Mozaikova zabavna biblioteka

Marian Keyes: Aneli1. Mary Higgins Clark: Tatina mala djevojica2. Mary Higgins Clark: Druga prilika3. Mary Higgins Clark: Sigurno utoite4. Mary Higgins Clark: No je moje vrijeme5. Mary Higgins Clark: Dvije djevojice u plavom6. Mary Higgins Clark: Ve sam ula tu pjesmu7. Cathy Kelly: Neka ostane meu nama8. Adriana Trigiani: Najbolje ljeto naega ivota9. Susan Andersen: Budi moja10. Susan Andersen: Bit u tvoj11. Susan Andersen: Ludo zaljubljena12. Susan Andersen: Zaljubljeni i zalueni13. Susan Andersen: Kad ti se posrei14. Minette Walters: avolje pero15. Minette Walters: Pomraeni um16. Minette Walters: Kameleonova sjena17. Laura Lippman: Opasan grad18. Susan Elizabeth Phillips: Ili ti, ili nitko19. Susan Elizabeth Phillips: Prva dama20. Susan Elizabeth Phillips: Doruak u krevetu21. Susan Elizabeth Phillips: minkerica22. Susan Elizabeth Phillips: Doi i poljubi me!23. Susan Elizabeth Phillips: Aneoska ljubav24. Susan Elizabeth Phillips: Roeni armer25. Susan Elizabeth Phillips: Najbolji komad26. Susan Elizabeth Phillips: Evin grijeh27. Susan Elizabeth Phillips: to sam uinila zbog ljubavi28. Julia Alvarez: Kako su sestre Garcia izgubile naglasak29. Eileen Goudge: Okus meda30. Tess Gerritsen: Grenik31. Julia Glass: Tri lipnja32. Amin Maalouf: Baldassarova odiseja33. Irena Obermannova: Prirunik za neposlune ene34. Maggie OFarrell: Kad si otiao35. Kathy Reichs: Sablasni ponedjeljak36. Kathy Reichs: Tajne grobnica37. Kathy Reichs: Rituali smrti38. Kathy Reichs: Kosti kao dokaz39.

Robert Harris: Enigma40.

Chitra Banerjee Divakaruni: Sestra mog srca41.

Louis Bayard: Gospodin Timothy 42.

Fannie Flagg: Srea ispod duge43.

Fannie Flagg: Dobrodola na svijet, djevojice!44.

Santa Montefiore: Magina ljubavna kutijica45.

Robert Wilson: Slijepac iz Seville46.

Robert Wilson: Beznaajna smrt u Lisabonu47.

Jodi Picoult: Pria o ljubavi48.

Tamara McKinley: Matildin posljednji valcer49.

Javier Sierra: Tajna veera50.

Erica James: Ljubav i predanost51.

Petr abach: Ramon / Nesvakidanji problem Frantieka S.52.

Maeve Binchy: U krugu dobrih prijatelja53.

Kathryn Fox: Zle namjere54.

Michael Lee West: Zaljubljene lude cure55.

Dino Milinovi: Tamo gdje prestaje cesta56.

Mark Gimenez: Boja zakona57.

William Brodrick: esta lamentacija58.

Danielle Steel: Sestre59.

Danielle Steel: Krila60.

Danielle Steel: Uspomene61.

Danielle Steel: Dragulji62.

Danielle Steel: Palomino63.

Leslie Silbert: Obavjetajac64.

Jonathan Kellerman: Nestali65.

Dean Koontz: Ubojica66.

Dean Koontz: Oekivani ivotni vijek67.

Elizabeth Haran: Suton iznad Edena68.

Ildefonso Falcones: Katedrala mora69.

Jir Kratochvil: Besmrtna pria70.

Jane Johnson: Deseti dar71.

J. M. Simmel: Ljubav je samo rije72.

James Twining: Dvostruki orao73.

Barbara Cleverly: Tigar iz palae74.

Douglas Kennedy: U potrazi za sreom75.

Ro

ma

n

Priu o ljubavi i izdaji, napetu od samog poetka do uzbudljivog zavretka, Kennedy pripovijeda znalaki i zadivljujue.

Observer

Bill

Floy

d U

BOJI

CINA

EN

A

est godina nakon to je svojim hrabrim svjedoenjem uspjela supruga poslati u zatvorski blok osuenih na smrt, Leigh Wren je umalo uspjela zaboraviti prolost. Sa svojim maloljetnim sinom preselila se na drugi kraj drave i pokuala zapoeti novi ivot. Ali svijet koji je sebi stvorila uzdrmao se kad je otac jedne od rtava njezinoga supruga poinje pratiti. U danima koji su uslijedili on medijima otkriva njezin identitet. U trenutku kad ponovno izlazi na vidjelo njezin brak s Randalom Mosleyem, ovjekom koji je svijetu postao poznat kao poremeeni serijski ubojica, slijedi jo smrtonosnija igra make i mia. Pojavljuje se novi ubojica ije su metode nalik onima kojima se koristio njezin suprug. ini se da su Leigh i njezin sin u centru njegova interesa i postaje jasno kako je on vie od ubojice oponaatelja svi njegovi ciljevi vezani su uz njezin bivi ivot. Dok sat otkucava, a rtava je sve vie, Leigh je prisiljena prodrijeti kroz najmranije labirinte svoje prolosti kako bi zatitila svoj ivot i ivot svoga sina. Usto se mora suoiti s vlastitim osjeajem odgovornosti: iako je uvijek tvrdila da nita nije znala, nije li ipak bila suuesnik u uasnom ubilakom pohodu svoga supruga?

Ubojiina ena napeti je triler nove zvijezde krimia, Billa Floyda koji priom o okantnoj obiteljskoj situaciji itatelja dri u neizvjesnosti do posljednjeg retka. To je pria potaknuta psiholokim uvidom i potresnim otkriima, koja propituje koliko je uope mogue uistinu dobro poznavati osobu koja spava pokraj vas? Roman je s engleskoga prevela Dragana Grozdani.

118,00 kn

ww

w.m

oza

ik-k

njig

a.h

r

Ro

ma

n

Bill Floyd

'Knjiga koju neete moi ispustiti iz ruku!'Iris Johansen

UBOJIINAENAISBN 978-953

-14-

0694

-9

Ubojicina zena OMOT.indd 1 29.1.2010 11:19:53

Bill Floyd

UBOJIINA eNA

MOZAIKOVA ZABAVNA BIBLIOTeKAknjiga osamdesetesta

Naslov izvornika

The Killer's Wife

Copyright 2008 by Bill Floyd

Copyright za hrvatsko izdanje Mozaik knjiga, 2009.

UrednikZoran Maljkovi

Nakladnik Mozaik knjiga

Za nakladnika Alen Bodor

Grafiki urednik Ivica Jandrijevi

Fotografija na naslovnici Shutterstock

Korektor Sran Boban

Tisak Denona d.o.o., Zagreb, veljaa 2010.

Sva prava pridrana. Ni jedan dio ovoga izdanja ne smije se, ni u cijelosti ni djelomino, reproducirati, pohraniti ili prenositi ni u kojem elektronskom obliku, mehanikim foto-kopiranjem, snima njem ili dru ga ije bez vlasnikova prethodnog doputenja.

ISBN 978-953-14-0694-9CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 727031.

Bill Floyd

Ubojiina enaS engleskoga prevela

DraGaNa GroZDaNi

Za Amy

7PrVo PoGLaVLJE

1.

Poznajemo li se?Podignula sam pogled sa krinje sa zamrznutom hra-nom dok sam promatrajui preobilje pakiranih jela sua-vala izbor prema onome to Hayden voli, odnosno ne voli, i zapazila postarijega gospodina kako izvijenih obrva pilji u mene. Doimao se jedrim i krnim. Imao je gustu sjedi-nama proaranu kosu, bio otprilike ezdeset i koju godinu star, odjeven u udoban pulover i plave traperice.

