Filozofija politikeFilozofija politike spada u praktiku filozofiju: etika, ekonomija i politika. Srodna je filozofiji prava i socijalnoj filozofiji. ira je od filozofije drave koja prouava novovjekovnu i modernu dravu. Ne istrauje primarno empirijsku grau kao politika znanost i sociologija. Politiko se izvodi iz etiki zasnovane normativne kritike drutvenih i politikih odnosa. U 20. Stoljeu, normativna politika filozofija obnavlja se poglavito od Teorije pravednosti Johna Rawlsa 1971.Filozofija politike istrauje ustroj 'dobra' i 'najboljega', 'pravedna' i 'ispravna' poretka ljudskoga ivota u zajednici. Odgovara na pitanja tko treba odreivati sudbinu i upravljati zajednicom, kakve ustanove trebaju biti i kakvi graani. Kao normativna disciplina kritiki istrauje poela i temelje, smisao i smjernice politikog djelovanja, pita o biti, opravdanju i svrsi djelovanja. Ispituje pojam, ideju, smisao i cilj politike zajednice, postanak, oblik i zadae drave te granice vladavine.Filozofija politike prouava pitanja pravednosti, dostojanstva, politike zajednice, drave, vlasti, prava, zakona, slobode, moi, mira koja se svode na jedno: pitanje o ispravnomeOsnovne teme politike filozofije: Pojam i naela politikoga Dravna organizacija teorija drave Zasnivanje i ograniavanje vlasti Ugovorna teorija i podjele vlasti Ostvarivanje ljudskih prava sloboda Jamstvo tolerancije i manjinskih prava Pitanja socijalne pravednosti Sudjelovanje graana u poslovima zajednice Zatita etikih principa u drutvu Meunarnodni odnosi i osiguravanje miraPolitika je djelatnost kojom skupina ljudi iji se stavovi i interesi razilaze donose zajednike odluke. Odluke su obvezne za tu skupinu i provode se kao zajednika strategija.1. Pretpostavka je razliitost stavova o konanim ciljevima ili o sredstvima. Gdje se ljudi slau ili su jednosduni ne treba politika.2. Odluke se donose uvjeravanjem, pregovaranjem uz pretpostavljeni mehanizam donoenja konane odluke. Uvjeravanje i pregovaranje ponekad su nepotene aktivnosti koje podrazumijevanju obmanu protivnika i rtvovanje principa radi politike koristi3. Donesena je odluka autoritativna, postaje politika u smislu strategije policy4. Politika je vezana uz autoritet vlasti i nametanje odluka nepokornim pojedincimaGrci su otkrili 'politiku' kao pojmovni i argumentativni diskurs. Promiljanjem poela pomirili su iskustveno istraivanje prava, drave i politike s normativnim vrednovanjem, filozofskom kritikom. Od mita do logosa krenuli su tragiari Eshil, Sofoklo, Euripid, povjesniari Herodot i Tukidid, govornici Izokrat, Lisija i Demosten i sofisti Protagora, Gorgija i Prodik, pripremajui put Platonu i Aristotelu. Platonova Polieteia opisuje ustroj najboljeg ustava. Kasni dijalog Zakoni predstavlja diskurzivno politiko djelo. Prvo u pravom smislu diskurzivno istraivanje politike, prava, pravednosti i drave nainio je Aristotel u Politici. Aristotel uvodi pitanja kojih nema kod platona kao to je : tko je graanin? Od Grka politika se shvaa kao oblik udoredna ivota obiljeen: Pravom (dike) Obiajem (nomos) Mjerom (sophrosyne) Pravednou (dikaiosyne)Grci su utemeljili politiku otkriem djelovanja i odgovornosti, slobode izbora i subjekta. Politika se ostvaruje u skupnom djelovanju, kada se uzajamno govori i natjee s mjerom. Cijenei logos, skupni govor, zbor, uinili su pojmove pravde i nepravde temeljem politike.Politika se odnosi na polis, grad, gradodravu. Rije 'politika' potjee od naslova aristotelova djela ta politika to se odnosi na grad, graanski poslovi. Vilim Moerbeke preveo je 1260. Aristotelovu politiku izrazom Politica a polis je prevo kao civitas (graanstvo). Odatle grad, graanin, graanstvo (city, citizen, citoyen). Izumom politike grci su razvili temeljne pojmove politikoga: Polis: politika zajednica graana Politeaia: ustav, poredak, graansko pravo Politeuma: jezgro vlasti graanskog ustava Polites: politiki graanin Politikos: dravnik Politikon: politiko Politeuesthai: politiki djelovatiPolitika se primarno odnosi na graane, a tek potom na grad. Grki je polis u 5.st.pr.Kr. nastao politiki iz njegova identiteta s graanstvom. Identitet graanstva u Ateni uspostavljao se demokratski: svi smo mi grad. Graani su polis promatrali kao subjekt vlastita djelovanja i oblikovanja. Na koga se odluka odnosi treba u njoj sudjelovati. Cjelinom polisa upravalja jedan, manjina ili veina, odnosno svi. Politiki identitet graanstva gradio se solidarnou irokih slojeva tako da su graani tvorili poredak grada politeia. Pravo i potivanje volje veine graana pokazalo se njihovim izravnim politikim sudjelovanjem.Naglaavanjem zajednitva (koinon) polisa uvrivalo se graanstvo, biti graanin. Rije politikos sadri normativnu sastavnicu, politiki djeluje tko uistinu djeluje u smislu cjeline. To politikon : - 'politiko' znai ono u emu postoji graanski bitak svih graana, to pripada svim graanima i pojavljuje se u svima kao jedno. Znaenje se udvostruuje:1. Ta politika (pragmata): 'politiki poslovi, koji se odnose na polis';2. He politike (tehne, episteme): 'politiko znanje'Latinski je za oba znaenja koristio jedan oblik rijei politica tako da se pod politikom shvaa i sama stvar i njezino znanje.Od renesanse drava potiskuje izraze polis, res publica, regnuum i imperium. Drava je novovjekovni pojam izveden iz latinskoga status (stato, state, staat). Machiavellijev Vladar poinje rijeima: sve su drave ili republike ili kneevine lo stato. Novovjekovna su obiljeja drave: suverenost (vrhovna mo odluivanja), teritorijalna vlast, dravni narod, nacija, a od revolucija i predstavniki sustav. Definicija drave Georga Jellineka istie tri elementa:1. Dravna vlast2. Dravni narod3. Dravni teritorijMax Weber (1864-1920) drava kao oblik racionalne vladavine definira nainom uprave, prava i monopola vlasti te razgraniuje od tradicionalnih oblika feudalizma ili sultanizma. U djelu Politika kao poziv dravu odreuje kao entitet koji posjeduje monopol na legitimnu uporabu fizike sile. To je stoerna definicija drave u modernoj zapadnoj politikoj znanosti. U najirem znaenju pojam drave primjenjuje se na politike poretke polisa, imperija, kraljevstava, gradova republika i novovjekovnih drava.Polis se razlikuje od drave po veliini i po teritorijalnosti. Dok je novovjekovna drava teritorijalna, polis je savez osoba, graanstvo i ustav, teritorijalnost nije bitna. Za dravu su granice konstitutivne, ali aristotel kae da zidovi ne ine polis. Polis tvore ljudi, graani. Novovjekovna je demokracija predstavnika, a atenska neposredna, izravna. Udio graana u atenskim demokratskim ustanovama skuptine, suda itd. Od 508/07. Do 322. Nijedna demokracija vie nije