101

4. MANIPULACIJSKA SREDSTVA

4.1. Osvrt na početak razvoja i ulogu manipulacijskih sredstava

Pokušaji racionalizacije transportnih manipulacija vezani su uz pojavu prve dizalice u XV. stoljeću. Prva dizalica namijenjena dizanju tereta bila je od drva. Do tada su se manipulacije teretom, ako se taj pojam uopće može koristiti, obavljale s pomoću čekića i vitla, odnosno jednostavnijim napravama, ako se teret premještao horizontalno.

Dizalica na parni pogon sagrađena je 1843. godine, dakle četiri desetljeća nakonpronalaska parne lokomotive. Pojava parne dizalice nije unijela bitne promjene u racionalizaciju procesa koji nazivamo manipulacijom.

Kvalitetnije promjene u premještanju tovarne jedinice naslućivale su se s pojavom električnog pogona. Od tada do danas ubrzano dolazi do promjena u podsustavu tehnologije prijevoza (koji smo nazvali podsustavom sredstava za manipulacije).

Današnja manipulacijska sredstva veoma su složena suvremena tehnička rješenja velikoga kapaciteta, brzine i jednostavnosti rada. Ona su već zasebni dio strojogradnje i zahtijevaju specijalizirane kadrove i u proizvodnji i razvoju i u korištenju.

Daljnji razvoj manipulacijskih sredstava može se spoznati i iz toga što danas već postoje potpuno automatizirani procesi premještanja predmeta rada (što je u određenom smislu manipulacijski proces). Postoje i dizalice na tiristorski pogon i programirane faze kretanja rada.

Te promjene izazvane su prije svega pojavom i razvojem "prijevoznih uređaja" koji su omogućili okrupnjavanje jedinice manipuliranja. Novi su "prijevozni uređaji" omogućili nastanak novih tehnologija u prijevozu, a te tehnologije uvjetovale su i drukčija sredstva za manipuliranje (premještanje).

Na današnjoj razini razvoja tehnologije prometa postoje brojni uređaji, naprave, strojevi pa i čitava postrojenja, koji mogu obavljati funkciju prekrcajnih i smještajnih manipulacija.

Prema tomu, sada već i nije iznenađujuće ako sredstva za manipulaciju posjeduju informacijske podsustave koji omogućuju savršenu preciznost rada uređaja za manipuliranje, dajući sve potrebne informacije operatoru i informacijskom sustavu višeg reda koji je smješten u centrali terminala.

Uvođenjem tih rješenja izmijenjena je uloga operatora u terminalu jer realizacija manevra nije više isključivo ovisna o sposobnosti operatera, nego je to prije svega posljedica automatskog programa.

U novim uvjetima mijenja se i način i oblik kontrole.

102

4.1.1. Uloga manipulacijskih sredstava

Prekrcajno-prijevozne aktivnosti sastavni su dio prijevoznog procesa. Prema tomu, i sredstva kojima se obavljaju te manipulacije trebaju pratiti obilježja sredstava na kojima se temelji ukupni prijevozni proces.

Ako bi se promatrala uloga manipulacijskih sredstava u funkciji vremena razvoja prijevoznog procesa, tada bi se spoznalo da se ta uloga nije smanjivala, naprotiv, ona je rasla. To je i logično, jer u neučinkovitom prijevoznom procesu i procesu čiji je ukupni učinak bio znatno manji, gubitak vremena u sporednoj međufazi nije mogao bitno poremetiti ritam ukupnosti procesa. Danas su značajke prijevoznog procesa kvalitetno drukčije, dinamičnije. Faze prijevoza, u općem smislu, postaju sve kraće, jer se realiziraju suvremenim prijevoznim sredstvima o kojima i ovisi ta učinkovitost, a faze pripreme procesa ili pomoćne faze, u koje pripada i faza manipulacije, sve su dulje, i osim tehničkog elementa uključuju i ostale. Ti ostali elementi mogu imati i specifična obilježja, ali su unatoč tomu u interakciji s tehnikom kojom se obavljaju manipulacije i tako se krug zatvara, a povratna veza djeluje. Današnje stanje je takvo da faza vožnje u klasičnom procesu prijevoza iznosi samo 30 do 40% vremena prijevoznog procesa i u razvijenim gospodarstvima. Prema rezultatima istraživanja, četvrtina fonda radnog vremena u procesu društvene reprodukcije otpada na aktivnosti transportno-manipulacijskih i skladišnih aktivnosti, a troškovi realizacije tih aktivnosti iznose oko 50% ukupnih troškova.62

Osnovna činjenica koju treba imati na umu u fazi analize procesa prometne proizvodnje je ta da prijevozno sredstvo (koje je redovito skupo) miruje, dok tehnika namijenjena manipulaciji djeluje. Iz toga se zaključuje da ulaganje u razvoj prijevoznog sredstva, a zapostavljanje sredstava za manipulacije (u tehničkom smislu), uzrokuje suboptimalnost rješenja. Ako proces o kojemu govorimo po opsegu raste (a za opseg prijevoza robe znamo da je tako), tada se i posljedice "raskoraka" povećavaju.

O optimalnom se razvoju manipulacijskih sredstava u našim uvjetima nažalost ne može govoriti. Manipulacijska sredstva, uključujući i ona koja djeluju u unutarnjem -proizvodnom krugu, zaostaju za razvojem prijevoznih sredstava. To zaostajanje nije ujednačeno. U kopnenom dijelu prometnog procesa ono je istaknutije.

Mjera kvalitete manipulacijskih operacija može se promatrati preko koeficijenta mehaniziranosti koji se u literaturi nalazi pod oznakom (fm) i označuje količnik učinka ukrcaja ostvaren primjenom sredstava za manipulacije prema ukupnom učinku u procesu promatrane manipulacije:

iririmim

imimm nqnq

nqf (37)

62 Izvor M. Sretenović: Mogućnosti racionalizacije pretovarno skladišnih procesa koji se realiziraju

viljuškarom primenom stohastičkih modela odlučivanja. Disertacija, Saobraćajni fakultet Beograd, Beograd, 1984, str. 11.

103

gdje je:

qim - količina tereta izmanipuliranog strojno ili primjenom sredstava za manipulaciju (t)

qir - količina tereta izmanipulirana ručno (f)nim - broj radnika koji sudjeluju u procesu mehanizirane manipulacijenir - broj radnika koji ručno obavljaju ukrcajno - iskrcajne manipulacije.

Razlika između prijevoznih i manipulacijskih sredstava najbolje se očituje u tomu što pojedina sredstva za prijevoz i sama posjeduju sredstvo za manipulaciju koje im onda u fazi procesa prijevoza djeluje kao "balast". To se ponajprije pojavilo u pomorskom prometu, gdje su se na plovnim jedinicama ugrađivala sredstva za manipulacije (razne vrste dizalica). Proces se nastavio u području cestovnog prijevoza i sastoji se u tomu da se na cestovna vozila, koja poprimaju obilježja specijalnih, ugrađuje vlastita tehnika za manipulacije. To je češće u građevinskoj industriji, šumarstvu, poljoprivredi itd., a rezultiralo je većom atraktivnošću vozila cestovnog prometa. Uz postojanje objektivnih razloga i opravdanja za takav razvoj događaja, nalazimo i subjektivne razloge, a oni se, po našoj ocjeni, ogledaju u opće smanjenoj brizi za fazu procesa prijevoza koju smo nazvali fazom manipulacije, a samim time i smanjenjem aktivnosti, koje se mogu staviti u funkciju razvoja ovog elementa. Razvoj koji je uslijedio više je posljedica, a manje planirani tijek događaja.

Globalne posljedice dosadašnje prakse u našim uvjetima su takve da možemo govoriti o zaostajanju faze manipulacije u strukturi ukupnog prometnog procesa uključujući tehničku komponentu, ali i kadrovsku za koju nema objektivnog opravdanja, jer u "hiperprodukciji kadrova" ne može biti (ne bi smjelo) "kadrovskog deficita".

4.1.2. Aspekti razmatranja manipulacijskih sredstava

Manipulacijska sredstva, općenito, nisu samo u funkciji ukrcaja ili iskrcaja. Neka od njih mogu biti namijenjena i samom prijevozu koji može, ali ne mora imati obilježje međufaznog (transporteri, prenosilice i sl.).

Ako bismo htjeli analizirati prijevoznu funkciju manipulacijskih sredstava, trebali bismo obaviti niz podjela, kako u vezi s relacijom na kojoj se obavlja prijevoz jedinica tereta ili tereta u cjelini, tako i u vezi s mjestom djelovanja, kapacitetom, vrstom pogona, načinom djelovanja i slično. To, međutim, za ovu svrhu promatranja nije nužno, jer nam je svrha prikazati osnovne predstavnike sredstava za prekrcajne aktivnosti, s naglaskom na tehnologijama koje i danas dominiraju.

U pristupu ovom razmatranju nužna su još neka ograničenja, koja se smatraju potrebnima. Tako npr. treba upozoriti na to da se ova sredstva proučavaju u manjoj ili većoj mjeri i u drugim predmetima obrazovnog programa VI. i VII. stupnja. Naša pozornost bit će usmjerena na ona sredstva koja u uvjetima djelovanja suvremene transportne tehnologije imaju najveće značenje.

Treba istaknuti da su sredstva za prekrcajne manipulacije važan element zaokruženog procesa koji nazivamo "transportnim procesom". To je važan element ne samo radi uspostavljanja kontinuiteta u kretanju, odnosno premještanju robe od isporučitelja do primatelja, nego i zato što ta sredstva posjeduju naglašena specifična

104

obilježja u tehničkom i tehnološkom smislu. Interdisciplinarnost prijevoznog procesa i prometne tehnologije dodatni je razlog za potrebu proučavanja svojstava i značajki sredstava za manipulacije. Aspekt razmatranja trebao bi uvjetovati program razmatranja. Kad se svi ti aspekti sjedine, morali bismo steći ukupna znanja, važna za funkcioniranje ovog podsustava.

