2

Udruženje Pravni institut u Bosni i HercegoviniLaw Institute in Bosnia and Herzegovina

Jačanje uloge žena u javnom i političkom životu Bosne i Hercegovine

POLICY PAPER

Autorice/autori:Dubravka Bošnjak, Muhamed Mujakić, Mia Zmijarević, Elma Huruz, Adisa Busuladžić, Merima Polimac, Vesna Travljanin, Amila Koso, Emina Šahinović-Kahvedžić, Maja Sahadžić, Meliha Junuzović

Septembar 2016

Udruženje Pravni institut u Bosni i HercegoviniLaw Institute in Bosnia and Herzegovina

Jačanje uloge žena u javnom i političkom životu

Bosne i Hercegovine

POLICY PAPER

Impressum

Autorice/autori:mr. Dubravka Bošnjak, mr. Muhamed Mujakić, mr. Mia Zmijarević, mr. Elma Huruz, mr. Adisa Busuladžić, Merima Polimac, mr. Vesna Travljanin, mr. Amila Koso, mr. Emina Šahinović-Kahvedžić, mr. Maja Sahadžić, Meliha Junuzović

Recenzentice: doc. dr. Zlatiborka Popov - Momčilović i mr. Lana Ačkar

Izdavač: Udruženje Pravni institut u BiHwww.lawinstitute.ba e-mail: info@lawinstitute.ba Za izdavača: mr. Muhamed MujakićOvaj dokument dostupan je na web stranici: www.glasajzazenu.orgLektura: Tamara ČapeljRedaktura: mr. Alma Moćić-MujakićTehnička obrada i dizajn: Nedim KarasalihovićŠtampa: Dobra knjiga d.o.o. SarajevoDatum: septembar 2016.

Projekat podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država.Ovaj projekat je finansijski podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Svi stavovi, mišljenja i zaključci navedeni u ovom dokumentu ne odražavaju nužno stav State Departmenta nego isključivo autora.

Impressum 2

Lista skraćenica 4

Uvod 5

Ekonomsko-socijalni položaj žena u Bosni i Hercegovini 7

Uloga žena u političkom i javnom životu u Bosni i Hercegovini 11

Strategija uključivanja žena u politiku 13

Izborni sistemi i kvote 13

Kandidatske liste i izazovi koje one donose 15

Učešće žena na lokalnim izborima 2012. godine u Bosni i Hercegovini 17

Rezultati anketiranja žena uključenih u politiku u Bosni i Hercegovini 19

Cilj ankete 19

Rezultati ankete 20

Preporuke za jačanje uloge žena u javnom i političkom životu Bosni i Hercegovini 27

Literatura 31

Autorice/autori 32

1.

2.

3.

3.1.

3.2.

4.

5.

5.1.

5.2.

6.

Sadržaj

AFBiH Asocijacija „FATMA“, koja radi na jačanju uloge majke u porodici i društvenoj zajednici i brine o djeci poginulih boraca i povratnika

ARSBiH Agencija za ravnopravnost spolova Bosne i Hercegovine

bh. bosanskohercegovački

BHAS Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine

BiH Bosna i Hercegov ina

CEDAW Konvencija UN-a o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama

DF Demokratska fronta

EU Evropska unija

EUCIS-LLL Platforma cjeloživotnog učenja Evropskog civilnog društva

FBiH Federacija Bosne i Hercegovine

GDP bruto domaći proizvod

HDZ BIH Hrvatska demokratska stranka

NVO nevladine organizacije

NS Naša stranka

OECD Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj

PSBiH Parlamentarna skupština BiH

SDA BiH Stranka demokratske akcije

SDP BiH Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine

SNSD Savez nezavisnih socijaldemokrata

ZoRS Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini

Lista skraćenica

Pravni institut u Bosni i Hercegovini u okviru projekta Žene kandidatkinje na izborima – „Ja kandidiram, ja postojim“ (Women candidates in elections – „I candidate, I exist!“), uz podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država i Programa „Women’s Empowernment“, formirao je interdisciplinarnu radnu grupu koja je analizirala položaj žena u bosanskohercegovačkom društvu i izradila Policy paper pod naslovom „Jačanje uloge žena u javnom i političkom životu Bosne i Hercegovine“. Cilj projekta je doprinos jačanju uloge žena u javnom i političkom životu Bosne i Hercegovine. Glavna aktivnost projekta je izrada Policy paper-a kao zagovaračkog i istraživačkog dokumenta, čiji je cilj da podstakne sve učesnike/učesnice u donošenju odluka i političke elite na djelovanje s ciljem većeg priznavanja i jačanja uloge žena u bosnanskohercegovačkom društvu. U ovom Policy paper-u ukratko su predstavljeni: ekonomsko-socijalni položaj žena, uloga žena u političkom i javnom životu, strategija uključivanja žena u politiku putem izbornog sistema, zatim analiza učešća žena na lokalnim izborima 2012. godine, rezultati anketiranja žena uključenih u politiku te preporuke za jačanje uloge žena u javnom i političkom životu Bosne i Hercegovine.

Bosna i Hercegovina ima visok procenat obrazovanih, preduzetnih i sposobnih žena koje nisu članice političkih stranaka i zato nisu u mogućnosti da postanu kandidatkinje na stranačkim listama. Političke stranke uglavnom kandidiraju muškarce te je veoma mali procenat žena kandidatkinja. Žene su obično na kraju kandidatske liste i stoga imaju vrlo male šanse da budu izabrane. Ova situacija može se promijeniti povećanjem svijesti, osnaživanjem kapaciteta žena i edukacijom stanovništva. Žene treba ohrabriti da steknu društvenu i političku moć javnim djelovanjem u okviru političke stranke, pri čemu je kvota važan alat za povećanje učešća u procesima donošenja odluka.

U okviru ovog projekta formirana je radna grupa, koju su pretežno činile žene iz različitih sektora društva. Radna grupa izvršila je analizu stanja, sačinila ovaj Policy paper i dala preporuke za unapređenje položaja žena u bosanskohercegovačkom društvu.

Ovom prilikom želimo da se zahvalimo svima koji su dali doprinos kreiranju ovog dokumenta; moramo istaći doprinos USAID-ovog Projekta jačanja institucija vlasti te gospodinu Christianu Hauptu, šefu projekta, na sugestijama prilikom izrade dokumenta, organizacijama žena političkih stranaka i načelnicama općina u Bosni i Hercegovini koje su učestvovale u istraživačkoj anketi kao dijelu ovog dokumenta. Svakako, najviše se zahvaljujemo Uredu za odnose s javnošću ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini za podršku ovom projektu.

Uvod

5

Ekonomsko-socijalni položaj žena u Bosni i Hercegovini

Razumijevanjem općeg konteksta i stanja društvene svijesti o položaju žena u Bosni i Hercegovini razumijevamo i načine na koji se njihov društveni položaj može brže i efikasnije unaprijediti. Iako je usvojen Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, kojim se uređuje, promovira i štiti jednakopravnost spolova, garantiraju jednake mogućnosti svim osobama u javnoj i privatnoj sferi društva, te bi trebalo da se sprečava direktna i indirektna diskriminacija zasnovana na spolu, raspoloživi statistički i drugi podaci pokazuju da su žene u Bosni i Hercegovini i dalje u neravnopravnom položaju u odnosu na muškarce.