Ukljuilo se daleko zvono upozorenja. Bilo je to jednoga petka, kasno naveer. Bliila se po-

no. Moje omiljeno vrijeme za obavljanje tjedne kupnje, zato to sam tada obino mogla izbjei takvu vrstu uleta. Nisam bila ljubiteljica dokonih razgovora sa svojim susje-dima, zapravo ni s kim, ako sam to mogla izbjei. Kad sam veeras ula u Harris Teeter i kad su se velika stakle-na vrata razmaknula da proem, uz priguen apat, poput hermetike pregrade u svemirskome brodu, uinilo mi se da itav taj prostor stoji samo meni na raspolaganju. Bio je to onaj jasni samotni osjeaj sigurnosti koji je prualo javno mjesto na kojemu nije bilo ljudi. Naravno, nisam

Bill Floyd

8

bila ba posve sama; bilo je tu zaposlenih tinejdera ko-ji su se pospano naginjali u prolaze koji su vodili do bla-gajne te nekolicina samih mukaraca (recimo tipova koji rade u drugoj smjeni, neprofesionalaca) koji su se motali oko polica s pivom, pokuavajui ubiti neko vrijeme prije nego se vrate kui i zalegnu na poivaljke. Jedan od njih mjerkao mi je guzu. Vidjela sam ga kako zuri u mene u jednom parabolinom zrcalu koje je visjelo s vapnom oli-ene glavne grede na stropu, poput onoga kakvo se moe nai u nekom skladitu. U mojim godinama mogla sam biti polaskana, no ja sam se, naprotiv, osjetila izloenom pa sam malo urnije pogurala kolica. Uglavnom su svi koji su se u to doba noi motali po trgovini gledali svoja posla i izbjegavali moj pogled, ba kao i ja njihov. To mi je u potpunosti odgovaralo.

Ali sad se taj postariji mukarac netremice zapiljio u moje lice i pitanje koje je postavio nije se doimalo nepri-stojnim. Stoga sam odmahnula glavom, rekavi ljubazno: Ne bih rekla.

Leigh Wren? nagaao je. Osjetila sam neznatno olakanje dok sam prebirala po

sjeanju nastojei dokuiti otkud bih ga mogla znati. Bio mi je poznat, nije li? Osjeala sam nekakvo komeanje duboko u utrobi, ali nije mi moglo sinuti. Moj drutveni ivot bio je veoma oskudan, due vremena nego sam o tome voljela razmiljati. Uglavnom smo postojali samo ja, Hayden i ured. Hvala Bogu tako mi je odgovaralo te sam pretpostavila kako sam tog ovjeka sigurno negdje vidje-la poslovno. Na trenutak sam osjetila krivnju zbog toga to ga ne mogu smjestiti. Premda, da budem iskrena, nije bilo niega posebnoga po emu bih ga mogla prepoznati. Osoba poput njega bilo je posvuda u Caryju. Mogla sam

Ubojiina ena

9

ak zamisliti njegov SUV* na parkiralitu, s Jesus fish** na jednoj strani registarske tablice i nekakvom Bush/Cheney naljepnicom predizborne kampanje na drugoj.

Ta sam odgovorila sam. Oprostite, a vi ste? Pruila sam ruku.Uzeo ju je i pogled mu se promijenio. Plamtio je i buk-

tio. Duboko je drhtavo uzdahnuo i otpoeo: Zovem se Charles Pritchett. Nikada se nisam morao koristiti drugim imenom osim vlastitoga, zato to se nikada nisam sramio toga tko sam. Pravo ime ti je Nina Mosley i 18. stude-noga 1997. tvoj suprug Randall Roberts Mosley ubio je moju ki, Carrie.

Cijeli svijet se smanjio. Ruka mi je otupjela, ba kao to su otupjeli i svi ostali ekstremiteti, ali uspjela sam osjetiti izravni stisak ruke Charlesa Pritchetta jer su mi uknjevi pucketali dok mi je stiui ruku gnjeio prste. Pokuala sam se odmaknuti, ali vrsto me drao dok mu je iz oi-ju sijevalo poput munje. Sav je drhtao; mogla sam vidje-ti da je taj trenutak veoma, veoma dugo ponavljao te je sad kad ga je doekao umalo doivio neku vrstu klonua, osjetivi naelektriziranost koja mu je poticala svaki ivac. U tom svom ushitu bio je sposoban za levitaciju. Bilo je oito da je gospodin Pritchett doivio Trenutak Istinske Spoznaje.

Jedino na to sam mogla pomisliti bilo je, mislite moj bivi suprug.

Ali inilo se da ne mogu progovoriti. Grlo mi se stisnu-lo kako se ne bi oteo uasan vrisak koji je prijetio naglo se osloboditi usudim li se samo otvoriti usta. Zubi su me

* SUV kratica za sport utility vehicle.

** Jesus fish simbol za ribu kao rani znak kranstva, koji se zadrao na na-ljepnicama.

Bill Floyd

10

boljeli. Osjeala sam muninu i paniku povlaei se br-zinom svjetlosti i uzmiui prema blagoslovljenom i po-znatom ravanju. Kolica dopola napunjena namirnicama u kojima su bile uredno poslagane vreice s hrpama voa (bijelo groe jer Hayden nije volio crno), narezano me-so i sirevi u vakumiranim vreicama, okoladice s polica sa zdravom hranom za mene i zaslaene itarice za moga sina, bila su zaboravljena. I dalje se pokuavajui udaljiti od Pritchetta, uzmiui unatrag, udarila sam u kolica koja su se okrenula na klimavom kripavom kotau i zaglavila izmeu moje stranjice i hladnih staklenih vrata zamrzi-vaa. Pritchett je iao za mnom i dalje me vrsto stiui za ruku, ne prestajui govoriti povienim tonovima.

Dugo mi je vremena trebalo da te naem, Nina, i stajalo me poprilino novca. Promijenila si se od zadnjeg puta kad sam te vidio na suenju. Kosa ti je drukije bo-je i mravija si. Boji li kosu da te ljudi ne bi prepoznali? Mislim da mogu shvatiti to da eli prekinuti vezu sa svo-jom prolou. Vidi, ja sebi taj luksuz ne mogu priutiti rekao je, protisnuvi tu zavrnu rije kroz stisnute zube. Ama ba svaki dan i ama ba svaku sekundu ivim sa svo-jom prolou da moja ki nije tu. Nema je vie. Znam to je policija rekla, kako je samo tvoj suprug kriv za to, ali za mene ti nikada nisi odrijeena krivnje, ni izdaleka. I zato sam tu, Nina. Doao sam te raskrinkati. Unitit u taj mali sreeni umjetni ivot koji si stvorila i svima po-kazati tko si.

Oprostite, jeste dobro? upitao je neiji glas. Osvrnula sam se i ugledala tipa koji mi je piljio u stra-

njicu. Neposredno iza njega raskolaenih oiju stajao je blagajnik. Obojica su zabrinuto motrila mene i Pritchetta. Blagajnik se doimao naelektriziranim i samo traio izliku

Ubojiina ena

11

da Pritchetta fiziki napadne i zaskoi. U njegovoj pu-bertetlijskoj glavi vjerojatno su se rojile slike skakanja u obranu slabijih. Moda ga je Pritchett podsjetio na domi-nantnoga utemeljitelja loze iz vlastite prolosti. Onaj pro-matra stranjice bio je mnogo smireniji. Labavo je dr-ao koaru maslinaste boje u kojoj su bile namirnice sa-mo za jednu osobu. Prema njegovoj suzdranoj napetosti i pripravnosti moglo se zakljuiti da je ve prije bio u takvim sueljavanjima iz kojih je iziao kao pobjednik. Moda je bio bivi vojnik. Ili pak svadljivac iz bara.

Pritchett mi je napokon pustio ruku, ali nastavio je go-voriti, upuujui sad komentar nazovi posrednicima koji su se upleli. Znate li tko je ona? Znate li tko joj je bio suprug? Kladim se da mu se sjeate imena. Uperio je koati prst u moje lice dok su mu rijei navirale poput jedva obuzdane lavine. Trebamo li zvati policiju, Nina? eli li prijaviti ovaj incident? Volio bih to. Naslaivao bih se mogunou da upozorim mjesne vlasti na to tko posljednjih est godina ivi meu njima.

