FILOZOFIJA EGZISTENCIJALI

ZMA

Ena Bašić 4.b

Egzistencija (od lat. existere=biti postavljen vani), ozbiljena bit (esencija), stvarno opstojanje neke stvari. Može se egzistirati nužno (Bog) ili nenužno (sve ostalo).

Egzistencijalizam je filozofski pravac koji se javlja nakon završetka Prvog svjetskog rata. Pitanja koja istražuje egzistencijalna filozofija su: čovjek, pojedinac, njegova sloboda, samoostvarenje i egzistencija. Ovaj pravac predstavlja reakciju na dotadašnju dominantnu filozofiju biti te se njime željelo nadvladati idealizam i pozitivizam.

Egzistencijalisti tvrde:

da pod pojmom „egzistencija“ podrazumijevaju način ljudskog postojanja,

da egzistencija prethodi esenciji.

Ovaj pravac je imao veliki utjecaj na umjetnost, a naročito na književnost.

Ocem egzistencijalizma se smatra Danac Soren Kierkegaard, a najznačajniji predstavnici su:Martin Heidegger Jean Paul SartreAlbert CamusKarl JaspersFranz Kafka itd.

SOREN KJERKEGOR(SØREN KIERKEGAARD)

SOREN KIERKEGAARD

(5.lipanj, 1813 – 11. studeni, 1855) danski pisac i filozof neki ga zovu i “danskim Sokratom“ i smatraju da je

on, ustvari, protestantski teolog njegova filozofija se smatra prvim oblikom

egzistencijalističke filozofije Najveći dio njegovih djela bavi se religijskim

problemima kao što su priroda vjere, problemi kršćanske Crkve kao institucije, kršćanska etika i uopće teologija, ali i emocijama i osjećanjima ličnosti koja se afirmira kroz različite odluke u životu.

Kierkegaard je uvijek htio biti jedinka koja snagu crpi iz sebe same i preuzima potpunu odgovornost za individualnu egzistenciju – jedinka usmjerena na otkrivanje unutrašnje istine.

KIERKEGAARDOVA GLEDIŠTA

Kierkegaard je smatrao da se pred pojedinca postavljaju pitanja koja nisu riješena u prirodnoj filozofiji i koja se u okviru filozofskih sistema ni ne mogu riješiti. Ako bi bilo točno da se povijest svijeta može definirati kao napredak duha ka vlastitoj biti ili da su moći pojedinca u pogledu saznanja onakve kakve ih je odredio Kant – da li se u tim saznanjima nalaze odgovori na pitanja što da određeni pojedinac učini sa svojim životom.

Odgovori na ovakva pitanja možda su najznačajniji za pojedinca, ali opća znanja koja važe za svu prirodu ne nude te odgovore. Oni se kriju u samom pojedincu koji je nesvodiv na opće karakteristike čovjeka ili vremena u kojem egzistira.

Mnoge teorije govore šta čovjek je i što treba biti, podrazumijevajući da se u tim odgovorima krije rješenje za sve ljude koje oni samo trebaju slijediti.

Također je smatrao da čovjek nije religiozan po tome što se pridržava spoljašnjih zahtjeva vjere. “On je religiozan tek kada u samoj činjenici da vjeruje u stvari koje prkose prirodnom poretku, otkrije znak svoje slobode da bude ono što jest tj. znak da on jest nešto što izmiče općim znanjima, nešto individualno.“

U vjeri čovjek može pronaći snagu da se suprotstavi neopravdanim zahtjevima morala jednog vremena.

Pred kraj života je javno napao Crkvu i time izazvao veliki skandal. Umro je neshvaćen.

Najpoznatije knjige:„Strah i drhtanje“„Pojam strepnje“„Ili-Ili“

Za egzistenciju nema sistema,ona je sloboda duh,strepnja,nemir,očajanje,doživljaj grijeha-uvijek

Čovjekova subjektivnost se

ogleda u religijsko-etičkim

istinama

Postati svoj, vlastiti, znači

postati konkretan

Karakteristike Kierkegaardovog egzistencijalizma

ALBERT CAMUS

Albert Camus (7. studenog 1913. – 4. siječnja 1960.) je francuski filozof, književnik, dobitnik Nobelove nagrade za književnost.

1935. dobija licence de philosophie, a 1936. diplomira čistu filozofiju na Sveučilištu u Alžiru.

On se smatra filozofom apsurda. Camus apsurdom smatra besmislenost čovjekovog života. Glavna tema njegovog književnog, kao i filozofskog opusa i je upravo apsurd, koja jedino u odnosu na kontekst, mijenja oblik.

Književni rad Alberta Camusa je ostavio daleko više značaja nego njegov filozofski rad, ali je ipak njegov pojam apsurda utjecao na razvoj ideja kako u umjetnosti, tako i u filozofiji.

Camus modernog čovjeka smatra bludnim monstrumom, a kao suprotnost tome navodi antičku Grčku, koja je „u svemu znala naći pravu mjeru“.

Stranac Stranac je jedno od najpopularnijih

Camusovih djela. Ovaj modernistički roman je uspio postići da se tadašnja generacija poistovjeti sa Mersaultom, junakom ovog romana, tj. njegovom ravnodušnošću prema društvu i institucijama te utiskom da ništa nema smisla, da je sve laž. Pobuna u Strancu proizilazi iz osude na smrt, a Mersault je samo volio život, u tome nema izlaza, sve je apsurdno.

