Wilbur Smith - Bog rijeke(Knjiga ima 612 strana)

Ovaj roman, kao već mnoge druge,posvećujem svojoj supruzi, Danielle Antoinette.

Nil što teče svom ovom pripovijestiima nas oboje u svojoj moći.Proveli smo čudesne daneploveći njegovim vodama i odmarajući se na njegovim obalama.Nil je dijete Afrike, baš kao i mi.A ipak, ta moćna rijeka neće nikad teći silomi dubinom ljubavi koju ćutim za te, moja draga.

Rijeka je lijeno vijugala pustinjom, sjajna poput magme metala netom isteklog iz talioničkepeći. Nebo je bilo zastrto izmaglicom, a sunce je tuklo žestinom kovačkog malja. Ufatamorgani su gole padine koje su pratile Nil izgledale kao da podrhtavaju pod udarcima.Naš brod hitao je pored papirusa, dovoljno blizu da do nas dopre škripa punih vjedara napolugu, dugih uravnoteženih krakova, koji su navodnjavali polja. Taj zvuk miješao se spjesmom djevojke koja je sjedila na pramcu. Lostris je imala četrnaest godina. Nil je počeoposljednju bujicu istoga dana kad je prvi put procvao njezin crveni mjesec žene, podudarnostkoju su Hapii svećenici smatrali vrlo naklonom. Lostris je bilo odraslo ime koje su odabrali uzamjenu za napušteno dječje ime, a značilo je kći voda. Jasno se prisjećam toga dana. Imala jepostati još ljepša tijekom godina, trebala je postati odmjerenija i veličajnija, ali taj sjaj čednežentvenosti nikad više ne bi bio isijavao iz nje na tako zbunjujući način. Svi muškarci koji subili na brodu, čak i ratnici na klupama veslača, bili su svjesni toga. Ni ja ni oni nismouspijevali skinuti pogleda s nje. Lostris je u meni budila osjećaj nedostatnosti i, istodobno,izazivala duboku i nezatomivu želju jer sam, premda eunuh, bio kastriran tek nakon što samupoznao radosti ženskoga tijela. "Taita", reče mi, "zapjevaj sa mnom!" I kad sam poslušao,nasmijala se od dragosti. Moj glas bio je jedan od mnogih razloga zbog kojih me držala uza sekad god je mogla. Moj je glas bio tenor savršeno komplementaran njenom zanosnom sopranu.Zapjevali smo jednu staru pučku ljubavnu pjesmu koju sam je naučio i koja je bila jedna odnjoj najdražih: Moje srce kuca poput ranjene prepelice i Kad vidim lice svoje ljubavi I mojiobrazi crvene poput jutarnjeg neba U sjaju njegova osmijeha. S krme se još jedan glaspridružio našima. Glas je bio muški, snažan i dubok, ali nije bio bistar i zvonak kao moj. Akoje moj glas bio nalik drozdu koji pozdravlja buđenje dana, njegov je bio glas mladoga lava.Lostris okrene glavu i njezin osmijeh bljesne poput sunčevih zraka na površini Nila. Premdaje čovjek kojemu je uputila osmijeh bio moj prijatelj, možda moj jedini pravi prijatelj, osjetiosam gorčinu zavisti kako me peče u dnu grla. Svejedno sam se natjerao da se, poput nje,ljubazno nasmijem Tanusu. Tanusov otac, plemeniti Pankhi Harrab, bio je jedan od prvakaegipatske aristokracije, ali majka je bila kći ropkinje Tehenu. Kao mnogi drugi u njezinunarodu, bila je plavokosa i plavooka. Umrla je od močvarne groznice kad je Tanus bio dijete istoga sam je sačuvao tek u blijedome sjećanju. Ali starice su govorile da se rijetko u obakraljevstva mogla vidjeti ljepota poput njezine. S druge strane, upoznao sam Tanusova oca idivio mu se, prije no što je izgubio sve svoje golemo bogatstvo i goleme zemljišne posjedekoji su gotovo dostizali faraonove. Bio je tamne puti, a oči su mu bile tipično egipatske, bojeuglačanog oniksa. Bio je prije snažan no lijep čovjek kome su nebesa podarila darežljivo ipelemenito srce. Netko bi mogao tvrditi da je bio odveć širokogrudan i vjerovao ljudima, jer

umro je u siromaštvu, srca slomljena od onih koje je držao prijateljima, napušten od svih iisključen iz svjetla vladareve naklonosti. Izgledalo je da je Tanus naslijedio najbolje od obajuroditelja, izuzev zemaljskog bogatstva. Karakterom i snagom sličio je ocu, ljepotom majci.Stoga, zašto bih se bio trebao srditi što ga moja gospodarica voli? I ja sam ga volio i budućida sam bio jadni uškopljenik, znao sam da je nikada neću moći imati za sebe, niti ako mebogovi uzdignu na mnogo viši položaj od ropskog. Ipak, ljudska je priroda tako proturječnada sam želio ono što nikad nisam mogao imati i sanjao sam nemoguće, neostvarive sne.Lostris je sjedila na jastucima na pramcu, s robinjama uz svoje noge, dvjema crnoputimdjevojčicama iz Kusha spretnim poput pantera i potpuno golim izuzev zlatnih ogrlica koje suim krasile vrat. Ona je, pak, bila odjevena samo u suknju od izbijeljena lana, svježu i bijelupoput krila droplje. Koža gornjeg dijela tijela, milovana suncem, bila je boje cedra koji rastena planinama onstran Bvblosa. Grudi su imale oblik i veličinu zrelih smokava, spremnih dabudu ubrane, i bile su okrunjene crvenkastim granatima. Skinula je vlasulju i skupila je kosu ubočnu pletenicu koja se spuštala preko jedne dojke poput velikog tamnog užeta. Kriva linijaočiju bila je naglašena malahitnom zelenosrebrenom prašinom koja je resila gornje kapke. Ioči su bile zelene, ali bistrije i tamnije od zelene boje Nila kad se njegove vode povuku nakonšto natalože dragocjeni teret blata. Medu grudima, obješen o zlatni lanac, nosila je kipić Hapi,božice Nila, izrezbaren u zlatu i laspisu: prekrasan predmet koji sam svojim rukama napraviobaš za nju. Iznenada Tanus podigne desnicu stisnutu u pest. Istodobno veslači prestadoševeslati držeći u zraku lopatice vesala koje su svjetlucale na suncu i s kojih je otjecala voda.Zatim Tanus snažno okrene krmeno veslo i ljudi na desnom boku uroniše vesla u vodu ipočeše veslati u suprotnom smjeru, stvarajući niz majušnih vrtloga na površini zelene vode.Oni na lijevome boku nastaviše veslati prema naprijed. Brodica se naglim pokretom okrenulai paluba se nagnula pod opasnim kutom. Zatim oba reda veslača zaveslaše zajedno i brodicapohita naprijed. Izduljeni oštri pramac, ukrašen velikim plavim Horusovim okom, zasiječegusto mnoštvo papirusa. Brodica napusti riječni tok i ude u tople vode lagune. Lostris jeprestala pjevati i zaklonila je rukama oči kako bi pogledala preda se. "Evo ih!", usklikne iispruži ljupku ruku pokazujući nešto. Druge brodice Tanusove postrojbe bile su rasute poputmreže na južnom dijelu lagune i priječile su glavni pristup velikoj rijeci kako bi odsjeklesvaku mogućnost bijega u tome smjeru. Naravno, Tanus je odabrao položaj na sjeveru. Znaoje da će tamo lov biti življi. Bilo bi mi draže da nije tako. Nisam kukavica, ali morao samimati na umu sigurnost svoje gospodarice. Uspjela se ukrcati na Horusov Dah samo nakonmnogih spletki u koje me po običaju uplela. Kad bi njezin otac bio doznao za njezinunazočnost lovu, a sigurno bi bio doznao, bio bih imao problema. Bude li otkrio da sam jojdopustio da provede cijeli dan u Tanusovu društvu, niti moj povlašten položaj neće mezaštititi od njegova bijesa. Dao mi je vrlo podrobne upute glede tog mladića. No, činilo mi seda sam ja jedini zabrinut na palubi Horusovog Daha. Drugi su treptali od uzbuđenja. Tanus jezaustavio veslače odrješitim pokretom ruke pa je brodica stala i nastavila se blago njihati nazelenoj vodi, tako nepokretnoj da sam, kad sam se nagnuo i ugledao svoj odraženi lik, bio kaouvijek iznenađen činjenicom što se moja ljepota tako dobro očuvala tijekom godina. Činilo mise da je moje lice privlačnije od bljedunjavih lotosovih cvjetova koji su ga uokvirili. Ali imaosam malo vremena da bih mu se divio, jer je posadu obuzeo nemir. Jedan od časnikapodignuo je na jarbol Tanusov osobni stijeg. Bio je to lik plavog krokodila s velikimuspravnim nazubljenim repom i razjapljenim raljama. Samo časnik koji pripada grupici"Najboljih od Deset Tisuća" imao je pravo na stijeg, a Tanus je zaslužio to pravo, kao izapovjedništvo pukovnije Plavog Krokodila, faraonovog tjelesnog zdruga, prije navršenedvadesete. Pojavljivanje stijega bio je znak za početak lova. Na obzoru lagune ostatak floteizgledao je majušan, ali vesla su počela ritmično udarati u vodu: dizala su se i spuštala poputkrila divljih gusaka u letu i blistala su na suncu. Mali nabori pružali su se po mirnoj vodi idugo su se zadržavali na površini kao da su modelirani od gline. Tanus spusti na krmu gong,

dugu brončanu cijev, i jedan kraj uroni pod površinu. Udaren batom od iste kovine, širio jevisoke i vibrirajuće tonove pod vodom i tjerao u očaj našu lovinu. Nažalost, znao sam da setaj očaj može pretvoriti u ubilački bijes. Tanus mi se smijao. I u uzbuđenju je naslutio mojedvojbe: premda je bio neotesani vojnik, bio je nadaren neobičnim sposobnostima zapažanja."Dođi na krmeno nadgrade, Taita!", zapovijedi. "Moći ćeš udarati u gong i nakratko ćeš seprestati brinuti sa spas vlastite kože." Ta me bezbrižnost boljela, ali poziv je bio olakšanje jerje krmeno nadgrade bilo visoko nad vodom. Krenuo sam kako bih ga poslušao ne pokazujućinedoličnu žurnost i kad sam prošao pored njega, zastao sam kako bih ga upozorio strogimglasom. "Vodi brigu o sigurnosti moje gospodarice. Jesi li čuo, momče? Ne hrabri je da učiništogod nepromišljeno, jer je luda kao ti." Mogao sam si dopustiti da tim glasom govorimslavnom zapovjedniku Deset Tisuća jer je nekoć bio moj učenik i u više no jednoj zgodiuporabio sam štap na toj ratničkoj stražnjici. Tanus mi se nasmijao baš kao što je i tada činio,jer je bio bezobrazan i nabusit kao uvijek. "Ostavi gospu u mojim rukama, preklinjem te, stariprijatelju. Ništa mi ne bi bilo draže, vjeruj mi!" Nisam se zaustavio da bih ga korio što rabi tajneugladen ton lišen dužnog poštovanja: pomalo mi se žurilo da zauzmem mjesto na nadgradu.I odatle sam vidio Tanusa kako uzima svoj luk. To je oružje već bilo slavno u vojsci, dapače,duž cijele velike rijeke, od katarakta do mora. Projektirao sam ga za njega kad je iskazaonezadovoljstvo jadnim oružjem koje je do tada imao. Predložio sam mu da pokušam izraditiluk od nekog novog materijala, različitog od slabog drva koje raste u našoj uskoj riječnojdolini, makar od egzotičnog drva poput masline iz hititske zemlje ili ebanovine iz Kusha, ilimožda od još krepkijih materijala poput nosorogova roga ili bjelokosnih kljova slona. Odsamog početka naišli smo na niz poteškoća, a prva je bila krhkost tih egzotičnih materijala. Uprirodnom stanju nijedan se nije mogao saviti a da ne pretrpi pucanje, a samo najveće i stoganajskuplje kljove bile bi mi omogućile da izradim iz njih cijeli luk. Nažalost, bio je prekrut dabi ga čovjek mogao saviti. Ipak, polazeći od te lakše i prirodne faze, ubrzo sam otkrio da jenajbolje koristiti, u slojevima, četiri odabrana materijala: maslinu, ebanovinu, rog i bjelokost.Naravno, prošli su mjeseci i mjeseci eksperimentiranja s različitim kombinacijama i različitimtipovima ljepila za spajanje. Nismo nikada uspjeli proizvesti dovoljno jako ljepilo. Na koncusam problem riješio vezujući cijeli luk metalnim nitima kako bih spriječio da se razbije ukomade. Dva su krupna čovjeka svim svojim snagama pomagala Tanusu u omatanju metalneniti dok je ljepilo još bilo toplo. Kad se ohladilo, luk je imao gotovo idealnu kombinaciju silei gipkosti. Zatim sam izrezao više komada crijeva jednog velikog crnogrivog lava kojeg jeTanus ulovio i ubio u pustinji kopljem s brončanim vrškom. Ustavio sam ih i usukao kako bihnapravio uže. Ishod je bio prekrasan luk, tako moćan da ga je samo jedan čovjek od stotinakoji su pokušali uspio dokraja napeti. Uobičajeni način uporabe luka koji su podučavali vojniinstruktori predviđao je zauzimanje položaja pred metom, povlačenje strelice do ključne kosti,njezino zadržavanje na nekoliko trenutaka radi ciljanja i ispuštanje na zapovijed. Ali ni Tanusnije imao dovoljno snage da napne luk i zadrži strijelu naciljanu u metu. Bio je prisiljenizmisliti novi način odapinjanja. Stao bi postrance prema meti okrećući joj lijevo rame,podignuo bi luk ispruženom lijevom rukom i potom bi grčevitim trzajem povukao unazadstrijelu sve dok mu pera ne bi dodirnula usne a mišići ruku i grudi nabrekli od napora. Utrenutku najveće napetosti ispustio bi strijelu kao da nije ni naciljao. Isprva su njegove streliceletjele nasumice poput divljih pčela izišlih iz košnice, ali Tanus je uporno vježbao, dan zadanom, mjesec za mjesecom. Prsti desne ruke ogulili su se i krvarili su od trenja o uže, alipotom su zacijelili i otvrdnuli. Unutarnja strana lijeve nadlaktice bila je modra i izranjavanana mjestu gdje je uže udaralo nakon ispuštanja strelice, ali ja sam pripremio kožni štitnik kakobih ga zaštitio. A Tanus je i dalje vježbao. Čak sam i ja izgubio nadu u njegovu sposobnost daovlada oružjem, ali on nije odustajao. S mučnom sporošću dostigao je nadzor nad njim do temjere da je napokon mogao odapeti tri strijele tolikom brzinom da su sve tri istovremeno bileu zraku. Barem dvije od tri pogađale su metu, bakreni krug velik kao čovjekova glava

smješten na udaljenosti od pedeset koraka. Sila strijela bila je takva da su uspijevale bez polmuke probiti metal premda je bio debljine moga malog prsta. Tanus je ovo moćno oružjenazvao Lanata, što je ujedno bilo i napušteno dječje ime moje gospodarice. Sada je Tanusstajao na krmi s mladom ženom uza se i lukom u lijevoj ruci. Bili su veličanstven par, ali bilisu to na tako upadljiv način da nisam mogao biti miran. Grubo viknuh: "Gospodarice! Odmahse vrati ovamo! Tamo je opasno." Nije se udostojila ni okrenuti glavu, ali dala mi je znakrukom. Sva je posada vidjela, a najhrabriji su se nacerili. Mora da je tu kretnju Lostris naučilaod jedne od crnih prepredenki koje su je služile, jer bila je primjerenija ženama iz krčmi naobali rijeke no plemenitoj kćeri roda Intef. Pomislih da izrazim svoje negodovanje, ali samodmah odustao jer je moja gospodarica dopuštala da je kontroliram samo u rijetkimslučajevima. Stoga sam se zdušno bacio na udaranje u brončani gong snagom dovoljnom daprikrije moju povrijeđenost. Prodorni i treperavi tonovi proširili su se staklastom vodomlagune, zrak se odmah ispunio šuštanjem krila i jedna sjena prođe ispred sunca kad se izpapirusa, iz skrivenih gustiša i s vode podigao u let golem oblak barskih ptica. Bilo ih jesvakakvih vrsta. Bijeli i crni ibisi s glavama supa, sveti božici rijeke, jata kriještavih gusakaperja boje hrde, svaka s kapljom rubina na grudima, zelene, plave i kao noć crne čaplje, skljunom poput mača i krilima koja su teško lepetala, i toliko pataka da je njihov broj u našimočima izgledao kao plod privida. Lov na divlje ptice jedna je od najobljubljenijih razonodaegipatskog plemstva, ali taj smo dan tražili drugačiju divljač. U tom trenutku uočio sam,mnogo ispred nas, kretanje kristalne površine. Teško i veliko kretanje, i osjetio sam kakodrhtim jer sam znao koliko je strašna ta zvijer. I Tanus ju je vidio, ali njegova reakcija bila jepotpuno drukčija od moje. Zarežao je kao lovački pas, a njegovi ljudi povikali su s njim isagnuli se nad vesla. Horusov Dah poletio je naprijed kao da je jedna od ptica koje suzakrivale sunce nad nama, a moja je gospodarica prasnula u uzbuđene usklike i nježno udarilašakom Tanusovo rame. Voda se zavrtložila još jednom i Tanus je kormilaru dao znak daslijedi pokret dok sam ja udarao u gong kako bih sačuvao i povećao svoju hrabrost. Stigli smodo točke gdje smo primijetili pomicanje vode i brodica je prvo usporila, a zatim se zaustaviladok su svi na palubi nestrpljivo gledali uokolo. Ja sam samo krajičkom oka pogledao prekokrme. Pod trupom voda je bila plitka i prozirna gotovo kao zrak nad nama. Ispustih drečav iprodoran krik poput gospodarice i skokom uzmaknuh od krmene ograde jer je čudovište bilobaš ispod nas. Vodenkonj je svet Hapi, božici Nila, i mogli smo ga loviti samo zahvaljujućiposebnoj dozvoli. Stoga je tog jutra zajedno s mojom gospodaricom Tanus bio uputio božicimolitve i prinijeo žrtve u njezinu hramu. Naravno, Hapi je bila njezina božica zaštitnica, alisumnjao sam da je to bio jedini razlog njezina sudjelovanja u obredu. Zvijer koju sam vidiopod nama bio je golemi stari mužjak. Činio mi se velikim poput našeg broda, divovskaspodoba koja se kretala dnom lagune pokretima usporenim od vode, tako da je bila nalikstvorenju izišlom iz noćne more. Papcima je podizao oblake blata kao što antilopa podižeprašinu kad trči po pustinjskom pijesku. Krmenim veslom Tanus okrenu brod i krenusmo zavodenkonjem. Ali i tim svojim usporenim galopom brzo se udaljavao od nas i njegov tamanlik izgubi se u zelenim dubinama lagune. "Idemo! Tako mi gnusna Sethova daha, idemo!",viknu Tanus svojim ljudima, ali kad je jedan časnik podignuo čvorasti bič, smrači se iodmahnu glavom. Nikad nisam vidio Tanusa da I koristi bič bez valjana razloga. Iznenadavodenkonj izroni pred nama i izdahne iz pluća veliki oblak smrdljive pare. Smrad dopre donas iako je životinja još uvijek bila van domašaja luka. Na trenutak njegova leda oblikovašesvjetlucavi granitni otok u laguni, a zatim šišteći udahnu i istog časa opet nestade. "Za njim!",viknu Tanus. "Eno ga tamo!", viknuh pokazujući rukom. "Vraća se." "Dobro, stari moj",nasmija se Tanus. "Možda ćemo još uspjeti napraviti od tebe ratnika." Bila je to smiješnazamisao jer sam ja pisar, učenjak i umjetnik. Moja junaštva tiču se intelekta. Ipak samustreperio od užitka, kao uvijek kad me Tanus hvalio. Na trenutak u ushitu lova zaboravih nastrah. Južnije su se i druga plovila pridružila potjeri. Hapini svećenici imali su potanki popis

velikih zvijeri koje su živjele na tom mjestu i dali su dozvolu da ih se ubije pedeset zanadolazeće Ozirisove svetkovine. U laguni hrama bilo bi ih, dakle, preostalo gotovo tristo,broj koji su svećenici držali idealnim kako plovne putove ne bi zakrčilo bilje, kako bi sespriječilo da papirusi zagospodare obradivim zemljištem te kako bi se zajamčila redovitaopskrba hrama mesom. Svećenici jedini smiju jesti meso vodenkonja, izuzev tijekom desetdana Ozirisovih svetkovina. Stoga se lov odvijao kao složeni ples na vodi, s plovilima koja suse zbrkano kretala vijugajući i okrećući se dok su vodenkonji uznemireno bježali, zaranjali,ispuštali oblake kapljica izranjajući i iznova zaranjali. Ali svako zaranjanje bilo je kraće odprethodnog, a uskomešana izranjanja bila su sve češća jer se prazna pluća nisu uspijevaladokraja napuniti budući da su se goniči hitro približavali i tjerali velike životinje da seponovno spuste na dno. U međuvremenu brončani gongovi s krmenih mostova i dalje subrujili i njihov zvuk miješao se s uzbuđenim povicima veslača i gromoglasnim zapovijedimakormilara. Zavladao je sveopći metež i buka, a ja sam vikao i drao se kao najkrvožednijilovac. Tanus je svu pažnju usredotočio na prvog, najvećeg mužjaka. Nije se obazirao na ženkei mladunče koji su izranjali na domašaj luka, i dalje goneći orijašku životinju u svim njezinimskretanjima i nesmiljeno joj se približavajući pri svakom Izranjanju. Unatoč svomeuzbuđenju, nisam mogao ne primijetiti kako vješto zapovjeda Horusovim Dahom i spremnostkojom je posada odgovarala na njegove znakove. Uostalom, oduvijek je posjedovao dar da odsvojih podređenih izvuče maksimum. Kako bi inače bez bogatstva i uglednih zaštitnika biotako brzo stigao do onog važnog ranga? Sve što je postigao, dobio je vlastitim zaslugama iunatoč zlom utjecaju podmuklih neprijatelja koji su mu prepriječili put svakojakimzaprekama. Iznenada se vodenkonj pojavi na površini na manje od trideset koraka ispredpramca. Izronio je bljesnuvši na suncu, crn, strašan i čudovištan dok je ispuštao oblake pare iznozdrva poput onosvjetskog stvora koji proždire srca onih koje su bogovi držalinedostojnima. Tanus nemjesti strijelu. Podiže veliki luk i odapne u istom trenutku.Zastrašujući i napeti Lanata zasvira svoju glazbu i strijela poleti tako munjevito da je oko nijemoglo pratiti. Dok je još letjela fijukajući, za njom poleti druga, a onda još jedna. Tetiva lukasvirala je poput lutnje, a strijele su jedna za drugom pogađale cilj. Vodenkonj riknu kad sezariše u velika leda i opet zaroni. Radilo se o strijelama koje sam izradio namjenski za tuprigodu. Skinuo sam pera i zamijenio ih malim baobabovim plovcima, nalik onima koje ribarikoriste za plutanje mreža. Ubacivali su se u vrh pritke tako da u letu ostanu na njoj, ali suispadali iz utora kad je životinja zaranjala. Bili su povezani s brončanim vrhom tankomlanenom niti omotanom oko pritke, koja se odmatala čim bi se plovak odvojio. Stoga, dok jeveliki mužjak bježao pod površinom, tri mala plovka isplivala su na površinu i pratila njegovokretanje. Obojio sam ih jarkožuto kako bi privlačili pogled i odmah otkrili položaj životinjeiako je zaronila. Tanus je stoga bio u stanju preduhitriti svaki mahniti trk čudovišta i ubrzatikretanje Horusovog Daha kako bi prisilio životinju da skrene i kako bi joj odapeo novestrijele u crna svjetlucava leda kad bi se pojavila na površini. Sada je već mužjak vukao zasobom cijeli vijenac jarkožutih plovaka, a voda je postala crvena od njegove krvi. Unatočtrenutačnom uzbuđenju, osjećao sam samilost za životinju koja je svaki put kad bi ričućiizronila bila zasuta novim rojem smrtonosnih strijela. Tu samilost nije dijelila mojagospodarica, koja je bila zanesena lovom i koja je vriskala od straha i oduševljenja. Mužjakjoš jednom izroni pred nama, no ovaj put krene na Horusov Dah koji je plovio prema njemu.Tako razjapi ralje da sam mogao vidjeti cijelo ždrijelo, tunel crvena mesa koji je mogao bezmuke progutati cijela čovjeka. Čeljusti su bile naoružane tako snažnim zubima da se sledih:ostadoh bez daha. Iz donje čeljusti stršili su golemi derači od bjelokosti koji su služili zaotkidanje tvrdih papirusovih stabljika, dok su u gornjoj blještali bijeli očnjaci debeli kao mojezapešće, koji su bili u stanju smrviti oplatu Horusovog Daha jednakom lakoćom kojom bih jabio pregrizao pšeničnu pogaču. Nedugo prije toga imao sam priliku pregledati tijelo jedneseljanke koja je, režući papiruse na obali rijeke, uznemirila jednu ženku s mladuncem. Žena je

bila prepolovljena kao da ju je presjekao najoštriji brončani mač. I sada je pobješnjeli mužjak,razjapljenih ralja s oštrim kljovama, nasrnuo na nas i premda sam bio visoko na krmenommostu, daleko od njega najviše što je bilo moguće, skamenio sam se i zanijemio: oduzeo samse od straha i bio sam nepomičan poput kipa u nekom hramu. Tanus odapne još jednu strijelukoja uleti u razjapljeno ždrijelo. Unatoč tome, životinja je već tako užasno patila da nije ničimpokazala kako je osjetila tu novu ranu premda je mogla biti smrtonosna. Bez oklijevanjakrenula je u juriš na pramac Horusovog Daha. Iz ranjena ždrijela zaori se tako jezovita bijesnai samrtna rika da je jedna arterija pukla i iz ralja zaštrca krv koja se na sunčevoj svjetlostipretvori u oblak crvenkaste pare, istovremeno prekrasan i užasan. Zatim se mužjak sruči svomsilom na pramac broda. Horusov Dah sjekao je površinu brzinom gazele u trku, ali vodenkonjje bio još brži i njegova zbijena masa bila je tako velika da mi se pričinilo da smo se nasukalina stjenovitu obalu. Veslači su popadali s klupa, a ja sam udario o ogradu krmenog mostasilovito da je zrak izletio iz mojih pluća i prepustio mjesto rodornom bolu u grudima koji mepritisnuo poput stijene. No unatoč svemu, bio sam zabrinut za svoju gospodaricu. Pogledompomućenim suzama vidjeh kako je od udarca poletjela prema naprijed. Tanus ispruži ruku nebi li je uhvatio, ali i on je izgubio ravnotežu, a luk koji je držao u ljevici zasmetao mu je.Uspio ju je zadržati tek na tren, ali tada Lostris posrnu prema ogradi, zamahnu očajničkirukama i poleti leđima okrenuta u prazno. "Tanuse!", viknu pruživši mu ruku. Tanus se osovispretno poput akrobata i pokuša je uhvatiti. Na tren njihovi se prsti dotaknuše, a onda, kao daju je nešto povuklo, moja gospodarica pade s broda. Sa svog uzdignutog položaja na krmimogao sam vidjeti pad. Okrenu se u zraku kao mačka i bijela suknja zaleprša otkrivajućiprekrasna bedra. Učini mi se da pad traje čitavu vječnost i moj se krik pomiješa s njezinimočajničkim urlikom. "Djevojčice moja!", kriknuh. "Mala moja!" Bio sam siguran da je gotova.Pričini mi se da mi se cijeli njezin život, otkako sam je upoznao, odvija pred očima. Vidiosam je kao dijete i čuo ljubazne djetinje riječi kojima mi se obraćala. Vidio sam kako odrasta ipostaje žena i prisjetio sam se svih radosti i svih muka koje je izazvala. U trenutku kad sam jegubio, volio sam je još više no što sam je volio tih dugih četrnaest godina. Pade na golemakrvava leda pomahnitalog vodenkonja i načas ostade ispružena na njima kao ljudska žrtva naoltaru neke besramne religije. Vodenkonj se okrene, podigne iz vode i okrene unazad velikuizobličenu glavu i pokuša je dohvatiti. Krvave svinjske oči sjajile su mahnitim bijesom, velikeralje bučno škljocnuše ne bi li je zgrabile. Nekim čudom Lostris se pribra i uhvati se za pritkedviju strijela koje su stršile iz velikih leda čudovišta. Stajala je raširenih nogu i ruku. Nijevikala, trudila se svim svojim snagama da preživi. Krive kljove od bjelokosti udarale su jednao drugu kao mačevi ratnika. Svakim trzajem bile su joj sve bliže i očekivao sam da svakogtrenutka neki njezin ud bude odsječen poput nježnog izdanka lijane i da se njezina mlada islatka krv pomiješa s krvlju koja je liptala iz rana životinje. Tanus se na pramcu brzo pribrao.Na tren vidjeh njegovo lice: bilo je užasnuto. Odbaci luk, koji je bio beskoristan, zgrabi držakmača i izvuče sječivo iz korice od krokodilove kože. Bio je od bronce, dug kao njegova ruka itako oštar da je mogao obrijati dlake s ruke. Skoči na ogradu i održavajući ravnotežu, načaspromotri kretanje smrtno ranjenog vodenkonja, a zatim skoči i poleti poput obrušenog sokola,objema rukama čvrsto držeći mač s vrhom okrenutim nadolje. Pade na vrat vodenkonjaopkoračke kao da na njem namjerava odjahati na drugi svijet. Težina njegova tijela i silovitostskoka prenesoše se na udarac mača. Mač se do polovice zario u vrat životinje podno lubanje iTanus ga nastavi zabijati sve dublje koristeći svu snagu ruku i širokih pleća. Osjetivši ubodmača, vodenkonj poludi i svi pokreti koje je do tada činio izgledali su mlitavi i slabašni uusporedbi s novim trzajima. Prope se svom svojom golemom veličinom, odmahnu glavom uobje strane i tako pljusnu po vodi da štrcaji poletješe do palube broda i poput zastora skrišeprizor mome pogledu. Čudovište je divlje pokušavalo otresti dvoje na svojim leđima. Pritkajedne od strijela za koje se Lostris držala pukla je i malo je nedostajalo da odleti s leda. Da seto dogodilo, vodenkonj bi je zasigurno bio rastrgao kljovama od bjelokosti. Tanus se ispruži

unazad i uhvati je lijevom rukom dok desnom nije prestajao još silovitije zabijati brončanosječivo u potiljak čudovišta. U nemogućnosti da ih dohvati, zvijer se ugrize za bokove i otvoritako grozne rane da je na pedeset koraka oko broda voda postala crvena, a Tanus i Lostris bilisu crveni od glave do pete od liptanja krvi. Lica su im se pretvorila u groteskne krinke nakojima se razabirao samo bijeli sjaj očiju. Siloviti grčevi mužjaka odnijeli su ih daleko odboka broda i ja sam se prvi pribrao. Viknuh veslačima: "Za njima! Ne dopustite da se udalje!"Veslači skočiše na svoja mjesta i Horusov Dah dade e u potjeru. U tom trenutku je vrhTanusova mača prodro do vratnih kralježaka i presjekao leđnu moždinu. Golemo tijelo ukočise i prestade se micati. Vodenkonj se izvrnu na leda ukočenih ispruženih nogu i potonu uvode lagune povukavši za sobom Lostris i Tanusa. Priguših očajnički jauk koji mi se podigaoiz grudi i viknuh veslačima novu zapovijed: "Natrag!" Nemojte preći preko njih! Plivači napramac!" I sam sam bio iznenađen čuvši kako sam glasno i autoritativno to izgovorio. Brod jestao i prije no što sam uspio razmisliti o svrhovitosti onoga što činim, nađoh se na čeluskupine snažnih ratnika koji su trčali palubom. Vjerojatno bi bili zapljeskali vidjevši kako seneki drugi časnik utapa, ali Tanus je bio Tanus. U trku sam se razodjenuo. Niti pod prijetnjomstotine udaraca bičem ne bih pristao učiniti to u nekim drugim okolnostima jer sam samojednoj osobi dopustio da vidi rane koje mi je državni krvnik nanio davno prije toga, a ta osobabila je ista ona koja je zapovijedila da me uškope. Sada sam, barem načas, zaboravio na svojuosakaćenu muškost. Vješt sam plivač i, premda se, kad sada pomislim na to, ježim od svojetadašnje nesmotrenosti, vjerujem da bih bio skočio u krvavu vodu u pokušaju da spasim svojugospodaricu. Bio sam još malo ukočen, ali me Lostris poljubila u obraz i rekla naglas: "Mojesu djevojke rekle da si ti preuzeo upravljanje brodom kao pravi veteran i da ti je bila namjerabaciti se u vodu da bi me spasio. Oh, Taita, što bih učinila bez tebe? "Tek sam joj se tadanasmiješio i prihvatio obrok guske koju mi je pružila. Guska je bila izvrsna, a i pivoproizvedeno od tri vrste palmi; no svejedno sam to štedljivo jeo, jer sam morao voditi računao svom izgledu; i to ne računajući da me prethodna dosjetka Lostris o mojem teku ješ uvijekpekla. Tanusova posada, raspršena po laguni, počela se sada skupljati. Vidio sam da su i nekedruge brodice poput naše pretrpjele oštećenja. Dvije su se sudarile u zanosu lova, a druge sučetiri napali vodeni konji. No, svejedno, okupile su se na brzinu i zauzele borbeni položaj.Potom su prošle mimo nas, u redu i s nizom obojenih zastava koje su prikazivale veličinunjihovog ulova. Posade su pljeskale kad su pristajale uz bok Horusovog Daha. Tanus ih jepozdravljao uzdignutom šakom, a barjak s Modrim Krokodilom bijaše nagnut, kao da smo tekpostigli veličanstvenu pobjedu unatoč svim predviđanjima. Bilo je to, možda, čisto dječačkorazmetanje, ali ja sam još uvijek dovoljno mlad da bih volio vojničke ceremonije. Poslije jeposada zauzela i održala borbeni položaj unatoč laganom vjetru, uz vještu ispomoć vesala.Naravno, u tom trenutku nije još bilo ni traga mrtvim vodenim konjima. Iako je svaka brodicaubila najmanje jednog, a neke čak dva ili tri, njihove su lešine potonule u zelenim vodamalagune. Znao sam da se Tanus potajno grizao što Horusov Dah nije imao više uspjeha odostalih brodova i da je odugovlačenje sukoba ograničilo naš plijen na taj jedini primjerak. Onje navikao da bude najbolji. Nije, uostalom, bio živahan kao i obično i uskoro nas je ostaviona krmi da bi pošao upravljati popravcima na trupu Horusovog Daha. Nasrtaj tog čudovišta jepomaknuo oplatu i voda nam je toliko probijala u unutrašnjost da je stalno trebalo praznitisantine kožnatim vjedrima. Bio je to neučinkovit postupak koji je odvraćao ljude od njihovedužnosti veslača i ratnika, a nesumnjivo se mogao poboljšati, razmišljao sam u sebi. Zbogtoga sam, dok smo čekali da lešine mrtvih životinja isplivaju na površinu, poslao jednu odmalih robinja da donese košaru u kojoj su se nalazile moje potrepštine za pisanje. Nakon štosam još malo razmišljao, počeo sam skicirati neku zamisao kako da mehanički izbacimo voduiz santina ratnog broda u akciji, metodu koja ne bi zahtijevala napore polovice posade.Zasnivala se na istom principu kao i vjedra na klackalicama. Mislio sam da će ga moćipokretati svega dvoje ljudi, umjesto da to zaokupi dvanaestak ljudi s vjedrima, kao što je to