Promatrau stranjice bilo je dosta. Odloio je koa-ru na pod i stao izmeu Pritchetta i mene. Ja sam i dalje uzmicala unatrag, ali nisam mogla odvojiti pogleda od tog starca. Odjednom je zasuzio, teina snanih turobnih osjeaja koje je upravo izbacivao iz sebe prijetila je da ga uniti. Promatra stranjice je rekao: Ne znam u emu je va problem, gospodine, ali mislim da biste gospou trebali pustiti na miru.

Blagajnik je Pritchetta nazvao nasilnikom. Pritchett je podigao ruke, okrenuo dlanove prema naprijed i nekoliko koraka ustuknuo. Smirenijim glasom ponovno je predlo-io da pozovu policiju. PA ponad glava prebacio je s neke pjesme Commodoresa na Take on Me. Kroz tihi amor

Bill Floyd

12

shvatila sam da e od toga trenutka, svaki put kad je u-jem, ta melodija biti poput zvuka koji e me podsjetiti na ovaj trenutak razdora.

Pritchett je povikao za mnom: Gdje je Hayden vee-ras, Nina? Trebala bi pomnije motriti na njega. Ja nisam dovoljno dobro pazio na Carrie, i zna to joj se dogodi-lo. Zna to joj je uinio.

Bilo je to dovoljno da me navede da se konano okre-nem i pobjegnem to dalje od njega. Spoticala sam se i uspravljala odravajui se na nogama dok sam trala niz prolaz do izlaza iz trgovine. Automatska vrata nisu se do-voljno brzo otvorila pa sam udarila u njih. Sutra e na toj ruci od ramena do lakta biti velika modrica. U tom tre-nu nisam je osjeala. U tom trenu ruka mi je jo uvijek pulsirala od stiska kojim me Pritchett drao, ne elei me pustiti.

2.

Nekoliko puta sam se naalila kad su izgradili trgovaki centar koji se izravno nastavljao na nae naselje, ki-sela ala na temu toga koliko je bio zgodniji od onoga koji je bio desetak kilometara dalje niz cestu. Veeras sam zahvaljivala Bogu to je bio tako blizu. Lijevo skretanje s parkiralita, a potom znak za zaustavljanje na ulazu u Ken-sington Arbor, kroz koji sam projurila uope ne dodirujui konice. Potom skretanje udesno kad sam zavezla automo-bil na rubnik, tako snano da sam zaula kripu guma. Za

Ubojiina ena

13

manje od etiri minute nakon izlaska iz trgovine parkirala sam svoj Camry ispred kue McPhersonsovih.

Ulica je bila tiha, a kue velike i moderno prostrane, sve sagraene blizu jedna drugoj, uz minijaturno dvori-te koje ih je razdvajalo. Vlaga u nonom zraku skuplja-la se oblikujui sjajno prstenje oko ulinih svjetiljki. Kod MacPhersonsovih je na ulaznom trijemu gorjelo vanjsko svjetlo i izvana nita nije izgledalo neobino. Ali nita nije izgledalo nimalo neobino ni u susjedstvu, u tom naselju jednolinih, na isti kalup sagraenih obiteljskih kua za jednu obitelj i dvojnih objekata koji su postali nae utoi-te. Na dom bio je tri bloka zgrada udaljen dvojni objekt s garaom za jedan automobil i lijepim stranjim prilazom na kojemu se igrao Hayden. Nisam mu esto doputala da veer provede izvan vlastitoga doma, ali cijeli tjedan me molio i znala sam da moram obaviti pononu kupnju pa sam popustila i dopustila mu da prespava kod svoga prija-telja Caleba. Burgundy Yukon bio je napola parkiran na ploniku. Bio je to stari automobil Calebove majke, dok je garani prostor nedvojbeno bio rezerviran za Escalade koju je Doug McPherson svojoj supruzi kupio za Boi.

Njeno sam zalupila vratima automobila i provukla se kroz dvorite, bacajui pogled uz ulicu i niz ulicu kako bih ustanovila da je sve uobiajeno, premda ne bih znala ni prepoznati da se neto promijenilo. Samo sam nekoliko puta bila u ovome dijelu susjedstva. Hayden je kod sebe imao mobitel i pomiljala sam ga nazvati jo im sam izila iz trgovine s prehrambenim artiklima, ali nisam ih eljela sve probuditi ako nitko nije bio ni u kakvoj stvarnoj opa-snosti. Premda je Charles Pritchett moda imao sa mnom izravnati stare raune, zasigurno ne bi uinio nita naao mome djetetu. Zasigurno to nije bila otvorena prijetnja

Bill Floyd

14

kakvom sam je ja shvatila. Ne bi sigurno, ne nakon onoga to se dogodilo njegovom vlastitom djetetu.

Gdje je Hayden veeras, Nina? Trebala bi pomnije motriti na njega.

Ponovno sam bacila pogled uz ulicu i niz ulicu. Neko-liko automobila bilo je parkirano na prilazima ili du uli-ce, ali nijedna silueta nije pogrbljeno sjedila iza prednjeg automobilskog stakla i nitko nije gledao iza zamraenih prozora kua. Bile su stijenjene jedna do druge i doima-le se poput straarnica ili zidova labirinta. Naviknuta sam bila cijeniti takve osjeaje, pojam da sam nala utvrdu, ali uvijek sam na nekoj razini shvaala da bi se to moglo okrenuti protiv mene.

Jednostavno nisam bila pripravna da se to dogodi. U posljednji trenutak odluila sam da neu pozvoni-

ti. McPhersonsovi su zasigurno ve sumnjali u mene, ali nadam se da su se ograniili samo na uenje zbog toga to sam bila sama u mojim godinama. Od brojnih sam poznanika redovito naula i odbacila ono Do bola je suzdrana, Gdje je djeakov otac? i slino. Mogla sam podnijeti razdvojenost od svojih vrnjaka, zapravo mi se to poelo sviati, ali mome sinu bili su potrebni prijatelji i to mu ni-sam eljela upropastiti. Bio je u godinama kad je samoa mogla postati eljeni nain rjeavanja problema. Sljedei korak bilo bi otuenje, i kad bude tinejder morala bih pretraivati njegov ormar kako bih se uvjerila da u njemu ne dri puku kojom bi nasrnuo na nekoga.

Nisam uvijek bila sklona zamiljati najgore. Bila je to steena vjetina, pametan potez uvjetovan nesvjesno.

Kad sam prvi put k njima dovela Haydena na igru Ga-bby McPherson me kratko ponosno provela kuom, ali meni je raspored bio ve unaprijed poznat. Pregledala sam

Ubojiina ena

15

nacrte stanova svih modela kad sam tu prvi put traila ku-u za kupiti. Nije uinila nita originalno s obzirom na unutarnje ureenje jer su namjetaj i raspored bili preu-uzeti od Marthe Stewart jo prije pet godina. Dnevni boravak u kojemu su se djeaci namjeravali utaboriti bio je s bone strane te sam lagano koraala dvoritem sve do trenutka kad sam mogla proviriti kroz prozore. Sam Bog zna to bi ostali susjedi pomislili da su me ugledali, ali bi-lo mi je sasvim svejedno, uistinu. Ne bih imala nita pro-tiv ni da je policijsko vozilo u ophodnji dolo uz ulicu pomiljala sam ih odmah nazvati, ali nadala sam se da je Pritchett moda dobio svu potrebnu zadovoljtinu time to me presreo u trgovini te da e nas sad ostaviti na miru. Premda nisam u to vjerovala. Srce mi je ubrzano lupalo; mogla sam osjetiti otkucaje u grlu i teko sam gutala.