dostigla. Svi su graani stvarali politiku.Novovjekovna je politika predstavnika od 19.st. uglavnom je vode profesionalni politiari i partijski sustavi. Graanima je proeostala dragovoljna i poasna djelatnost. Graani u polisu nisu poznavali razliku profesionalne poasne politike. Moderna se politika shvaa kao djelatnost u kojoj drava ureuje relativnu raspodjelu moi. Politika je izvedena iz moi. Dravnik ne mora biti ovjek istinske kranske etike iz propovijedi na gori. Politika nije za svece. Politiar mora povezivati etiku konanih svrha i etiku odgovornosti.Carl Schmitt u raspravi Pojam politikoga tvrdi da u 20.st. dolazi do svretka epohe dravnosti. Na to mjesto dolazi pojam 'politikoga' koji se ne moe pripisati odreenom podruju. Pojavljuje se posvuda gdje se ljudi udruuju i razilaze, kriterij je razlikovanje prijatelja i neprijatelja. Politiko je borba za ivot i smrt, bitak i ne bitak. Odvaja se od normativnoga i shvaa politiku decizionistiki. Za razliku od prtijske politike politiko je bit politike i najvanije je za identitet.Jedan od utemeljitelja normativne politike filozofije nakon dr.sv.rata u Njemakoj Dolf Sternberger suprotstavio se Carlu Schmittu tezom: predmet je i cilj politike mir... mir je politika kategorija uope.Renesansa normativne politike filozofije zapoinje 50-60-ih godina 20.st. i doivljava vrhunac 1971. U djelu Johna Rawlsa Teorija pravednosti. U sredite politike rasprave vraa se pojam pravednosti, a ravaju se dvije kljune struje: liberalizam i kominitarizam.Glavne struje i predstavnici novije politike filozofije: Neoklasina politika filozofija : Leo Strauss, Eric Voegelin, Hannah Arendt Kritika teorija drutva: Max Horkheimer, Theodor Adorno, Herbert Marcuse, Franz Neumann Neoliberalizam i ugovorne teorije: Friedrich A. Hayek, Isaiah Berlin, John Rawls, Robert Nozick, James Buchanan, Bruce Ackermann Komunitarizam : Alasdair Maclntyre, Benjamin Barber, Charles Taylor, Amitai Etzioni, Michael Walzer, Michael Sandel Neostrukturalizam i postmoderna : Miches Foucault, Gianni Vattimo Obnova praktine filozofije : Joachim Ritter, Hans-Georg Gadamer, Helmuth Kuhn, Wilhelm Hennis, Ante Paanin, Volker Gerhardt, Julian Nida-Rmrlin, Henning Ottmann Neomarxizam i teorija diskursa: Jrgen Habermas, Karl-Otto Apel, Zagrebaka filozofija prakse Kranski personalizam: Emmanuel Mounier, Jacques Maritain, Nikolaj Berdjaev Postdemokracija: Jacques Ranciere, Colin CrouchPlatonUtemeljuje filozofiju politike istraivanjem povijesti polisa i najboljeg ustava. Pravednost establira kao temeljno pitanje politike i etike. To je intrinzina vrednota neovisna o koristi i mnijenjima ljudi. Nalazi se jednako u dui kao i kozmosu. Naputa sintezu agonistike i svijesti polisa, ekscelencije i zajednitva, koja karakterizira grku kulturu. Filozofska politika potiskuje demokratske vrednote jednakosti i zajednitva, a istie tenju na izvrsnou i najboljim inom. Najizvrsnija je krepost mudrosti filozofa.Politeia zasniva grad na tome to tko ini najbolje. Kada svatko ini ono to mu pripada u skladu s krepostima, tada grad postie pravednost. 'Idiopragija' je uzor pravednosti 'initi to kome pripada'. Opreke su 'svatarenje' (polypragmosyne) ili initi to je strano (allotriopragmosyne). Iz grada jednakih nastaje hijerarhijski ustrojen polis prema poretku najboljih ina. Politika se zasniva na metafizici, nauku o idejama. Dua, polis i kozmos tvore jedinstvo. U zaokretu prema subjektivnosti uvruje odgovornost pojedinca uzdignutu u tragediji i Sokratovu nauavanju. ovjek bira svoj ivot i stoga odgovara za njega.Politiku utemeljuje na razlici znanja (episteme) i mnijenja (doxa). Znanje je ekskluzivno i pripada odabranima. Navii je udoredni ivot u zajednici. Polis je poveano mjerilo pojedinca. U pravednom gradu ljudi dobivaju to im pripada, ine ono to vole i to najbolje mogu. Platonu je stalo do grada kao cjeline, a istodobno potvruje okret prema subjektu. Ustav grada, politeia nastaje iz karaktera ljudi koji tvore dravu. Najbolji je grad aristokracija ili kraljevstvo (rabe se oba izraza 445 d-e), idealna drava u kojoj su tri stalea u skladu pod vodstvom uma.Politeia ima za temu dokaz protiv sofista da je pravednik sretan. Prva knjiga naslovljena je prema sofistu Trazimahu. Pobija mnijenje da je srea puka korist, odnosno da je sretan tko pod prividom pravednosti stjee prednosti. U knjigama 2-4 izlae ideju, postanak i ustroj pravedna grada. Knjige 5-7 prikazuju obiljeja najboljega grada. Krajnji je temelj grada ideja dobra. Osma i deveta knjiga donose nauk o nepravednim ustavima. Deseta knjiga dokazuje da pravednost i srea nisu opreka nego par. Knjige 8 i 9 opisuju propast, izopavanje najboljega grada, udaljavanje od jedinstva dobra i pravednosti prema apsolutnoj opreci i tiraniji.Timokracija je vladavina 'asti' (time), 'ugleda', vojna vladavina.Oilgarhija je vladavina 'manjine' (oligoi), cijeni imetak, bogati vladaju.Demokracija nastaje pobjedom siromanih geslom slobode i jednakosti, opisuje se kao bezvlae, anarhija.Tiranija je opreka pravedna grada, samovae silnika, luaka tjerana strau u kojemu nema traga redu i umu. Nastaje kao reakcija na demokraciju. Ustavi odgovaraju izopaenim duama.

Najbolji se grad zasniva na odgoju koji probire najbolje (VII, 521c-541b). Do 20. godine opa naobrazba za sve (gimnastika, glazba, matematika, dijalektika, askeza), kada se odvajaju oni koji ne udovoljavaju, a preostali se upuuju na daljnih deset godina odgoja. U 30. godini slijedi nova selekcija i petogodinja naobrazba u filozofiji. Slijedi 15 godina iskustva u ivotnim borbama, u pilji. S 50 godina sazrijevaju kraljevi filozofi aristokratski spoj moi i mudrosti. Vladavina najboljih savrena je demokracija, ekspertokracija.

Vladavina pripada kraljevima filozofima zato to posjeduju mudrost, znanje o najviem dobru koje omoguuje uvid u ispravnu politiku. Ako, ili filozofi ne postanu u dravama kraljevi, ili ako sadanji kraljevi i vladari ne postanu filozofi istinski i potpuno, i ako se to oboje ne sloi u jedno, naime dravna vlast i filozofija.., onda ne e, mili Glaukone, prestati zlo u dravama, a milsim ni u rodu ljudskome. (Pol. V, 473 c-e). Drugi stale ine uvari koji brane grad, imaju krepost hrabrosti. Trei stale ima zadau hranidbe. Bavi se poljodjelstvom, trgovinom ili obrtima. Kreposti su razboritost i umjerenost, poude dri umjerenim.

Utopija zamilja to nije ostvarivo, moe se predoiti, ne ozbiljiti. Politeia crta najbolju dravu, uzor savren kao ideal. Ima najviu zbiljnost ideje dobra. Sveutemeljujua ideja dobra nije puki ideal koji se ne moe dosegnuti nego najzbiljskije. Najbolji grad se orijentira prema zbilji kao takvoj.

