Click here to load reader

60 60162 601126 TEATROLOGINJA I KAZALIŠNA Medijski rat

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of 60 60162 601126 TEATROLOGINJA I KAZALIŠNA Medijski rat

ULTURA60 14·2·2017
TEATROLOGINJA I KAZALIŠNA KRITIARKA SANJA NIKEVI u novoj knjizi polemizira oko Krlee i njegove ostavštine. Piše da je za neke taj hrvatski autor bio sinonim slobode, dok je za druge Krlea bio simbol onemoguivanja ulaska drugih pisaca u knjievni kanon
Medijski rat komunista i nacionalista oko Krlee
Tekst KRISTINA OLUJI Fotografije SAŠA ZINAJA
Na jednom strunom skupu razgo- varala sam s profesoricom hrvat- skog jezika koja mi je rekla da se u Hrvatskoj drame Miroslava Krlea dovoljno ne igraju u kazalištu. Od-
govorila sam joj da sam samo te godine gledala šest premijera predstava koje su nastale po njegovim tekstovima. Na trenutak je zastala da bi potom re- kla da se ne igraju njegove rane drame. Tada sam shvatila da je teza o tome da se Krlea ne izvodi u kazalištu toliko ušla u svijest ljudi da je prihvaena kao samorazumljiva istina koja funkcionira kao re- klama. Sto puta se nešto ponovi i svi povjeruju da je to istina", opisala je Sanja Nikevi za Nacional jednu od situacija koje su je navele da se esejistiki pozabavi fenomenom pisca Miroslava Krlee.
TEATROLOGINJA I KAZALIŠNA KRITIARKA Sanja Nikevi redovita je profesorica na Odsjeku za kazališnu umjetnost Umjetnike akademije u Osijeku, predsjednica Hrvatskog društva kazališnih kritiara i aktivna lanica brojnih hrvatskih i meu- narodnih udruga kritiara i teatrologa. Akademsko bavljenje Krleom prepustila je krleolozima, a ona je u nedavno objavljenoj knjizi "Mit o Krlei ili kr- leoduli i krleoklasti u medijskom ratu" naglasila Krleu kao medijsku i kulturološku injenicu kroz koju se zrcali dobar dio politikih podjela u hrvat- skom društvu. Autorica na konkretnim primjerima novinskih lanaka i citata razliitih istaknutih osoba iz hrvatskog kulturnog i medijskog ivota, kao što
KULTURA 6114·2·2017
su Velimir Viskovi, Vjeran Zuppa, Igor Mandi i Predrag Matvejevi, pokazuje sveprisutnost ideja o Krleinoj nepoeljnosti i neizvoenju njegovih tekstova u hrvatskom kazalištu devedesetih i nakon njih. Kako bi oslabila mo tih ponavljajuih teza, na kraju knjige donosi popis 78 predstava koje su nastale prema Krleinim tekstovima od 1991. do 2015. Prema terminologiji Sanje Nikevi, krleo- duli su oni koji Krleu smatraju najveim piscem, u najmanju ruku, hrvatske knjievnosti i tvrde da je on promjenom politikih okolnosti zapravo mar- ginaliziran. Krleoklasti smatraju da je Krlein opus precijenjen, sustavno naglašavaju da je bio sklon neargumentiranom vrijeanju, a ne konstruktivnoj polemici i da je podredio knjievnost ideologiji ko- munizma koji uope nije preispitivao. Smatraju i da je samo nominalno bio komunist, dok je istodobno profitirao od tog politikog sustava i ivio lagodnim ivotom buruja. Izmeu tih dviju krajnosti nalaze se autentini krleofili koji, smatra Sanja Nike- vi, vole Krleu zbog njegove umjetnosti, ali oni u ‘’medijskoj buci’’ ne mogu doi do izraaja. "Ono što razlikuje krleodule i krleoklaste nije samo razliito poimanje jednog pisca, nego i knjievno-
sti, društva, kulture i svijeta. Krleoklasti tvrde da devedesetih nismo napravili smjenu u kulturi, da akteri u kulturi koe njen razvoj jer su ostali zatvo- reni u duhovnom stanju koje je bilo karakteristino za prethodni sustav. Krleoduli smatraju da je vlast u devedesetima bila naglašeno nacionalistika i da je stvorena klima u kojoj se namee hrvatstvo pa se zato osjeaju ugroeno, unato tome što se nalaze na utjecajnim društvenim pozicijama. Krle- odulima je Krlea sinonim slobode, intelektualne Europe, lijeve ideje, a krleoklasti smatraju da je Krlea simbol nametanja jednog pisca i onemo- guivanja ulaska drugih pisaca u knjievni kanon. Ipak, i krleoklasti kao što su Igor ic i Davor Velni imaju sklonosti prema Krlei jer su išitali itav nje- gov opus pa je nemogue da ne pronalaze ništa u njemu", istaknula je Sanja Nikevi koja samu sebe definira kao osobu koja voli Krleine drame, ali se ne bavi njegovim cjelokupnim opusom.