Priznat u da sam se nevoljko divila Gabynom ukusu ukraavanja prozora. Kupila je nekakve lijepe veoma tan-ke zastore, ali djeaci su naravno zaboravili navui rolete pa sam nesmetano mogla vidjeti unutra. Pod u dnevnom boravku bio je pretvoren u klasino privremeno preno-ite; vree za spavanje poivale su razmotane na podu ispred konatoga kaua. Stoli za serviranje kave bio je krcat napola praznim zdjelicama s kokicama i limenka-ma mineralne. Plazma TV bio je ukljuen, ali nikakav zvuk nije dopirao do prozorskoga stakla pa sam pretpo-stavila da je glas iskljuen ili dovoljno utian da ne pro-budi odrasle koji su bili gore na katu. Caleb McPherson je leao na desnoj strani, sklupan poput indijskih orai-a, napola izvirujui iz svoje vree za spavanje, skloplje-nih oiju. Sjedei preblizu ekranu, oslonjen na laktove, sjedio je: moj sini. Hayden nije bio posluan, gledao je nekakvu glazbenu video snimku na kojoj su se tinejderi

Bill Floyd

16

u oskudnoj odjei vrtjeli izvodei plesne pokrete koji su se sastojali od izvijanja bokovima i izbacivanja tijela pre-ma naprijed. Nisam mu doputala da takvo to gleda kod kue zaboga miloga, pa imao je samo sedam godina ali osjetila sam veliko olakanje zbog toga to je bilo sve u redu s njim, tjelesni osjet slian hladnoj osvjeavajuoj vodi koja mi se prelijeva preko glave. Jecaj mi je zastao u grlu kad sam pomislila kako je ostao budan samo da bi mogao gledati taj banalni zabranjeni prizor na MTV-ju. Bio je ipak samo dijete, obian zdrav djeak.

Okrenuo je glavu prema prozoru i brzo sam se naglo sagnula. uei sam krenula natrag prema automobilu, osjeajui se posramljeno i osamljeno, premda sam znala da me nije vidio te da po svemu sudei u cijeloj utihnutoj ulici nije bilo budnih.

Zakljuala sam vrata automobila i ostala tu gdje sam se zatekla. U retrovizoru sam zapazila svoj odraz i donijela strogu procjenu; izgledala sam izbezumljeno. Moja svije-tlosmea kosa, obino uredna i do ramena, neznatno ko-vrava na krajevima, poeljana u manje-vie trenutano modernom stilu mame iz predgraa koja se bliila sre-dovjenim godinama, bila je raskutrana i otrcana. Moja glatka koa, koju smatram svojom najboljom karakteristi-kom, doimala se blijedom i oputenom pri jasnoj svjetlosti uline svjetiljke. A oi, iste one blage smaragdne oi ko-jima su se moje prijateljice uvijek otvoreno divile, a koje sam ja sama smatrala previe osjetljivima, previe ranjivi-ma, poziv mukarcima koji im je govorio da sam podat-na i spremna, sad su se doimale kao ukoene beivotne tjeskobno razrogaene pikule. Sinulo mi je kako sam se, unato samopromatranju koje sam svakoga jutra obavlja-la gledajui se u zrcalu kupaonice, prala zube, suila kosu

Ubojiina ena

17

i nanosila minku, rijetko kada zagledala u oi. Premda sam to ve dosad trebala zavrijediti i ve odavno samoj sebi oprostiti. Ali eto, Pritchett mi oito nije oprostio. Pitala sam se ima li jo onih koji kljuaju u sebi i koji nikada nisu nali smiraj, sve od dana kad je Randy prekinuo ono to je trebalo biti uobiajeni kreposni tijek njihovih ivota.

Dii duboko, rekla sam samoj sebi. Neu buditi Mc-Phersonove stanare; neu napraviti nikakvu neugodnu scenu. Ali prokleta bila ako veeras sebi dopustim izgubiti tu kuu iz vida. Ako je postojalo neto to bih skupo pla-tila, samo da ga steknem, onda je to bio osjeaj revnosti.

Priznajem da je tijekom proteklih est godina bilo trenu-taka kad bih zapravo na kratko zaboravila tko smo. Sati, dani, katkad ak i dugi tjedan dana kad sam se preputala i vjerovala da sam uistinu Leigh Wren, a ne Nina Leigh Mo-sley, djevojako Sarbaines. Katkad sam sebi doputala pot-puno smetnuti s uma da je moje ime nekada bilo drukije od imena koje sad imam i da sam ga zakonski promijenila nakon onoga to se dogodilo s mojim bivim suprugom.

Ali takva utjeha nikada nije potrajala dugo. Neto bi me uvijek podsjetilo; nekakvo strano zvjerstvo u veer-njim vijestima, nekakav razgovor na poslu ili neka prav-na finesa. im bih se sjetila, im bih se vratila u strogo stanje pripravnosti koje je za mene sad bilo neminovno, nikada nisam imala osjeaj olakanja kojemu bih se ne-ko vrijeme mogla prepustiti i ostaviti prolost tamo gdje pripada. Naprotiv, osjeala sam se neodgovornom, djeti-njastom i glupom. Osjeala sam se sebino jer sam mogla iznevjeriti Haydena.

Charles Pritchett. Sigurno je znao gdje ivimo. Sigur-no je znao i zasigurno ekao prigodu da me presretne,

Bill Floyd

18

uivajui u tome, moj Boe, pa to je znailo da misli oz-biljno. To je znailo kako nije ni blizu postizanju zado-voljtine time to me nasmrt prestraio u trgovini. Oito je krenuo u realizaciju Projekta. Tipovi mukaraca poput njega svoje su ivote zacrtali kao niz Projekata, a moj je posve vjerojatno dugo bio planiran.

Od te spoznaje i svih neizravnih zakljuaka koji su s njom bili povezani, zavrtjelo mi se u glavi. Nisam si mo-gla priutiti da ne mogu jasno razmiljati pa sam poela zapisivati biljeke na malom bloku koji sam drala u pre-gratku za rukavice. Teko sranje, jedva sam ak uspije-vala vidjeti to to sam pisala pri srebrnoj svjetlosti koja je dopirala s ulinih svjetiljki, ali morala sam neto initi s rukama. Pisala sam datume nasumce. vrljala sam rijei i slobodne asocijacije. Znala sam da ih ni sama ne bih mo-gla deifrirati da ih se poslije usudim pogledati. Zguvala sam biljeke i bacila ih na pod.

Sad sam se nejasno prisjetila Pritchetta. Bio je bogat, je-dino prezime na popisu rtava koje su obini ljudi mo-da poznavali po uvenju zbog neega drugoga, a ne samo po tome to je lana njegove obitelji ubio Randy. On je bio taj koji je prije suenja sazvao konferenciju za tisak, a prialo se kako je ak unajmio neku PR tvrtku da u nje-govo ime kontaktira s medijima. ini mi se da se nisam mogla prisjetiti kako je osobno bio nazoan u sudnici, ali ni to nije nita znailo. Najvie onoga to sam od te te-ke kunje zadrala u sjeanju bile su slike; nekoliko rijei kojima su mi se ostali obratili i neka pitanja koje su po-stavili tuiteljstvo i obrana. Nisam se mogla jasno sjeti-ti svojih odgovora, premda sam sigurna da su zabiljeeni negdje u javnim ispravama. U vlastitoj svijesti sjeanja iz toga vremena bila su zakljuana u zapeaenom trezoru

Ubojiina ena

19

i zatrpana, sloj ispod sloja, godinu za godinom pozorne blokade. U to vrijeme me tuiteljstvo, osiguravi moju bezuvjetnu suradnju, titilo od najgorega pretprocesno-ga publiciteta. Vratila sam se natrag k mami prije nego je suenje otpoelo te sam bila izvan drave tijekom veine tog medijskog cirkusa koji je prethodio suenju.