Kada govorimo o Bosni i Hercegovini, govorimo o državi u kojoj je gotovo polovina žena starijih od 15 godina preživjela određenu vrstu nasilja,1 što je direktna posljedica shvatanja da žena ima potčinjen položaj u porodici i društvu. Najučestaliji oblik nasilja je psihološko nasilje, sa raširenošću od 41,9 % tokom cijelog života. Druga najučestalija vrsta nasilja je fizičko nasilje sa raširenošću od 24,3 % tokom života, od čega se 6 % odnosi na seksualno nasilje.2

Statistike pokazuju da žene ne trpe samo diskriminaciju u sferi ljudskih prava već i u sferi ekonomije. Prema podacima Agencije za statistiku BiH,3 ukupno 2.987.440 osoba ubraja se u radno sposobno stanovništvo, koje se dalje klasificira na: zaposlene, nezaposlene i neaktivne. Udio žena u ovom broju iznosi 51,3 %. U strukturi zaposlenih samo je 39,3 % žena, dok je njihov udio u strukturi nezaposlenih 42,3 %. U strukturi neaktivnih čak je 60,8 %, a evidentno je i da žene veoma dugo traže posao, čak 43,8 % njih traži posao duže od 120 mjeseci.4

1 Esther Garcia Fransioli, Godišnji izvještaj o stanju prava žena u Bosni i Hercegovini tokom 2013. godine, Sarajevski Otvoreni Centar, Sarajevo 2013., http://hcabl.org/online_akademija/korisnik/dokumenti/Godisnji-izvje-staj-o-stanju-ljudskih-prava-zena-u-BiH-u-2013.pdf. 2 Ibidem.3 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini, 2013., Agencija za statistiku BiH, Saraje-vo juni 2016.4 Agencija za statistiku BiH, Sarajevo 2013, podaci iz Ankete o radnoj snazi. 2013.

1

7

Osim toga, u strukturi nezaposlenih nalazimo da je 14,3 % žena s univerzitetskim diplomama, što je dvostruko veći broj od muškaraca, kojih je 7,2 %.5

Zabrinjava podatak da se, od ukupnog broja neaktivnih žena, više od 81 % njih ne registrira u zavodima za zapošljavanje. Procenat muškaraca koji se vode kao samozaposleni gotovo je tri puta veći od procenta samozaposlenih žena (9,8% muškaraca naspram 3,5% žena). Neplaćeni rad u domaćinstvu, uključujući i poljoprivredu, također je pretežno „rezerviran“ za žene (69,3 %). Situacija se dodatno pogoršava kada je riječ o ženama s invaliditetom, kao i ženama romske nacionalnosti, te u primjerima višestruke diskriminacije.

Osim navedenih općih pokazatelja, bosanskohercegovačku društvenu i političku scenu odlikuju neadekvatna regulacija u oblasti rodnih politika te raskorak između normativnog i stvarnog stanja. Takva situacija dijelom je proizvod patrijarhalnog odgoja u kojem glavnu riječ ima muškarac, što se nadalje reflektira na veći nivo povjerenja koje se ukazuje muškarcima na općim i lokalnim izborima.

Nosioci domaćinstva6 pretežno su muškarci s ukupnim učešćem od 73,8 %, dok su to žene samo u 26,2 % slučajeva. Izražen je različit odnos u urbanim i ruralnim sredinama. U urbanim sredinama procenat žena nositeljica domaćinstava je veći (30,9 %) nego u ruralnim područjima (22,7 %).

Žene u ruralnim područjima susreću se s dodatnim preprekama, a najizraženije među njima su nedovoljna dostupnost informacija, ograničena ponuda radnih mjesta i nedostatak infrastrukture koji bi pratio ekonomsko osamostaljivanje i osnaživanje žena (npr. nepostojanje dovoljnog broja obdaništa, udaljene škole koje zahtijevaju roditeljsku pratnju, nedovoljno čest javni prijevoz i slično). Iako žene formalno uživaju jednaka nasljedna prava, one se u praksi često odriču svog naslijeđa u korist muških članova porodice, što na kraju rezultira time da su zemljište i nekretnine uglavnom u vlasništvu muškaraca. Žene su, u prosjeku, vlasnice tek jedne četvrtine ukupnih nekretnina, dok ostale tri četvrtine vlasništva nad nekretninama pripadaju muškarcima.7

Mada žene i muškarci imaju ista prava u smislu ostvarivanja preduzetničkih kredita, žene često imaju teškoća prilikom dobivanja kredita, naročito kada nemaju vlasništvo nad nekretninama kao pokriće za kredit.8 Žensko preduzetništvo i dalje je uglavnom nedovoljno

5 Agencija za statistiku BiH, Sarajevo 2013, podaci iz Ankete o radnoj snazi. 2013.6 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini, 2013., Agencija za statistiku BiH, Sara-jevo juni 2016, domaćinstvom se smatra svaka porodična ili druga zajednica osoba koje se izjasne da zajedno stanuju i zajednički troše svoje prihode za podmirivanje osnovnih životnih potreba. (def. str. 15).7 Rumyana Tonchovska, Kathrine Kelm, Washington 2014, ICT in support of evidence based policy making: Land and gender in the Western Balkans (paper prepared for WB conference 2014).8 Grupa autora, CEDAW, Sarajevo 2013, The 3rd Alternative report on the implementation of CEDAW and Women s human rights in BiH, With annex on changes in law and practice, July 2013.

8

razvijen sektor u BiH. Muškarci su mnogo češće vlasnici i rukovodioci firmi.9 Žene se suočavaju s formalnim, ali i neformalnim preprekama. Nepovoljno poslovno okruženje i predrasude o ulozi žene u društvu samo su neke od njih. U nekim slučajevima nedovoljna obuka i nedostatak potrebnih vještina na planu pokretanja firme, finansijskog upravljanja, marketinga i informatike, koje su potrebne za vođenje posla, smanjuju samopouzdanje i vjeru žena u vlastitu sposobnost da uspješno vode firmu.10

Postoje vidljive rodne razlike u nivou dohotka među spolovima11 u korist muškaraca, a koje su primjetne na svim nivoima obrazovanja, te u dobnim grupama, zanimanjima i ekonomskim granama. Uzimajući u obzir stanovništvo koje radi za plaću ili dnevnicu i ograničavajući dob na raspon od 15. do 64. godine zbog homogenosti, rodne razlike u satnici procjenjuju se na oko 9 %, odnosno muškarci su za isti posao više plaćeni (primjer satnice: 3,9 KM za muškarce i 3,5 KM za žene).12

Ove razlike uočljive su u svim privrednim granama i zanimanjima. Osim tzv. formalnih faktora (nivo obrazovanja, radno iskustvo i ostali mjerljivi pokazatelji), na visinu dohotka često utiču tzv. neformalni faktori (teško mjerljivi pokazatelji: predrasude, stavovi i društvene norme, elementi diskriminacije i destimulacije). Navedena razlika više je izražena u privatnom nego u javnom sektoru, posebno zbog toga što su zaposlenice u javnom sektoru najčešće zaštićene kolektivnim ili sličnim ugovorima.

Veća rodna ravnopravnost u društvenim aktivnostima ostvaruje se edukacijom i žena i muškaraca, s ciljem preoblikovanja patrijarhalne svijesti te postavljanja kriterija konkurencije i sistema vrijednosti u kojem je moguće objektivizirati uspjeh i uticaj, a što rezultira većim učešćem žena u socijalno-ekonomskim djelatnostima. Prema projekciji OECD-a, istinsko ostvariravanje ravnopravnosti spolova rezultiralo bi povećanjem bruto društvenog proizvoda po glavi stanovnika za 12,4 % do 2030. godine u zemljama Evropske unije. Također, istraživanja OECD-a ukazala su na to da izbor karijere najviše zavisi od stava i samopouzdanja svake pojedine osobe, a manje od uspjeha u školi. Zbog toga je potrebno što više stimulirati kontinuiranu edukaciju žena i jačati njihovo samopouzdanje u svim oblastima, kako bi se povećala njihova konkurentnost na tržištu rada, kao i mogućnost izbora na rukovodeće pozicije.

9 Rodne razlike u iskorištavanju prava i mogućnosti koje nudi društvo, pristupu ekonomskim mogućnostima i zastupanju, Svjetska banka, Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH i Republički zavod za statistiku RS; Sarajevo 2015.10 Grupa autora, Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW) Report, 2010.11 Rodne razlike u iskorištavanju prava i mogućnosti koje nudi društvo, pristupu ekonomskim mogućnostima i zastupanju, Svjetska banka, Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH i Republički zavod za statistiku RS; Sarajevo 2015.12 Ibidem.

9

Direktorske pozicije u javnim preduzećima u Bosni i Hercegovini trenutno su rezervirane za muškarce, a za to su odgovorne vladajuće političke stranke. Zbog toga je neophodno vršiti pritisak na stranke i ohrabrivati njihove lidere da, prije svega, angažiraju što više žena u predsjedništvima svojih stranaka, a zatim i u vladajućim strukturama na svim nivoima vlasti i u javnoj upravi. To se može postići različitim projekcijama mogućeg uticaja žena na pomenutim pozicijama.