OVA ISTODOBNO KNJIEVNA I NEKNJIEVNA TEMA budi veliki interes javnosti pa autorica u razliitim hrvatskim gradovima dri interaktivna
'KRLEOKLASTI dre da je Krlea samo nominalno
bio komunist, dok je istodobno profitirao od tog sistema i ivio
lagodnim ivotom buruja', kae Sanja
Nikevi
ULTURA62 14·2·2017
predavanja koja su popraena uprizorenjem Krle- ine ‘’Salome’’ u izvedbi Selme Mehi. "Napravila sam ozbiljno istraivanje iza kojeg stojim i imam obavezu odrati predavanje kako bi svi stekli svoj sud o knjizi, umjesto da ova tema bude instrumen- talizirana u politike svrhe. Nadam se da e knjiga pomoi u tome da se više ne ponavljaju neistinite teze. Ve zamire teza o neizvoenju Krlee nakon što sam dijelove istraivanja prije knjige objavila u razliitim asopisima. Sada se eše govori o tome da Krleu adekvatno ne igramo ili da ga ne razumi- jemo, više se ne tvrdi da njegove drame uope nisu izvoene u kazalištu", objasnila je Sanja Nikevi.
KAKO KAE, REAKCIJE NA KNJIGU zasad su uglavnom pozitivne, no ona je spremna i na ozbilj- nu polemiku. Smatra da je medijska buka o Krlei vrhunac doivjela izmeu 2011. i 2013., kada su se umjesto argumenata izgovarale uvrede na osobnoj razini. "I Krlea je bio sklon vrijeanju, iako danas kau da je bio poznat kao oštar polemiar. Najpo- znatiji primjer je njegova polemika s Dragutinom Prohaskom koji je napisao povijest srpske i hrvatske knjievnosti. Krlea je omalovaavao njegov izbor i napadao ga kao nestrunu osobu. Prohaska mu je odgovarao argumentima, a Krlea ga je vrijeao, koristei njemu svojstvene ekspresionistike i po- etske termine, izraze kao što su gnjile ili trule", istaknula je. U tridesetim godinama prošlog stoljea Kruno Krsti pod pseudonimom je kritizirao Krleu, popisavši ono što je ocijenio kao njegove greške u pisanju, a nakon kraja Drugog svjetskog rata nije se moglo tako suprotstaviti Krlei, smatra Sanja Nik- evi. "Igor Mandi svojedobno je za Krleu rekao da je bio disident, što se ni u kojem sluaju ne moe rei za nekoga tko je bio na elu Leksikografskog za- voda jer to predstavlja neku vrstu politike funkcije. Prije Drugog svjetskog rata na sceni su vladali puki komadi i melodrame, a u jednom trenutku došlo je do zasienja takvom umjetnošu. Kada se pojavio Krlea, predstavljao je nešto novo sa svojim anti- graanskim pogledom na ivot i umjetnost. Nakon kraja Drugog svjetskog rata prestao je biti poetska i svjetonazorska manjina jer je u Europi došlo do marginalizacije graanske drame i pobjede sekula- ristikog svjetonazora. Skloni smo pogrešno tvrditi da je komunizam kriv za sve, ali do ove je tendencije došlo i u kršanskim zemljama", rekla je Sanja Nike- vi. Objasnila je kako vidi promjenu do koje je došlo u suvremenom shvaanju kazališne umjetnosti. "Umjetnost je izgubila funkciju afirmiranja ivotnih vrijednosti, smatra se da se putem umjetnosti treba ukazati na društvene i psihološke anomalije pa e pojedinac u gledalištu promijeniti svijet. Pojedinac, izloen crnilu i skandalima, nakon toga nema elju mijenjati društvo, nego je ravnodušan i nihilistiki nastrojen", opisala je Sanja Nikevi.
RECENZENT KNJIGE, AKADEMIK BORIS SEN- KER, u razgovoru za Nacional rekao je da njegov recenzentski potpis znai da je preporuio knjigu za objavljivanje, ali ne i da je suglasan sa svime što je u njoj napisano. Po njegovu mišljenju, rije o podjeli koja je preslikana iz podruja politike i politikantstva. Kako kae, ona je prejednostavna
djelovanja krleodula to što misle da nitko osim Krlee nije dovoljno dobar. "Iz kanona su pometeni i oni pisci koji su zastupali Krleinu ideologiju, a kamoli puki pisci kršanskog svjetonazora. Ne- prestano se govori da je Marijan Matkovi njegov klon i da Milan Begovi ima samo ‘Pustolova pred vratima’ i ‘Bez treega’, što nije istina. Ministarstvo kulture izdalo je sabrana djela Milana Begovia, ali nitko se ne pita zašto se o tome ne piše i zašto ne igramo Begovia. Krleina sabrana djela pojavljuju se svakih deset godina, ali i dalje nas neprestano prozivaju da ga ne objavljujemo dovoljno. Ako se sada ne promijeni nešto u našoj kulturi i ako krle- oduli ne prestanu traiti još Krlee i samo Krleu, ostat emo i bez pisaca iz sedamdesetih godina pa emo se za trideset godina moi sjetiti samo Krlee i Ive Brešana", rekla je Sanja Nikevi kojoj je ova knjiga otvorila mogunost da preko Krlee spomene i druge pisce.