Uglavnom se ba ne sjeam toga starca, ali sjeam se nje-govih pojavljivanja na televiziji, toga kako prstom upire u kameru i kako mu je teko svladavati emocije, to je s obzirom na okolnosti svima bilo posve razumljivo. Kako sam to mogla zaboraviti? Zato ga nisam prepoznala kad mi je pristupio, zato mi njegovo ime odmah nije palo na pamet? Sjeala sam se imena mnogih rtava, vjerojatno veine. Sjeala sam se jednoga djeaka koji je preivio sa-krivi se u gostinjskoj sobi dok je ostatak njegove obitelji bio ubijen. Nakon suenja, na dan kad je svjedoio, raz-govarala sam s tom jedinom preivjelom osobom. Doi-mao se skrhano, zbunjen, gotovo nepomian, zbog grinje savjesti to je jedino on preivio dok su njegovi voljeni izgubili ivote. Bio je tek jo jedan unesreeni uz ostale koji su izgubili prijatelje i lanove obitelji zbog Randyje-voga stranog bolesnog nagona. Veina ih nije nazoila suenju i nitko ih nije javno kritizirao zbog toga. Kad je sve to otilo predaleko, svi sinovi i keri, oevi i majke, braa, sestre i suprunici nisu im vie mogli nikako po-moi. Tad je to bio Randyjev cirkus, posljednje izlaganje kojemu je njegov bolesni um mogao potpuno teiti, jav-no otkrie onoga to je uistinu oduvijek bio u dui. Moj partner. Moj suprug.

Randyjev krvavi festival trajao je barem jedno deset-ljee, vjerojatno jo i mnogo dulje. Bila sam nazona vei dio tog vremena, a da pojma nisam imala o tome. Sirota

Bill Floyd

20

neuka Nina koja je spavala sa Zvijeri i bila zateena potpu-no nespremna, premda su me neki nazvali osobom koja je to omoguila, premda su me u jednom trenutku negdje na samome poetku osumnjiili da sam zapravo i sama sudje-lovala u toj predstavi, u Randyjevoj podmukloj etvi.

Zaklela sam se, onda i sad: Nisam znala; nisam mogla znati.Svi ti argumenti, koje zapravo nikada nisam glasno izre-

kla, nikada nisu bili u poziciji za obranu i njihova logika dugo je isprazno zvuala mojim vlastitim uima. Naravno da su postojale naznake. Naravno da sam namjerno pred tim zatvarala oi

Cijelu no provela sam budna u automobilu. Sve je bilo tiho, osim tupoga odjeka otkucaja mog srca.

21

DrUGo PoGLaVLJE

Randy i ja smo otprilike godinu dana bili u braku kad smo sudjelovali u potrazi za nestalim djeakom iz mjesta koji se zvao Tyler Renault. Dva dana prije toga Ty-lerova majka i sestra naene su ubijene u krevetima i irile su se glasine. El Ray je bio predgrae Fresnoa i obino je bio poteen grotesknih zloina karakteristinih za velike gradove. Prema miljenju jednih suprugu i dijete ubio je suprug koji se otuivi udaljio od obitelji i kojega je po-licija uistinu nekoliko puta ispitivala, ali jo ga nisu bili zatvorili. Tvrdio je da je neduan, ali nitko u to ba nije mnogo vjerovao. Prema drugoj teoriji o kojoj se mnogo ee ukalo, obitelj je bila rtva religijskoga kulta iji su lanovi bili nekakva maloduna mlade koja se okupljala u ureenim kampovima izvan granica grada i prodavala metadon da bi mogla ivjeti tako bijednim ivotom.

Renaultove nismo osobno poznavali. Njihova kua bi-la je nekoliko kilometara udaljena od naega susjedstva i nakon medenoga mjeseca u ivotu smo stalno imali neku strku tako da gotovo nismo ni poznavali ljude koji su i-vjeli u naoj ulici. Randy je bio zaposlen kao nadzornik u

Bill Floyd

22

tvrtki Jackson-Lilliard Corporation, meunarodnoj tvrtki kemijskim proizvodima koja je proizvodila umjetne boje za viestruku uporabu, od boja za tekstil do boja za lienje kua te je stoga poesto bio na putu, nadgledao podru-nice, vrio reviziju primjene pravilnika, vodei rauna o tome da sve bude unutar parametara pravnih i industrij-skih standarda. Mene je tvrtka Shaw Associates u kojoj sam radila otkako smo se ovamo doselili, nakon to sam diplomirala, ve bila unaprijedila, od pomonice marke-tinkog VP-ja postala sam poslovni analitiar koji je vrio procjenu postupaka odreivanja ciljane skupine/demo-grafskih ciljeva, nastojei ih kanalizirati kako bi se stekla maksimalna zarada i utjecaj. Tako da se ba i nismo posve sredili otkad smo doselili ovamo. Jo uvijek je u garai bi-lo kutija koje nikako nisu bile otvarane.

Ali svi su priali samo o zloinu, i kad je Judy Larson iz Prve metodistike crkve nazvala i rekla mi da policija trai dragovoljce koji bi pretraivali grmlje ne bi li na-li bilo kakav znak koji bi upuivao na Tylera, naravno da sam nas prijavila. Randy u poetku nije bio oduevljen, ali inilo se kako se zagrijao za tu pomisao. Vjerojatno je pristao poi samo da bi izbjegao moju optubu, to mi je pruilo neku vrstu samozadovoljstva.

Oznaena mrea nae potrage bila je livada koja se na-lazila istono od dijela na kojemu je autocesta broj 1 sjekla rub predgraa. Uz jo sedamnaest odraslih ljudi, uglav-nom nepoznatih osoba, hodali smo na odreenom raz-maku kroz stapke utoga korova i gustu ikaru koja nam je sezala do struka, tjerajui rukom kukce koji su nam u kasno proljetno jutro zujali oko znojnih lica. Svi smo bili u potrazi za tijelom. Za nekakvim znakom nasilja. Dvojica uniformiranih policajaca iz grada koji su bili dodijeljeni

Ubojiina ena

23

naoj skupini hodali su gore-dolje niz puti izvikujui kroz rune megafone Tylerovo ime.

Randy je koraao samouvjereno, golema figura pri ne-jasnoj sunevoj svjetlosti. Sa svojih metar devedeset bio je najvii od svih mukaraca koji su hodali stazom. Bio je u izvrsnoj tjelesnoj formi. Njegova iroka ramena i golema prsa pokrivala je Lands' End koulja koju sam mu kupila za proli roendan. Katkad se jo uvijek zapitam kako sam ga uspjela uhvatiti. Imao je izrazito smee oi i crnu ko-su, veoma kratko oianu, koa mu je bila boje masline, a usta izraajna. Bio je prototip osobe koju bi veina ena okarakterizirala kao iznimno privlanu, poput manekena iz kataloga. Zatekla bi ih same ili u parovima, starije ene, ba kao i tinejderice u trgovakim centrima ili restoranima, kako ga prate pogledom dok prolazimo i po-tom postajala bolno bojaljiva. Bila sam prilino skladno graena, barem sam ja samu sebe takvom zamiljala, ali sitna, te su ak nai prijatelji esto komentirali na izgled kao para, Randyjev robusni tjelesni izgled i moju done-kle bi se moglo rei njeniju pojavu. Oni taktini govori-li su da se lijepo nadopunjujemo, a oni drugi da smijeno izgledamo zajedno.

Donekle smo bili poznanici s ljudima koji su toga po-podneva bili bono od nas, pritom mislim kako smo ih jednom, dvaput prije toga sreli i barem ih znali po imenu. Roger Adler i njegova supruga Georgija bili su vjernici iz nae crkve. On je dvadeset godina predavao matematiku u mjesnoj srednjoj koli. Ona je bila umirovljena rauno-votkinja. Djeca su im bila odrasla i doimali su se aktivnim zadovoljnim ljudima kakvima svi sanjaju postati kad jed-noga dana odu u mirovinu. Randy je jednom komenti-rao kako su oboje vjerojatno imali plastinu operaciju, ali

Bill Floyd

24

ja to nisam mogla uoiti. Oboje su jednostavno izgledali sjajno za svoje godine, na onaj generiki nain na koji povezujete starije parove iz oglasa u asopisima koji rekla-miraju vitamine i hranu iz organskoga uzgoja. U poetku je Roger hodao pokraj mene, a do njega je hodala Geor-gija. Koristio se kratkim tapom koji je podigao sa zemlje i njime tjerao kukce. esto je zastajkivao pozorno zavi-rujui u aluminijske limenke ili omote od sendvia koji su bili zapleteni u visokoj travi. Georgija je na sebi imala kratke hlae pa su joj bijela bedra ubrzo, poput ipke, bi-la proarana ogrebotinama od trnja. Pretvarala se da ne primjeuje, ali mogla sam uti kako potiho psuje. Nakon nekog vremena zamijenila je mjesto sa svojim suprugom kako bi mogla razgovarati sa mnom.