sada bio slučaj. Kad sam završio skicu, razmišljao sam o sudaru koji je uzrokovao štetu. Upovijesti, taktika primijenjena u riječnim bitkama bila je uvijek jednaka onoj na kopnu.Brodovi bi se ft približili po boku pomoću čakiji i nakon navale, sukob se rješavao midarcimamačeva. Zapovjednici su uvijek pazili da izbjegnu sudare, pa kad bi se to dogodilo, smatralisu to posljedicom nesposobnosti. "Ali kad bi...", pomislih odjednom, te počeh crtati brod sojačanim pramcem. Kad se ta ideja čvrsto ukorijenila, dodao sam na vodenoj crti rog sličannosorogovom. Moglo ga se izraditi od vrlo čvrstog drveta i presvući broncom. Pod pravimkutem, malo prema dolje, mogao bi se zabiti u trup protivničkog broda i rasporiti ga. Bio samtoliko zadubljen da nisam čuo Tanusa kako mi se približava s leda. Uzeo mi je iz ruke svitakpapirusa i vrlo ga pomno proučavao. Naravno, odmah je shvatio što sam namjeravao učiniti.Kad je njegov otac izgubio sva bogatstva, odmah je potražio bogatog zaštitnika koji biomogućio Tanusu ulazak u neki od hramova kao pisara početnika, da bi mogao tako nastavitistudije. Bio sam iskreno uvjeren da bi uz moju poduku imao odlične izglede da postane jedanod najvećih umova Egipta. Možda bi s vremenom njegovo ime moglo poslati slavno poputImhotepovog koji je, tisuću godina prije, projektirao prve čudesne piramide u Saqqari. Nisamuspio u toj nakani, što je i razumljivo, jer je isti neprijatelj koji je lukavošću i prijevaromuništio Tanusovog oca bio odlučan zapriječiti put i sinu. Nitko u cijeloj Državi nije mogaonadvladati njegov zloćudan utjecaj. Zbog toga sam pomogao Tanusu da se pridruži vojsci.Unatoč mojem razočaranju i mojim žalosnim predviđanjima, to je bila karijera koju je Tanusodabrao otkad se prvi put uspio osoviti na noge i kad je uzeo drveni mač u ruke da bi se tukaos drugom djecom. "Svih mu peteljki na Sethovoj stražnjici!", izustio je dok je proučavaonacrte. "Ti i tvoj kist vrijedite za mene koliko i deset odreda." Lakoća s kojom Tanus huli imevelikog boga Setha uvijek me uznemiri. Naime, iako smo obojica poklonici Horusa, mislimda nije pametno vrijeđati neko od božanstava Egipta. Što se mene tiče, neću proći nikadispred nekog svetišta a da ne izmolim molitvu ili ne ostavim mali dar, koliko god bog koji tuobitava bio skroman i nevažan. Po meni, to je čin zdravog razuma i odlično osiguranje.Imamo već dovoljno neprijatelja medu ljudima da bi hotimice tražili druge medu bogovima.Posebno sam ponizan u pogledu Setha jer sam prestravljen njegovom čudesnom reputacijom.Pretpostavljam da Tanus to zna, pa se zabavlja podbadajući me. Svejedno, zaboravio sam tunelagodu u odnosu na njegove žarke pohvale. "Kako to činiš?", upitao me. "Ja sam vojnik idanas sam vidio sve što si napravio. Zašto te iste ideje nisu meni došle?" Započeli smo živuraspravu o mojim nacrtima. Naravno, nije bilo moguće na duže vrijeme isključiti Lostris kojanam se, doista, i priključila. Robinje su joj osušile i uredile kosu i popravile šminku. Njenazanosna ljepota mi je odvraćala pažnju, naročito stoga što je stajala uz mene i nehajno midržala ruku na ramenu. Ne bi nikad dodirnula muškarca u javnosti na isti način, jer bi to bilauvreda običaja i skromnosti. Ali, ja nisam bio muškarac i, iako se oslanjala na mene, njene seoči nisu odvajale od Tanusovog lica. Zanimala se za njega još od doba kad je naučila hodati.Slijedila ga je gegajući, s izrazom obožavanja tog desetogodišnjeg i veličanstvenog Tanusa ipokušavala je oponašati svaki njegov pokret i svaku njegovu riječ. Kad bi Tanus pljunuo i onabi pljunula. Kad bi on psovao, Lostris bi propentala njegove iste riječi. Konačno mi se Tanuspožalio. "Ne možeš li je uvjeriti da me ostavi na miru, Taita? Ona je samo dijete!" Ali sada seviše nije žalio. Prekinuo nas je povik pramčane izvidnice i svi potrčasmo zabrinutopregledavati lagunu. Lešina prvog vodenog konja se pojavljivala. Isplivala je trbuhom uvis,jer su je plinovi iz crijeva napuhavali poput dječjeg balona načinjenog od kozjeg mjehura.Ljuljuškala se na površini ispruženih i ukočnih nogu. Odmah ju je potom brodica počelategliti prema udaljenoj obali. Sad su se već goleme tjelesine pojavljivale posvuda oko nas,brodovi su ih vezivali i vukli dalje. Tanus je privezao dvije krmenim uzetom, a veslači sepognuše u veslanju da bi ih oteglili po vodi. Kad smo se približili obali zaštitio sam oči od togokruglog sunca i gledao sam prema naprijed. Činilo se da svi, muškarci, žene i djeca GornjegEgipta čekaju na nasipu. Bila je to neizmjerna svjetina: plesali su, pjevali i mahali palminim

granama očekujući flotu. Nemirni pokreti bijelih halja činili su se kao neprekidni val koji selomio oko ruba mirne lagune. Postepeno, kako je svaki čamac pristajao uz obalu, skupinemuškaraca zagrnutih samo kratkim ogrtačima prilazile su po gazu sve do pazuha da biuzetima vezale nadute lešine. Bili su toliko euforični, pa su zaboravljali stalnu prijetnjukrokodila u zasjedi iz zelenih i mutnih voda. Svake su godine ti opaki gmazovi proždirali nastotine naših. Ponekad bi se toliko ohrabrili i upustili bi se do obale da zgrabe neko zaigranodijete na obali rijeke ili seljanku koja je prala rublje ili natakala vodu za obitelj. Sada, pošto subili pregladnjeli mesa, ljude je zanimala samo jedna jedina stvar. Prihvatili su se užadi iizvlačili lešine na obalu. Dok su tijela vodenih konja klizila po blatu, deseci srebrenkastihribica koje su se gostile po otvorenim ranama nisu bile dovoljno brze da popuste ugriz i bilesu izvučene na suho. Nasukane na meku glinu, poskakivale su i drhturile poput zvijezda palihna zemlju. Muškarci i žene, oboružani noževima i sjekirama bacili su se poput roja mravi natjelesa. Zahvaćeni nekim delirijem pohlepe, urlali su i režali kao strvinari i hijene zbog grladivljači koju je lav ubio i svađali se oko najboljih zalogaja dok su komadali divovske lešine.Krv i iverje kostiju letjeli su unaokolo pri svakom udarcu sječiva. Te će večeri biti dugačakred ranjenika koji će se pojaviti ispred hrama, čekajući da svećenici zaliječe njihove otkinuteprste i rezove duboke sve do kosti. I ja ću biti na poslu polovicu te noći. U nekom samokruženju imao ugled liječnika koji je nadilazio čak i onaj Ozirisovih svećenika. Bez lažneskromnosti moram priznati da te glasine i nisu bile neopravdane, a Horus zna da su i mojihonorari bili uvelike razumniji nego nekog svetog čovjeka. Plemeniti Intef dopušta mi dazadržim za sebe trećinu svoje zarade, pa sam, dakle, prilično bogat čovjek, unatoč mojemrobovskom položaju. S krmenog tornja Horusovog Daha prisustvovao sam toj pantomimiljudske krhkosti koja se odvijala poda mnom. Prema tradiciji, narodu je dopušteno pojesti domile volje meso vodenih konja koji su dospjeli na obalu, s time da nisu smjeli ponijeti nijednukožu. Pošto živimo u plodnoj i zelenoj zemlji, koju oplođuje i natapa velika rijeka, naš jenarod dobro uhranjen, No, svejedno osnovna hrana siromašnijih klasa sastojala se od žitarica,pa mogu proći mjeseci između dvaju mesnih obroka. Nadalje, tijekom blagdana sva suuobičajena ograničenja u svakodnevnom životu bila zanemarena. Bilo je dopuštenopretjerivati u svim stvarima koje su se ticale tijela: jelo, piće, tjelesni užici. Sutradan bi bilotrbobolja, bolnih glava i bračnih razmirica, ali to je bio prvi dan blagdana i apetiti se nisumogli zatomiti. Nasmijao sam se vidjevši neku majku, golu do pojasa i skorenu od krvi imasti od glave do pete, kako izlazi iz trbušne šupljine vodenog konja stišćući u rukamakomad jetre i bacajući ga jednom od svojih sinova usred urlajuće skupine djece koji suokruživali lešinu. Žena se vratila u šupljinu, dok je sin, stišćući svoje blago, trčao premajednom od stotinu kresova zapaljenih duž obale. Jedan od starije braće mu je otrgnuo taj diojetre i bacio ga na žeravicu, dok se horda manje djece slineći okupljala. Najstariji je zelenomgrančicom skinuo tu tek oprženu jetru, a braća i sestre su se sjurili i proždrli je. Čim su jedokrajčili, tražili su još, dok su mast i krv curile niz lice, kapajući s brade. Mnogi medunajmlađima, vjerojatno, nisu nikad okusili ukusno meso riječnog goveda koje je slatko,mekano i nježnog okusa, ali nadasve masno. Masnije je od volovskog mesa ili od prugastogdivljeg magarca, a kosti bogate moždinom su prava poslastica, dostojna velikog boga Ozirisa.Naš je narod gladan životinjske masti i njen okus sve je dovodio do ludila. Prežderavali su sekao što je i bilo njihovo pravo prežderati se tog dana. Bio sam zadovoljan što se nisampomiješao s tom uspaljenom svjetinom, sretan zbog sigurnosti da će stražari plemenitog Intefanabaviti najbolje rezove i kosti za kuhinje u palači, te da će kuhari sa svom pažnjom pripravitimoje osobno jelo. U sljedbi vezira imao sam prednost nad svima, čak i pred glavnimdvorjaninom i zapovjednikom njegove tjelesne straže, iako su oni rođeni slobodni. Naravno, otome se nikad ne govori, ali svi priznaju moj privilegirani položaj i malo tko bi se usudiloprosvjedovati. Vidio sam stražare na poslu: potraživali su dio za mojeg gospodara, guvernera ivelikog vezira svih dvadeset i dvaju naslova Gornjeg Egipta. Služili su se dugim štapovima, s

iskustvom proizišlim iz dugotrajnih vježbi i udarali gola leda i stražnjice koje su im služilekao ciljevi, dok su urlali svoje zahtjeve. Kljove od bjelokosti vodenih konja pripadale suveziru i stražari su ih sve pokupili. Bile su dragocjene kao i slonovske kljove koje sudovožene karavanama čak iz zemlje Cush, preko katarakta. Posljednji je slon bio ubijen unašem Egiptu gotovo prije tisuću godina, u vrijeme vladavine jednog od faraona iz ČetvrteDinastije, barem tako tvrde hijeroglifi na steli u njegovom hramu. Naravno, moj gospodar jetrebao sačuvati desetinu ulova za svećenike iz Hapija, naslovne pastore krda riječnih goveda.Svejedno, iznos desetine bio je diskrecijsko pravo mog gospodara; a ja - koji sam bioodgovoran za registre palače - znao sam gdje će završiti najveći dio tog blaga. Intef se nijeupuštao u prekomjerne darežljivosti, pa čak i ako se radilo o boginji. Što se tiče kože vodenihkonja, one su pripadale vojsci i bit će pretvorene u štitove za časnike iz stražarske regimente.Mornarički podčasnici su nadgledali postupak odvajanja koža, a svaka od njih bila je velikakao beduinski šator. Meso, koje nije bilo moguće pojesti na obali, bit će konzervirano usalamuri, dimljeno ili osušeno. Službeno je ono trebalo poslužiti za prehranu vojnika, članovasudova, činovnika u hramovima i drugih državnih služnika. U stvarnosti, obilan dio će bitiprodan skrivećki, a prihod će završiti u škrinjama mojeg gospodara. Kao što sam već rekao,poslije faraona, moj je gospodar bio najbogatiji čovjek Gornjeg Egipta... i svakim se danomjoš više bogatio. Iza mene je došlo do komešanja, pa sam se okrenuo. Tanusova ekipa još jebila na djelu. Brodovi su bili poredani po borbenom rasporedu, pramac prema krmi, paralelnouz obalu, ali na pedesetak koraka gdje je voda postajala dublja. Na svakom od njih harpunarisu stajali uz grudobrane s podignutim oružjem, uperenim prema površini lagune. Miris krvi iutrobe rasprostranio se vodom i privukao je krokodile. Stigli su na banket ne samo sa svihstrana lagune, nego čak iz glavnog toka Nila. Harpunari su ih očekivali. Svaka harpuna jeimala brončani vršak, relativno malen, ali opremljeni kukama. Za jednu kariku na tom vrškubilo je pričvršćeno snažno laneno uže. Umješnost tih harpunara bila je dojmljiva. Kad bi sejedan od tih ljuskavih gmazova tiho približio u zelenoj vodi, poput dugačke tamne sjene i svelikim repom s krestom koji je lelujao, ljudi su ga čekali. Pustili bi da krokodil prođe ispodbroda i čim bi izronio s druge strane, harpunar čije je pokrete skrivao trup broda, nagnuo bi sei pogodio odozgo prema dolje. Nije to bio jak udarac, već gotovo mek trzaj dugačke motke.Brončani vršak bio je naoštren poput kirurške igle i prodro bi svom svojom dužinom podljuskavu gmazovu kožu. Harpunar je gađao u zatiljak i probodi su bili tako savršeni da bimnogo puta probušili kralježnicu, ubivši u trenutku plijen. Kad bi neki udarac promašio cilj,voda bi eksplodirala dok se ranjeni krokodil divljački trzao. Jednim pokretom motke, metalnivršak se odvajao i ostao zaboden u gmazov oklopljeni vrat. Zatim bi četiri čovjeka uhvatilalaneno uže da bi kontrolirali krokodilovo izvijanje. Ako je bio velik - a neki su bili dugi kaočetiri polegnuta čovjeka - uže je dimeći se klizilo po oplati i peklo je dlanove ljudi koji su gapokušavali zadržati. Tada se čak i izgladnjeli narod na plaži zaustavljao da bi plješčućiprisustvovao borbi uz povike ohrabrenja; ponekad bi krokodil bio vezan, dok bi u drugimslučajevima uže puklo kao bičem prekinuto i mornari bi se skotrljali po palubi. Počesto,međutim, čvrsto bi laneno uže izdržalo. Čim bi ljudi uspjeli okrenuti mu glavu prema sebi,ovaj se više nije mogao udaljiti pokušavajući otplivati u duboku vodu. Tada su ga moglidovući, u vrtlogu pjene i mlazova, do boka broda gdje ga je druga ekipa opremljena toljagamadočekivala da mu razbije lubanju tvrdu kao kamen. Kad su lešine bile dovučene na suho, sišaobih na kopno da ih ispitam. Derači kože iz Tanusove regimente već su bili na poslu. Djedsadašnjeg kralja bio je taj koji je dodijelio regimenti počasni naslov Čuvara ModrogKrokodila i stijeg koji je predstavljao tu životinju. Njihovi borbeni oklopi dobivali su se odokoštane kože ovih gmazova. Stavljeni na pravi način, bili su dovoljno čvrsti da zaustavestrelicu ili skrenu udarac mača. Mnogo su lakši od metalnih i znatno svježiji kad ih se nosipod pustinjskim suncem. Tanus, s kacigom od krokodilske kože, ukrašenom nojevim perjem is ulaštenim oklopom, okićen brončanim naramenicama, bijaše prizor koji izaziva užas u

srcima neprijatelja i potiče nemir u utrobama svih djevojaka koje ga gledaju. Dok sam mjerioi bilježio dužinu i opseg svakog tijela i promatrao derače kože pri poslu, nisam osjećao prematim odvratnim čudovištima niti najmanju samilost koju sam osjetio za riječna goveda. Pomeni, ne postoji u prirodi mrskija životinja od krokodila, možda uz iznimku zmija otrovnica.Moje se gađenje ustostručilo kad je jedan od derača rastvorio utrobu jednog od najvećihkrokodila, a djelomično probavljeni ostaci neke djevojčice kliznuli su u blato. Čudovište jeprogutalo gornju polovicu tijela, od pojasa nagore. Iako je meso bilo izblijedjelo i omekšanoželučanim sokovima i odvajalo se od lubanje, pramen kose je još bio nedirnut i urednoupleten. Bio je tu još jedan jezovit prizor, ogrlica oko vrata, jer su ljupke narukvice odkeramičkih perli, crvenih i plavih, obujmile zglobove kostura. Čim smo otkrili tu mračnurelikviju, odjeknuo je tako visok patnički krik koji je nadglasao žamor gomile. Jedna žena seprobijala laktovima kroz vojnike i dotrčavši kleknula uz žalosne ostatke. Strgnula je odjeću ibriznula u zastrašujuće žalobne vriskove. "Moja kći! Moje dijete!" To je bila žena koja je danprije u palači prijavila kćerin nestanak. Dužnosnici su joj rekli da je najvjerojatnije bila oteta ida su je horde pljačkaša koji su strašili selo prodali kao robinju. Postale su vrlo moćne ibezobrazno su stvarale zlodjela, na svjetlu dana sve do gradskih vratiju. Dužnosnici iz palačesu rekli ženi kako ne mogu učiniti ništa da vrate njenu kći, s obzirom da su bande izmicalesvim mogućim državnim kontrolama. Ovog puta ta je pretpostavka bila neosnovana. Majka jeprepoznala ornamente koji su još ukrašavali to jadno stvorenje. Ganuo sam se i poslao jednogroba da donese praznu urnu. Iako ženu nisam poznavao, nisam mogao zadržati suze dok samjoj pomagao prikupiti te ostatke i staviti ih u urnu kako bi mogla imati pristojan ukop. Dok sežena teturajući udaljavala kroz ravnodušnu gomilu, s urnom privijenom srcu, pomislio samda, unatoč obredima i molitvama koje će posvetiti kćeri, čak i u teško vjerojatnoj mogućnostida si može dopustiti trošak mumificiranja, sjeni djevojčice neće pronaći besmrtnost nadrugom svijetu. Da bi se to dogodilo, truplo mora biti cijelo i nedirnuto prije balzamiranja.Sažalio sam se nad nesretnom majkom. To je moja slabost: često preuzimam brige i bolinesretnika na koje nailazim svojim putem. Bilo bi lakše imati tvrde srce i bešćutniju savjest.Kad i uvijek kad sam bio tužan ili tjeskoban, dohvatio sam kist i svitak i počeo sam bilježitisve što se događalo oko mene: harpuneri, očajna majka, postupak deranja kože i klanjakrokodila i riječnih goveda i raspojasano ponašanje naroda. Oni koji su se zasitili mesa i pivaveć su hrkali tamo gdje su i pali i nisu primijećivali da ih udaraju i gaze oni koji su bilisposobni stajati na nogama. Oni mladi, besramniji, plesali su i grlili se, koristeći senadolazećim mrakom i slabašnim zaklonom rijetkih grmova i pramenovima papirusa da biuživali u sparivanju. Takvo ponašanje bilo je samo simptom lošeg stanja koje je mučilo cijeluDržavu. To se ne bi dogodilo da je postojao jak faraon i ispravna i poštena uprava u regijiVelike Tebe. Običan svijet slijedi primjer onoga koji njime upravlja. Iako nisam opravdavaosve to, ipak sam to vjerno dokumentirao. Protekao je tako jedan sat dok sam sjedioprekriženih nogu na krmi Horusovog Daha pišući i rišući. Sunce je zašlo i činilo se da se gasiu velikoj rijeci, ostavljajući bakrenastu svjetlost na vodi i dimnu jasnost na istočnom nebu, Tkao da je zapalilo doline papirusa. I: Svjetina na obali postala je još bučnija i razuzdanija;prostitutkama je posao dobro išao. Vidjeh jednu svećenicu ljubavi debelu poput matrone, stipičnom plavom hamajlijom profesije na čelu, kako odvodi u sjenu, podalje od svjetlakresova, jednog jako mršavog mornara, upola manjeg od sebe. Oslobodila se suknje i bacilase na koljena u prašinu, pokazujući mu par monumentalih, drhtavih guzova. S krikom sreće,čovječuljak je uzjaha kao što čine psi i nakon nekoliko sekundi i žena je zacviljela kao i on.Počeo sam crtati taj prizor, ali je svjetlo brzo nestajalo,,! pa sam bio prisiljen odustati. Doksam odlagao svitak, prenuo sam se i primijetio dal nisam vidio svoju gospodaricu još od prijeotkrića djevojčice u utrobi krokodila. Skočio sam na noge zahvaćen panikom. Kako sam jemogao tako zanemariti? Moja je gospodarica bila strogo odgajana: za to sam se ja pobrinuo.Bila je to dobra djevojka, ispravnih načela, svjesna dužnosti i obveza koje su joj nametali

zakon i običaji. Bila je svjesna časti poštovane obitelji kojoj je pripadala i njenog položaja udruštvu. A povrh svega se, kao i ja, bojala očevog autoriteta i bijesa. Naravno, imao sampovjerenja u nju. Vjerovao sam u nju kao što bih vjerovao svakom drugom tvrdoglavomstvorenju u prvom zanosu strasne ženstvenosti u ovakvoj noći, sama u tami s lijepim i mladimi isto toliko strasnim vojnikom u kojeg je bila zaljubljena do ušiju. Bojao sam se ne toliko zakrhko djevičanstvo moje gospodarice, tu nebesku hamajliju koja, kad se jednom izgubi, takose rijetko oplakuje, ali za puno stvarniji rizik po moju kožu. Sutradan bismo se vratili uKarnak i u palaču mog gospodara Intefa, gdje će biti mnogi jezici spremni da ogovaraju i damu prenesu svaku našu grešku ili nesmotrenost. Uhode mog gospodara bile su prisutne nasvakoj razini društva i u svakom kutku naše zemlje, od luke do polja, sve do faraonove palače.Čak su i brojnije nego moje, jer ima više novca za plaćanje svojih špijuna, iako su mnoginepristrano služili obojicu i naše su se mreže u mnogim slučajevima preklapale. Ako jeLostris sve obeščastila - oca, obitelj i tutora - Intef će to saznati j sutradan ujutro, a znat ću to ija. Trčao sam s jednog na drugi kraj brodice, tražeći je. Popeo sam se na krmeni toranj iočajnički sam zagledavao obalu. Nisam vidio ni nju ni Tanusa i to je raspirilo moje strahove.Nisam znao gdje da ih tražim u toj ludoj noći. Iznenadio sam samog sebe kako kršim ruke iodmah prestao. Uvijek se trudim izbjeći svaki privid ženstvenosti. Mrzim svom svojomsnagom predebela, neprirodna i izvještaćena bića koja su doživjela isto takvo sakaćenje iuvijek se pokušavam ponašati kao muškarac, a ne kao eunuh. Suzdržao sam se s naporom ipoprimio sam isti hladan i odlučan izraz kakav sam vidio na Tanusovom licu urasplamsavanju bitke. Ponovno sam stekao bistrinu i razum. Pitao sam se na koji se način,najvjerojatnije, mogla ponijeti moja gospodarica. Dobro sam je poznavao, napokon,podučavao sam je četrnaest godina. Znao sam da je previše probirljiva i svjesna svojeg rangada bi se bezobzirno miješala s pijanom ruljom na obali ili da bi se sakrila u grmlje i igrala seživotinje s dvama leđima, kao što vidjeh mornara i debelu prostitutku. Znao sam da se nemogu obratiti nikome da mi pomogne u potrazi: inače bi moj gospodar Intef odmah bioobaviješten. Morao sam se snaći sam. Na koje je tajnovito mjesto Lostris dopustila da jeodvedu? Kao i mnoge djevojke njene dobi bila je očarana idejom romantične ljubavi.Sumnjao sam da je ikad ozbiljno uzela u obzir prizemne vidove tjelesnog čina, iako su onedvije crne kurvice radile sve da bi joj to predstavile. Nije izražavala preveliko zanimanje zamehaniku te stvari kada sam, kao što je i bila moja dužnost, nastojao upozoriti je koliko jebilo potrebno da se zaštiti od sebe same. Potom sam shvatio da je trebam tražiti na mjestudostojnom njenih sentimentalnih očekivanja. Da je postojala neka kabina na HorusovomDahu odmah bih se strmoglavio tamo; ali naši su riječni brodovi vrlo mali i praktični, jernjihova prednost mora biti brzina i mogućnost manevriranja. Posada spava na gornjoj palubi,pa čak i zapovjednik i časnici imaju noćni zaklon t)d trstike: u ovom trenutku nije bio nipostavljen, dakle na brodu Dje bilo nijednog mjesta gdje bi se dvoje mladih moglo sakriti.Karnak i palača su bili udaljeni pola dana puta. Tek sada su robovi postavljali naše šatore najednom od odabranih otočića da bismo mogli slaviti Ozirisa odvojeno od običnih smrtnika.Robovi su kasnili s poslom, jer su i oni bili zaokupljeni slavljenjem. Pri svjetlu baklji vidiosam da su neki jedva stajali na nogama dok su rukovali užadima. Još nisu bili podigli osobniLostrisin šator, dakle dvoje zaljubljenika nisu imali na raspolaganju luksuznu udobnostsagova, izvezenih zastora, madraca od perja i lanenih plahti. Gdje su mogli biti? U tomtrenutku slabašno žuto svjetlo neke baklje, vani na laguni, privuklo je moju pažnju. Shvatiosam da je, s obzirom na povezanost moje gospodarice i boginje Hapi, hram na slikovitom (otočiću od granita u središtu lagune bilo mjesto koje će ju« neodoljivo privući. Potražio samna obali neko sredstvo da stignem do otočića. Iako je tu bilo mnoštvo brodica nasukanih naobalu, skelari su j bili gotovo svi pijani i pozaspali. Potom opazih Kratasa. Nojevo perje nakacigi izdizalo se I iznad glava prisutnih, a zbog njegovog ponositog držanja bio je j istogčasa prepoznatljiv. "Kratas!", zavikah. Okrenuo se da me pogleda i mahnuo je I rukom.

Kratas je prvi Tanusov zamjenik i, osim mene, najlojalniji od svih njegovih prijatelja. Mogaosam se pouzdati u Kratasa kao ni u kog drugog. "Nabavi mi brodicu!", zavikah. "Bilo koju!"Bio sam toliko i tjeskoban i moj je glas bio tako piskav da ga je posve jasno dostigao. I Nijegubio vremena na pitanja ili oklijevanja. Uputio se prema najbližoj filjugi izvučenoj na kopno.Skelar je spavao kao kamen u santini. Kratas ga je uhvatio za zatiljak i podigao u zrak. Bacioga je na plažu, a skelar se nije ni pomakao; ostao je uronjen u ošamućenost od lošeg vina,nepokretan u položaju u koji ga Kratas bacio. Kratas je pogurao brodicu u vodu i s nekolikozamaha motkom došao je uz bok Horusovog Daha. U brzini sam pao s tornja i pljusnuo nakrmu male brodice. "Prema hramu, Kratas!", preklinjao sam ga dok sam ustajaoJ "I neka ježelja dobre boginje Hapi da nije prekasno." Uz večernji povjetarac koji je puhao u četvrtastojedro letjeli smo po mračnoj vodi sve do kamenog pristaništa u podnožju lirama. Kratas jevezao čakiju za jednu alku i htio me slijediti na kopno, ali ga zaustavih. "Pitam te to zaTanusa, a ne za sebe", rekao sam. Oklijevao je načas, a zatim kimnuo. "Čekat ču da mepozoveš." Izvukao je mač i ponudio mi ga. "Hoče li ti trebati?" Odbio sam pokretom glave."Nije to opasnost te vrste. A imam i svoj bodež. Ali hvala na povjerenju". Ostavio sam ga nabrodici i brzo se popeh po granitnim stubama koje su vodile do ulaza u Hapijin hram. Bakljeod trstike obješene o stupove na ulazu bacale su drhtavu crvenkastu svjetlost i činilo se daoživljavaju reljefe na zidovima i tjeraju ih na ples. Boginja Hapi jedna je od mojih omiljenih.Strogo gledajući, nije ni bog, niti boginja, već jedno čudno hermafroditsko stvorenje kojeposjeduje bilo krupan penis, bilo golemu vaginu, kao i izdašne dojke koje daruju svimamlijeko. Ona je božansko otjelotvorenje Nila i boginja žetve. Dva egipatska kraljevstva i svinjihovi stanovnici ovise o njoj i o periodičnoj poplavi velike rijeke. Hapi je sposobna prelazitiiz jednog spola u drugi i poput mnogih egipatskih bogova, može po volji preuzeti oblik bilokoje životinje: a najviše voli oblik vodenog konja. Koliko god spolnost boginje bila dvojaka,moja gospodarica joj je uvijek pripisivala ženske osobine. Iako se slažem s Lostris, mislim daHapijini svećenici imaju pomalo različito mišljenje. Njeni prizori na kamenim zidovima bilisu golemi i majčinski. Oslikana blistavim primarnim bojama - crvenom, žutom i plavom,osmijehivala se glavom riječne krave i činilo se da poziva sva bića u prirodi da rastu irazmnožavaju se. Onaj poziv koji se podrazumijevao bio je vrlo malo primjeren mojoj brizi.Bojao sam se da se moja dragocjena štićenica okoristila u tom trenutku blagonaklonostiboginje. Bila je tu jedna svećenica koja je klečala uz bočni oltar. Potrčao sam da je stignem ipovukao je za obod ogrtača. "Sveta sestro, reci mi, jesi li vidjela plemenitu Lostris, kćivelikog vezira?" Bilo je vrlo malo stanovnika u Gornjem Egiptu koji nisu iz viđenja znalimoju gospu. Svi su je voljeli zbog njene ljepote, veselog duha i blage ćudi i klicali su joj poulicama i trgovima. Svećenica, izborana i bezuba, nasmiješila mi se i prinijelaj koštunjavi prstnosu, sa sporazumnim izrazom koji je potvrdic moje najgore strahove. Protresao sam jeponovno, manje uljudno. "Gdje jej uzvišena stara majko? Preklinjem te, govori!" SvećenicajejS međutim, odmahnula glavom i uprla oči prema portalu unutarnjeg svetišta. Potrčao sampo granitnom podu, dok je moje srce letjelo brže od mojih nogu; ali unatoč brizi, čudio sam sehrabrosti moje gospodarice. Premda je imala pravo pristupa svetištu, jer je pripadala visokomplemstvu, u cijelom Egiptu postojala je samo još jedna osoba koja bi imala drskosti i izabralaovo mjesto za ljubavni sastanak. Zaustavio sam se na ulazu. Instinkt me nije prevario. Obojesu bili tamo, kao što sam se i bojao. Bio sam toliko obuzet sigurnošću onog što se događalo,da zamalo nisam zaurlao da ih prekinem. Potom se svladah. Moja je gospodarica bilaodjevena, dapače i više nego obično, jer je imala pokrivene grudi, a na glavi je nosila rubac odmodrog lana. Klečala je pred gigantskim kipom Hapi, a boginja joj se smiješila, ukrašenavijencima modrog lotosa. Tanus je klečao pored nje. Odložio je oružje i oklop, skupljene naulazu u svetište. Bio je odjenut samo u lanenu košulju, kratku tuniku i sandale. Držali su se zaruke i njihova se lica skoro doticahu dok su šaptali medu sobom svečanim tonom. Moje sunajkukavnije sumnje bile opovrgnute, a ja sam osjećao grižnju i sram. Kako sam mogao

posumnjati u svoju gospodaricu? Htio sam ustuknuti u tišini, iako ne bih otišao dalje odbočnog oltara gdje bih zahvalio boginji zbog njene zaštite, a mogao bih diskretno gledati štose događa. Ali u tom trenutku Lostris je ustala i obazrivo se približila kipu. Bio sam tolikoočaran njenom djevojačkom ljupkošću, te sam oklijevao još jedan trenutak, promatrajući je.Otkvačila je s lančića koji je nosila oko vrata figuricu boginje koju sam bio napravio za nju.Proželo me u srcu kad sam shvatio da ju želi ponuditi na dar. Izradio sam taj dragulj svomsvojom ljubavlju i bi mi žao kad sam vidio da napušta njezin vrat. Lostris se propela na prsteda bi ga objesila kipu oko vrata, zatim je kleknula dok je Tanus ostao nepomičan tamo gdje gaje ostavila. Ustala je i okrenula se da bi se vratila njemu, ali u tom trenutku me opazila napragu. Pokušao sam nestati u sjeni, jer me zbunjivala zamisao da sam ih uhodio u tolikointimnom trenutku. Njeno se lice, međutim, ozarilo radošću. Prije nego li sam uspio pobjećidostigla me trčeći i uhvatila za ruke. "Oh, Taita, sretna sam što si ovdje... baš ti! I pravo je.Sada je sve savršeno. Povela me u unutrašnjost svetišta, a Tanus je ustao smiješeći se i prišaoje rukovati se sa mnom. "Zahvaljujem ti što si došao. Znam da možemo računati na tebe."Bilo bi mi draže da su moji motivi bili čisti kao što su to oni vjerovali; prikrih stoga svojukrivnju ljubaznim osmijehom. "Klekni ovdje!", naredi mi Lostris. "Ovdje, gdje ćeš moći čutisvaku riječ koju izgovorimo. Bit ćeš svjedok pred Hapi i svim bogovima Egipta." Kleknuosam; zatim su se ona i Tanus vratili na svoje mjesto ispred boginje, uhvatili su se za ruke igledali u oči. Lostris je prva progovorila. "Ti si moje sunce", prošaptala je. "Moj je dan tamanbez tebe." "Ti si Nil mojeg srca", rekao joj je ispod glasa Tanus. "Vode tvoje ljubavi hranemoju dušu". "Ti si moj čovjek, na ovom svijetu i u svim budućim svijetovima." "Ti si mojažena i kunem ti se svojom ljubavi. Kunem ti se dahom i krvlju Horusovim", reče Tanusjasnim glasom koji je odjekivao između kamenih zidova. "Prihvaćam tvoju zakletvu iuzvraćam je stotinu puta", izjavila je Lostris. "Nitko se nikada neće moći staviti između nas.Ništa nas nikad neće moći razdvojiti. Mi smo jedno, zauvijek." Lostris je podigla lice i Tanusju je dugo ljubio. Koliko mi je poznato, to je bio prvi poljubac koji su si izmijenili; i osjetiosam privilegiju što mogu prisustvovati tome tako intimnom trenutku. Dok su se grlili, nagao ihladan vjetar koji je zapuhao iz lagune uvukao se u polumračne prostorije, a baklje suzatreptale. Za jedan časak lica dvoje zaljubljenih su se stopila pred mojim očima i učinilo mise da je lice boginje zadrhtalo. Vjetar je prestao brzo kao što je i nadošao, ali njegov šum okovelikih stupova sličio je dalekom sardoničnom smijehu bogova i ja sam se naježio, obuzetpraznovjernim strahom. Uvijek je opasno ljutiti bogove pretjeranim prohtjevima, a Lostris jeupravo zatražila nemoguće. Bio je to trenutak koji sam godinama predviđao i kojeg sam sebojao više nego dana svoje smrti. Zakletva koju su Tanus i Lostris razmijenili nije moglatrajati. Koliko god bili iskreni, to nije moglo biti. Osjećao sam kako mi se srce para kad su se,konačno, prestali ljubiti i okrenuli se prema meni. "Zašto si tako tužan, Taita?", upita meLostris lica ozarena od radosti. "Razveseli se, jer to je najsretniji dan u mom životu."Nasmiješih se na silu, ali nisam mogao naći riječi čestitanja njima dvoma, premda su mi onibili najdraže osobe koje sam imao na svijetu. Ostao sam klečati s glupim osmijehom nausnama i pustoši u duši. Tanus me podigao i zagrlio me. "Govorit ćeš meni u korist splemenitim Intefom, je li tako?", upita me. "O, da, Taita", inzistirala je Lostris. "Moj otac ćete saslušati. Ti si jedini koji može nešto učiniti za nas. Nećeš nas napustiti, zar ne, Taita? Nisime nikad razočarao u cijelom mom životu. Učinit ćeš to za mene, je li?" Što sam mogaokazati? Nisam mogao biti tako okrutan i otkriti im istinu. Nisam mogao naći riječi da uništimtu nježnu i svježu ljubav. Čekali su da odgovorim, da izrazim svoju sreću i obećam pomoć ipodršku. Ali ja sam zanijemio, a usta su mi bila suha i pekla su me kao da sam zagrizao trpkišipak. "Taita, što ti je?" Vidjeh kako radost nestaje s lijepog lica moje gospodarice. "Zašto sene veseliš s nama?" "Znaš koliko vas oboje volim, ali..." Nisam mogao nastaviti. "Ali... ališto, Taita?", upita Lostris. "Zašto tako odgovaraš, zašto si tako izdužio lice ovog sretnogdana?" Bila je ljuta i isturila je bradu, ali su se istovremeno njene oči ispunile suzama. "Ne