U takvom pristupu trebalo bi definirati mjesto i ulogu manipulacijskih sredstava u sklopu tehnologije prometa. Sasvim je sigurno da u ovom gledanju nije moguće razmatrati konstrukcijski ili razvojno-tehnički aspekt sredstava za manipulacije. Isto tako nije nužno i ne bi trebalo razmatrati čisto ekonomski dio problema (kao što su analize cijena, troškova, amortizacije i slično). To bi trebalo proučavati u odgovarajućim predmetima koji već postoje na Fakultetu prometnih znanosti.

U razmatranju tehnologije prometa, kao sustava višeg reda, manipulacijska su sredstva, kao što smo vidjeli, jedan od podsustava. I tu su moguće varijante, jer se u hijerarhijskoj strukturi ta sredstva mogu razmatrati samostalno, ali i kao element ili komponenta jednog od osnovnih podsustava (npr. podsustava infrastrukture ako djeluju u sastavu infrastrukturnih objekata).

Postoji i treća mogućnost - da se manipulacijska sredstva razmatraju u okrilju osnovnih podsustava tehnologije (npr. pri razmatranju tehnologije RO-RO ili huckepack, tehnologije prijevoza s primjenom kontejnera i dr.).

U ovom pristupu opredijelili smo se za razmatranje manipulacijskih sredstava na razini osnovnog podsustava tehnologije cestovnog prometa. Osnovna namjera jest istaknuti značenje ovog segmenta tehnologije. Drugi je razlog za ovakvo opredjeljenje u uvjerenju da se tehnologija cestovnog prometa kao sustav može najbolje spoznati sustavnim pristupom.

4.2. Podjela manipulacijskih sredstava

U literaturi koja obrađuje manipulacijska sredstva nailazi se uglavnom na podjelu tih strojeva i postrojenja (slika 48.) u dvije osnovne skupine:

- u eksploatacijskom i- tehničkom pogledu.

4.2.1. Podjela u eksploatacijskom smislu

U eksploatacijskom smislu manipulacijska sredstva svrstavaju se u tri osnovne podskupine:

- prema obilježjima tereta,- prema mjestu na kojemu se rabe i- prema načinu kretanja jedinice tereta.

105

4.2.1.1. Osnovna podjela manipulacijskih sredstava premaobilježjima supstrata

Prema obilježjima tereta manipulacijska se sredstva također svrstavaju u tri osnovne skupine:

- sredstva za generalni (komadni) teret,- rasuti teret i- tekućine.

Tipični predstavnici sredstava za manipulaciju generalnog tereta su viličari i dizalice. Postoji velik broj tipova tih sredstava, tako da se može i treba govoriti o univerzalnosti i dominaciji tih dviju vrsta. Ona se mogu ilustrirati i slikama koje pokazuju i velike promjene (poboljšanja) tijekom razvoja tih vrsta sredstava.

Slika 48. Aspekti promatranja sredstava za prekrcajne manipulacije

Na slikama koje slijede pokazan je samo manji broj dvaju najzastupljenijih predstavnika sredstava (viličari i dizalice)63; za viličare, od ručnog do onoga namijenjenog manipuliranju kontejnerima, a za dizalice, od dizalice u klasičnom smislu do mostova za manipulacije najkrupnijim jedinicama.

Osim tih dviju osnovnih skupina sredstava za prekrcajne manipulacije, ne mogu se podcijeniti ni naoko jednostavnija sredstva, počevši od ručnih kolica, raznih vrsta rampa i pneumatskih i hidrauličnih platforma prijenosnika, transportera, kliznica i dr.

63 Fotografije su iz časopisa Fracht Management.

horizontalna putanja

vertikalna putanja

kosa putanja

proizvodne linije

terminali

obilježjasupstrata

načinkretanja

mjestouporabe

eksploatacijskiaspekt

rad s prekidnimdjelovanjem

neprekidni radradnog

elementa

tehnički aspekt

sredstva za

prekrcajne manipulacije

rasuti

tekući

generalni

106

Slika 49. Ručni viličari

Slika 50. Bočni viličar

107

Slika 51. Klasični viličar

Slika 52. Viličar za manipulacije kontejnerom

Slika 53. Viličar za manipulacije bačvama i cijevima

108

Slika 54. Tipovi zahvatnih tijela viličara

Slika 55. Viličar nosivosti 120 t

Slika 56. Prijenosnik kontejnera

109

Slike 57. Prijenosnik kontejnera

Slika 58. Prekrcajni most

Slika 59. Suvremeni prekrcajni most

110

Slika 60. Platforma za dizanje tereta

Slika 61. Ručna kolica

Slika 62. Primjena platforme i rampe pri ukrcaju

111

Slika 63. Prekrcajna rampa

Slika 64. Tehnički nacrt hidraulične rampe tipa PSV

112

Tablica 10. Tehnički podaci hidraulične rampe PSV

Produženje 500 mm Produženje 1000 mmTip L2 L1 S O U L1 S O U

mm mm mm mm mm mm mm mm mmI 2000 2500 3435 310 375 3000 2935 380 445II 2500 3000 2935 380 445 3500 3435 450 515III 3000 3500 3435 450 515 4000 3935 520 585

Nosivost za sve tipove je 30 kN, 40 kN, 50 kN,60 kN.Širina pojedinih tipova je 1500 mm, 1750 mm, 2000 mm.

Slika 65. Prekrcajna rampa tipa PS

Tablica 11. Tehnički podaci rampe tipa PS

Tip L1 O Umm mm mm

I 1200 175 245II 1500 225 295III 1750 265 340IV 2000 310 390

Nosivost za sve tipove, ovisno o materijalu izrade, je do 40 odnosno do 60 kN.Širina pojedinih tipova je 1500 mm, 1750 mm, 2000 mm.

113

Slika 66. Prekrcajna rampa tipa STKVPN

Tablica 12. Tehnički podaci rampe tipa STKVPN

Tip L1 L2 P V S O U BHmm mm mm mm mm mm mm mm

I 3700 3200 1200 500 2000 260 350 930II 4200 3700 1200 500 2500 330 350 930III 4700 4200 1200 500 3000 400 350 930IV 5200 4700 1200 500 3500 470 350 930V 5700 5200 1200 500 4000 530 350 930VI 6200 5700 1200 500 4500 600 350 1000

Nosivost za sve tipove je od 40 do 60 kN. Širina pojedinih tipova je 1750 mm, 2000 mm, 2250 mm i 2400 mm.

Slika 67. Transporter kao manipulacijsko sredstvo

114

Slika 68. Transporter

Po slikama se može zaključiti da su u relativno kratkom razdoblju ostvarene suvremene konstrukcije koje u osnovi "izlaze" iz okvira osnovne skupine sredstava što su im prethodila. Zar se viličar za kontejnere sa spreaderom kao zahvatnim organom na slici 52. može usporediti s klasičnim viličarima?!

I slika 62 (a,b,c,d,e,f,g,h,i) dovoljno zorno i argumentirano kazuje o ulozi raznih tipova rampi i platformi.

Razvoj tih dvaju osnovnih predstavnika sredstava za manipulacije generalnim teretom uvjetovan je nastankom i razvojem specifične industrije za proizvodnju manipulacijskih sredstava koja je u stalnom razvitku.

Druga osnovna skupina manipulacijskih sredstava, s obzirom na obilježja tereta, jesu transporteri namijenjeni prije svega sipkim teretima (iako transporteri mogu biti i u funkciji manipulacija komadnim teretom).

S obzirom na mjesto primjene, razlikuju se sredstva koja se primjenjuju u terminalima i sredstva koja djeluju na linijama proizvodnog procesa (bez obzira na industrijsku granu). Ta se podjela može i dalje raščlanjivati (ovisno o vrsti terminala i obilježjima supstrata i dr.).

4.2.1.2. Podjela manipulacijskih sredstava s obzirom na putanju kretanja supstrata

U ovom smislu najjednostavnija je podjela na sredstva čiji zahvatni organ s jedinicom manipulacije ima kosu, vodoravnu ili pak okomitu putanju.

Ta podjela, iako je uobičajena, ne govori mnogo i ne definira posebno pojedine skupine tih sredstava. Stoga se može prigovoriti opravdanosti njenog egzistiranja. Neka sredstva ne mogu npr. istodobno obavljati sva tri načina kretanja (dizalice), pa bi se u tom slučaju moglo govoriti o podjeli po načelu univerzalnosti, a stupanj univerzalnosti

115

ukazivao bi na podobnost uporabe. Podjela bi se mogla obaviti i ovisno o načinu rada pogonskog sredstva i dr.

4.2.2. Podjela manipulacijskih sredstava u tehničkom smislu

U tehničkom pogledu, sredstva za manipulacije svrstavaju se u dvije osnovne skupine, ovisno o kontinuitetu kretanja radnog organa, i to na:

- sredstva s prekidnim djelovanjem i- sredstva s kontinuiranim djelovanjem.

Opravdanje za takvu podjelu nalazi se u specifičnosti proračuna manipulacijske moći. Manipulacijska moć, učinak ili kapacitet redovito su veći u sredstava koja u svom radu nemaju praznog hoda, ali to nije jedini element uspješnosti djelovanja.

Ako bismo htjeli analizirati manipulacijski učinak, mogli bismo analizirati učinak iskazan količinom izmanipulirane robe (u t/h).

Učinkovitost bismo mogli iskazivati i s obzirom na:

- cijenu izmanipulirane jedinice supstrata i- potrošnju pogonske energije i dr.

Iskazivanje učinkovitosti s obzirom na cijenu izmanipulirane robe ima opravdanja, posebice u slučajevima kada postoji mogućnost komparativnih rješenja. U tom slučaju morali bismo uzeti u obzir sve elemente analize koji su zastupljeni u cijeni.

Analiza s obzirom na potrošnju pogonske energije, osim ekonomskog, može uključivati i druge aspekte razmatranja koji se temelje, na primjer, na dostupnosti, raspoloživosti i sl.

4.3. Radni učinak manipulacijskih sredstava

Pod radnim učinkom manipulacijskih sredstava podrazumijeva se učinak odgovarajućeg sredstva u jedinici vremena iskazan u broju tona (t) ili u komadima izmanipulirane robe. Treba razlikovati učinak koji manipulacijska sredstva mogu postići s obzirom na svoje tehničke značajke od učinka koji se postiže u objektivnim uvjetima. Radni je učinak u normalnim uvjetima redovito manji od teorijskog. U objektivnim uvjetima radni je učinak poznat pod pojmom "eksploatacijska norma proizvodnosti", a teorijski radni učinak pod pojmom "tehnička norma proizvodnosti".