Na suprotnoj strani od nas, hodajui ukorak s Ran-dyjem, bio je Dalton Forte, pravnik koji je radio u sje-ditu tvrtke koja je prostor imala u istoj zgradi u kojoj je uredske prostorije imao Randyjev poslodavac. Forte je bio jedan od onih etrdeset i neto godinjaka ija bi tijekom cijele godine preplanula put i bodljikava kosa vie odgo-varala nekom tinejderu u kakvom reality showu; jezivo ili jadno, ovisno o tome kako na to gledate. On i Randy su katkad u vrijeme uine igrali reketbol* pa su se tako i danas ubrzo upustili u prijateljsko zadirkivanje to je bilo posve neumjesno s obzirom na okolnosti.

Georgia je osjeala poriv da obvezno prokomentira ka-ko je sve to monstruozno, mislei pritom na tragediju koja je zadesila obitelj Renault. Od svih s kojima sam nekoli-ko posljednjih dana razgovarala sluala sam tipine klie-je: to je tako tuno, tako besmisleno, to je mogao uiniti samo

* racquetball igra srodna tenisu i badmintonu. Igra se od 1950. god., re-ketom i upljom gumenom lopticom.

Ubojiina ena

25

pravi bolesnik, trebaju ga na mjestu ubiti, ma tko to bio, preskoiti suenje, utedjeti dravi novca, to je samo odraz koliko je u dananje vrijeme ivot postao bezvrijedan nastavljalo se u nedogled. Kao da ostali to nisu smatrali monstruoznim. Ali i sama sam, naravno, pompozno izgovarala te iste ri-jei, jednostavno elei javno izraziti svoje gnuanje. Todd Cline, policajac koji je ivio neto nie od nas u istoj ulici bio je jedan od policajaca na dunosti onoga jutra kad su otkrivena tijela Trudi i Dominiquea Renaulta (otkrio ih je nitko drugi doli suprug koji se udaljio od obitelji) i Todd je neizravno natuknuo o nekakvim pohotnim i uznemi-rujuim naznakama toga to se dogaalo, a to nije bilo objavljeno u novinama. Rekao je kako je neto uinjeno tim tijelima, neto to on ne smije otkriti, ali to je gro-znije od svega na to je u svih svojih osam godina rada naiao. Neto s njihovim oima.

Dominique Renaultu bilo je deset godina. Ne mogu vjerovati da bi netko to uinio, pa ak ni

suprug rekla je Georgija dok je ovratnikom koulje bri-sala znoj s vrata. Nikada niste uli da se takvo to do-gaalo u nekom mjestu poput ovoga.

Ogoren teatralan uzdah zauo se s moje desne stra-ne i u sebi sam se uurila od straha. Prije nego sam ga uspjela unuti da bude tiho, oglasio se Randy: Za-pravo, takve stvari najee se i dogaaju u ovakvim mjestima, ako pod tim ovakva mjesta mislite na nau ugodnu idilu srednjega sloja sasvim zgodno smjetenu uz autocestu i samo dvadesetak minuta udaljenu od sredita grada. Prole su se godine tri od pet ubojstava dogodila u pla-niranim zajednicama poput nae ili u obinom susjed-stvu izvan ueg gradskog sredita. Naravno, danas vi-e nitko i ne ivi u starom degradiranom sreditu grada

Bill Floyd

26

tako da je neko mjesto poput ovoga danas iri termin, Georgia.

Drago mi je to ste tu da nam to pojasnite, profesore podrugljivo je primijetio Forte. Vai pronicljivi uvidi u planiranje i stopu zloina u velegradovima od neprocje-njive su vanosti. Vidim da ste ponovno sluali NPR.*

Randy ga je poastio jednim jebi se osmijehom i po-kazao ispred nae izvidnice. Pedesetak metra dalje livada je zavravala u zidu stabala. Sve do prije nekoliko godina to je najvjerojatnije bio prilino gust komad ume. Sad su se kroz nju mogle vidjeti istine kroz koje se moglo gledati na drugu stranu, buldoerom izrovani i iskopani obron-ci gdje e sljedee jeseni niknuti novo stambeno naselje. Samo istiem da se trenutano vei dio Amerike sastoji od ovakvih mjesta i da je stopa kriminala uglavnom osta-la ista jo od ranih osamdesetih. Naravno, osim kokaina, i mislim da se svi moemo sloiti kako Renaultovi nisu ubijeni zbog dogovora oko rasparavanja droge koji se izja-lovio. Ovdje imate klasinu obiteljsku situaciju ili nekog problematinog pojedinca koji je poinio zlodjelo. I koji je jo uvijek na slobodi, usudio bih se dodati. U tom sluaju injenica da je djeak odveden i da nije na mjestu ubijen mogla bi biti pokazatelj da je jo uvijek iv. Vjerojatno ne u blizini ba ove livade, s tim bih se sloio, ali uvijek postoji mogunost. Nagledala sam se prilino istinitih pria o zloinu na TV-u, ba kao i moj suprug. Doavo-la, na Primetimeu svakoga tjedna daju tri takve istrage, s potankim pojedinostima, poevi od otkria zloina pa sve do odluke porote. Pretpostavljala sam kako je Ran-dy odatle crpio podatke i iznosio tako opsene tvrdnje. Znam da nijednog dana u ivotu nije sluao NPR. Kad smo se na poetku vianja nalazili svialo mi se to to je doslovno na svaku temu drao govor, kao da je veoma

* NPR kratica za National Public Radio.

Ubojiina ena

27

mnogo itao o tome. Veina mukaraca njegovih godina razgovarala je samo o sportu i novcu pa sam to smatrala neim osvjeavajuim. S vremenom sam shvatila kako je u tekoj zabludi u mnogim svojim dobro upuenim mi-ljenjima, bilo da je navodio neto to je uo u prolazu, potpuno izvan konteksta, ili izmiljao dokaze prema svo-jim unaprijed stvorenim zakljucima. No ipak mu je us-pijevalo da to prilino dobro zvui i na teak nain sam shvatila koliko je mrzio da mu se netko suprotstavi. Tad bi se brzo mrgodei durio ili izravno poricao pa sam mu obino poputala. Nije mi to bilo vano dok sam samo ja bila ta kojoj je pompozno drao govor. Ali u kontekstu s ostalim ljudima moglo je biti posebno tegobno.

Ovaj put nisam si mogla pomoi. Mislila sam kako se izgledi da se netko tko je otet nae meu ivima smanjuju sa svakim danom koji protekne a da tu osobu ne nau. Rekla sam to tiho, pazei da nas nitko osim onih koji su bili u neposrednoj blizini ne moe uti.

Prilino tono sloio se Randy, prostrijelivi me pogledom. Ali ako imamo posla s osobom podlonom psihozama, nekim tko ne vlada svojim postupcima, s ne-kim tko je, da tako kaem u tekim mukama, zato ih ne bi ubio na mjestu? Hou rei da takvi vjerojatno ne raz-miljaju razumno, pa kako bi onda mogli obuzdati svoju pohlepu za krvlju i jednu od rtava ostaviti na ivotu? I zato riskiraju premjetati ih ili prevoziti nekamo?

Georgiji, ija je odbojnost prema zloinima sakaenja pravovremeno zapaena, nije se svidjelo kamo je odveo njezin komentar. Malo se stresla i ponovila. Ma to je zbilja grozno.

Ali sad je Forte pokazao zanimanje. Sam si rekao. Psi-hopate koji su postigli tu razinu nestabilnosti potrebnu da

Bill Floyd

28

bi se poinio takav zloin rekao je, odmahujui rukom naprijed-natrag ispred lica i osmjehujui se Randyju moda ne donose odluke nepristrano. Napusti ih razum. Moda jednostavno osjete taj poriv uju glasove u svo-joj glavi, male zelene ili kojekakvo bolesno sranje koje ih na to potie da to dijete povedu sa sobom. Ali, mo-da razmiljaju mnogo jasnije nego to bismo mi to eljeli priznati pa misle da Tylera mogu iskoristiti kao taoca za pregovore u sluaju da ih policija uspije uhvatiti.

