Indijska filozofija

Mišović Ana

Istočna filozofija najdrevniji je sustav mišljenja i obično se smatra suprotnim zapadnjačkome. No baš je ta razlika, ta suprotnost, ono što danas, možda više nego ikad, čini tu tradiciju zanjimljivom Zapadnjcima.

Povijest indijske filozofije možemo ovako podijeliti:

I. Doba Veda i starijih upanišada do pojave budizma polovicom prvog tisućljeća prije naše ere

II. Nastanak arhajskih sistema i književnih eposa, do Bhagavad-Gite

III. Razvoj skolastičkih sistema, koji počinje u posljednjim stoljećima prije naše ere, a traje do modernog doba

I. DOBA VEDA I STARIJIH UPANIŠADA DO POJAVE BUDIZMA POLOVICOM PRVOG

TISUĆLJEĆA PRIJE NAŠE ERE

1. Vede

؞ nauka drevnih mudraca – riši

؞ čitava književnost jednog neodređeno velikog povijesnog razdoblja

؞ razvija se iz žrtvene simbolike

Rita

• osnovno značenje rite jest poredak

• žrtveni obred simbolizira moralnu snagu podložnosti bogovima

• svećenici brahmani – čuvari zakona o podložnosti bogovima

• Sistem kasta – posljedica arhajskog ozakonjenja poretka i odnosa između dva plemena

• Manuov zakonik – osnovni indijski moralno- pravni spis

Mitologija

• deva – opći naziv za božanstvo

• henoteizam – obožavanje pojedinih bogova

• obožavatelj vedskih bogava – ne zaboravlja sve ostale bogove tijekom obožavanja jednog

2. Upanišade

• dio Veda – dodane kao filozofsko tumačenje

• prve upanišade – otprilike između 1000. i 800. g. pr. n. e.

• ulaze u srž filozofskih problema

• mudrac Yagjnavalkya – “tajna nauka” – osnova Buddhine nauke

• Brahman i atman – jedina realnost• Vedantinski panteizam – bitak nije ni

subjekt ni objekt; on dolazi u cjelini subjektivno-objektivnog rascjepa – sveobuhvatni bitak

• Maya – “veo iluzije” – predodžba fenomenalne realnosti

• karakteristika indijske teologije – ne postoji jedinstvena teorija o besmrtnosti duše

svijet – rezultat životnog napora karman – djelatnost - energija koja

održava promjenjivi egzistencijalni raspon

bogovi – podvrgnuti zakonu kauzaliteta i egzistencijalnom relativizmu, umiranju i preporađanju (samsara) jednako kao i ljudi

Osnovni filozofski stavovi

Kozmološki idealizam i psihološki materijalizam

• indijski kozmološki idealizam – nauka o karmanu i nauka o prani – osnove

• indijski filozofski idealizam – zasniva se na “teoriji sna”

• osnovno pitanje tiče se nosioca života i sudbine nakon smrti

• nosilac života nalazi se – sad u ovom, sad u onom elementu

• vanjski svijet, svijet materije, izaziva slab interes

II. NASTANAK ARHAJSKIH SISTEMA I KNJIŽEVNIH EPOSA, DO BHAGAVAD – GITE

1. BUDDHINA NAUKA

• Buddha – jedan od prvih mislilaca koji su uveli filozofske termine i frazeologiju uz jasnu filozofsku metodu

• pojava nauke Gotame Buddhe i Mahavira Gjine (osnivač gjainizma) – prestanak doba u kojemu se ni jedna ličnost ne pojavljuje izdvojeno u prvoj liniji spoznaje

• ostaje jedinstven primjer pozitivnog utjecaja koji je izvršio produbljeni tisućljetni razvoj filozoske kulture na kritički stav

Buddha i Yagjanavalkya

• vremenski razmak između njih dvojice tek je nekoliko stoljeća

• Yagjanavalka ističe sljedeće elemente:

Traženje je prapočetka apsurndo. Izvor materijalističke svijesti ne možemo materijalno transcendirati, jer bi s time njeno uporište “prepustili psima”. Značajno je da je sjedište te svijesti još u “srcu”.

svođenje elemenata fenomenalnosti na prostor (akaša)

Karman postaje osnov nauke o preporađanju

Atman kao metafizički princip svijesti nadomješta ontičku funkciju sveobuhvatnog brahmana

Struktura sistema

• Buddhina nauka – dharma – nositi

• Nauka o prirodnom zakonu – zakonitost u smislu pravednosti i ispravnosti; zbiljska osnova fenomenalnog zbivanja

• Buddha je svoju nauku podijelio na tri dijela:

etiku (sila) nauku o meditaciji (samadhi) nauku o spoznaji (panna)

Sila (etika) – osnovna etička shema sadržava “četiri plemenite istine”:

• dukkha – bol• dukkha–samudaya – nastanak

bola• dukkha–niroda – prestanak

bola• dukkha-nirodha-

atthangikamagga – osmeročlani put koji vodi do prestanka bola

Panna (spoznaja)

• problem kauzaliteta – Buddhina etika polazi od “istine o bolu”, te se razvija u etiku čiste dužnosti (dhamma)

• problem elemenata – svi elementi se prvobitno dijele na karmički pozitivne, negativne i neutralne. Buddhina teorija elemenata uključuje “četiri velika elementa”, zemlju, vodu, vatru i zrak, te ih promatra kao “hranu” osjetne svijesti.