želiš nam pomoći? Jesu li vrijedna sva obećanja koja si mi davao godinama?" Približila se iizazovno podigla lice. "Molim te, gospodarice, nemoj zboriti tako. Ne zaslužujem takavpostupak. Ne, poslušaj me!" Prislonio sam joj prste na usne da bih spriječio druge prosvjede."Ne radi se o meni. Radi se o tvom ocu, plemenitom Intefu." "Točno." Izgubivši strpljenje,Lostris je odmakla moju ruku s ustiju. "Moj otac! Poći ćeš k njemu i razgovarat ćeš kao što točiniš uvijek i sve će biti u najboljem redu." "Lostris..." Bio je to simptom moje nelagode,činjenica da sam izgovorio njeno ime na tako prisan način. "Lostris, nisi više curica. Nesmiješ se zanositi djetinjastim maštarijama. Znaš da tvoj otac ne bi nikad pristao..." Nije mehtjela slušati, nije htjela čuti istinu koju sam joj htio reći. Zato je počela naglo govoriti. "Znamda Tanus nema bogatstava, da. Ali ima predivnu budućnost. Jednog će dana zapovijedati svimarmijama Egipta. Jednog će dana vojevati bitke koje će ujediniti dva kraljevstva, a ja ću bitinjemu uz bok..." "Gospodarice, molim te, saslušaj me. Ne radi se samo o tome da Tanus nijebogat. Toga ima više, mnogo više." "Njegova porodica i njegov odgoj, dakle? Je li to što tebrine? Dobro znaš da je njegova porodica plemenita koliko i naša. Pankhi Harrab bio je porangu isti s mojim ocem i bio je njegov najdraži prijatelj..." Nije slušala. Nije shvaćala dubinutragedije u koju se uupušta. Nisu to shvaćali ni ona ni Tanus; ali ja sam vjerojatno bio jIlinaosoba u cijelom kraljevstvu koja je to u potpunosti shvaćala. Zaštitio sam je od istine svihovih godina i, naravno, nisam je nikad mogao reći Tanusu. Kako sam to mogao objasniti bašdanas? Kako sam joj mogao otkriti tu duboku mržnju koju je njen otac gajio prema njenomzaljubljenom mladiću? Bila je to mržnja iznikla iz krivnje i zavisti i stoga još nepomirljivija.Moj gospodar Intef, pak, bio je lukav i podao čovjek. Uspijevao je sakriti svoje osjećaje svimakoji su ga okruživali; znao je prikriti mržnju i zlobu, ljubio je onog kojeg je želio uništiti iobasipao ga darovima i laskanjima. Posjedovao je strpljenje krokodila koji, zakopan u blatuna pojilu duž rijeke, očekuje nesvjesnu gazelu. Bio je spreman čekati godinama, čak idesetljeće: ali kad bi se pružila prilika, napao bi plijen i povukao ga pod vodu brzinom gmaza.Lostris nije poznava dubinu mržnje svoga oca. Čak je vjerovala da je osjećao naklonost premaplemenitom Pankhiju Harrabu, kao što je i Tanusov otac to osjećao prema njemu. Ali, kako jemogla znati istinu, kad sam joj ju uvijek skrivao. U svojoj nevinosti, Lostris je vjerovala da ćese jedini prigovor njenog oca ticati bogatstva i obitelji zaljubljenika. "Znaš da je istina, Taita.Tanus je meni jednak po pravilima plemstva. To je zapisano u dokumentima hramova, i svakmože to pogledati. Kako moj otac može to nijekati? A ti, kako možeš ti to nijekati?" "Nije nameni nijekati ili odobriti, gospodarice..." "Zauzet ćeš se onda za nas kod mog oca, je li, dragiTaita?; Reci mi da ćeš to učiniti, molim te!" I; Mogao sam samo pognuti glavu i sakritiočajnički izraz i svojim očima. Pri povratku u Karnak, brodice su bile pretovarene. Brodovi suplutali nisko nad vodom pod teretom sirovih koža i usoljenog mesa. Zbog toga je našenapredovanje protiv struje Nila bilo sporije nego što je to bio put na polasku; ali je svejednobilo prebrzo za moje potišteno srce i moje rastuće strahove. Dvoje zaljubljenih je biloeuforično, sretno zbog izjavljene ljubavi i sigurno da će ukloniti prepreke na svom putu.Nisam se osjećao sposobnim da im zaniječem taj dan sreće: znao sam da će biti jedan odposljednjih. Mislim da bih, da sam uspio pronaći potrebne riječi ili hrabrost, potaknuo ih daostvare svoju ljubav, a čemu sam se toliko protivio prošle noći. Više neće imati za tomogućnosti, s obzirom da će plemeniti Intef biti upozoren na moj neuspješan pokušaj da ihuvjerim. Čim bude saznao za namjere, postavit će se između njih i razdvojiti ih zauvijek.Zbog toga sam se smijao i osmijehivao sretno, trudeći se da sakrijem svoje strahove. Bili sutoliko zaslijepljeni ljubavlju da sam uspio u svojoj nakani, dok bi u nekom drugom trenutkumoja gospodarica odmah nazrela istinu. Poznala me dobro, gotovo koliko sam ja poznavaonju. Jeli smo zajedno na krmi, nas troje, i razgovarali o predstavljanju Ozirisove pasije koja jetrebala biti vrhunac proslave. Plemeniti Intef me zadužio da organiziram predstavu, a jadodijelio važne uloge Lostris i Tanusu. Praznici se slave svake dvije godine, pri rađanjuOzirisovog punog mjeseca. Nekoć se slavlje odvijalo svake godine, ali kasnije zbog povelikih

troškova i zbog odvajanja dvora (uzrokovanog njegovim prisilnim preseljenjem iz Elefantineu Tebu), faraon je odredio da između jedne i druge proslave treba proći više vremena: naš jefaraon uvijek bio vrlo pažljiv s novcem. Pripreme za predstavu omogućile su mi darazmišljam o mojem skorašnjem susretu s plemenitim Intefom i zbog toga sam dvomazaljubljenicima dao da probaju svoje uloge. Lostris je trebala odglumiti Iziđu, Ozirisovumladu, dok je Tanus trebao biti Horus. Oboje je zabavljala zamisao da će Tanus odigratiulogu Lostrisinog sina; pa sam morao objasniti da bogovi nemaju dobi i da je moguće dajedna boginja može izgledati mlade od svog djeteta. Ponovno sam napisao događaje snamjerom da zamijenim prethodnu verziju koja je bila nepromijenjena gotovo tisuću godina.Jezik one drevne bio je arhaičan i nepodoban za modernu publiku. Faraon bi bio počasni gostkad će se predstava odvijati u ramu boga, posljednje noći proslave. Tanus je dao znakKratasovom brodu da pristane i zaljubljenicima je ostalo samo nekoliko časaka za opraštanje.Nisu se usudili zagrliti pred očima polovice flote; ali pogledi i nježne riječi koje surazmjenjivali bili su gotovo isto toliko rječiti. S tornja Kratasovog broda pozdravili smoHorusov Dah koji se udaljavao od nas i s lopatama vesala koje su se sjajile kao krila vilinogkonjica, usmjeren prema nasuprotnom pristaništu grada Luxora, dok smo mi nastavili uzrijeku prema palači velikog vezira. Tek što smo pristali na mol palače, zapitao sam o svomgospodaru i odahnuo od olakšanja kad sam saznao da je prebrodio rijeku, da bi obavioposljednju provjeru faraonove grobnice i grobnog hrama na zapadnoj obali. Dvije su segrađevine gradile već dvanaest godina, od prvog dana kad se vladar okrunio krunom dvajukraljevstava. Konačno su bile gotovo dovršene i on je bio nestrpljiv posjetiti ih odmah, čim bise proslava zgotovila. Plemeniti Intef htio je da kralj ne bude razočaran. Jedna od mnogihtitula mog gospodara bila je "Čuvar Kraljevskih Grobnica", a to je bila vrlo velikaodgovornost. Njegovo odsustvo mi je ostavilo još jedan dan za pripremu svojih argumenata iza planiranje nekakve strategije. No ipak, svečano obećanje dano dvoma ljubavnicima meobvezivalo da govorim u njihovu korist prvom prilikom, a znao sam da će se to dogoditisutradan kad moj gospodar bude održao tjednu sjednicu. Čim sam otpratio svoju gospodaricuu harem, stigao sam1' u svoj boravak u krilu palače rezerviranog za članove pratnje., velikogvezira. Uređenje domaćinstva plemenitog Intefa bilo je' neodređeno i himbeno kao i ostataknjegovog posjeda. Imao jel osam žena i sve su mu donijele pozamašne miraze ili politički!utjecajnu rodbinu. Samo su mu tri, međutim, dale djecu; osim Lostris, bila su i dva sina.Koliko sam znao, a bio sam upućen u sve što se događalo u palači i u gotovo sve što sedogađalo izvan nje, moj gospodar nije nijednom posjetio harem u posljednjih petnaest godina.Lostris je bila začeta prilikom posljednjeg puta kad je Intef obavio svoje bračne obveze.Njegovi su seksualni ukusi bili potpuno drugačije usmjereni. Posebni družbenici velikogvezira koji su živjeli u našem krilu bili su najljepša zbirka vrlo mladih robova koja se moglanaći u Gornjem Egiptu, gdje je u posljednjem stoljeću pederastija zamijenila lov kao omiljenurazbibrigu većine plemića. I ovo je bio jedan od mnogih simptoma zala koja su opsjedala našuprekrasnu zemlju. Bio sam najstariji u toj odabranoj družini robova. Za razliku od mnogihdrugih, koji su protekom godina kad je njihova privlačnost počela venuti bili ponuđeni naprodaju na tržnici robova, ja sam ostao. Intef me cijenio zbog vrlina različitih od tjelesneljepote. Jasno, nisam je izgubio, naprotiv, bila je još očiglednija s godinama. Ne morate mesuditi taštim ako o tome govorim: odlučio sam pisati samo istinu u svojim pripovijestima, aone su već dovoljno izvanredne a da ne trebam pribjeći lažnoj skromnosti. No, tih dana moj jegospodar rijetko potraživao užitak samnom, a zbog tog zanemarivanja bio sam vrlozadovoljan. Kad bi to činio, obično je bilo zato da me kazni. Dobro je znao kakvu tjelesnupatnju i kakvo poniženje bi mi uvijek uzrokovale njegove pažnje. Iako sam bio još dijete kadsam naučio sakriti odbojnost i odglumiti užitak u perverznim djelima koje je obavljao nadamnom, nikad ga nisam uspio prevariti. Začudo, moji osjećaji odvratnosti i gnušanja zbog togprotuprirodnog putenog odnošaja nisu nikad umanjili njegovo zadovoljstvo, dapače, izgledalo

je da ga uvećavaju. Moj gospodar Intef nije bio ni pažljiv ni suosjećajan. Mogu nabrojatistotine mladih robova koji su, tijekom godina, odvedeni, uplakani i povrijeđeni, nakon prveljubavne noći s mojim gospodarom. Liječio sam ih i činio sve što je u mojoj moći da ihutješim. Možda su me zbog toga u boravku za djecu robove zvali Akh-Ker, imenom kojeznači "Stariji Brat". Iako više nisam bio najdraža gospodareva igračka, ovaj me lijenio mnogoviše. Za njega sam bio mnoštvo stvari: liječnik i mjetnik, glazbenik i pisar, arhitekt iračunovođa, savjetnik i pouzdanik, inžinjer i dadilja njegove kćeri. Nisam bio toliko naivan dabih mislio da mi je privržen ili da ima povjerenja u mene, ali sam mislio da je ponekad biotome blizu, u mjeri koliko je za to bio sposoban. Možda me zbog toga Lostris nagovorila dapodržim njen naum. Plemeniti Intef se nije zanimao za Lostris osim da održi na najvišoj razinibračnu vrijednost te kćeri jedinice, a to je bila još jedna zadaća koja se u potpunosti ticalamene. Ponekad joj se ne bi niti obratio od jedne do druge poplave Nila. Nije pokazivao ninajmanje zanimanja za redovite izvještaje koje sam mu podnosio o učenju i obrazovanjuLostris. Naravno, uvijek bih se pobrinuo sakriti svoje prave osjećaje o njoj; znao sam da bi ihsigurno upotrijebio protiv mene prvom prilikom. Uvijek sam nastojao uvjeriti ga da je zamene brinuti oko Lostris dosadna i odbojna dužnost i da sam dijelio njegov prezir prema svimženama. Ne vjerujem da je shvatio da sam, unatoč kastraciji, sačuvao osjećaje i željumuškarca prema drugom spolu. Nezainteresiranost mog gospodara za kćer bila je razlog štosam ponekad bio u iskušenju da se upuštam u luđačke rizike, kao što je nedavni bijeg naHorusovom Dahu: obično je postojala mogućnost da se izvučemo nekažnjeno. Te sam sevečeri povukao rano u svoj privatni boravak i prvo što sam učinio bilo je da nahranim svojeljubimce. Volim životinje i s njima imam takav odnos koji začuđuje čak i mene. j. Imao samintimno prijeteljstvo s nekim tucetom mačaka, jer nitko ne može tvrditi daje mački gospodar.Bio sam, međutim, gospodar • čopora prekrasnih pasa. Služili su Tanusu i meni kad smo išli ulov na orikse i lavove u pustinju. Divlje ptice su se okupljale na mojoj terasi da bi uživale ugostoprimstvu koje sam im nudio. Bučno su se svađale oko prava da se smjeste na moje rameili na ruku. Najhrabrije bi uzimale hranu s mojih usana. U isto vrijeme pripitomljena gazela bise trljala uz moje noge poput mačaka, a dva su sokola kričala s lijegala na terasi. Bili su torijetki pustinjski sakeri, lijepi i grabežljivi. Kad bismo mogli, Tanus i ja vodili smo ih upustinju i nahuškali na velike droplje. Pružalo mi je neizmjerno zadovoljstvo diviti se njihovojbrzini i spretnosti kad bi se strmoglavili na plijen. Bilo tko drugi, ako bi ih pokušao pogladiti,upoznao bi njihove oštre kljunove; sa mnom su bili mirni poput vrabaca. Tek kad sam sepobrinuo za svoj zvjerinjak pozvao bih nekog od mladih robova da mi donese večernji objed.Na terasi koja je gledala na široku zelenu traku Nila uživao sam u ukusnom jelu od divljihprepelica, pripremljenih u medu i kozjem mlijeku koje je glavni kuhar pripravio posebno zamoj povratak. Ovdje gore mogao sam iščekivati dolazak mog gospodara s druge obale. Brodse pojavio u suton koji se presijavao na jedinom četvrtastom jedru i osjetio sam kako drhtim.Možda će te večeri poslati po mene, a nisam spreman suočiti se s njime. Zatim sam solakšanjem začuo kako Rasfer, zapovjednik straže u palači, zove trenutnog miljenika,crnookog beduina koji je imao jedva deset godina. Odmah potom začuh visoki glas u sopranudečka koji je utučen prosvjedovao, dok ga je Rasfer odvlačio preko mog praga prema odajamavelikog vezira. Iako sam to čuo mnogo puta, još nisam uspio postati bešćutan na dječjekrikove i osjećao sam probadanje od sućuti. No ipak, za mene je bilo utješno znati da neću bitipozvan te večeri. Bila mi je potrebna jedna dobra noć spavanja da bih što bolje izgledaosutradan ujutro. Probudio sam se prije zore, još pod pritiskom nekog osjećaja straha. Nitiuobičajeno plivanje u svježim vodama Nila nije bilo dovoljno da ga ublaži. Požurio sam sevratiti u svoju sobu, gdje su me dva mlada roba čekala da me namazu i počešljaju kosu. Mrziosam novu modu šminkanja koja se ustalila medu plemstvom. Mojoj puti to nije bilo potrebno,ali plemenitom Intefu se sviđalo da njegovi tako rade, a tog mije dana posebno stalo da muugodim. Iako me moj izgled u odrazu brončanog ogledala umirilo, nije me bilo volja

doručkovati. Bio sam prvi iz pratnje svog gospodara i čekao sam njegov dolazak u vodenomvrtu gdje je svakog jutra održavao sjednicu. Dok sam čekao da se ostatak pratnj e okupi,promatrao sam Adomare. Projektirao sam i rukovodio izgradnjom vodenog vrta, nfekrasnogsustava kanala i jezeraca koji su se pretakali jedan u drugi. Rascvjetane biljke stizale su sasvih strana kraljevstva, pa i iz stranih zemalja i bile su pravi obojeni užitak. Jezerca sunastanjivale stotine vrsta riba koje je Nil prepustio mrežama ribara; ali bilo je potrebnonadopuniti ih svakog dana zbog haranja vodomara. Plemeniti je Intef volio promatrati pticekako lebde u zraku kao lazuri i zatim se strelovito sjure u vodu, uz mlaz pjene i ponovno seuzdižu sa srebrenastom ribom stegnutom u dugačkom kljunu. Mislim da se smatraograbežljivcem kao i one, pecač ljudi, i držao ih je sebi sličnima. Nikad nije dopuštao vrtlarimada obeshrabre ptice. Malo-pomalo dostigli su me i ostali dvorjani. Mnogi su bili raščešljani izijevali su. Plemeniti Intef se rano budio i volio je riješiti većinu državnih poslova prije negošto previše zatopli. Mi smo s poštovanjem iščekivali dolazak gospodara pod prvim zrakamasunca. "Jutros je dobre volje", promrmljao je komornik dok je zauzimao mjesto pored mene, aja sam osjetio tračak nade. Možda uspijem izbjeći teške posljedice brzopletog obećanja kojesam dao Lostris. Došlo je do pokretanja i mrmorenja, kao kad riječni povjetarac puše krozpapiruse i plemeniti Intef je izišao. Njegov je korak bio veličanstven, a njegove maniresvečane, jer je bio na vrhuncu časti i moći. Nosio je oko vrata Zlato za Zasluge, ogrlicu odcrvenog zlata koje je stizalo iz rudnika u Lotu, a koji mu je faraon predao vlastitim rukama.Prethodio mu je hvalitelj, patuljak krivih nogu, odabran zbog deformiranog tijela i piskutavihtonova njegovog glasa. Moj se gospodar zabavljao okružujući se neobičnostima, lijepim iligrotesknim stvarima. Patuljak se vrtio i skakutao, monotono pjevajući popis titula i počastiIntefa. "Evo Oslonca Egipta! Pozdravite Čuvara Voda Nila! Naklonite se faraonovompratitelju!" To su bile titule koje je kralj odobrio; a mnoge su nalagale i posebne dužnosti iobveze. Kao Čuvar Voda, na primjer, morao je kontrolirati razine i plime sezonskih poplavaNila, dužnost koju je, naravno, povjeravao Taiti, vjernom i neumornom robu. Proveo samgotovo pola godine s ekipom inženjera i matematičara koji su, po mom naređenju, premjerili iurezali litice Asuana, tako da se razina voda kad se penje može precizno odrediti i da se možeizračunati obujam poplave. Na osnovi tih podataka uspio sam procijeniti mjesecima unaprijedkoličinu žetve: a to je omogućavalo predviđanje nestašice ili izobilja, a na taj način je vladamogla stvoriti planove. Faraon je bio zadovoljan mojim radom, pa je odobrio i druge počasti inagrade mom gospodaru Intefu. "Povijte koljeno pred Nomarhom od Karnaka, guvernera svihdvadeset i dvaju naslova Gornjeg Egipta! Pozdravite Gospodara Nekropole, ČuvaraKraljevskih Grobnica!" Te su titule davale mom gospodaru odgovornost da projektira,izgrađuje i brine se o spomenicima faraona, umrlih u davna vremena i onog još živućeg. I uovom slučaju, te dužnosti su pale na pleća jednog strpljivog roba. Kad je moj gospodarprethodnog dana posjetio kraljevu grobnicu, bio je to prvi put nakon posljednjeg Ozirisovogslavlja. Ja sam bio taj koji se morao upuštati u prašinu i žegu da bih natjerao na rad lažljivegraditelje i lijene zidare. Često sam se kajao što sam dopustio da moj gospodar otkrije tupaletu mojih talenata. U tom trenutku Intef me pogledao, makar to nije pokazao. Žute oči,neumoljive kao u leoparda, susrele su se s mojima; lagano je kimnuo glavom. Hodao sam izanjega kad je prošao i, kao i uvijek, bio sam pogođen njegovim rastom i širinom njegovih leda.Bio je izvanredno lijep čovjek, gipkih udova i ravnog trbuha. Glava je bila lavovska, a kosagusta i sjajna. U to vrijeme imao je četrdesetak godina, a ja sam otprilike dvadeset bio njegovrob. Plemeniti Intef nas je poveo do sjenice u središtu vrta, građevine sa slamnatim krovombez zidova, otvorene prema svježem lahoru s rijeke. Sjeo je na pod prekriženih nogu, ispredniskog stola na kojem su bili svici, a ja postavio na uobičajeno mjesto iza njega. I tako jepočeo dan. Dva puta, tijekom tog jutra, moj se gospodar nagnuo natrag prema meni. Nijeokrenuo glavu niti je rekao ijednu riječ: ali tražio je moj savjet. Ja sam jedva micao usnama igovorio sam tiho, tako da me nitko drugi ne čuje. Vrlo ih je malo to primijedvalo. U podne je

moj gospodar otpustio dužnosnike i molitelje i naredio da mu donesu jelo. Prvi put smo togdana bili sami, ako izuzmemo Rasfera koji je bio zapovjednik straže u palači i državni krvnik.Smjestio se na ulazu u vrt, odakle je vidio sjenicu, ali je bio dovoljno daleko da nije čuo našeriječi. Pokretom ruke moj gospodar me pozvao da se približim i da kušam mesa i izvrsnogvoća koji su bili pred njim. Dok smo čekali neće li se kod mene pojaviti učinci eventualnogtrovanja, raspravljali smo do najsitnijih pojedinosti poslove tog jutra. Zatim me propitivao oekspediciji na laguni Hopi i o velikom lovu na vodene konje. To sam mu opisao u tančine idao mu brojke profita koje može očekivati od mesa, kože i zuba riječnih goveda. Malo samnapuhao predviđanja profita i Intef se nasmiješio. Imao je otvoren i očaravajući osmijeh. Akobiste bili u prilici to vidjeti, bilo bi vam lakše shvatiti njegovu sposobnost upravljanja ivladanja nad ljudima. Čak i ja, koji sam trebao znati kako stoje stvari, dao sam se ponovnozavarati. Dok je moj gospodar žvakao sočan zalogaj odreska riječnog goveda, duboko samudahnuo, pozvao na okup svoju hrabrost i započeo svoju besjedu. "Moj gospodar treba znatida sam dopustio njegovoj kćeri da me prati na ekspediciji..." Čitao sam mu u očima da je toveć znao i da je mislio da ću mu to zatajiti. "Nisi li mislio pitati za moje dopuštenje prije?",upitao je blagim tonom. Izbjegao sam njegov pogled i oljuštio mu bobicu grozda dok samodgovarao. "Pitala je kad smo već bili na polasku. Kao što znaš, boginja Hopi je njenazaštitnica i ona je htjela odati joj počast i žrtvu u hramu u laguni." "Svejedno, mene nisipitao", odgovori. Ponudio sam mu bobicu. Napola je raširio usne i dopustio da mu je stavim uustj To je moglo samo značiti da je bio dobro raspoložen prema mer dakle, nije još otkriočitavu istinu o Tanusu i Lostris. "Moj je gospodar bio na razgovoru s nomarhom iz Asuana.Nisam ti se usudio smetati. I u tome nije bilo ničeg lošeg, po mom mišljenju. Bilo je to običnokućno pitanje koje nije zasluživalo tvoje zanimanje." "Tako si pričljiv, je li, dragi moj ",nasmija se Intef. "A danas si tako lijep. Sviđa mi se kako si našminkao kapke. Koji to mirisimaš?" "To je destilat iz latica divlje ljubičice", odgovorili. "Drago mi je što ti se sviđa, jerimam jednu bočicu da ti ponudim na dar, moj gospodaru." Uzeo sam posudicu iz torbe ikleknuo da mu je pružim. Intef mi stavi kažiprst pod bradu i podiže mi lice da me poljubi uusne. Odgovorio sam na poljubac kako pristoji, dok se nije odmakao i pogladio me po obrazu."Što god da si učinio, još si uvijek vrlo privlačan, Taita. Čak i nakon toliko godina uspijevašme nasmijati. Ali, reci mi, jesi li dobro pazio na plemenitu Lostris? Nisi je niti na trenutakizgubio iz vida, je li?" "Kao i uvijek, moj gospodaru", energično sam potvrdio. " Nemaš me,dakle, izvijestiti ni o čemu neobičnom što se tiče nje, je li tako?" Još sam klečao pred njim.Pokušao sam govoriti, ali nisam uspio. Grlo mi se osušilo. "Nemoj skvičati, dragi moj",nasmija se Intef. "Govori kao muškarac, iako to nisi." Bio je to okrutan udarac, ali mi je daosnage. "Istinu govoreći, ima nešto čime bih htio zaokupiti tvoju pažnju", rekoh. "Tiče seplemenite Lostris. Kao što sam ti već rekao, prije šest mjeseci, u vrijeme poplave velikerijeke, crveni mjesec tvoje kćeri niknuo je prvi put. Od tada tokovi njenog mjeseca snažnoteku svakog mjeseca." Moj je gospodar napravio gadljivu grimasu: funkcije ženskog tijelabile su mu odbojne. To mi je izgledalo ironično, uzevši u obzir njegovo zanimanje za manjeprivlačne dijelove gnuške anatomije. Požurio sam nastaviti. "Sada je plemenita Lostris već udobi za udaju. Ona je žena vatrene ćudi i nježna je. Mislim da bi bilo mudro naći joj muža štoje prije moguće." "Nesumnjivo, imaš nekoga da predložiš...", prekinuo me Intef odsječnimtonom. Kimnuh potvrdno. "Postoji jedan udvarač, moj gospodaru." "Nema samo jedan, Taita.Misliš na nekog drugog, je li? Poznajem ih barem šest, uključujući i nomarha iz Asuana iguvernera Lota, koji su već dali ponude." "Da, mislio sam na nekog drugog, nekoga kojegplemenita Lostris odobrava. Kao što se sjećaš, opisala je nomarha kao "debelu žabu", aguvernera "starim uspaljenim jarcem." "Odobravanje ili neodobravanje moje kćeri uopće mene zanima." Stresao je glavom, nasmiješio se i pogladio me po obrazu da me ohrabri. "Ali,nastavi, Taita, reci mi ime zaljubljenog udvarača koji će postati moj zet u zamjenu zanajbogatiji miraz u Egiptu." Ohrabrivao sam se da mu odgovorim, ali Intef me zadržao. "Ne,

