Bela Hamvas - Poeta Sacer

  • View
    68

  • Download
    6

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Lirike

Text of Bela Hamvas - Poeta Sacer

  • 1

    1.

    Osvrui se na posljednja dva stoljea povijesti, ovjek

    jedva da moe ili uope ne moe priguiti stanovitu

    neobinu zabrinutost. Iz narataja u narataj, iz svijeta su

    planski ieznuli, gledajui odozgo nadolje, najprije

    kraljevi, zatim redom: biskupi, velikai, dravnici,

    znanstvenici, vojnici, umjetnici, te ili su se izgubili

    zauvijek, ili su na njihovo mjesto stupili neki dvojbeni,

    sumnjivi likovi.

    Bilo je onih koji su eljeli uspostaviti red, kao to je

    Napoleon pokuao nanovo kraljevstvu vratiti

    dostojanstvo. Tu i tamo naao bi se neki biskup ili velika

    koji bi jo htio spasiti sveenstvo i plemstvo. Naao bi se i

    pokoji dravnik, znanstvenik, vojnik i umjetnik. Sve je to,

    meutim, nalikovalo izoliranim pokuajima.

    Jer moda nije nestala samo neka vladarska obitelj,

    nego kraljevski ovjek; i nisu izumrli biskupi i velikai,

    nego sveeniko i aristokratsko bie. A moda i nisu

    izumrli, samo su se povukli i napustili svoja mjesta. I

    moda to i nisu napravili iz slabosti, nego promislivi

    dobro, iz staloenog uvida. Povukli su se jer ih stvarnost

  • 2

    ovjeanstva, koja je postala rtvom neke zagonetne,

    mrane poasti, vie ne zasluuje, i jer je postala

    nedostojna asti koju bi joj oni iskazali svojom

    vladavinom.

    Ali gubitak velikih ljudskih mjesta i povlaenje velikih

    ljudi postaje kobno zastraujue tek onome tko je uo

    kako gomila, zahvaena mranom poau, trijumfalno

    klie svakom prilikom kada nestaje mjesto, kada se veliki

    ovjek povlai, kada se neki pokuaj ponovnog

    uspostavljanja izjalovi i propadne. Poast je poela time

    to je svatko zahtijevao prijestolje. Nastavila se tako to je

    svatko poeo potraivati sveenika prava, potom

    aristokratska, potom prava na znanje. Nije to velika stvar,

    govorili su. Svatko moe postati vladar, sveenik,

    znanstvenik, umjetnik. Svi smo jednaki. Svi znamo sve, i

    ako ne znamo, nauit emo. Kao da se moe nauili kako

    biti kralj, velika i sveenik.

    Kada su kraljevi uli za to, odrekli su se svoje titule;

    sveenici, znanstvenici, vojnici, dravnici takoer. Bilo ih

    je nekolicina koji su podigli glas, njih su raetvorili.

    Ostali su rekli: ako je to za vas vlast, budite vladari; ako

  • 3

    je to za vas plemstvo, budite plemii. to su mogli

    uiniti? Kasnije se ve pojavilo i evanelje poasti te je

    zapoelo premazivan je svijeta unatrag uprljati sve to

    je isto, satrati sve to je veliko, zgaziti one koji diu

    glavu, potrovati ono to je zdravo. Tako nestaju i nestali

    su drava, nacija, narod, rad, bogatstvo, religija, ljubav,

    ljepota, snaga, rat, plemenitost, igra, ukus, istina.

    2.

    Der Tempel brennt, ein halbes tausend fahr mu weiterrollen bis er

    neu erstehe (Stefan George) svetite gori, i pola e

    tisuljea protutnjati nad nama dok se iznova ne izgradi.

    Svetite, sveti krug zajednikog ivota, Temenos, gori.