Na nebu stoji uzor takva grada, a tko eli moe ga vidjeti te se prema njemu upravljati. Svejedno postoji li ili je ikada postojao takav grad... u stvari e zastupati takav i nikoji drugi. (IX, 592 b)To je paradigma, uzor prema kojemu treba mjeriti postojee drave, loe ustave prema dobrima. Ali nije puki misaoni pokus bez zbiljske vrijednosti.

U Dravniku politiku odreuje kao kraljevsku djelatnost. Istinski dravnik djeluje iz vlastite spoznaje i neovisno o suglasnosti graana. Sve odreuje prava mjera koju mora pogoditi dravnik. Politika trai sredinu (mesotes) izmeu krajnosti. Politici su srodna tri umijea : vojskovoe, sudca i govornika. Politiko umijee je znanje pravoga trenutka (kairos), kairologija. Razdiobom vladavine prema zakonu i bez zakona na : kraljevstvo (dragovoljna i nezakonita) i tiraniju (nezakonita i nasilna),aristokraciju i oligarhiju te vladavinu naroda ili siromanih (demokracija) sa zakonom i bez zakona pripremio je shemu ustava koju je kanonizirao Aristotel.U Zakonima (oko 350.pr.kr.) utemeljuje 'drugi najbolji grad'. Graani su jednaki. Pribliava se politici antike demokracije, povezuje izvrsnost s tenjom za sredinom i mjerom. U gradu vladaju zakoni, nomoi, koji obuhvaaju i pravo i moral. U sreditu je odgoj svih graana. Njime se razvijaju jednaka vjerska uvjerenja. Odstupanja se ne trpe. uvari zakona i 'nono vijee' nadziru graane. Oni su ministri odgoja, nasljednici 'kraljeva filozofa'. Cilj je jedinstvo grada i ostvarenje kreposti. Bog je mjera svih stvari. Zakoni su 'prirunik' lanovima Akademije za izgradnju grada. Pokazuju kako se zasniva grad prema zakonu.AristotelAristotel polazi od politike kakva se u polisu doista vodi, danoga, obiaja, udorea i ustava, izreka ili mnijenja ranijih mislitelja. Filozofija politike uzdie sredinu, mjeru. Arete trai vrhunsko djelo, ne prosjenosti. U sreditu su politike vezanost za polis i zajednitvo ivota ovjek je 'politiko bie'. Etika i politika orijentirane su prema dobru graaninu i estitu ovjeku. Ne vladaju eksperti kao kod Platona, politika je zajedniki govor i meusobno savjetovanje jednakopravnih graana.Praktina filozofija izdvoje je iz metafizike. Zasniva se kao samostalna disciplina i odvaja od podruja teorije. Orijentira se prema iskustvu. Praktinu filozofiju naziva 'politikom' u opem znaenju. Tu spada etika, ekonomija i politika u uem smislu. Politika je najvanija od svih znanosti: budui je pak u znanostima i umijeima svrha dobro, najvee je i najvie u najglavnijoj od svih, a ta je nauk o dravi; dobro je drave ono pravedno, koje je opet na zajedniku korist. Praktina filozofija obrauje se u Nikomahovoj etici i Politici, a povezane su Topika, Retorika i Poetika.Nasuprot Platonu tvrdi da politika nije jedinstvo nego mnotvo. Spoznao je temeljnu razliku izmeu grada i kuanstva te osobitost graanske vladavine u odnosu na despotsku. ovjek je politiko bie (zoon politikon, animal sociale). Za odranje i usavravanje ivota treba zajednicu. Najvii je oblik udorea politika zajednica graana utemeljena na zakonu i kreposti. Politika je povezana s etikom, nauk o dravi praktini dio etike, dok je razmatranje kreposti njezin teoretski dio.U prikazu ustava razlikovao je prema broju vladajuih kraljevstvo, aristokraciju i politeiu od njihovih izopaenih oblika tiranije, oligarhije i demokracije. Nije davao prednost nijednom ustavu nego je smatrao da se valja ravnati prema konkretnim potrebama odreenog naroda u nekom vremenu. Najbolja je mjeavina aristokratskih i demokratskih elemenata da srednji stale ini teite drave. Time se osigurava postojanost i izbjegavanje krajnosti.Predmet je politike u prvom redu zakonodavstvo te uvid u pojedinana pitanja djelatnosti graana. Aristotel ispituje iskaze prethodnika. Potom istrauje to gradove openito te ustave pojedinano uzdie ili kvari. Zato su neki dobri, a nekima vlada zlo. Politika istrauje apsolutno najbolji oblik grada, relativno najbolji koji moe ostvariti veina te isto tako najbolji oblik grada prema danim okolnostima. Takoer pita kako se moe popraviti lo ustav.Cilj je politike pravednost, vladavina zakona, vladanje u korist vladanima to su kriteriji dobra poretka. Meu ope ciljeve politike spada i jamstvo trajanja ustava. Bitni su za politiku prijateljstvo meu graanima i odgoj. Za razliku od Platonove ekspertokracije Aristotel opravdava graansku politiku. Strunjaci (lijenik ili kormilar) nisu mjerilo etikoga i politikoga znanja. Politika je uzajamni govor i meusobno savjetovanje ravnopravnih graana.Aristotelova graanska etika i politika uz isticanje sredine i mjere cijeni postignua i izvrsnost. Osnovni etiko-politiki pojam arete shvaa se kao vrhunsko postignue ne samo kao sredinja mjera. Povezuje svakodnevno s blistavim, graansko zajednitvo s aristokratskom veliinom. Ne uzdie kraljevstvo nego graansku vladavinu, polieteiu, ustav grada republike. Rastvara jedinstvo metafizike i politike, razluivanjem tri vrste znanja: teoretsko, praktino i poietino.Razlika je prema osobinama predmetnih podruja (vjeni ili promjenljivi objekti), ciljevima znanja (spoznaja, djelovanje ili proizvodnja) te razlinim tonostima (akribeia). Praktino znanje orijentira ovjeka u djelovanju (praxis). Zasnovano je na razboritosti (phronesis, prudentia). Odvija se u podruju promjenljivoga gdje ovjek utjee na tijek zbivanja. ovjek ne bira svoj ivot i odluuje slobodno. Obiaji, pravila, presedani, uzori slue kao orijentacija. Nema stroge oposti i nunosti, egzaktnosti, nego u ocrtu (typo). Moe se razborito odluiti prema orijentirima. Geslo je prakse: najee tako, ali i drugaije.Sauvane su tri etike: Nikomahova, Eudemova i Velika etika (Magna moralia). Nikomahova etika najutjecajnija je filozofska etika zapadne kulture. Obrauje to ovjek moe uiniti za vlastitu sreu. Sastoji se od deset knjiga povezanih glavnom temom o blaenstvu (eudaimonia). Prva knjiga definira blaenstvo kao najvii cilj ljudske tenje. Krepost (arete) predstavlja put prema srei: etike (udoredne) stjeu se naviajem, a dijanoetike (razumske) stjeu se poukom.Druga knjiga opisuje naviku, ethos, kao temelj kreposti koji se iskazuje u obiajima. Navikom se stjee 'vrsto osnovno vladanje' (hexis, lat. Habitus) koje jami da se gotovo automatski ini ispravno. Navika i habitus oblikuju afekte, daju uporite vladanju prema ugodi i neugodi. Trea knjiga dokazuje dragovoljnost etikog djelovanja. Pretpostavlja odluku, izbor izmeu opcija (prohairesis). Katalog etikih kreposti izlae 