čekaj! Pusti me da pogodim." Smiješak se pretvorio u lisičju i podmuklu grimasu koju samtako dobro poznavao. Shvatio sam da se do sada samo igrao mnome. "Ako se Lostris sviđa,mora daje mlad i lijep." Intef se pravio da razmišlja. "I ako ti držiš njegovu stranu, mora bitiprijatelj ili štićenik. Taj je dragulj morao imati prilike izjaviti svoju ljubav i potaknuti tvojupodršku. Kada i na kojem mjestu se to moglo dogoditi? Možda u ponoć u hramu Hapi? Jesamli na pravom putu, Taita?" Problijedio sam. Kako je mogao znati sve ove stvari? Prošao mi jerukom iza glave i pogladio me po zatiljku. Često je to bio njegov uvod u ljubavni čin, pa meponovno poljubio. "Čitam ti na licu da sam blizu istine." Uhvatio mi je pramen kose i laganoga zavrnuo. "Sad nam preostaje samo da otkrijemo ime hrabrog ljubavnika. Može li to bitiDakka? Ne, ne, Dakka nije toliko glup da izaziva moj gnjev". Malo je jače povukao mojukosu i nagnao mi suze na oči. "Kratas, onda? Dovoljno je lijep i nepromišljen da se upusti utakav rizik." Povukao je jače i osjetio sam kako se otkida pramen moje kose koji mu je ostaou ruci. Prigušio sam jauk koji mi se penjao u grlu. "Odgovori mi, dragi moj. Je li Kratas?" Nasilu mi je pognuo glavu na svoja koljena. "Ne, ne, moj gospodaru", prošaptao sam. Nije meiznenadilo otkriće da se uzbudio. Gurnuo mi je glavu jače i držao me blokiranog. "NijeKratas? Jesi li siguran?" Pravio se daje iznenađen. "Ako nije Kratas, stvarno ne znam tko bidrugi mogao biti toliko drzak i glup da se približi nevinoj kćeri velikog vezira GornjegEgipta." Naglo je podigao glas. "Rasfer!", zazvao je. Okrenuo mi je glavu i kroz suze samvidio Rasfera koji se približavao. U faraonovom zvjerinjaku na otoku Elefantini nasuprotAsuana, postojao je divovski mrki medvjed kojeg je prije mnogo godina doveo jedan karavantrgovaca pristiglih s istoka. To grabežljivo čudovište me podsjećalo na zapovjednika tjelesnestraže mog gospodara. Obojica su imala isto golemo i bezoblično tijelo, osim što su iposjedovali sirovu snagu, dostatnu da zgnječe čovjeka. No, što se tiče ljepote crta lica inježnosti duše, medvjed je bio u velikoj prednosti pred Rasferom. Pogledao sam Rasfera kojise približavao kaskajući, iznenađujuće brzim i laganim korakom, s obzirom na noge sličnedeblu stabla i na svoj dlakavi trbuh i činilo mi se da se vraćam unatrag kroz vrijeme, na dankad mi je oduzeta muškost. Sve je izgledalo tako blisko, kao da sam prisiljen ponovnoproživjeti taj stravičan dan. Svaka je pojedinost bila još toliko jasna u mojoj svijesti da samhtio zaurlati. Akteri te stare tragedije bili su isti: plemeniti Intef, nečovječni Rasfer i ja.Nedostajala je samo djevojka. Zvala se Alyda. Imala je moje godine, šesnaest nježnih inevinih godina. Bila je robinja kao i ja. Sjećam se sad da je bila lijepa; ali moguće je da mepamćenje vara, jer da je stvarno bilo tako, bila bi u haremu neke od plemićkih kuća, a ne bi jestjerali u kuhinju. Posve sigurno znam da je imala kožu boje i sjaja jantara, toplu i meku.Neću nikad zaboraviti dodir Alvdinog tijela, jer neću Jikad više osjetiti nešto slično. U našojnesreći pronašli smo utjehu i radost jedno u drugome. Nisam nikad saznao tko nas je izdao.Obično nisam osvetoljubiv, ali još uvijek sanjam da nađem tko nas je onog puta uhodio. U tovrijeme bio sam miljenik plemenitog Intefa, njegov ljubimac. Kad je otkrio da sam mu bionevjeran, uvreda za njegovo samoljublje bila je tolika da ga je dovela do granice ludila. Rasferje došao po nas i odvukao u odaju mog gospodara. Držao je svakog jednom rukom, kao dasmo dva mačića. Svukao nas je, a moj gospodar Intef je bio nepomičan, sjedeći na poduprekriženih nogu. Rasfer je zavezao Alvdina zapešća i gležnjeve kožnim remenima. Ona jebila blijeda i drhtala je, ali nije plakala. Moja ljubav prema njoj i moje divljenje njenojhrabrosti nisu nikad bili veći nego tog časa. Intef mi je pokazao da kleknem pred njim.Uhvatio me za kosu i prošaptao nježne riječi. "Voliš li me, Taita?", upitao je, a s obzirom dasam se bojao i da sam mislio da ću možda uštedjeti muke Alydi ako odgovorim, rekao sam:"Da, moj gospodaru, volim te." "Voliš li nekog drugog, Taita?", upitao je Intef svilenimglasom, a ja, kukavica i izdajica, odgovorio sam: "Ne, moj gospodaru, volim samo tebe". Teksam tada čuo kako je Alyda počela plakati. Bio je to jedan od najbolnijih trenutaka u momživotu. Tad je Intef pozvao Rasfera. "Dovedi kurvu ovamo. Postavi je tako da se mogu jasnovidjeti. Taita mora vidjeti što će joj se dogoditi." Dok je Rasfer gurao djevojku u moje vidno

polje, vidio sam ga kako se cereka. Potom je moj gospodar lagano podigao glas. "Dobro je,Rasfer. Možeš nastaviti." Rasfer je ovio omču od užeta od isprepletene kože oko Alvdinogčela. Koža je bila čvornata i sličila je onima koje koriste beduinske žene za svoje frizure.Rasfer, stojeći iza nje, ugurao je čvrsti štap od maslinovog drva u omču i zakrenuo ga dok sečvorovi na koži nisu urezali u meso. Alyda je napravila bolnu grimasu. "Polako, Rasfer",naredio je moj gospodar. "Imamo još puno vremena." Maslinov štap je izgledao kao igračka ugolemim i dlakavim Rasferovim šapama. Lagano je baratao njime, četvrt kruga svakog puta.Čvorovi su se urezali dublje i Alvdina su se usta otvorila: pluća su se u dahtaju ispraznila. Svaje krv istekla iz kože koja je postala pepeljasta. Trudila se napuniti pluća zrakom, a zatim gaispustila dugim prodornim krikom. Rasfer se i dalje cerekao, ponovno je zakrenuo štap i nizčvorova je utonuo u Alvdino čelo. Lubanja je promijenila oblik. U prvi tren sam pomislio daje to igra mojeg izmučenog uma, ali sam zatim zamijetio da se stvarno njena glava izdužuješto se više omča zateže. Njen je krik sad bio neprekidan i probadao mi je srce poput oštricemača. Činilo se da beskrajno traje. Tad je lubanja pukla. Čuo sam kost kako se drobi zvukomkokosovog oraha zgnječenog u slonovoj gubici. Užasan i prodoran krik je prestao i Alvdinotijelo se srušilo u Rasferovim rukama. Nakon cijele vječnosti, moj mije gospodar podigaoglavu i pogledao me u oči izrazom tužne sjete. "Otišla je, Taita. Bila je zla i pokvarila te.Moramo se osigurati da se to više nikad ne dogodi. Moramo te zaštititi od svakog budućegiskušenja." Ponovno je kimnuo Rasferu koji je uhvatio za noge golo Alvdino tijelo i odvukaoga na terasu. Stražnji dio zdrobljene glave lupao je po stubama, a kosa je izgledala kao da tečepo kamenu. Jednim trzajem snažnih ramena bacio ju je u rijeku. Činilo se da se nepomičniudovi tresu kad je tijelo palo u vodu. Brzo je tonula, dok se kosa širila oko nje poput busenariječne trave. Rasfer je pošao na kraj terase, gdje su dva njegova čovjeka ložila drveni ugljenna ognjištu. Pored ognjišta nalazio se drveni pladanj krcat kirurškim instrumentima. Pogledaoih je i kimnuo zadovoljno. Vratio se natrag i naklonio se mom gospodaru. "Sve je spremno."Intef mi je prešao prstom po licu, suzama išaranom i prinio ga usnama, kao da će okusiti mojubol. "Hajde, dušo", prošaptao je. Podigao me i poveo na terasu. lio sam tako očajan izaslijepljen suzama da nisam bio svjestan pogibelji dok me vojnici nisu ščepali. Bacili su mena pod i čvrsto me pritisli na keramičke pločice, držeći mi zapešća i gležnjeve tako da sammogao jedino glavom micati. Moj je gospodar kleknuo uz moje lice, dok je Rasfer čučnuomedu moje butine. "Nećeš nikad više učiniti tako zločestu stvar, Taita." Tek sam u tomtrenutku zapazio brončani skalpel koji je Rasfer skrivao u desnoj ruci. Intef mu kininu; Rasferje ispružio slobodnu ruku, uhvatio me i povukao. Imao sam dojam da mi želi iščupati utrobukroz slabine. "Baš lijepi par jaja." Rasfer se nacerio i pokazao mi skalpel. "Ali, dat ću ihkrokodilima za ručak, kao što sam napravio i s tvojom malom prijateljicom." I poljubio jeoštricu. "Preklinjem te, moj gospodaru", molio sam. "Imaj milosti..." Ali moja se molbaprekinula reskim krikom kad je Rasfer udario oštricom. Bilo je to kao da mi užarenimražnjem probada trbuh. "Reci mu zbogom, lijepi dečko." Rasfer je podigao naboranu vrećicuod kože i njen jadni sadržaj. Htio je zatim ustati, ali ga je moj gospodar zadržao. "Nisidovršio", rekao je mirno. "Ja hoću sve." Rasfer ga je za trenutak gledao ne razumjevšinaredbu, a potom se počeo smijati. "Horusove mi krvi", zlobno se zacerekao. "Od sadanadalje, lijepi dečko će morati čučnuti kao ženske da bi pišao!" Udario je ponovno i opet segrohotom smijao, pokazujući prst od mesa koji je bio najintimniji dio mog tijela. "Ne brini,dečko. Lakše ćeš hodati bez ovog utega." Teturajući od smijeha krenuo je prema rubu teraseda baci sve u rijeku, ali još jednom ga je Intef naglo prekinuo. "Daj ih meni!", naredio je. IRasfer, poslušno, dodade mu u ruke okrvavljene dijelove moje muškosti. Nekoliko trenutakamoj ih je gospodar radoznalog proučavao, pa se ponovno obratio meni. "Nisam tolikookrutan! da te zauvijek lišim ovih dragocjenih trofeja, dragi moj. Poslat ćuf ih majstorima zabalzamiranje, pa kad budu gotovi dat ću ih? montirati na ogrlicu i okružiti biserima i lazurnimkamenjem. Bit će to moj dar za sljedeću Ozirisovu svetkovinu. Na dan kad ćeš biti pokopan,

stavit će ih u grob s tobom i ako će bogovi biti darežljivi, moći ćeš ih koristiti na onomesvijetu." Te užasne uspomene su bile prekinute u času kad je Rasfer zaustavio krv žlicomkipućeg laka za balzamiranje, a ja sam utonuo u zaborav, nadjačao me nepodnošljivi intenzitetpatnje. Ali, sad sam opet bio zarobljenik takve more. Sve se ponavljalo. Ovog puta, međutim,nije bilo male Alvde, a umjesto noža, Rasfer je stiskao u dlakavoj šaci bič od kože vodenogkonja. Bič je bio dug koliko i raspon njegovih ruku, a na završetku je bio tanak kao njegovmali prst. Vidio sam kako ga je oštrio, skidao vanjski sloj duge kožne trake, zastajkujućisvako toliko da mu kontrolira ravnotežu i težinu, mahao njime po zraku dok ne bi fijuknuopoput pustinjskog vjetra u kotlinama medu brežuljcima u Lotu. Bio je boje jantara, a Rasferga je ulaštio dok nije postao uglačan i proziran kao staklo i tako savitljiv da se mogao saviti usavršen luk u njegovim medvjeđim šapama. Pustio je da se krv stotinu žrtava osuši na njemu ioboji završetak sjajnom, estetski prelijepom, patinom. Rasfer je bio umjetnik s tim stravičniminstrumentom. Znao je trznuti njime, ostavljajući samo grimizni znak na osjetljivom bedruneke djevojčice, udarcem koji ne bi porezao kožu, ali koji je bolno ubadao poput škorpiona iod kojeg je žrtva plakala i grčila se od bolova; ili bi tucetom praskavih udaraca znao otkinutikožu i meso s leda nekog čovjeka ostavljajući ogoljela rebra i hrbat kralježnice. Sad je stajaopored mene, kesio se i savijao bič u rukama. Rasfer je volio svoj posao, a mene mrzio svogsnagom zavisti i osjećajem manje vrijednosti, koji su moja inteligencija i moj izgled stvarali unjemu. Moj gospodar Intef me pogladio po golim leđima i uzdahnuo. "Ponekad si takozločest, dragi moj. Pokušavaš me prevariti, premda mi duguješ najveću odanost... Ne, još iviše. puguješ mi goli život." Opet je uzdahnuo. "Zašto me prisiljavaš rja takve neugodnosti?Morao si znati da nije potrebno zauzimati se za stvar tog mladog nesretnika. To je biosmiješan pokušaj, ali mislim da razumijem zašto si to napravio. Djetinjasto suosjećanje jednaje od mnogih tvojih slabosti i jednog će dana vjerojatno biti uzrok tvoje propasti. Ponekad,ipak, čini mi se to čudnim i dirljivim; bio bih oprostio, ali ne mogu zanemariti činjenicu da sidoveo u opasnost vrijednost robe koju sam povjerio tvojoj brizi." Okrenuo mi je glavu ioslobodio mi usta da mogu odgovoriti. "Zbog toga moraš biti kažnjen. Razumiješ li me?""Da, moj gospodaru", promrmljao sam, ali sam okrenuo oči kako bih nadzirao bič uRasferovim rukama. Još jednom mi je plemeniti Intef pritisnuo lice o svoje krilo i obratio seRasferu. "Upotrijebi svu svoju sposobnost, Rasfer. Nemoj mu zasjeci kožu. Ne želim da ovaglatka leda budu nagrdena. Deset će biti dovoljno za početak. Broji naglas." Vidio sam stotinuili više nesretnika koji su pretrpjeli istu kaznu, a neki od njih su bili hrabri ratnici. Nitko nijemogao ostati u tišini pod Rasferovim bičem. Uostalom, bolje je bilo to ne raditi, jer bi onšutnju protumačio kao osobni izazov svojoj umješnosti. Znao sam to dobro, jer sam većprolazio tim bolnim putem. Bio sam spreman progutati ponos i na sav glas odati priznanjeRasferovoj umjetnosti. Napunio sam pluća da bih bio spreman. "Jedan!", progundao je Rasferi bič je fijuknuo. Kao što žena zaboravi porođajne bolove, tako sam i ja zaboravio taj strašniujed i zavikao sam još jače nego što sam namjeravao. "Imaš sreće, dragi moj Taita", šapnuomije na uho plemeniti Intef. "Naredio sam ove noći Ozirisovim svećenicima da pregledajurobu. Još je netaknuta." Zgrčio sam se, ne samo zbog boli, već i na pomisao da su ti staripožudni jarci iz hrama čeprkali po intimi moje djevojčice. Rasfer je imao vlastiti ritual zaproduženje kažnjavanja, na način da su i on i njegova žrtva okusili taj trenutak u svoj punini.Između dvaju udaraca trčao je u krug oko sjenice, mumljajući samom sebi poticaje iohrabrenja i držeći visoko bič kao ceremonijalnu sablju. Kad je dovršio krug, bio je upoložaju za sljedeći udarac i još je više podigao bič. "Dva!", viknuo je, a ja sam opet kriknuo.Jedna od Lostrisinih robinja čekala me na terasi mog boravka kad sam se šepajući popeo postubama. "Moja gospodarica ti naređuje da odeš k njoj", rekla je. "Poruči joj da se ne osjećamdobro", pokašao sam to izbjeći. Pozvao sam jednog mladog roba da mi zaliječi rane i žurnosam prešao svoju sobu u pokušaju da se oslobodim djevojke. Nisam mogao suočiti se sLostris, jer nisam htio priznati svoj neuspjeh i prisiliti je da se sučeli sa stvarnošću i

nemogućnošću svoje ljubavi prema Tanusu. Mala me crnkinja slijedila gledajući srazdraganim užasom crvene znakove na mojim leđima. "Idi i reci svojoj gospodarici da mi jeloše i da ne mogu ići k njoj", otresito sam odgovorio. "Rekla mi je da ćeš pokušati to izbjeći,ali mi je naredila da ostanem s tobom da to ne napraviš." "Drska si, za jednu robinju",prekorio sam je dok mi je mladić premazivao leda pomadom koju sam izumio. "Da", dobacilaje cura sa zluradim osmijehom. "Ali, i ti si također." Spretno je izbjegla bezvoljnu pljuskukoju sam joj uputio. Lostris je bila previše tolerantna prema svojim služavkama. "Idi rećisvojoj gospodarici da ću doći k njoj", rekoh, predajući se. "Rekla je da moram čekati da bihbila sigurna." Stoga sam imao pratnju dok sam prolazio ispred straže u haremu. Stražari subili eunusi kao i ja, ali korpulentni i dvospolni. Unatoč debljini, ili možda baš zbog nje, bili susnažni i surovi. Ipak, poslužio sam se svojim utjecajem da obojici osiguram tu udobnusinekuru i zato su me pustili da uđem i pozdravili s poštovanjem. Harem nije bio uređen kaoboravak robova i bilo je lako shvatiti koji su bili pravi interesi plemenitog Intefa. Bio je tokompleks kućica od glinenih opeka okružen visokim zidom. Jedini vrtovi i jedine dekoracijebile su one koje je osmislila Lostris i njene robinje uz moju asistenciju. Vezirove žene su bilepredebele i prelijene i previše zaokupljene skandalima i intrigama u haremu da bi se potrudileraditi nešto drugo. I Lostrisin boravak je bio najbliži ulazu, okružen lijepim vrtom s jezercem iptičicama koje su pjevale u krletkama od bambusa. Glineni zidovi bili su ukrašeni živahnimfreskama s prizorima Nila, i ribama, i pticama, i boginjama koje sam ja sam pomogaonaslikati. Njene su se robinje okupile u grupu na pragu i vidjelo se da nije samo jedna plakala.Neke od njih imale su lica išarana suzama. Prošao sam kroz njih i ušao i odmah sam čuojecaje svoje gospodarice koji su dopirali iz unutarnje sobe. Požurio sam da dođem do nje;sramio sam se što sam pokušao izbjeći svojoj dužnosti prema njoj. Ležala je ničice na niskomkrevetu i mučno je drhtala. No, kad je čula da sam ušao, skočila je s kreveta i potrčala miususret. "O, Taita! Šalju daleko Tanusa! Sutra će faraon stići u Karnak i moj će ga otacuvjeriti da naredi Tanusu da povede svoju jedinicu u Elefantinu i na katarakte. O, Taita! To jedvadeset dana puta, odovud do prve katarakte i neću ga više nikad vidjeti. Htjela bih da sammrtva. Bacit ću se u Nil i pustiti da me krokodili proždru. Ne želim živjeti bez Tanusa...",stenjala je obuzeta očajem. "Smiri se, dijete moje", rekao sam joj njišući je u naručju. "Kakomožeš znati sve ove užasne stvari? Možda se to nikad neće dogoditi." "O, dogodit će se,naprotiv! Tanus mi je poslao poruku. Kratas ima brata koji je pripadnik tjelesne straže mogoca i čuo je kako o tome raspravlja s Rasferom. Tko zna kako je moj otac saznao o meni iTanusu. Zna da smo pošli sami u hram Hapi. O j Taita, moj je otac poslao svećenike da mepregledaju. Oni starf f prljavci učinili su mi grozne stvari. Nanijeli su mi bol, Taita." t Nježnosam je zagrlio. Nisam često bio u takvoj prilici; ali ovog je puta svom snagom uzvratilazagrljaj. Potom su se njene misli ponovno vratile ljubljenome. "Neću više nikad opet vidjetiTanusa", zavikala je, a ja sam se prisjetio koliko je mlada, nešto malo više od djevojčice,ranjiva i izgubljena u svojoj boli. "Moj će ga otac uništiti." "Ni tvoj otac ne smije dirnutiTanusa", odvratio sam, pokušavajući je umiriti. "Tanus je zapovjednik regimente faraonovestraže. On je kraljev čovjek i samo od njega prima naredbe i uživa potpunu zaštitu dvostrukekrune." Nisam pridodao da je to vjerojatno jedini razlog zbog kojeg ga njen otac nije većuništio. Nastavio sam: "A, što se tiče toga da više nikad nećeš vidjeti Tanusa... recitirat ćeš snjim na priredbi. Učinit ću tako da ćete moći razgovarati između dvaju činova". " Moj otacviše neće dopustiti da se predstava održi." "Nema izbora, jedino ako je u stanju uništiti mojuinscenaciju i riskirati da padne u nemilost u faraonovim očima... i možeš biti sigurna da toneće nikad učiniti." "Poslat će daleko Tanusa i dodijeliti drugome ulogu Horusa", zajecala jeLostris. "Nema vremena da netko drugi nauči tu ulogu. Tanus će odglumiti boga Horusa.Objasnit ću to svom gospodaru Intefu. Ti i Tanus moći ćete razgovarati. Naći ćemo neki izlazza vas dvoje." Lostris je zatomila suze i pogledala me s punim povjerenjem. "O, Taita, znam.Ti uvijek uspijevaš." Zastala je i promijenila izraz. Prošla mi je rukom po leđima, istražujući

tragove Rasferovog biča. "Žao mi je, gospodarice. Pokušao sam se zauzeti za Tanusovu stvarkao što sam ti i obećao, a ovo je posljedica moje gluposti." Lostris se primakla mojim leđima,podigla lanenu tuniku koju sam odjenuo da sakrijem ozljede, ali joj je pobjegao krik. "Ovo jeRasferovo djelo! O, jadni moj, dragi Taita, zašto me nisi upozorio da će se ovo dogoditi, da semoj otac tako bjesomučno protivi Tanusu i meni?" Bilo je teško prikriti čuđenje naspram tebezočne naivnosti, jer sam ih preklinjao i upozoravao, a nagrada za to mi je bila optužba zanelojalnost. Nisam, međutim, ništa rekao, iako su me leđa još užasno pekla. Barem je Lostrisna trenutak zaboravila svoju nesreću, toliko je bila zabrinuta zbog mojih rana. Naredila mi jeda sjednem na njen krevet i da skinem tuniku, pa me njegovala ustupajući privrženosti isuosjećanju manjak poznavanja medicine. Taj ju je zadatak odvratio od svog dubokog očaja inakon nekog vremena fcastavila je s čavrljanjem svojom uobičajenom živahnošću ipravljenjem planova kako bi izigrala očev bijes i ponovno se sastala s Tanusom. Neki su odtih planova svjedočili o njenom zdravom razumu, dok su drugi, besmisleniji, više otkrivalinjenu lakovjernu mladost i nedostatak iskustva u odnosu na pakosti svijeta. "Odrecitirat ćutako dobro ulogu Iziđe", izjavila je u jednom trenutku, "i toliko ću se svidjeti faraonu da će miodobriti milost koju ću od njega zatražiti. Zatim ću ga preklinjati da mi dadne Tanusa zamuža, a faraon će reći..." Oponašala je pompozne kraljeve kretnje s takvom uvjerljivošću dasam se morao osmijehnuti. "Faraon će reći: objavljujem zaruke Tanusa Harraba, sinaPankhijevog s plemenitom Lostris, kćeri Intefove i unaprijeđujem svog odanog služnikaTanusa u rang Velikog Lava Egipta i zapovjednika svih mojih armija. Naređujem, nadalje, dase svi posjedi, pripadajući njegovom ocu, plemenitom Pankhiju Harrabu, njemu i vrate..."Prekinula je, prestala mi njegovati ozljede i bacila mi se oko vrata. "Moglo bi se takodogoditi, moj dragi Taita, je li istina? Molim te, reci mi da je to moguće." "Nijedan ti čovjekne bi mogao odoljeti, gospodarice", rekao sam, osmijehujući se njenim besmislicama. "Nitiveliki faraon." Da sam znao u kojoj će mjeri te riječi biti predodređene da pronađu odjeka ustvarnosti, bio bih si ispržio jezik užarenim ugljevljem prije no što bih ih izgovorio. Lostrisinolice je opet zračilo nadom. Meni je to bila dovoljna nagrada. Odjenuo sam tuniku da završim snjenim ushićenim njegovanjima. "Međutim, sada, gospodarice, ako želiš biti prekrasna ineodoljiva Izida, moraš se odmoriti." Imao sam kod sebe napitak pripravljen od prahauspavljujućeg cvijeta, zvanog crveni sheppen. Sjemenje ovog dragocjenog cvijeta bilo jeuvezeno prvi put u Egipat karavanama koje su pristizale iz jedne brdovite zemlje smještene naistoku. Sada sam uzgajao to crveno cvijeće u svom vrtu, a kad bi latice pale ostrugao samtriput zlatnom vilicom ovojnicu sjemena. Iz rezova je izbijala bijela mliječ koju sam skupljao,stavljao da se suši i obrađivao po formuli koju sam ja zamislio. Prah je pobuđivao san,prizivao čudne snove i olakšavao bolove. "Ostani malo sa mnom, Taita!", promrmljala jeLostris kad se sklupčala na krevetu poput pospane mačkice. "Ljuljaj me kao što si to činio doksam bila dijete." Ali, još je bila dijete, pomislih dok sam je prinio u naručje. "Bit će sve uredu, je li?", prošaptala je. "Živjet ćemo sretni i zadovoljni, kao u pričama koje tipripovijedaš. Je li istina, Taita?" Kad je zaspala, nježno sam je poljubio u čelo i zavio u dekuprije nego sam izišao iz sobe. Petog dana Ozirisove svetkovine, faraon se spustio niz rijeku istigao u Karnak iz svoje palače u Elefantini, koja se nalazila na deset dana plovidbe. Stigao jes najvećom pompom sa svom pratnjom da bi predsjedao svečanosti boga. Tanusov odred jenapustio Karnak tri dana ranije i zaputio se uz Nil, idući ususret velikoj floti da bi je otpratio uposljednjoj turi putovanja; Lostris i ja, dakle, nismo ga vidjeli otkako smo se vratili iz velikoglova na riječna goveda. Bilo je to veliko veselje za oboje kad smo vidjeli kako se njegov brododjednom pojavljuje iz jednog rukavca, tjeran strujama i pustinjskim vjetrom. Horusov Dahprethodio je floti i vodio je prema jugu. Lostris je bila u pratnji velikog vezira, i stajala je izadvojice braće, Menseta i Sobeka. Bila su to dva naočita dečka, ali su, za moj ukus, previšesliči ocu. Naročito sam bio nepovjerljiv prema starijem, Mensetu; a mladi ga je u svemuoponašao. Stajao sam iza njih, u gomili dvorjana i nižih dužnosnika i mogao sam držati na

oku istovremeno i Lostris i plemenitog Intefa. Vidio sam kako se glava moje gospodariceozarila radošću i ushitom kad je primijetila visoki Tanusov lik na krmenom tornju HorusovogDaha. Ljuske na oklopu krokodila blještale su na suncu, a nojevo se perje na kacigi vijorilo navjetru kojeg je podigao prolazak broda. Lostris je bila ustreptana i mahala je rukama, ali su senjeni povici gubili u žamoru gomile koja se poredala duž obje obale Nila dočekujući faraona.Teba je najmnogoljudniji grad na svijetu i izračunao sam da je oko četvrt milijuna podanikapristiglo kako bi klicalo vladaru. Tanus nije gledao ni lijevo ni desno, pogleda uprtog predase, s isukanim mačem u znak pozdrava. Ostatak njegovog odreda slijedio je Horusov Dah,poredan u širokom ustroju oštroga kuta bijele čaplje, koji je tako nazvani' po načinu na koji seporedaju te ptice u letu, kada u sumrak slijeću na spavanje. Svi su stijegovi i obilježjazahvalnosti blještali i treperavom sjaju boja: veličanstven prizor koji je masa prihvaćala Iklicanjem i pljeskom mašući palminim granama. f Prošlo je nešto vremena prije nego se izrukavca pojavio; jedan brod iz glavnog konvoja, prepun dama i plemića s kraljevskog dvora.Slijedio ga je drugi, a zatim i brojne, u neredu, male i velike brodice. Spuštale su se niz strujupoput nekog roja: prijevozni brodovi puni posluge i robova iz palače sa svom njihovomopremom, teglenice krcate govedima, kozama i peradi namijenjenih kuhinjama, pozlaćeni ioslikani brodovi s priborom i kraljevskim blagom, plemstvo i posluga zajedno zbijeni napotpuno nerazuman način. f Kontrast s prizorom koji je priredio Tanusov odred bio je višenego očit, kad je ostao u savršenom geometrijskom ustroju, unatoč snažnim strujama Nila. "Konačno se iz rukavca pojavio i faraonov kraljevski brod i klicanje naroda je poraslo. Golembrod, najveći koji su ikad napravila ljudska bića, primakao se tromo prema mjestu gdje su gaočekivali - kamenom molu podno palače velikog vezira. Imao sam mnogo vremena da gaproučim i razmislim kako njegove dimenzije, izgled i način na koji se njime upravljaloodražavaju trenutno stanje u našem Egiptu u toj dvanaestoj godini vladavine faraona Mamosa,osmog s tim imenom iz te loze, najslabijeg od slabe, poljuljane dinastije. Kraljevski brod jebio dug koliko i pet poredanih borbenih plovila, ali su mu visina i širina bile tolikoneumjerene da su vrijeđale moj umjetnički ukus. Golem je trup bio obojen blještavim bojamakoje su naveliko bile u modi u tom periodu, a pramčana figura Ozirisa bila je presvučenazlatnim listićima. Međutim, kad se približio molu, zapazio sam da su te sjajne i moderne bojebile mjestimično izblijedjele i da su bokovi bili tamno išarani na mjestima gdje su članoviposade obavljali veliku nuždu s oplate. U sredini se uzdizala visoka građevina, faraonovprivatni boravak, sagrađen od čvrstih dasaka od skupocjenog cedrovog drva i takonatovarenog teškim namještajem koji je uvelike otežavao navigaciju broda. Na vrhu tegroteskne zgrade, iza isklesane ograde, ukrašene svježim ljiljanima, pod baldahinom od finoštavljenih gazdinih koža, međusobno ušivenih i ukrašenih likovima svih glavnih božanstava,sjedio je faraon u blaženoj osami. Nosio je zlatne filigranske sandale, a ruho je bilo od takočistog lana da se sjajilo poput velikih ljetnih oblaka. Na glavi je imao dvostruku krunu, bijeluGornjeg Egipta s glavom boginje-strvinara Nekhbet i crvenu s kobrinom glavom Buto,boginje Delte. Unatoč kruni, gorka je istina bila da je naš voljeni vladar izgubio Deltu prijegotovo deset godina. U ta burna vremena jedan je drugi faraon kraljevao Donjim Egiptom; ion je nosio dvostruku krunu, premda u posve svojoj izvedbi; bio je smrtni neprijatelj našegkralja, a stalnim ratovima protiv nas, oba je kraljevstva lišio zlata i krvi mladića. Egipat je biopodijeljen i rastrgan unutrašnjim borbama. U svih tisuću godina naše povijesti, uvijek je takobivalo kad su ogrtač faraona nosili slabi ljudi. Da bi držao u šaci oba kraljevstva, potreban jebio energičan, hrabar i inteligentan čovjek. Da bi okrenuo nezgrapni brod po struji i usidrio gauz mol palače, kapetan ga je trebao dovesti u blizinu suprotne obale. Da je učinio tako, imaobi na raspolaganju cijelu širinu Nila da dovrši zaokretanje. Ali, očigledno, pogriješio je uproračunu snage vjetra i struje, pa je započeo manevar u sredini rijeke. U početku se brodokrenuo poprijeko prema struji i zanio se kad je gornji dio kule Pftmio udar kao jedro napustinjskom vjetru. Šest se noštroma bijesno vrzmalo po donjoj palubi mašući bičevima;

praskovi šibanja po golim leđima jasno su stizali preko vode. Veslači su pomamno upravljaliveslima i uzburkali su vodu duž cijelog trupa; stotinu se vesala sudaralo u nesinkroziranimzamasima. Povici i psovke su se miješali s naredbama koje su izvikivala četvorica kormilarahrvajući se na krmi s dugim kormilarskim veslom. U međuvremenu, Nebmet, stari admiralkoji je zapovijedao kraljevskim brodom, prstima je mrsio dugu sijedu bradu, ili bi, zapromjenu, mahao rukama u nemoćnom bijesu. A, faraon je bio nepomičan poput kipa,odsječen od svega. O, uistinu je to bio naš Egipat. Zatim je brzina okretaja posustala; brod seviše nije zanosio, već se usmjerio prema obali gdje smo ga očekivali. Bio je prikovan vučenstrujom i guran vjetrom iz suprotnog smjera. Zapovjednik i posada, unatoč grčevitimnaporima, izgledali su nemoćno u nastojanju da dovrše manevar i da nastave protiv struje, ilida pristanu i spriječe da brod udari u granitne blokove mola i razbij! svoj veliki pozlaćenipramac. I Kad su svi shvatili što se događa, klicanje gomile se zatomil© i tjeskobna se tišinaspustila na obje obale. Povici i galama s paluba golemog plovila stizali su sad već posvejasno. Odjednom su se sve oči uprle nizvodno, kad je Horusov Dah napustio svoj položaj načelu odreda i počeo brzo uzlaziti uz rijeku, pogonjen veslima. Vesla su zaranjala, potiskivala,izranjala i ponovno zaranjala savršeno jednakomjerno. Prošao je toliko blizu pramcakraljevskog broda da su iz gomile provalili krici, oštriji od glasanja vjetra medu papirusima.Sudar je izgledao neizbježan; no ipak, u posljednji čas, Tanus je dao znak podižući šaku iznadglave, a veslači su zaveslali unazad dok je kormilar snažno okretao kormilarsko veslo.Horusov Dah je usporio i udaljio se od moćnog naleta kraljevskog broda. Dvije su se lađelagano okrznule, kao u djevičanskom poljupcu i za trenutak je krmeni toranj Horusovog Dahabio gotovo uz bok glavnoj palubi drugog broda. U tom se času Tanus postavio na ogradutornja. Skinuo j sandale i oklop i odložio oružje. Oko pojasa imao je vezan jedan kraj laganoglanenog užeta i dok je uže visjelo iza njega, jednim je skokom preskočio razdaljinu izmeđudva broda. Gomila se trgnula, kao da se budi iz nekog sna. Ako netko još nije znao tko jeTanus, saznat će to prije konca dana. On je, naravno, već bio osvojio veliku slavu u riječnimratovima protiv legija Uzurpatora Donjeg Nila. No, samo su ga njegovi vojnici vidjeli nadjelu. A, poduhvati o kojima se priča nemaju nikad istu težinu naspram onih koje oko samovidi. I sada, pred pogledom faraona, kraljevske flote i cijelog stanovništva Karnaka, Tanus jeskočio s jedne na drugu palubu i doskočio spretnošću leoparda. "Tanus!" Siguran sam dajenjegovo ime prva kriknula moja gospodarica Lostris. Ali ja sam bio sljedeći. "Tanus!",zaurlao sam, a oko mene svi drugi su ponovili taj krik. "Tanus! Tanus! Tanus!" Činilo se dapjevaju psalme ili ode nekom tek otkrivenom bogu. U času kad je skočio na palubukraljevskog broda, Tanus se okrenuo oko sebe i potrčao prema krmi, zatežući za sobom tankouže. Njegovi ljudi su vezali kraj onog užeta s teškim konopcem, opsega jedne ljudske ruke.Pustili su ga da proklizi, dok se Tanus zabacio unatrag kao bi izdržao njegovu težinu.Povukao ga je na brod dok mu je znoj prekrivao mišiće ruku i leda. Nekoliko ljudi izkraljevske posade shvatilo je u međuvremenu njegove namjere i potrčali su na pramac da mupomognu. Slijedili su njegove upute i triput omotali kraj užeta oko kosnika: u času kad jevidio da je čvrsto privezano, Tanus je dao znak svom brodu da se udalji. Horusov Dah jeposkočio na struji i ubrzao u trenu. Zatim je naglo stao, zadržan uzetom i težinom velikogkraljevskog broda. U jednom strašnom času uplašio sam se da će se prevrnuti i ptotonuti; ali,Tanus je predvidio taj trzaj i dao znak svojima da ga uMaže vještim protumanevrom vesala.Mada je bio povučen naniže tako da je voda ulazila preko krme, brod je izdržao, podigao se inapeo uže. Duže vremena ništa se nije događalo. = Njegova skromna težina nije imalautjecaja na kretanje. masivnog kraljevskog broda. Dva su plovila bila blokirana, kao da jekrokodil ščepao nekog starog bivola za njušku, ali ga ne može odvući s obale. Na to se Tanus,na pramcu kraljevskog broda, okrenuo prema rastrojenoj posadi. Načinio je autoritativanpokret kojim je privukao pozornost sviju. Odjednom, svi su iznenađujuće promijenili stav iiščekivali njegova naređenja. Nembet je bio zapovjednik cijele faraonove flote i imao je titulu