    Mrani narataj provalio je u nj i zapalio ga. Kraljevi i

    plemii i dravnici i sveenici i suci morali su ga

    napustiti. Otada se ivot nalazi izvan svetog kruga:

    prljav i neposveen. Nema sredita, nema slave, nema

    dostojanstva - samo nagomilana otimaina, urota. Nema

    odgovornosti, samo interesa. Bespomonost. Odluka se

    obino traila od bogova, kada je bilo opasnosti i dvojbe

    narodima su uvijek njihovi Delfi govorili to im je initi:

    sredite je odgovorna glava, Mo, Gospodar. Svi Delfi su

  • 4

    izgubljeni. Temenos je sruen. Evo opasnosti i dvojbe, a

    nema odluke, nema smjera, nema cilja, nema puta, samo

    teturanje, pomutnja, zabluda, stid, bijeda, sramota, uas,

    briga, grijeh, bruka. Svatko tko je neto znao, tko je neto

    razumio, tko se usuivao uiniti neto, tko je bio netko,

    skrio se. Der Tempel brennt.

    3.

    Sveti krug sada ve uva samo jedan ovjek: pjesnik.

    Nije poznato jesu li ga kraljevi, sveenici, kneevi,

    vojnici, umjetnici zamolili da ostane, ili je zadatak

    prihvatio sam; ili je tek bio posljednji te je, kada su svi

    otili, rekao: izdrat u. Ili e konano i on otii, i

    Temenos vie nitko nee nastanjivati i uvati.

    4.

    Od trenutka kada je u svetom krugu ostao sam, pjesnik

    je morao preuzeti kraljevsku vlast, dostojanstvo velikaa,

    sveeniki obred, borbeni poriv vojnika, sudaku

    pravednost, znanstveniku strast za znanjem, sve

    zadatke umjetnika, viteza, lijenika, proroka, mislioca

    poev od tog trenutka pjesnik je prerastao uobiajenog

  • 5

    pjesnika.

    Prije se ovjek jo mogao zadovoljiti povijeu

    knjievnosti koja je govorila da pjesnik izraava

    nacionalni duh. Pa prije pjesnik doista gotovo da i nije

    imao drugu ulogu. Iako ne uvijek, ali uistinu esto bio je

    politiko bie, koje je izraavalo svijet klase, stalea ili

    naroda. Izraz je bio shvaen na sljedei nain: duh, slika,

    osjeaj nalaze se gotovi u naciji, pjesnik nalazi rijei za

    njih i kroz sebe objanjava narod. Ako bi naao neto

    novo za rei, mogao je to biti samo izraz date zbilje. Ako

    bi narod, vrijeme, klasa naginjali revoluciji, opjevavao bi

    revoluciju, ako bi narod bio potlaen, potlaenost, ako bi

    propao, propast, ako bi se nadao, nadu. Uvijek ono i

    samo ono to jest. Pjesnik je samo izraavao.

    Uslijedilo je razdoblje psihologije, pa se i pjesnika

    objanjavalo psihologijski. Od politiara postao je genij.

    Psihologija je odvojila obinog ovjeka od darovitog i

    istraivala stupnjeve darovitosti. Veliki talent bio je genij.

    Dokuiti ga se moe razumijevanjem. Ukoliko je to

    mogue. Sasvim se nee moi nikada, jer genij je po

    kvaliteti neto drugo od obinog ovjeka. Pjesnik je vii

  • 6

    psiholoki kvalitet.

    Dvije navedene teorije pokuala je obuhvatiti duhovna

    povijest. Povezala je onoga koji izraava i genija, i rekla

    da pjesnik proivljava i saima. Povijesna razdoblja,

    svjetonazori, stavovi i duhovna strujanja stjeu se u

    njemu. On je taj koji u povijesti proivljava svijet kao

    cjelinu, saima ga, objedinjuje i ovjekovjeuje. Pjesnik je

    zato s gledita povijesti i duha beskonano vaniji od

    vladavine, rata i otkria. Pjesnik je istinski zalog duha

    povijesti.

