Elektronsko Poslovanje - Predavanja

eMPIRICA – III Semestar: EPO 2013

2

POJAM E-POSLOVANJA

Internet tehnologije su potpuno otvorile vrata konceptu elektronske ekonomije time što su omogućile kreiranje inovativnih poslovnih pristupa u domenu prodaje, kupovine i internom kreiranju poslovnih procesa. Usmjerenost savremenog poslovanja organizacija ka globalnom tržištu podrazumeva integrisanost informacionih i komunikacionih tehnologija, kojima se obezbjeđuje protok podataka bez prostornih ograničenja. Elektronska revolucija se prepoznaje i djeluje u širokom ekonomskom kontekstu, obuhvatajući interne procese i poslovanje organizacije, sve modalitete elektronske trgovine, potrošačke preferencije, ali treba imati u vidu da obuhvata i tržišno okruženje koje utiče na ukupne uslove aktivnosti neke organizacije. Polazeći od ovoga stanovništa, može se prihvatiti gledište da elektronsku ekonomiju koja uveliko funkcioniše i u našem okruženju, reprezentuju tri bitne komponente:

infrastruktura kao podrška elektronskom poslovanju,

elektronski poslovni procesi (način kako se realizuje poslovanje)

transakcije elektronske trgovine (prodaja i kupovina). Uključivanje u nove ekonomske tokove podržane informacionim tehnologijama podrazumeva i novi pristup u dizajniranju poslovnih modela.

Elektronsko poslovanje (e-poslovanje) sistem je izvršavanja svih elemenata poslovnih aktivnosti elektroničkim putem. To je sustav u kojem se bilo koja poslovna transakcija izvršava elektronički između svih strana involviranih u ekonomski proces.

E-poslovanje (engl. e-Business) savremeni je oblik organizacije poslovanja, koji podrazumijeva intenzivnu primjenu informatičke i, posebice, internetske tehnologije pri obavljanju ključnih ili jezgrenih (engl. Core) poslovnih aktivnosti. E-poslovanje (E-business) – poslovna transformacija temeljena na:

udruživanju poduzeća (integracija),

procesu suradnje (kolaboracija) i

globalnog mrežnog povezivanja

uporabom Interneta kao medija


3

OKVIR E-POSLOVANJA


4

Vrh slike prikazuje najvažnije primene elektronske trgovine. To uključuje direktan marketing, kućno bankarstvo, kupovinu u elektronskim radnjama i tržnim centrima, kupovinu akcija, pronalaženje posla, sprovođenje aukcija i licitiranje, elektronsku saradnju sa poslovnim partnerima širom sveta i obezbeđivanje korisničkih servisa. Ove primene podržavaju četiri glavne kategorije za podršku, kao što je prikazano na nosećim stubovima na slici: (1) ljudi i organizacije koje učestvuju; (2) politika, standardi i propisi, uključujući bezbednost i protokole; (3) marketing i reklama, uključujući istraživanje tržišta; i (4) upravljanje lancem snabdevanja i logistikom, uključujući poslovne partnere. Da bi se primenjivala elektronska trgovina neophodno je imati više tipova infrastrukture (donji deo slike). Konačno, upravljanje elektronskom trgovinom koordinira sve gore pomenuto kao i odlučivanje o strategiji, ishodima, finansiranju, zajedničkim ulaganjima i sl.

FAZE I PRETPOSTAVKE E-POSLOVANJA

Elektronsko poslovanje postaje standardni dio poslovanja kompanije. U svom razvoju elektronsko poslovanje je prošlo kroz četiri faze:

Prisustvo na webu – svaka kompanija ima svoj web site iako često nisu ni sami sigurni koji je razlog takvog opredjeljenja (1994-1997) važno je biti online;

Elektronska trgovina – pored prisustva na Internetu kompanije razvijaju i elektronsku trgovinu, uočavajući sve prednosti ovog načina poslovanja (1997-2000);

Elektronsko poslovanje – obavljanje poslovnih transakcija elektronskim putem, razmena informacija i komunikacija između svih zainteresovanih strana za poslovanje kompanije (potrošači, zaposleni, menadžment, stejkholderi) (2000- 2006)

Inteligentni E-business – obavljanje svih poslovnih procesa elektronskim putem, odnosno proces transformacije poslovanja ka potpunoj digitalizaciji i virtualizaciji (2006 - ...).

Savremeno poslovanje je nezamislivo bez Interneta kao poslovnog integratora i multimedijalnog resursa koji eleminiše troškove, povećava efikasnost, skraćuje tok procesa komunikacije, jednom riječju - mijenja suštinu upravljanja i poslovanja kompanije. Usvajanje elektronskog poslovanja utiče na poboljšanje kompletnih performansi poslovanja kompanije u turbulentnim uslovima. Povećanje konkurentnosti je jedan od prioriteta kompanije, a elektronsko poslovanje postaje ključna pretpostavka konkurentnosti, koja se postiže brzom i pravovremenom razmjenom informacija i to ne samo unutar kompanije već i između same organizacije i


5

poslovnih partnera i potrošača. Elektronsko poslovanje znači i primjenu savremene tehnologije u cilju povećanja efikasnosti poslovnih procesa, ali sve to ne donosi adekvatne rezultate ukoliko se paralelno ne mijenja i način upravljanja, proširuje nivo znanja o poslovnim procesima i aktivnostima u svim segmentima poslovanja. Osnovne pretpostavke razvoja koje sa sobom donosi elektronsko poslovanje su:

povećanje brzina promjene u poslovanju (dinamičnost)

značaj udaljenosti kao parametra poslovanja gotovo nestaje,

smanjuju se vremenske disproporcije,

globalizuje se svjetsko tržište,

uklanjaju se posrednici,

transformiše se odnos proizvođač – potrošač, sistem postaje otvoren i fleksibilan,

znanje i vještina (multidisciplinarnost) postaju neophodni resursi. Uvođenje elektronskog poslovanja kao dominantnog modela poslovanja zavisi od nekoliko činjenica:

svesti top menadžmenta o potrebi prelaska na novi način poslovanja (da bi organizacije i zaposleni prihvatili novu filozofiju poslovanja, neophodno je da menadžment prvo shvati i predoči neophodnost uvođenja elektronskog poslovanja i prednosti koje kompanija tim dobija);

moći da se proces implementacije uspješno obavi (uspješno sprovođenje velikih promjena i slamanje otpora prema promjenama) i

kontinuitet u upravljanju cijelim projektom, odnosno novim načinom obavljanja posla.

Strategija prelaska na koncept elektronskog poslovanja zavisi od konkretne potrebe kompanije i stepena njene uključenosti u elektronsko poslovanje. Optimalni poslovni model koji može biti platforma poslovne strategije ne postoji u apsolutnom smislu, on se razlikuje od kompanije do kompanije, od oblasti do oblasti i uslovljen je samim performansama te organizacije. Iako danas ekonomija sve više dobija odlike tehnološke obojenosti, fokus je na ljudima i znanju, njihovim vještinama, kognitivnom procesu, a ne na tehnologiji. Ono što nazivamo “informatičkom revolucijom je, u stvari revolucija znanja” Ona je integrator i baza, ali uspješnost definiše količina primenjenog ljudskog znanja i korištenje prednosti koji ovaj sistem pruža, u skladu sa potrebama pojedinačne organizacije.


6

UVOĐENJE E-POSLOVANJA

Uspješnost jedne kompanije koja svoje poslovanje organizuje na konceptu elektronskog poslovanja sve je više uslovljena mogućnošću da eksploatiše znanje, a to je upravo prednost koju umreženi, otvoreni sistem pruža. Znanje je vrijednije i moćnije od svih prirodnih resursa, ogromnih fabrika ili mnoštva bankovnih računa, a korporativno znanje prerasta u dinamički resurs koji će se neprestano koristiti u svrhu što kvalitetnijeg poslovanja.

Nauka postaje nova proizvodna snaga, koja preuređuje ekonomiju, mijenja strukturu zaposlenih u korist tehnološki “obojenih” djelatnosti. Ekonomiju roba zamjenjuje informatička ekonomija što dovodi do novog perioda razvoja ljudskog društva i novog načina razmišljanja i upravljanja. Mogu se očekivati paralelni procesi globalizacije i decentralizacije ekonomskih aktivnosti. Razvoj se ogleda u sve većem udaljavanju od veličine i birokratije i ubrzanom približavanju univerzalnosti i individualnosti. U skoro svim poljima poslovanja uspeh postižu kompanije koje imaju najbolje informacije, ali koje istovremeno znaju najbolje i najefikasnije da ih iskoriste i upravljaju njima. Upravljati razvojem nove ekonomije znači oblikovati nove modele poslovanja, uvesti strategije razlaganja i ponovnog slaganja lanca vrijednosti. Da bi se ove strategije uspješno primijenile, bez obzira da li se radi o dokazanim i afirmisanim kompanijama ili o tek osnovanim koje imaju svoju viziju razvoja, neophodno je proći kroz slijedeće korake:

Napraviti takvu strukturu poslovanja koja će činiti izazov tradicionalnim definicijama vrijednosti.

Upoznati novog kupca i sve njegove, kako sadašnje, tako i buduće osnovne i specifične zahtjeve

Definisati put: kako u budućnosti stvaranje novih vrijednosti pretvoriti u prihode

Reorganizovati poslovanje kroz tzv. «mrvljenje organizacije» i uspostavljanje pravog partnerstva

Prihvatiti i afirmisati činjenicu da buduće vrijednosti su u integracijama funkcija, a sve u cilju poklanjanja pune pažnje kupcima

Podržavati stalne promjene kako u tehnologiji, tako i u proizvodima, organizaciji, načinu odlučivanja i vođenja, planirati budućnost svjesno tako da ona ne bude rezultat slučajnih okolnosti.

Iz navedenih šest koraka može se takođe uočiti da organizacijski koncept se predstavlja na sasvim drugi način, pri čemu nije teško uočiti da klasični tehnološki proces u znatnoj mjeri biva zamijenjen informacionim tokovima, odnosno procesima, stvara se tzv. mreža partnerskih odnosa zbog čega novu ekonomiju često zovu još i «umreženom ekonomijom». To je posebna vrsta fleksibilnih saveza gdje dolazi do integracije znanja ljudi iz svih njenih članica. Kako je realno očekivati da ovih saveza bude sve više, kao i da procesi među njima


7

postanu dinamičniji, prilikom stvaranja strategija razvoja, upravljački tim o tome mora voditi računa i pokušati ih planski određivati, odnosno, usmjeravati. Tu se, naravno, ne misli na kratku plansku određenost, ali koncepcijsku i fleksibilnu u svakom slučaju, da. Jedna od značajnijih komponenti upravljanja razvojem u budućnosti će biti upravljanje procesima unutar te mreže.

Intelektualni kapital preuzima primat nad materijalnim kapitalom, pa je sasvim logično da upravljati razvojem, u suštini znači upravljati intelektualnim kapitalom. Elektronsko poslovanje, kao novi oblik poslovanja, u suštini nije ukinuo nijednu od faza poslovnih procesa, ali ih je postavio na drugačiji način, odnosno, obezbjeđuje njihovu realizaciju na znatno brži, efikasniji, kvalitetniji, a često i jeftiniji način. Pored e-trgovine, e-poslovanje čine i ostale faze procesa poslovanja kao što su e-marketing, e-proizvodnja, e-bankarstvo i druge e-forme finansijske industrije. E-poslovanje koje često zovu i digitalna ekonomija, nameće nove principe ekonomskog ponašanja.