Velikog Lava Egipta. Godinama ranije bio je veoma moćan, ali sad je već bio star ionemoćao. Tanus ga je spretno zamijenio, kao da je to prirodna stvar, poput snage struja ivjetra, a posada kraljevskog broda se spremno odazvala. "Naprijed!" Mahnuo je premaveslačima na desnoj strani broda koji su povili leda i zaveslali iz petnih žila. "Natrag!" Tanusje ispružio ruku prema lijevoj strani i veslači na tom boku snažno su uronili zašiljena vesla uvodu. Tanus se primakao ogradi i dao znak kormilaru na Horusovom Dahu, majstorskikoordinirajući napore obiju posada. Kraljevski je brod, ipak, napredovao prema molu: sad gaje već samo uski pojas otvorene vode dijelio od granitnih blokova. Na kraju je konačno,polako, previše polako, počeo odgovarati. Obojeni pramac se okrenuo prema struji dok ga jemanji brod teglio. Još su jedanput povici zamrli i tišina je zavladala, dok su svi očekivali kadće kraljevski brod udariti u mol i rasporiti se. A kad bi se to dogodilo, nije bilo teškopredvidjeti koje bi bile posljedice za Tanusa. Preuzeo je zapovjedništvo od admirala i time jemorao ponijeti punu odgovornost za sve starčeve pogreške. Ukoliko bi faraon bio zbačen sprijestolja uslijed udara, kad bi se dvostruka kruna i njegovo dostojanstvo našli kako sekotrljaju po palubi, a kraljevski brod potonuo, a on sam bio povučen rijekom kao napolautopljen štenac pred očima podanika, admi- ral Nembet i plemeniti Intef poticali bi ga daiskali svoj bijes na tom umišljenom mladiću. Drhtao sam za dragog prijatelja, kad se dogodiločudo. Kraljevski brod tek što nije udario u kopno, a Tanus je bio toliko blizu mjesta gdje samse nalazio da sam jasno čuo njegov glas. "Veliki Horuse, pomozi mi!", povikao je. Apsolutnosam siguran da bogovi često interveniraju u ljudskim stvarima. Tanus je bio odan Horusu, aHorus je bog vjetra. Pustinjski vjetar je puhao tri dana i tri noći od istočne zavale u Sahari.Puhao je gotovo snagom oluje; ali, sad je odjednom stao. Nije oslabio; naglo je prestao puhati.Maleni valovi, koji su namreškali površinu rijeke, izravnali su se, a palme koje su do tog trenasnažno tresle granama, ostale su nepomične, kao da su se neočekivano zaledile. Oslobođen odpandži vjetra, kraljevski brod je opet zauzeo normalan položaj i prepustio se tegljenjuHorusovog Daha. Mastodontski pramac se okrenuo u struji, i postavio se paralelno uz mol uistom trenutku kad je bok dodirnuo obrađeno kamenje, dok ga struja Nila nije zaustavila iodržala nepomičnim. Na posljednju Tanusovu zapovijed i prije nego što se brod uspiookrenuti krmom, užad za privezivanje je bačena na mol gdje su ih prihvatile žurne ruke izavezale za kamene bitve. S lakoćom guščjeg pera koje pluta po vodi, veliki je kraljevski brodbio u pristaništu, siguran i miran. Prijestolje na kojem je sjedio faraon i visoka kruna koja muje opasavala glavu nisu bili ni najmanje poremećeni ovi manevrom. Svi smo prasnulipovicima divljenja za taj podvig, a bilo je to Tanusovo ime, više nego faraonovo, koje jeletjelo s naših ustiju. S velikom skromnošću i oprezom, Tanus nije dao ni znaka kao odgovorna klicanja. Da je još više privukao pozornosti umanjujući tako prijem namijenjen kralju,učinio bi nesmotrenost koja bi poništila svu naklonost vladara koju je zaslužio svojimpodvigom. Faraon je uvijek bio vrlo ljubomoran na svoje kraljevsko dostpjanstvo. Tanus je,naprotiv, pokazao da Horusov Dah pristane bokom. Kad je njegov brod bio skriven našimpogledima golemim kraljevskim, skočio je brzo na palubu i napustio komandni most, nakojem je upravo osvojio velik ugled, prepuštajući ga svom kralju. No, meni svejedno nijepromakao ljut i bijesan izraz na Nembetovom licu, starom admiralu i Velikom Lavu Egipta,kad je sišao na kopno iza faraona; shvatio sam da je Tanus dobio još jednog moćnogneprijatelja. Te iste večeri, kad se održavala generalna proba predstave, uspio sam održatiobećanje dano Lostris. Prije početka, mogao sam osigurati da dvoje zaljubljenih proveduzajedno gotovo cijeli sat vremena. U ograđenom prostoru Ozirisovog hrama koji je bionamijenjen za uprizorenje predstave, dao sam podići šatore koji su trebali poslužiti kaosvlačionice za svakog glavnog glumca. Namjerno sam postavio Lostrisin šator malo podaljeod ostalih, zaklonjen jednim od golemih kamenih stupova koji su podupirali krov hrama. Doksam bio na dužnosti stražara na ulazu u šator, Tanus je podigao prednje platno i ušaokriomice. Prisilio sam se da ne čujem njihove radosne usklike kad su se zagrlili, šaputanja i

mrmljanja, prigušeni smijeh, jecaje i uzdahe njihovog nevinog pokazivanja ljubavi. Iako utom času nisam bio u iskušenju da to spriječim, svejedno sam bio uvjeren da neće dognatisvoju ljubav do točke da je iskušaju. Nakon puno vremena i Lostris i Tanus su mi otvorenopotvrdili: moja je gospodarica bila djevica do dana njihovog vjenčanja. Da je barem jedno odnjih znalo koliko sam im bio blizu tog dana... Pitam se bismo li tada postupili na drugačijinačin. Unatoč tome što sam dobro shvaćao da je svaka minuta koju su proveli u šatoruuvećavala opasnost za sve nas, nisam smogao hrabrosti da bih se umiješao i razdvojio ih.Koliko god su me još pekle rane na leđima i premda sam znao da je u močvari moje duše -gdje nastojim prikriti sve svoje misli i nedostojne porive - gorjela isto tako bolna zavist premadvoje zaljubljenika, ostavio sam da ostanu zajedno mnogo duže nego što sam trebao dopustiti.Nisam čuo da se približava plemeniti Intef. Njegove su sandale imale potplate od vrlo mekanejareće kože, da bi njegov hod bio nečujan. Kretao se u tišini poput duha i mnogi su dvorjani irobovi upoznali Rasferov bič ili omču za jednu nesmotrenu riječ koju bi moj gospodar čuo usvojim hodočašćenjima kroz dvorane i hodnike u palači. Tijekom godina, međutim, razviosam instinkt koji mi je gotovo uvijek omogućavao da osjetim njegovu prisutnost, prije nego bise utjelovio u sjeni. Nije to bio neki nepogrešivi instinkt, ali mi je te večeri bio koristan. Kadsam se okrenuo, opazio sam da me skoro sustigao, onako vitak, visok i smrtonosan kao napetakobra. "Intef, moj gospodaru!", glasno sam uzviknuo. "Čast mi je što si došao prisustvovatiprobama. Bit ću ti neizmjerno zahvalan za svaki savjet i primjedbu..." Pričao sam brzo, da bihsakrio svoju zbunjenost i upozorio zaljubljene u šatoru. Uspio sam u toj nakani i više nego štosam imao prava očekivati. Začuo sam nagle pokrete u šatoru iza mene kad su se zaljubljenirazdvojili, a potom šuštanje stražnjeg platna kad je Tanus kriomice izišao, kao što je ušao. Unekom drugom trenutku ne bih uspio tako lako obmanuti svog gospodara Intefa. Pročitao bikrivnju na mom licu istom lakoćom kojom ja čitam hijeroglife na zidovima hramova ipismena koja sam zapisao na ovom svitku: ali te je večeri bio zaslijepljen bijesom, pomamljenda se iskali na meni zbog mojeg posljednjeg nedjela. Nije bilo ispada srdžbe. Moj je gospodarbio opasniji kad je njegov ton bio miran, a osmijeh otvoren. "Dragi Taita", prošaptao je."Saznao sam da si promijenio neke odluke za prvi čin, iako sam ih dao ja osobno. Ne moguvjferovati da si bio toliko bahat. Došao sam ovamo po ovoj toplini k«o bih otkrio istinu."Znao sam da bi bilo uzalud glumiti nedužnost ili neznanje, zato sam pognuo glavu i prisilio seda poprimim ožalošćen izgled. "Moj gospodaru, nisam ja naredio promjene; to je učinionajviši svećenik u Ozirisovom hramu." Intef me nestrpljivo prekinuo. "Da, to je istina, alisamo nakon što si ga ti naveo. Dobro vas poznajem, tebe i onog starog dosadnog svećenika:on nije nikad imao originalnih zamisli, a ti, pak, imaš samo takve." "Moj gospodaru...",prosvjedovah. "Kakav si mali i podmukli trik izmislio ovog puta? Jednog od onih tolikoprikladnih snova koje ti bogovi šalju?", upitao je moj gospodar, glasom tihim poput šuštanjaneke od svetih kobra koje nastavaju hram i bacaju se po kamenom podu. "Moj gospodaru!"Potrudio sam se, što sam bolje mogao, da izgledam osupnut takvom optužbom, iako samstvarno ispričao dobrom svećeniku poprilično maštovitu priču, objašnjavajući mu da meOziris, u obličju crnog gavrana, posjetio u snu i odgovorio od prolijevanja krvi u njegovomhramu. Do tog časa svećenik nije imao zamjerki na realističan prizor koji je moj gospodarIntef zamislio da bi zabavio faraona. Nekoć prije, posegnuo bih za snovima samo kad bi svimoji napori da razuvjerim svog gospodara bili uzaludni. Duboko mi se gadilo sudjelovati utakvom užasu poput onog kojeg je Intef naredio da se izvrši u prvom dijelu predstave.Naravno, znam da neki divlji narodi u istočnim zemljama prilažu ljudske žrtve svojimbogovima. Čuo sam da Kasiti, koji žive preko rijeka blizanaca Tigrisa i Eufrata, bacajunovorođenčad u peći. Vode karavana, koji su putovali po tim dalekim zemljama, govore odrugim okrutnostima počinjenim u ime religije, o mladim masakriranim djevicama, kako bižetva bila obilnija, o ratnim zarobljenicima kojima je glava odrubljena pred kipovima nekogtroglavog boga. Ali, mi Egipćani, civilizirani smo narod i obožavamo mudra i pravična

božanstva, a ne krvožedna čudovišta. Pokušao sam uvjeriti svog gospodara u tu činjenicu.Podsjetio sam ga daje samo jednom jedan faraon ponudio ljudske žrtve, i to kad je Menotepprerezao grla sedmorici buntovnih prinčeva u Sethovom hramu, raščerečio im trupla ibalzamirane dijelove poslao upraviteljima raznih naslova u ime opomene. Povijest se sgnušanjem prisjeća tog djela, a Menotep je prozvan krvavim kraljem. "Nije to ljudska žrtva",odvratio je moj gospodar. "To je samo pravedna egzekucija koja će se obaviti na novi način.Nećeš valjda zanijekati, dragi Taita, da je smrtna kazna uvijek imala važnu ulogu u našempravosuđu. Tod je lopov. Pokrao je kraljevske škrinje i mora umrijeti... da bude primjerdrugima." Činilo se to razumnim prigovorom, ali znao sam da Intefa pravda ne zanima: ciljaoje, prije svega, da zaštiti svoje blago i da zapanji faraona koji je toliko volio predstave. Zbogtoga sam jedino mogao izmisliti san u korist dobrog svećenika. Plemeniti Intef je naboraousne u osmijeh koji je otkrio savršene zube, ali od kojeg mi se sledila krv i nakostriješila kosa."Evo ti jedan mali savjet", prošaptao mije. "Ove noći moraš sanjati drugi san, tako da bog kojise javio posljednji put bude u mogućnosti promijeniti svoje upute i potvrditi ono što samodlučio. Ako ne bude tako, pronaći ću posla Rasferu. Ovo je svečano obećanje." Okrenuo se iudaljio krupnim koracima, na što sam odahnuo pri pomisli da nije otkrio zaljubljene, aistovremeno pun zebnje zato što sam prisiljen dovršiti užasan prizor koji je on naredio. Nosvejedno, nakon što je moj gospodar otišao, proba je bila toliko uspješna da sam se uvelikeutješio. Lostris je tako blistala poslije susreta s Tanusom i stvarno je izgledala božanski lijepa;a Tanus, mlad i jak, izgledao je kao otjelovljenje Horusa. Naravno, osjećao sam seuznemireno kod ulaska na scenu mog Ozirisa, s obzirom da sam znao sudbinu koju mu jenamijenio moj gospodar. Tu je ulogu tumačio lijepi sredovječni čovjek, izvjesni Tod, koji jebio jedan od čuvara sve dok nije bio zatečen kako zahvaća u škrinje plemenitog Intefa, da bimogao izdržavati lijepu i prohtjevnu kurtizanu u koju se zaljubio. Nisam se ponosiočinenicom da je upravo moja kontrola računa iznijela na vidjelo tu ftizliku. Moj ga jegospodar oslobodio zatvora, gdje je iščekivao proces i osudu, da bi tumačio ulogu zagrobnogboga. Obećao je da ga neće progoniti, ako bude na zadovoljavajući način odglumio svojudionicu. Nesretni Tod nije znao za prijetnju, skrivenu ovom ponudom, i glumio je zalažući ses patetičnim oduševljenjem, u uvjerenju da je na dobrom putu k pomilovanju. Nije mogaoznati da je u međuvremenu moj gospodar potpisao njegovu smrtnu presudu i predao jeRasferu, koji je bio ne samo Državni krvnik, već i osoba koju sam odabrao za ulogu Setha.Intef je htio ujediniti obje uloge iduće večeri, kad se predstava trebala odigrati pred faraonom.Iako je bilo logično odabrati Rasfera za ulogu Setha, požalio sam što sam mu je dodijeliogledajući ga kako vježba s Todom uvodni prizor; naježio sam se pri pomisli koliko će seprava izvedba od toga razlikovati. Nakon probe zapao me ugodan zadatak da otpratim svojugospodaricu u njezin harem. Nije me htjela pustiti da odem: zadržala me do kasna da bipripovijedala o izvanrednim događajima minulog dana i važnosti koju je u tome imao Tanus."Jesi li vidio kako je zazvao velikog Horusa, a bog mu je odmah došao u pomoć? Bez sumnje,Horus mu odobrava svoju naklonost i zaštitu. Ne slažeš se? Horus neće dopustiti da nam sedogodi nešto loše, sad sam u to sigurna." Lostris je još dugo nastavila s tim ugodnimmaštarijama i više nije govorila o rastanku i samoubojstvu. Vjetrovi mladenačke ljubavi brzose mijenjaju. "Nakon onoga što je Tanus načinio danas, spasivši kraljevski brod odbrodoloma, sigurno je stekao naklonost faraona. Ne misliš li i ti isto, Taita? S dobrostivošćuboga i vladara, bit će nemoguće da ga moj otac pošalje daleko, je li tako?" Htjela je dapotvrdim sve lijepe misli koje su joj padale na pamet; i nisam mogao napustiti harem prijenego što sam naučio napamet barem tucet poruka o vječnoj ljubavi, za koje sam se moraozakleti da ću ih osobno prenijeti Tanusu. Kad sam se, iscrpljen, konačno vratio u svojboravak, nisam se uspio odmarati. Gotovo su me svi mladi robovi čekali, uzbuđeni i bučnikao i moja gospodarica. Htjeli su znati moje mišljenje o događajima toga dana, a posebno oTanusovom spašavanju kraljevskog broda i o značaju tog poteza. Skupili su se oko mene na

terasi dok sam hranio životinje i otimali se za moju pozornost. "Stariji brate, je li istina da jeTanus zazvao božju pomoć i Horus se odmah odazvao? Jesi li vidio? Neki čak tvrde da se bogpojavio u svom obličju sokola i vinuo se ponad Tanusove glave šireći krila u znak zaštite. Je liistina?" "Je li istina, Akh-Ker, da je faraon unaprijedio Tanusa za svog pratioca i da mu jedarovao imanje od petsto feddana plodne zemlje na obalama rijeke?" "Stariji brate, kažu da jeproročište u svetištu Totha, boga mudrosti, proreklo da će Tanus postati najveći ratnik upovijesti našeg Egipta i da će mu jednog dana faraon biti naklonjen više nego svim drugima."Danas je zabavno prisjetiti se tih dječjih brbljarija i prepoznati čudne istine koje sunagovještavale; ali u to vrijeme sam ih odbijao lažnom strogošću. Dok sam se uspavljivao,moja je posljednja misao bila da su stanovnici Tebe i gradova blizanaca Luxora i Karnakaprihvatili Tanusa u svom srcu; no, to je bilo teško i diskutabilno štovanje. Slava i popularnostrađaju zavist u ljudima na visokom položaju, a obožavanje masa je promjenljivo. Narod čestonalazi zadovoljstvo u rušenju idola kojih su se zamorili, kao što su to nalazili u njihovomuzdizanju. Puno je bezopasnije živjeti nevidljivo i po strani, kao što sam uvijek nastojaočiniti. Tog poslijepodneva šestog dana proslave, faraon je u svečanoj povorci krenuo iz svojevile u središtu kraljevskih posjeda na ladanju između Karnaka i Luxora, prošaoceremonijalnom alejom s granitnim lavovima na obje strane, te se uputio prema Ozirisovomhramu na obali Nila. t Sanjke na kojima je putovao bile su toliko visoke, da su Hi poredaniuzduž aleje morali svijati vratove unazad ne bi li ga vidjeli na pozlaćenom prijestolju dok jeprolazio, a vuklo ga je dvadeset mladih bijelih bikova, snažnih i grbavih leda, s cvijetnimvijencima na rogatim glavama. Klizaljke na sanjkama su škripale po pločama i brazdalekamen. Stotinu muzičara predvodilo je povorku: svirali su lire i harfe, udarali po cimbalima ibubnjevima, tresli praporcima i sistrumima i puhali u dugačke ravne rogove oriksa i u onepovijene divljih ovnova. Slijedio ih je zbor sastavljen od stotinu najljepših glasova Egipta kojisu pjevali hvalospjeve faraonu i bogu Ozirisu. Naravno, ja sam upravljao zborom. Iza toga jeslijedila počasna straža Divizije Modrog Krokodila, kojom je Tanus osobno zapovijedao.Svjetina mu je ushićeno klicala kad bi ga vidjela u prolasku. Djevojke su vikale i nije samojedna besvjesno klonula u prašinu, savladana histerijom koju je novi heroj zadobio. Nakonpočasne straže, mimohodili su vezir i visoki dužnosnici, potom plemići sa ženama i djecom,odred iz regimente Sokola i, konačno, vladareve sanjke. Sveukupno je bilo prisutno na tisuće itisuće osoba: najbogatiji i najutjecajniji u Gornjem Egiptu. Primakli smo se Ozirisovomhramu. Vrhovni svećenik i ostali čekali su nas na stubištu između velikih ulaznih portala da biiskazali dobrodošlicu faraonu Mamosu. Hram je bio netom obojen, a reljefi na vanjskimzidovima blještali su živim bojama u toplom, zlaćanom sjaju sumraka. Oblak zastava i barjakavijorio se na kopljima utaknutim u otvore na obrambenim zidinama. Na podnožju stubištafaraon je sišao s kočije i svečano se počeo uspinjati po stotinu stuba. Zbor se poredao duždviju strana uspona. Ja sam bio na pedesetoj stubi i mogao sam potanko proučavati kralja uonih nekoliko sekundi, koliko mu je trebalo da prođe pored mene. Dobro sam ga poznavao,jer je bio moj pacijent, ali sam zaboravio koliko je bio malen... da bi bio bog, naime. Nije midosizao niti do ramena, iako ga je dvostruka kruna činila impozantnijim. Držao je rukeprekrižene na grudima u obrednom stavu i nosio je kukasto žezlo i bič, simbole svogkraljevskog položaja i svoje božanstvenosti. Zapazio sam ponovno da su mu ruke bilebezdlake, glatke i gotovo ženske, a njegova su stopala bila mala i elegantna. Nosio je prstenjena svim prstima ruku i nogu, hamajlije na ruci i grivne na zapešću. Masivni medaljon odcrvenog zlata bio je intarziran višebojnim caklinama koje su prikazivale boga Thotha s peromistine. Bio je to prekrasan dragulj, star gotovo pet stoljeća, a prije njega nosilo ga jesedamdeset kraljeva. Ispod dvostruke krune lice mu je bilo napudrano bijelilom, kao umrtvaca. Oči su bile uokvirene crnilom, a usne obojene grimizom. Izraz mu je pod teškomšminkom bio arogantan, a usne tanke i ravne, bez duha. Pogled mu je bježao i bio nervozan,ali bilo je logično da je tako, pomislih. Temelji Velike Egipatske Kuće bili su nakošeni, a

kraljevstvo ispaćeno i podijeljeno. Čak je i bog imao svoje brige. Nekoć se njegovokraljevstvo pružalo od mora, preko sedam ušća Delte, sve do Asuana na jugu i do prvekatarakte... najveće carstvo na Zemlji. Faraon i njegovi preci dopustili su da se sve to raznese,pa su sada neprijatelji vrvjeli na granicama kao hijene, šakali i strvinari da bi od lešine našegEgipta napravili banket. Na jugu su bile afričke crne horde; na sjeveru, duž obale velikogmora, bili su pirati, narodi s mora, a duž donjeg toka Nila, legije lažnih faraona, na zapadupodmukli i podli libijski beduini, dok se na istoku činilo da se nove horde podižu svakogdana, a njihova su imena ulijevala stravu u narodu koji je postao plašljiv i kolebljiv u svomporazu: asirski i mediski, kasitski, huritski i hetitski... Izgledalo je da to mnoštvo nema kraja.Kakve su prednosti preostale našoj drevnoj civilizaciji kad je postala slaba i strašljiva zbogsvoje starosti? Kako smo se mogli oduprijeti barbarima punim divljeg uznosa, njihovojokrutnoj drskosti, njihovoj žeđi za pljačkom i plijenom. Bio sam siguran da je taj faraon, kao injegovi neposredni prethodnici, bio nesposoban ponovno dovesti državu do nekoćnje slave.Bio je čak nesposoban i stvoriti muškog nasljednika. h Izgleda da ga je to što nemanasljednika za egipatsko carstvo opsjedalo i više nego gubitak njegove prevlasti. Do sada jeimao dvadeset žena koje su mu dale samo kćeri, pravo pleme žena, ali nijedno muško dijete.Nije htio prihvatiti pomisao da je to njegova odgovornost. Posavjetovao se sa svim slavnimliječnicima Gornjeg Egipta i posjetio je sva važna proročišta i svetišta. Znao sam i sam to, jersam bio jedan od učenih koje je vladar pozvao k sebi. Priznajem da sam u to vrijeme osjetioizvjesnu nelagodu pri pomisli da jednom bogu nešto branim i zapitao sam se zbog čega jeosjetio potrebu da se posavjetuje s jednim skromnim smrtnikom o tako osjetljivom pitanju.Svejedno sam mu preporučio dijetu od bikovih testisa prženih u medu i savjetovao sam mu danade najljepšu djevicu u Egiptu, pa da je odvede u bračni krevet u roku od godine dana prijenego što procvjeta njen mjesec. Nisam se previše pouzdao u taj predloženi lijek, ali kuhanibikovi testisi, prema mom receptu, su izvrsno jelo, a računao sam da će potraga za najljepšomdjevicom možda skrenuti faraonovu pažnju i pokazati se zabavnom i ugodnom. S praktičnetočke gledišta, ako bi kralj doveo u postelju odgovarajući broj mladih žena, svakako će jednaod njih konačno iznjedriti muško dijete. No svejedno, tješio sam se mišlju da moja kura nijebila toliko drastična koliko su to bile neke koje su predložili moji kolege, a naročito oniodurni napitci koje su stvorili šarlatani iz Ozirisovog hrama i samoproglašavali se liječnicima.Čak i da nisu bile učinkovite, moje preporuke ne bi ispale štetne. Ili sam barem tako vjerovao.Ali sudbina je pokazala koliko sam bio u krivu; i da sam znao za posljedice svoje ludosti, biobih zauzeo Todovo mjesto u predstavi, radije nego da faraonu dam tako neozbiljan savjet.Zabavljalo me i bio sam počašćen kad sam saznao kako je vladar ozbiljno shvatio moj savjet,pa naredio nomarsima i guvernerima da pretresu cijelo kraljevstvo, od Teli el'Amarne dokatarakta u potrazi za bikovima sa sočnim testisima i djevicama koje odgovaraju naputcimašto sam mu dao za buduću majku prvorodenog muškog djeteta. Moji su mi doušnici na dvoruprenijeli da je već odbio na stotine kandidatkinja za naslov najljepše djevice Egipta. Kralj jeveć prošao i ušao u hram uz napjeve klerika i ceremonijalnih naklona vrhovnog svećenika.Veliki vezir i cijela njegova pratnja pošli su za njim; potom je slijedila žestoka navala manjevažnih podanika koji su htjeli zauzeti mjesta da bi pratili predstavu. Bilo je ograničeno mjestaunutar hrama. Samo su moćnici, plemići i oni koji su bili dovoljno bogati da potkupenepošteno svećenstvo mogli pristupiti u unutrašnje dvorište: ostali su bili prisiljeni gledatikroz vrata vanjskog dvorišta. Na tisuće podanika ostat će razočarano i morat će se zadovoljitiprepričavanjem iz druge ruke. Čak sam i ja, koji sam bio organizator, imao poteškoća da bihse probio kroz gužvu, i uspio sam tek kad je Tanus to opazio te poslao dva svoja čovjeka dami omoguće prolaz i da stignem do prostora koji je bio rezerviran za glumce. Prije početkapredstave morali smo podnijeti niz kitnjastih govora; prije svega okružnih dužnosnika iministara; a, zatim, i velikog vezira osobno. Interludij mi je pružio priliku da se uvjerim kakoje sve spremno. Prošao sam od jednog do drugog šatora da bih kontrolirao kostime i šminku

svakog izvođača i smirio živčane krize i paniku. Nesretni se Tod bojao da se njegovotumačenje neće svidjeti plemenitom Intefu. Umirio sam ga rekavši mu da će to svakako biti uredu i dao sam mu napitak od crvenog sheppena, kako bi ublažio patnje koje će mu uskorobiti zadane. Kad sam ušao u Rasferov šator, zatekao sam ga kako pije vino s dvojicomprijatelja iz straže palače dok je oštrio kratak brončani mač. Napravio sam mu šminku da biizgledao odurnije; a to nije bilo lako s obzirom na njegovu ružnoću. Shvatio sam da sam uspiou svojoj nakani kad se nacerio, pokazujući zacrnjene zube i nudeći mi vrč vina. "Kako je stvojim leđima, lijepi dečko? Kušaj jedno piće za muškarce. Možda će ti od toga ponovnoizrasti jaja." Bio sam već navikao na njegove provokacije i nisam izgubio dostojanstvorekavši mu da je moj gospodar Intef poništio naredbe vrhovnog svećenika i da se prvi diomora odvijati u obliku utvrđenom na početku. "Već sam razgovarao s plemenitim Intefom."Rasfer pokaza mač. "Dodirni oštricu, eunuše. Želim biti siguran da ćeš iskazati svojeodobrenje." Udaljio sam se zahvaćen mučninom. Iako se Tanus neće pojaviti na sceni sve dodrugog dijela, već je bio kostimiran. Vedar i nasmiješen, položio mi je ruku na rame. "Dobro,prijatelju stari, ovo je tvoja velika prilika. Nakon ove večeri tvoja slava dramaturga proširit ćese po cijelom Egiptu." "Kao što se već pronijela tvoja. Tvoje je ime na usnama sviju", rekohmu, no Tanus se skromno nasmijao dok sam ja nastavljao. "Jesi li pripremio zaključni govor?Bi li ti bilo teško da ga poslušam?" Prema tradiciji, glumac koji je tumačio Horusa zaključiobi predstavu porukom faraonu, poruka je prividno dolazila od bogova, ali u stvarnosti, odpodanika. U stara vremena to je bila jedina prilika u godini kad je narod, putem glumca,mogao izložiti vladarevoj pozornosti važna pitanja, koja mu inače ne bi mogao podastrijeti.No, za vrijeme zadnje dinastije ta je tradicija pala u zaborav i zaključni govor je postao tekjedna od bezbrojnih pohvala božanskom faraonu. Posljednjih dana pitao sam Tanusa daisproba monolog; ali, to je svaki put izbjegao uz tako apsurdne izgovore, pa sam sadaposumnjao u njegove namjere. "To je zadnja prilika...", inzistirao sam, ali Tanus se nasmijao."Odlučio sam: moj govor bit će iznenađenje i za tebe, kao što se nadam da će biti i za faraona:tako ćete ga obojica više cijeniti." Nisam ga uspio odgovoriti. Ponekad je uspijevao bitinajtvrdoglavijom osobom koju sam ikad upoznao. Obuzet nekim nemirom, ostavio sam ga ipošao potražiti ugodnije društvo. Kad sam se pognuo kako bih ušao u Lostrisin šator, ostaosam skamenjen. Premda sam osobno zamislio kostim i objasnio služavkama kako sam htio daupotrijebe puder, ruž i maškaru za oči, nisam bio pripravan na nebeski prizor koji je stajaopreda mnom. U jednom sam trenutku bio siguran da se dogodilo još jedno čudo i da je boginjauistinu uskrsnula s onog svijeta, kako bi preuzela mjesto moje gospodarice. Obuzdao sampovik. Gotovo sam pao na koljena kad se djevojka nasmijala i otrgnula me od te iluzije. "Nijeli zabavno? Nestrpljiva sam da vidim Tanusa u kostimu. Sigurno izgleda poput samog boga."Lagano se okrenula da bih joj se divio i nasmiješila se. "Ne može biti božanskiji od tebe, mojagospodarice", prošaptao sam. "Kad će započeti predstava?", nestrpljivo je pitala Lostris."Tako sam uzbuđena da ne mogu to dočekati." Primaknuo sam uho zastoru šatora i osluhnuona trenutak jednoličan ton razgovora u velikoj dvorani. Primijetio sam da je to zadnji i da ćesvakog trena plemeniti Intef pozvati glumce. Uhvatio sam Lostris za ruku i stisnuo je: "Sjetise duge stanke i oholog izraza, prije nego što počneš svoj uvodni monolog", podsjetio sam je,a ona me u šali udarila po ramenu. "Oh, prestani, i ne brini se. Sve će biti u najboljem redu,vidjet ćeš." U tom sam trenutku čuo kao se podiže Intefov glas. "Božanski faraon Mamos,Velika Kuća Egipta, Potporanj Kraljevstva, Pravedni, Svevideći, Milostivi..." Slijedile supočasne titule dok sam na brzinu izlazio iz Lostrisinog šatora i krenuo zauzeti položaj izasredišnjeg stupa. Provirio sam i vidio da je unutarnje dvorište hrama bilo napučeno, a faraon iglavne princeze sjedili su u prvom redu, na klupama od cedrovine i sladili se sorbetom iligrickali datulje i slatkiše. Moj gospodar Intef govorio je s podignute pozornice ispod glavnogoltara. Širi dio pozornice je još bio skriven publici lanenim zastorima. Proučio sam gaposljednji put, iako je bilo prekasno za bio kakve promjene. X Iza zastora, scena je bila

okićena palmama i akacijama koje su po mom naređenju presadili vrtlari u palači. Moji zidarisu privremeno napustili radove na kraljevoj grobnici da bi izgradili kamenu cisternu izahrama, iz koje se moglo pustiti vodu preko pozornice i tako uprizoriti Nil. U pozadini su bilarazapeta velika lanena sukna na kojima su umjetnici iz nekropole naslikali prekrasne pejsaže.U polumraku sutona i treperenju zublji, učinak je bio toliko realističan da je odvodiogledatelje u jedno drugo vrijeme i u drugi svijet. Bilo je još drugih stvari koje sam pripremioza faraonovu zabavu: kavezi sa životinjama, a medu njima ptice i leptiri koji će bitioslobođeni kako bi predstavljali stvaranje svijeta, Ozirisovo djelo, i zublje koje sam pripravios kemijskim sastojcima da bi proizveli sjajne grimizne i zelene plamenove i preplavili scenučudnim svjetlima i oblacima dima, kakvi su u zagrobnom svijetu gdje bog boravi. "Mamose,Raov Sine, tebi vječan život! Mi, tvoji vjerni podanici, stanovnici Tebe, preklinjemo te da sepribližiš i posvetiš svoju božansku pažnju skromnoj predstavi koju posvećujemo tvojemveličanstvu." Intef je zaključio govor dobrodošlice i ponovno sjeo. Uz zvuk jedne fanfare odjarećih rogova, izišao sam i predstavio se gledateljima. Bilo im je neudobno na tvrdomkamenju, dosađivali su se i već su bili nestrpljivi želeći vidjeti početak predstave. Jedansarkastičan povik popratio je moj ulazak, pa se čak i faraon nasmiješio. Podigao sam ruketražeći tišinu i tek postigavši to, počeo sam svoj monolog. "Dok sam hodao u svjetlu sunca,mlad i pun snage, čuo sam sudbinsku glazbu u trsju na obali Nila. Nisam prepoznao zvuk teharfe, a nisam se ni bojao, jer sam bio u punom cvijetu muževnosti, siguran u ljubav mojevoljene. Glazba je bila izvanredno lijepa. Radosno sam pošao prema sviraču, ne znajući da jeto Smrt i da svira harfu dozivajući me." Mi Egipćani, očarani smo smrću i moje su riječiduboko dirnule slušatelje koji su uzdahnuli i naježili se. "Smrt me ščepala i ponijela na svojimkoščatim rukama prema Amonu-Ra, bogu Sunca i ja sam postao jedna jedina stvar s bijelomsvjetlošću njegovog bića. Čuo sam iz velike daljine plač moje voljene, ali nisam je mogaovidjeti i bilo je to kao da svih dana mojeg života nisu nikad ni postojali." To je bio prvi put dasam javno recitirao svoj tekst; primijetio sam gotovo odmah da sam ih osvojio. Lica su imalaozareni i pozoran izraz. U hramu se nije čuo ni najmanji šum. "Zatim me Smrt postavila nauzvišeno mjesto s kojeg sam mogao vidjeti svijet kao blistavi, okrugli štit u modrom moruneba. Vidio sam sve ljude i sva stvorenja koji su ikad živjeli. Poput moćne rijeke, vrijeme jeprolazilo unatrag pred mojim očima. Kroz stotinu tisuća godina prisustvovao sam njihovimbitkama i njihovim smrtima. Vidio sam sve ljude kako prelaze iz smrti i starosti do djetinjstvai rođenja. Vrijeme je postalo još drevnije i vratilo se sve do rođenja prvog čovjeka i prve žene.Vidio sam ih u trenutku rođenja i još ranije. Na kraju više nije bilo ljudi, postojali su samobogovi. No ipak, rijeka vremena je nastavila teći unatrag, prije ere bogova sve do Nuna,vremena tame i prvobitnog kaosa. Rijeka vremena nije mogla dalje nazadovati i okrenula jesvoj tok. Počela je teći prema naprijed, na meni poznat način i vidio sam kako se pasijabogova odvija preda mnom." Svi su slušatelji dobro poznavali genezu naših bogova, ali jošnitko nije predstavio misterije na tako novi način: slušali su u tišini, očarano. "Iz kaosa i tameNuna nastalo je Sunce Ammon-Ra, Onaj koji Stvara Sebe Samog. Vidio sam Ammon-Rakako se miluje, masturbira i baca sjeme u moćnim valovima koji su u mrkloj praznini ostavilisrebrenaste brazde, poznate pod imenom Mliječni Put. Iz tog sjemena su se rodili Geb i Nut,zemlja i nebo." "Bak-her!" Jedan je glas prekinuo treperavu tišinu u hramu. "Bak-her! Takobudi!" Stari vrhovni svećenik nije se mogao suzdržati i potvrdio je moju viziju stvaranja. Biosam toliko enaden njegovim upadom da sam zamalo zaboravio sljedeću niču. Naposljetku, doovog trena on je bio moj najstroži kritičar. Ali, sad sam ga pridobio. Slavodobitno sampodigao glas. "Geb i Nut su se sparili kao što to čine muškarci i žene, a iz njihovog sjedinjenjanastali su bogovi Oziris i Seth i boginje Izida i Neftis." Napravio sam širok pokret rukom izastori se lagano razdvojiše da bi otkrili fantastičan svijet koji sam stvorio. U Egiptu još nijebilo viđeno ništa sličnog i gledateljima su se oteli usklici divljenja. Povukao sam seodmjerenim korakom, a moje mjesto na sceni preuzeo je bog Oziris. Gledatelji su ga odmah