3. Do 5. Knjige: hrabrost, umjerenost, dareljivost, izdanost, velikodunost, blagoudnost, istinitost, dosjetljivost, prijateljstvo, pravednost.'Kruna' je etikih kreposti pravednost a pribliava joj se prijateljstvo. Pravednost nije 'idiopragija' nego 'univerzalna pragija', pravednik mora moi sve: biti hrabar, razborit, dareljiv. Pravednost se uvijek odnosi na druge, semper ad alterum, dobro drugoga. Ona nije na tetu pravedniku, kako kae Trazimah, nego na korist svima. Mjera pravednosti nije transcedentna ideja dobra nego se dobiva hermeneutiki iz udoredna ivota, iz pitanja: to je openito pravedno? Kako se pravedno razdjeljuje, razmjenjuje, kanjava?esta knjiga raspravlja o razumskim krepostima: Neka bude pet naina kojima dua postie istinu s pomou izrijeka ili nijeka, a ti su: umijee, znanost, razboritost, mudrost, umnost. (NE VI, 3). Od razumskih kreposti za djelovanje je najvanija razboritost (phronesis) koja upravlja djelovanjem pojedinca i grada, bez nje ne bi mogli biti sretni. Razboritost se odnosi na krajnje i pojedinane stvari, krepost koja vodi do istine o ljudskome. Razboritost je oblikovao prema retorikom modelu razgovora i uzajamnoga savjetovanja. Razborite odluke proizlaze iz savjetovanja s drugima ili sa samim sobom. Teorija ne treba savjetovanje, ona zakljuuje i izvodi vjenu i nepromjenjivu istinu monoloki. udoredno djelovanje proizlazi iz ethosa i logosa. Ethos se odgojem oblikuje u habitus. Logos preko razboritosti omoguuje promiljen izbor i razboritu slobodnu odluku. Naglaavanjem uloge ethosa suprotstavlja se sokratovskom 'kreposnom znanju'. Ne djelujemo samo temeljem znanja, prvo treba nauiti ispravno promatrati. Odgoj pravoga znanja ovisan je o ethosu, bez njega nema pravoga 'oka'. Razborit uvid udoredan je in, znanje je ovisno o vrlini. Sedma knjiga prelazi s kreposti na njihove opreke i pokazuje posljetke neuzdranosti te raspravlja o uitku.Osma i deveta knjiga obrauju kreposti prijateljstva (philia), temelj sree i u privatnom i u politikom ivotu. Nitko ne bi izabrao ivjeti bez prijatelja, pa ak i kad bi imao i sva ostala dobra. (NE VIII, 1). Prijateljstvo obuhvaa: ljubav (roditelja, suprunika, brae), sluajno ili ogranieno prijateljstvo na putovanju ili trajnu gostoljubivost te politiki pojam prijateljstva graana u polisu, temelj zajednitva. U desetoj knjizi govori o uitku (hedone) te o teoretskom ivotu filozofa kao najviem obliku sree vita contemplativa.Politiki ivot ima posebno znaenje. Zajednica, grad temelj je ljuskog ivota. Periklo naziva onog tko ne sudjeluje u ivotu grada beskorisnim ovjekom; nije dobar ni za to, 'danguba' (Tukidid 40,2). U gradu je filozof graanin meu graanima, a ne kralj filozof. Samo u teoretskom ivotu transcendira grad i ljudski svijet. Filozofi teoretskim ivotom gradu otvaraju dimenziju nadpolitikoga, na to ljudi ne mogu utjecati. Ljudskome ivotu pripada i neto iznad politike, dimenzija vjenoga i boanskoga. Politiki ivot normalan je oblik graanske sree, ali je gradu od velike vanosti moi se pribliiti i teoretskoj dimenziji vjenoga.Politika je pisana 345.-325. Najstarije su VII i VIII knjige (oko 345.?). slijede I-III (335.?) te IV-VI (nakon 329). Knji. I uvod s teorijom postanka grada, politikom antropologijom i ekonomijom Knji. II kritika ve poznatih ustava, posebice Platonovih nacrta Knji. III temeljni pojmovi politike: graanin i ustav Knji. IV-VI ustavi, njihovo odravanje i promjena (metabole) Knji. VII-VIII najbolji grad i njemu primjeren odgojPolitika je praktina filozofija o srei grada, etika o srei pojedinca. Grad ine graanstvo i ustav. Graanin je tko smije sudjelovati u ustanovama grada. Ustav nije samo pravni akt nego ustroj grada, ono to ga oblikuje i odrava. Razlikom kuanstva i grada (oikos i polis) odvaja se privatno od javnoga, to je Platon u idealnom gradu sjedinio. Grad ima prednost pred pojedincem kao organizam pred organom, supstancija pred akcidencijom. ovjek ne moe ivjeti bez grada. Zajednica nije ugovor.Druga je antropoloka odrednica ovjeka retorika. On je bie koje ima logos (zoon logon echon 1, 2, 1253a9-10). Logos ovdje znai um (animal rationale) i govor. ovjek je bie logosa, govor je sredstvo sporazumijevanja na koje su ljudi upueni u zajednici. Povezani su pojmovi communication i community. Politiko bie savjetuje se i dogovara u zajednici kako bi nauilo razborito djelovati i pronalo put do sree. Aristotel kritizira zajedniko vlasnitvo u Platonovoj Politei (II, 2-5) i Zakonima (II, 6).Raspravlja o nacrtima idealnih drava Faleja Halcedonjanina (II, 7) i Hipodama iz Mileta (II, 8). Istrauje ustave Sparte (II, 9), Krete (II, 10) i Kartage (II, 11), te zakonodavstva. Sklon je Solonovoj 'ogranienoj' pukoj vladavini. On je puku dao najnuniju mo da biraju upravitelje i pokazivaju ih na odgovornosti (jer kada puk ne bi bio gospodar nad time, bio bi rob i neprijatelj drave) (1274a15). Namjesto idiopragije gdje svatko ini stalno isto (vlada ili se pokorava), Aristotel predlae 'naizmjeninu vladavinu' kao u pukoj ili ustavnoj vladavini. Svi graani sudjeluju u vladanju kao da se smjenjuju postolari i stolari (1261 a 35).Graanin je tko sudjeluje u skuptini i sudstvu (III, 1). Krepost dobra ovjeka je ista, dok krepost valjana graanina ovisi o ustavu. Aristokracija trai izvrsnost, oligarhija imutak, demokracija samo slobodno roenje. U dobru ustavu svi graani trebaju imati krepost graanina, ali ne savreno dobra ovjeka. Demokratski ustav trai naizmjeninu vladavinu: pohvaljuje se sposobnost vladati i biti vladan, i ini se kako je krepost pravoga graanina uzmoi i lijepo vladati i bivati vladan. (III, 4). Politiki sud puka bolji je ili nije loiji od strunjaka (III, 11). Zajednitvom se zbrajaju krepost i uvid koji nadmauju pojedinca.Podjela ustava u tri dobre vladavine i tri zastrane izloena je u III, 6-8 i IV-VI. Prvi kriterij razlikovanja je najvia vlast i cilj ustava. Za dobre je vladavine cilj opi probitak (bonum commune) dok je za zastrane zasebnika korist: pojedinca (tiranija), bogatih (oligarhija) ili siromanih (demokracija). Redoslijed zastrana ide od najgore tiranije do najmanje loe demokracije. Najbolji ustav odreuje se u donosu prema danim uvjetima. Negdje je kraljevstvo najbolje (III, 13, IV, 2). Najbolji dravni poredak moe biti i demokracija (III, 15) i ustavni poredak (politeia IV, 8-9, 11-13).Kraljevstvo dijeli u pet vrsta (III, 14-17):1. Spartansko (kralj je vrhovni zapovjednik)2. Barbarsko3. Izabranih