RAZVOJ E-POSLOVANJA

Razvoj e-trgovanja,u SAD i zapadnoj Evropi kao začetnika e-poslovanja odvijao se u fazama, bolje reći u tri faze:

U svojoj pravoj fazi ( 1994.-1997. ) e-poslovanje je značilo prisutnost, odnosno obezbjeđenje uslova da svaka firma, bez obzira na njenu veličinu, bude prisutna na internetu i da ima svoj web čvor. Ljudi nisu tačno znali što rade, ali su znali da moraju biti virtualno ( online ) prisutni.

Druga faza e-trgovanja traje u periodu 1997.-2000. godine, i za nju je karakteristična pojava poslovnih transakcija kupovanja i prodavanja posredstvom digitalnih medija, ali isto tako po izvršenim transakcijama prilazilo se razmjeni odgovarajućih papirnih dokumenata.

Treća faza e-poslovanja počinje ( 2000-? ) i osnovno pitanje koje se postavlja u samom njegovom početku je kako internet može uticati na profitabilnost? «Prihvaćanje interneta kao medija poslovanja daje rezultate i u produktivnosti. Tako u američkim tvrtkama koje posluju elektronski, produktivnost stalno raste, a očekuje se da se udvostruči u idućoj dekadi.»


8

Dakle, e-poslovanje nije samo pitanje realizacije transakcija e-trgovanja ili kupovanja i

prodavanja putem web-a; ono predstavlja cjelovitu strategiju redefiniranja starih poslovnih modela, uz pomoć tehnologije, u cilju osiguranja najvećih dobrobiti za kupca i maksimalnog profita.

Sve se više koriste usluge interaktivne multimedije koja je već 1996. godine ostvarila 10 posto BDP-a SAD-a. Procjenjuje se da će multimedija 2005. godine ostvariti promet od oko 1500 milijardi američkih dolara.

S razvojem e-poslovanja pojavili su se i pametni proizvodi ( smart products ), koji su zbog čipova ugrađenih u njih u principu multifunkcionalni, kao npr. kartice koje regulišu količinu namirnica u hladnjaku, mjerenjem temperatura i vlažnosti zraka uređaji za zalijevanje cvijeća sami reaguju itd. To, naravno, podrazumijeva drugačije prodavce i drugačije kupce. I za jedne i za druge, opšte pravilo je, da se radi o ljudima sa većim stepenom obrazovanja.


9

ŠTA JE E-POSLOVANJE

Elektronsko poslovanje jeste vođenje poslova na Internetu, što ne podrazumeva samo kupovinu i prodaju, nego i brigu o klijentima i poslovnim partnerima, kao i organizacija poslovanja u sopstvenoj firmi online i organizacija prema klijentima. Brzina, globalizacija, unapređenje produktivnosti, dolaženje do novih klijenata i dioba znanja među organizacijama i institucijama u cilju ostvarivanja konkurentne prednosti jesu termini koji određuju elektronsko poslovanje, prema rečima Lu Gerstnera, generalnog direktora IBM. Ukratko, sinonim za savremeno poslovanje jeste elektronsko poslovanje.

EB = EC+BI+CRM+SCM+ERP

e-Commerce (Electronic Commerce EC - elektronska trgovina) je kupovina ili prodaja

dobara ili usluga putem Interneta, narocito putem servisa World Wide Web. U praksi se ovaj termin cesto koristi umesto novijeg termina e-business, što znaci poslovanje putem Interneta. Termin e-Commerce moze se definisati i kao proces upravljanja online finansijskim transakcijama od strane pojedinaca ili kompanija. Ovaj proces uključuje kako maloprodajne, tako i veleprodajne transakcije. Termin Online je sinonim za Internet (biti na liniji = biti na Internetu). Fokus e-Commerce-a je u sistemima i procedurama pomoću kojih dolazi do razmjene različitih finansijskih dokumenata i informacija. Ovi sistemi uključuju transakcije kreditnim karticama, e-cash (elektronska gotovina), e-billing (elektronsko plaćanje), e-cheques (elektronski čekovi), electronic invoices (elektronski računi), narudžbe i finansijske izjave. e-Commerce praktično omogućuje nastavak korišćenja tehnologije elektronskih razmjena podataka (EDI).

BI poslovni podaci i istraživanje pruža primarne i naknadne informacije o tržištu, potrošačima, konkurenciji i ostalim činiocima poslovanja na osnovu kojih se definiše strategija poslovanja.

CRM (odnos sa potrošačima) predstavlja potporu između poslovanja (preduzeća i krajnjeg korisnika) kupca, direktnu strategiju nastupa,

SCM upravljanje zalihama-lancem dobavljača koordinacija kanala distribucija isporuke proizvoda pravovremeno do potrošača.

ERP (primena inicijativa) je organizacija i optimizacija poslovnog procesa u skaldu sa smanjenjem troškova poslovanja. e-business, ( Electronic business EB-elektronsko poslovanje), po rečima stručnjaka IBM koji su definisali elektronsko poslovanje kao “siguran, fleksibilan i integralni pristup dostavljanju raznih ekonomskih vrednosti kroz kombinaciju sistema i procesa koji obavljaju osnovne poslovne operacije sa jednostavnošću i obuhvatom koji omogućuje primena Inernet


10

tehnologija“, predstavlja skup poslovnih aktivnosti koje se odvijaju posredstvom informaciono-komunikacionih tehnologija, a posebno Interneta, i koje podrazumevaju:

optimizaciju poslovnih procesa ( proizvodnja, marketing, veleprodaja, distribucija, prodaja, naplata, isporuka, dopuna zaliha );

unapređenje odnosa sa ciljnim javnostima ( klijentima, zaposlenima, dobavljačima, distributerima ) i

unapređenje ostalih poslovnih servisa podrške ( banke, advokatske agencije, računovodstvene agencije, zakonodavstvo i vladine agencije ).

Bilo koja firma ima mogućnost primjene elektronskog poslovanja u svom poslovnom procesu. U praksi, većina firmi postepeno uvodi komponente elektronskog poslovanja u pojedine poslovne procese. Osnovni razlog postepenog uvođenja elektronskog poslovanja u firmama jeste postepeni razvoj automatizacije poslovnih procesa. Da bi se u nekoj firmi uveo neki proces elektronskog poslovanja, odgovarajući poslovni proces u firmi mora biti prethodno automatizovan.

Proizvodnja – procesi orijentisani na proizvodnju uključuju nabavku, narudžbe, automatizovano vođenje obnavljanja zaliha, procese plaćanja i druge elektronske komunikacije sa dobavljačima, ali isto tako i na kontrolu proizvodnje i sve procese koji su direktno povezani sa procesom proizvodnje;

Kupci – procesi koji su fokusirani na kupce uključuju marketing, elektronsku prodaju, obradu narudžbi i isplatu i podršku u odnosu sa kupcima;

Interni ili upravljački fokusirani poslovi – uključuju automatizovane usluge zaposlenima, obuke, portal informacija, video konferencija i regrutaciju kadra.

Dakle, ..»ponovno promišljanje i preoblikovanje modela poslovanja vaše tvrtke nije

samo pitanje vašeg izbora. U informacijskoj eri e-poslovanja to je prvi korak na putu stjecanja dobiti pa čak i golog preživljavanja».To znači da održavanje postojećeg stanja nije nikakva opcija. Neophodna je konstantna razgradnja i ponovna izgradnja lanca vrijednosti za kupca. Zbog toga i u uslovima e-trgovine, neophodno je stalno mjeriti nove modele koji će firmu dovesti u situaciju da stalno osluškuje svoje kupce, te tako postane «najjeftinijim», «kupcima najpoznatijim» i «najboljim» proizvodima i uslugama.


11

AMBIJENT E-POSLOVANJA

Novi razvoj zasnovan na novom ambijentu e-poslovanju-međuorganizacijski procesi:

Restrukturiranje privrede i racionalnije korištenje ekonomskih resursa

Reinženjering poslovnih procesa kao razvojna komponenta e-poslovanja

Integracija poslovnih funkcija prema potrebama razvoja i zahtjevima tržišta

Ekonomska globalizacija sa svim svojim posljedicama, kako u organizaciji nacionalnih i internacionalnih ( regionalnih, svjetskih ) tržišta, tako i u uspostavljanju jačih, širih, i u većem broju kooperativnih proizvodnih procesa stvorila je pretpostavku primjene visokih tehnologija, kompjuterizovanih sistema proizvodnje, skraćenje životnih ciklusa proizvoda i značajnog rasta pomoćnih i uslužnih aktivnosti. Sve te promjene u ambijentu i novom načinu poslovanja zahtijevale su promjene u organizacijskoj strukturi koja je do tih vremena bila glomazno postavljena sa krutom vertikalnom hijerarhijom u menadžerskom odlučivanju.

Novi razvoj je zahtijevao fleksibilnu organizaciju sa horizontalnom strukturom odlučivanja, jer u uslovima globalne konkurencije pravovremeno se može reagirati na tržištu samo pod tim uslovima. Proizvodni sistemi koji su do tada bili pravi divovi, a nisu blagovremeno izvršili restruktuiranje svojih poslovnih procesa, vrlo brzo su počeli da na tržištu gube svoju poziciju. Restruktuiranje privrede u svim djelatnostima i na svim nivoima je nužnost, kako bi se blagovremeno moglo odgovoriti na sve prefinjenije zahtjeve potrošača. Nove informaciono komunikacijske tehnologije su sastavni dio poslovnog instrumentarija i važna osnova za kvalitetno odvijanje ovih procesa.

Sa tako razvijenom organizacijom postavljenoj na znatno fleksibilnijim odnosima, uspostavljaju se odnosi kooperacije i partnerstva. Kooperacija i partnerstvo se traže i kod drugih sistema, najčešće na relaciji dobavljač-proizvođač-kupac, kako bi se na tržištu ojačale pozicije i ostvario maksimalan profit. Bez IK tehnologija to bi bilo izuzetno teško, moglo bi se reći nemoguće. Kompjuterski potpomognuta proizvodnja rezultira proizvodima različitog asortimana uz uvažavanje srodnih dizajnerskih rješenja. Vrijeme prelaska sa jednog dizajna na drugi, odnosno vrijeme podešavanja mašina je kratko i sastoji se samo od identifikacije programa.

«Svako u organizacionoj strukturi mora komunicirati i sarađivati sa svima na nivou jedne organizacione ravni, kao i između organizacionih ravni». Kooperativni odnosi se mogu razvijati između firmi iste djelatnosti ili različitih djelatnosti. Ako se govori o odnosima na relaciji proizvođač-dobavljač, onda proizvođač zajedno sa dobavljačem želi da kreira svoje inpute u pogledu kvaliteta, mjesta i uslova nabave, cijene, vremena isporuke i sve druge značajne elemente. Takođe prodavci na tržištu najbolje znaju šta žele potrošači, pa zajedno sa proizvođačima kreiraju proizvod koji tržište prihvata.

Jedno vrijeme vladalo je mišljenje da je reinženjering poslovnih procesa bio značajna faza i odvijao se u periodu 70-ih i 80-ih godina dvadesetog vijeka. Automatizacijom


12

proizvodnje definisane tehnološke linije, sistem dotoka inputa je ekonometrijskim metodama optimiziran, kao i proces skladištenja i distribucije gotovih proizvoda, pa se mislilo da je ispunjenjem tih obaveza ta faza i završena.