Većina stranaka na vlasti u Bosni i Hercegovini su stranke desnog centra koje snažno promoviraju konzervativizam i patrijarhalne vrijednosti, što ostavlja veliki prostor za manipulaciju u pogledu položaja žene. U okviru patrijarhalnog konzervativizma uvijek se stavlja akcenat na biološku ulogu žene, a zanemaruje njen potencijal u socijalno-ekonomskom razvoju društva.

S obzirom na to da je Bosna i Hercegovina ekonomski nedovoljno razvijena i politički veoma nestabilna država, upravo je, s ciljem jačanja njenog ekonomskog prosperiteta i političke stabilnosti, neophodno dodatno podsticati žene da se uključe u sve sfere društvenog djelovanja. Edukacija žena i njihovo dodatno podsticanje putem specifičnih programa stipendija, seminara i slično, naročito u slabije razvijenim sredinama, predstavljaju ključne aktivnosti u tom pravcu.

10

Uloga žena u političkom i javnomživotu u Bosni i Hercegovini

Nosioci tradicionalne patrijarhalne svijesti u Bosni i Hercegovni vide političku djelatnost, u pravilu, kao mušku djelatnost. Predrasude i kulturološke percepcije uloge žene, ekonomska zavisnost te nemar institucija otežavaju pristup i učešće žena u politici. Nametanje dvostrukih standarda, jednih za žene a drugih za muškarce, smještanje u odvojene sfere - ženi sfera doma i porodice, dok muškarcu stoji na raspolaganju čitav spektar društvenih djelatnosti - svodi žene isključivo na njihovu reproduktivnu funkciju. Nije rijetko ni omalovažavanje i potcjenjivanje sposobnosti i inteligencije onih žena koje odluče da naprave iskorak van usko postavljenih društvenih uloga i okvira, naročito u pravcu političkog angažmana. Rezultat je izuzetno nejednaka raspodjela društvene moći između muškaraca i žena.

Učešće žena u političkom životu BiH samo je formalno evoluiralo, dok je de facto na djelu stagnacija i diskriminacija žena. Otkako je kvota za učešće spolova povećana s 33 na 40 %,13 situacija je nešto bolja, ali je daleko od zadovoljavajuće. Žene su isključene iz rješavanja najvažnijih društveno-političkih problema. Zagovornici kvota smatraju da: kvote ne diskriminiraju, već da se njima prevazilaze stvarne barijere koje onemogućavaju žene da dobiju mjesto u politici; žene imaju pravo da budu jednako predstavljene i zastupljene u organima državne vlasti; iskustva žena su neophodna u političkom životu; žene su jednako kvalificirane kao i muškarci; kvote doprinose procesu demokratizacije s obzirom na to da proces nominiranja čine transparentnijim i formaliziranijim.

Na entitetskom nivou posebno su neuređeni i neujednačeni zakoni u oblasti radnog prava, socijalnog osiguranja i zdravstvene zaštite žena i majki. Posljedice neefikasnosti postojećih zakonskih rješenja u ovim sferama pogađaju ne samo žene nego i muškarce, djecu i porodice uopće, što u perspektivi dovodi do niza negativnih posljedica za cijelo bh. društvo.

13 Članovi 1. i 2. Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH („Službeni glasnik BiH“, broj 18/13).

2

11

Sve to ukazuje na distorziju u samom društvenom tkivu. Na ovakvo stanje utiče niz faktora, a oni najvažniji tiču se socijalne patologije u vidu patrijarhalnosti i radikalnog konzervativizma, što rezultira kontinuiranim potcjenjivanjem žena i dodjeljivanjem žanama sekundarnih uloga u rješavanju svih važnijih pitanja.

Činjenica je da žene čine čak 52 % glasačkog tijela u Bosni i Hercegovini, a da broj žena u zakonodavnim organima na nivou države i entiteta ni iz daleka ne odražava ovaj procenat. Primjetno mali broj žena u političkom životu prati i njihova nedovoljna zastupljenost u medijima i promotivnim kampanjama. U Bosni i Hercegovini za izbor članova parlamenta na državnom i entitetskim nivoima vlasti liste su poluotvorene, što daje mogućnost biračicama i biračima da, pored glasa za političku stranku koju odaberu, daju svoj glas i preferiranim kandidatkinjama i kandidatima na listi koju je predložila ta politička stranka. Oko 70 % parlamentarnih mandata dodjeljuje se putem poluotvorenih listi za koje građanke i građani glasaju, a preostalih 30 % mjesta dodjeljuje se dodjelom kompenzacijskih mandata. Pitanje koje se ovdje samo po sebi nameće jeste da li i u kojoj mjeri postoji povjerenje glasačkog tijela prema ženama kandidatkinjama uopće, a posebno ako uzmemo u obzir žensku populaciju unutar tog tijela.

12

Strategija uključivanja žena u politiku

3.1. Izborni sistemi i kvote

Izborne kvote su širom svijeta među najčešće upotrebljavanim strategijama za povećanje broja žena u politici. Kvotama se, u pravilu, utvrđuje minimalan procenat kandidatkinja i kandidata manje zastupljenog spola na kandidatskim listama. Političke stranke imaju najveću moć kada je u pitanju povećanje prilika ženama da zauzmu pozicije u zakonodavnoj vlasti.Koliko će žena biti u skupštinskim i parlamentarnim klupama najprije zavisi od pojedine političke stranke, od nivoa unutarstranačke demokratije, stepena centraliziranosti procesa izbora kandidatkinja i kandidata za poslanice i poslanike, te načina njihovog izbora. 14

Evidentno veliki problem u vezi s učešćem žena u političkom životu prisutan je u izvršnoj vlasti u BiH, u kojoj su žene još uvijek nedovoljno zastupljene ili ih uopće nema. Tako je najviši izvršni organ vlasti u BiH koji obavlja dužnost vlade, Vijeće ministara BiH, u svim svojim sazivima od 1997. do 2014. godine imao ukupno četiri ministrice (Bisera Turković na dužnosti ministrice za evropske integracije, Azra Hadžiahmetović na dužnosti ministrice vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, Mila Gadžić na dužnosti ministrice vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH i Ljerka Marić na dužnosti ministrice finansija i trezora BiH) u svih dosadašnjih šest saziva, dok niti jedna žena nije bila predsjedavajuća ili zamjenica predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH otkako ovaj izvršni organ vlasti postoji.

U istom periodu, od 1997. do 2014. godine, deset žena imenovano je na dužnost zamjenice ministra (Fatima Leho, Lidija Topić, Gordana Ković, Zora Marjanović, Marina Pendeš, Ana Trišić-Babić, Denisa Sarajlić-Maglić, Radmila Mitrović, Ermina Salkičević i Edita Đapo). Trenutni saziv Vijeća ministara BiH (2014.-2018. godina) ima dvije ministrice i niti jednu zamjenicu, što je prvi put da Vijeće ministara BiH nema nijednu zamjenicu ministra

14 Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16).

3

13

od 1999. godine. Nakon što je obavljala dužnost zamjenice ministra odbrane, Marina Pendeš je u martu 2015. godine imenovana za ministricu odbrane BiH, te je tako postala prva ministrica odbrane u historiji BiH. Ministrica za ljudska prava i izbjeglice trenutno je Semiha Borovac, koja je prethodno također obavljala značajne funkcije koordinatorice za reformu javne uprave i gradonačelnice Grada Sarajeva. Predsjedništvo BiH u svom sastavu nije imalo niti jednu ženu od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas.

Situacija sa zastupljenošću žena u izvršnim organima vlasti nije značajno bolja. Od ukupno deset predsjednika/predsjednica FBiH od 1994. do 2015., samo jedna žena je obavljala ovu funkciju, i to Borjana Krišto iz HDZ-a BiH od 2007. do 2011. godine. Od februara 2015. godine, Melika Mahmutbegović je potpredsjednica FBiH.