Postupak proračuna radnog učinka manipulacijskih sredstava razlikuje se ovisno o načinu djelovanja zahvatnog uređeja.

116

4.3.1. Radni učinak manipulacijskih sredstava s prekidnim djelovanjem

Za sredstva s prekidnim (cikličnim) djelovanjem radni učinak se određuje primjenom modela

t/h 3600 1 TGQ n(38)

gdje je:

Gn - nazivna nosivost određenog manipulacijskog sredstva u (t)T - vrijeme trajanja cilusa u (s)

Modelom (38) iskazan je nazivni učinak koji je, kao što je navedeno, veći od učinka u uobičajenim radnim uvjetima.

Smanjenje radnog učinka u praksi može biti posljedica raznih okolnosti koje se najčešće manifestiraju preko tri osnovna parametra (, , ).

Uključivanjem tih elemenata u model (38) dobiva se učinak u realnoj sredini koji glasi:

1QQ R (39)

odnosno

13600 1TGQQ nR (40)

gdje je:

- koeficijent zahvata (koji predstavlja količnik između praktičnog i teorijskog zahvata)

- koeficijent korisne nosivosti koji se može mijenjati s promjenom zahvatnog uređaja:

11

nn GGG (41)

1

- gubitak vremena na radu u (%)G - korisna nosivost u (t)G1 - masa zahvatnog uređaja u (t)

Ako bi trebalo analizirati radni učinak u nekoj drugoj vremenskoj jedinici, npr. smjeni () ili danu (d), tada bismo model (38) pomnožili s odgovarajućim elementom , odnosno ( s) (brojem smjena u danu).

117

4.3.2. Radni učinak manipulacijskih sredstava s neprekidnim djelovanjem

Radni učinak manipulacijskih sredstava s neprekidnim djelovanjem također se analizira u teorijskim i praktičnim vrijednostima.

Razlikujemo i postupak proračuna za komadni ili generalni teret prema rasutom teretu.

Nazivni radni učinak za komadni teret nalazi se primjenom modela

t/h 6.3 1 lvGQ (42)

a za rasutu robu

t/h 3600 vFQ (43)

odnosno

hvFQ /m 3600 3 (44)

gdje je:

G - masa komadnog tereta u (kg)v - brzina kretanja radnog organa u (m/s)l - razmak tereta na radnom organu u (m)F - površina rasute robe na radnom organu u (m2) - zapreminska masa (t/m3).

Ako je poznato opterećenje (po 1 m iskazano u kg) na radnom organu za rasuti teret, tada se radni učinak nalazi prema modelu:

t/h 6.3 vqQ (45)

Stvarni učinak manipulacijskih sredstava s kontinuiranim djelovanjem i ovdje se nalazi korekcijom modela (43) gubitkom vremena na radu i koeficijentom iskorištenosti teorijskog poprečnog presjeka, nakon čega se dobiva model (46)

t/h 13600 vFQ R(46)

Postupak proračuna radnog učinka u nekoj drugoj jedinici vremena identičan je ranije prikazanom postupku.

118

4.4. Vremenske analize i pokazatelji djelovanja manipulacijskih sredstava

Osnovne predstavnike manipulacijskih sredstava treba promatrati u funkciji tehnologije prijevoza (MS=f(Teh)). Prvim najstarijim tehnologijama prijevoza, koje smo prethodno nazvali prvim klasičnim tehnologijama, pripadala su jednostavna sredstva za manipulacije, počevši od pajsera i kliznica do ručnih kolica. Pojavom suvremenih tehnologija mijenja se i uloga sredstava za manipulacije. U današnjim uvjetima osnovni je predstavnik tih sredstava nedvojbeno viličar koji se, kao što smo već vidjeli, razvio s brojnim specifičnim obilježjima koja omogućuju njegovu najrazličitiju primjenu (univerzalnost). U današnjim uvjetima viličar je nezamjenjivo manipulacijsko sredstvo koje se uspješno primjenjuje u gotovo svim suvremenim tehnologijama prometa. Ta širina primjene i univerzalnost zahtijevaju nešto podrobnije upoznavanje značajki tog sredstva.64

Osim analize učinka o kojem smo već govorili i pri čemu posebnu pozornost treba pokloniti analizi ciklusa djelovanja (Tc), nužno je analizirati i osnovne pokazatelje učinkovitosti uporabe sredstava za manipulacije. U tom smislu, po uzoru na cestovna prijevozna sredstva, poželjno je, osim učinka, pratiti i analizirati još neke pokazatelje kao što su:

- vremenski učinak rada,- tehnička ispravnost,- učestalost uporabe i dr.

Praćenje tih pokazatelja omogućit će uvid u uspješnost djelovanja, a na temelju toga i ukupnu učinkovitost primijenjenog manipulacijskog sredstva.

4.4.1. Analiza vremena djelovanja manipulacijskih sredstava

4.4.1.1. Knjigovodstveno vrijeme

nmčmumkm DDDD (47)

gdje je:

kmD - knjigovodstveni dani manipulacijskog sredstva

umD - dani uporabe manipulacijskog (manipulacijskih) sredstva

čmD - dani provedeni u čekanju

nmD - dani provedeni u kvaru (nesposobnost)

64 Što se tiče tehničkih značajki, njih bi tehnolog prometa trebao podrobnije proučavati u ostalim

nastavnim predmetima. Tehnološka obilježja, te učinci i analiza primjene, predmet su interesa ovog nastavnog predmeta, ali u određenoj mjeri i drugih stručnih predmeta koji se slušaju na ovom fakultetu.

119

Ako se analizira rad više jedinica manipulacijskih sredstava iste marke i tipa, tada model (47) treba množiti s brojem sredstava, pri čemu je:

MS

iinmičmiumikm DDDMSD

i1

(48)

odnosno

nčuk DDDDMS (49)

gdje je:

MS - broj homogenih manipulacijskih sredstava

MS

ininm

MS

ičičm

MS

iuium DDDDDD

111;;

Ako se dogodi da struktura sredstava za manipulacije nije homogena, neovisno o tomu jesu li razlike u markama ili tipovima, odnosno nosivosti manipulacijskih sredstava, bilo bi poželjno (da se ne kaže nužno) izraditi vremensku analizu u funkciji strukture.

U tom bi slučaju model (48) trebalo primijeniti za pojedine homogene skupine, što se opisuje modelom (50).

nniiii ikmikmikmikm MSDMSDMSDMSD ...2211

(50)

n

iikmikm iiii

MSDMSD1

(51)

odnosno

ni kkkk DMSDMSDMSDMS ...21

(52)

n

ikk ii

DMSDMS1

(53)

gdje je:

MS - broj sredstava za manipulacije u homogenoj skupinin - broj homogenih skupina manipulacijskih sredstavak - oznaka za knjigovodstveni (indeks "m" koji kazuje da je riječ o

manipulacijskim, za razliku od prijevoznih sredstava, izostavlja se radi pojednostavljenja).

120

4.4.1.1.1. Dani djelovanja manipulacijskih sredstava pri heterogenoj strukturi

Potreba za pojedinačnom analizom dana rada manipulacijskih sredstava, kada je riječ o heterogenoj strukturi, uvjetovana je prije svega različitim uvjetima rada, zatim konstrukcijskim značajkama pojedinih tipova i skupina sredstava i dr.

Opći prikaz dana rada uporabe manipulacijskih sredstava uključuje sve radne dane svih skupina sredstava, što se može predočiti u obliku:

nn uuuuuuuu MSDMSDMSDMSD ...2211

(54)

odnosno, s obzirom na (53)

n

iuu i

DMSDMS1

(55)

4.4.1.2. Koeficijent djelovanja (angažiranja) manipulacijskih sredstava (m)

Koeficijent djelovanja ili angažiranosti sredstava za manipulacije kazuje o njihovoj iskorištenosti s obzirom na knjigovodstveno (inventarsko) vrijeme.

Potreba za spoznavanjem koeficijenta djelovanja pojedinih sredstava manipuliranja pojavljuje se iz dva osnovna razloga:

- zbog sve veće primjene manipulacijskih sredstava u procesima izmjene sredstava za prijevoz pa i prijevoza na kraćim relacijama i

- zbog sve većih nabavnih cijena manipulacijskih sredstava.

Polazeći od početne definicije proizlazi da je

kum DD / (56)

Ako je riječ o nehomogenoj strukturi manipulacijskih sredstava, tada je:

111/ kum DMSDMS (57)

222/ kum DMSDMS (58)

333/ kum DMSDMS (59)

jjj kum DMSDMS / (60)

Slijedom toga zajednički bi se koeficijent djelovanja manipulacijskih sredstava ( m ) dobio pronalaženjem ponderirane aritmetičke sredine

121

jj

jj

kkkkkk

mjkkmkkmkkm MSDMSDMSD

MSDMSDMSD

...

...

2211

2211 21 (61)

odnosno:

n

ik

n

imikk

m

i

ii

DMS

MSD

1

1

(62)

4.4.1.3. Tehnička ispravnost manipulacijskih sredstava (mt

)

k

čut D

DDm

1 (63)

(za jedno sredstvo) odnosno za raspoloživih (n) sredstava i homogenu strukturu:

i

ii

mnk

n

iču

t D

DD 1 (64)

I ovdje se postavlja pitanje je li nužno pratiti ispravnost manipulacijskih sredstava po markama i tipovima. Odgovor bi trebao biti potvrdan, jer se jedino pri takvom zasebnom praćenju manipulacijska sredstva mogu uspoređivati.

1111/ kut DMSDMS

m (65)

2212/ kut DMSDMS

m (66)

nnmn kut DMSDMS / (67)

Zajednički koeficijent tehničke ispravnosti ( tm ) dobio bi se modelom:

nn

nnn

kkkkkk

mtkkmtkkmtkktm MSDMSDMSD

MSDMSDMSD

...

...