presuditelja (pr. Pitak, Solon)4. Junakoga doba prema zakonu i izoborom podanika5. Kraljevstvo oinske i gospodarske vladavineProtivi se neogranienoj jednovladi. Svakom ustavu preporuuje vladavinu zakona pred osobnom valdavinom jer je neosobni zakon osloboen strasti.Hipotetiki pita to bi bilo kada bi postojao ovjek koji krepou druge toliko nadmauje da ne bi vie mogao biti dijelom drave. Takva istaknuta ovjeka ne bi trebalo ni odstraniti niti prognati iz grada. On je sam sebi zakon i ne moe se njime vladati. Preostaje, dakle, kako se ini i naravnim, da svi takvog sluaju rado, tako te ti budu doivotni kraljevi u dravama. Od Hegela do Kelsena to se mjesto navodi kao dokaz Aristotelove blizine Aleksandru Makedonskom i njegovoj monarhiji.Za Aristotela je kraljevstvo postalo anakronizam. Nu sada ne nastaju kraljevstva. (V, 10, 1313 a 4). Jer je broj jednakih ljudi postao prevelik tako da se nitko vie ne istie toliko veliinom. Aristokraciji daje prednost pred kraljevstvom. Razlikuje tri oblika :1. U pravom smislu kao vladavina kreposnih koja ukida razdvoj 'dobra ovjeka' i 'valjana graanina'2. Mjeavina s pukom vladavinom (u Sparti)3. Mjeavina s pukom i manjinskom vladavinom (u Kartagi)(IV, 7)Ustavna vladavina tei aristokraciji kada se inovnici biraju prema kompetenciji, a ne prema imutku.Ustavna vladavina (politeia libera civitas, res publica, polity), republikanski ustav ima istaknuto mjesto (IV 8-9, 11-12). Rije je o 'mjeovitu ustavu' (demokracija i oligarhija drijeb i izbor) gdje ustanove sprjeavaju rascjep na siromane i bogate. Podjelom moi uspostavlja se stabilnost. Pravedno usklauje zahtjev za jednakou prema broju i veinu sa zahtjevom za imutkom i proporcionalnom jednakou. Nepravedna bi bila samo jedna jednakost, jer samo jednake treba tretirati jednako. Politeia pogaa etiko-politiki cilj pravu sredinu. Srednji je stale sredina drutva, zato mu povjerava umnu vladavinu. Srednji stale drutvena je osnova 'politeje' jer je bez pleoneksije, htijenja imati vie. Nije lakom za poloajima kao bogati niti bjei od slubi kao siromani.Srednji je posjed najbolji put k srei, politeia najbolji put k srei grada u kojemu umjeren ustav omoguuje naizmjeninu vladavinu. Sredinom i mjerom politeia odgovara smjeru grke povijesti od Solona, koji je prvi pokuao povijesno pomirenje siromanih i bogatih Aristotel ga esto hvali. Odgovara grkoj kulturi mjere i izbjegavanja krajnosti. Taj ustav temeljem jednakosti dobra je osnova prijateljstva graana i osloboen je pobuna (nema ga u V. Knjizi gdje se istrauju uzroci prevrata). U politeji Aristotel pokuava oligarhijski umjeriti zahtjeve radikalne demokracije. Institucionalizira se podjela vlasti.Tiranija (IV 10, V 10-12) je najloiji ustav. Kao suprotnost kraljevstva u sebi ujedinjuje najloije strane ekstremne demokracije (borbu protiv svega plemenitoga i izvrsnoga) i oligarhije (tenju za novcem). Tiranin vodi politiku privida, ini tako kao da je kralj makijavelizam. Tiranija se ne moe stabilizirati strategijama kojima se tirani slue. Tiranin tei malodunosti graana (suprotnost velikodunosti), nepovjerenju (ukida druenje graana, ene postaju dounici mueva) i nemoi (skrbe za svakodnevni ivot).Oligarhija je vladavina bogatih i dijeli se na etiri vrste prema krugu vladajuih koji se suzuje. U prvom su krugu svi koji imaju velik imutak, u drugom se u slube kooptiraju, u treem su nasljedne, a etvrta je vladavina inovnika (IV, 5). Prve se tri mogu povezati s vladavinom zakona, dok je etvrta posve izopaena dynasteia. Ona prezire zakon i iz vladavine novca prelazi u tiraniju. Za stabilizaciju oligarhija potrebna je njihova demokratizacija. Aristotel preporuuje pribliavanje politeji tako da najvanije slube ostanu bogatima, a kontrola siromanima.Demokracija spada u zastrane. Odbacuje radikalni oblik s dijetama i deagozima kojiu su uveli Efijalt i Periklo. Bitne su oznake demokracije sloboda (eleutheria) ivjeti kako tko hoe te jednakost u naizmjeninoj vladavini prema broju, a ne prema asti. Zakon je to odlui veina jednakih. Slube se podjeljuju drijebom i mandati su kratki. Skuptine donose bitne odluke i za njih se plaaju dijete. Putpuna demokratska jednakost jednostrana je aritmetika jednakost broja koju treba nadopuniti proporcionalnom s obzirom na nejednakost posjeda.Dva su nedostatka demokracije prema Aristotelu: sklonost egalitarizmu i pretjeranoj slobodi, da ivi 'kako tko hoe'. Najbolja je demokracija u kojoj se slube preputaju bogatima ili sposobnima, kada narod izabire i nadzire slubenike. Jednom navodi pet, drugi put etiri vrste demokracije. Prva od pet zapravo je politeia, treba jamiti jednak udio u vladavini siromanima i bogatima. Druga trai mali imutak, trea vezuje pristup poloajima za naslijee, etvrta za graansko pravo, peta samo za slobodno roenje. Odluzme li se prva, tri su vrste spojive sa zakonom, a jedna je bez zakona.Ekstremna je demokracija bezzakonje, u njoj vladaju demagozi. Narod je despot, demagozi ulizice naroda (analogno ulizicama tiranina). Slube se biraju odlukama naroda. Takva demokracija nije uope ustav. Kritizira dijete koje je uveo Periklo. Neopravdano je izokrenuta slika antike demokracije.Vrsta demokracijeSlubeZakon

1. (Politeia)Jednak udio za siromane i bogateVladavina zakona

2. Prema imutkuVladavina zakona

3. Prema naslijeuVladavina zakona

4. Prema graanskom pravuVladavina zakona

5. Prema slobodnom roenjuBez zakona

Istraivanje 'promjena ustava' (metabole ton politeion) u V.knj. najvie se bavi demokracijama i oligarhijama jer su najrairenije. Kraljevstvo i tiranija obrauju se manje (V, 10-12), promjene aristokracija jo manje (V, 7), a ustavna vladavina spominje se samo u uzgrednim napomenama jer se njoj pripisuje najvea stabilnost. Poput Platona niz uzroka nalazi u duama ljudi, njihovu unutarnjem nemiru i pobunama. Borba za ispravan ustav borba je za pravednost. Razlikuje tri skupine uzroka i poela: duevno stanje pobunjenika, njihove ciljeve i daljnje uzroke.U duama nastaje pobuna kada zbiljna ne odgovara vlastitom shvaanju pravednosti. Demokrati smatraju da jednakost roenja sve izjednauje, dok je za oligarhe nejednakost imutka dovoljno mjerilo za sve drugo. Prvi tee za jednakim pravom, drugi za svojom prevlau. Glavni su ciljevi pobunjenika dobitak i ast, slube ili javni ugled. Dalji su uzroci buna : obijest, strah, premo, prijezir, porast mimo razmjera, svaa, zazor, maloa, etnika neslinost izazvana promjenama puka i