U istom periodu, od 1998. do 2015. godine, u sazivima Vlade Republike Srpske bilo je 12 ministrica. Biljana Marić imenovana je 2001. godine, Svetlana Cenić i Zdenka Abazagić imenovane su 2005., a potom je imenovana i Snježana Božić. Fatima Fetibegović i Jasna Brkić imenovane su 2006., a 2010. godine imenovane su Željka Cvijanović, Srebrenka Golić, Gorana Zlatković, Nada Tešanović i Lejla Rešić. U Vladi Republike Srpske trenutno su četiri žene: Lejla Rešić, ministrica uprave i lokalne samouprave, Srebrenka Golić, ministrica za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju, Jasmina Davidović, ministrica za porodicu, omladinu i sport, te premijerka Željka Cvijanović.

Prema analizi učešća žena na općim izborima 2014. godine, izabrano je ukupno 19,03 % žena na svim nivoima vlasti. Uprkos različitim nastojanjima da se poveća zastupljenost žena u vlasti, ni ove godine nije dostignut rekordni udio izabranih žena od 20,15 % iz 2002., a 40 % i dalje se čini nedostižnim. Ohrabruje činjenica da se ipak može govoriti o blago uzlaznom trendu, s obzirom na to da je 2006. godine taj procenat iznosio 17,21 %, a 2010. je od ukupnog broja izabranih bilo 17,37 % žena15. Za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine kandidiralo se 17 kandidata, od kojih samo jedna žena – kandidakinja za članicu Predsjedništva BiH iz srpskog naroda, ali nije izabrana.

Za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine kandidiralo se 40,96 % žena od ukupnog broja kandidatkinja i kandidata, a samo je 10,57 % kandidatskih listi na čelu imalo ženu. U Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine izabrano je 10 žena (23,81 %). Od toga je šest žena izabrano neposredno i četiri su dobile mjesto dodjelom kompenzacijskih mandata. Za Parlament Federacije Bosne i Hercegovine kandidiralo se 43,60 % žena od ukupnog broja kandidatkinja i kandidata, a samo je 16,04 % kandidatskih listi na čelu imalo ženu. U Parlament Federacije Bosne i Hercegovine izabrana je 21 žena (21,43 %). Od toga je 12 žena izabrano neposredno i devet su dobile mjesto dodjelom kompenzacijskih mandata. Za Narodnu skupštinu Republike Srpske kandidiralo se 42,42 %

15 Aganović, Miftari, Veličković, Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2015.

14

žena od ukupnog broja kandidatkinja i kandidata, a samo je 10,30 % kandidatskih listi na čelu imalo ženu. U Narodnu skupštinu Republike Srpske izabrano je 13 žena (15,66 %). Od toga je njih pet izabrano neposredno, sedam dodjelom kompenzacijskih mandata, a jedna preraspodjelom mandata. Po pitanju poslaničkih mjesta u skupštinama kantona, najviše žena izabrano je u Skupštinu Zapadnohercegovačkog kantona - sedam od ukupno 23 (30,43 %), a najmanje u Skupštinu Kantona 10 - jedna od 25 (4 %).16

Veći broj žena u parlamentima entiteta i kantona direktna je posljedica prakse da žene, uglavnom, predstavljaju drugi ešalon, tj. zamjenu za muškarce kandidate pobjedničkih stranaka u tim organima, i da zauzimaju ova mjesta nakon što njihove stranačke kolege prihvate pozicije u izvršnoj vlasti, entitetskim ili kantonalnim vladama, ministarstvima i slično. Kvote se uvode kao vid korektivne mjere za političke stranke koje zaostaju u demokratskom razvoju, te tako bivaju prisiljene da ustupe mjesta svojim članicama kada je u pitanju njihovo imenovanje i kandidiranje na izbornim listama.

3.2. Kandidatske liste i izazovi koje one donose

Nakon što je 2013. godine izvršena harmonizacija Izbornog zakona Bosne i Hercegovine sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, političke stranke moraju kandidirati na izborima najmanje 40 % predstavnika manje zastupljenog spola. Ove izmjene prvi put su primijenjene na općim izborima od 12. oktobra 2014. godine. Tada je na svim kandidatskim listama trebalo biti najmanje 40 % kandidatkinja od ukupnog broja ovjerenih kandidatkinja i kandidata. Na općim izborima 2014. godine učestvovalo je 98 političkih subjekata, odnosno 7.748 kandidatkinja i kandidata, a od toga 3.276 žena, odnosno 42 %. Iako je to dobar udio u poređenju s prethodnim izbornim godinama, u kojima udio žena na ovjerenim kandidatskim listama nije bio veći od 36,82 %, ovo povećanje rezultat je usvajanja Zakona o izmjenama i dopunama Izbornog zakona BiH iz 2013. godine.17

Kada su u pitanju same liste, uočljivo je da ženama uglavnom pripadaju druga mjesta na listama te je, shodno tome, broj žena nositeljica stranačkih listi nesrazmjerno mali, dok muškarci dominiraju i na čelu kompenzacijskih listi. Zbog svega toga treba se zalagati za to da kandidatske liste za kompenzacijske mandate uključuju ravnopravno zastupljene kandidate muškog i ženskog spola, što podrazumijeva i postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen s najmanje 40 % od ukupnog broja kandidata na listi. Kandidate manje zastupljenog spola, odnosno žene, bilo bi najbolje rasporediti na kandidatskoj listi za kompenzacijske mandate na sljedeći način: najmanje jedan kandidat manje zastupljenog

16 Aganović, Miftari, Veličković, Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2015.17 Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16) i Zakon o rav-nopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 16/03 i 102/09).

15

spola među prva dva kandidata, dva kandidata manje zastupljenog spola među prvih pet kandidata, tri kandidata manje zastupljenog spola među prvih osam kandidata itd., kako bi se pokušala ispraviti neravnopravna zastupljenost pripadnika oba spola. Kada je u pitanju sastav izbornih komisija i biračkih odbora, potrebno je osigurati zastupljenost spolova u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, osim u slučaju kada izborna komisija i birački odbor imaju tri člana, pa se ravnopravna zastupljenost smatra ostvarenom i kada je jedan od spolova zastupljen s jednom trećinom od ukupnog broja članova.

16

Učešće žena na lokalnim izborima 2012. godine u Bosni i Hercegovini

U biračkom spisku za lokalne izbore 2012. godine bilo je registrirano ukupno 3.149.280 birača, ne računajući Grad Mostar. U Federaciji BiH registrirano je 1.866.169 ili 59,26 % birača, u Republici Srpskoj 1.199.179 ili 38,10 % i u Brčko Distriktu BiH 83.932 ili 2,64 %. Gledajući spolnu strukturu biračkog tijela, zastupljeno je 1.577.894 žena ili 50,11 % i 1.571.386 muškaraca ili 49,89 %. Gledajući dobnu strukturu biračkog tijela, registrirano je 673.400 birača do 30 godina ili 21,38 %, te 2.475.880 birača ili 78,62 % starijih od 30 godina.

Za učešće na lokalnim izborima 2012. godine ovjerene su 84 kandidatske liste, na kojima je bilo 59 koalicija, 224 nezavisnih kandidatkinja i kandidata, od kojih 53 pripadnika nacionalnih manjina, te 16 listi nezavisnih kandidatkinja i kandidata sa 106 kandidatkinja i kandidata. Za učešće na lokalnim izborima 2012. godine ovjereno je 30.351 kandidatkinja i kandidata, od kojih za gradonačelnicu/gradonačelnika odnosno načelnicu/načelnika 550 kandidatkinja i kandidata i za općinska vijeća/skupštine općina 29.801 kandidatkinja i kandidata, unutar toga i 149 kandidatkinja i kandidata za nacionalne manjine. Na izbore je izašlo 1.779.718 ili 56,51 % birača, i to u Federaciji BiH 1.013.040 ili 54,79 %, u Republici Srpskoj 689.392 ili 59,18 % i u Brčko Distriktu BiH 42.519 ili 51,57 % od ukupnog broja registriranih birača.