E-poslovanje predstavlja najveći izazov modelu poslovanja od pojave računara do danas. Računari su povećali brzinu poslovanja i prije, ali nisu promijenili osnovne principe poslovanja, a e-poslovanje jest. Ako bilo ko od učesnika u poslovnom lancu stvaranja vrijednosti za kupca, svoj posao počne obavljati digitalno, to moraju uraditi i svi ostali, u protivnom rizikuju da budu isključeni iz budućih poslovnih transakcija. Dakle, ..»ponovno promišljanje i preoblikovanje modela poslovanja vaše tvrtke nije samo pitanje vašeg izbora. U informacijskoj eri e-poslovanja to je prvi korak na putu stjecanja dobiti pa čak i golog preživljavanja».

Proučavanje kupca sa svim njegovim karakteristikama može donijeti značajnu tržišnu prednost. Priča o ratu u domeni maloprodaje knjiga putem interneta između kompanija Amazon.com. i kompanije Barnes&Noble ( B&N ) je samo priča. Procijenjen promet ove dvije kompanije je preko 75 milijardi $ sa internacionalnom prodajom od oko 30% koju pokriva nekoliko on-line partnera. U početku je Amazon.com. bolje reagovao, popravio svoju tržišnu poziciju i kupcima prodavao po niskim cijenama, kataloškim putem, preko interneta. B&N su morali reagovati, pa su proučavanjem on-line kupaca došli da oni 5-10 puta više kupuju knjige od klasičnog kupca, te isto tako proučavajući njihovu demografiju zaključili su da oni žive na udaljenijim mjestima. Davanjem količinskog rabata za veći broj kupljenih knjiga i brzu isporuku, ponovo su vratili svoje izgubljene pozicije, čak ih i popravili. I ta smanjenja su zahtijevala reinženjering poslovnih procesa, postavljanje drugog modela poslovanja, što ih je učinilo drugačijim i prihvatljivijim sa aspekta potrošača.

Firma mora biti sposobna izgraditi cjelovit lanac vrijednosti želi li sebi obezbijediti budući uspjeh. Ono što nastojanja u pogledu reinženjeringa poslovanja u e-poslovanju, čini drugačijim od ranijih procesa, je brzina stvaranja kompleksnijih i predanijih odnosa među poslovnim subjektima. «Kao rezultat toga posvuda vidimo sinergističke nakupine, poslovne eko-sustave, koalicije, kooperativne mreže i pojave izmještanja dijelova poslovanja izvan tvrtki, kako bi se u novom okruženju stvorio cjelovit lanac vrijednosti». To izmještanje dijelova poslova izvan tvrtki, ustvari afirmiše jednu od temeljnih vrijednosti e-poslovanja, a ona je ubiranje plodova partnerstva. Partnerstvo se može postići još i ugovornom proizvodnjom, investicijskim partnerstvom, zajedničkim korištenjem kadrovskih potencijala itd. U odnosu na klasični sistem privređivanja, u e-poslovanju dolazi do tzv. «mrvljenja» organizacije sa uspostavljanjem posebnih odnosa i procesa koji podržavaju IK tehnologije i e-poslovanje. I ta «izmrvlljena» organizacija jednom urađena, nije neka nepromjenljiva veličina.


13

MEĐUORGANIZACIJSKI ODNOSI-E

POSLOVANJE- PRIMJER IZ PRAKSE

Integracija poslovnih funkcija, kao i aplikacije koje ih podržavaju, predstavljaju ključne uspjehe e-poslovanja. Ako se prodaja ostvaruje preko interneta, onda ta aplikacija treba biti integrisana sa aplikacijama za upravljanje prodajom, zalihama, distribucijom, računovodstvom i drugim funkcijama u ukupnom procesu. Šta se time postiže? Prije svega značajna ušteda u vremenu, ljudskim resursima, smanjuje se mogućnost subjektivnih slabosti u ukupnom poslovnom rezultatu.

Danas se mnogi menadžeri višeg ranga bore sa pitanjima kakva je njihova arhitektura e-poslovanja, kakva je vizija, strategija, u kojoj mjeri su integrisani poslovni procesi, kako su integrisane aplikacije. Nije rijedak slučaj da se propusti oko lako postavljene arhitekture e-poslovanja i slabo integrisanih poslovnih funkcija i aplikacija prebacuje na informatičke stručnjake. To je zabluda i greška. «Odluke da se ide u razvoj arhitekture e-poslovanja poslovna je, a ne tehnička greška».

Dobar primjer kvalitetno izgrađene arhitekture e-poslovanja se nalazi kod FDX Corporation, koja godišnje troši milijardu dolara na informacijsku tehnologiju i sisteme za praćenje pošiljaka. Ona se dovela u poziciju da bude skladište, odjel za ispunjavanje narudžbi i odjel za otpremu robe drugim firmama.

Tako kada firma National Semiconductors samo registruje svoje narudžbe u sjedištu Santa Clara ( Californija ), FDX preusmjerava te narudžbe u svoje skladište u Singapuru, odakle se vrši direktna isporuka čipova National-u. «Tako integrisane funkcije sa integrisanim aplikacijama, skrate vrijeme sa 4 sedmice na 7 dana i naprave uštedu od 1,7% ukupnih troškova prodaje.» Procjene su da to tržište danas pravi promet oko 100 milijardi dolara, onda je jasno da ulaganja u informacijsku tehnologiju su, gledano samo kroz uštede i kroz jednog partnera isplative, ne računajući druge mnogo važnije partnere.

PRAVNI ASPEKT E- POSLOVANJA

Informacione tehnologije su svojim inovacijama izvršile redefinisanje poslovnih procesa na taj način što su smanjile neefikasnost u radu unutar samih privrednih subjekata,kao i neefiksasnost u odnosima sa drugim poslovnim subjektima. U današnje vreme firme se suočavaju sa stalnim pritiskom da poslove obavljaju bolje, brže, jeftinije, dok održavanje visokog nivoa rezultata i dalje ostaje prioritet. U aktuelnim odnosima trgovinsko poslovnih saradnji, standardni poslovni proces je jednostavno neadekvatan, pa je zbog toga sklapanje ugovora preko Interneta nezaobilazan činilac za izgradnju novih i boljih poslovnih odnosa.


14

Međutim, ubrzan razvoj informacionih tehnologija i razvoj Interneta kao medija između subjekata u poslovnim procesima otvorio je novo pitanje kada je ugovorno poslovno pravo u pitanju. To je uslovilo donošenje Direktive od strane Evropske unije o elektronskim potpisima. Pomenuta Direktiva predstavlja pravno utemeljenje elektronskog potpisa. Na osnovu nje su donijeti zakoni o elektronskom potpisu u svim zemljama Evropske unije, kao i u većini ostalih zemalja Evrope.

Dve najvažnije stvari koje su istaknute u Zakonu o elektronskom potpisu su propisivanje uslova pod kojima je elektronski potpis pravno ekvivalentan svojeručnom potpisu i uslova koji moraju da ispune certifikaciona tela koja izdaju kvalifikovane certifikate za verifikaciju kvalifikovanih elektronskih potpisa. Zakonom o elektronskom potpisu jasno je napravljena razlika između elektronskog potpisa i kvalifikovanog elektronskog potpisa što predstavlja bitno razgraničenje odlučujućih elemenata pri korišćenju ovog načina poslovne komunikacije. Ako želimo da objasnimo šta je elektronski potpis onda dolazimo do zaključka da je to skup podataka u elektronskom obliku, koji su pridruženi ili su logički povezani sa elektronskim dokumentom i oni služe za identifikaciju potpisnika, a dok je kvalifikovani elektronski potpis onaj elektronski potpis kojim se pouzdano garantuje identitet potpisnika, integritet elektronskih dokumenata i onemogućava naknadno poricanje odgovornosti za njihov sadržaj i koji ispunjava uslove utvrđene Zakonom o elektronskom potpisu. Tekst Zakona o elektronskom potpisu tačno navodi sve uslove koje potpis u elektronskom obliku treba da zadovolji da bi se smatrao kvalifikovanim elektronskim potpisom i da bi imao isto pravno dejstvo i dokaznu snagu kao i svojeručni potpis, odnosno svojeručni potpis i pečat, u odnosu na podatke u papirnom obliku. On upućuje da je potpis povezan sa potpisnikom i da ga sa sigurnošću identifikuje.

DIGITALNI POTPIS

Digitalni potpis (digital signature) je elektronska verzija potpisa, na osnovu kog se identifikuje pošiljalac i dokazuje verodostojnost poruke. Može se shvatiti kao način obezbjeđivanja servisa integriteta u smislu potvrde ispravnosti ili tačnosti. Baziran je na asimetričnom kripotgrafskom modelu ili šifrovanju sa javnim ključem. Osnovni dijelovi tog kriptografskog modela su šifrovanje, dešifrovanje i ključ.

Šifrovanje se sastoji od transformacije čitljivog teksta podataka u oblik nečitljiv za onoga kome taj tekst nije namijenjen, a dešifrovanje je postupak vraćanja šifrovanog teksta u čitljiv oblik. Javni ključ bi predstavljao početnu vrijednost algoritma kojim se vrši šifrovanje. U ovakvom modelu šifrovanja poruke, sam postupak šifrovanja teksta može načiniti bilo ko, bitno je da tekst može pročitati ili dešifrovati jedino osoba koja ima odgovarajući privatni ključ. Jedino osoba sa privatnim ključem može digitalno potpisati neki tekst, dokument, a svako ko ima javni ključ može provjeriti ispravnost potpis.


15

Digitalni potpis je matematička, kriptografska metoda koja se uglavnom sastoji od tri algoritma:

Algoritam za generiranje privatnog ključa. Ovaj algoritam koristi skup formula za generiranje ključa, prateći razdiobu vjerojatnosti da bi nasumično odabrao znakove tako da ključ nema ponavljanja te da ga je gotovo nemoguće replicirati. Uz tako generirani privatni ključ, algoritam stvara i prateći javni ključ.

Algoritam za potpisivanje koji uz pomoć privatnog ključa, te poruke koju želimo potpisati, generira potpis. Ovaj algoritam generira sažetak (eng. hash) originalne poruke, te ga kriptira privatnim ključem, stvarajući tako jedinstveni potpis

Algoritam za provjeru valjanosti potpisa. Ovaj algoritam koristi pristiglu poruku, javni ključ, te potpis da bi potvrdio valjanost potpisa odnosno podrijetlo te poruke.

Sam potpis nastaje na slijedeći način: Originalnu poruku provedemo kroz algoritam sažimanja, tako da dobijemo

jedinstveni sažetak odnosno hash. Hash funkciju matematički možemo definirati kao funkciju koja transformira proizvoljan broj elemenata ulazne domene u jedan element kodomene. Gledano s programerske strane, ona za poruku varijabilne duljine daje sažetak konstantne duljine, pa je prema tome, iz sažetka, nemoguće rekonstruirati polaznu informaciju ili bilo koji njezin dio. Algoritmi iz obitelji SHA (Secure Hash Algorithm) grupe namijenjeni su za korištenje u aplikacijama za digitalno potpisivanje gdje postoji potreba potpisivanja velike datoteke na siguran način prije šifriranja privatnim ključem kriptosustava. Potom se nad sažetkom pokreće DSA algoritam (Digital Signature Algorithm) te se sažetak kriptira našim privatnim ključem i time nastaje digitalni potpis. Digitalni potpis tada prilažemo uz originalnu poruku i ona je tada spremna za slanje.