2211

2211 21 (68)

n

ikk

n

itmikk

tm

ii

ii

MSD

MSD

1

1

(69)

122

4.4.1.4. Iskorištenost manipulacijskih sredstava u tijeku dana (24 sata) ( md )

a) za jedno manipulacijsko sredstvo za jedan dan ( 1md )

24/1 umd H (70)

b) za homogena manipulacijska sredstva ( hmd )

uumd DMSHMSh

24/ (71)

Ako je riječ o nehomogenim manipulacijskim sredstvima tada je:

nuuuu HMSHMSHMSHMS ...21

pa je

n

imk

n

iu

md

ii

i

nMSD

HMS

1

1

24 (72)

gdje je:

n

iui

HMS1

- ukupni sati korištenja (djelovanja) manipulacijskih sredstava

koja se promatraju

nmd - iskorištenost sredstava za manipulacije s nehomogenom strukturom u

tijeku dana

iuHMS - sati uporabe i-te homogene skupine

n - broj homogenih skupina manipulacijskih sredstava

4.4.1.5. Učinkovitost korištenja vremena na radu (me)

uueme HH / (73)

gdje je:

H ue - vrijeme efektivnog rada koje se dobije kad se od vremena na radu odbije vrijeme čekanja zbog doručka (Hud), zatim promjene operatera, nepotrebno stajanje i drugi gubici (Hug).

Prema tomu, vrijeme uporabe (Hu) razlaže se na:

ugudueu HHHH (74)

123

uguduue HHHH (75)

ugudue

ugudume HHH

HHH

(76)

To je jedan od bitnih pokazatelja i pruža veoma dobar uvid u ukupnu učinkovitost primjene sredstava za manipulacije. Jedini mu je nedostatak što ne pokazuje u kojoj je mjeri učinkovitost vremena na radu stvarno realizirana jer ne razlikuje učinkovitost u funkciji iskorištenosti nazivne nosivosti kao i prijeđenog puta.

Ako bi zahvat sredstva bio manji od nazivne nosivosti (Gn), što se često događa, a ako uz to postoje i teškoće u povratku (zaobilazni put), tada je nužno podrobnije analizirati ta dva elementa, što s obzirom na prijašnja znanja neće biti teško.

Iz prethodnih je izlaganja očito da se uspješnost korištenja vremena na radu može i treba promatrati zasebno ako je riječ o heterogenoj strukturi sredstava mehanizacije. Postupak analize bio bi jednak već naznačenom.

4.4.2. Osvrt na osnovna obilježja viličara i dizalica kao manipulacijskih sredstava od interesa za tehnologiju prometa

4.4.2.1. Viličar

Viličar pripada skupini manipulacijskih strojeva koji se u praksi koriste u velikom broju. Ako se postavi pitanje postoji li u suvremenim transportnim procesima alternativa viličaru, odgovor je negativan.

Na današnjem stupnju razvoja tehnologije prometa postoje i koriste se razne vrsti i tipovi viličara, što se može uočiti na priloženim fotografijama. Njihova primjena i uloga gotovo je nezamjenjiva u većini proizvodnih procesa, na terminalima i u skladištima. Pri opisu značajki viličara najčešće se kaže da su to strojevi sa suvremenim ekonomsko-tehničkim rješenjima i značajkama koje im osiguravaju pouzdanost i ekonomičnost u primjeni. U strukturi zastupljenosti najbrojniji su ručni viličari kojih ima oko 85%, a nosivost im je i do 2000 kg. S obzirom na konstrukciju i mjesto djelovanja, viličari se mogu razlikovati po skupinama, tako da se, na primjer, s obzirom na širinu djelovanja ističe da postoje tri generacije viličara.

U prvu se generaciju svrstavaju viličari sa slobodno nošenim teretom, u drugu "hibridni" viličari, a suvremeni viličari u skladištu pripadaju trećoj generaciji. "Hibridne" konstrukcije uključuju dobra svojstva prethodnih konstrukcija i imaju mogućnost pomicanja težišta tereta koje je pri zahvaćanju i ostavljanju izvan baze viličara, a u kretanju unutar baze, što im daje prednost pri djelovanju u zatvorenim prostorima ograničenih dimenzija.

124

Viličare treće generacije karakterizira mogućnost slobodno nošenog tereta zahvaćenog specijalnom zahvatnom napravom koja omogućuje rad bez manevriranja. Širina operativnog prostora je u tom slučaju još manja.

Ako se promatra operativni prostor za djelovanje navedenih skupina viličara, uočava se npr. da druga generacija viličara, za razliku od prve, štedi širinu prostora za oko 23%, a treća za oko 55%.

Rast proizvodnje viličara u Njemačkoj65 je kontinuiran (sl. 69). Za naše uvjete nema podataka o manipulacijskim sredstvima a u okviru toga ni o viličarima i prognozi njihova razvoja.

0

10000

20000

30000

40000

50000

60000

1967 1973 1979 1985 1991 1997

Slika 69. Pregled i prognoza proizvodnje viličara u Njemačkoj

Ako se analizira mjesto primjene viličara u praksi, uočava se, također važna spoznaja, da je samo oko 6% viličara u vlasništvu velikih pogona a ostalih oko 94% je u malim i srednjim proizvodnim pogonima.

Za viličar budućnosti očekuje se da udovoljava sljedećim osnovnim zahtjevima:

1. lakoća upravljanja2. sigurnost pri radu3. minimalan utjecaj na okoliš4. lakoća održavanja5. mogućnost nabave rezervnih dijelova6. standardiziranost konstrukcije8. tipizirani konstrukcijski dijelovi9. minimalan gubitak vrijednosti.

S obzirom na vrstu pogona, razlikuju se viličari s dizelskim motorom, viličari s Ottovim motorom uključujući i one s pogonom na plin, i viličari s elektromotorom. Brzina kretanja u operativi može biti različita što zavisi od konkretnih uvjeta. Mogu se naći i podaci o brzini kretanja većoj od 20 km/h.

65 Logistik im Unternehmen, 1-2/2001.

125

U dizelskih motora snaga je u funkciji namjene i u rasponu je od 15 kW do 75 kW, ali može biti i znatno veća.

Viličari na elektropogon napajaju se s 12, 24, 36 ili 48 V.

Viličari se uglavnom proizvode serijski za tržište i nepoznatog kupca. S obzirom na vrstu pogona, sve više dolaze do izražaja viličari s elektropogonom, prije svega zbog poznatih ekoloških prednosti. S obzirom na nosivost, standardni se viličari mogu svrstavati na razne načine. Tako se npr. nailazi na podjelu čelnih viličara po sljedećim skupinama:

a) nosivosti do 0,8 t,b) nosivosti od 1 do 1,6 t,c) nosivosti od 2 do 2,5 t,d) nosivosti 3 do 3,5 t.

Radna sposobnost klasičnih viličara je do 5000 kg, ali postoje i viličari znatno veće nosivosti (120 t).

Najveći viličari na svijetu su oni nosivosti od 120 t. Manipulirao je teret od 110 t na razmaku težišta od točke oslonca 1,2 m. Ako se takav viličar optereti sa 80 t, tada težište tog tereta može biti i na 2,3 m od točke oslonca. Vilice tog viličara dugačke su 3,65 m, a široke 350 mm svaka. Viličar je opremljen dizelskim motorom snage 399 kW. Širina viličara je 350 mm, a dužina 365 mm, a proizveden je u seriji od 10 komada.66

Viličari s jednostupnjevitom dižućom konstrukcijom ili simpleksom mogu dizati terete samo do svoje visine. Visina viličara se ne mijenja u tijeku dizanja. Takav viličar nije prikladan za dizanje na veće visine, ali je vrlo jednostavan. Rabi se za dizanje teških tereta, čak do 12 tona.

Dvostupnjevita se konstrukcija naziva dupleks. Pri dizanju tereta gabarit viličara se ne povećava pa je stoga vrlo praktičan, a uvelike se primjenjuje u proizvodnom i transportnom lancu.

Konstrukcija s tri stupnja naziva se tripleks. Viličari s takvim mehanizmom mogu prolaziti kroz niže otvore i dizati teret na veće visine, sve do 6 m, ali samo manje terete.

S obzirom na položaj tereta u odnosu na viličar, razlikuju se dvije skupine: bočni i čelni viličari. Pri usporedbi radnog prostora, što se smatra jednim od osnovnih obilježja, vidljivo je da klasični viličar može djelovati u znatno užem prostoru ako dužina tereta ne prelazi 2 m (slika 70).

66 Fracht Management, 3/85, str. 19.

126

Slika 70. Usporedba operativnog prostora za primjenu čelnog i bočnog viličara

Slika 71. Operativni prostor prema dužini tereta

4.4.2.1.1. Jedinice manipuliranja u primjeni viličara

U praksi se pojavljuje veliki broj jedinica tereta pakiranih na razne načine po obliku i dimenzijama. Možemo ih svrstati u skupine koje imaju zajednička svojstva s obzirom na manipulaciju i transport. Najbolje su za transport viličarom paletno-paketne jedinice raznih vrsta i dimenzija, ovisno o vrsti i tipu palete.

Osim paletno-paketnih jedinica, postoje druge jedinice tereta, npr.:

- cilindričnog oblika (koturi, žice, role papira, betonske cijevi i dr.),- u vezovima (cijevi, šipke, željezni profili u vezovima i dr.),

127

- valjkastog oblika (balvani, bačve i dr.),- u tekstilnoj i papirnoj industriji,- u drvnoj industriji (rezana građa, sanduci, celulozno drvo i dr.),- u ljevaoničkoj industriji,- rasutih materijala, i dr.

Ti se tereti, osim vilicom, zahvaćaju i raznim drugim vrstama uređaja ili zahvatnih organa. Najbrojnija su razna kliješta: za ciglu, za bale i za roto-papir, hidraulička rotacijska ploča za bočno okretanje i istresanje različitih tereta (rasutih i tekućih), kliješta za betonske blokove, mehanička žlica, kliješta za bačve, kao i druge varijante i oblici.

Što se tiče operativne dužine djelovanja (relacije manipulacije) viličara, ona u viličara na elektropogon iznosi do 50 m, a u viličara na pogon s motorom s unutarnjim izgaranjem do 100 m.

U istraživanju provedenom u radnim uvjetima, području djelovanja viličara (relaciji prijevoza) pridana je znatna pozornost, pri čemu se upozorava na potrebu da se pronađe gornja granična vrijednost relacije manipulacije na temelju troškova koje zahtijeva pojedina varijanta.