Samadhi (meditacija)

• svrha – nije mistična ekstaza, već hladna analiza stanja spoznajne svijesti - “razvoj svijesti i mudrosti”

• sabranost – ishodišna točka po kojoj nauka dobiva ime samadhi

• čvrstoća povezanosti zavisi od postojanosti uma u odnosu prema izdeferenciranosti elemenata – osnova meditativnog stava

2. GJAINIZAM

• utemeljitelj – Mahavira (Veliki Junak) , živio u 6. a po nekima još i u 5. st. pr. n. e.

• u svojoj nauci ima dosta dodirnih točaka s Buddhom

Teorijski stavovi

spoznajna teorija i logika pluralistički pogled na svijet problem duše

Spoznajna teorija i logika

• osnovni princip gjainske spoznajne teorije jest syad-vada ili nauka o relativnoj vrijednosti znanja, koja razlikuje sedam vrsta sudova

Pluralistički pogled na svijet

• gjiva (životni ili duševni princip), je nosilac spoznajne osobnosti, ili svijesti (cetana)

• suprotstavljanje skolastičkoj teoriji nyaya • stajalište gjajinizma ostaje na tome da

spoznaja ne djeluje na promjenu spoznajnog predmeta

• gjajinizam – svođenje pluralističke teorije na tezu o dvije supstance: gjiva i agjiva (sve što nije gjiva)

• egzistencija je posljedica zablude, a materija je karmički proizvod

Problem duše

• objektivni svijet postoji, ali hipoteza, da on rađa znanje u nama, ostaje nedokazana

“Utjecaj karmana znači doticaj dijelova karmičke materije, prema određenoj vrsti karmana, s dušom, poput prašine, koja se lijepi na tijelo namazano uljem. Budući da u svim dijelovima duše postoji bezbroj karmičkih atoma, ona je njima tako potpuno prekrivena, da se u određenom smislu s toga gledišta duša katkada promatra kao materijalno tijelo, dok se nalazi unutar samsare.”

Etika

• gjainizam ne odobrava ubijanje životinja ne samo u prehrani, nego i u piću, ni u disanju

• etički interes za oslobođenje gjive iz ropstva karmana mjerilo je vrijednosti znanja

• u etičkoj “logici srca” ukorijenjen je gjainski stav

3. MATERIJALIZAM

• znači izjavu o duhvnoj nezavisnosti pojedinca i odbacivanje principa autoriteta

Ontološki i perceptualistički materijalizam

• ontološki – priznaje samo “četiri velika elementa”

• perceptualistički – nauka koja priznaje samo iskustvo tjelesnih osjetila

Nauka lokayata i ćarvaka

• loka – prosječni, nerazboriti svijet

• kao nauka, značila bi “osnovu suvremenog svijeta”

Teorija kauzaliteta

• postoji samo ono što se može zamijetiti pomoću pet osjetila

• dvije materijalističke škole: radikalna dhurta i umjerena sušikšita

Teorija svijesti

• prema Yamuni – organ mišljenja (manas) ne može se poistovijetiti sa atmanom kao (subjektom spoznaje)

• Yamuna i njegova filozofija u odnosu na materijaliste – materijalisti nazivaju manas ono, što on naziva atman, drugim riječima, da ne razliku ego i cogito (“ja spoznajem”)

• svijest je jedina samoočita i nezavisna od stranih kategorija u neposrednoj datosti

III. RAZVOJ SKOLASTIČKIH SISTEMA, KOJI POČINJE U POSLJEDNJIM STOLJEĆIMA PRIJE NAŠE ERE, A

TRAJE DO MODERNOG DOBA

1. BHAGAVAD – GITA

• dvije najstarije škole: samkhya (dualistički sistem) i yoga (monoteizam)

Katha – upanišad

• tu se nalazi jedna od najranijih formulacija spoznajnog problema na način svojstven samkhyi i yogi

• odnos duše, tijela i izvanvanjskog svijeta prikazuje se slikom kola

• atman nije u sprezi života, nego njegov organ manas

Švetašvara – upanišad

• bramhan i atman ne mogu biti neposredni uzrok zbivanja

Maitri – upanišad

• pokazuje daljnji razvoj pojmova samkhya – yoge

Dramatska radnja u Giti Svadharma

• najviše dobro vedentinske metafizike jest: apsolutni bitak, apsolutna svijest i apsolutna dobrobit

Niškamakarma

• “yoga” jest “nezainterisanost”

Ramanugya

• put djelatnosti bolji je od puta znanja (karma-yoga bolja je od gjana-yoge)

Madhva

• stajalište višnuitskog monoteizma, dualizma i bhakti-yoge, religije ljubavi prema bogu

ZAKLJUČAKPosebnost istočnjakog načina

izražavanja i razmišljanja u odnosu na zapadnjačko rezultira time da u istočnoj

filozofiji nikada nije došlo do definitivne razdiobe između

“fizičkog” i “duhovnog”, “stvarnog” i “misaonog”, onoga što se opaža u svijetu i onoga o

čemu se govori u jeziku, niti “vanjskog” i “unutarnjeg”, pa shodno tome ne dolazi ni do diobe “filozofije” i “religije”.

Istok sve promatra kao cjelinu, a Zapad kao ekstreme. Istok je poetičan, Zapad

analitičan. Za zapad su bitni ciljevi, za Istok put.

Pitanja za raspravu

1. Da li mi znate nakon ovog seminara objasnit pojam Veda i upanišada?

2. Da li se slažete s tim da je Buddhina nauka jedinstvena i zbog čega? Pojasnite.

3. Da li se možete zamisliti u svijetu meditacija?