Ukupno je 3.245 izabranih za gradonačelnicu/gradonačelnika odnosno načelnicu/načelnika i općinska vijeća/skupštine općina. Prema spolnoj strukturi, od ukupno 140 izabranih za gradonačelnicu/gradonačelnika odnosno načelnicu/načelnika, bilo je 135 kandidata ili 96,42 % i pet kandidatkinja ili 3,58 %. Od ukupno 3.105 izabranih u općinska vijeća/skupštine općina, uključujući predstavnike nacionalnih manjina, bilo je 2.578 muškaraca ili 83,81 % i 498 žena ili 16,19 %. Izabrano je ukupno 29 predstavnica i predstavnika nacionalnih manjina, od kojih 24 muškarca ili 82,76 % i pet žena ili 17,24 %.

4

17

Činjenica da građani Bosne i Hercegovine, u pravilu, vide političku djelatnost kao muški posao možda se najbolje odražava na lokalnom nivou, na kojem je na posljednjim lokalnim izborima 2012. godine, od ukupno 144 izbornih načelničkih pozicija, samo pet pripalo ženama, i to u Federaciji BiH u općinama Visoko i Doboj-Jug, a u Republici Srpskoj u općinama Novi Grad, Mrkonjić Grad i Kalinovik. Opozivom načelnika Općine Istočni Drvar 2015. godine izabrana je načelnica ove općine.

Politička djelatnost na lokalnom nivou zahtijeva mnogo odricanja, zalaganja i borbenosti. Samim time su odnosi s građanima, koji su svakodnevni, direktniji na lokalnom nego na višem nivou vlasti. Primjetno je da političke stranke ne ulažu dovoljno truda da iznjedre jake poličarke koje će se moći adekvatno nositi s težinom lokalnog liderstva. Na lokalnim izborima 2012. godine, na stranačkim listama bio je veoma mali broj kandidatkinja za poziciju načelnice općine. Nešto drugačija situacija zabilježena je na listama za općinska/gradska vijeća, na kojima ne dolaze do izražaja individualne liderske vještine te su tu stranke kandidirale žene u nešto većem broju. Vjerujemo da će se primjenom izmjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine iz 2013. godine, kojim je uvedena obaveza da na kandidatskim listama bude 40 % žena, po ovom pitanju nešto i promijeniti.

Brojnije kandidiranje žena je, možda, prvi korak ka nastojanju da se osigura njihovo masovnije učešće u javnoj sferi, međutim nije garancija da će do toga zaista i doći. Svemu tome treba da prethodi promjena dosadašnjeg shvatanja većine naših građana, koji politiku smatraju „muškom“ djelatnošću, što negativno utiče na konačan izbor žena na odgovorne funkcije. Po pitanju položaja i uloge žena u lokalnim organima vlasti, nesumnjivo je potrebno raditi na unapređenju njihove participacije uticanjem na stranke, ali i na same građane koji će na izborima zaista dati priliku ženama da pokažu svoju odgovornost i vještine.

18

Rezultati anketiranja žena uključenih u politiku u Bosni i Hercegovini

5.1. Cilj ankete

Za potrebe izrade ovog Policy paper-a, radna grupa provela je istraživanje u koje su bile uključene aktuelne izabrane načelnice općina u BiH i predstavnice organizacija žena u političkim strankama. Od ukupno pet načelnica općina kojima je poslana anketa, odgovorile su: Jasminka Begić (SDP BiH), Općina Doboj-Jug; Mileva Komlenović (SNSD), Općina Kalinovik, i Amra Babić (SDA), Općina Visoko. Kada su u pitanju predstavnice organizacija žena u političim strankama, u anketu je bilo uključeno deset organizacija žena, a odgovore su dostavile sljedeće organizacije: Zajednica žena HDZ-a BiH, Asocijacija FATMA SDA BiH, Forum žena SDP-a BiH, Forum žena DF-a, Organizacija žena SBB-a i Naša stranka. Organizacije žena u okviru SDS-a, SNSD-a, HDZ-a 1990 i PDP-a nisu odgovorile na anketni upitnik.

Cilj ankete bio je dobivanje više neposrednih relevantnih informacija o stvarnom položaju žena, preprekama i problemima s kojim se svakodnevno susreću, te slanje jasnije slike javnosti o činjeničnom stanju i uticaju žena u politici. Informacije su prikupljene slanjem ankete elektronskim putem, u periodu od marta do aprila 2016. godine. Anketu je osmislila i provela radna grupa koju su činile žene aktivne u svojim lokalnim zajednicama.

5

19

5.2. Rezultati ankete18

1. Da li ste zadovoljne rezultatima koje ste ostvarile u svom mandatu?

Ovo pitanje bilo je upućeno isljučivo načelnicama općina. Sve načelnice ponudile su isti odgovor, čime su pokazale da su uglavnom zadovoljne rezultatima koje su ostvarile tokom svog mandata.

2. Da li se planirate kandidirati za istu poziciju na lokanim izborima 2016. godine?

Ovo pitanje bilo je upućeno isljučivo načelnicama općina. Rezultati su pokazali da su sve načelnice spremne da se kandiduju za istu poziciju na predstojećim lokalnim izborima 2016. godine.

18 Anketa sprovedena u aprilu 2016. godine.

Slika 1.Rezultati tokom

mandata

Slika 2.Kandidiranje na

lokalnim izborima 2016. godine

20

3. Da li ste zadovoljni rezultatima koje ste Vi i(ili) Vaše stranačke kolegice ostvarile u svojoj političkoj karijeri?

Na pitanje da li ste zadovoljni rezultatima koje ste Vi i(ili) Vaše stranačke kolegice ostvarile u svojoj političkoj karijeri polovina ispitanica je ogovorila da, a druga polovina ponudila je odgovor djelimično. Ovo pitanje bilo je upućeno isključivo članicama organizacija/aktiva žena u političkim strankama.

4. Da li se planirate kandidirati/kandidovati na lokalnim izborima 2016. godine?

Oko 75 % ispitanica odgovorilo je da se ne planiraju kandidirati na lokalnim izborima 2016. godine, dok 25 % njih nije bilo sigurno hoće li se kandidirati. Ovo pitanje bilo je upućeno isključivo članicama organizacija/aktiva žena u političkim strankama.

Slika 3.Rezultati u političkoj karijeri

Slika 4.Kandidiranje na lokalnim izborima 2016. godine

21

5. U koliko situacija/slučajeva ste zaključili kako Vam je činjenica da ste žena pomogla u kandidaturi za određenu političku funkciju/mandat?

Oko 29 % ispitanica smatra da im činjenica što su žene povremeno i često pomaže u kandidaturi, a 28 % njih ističe da im to nikad nije pomoglo u kandidaturi, dok samo 14 % ispitanica naglašava da se to vrlo često dešava.

6. U koliko situacija/slučajeva ste zaključili kako činjenica da ste žena predstavlja prepreku u kandidaturi za određenu političku funkciju/mandat?

Na pitanje u koliko situacija/slučajeva ste zaključili kako činjenica da ste žena predstavlja prepreku u kandidaturi za određenu političku funkciju/mandat 43 % ispitanica ponudilo je odgovor povremeno. Odgovor nikad ponudilo je 29 % ispitanica, dok se za odgovore često i vrlo često odlučilo po 14 % ispitanica.

Slika 5.Prednosti/

nedostaci spolne pripadnosti prilikom

kandidiranja

Slika 6.Prepreke u

kandidaturi 22

Slika 7.Mjere za bolje izborne rezultate

7. Koja bi od navedenih mjera, po Vašem mišljenju, najviše doprinijela boljim izbornim rezultatima žena kandidatkinja na lokalnim izborima u BiH 2016.?

0% 0%

11%

56%

22%

11%

Dodatna edukacija i obuka žena-kandidatkinja u vještinama vođenjaizborne kampanje

Veća finansijska sredstva dodijeljena ženama-kandidatkinjama za potrebekampanje

Povećanje izborne kvote za žene

Jačanje svijesti glasača/ica o potrebi i prednostima masovnijeg učešća ženau političkom i javnom životu

Jačanje svijesti stranačkih kolega/ica o potrebi i prednostima masovnijegučešća žena u političkom i javnom životu

Ostalo

Za odgovor da je jačanje svijesti glasačica i glasača o potrebi i prednostima masovnijeg učešća žena u političkom i javnom životu najvažnija mjera koja bi doprinijela boljim izbornim rezultatima odlučilo se 56 % ispitanica. Oko 22 % ispitanica smatra da je važna mjera i jačanje svijesti stranačkih kolegica i kolega o potrebi i prednostima masovnijeg učešća žena u političkom i javnom životu, dok 11 % ispitanica ističe važnost povećanja izborne kvote za žene.