Elektroviličar nije prikladan za rad na neravnoj podlozi zbog mogućnosti prekida napajanja. I nagib operativne zone utječe na izbor pogona pri čemu se daje prednost pogonu s motorom s unutarnjim izgaranjem. Dopušteni uspon ne bi trebao biti veći od 15%, a pad ne bi smio biti veći od 7 do 10%.

Kad je riječ o radnoj sposobnosti klasičnog elektroviličara mogu se naći podaci da viličar nazivne nosivosti 1,5 t jednim punjenjem baterija može ostvariti učinak od oko 300 t u smjeni pod pretpostavkom da manipulira na prosječnoj udaljenosti od 20 m, pri nagibu od 5% i dizanju tereta na visinu 1,2 m.

Čelni viličari, posebice oni male i srednje nosivosti, imaju mali razmak osovina s uskim kolotragom.

Ako bi se razvrstavala znakovita obilježja viličara, tada bi ta obilježja trebalo promatrati s četiri osnovna aspekta:

- s aspekta konstrukcije viličara, obično se razlikuju način djelovanja (kontinuirani ili diskontinuirani), oblik putanje kretanja s mogućnošću mijenjanja ili bez mogućnosti mijenjanja putanje, stupnjevi slobode kretanja radnog uređaja gdje se mogu razlikovati putanje s jednim ili više stupnjeva slobode; s obzirom na vrstu pogona, može se govoriti o ručnim i motornim pogonima, a s obzirom na kapacitet - o malom, srednjem i velikom kapacitetu;

- s aspekta relacije prijevoza - manipuliranja obično se razlikuju tri tipa relacija: male, srednje i dulje relacije pri kojima se može djelovati i u sprezi s prikolicom;

- s aspekta supstrata čijem manipuliranju je namijenjen, obilježja viličara su uvjetovana agregatnim stanjima supstrata pri čemu se supstrat može promatrati u funkciji oblika supstrata i njegove prilagođenosti procesu djelovanja viličara;

128

- četvrti se aspekt odnosi na subjektivni čimbenik i u okviru njega bi trebalo govoriti o priučenosti operatora.

Bočni viličar namijenjen je manipulaciji svih vrsta tereta u kojih je zbog velike duljine otežan prijenos. To su npr.: trupci, grede, daske, cijevi, sanduci, limovi, profilirano željezo i ostali glomazni dugi tereti. Nosačem tereta, s pomoću teleskopskih hidrauličnih cilindara, obavlja se uvlačenje i izvlačenje vilica kao i podizanje, spuštanje i odlaganje.

4.4.2.1.2. Osnovni elementi izbora viličara

Izbor viličara u pravilu je funkcija dvaju elemenata: tehnoloških zahtjeva i tržišnih mogućnosti.

Analizirajući kriterije podobnosti viličara, obično se spoznaju četiri vrste kriterija: mogućnosti zahvaćanja manipulacijske jedinice, brzine rada, zahvaćanja prostora te preglednosti omogućene operatoru.

Budući da je viličar tipičan predstavnik sredstava s prekidnim djelovanjem s tehnološkog aspekta pri izboru osnovnu pozornost treba pokloniti vremenskoj analizi ciklusa. Obično se trajanje ciklusa promatra po elementima:

11

1iitT (77)

pa je u tom slučaju potrebno analizirati svih jedanaest pojedinačnih vremena.

Vremensku analizu ciklusa moguće je međutim obaviti i skraćenim postupkom u kojemu se polazi od podataka proizvođača.

Prema tom postupku unutar uobičajenih jedanaest elemenata mogu se izdvojiti tri skupine elemenata:

- skupina elemenata koji se odnose na kretanje,- skupina elemenata koji se odnose na okomiti tijek tereta i- skupina elemenata koji obuhvaćaju manevriranje zahvaćanja, odnosno

odlaganje supstrata.

Na temelju tih triju osnovnih elemenata utvrđuje se orijentacijsko vrijeme trajanja ciklusa. Takav pristup omogućuju podaci proizvođača koji se nalaze u reklamnim prospektima (maksimalna brzina, sposobnost ubrzanja i usporenja i brzina kretanja zahvatnog uređaja). U tom slučaju orijentacijski model za proračun vremena ciklusa bio bi:

dsdsd

p

srsrt

V

h

V

h

V

l

a

V

V

l

a

VT

pp

p 21

max

max

max

0max 22

00

0 (78)

gdje je:

T - vrijeme trajanja ciklusa (s)

129

0maxV - maksimalna brzina kretanja opterećenog viličara (m/s)

0sra - srednje ubrzanje i usporenje kretanja viličara pod teretom (m/s2)

0l - udaljenost prijevoza tereta u (m)

pVmax - maksimalna brzina kretanja neopterećenog viličara (m/s)

psra - srednje ubrzanje i usporenje kretanja neopterećenog viličara (m/s2)

pl - udaljenost kretanja neopterećenog viličara u svrhu novog zahvata (m)

h1 - srednja visina dizanja i spuštanja tereta na mjestu zahvaćanja (m)h2 - srednja visina dizanja i spuštanja tereta na mjestu ostavljanja tereta (m)

sdV - srednja brzina dizanja i spuštanja zahvatnog organa pri uzimanju i

ostavljanju tereta (m/s)td - vrijeme koje se dodaje kao neproduktivno (s)

Radi spoznavanja pojedinih elemenata i postupka njihovog proračuna iznose se znakoviti grafički prilozi za viličare promatranih skupina čija je primjena promatrana za prekrcajno-skladišne procese. To međutim ne umanjuje važnost spoznaje iz ovog pristupa jer se može primijeniti i na bilo koji drugi manipulacijski zadatak iz djelokruga rada viličara.

Slika 72. Brzina spuštanja zahvatne naprave pod opterećenjem

Brzina djelovanja u pojedinim fazama ciklusa nezaobilazan je kriterij. Rezultati istraživanja brzine za klase viličara glase:

spsodpdo

sd

VVVV

V1111

4

130

gdje je:

sdV - srednja (harmonijska) brzina

doV - brzina dizanja zahvatne naprave pod opterećenjem

dpV - brzina dizanja zahvatne naprave bez opterećenja

soV - brzina spuštanja zahvatne naprave pod opterećenjem

spV - brzina spuštanja zahvatne naprave bez opterećenja

Slika 73. Brzina dizanja opterećene zahvatne naprave

131

Slika 74. Brzina kretanja viličara

4.4.2.1.2.1. Analiza dijagrama brzine kretanja viličara

S obzirom na to da se u modelu (78) pojavljuju srednje (harmonijske) vrijednosti za ubrzanje i usporenje, ovo se ubrzanje izvodi iz uvjeta da je zbroj vremena ubrzanja i usporenja jednak dvostrukoj vrijednosti nekoga srednjeg vremena, dobivenog na osnovi srednjeg ubrzanja, odnosno:

maxmax

2

max

1

max :2 Va

V

a

V

a

V

sr (79)

132

Slika 75. Srednja brzina zahvatne naprave viličara

sraaa

211

21 (80)

odnosno:

21

212

aa

aaasr

(81)

(što je harmonijska sredina ubrzanja i usporenja)

Budući da prvu skupinu vremena ciklusa označuje vrijeme provedeno u kretanju viličara, nužan je osvrt na vrijeme vožnje viličara u teorijskom smislu koje se može predočiti slikom 76.

Na slici je pokazana brzina kretanja viličara (v) u funkciji vremena (t).

133

Slika 76. Dijagram brzine kretanja viličara u funkciji vremena kada se proces kretanja sastoji od faze usporenja, faze vožnje maksimalnom

brzinom i faze kretanja pri usporenju

Iz dijagrama se uočava da se u procesu kretanja viličara od izvora do cilja manipuliranja supstrata pojavljuju tri znakovita kretanja, odnosno vremena u kojima se ta kretanja realiziraju.

Prvo znakovito kretanje odvija se u vremenu koje je potrebno da se prijeđe iz početne (nulte) brzine u maksimalnu brzinu kretanja. To se vrijeme može označiti vremenom (t1) a njegova vrijednost s vmax/a1.

Drugi segment znakovitoga kretanja u predočenom slučaju odgovara kretanju viličara konstantnom maksimalnom brzinom (vmax).

Treći segment je kretanje viličara uz usporenje koje počinje pri vmax a završava pri brzini v = 0. Vrijednost tog dijela, vremenski, iznosi vmax/a2.

Što se tiče brzine kretanja viličara, ona se u predočenom dijagramu može predstaviti na sljedeći način:

vv tttta

ttv

ta

tv

222

21max

11

tza

tza

tt<0za

(82)

Put koji viličar prijeđe tijekom kretanja može se predočiti u funkciji srednjeg ubrzanja i jednadžbe kretanja, odnosno:

vt

dttvl0

(83)

vt

tv

t

t

tdtttadtvdttal

2

2

1

1

22max0

1 (84)

134

Rješenjem i uvrštavanjem dobiva se model za prijeđeni put koji glasi:

srv a

vtvl

2max

max (85)

Ako je

1

max2

a

vtv

tada se u tom vremenu ne može postići maksimalna brzina ( vmax) pa se ubrzanje ostvaruje do vremena t1 a nakon toga dolazi do usporenja. Model za nalaženje puta (86) u tom je slučaju

vt

dttvl0

(86)

a nakon rješenja dobije se

m 4

2vsr tla

l

(87)

Prema tomu, duljina puta (1) koja se prijeđe viličarem u vremenu tv za analizirana dva slučaja jest:

sr

vsr

srsrv

v

a

vta

a

v

a

vtv

tlmax

v

2

maxv

2max

max

2 tza

4

2 tza

(88)

Rješenjem tih jednadžbi po (tv) dobije se

srv

vsr

srv

srv

a

vt

ta

a

vts

va

v

ltmax

22

max2

max

max

za 4

za 1

(89)

U klasičnom proračunu trajanja ciklusa analizira se svaki od deset vremenskih elemenata: vrijeme zahvata (t1), vrijeme okretanja viličara s teretom (t2), vrijeme kretanja u svrhu svladavanja relacije manipulacije (t3), vrijeme dovođenja teleskopa u položaj za ostavljanje tereta (t4), vrijeme visinskog dovođenja radnog organa iz položaja za vožnju u položaj ostavljanja tereta (t5), vrijeme odlaganja tereta (t6), vrijeme vraćanja - dovođenja teleskopa odnosno zahvatnog organa u položaj za vožnju

135

(t7), okretanje viličara radi povratne vožnje (t8), vrijeme vraćanja viličara u ciljnu poziciju (t9) i vrijeme dovođenja zahvatnog organa u položaj zahvata (t10).

