Click here to load reader

Nitko, Bela Hamvas

  • View
    77

  • Download
    8

Embed Size (px)

DESCRIPTION

ljudi su postali zamjenjivi, i zene uglavnom

Text of Nitko, Bela Hamvas

NitkoNobody

byBlaHamvas

The following ad supports maintaining our C.E.E.O.L. service

Source: STATUSMagazineforpoliticalcultureandsocietyissues(STATUSMagazinzapolitikukulturui drutvenapitanja),issue:02/2004,pages:008010,onwww.ceeol.com.

Mi s l i o c i

NitkoLjudi su postali zamjenjivi. I ene veinomBla Hamvas

P

OETKOM DVADESETIH, ODMAH NAKON SVJETSKOG rata, Hofmannsthal je uoio da se graanin preobrazio u ma koga (Jedermann). Prol graanina nikad nije ni bio neto otro, izuzimajui sluaj genija, koji pak, naravno, nije bio nita drugo do protest graanina protiv sebe samog, rjee prerastanje sebe samog. Prije se duhovnika jo moglo razlikovati od kuhara. Granice su se od te vremenske toke u potpunosti poele brisati. Bilo je to kao kad se probue kutije za boje, pa se sve boje pomijeaju. Ili kao kad se cijeli ruak saspe u kantu. Ma tko je nastao u takvo doba splaina. Kod ovjeka se jo mogla nai nekakva karakteristina crta, ali vie kao dekoracija. Svejedno je tko je tko. Ma tko kae da karakteristinost i nije vana. Bitno je da se raunica isplati. Ljudi su postali zamjenjivi. I ene veinom. Jer ma tko ma koju moe oeniti. Brak je takav kakav je. Drutvo je takvo kakvo je. Drava isto. Samo bi posao trebao biti bolji od ostalih, ali, na kraju krajeva, i to je takvo kakvo je. Nakon drugog svjetskog rata, na cijelom svijetu, ma tko je opstao tek ponegdje, u vedskoj ili u vicarskoj, ve se samo balzamiranjem mogao odrati, inae je iezavao. Ma tko je bio fenomen demokracije, tako izbrisan i beskarakteran, ali je jo imao, ako ve ne lice, barem svoju karikaturu. I jo je umio biti zavidan, gramziv, intrigant, lukavac, i umio je drhtati kao da o tome to to znai nema pojma, ali je za sve to jo govorio: dosta licemjerja, budimo ono to jesmo. Ali ak i prije ovako: tijekom povijesti uvijek je bilo tako. Jer ma tko je bio snob, pozivao se na povijest, kao pravi graanin, zato je imao potrebu za genijem. Ma tko je vjerovao u darovitost i radi toga je podizao institute za otkrivanje talenata, gdje bi kipar bio poslan pekaru ili obrnuto, jer je i tako bilo svejedno. Nakon drugog svjetskog rata pojavio se onaj na kojeg se nije raunalo. Spram toga vie nikakvo mjesto nije bilo stabilno. ovjek koji se pojavio poslije ma koga, iliti nitko, nije vie lice, ali niti karikatura. U najboljem shema. I to rijetko. Ve samo maska, uniforma, ali i to je samo izlika. Veinom tek znaka koju nosi u zapuku, kao lan nogometne ekipe ili stranke. ovjek se tetovira kao pokraj Konga. Da bi se mogli razlikovati, numeracija postaje neophodna, ba kao u koncentracijskim logorima. ene se preobraavaju u crtee iz modnih asopisa, u suprotnom se niti ne uzimaju u obzir.

