Filozofija Ruđera Boškovića (1711-1787.)

• Matej Beluhan, Kristina Belužić, Tomislav CikPovijest hrvatske filozofijeprof. dr. sc. Stipe KutlešaHrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

Sadržaj

• 1. Životopis Ruđera Josipa Boškovića• 2. Boškovićeva metafizika i problem

spoznaje• 3. Izvori, predmet i metode spoznaje• 4. Tijelo, duša i njihov odnos• 5. Teorija prirodne filozofije• 6. Usporedba s ostalim filozofima i

utjecaj

1. Životopis• rođen je 18. svibnja 1711. godine u Dubrovniku• osnovno obrazovanje isusovački Dubrovački kolegij• visokoškolsko obrazovanje Rimski kolegij (filozofija

i teologija) • Zaređuje se za isusovačkog svećenika• rasprave s područja matematike, fizike, astronomije,

geodezije i tehnike stječe naklonost učenih ljudi• papa Benedkit XIV. sanacija pukotina na kupoli

bazilike sv.Petra i rješenje hidrotehničkog problema u sporu republike Lucca i vojvodine Toscana

• u Beču dovršava svoje najvažnije i najpoznatije djelo Teorija prirodne filozofije (1758.)

Pariz, London, Carigrad, Milan...

• 1759. započinje lutanje Europom• predavanja na sveučilištima u Italiji, Francuskoj i

Engleskoj kao profesor matematike, fizike i astronomije• Belgija, Nizozemska, Turska (Kraljevsko društvo u

Londonu mu povjerilo znanstveno promatranje prolaza Venere ispred Sunca u Carigradu 1762.), Poljska i Austrija

• vraća se u Italiju profesor matematike na sveučilištu u Paviji, a kasnije profesor astronomije i optike u Milanu

osnivač zvjezdarnice u Breri pokraj Milana, najmodernije zvjezdarnice u to vrijeme• Ruđer Bošković umro je u Milanu 13. veljače 1787.

godine u dobi od 75 godina

Bošković filozof

• osnova njegovih promišljanja se nalazi prvenstveno u filozofiji

• metodološka, spoznajna, metafizička i teološka pitanja

2. Boškovićeva metafizika

• Nameće se u okviru znanstvenih problema

• Prirodoslovna metafizika• Osnova materijalnog svijeta:

jednostavni, neprotežni i homogeni elementi tvari

• Mogući svjetovi• „Boškovićanski obrat”• Prostor i vrijeme – načini postojanja,

vrste prostora, prostorno-vremenski odnosi

• 2 stvarna načina postojanja: „...od kojih se jedni odnose na mjesto, a drugi na vrijeme. Prvi su lokalni , a drugi vremenski. Svaka točka ima stvaran jedan način postojanja, po kojemu se nalazi tamo gdje jest, i drugi po kojem se nalazi u vrijeme kada postoji. Po mom su mišljenju ti stvarni načini stvarno vrijeme i prostor. Mogućnost tih načina, koju mi neodređeno spoznajemo, jest po mom mišljenju prostorni vakuum i, da tako kažem, vremenski vakuum ili pak imaginarni prostor i imaginarno vrijeme.“

• Spoznaja: spoznajnu teoriju razvio na temelju kritika empirizma i racionalizma

-ideje su učinci koje proizvodi stvarnost (a ne preslika)-refleksija: dosljedno razmišljanje, moć koja vodi do istine• Filozofija znanosti:pitanja biti i uloge općih načela i

hipoteza u znanosti-Teorija mora zadovoljiti uvjete: jednostavnost, prikladnost, matematički neprotuslovna• Bog: stvoritelj prirode i njenih zakona, Tvorac koji

ima beskonačnu silu, nadilazi svako ljudsko poimanje

Druga filozofska pitanja

3. Izvori, metode i predmet spoznaje

• empirizam i racionalizam• neposredno spoznajemo samo IDEJE kao

učinke stvarnosti stvari kakve nam se prikazuju pomoću IDEJA

• kritika Newtonovog trećeg „pravila filozofiranja”

• odlučujuća moć spoznaje: „refleksija” aktivno mišljenje

• induktivna metoda: potpuna (savršena) i nepotpuna (nesavršena) u prirodnim znanostima nezaobilazna

• razborit način istraživanja, ali pod određenim kriterijima

• opravdanost korištenja indukcije temelji se na načelima jednostavnosti i sličnoznačnosti (simplicitas et analogia naturae)

4. Tijelo, duša i njihov odnos• tri zakona spoja duše i tijela ne vrijedi zakon

privlačenja i odbijanja (tvarnih atoma)• duša i tijelo povezani su uzročnom vezom koja

nije čiste mehaničke naravi• duša: (i) životinjska (osjeća), (ii) razumska

(osjeća, misli, hoće) i Bog (najviši i najveći duh)• sjedište duha ne može se razabrati• problem slobodne volje potpuni

indeterminizam ili psihologijski determinizam?• podjela bića na DUH i TVAR• bitak duha kao bića mišljenje i htijenje• materijalizam?