doseljavanjem. Najvanije je sredstvo za odranje ustava primjeren politiki odgoj.U VII i VIII knj. Izlae nauk o najboljem gradu kao gradu sree. Svatko mora moi izabrati oblik ivota koji vodi srei praktino-politiki i teoretski. Istrauje to treba najbolji grad: broj itelja i veliina, veza s morem, krepost graana, stalei te poloaj. Zavretak Politike obrauje odgoj slino Platonovim Zakonima. Smatra se da su posljenje dvije knjige prve napisane oko 345, a desetljee poslije preraene. Jaeger ih smatra 'prapolitikom' koja se razvijala prema empiristikoj politikoj znanosti u IV-VI knj.Najbolji je grad zajednica jednakih. Potrebna mu je naizmjenina vladavina. Slian je aristokratski obojenoj ustavnoj vladavini. Naglasak je na kreposti i izvrsnosti graana koja se postie primjerenim odgojem. Odgoj se sastoji od gimnastike i muzike sastavnice. Orijentira se prema srednjemu, moguemu i prikladnome. Srednje je najbolje, tako i u glazbi dorski tonalitet izmeu frigijskoga i lidijskoga. Najbolji grad zasniva se na primatu smislenoga i praktinoga, vita activa, zato to praktino ima svrhu u samome sebi.Najbolja drava ujedinjuje ljude ne samo radi zajednikog blagostanja nego im omoguuje istinski najbolji, savren ivot u srei i kreposti koja u velikoj mjeri poiva na odgoju. Nitko, dakle, dvoumiti nee kako zakonodavac treba pokloniti najveu pozornost odgoju mladei; jer u dravama gdje to izostane, kodi se dravnome poretku. Treba, naime, odgajati u skladu sa svakom pojedinanom dravom. Jer svaki pojedini dravni poredak ima svoje obiaje, koji su izvorno zasnovali dotini poredak i dalje ga odravaju, kao to puansko [udoree] odrava puku vladavinu, a ono manjinske vladavine vlast nekolicine, i uvijek: to su bolji dotini obiaji, to su uzrokom boljeg dravnog poretka. (Politika VIII, 1; 1337 a 11 18)Ethika (to se odnosi na udoree) i ta politika (to se odnosi na grad) povezane su jer se odnose na najvii cilj ljudskoga djelovanja sreu. Sve kreposti imaju dvostruki smisao etiki i politiki. Posebice kruna svih vrlina, pravednost, ali i prijateljstvo odreuju ivot grada kao i privatni ivot. Od ezdesetih godina 20.st. poinje renesansa Aristotelove praktine filozofije: Hannah Arendt, Dolf Sternberger, Joachim Ritter, Alasdair MacIntyre, Martha C. Nussbaum.Niccolo Machiavelli (1469-1527)'Makijavelizam' je nauavanje i praksa koja politici daje prednost pred moralom. Utemeljitelj je emancipacije politike od morala, izumitelj iste politike, mislitelj koji je vladarima i politiarima uinio savjest istom u prljavom poslu politike. Je li 'makijavelist' realist koji opisuje kakva politika jest, domoljub ili republikanac koji se ogledao i u savjetovanju dravnika?Roen je u Firenci, s 29 godina 1498. Stupio je u slubu Republike kao predstojnik druge dravne kancelarije i tajnik Vijea desetorice ( za vanjsku politiku). U politici je ostao 14 godina. Bio je diplomat (poslanik na Francuskom dvoru kod Cesara Borgie, cara Maximiliana). Organizirao je vojsku 1506. Povratkom Medicija 1512. Otputen je optubom za urotu i osuen na tamnicu. Povukao se na imanje San Casciano s nadom da e se ponovno vratiti u politiku. Odbaen iz politike postao je analitiar i da bi se ponovno preporuio pie izmeu srpnja i prosinca 1513. Raspravu Il principe (objavljena 1532.) Povratkom Republike 1527. Slovi kao pristaa Medicija.U krugu humanista pie knjievna djela, komedija Mandragola (1518). Drugo je glavno djelo Discorsi (1519). Jedina je objavljena knjiga za ivota Dell'arte della guera (1520). Knjiga o vladaru smatra se jedinstvenim napadajem na vjeru i moral, zavrila je 20 godina nakon objavljivanja 1552. Zajendo s ostalim Machiavellijevim djelima na Indexu. Izvanjskim oblikom spada u anr 'zrcala vladara' to se piu od antike (Ksenofont, Kiropedija, Izokrat, Ciparski razgovori) do renesanse: Erazmo Roterdamski, Kranski vladar (Institutio principis Christiani [1516.]).Sadrajem je prekid knjievne tradicije koja vladaru predouje staleke kreposti da bude pravedan, poboan, blag itd. Poruka je da vladar ne mora biti krepostan, mora se samo priviati da to jest. tetno bi bilo za mo vladara kada bi se morao drati nefleksibilno naela morala. Vladar mora biti fleksibilan, kaput vjeati prema vjetru: ne odustajati od dobra toliko dugo dok je to mogue, ali se okretati prema zlu im je to nuno. Ljudi se oslanjaju na puki privid. Tko pobijedi u njihovim oima ima pravo: puk se uvijek zanosi sjajem i uspjehom; a na svijetu postoji samo puk.Privid namjesto bitka, uspjeniji je prividno pravedan od pravednika, takav se nauk nije zastupao od sofista Trazimaha u Dravi (2.knj.). Platon je nauavao da se mora initi pravedno zato to je to pravedno, jer to ima intrinzinu vrijednost. Erazmo je pisao: ako istodobno moe biti vladar i dobar ovijek, onda ispuni tu najljepu zadau: ako pak ne, onda radije nemoj biti vladar nego da iz tog razloga bude lo ovjek. (Institutio principis Christiani)Nakon 15.st. kranstva Machiavelli se vraa sofistici i izokree 'zrcalo vladara'. Ne savjetuje vladaru da bude dobar vladar i ovjek nego kako da osvoji i uvrsti vlast. Orijentacija klasine politike prema dobru ivotu nadomjeta naukom iji su idoli mo i uspijeh. Iz zrcala vladara postaje moderni prirunik uspijeha, tehnika moi. Razara tradicionalno jedinstvo honestum i utile, onoga to je ispravno i onoga to je korisno. Ciceron je u treoj knjizi De republica protivno Karnedu dokazivao da su primjeri sukoba koristi i morala samo prividni. (Treba li kupcu kazati da je kua koja se prodaje zatrovana? Treba li nasljedniku priopiti da ga vreba otrovna zmija?).Uvijek je ispravno slijediti honestum. Sukob udorea i koristi prividan je ak i u politici. I tu treba djelovati pravedno i kad se tako ini pokazat e se da su pravednost i istinska korist povezani. Nekad moe biti korisno prekriti moral. Preporuka nije da se stalno djeluje amoralno kako bi vladar bio uspjean. Vladar treba, kada je mogue, drati se morala, ali ima sluajeva u kojima je to tetno i njegovoj moi kodljivo ako ne bude spreman za prijestup. Vladar treba biti i dalje pravedan i blag, ali kada mo zahtijeva djelovati i nepravedno.Sljedea je maksima poznati primjer opravdana okrutna djelovanja: Pri otimanju neke drave osvaja mora promisliti sve sramotne ine koje nuno mora poiniti i te ih obaviti odjednom da ih se ne bi moralo svaki dan ponavljati. Vladar nema nijedan naputak za kranski ivot vladara, nema spomena grijehu i savjesti, onostranosti i Stranom sudu. Namjesto kranskih instancija odgovornosti stupa instancija uspijeha, ona postaje apsolut bez konkurencije. Vladar se sastoji od 26 poglavlja. U prvih 13 rije je o vladavinama, a u posljednjih 13 o vladaru.Sadraj Vladara: Kap. 1-13 (14) (O vladavinama): 1. Pregled2. Nasljedne3. Mjeovite4. Naviknute na (pogledaj sljedei broj)5. Ranije slobodne vladare6. Steene7. Steene pomou virtu fortuna8. Zloinom9. Naklonou graana10. Svjetovne11. Duhovne12. Plaenici13. Milicije14. Vladar i ratovanjeKap. 