Ranije su humoristiki listovi bili puni karikatura kraljeva i predsjednika. Bilo je vladara koji su te groteskne crtee skupljali i bili ponosni na njih, jer su ih smatrali znakom svoje velike popularnosti. Dijelom je i bilo tako. Ministri bi se osjeali uvrijeeni ako im se humoristiki listovi ne bi podsmjehivali. U doba nikoga karikature se ne crtaju ne zato jer je vlast bez humora, pa bi joj moglo pasti na pamet zatvoriti crtaa, nego zato jer su dravni poglavari i ministri upravo bezlini, nepostojea bia, ve ne ni maske ni karikature, jer se ni ne broje vie, i ve ih ne treba ni zaboravljati, jer nisu nikad nita ni znaili. Kad se skinu s ulica njihova imena, ieznut e u nepostojanju. Ma kog karakterizira kompromis. S njim se jo moglo pogaati. Otpor se ve nije pokazivao ni na koji nain, cijene su meutim bile vie-manje vrste. Bilo je to jo doba trebera. Tko je pak treber? Nasuprot mu se moe postaviti onaj koji ne samo da nije treber, nego se nalazi upravo na drugoj strani. Herojskim ovjekom bi ga se moglo nazvati. Za herojskog ovjeka smjernice nunosti drugaije su od onih uobiajenih. Specina, ali tvrda injenica, koju mi nazivamo realitetom, pred njim - ali iskljuivo samo pred njim - poputa. to je za nas kameni zid, za njega je najgipkija opna i moe je toliko napeti koliko je u interesu njegovog poduhvata. Velikim stvarima treba velikog prostora. Jer realitet je rastezljiv. Kao uzori odmah mogu posluiti Heraklo ili Gandhi. Nije to kao putovanje, kada ovjek poe od kue pa mu se svijet otvara, i to dalje ide, perspektive su mu sve vee. Putovanjem se samo podie zastor jedan za drugim, jer sve je prizor, ne sloboda. U junakoj sudbini svakim korakom paraju se slojevi bitka i ne pojavljuju se drugi predjeli, kao u panorami. Nepoznate mogunosti se otvaraju, koe pucaju, nije dovoljno tek blenuti s palube broda, uvijek treba neto uiniti, uvijek prekoraiti nekamo gdje opet treba initi, sa potpuno nepoznatim posljedicama. Junaki ivot nije Heraklova povlastica. Grci su nazivali i drali herojima borce, kraljeve, umjetnike, mislioce, lijenike. I ne samo takvog ovjeka koji se morao slomiti zbog krivice. Heroj je onaj, kae Seneka, kojeg se ne moe pobijediti; u najboljem sluaju tek ubiti. Kojem uspije da bar u velikom trenutku svojeg ivota bude jai od sudbine. Koji ostvaruje veliinu, bez