16

PRAVILA E-POSLOVANJA


17

TRENDOVI E-POSLOVANJA

Modni hirovi se rađaju brzo, šire se brzo i umiru brzo. Trendovi u digitalnoj ekonomiji započinju polako, ali se šire poput požara kada korisnici zapale baklje svojih zahtjeva, a na organizacijama kupcima i korisnicima je da prihvate izazov. Kupci i korisnici usluga veoma brzo mijenjaju svoju naviku kupovine i traženja usluga, posebno upotrebom novih tehnologija. Prepoznavanje trenda nije samo nova mogućnost e-Poslovanja, već i prepoznavanje novih proizvoda, usluga i poslovnih ideja. Takav trend može obuhvatiti:

želju za oslobađanjem od stresa,

želju za boljim životnim skladom,

veći interes za porodicu i okolinu i sl. Dobri stratezi već sada prepoznaju značaj mobilne komunikacije, prije nego što je ona

zagospodarila ovim prostorima. Preusmjeravanje kompanije (organizacije, preduzeća, ustanove,...) na novi smjer, može da traje i više godina, ali njeni kapetani moraju znati šta je to pred njima da se ne nasuču kao Titanik. Sposobnost da se sagledaju ti trendovi daje bolje šanse za bolje razumijevanje mogućnosti koje stoje pred organizacijama. Najbitnije je za rukovodne kadrove da sagledaju: koja je to zajednička nit koja se provlači kroz sve te glavne trendove.


18

Korisnici cijene usluge koje su brze. Mogu se postići smanjenjem broja koraka koji su

neophodni za opsluživanje korisnika. Korisnici ne vole odgađanje usluga ili čekanje u redu. Kako se raspoloživo vrijeme korisnika smanjuje, on sve više počinje da žudi za bržom kupovinom ili dobijanjem usluge On-line putem. Poruka je jasna: Organizacije moraju skratiti procesno vrijeme prodaje ili davanja usluge. Kašnjenje u bilo kom koraku tog procesa je neprihvatljivo, a ono najčešće nastaje zbog loše dizajniranih procesa koji u sebi sadrže puno nepotrebnog. Trend digitalne ekonomije je promjena kompletnog modela poslovanja i to predstavlja jedinu prihvatljivu strategiju. Aplikacije e-Poslovanja moraju obavezno skratiti vrijeme čekanja korisnika na uslugu. Poslovni procesi, bez obzira na aplikacije koje ih podržavaju, takođe moraju biti preorjentisani na bržu prodaju ili pružanje usluga korisnicima. Bitno je razumjeti i dijagnostifikovati razloge zašto je proces prodaje ili davanja usluga spor. Analizom, može li integrisani sistem ubrzati uslugu, zahtjeva strategiju promjene i novog dizajna koja se realno može implementirati.


19

OSNOVE E-POSLOVANJA

Najznačajniji kriterijum za podjelu elektronskog poslovanja je svakako stepen korišćenja elektronske tehnologije u savremenom poslovanju. Po ovom kriteriju elektronsko poslovanje možemo podijeliti na:

Potpuno elektronsko poslovanje - To znači da se kompletan ekonomski ciklus od prozvodnje preko trgovine i distribucije mora obavljati potpuno uz primjenu elektronskih tenologija.

Djelimično elektronsko poslovanje - podrazumeva elektronifikaciju pojedinih poslovnih procesa. Ovaj vid ekonomskog poslovanja se češće sreće u praksi, i to zbog: nedostatka finansijskih sredstava, niskog stepena razvijenosti pojedinih tehnologija, ali i radne intezivnosti nekih aktivnosti.

Elektronsko poslovanje se sastoji iz dva glavna dela: strategije elektronskog

poslovanja i primene elektronskog poslovanja (operativni procesi). Strategijama elektronskog poslovanja definišu se svi poslovni procesi koji imaju za krajnji cilj zadovoljstvo klijenta i profit firme. Međutim, da bi se ostvario cilj elektronskog poslovanja, potrebno je kreirati i voditi operativne procese koji u biti čine elektronsko poslovanje.

OBLASTI ELEKTRONSKOG POSLOVANJA

Oblasti elektronskog poslovanja su:

e-Filozofija: elektronska filozofija, odnosno, Business Philosophy, Strategy & Policy je, pak, takva filozofija poslovanja koja ima za cilj klijenta, a koja je utemeljena na strategiji “posmatraj globalno, djeluj lokalno“, u distribuiranom okruženju Interneta, gde je cilj ostvariti odabrani nivo interaktivnosti s klijentom.

e-Komunikacije: elektronske komunikacije podrazumjevaju oblast elektronskog poslovanja u kojoj se elektronska tehnologija primjenjuje za razmjenu poruka između poslovnih subjekata. Najznačajniji mediji elektronskih komunikacija su: elektronska razmjena podataka-EDI, EAN komunikacija-EANCOM i Internet komunikacioni servisi.

e-Marketing: strateško odlučivanje o poslovnim procesima (eIntelligence) u cilju zadovoljenja potreba korisnika i firme zasniva se na kreiranju baza znanja o profilu i potrebama kupaca, osoblja firme, menadžmenta, i ostalih ciljnih javnosti u poslovnom okruženju firme.

e-Trgovina:Elektronska trgovina je danas najznačajnija oblast elektronskog poslovanja. Sve definicije elektronske trgovine možemo podeliti u tri kategorije: opšte, šire i uže. Opšte definicije daju najopširnije poimanje


20

elektronske trgovine. Na primer, elektronska trgovina se definiše kao “opšti pojam za poslovanje uz pomoć telekomunikacija i sredstava baziranih na komunikacijama“. Ove definicije ne daju značenje već samo utvrđuju njegove granice. Šire definicije pokušavaju da daju značenje, ali uključuju i aktivnosti koje nisu samo trgovinske. Tako se elektronska trgovina definiše kao “svaka upotreba eleketronskih mreža i tehnologija za trgovinske i druge ekonomske aktivnosti“. U šire definicije spadaju i one koje kombinuju aktivnosti i tehnološke aplikacije, pa se za elektronsku trgovinu kaže da je to “poslovanje elektronskim putem“. Ono je bazirano na elektronskoj obradi i prenosu podataka uključujući tekst, zvuk i video. Ona uključuje mnoge aktivnosti kao elektronsko trgovanje robom i uslugama, elektronsku isporuku digitalnih sadržaja, elektronski transfer novca, elektronsko trgovanje aukcijama, elektronske listove, trgovinske aukcije, direktan marketing i postprodajne usluge. Ona podrazumeva i proizvode i usluge, tradicionalne aktivnosti (obrazovanje, zdravstvo) i nove aktivnosti (virtuelne tržne centre). Uže definicije smatraju da elektronska trgovina predstavlja elektronificiranu trgovinsku aktivnost, pa je definišu kao kupovinu proizvoda i usluga i informacija putem elektronske mreže. Ima pogrešnih shvatanja da elektronska trgovina predstavlja trgovinu putem Interneta. Internet trgovina je sastavni deo elektronske trgovine. Smatra se da je najprikladnija definicija ona, koja elektronsku trgovinu definiše kao trgovinsku aktivnost koja se obavlja primenom el.mreža

e-Plaćanja:elektronska plaćanja podrazumevaju transfer novca i izvršenje plaćanja primenom elektronske tehologije. Elektronska plaćanja velikih vrednosti se obavlaju upotrebom privatnih informacionih mreža. Korisnici ovih mreža su banke i druge finansijske institucije. Ovakve mreže se koriste za obavljanje međunarodnih plaćanja (kao što je mreža S.W.I.F.T. organizacije) i za unutrašnji platni promet (primer američke mreže FEDWIRE). Plaćanje malih vrednosti se elektronski obavlajju uglavnom primenom elektronskih kartica. Najsavremeniji vid platnih kartica su platne kartice sa elektronskim očitavanjem informacija i one omogućavaju elektronska plaćanja uglavnom primenom elektronskog prenosa sredstava sa mesta prodaje (EFTPOS).

e-Proizvodnja:elektronska proizvodnja podrazumeva stvaranje proizvoda i izvršenje usluga primjenom elektronske tehnologije. Ovo je nova oblast elektronskog poslovanja i uslovljena je nastankom elektronskih proizvoda. Distribuirano okruženje obezbjeđuje rad na daljinu: "telework", "work at home", "virtual teams", "procedures at intranet", "Web expert conferencing"... Internet takođe omogućuje upravljanje kvalitetom proizvoda koji su kreirani na osnovu potreba korisnika u realnom vremenu.


21

e-Tehnologija: Da bi se ostvario sistem efikasnog i isplativog elektronskog poslovanja, firma mora da posjeduje određenu informacionu i komunikacionu infrastrukturu, da ima opisane poslovne procese na nivou upravljanja bazama podataka i da strateški i operativno koristi podatke iz informacionog sistema za upravljanje na različitim hijerarhijskim nivoima odlučivanja. Elektronske tehnologije su one tehnologije koje omogućuju ostvarenje online poslovnih procesa, od nivoa Web softverske tehnologije (asp, php, sql, java...), dizajna (Web design) i njihove upotrebljivosti na nivou potreba korisnika ("usability"). One obuhvataju i procese razmjene između zainteresovanih strana u poslovnom procesu (B2C, B2B, B2E, B2G, C2G, eBanking ...).

e-Distribucija: jedna od karakteristika elektronskih proizvoda je mogućnost elektronske distribucije, obzirom da ovi proizvodi nemaju materijalni oblik. Internet je kanal za distribuciju koji obezbjeđuje najniže troškove distribucije i zahtjeva manje angažovanje kapitala za distribuciju. Potpuno elektronsko poslovanje se razlikuje od djelimičnog, po tome što uključuje elektronsku distribuciju. Da bi se uspješno završio proces razmjene dobara između zainteresovanih strana u procesu online poslovanja, potrebno je obezbjediti prilagođene modele lanaca distribucije fizičkih i nematerijalnih dobara i usluga.

e-Zaštita: Da bi kompletan proces online poslovanja bio uređen i u skladu sa potrebama zainteresovanih strana, mora postojati pravni okvir koji osigurava bezbjedno poslovanje sa maksimalno smanjenim rizicima.

ANALIZA OKRUŽENJA

Kod pristupa unaprijeđenju e-poslovanja neophodno je poštovati pravila igre i imati strateški cilj.(Kao u šahu matirati protivnika po pravilima igre). Neophodno je uz izvršenu analizu i postavljanje pravila pristupiti izradi e-obrazaca kao temelje e-poslovanja. (Kao u šahu ,treba koristiti pomoć i ostalih mogućnosti kako bi se ostvario cilj). Cilj je: DOMINANTNA VISOKOPROFITABILNA POZICIJA NA TRŽIŠTU Prvi korak u identifkovanju predvodnika u e-Poslovanju je traženje kompanije (organizacije, preduzeća, ustanove,...) koja sebi postavlja inovativna pitanja i koja preoblikuje pravila davanja poslovanja. Kad prganizacija odgovori na strateška pitanja koja sebi treba da postavi, za rezultat će dobiti revoluciju u poslovanju. Mijenjajući pitanja inovatori mijenjaju pravila igra za sve učesnike. Inovativne kompanije (organizacije, preduzeća, ustanove,...)nastoje preoblikovati smijer kretanja dosadašnjeg poslovanja koristeći se prednostima novih tehnoloških mogućnosti. Dobro zamišljena i provedena digitalizacija poslovnih procesa može promijeniti odnos između davaoca i korisnika usluga. Postavljanje novih pitanja ne samo da proizvodi nove odgovore, već ponovo oblikuje kompletan lanac poslovanja. Pitanje „postati digitalnim“ nije


22

luksuz nego nasušna potreba. To nije način osiguranja finog pomaka granice operativnog djelovanja, nego učenje kako iskoristiti mogućnosti digitalne ekonomije, a istovremeno osigurati visok nivo kvalitete. Prvi korak u preoblikovanju je analiza okruženja, sagledavanje stanja ispod površine njene aktivnosti, te traženje nadolazećih obrazaca e-Poslovanja, modela i rješenja na kojima će organizacija biti građena. Slika pokazuje pokazuje razliku između obrazaca e-Poslovanja, njenih modela i poslovnih rješenja. Ta tri obrasca postavljaju pravila igre.