23

8. Vaši prijedlozi i sugestije za jačanje uloge žena u javnom i političkom životu BiH (molimo da navedete sve ono što mislite da je važno, a nije obuhvaćeno ovom anketom)

Ispitanice su ponudile veliki broj prijedloga i sugestija, koje djelimično prenosimo:

• Potrebno je podsticati kontinuirano praćenje primjene Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini, s posebnim osvrtom na političke procese i praćenje učešća žena u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti.

• U zakonima o imenovanjima na svim nivoima vlasti potrebno je propisati obavezu poštivanja ravnopravnosti zastupljenosti oba spola na rukovodećim pozicijama.

• Potrebno je zagovarati izmjene parlamentarnih poslovnika kojima bi se onemogućilo potvrđivanje vlada čiji sastav nije u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini.

• Potrebno je uspostavljati različite mehanizme za veće učešće žena u glavnim organima političkih stranaka i procesima donošenja odluka.

• Vrlo je važno osnažiti žene u političkim strankama. Treba ih podstaknuti da se uključe u diskusije i donošenje odluka na sastancima u organima stranke.

• Važno je dati priliku ženama jer kada je dobiju, znaju je opravdati.

• Potrebno je uvesti kvotu od 50 % i naizmjeničan raspored žena i muškaraca na listama.

• Potrebna je veća podrška države u smislu olakšica za potrebe žena, majki/starateljica, kako bi aktivnije učestvovale u javnom i političkom životu, čime bi pokazale svoje sposobnosti na svim poljima rada.

9. Po Vašem izboru, opišite nam jedan od uspješnih projekata koji ste proveli u vašoj organizaciji/aktivu žena:

Ispitanice su ponudile sljedeće:

• Okupljanje velikog broja žena u Asocijaciji FATMA koje rade na volonterskoj osnovi a zbog društveno korisnog i humanitarnog rada, sa posebnim naglaskom na brigu o porodici i obrazovanju, veliki je uspjeh, posebno u vremenu popularizacije materijalnih i drugih interesa u društvu. (Predsjednica asocijacije FATMA - SDA BiH).

• Svaka od ovih aktivnosti sadrži niz uspješnih projekata koje je proveo Forum žena SDP BiH:

- izradu politika koje su od posebnog interesa za žene

- posebne edukacije u predizbornom periodu

- partijske politike viđene očima žena. (Nermina Zaimović-Uzunović, predsjednica Foruma žena SDP BiH).

• „U protekle tri godine osigurali smo preduvjete za stabilizaciju prilika u Visokom i stvarali pretpostavke za značajnije razvojne projekte koji će vratiti Visoko u

24

sami vrh općina poželjnih za investiranje, s kvalitetom življenja kakav Visočani zaslužuju. Doveli smo u red budžetsku potrošnju, čime je uspostavljeno povjerenje prema višim instancama vlasti, ali i potencijalnim donatorima i investitorima, tako da smo pronašli alternativne izvore investicija”, izjavila je načelnica Općine Visoko, mr. Amra Babić, istaknuvši da je u godini koja je pred nama planirana realizacija projekta vodosnabdijevanja za 12.000 Visočana, ekološkog projekta izgradnje Centra za upravljanje komunalnim otpadom, nastavak izgradnje komunalne infrastrukture, rekonstrukcija i asfaltiranje cesta i lokalnih puteva, kao i uređenja korita rijeka i parkova.

• „Namjera nam je”, ističe načelnica Babić „da ovaj grad i ovu općinu pripremimo što je moguće bolje za ulazak u Evropsku uniju. U vezi s tim, raduje činjenica da je sve više domaćih institucija, kompanija, ali i inozemnih investitora i predstavnika EU koji u Općini Visoko vide istinskog partnera”, završava gđa Babić. (Amra Babić, načelnica Općine Visoko).

• Mnogo je uspješnih priča u našoj općini, jer i sami građani ističu da se nikada nije više radilo kao u ovih gotovo četiri godine otkako sam načelnica. Ali, izdvojila bih jednu. U našoj općini je zaseok čiji su stanovnici godinama trpjeli strašne muke zbog kaldrme i bezuspješno upućivali apele vlastima da im asfaltira lokalni put, pošto je sigurnost građana bila ugrožena, a posebno djece i starijih osoba koji nisu mogli da šetaju. Kada je sve konačno završeno prošle godine presijecanjem svečane vrpce, upriličili su druženje. Svečanu vrpcu sa mnom je presjekla starija nena, koja je plakala od sreće i govorila kako sada može sigurno da šeta ulicom i da više boravi vani. Djeca su sama pripremila transparente s nacrtanim srcem za mene i napisala zahvalu, jer sada mogu da se zabavaljaju na svojim biciklima, rolama i sl. Realizirali smo mnogo projekata, ali ovo je bio veoma emotivan trenutak s najmlađim i najstarijim mještanima, uz mnogo radosti, pažnje, poštovanja i zahvalnosti, što mi daje dodatnu snagu i motivaciju da uradim što više dobrih i konkretnih aktivnosti u lokalnoj zajednici i opravdam povjerenje koje su mi građani ukazali. (Jasminka Begić, načelnica Općine Doboj-Jug).

• U pogledu saradnje s međunarodnim organizacijama koje se bave pitanjima žena, među uspješnim projektima koje smo zajedno proveli je otvaranje zelene pijace - političko i ekonomsko osnaživanje žena u cilju zapošljavanja i samozapošljavanja, koje je rezultiralo zapošljavanjem oko 20 naših sugrađanki koje su ostvarile mogućnost sticanja zarade svojim radom, prodajom na zelenoj pijaci, a posebno žena u srednjoj dobi. (Jasminka Begić, načelnica Općine Doboj-Jug).

25

Selo Plaholje, u Mjesnoj zajednici Goduša, udaljeno je desetak kilometara od centra Visokog. U prethodnim godinama, lokalne vlasti potpuno su zanemarile ovih 30 domaćinstava.

Lokalnim vlastima nisu stizale nikakve informacije ili zahtjevi u vezi s infrastrukturom ili drugim komunalnim potrebama stanovnika ovog naselja ni posredstvom predstavnika Mjesne zajednice. Veza između lokalnih vlasti i sela prvi put je uspostavljena kad je žena iz tog sela krišom i nenajavljena došla u Kabinet načelnice Općine Amre Babić i izložila joj svoj problem.

U selu u kojem su svi prilazni putevi neasfaltirani, majka djeteta s posebnim potrebama koje je vezano za invalidska kolica nije mu mogla priuštiti izlazak na svjež zrak, a i đaci iz tog sela morali su pješačiti po nekoliko kilometara do škole neasfaltiranim putem. S obzirom na krajnje konzervativan način života u selu, koji ženama ne dozvoljava bilo kakav oblik društvene interakcije van doma i porodice, posjeta uredu lokalne uprave za ovu ženu bila je do tada nezamisliv čin pobune protiv ustaljenih društvenih normi i običaja u kojima je odrasla. Ipak, čim je saznala da je na čelu općinske uprave žena, skupila je hrabrost da te norme prekrši i obrati se načelnici općine kao osobi s kojom može podijeliti svoj i problem cijelog sela. Stanovnica sela Plaholje tako je ne samo podijelila, već i riješila dugogodišnji problem ovog sela. Ubrzo nakon njene nenajavljene posjete načelnici Općine Visoko, uslijedila je posjeta načelnice selu koja, naravno, nije mogla proći bez zajedljivih komentara muškaraca iz sela, koji su negodovali zbog iznenadne posjete otvoreno izražavajući sumnju da je načelnica zaista i legitimni predstavnik Općine Visoko, s obzirom na to se radi o ženi. Ipak, nakon izvjesnog ubjeđivanja, muški predstavnici sela prihvatili su pomoć u sanaciji puta. Odlukom načelnice put je saniran i asfaltiran u najkraćem mogućem roku. Nakon što su radovi završeni, delegacija žena iz Plaholja još jednom je nenajavljeno posjetila načelnicu Općine Visoko. Ovaj put to su učinile kako bi joj uručile rukom ispisanu Zahvalnicu u ime svih stanovnica Plahovlja. Ova rukom ispisana zahvalnica, prema riječima načelnice Babić, njoj je do sada najveće i najdraže uručeno priznanje za rad. Uspjeh koji je postignut projektom asfaltiranja puta podstakao je žene Plahovlja na daljnje djelovanje, pa su se uskoro udružile i počele da prodaju svoje rukotvorine, a muškarci iz sela Plahovlje potpuno su promijenili odnos prema svojim suprugama, sestrama i kćerkama, te sada s ponosom govore o njihovim preduzetničkim sposobnostima.