prepoznali po visokoj kruni u obliku boce, rukama prekriženima na prsima, žezlu i biču uruci. Svaka je obitelj držala njegov kipić u svetištu kuće. Iz svakog se grla prolomio povikštovanja; od sedativa koji sam mu dao, Todu su sjajile oči pridajući mu čudnu nadzemaljsku,gotovo božansku osobinu. S kukičastim žezlom i bičem, Oziris je načinio mistične kretnjestvaranja i izrekao zvučnim glasom: "Evo Atura, rijeke!" Još su jednom gledatelji zažagoriliprepoznajući trenutak stvaranja Nila. Nil je bio Egipat, a Egipat središte svijeta. "Bak-her",oglasio se drugi glas. Pogledao sam iz svog skrovišta medu stupovima i bio sam iznenađen izadovoljan kad sam vidio daje to izgovorio faraon. Moja drama je imala božansku i svjetovnupodršku. Bio sam siguran da će od tog dana moja izvedba biti autorizirana i da će zamijenitionu tisućljetnu, izvornu. Pronašao sam mjesto u besmrtnosti. Moje će ime živjeti tisućljećima.Dao sam da se cisterna otvori i voda je počela teći preko scene. U prvi mah, gledatelji nisushvatili: potom su opazili da prisustvuju rađanju velike rijeke i iz tisuću grla zaorilo se: "Bak-her! Bak-her!" "Neka se voda podigne!", povikao je Oziris i Nil je nabujao u poplavi. "Nekase voda spusti!", povikao je bog i Nil se snizio na njegovu zapovijest. "A sada neka se opetpodigne!" Naredio sam da se dodaju vjedra boje u vodu koja je istjecala iz cisterne u hramu.Prvo zelena boja koja je dočaravala razdoblje niske vode, a zatim tamnija kad se voda penjalai oponašala je blato u vrijeme poplava. "Evo kukaca i ptica na zemlji!", izgovorio je Oziris;kavezi na dnu pozornice su otvoreni, a bučno i lepršavo mnoštvo divljih ptica i prekrasnihleptira preplavilo je hram. Gledatelji su izgledali kao očarana djeca, pružali su ruke da uhvateleptire i zatim su ih ponovno puštali na slobodu neka polete medu visoke stupove hrama.Jedna od divljih ptica, pupavac dugog kljuna i predivnog bijelog i smećkastog perja,neustrašivo se smjestio na faraonovu krunu. Gomila je bila oduševljena. "Predznak!", povikalisu svi. "Blagoslov za kralja, neka vječno živi!" Faraon se nasmiješio. Moja je ideja bilapomalo pakosna, ali sam kasnije svom gospodaru Intefu rekao da sam izvježbao pupavca dasleti na vladara; i premda je to bilo nemoguće, povjerovao mi je, jer sam bio na glasu poznanju pripitomljavanja životinja. Na sceni je Oziris lutao po raju kojeg je stvorio: klima jebila najpovoljnija za dramatični trenutak kad se, uz stravičan urlik, pojavio Seth. Mada su toočekivali, mrska i strašna spodoba je uznemirila gledatelje. Žene su vrištale i pokrivale si lice,ali su zatim virile kroz drhtave prste. "Što si napravio, brate!?", zarežao je bijesno Seth."Postavljaš se iznad mene!? Nisam li i ja isto bog? Držiš za sebe sve stvoreno, tako da ja, tvojbrat, ne mogu to dijeliti?" Oziris je odgovorio s mirnoćom i dostojanstvom nadahnutimdrogom: "Naš otac, Ammon-Ra, dao ga je obojici. Međutim, dao nam je i pravo izbora kakoga koristiti: za dobro, ili za zlo..." Riječi koje sam stavio bogu u usta odjekivale su hramom.Bile su to najljepše koje sam napisao, a publika ih je lakomo upijala. Jedino sam ja, međutim,znao što će se dogoditi, a ljepota i snaga mojeg sastavka padale su u mojim očima dok sam sepripremao za neizbježno. Oziris se primaknuo zaključku govora: "Ovo je svijet koji sjtn jaotkrio. Ako želiš sudjelovati u miru i bratskoj ljubavi, tad si jobrodošao. Dolaziš li potaknutratobornim bijesom, ako ti zlo i mržnja ispunjaju tvoje srce, naređujem ti da odeš." Podigao jedesnu ruku ovijenu u proziran i blistav lan tunike i pokazao Sethu da napusti raj na zemlji.Seth je napeo golema, dlakava ramena poput bivola i riknuo tako snažno da mu je slinapoletjela s usana u oblaku, smrdljivom od gnjilih zuba. Mogao sam osjeti taj smrad, iako sambio dosta udaljen. Ščepao je brončani mač i okomio se na brata. Ovaj prizor nismo nikadprobali, pa je iznenadio Ozirisa koji je ostao nepomičan, još uvijek ispružene ruke. Sječivo jefijuknulo od moćnog udarca, odozgo prema dolje. Ruka je bila odrezana u zapešću, odlučno,kao što bih ja potkresao izdanak loze na svojoj terasi. Pala je pred Ozirisove noge, a prsti sujoš lagano podrhtavali. Iznenađenje je bilo potpuno, a mač tako oštar, da se za jedan dugitrenutak Oziris nije ni pomakao, samo se lagano zaljuljao. Gledatelji su, bez sumnje,povjerovali da se radi o kazališnom triku i da je ruka koja je pala bila lažna. Krv nije odmahproliptala, pa su i dalje bili obmanuti. Prije nego što je Oziris uspio stići do ruba pozornice,Seth ga je dostigao u dva skoka. Ščepao ga je za osakaćenu ruku i povukao ga natrag, tako da

je ovaj pao na kameni pod. Kruna je pala s Ozirisove glave, a tamne su mu pletenice spale naramena, dok je ležao u lokvi vlastite krvi. "Molim te, poštedi me!", zaurlao je Oziris, a Seth jeuspravan stajao pred njim. Seth se nasmija. Bio je to mukao i zadovoljan smijeh. Rasfer jepostao Seth i silno se zabavljao. Taj je divljački smijeh potresao gledatelje. Svejedno, iluzijaje bila potpuna. Više nisu vjerovali da prisustvuju nekoj predstavi: užasan prizor je za svepostao stvarnost. Žene su kričale, a muškarci su s gnušanjem vikali zbog prisustvovanjaubojstvu njihovog boga. "Poštedi ga! Poštedi velikog boga Ozirisa!", vrištali su. Ali nitko nijeustao, nitko nije potrčao na pozornicu da bi spriječio događanje tragedije. Znali su da borbe istrasti božanstava nadilaze utjecaj smrtnika. Oziris je pokušavao obuhvatiti Sethove nogejedinom preostalom rukom. Seth se i dalje smijao, istegnuo mu ruku povukavši je za zapešće iispitivao je kao što bi mesar pregledavao jareći but prije nego ga raskomada. "Sjeći!", začuose iz gomile neki glas žedan krvi. Ponovno se promijenilo raspoloženje gledatelja. "Ubij ga!",povikao je drugi. Uvijek bih se uznemirio kad vidim koliko prizor krvi i nasilne smrti možeutjecati i na najmirnijeg od svih ljudi. Čak sam i ja bio potresen tom odvratnom scenom; biosam smućen i užasnut, ali unatoč svemu osjećao sam neko gadljivo uzbuđenje. Jedim udarcemsablje, Seth je odsjekao ruku i Oziris je pao nauznak, ostavljajući drhturavu ruku u Sethovojcrvenoj šaci. Pokušavao se podići, ali više nije imao ruke kojima bi se pridržao. Grčevito jelamatao nogama, okretao je glavu na jednu i na drugu stranu, i dalje urlajući. Pokašao samskrenuti pogled; no, iako mi se mučnina penjala uz grlo, nastavio sam gledati. Seth je rasjekaoruku na tri dijela, na pregibima zapešća i lakta i bacio je te komade, jednog po jednog, premapublici. Dok su letjeli po zraku, prskali su rubinsko crvenim kapima. Gledatelji su riknulipoput lavova u faraonovom zvjerinjaku u vrijeme obroka i pružali su ruke ne bi li uhvatilisvete relikvije svojeg boga. Seth je predano nastavio sa svojim poslom. Odrezao je Ozirisovastopala u visini gležnjeva. Potom listove kod koljena i bedra na spoju s kukom. I dok je bacaote udove gledateljima, ovi su ga bodrili da nastavi. "Sethov Talisman!", zavikao je neki glas."Daruj nam Sethov Talisman!" Povici su se ponovili. Prema mitu, Talisman je najmoćnija odsvih magičnih hamajlija. Osoba koja ga posjeduje vladat će svim mračnim silama onogasvijeta. Od četrnaest dijelova Ozirosovog tijela, to je bio jedini koji Izida i njena sestra Neftisnisu nikad pronašle, tražeći po svim zakutcima na zemlji kuda ih je Seth porazbacao. SethovTalisman je onaj isti dio tijela kojeg me Rasfer lišio, a koji tvori središnji dio one lijepeogrlice, ciničnog poklona moga gospodara Intefa. t; "Daruj nam Sethov Talisman!" Svjetinaje urlala, a Seth se ljagnuo, podigao krvavu tuniku s trupla koje je ležalo do njegovih nogu. Idalje se smijao. Prošli su me trnci kad sam prepoznao taj nemilosrdni zvuk koji sam čuotoliko puta prilikom mog kažnjavanja. Činilo mi se da opet proživljavam onu nenadanu vatruu slabinama, kad je kratka sablja sijevnula u dlakavoj šapi s koje je još kapala žrtvina krv, aSeth je već podigao uvis tu jadnu relikviju. Gledatelji su ga zazivali. "Daruj ga nama", vikalisu. "Daruj nam moć Talismana!" Predstava ih je pretvorila u krvoločne zvijeri. Seth nijemario za te molbe. "Dar!", poviče. "Dar jednog boga drugome. Ja, Seth, Gospodar Tmineposvećujem ovaj Talisman bogu faraonu, božanskom Mamosu. Skočio je s kamenih stuba,poskakujući na svojim moćnim krivim nogama i položio relikviju uz faraonove noge. Namoje veliko iznenađenje, kralj se sagnuo i pokupio je. Imao je očarani izraz lica pod maskomod šminke, kao da se radilo o pravoj relikviji boga. Držao ju je čvrsto u desnoj ruci sve dokraja predstave. Kad mu je dar bio prihvaćen, Seth je ponovno potrčao na pozornicu kako bidovršio svoje djelo. Sjećanje da je to jadno razudeno biće i dalje bilo pri svijesti, sve do kraja,i dan danas me opčinja. Shvatio sam da droga koju su Todu dali nije ga uspjela omamiti.Vidio sam mu užasnu patnju u očima dok je ležao u lokvi vlastite krvi i grčevito zakretaoglavom, jedinim dijelom tijela koji je još mogao pomicati. Laknulo mi je kad mu je Sethkonačno odrubio glavu i podigao je uvis držeći je za upletene uvojke, da bi je pokazao svjetiniČak su i tada nesretnikove oči zakolutale u dupljama dok su gledale posljednji put ovaj svijet.Potom su se zamaglile i postale staklaste, a Seth je hitnuo glavu gledateljima. i tako je

zaključen prvi čin naše predstave, uz oduševljen pljesak koji je prijetio da će urušiti granitnestupove hrama. » Robovi su tijekom pauze počistili pozornicu od jezivih tragova krvoprolića.Bio sam, prije svega, zabrinut jer nisam želio da Lostris, moja gospodarica, otkrije što sestvarno dogodilo u prvom dijelu; htio sam da povjeruje kako se sve odigralo kao i naprobama. Zbog toga sam udesio da ona ostane u šatoru i da jedan od Tanusovih ljudi stražarina ulazu da ne bi izišla i da nijedna od njenih robinjica ne bi provirila za vrijerne prvog čina ionda otrčala sve joj ispričati. Znao sam, da je slučajno naslutila istinu, bila bi toliko utučenada ne bi mogla nastupiti. Dok su moji pomoćnici vjedrima vode iz lažnog Nila ispirali krv,otrčao sam do šatora moje gospodarice da je umirim i da se uvjerim jesu li mojepredostrožnosti bile uspješne. "O, Taita, čula sam klicanja", rekla je veselo. "Tvoja im sedrama sviđa. Tako sam sretna zbog tebe: stvarno si zaslužio ovaj uspjeh." Nasmijala sesuučesnički. "Izgleda da su povjerovali da je ubojstvo Ozirisa stvarno i da je volovska krvkojom si zalio Toda bila bogova krv." "Da, moja gospo, prevarili su ih naši trikovi", rekoh,iako sam još osjećao slabost i mučninu. Lostris nije ništa posumnjala; i kad sam je odveo doscene, bacila je samo letimičan pogled na mrlje koje su ostale na kamenu. Postavio sam je upočetnu pozu i namjestio svjetlo baklji tako da se ona istakne. Mada sam već bio navikao nato, njena ljepota me gušila i ispunila mi oči suzama. Ostavio sam je skrivenu iza lanenihzastora i izišao sam pred publiku. Ovog me puta nije dočekao sarkastičan pljesak. Svi su,počev od faraona pa do zadnjeg vazala, bili opčinjeni mojim glasom dok sam žarkim riječimaopisivao bol Iziđe i Neftis zbog bratove smrti. Kad sam sišao s pozornice, a zastor se rastvoriootkrivajući bolan Izidin lik, gledalištem su se prolomili izrazi divljenja njenoj ljepoti. Njena jepojava bila još dirljivija, nakon užasa i krvi u prvom činu. Izida započne pjevati svojužalopojku i njen glas odjeknu po tamnim salama hrama. Dok je micala glavom premakadencama svoga glasa, svjetlost baklji se odražavala blještavim zracima s brončanogmjeseca postavljenog na nadglavlju urešenom rogovima.. Dok je Lostris pjevala, pozorno sampromatrao faraona. Nije odvajao pogled od njenog lica i u tišini je micao usnama, po ritmuriječi koje su izlazile iz djevojčinog grla. i Moje je srce ranjena gazela, ; rastrgano lavovskimpandžama boli.. Lostrisje nastavila žalopojku, a kralj i cijela sljedba ražalostili su se s njom.Ništa nije slatko u saću meda nije ostao nikakav miris u pustinjskom cvijeću. Moja je dušaprazan hram napušten od boga ljubavi. U prvim redovima nekoliko je kraljevskih suprugacmizdrilo, ali na to se nitko nije osvrtao. Gledam sa smiješkom turobni lik smrti. Rado bih gaslijedila ako bi me to odvelo u zagrljaj mojem voljenom gospodaru. Sad već nisu samokraljevske žene plakale, već i sve ostale žene, pa čak i mnogi muškarci. Te riječi i Lostrisinaljepota bijahu neodoljivi. Izgledalo mi je nemoguće da bi jedan bog ispoljavao iste osjećajepoput smrtnika, ali suze su tvorile potočiće u bijelom puderu na faraonovim obrazima, akapci, uokvireni kohlom, su mu treperili dok je netremice zurio u moju gospodaricu. Ušla jeNeftis i pjevala u duetu sa sestrom. Nakon toga su dvije boginje, držeći se za ruke, pošletražiti razbacene dijelove Ozirisovog tijela. Razumije se da nisam postavio na scenuosakaćene dijelove Todovog lesa. Za vrijeme paiize moji su ih pomoćnici prema mojimuputama pronašli i odnijeli na balzamiranje. Osobno ću platiti Todov sprovod. Činilo mi se daje to najmanje što mogu učiniti da se odužim tom nesretniku zbog udjela koji sam imao unjegovom ubojstvu. Iako je nedostajao dio koji je faraon još stezao u ruci, nadao sam se da ćebogovi u njegovom slučaju učiniti iznimku i da će dopustiti njegovoj sjeni da stigne na drugisvijet i nadao sam se da on neće imati previše loše mišljenje o meni. Isplati se imati posvudaprijatelje, kako na ovom, tako i na onom svijetu. Da bih predstavio bogovo tijelo, zamoliosam umjetnike iz nekropole da izrade prekrasan lijes od kartona koji je prikazivao Ozirisa srukama prekriženim na prsima. Potom sam ga razrezao na trinaest dijelova koji su semeđusobno uklapali poput dječje slagalice. Kad bi sestre pronašle jedan dio, pjevale su himnuzahvalnosti; za šake i stopala, za udove i trup i naposljetku za glavu božanstva. Oči poputzvijezda na nebu, moraju zauvijek sjati. Smrt ne smije nikada potamniti toliku ljepotu, i

posmrtni zavoji ne smiju zatomiti toliku veličajnost. Kad su sestre napokon sastavileOzirisovo tijelo, osim nestalog Talismana, upitale su se kako da ga povrate u život. To je zamene bila prilika da predstavi dodam bitan element koji će se zacijelo svidjeti publici. Umnogima od nas postoji jaki lascivni poriv, a to dramaturg i pjesnik moraju imati na umu akožele da većina gledatelja cijeni njihovo djelo. "Postoji samo jedan siguran način da našegvoljenog gospodara i brata vratimo u život."Ove sam riječi stavio boginji Neftis u usta. "Jednaod nas mora s njegovim razudenim tijelom provesti čin rađanja da bi ga ozdravile i ponovnoupalile iskru života." Gledatelji su se nagnuli prema naprijed. Prijedlog je sadržavao elementekoji su potrebni za podilaženje najnižim porivima, uključujući incest i nekrofiliju. Dugo samrazbijao glavu da iznadem način na koji bih predstavio epizodu o uskrsnuću iz mita o Ozirisu.Zgranula me izjava moja gospodarice kad je rekla da je spremna odglumiti svoju ulogu dokraja. Bila je čak i toliko drska dsue ustvrdila, s onim njenim besramnim osmijehom, kako bina tajjnačin mogla steći dragocjeno iskustvo. Nisam sa sigurnošću znao da li se šali ili bi tostvarno učinila; no svejedno, nisam namjeravao pružiti joj priliku da dokaže svoju dobruvjeru... ili njeno pomanjkanje. Njezina reputacija i čast njezine obitelji bile su previše važne. Istoga su se na moj znak laneni zastori zatvorili, a moja je gospodarica napustila scenu. Njenomjesto je zauzela jedna od kurtizana visokog roda koje su obično upražnjavale svojedjelatnosti u jednoj kući ljubavi u blizini luke. Angažirao sam tu ženu, medu mnogima okojima sam se propitao, zato što je imala lijepu figuru, vrlo sličnu mojoj gospodarici.Naravno, ljepota njenog lica nije bila ni blizu plemenitoj Lostris; ali isto je vrijedilo i zaostale. Čim je njena zamjenica stala na za to određeno mjesto, upaljene su baklje na dnu scenena način da projiciraju njenu sjenu na zastor. Počela se svlačiti provokantnim pokretima.Muški dio gledališta bi svakog časa zapljeskao, uvjereni da gledaju moju gospodaricu.Kurtizana je reagirala na ta ohrabrenja sve dvosmislenijim pokretima koji su naišli na gotovoisto oduševljenje kojim su u prvom činu pozdravili ubojstvo Ozirisa. Sad je na redu bio diopredstave koji je zadao mnoge brige njegovom tvorcu: kako sam mogao prikazati plodnost,nemajući solidnu kuku na koju bih je objesio? Netom smo vidjeli da je Oziris bio lišen onesvoje. Naposljetku sam bio prisiljen pribjeći starom i otrcanom kazališnom triku koji samtoliko mrzio kod drugih dramaturga, a to znači intervenciju bogova i njihovih nadnaravnihmoći. Dok je moja gospodarica govorila iza jednog stupa, kurtizana se iza zastora primaklaOzirisovom liku i izvela je seriju mističnih pokreta. "Dragi moj brate, zahvaljujući čudesnimmoćima koje mi je podario Ammon-Ra, ja ti vraćam muževne dijelove koje ti je okrutni Sethtako brutalno otrgnuo", začuo se Lostrisin glas. Opremio sam lijes napravom koju sam mogaopodići povlačenjem jedne lanene niti prebačene preko kotura na krovu hrama, iznad točkegdje je ležao Oziris. Na Izidine riječi, drveni falus, pričvršćen uz bogove slabine,veličanstveno se podigao, dugačak kao moja podlaktica i u potpunoj erekciji. Gledateljima seoteše uzvici divljenja. Kad ga je Izida pomilovala, trznuo sam uzicom da bio poskočio izadrhtao. Publici se to vrlo svidjelo, ali ih je posebno oduševilo kad se boginja popela namumiju boga koji je ležao nauznak. Sudeći po uvjerljivim akrobacijama u svojoj hinjenojekstazi, mora da je kurtizana koju sam odabrao za tu ulogu bila vrhunska predstavnica svojeumjetnosti. Gledatelji su iskazali vrlo živo divljenje njenoj izvedbi i poticali je zvižducima,povicima i pohotnim savjetima. Na vrhuncu predstave, baklje se ugasiše i hram je utonuo umrak. I u tom mraku obavila se i druga zamjena. Kad su baklje bile upaljene, mojagospodarica Lostris stajala je u sredini scene s novorodenčem u naručju. Jedna od robinja izkuhinja izvoljela je roditi nekoliko dana ranije, i posudila mi je maloga za tu priliku. "EvoOzirisovog sina, boga onog svijeta i Iziđe, boginje Mjeseca i Zvijezda." Lostris je podigladijete koje se namrštilo u lišcu, skroz pocrvenjelo i zavrištalo, iznenađeno svim timnepoznatima. Izida podiže glas i objavi: "Velik je mladi Horus, bog Vjetra i Neba, nebeskisokol!" Mnogi su gledatelji bili posebno skloni Horusu i iskazivali su svoje bezgraničnooduševljenje svom pokrovitelju. Bučno su skočili na noge, pa se i drugi čin završio još jednim

mojim uspjehom i izmučenošću boga-djeteta koje je, kako se ustanovilo malo kasnije,nevjerojatno uprljalo krpe u koje je bilo umotano. Počeo sam posljednji čin monologom ukojem sam opisao Horusovo djetinjstvo i odrastanje. Govorio sam o svetom poslanstvu kojemu je povjerila Izida; u tom trenutku zastori su se rastvorili i pojavila se boginja u središtuscene. Izida se kupala u Nilu, a pomagale su joj služavke. Odjeća jaj se pripila uz tijelo, pa senazirao svijetli sjaj njene kože; nejasne Ikonture grudi bile su okrunjene minijaturnim ružinimpupoljcima. Tanus, u ulozi Horusa, ušao je na pozornicu i odmah zaokupio svu pažnju. Uulaštenom oklopu nošenom u maniri ponosnog ratnika, bio je savršen kontrapunkt ljepotiboginje. Dug popis počasti koje je osvojio u bitkama prilikom ratova na rijeci i nedavnipoduhvat kad je spasio kraljevski brod usredotočio je na njega pažnju naroda. U tom jetrenutku Tanus bio miljenik gledatelja. I prije nego što je mogao progovoriti, počeli su mupljeskati, a odobravanja su potrajala toliko dugo da su glumci bili primorani nepomičnostajati. Dok se pljesak vijorio oko Tanusa, proučavao sam lica u publici i gledao njihovereakcije. Nembet, Veliki Lav Egipta, mrštio se i ljutito brundao: nije ni najmanje pokušavaosakriti odbojnost. Faraon se blagonaklono smiješio i kimao glavom, stoga su svi koji su gaokruživali, svjesni njegovog odobravanja, ohrabreno iskazivali svoje oduševljenje. PlemenitiIntef, koji se nikad nije usprotivio nadmoćnim vjetrovima, namjestio je nasladi osmijeh ikimao suglasno s kraljem. Njegove su oči, međutim, imale zloguk izgled. Konačno se pljesakutišao i Tanus je mogao tumačiti svoju ulogu, iako s prilično poteškoća, jer bi se svaki put kadse prekidao da uhvati daha, prolomio ponovni pljesak. Tek kad je Izida započela pjevati, tišinabi opet bila potpuna. Patnje tvog oca, stravična sudbina koja se nadvija nad našu kuću morajuse otkupiti. Izida je upozoravala božanskog sina i pružala mu ruke u znak preklinjanja inaredbe. Sethovo prokletstvo pritišće sve nas, i samo ga moj sin može prekinuti. Idi i potražičudovište, svog strica. Prepoznat ćeš ga po nadmenosti i njegovoj surovosti. Kad ga pronađeš,porazi ga. Baci ga u lance, veži ga uz tvoju volju da bi bogovi i svi ljudi bili zauvijek slobodniod njegove zlokobne vladavine. Boginja se povukla pjevajući i ostavila je sina da dovrši svojupotragu. Kao i djeca kad prate omiljeni napjev, gledatelji su znali što trebaju očekivati idrhturili su u napetom iščekivanju. Kad se konačno jednim skokom Seth vratio na scenu radistrašne bitke, vječnog boja dobra i zla, ljepote i ružnoće, dužnosti i beščašća, publika ga jespremno dočekala. Setha je pozdravio zbor nehinjene, spontane mržnje. Rasfer je režao ifrfljao izazivajući, šepurio se po pozornici, hvatao se rukama za genitalije i pokazivao ihbesramnom i podrugljivom gestom koja je gledatelje dovodila do ludila. "Ubij ga, Horuse!",urlali su. "Smrskaj mu tu ružnu gubicu!" A Seth se i dalje šepurio i podjarmljivao njihovuljutnju. "Ubij ubojicu velikog boga Ozirisa!", zagrmjeli su u paroksizmu bijesa. "Smrskaj munjušku!" "Iščupaj mu crijeva!" Reakcija se ni najmanje nije smirivala, iako su znali da se radio Rasferu a ne o Sethu. "Odrubi mu glavu!", vikali su. "Ubij ga! Ubij ga!" Napokon je Sethhinio da prvi put vidi nećaka i pošao mu ususret dok mu se jezik plazio medu pocrnjelimzubima, slineći kao idiot, a slina mu curila po grudima. Ne bih nikad vjerovao da je Rasfermogao biti odvratniji od onoga kakvim ga je priroda učinila: ali bio sam u krivu. "Tko je ovajdječak?", upita podrigujući Horusu u lice. Tanus na to nije bio pripravan i nehotice jeustuknuo s iskrenim izrazom gađenja, kad je osjetio Rasferov zadah i sadržaj njegovog želuca,jselog vina koje je još fermentiralo. No, svejedno, brzo se pribrao i izgovorio svoj tekst: "Jasam Horus, sin Ozirisov." • Seth je prsnuo u smijeh. "I što tražiš, sinko, dijete umrlog boga?""Tražim osvetu zbog ubojstva mog plemenitog oca. Tražim Ozirisovog ubojicu." "Nemojdalje tražiti!", viknu Seth. "Jer, ja sam Seth, pobjednik nad nižim bogovima. Ja sam Seth,proždirač zvijezda, uništitelj svijetova." Dva boga su isukala sablje i nasrnuli jedan nadrugoga uz zvučan zveket bronce o broncu. Kako bih umanjio rizik slučajne ozljede, pokušaosam zamijeniti brončane sablje drvenima, ali dvojica glumaca to nisu htjela ni čuti. Mojgospodar Intef je intervenirao kad mu se Rasfer obratio; naredio je da se bore pravim ratnimoružjem, pa sam se ja morao povinovati njegovom autoritetu. Ako ništa drugo, prizor je tako

dobio na realnosti, a njih su dvojica stajala prsa u prsa s nepomičnim oštricama i prijetećimpogledima. Bili su izvanredan par i, s obzirom na međusobne razlike, simbolizirali su poukuove predstave, vječni sukob dobra i zla. Tanus je bio visok i lijep. Seth je bio tamnoput,zdepast i odvratan. Bio je to direktan, iskonski kontrast. Raspoloženje gledatelja bilo jeužareno i podijeljeno kao i kod dvojice protagonista. Odgurnuli su se međusobno unatrag iponovno nasrnuli, uz ubode i rezove, lažnjake i obrane. Obojica su bili iskusni ratnici, medunajboljima u svim faraonovim armijama. Oštrice su kružile i blještale na svjetlu baklji i činilesu se nestvarnima kao reflektirano sunčevo svjetlo na riječnoj površini namreškanoj vjetrom.Zvuk njihove borbe podsjećao je na krila ptica koje kruže oko mračnog vrha hrama; ali kad bise sudarili, čuo se težak zveket maljeva po nakovnju. Ono što je promatraču moglo izgledatipoput kaosa u pravom dvoboju, bio je, u stvari, do u tančine koreografiran balet, vrlo pažljivoviše puta isprobavan. Obojica su znala koji udarac treba zadati i kako proračunati obranu. Bilasu to dvojica sjajnih atleta angažiranih u borbi, čemu su cijelog života bili uvježbavani iizgledalo je da to rade bez ikakvog napora. Kad je Seth krenuo u ubadanje, Horus je zakasnios obranom, tako da mu je vrh sablje dodirnuo oklop i ostavio lagani svjetlucavi zarez nametalu. Potom, kad je Horus nasrnuo i reagirao, oštrica njegove sablje je prošla toliko blizuSethovoj glavi da mu je odrezala pramen grube kose preciznošću britve jednog brijača.Njihova igra nogu bila je složena i elegantna poput plesača iz hrama; bili su brzi kao sokolovii vješti kao gepardi u lovu. Svjetina ih je oduzeto promatrala, a i sam sam bio vrlo ponesen.Morao je to, znači, biti neki duboki instinkt koji me upozorio na oprez, ili su mi to bogoviprišapnuli, tko zna? Nešto me navelo da skrenem pogled s dvoboja i da se zapiljim uplemenitog Intefa koji je sjedio u prvom redu. I u ovom je slučaju to bio instinkt ili saznanjekoje sam o njemu imao, ili nazočnost Tanusovog boga zaštitnika, ali nešto me navelo na tupomisao. Možda zbog jednog ili zbog drugog, ali istog časa sam sa sigurnošću shvatio razlogvučjem osmijehu koji se pojavio na lijepom licu mojeg gospodara. Znao sam zašto je odabraoRasfera za ulogu Setha. Znao sam zašto nije pokušao udaljiti Tanusa od uloge Horusa, čak ikad je otkrio njegov odnos s plemenitom Lostris. Znao sam zašto je naredio da se upotrijebeprave sablje i zašto se sada smiješio. Krvoproliće te večeri još nije bilo gotovo. Intef jeočekivao nastavak. Prije svršetka tog čina, Rasfer bi još jednom iskoristio svoju naročitunadarenost. "Tanus!", povikah, prilazeći. "Čuvaj se! To je zamka! Želi te..." Moj glas je bionadjačan žamorom svjetine. Nisam još napravio ni drugi korak kad sam osjetio da me netkohvata za ruke. Pokušao sam se osloboditi, ali dvojica Rasferovih prijatelja su me zadržali ipokušali odvući. Postavili su ih tamo u očekivanju tog trenutka, ne bi li me spriječili daupozorim svog prijatelja. "Horuse, daj mi snage!", preklinjao sam u tišini. I umjesto da pnižimotpor, bacio sam se unatrag u istom smjeru u kojem su na odvlačili. Za trenutak su ostali bezravnoteže, a ja sam se djelomično oslobodio stiska. Uspio sam doseći rub pozornice prijenego su me opet uhvatili. "Horus, daj mi glasa, molio sam, i povikao iz petnih žila: "Čuvaj se,Tanuse! Namjerava te ubiti!" Ovog je puta moj glas nadjačao povike svjetine i Tanus me čuo.Vidio sam ga kako je naglo okrenuo glavu i lagano na pola spustio kapke. Ali i Rasfer mečuo: istog je časa reagirao i prekinuo ritam utanačen na probama. Umjesto da ustukne predvrtlogom uboda i rezova koje je Tanus izvodio tik uz njegovu glavu, navalio je i udarcemodozgo prema dolje, natjerao je Tanusa da podigne ruku. Da mu nije iznenađenje išlo na ruku,ne bi uspio pronaći prolaz za svoj ubod u koji je unio svu snagu krupnih ramena i moćnogtrupa. Vrhom oštrice gađao je Tanusa malo ispod ruba Tanusovog šljema, direktno u desnooko: bio bi mu probio oko i prošao kroz lubanju. No, moj je krik dao Tanusu dovoljnovremena za reakciju. Odmah se postavio u obranu. Drškom sablje uspio je ovlaš pogoditiRasferov zglob i to je bilo dovoljno da za prst skrene vrh oružja. U istom je času spustiobradu i okrenuo glavu. Bilo je prekasno da potpuno izbjegne ubod: ali udarac koji bi muprobio oko i raznio glavu kao trulu lubenicu samo mu je razrezao obrvu do kosti i prošao mupreko ramena. Potok krvi je proliptao iz ozljede i zalio Tanusovo lice, zaslijepivši ga na desno