Potrebno je, prije svega:

identifikovati obrasce,

utvrditi koje tehnologije izazivaju probleme,

utvrditi manjkavosti postojećih modela. Utvrditi koje tehnologije izazivaju probleme je veoma složen zadatak. Visoke tehnologije kreću se od istinski korisnih (pretraživači i Web), preko potencijalno dobrih kao što su bežični Web i digitalne usluge, do svjetlosnih odbljesaka visokih tehnologija. Jednom kad je obrazac shvaćen, vrijeme je da se “buši dublje”. Model ePoslovanja određuje kako dostići krajnji cilj. On pomaže da se fokusira na kupca, komintenta ili korisnika usluge, interne dobavljače i akcije koje osiguravaju kvalitetno, a jeftino poslovanje.


23

USREDOTOČENJE NA CJELOVITU SLIKU

Poslovanje mora promijeniti svoje ponašanje želi li ostati konkurentnim prebacujući se sa starih na nove tržišne kanale, s procesa usredotočenih na proizvodnju k onima u čijem žarištu je kupac, od starih posrednika k novima i od fizičkih k digitalnim proizvodima. Prije skoka u dubinu promjena koje donosi e-poslovanje i preusmjeravanje vašeg djelovanje prema budućnosti važno je stati i razmotriti nadolazeće strukturne obrasce koji karakteriziraju e-ekonomiju. Razumijevanje obrasca e-poslovanja koji najbolje odgovara zahtjevima pomoći će da se odgovori na sljedeća temeljna pitanja:

kako segmentirati i uslužiti kupce na najbolji i troškovno najučinkovitiji način?

koja od digitalnih tehnologija može pomoći oko toga cilja?

Kad je pravo vrijeme za ulaganje kojima se digitalizira firma?

Kako postići da većina prednosti koja donosi digitalizacija zapljusne poslovne operacije, uključujući povećanje brzine izvođenja poslovnih procesa, poboljšanju kvalitetu i personalizirane usluge kupcima?


24

OBRAZAC E-KANALA

e-Kanal čini niz odnosa između firmi i kupaca i između firmi i njihovih partnera/distributera. Ti kanali, zvani i marketiškim kanalima, čine međuzavisne organizacije, povezane s ciljem isporuke proizvod ili usluga na tržište. Kupci današnje vrijeme vape za novim proizvodima i boljim uslugama-bolje, brže, više – pretvara se u kakofoničnu grmljavinu. Velike firme je osluškuju . One koriste tehnologiju da bi promijenile marketinške kanale u kojima učestvuju. Iz lanca se uklanjaju pojedine karike ili se umeć nove, sve u cilju povećavanja efikasnosti marketinškog kanala. Predvodnici poslovanja žude za razumijevanjem tipova promjena strukture kanala koje firme mogu dovesti temeljem e-trgovanja i onoga što kupci očekuju od tih novih e-kanala.

Zahtjev za stalnim unapređovanjem servisa čini borbu za kuoce agresivnijom nego ikada. Novi načini povezivanja poslovanja i kupaca snažno mijenjaju dinamiku upravljanja kanalima. S proizvodima i uslugama koji su udaljeni za samo klik mišem, kupci imaju veća mogućnosi izbora nego ikada prije, zgob čega su se promijenila i pravila koja su određivala privrženost kupaca. To poslovanje na način o kojem se samo desljeće prije nije moglo ni sanjati.

Koja strategija u pogledu kanala e-trgovine predstavlja pravi izbor koji bi trebalo usvojiti? Odgovor ovisi o tome koji model poslovanja odgovara danom poslu. E-Kanali operiraju na sljedećim modelima poslovanja:

Unapređenje transakcija. Taj pristup temelji se na drugačijem korištenju već postojećih marketinških kanala, dajući im proširenu funkcionalnost koju omogućuje tehnologija.

Sažimanje e-kanala. Taj pristup tehnologiju koristi za reduciranje broja karika u lancu koji čini kanal, smanjenjem broja posredničkih karika.

Širenje e-kanala. Taj pristup produljuje kanal dodavanjem funkcionalnosti u posredovanju.

Inoviranje e-kanala. Taj pristup tehnlogiju koristi za razvoj novih kanala koji će zadovoljiti do tada nezadovoljne potrebe kupaca.

Unapređenje transakcije


25

Širenje e-kanala

OBRAZAC KOMBINOANJA STARE I NOVE

STRUKTURE FIRME

Takozvane firme starog kova iskorištavajući tehnologiju u cilju povećanje proizvodnosti, ubrzano počiu nalikovati firmama nove ekonomije. U isto vrijeme nekoliko na Internetu utemeljenih firmi također nastoji izgraditi stvarne fizičke prodajne kanale, kao dodatak svom virtualnom kanalu. Najvrući trend u domeni e-maloprodaje vjerovatno neće biti jednostrane firme koje će prodaviti isključivao putem Mreže. Najizgledniji trend oblikovat će se oko obrasca mješovite srukture, mješanca između online/offline modela poslovanja, koji će u sevi sadržati praksu fizičkog i online poslovanja.


26

Taj obrazac omogućiti će postojećim firmama koje posluju klasičnim načinom profitiranje od nadolazeće online prisutnosti. Ključ za maksimiziranje porecijala ovaju kanala jeste u njihovom glatkom isprepletanju, omogućujući kupcu da kupuje u svako vrijeme i gdje god bio. Ova staregija kupca postavlja u središte porcesa kupiovanja. Koristeći je, kupac može obaviti narudžbu iz svoje kuće i izabrati trgovinu u kojoj će kupovati. Ta strategija izgrađena je na sljedećim ključnim pretpostavkama.

Fizičke trgovine mogu ponuditi udobnost i osobnu uslugu kakva se na može mjeriti ni sa čima na Webu. U obrascu kombiniranja klasičnog i poslovanja putem Weba, naručuje se online načinom i robu možete vratiei na zamjenu u firminu trgovinu. I kada kupac kroči fizički u trgovinu sam prodavač može pomoću klasičnih načina prodaje da ga privoli da ode sa još nečim osim onoga što je online kupio.

Auteritet dobavljača dokazanog trgovca trebao bi osigurati kvalitetniju robu putem njegovih Web čorova, negoli tek uspostavljeni čvor s praznim popisom dobavljača ili vezom u nastajanju, a sve za isti novac.

U svijetu napučenom s preko četiri milijona Web čvorova tržišna marka znači više nego ikada. Trgovine dodkazanih trgovaca su žive, trodimenzinalne oglasne ploče. One potrošače uvode u aktivnosti koje su upečatljive od bilo čega na Webu.

Gledano iz troškovne perspektive, tradicionalne trgovci imaju ozbiljne prednosti. Npr. tradicionalni trgovci troše upola manje vremena za pridobijanja novog kupca od trgovca koji posluju samo putem Weba.


27

Osnova uspješne realizacije strategije dokazanih firmi koje uspješno realizuju kombinaciju stare i nove strukture, jest brzina i zamah kojima oni uspostavljaju i pokreću svoje online operacije.

OBRAZAC E-PORTALA

Portali su “ubojite” aplikacije-poslovanja. Portal se definiše kao posrednik koji nudi skup servisa za specifičnu i dobro definiranu skupinu korisnika. Npr. Yahoo i Licos su portali koji organiziraju kolekcijske vijesti, eBay, E-LOAN i E*TRADE servise vezano za aukcije, finansiranje zajmova i sl. SUPERPORTALI: skupljači svega i svačega: Yahoo, Amazon.com, Microsoft i dr. Ovo rade radi veće iskorištenosti kapaciteta i Zakona velikih prinosa i fiksnih troškova. Portal nastaje kada se novi igrači uspiju pozicionirati između kupaca i dobavljača. Često ti novi igrači, ekstermno usredotočeni na kupća, ulaze u lanac kako bi razriješili specifično nezadovoljstvo kupca trenutačnim načinom obavljanja poslova. Novi portali ili nude servise koji prodajnom kanalu dodaju novu vrijednost ili smanjiju troškove poslovnih transakcija koji proizlaze iz odnosa kupac/dobavljač. U zavisnosti od namjene portali se dijele u četiri grupe i to:

aukcijski portali

transakcijski portali

međutransakcijski portali

megatransakcijski portali


28

GRADITELJI E-TRŽIŠTA

Svaki graditelj e-tržišta je online posrednik, koji povezuje sasvim različite kupce i prodavače u zajedničkoj vertikalnoj industriji, kao što je hemijska industrija ili industrija čelika. Takvo tržište nudi mogućnost uklanjanja neučinkovitosti kanala prikupljanjem ponuda od mnoštva prodavača ili povezujući kupce i prodavače radi razmjene ili aukcije. Zbog dobrobita koje nude kupcima i prodavačima e-tržište se razmnožava zapanjujućim tempom. E-Tržišta kupcima snizuju troškove kupovanja i obezbjeđuju nove dobavljače. Dobavljačima snizuju troškove prodaje i pomažu zadobiti nove kupce. E-Tržište funkcionira kao posrednik od povjerenja, čije dobro integirane poslovne procedure štede na troškovima i povećavaju učinkovitost procesa kupovine i prodaje.

Graditelji e-tržišta svoj prihod beru od transakcijskog, pretplatnog ili modela poslovanja koji se temelji na povišenju cijena. Koristeći transakcijski model, graditelj tržišta uzima postotak od ukupnog volumena transakcija. Taj postotak u pravilu je između 0,5 i 10 posto, i trošak je često raspodijeljen između kupca i prodavca. Graditelji tržišta koji koriste pretplatni model zaračunavaju fiksni iznos, ovisno o broju kompletiranih transakcija. U modelu koji se temelji na povećanju cijena ili virtualnoj distribuciji, graditelji tržišta kupuju od dobavljača i preprodaju kupcu. Povećanje cijena kreće se od 2 do 10 posto, zavisno o kupljenom proizvodu i dodatnim uslugama.


29


30

Graditelji e-tržišta igraju glavnu ulogu u industrijama koje imaju sljedeća obilježja:

Veliko tržište;

Fragmentirani oskrbni lanac;

Neprepoznata diferencijacija dobavljača ili proizvoda;

Visoki troškovi traženja informacija;

Visoki troškovi upoređivanja proizvoda

Veliki troškovi radnog procesa. Nova e-tržišta eksperimentiraju s novim modelima poslovanja, poput tehnotermita

koji grickaju temelje firmi stare ekonomije. Primjer muzičke industrije:


31

VRSTE E-POSLOVANJA

E-poslovanje obuhvaća :

Elektroničku trgovinu;

Elektronički marketing;

Elektroničko poslovanje u javnoj upravi;

Elektroničko bankarstvo;

Elektroničko obrazovanje;

Elektroničko poslovanje u zdravstvu;

Elektroničku proizvodnju.