15-26 (O vladaru)15. Pregled16. Dareljivost (liberalitas), tedljivost (parsimonia)17. Okrutnost (crudelitas), blagost (pietas)18. Krenje i vjernost (fides) rijei19. Izbjegavanje mrnje (odium) i prijezira (contemptus)20. Utvrde21. Ugled22. Savjetnici23. Ulizice (secretarii)24. Gubitak vlasti talijanskih vladara25. Mo fortuna i mo virtu26. Poziv na osloboenje ItalijeRazdioba je nainjena metodom dijalektike opreka. Koristi alternative i antiteze: drave su ili kneevine ili republike, kneevine su ili naslijeene ili nove. Mogu se stei vrlinom ili sreom. Alternative su orijentacija za djelovanje. Moe se vlast stei sreom, ali je bolje vlastitom sposobnou ili, ako je steena sreom, graditi je na sposobnosti. Virtu i fortuna velike su moi opstanka koje odruju sve zbivanje. Sve drave imaju kao najvaniji temelj dobre zakone i dobru vojsku. Dobra je vojska milicija, voama plaenika ne treba vjerovati. Ako su sposobni, nepouzdani su, ako su nesposobni, kvare opet vlast.Pri obradi pohvalnih i zlih osobina vladara ne polazi od elja nego realistino, od zbiljske biti stvari. Vladar ne moe imati sve dobre osobine ali treba biti toliko razborit da izbjegne lo glas poroka. Vladar ne treba biti dareljiv, jer e previe troiti i poveavati poreze. Iznimke su faze uspona (Cezarova izborna kampanja) ili dioba tueg dobra (Kir, Cezar ili Aleksandar). Treba brinuti da je na glasu blagosti, ali se ne smije bojati okrutnosti kada je nuno.U dvojbi treba li vladar graditi na stahu ili ljubavi, poziva se na Kaligulinu omiljenu izreku pjesnika Acciusa (1.st.pr.kr.): Neka mrze, ako se samo boje. (oderint dum metuant.) odluuje se kao i Kaligula za strah, on je sigurniji put jer se za ljude moe kazati da su nezahvalni, nepostojani, laljivi, prijetvorni, straljivi i pohlepni. Pouka je pogl. 18 da se ljudi ne dre rijei i zato se ne treba ni vladar drati svoje rijei kada bi mu nanijela tetu. Umjesto toga treba kriti vjernost, milosre, ljudskost i vjeru, da bi potvrdio vlast. Vladar se treba uvati mrnje i prijezira, inae se izlae urotama.Rimski carevi morali su odluivati ele li radije zadovoljiti narod ili vojsku. Dok su se oni prije odluivali za vojsku, danas se mora za narod. Na dvojbu treba li vladar graditi radije utvrde ili ugled odgovara prvo samo ako vladar ima vie straha od svog naroda nego od stranih sila. Najbolja je utvrda ne biti omraen kod naroda. Ugled vladar postie znaajnim pothvatima (le gradni imprese) i rijetkim primjerima. Pohvalan je uzor Ferdinanda Aragonskoga koji je protjerao Maure iz panjolske te vodio rat pod izgovorom vjere.Vaan je za vladare izbor pravih savjetnika. Trebaju se uvati laskavaca. Pravi se savjetnik prepoznaje tako to nije usmjeren na vlastiti probitak. Jer vlastitom probitku tei vladar sam. Treba savjetnika odlikovati, uiniti imunim, dati da sudjeluje u poastima i dunostima. Zakljuna su tri poglavlja posveena poloaju Italije. Vladari Italije zaslueno su izgubili vlast jer nisu bili dovoljno naoruani, bili su omraeni kod naroda ili se nisu razraunali s velikaima. Situacija nije bezizlazna. Fortuna je samo napola gospodarica naih ina.U krizi domovine ne preporuuje se oklijevanje nego odluno postupanje. Poziva rod Medicija da oslobodi Italiju od barbara. Vrlina e protiv bijesa pograbiti oruje, da kratku borbu bije: jer hrabrost drevna u srcima italskim jo zamrla nije. (Petrarkina kancona Italiji). Virtu je pojam sa preko 30 prevedenica vrlina, od lat. Vir, mu koji se istie jer se zna sluiti orujem. I za vladara je vano ovladati umijeem ratovanja, tu nema smisla politika privida. Stari pojam slave i ugleda nema vie znaenja u moralnom nego u tehnikom smislu koliko znae za uspijeh. Dobar i zao glas samo su initelji moi.Virtu je politika energija, snaga koja osniva carstva i ljude politiki udruuje. U povijesti putuje od zemlje do zemlje, iz Asirije prema Mediji i Perziji, odatle prema Rimu, Franakom Carstvu, Turcima, Nijemcima (Disc. II). Virtu je djelatna snaga, zgrabiti odluno, naprasito: ja pak smatram da je bolje biti naprasit nego obziran; jer srea je ena, pa je mora tui i krotiti; i vidi se kako se ona prije pokorava nprasitima nego obzirnima koji u svemu postupaju hladno. Srea je, kako rekosmo ena, pa je uvijek prijateljica mladih ljudi jer su bezobzirniji, ei i s vie joj smjelosti zapovijedaju.Fortuna se tradicionalno predouje kao boginja, zato erotika analogija prema eni. Grka je boginja sree Tyhe (Pindar, Polibije) mo koja uz djela ljudi odreuje povijest. Od antike se prikazuje na kugli, od Boetija sa simbolom kola sree. Fortuna nije stoika nesavladiva sudbina, ona je poput plahovitih rijeka koje, kad se razbjesne nose sve pred sobom, ali se ljudi u mirna vremena mogu osigurati branama i nasipima. Razboritim predvianjem i snagom ina postaje se gospodar njome. Sudbina upravlja polovicom naih djela, ali onu drugu polovicu (ili otprilike toliko) preputa nama.Nema kranske vjere u providnost, kolo sree s usponom i padom sila simbol je povijesti koja nema smisla i cilja. U novom vijeku nestaje teleologije (Blumenberg). Najbolje je ovjeku skakati s kola na kolo sree i izbjegavati padove. Lukavstvo je vladara da zna dobro procijeniti situaciju, prigodu (occasione) i duh vremena (qualita dei tempi) i prema tome orijentirati djelovanje. Prigodu opisuje kao boginju s krilima na nogama koje dri na kotau, naprijed je kosa raspletena pred licem i grudima da ju nitko ne prepozna, a straga je elava. Zato je uzaludno truditi se kada proe ili se okrene, treba ju uhvatiti za uperak.Kairos je bog povoljnog trenutka. Politika je kairoloka, djelovanje se usmjeruje na pravi as. Nuda (necessita) stanje u kojemu je ovjek izazvan na djelovanje, krizni sluaj u kojemu ovjek mora uporabom svih snaga okrenuti prema boljemu. Vrlina je tamo najvee gdje je namjanje prostora za slobodan izbor. Nuda opravdava, oslobaa od morala i zakona. Vladar je prinuen djelovati protiv rijei, milosra itd. U pogl. 18 tumai vladaru da ne mora