oko. Bio je primoran na uzmak pred Rasferovim divljim nasrtajem. Očajnički je uzmicao itreptao kapcima da se obrani od krvi dok ju je slobodnom rukom pokušavao obrisati.Izgledalo je nemogućega se može obraniti, i da me nisu spriječili stražari iz palače bio bihisukao mali, draguljima ukrašen bodež koji sam nosio o pasu i priskočio bih mu u pomoć.Uostalom, i bez mojeg sudjelovanja, Tanus je uspio preživjeti prvi nalet. Iako je bio ranjen jošdvaput, rezom po lijevoj butini i ogrebotinom po bicepsu ruke u kojoj je držao sablju, i daljese kretao, parirao i eskivirao. Rasfer nije prekidao s napadima, nije mu ostavljao mogućnostida opet nade ravnotežu i pregled borbe. Nakon nekoliko minuta, Rasfer je puhao i stenjaopoput golemog vepra, a znoj mu je tekao u potocima tako da su mu se deformirana prsa sjalana svjetlosti baklji. Ali, nisu popuštale ni brzina ni žestina nasrtaja. Iako nisam baš vješt urukovanju sabljom, ipak sam stručnjak za ovu vještinu. Promatrao sam Rasfera dok je vježbaou dvorištu oružja i dobro sam poznavao njegov stil. Znao sam da je pobornik načina napadazvanog khamsin, jer je sličan pustinjskom vjetru. Taj je manevar odgovarao njegovoj sirovojsnazi i tjelesnoj gradi. Stotinu puta sam bio u prilici vidjeti kako ga rabi; i sada samnaslućivao po njegovoj igri nogu da se priprema okončati borbu uz jedan posljednji napor.Dok sam se bacakao u stisku svojih čuvara, ponovno sam povikao Tanusu. "Khamsin! Budispreman..." Pomislio sam daje buka koja je ispunjavala hram zaglušila moje upozorenje, jerTanus nije reagirao. Poslije mi je rekao da me čuo i, s obzirom da mu je vid bio zamagljen,ova druga opomena mu je još jednom spasila život. Rasfer se povukao pola koraka, što je bilaklasična predigra za khamsin. Na trenutak je popustio pritisak kako bi omogućio protivnikuda se postavi u pogodan položaj. Zatim je prebacio težinu i iskoračio naprijed lijevom nogom.Iskoristio je zamah i snagu desne noge, bacivši se u napad svim tijelom poput grotesknogstrvinara koji se sprema poletjeti. Odlijepio se od zemlje objema nogama, a vrh sablje je ciljaopravo u Tanusovo grlo. To je bio neizbježan trenutak. Ništa na svijetu nije moglo spriječitioštricu da pogodi svoj cilj, osim jedine klasične obrane; udarac zaustavljanja. U istomtrenutku u kojem je Rasfer navalio svom snagom da bi zadao udarac, Tanus se bacio istomsnagom, ali znatno spretnije. Poletio je prema njemu kao strelica odapeta iz luka. Kad su sesreli u pola skoka, Tanus je svojom oštricom blokirao Rasferofu i klizio njome skroz dobalčaka gdje se zaustavila. Manevar je bio savršeno izveden. Masa i brzina dvojice boraca setmcentrirala na Rasferovoj brončanoj oštrici koja nije izdržala udar i slomila se, ostavljajućimu u ruci samo odrezani držak. Ponovno su bili prsa o prsa. Premda je Tanusova sablja jošbila cijela, Rasfer mu je ušao u klinč i onemugućio ga da je upotrijebi. Tanusove ruke, a ulijevoj je još držao sablju, stegnule su se oko Rasferovih leda, dok su obojica stiskala jedandrugoga. Hrvanje je jedan od vojničkih disciplina u kojoj su bili izvježbani svi egipatskiratnici. Obavili su jedan drugoga i kružili po pozornici; obojica su pokušavali izbacitiprotivnika iz ravnoteže, mrštili se prijeteći, pokušavali podmetnuti nogu, udarali se viziromšljema. Do tog trenutka obojica su bili ravnopravni kako po snazi tako i po odlučnosti.Gledatelji su naslutili da se više nije radilo o glumljenom sukobu, već o borbi na smrt.Vjerovao sam da se njihova žed konačno utažila uslijed svega čemu su prisustvovali te večeri,ali nije bilo tako. Bili su nezajažljivi i vrištali su tražeći krv i ponovno krv. Naposljetku jeRasfer oslobodio ruku iz Tanusovog stiska. Još je stiskao držak slomljene sablje i oštrimodlomljenim dijelom udario ga je po licu ciljajući u oči i u ranu na čelu da bi je produbio.Tanus je okrenuo glavu da bi izbjegao udarce koji su ga pogodili pri vrhu brončanog šljema.Poput pitona koji premješta svoj stisak oko plijena, iskoristio je taj trenutak da bi promijeniostisak na Rasferove grudi. Pritisak je bio toliko snažan da se ovome lice počelo nadimati icrvenjeti. Istiskivao mu je zrak iz pluća, a Rasfer se borio da se ne uguši. Postajao jenaočigled sve slabiji. Tanus ga je nastavio stezati sve dok nije pukao jedan zreli čir naRasferovom vratu, a žućkasti je gnoj prsnuo kao smrdljivi potočić, cureći do opasača njegovesuknje. Već napola udavljen, Rasfer je napravio bolnu grimasu od boli zbog puknute upale izastao je. Tanus je osjetio da ovaj popušta i pribrao je svu rezervu svoje snage. Promijenio je

kut, lagano spustio ramena i gurnuo protivnika unatrag i uvis. Rasfer je izgubio ravnotežu iTanus gaje prisilio da uzmakne za jedan korak; i kad je u tome uspio, nastavio je koristitivlastiti zalet. Držeći ga stisnutog, gurnuo ga je natraške preko pozornice prema jednom odgolemih kamenih stupova. U tom času nitko nije shvatio Tanusovu namjeru: ali tada smovidjeli da je spustio vrh sablje u vodoravan položaj i snažno pritisnuo držak o kralježnicuprotivnika. Vrh Tanusove sablje pogodio je stup. Metal je zaškripao po granitu i ovaj snažniudar se nastavio i na oštricu. Sudar je blokirao obojicu, a držak sablje se- zabio Rasferu ukralježnicu. Neki bi drugi čovjek poginuo, pa je čak i on ostao paraliziran. Posljednjimsmrdljivim uzdahom bolno je kriknuo i raširio ruke. Slomljeni držak sablje izletio mu je izruke i otkotrljao se po podu. Povio je koljena i zateturao Tanusu u naručje. Ovaj ga je udariobokom i zamahom gornjeg dijela tijela odgurnuo ga unatraške. Rasfer je pao tako teško dasam čuo kako mu rebra pucketaju kao suho šiblje na vatri nekog tabora. Lupio je zatiljkom pokamenu zvukom koji je podsjećao na pustinjsku dinju koja pada s visoka, a zrak mu je šištećiizlazio iz grla. Zajaukao je od bola, ispražnjenih pluća. Imao je jedva toliko snage da podigneruke u znak predaje. Tanus je bio ponesen bijesom i, potican urlicima svjetine, izgledalo je daje poludio. Postavio se pored Rasfera i podigao sablju stežući držak objema rukama. Bio je tostravičan prizor. Krv koja mu je liptala iz rane na čelu obojila mu je lice u neku dijaboličnumasku. Znoj i krv su mu se skrutili na dlakama na prsima i zamrljali mu odjeću. "Ubij ga!",zaurlali su prisutni. "Ubij zločinca!" Vrh Tanusove sablje ciljao je usred Rasferovih grudi.Pripremio sam se na udarac koji će probosti čudovište. Htio sam da Tanus to napravi, jer sammrzio Rasfera više nego svi prisutni. Bogovi znaju da sam za to imao valjani razlog, jer mekastrirao i žudio sam za osvetom. No, bilo je to beznadno. Poznavao sam Tanusa i znao samda neće probosti neprijatelja koji se predao. Vidio sam žar ludila koji se gasio u njegovimočima. Lagano je stresao glavom, kao da bi vratio kontrolu nad samim sobom. Umjesto daupotrijebi ubod, polako je spustio sablju dok nije zarezao protivnikove grudi. Kap krvi živeboje granata potekla je po dlakavim grudima od oštrog tha sablje. Potom je Tanus nastaviorecitirati svoju ulogu. "Ovako te vežem uz svoju volju i lišavam te svjetla. Da lutaš pomračnim predjelima zanavijek. Da više nemaš moći nad plemenitim i dobrim ljudima. Vladatćeš lopovima i podlacima, prepotentnima i varalicama, lažljivcima i ubojicama,oskvrniteljima grobova i nasilnicima nad krijeposnim ženama, psovačima i krivokletnicima.Od sada nadalje bit ćeš Bog svakog zla. Odlazi i nosi sa sobom prokletstvo Horusa i Ozirisa,njegovog uskrsnulog oca." Tanus je odigao vrh sablje s Rasferovih grudi i odbacio oružje.Namjerno se razoružao u prisutnosti neprijatelja da bi pokazao svoj prezir. Oštrica je bučnopala na kamen; Tanus je prišao Nilu, spustio se na koljeno, zagrabio malo vode i pljusnuo jepo licu da opere krv. Otkinuo je traku platna sa suknje i ovlaš zavio ozljedu na čelu dazaustavi krvarenje. Ona dva Rasferova gorile su me pustila slobodnog i potrčala su napozornicu u pomoć svom palom zapovjedniku. Osovili su ga na noge, a Rasfer je zateturao,pušući kao divovska, odurna žaba krastača. Vidio sam da je ranjen. Odveli su ga, a svjetina jedobacivala riječi sprdnje i mržnje. Promotrio sam svog gospodara Intefa: nije uopće prikrivaosvoj izraz, a to je potvrdilo sve moje sumnje. Tako se, znači, htio osvetiti Tanusu... da gaubiju pred očima cijelog stanovništva i svoje kćeri. Lostris je trebala prisustvovati ubojstvusvoga dragog za kaznu što se nije povinovala želji svog oca. Intefovo nezadovoljstvo irazočaranje nadahnulo me na ponosnu zadovoljštinu, dok sam se pitao kakvu je sudbinunamijenio Rasferu. Možda bi se ovaj više volio povinovati Tanusovim zapovijedima, nego dase suoči s kaznom koju će mu odrezati moj gospodar. Intef je uvijek bio vrlo strog s onim kojibi ga razočarao. Tanus je još uvijek dahtao zbog napora u dvoboju, ali kad se popeo do rubapozornice udahnuo je duboko desetak puta da bi vratio snagu i započeo monolog kojim jetrebalo zaključiti predstavu. Prisutni su zanijemili: krvav i bijesan, predstavljao je prizor kojije ulijevao strah. Tanus je podigao obje ruke prema krovu hrama i izrecitirao: "Ammon-Ra,daj mi glasa! Ozirise, podaj mi rječitost!" To je bilo uobičajeno zazivanje govornikove "Daj

mu glasa! Podaj mu rječitosti!", odgovoriše gledatelji, još uvijek zapanjeni onime što suvidjeli, ali još žedni drugih razonoda. Tanus je bio izvanredno stvorenje, čovjek od akcije,bogat idejama i s darom rječitosti. Siguran sam da bi bio dovoljno širokogrudan da prizna daje mnoštvo onih ideja posijao u njegovoj svijesti ponizni rob Taita; ili su, svejedno, one tamonaišle na plodno tlo. Što se tiče rječitosti, čuveni su bili Tanusovi poticaji svojem odredu uočibitke. Nisam bio prisutan u svim prigodama, ali mi je sve vjerno prenio Kratas, njegovprijatelj i zamjenik. Prepisao sam mnogo tih govora na svicima papirusa, jer ih je vrijedilosačuvati. Tanus je posjedovao taj dar da je mogao direktno govoriti srcu običnog čovjeka. Biosam uvjeren da se ta moć u velikoj mjeri rađala iz njegove iskrenosti i otvorenosti. Ljudi suvjerovali u njega i pratili bi ga sve do smrti. Još sam bio uznemiren sukobom kojem samnetom prisustvovao i zamki koju je Intef priredio Tanusu. No, bio sam nestrpljiv čuti govorkoji je Tanus pripremio bez moje pomoći i mog savjeta. Da budem iskren, bio sam još malopovrijeđen, jer je odbio bilo kakvu suradnju, a podosta i zabrinut zbog onog što bi mogao reći.Taktičnost i diplomacija nisu nikad bile njegove jače strane. Faraon je načinio pokret kojim gaje pozvao da govori, križajući i raskrižajući kukasto žezlo i bič i blagonaklono kimajućiglavom. Gledatelji su šutjeli, pozorni, i napeto su čekali da im nijedna riječ ne bi promakla."Ovo govorim ja, Horus, sokolove glave", poče Tanus, a svi u ga hrabrili. "To je stvarno bogsokolove glave! Poslušajte ga!" "Ha-Ka-Ptah." Tanus je uporabio arhaični oblik od kojeg t jeproizišao naziv Egipta. Malo je njih znalo da je originalno značenje bilo: Ptahov hram."Govorim ti o ovoj drevnoj zemlji, koja nam je poklonjena prije deset tisuća godina, dok subogovi bili mladi. Govorim ti o dva kraljevstva koja su po svojoj prirodi samo jedno inedjeljivo." Faraon je potvrdio. To je bila temeljna dogma, priznata od vjerskih i svjetovnihvlasti: nijedna nije priznavala varalicu koji je kraljevao u Donjem Egiptu, niti je prihvaćalanjegovo postojanje. "O, Kemit." Tanus je upotrijebio još jedan stari naziv Egipta; CrnaZemlja, po boji mulja koji je Nil donosio godišnjom poplavom. "Ja ti govorim o ovojrazudenoj i građanskim ratom podijeljenoj zemlji, ogrezloj u krvi i lišenoj svojih bogatstava."Moj se užes odražavao na licima svih slušatelja. Tanus je upravo izrekao neizrecivo. Želiosam pojuriti na scenu i začepiti mu usta kako bih ga spriječio da nastavi, ali bio sam gotovoparaliziran. "O, Ta-Meri." Još jedan drevan naziv; Voljena Zemlja. Tanus je dobro naučiopovijest o kojoj sam ga ja podučavao. "Govorim ti o starim i mlitavim generalima, oadmiralima koji su preslabi i neodlučni da oduzmu Otimaču ukradeno kraljevstvo. Govorim tio glupim ljudima koji troše tvoje blago i prolijevaju krv tvoje najbolje mladeži kao da se radio talogu nekog ukiseljenog vina." Vidio sam Nembeta u drugom redu; Veliki Lav Egipta,crven od bijesa, žestoko je cupkao bradu. Ostali stari zapovjednici koji su sjedili oko njegamrštili su čela i uznemirili se, zveckali su mačevima u koricama u znak neodobravanja. Medusvima njima, samo se moj gospodar Intef smiješio vidjevši Tanusa koji je izbjegao jednuzamku, ali upadao u slijedeću. "Našu Ta-Meri opsjedaju horde neprijatelja, pa ipakplemenitaški sinovi si radije odsijecaju palčeve, umjesto da se late mača kojim bi je trebalibraniti." Tanus je intenzivno gledao u Menseka i Sobeka, Lostrisinu stariju braću, koji susjedili u prvom redu pored oca. Kraljevski dekret je oslobađao od služenja vojne obveze samoone koji su imali neki tjelesni invaliditet zbog kojeg su bili nesposobni. Svećenici kirurzi uOzirisovom hramu usavršili su umijeće odsjecanja gornje falange na palcu uz malo boli imalo rizika od infekcije: na taj način tom se rukom nije mogao držati mač, niti napinjati luk.Mladići su se ponosno razmetali tom sakatošću kad bi se kockali ili oblokavali u krčmamaduž rijeke. Držali su da manjak palca nije nikakav znak kukavnosti, nego obilježjerafiniranosti i neovisnosti duha. "Rat je igra koju starci vode životima mladih", govorila suLostrisina braća. "Domoljublje je mit koji su izmislili oni stari nitkovi da nas uvale u tupaklenu igru. Neka se samo oni bore; mi ne želimo ni čuti za to." Uzalud sam ponavljao daprivilegija biti Egipćaninom uključuje i obveze i odgovornosti; nisu me htjeli slušati, stipičnom drskošću mladih neznalica. Sada međutim, pod strogim Tanusovim pogledom, bili

su uznemireni i skrivali su lijevu ruku u naborima tunike. Svi su bili dešnjaci, ali su uvjerili usuprotno časnika na regrutaciji svojom rječitosti i pregrštom zlata. Obični su ljudi, u dnuvelike sale, mrmljali i toptali nogama u znak odobravanja zbog ovog što je Tanus rekao. Jer,njihova su djeca popunjavala klupe za veslima ratnih brodova ili su marširala po pustinjskompijesku. Ja sam, pak, kršio ruke u očaju. Ovim kratkim govorom Tanus je stvorio neprijateljemedu pedesetoricom nazočnih plemenitaških mladića, ljudima koji će jednog dana naslijeditivlast u Gornjem Egiptu. Njihovo je neprijateljstvo prevagnulo stotinu puta nad odobravanjemobičnih ljudi, a ja sam se molio da Tanus prestane. U nekoliko minuta stvorio je dovoljnonedaća za sto godina, ali on je mirno nastavio. "O, Ta-Nutri." Bio je to još jedan drevni naziv:Zemlja Bogova. "Govorim ti o zločincu i pljačkašu koji postavljaju zasjede na svakombrežuljku i u svakom šumarku. Seljak je primoran orati sa štitom o boku, putnik moraputovati s isukanom sabljom." I ovog su puta obični gledatelji zapljeskali. Poduhvati bandipljačkaša koji su se nazivali Averle bili su stravična muka za sve. Nitko nije bio siguran izvanglinenih zidina naseljenih mjesta, a vođe su im bile drske i neustrašive. Nisu poštovalinikakav zakon osim svojeg i nitko nije bio siguran. i Tanus je pogodio cilj, barem što se tičenaroda i odjednom sam shvatio da su te njegove riječi bile neka vrst znaka koji se očekivaoveć duže vrijeme. Mnoge su se revolucije dogodile i mnogo je kraljevskih dinastija bilozbačeno sličnim pozivima masama. Slijedeće su Tanusove riječi potvrdile moje sumnje. "Doksirotinja zapomaže pod bičem poreznika, plemstvo zalijeva stražnjice svojih mladihljubavnika najskupocjenijim uljima s Istoka..." Iz dna sale začulo se rezanje, a moji su sestrahovi izmijenili s treperavim uzbuđenjem. Je li to sve bilo do u tančine isplanirano? Je liTanus bio sposobniji i himbeniji više no što sam ja to zamišljao? "Za Horusa!", povikao sam usvom srcu. "Zemlja je zrela za revoluciju, a tko je bolje mogao voditi od Tanusa?" Jedino sambio razočaran jer mi se nije povjerio i nije mi dao da sudjelujem u tom svom planu. Mogaosam isplanirati revoluciju na isti spretan i mudar način na koji sam mogao planirati nekivodeni vrt ili napisati dramu. Ispružio sam vrat da bih mogao gledati iznad glava prisutnih.Očekivao sam da će svakog trenutka Kratas i ostali časnici nahrupiti u hram vodeći odredratnika iz brodske satnije. Osjećao sam kako mi se diže kosa na glavi i zamišljao sam da ću ihvidjeti kad budu strgnuli dvostruku krunu s faraonove glave da bi je postavili na okrvavljenoTanusovo čelo. S kolikom bih se radošću pridružio povicima: "Živio faraon! Živio kraljTanus!" Ti su mi se opijajući prizori odvijali pred očima, dok je Tanus i dalje govorio. Vidiosam kako se ostvaruje proricanje iz pustinjskog proročišta. Sanjao sam Tanusa, uz bok smojom gospodaricom Lostris kako sjede na bijelome egipatskom prijestolju, a vidio sam isebe iza njih, blještećeg u odori velikog vezira. Ali zašto, zašto se nije posavjetovao sa mnomprije nego se upustio u tu opasnu pustolovinu? Tanus je odmah objasnio razlog tome.Pogriješio sam kad sam prosudio mog iskrenog i izravnog Tanusa, plemenitog i lojalnog ilišenog prijetvorne mudrosti. Nije to bila zavjera. Tanus je jednostavno govorio to što jemislio. Obični gledatelji koji su maločas zaneseno slušali svaku njegovu riječ, bili su sadneočekivano napadnuti. "Slušaj me, o Egipte! Što će se dogoditi jednoj zemlji gdje ljudi podleduše pokušavaju potisnuti moćne, gdje domoljuba vrijeđaju, gdje nijedan od jučerašnjih ljudinije poštovan zbog svojeg razbora, gdje osrednji i zavidni pokušavaju svesti na svoju razinučak i najdostojnije?" Nije više bilo pljeskanja, jer su se oni koji su bili u dnu sale prepoznali utom opisu. Tanus se uspio otuđiti od svih, važnih i poniznih, bogatih i siromašnih. O, zašto senije posavjetovao sa mnom? upitah se. Odgovor je bio očigledan. Nije se savjetovao, jer jeznao da bih ga pokušao odgovoriti. "Kakav to red postoji u nekom društvu gdje rob slobodnogovori i smatra se jednakim s nekim po rođenju plemenitim?", izjavio je. "Mora li sinpodcjenjivati oca i mudrost koju je platio sjedinama i borama? Mora li prostitutka iz lukenositi prstenje od lazurnog kamena i postaviti se ponad krijeposnih žena?" Horusa mu!,pomislih. Tanus nije baš nikoga namjeravao poštedjeti. Kao i uvijek, zaboravio je na vlastitusigurnost, previše zanijet strašću da ukaže na pravi put. U hramu je samo jedna osoba bila

očarana time što je Tanus govorio. Lostris mi se pojavila s boka i stisnula me za ruku. "Nije lito prekrasno, Taita?", prošaptala je. "Svaka je njegova riječ istinita. Ove je noći stvarno mladibog." Nisam našao ni riječi ni hrabrosti da se s njom složim, već sam žalosno pognuo glavu,dok je Tanus i dalje nezaustavljivo govorio. "Faraone, ti si otac naroda. Od tebe tražimozaštitu i pomoć. Povjeri poslove Države i rata poštenim i sposobnim ljudima. Pošalji glupane ipokvarenjake da trunu na svojim posjedima. Potjeraj nevjerne svećenike i gramzive slugeDržave, parazite naše Ta-Meri." Sam Horus zna da mrzim svećenike; ali samo bi glup ili vrlohrabar čovjek na vlastitu glavu navukao gnjev svih takozvanih božjih glasnika, jer njihova jemoć bezgranična, a mržnja im je neumoljiva. A što se tiče činovnika, granice njihovogutjecaja i njihove podmitljivosti su već stoljećima utanačene, a moj gospodar Intef bio je načelu svih njih. Prošli su me žmarci dok sam suosjećao sa svojim prijateljem koji je i daljedavao upute faraonu kako da potpuno preuredi egipatsko društvo. "Poslušaj riječi mudraca. O,kralju, slavi umjetnika i pisara. Oduži se vrijednom ratniku i odanom sluzi. Iskorijeni banditei pljačkaše iz njihovih utvrda u pustinji. Pokaži narodu primjerom, da bi ovaj Egipat opetmogao procvasti i postati velikim." Tanus je pao na koljena posred pozornice i raširio ruke."O, faraone, ti si naš otac. Izjavljujemo ti svoju ljubav. Zauzvrat, pokaži nam svoju očinskuljubav. Poslušaj naše molbe: preklinjemo te." Sve do tog časa sam bio preneražen Tanusovomludošću; a sada, već prekasno, skupio sam prisutnost duha i užurbano pokazao poslužiteljimada spuste zastor prije nego bi Tanus prouzročio samom sebi još veću štetu. Dok se blještavadraperija spuštala da bi ga skrila, publika je šutjela, kao da nije mogla vjerovati svemu što jevidjela i čula te noći. Faraon je bio taj koji je prekinuo čaroliju. Ustao je. U njegovo se liceispod bijele šminke nije moglo proniknuti. Dok je izlazio iz hrama, gledatelji su ničice palipred njim. A vidio sam i izraz svog gospodara Intefa. Pobjednički. Otpratio sam Tanusa donjegovog skromnog boravišta u blizini mola gdje je bio usidren odred. Iako sam hodao njemuuz bok, a rukom sam stezao držak bodeža, spreman da se suprotstavim iznenadnimposljedicama njegove bezumne iskrenosti. Tanus ni najmanje nije izgledao da se možda kaje.Naprotiv, činilo se da ne shvaća svu težinu svoje ludosti i bio je vrlo zadovoljan samimsobom. Često sam mogao primijetiti da čovjek, netom oslobođen strahovite napetosti i smrtnepogibelji, postaje razgovorljiv i euforičan. Tanus, ratnik, nije bio iznimka tog pravila. "Bilo jevrijeme da netko ustane i da kaže to što je trebalo reći, slažeš li se, prijatelju moj?" Glas mu jeodjekivao jasno i glasno u mračnoj uličici, kao da je odlučio privući sve ubojice u zasjedi. Jasam i dalje šutio. "Nisi očekivao da ču to napraviti, zar ne? Budi iskren, Taita. Iznenadio samte, je li tako?" "Sve si iznenadio." Ovog sam se puta mogao složiti s njim. "Čak je i faraonostao zapanjen, a to mi izgleda i shvatljivo." "Slušao je, Taita. Sve je slušao, primijetio sam.Večeras sam napravio odličan posao, ne čini ti se?" Kad sam pokušao razgovarati o podlomRasferovom napadu i o mogućnosti da ga je na to naveo moj gospodar Intef, Tanus mi nijehtio vjerovati. "To je nemoguće, Taita. To si sanjao. Plemeniti Intef bio je najbolji prijateljmog oca. Kako bi mi mogao nauditi? Uostalom, ja ću postati njegov zet, nije li tako?" Iunatoč ozljedama prsnuo je u veseli smijeh koji je probudio spavače u mračnim kućercima, aoni su počeli vikati na nas da ne dižemo buku. Tanus je zanemario njihove proteste. "Ne, ne,siguran sam da griješiš", bio je uporan. "Rasfer je to učinio iz obijesti. Idućeg će puta bitioprezniji." Obgrlio me rukom oko ramena i snažno stisnuo. "Večeras si me dvaput spasio.Rasfer bi me bio ubio da nije bilo tvojih upozorenja. Kako ti uspijevaju takve stvari, Taita?Kunem se da si ti čarobnjak i imaš dar dvostrukog vida." Tanus se ponovno nasmija. Kakosam mogao prigušiti njegovo veselje? Bio je poput dječaka puštenog s lanca. Nisam mogao, ada ga ne zavolim još više. Nije to bio trenutak da ga upozorim na opasnost koja je vrebalanjega i sve njegove neprijatelje. Odlučio sam mu ostaviti taj sat radosti; sutradan bih mu seobratio glasom razuma i opreza. Stoga sam ga otpratio do kuće, zašio mu ranu na čelu, ostalesam oprao i premazao posebnom mješavinom meda i trava kako bih spriječio odumiranjetkiva. Zatim sam mu dao da popije obilnu količinu crvenog shepenna i ostavio sam vrlog

Kratasa da bdije nad njim. Kad sam se vratio u svoje odaje, otkrio sam da su me dvije osobetražile: moja gospodarica Lostris i poraženi Rasfer. Jasno je da bih, da sam slučajno mogaoodabrati, prednost dao prvoj, ali nisam mogao. Dvojica Rasferovih gorila gotovo su meodvukla do njega. Ležao je na madracu natopljenom znojem, psovao je i zazivao Setha i svebogove kao svjedoke njegove patnje i duševne snage. "Dobri Taita!", uzviknu s mukom sepodižući na lakat. "Ne možeš ni zamisliti koliko patim. U grudima mi je vatra, kao da su misve kosti slomljene, a glava me boli kao da je zavezana remenima od neštavljene kože." Nijemi bilo teško savladati suze suosjećanja; ali poznato je da mi liječnici i iscjelitelji nemamohrabrosti da uskratimo našu njegu čak i najodvratnijim stvorovima. Uzdahnuo samrezignirano, otvorio sam kožnu torbu u kojoj sam držao svoje alatke i uzeo instrumente imasti. Razveselila me spoznaja da je Rasfer postavio točnu dijagnozu i da je, osim brojnihnagnječenja i površnih ozljeda, imao barem tri slomljena rebra i čvorugu na zatiljku, velikugotovo kao i moja šaka. Zbog toga sam imao potpuno opravdani razlog da mu nanesem jošviše patnji. Jedno rebro nije bilo na mjestu i postojala je opasnost da je probilo plućno krilo.Dok su ga dvojica gorila čvrsto držala, a Rasfer je urlao i jaukao na vrlo zadovoljavajućinačin, namijestio sam mu rebro i previo mu grudi lanenim zavojima, natopljenima u octu, kojiće se prilikom sušenja suziti. j Potom sam se pozabavio ranama na glavi, na mjestu gdje jeudario glavom o kameni pod. Često su bogovi blagonakloni. Kad sam približio svjetiljkuRasferovim očima, zjenice se nisu proširile. Nisam imao nikakve sumnje u potrebnu njegu.Neka krvava tekućina se skupljala u toj unesrećenoj lubanji. Bez moje pomoći, Rasfer bi biomrtav prije sljedećeg zalaska sunca. Odagnao sam takvo iskušenje i podsjetio samog sebekakve su obveze liječnika prema pacijentu. Vjerojatno su postojala samo tri kirurga u cijelomEgiptu koji su bili sposobni trepanirati lubanju s dobrim izgledima uspjeha, a što se mene tiče,ne bih imao previše povjerenja u preostalu dvojicu. Opet sam naredio gorilama da čvrsto držeRasfera, prikliještivši ga uz ležaj licem prema dolje. Sudeći po grubom načinu na koji su seophodili i pomanjkanju pažnje prema njegovim slomljenim rebrima, zaključio sam da ne gajepreviše nježne osjećaje za svog gospodara. I opet se slijed urlika i krikova prolomio u noći iolakšao moje muke dok sam obavljao polukružni rez oko protuberance i odvajao od kostiširoku traku kože. Sad ga ni ova dva snažna bijednika nisu mogli nepomično držati. Otimaose štrcajući krv do tavanice i po nama, pa smo izgledali kao da su nas napale crvene boginje.Konačno sam, na izmaku snaga, naredio ovoj dvojici da ga zavežu za gležnjeve i zapešća zastupove postelje kožnim remenima. "O, mili i ljubazni Taita, ovo nevjerojatno boli. Daj mikap soka od cvijeta, preklinjem te, dragi prijatelju", mucao je Rasfer. Sad kad je bio čvrstovezan uz postelju, mogao sam si dopustiti da budem iskren s njim. "Znam što osjećaš, dragiRasfere. I ja sam htio malo soka od cvijeta kad si na meni upotrijebio svoj nož. Nažalost, starimoj prijatelju, nemam više droge, a barem još mjesec dana neće stići karavane s istoka" To jebila laž: malo je njih znalo da i ja sam uzgajam crveni shepenn. Znao sam da najbolje tektreba doći i posegnuo sam za svrdlom. Ljudska glava je jedini dio tijela koji me zbunjuje. Ponaredbi mog gospodara Intefa, dostavljali su mi trupla svih smaknutih zločinaca; a osim toga,Tanus mi je donosio mnogo primjeraka s bojnog polja, propisno sačuvanih u slanoj vodi. Svesam ih secirao i proučio, pa sam stoga poznavao svaku kost i njeno mjesto u kosturu. Otkriosam put kojim prolazi hrana kad ude kroz usta i putuje tijelom. Otkrio sam onaj čudesanorgan koji zovemo srcem, ugniježden medu blijedim vrećama pluća. Proučio sam unutarnjerijeke kojima teče krv i opazio sam dvije krvi koje određuju ljudska raspoloženja i osjećaje.Naravno, postoji radosna i živahna krv, koja kad je oslobođena potezom skalpela ilikrvnikovom sjekirom, štrca u pravilnim mlazevima. To je krv veselih misli i lijepih osjećanja,fv ljubavi i dobrote. f Postoji, zatim, tamnija i mutnija krv koja kola bez snage i radosti oneprve. To je krv bijesa i boli, melankoličnih misli i zlih djela. Proučio sam sve ove stvari iispunio stotinu sviraka papirusa svojim opažanjima. Koliko mi je poznato, nitko na svijetunije toliko učinio; a svakako ne šarlatani u hramu sa svojim hamajlijama i vraćanjima. Ne