32

ELEKTRONSKA TRGOVINA

Elektronska trgovina (eng. Electronic Commerce) ili E-trgovina (engl. e-Commerce) predstavlja poslovnu komunikaciju i prenos dobara i usluga (kupovina i prodaja), preko mreže i kompjutera, kao i prenos kapitala, korištenjem digitalne komunikacije. Uključuje i ostale poslovne funkcije preduzeća, kao što su marketing, finansije, proizvodnja, prodaja i administrativna funkcija, koje su neophodne u procesu trgovine. Ovakvim načinom definisanja smo izbegli čestu grešku koja podrazumeva poistovjećenje elektronske trgovine sa elektronskim poslovanjem. E-trgovina je ipak samo manji podskup e-poslovanja, zajedno sa oblastima kao što su elektronsko bankarstvo, mobilno poslovanje, virtuelne organizacije, elektronske berze, elektronsko poslovanje u javnoj upravi, itd.

Za razliku od tradicionalnog tržišta, elektronsko tržište ima neutralnu posredničku ulogu između kupca i prodavca i obavlja usluge obema stranama u transakcijama. Elektronsko tržište predstavlja virtuelno mesto na kom se susreću kupci i prodavci radi razmene roba i usluga. Ovo tržište koristi Internet tehnologije i standarde radi distribucije proizvoda i obavljanja online transakcija. Ono što najviše razlikuje elektronsko tržište od tradicionalnog je, pre svega, smanjenje ulaznih barijera i mogućnost pretraživanja i dobijanja informacija o proizvodima i tražnji.

Poslovanjem po principima elektronske trgovine, Internet pruža niz mogućnosti za maloprodaju:

nisu potrebne skupe nekretnine niti aranžiranje izloga

neophodno je minimalno prodajno osoblje

postoji mogućnost da se prodaje kupcima na bilo kojem geografskom području

omogućena je trenutna komunikacija

prezentuje se interaktivni multimedijalni katalog koji može da pruži onoliko informacija koliko kupac želi (bez skupih klasičnih kataloga i poštanskih troškova)

veoma brzo se može vršiti prilagođavanje za promene u prodajnim cenama i nivou zaliha

velika je mogućnost adaptacije zahtevima kupaca S druge strane javljaju se i određeni problemi u prodaji preko Interneta:

mnogi potencijalni kupci još uvek ne koriste Internet

mnogi nemaju brze veze

kupovina preko Interneta zahteva veliku dozu poverenja (sa obe strane)

ugrožena privatnost: lična (proaktivni marketing, cookies), finansijska (zloupotreba kartica)

problem stvarnog postojanja prodavca na Internetu


33

bezbednost obavljanja transakcije Neophodno je navesti i set osnovnih stvari koje sajber trgovce čine uspešnim:

popusti

super selekcija: bogata ponuda

posebne usluge: podsećanje na važne datume, postprodajne usluge, ...

komfor: iz fotelje, non-stop, mesecima unapred

brza isporuka

zabava: video igre, šale

koncept dodatne vrednosti (engl. added value)

TIPOVI E-TRGOVINE

Može se razlikovati nekoliko tipova (formata ili vrsta) e-trgovine. Ključni kriterij razlikovanja je stepen digitalizacije. Digitalizacija kao transformacija iz fizičkog u digitalni oblik. Digitalizacija se može odnositi na:

proizvode (usluge);

poslovne procese (naručivanje, plaćanje, izvršenje);

način isporuke. Mogu se razlikovati tri dimenzije e-trgovine:

a) proizvod (Y) (fizički proizvod; digitalni proizvod) b) način isporuke (X) (fizički posrednik (ili agent); digitalni posrednik (ili agent)) c) proces (fizički proces; digitalni proces)


34

Trgovina može biti: a) tradicionalna trgovina obuhvata sve tri dimenzije (proizvod; način isporuke i proces) su tradicionalni. Sve tri dimenzije su fizičke. Ništa nije u digitalnom obliku; b) djelomično elektronička trgovina - nužno je zadovoljen uvjet ako je jedna od navedene tri dimenzije (proizvod; način isporuke i proces) u digitalnom obliku. Uvjet je zadovoljen i ako su dvije od navedene tri dimenzije u digitalnom obliku. Djelimično elektronička trgovina je uvijek kada sve tri dimenzije nisu u elektroničkom obliku. Stoga su moguće različite kombinacije navedenih dimenzija; c) čista (potpuna) elektronička trgovina - sve tri dimenzije (proizvod, način isporuke, proces) su u digitalnom obliku.

Srž ili osnova elektronske trgovine se često naziva potpuno digitalno poslovanje. Ona

sadrži tri komponente: proizvod, proces i učesnike, koji imaju po dve dimenzije, fizičku i digitalnu. Razlika između fizičkog i digitalnog proizvoda je evidentna. Potencijalno, sve ono što se može poslati ili primiti preko Interneta je digitalni proizvod. Slično tome, učesnici su prodavci, kupci, posrednici i slični predstavnici treće strane (npr. država). Fizički učesnici su dostupni uživo, dok se sa digitalnim učesnicima komunikacija odvija isključivo posredstvom različitih elektronskih interfejsa. Razlika između fizičkih i digitalnih procesa, predstavljena trećom osom na slici, evidentna je: odlazak u prodavnicu, na primjer, pripada fizičkim procesima, dok pretraživanje i kupovina preko weba predstavlja digitalni proces.


35

PREDAVANJE 2

KONCEPT E-TRGOVINE

Primjene e-trgovine počele su ranih sedamdesetih godina prošlog vijeka uvođenjem elektronskih poslovnih aplikacija (poznate kao elektronski transfer fondova) u velikim korporacijama i malom broju poslovnih firmi. Korištenjem EDI-a proširili su se tipovi firmi koje su učestvovale u ovim poslovima, sa finansijskih institucija na poizvođače, prodavce na malo i usluge. EDI predstavlja razmjenu strukturiranih komercijalnih podataka između računara zasebnih firmi, izvršenu bez manuelne intervencije, elektronskim putem, posredstvom standardizovanih poruka koje zamjenjuju tradicionalne papirne komercijalne dokumente.

EDI je omogućio proširenje e-trgovine od finansijskih transakcija do drugih vidova obrade transakcija. Primjena e-trgovine se brzo širila sa komercijalizacijom Interneta ranih 1990-ih. Sada smo svjedoci mnogih novih primjena e-trgovine, od direktne trgovine, do aukcija i elektronske nabavke.

Glavni faktori koji su uslovili razvoj e-trgovine su: dinamičan razvoj informacionih tehnologija, usavršavanje telekomunikacija, integracija informacionih tehnologija i telekomunikacija, svjetski procesi globalizacije i integracije, praksa međunarodnog poslovanja, viši kulturni nivo stanovništva, e-poslovanje malih i srednjih preduzeća, porast trgovine uslugama i upotreba engleskog jezika.


36

POJAM ELEKTRONSKOG TRŽIŠTA I

MEĐUORGANIZACIONOG

INFORMACIONOG SISTEMA

Elektronsko tržište – označava mjesto obavljanja e-trgovine, odnosno predstavlja mrežu međudejstva i veza gdje se informacija, proizvodi, usluge, i plaćanja razmjenjuju. U posljednje vrijeme, elektronsko tržište dobija sve veći značaj u savremenom poslovanju. U slučaju elektronskog tržišta, centar poslovanja je mreža zasnovana na lokacijama gdje se nalaze kupci, prodavci i ostali partneri, i oni se elektronskim putem pronalaze i posluju. To znači da se poslovanje firmi ne obavlja u fizičkoj zgradi i, osim toga što se partneri nalaze na različitim mjestima, oni čak rijetko znaju jedni druge. Način obavljanja komunikacije između partnera razlikuje se i može se mijenjati od slučaja do slučaja, čak i između istih strana. Na elektronskom tržištu obavljaju se sve neophodne transkacije, uključujući i prenos novčanih sredstava.

Drugi pojam – međuorganizacioni informacioni sistem – podrazumeva postojanje toka informacija između dve ili više organizacija Uvođenjem ovog informacionog sistema unapređuje se kvalitet toka informacija tako što se smanjuju ili eliminišu greške. Razlog postojanja ovog informacionog sistema je rastuća potreba za povezanošću poslovnih partnera u poslovni proces.

Zadatak međuorganizacionog informacionog sistema je da efikasno obrađuje

transkacije kao što su prenošenje narudžbina, računa i plaćanja. Zahvaljujući međuorganizacionom informacionom sistemu povećava se efikasnost poslovanja i smanjuju se troškovi rutinskih poslovnih transkacija. Ovaj informacioni sistemsmanjuje neophodno vreme za izvršavanje poslovnih transakcija, bez obzira na geografska rastojanja. Za razliku od elektronskog tržišta gde međuveze nisu unapred određene, ovde su sve međuveze unapred određene i ne postoji pregovaranje, već samo izvršavanje.


37

Međuorganizacioni informacioni sistem olakšava koordinaciju i saradnju unutar lanca ponuda i čini proces trgovine lakim za korisnike.

PREDNOSTI I OGRANIČENJA E-TRGOVINE

Na razvoj e-trgovine uticao je, između ostalog, i brzi rast Interneta, pojava novih informacionih i komunikacionih tehnologija, niski troškovi njihove implementacije, mogućnost povezivanja sa stotinama miliona ljudi, interaktivna priroda komunikacije i slično. Danas e-trgovina ima mnoge prednosti u odnosu na tradicionalno obavljanje trgovinskih transakcija. Ove prednosti su mnogobrojne, kako za firme, tako i za kupce i društvo u celini. Sa većom primjenom e-trgovine javlja će se i nove prednosti, a rašće i njihov značaj. Najbitnije prednosti uvođenja e-trgovine za firme su:

e-trgovina dopušta prodavcu da sretne veliki broj kupaca iz svih krajeva sveta sa vrlo niskim kapitalnim izdvajanjima i operacionalnim troškovima;

firme mogu da koriste materijale i servise drugih firmi brzo i mogu na taj način da smanje troškove za 5 do 20% u odnosu na druge vidove trgovine;

marketinški distribucioni kanali obično mogu biti drastično smanjeni ili čak eliminisani, istovremeno čineći proizvode jeftinijima i prodavčev profit većim. Neki posrednici su eliminisani zahvaljujući direktnom marketingu i prodaji jedan na jedan;

e-trgovina smanjuje troškove stvaranja, obrade, distibucije, skladištenja i pregledanja informacija na papiru za čitavih 90%;

e-trgovina omogućava smanjenje zaliha i olakšava lanac ponuda u sistemu koji se naziva „sistem vučenja”; proces počinje narudžbinomi koristi se sistem isporuke „upravo na vreme”; to omogućava proizvodnju po želji kupca i smanjuje trošove zaliha;

servisi i veze sa kupcem su olakšani interaktivnošću i komunikacijom jedan prema jedan, po niskim troškovima; e-trgovina može da smanji vreme između plaćanja i prijema proizvoda i usluga;

e-trgovina smanjuje telekomunikacione troškove, pošto je Internet mnogo jeftiniji od specijalnih mreža sa dodatnom vrednošću (VAN);

e-trgovina omogućava nove poslovne modele koji uvećavaju konkurentnost i profitabilnost;

oglašavanje može biti obogaćeno slikom, zvukom i video zapisom i može se često mijenjati; može da doseže veliki auditorijumi da bude prilagođavano.