Senker smatra da problem nije "Krleina sje- na" nego inercija, nemar i zaborav. U razgovoru za Nacional sugerira da to što postoji logika po kojoj odreene vijesti i teme prodiru u medije, ne znai da se strunjaci ne bave razliitim autorima. "Pišu i mnogi drugi, i o Begoviu i o drugima, ali nitko to ne stavlja na velika zvona kao nekakvo otkrie, kao što su Paolo Magelli i Hrvatsko narodno kaza- lište na sav glas Zagrebu ‘otkrivali’ Josipa Kosora, dakako izvedbom ‘ene’, a istodobno su u HAZU bez ikakve medijske pompe Dubravko Jeli i Ivica Matievi predstavili 12 knjiga ‘Djela Josipa Kosora’, što je, iskreno reeno, i za Kosora, i za Zagreb, i za Hrvatsku mnogo vanije i trajnije postignue od haenkaovske ‘ene’", rekao je Senker koji smatra da nema nikakve potrebe bavljenje bilo kim i bilo kako uvlaiti u ‘’medijski rat’’.
KNJIGA SANJE NIKEVI "Mit o Krlei ili krle- oduli i krleoklasti u medijskom ratu" sadrava teze o kojima postoje razliita mišljenja, kao što je sluaj i s bilo kojim drugim pitanjem oko kojeg se podijele ljevica i desnica. Neupitno je to da je ova tema koja je uobiajeno shvaana kao teška, baš kao i znameniti autor o kojem je rije, pretoena u zanimljivo i protono štivo. Knjiga je pisana ivim polemikim stilom, što je vrijedan doprinos u ra- spravi o nestajanju polemike kao knjievne forme. Sanja Nikevi ne negira znaaj Krlee za hrvatsku knjievnost dvadesetog stoljea i ne dovodi u pi- tanje umjetniku vrijednost njegova raznovrsnog opusa. Doduše, kritiari bi joj mogli prigovoriti da se i ona, baš kao i krleoduli i krleoklasti, koristi Kr- leom u ideološke svrhe, odnosno da joj je namjera na primjeru autora kojem se posveuje ponajviše panje, unato glasovima koji tvrde suprotno, do- kazati da u Hrvatskoj prevladava lijevi svjetonazor. Kako god bilo, u ovoj knjizi obuhvaene su razliite pozitivne i negativne ideje o Krlei, a njihova je nevidljiva prisutnost dugo bila neodvojiva od sa- mog autora. Ta opa mjesta funkcionirala su na gotovo intuitivnoj razini, pri emu se nitko time nije podrobnije pozabavio. Zbog toga je bilo ne samo legitimno nego i nuno baviti se Krleom kao me- dijskom i kulturološkom injenicom.
da bi bila potpuna, ali upravo zato je privlanija i pogodnija za širu uporabu. "U ‘medijskom ratu’ dohvatili su se krleoduli i krleoklasti, oni prvi iz partizanskog, ovi potonji iz ustaškog tabora, kako se meusobno aste, a negdje ispod stola preko kojega lete aše i flaše u pravoj krleinskoj krmi, skutrili se krleofili, kao ona maekovska, haesesovska ‘ne bi se štel mešati’ i ‘najte kaj zameriti’ sredina. Medijski nezanimljivi, pa onda i iskljueni iz ‘rata’ te dobrim dijelom i iz knjige o tom ‘ratu’, svakako su oni koji su meni najzanimljiviji, a to su krleolozi, ljudi koji se kritiki i kompetentno bave Krleom. Krleijanci su još jedna kategorija kojoj nije posveena panja. Oni nisu ni epigoni, nisu imitatori, nego ljudi koji se danas i ovdje na svoj nain i u ime svojega shvaa- nja knjievnosti, kazališta i umjetnosti, pa bilo ono kakvo bilo, obraunavaju s današnjom ‘hrvatskom knjievnom lai’ te ispisuju svoje ‘povratke’, ‘ba- lade’, ‘kraljeva’. Uostalom, za najglasnije Krleine oboavatelje i osporavatelje, za one kojima je Krlea neprekidno na usnama, on je ionako samo rekvizit. Jednima je crveni barjak kojim mašu iznad glava, drugima crvena krpa kojom brišu pod, dakako radi svojih interesa", rekao je Senker za Nacional.
SANJA NIKEVI ISTAKNULA JE da nema ni- šta protiv toga da se strunjaci i novinari bave Krleom, ali je dodala da je najgora posljedica
> AUTORICA STAVLJA NAGLASAK NA KRLEU KAO NEKOGA KROZ KOGA SE ZRCALE POLITIKE PODJELE U DRUŠTVU
'JEDNIMA JE KRLEA crveni barjak kojim mašu iznad glava,
drugima crvena krpa kojom brišu pod, dakako, radi
svojih interesa', kae recenzent knjige Boris
Senker