U realnim uvjetima model (87) može se uspješno primijeniti i u slučaju

sra

vl

2max

i u slučaju

sra

vl

2max

zbog male pogreške u proračunu. Time je ujedno i dokazana ispravnost modela (87).

4.4.2.1.2.2. Grafički prikaz elemenata koji su važni u izboru viličara

U opredjeljivanju pri izboru viličara u konkretnim uvjetima nužno je spoznati tehničke značajke viličara i uvjete rada u kojima će se odvijati proces manipulacije. Očito je, međutim, da će se rijetko moći očekivati istovjetni proces manipulacije (homogenost) jer se viličaru postavljaju različiti zadaci. Isto tako, ti radni zadaci mogu biti više ili manje promjenljivi (stohastični i nestacionarni).

U tom slučaju treba poći od određenog razdoblja u kojemu se analiziraju moguća stanja (tehnologija manipulacija). Ta stanja zavise od pripadajućih uvjeta, elemenata, i tomu treba dati primjerenu pozornost.

Opći pristup koji prethodi opredjeljenju pri izboru viličara može se predočiti grafički (sl. 77).

Zahtjev za izbor viličara

Tehnološki elementi

Modeli djelovanja

Elementi opredjeljenja

Izlazni rezultati

Slika 77. Elementi procesa izbora viličara

Noviji, suvremeni pristup od mogućih metoda za proračun broja viličara na temelju prethodno definiranih relevantnih elemenata, opredjeljuje se za metodu simulacije.

136

TEHNOLOŠKI ZAHTJEV

VARIJANTA RJEŠENJA- za formiranje prijevozne jedinice- za formiranje jedinice manipulacije- mogućnost skladištenja

Prijevozni kapaciteti

Skladišna podobnost

Manipulacijski kapaciteti

Ograničenja

Varijanta rješenja

Optimalno rješenje

Slika 78. Blok-dijagram postupka formiranja optimalne jedinice manipulacije

U sklopu proračuna broja viličara, neovisno o metodi proračuna, upitno je u kojoj je mjeri proračunani broj viličara iskorišten, a ako ne postoji optimalna iskorištenost, može li se ona postići kombiniranim angažiranjem viličara itd. Ako se, pak, pojavljuje povremena potreba za korištenjem viličara, postavlja se pitanje mogu li se oni u slobodnom vremenu angažirati na poslovima koji su dislocirani od analizirane lokacije.

Što se tiče postupka formiranja optimalne jedinice manipulacije, pristup bi trebao zadovoljiti sve tehnološke zahtjeve i uvažavati postojeća ograničenja.

U tom smislu je i slika 78.

4.4.2.1.3. Elementi proračuna broja viličara u procesu manipulacije

U uvjetima definiranih elemenata koji utječu na izbor određenog tipa viličara često se postavlja i problem dimenzioniranja broja viličara koji bi trebali zadovoljiti potrebe za manipuliranjem.

Uz prethodnu spoznaju o opsegu supstrata za manipuliranje, uz opis radnog zadatka, poznavanje tehničkih značajki viličara te postojanje uvjeta za njihov kontinuirani rad, broj viličara dobiva se primjenom modela

137

sq

TQn

p

psv

160(90)

Kada se broj viličara proračunava na temelju raspoloživog fonda vremena, tada je manipulacijska sposobnost jednog viličara u tijeku dana

T

sn

1601 (91)

a broj viličara koje treba angažirati na manipuliranju dnevne količine supstrata

1n

Zpzn

dnv (92)

gdje je:

dnvn - broj angažiranih viličara u danu

vn - broj viličara u smjeni

psQ - količina supstrata u smjeni iskazana brojem manipulacijskih jedinica

(zahvata) (t)T - vrijeme trajanja ciklusa viličaraqp - prosječna masa supstrata (manipulacijske jedinice) (t) - broj sati rada u smjenis - broj smjena u tijeku danan1 - manipulacijska sposobnost jednog viličaraZpz - količina supstrata pogodnog za primjenu viličara u tijeku dana iskazana

brojem zahvata (broj dnevnih zahvata) - gubitak vremena

Broj viličara na istodobnim zadacima na određenoj lokaciji može se tražiti i drugim postupcima. Tako se npr. može koristiti i model (93).

nq

Qn dn

(93)

gdje je:

dnQ - dnevna količina supstrata (t) koju treba izmanipulirati primjenom viličara

q - nazivna nosivost viličara (t) - srednja statička odnosno dinamička iskorištenost viličara

n - broj manipulacija (vožnji) u tijeku dana

138

4.4.2.1.3.1. Upravljanje viličarom u procesu manipulacije

U procesu manipulacije supstrata na operativnom prostoru primjenom viličarapostoje tri osnovna načina na kojima se temelji kretanje.

Prvi, osnovni način jest taj da vozač viličara nakon dobivenih uputa o radnom zadatku na početku radnog dana samostalno upravlja viličarem.

Drugi, nešto određeniji postupak jest onaj pri kojem operator na viličaru ima stalnu operativnu bežičnu vezu s operativnim centrom iz kojeg dobiva potrebne upute o radnim zadacima koje će obavljati.

Treći, automatski proces manipulacije, je onaj u kojemu se ostvaruje daljinsko upravljanje viličarom. Takvo je upravljanje potpuno programirano i bez suvišnih faza u ciklusu. U tom načinu odvijanja manipulacijskih radnji ulogu operatora preuzima računalo koje prenosi naredbe iz prethodno pripremljenog programa. Očito je da takav način upravljanja procesima manipulacije može postojati samo u određenim uvjetima kad su zadovoljene pretpostavke za takav rad.

Jedan od osnovnih uvjeta za to jest kontinuitet u djelovanju. Ondje gdje ne postoji kontinuitet ne postoji ni ekonomsko opravdanje za relaciju tako postavljene tehnologije manipuliranja.

Očito je da se svaki od navedenih pristupa, odnosno načina, može podrobnije objašnjavati i opisati za što su, posebice u trećem slučaju, potrebna i znanja iz informacijskog područja.

4.4.2.1.4. Proračun nosivosti i opterećenja podloge u djelovanju viličara

Nosivost viličara određuje se na osnovi težine i dimenzija jedinica tereta, vodeći računa o sigurnosti transportiranja.

Nosivost viličara smanjuje se s udaljenošću težišta tereta od okomitoga kraka vilica prema izazu:

cb

cbGG nn

(94)

gdje je:

nG - nazivna nosivost viličara

c - udaljenost okomitoga krana vilica od prednje osi viličarab - nazivna udaljenost težišta tereta od nosača vilica na teleskopub' - stvarna udaljenost težišta tereta od okomitog nosača vilica

Stabilnost viličara ovisi i o silama koje djeluju u procesu manipuliranja. U provjeri stabilnosti (ks) najčešće se koristi statička metoda koja polazi od uvjeta ravnoteže s prednjega kotača pri čemu se uspoređuju momenti težine (Mv) i momenti tereta (Mt).

139

tvs MMk / (95)

odnosno

cbG

eBk

t

vs

(96)

1sk

Za dinamičku stabilnost mora se uzeti u obzir položaj teleskopa, način pokretanja i zaustavljanja, položaj tereta i djelovanje vanjskih sila (sile vjetra), a nalazi se iz uvjeta

hmahamcbGeG tv 11 (97)

odnosno

11

1

hhg

acb

hg

aG

Gv

t

(98)

kad je teleskop u okomitom položaju

cos

1

11

`

hhg

acb

hg

aG

Gv

t

(99)

pri nagnutom teleskopu za kut

cossin

coscos

sin 1

``

hg

acb

hhg

aeG

Gv

t

(100)

pri kosom položaju teleskopa (sl. 79) i nagibu terena ()

gdje je:

tG - dopuštena nosivost (t)

vG - masa viličara (t)

h - visina težišta viličarah1 - visina težišta tereta(b+c) - udaljenost težišta tereta od osi prednjega kotača (m)e - udaljenost težišta viličara od osi prednjega kotača (m)

140

a - ubrzanje pri pokretanju (m/s2)m1 - masa tereta

Sposobnost opterećenog viličara u svladavanju uspona može se provjeriti iz relacije

wGG

fGi

tv

a

(101)

gdje je:

i - maksimalni usponf - koeficijent trenja između podloge i kotačaw - otpor kretanju po istoj horizontalnoj podlozi

Što se tiče opterećenja podloge, treba voditi računa da bude zadovoljen uvjet

vp PP (102)

pri čemu je:

P

kQP

v

v

(103)

gdje je:

P - nosivost podloge

vP - opterećenje podloge

Q - masa viličara s teretom

pP - faktor vibracija

vk - površina na koju se prenosi opterećenje

Od ostalih utjecaja treba voditi računa o vodi koja u elektroviličara može ubrzati pojavu oksidacije, a time i pražnjenja. Isto tako, na viličare s pogonom motorima s unutarnjim izgaranjem nepovoljno djeluje prašina, što se otklanja ugradnjom dodatnih filtara.

141

Slika 79. Viličar i elementi njegove dinamičke stabilnosti

Viličar može negativno utjecati na okolinu stvaranjem buke, onečišćenjem zraka i širenjem neugodnog mirisa. Prema tom kriteriju, dobrih su svojstava elektroviličari, jer ne ispuštaju ugljični dioksid (CO2) i ne stvaraju buku. Prema tomu, za rad u zatvorenim prostorijama treba koristiti elektroviličare, a na otvorenom viličare s motorom s unutarnjim izgaranjem.

Radi izbjegavanja požara mogu se obaviti posebne preinake na motoru u usisnom i ispušnom sustavu, mogu se ugraditi dodaci u obliku filtra povratnog plamena, vodenog hladnjaka ispušnih plinova, a mogu se ugraditi i posebne instalacije pa i obložiti vilice slojem bakra.