8 | MAGAZIN ZA (POLITIKU) KULTURU I DRUTVENA PITANJA

Access via CEEOL NL Germany

Mi s l i o c i obzira na to hoe li u tome propasti ili nee. Realitet ni za trebera nije krajnja granica. Taj realitet meutim nije, kao u junakom ivotu, stjenoviti zid, nego nekakva ljigava materija, smola, iliti neto takvo. treber se u toj sluzavosti ne bori s realitetom, nego se u njega uvlai. Realitet ni za trebera nema punovanost; smjernice nunosti za njega nisu nita. Malim stvarima malo prostora treba, samo da ga ima. Poslije e pak, ako mu uspije postati bezonim, poeti riti i za vie mjesta. Gura se, i to naravno k onima od kojih neto oekuje. Heroja i trebera povezuje ponos; isto tako to je ono to ih razdvaja. Herojski ponos kulminira u rtvi, to znai da na kraju plaa i samim sobom. To je otmjenost junakog ivota. Zbog toga je heroj plemenit. Jer rtva je: znati da postoji neto to je vie od ivota i predati ivot za to. Junaki ivot je zaokrueno djelo, i onda kada se cijeli slomio. treber se ne lomi, u najviem nagrabusi. trebera se ne moe ubiti, u najviem tek zgaziti. rtvovati se? - Ne pada mu na pamet. Mala korist. Realpolitika. to jeftinije, to bolje. Ako ima uspjeha, drzak je i ne moe propustiti da se ne pozove na svoje zasluge. treber je bez razine i zato je nemogue da bude kako tragian, tako i komian. Nije dramatian i, to je bitno, ne sukobi se. treber je bez suprotnosti, vjerojatno se ni beasnik ne bi prihvatio toga da se njemu usprotivi. Ne osvre se i ne obazire ima li koga tko bi mu prigovorio za ono to ini. A to je pak jednako tome kao kada bi se reklo da je ispod mjere. Takav se ovjek najvie pribliio bezbitnosti. Samo grebe naprijed, a to je herojskom proboju upravo obrnuto. I treberov realitet je proirljiv, jer puzi tvrdoglavo po blatu, ali zato to se nalazi ispod mjere, nikada se ne moe rei je li taj realitet ispunjen. to on moe ispuniti? Moe initi i govoriti to hoe, beznaajno je, razbjenjuje samo injenica da se ljudski ivot na takvo to moe potroiti. Nitko ne poznaje otpor, i zato je u doba nikoga prekinuto sa svakovrsnim kompromisima. Nema se to napustiti. Zato nema pogaanja. Nema vie konikata. Prije bi jo predstavljalo tekou kada je ovjek morao birati izmeu zloina i lai. Poslije drugog svjetskog rata zloinac je bio ve potpuno predodreen, u neku ruku morao je biti karakter iz drame da bi bio priznat. Pravo krivino djelo postalo je dosta rijetko. Ali ni to vie nije kompromitiralo; ako uspije, zavide mu, ako ne, slijeu ramenima. Bio je nespretan. Ali i sa smom dramom je prekinuto, jer sukob veinom znai naprezanje radi onog dobrog. Umjesto drame doao je skandal. U skandalu ovjek ne propada, nego se zaprlja. Dogaaj drame je naprezanje, dogaaj skandala razotkrivanje (frojdizam). Centar drame je krivica, centar skandala je sramota. Ali u doba nikoga ve nema ni skandala, jer ovjek ivi u prljavtini. Nema sramote, jer je svako prljav unaprijed. udno, ono to su inili Mussollini ili Hitler, mada izgleda kao bezdana prljavtina, nije skandal od kojeg se die kosa na glavi, ve od toga to se desilo nije bilo nita, iliti bila je rupa, jama i praznina, iz ega vie nita nije uslijedilo i u ovjeku nije ostalo nieg drugog do jeze i gaenja. To se u jo viem stupnju odnosi na epigone diktatora. Jer u doba nikoga preuzimanje i primjena vlasti ne znai neku posebnu tekou, kao ni karijera. Stvarno, ona je srazmjerno lako usvojiva vjetina, koja se u prirunicima ba tako tono opisuje, kao, na primjer, nain na koji treba spremiti nitroglicerin. Karijerizam je metodian postupak koji moderni ekstrovertirani Europljanin primjenjuje u irokim razmjerima za ureenje ivota umjesto joge i drugih spiritualnih pravaca. Jer samo je vanjtina vana. Armirati se. U interesu svoga cilja Europljanin e bez prisile postati i asket, jer se bez samoprijegora vie nita ne moe postii. Odricanje se meutim ne dogaa radi onoga to je vie od ivota, nego radi onoga to je manje od ivota. To je lakoumnost. Ono to Europljanin postie svojom tehnikom armacije nije slava, u najviem je tek uspjeh, nije veliina, u najviem tek glasina, nije djelo, u najviem tek atrakcija. Karijera ima recept. Najvaniji sastojak je, kao to znamo, bestidnost. Nedostatak obraza, nitkovluk je potreban za to. Zato su diktator, bestidnik, policajac, dounik, rukovoditelj postali vladari; bestidnost ili bezobraznost preduvjet su da se netko s omalovaavanjem moe odnositi prema ljudskoj biti. Koga si kompromitirao? Nikoga. Sebi pred sobom samim ionako nita ne znai. Jedino potenje. Nikoga karakterizira nepovjerenje prema potenju. Vjeruje samo u podvalu. U doba ma koga potenje je bilo komino. Ismijavalo se, ne zato to je moralni valer, nego zato jer su karakter i obraz i vrstina neto to postoji. Za nikoga potenje je prijevara. Predoivo je tek kao vic. Inae su stvari u doba nikoga podnoljive samo u obliku vica. Vic nije humor, nije satira, nije ironija. Vic ne stoji u vezi sa smijenim, nego s neozbiljnim. Nitko je taj koji ivot pravi vicem. Vano je oduzeti stvarima otricu. Vel

Search related