Ili moda jednostavno nisu zavrili s njim dodao je Randy blagim glasom. Brzo je nastavio i bilo mi je jasno da postaje razdraljiv i spreman razulariti se. Moje neza-dovoljstvo takvim njegovim ponaanjem bilo je neto o emu sam esto donosila odluku ne razmiljati, ali kad se uistinu dogaalo osjeala sam to poput kripa koji se ste-zao oko moga eludca. Zaustila sam neto rei. Bilo to, samo da promijenim temu, ali Randy me samom svojom glasnoom nadglasao.

Ako je rije o suprugu, moda ste u pravu da dije-te koristi kao adut s vlastima obratio se Forteu glasom predavaa, koji bi, pretpostavljam, odgovarao dokazivanju neke teze u prepirci s pravnikom u nekoj tvrtki. Ali s tim tipom su ve nekoliko puta razgovarali, no o tome ni-ta nisam uo ni proitao. Statistiki gledano to ba i nije pametna zamisao jer u takvim situacijama uzimanja tao-ca najee ivoti obojice, taoca i otmiara, zavre smru. Dakle, ako se doista radi o zloinu potaknutom nekom vrstom nenadane emocionalne preoptereenosti supruga, gdje se on jednostavno izgubio, u tom sluaju sve opkla-de se povlae. Ne moete predvidjeti ponaanje nekoga tko djeluje u meteu histerije. Ali zato to ne rei, ono to zapravo nitko ne eli uistinu priznati, a to je da se pojavio

Ubojiina ena

29

serijski ubojica, tu, u naem sigurnom mjestu. Strunjaci kau da takvi zloinci obino djeluju na nain koji ni bli-zu nije nasumian ili nekontroliran kao kod osoba koje ine zloine iz strasti. Zloini se planiraju unaprijed, do najsitnijih pojedinosti i najapsurdnijih sluajnosti i temelj svima su matarije u glavi nekoga tipa. Sluei toj mata-riji oni postaju hladni, analitini. Osmjehnuo se onim svojim zubatim osmjehom svom partneru u reketbolu. Poput odvjetnika.

Forte ga je promatrao ispod oka, pokazujui nelagodu ili pogreno uvaavanje, nisam mogla razaznati to. Rekao je: Hvala, doktore Lecter * a potom nagazio na granu srednje veliine skrivenu u visokoj travi. Odbila se i uma-lo ga ubola u lice. Ljutito ju je rukom odbacio ustranu i sama sam u sebi zapljeskala.

Gledamo previe A&E ** objasnila sam Georgiji koja nas je sve procjenjivala pogledom ispod sputenih kapa-ka. Oito je zakljuila da su vienja moga supruga na tu temu neto u to se ona radije ne bi uputala te me poela ispitivati o naim planovima po pitanju djece. Neprirodno sam automatski izgovarala rijei o tome kako se najprije elimo ukorijeniti te kako oboje imamo karijere s kojima smo veoma oduevljeni itd. Moj suprug je odvojio trenu-tak i zlovoljno me pogledao prije nego se vratio nesuvi-sloj prii s Forteom.

Serijski ubojice obino djeluju u krugu odreenoga podruja oko njihovoga doma, moda i u susjednim dr-avama, ali rijetko kad dalje od toga. Dio cjelokupnoga

* Hannibal Lecter, izvrsni psihijatar i serijski ubojica izmiljeni je lik u ro-manima autora Thomasa Harrisa. Pojavljuje se u jednom od poznatih fil-mova Kad jaganjci utihnu.

** A&E amerika kablovska i satelitska televizija.

Bill Floyd

30

perverznoga iivljavanja, kakva god bila euforija kojom se ta osoba nagrauje, moglo bi biti teroriziranje mjesnoga stanovnitva. Zastao je i zagledao se u blago plavo nebo. Sve te prie koje krue, medijska pozornost, ovo nae malo klipsanje kroz polje, pa ak i ovaj razgovor koji sad vodimo, sve bi to moglo posluiti njegovim potrebama. Sama mogunost da bi netko koga vidi na ulici mogao biti ta osoba unosi osjeaj nadnaravnoga u nae svakidanje ivote i, svidjelo se to vama ili ne, ini nas tim svjesnijim nae vlastite smrtnosti. Kladim se da smo ovih posljednjih nekoliko dana svi razmiljali o tome.

Roger Adler, Georgijin suprug, bez rijei je sluao, ote-ano diui dok je malo sporije hodao iza nas ostalih. Ali sad se oglasio: Bez uvrede, Randy, ali moram od tebe traiti da to dokae. Nismo nekad o ubojstvu razmilja-li kao o dogaaju koji treba cijeniti zbog toga to izaziva katarzu. To su bila mala djeca.

Javila se njegova supruga: Ma daj, pa nije on to sigur-no tako mislio

Nisam odgovorio je brzo Randy i malo usporio ka-ko bi ga taj postariji ovjek uspio sustii. Slaem se s Ro-gerom i ispriavam to to na taj nain formuliram. Znam da razgovaramo o ljudskim biima. Znam da je stvarno. Samo iznosim pretpostavku kako mi moda i nesvjesno tome tipu hranimo ego. Ponovno se okrenuo prema Forteu. Ubojica e pratiti tijek razvoja prie, proitat e svaki lanak i odgledati svake vijesti. Cijelo to vrijeme znat e da nikada ne moe podijeliti niti sebi priutiti to posljednje uzbuenje svoje slave zato to e, bude li uhva-en, biti mrtav, a samim time umire i njegova matarija. Ali ako moe nadzirati tu elju za prepoznavanjem, zaci-jelo dobiva vrhunsku nagradu ivei svakodnevni ivot

Ubojiina ena

31

Posao, crkva, obitelj, svakodnevno ophoenje sa supru-gom, djecom i susjedima, a da nitko ne zna za to. Ako je imalo dobar, nitko od njih niti ne sumnja, osim na nekoj dubokoj razini koju nikako ne mogu ni priznati jer bi u trenu postali suuesnici Pomislite samo na mo koju taj bolesni nitkov sigurno osjea. Sve se to odvija u njegovoj mati, vodi se ta golema unutarnja borba, borba protiv svih tih matarija koje su na kraju toliko mone da ih on mo-ra uiniti stvarnima, dok izvanjskome svijetu izgleda ba poput mene ili vas. Sranje, pa vi ste odvjetnik i naviknuti ste ponaati se kao da vjerujete u neto to dokazivo ni-je istina. Zamislite poduzimanje zadatka na toj razini, uz veoma visoke uloge. Ruan scenarij, prijatelju moj.

Forte je pogledao u mene, kako bi se mogao pretvarati da gleda pokraj moga supruga. Rekao je: Randy je op-sesivan kockar, nije li?

Izgledam li vam ja kao netko tko bi to tolerirao? upitala sam, pokuavajui pomalo drsko odgovoriti, ali osjeala sam hladnou i bila pomalo posramljena zbog Randyjevoga monologa. Gotovo smo bili doli do ume. Svi smo na nogama imali gojzerice koje su bile kupljene u afirmiranim trgovinama u trgovakom centru, ali vidjelo se da godinama otkad ih imamo nisu vidjele pravo plani-narenje. Ja sam svoje dobila jo dok sam bila na koledu, neposredno prije nego sam upoznala Randyja. Mislila sam kako mi u njima noge izgledaju due. Prigovaram mu i zbog klaenja na vaim reketbol igrama.

Ali on me uvijek pobijedi. Randy je elio jo neto dodati, nadalje demonstrirati

kako je njegova svijest toliko prostrana da moe zamisliti najgore, hladno i znatieljno. U karijeri nadzornika bio je plaen za to da pozornost ljudi svraa na sitne pojedinosti.