Mit o Sizifu To je knjiga Camusovih filozofskih eseja

objavljena 1942. U njoj Camus analizira čovjeka kroz starogrčki mit o junaku Sizifu koji je osuđen da doživotno gura kamen uz strmu liticu. Kad dođe do vrha, kamen se vraća nazad, a Sizif ga mora opet gurati. Camus Sizifa smatra herojem apsurda. On smatra daje i moderan čovjek na neki način Sizif. Za Sizifove muke nema kraja na vidiku, niti u tom guranju kamena ima svrhe niti smisla. Tako Camus smatra da ni čovjekov život nema smisla jer on vodi bitku za koju unaprijed zna da će je izgubiti.

“Sama borba da se stigne do vrha dovoljna je da ispuni ljudsko srce. Sizifa trebamo sebi predstaviti kao sretnog.”

Egzistencijalistička filozofija se najbolje može iskazati objedinjenim stavovima Sartrea i Camusa :

Temeljna teza egzistencijalizma je da čovjek svojim znanjem i čulima ne može spoznati smisao života, pa mu preostaju ili vjera ili apsurd. Jedino što je sigurno je da mi biološki i tjelesno postojimo (egzistiramo), a svaka druga esencija je izvan egzistencije. Znači, čovjek je u moralnom smislu apsolutno slobodan da bira sve varijante u životu jer ne postoji nikakva etička odrednica i čovjek se rađa i umire potpuno sam, bez obzira na sve društvene veze u svom životu.

Camus brani pravo na

pobunu, kao čin

otklanjanja nepravde.

Čovjek je kao i Sizif, osuđen da vječno gura

svoj kamen, bez određene

teorije,političkog pokreta ili nade koja bi

ga oslobodila.

Motiv: apsurdna situacija u

kojoj egzistira čovjek

Karakteristike Camusovog egzistencija-

lizma

JEAN PAUL SARTRE

Jean-Paul Charles Aymard Sartre (21. lipnja, 1905 – 15. travnja, 1980)

francuski filozof, dramaturg, novelist, kritičar Odgajao ga je djed po majci, profesor

njemačkog jezika, koji ga je i upoznao sa klasičnom književnošću u vrlo ranoj dobi.

Nakon što je pročitao Bergsonov „Esej o trenutnim podacima svijesti“ počeo se zanimati za filozofiju. Bio je inspiriran zapadnjačkom filozofijom, upijao je ideje filozofa kao što su Immanuel Kant, Georg Friedrich Hegel i Martin Heidegger, iz čijeg je i djela „La Transcedence de l'Ego“ nastao izvor za Sartreov egzistencijalizam.

Najpoznatija djela:„Egzistencijalizam je humanizam“„Bitak i ništa“„Mučnina“

„Egzistencijalizam je humanizam“

Ovim djelom, koje je izdano 1946. godine, Sartre objašnjava egzistencijalizam kao humanističku filozofiju. Smatra da “egzistirati“ znači naprosto biti tu i da ne postoji ništa što bi čovjeku moglo definirati karakter, ciljeve u životu i drugo. Samo čovjek može odrediti tu bit za sebe samoga:

„Čovjek prije svega egzistira, susreće sebe samoga, uranja u svijet – i definira sebe kasnije.“

Sartre smatra da je suvremeni svijet okrutan, ružan, dehumaniziran i da je život stalna muka i neuspjeh. Zbog toga je potreban egzistencijalizam kao filozofija koja ljudski život čini mogućim, jer pokreće čovjeka na djelovanje da postane ono što od sebe načini-ukupnost svojih djelovanja. To pokazuje da je sloboda u strukturi egzistencije. Zbog toga je egzistencija humanizam.

Također naglašava da, po njemu, postoje dvije vrste egzistencijalista: prvi,koji su kršćani i među njih bi uvrstio Jaspersa i Gabriela Marcela, te drugi, ateistički egzistencijalisti gdje ubraja M.Heideggera, ostale francuske egzistencijaliste te sebe samoga.

„Bitak i ništa“

„Bitak i ništa“ je njegovo prvo filozofsko djelo izdano 1943. godine.Tu on razlikuje „Bitak po sebi“ (pour soi) i „Bitak za sebe“(en-soi). Bitak po sebi je masivna materija,vječna i ona sve u sebe uvlači dok je Bitak za sebe svijest. Egzistencija čovjeka se stalno suprostavlja bitku po sebi. Čovjek je slobodan i odgovoran, ali nemoćan u odnosu na svijet - sve je slučajno. Slučajnost je apsolutna, savršena, bezrazložna.

Čovjekova sloboda ograničena je slobodom drugih (“PAKAO – to su DRUGI”)

Termin „egzistencija“ = način postojanja čovjeka,pojedinca. Svoje ideje o tome sažima u formuli „egzistencija prethodi esenciji“

Pojam egzistencije je određen u smislu tradicionalnog suprostavljanja egzistencije i esencije

Djelo „Biće i ništavilo“ je Sartreov pokušaj

zasnivanja ontologije.Postoje dvije vrste bića:po

sebi i za sebe.

Centralni problem-sloboda. Čovjek je osuđen da bude slobodan i upravo je njegova sloboda smisao njegove egzistencije

Egzistencija dopuna marksizmu

Karakteristike Sartrovog

egzistencijalizma

“Čovjek je osuđen da bude slobodan; jer kada je već bačen u svijet, odgovoran je za sve što radi.” (Sartre)

“Izvlačim iz apsurda tri zaključka: svoj revolt, svoju slobodu i svoju strast. Samom igrom svijesti pretvaram u životno pravilo ono što je poziv na smrt, tako odbacujem samoubojstvo.” (Camus)

“Život se mora živjeti unaprijed, no može se razumjeti samo unatrag.” Kierkegaard

Filozofija: udžbenik za gimnaziju, Muhamed Filipović, Sarajevo Publishing, 2003., str. 107-109

http://www.filozofija.org http://hr.wikipedia.org/wiki/Franz_Kafka http://hr.wikipedia.org/wiki/

Martin_Heidegger