38

PREDNOSTI E-TRGOVINE

Glavne prednosti koje kupci imaju od uvođenja e-trgovine u firmama su:

e-trgovina često obezbjeđuje kupcima jeftinije proizvode i usluge dopuštajući im da kupuju na mnogim mjestima i da sprovode brza upoređivanja cijena online;

e-trgovina obezbeđuje kupcima više izbora; oni mogu izabrati mnoge proizvode zbog velikog broja različitih prodavaca;

e-trgovina omogućava kupcima da kupuju ili obavljaju druge transakcije neprestano tokom čitave godine, iz gotovo svakog mjesta na kome se nalaze;

kupci mogu da prime značajne i detaljne informacije i druga obavještenja u trenutku, a ne, kao nekad, posle više dana ili nedelja;

e-trgovina omogućava kupcima da prilagode proizvode i usluge, počev od ličnog računara do automobila po kopetitivnim cijenama;

e-trgovina omogućava ljudima da učestvuju u virtuelnim aukcijama; tako kupci mogu dobiti jedinstvene proizvode i antikvitete za koje bi na drugi način morali da putuju dugo do određenog aukcijskog mesta u određeno vreme;

e-trgovina omogućava kupcima da komuniciraju sa drugim kupcima i prodavcima u elektronskoj zajednici i da razmjenjuju ideje i dijele iskustva.

Najvažnije prednosti koje društvo ima od uvođenja e-trgovine su:

e-trgovina potpomaže razvoj digitalne ekonomije, koja omogućava da SAD i druge zemlje uživaju u intenzivnom ekonomskom rastu sa malom inflacijom, što je rezultat visoke produktivnosti;

e-trgovina omogućava većem broju pojedinaca da rade kod kuće i da manje putuju, što dovodi do manjeg korišćenja saobraćaja, manje gužve na putevima i manjeg zagađenja vazduha;

e-trgovina dopušta da izvjesna dobra budu prodana po nižim cijenama, tako da siromašniji ljudi mogu da ih kupe i tako utiče na povećavanje njihovog životnog standarda;

e-trgovina omogućava ljudima u zemljama u razvoju i u seoskim predjelima da uživaju u proizvodima i uslugama koji im na drugi način ne bi mogli biti dostupni; to uključuje mogućnost da se nauči zanat i stekne diploma ili da se dobije bolja ljekarska njega;

e-trgovina omogućava isporuku javnih usluga, kao što su obraćanje vladi i povećanje kvaliteta i smanjenje troškova usluga koje nude socijalne službe i policija.


39

OGRANIČENJA E-TRGOVINE

Tehnička ograničenja

Nedostatak opšte prihvaćenih standarda za kvalitet, bezbednost i pouzdanost.

Nedovoljna širina frekvencijskihopsega u oblasti telekomunikacija.

Primjena softverskih alata za razvoj.

Teškoće u integrisanju Internet softvera i softvera za e-trgovinu sa postojećim primjenama i bazama podataka.

Dodatni troškovi za specijalne Webservere, pored mrežnih servera.

Skupi/ili neodgovarajući pristup Internetu za pojedine korisnike. Netehnička ograničenja

Mnoga zakonska pitanja su još uvek nerešena, uključujući pitanje poreza.

U nekim slučajevima nisu razvijeni nacionalna i internacionalna zakonska regulacija

odstrane vlada, kao ni standardi.

Teškoće pri mjerenju nekih prednosti e-trgovine kao što je oglašavanje posredstvom

Web-a; metodologije za opravdanje e-trgovine još su u povoju.

Mnogi prodavci i kupci čekaju da se e-trgovina stabilizuje pre nego što u njoj uzmu

učešća.

Otpor kupaca promjenama od realne do virtuelne radnje. Narod još uvjek nedovoljno vjeruje transakcijama bez papira i onima koje nisu licem u lice.

Osećanje da je e-trgovina skupa i nesigurna; stoga mnogi čak ne žele da probaju e-trgovinu.

U mnogim aktivnostima e-trgovine nedostatak kritične mase (nedovoljan broj) prodavaca i kupaca dovodi do neprofitabilnosti operacija e-trgovine

Do veće primjene e-trgovine u firmama nije došlo zbog određenih ograničenja koja

mogu biti svrstana u tehnička i netehnička ograničenja. Odgovarajućim planiranjem, uticaj ovih ograničenja se može smanjiti. U najvažnija tehnička ograničenja spadaju: nedostatak opšte prihvaćenih standarda za kvalitet, bezbednost i pouzdanost; nedovoljna širina frekvencijskog opsega u oblasti telekomunikacija; primjena softverskih alata za razvoj; teškoće u integrisanju Internet softvera i softvera za e-trgovinu.

U glavna netehnička ograničenja spadaju: zakonska pitanja, nacionalna i internacionalna zakonska regulacija, teškoće pri mjerenju nekih prednosti e-trgovine, otpor kupaca i nedostatak kritične mase.


40

I pored postojanja ovih ograničenja, ostvareni prihod od e-trgovine značajno je rastao, posebno u oblastima: prodaja računara, knjiga, CD-a, aukcija i prodaje dionica. Tržište B2B se sve više širi, kao i korporacijske nabavke i direktna prodaja.

Možemo da zaključimo da će vremenom uticaj ovih ograničenja, posebno tehničkih, biti smanjen ili prevaziđen tako što će doći do još većeg prihvatanja e-trgovine. Primjenom e-trgovine iskustva će se akumulirati, tehnologija unapređivati, a prednosti od uvođenja e-trgovine će biti sve značajnije.

MODELI E-TRGOVINE

Modeli e-trgovine su:

biznis prema biznisu (B2B model) – u ovom modelu firme su kupci i prodavci;

biznis prema kupcu (B2C model) – u ovom modelu prodavci su firme, a kupci su pojedinci;

kupac prema kupcu (C2C model – u ovom modelu pojedinac prodaje proizvode ili pruža usluge drugim pojedincima;

trgovina unutar kompanije – u ovom modelu firma koristi e-trgovinu interno da bi poboljšala svoj rad;

e-vlada– u ovom modelu vlada obezbjeđuje usluge svojim građanima koristeći informacione i komunikacione tehnologije; vlade mogu obezbjeđivati ove usluge firmama, građanima ili drugim vladinim organizacijama;

mobilna trgovina je model e-trgovine koji se vodi u bežičnom okruženju, kao što je korišćenje mobilnih telefona za pristup Internetu


41

B2B MODEL

B2B model, odnosno model biznis prema biznisu, po definiciji je trgovina između firmi preko Interneta, sa nizom pratećih aktivnosti. B2B tehnologija se koristi za transakcije robe i novca,posredovanje u lancima ponuda, raspisivanje online tendera i sl. B2B aplikacije omogućavaju organizacijama da izgrade nov način poslovanja i da stvaraju nove veze između firmi.

Ostvareni prihod od e-trgovine je najveći kod B2B modela, iako je procenat firmi koje permanentno trguju preko Interneta znatno manji od procenta pojedinaca koji kupuju krozB2C aplikacije. Vremenom, ostvareni prihod B2B transakcija postojano raste.

Ovaj model omogućava firmi da u elektronskoj formi obavlja transakcije sa svojim distributerima, prodavcima, snabdevačima, dobavljačima, kupcima i drugim partnerima. Sve aktivnosti u lancu ponuda, uključujući i sve interne operacije, pokriva B2B model e-trgovine. Najveći problem ekspanzije B2B modela je integracija sistema jer firme koriste različite sisteme od različitih proizvođača koji teško međusobno komuniciraju. Tri osnovna B2B modela su: model prodajne strane, model kupovne strane i model razmene.

Model prodajne strane podrazumeva da jedna firma elektronski prodaje mnogima(jedan prema mnogima). Postoje dve osnovne varijante prodaje. U prvoj varijanti prodavac može prodavati direktno iz kataloga. U drugoj, direktno putem aukcije (uobičajeno je putem aukcije unapred), kada prodavac može da bude ili proizvođač ili distributer ili maloprodavac.

Model kupovne strane podrazumeva da jedna firma kupuje od mnogo prodavaca (mnogi prema jednom). Kod ovog modela postoji nekoliko metoda za kupovinu. Prva, kada kupac može kupiti putem sistema tendera; ova metoda je takođe poznata kao aukcija unazad. Druga, kada se katalozi svih dobavljača sređuju i organizuju na kupčevoj Web stranici i kupac može kupiti robu od dobavljača po unapred određenoj ceni. U trećoj metodi, kupac se pridružuje šemi grupne kupovine.

Razmjene se obavljaju na elektronskom tržištu na kom se sreću mnogi kupci i prodavci. U zavisnosti kod koga se obavlja razmjena, razlikujemo sledeće tipove razmjena. Prvi tip je onaj kod kojih se razmjena dešava na mestu koje drži treća neutralna strana. Drugi tip razmjene su one koje se dešavaju na mestu koje je vlasništvo i na kojima radi jedna velika kompanija. Treći tip razmjene su one koje se dešavaju na mestu koje pripada konzorcijumu ili velikim kupcima ili velikim prodavcima.

Možemo da zaključimo, i pored toga što je broj firmi – kupaca znatno manji nego individualnih kupaca, obimo stvarenih transakcija gde je firma kupac mnogo je veći, a uslovi ugovaranja i prodaje su složeniji. Razlike između B2B i B2C modela postoje i u faktorima koji utiču na ponašanje firmi – kupaca i individualnih potrošača u procesu kupovine i koji mogu biti potpuno drugačiji u ova dva modela. Takođe, kod B2B modela proces kupovine može imati veću važnost od reklamnih aktivnosti, u odnosu na B2C model.


42

B2C MODEL

B2C model, odnosno model biznis prema kupcu, po definiciji je svaka trgovina preko Interneta između jedne firme i kupca za njegove lične potrebe. B2C podrazumeva direktno poslovanje između firme i potrošača.

Najkarakterističnije je za kontakt između maloprodaje i kupaca. Primjer ovakvog poslovanja je Web stranicama maloprodaje proizvoda ili usluga. Preduzeće može da ostvari znatnu uštedu ako umesto fizičke prodavnice otvori virtualnu jer ne mora da plaća zaposlene, da izdvaja za troškove iznajmljivanja prostora i dr. Naravno, to se može uraditi u kombinaciji sa dostavom robe kući ili preuzimanjem robe u prostorijama veliko prodaje. Za firme koje imaju posrednike u distribuciji, reklami i prodaji proizvoda, B2C nije efikasan model.

Početni „bum” firmi koje su koristile B2C model, poput .com firmi kao što su Amazon.com, eBayi slično, uglavnom je rezultat nerealnih očekivanja i skoka akcija na berzi. Ove firme imale su kupce bez fizičkih radnji, malo inventara i neograničen akcionarski kapital, zbog čega su predstavljale ozbiljnu pretnju tradicionalnom poslovanju. Međutim, preko 330 .com firmi sa milionskim početnim ulogom nestalo je od proljeća 2000. godine zbog nedostatka finansijske podrške. Ipak, ovaj model poslovanja je preživeo i mnoge firme danas bilježe porast svojih prodaja preko Interneta.

B2B model je složeniji od B2C modela. Kod B2B modela, firme obično žele da pregovaraju o cijenama, rokovima isporuke, strukturi proizvoda, garanciji, tehničkoj i materijalnoj podršci. Za razliku od B2B modela, B2C trgovina najčešće se zasniva na izboru proizvoda iz kataloga sa unapred određenim cijenama. B2B model zahtjeva integraciju informacionih sistema firmi koje međusobno posluju, dok B2C model ne zahtijeva takvu integraciju (arhitektura sistema „običnih kupaca” može se najčešće ignorisati).