4.4.2.1.5. Istraživanje strukture viličara u Republici Hrvatskoj

Viličari su najzastupljenije manipulacijsko sredstvo u prijevoznom i transportnom procesu, a osobito u unutarnjem transportu. Unatoč toj činjenici, primjena viličara u praksi nije pobudila potreban stručni i znanstveni interes. Ako se za neko pitanje u sklopu transportnih procesa može reći da zaslužuje pozornost zbog problema koji su se pojavili njegovim djelovanjem u praksi, tada se to s punim pravom može reći za područje primjene viličara. Prometni tehnolozi, i ne samo oni, nažalost nisu još u dovoljnoj mjeri uočili da se u djelokrugu rada viličara mogu postići zapaženi gospodarski rezultati, koji mogu znatno pripomoći i u traženju optimalnog modela upravljanja šireg okruženja.

Teorijske spoznaje o upravljanju procesima u kojima sudjeluju viličari i metodologija praćenja rada viličara također su nedovoljno obrađene, ali su ipak iznad praktičnih rezultata. To dokazuju istraživanja na uzorku od oko 7700 viličara u gospodarstvu Republike Hrvatske. Prvo istraživanje te vrste u Republici Hrvatskoj provedeno je u okviru Zavoda za logistiku Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu. Ono je pokazalo da je i zakonodavna praksa kao jedan od čimbenika odsutna u

142

reguliranju važnih pitanja iz djelokruga djelovanja viličara kao osnovnog i važnog manipulacijskog sredstva.

Za promjene koje teže optimalnom upravljanju procesom manipulacije potrebno je metodološko praćenje rada (po uzoru na metodologiju praćenja rada prijevoznih sredstava). Potrebno je i definiranje kriterija kvalitete.

Iako sveukupnu ocjenu o uspješnosti djelovanja viličara u državnom gospodarstvu nije jednostavno dati, naša istraživanja o osnovnim pitanjima (strukturi proizvođača, strukturi pogona, strukturi nosivosti, starosnoj strukturi, strukturi vlasništva, nositeljima i načinima održavanja, očekivanim investicijama i metodologiji praćenja rada) pokazuju anarhičnost gospodarenja, osobito kad je riječ o pitanjima nabave, korištenja i održavanja viličara. U usporedbi s prijevoznim sredstvima i "državna intervencija" i stručni i znanstveni interes neusporedivo su manji. Očekuje se da će ovaj rad pobuditi zanimanje za sustavno izučavanje manipulacijskih sredstava kao važnog segmenta današnjih transportnih, a time i gospodarskih procesa.

4.4.2.1.5.1. Osvrt na osnovna obilježja istraživanja današnjeg stanja viličara u RH

Struktura viličara s obzirom na marku pokazuje da su u gospodarstvu Republike Hrvatske prisutni gotovo svi proizvođači viličara iz europskih, a sve više i iz ostalih zemalja svijeta, ali se među njima izdvaja struktura iznesena na slici 80.

INDOS

LITOSTROJ

ČELIKPRIMAT

LINDE

JUNGHEINRICH

POBEDA

CLARK

STILL

LANCER BOSS

Slika 80. Struktura viličara s obzirom na marku

S obzirom na vrstu pogona prisutna je struktura u kojoj sukladno očekivanjima dominiraju dizelski pogon s oko 54%, električni s oko 27%, ručni s oko 14% i ostali s oko 5%.

143

EUROSUPER 0,1%

PLINSKI 4,1%

RUČNI 14,3%

ELEKTRIČNI 27,4%

DIZELSKI 54,1%

Slika 81. Struktura viličara s obzirom na vrstu pogona

Analizirajući obilježje strukture nosivosti nalazi se da dominiraju viličari manje nosivosti, a sasvim mali broj ih je s nosivošću većom od 5 t (slika 82).

PLINSKI 4%

RUČNI 14%

ELEKTRIČNI 27%

DIZELSKI 55%

Slika 82. Struktura viličara s obzirom na nosivost

Starosna struktura upućuje na zaključak da je najveći broj viličara stariji od 7 godina, što je nesumljivo znak tehnološke zastarjelosti, a to povlači i niz drugih ocjena o mogućim teškoćama u vezi s održavanjem ali i u pogledu ukupne efikasnosti.

Stupanj otpisanosti (amortiziranosti) opisan je slikom 83 i gotovo da nije potreban dodatni komentar. U vezi sa stupnjem otpisanosti su i planovi nabave kojima se

144

upozorava da oko 34% gospodarskih subjekata planira nabavu novih viličara. Struktura želja nabave vidljiva je i iz sljedećih slika.

0%

2%

4%

6%

8%

10%

12%

Ud

io v

ilič

ara

u u

kup

no

m u

zork

u

0-10% 10-20% 20-30% 30-40% 40-50% 50-60% 60-70% 70-80% 80-90% 90-100%

Slika 83. Stupanj otpisanosti viličara

do 1,5 t

1,5 do 2,5 t

2,5 do 5 t

više od 5 t

Slika 84. Namjera nabave s obzirom na nosivost

145

LANCER BOSS

TVILL BOSS

LUGLI

MITSUBISHI

DESTA

INDOS

LINDE

LITOSTROJJUNGHEINRICH

STILL

NISSAN

CLARK

STEINBOCK BOSS

HYSTER

Slika 85. Namjera nabave s obzirom na marku

DIZELSKI

ELEKTRIČNI

PLINSKI

RUČNI

Slika 86. Namjera nabave s obzirom na pogon

Održavanjem viličara u Republici Hrvatskoj bavi se neočekivano veliki broj subjekata, a njih 48 se najčešće spominju. Ovo je također pitanje koje zaslužuje dublju

146

analizu s obzirom na moguću kvalitetu, količinu rezervnih dijelova, brzinu obavljanja popravaka i angažiranost obrtnih sredstava.

Specifičnosti održavanja a time i kvaliteta mogu biti u vezi s činjenicom da se tako veliki broj subjekata održavanja javlja unatoč činjenici da se samo oko 28% opsega održavanja obavlja u eksternim servisima.

4.4.2.1.6. Metodologija optimalizacije viličara

Ne može se očekivati potpuna homogenizacija manipulacijskih sredstava u gospodarstvu neke zemlje. S druge strane, naglašena heterogenost kakva se uočava u ovom istraživanju ne samo što nije dobra, ona je naglašeno nepovoljna. Ovakav zaključak proistječe i iz opće spoznaje o prednostima i nedostacima homogenizacije bilo kojeg strojnog parka, pa i prijevoznog i manipulacijskog.

U uvjetima u kojima je danas naše gospodarstvo (i transportni procesi u njemu) teško je propisivati optimalne postupke izbora manipulacijskih sredstava. Od brojnih razloga mogu se istaknuti samo neki, kao na primjer potpuna samostalnost poduzeća u odlučivanju, smanjene financijske mogućnosti poduzeća, nedostatak informacija o realizaciji manipulacijskih procesa i iskorištenju postojećih kapaciteta, nedostatak razvojnih planova, nedostatak kadrova koji bi realizirali optimalne programe itd.

U tim uvjetima i analitičko teorijski pokušaj rješavanja ovog problema može imati očekivani smisao. U tom uvjerenju čini se korisnim iznijeti i postupak optimalizacije izbora viličara. Uzimanjem u obzir barem općih osnovnih kriterija može se uvesti više reda u praksi. Oni se mogu nazvati: kriterij korisnika, kriterij davatelja usluga, kriterij okruženja, ili još konkretnije:

općim kriterijima prijevoznih zahtjeva kriterijima koje uvjetuje ekonomično poslovanje i propisuje prometni tehnolog i kriteriji okruženja,

U ograničenim mogućnostima prezentacije ukupne metodologije praćenja rada manipulacijskih sredstava, a time i viličara, iznosi se samo druga do sada teorijski nedovoljno razrađena i praktički zapostavljena skupina kriterija. Za ovu skupinu kriterija može se reći da su u osnovi subjektivna obilježja, jer ne postoje objektivni razlozi za njihovo zanemarivanje kako u teoriji tako i u praksi. Ovi kriteriji iznose se modelima (104), (105) i (106).

Kriterij angažiranosti

n

i

n

i

n

inrr

n

iavk

av

iii

ii

DVDVDV

DV

1 1 1

1

(104)

147

Kriterij ispravnosti

n

in

n

ir

n

ir

isvn

ik

isv

iii

ii

DVDVDV

DV

111

1

(105)

Kriterij dinamičke iskorištenosti

ii

iii

v

t

n

ivn

tn

id

d

VLq

VLq

1

1

(106)

uz uvjet 1d

gdje je:

va - koeficijent angažiranosti nehomogene skupine viličara

va - koeficijent angažiranosti homogene skupine viličara

rDV - dani rada viličara

rDV - dani u rezervi

nDV - neispravni dani viličara

kDV - knjigovodstveni dani viličara

isv - koeficijent ispravnosti nehomogene skupine viličara

isv - koeficijent ispravnosti homogene skupine viličara

vd - koeficijent dinamičkog iskorištenja nehomogene skupine viličara

vd - koeficijent dinamičkog iskorištenja homogene skupine viličara

iq - opterećenje viličara tijekom vožnje (i)

inq - nazivna nosivost viličara (i)

tVL - pređeni put viličara pod teretom.

Navedeni kriteriji važni su ponajprije radi mogućnosti kvantifikacije i usporedbe pojedinih viličara. Bez takvog postupka moguća je samo površna intuitivna ili subjektivna analiza i ocjena, a to se više ne bi trebalo dopustiti.

Prema našoj ocjeni, očekivane promjene u postojećim procesima primjene viličara u praksi mogle bi na primjer prije svega rezultirati:

povoljnijim ekološkim čimbenicima

148

manjim utjecajem (a tim i nepovoljnostima) na sustave transporta,

povoljnijim uvjetima održavanja,

većom sigurnosti djelovanja,

smanjenim teškoćama u razradi planova nabave viličara i rezervnih dijelova,

smanjenjem zaliha, rezervnih dijelova,

većom iskorištenosti viličara i dr.

Većina od navedenih čimbenika su globalna očekivanja koja bi trebala omogućiti suvremenije konstrukcije viličara u budućnosti. Ova očekivanja su prisutna i u radovima autora iz ovog područja u razvijenijem svijetu.