Zahvalnica načelniciOpćine Visoko

Primjer dobre prakse

26

Preporuke za jačanje uloge žena u javnom i političkom životu

Bosne i Hercegovine

Dominantni diskurs u bosanskohercegovačkom društvu, kako smo iz ovog kratkog istraživanja mogli uočiti, definiran je patrijarhalnim odgojem i tradicionalnim rodnim ulogama. U posljednjih par decenija, do izvjesne mjere je intenzivirana priča o ulozi žena i rodnoj ravnopravnosti, no još nema konkretnih pomaka. Za takve pomake potrebno je, prije svega, sistemsko djelovanje uz organiziranu akciju u javnom prostoru i svim segmentima društva.

Diskriminirani položaj žene u našem društvu bio je motiv da se detaljnije pozabavimo takvim stanjem i da pokušamo dati nekoliko preporuka za ublažavanje te, naposljetku, i za prevazilaženje takvog stanja. Žene su diskriminirane kada je u pitanju ekonomsko-socijalna i zdravstvena sigurnost, zapošljavanje, a naročito je izraženo to da nemaju dovoljno prostora u segmentu političkog odlučivanja i upravljanja u institucijama vlasti. Istraživanjem smo došli i do saznanja da su im otežani čak i ostvarivanje prava na porodiljsko odsustvo te dobivanje naknade za porodiljsko odsustvo, što je različito zakonom regulirano u dva entiteta, odnosno u kantonima. Posebno su zabrinjavajući podaci o procentu nasilja nad ženama.

Borba za prava žena nije samo borba za rodnu ravnopravnost. Radi se o tome da se društvo treba ravnomjernije razvijati, da svi njegovi članovi treba da budu jednako cijenjeni i da svim članovima društva treba dati šansu za razvijanje vlastitih kapaciteta. Dugoročno gledano, jedino na taj način može se izgraditi istinski demokratsko i stabilno društvo. Naše preporuke odnose se na političke stranke, lokalni nivo, institucije vlasti i medije.

6

27

Preporuke političkim stankama

Političke stranke imaju izuzetno važnu ulogu u postizanju većeg učešća žena u politici, gdje se, zahvaljujući boljoj integraciji u strankama, osigurava i podržava njihovo ravnopravno učešće u donošenju odluka, kao i neophodno političko iskustvo. Postoje brojni mehanizmi iz kojih stranke mogu da osiguraju ravnopravnost spolova u cijeloj svojoj strukturi i procesima. U donošenju promjena je veoma bitna politička volja.

Potrebno je stvoriti povoljnu klimu za poboljšanje položaja žena u svim ekonomsko-društvenim i političkom procesima, ali i svi akteri koji učestvuju u razvoju treba da prepoznaju probleme, jer još uvijek u gradskim, a posebno u ruralnim sredinama vladaju stereotipi i tradicionalna shvatanja koji sputavaju ženu da se izbori za ulogu koja joj pripada u društvu. Preporučuje se političkim strankama i liderima političkih stranaka da svojim kandidatkinjama na izbornim listama, kao i svim svojim članicama, osiguraju veću podršku i učešće u smislu većeg javnog i političkog angažmana. Postizanje rodne ravnopravnosti u oblasti političkog i javnog života je tema na kojoj se mora kontinuirano raditi.

Preporuke za lokalni nivo vlasti

Učešće u radu lokalne uprave i samouprave u odlučivanju na lokalnom nivou mnogim ženama je polazna tačka u političkoj karijeri i teren za sticanje iskustva. Zato učešće u radu na lokalnom nivou ne bi trebalo posmatrati kao manje važno od državnog. U posljednjim godinama, EU je posebno zainteresirana za pitanja koja se odnose na doprinos žena na lokalnom nivou i u ruralnim područjima, koja su danas u Evropi prepoznata kao bitan element od kojeg uveliko zavisi identitet i stabilnost svake države. Također, potrebno je uvesti rodno odgovornu politiku u budžetske procese te pratiti i analizirati budžet tokom cijele godine. Potrebno je osigurati rodno osviješten obrazovni sistem radi ukidanja stereotipa, kao i promovirati programe za usklađivanje radnih i porodičnih obaveza muškaraca.

Preporuke za medije

Potrebno je medijskim i informativnim kampanjama jačati svijest građana o potrebi angažiranja i pružanja povjerenja ženama u obavljanju njihovih političkih i drugih javnih funkcija, radi stvaranja snažnije veze između žena i šire javnosti te povećanja broja žena i ženskih „glasova“ na lokalnim i općim izborima. Također, važno je da žene imaju pristup medijima i izbornoj kampanji, bar u mjeri koja odražava njihovo učešće na izbornim listama. To bi nesumnjivo vodilo ka boljem pozicioniranju žena kao donositeljica odluka u društvu, a što i jeste preduslov ne samo za rodnu ravnopravnost nego i stvarnu demokratiju u Bosni i Hercegovini.

28

Potrebno je raditi na značajnijoj informisanosti žena o mogućnostima i važnosti učestvovanja u javnom i političkom životu/djelovanju putem medijskih kampanja i promotivnih aktivnosti od lokalnog do državnog nivoa. Preporučuje se medijima da podržavaju širenje svijesti građanki i građana o važnosti veće uloge žena u javnom životu i politici. Važna preporuka je da se stranačka promidžba odvija na rodno korektan način te da ne reproducira rodne stereotipe.

Preporuke institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini

Neophodno je osigurati harmonizaciju Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini s drugim relevantnim zakonima, a posebno s Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.

Potrebna je dosljedna primjena Izbornog zakona Bosne i Hercegovine, posebno odredbi kojima se predviđa kvota od 40 % žena na izbornim listama, a koje predlažu političke stranke. Osim toga, potrebno je zagovarati snažniju podršku i uključenost žena u političkim strankama uopće, u smislu javnog i političkog angažmana.

S ciljem poboljšanja općeg položaja žena, neophodno je osigurati instrumente podrške koji će osnažiti ekonomski položaj žena u Bosni i Hercegovini i osigurati dostupnost poslu i jednak tretman.

Neophodno je raditi na povezivanju relevantnih aktera, kao što su agencije, političke stranke, nevladine organizacije i institucije BiH, s ciljem što značajnije promocije važnosti uloge žena u javnom životu BiH.

Neophodno je da strateški i javni dokumenti budu formulirani u skladu sa zahtjevima za ravnopravnost spolova, kao i da se uvede rodno osjetljiv jezik.19

Neophodno je da relevantne institucije osiguraju budžet za provedbu Zakona o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini i akcionih planova u vezi s njim.20

19 Vidjeti: Priručnik za integriranje ravnopravnosti spolova u pravne propise, USAID Projekat jačanja institu-cija vlasti u BiH, Sarajevo 2015. godina.20 Vidjeti: Priručnik o rodno odgovornom budžetiranju, USAID Projekat jačanja institucija vlasti u BiH, Sara-jevo 2015. godina.

29

• Aganović, Miftari, Veličković, Žene i politički život u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini, Sarajevo 2015,

• Compendium of Good Practices for Advancing Women’s Political Participation in the OSCE Region, OSCE 2016, http://www.osce.org/odihr/224206,

• Esther Garcia Fransioli, Godišnji izvještaj o stanju prava žena u Bosni i Hercegovini tokom 2013. godine, Sarajevski Otvoreni Centar, Sarajevo 2013., http://hcabl.org/online_akademija/korisnik/dokumenti/Godisnji-izvjestaj-o-stanju-ljudskih-prava-zena-u-BiH-u-2013.pdf.