43

C2C MODEL

Kupac prema kupcu (Consumer to Consumer – C2C), po definiciji, predstavlja direktan kontakt kupca sa drugim kupcima. C2C je najnoviji oblik e-trgovine. Kod ovog modela mora se naći neki netradicionalni način za naplatu usluge. Cena usluge je obično mali procenat transakcije, članarina, reklamiranje ili neka kombinacija. Razne lične usluge nude se na Internetu: od podučavanja do astrologije. Reklamiranje ličnih usluga se vrši na ličnim Web stranicama, oglasnim tablama Internet zajednica i slično. Sve veći broj pojedinaca koristi „osoba prema osobi” (Peer-to-peer – P2P) servise i elektronsku trampu za razmjenu proizvoda i usluga putem Interneta. Treba napomenuti da kupci pri ovoj kupovini treba da budu obazrivi jer može da bude u pitanju prevara ili kriminal.

Trgovina unutar kompanije

Trgovina unutar kompanije, odnosno intra trgovina, podrazumeva kupovinu, prodaju i saradničku e-trgovinu koja se može odvijati unutar jedne kompanije, obično korištenjem intraneta i korporacijskih portala.

Kupovina, prodaja i druge aktivnosti mogu se odvijati između različitih poslovnih jedinica unutar kompanije ili sa zaposlenimi sve ove aktivnosti spadaju u kategoriju intra trgovine. Specijalan slučaj ove trgovine poznat je kao model „preduzeće prema zaposlenima” (Business to its Employees– B2E).

POJAM E-VLADE

E-poslovanje u javnoj upravi, odnosno e-vlada, jeste korišćenje Interneta i drugih informacionih i komunikacionih tehnologija da bi se pojednostavilo i olakšalo komuniciranje sa državnom upravom. Za e-vladu može da se kaže da predstavlja: servis građana,ili reinžinjering primjenom najnovijih tehnologija, ili poslovanje uprave preko Interneta. E-vlada je online pružanje usluga državnih organa i javnih službi. Podrazumeva integraciju različitih procesa javne uprave i novi tehnološki pristup, kao i preraspodjelu nadležnosti. E-vlada je potrebna državnom aparatu da bi se rasteretio pritiska na šalterima, da bi pojeftinio svoje usluge i time učinio građane zadovoljnijima.

Građanima e-vlada omogućava da obave poslove od svoje kuće ne čekajući u redovima, da dobiju pravovremenu i tačnu informaciju ili da obave posao za koji je ponekad potrebno višednevno obilaženje različitih ustanova i vladinih institucija. Ako je sistemdobro koncipiran, svaki građanin može da dobije podatak o svakom zahtijevu koji je podnio i da ima uvid u sam rad organa uprave; radnici uprave imaju podatke koji su praktično trenutno


44

ažurirani i spremni za daljuo bradu. Krajnji cilj je efikasan rad uprave i model „jedinstvenog šaltera” preko kojeg korisnik dobija informacije i obavlja sve poslove na jednom mestu. Firmama iz oblasti informacionih i komunikacionih tehnologija, e-vlada je potrebna da otvori obimno polje rada. Veliki broj svjetskih kompanija u ovoj oblasti nude gotova tehnološka rješenja za e-vladu.

Međutim, jedinstvenog softverskog rešenja za e-vladu bar za sada nema jer se zakoni razlikuju od zemlje do zemlje ili se propisi različito primjenjuju čak od jednog do drugog grada.

Jedan od najbitnijih razloga za uvođenje e–vlade jeste stalni porast broja stanovnika i ogroman rast gradova. Bez uvođenja e-vlade, postavlja se pitanje koliko bi tokom vremena bilo potrebno činovnika zaposliti i koliki prostor im obezbijediti da bi svaki građanin obavio neophodne poslove sa organima uprave. To bi dovelo i do stvaranja ogromnih gužvama na šalterima.

Kao što građani očekuju da na Internetu pronađu servise i usluge koji se odnose na poslovanje sa državnim sektorom, tako i državne strukture imaju svoje razloge za uvođenje e-vlade. Vrlo bitan razlog je mogućnost uštede. Transakcija obavljena preko Interneta znatno je jeftinija od iste takve transakcije koja je urađena bilo kojim drugim komunikacionim kanalom. Transakcija koja je urađena preko Interneta može se posmatrati kao samouslužni servis, bilo da je u pitanju građanin zaposlen u vladinim institucijama, bilo poslovni partner. Uvođenjem e-vlade ne samo da se štedi na radnom vremenu zaposlenih u vladinim institucijama, već građanin koji sa svog računara pristupa servisima na taj način smanjuje troškove održavanja opreme državnih organa.

Uvođenjem e-vlade menja se način komuniciranja građana sa državnom upravom. Umesto činovnika koji je bio posrednik između države i građanina u tradicionalnom modelu komunikacije, sada se uspostavlja direktna komunikacija. Sve ovo dovodi i do mijenjanja načina upravljanja javnim službama. Ponekad je potrebno integrisati više poslova i više organizacionih jedinica da bi se jedan servis ponudio preko Web-a. Ovim se postiže usklađivanje rada javnih službi, poboljšava njihova organizacija, a kao rezultat nastaje opšte podizanje kvaliteta usluga.

E-vlada, na osnovu iskustva zemalja koje su je uvele, posjeduje potencijal da redefiniše i revitalizuje odnos građana i vlade. Upravo e-vlada omogućava bolje razumevanje potreba građana, što se ostvaruje dobrom komunikacijom. Možemo da zaključimo da je e-poslovanje u javnoj upravi potrebno da se uvede iz sljedećih razloga:

Internet je postao masovno sredstvo komunikacije između ljudi. Sve veći broj ljudi koristi mogućnost poslovanja preko Interneta zbog evidentnih prednosti koje ono pruža, a to su brzina i ušteda. S obzirom na to da sve veći broj ljudi koristi ovaj način poslovanja, potrebno je i da same uprave na taj način izađu u susret ovom dijelu populacije.


45

Pružanjem raznovrsnih online servisa, omogućava upravi da rastereti šaltere i na taj način izađe u susret građanima omogućavajući im lakše obavljanje poslova i štedeći imvreme. Ovakav način komunikacije i poslovanja sa građanima je mnogo jeftiniji, što upravi daje mogućnost da pruži i razne dodatne olakšice za one građane koji posluju na ovaj način.

Sa uvođenjem e-poslovanja smanjuje se potreba za administrativnim radnicimai samim tim se smanjuju troškovi njihovog angažovanja.

U e-vladi mogu se javiti sljedeći osnovni odnosi između korisnika, koji istovremeno i

definišu tipove aplikacijakoje se prave: vlada prema biznisu (Government to Business – G2B), vlada prema građanima (Governmentto Citizens – G2C), vlada prema vladi (Government to Government – G2G) i vlada prema zaposlenima (Government to Employees – G2E). G2Bpredstavlja saradnju vlade i poslovnih subjekata, kao i drugih pravnih lica. Postiže se skraćenje vremena izvršenja složenih transakcija i stvara dobra podloga za kvalitetno odlučivanje.

G2Cpredstavlja saradnju vlade i građana. Ovo se omogućava od kuće preko standardnog računara ili nekim od alternativnih načina pristupa kao što su: info kiosk, telefon i mobilni telefon. Servis građanima je kontinuirano dostupan. Vlada može lako da dobije odgovor na to šta građani misle o njenim uslugama i na osnovu toga ih koriguju, što pospješuje rad uprave i povećava zadovoljstvo građana upravom. Elektronski transfer beneficija omogućava vladi da transferiše socijalno osiguranje, penzije i druge pri nadležnosti direktno na bankovni račun primaoca ili na račun pametne kartice. G2Gpredstavljatipposlovanja koji se koristi za poslovanje između različitih državnih organa. G2G omogućava državnim organima da efikasno koriste Internet servise na svim nivoima upravljanja.

G2E je korišćenje informacionih i komunikacionih tehnologija u cilju saradnje i koordinacije zaposlenih u vladinim organima. Ovo predstavlja način korišćenja najnovijih tehnologija u formiranju informacionih sistema unutar samih uprava radi povećanja performansi rada uprave i što boljeg servisa svih građana na teritoriji rada organa uprave. G2E omogućava:

blagovremeno obavještavanje i protok informacija, kako podataka koji su neophodni za svakodnevni rad, naprimjer dostavljanje raznih materijala iz pisarnice, tako i internih informacija za službenike;

bolju međusobnu komunikaciju među zaposlenima;

potrebe e-obrazovanja u vladi i javnim službama;

upravljanje znanjem kao najvećim resursom neke organizacije.


46

MOBILNA TRGOVINA

Mobilna trgovina se odnosi na vođenje e-trgovine putem bežičnih uređaja. Aplikacije za mobilnu trgovinu omogućavaju kupovinu različitih roba i usluga, realizaciju bankovnih transakcija i pristup plaćenim sadržajima i informacijama. Bežične tehnologije u sledećimoblastima e-trgovine imaju značajan uticaj i stvaraju novu vrijednost: integracija lanca ponuda, upravljanje transportom, upravljanje odnosima sa korisnicima i automatizacija prodaje.

Na interesovanje za mobilnu trgovinu, pored izgleda da se poveća broj korisnika i mogućnosti jeftinog Internet pristupa, utiču i sledeće karakteristike: mobilnost, dostupnost, pogodnost i lokalizacija proizvoda i servisa. Mobilnost je omogućena mobilnim uređajima koji korisnicima nude informacije sa bilo koje lokacije. Zahvaljujući mobilnim uređajima korisnici mogu da odmah reaguju na svaki kupovni impuls. Mobilnost je olakšica koja privlači podjednako i prodavce i kupce. Dostupnost je karakteristika koja označava mogućnost da ljude možete kontaktirati u svako doba. Naravno klijent može da blokira prijemu određeno vreme ili određene poruke. Geografske i vremenske barijere u poslovanju ne postoje upravo zahvaljujući mobilnosti i dostupnosti. Pogodnost je okarakterisana mobilnim uređajima koji su uvek pri ruci i izuzetno lako se koriste.

Trgovina zasnovana na lokaciji šalje informacije o proizvodima i uslugama u zavisnosti od toga gde se nalazi korisnik i njegov mobilni uređaj. Ključ za pružanje odgovarajućeg servisa je saznanje gde se dati korisnik fizički nalazi u svakom trenutku. Tako postoje sistemi za lokalizaciju koji na osnovu saznanja gde se korisnik nalazi nude odgovarajuće reklame, kao što je npr. obavještenje o prodaji koje odgovara njegovom profilu kupovine i željama, najbližim restoranima i slično.

Mobilna trgovina predstavlja novi i najsavremeniji način pristupa i korišćenja servisa za poslovanje u svetu. Podrazumeva korišćenje mobilnog aparata i odgovarajućih protokola za prenos podataka. Ovaj način poslovanja je trenutno u usponu u svetu jer korisnik nije vezan ni za mesto ni za vreme, jer je servis stalno dostupan na bilo kom mjestu. Da bi se mobilna trgovina dalje razvijala, kao preduslov se pojavljuje dalji napredak i uvođenje novih tehnologija mobilnih komunikacija.


47

PREDAVANJE 3

Documents

Elektronsko Poslovanje - Predavanja