Bill Floyd

32

Da je proizvodni proces koji je procjenjivao imao minima-lan otklon ishod su mogle biti parnice, intervencije vlade i milijuni dolara kazne za tvrtku Jackson-Lilliard. Stoga je volio vrtjeti svoje male scenarije. Ali to njegovo dana-nje baljezganje posebno me uznemirilo. Zapravo, bila sam toliko bijesna da sam se jedva suzdrala da ne poviem na njega da zauti. Kakav bi to prizor bio. Svi ti ljudi u spa-silakoj ekipi uznemireni povienim glasovima okrenuli bi se prema nama i svjedoili tek jednoj obiteljskoj razmi-rici. Povukla sam se, a vjerojatno je i Randy uinio isto, jer to vie nije spominjao.

Traili smo du polja i proli kroz onaj dio gdje su stabla bila prorijeena, penjui se uz obronak suelice, gotovo sve do onoga ruba gdje su raskrivali zemljite za izgrad-nju. Nita nismo nali, nigdje ni traga izgubljenome dje-tetu. Najzanimljiviji predmeti na koje su ljudi naili bili su prazna zahrala ahura i haljina male djevojice, no-voroeneta, premalena i previe iznoena za sedmogo-dinjega djeaka poput Tylera Renaulta.

Njegovo tijelo naeno je mjesec dana poslije, dvadesetak kilometara zapadno od El Raya, odbaeno u provaliju sa strane autoceste. Oi su mu bile iskopane, a u prazne du-plje bile su umetnute dvije kocke. Djeakov otac, gospo-din Renault, nikada nije bio okrivljen za zloin. Na su-sjed, policajac Todd Cline, rekao nam je da je gospodin Renault osloboen na temelju DNK dokaza naenog na mjestu zloina, to ga je izuzelo od optube da je uboji-ca. Ali u novinama o tome nikada nije bilo nita, nikada nijedno slubeno izvijee o najnovijem razvoju dogaa-ja, kao ni rijei o tome da je postignut napredak u istrazi. Proi e godine dok nekoga okrive za taj sluaj.

Mozaikova zabavna biblioteka

Marian Keyes: Aneli1. Mary Higgins Clark: Tatina mala djevojica2. Mary Higgins Clark: Druga prilika3. Mary Higgins Clark: Sigurno utoite4. Mary Higgins Clark: No je moje vrijeme5. Mary Higgins Clark: Dvije djevojice u plavom6. Mary Higgins Clark: Ve sam ula tu pjesmu7. Cathy Kelly: Neka ostane meu nama8. Adriana Trigiani: Najbolje ljeto naega ivota9. Susan Andersen: Budi moja10. Susan Andersen: Bit u tvoj11. Susan Andersen: Ludo zaljubljena12. Susan Andersen: Zaljubljeni i zalueni13. Susan Andersen: Kad ti se posrei14. Minette Walters: avolje pero15. Minette Walters: Pomraeni um16. Minette Walters: Kameleonova sjena17. Laura Lippman: Opasan grad18. Susan Elizabeth Phillips: Ili ti, ili nitko19. Susan Elizabeth Phillips: Prva dama20. Susan Elizabeth Phillips: Doruak u krevetu21. Susan Elizabeth Phillips: minkerica22. Susan Elizabeth Phillips: Doi i poljubi me!23. Susan Elizabeth Phillips: Aneoska ljubav24. Susan Elizabeth Phillips: Roeni armer25. Susan Elizabeth Phillips: Najbolji komad26. Susan Elizabeth Phillips: Evin grijeh27. Susan Elizabeth Phillips: to sam uinila zbog ljubavi28. Julia Alvarez: Kako su sestre Garcia izgubile naglasak29. Eileen Goudge: Okus meda30. Tess Gerritsen: Grenik31. Julia Glass: Tri lipnja32. Amin Maalouf: Baldassarova odiseja33. Irena Obermannova: Prirunik za neposlune ene34. Maggie OFarrell: Kad si otiao35. Kathy Reichs: Sablasni ponedjeljak36. Kathy Reichs: Tajne grobnica37. Kathy Reichs: Rituali smrti38. Kathy Reichs: Kosti kao dokaz39.

Robert Harris: Enigma40.

Chitra Banerjee Divakaruni: Sestra mog srca41.

Louis Bayard: Gospodin Timothy 42.

Fannie Flagg: Srea ispod duge43.

Fannie Flagg: Dobrodola na svijet, djevojice!44.

Santa Montefiore: Magina ljubavna kutijica45.

Robert Wilson: Slijepac iz Seville46.

Robert Wilson: Beznaajna smrt u Lisabonu47.

Jodi Picoult: Pria o ljubavi48.

Tamara McKinley: Matildin posljednji valcer49.

Javier Sierra: Tajna veera50.

Erica James: Ljubav i predanost51.

Petr abach: Ramon / Nesvakidanji problem Frantieka S.52.

Maeve Binchy: U krugu dobrih prijatelja53.

Kathryn Fox: Zle namjere54.

Michael Lee West: Zaljubljene lude cure55.

Dino Milinovi: Tamo gdje prestaje cesta56.

Mark Gimenez: Boja zakona57.

William Brodrick: esta lamentacija58.

Danielle Steel: Sestre59.

Danielle Steel: Krila60.

Danielle Steel: Uspomene61.

Danielle Steel: Dragulji62.

Danielle Steel: Palomino63.

Leslie Silbert: Obavjetajac64.

Jonathan Kellerman: Nestali65.

Dean Koontz: Ubojica66.

Dean Koontz: Oekivani ivotni vijek67.

Elizabeth Haran: Suton iznad Edena68.

Ildefonso Falcones: Katedrala mora69.

Jir Kratochvil: Besmrtna pria70.

Jane Johnson: Deseti dar71.

J. M. Simmel: Ljubav je samo rije72.

James Twining: Dvostruki orao73.

Barbara Cleverly: Tigar iz palae74.

Douglas Kennedy: U potrazi za sreom75.

Ro

ma

n

Priu o ljubavi i izdaji, napetu od samog poetka do uzbudljivog zavretka, Kennedy pripovijeda znalaki i zadivljujue.

Observer

Bill

Floy

d U

BOJI

CINA

EN

A

est godina nakon to je svojim hrabrim svjedoenjem uspjela supruga poslati u zatvorski blok osuenih na smrt, Leigh Wren je umalo uspjela zaboraviti prolost. Sa svojim maloljetnim sinom preselila se na drugi kraj drave i pokuala zapoeti novi ivot. Ali svijet koji je sebi stvorila uzdrmao se kad je otac jedne od rtava njezinoga supruga poinje pratiti. U danima koji su uslijedili on medijima otkriva njezin identitet. U trenutku kad ponovno izlazi na vidjelo njezin brak s Randalom Mosleyem, ovjekom koji je svijetu postao poznat kao poremeeni serijski ubojica, slijedi jo smrtonosnija igra make i mia. Pojavljuje se novi ubojica ije su metode nalik onima kojima se koristio njezin suprug. ini se da su Leigh i njezin sin u centru njegova interesa i postaje jasno kako je on vie od ubojice oponaatelja svi njegovi ciljevi vezani su uz njezin bivi ivot. Dok sat otkucava, a rtava je sve vie, Leigh je prisiljena prodrijeti kroz najmranije labirinte svoje prolosti kako bi zatitila svoj ivot i ivot svoga sina. Usto se mora suoiti s vlastitim osjeajem odgovornosti: iako je uvijek tvrdila da nita nije znala, nije li ipak bila suuesnik u uasnom ubilakom pohodu svoga supruga?

Ubojiina ena napeti je triler nove zvijezde krimia, Billa Floyda koji priom o okantnoj obiteljskoj situaciji itatelja dri u neizvjesnosti do posljednjeg retka. To je pria potaknuta psiholokim uvidom i potresnim otkriima, koja propituje koliko je uope mogue uistinu dobro poznavati osobu koja spava pokraj vas? Roman je s engleskoga prevela Dragana Grozdani.

118,00 kn

ww

w.m

oza

ik-k

njig

a.h

r

Ro

ma

n

Bill Floyd

'Knjiga koju neete moi ispustiti iz ruku!'Iris Johansen

UBOJIINAENAISBN 978-953

-14-

0694

-9

Ubojicina zena OMOT.indd 1 29.1.2010 11:19:53