• Gender Equality in Elected Office: A Six-Step Action Plan, OSCE 2011, http://www.osce.org/odihr/78432,

• Grupa autora, Convention on the Elimination of All Forms of Discrimination against Women (CEDAW) Report, 2010.

• Grupa autora, The 3rd Alternative report on the implementation of CEDAW and Women s human rights in BiH, CEDAW, Sarajevo 2013,

• Handbook on Promoting Women’s Participation in Political Parties, OSCE 2014, http://www.osce.org/odihr/120877,

• Izborni zakon Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“, br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10, 18/13, 7/14 i 31/16),

• Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Bosni i Hercegovini, 2013., Agencija za statistiku BiH, Sarajevo juni 2016,

• Priručnik za integriranje ravnopravnosti spolova u pravne propise, USAID Projekat jačanja institucija vlasti u BiH, Sarajevo 2015. godina,

• Priručnik o rodno odgovornom budžetiranju, USAID Projekat jačanja institucija vlasti u BiH, Sarajevo 2015. godina,

• Rodne razlike u iskorištavanju prava i mogućnosti koje nudi društvo, pristupu ekonomskim mogućnostima i zastupanju, Svjetska banka, Agencija za statistiku BiH, Zavod za statistiku FBiH i Republički zavod za statistiku RS; Sarajevo 2015,

• Rumyana Tonchovska, Kathrine Kelm, Washington 2014, ICT in support of evidence based policy making: Land and gender in the Western Balkans (paper prepared for WB conference 2014),

• Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, br. 16/03 i 102/09).

Literatura

31

Dubravka Bošnjak je rođena 1968. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu na odsjeku Međunarodna ekonomija. Nakon što je magistrirala Evropske integracije na Fakultetu političkih nauka, njeno profesionalno iskustvo je fokusirano na Evropske integracije i Vanjske poslove. Kao član različitih međunarodnih projekata i profesionalnih tijela u oblasti Evropskih integracija, intenzivno je uključena u razvoj i implementaciju regionalnih projekata. Autorica je brojnih naučnih članaka objavljenih u zemlji i inostranstvu. Od januara 2009. godine je dio tima GIZ Otvorenog Regionalnog Fonda za JIE za energetsku efikasnost. Kao Projekt menadžer za pitanja Evropske Unije radi na upravljanju aktivnostima u tom području s ciljem pružanja podrške zemljama u Regionu, a posebno u oblasti energetske efikasnosti i obnovljivih izvora energije. Trenutno pohađa interdisciplinarni doktorski studij Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Muhamed Mujakić rođen je 1981. godine u Bihaću, Bosna i Hercegovina. Studirao je pravo, ekonomiju i političke nauke na Univerzitetu u Sarajevu. Studira doktorske studije iz oblasti politologije i prava. Živi i radi u Sarajevu. Autor je više knjiga i stručnih članaka objavljenih u zemlji i inozemstvu. Osnivač je Pravnog instituta u Bosni i Hercegovini.

Mia Zmijarević rođena je 1984. godine u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Diplomirala je i magistrirala međunarodnu politiku i diplomatiju na Odsjeku za političke nauke, pravo i međunarodne studije Fakulteta političkih nauka u Padovi, Italija, gdje je nekoliko puta nagrađivana stipendijama. Bila je učesnica više međunarodnih naučnih konferencija, projekata i seminara na temu međunarodnog prava i politike. Trenutno završava doktorski studij iz oblasti geopolitike na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Elma Huruz rođena je 1985. godine u Sarajevu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Diplomirala je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, na Odsjeku za politologiju, na kojem je i magistrirala u oblasti međunarodnih odnosa i diplomatije. Trenutno je doktorantica na istom fakultetu. Od 2009. godine angažirana je na Fakultetu političkih nauka kao saradnica u zvanju asistentice, a od 2015. godine u zvanju više asistentice na predmetima Analiza politika, Savremene teorije vlasti i Politička filozofija. Učestvovala je na više međunarodnih naučnih konferencija i seminara, a njeni naučni radovi objavljeni su u više recentnih časopisa.

Adisa Busuladžić rođena je 1967. godine u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Diplomirala je žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a međunarodne odnose magistrirala na Američkom univerzitetu u Washingtonu, USA. Studentica je na Interdisciplinarnom doktorskom studiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. Autorica je brojnih novinskih i stručnih članaka objavljenih u zemlji i inozemstvu.

Merima Polimac rođena 1988. godine u Foči, Bosna i Hercegovina. Osnovnu i srednju školu završila je u Goraždu. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.

Autorice/autori:

32

Studira master studij na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na smjeru Građansko pravo u EU. Živi i radi u Sarajevu. Od 2012. godine aktivna je u nevladinom sektoru. Uže se specijalistički obučavala pohađajući veliki broj značajnih seminara, radionica i konferencija iz oblasti prava.

Vesna Travljanin, direktorica Saveza općina i gradova Federacije BiH, po zanimanju je diplomirana pravnica. Specijalizirala je medijsko pravo na Univerzitetu Maryland u Sjedinjenim Američkim Državama, u okviru prestižnog Fulbrajtovog programa. Magistrirala je na temu „Pravni aspekt lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini s osvrtom na evropske standarde”. Obavljala je niz složenih i odgovornih funkcija kao što su: direktorica Pravne službe “Oslobođenja”, pravna savjetnica u Misiji OSCE-a u BiH i oficir za reformu pravosuđa u OHR-u. Članica je Upravnog odbora NALAS-a (Mreža asocijacija Jugoistočne Evrope), koji broji 15 zemalja iz regiona. Imala je niz javnih nastupa i prezentacija u zemlji i inozemstvu, kao što su nastupi na univerzitetima Maryland i Tuscon (Arizona), te u Udruženju advokata Washingtona, Vijeću Evrope, Uniji gradova u Turskoj, Svjetskoj banci i mnogim drugim institucijama u zemlji i inozemstvu.

Amila Koso rođena je 1989. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Osnovnu i srednju školu završila je u Visokom. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje je i magistrirala iz oblasti građanskog prava u EU. Od 2013. godine angažirana je u Općini Visoko kao stručna saradnica u Službi općinske načelnice. Usvojstvu predavačice i učesnice, prisustvovala je većem broju međunarodnih programa, konferencija i seminara.

Emina Šahinović-Kahvedžić rođena je 1990. godine u Bihaću, Bosna i Hercegovina. Dodiplomski i master studij završila na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Trenutno je na interdisciplinarnom doktorskom studiju, društveno polje politologije. Živi i radi u Bužimu. Autorica je više stručnih članaka iz oblasti politologije i sociologije. Saradnica je Pravnog instituta u BiH.

Maja Sahadžić rođena je 1982. godine u Bihaću, Bosna i Hercegovina. Trenutno je doktorantica i istraživačica na Pravnom fakultetu Univerziteta u Antwerpenu. Njeno ranije radno iskustvo obuhvata akademske pozicije na univerzitetima u Bosni i Hercegovini, Republici Hrvatskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, a radila je i kao stručna pravna savjetnica i novinarka. Do sada je objavila preko 50 naučnih radova (uključujući knjige, poglavlja u knjigama te članke u naučnim časopisima i zbornicima radova) iz oblasti ustavnog prava, međunarodnog ugovornog prava, diplomatije i međunarodne sigurnosti. Prezentirala je svoje radove na velikom broju međunarodnih konferencija. Učestvovala je na više naučnih i istraživačkih projekata u Bosni i Hercegovini i inozemstvu.

Meliha Junuzović rođena je 1981. godine u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Studirala je ekonomiju na Univezitetu u Sarajevu, koju je uspješno završila. Živi u Sarajevu i aktivna je u svojoj lokalnoj zajednici. Honorarno je angažirana na marketinškim projektima.

33

1 Projekat podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država.Ovaj projekat je finansijski podržala Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Svi stavovi, mišljenja i zaključci navedeni u ovom dokumentu ne odražavaju nužno stav State Departmenta nego isključivo autora.