    U kulturnoj se morfologiji, opet, pojavila nova teorija.

    Pjesnik je ovdje tvorac kulture. Pjesnitvo je imbenik

    kulture, poput prava, religije, umjetnosti i duha. Sve je

    stvorila kultura, poev od remena na sandalama do ideje

    o besmrtnosti: pjesnitvo se moe smjestiti negdje

    izmeu to dvoje. Tko je pjesnik neizvjesno je, ali

    potpunost kulture zahtijeva da pjesnitva bude, ba kao i

    odjee, novca ili Boga.

    Problem s tim teorijama nije u tome to su nespretne i

    nematovite i glupe i naivne i nezgrapne i lane i

    primitivne i neupuene. Jer su nesumnjivo bez izuzetka

  • 7

    takve. Nijedna od njih ne razumije to je to pjesnitvo.

    Sve ga poimaju kao pasivni akt: kao izraz, kao rezultat

    psiholoke kvalitete, kao preivljavanje, kao saimanje,

    kao tvorbeni imbenik kulture. Upravo se zato na te

    teorije ne moe i ne smije gledati drukije nego kao na

    uzaludne pokuaje neupuenog ovjeka iz gomile da

    razumije pjesnika. tovie, sve te teorije nisu drugo do

    nagon proizaao iz zavisti bia gomile, koji pjesnika, time

    to ga pokuava razumjeti, vue dolje k sebi, u elji da ga

    uini sebi jednakim. Tout comprende cest tout mprser.

    Poimanje pjesnika kao izraza, psiholokog kvaliteta, kao

    onoga koji proivljava i saima, te kulturnomorfoloka

    poimanja, osveta su mranog narataja. Ali i vie od toga:

    sve te teorije bez izuzetka i brino ne ele primijetiti

    upravo ono to je jedino vano: pjesnikov aktivitet.

    Na kraju, pak, ono najvanije. Teorije su, slubeno,

    objavljivane u knjigama. A mrani narataj stvara knjige

    zato da bi se legitimirao: jer ono to on ivi upravo je

    suprotnost onome to se nalazi u knjigama. Ta nacifrana

    teorija o pjesniku samo je brbljanje u prazno, neozbiljno,

    jer je potpuno irealno, i u stvarnosti nitko ni ne vjeruje u

  • 8

    nju. U zbiljskom ivotu pjesnik niti izraava niti

    proivljava, i nije drugo do naprosto luda. Luda je zato

    jer se ne bavi unosnim novanim prihodima, ne trudi se

    oko utjecajnih mjesta u drutvu. Nur Narr, nur Dichter, kao

    to kae Nietzsche. To je shvaanje koje neposredno

    proizlazi iz gomile, to je ope, to je javno mnijenje.

    Pjesnik, kau s podrugljivom, superiornom,

    omalovaavajuom i poniavajuom nadmoi: lakrdija,

    nita drugo.

    5.

    Krajem prolog stoljea situacija se poela

    prepoznavati. Iskrsnuli su krugovi koji su odluno

    istupili iz gomile i hotimino se izdvojili; oni su vidjeli da

    Temenos gori i da je jedino pjesnik ostao na svome

    mjestu da bi sauvao svetite. Ali vidjeli su i da pjesnik,

    ako eli dostojno ispuniti svoj zadatak, mora doi do

    samosvijesti. Mora znati tko je. U dotadanjim teorijama

    primijetili su jadnu bespomonost, koja onome to eli

    objasniti ne moe doi ni blizu; ali primijetili su i

    podmuklu osvetu, koja je od pjesnika eljela nainiti

    samo glasnogovornika, imbenika kulture, znai

  • 9

    funkciju, instrument, tovie bilo im je poznato da

    pjesnika, na kraju krajeva, svatko smatra samo klaunom.

    Jedan od izdvojenih krugova - njemaki krug Stefana

    Georgea koji se okupio u Kreisu - prvi je poeo

    razumijevati pjesnika u njegovu istins