Više reda u području primjene viličara u praksi već danas je potrebno i zbogčinjenice što najveći broj njih djeluje u sredinama koje ne raspolažu kadrovima koji mogu nametnuti kvalitetne promjene, ako se one uopće i očekuju. Specifičnost disperzije vlasništva nije samo obilježje našeg gospodarstva, nego i najsuvremenijih privreda u kojima se na primjer mogu naći podaci da oko 94% viličara u praksi djeluje u malim i srednjim poduzećima za koje se također može pretpostaviti da ne obiluju kadrovima za detaljniju stručnu, a osobito ne znanstvenu analizu, pa i u tim okolnostima treba promatrati potrebu podizanja spoznaja o općoj metodološkoj obradi ovog problema, jer gotovih metodoloških aplikativnih rješenja nema. Ako se i nađu nužno ih je prilagoditi našim konkretnim uvjetima.

4.4.2.2. Dizalice i prijenosnici

U ovom razmatranju pod dizalicama i prijenosnicima podrazumijevaju se sredstva koja se primjenjuju u procesu prekrcaja i prijenosa većih jedinica tereta, odnosno transportnih uređaja u operativnim zonama manipulacije ili smještaja. S obzirom na današnji razvoj tehnologije prometa, očito je da se ovdje prije svega misli na manipulacijska sredstva čiji je osnovni predmet rada kontejner.

Dizalice mogu biti raznih vrsta, počevši od autodizalice koja može biti i u funkciji manipulacijskog sredstva, dizalice koja posjeduje značajke viličara, mobilne kombinirane dizalice na tračnicama s vlastitim pogonom i mogućnošću brzog pa i daljinskog premještanja do dizalica poznatih pod nazivom prekrcajni mostovi.

Prijenosnici mogu biti malog i velikog raspona, ali i viličar može biti u funkciji prijenosnika, kao što može, u odgovarajućem smislu, poslužiti i kao dizalica s ograničenim djelovanjem. I u jednom i u drugom slučaju viličar, međutim, ostaje s klasičnim zahvatnim organom za razliku od spreadera koji se najčešće pojavljuje kao zahvatni organ u dizalica i prijenosnika.

Polazeći od toga da su dizalice i prijenosnici složena manipulacijska sredstva za čiju su nabavu potrebna veoma velika financijska sredstva i čije značajke (a prije svega tehničke) traže specifična - specijalistička znanja ne samo prometne nego i elektrostrojarske struke, osvrnut ćemo se na osnovna tehnološka obilježja tih sredstava.

149

Pritom se ističe da se za praćenje i analizu rada ove skupine sredstava mogu koristiti prethodno predočeni pokazatelji.

4.4.2.2.1. Prekrcajni most

To je jedno od najvažnijih manipulacijskih sredstava u terminalima. U lučkom terminalu smješta se na operativnoj obali, dok se u kontinentalnom terminalu nalazi iznad prekrcajnih kolosijeka. To su redovito sredstva velikoga kapaciteta koja se mogu kretati uzduž cijele operativne obale i posluživati nekoliko prijevoznih sredstava. Ritam rada mostova različitih proizvođača ne razlikuje se bitno, a na njega prije svega utječu:

- objektivni i- subjektivni uvjeti djelovanja (organizacija rada).

Uz ta dva elementa može se izdvojiti i kadrovska osposobljenost, ali ona može poprimiti obilježja i subjektivnog i objektivnog elementa.

Prema nekim podacima učinak prekrcajnih mostova u idealnim slučajevima iznosi 60 kont./sat. Pojavom velikih kontejnera dolazi i do neizbježne izmjene strukture prekrcajnih kontejnerskih dizalica s mogućnošću dizanja do 600 kN (60 tona), što je povećanje s dosadašnjih mogućnosti dizanja od 450-500 kN (45-50 t).

Gotovo tri četvrtine dizalica proizvedenih do 1991. godine po broju pripadaju ukategoriju zahvata do 35 metara. Međutim, više od polovice onih proizvedenih nakon 1991. su sa zahvatom većim od 35 metara, a grade se sve više i one s radijusom većim od 40 metara, tako da je njihov udio u svijetu veći od dvije petine. Najveći brodovi, širine 39,3 metra, zahtijevaju radijus lučkih kontejnerskih dizalica veći od 40 metara. Visina dizanja kontejnera je također odlučujuća u eksploataciji tako velikih kontejnerskih brodova. Gotovo tri petine kontejnerskih dizalica proizvedenih do osamdesetih godina imaju visinu dizanja do 25 metara, dok one sagrađene kasnije imaju visinu više od 26 pa i 30 metara, čiji je udio u svijetu u 1988. bio 54%. Dizalice četvrte generacije imaju domet od 46,3 metra i visinu dizanja od 39 metara (prethodna generacija je imala domet od 33,5 i visinu dizanja od 27,4 metra).

U optimalnim uvjetima kontejnerska dizalica može prekrcati do 60 kontejnera u satu. U praksi, međutim, tri četvrtine kontejnerskih dizalica mogu prekrcati 20-30 kontejnera, a veoma mali broj više od 35 kontejnera u satu. Najveći učinak po dizalici postiže se u lukama Dalekog istoka; godišnje se u Tajvanu prekrca oko 96000 TEU jednom dizalicom, u Singapuru oko 89000, Hong Kongu oko 89000, a u Europi znatno manje (Nizozemska oko 67000, Velika Britanija oko 38000, ali Felixstowe oko 90000 TEU), kao i u Americi (47000 TEU), a još manje u zemljama u razvoju. Procjenjuje se da se postiže visoka produktivnost pri prekrcaju od 50000 TEU godišnje po jednoj dizalici, ali je tako visoku produktivnost moguće postići jedino kompjutorskim upravljanjem. Istraživanja u tvrtki "Peiner" pokazala su da je trajanje jednostavnog ciklusa (bez povratnog tereta) 100-140 sekundi, dok je za složeni ciklus potrebno 180-200 sekundi.

150

Najvažniji je podatak za prekrcajni most da on može manipulirati najveće kontejnere od 35 i 40 tona, i to na kraku oko 35 m (s tendencijom rasta) na strani broda, dok na kopnenoj strani taj dohvat varira između 9 i 25 m. Važnost tog razmaka ogleda se u broju trakova ili kolosijeka koji se mogu smjestiti u taj razmak. Trakovi su predviđeni za izravan ukrcaj s prikolica i kamiona. Dakako da tu mora biti osigurana površina za kratkoročno odlaganje kontejnera koji se nakon odlaska kontejnerskog broda mogu krcati na opslužne (feeder) brodove za obalni razvoz.

Slika 87. Prekrcajni most

Na slici 87. predočen je pretovarni most instaliran u Riječkoj luci a njegova obilježja su:

Proizvođač "Liebherr", Republika Irska, u kooperaciji s "METALNOM" Maribor.

Dopušteno opterećenje dizalice je 35 tona. Osim toga, dizalica je konstruirana za dizanje dodatnih 15 tona. To se smatra maksimalnom masom uz korištenje bilo kojeg od dizajućih radnih organa, na primjer spreadera, grede s kukom itd.

Dizalica radi do brzine vjetra od 72 km/sat (25 kg/m2). Fizičke dimenzije su sljedeće:

- raspon 30,50 m- dohvat s morske strane 30,00 m- dohvat s kopnene strane 7,50 m- visina spreadera iznad staze 21,00 m- razmak među kotačima - morska strana 23,00 m- razmak među kotačima - kopnena strana 23,00 m- najviša točka spreadera ispod staze 11,00 m- ukupna visina dizanja 32,00 m

151

4.4.2.2.2. Prijenosnik malog raspona (straddle carrier)

Ovaj je prijenosnik prikladan za rad na manjim udaljenostima. Veliki mu je nedostatak što zahtijeva velike troškove održavanja (oni iznose oko 1/6 početne investicije za samo sredstvo godišnje), pa se preporučuje uglavnom za slagališta kontejnera. Najveći broj tih prijenosnika može slagati kontejnere od 20' dva ili tri reda u visinu. Prijenosnik koji slaže kontejnere tri reda u visinu ne posjeduje veliku selektivnost na slagalištu, a razmak između kontejnera za prolaz prijenosnika iznosi 1,2 - 1,4 m (slika 88).

Slika 88. a) i b) Prijenosnik malog raspona

4.4.2.2.3. Prijenosnik velikog raspona (transtainer)

To je specijalno vozilo za slaganje kontejnera, prilično je mobilan, te može služiti na slagalištu, može krcati kontejnere na prijevozna sredstva i ne zahtijeva velika sredstva za održavanje. Velike dimenzije omogućuju mu da radi iznad polja od pet kontejnera u širinu i tri reda u visinu, tako da se mogu postići znatne uštede u prostoru i određivanju preglednosti, a prolaz između kontejnera još uvijek iznosi 1,2 - 1,4 m. Unatoč dimenzijama ima dobru preglednost.

152

Slika 89. Prijenosnik velikog raspona

Mogućnosti djelovanja mogu se spoznati iz činjenice da djeluje na dužini od oko 220 m, te da natkriva dva cestovna traka, jednu željezničku prugu i jedan operativni prostor za slaganje kontejnera.

Obilježje ovog postrojenja očituje se i u tomu što je financirano udruženim sredstvima cestovnog i željezničkog prometa.

4.4.2.2.4. Autodizalice

Slika 90. Autodizalica

153

Prikazana autodizalica ima nosivost 28 t pri dužini teleskopske grane od 18 m. Proizvode se, međutim, autodizalice nosivosti i do 90 t, s teleskopskim granama dugim više od 40 m.

4.4.2.3. Ostala manipulacijska sredstva

Iz dosadašnjeg izlaganja može se zaključiti da manipuliranje većeg broja jedinica u operativnoj zoni zahtijeva, osim osnovnih, i sporedna manipulacijska sredstva. Broj i vrste tih sredstava uvjetovani su opsegom osnovnih manipulacijskih sredstava, a ona pak mjestom i ulogom terminala ili operativnog prostora u prometnom sustavu. U osnovne predstavnike ostalih manipulacijskih sredstava pripadaju u prvom redu traktori, tegljači i prikolice.

154