odrati rije, vjeru (fides). Svi koji su uinili velika djela (gran cose) nisu polagali puno na danu rije.Vladareva su stredstva moi lukavstvo i sila, ono to se prije vezalo uz tiranina. Prispodoba je koja se stavlja na grb vladara uzor licise i lava. Kad je ve vladaru nuno da se slui ivotinjskim svojstvima, mora izmeu njih izabrati lisicu i lava, jer se lav ne moe braniti od mree, a lisica od vukova. Mora, dakle, biti lisica, hoe li izbjei mreu, a lav da prepadne vukove. Vladar je tiranin koji mora prikriti svoju ivotinjsku narav, biti veliki glumac i opsjenar. Nasuprot Aristotelovu politikom biu vladar se ne uklapa u zajednicu jednakih graana koji vladaju i pokoravaju se, on se uzdie iznad njih i ne pridrava rijei, ali i pada na razinu betije, umjetnoga demona demonologika namjesto politike.Savjeti vladaru preuzeti si uz nauavanja o tiraniji Aristotelove Politike gdje se propisuje da treba izbjegavati mrnji i prijezir, sebi pripisivati asti a neugodnosti prenositi na druge, da se vladar treba prikazivati kao tedljiv gospodar, da ne smije posezati za enama i imanjima podanika. Aristotel tiranima pokazuje da e propasti kada se slue sredstvima tiranske politike izazivaju maloduje, siju nepovjerenje, graane poniavaju. Tiraninu je suprostavljen dobar vladar. Kod Machiavellija je tiranin sam sa sobom, emancipirao se od slike kralja. On vladara ne eli odgajati i popravljati. Privid je postao obuhvatan. Rauna se uspjeh bez obzira kako se postigne. Jedini su ciljevi osvjanje i odravanje vlasti.U Raspravama o prvoj dekadi Tita Livija tema su republike koje su izostavljene u Vladaru. Razgovori o povijesti Rima na temelju Livijeva djela Ab urbe condita govore o vremenu od osnivanja do 293.pr.kr. to je rimsku republiku uinilo velikom i stabilnom? I. Knjiga tumai procvat republika i to su njihove prednosti. II. Prikazuje rimsku ekspanziju, imperijalnu republiku. III. Knjiga navodi exempla rimske izvrsnosti. Rasprave nisu posveene monicima i vlastodrcima kao Vladar nego graanima, lanovima humanistikoga kruga: Cosimo Rucellai i Zanovi Boundelmonti.Rije tiranin izbjegnuta je u Vladaru, a Rasprave poinju kritikom tiranije. Cezara ljudi slave opsjenjeni njegocom sreom i slavom. U istini on je vrjedniji prijezira nego Catilina. Tiranina ekaju sramota, osveta, ponienje, pogibelj i nemir. Od 26 rimskih careva 16 su ubijeni. Dobri su vladari bili usvojeni carevi, dok su Caligula, Neron, Vitelije bili zloinci. Vojske Zapada i Istoka ne bi bile dovoljne da ih obrane od njihovih neprijatelja. Ako vladar nije vezan zakonima u veoj e mjeri (nego narod) biti nezahvalan, hirovit i nerazborit. Drave mogu cvasti samo kada se oslobode silnika. Samo se u republikama postie uspjeh.Rasprave su u pogledu morala ambivalentne. U njima se ponavljaju neke od upitnih maksima iz Vladara: uasna djela poiniti odjednom, ravnanje prema uspjehu, obesnaivanje pravnih i moralnih mjerila kada je u pitanju domovina. Nikada razborita glava nee prekorijevati mua zbog izvanredna djela koje je poinio da bi osnovao kraljevstvo ili konstituirao nezavisnu dravu. Ako djelo i govori proti v njega, opravdava ga ipak uspijeh.Machiavelli pronalazi prvi odgovor na pitanje to republike ini velikima kod Polibija koji je u Historijama opisao uspon Rima do svjetske sile u stoljee i pol. Tajni je recept u prednostima ustava. Uz to Machiavelli dodaje znaenje religije za republiku, ulogu narodne vojske, sposobnost za reforme, povratak za poetak, izjednaenje velikaa i puka te na koncu temelj svakoga republikanizma: krepost. U republici namjesto virtu vladara dolazi graanska krepost, virtu civile. Republikanizam polazi od udjela pojedinca u zajednikome, patriotskoga graanstva.Dok je Plutarh dokazivao da su Rimljani stekli carstvo sreom (fortuna) Machiavelli pokazuje sposobnou (virtu), bilo hrabrih vojnika bilo mudrih zakonodavaca. Republika stoji i pada s krepou graana. Polazite je realistino: Svi koji su pisali o politici dokazuju da zakonodavac mora poi od toga da su svi ljudi zli te da stalno slijede svoje zle sklonosti kada za to imaju priliku. Slavi poznate primjere rimske kreposti: Scipion, Camillus, Cincinnatus.Tacitova 'zlatna istina' glasi: Molim od srca za dobre vladare, ali sam zadovoljan sa svakim kakv god bio. Antimakijavelizam zapoinje nakon objavljivanja Vladara 1532., a zaetnik je engleski kardinal Reginald Pole (+1558.), protivnik crkvene politike Henrika VIII. I zagovornik jedinstva Crkve. Za njega je Vladar pisan prstom avla (Satanae digito scriptum), demonija moi. Optuio je tajnika Henrika VIII, Thomasa Cromvella da je itajui Machiavellija bio zavedem i nagovorio vladara na crkveni raskol.Hugenot Innocent Gentillet u spisu Contre-Machiavelli (1576) proglasio je Machiavellija krivim za krvoprolie Bartolomejske noi 1572. Naredbodavka krvoprolia Katarina Medici bila je kerka Lorenza Medicija kojemu je bio posveen Vladar. U obranu Machiavellija pisali su mnogi, zastupajui da je: Realist (Bacon, Burckhardt, Nietzsche, Burnham, Gramsci), Patriot (Herder, Fichte, Hegel, Mussolini), Republikanac (Boccalini, Spinoza, Rousseau, Pocock, Skinner).Kljuni je Machiavellijev republikanski argument da narod s korumpiranim moralom nije sposoban za slobodu. Umijee samovladanja povezano je s krepou samokontrole. Bez orijentacije prema opem dobru prijeti politika diktatura. Graanska krepost nuan je preduvijet odranja republikanske slobode. Republikanizam je opreka i nadopuna liberalizma. Razdvajanjem politike i morala na mjesto kreposti polazina je toka postao privatni probitak graana. Kompenzacijski oblici institucionalnoga ureenja umjesto graanske kreposti trae se u drutvenom ugovoru. Ameriki 'federalisti' Hamilton, Madison i Jay izgradili su sustav 'nadzora i ravnotee' 'checks & balances' koji preokree sukob suprostvaljenih interesa u produktivnom pravcu. Bernard Bailyn & Gordon Wood dokazuju da su oevi utemeljitelji Amerike bili inspirirani republikanizmom.Hannah Arendt oivljava ideju republikanizma kao posrednika koji ublauje napetosti izmeu zahtjeva demokracije i liberalizma, egalitarizma i individualne slobode. Sudjelovanje graana omoguuje slobodu u demokratskoj republici. John G. A. Pocock povezao je republikanizam u Firenzi, Britaniji i Americi. 'Machiavellijanski moment' kada se nova republika suoi s problemom odranja stabilnosti svojih ideala i ustanova. Istraivai republikanizma: Quentin Skinner, Philip Pettit, Michael Sandel.