5. Teorija prirodne filozofije• Gottfried Leibniz (1646. –

1716.) i Isaac Newton (1642. – 1727.)

• Leibniz jednostavni i neprotežni elementi; Newton sile među česticama tvari

• glavni putokazi teorije : načelo jednostavnosti i sličnoznačnost prirode te načelo neprekinutosti (lex sive pricipium continuitatis)

• 18. st. kritika zakona neprekinutosti

• prostor i vrijeme mikrokozmička i makrokozmička (svemirska) razina

• Newton: dva prostora apsolutni (matimatički, pravi) i relativni (empirijski, prividni)

• Bošković usvaja razlikovanje uz bitnu izmjenu u shvaćanju

• relativni prostor zbiljski (ovisi o rasporedu tvari u njemu)

• apsolutni prostor moguć (potencijalan); spoznajno nedostupan

• mjesni (lokalni) i vremenski (temporalni) način postojanja svako biće jest ondje gdje jest (mjesni način) i onda kada jest (vremenski način)

6. Usporedba Boškovića s ostalim filozofima

• o vremenu i prostoru osvrt na učenje Zenona, grčkih i kasnijih atomista, Aristotela, skolastike, Descartesaponajviše se osvrće na Newtona, Lockea, Leibniza i Suareza

• Aristotel - prihvaća mišljenje da je bit neprekinutosti u postojanju zajedničke granice među dijelovima

- rušio je Aristotelovo mišljenje o diskretnosti brojeva

-prostor i vrijeme nije smatrao kategorijama

• Leibniz prihvaća prve jednostavne i posve neprotežne elemente

ne prihvaća kontinuiranu protežnostprihvaća homogenost u elementima koju Leibniz

odbijaodbacuje teoriju o prestabliranoj harmoniji te

navodi 3 zakona spoja duše i tijela• Newton prihvaća uzajamne sile koje su s obzirom

na međusobnu udaljenost točaka različiteputokazi jednostavnost i sličnoznačnost prirode

(sličnost s Newtonom) niječe mogućnost odgovaranja ideja samim

stvarima (dovodi u pitanje Newtonovo treće „pravilo filozofiranja“)

za mala rastojanja među česticama uvodi odbojne, a ne samo privlačne sile

pojave objašnjava jednim jedinim zakonom sila korekcija zakona gravitacije

• Suarez prihvaća neprotežene točke kao zbiljske i smatra da je prostor djelomično zbiljski, a djelomično nezbiljski

ne smatra da je tvar neprekidno protežna• Lockeslaže se da u duhu nema

urođenih ideja odbacuje tvrdnju da primarne i

sekundarene kvaliteta mogu doprijeti do samih stvari

smatra da duh posjeduje urođenu razumnu moć (refleksiju)koja je sposobna uvidjeti porijeklo i narav ideja

• Kantobojica ističu ljudsku spoznaju kao nama svojstvenu, te napominju da si ne možemo predočiti spoznaje drugih bića

Boškovićeva epistemologija i filozofija znanosti, slično Kantovoj, tvrdi kako teorija nikada ne može spoznati stvar po sebi• Kelvin najveći promicatelj Boškovićevih

ideja• Ruđer Bošković je najznačajnija filozofska

figura hrvatskog porijekla. Njegova djela desetljećima su razmatrali veliki umovi znanstvenih krugova, a neke njegove ideje, iako možda ne razrađene, bile su ispred njegova vremena.

Literatura

• Marinko Šišak (ur.), Hrvatska filozofija, Hrvatski studiji, Zagreb 2001.

• Stipe Kutleša, Filozofija Ruđera Boškovića, Zagreb 2012.

• http://lib.irb.hr/web/hr/velikani-hrvatske-znanosti/itemlist/category/91-ru%C4%91er-bo%C5%A1kovi%C4%87.html