vjerujem da ijedan od njih zna razlikovati jetru od sfinktera na anusu, a da ne zazove Ozirisa,baci kockice obožavanja i unaprijed naplati mastan honorar. Bez lažne skromnosti mogu rećida nikad nisam upoznao čovjeka koji bi bolje od mene poznavao ljudsko tijelo: no, svejedno,glava je i dalje ostala zagonetna. Naravno, znam da oči vide, nos prepoznaje mirise, ustaokuse, uši zvukove... Ali, kakvu ulogu igra ona sivkasta kaša koja ispunjava tikvu u glavi? Tonikad nisam uspio razjasniti i nitko nije uspio dati zadovoljavajuće objašnjenje: jedino jeTanus bio blizu. Nakon što smo zajedno proveli večer kušajući crno vino od zadnje berbe,probudio se u zoru i uz jauk izjavio: "Seth je stavio tu stvar u našu glavu da bi se osvetiočovječanstvu". Upoznao sam nekoć jednog čovjeka koji je stigao karavanom s one stranelegendarnih rijeka blizanka, Tigrisa i Eufrata i tvrdio je da je proučavao isti taj problem. Bioje mudar, pa smo skupa raspravljali o mnogim tajnama i to otprilike pola godine. U jednom jetrenutku natuknuo kako svi ljudski osjećaji i misli ne proistječu iz srca, već iz one gnjecave ibezoblične mase. Citiram ovu naivnu tvrdnju samo da dokažem kako i učen i inteligentančovjek može pogriješiti. Tko je god promatrao srce, taj moćni organ koji otkucava životom usredištu našeg tijela, opskrbljavan velikim rijekama krvi i zaštićen palisadom od kostiju, nemože posumnjati da je to izvor iz kojeg potječu misli i emocije. Srce se koristi krvlju da timosjećajima prožima cijelo tijelo. Niste li nikad osjetili kako vam srce zatreperi i ubrzaotkucaje zbog neke lijepe glazbe, zanosnog lica ili dirljivog govora? Jeste li ikad oćutjelitakve osjećaje unutar vaše glave? Čak se i mudrac koji je došao s istoka morao predatinasuprot mojoj neumoljivoj logici. t; Nijedan razborit čovjek ne može povjerovati da tabeskrvna masa usirenog mlijeka, nepomična u svojoj koštanoj kutiji, može evocirati stihoveneke pjesme ili nacrt piramide i navesti jednog čovjeka da voli ili ratuje. Pa čak ga i majstoribalzamiranja odstranjuju i odbacuju kad pripremaju neko tijelo za dugačak put. No svejedno,postoji jedan paradoks: ako petljate po toj želatinoznoj masi, makar i pritiskom na tekućinukoja je tamo zarobljena, pacijent je gotov. Potrebno je do u tančine poznavati strukturu glave ibiti iznimno spretan da bi se prodrlo u lubanju, a da se ne povrijedi vrećica koja sadrži tukašu. Ja posjedujem obje te vrline. Dok sam polako svrdlao kost, okuražen Rasferovimurlicima, uredno sam se prekidao da odstranim komadiće i pošpricam ranu octom. To pečenjenije pridonosilo pacijentovom boljitku, ali je davalo novu snagu jačini njegovog glasa.Odjednom je svrdlo od naoštrene bronce prodrlo kroz lubanju i jedan minijaturan i savršenkoštani disk izletio je iz rane, pogonjen unutarnjim pritiskom. Slijedio ga je istog časa mlaztamne i zgrušane krvi koja me pogodila u lice. Rasfer se opustio i ja sam shvatio, iako podostanevoljko, da će preživjeti. Dok sam mu šivao komad kosmate kože, upitao sam se jesam lidoista učinio veliku uslugu čovječanstvu. I kad sam napuštao Rasfera, glave zamotanezavojima, koji se prepustio jadikovkama i cmizdrenju, zahvaćen nekim svinjskimsamosažaljenjem, osjetio sam da sam potpuno iscrpljen. Događaji toga dana su ispraznili svemoje rezerve energije. Ali nisam još mogao poći na počinak, jer me glasnica mojegospodarice Lostris čekala na terasi mog stana i potrčala mi ususret čim sam kročio na prvustubu. Pustila mi je tek toliko vremena da se očistim od Rasferove krvi i presvučem. Kad samposrćući ušao u njenu sobu, Lostris me dočekala šibajući me munjama iz očiju i prijeteći jelupkala nožicom. "Gdje si mislio da se možeš sakriti, majstore Taita?", rekla "je. "Poslala sampo tebe još prije drugog bdijenja, a sad tek što nije Tora. Kako se usuđuješ ostaviti me dačekam? Ponekad zaboravljaš svoj položaj. Dobro znaš koja je kazna za neposlušne robove..."Bila je bijesna, jer je sve te sate provela trepereći od nestrpljenja. Kad je bila ljuta, njena jeljepota bila zapanjujuća, a kad je lupkala nogom tom božanstvenom i tako tipičnom gestom,imao sam osjećaj da će mi srce prepući od nježnosti. "Nemoj se sada smijuljiti!", viknu.Toliko sam bijesna da bih mogla narediti da te izbičuju!" Ponovno je lupnula nogom, a ja samosjetio kako mi umor pada s leda poput nekog teškog tereta. Dovoljna je bila njena prisutnostda opet oživim. "Gospo moja, ove si noći predivno glumila. Meni, a i svima koji su te gledali,činilo se da si ti stvarno boginja." "Nemoj ni pokušavati s tim tvojim trikovima!" Lostris je po

treći put lupnula nogom, ali sada s manje uvjerljivosti. "Nećeš se tako lako izvući" "Istinugovoreći, gospo moja, dok sam se vraćao iz hrama po napučenim ulicama, tvoje ime je bilosvima u ustima. Pričali su daje tvoje pjevanje bilo najljepše koje su ikad čuli i daje osvojilosva srca..." "Ne vjerujem ti nijednu riječ", kazala je, ali se vidjelo da joj ljutnja polakosplašnjava. "Naprotiv, čini mi se da je moj glas bio užasan: bezvučan bar jednom prilikom, ačesto i neskladan..." "Moram ti protusloviti, gospodarice. Nikad nisi bolje pjevala. A tvoja jeljepota obasjala hram." Plemenita Lostris nije bila tašta, ali bila je žensko. "Čudovište!",viknula je u očaju. "Ovog puta sam te stvarno htjela dati bičevati. Ali, dođi, sjedni kraj menena krevet i ispričaj mi sve. Još sam uvijek vrlo uzbuđena i mislim da neću spavati bar tjedandana." Primila me za ruku i odvela do kreveta, veselo čavrljajući o Tanusu, koji je sigurnoosvojio svačije srce, a naročito faraonovo, svojim predivnim tumačenjem i neustrašivimmonologom, o djetešcu Horusu koje joj je uprljalo halje i,... mislim li stvarno da je pjevalatako dobro, ne govorim li to tek tako? Naposljetku sam je morao prekinuti. "Gospo moja,skoro će zora i moramo se spremiti za put s cijelim dvorom da otpratimo kralja koji će prijećirijeku kako bi pregledao svoj grobni hram i grobnicu. Moraš malo odspavati, ako želiš štobolje izgledati u tako važnoj prigodi." "Ne spava mi se, Taita", prosvjedovala je Lostris inastavila je brbljati; ali nakon svega nekoliko minuta prestala je usred jedne rečenice i zaspalana mom ramenu. Lagano sam joj položio glavu na isklesano uzglavlje i umotao je u pokrivačod golubinjih koža. Nisam se mogao odlučiti da odmah odem, pa sam ostao uz njen krevet.Konačno sam je nježno poljubio u obraz. Lostris nije otvorila oči, već je promrmljala snenimglasom: "Misliš li da ću sutra imati prilike razgovarati s kraljem? Jedino on može spriječitimog oca da Tanusa ne pošalje negdje daleko." Nisam znao što bih odgovorio; i dok sam sepremišljao, Lostris je zapala u dubok san. Bilo mi je teško ustati iz kreveta kad je suncesvanulo; činilo mi se da sam bio tek sklopio oči, a već sam ih morao ponovno otvoriti. Mojelice, u odrazu brončanog ogledala, bilo je izobličeno, a oči su imale ljubičaste kolobare. Počeosam se brže-bolje žurno šminkati i pomoću kohla istaknuti očne duplje, a blijede crte licapotezom antimona. Dvojica mladih robova su me očešljala, a bio sam toliko zadovoljanrezultatom da sam se osjećao gotovo radosno dok sam silazio do privatnog mola velikogvezira, gdje je bio privezan veliki kraljevski brod. Bio sam medu posljednjima koji su sepridružili svjetini na molu, ali nitko nije primijetio moje kašnjenje, pa čak ni plemenita Lostriskoja je već bila na brodskoj palubi. Dugo sam je promatrao. Bila je pozvana medu kraljevskedame, što je uključivalo ne samo kraljeve supruge, već i brojne konkubine i sve kćeri. Ove suposljednje, naravno, bile uzrok kraljevog nezadovoljstva: bile su pravo stado, u dobi od curicado djevojaka zrelih za udaju. A ipak je njihov broj bio posve beznačajan: bilo je nemogućeodržati faraonovu besmrtnost bez muških potomaka. Teško je bilo povjerovati da Lostris, kaoni ja, nije spavala javiše od sat-dva, jer je izgledala svježe poput ruže iz mog vrta. Čak H u tojblještavoj paradi ženske ljepote čije su sudionice odabrali faraonovi vlastelini ili su mu ih nadar poslali guverneri s granica njegovog carstva, Lostris se isticala poput lastavice u jatumalih bljedunjavih pustinjskih ševa. Potražih Tanusa, ali njegov je odred bio poviše na brdu,spreman da prati faraona, a odbljesak sunca koje se rada pretvorio je površinu rijeke ublještavu srebrenu ploču koja me zasljepljivala. Nisam je mogao gledati. U tom trenutkuzačula se tutnjava bubnjeva i svi su se okrenuli kako bi pratili veličanstveni hod vladarevepovorke od palače prema kraljevskom brodu. Tog jutra faraon je nosio lagani laneni iuškrobljeni nemes, zlatnom vrpcom učvršćen oko čela sa zmijskim grbom. Kobra s raširenomkukuljicom i blistavim očima od granata uzdizala se na njegovom čelu. Kobra je bila simbolmoći nad životom i smrti koju je vladar imao nad podanicima. Nije nosio kukasto žezlo, nibič, već samo zlatno žezlo. Poslije dvostruke krune, to je bilo najsvetije blago, a govorili su daje staro više od tisuću godina. Nije bio našminkan unatoč kraljevskim ukrasima. Pod zracimaizlazećeg sunca i bez šminke koja bi sakrila istinu, Mamos je bio prilično blijed. Maleni iotežali bog srednjih godina, s trbuhom koji je prelazio preko pojasa na suknji i s borama na

licu, nastalim od briga. Dok je prolazio ispred mene pokazao je da me prepoznaje, jer mi seobratio pokretom. Odmah sam pao ničice, a Mamos je stao i pokazao mi da se približim.Dovukao sam se četveronoške pred njega i udario triput čelom o zemlju. "Nisi li ti Taita,pjesnik?", upitao me onim svojim slabim, ali odriješitim glasom. "Ja sam Taita, rob, visosti",odgovorio sam. Postoje trenuci kad je poniznost nužna. "Ali, ja sam i jedno bijednopiskaralo." "Dobro, robe Taita, dobro si piskarao sinoć. Nikad do sada nisam toliko cijenioneku predstavu. Izdat ću kraljevski edikt kojim ću proglasiti da će od sada na dalje tvoj tekstbiti službena verzija." To je izjavio glasno i čitav ga je dvor čuo; moj gospodar Intef koji ga jeslijedio, zadovoljno se osmijehnuo. S obzirom da sam bio njegov rob, počast je više pripalanjemu nego meni. Faraon, međutim, još nije završio. "Reci mi, robe Taita, nisi li ti i liječnikkoji mi je nedavno prepisao neku kuru?" "Visosti, ja sam isti taj ponizni rob koji se usuđujepomalo baviti i medicinom." "Dakle, kad će ta tvoja kura imati učinka?", faraon je snizio glastako da sam samo ja mogao čuti pitanje. "Visosti, to će se dogoditi devet mjeseci nakon štoispuniš sve uvjete koje sam ti nabrojio." I pošto smo sada razgovarali kao liječnik i pacijent,ohrabrio sam se i nadodao: "Jesi li se pridržavao prehrane koju sam ti savjetovao?" "Tako midarežljivih Izidinih grudi!", uskliknuo je s neočekivanim žarom u očima. "Toliko sam punbikovskih testisa da je pravo čudo što ne počnem mukati kad neko stado krava prolazi ispredpalače." Bio je tako ljubazno raspoložen, pa sam mu odgovorio u šali: "Je li faraon pronašaojunicu kako sam mu savjetovao?" "Ajme, doktore, nije tako jednostavno, kao što izgleda.Pčele prvo posjete najljepše. Rekao si: mora biti netaknuta, zar ne?" "Djevica, netaknuta, i uprvoj godini njenog prvog crvenog mjeseca", žurno sam mu pojasnio, da bi na taj način bilošto teže isprobati moj recept. "Jesi li našao neku koja bi odgovarala opisu, visosti?" Kralj jeponovno izmijenio izraz lica i zabrinuto se nasmiješio. Činilo se da osmijeh nikako nije namjestu na tom melankoličnom licu. "Vidjet ćemo"; promrmljao je. "Vidjet ćemo." Okrenuo sei popeo na kraljevski brod. Kad je moj gospodar Intef prolazio ispred mene, dao mi je znakkojim mi je naredio da ga slijedim, pa sam tako i učinio. Tijekom noći vjetar je opao, a tamnaje voda rijeke bila teška i mirna poput ulja u žari, samo su je uznemiravali virovi na mjestimagdje je vječno strujanje bilo brže i dublje. Čak bi i Nembet ispio preploviti u tim uvjetima,premda je Tanusov odred bio stavljen u nimalo zavidnom položaju, kao da je spreman pritećiu pomoć u slučaju još jedna greške. Plemeniti Intef me odveo na stranu čim smo došli napalubu. "Katkad me još uvijek uspiješ iznenaditi, dragi moj", prošaptao je držeći me zanadlakticu. "Baš kad sam ozbiljno počeo sumnjati u tvoju odanost." Ostao sam iznenađentakvim nenadanim iskazom blagonaklonosti, s obzirom da su me leda još uvijek pekla odRasferovog biča. Pognuo sam glavu da prikrijem iznenađenje i počekao sam da se Intefjasnije izrazi. Odmah je to učinio. "Ni ja sam ne bih mogao napisati Tanusu pogodniji tekstkoji je izrekao pred faraonom. Glupi Rasfer je potpuno zakazao, ali ti si spasio situaciju usvom uobičajenom stilu." Tek sam u tom trenutku shvatio. Intef je mislio da sam ja autorTanusove ludorije i da sam sastavio taj tekst njemu, mojemu gospodaru u korist. Vjerojatno,usred vreve u hramu, nije me čuo dok sam Tanusu dovikivao upozorenja. "Drago mije što sizadovoljan", prošaptao sam s neizrecivim olakšanjem. Moj utjecajni položaj nije bio uopasnosti. Tog trena nisam mislio samo na vlastitu kožu: mislio sam i na Tanusa i Lostris.Trebat će sva moguća pomoć i zaštita u burnim danima koji su ih očekivali. "To mi je biladužnost. Činilo mi se da mogu iskoristiti pogodnu priliku." "Vidjet ćeš, bit ću ti zahvalan",kazao je moj gospodar. "Sjećaš li se onog komada zemlje nad kanalom, iza Tothovog hrama?Pričali smo nedavno o tome." "Da, moj gospodine." Obojica smo znali da već deset godinasanjam o tom imanju: bilo bi to idealno skrovište za jednog pisca, mjesto gdje bih se mogaopovući u starosti. "Tvoje je. Na sljedećem zasjedanju donesi mi spis da ga potpišem." Bio sampreneražen i zgranut zbog nečasnog načina na koji je imanje postalo moje, kao da je tonagrada za navodnu izdaju. Na trenutak sam pomislio odbiti ovaj dar, ali samo na trenutak.Kad sam se pribrao od iznenađenja, već smo bili prešli rijeku i uplovljavali smo u kanal koji

je vodio prema velikom pogrebnom hramu faraona Mamosa. Izveo sam taj kanal gotovo bezikakve pomoći kraljevskih arhitekata, kao što sam isplanirao, praktično sam, kompliciraniprijevoz faraonovog tijela s mjesta smrti do pogrebnog hrama gdje će se održati postupakmumificiranja. Pretpostavljao sam da će umrijeti u svojoj palači, na prekrasnom otokuElefantinu. Potom bi truplo nizvodno otplovilo na kraljevskom brodu. Projektirao sam kanaltako da brod može uploviti i zbog toga je sad kliznuo poput mača kad klizne u korice. Ravankao oštrica mog bodeža, kanal je presijecao crnu zemlju rijekom nanesene doline, u dužini oddvije tisuće koraka do podnožja nabranih brežuljaka Sahare. Deseci tisuća robova radili sugodinama da ga izgrade i prevuku kamenim blokovima. Kad je brod uplovio u kanal dvijestotine snažnih robova dohvatilo je užad pričvršćenu na pramcu i počeli su ga vući, uz sjetan iblagozvučan napjev dok su hodali u redu duž puta na nanosu. Ratari koji su radili u poljudotrčali su nas pozdraviti. Zbili su se na obali blagoslivljajući kralja i mašući palminimgranama dok je veliki brod veličanstveno prolazio. Kad smo konačno pristali uz kameni molpodno vanjskih zidova gotovo dovršenog hrama, robovi su privezali za karike užad zategljenje. Moj je nacrt bio toliko precizan da je ulaz pregrade kraljevskog broda točnoodgovarao glavnom portalu hrama. Kad se golemo plovilo zaustavilo, trubač na pramcuzatrubio je u gazelin rog i ulazna rešetka se polako podigla, otkrivajući kraljevski odar,okružen povorkom balzamera odjevenih u grimizno i pedesetoricom Ozirisovih svećenikaporedanih iza njih. Svećenici su počeli pjevati psalme dok su gurali naprijed odar na drvenimvaljcima, sve do brodske palube. Faraon je zadivljeno zapljeskao i požurio se ispitati togroteskno vozilo. Nisam sudjelovao u izgradnji ovog trijumfa lošeg ukusa, koji je upotpunosti bio djelo svećenika. Dovoljno je kazati da su pod sunčevim svjetlom preobilnepozlate tako sjajile da su rijedale oči. Zbog težine zlata svećenici su dahtali i znojili se dok sugurali na palubu tu nezgrapnu arku, zbog koje se čak i veliki brod nagnuo. Ono bi zlato bilodovoljno da se napune žitnice Gornjeg Egipta, ili da se izgradi i naoruža pedeset flota ratnihbrodova ili da se za deset godina isplate njihove posade. Na takav način bijedan obrtnikpokušava prikriti pomanjkanje nadahnuća: sjajem blaga. Da su meni povjerili onaj materijal,vidjeli bi nešto posve različito. Sudbina te grozote bila je da bude zatvorena u grobnicuzajedno s faraonovim truplom. Unatoč tome stoje njena izgradnja uvelike pridonijelafinancijskom krahu kraljevstva, vladar je njome bio zadovoljan. Mamos je prihvatio Intefovpoziv, popeo se na vozilo i sjeo na platformu koja je trebala ponijeti sarkofag. Pogledao jeuokolo sa smiješkom, zaboravivši na kraljevsko dostojanstvo i uzdržljivost. Vrlo je vjerojatnoda se zabavljao više nego ikad do tada, pomislio sam, prožet samilošću. Smrt je morala bitivrhunac kojemu su težile gotovo sve njegove snage i očekivanja. Nagonskom kretnjompokazao je mom gospodaru Intefu da, se i on popne na arku, a potom je skrenuo pogled premanapučenoj palubi, kao da traži nekog u gomili. Činilo se da je našao kog je htio, jer se sagnuoi rekao nešto velikom veziru. Plemeniti Intef se nasmiješio i pokazao prema Lostris. Jednimpokretom joj je naložio da se popne na arku. Moja je gospodarica bila uznemirena:pocrvenjela je ispod šminke, što je rijedak slučaj za mladu ženu koju se teško moglo zatećinespremnu. Svejedno, odmah se pribrala i popela se s onom svojom djevojačkom ljupkošćukoja je, kao i obično, privukla svačiju pozornost. Kleknula je pred kraljem i triput dotaklačelom pod platforme. I tada, ispred svih svećenika i dvorjana, faraon je učinio nikad viđenpotez. Sagnuo se, uzeo je Lostris za ruku, podigao je djevojku i posjeo je pored sebe. To jebio nečuven potez koji nije bio predviđen protokolom i bez presedana. Vidio sam ministrekako se pogledavaju u čuđenju. Zatim se dogodilo nešto posve drugo, ali prisutni to nisuprimijetili. Kad sam bio vrlo mlad, u nastambi dječaka živio je jedan stari, gluhi rob koji sesprijateljio sa mnom. Naučio me da razumijem što ljudi razgovaraju ne samo po zvuku, već ipo pokretima usana. To mije bilo vrlo korisno umijeće pomoću kojeg sam mogao slijeditirazgovor s jedne na drugu stranu prenapučene sale dok su glazbenici svirali, a stotinu ljudi sesmijalo i nadvikivalo. A sada, pred mojim očima, faraon je ponizno rekao mojoj gospodarici

Lostris: "Čak i na dnevnom svjetlu božanstvena si kao boginja Izida pod sjajem baklji uhramu". Osjetio sam to poput šake u želudac. Bio sam slijep i očajnički sam se prekoravao, amožda sam samo bio glup! I budala bi morala predvidjeti da će moja hirovita uplitanja nužnoutjecati na način na koji mogu pasti kocke sudbine. Moj šaljivi savjet kralju morao je imatikao neizbježnu posljedicu to što je usmjerio svoju pozornost prema Lostris. To je bilo poputnekakvog zlokobnog poriva, ispod površine moje svijesti, koji me nagnao da je opišem točnokao majku njegovog prvorodenog sina. Najljepša djevica na svijetu, koju je trebalo oženitiunutar prve sezone nakon njenog crvenog mjeseca... bila je baš ona. A napokon, očigledno,dajući joj glavnu žensku ulogu u predstavi, prikazao sam je kralju u najboljem mogućemsvjetlu. Ovo što se trebalo dogoditi, bila je samo moja krivnja, kao da sam to hotimice skovaospletku. I, nažalost, sad više nisam mogao ništa učiniti. Stajao sam nepomično pod suncem,izvan sebe, prestravljen grižnjom savjesti i neko vrijeme nisam mogao ni govoriti nitirazmišljati. Kad su oznojeni svećenici pogurali odar s palube, svjetina oko mene krenula jeslijedeći ga, a ja sam im se prepustio protiv svoje volje, kao list nošen vjetrom. Prije nego štosam vratio prisutnost duha, našao sam se u prednjem dvorištu pogrebnog hrama. Počeo sam seprobijati, gurajući one koji su mi prethodili da bih stigao sa strane odra prije nego što prođekroz glavni ulaz kraljevskog svetišta. Dok je skupina svećenika gurala teško, pozlaćenovozilo, druga je grupa hvatala drvene valjke koji su zaostajali i trčala postaviti ih ispred njega.3 Došlo je do kratkog zastoja kad je odar stigao u prostor dvorišta koji još nije bio popločan.Dok su svećenici posipali slamu ispred valjaka kako bi olakšali prijevoz po neravnom tlu,obišao sam red golemih kamenih lavova koji su stajali postrance i potrčao do boka arke. Jedanme svećenik pokušao spriječiti da stignem do vozila: ošinuo sam ga pogledom od kojeg biprošli žmarci čak i kamenim lavovima i procijedio sam mu riječi koje su se rijetko mogle čutiunutar granica hrama. Usplahireno se maknuo brže-bolje, kako bi mi oslobodio prolaz. Kadsam se primaknuo i našao direktno ispod arke, bio sam dovoljno blizu Lostris da sam jemogao dirnuti za nadlakticu ispruživši ruku i čuti svaku riječ kojom se obratila kralju. Odmahsam shvatio da se ponovno pribrala nakon neočekivanog kraljevog zanimanja i da se trudilakako bi djelovala ljubazno. S tugom sam se prisjetio daje isplanirala takvo ponašanje ne bi liiskoristila vladarevu naklonost i iznudila mu dopuštenje da se vjenča s Tanusom. Pa, vjerovaosam i večer prije da su to samo dječje brbljarije; ali, sada je sve to išlo prema opasnim vodamakojima je plovila, a ja je nisam mogao upozoriti Ako je netko stekao dojam na početku mojekronike da je moja gospa Lostris bila lakoumna cura čije su misli zaokupljali samosentimentalni i isprazni životni užici, znači da sam se pokazao nesposobnim u svom zadatkupovjesničara pri opisivanju tih neočekivanih događaja. Iako još vrlo mlada, već je bila zrela.Djevojke u Egiptu rano procvjetaju pod svjetlom Nila. Pored toga, bila je i marljiva učenica,živahnog uma, te promišljenog i istraživačkog karaktera, a ja sam se trudio pružiti joj podrškuu njenom razvoju. Zahvaljujući mojem podučavanju bila je u stanju raspravljati sasvećenicima o najtajnijim dogmama, nositi se ravnopravno s dvorskim pravnicima o pitanjimakao što su zakoni vlasništva nad nekretninama i o zamršenom zakonu o navodnjavanju koji jepropisivao uptrebu vode iz Nila. Naravno, pročitala je i upila sve svitke iz knjižnice u palači,uključujući i nekoliko stotina kojih sam ja bio autor, od traktata iz medicine do veoma važniheseja o taktici pomorskog ratovanja, sve do mojih astroloških djela o nazivima i prirodinebeskih tijela, mojih priručnika o upotrebi luka i mača, o hortikulturi i sokolarstvu. Znala ječak i raspravljati sa mnom o načelima arhitekture i uspoređivati ih s onima velikog Imhotepa.Bila je, dakle, potpuno spremna raspravljati o svakoj temi, od astrologije do ratovanja, odpolitike do gradnje hramova, sve do izmjere i regulacije vode u Nilu, a sve su te stvariočaravale faraona.Osim toga, znala je improvizirati pjesme i zagonetke i zabavne igre rječima,a njen je rječnik bio obiman gotovo kao i moj. Ukratko, bila je savršena sugovornica, bogatogduha, rječita i obdarena zanosnim glasom i laganim, veselim smijehom. Doista, nijedan jojmuškarac nije mogao odoljeti, naročito ako je mogla ponuditi obećanje muškog nasljednika

nekome tko je imao samo ženske. Trebao sam je upozoriti; ali, kako je bilo moguće jednomrobu umiješati se u razgovor osoba na tako visokom položaju. Nervozno sam skakutao poredkola i slušao očaravajući glas svoje gospe koja se trudila steći kraljevo odobravanje. Opisivalamu je način na koji je pogrebni hram bio zamišljen kako bi se prilagodio najpovoljnijimastrološkim aspektima, onim koji se tiču Mjeseca i zodijaka u vrijeme faraonovog rođenja.Naravno, ograničavala se na ponavljanje pojmova koje je naučila od mene, jer sam ja daousmjeriti hram prema nebeskim tijelima. No, svejedno, bila je toliko uvjerljiva i zatekao samse kako slušam njena objašnjenja kao da ih čujem prvi put. Pogrebna arka je prošla kroz dveriunutarnjeg dvorišta i prelazila je dugim predvorjem sa stupovima, stigla je potom predzakračunate vratnice šest riznica u kojima su se prinosili i pohranjivali pogrebni darovi koji ćepratiti vladara u grobnicu. U dnu predvorja rastvorile su se vratnice od drveta akacije nakojima su bili uklesani likovi svih egipatskih bogova. Ušli smo tako u pogrebnu odaju gdje ćejednog dana faraonovo truplo biti balzamirano. Kralj je sišao i krenuo pregledati masivni stolna kojem će biti polegnut za obreda mumificiran)'a. Za razliku od običnih smrtnika,balzamiranje faraonovog tijela se odvijalo u rasponu od sedamdeset dana. Stol je bionapravljen od jednog jedinog bloka diorita, dugačkog tri koraka i širokog dva. Na tamnoj,išaranoj površini bile su uklesane udubina koja je odgovarala kraljevom zatiljku i brazdekojima će poteći krv i ostale tjelesne tekućine, oslobođene skalpelima i instrumentimabalzamera. Veliki meštar iz udruženja balzamera čekao je pored stola i spremao se objasniticijeli postupak. Faraon je to pomno pratio; činilo se da je očaran svakim tim jezovitimdetaljem. U jednom je trenutku izgledalo da će zaboraviti svoje dostojanstvo i da će poleći naploču od diorita kako bi isprobao njene dimenzije, kao da se radilo o nekom novom odjevnompredmetu koji mu je pokazao njegov krojač. No, ipak, sudržao se od toga s vidljivim naporomi sa zanimanjem saslušao opisivanje na koji će se način obaviti prvo zarezivanje od grla doslabina, utroba će biti odstranjena i podijeljena na četiri dijela: jetra, pluća, želudac i crijeva.Srce, žarište božanske iskre ostat će na svom mjestu, kao i bubrezi koji su se pripisivali vodi,dakle Nilu i izvoru života. Nakon ovih poučnih objašnjenja, faraon je detaljno ispitao četirimrtvačka vrča u kojem će biti spremljena njegova utroba. Vrčevi su bili smješteni na drugom,manjem granitnom stolu i bili su izrađeni od prozirnog, mliječnog alabastera. Poklopci su biliu obliku božanstava sa životinjskim glavama; Anubis - šakal, Sobek - krokodil, Thoth - ibis iSekhmeth - lavica. Oni će biti čuvari njegovih božanskih dijelova sve dok se ne zaputi premavječnom životu. Na tom istom granitnom stolu na kojem su bili smješteni vrčevi, balzameri surasprostrli svoje instrumente i čitav komplet posuda i amfora koje su sadržavale solinatrijevog oksida, pokosti i ostale kemijske supstance koje će se upotrijebiti u postupku.Faraon je ostao očaran sjajnim brončanim skalpelima koji će ga rasporiti; i kad mu jebalzamer pokazao dugačku, zašiljeni žlicu koju će mu uvući kroz nosnice kako bi izvadilisadržaj lubanje, onu gnjecavu tvar o kojoj sam toliko dugo neuspješno razmišljao, kralj seznatiželjno pozabivio tim instrumentom s pobožnom strepnjom. Kad je zadovoljio znatiželju,plemenita Lostris mu je skrenula pozornost na obojene reljefe koji su prekrivali zidove hramaod poda do stropa. Dekoracije nisu još bile dogotovljene, ali su već bile zapanjujuće po nacrtui realizaciji. Vlastitom sam rukom zacrtao gotovo sve izvorne kartone i pozorno sam pratiopripremu ostalih koje su izveli umjetnici iz palače. Bili su prenijeti na zidove drvenimugljenom, a poslije sam ih, slobodnom rukom, korigirao i usavršio. Sada ih je ekipa kiparauklesavala u blokove od pješčanika, dok je druga ekipa umjetnika bila zaokupljena bojenjemzgotovljenih reljefa. Odabrao sam modru boju za crteže, u svim njenim varijantama: onu nakrilima čvoraka, modru neba i Nila pod suncem, modru latica pustinjske orhideje i onublještavu grgeča koji drhti u ribarskoj mreži. Ali, bilo je tu i drugih boja, sve vrste crvene ižute koje su Egipćani toliko voljeli. Faraon, u pratnji plemenitog Intefa koji je bio ČuvarKraljevskih Grobnica, lagano je obišao zidove i ispitao svaku pojedinost ne štedeći nakomplimentima. Razumije se, tema koju sam odabrao bila je Knjiga Mrtvih, brižljiv opis

prijelaza u zagrobni život kojim će se faraon uputiti i prikaz iskušenja i opasnosti s kojima ćese susresti na tom putu. Dugo se zadržao pred likom boga Totha, s glavom i dugim ibisovimkljunom, koji je vagao faraonovo srce na jednom tasu vage, dok je na drugom bilo pero istine.Ukoliko bi srce bilo nečisto, tas koji ga je držao bi se spustio i bog bi ga bacio čudovištukrokodilske glave koje je čekalo da ga proždre. Kralj je potiho izgovorio zaštitnu formulukoja se nalazila u knjizi, da bi odagnao takvu nesreću i prešao je na drugi prizor. Bilo jegotovo podne kad je faraon dovršio pregledavanje pogrebnog hrama i izišao na prednjedvorište, gdje su kuhari iz palače pripravili svečani banket na otvorenom. "Dođi i sjedniovdje, tako da možemo još razgovarati o zvijezdama!" I ovog puta kralj je, zanemariodruštvene običaje i posjeo je moju gospu pored sebe, nakon što se jedna od njegovih rvnihsupruga morala pomaknuti. Tijekom ručanja, gotovo se cijelo vrijeme obraćao mojojgospodarici koja se već udobno osjećala i očaravala sve prisutne svojim dražesnim držanjem.• Budući da sam rob, nisam smio sjesti za stol, niti sam se mogao približiti Lostris kako bihjoj preporučio da se uzdrži u svom ponašanju u kraljevoj nazočnosti. Pošao sam sjesti napostolje jednog od granitnih lavova, odakle sam mogao promatrati stol i sve što se događalo.Nisam, međutim, bio jedini promatrač; plemeniti Intef koji je sjedio pored kralja sazaokupljenim izrazom, nadzirao je taj događaj poput otrovnog pauka u središtu paučine. Ujednom trenutku, sokol žutoga kljuna preletio je nebom i ispustio sardoničan i podsmješljivkrik. Žurno sam načinio pokret za odagnavanje uroka; tko je, naime, mogao znati koji je odbogova preuzeo oblik grabljivice da bi poremetio naše namjere. Bilo je uobičajeno nakonpodnevnog obreda da se dvorjani odmore nekih sat vremena, a pogotovo u to najtoplijegodišnje doba. Tog dana, međutim, faraon je bio toliko uzbuđen da nije o tome htio niti čuti."Sada ćemo provjeriti riznice", najavio je. Stražari na vratima prve riznice razmakli su se ipozdravili oružjem kraljevsku povorku, nakon čega su iznutra vratnice bile rastvorene.Projektirao sam tih šest riznica ne samo kao skladišta koja su čuvala veliku pogrebnupoputbinu, koju je faraon sakupljao već šesnaest godina otkako se popeo na prijestolje, već ikao radionice u kojima je radila prava mala vojska obrtnika kako bi još obogatila to blago.Sala u koju smo ušli bila je arsenal u kojem se nalazila zbirka bojnog i lovačkog oružja, onogkoje se koristi)6 svakodnevno i svečanog: oružja koje će faraon ponijeti sa sobom u zagrobniživot. S odobrenjem mojeg gospodara Intefa, odredio sam da obrtnici budu za svojim radnimstolom kako bi ih kralj mogao vidjeti na djelu. Dok je vladar lagano prolazio duž redovaradnih stolova, njegova su pitanja bila toliko tehnički upućena da mu ni plemići ni svećenicinisu znali odgovoriti i pogledavali su se tražeći nekoga tko bi ih mogao izvući iz nelagode.Pozvali su me na brzinu kako bih odgovorio na kraljeve upite. "A, da." Faraon se namrštiokad me ugledao. "Nitko drugi nego ponizni rob koji piše drame i njeguje nemoćne. Čini se daovdje nitko ne poznaje sastav jantarne niti koju koristi ovaj obrtnik za vezanje mog bojnogluka." "Božanski faraone, to je slitina sastavljena od desetog dijela bakra, pet dijelova srebra ičetiri dijela zlata. Zlato je crvene vrste koje se nalazi samo u rudnicima u Lotu, u zapadnojpustinji. Nijedna druga tvar ne može dati metalnoj žici jednaku savitljivost i elastičnost.""Naravno", potvrdio je kralj ironičnim tonom. "A kako uspiješ načiniti niti tanke poput mojekose?" "Visosti, izvlačimo usijanu kovinu i stavimo je da oscilira u posebnom njihalu kojesam ja zamislio. Kasnije ćeš moći promatrati taj postupak u talionici zlata, ukoliko to hoćeš."Tijekom daljnjeg obilaska mogao sam, dakle, ostati pored kralja i odvratiti mu nakratkopažnju od Lostris; ali nije bilo prilike da nasamo razgovaram sa svojom gospodaricom.Faraon je prolazio arsenalom i proučavao golemu količinu već uskladištenog oružja i oklopa.Dijelom su pripadali njegovim pradjedovima i bili su korišteni u slavnim bitkama, drugi subili potpuno novi i neće nikada biti korišteni u ratu. Svi su bili predivni, remek-djelaoružarske umjetnosti. Bilo je tu šljemova i oklopa od bronce, srebra i zlata, mačeva s drškomod slonovače ukrašenom dragim kamenjem, svečanih odora vrhovnih zapovjednika svake odkraljevskih regimenta, velikih i malih štitova od kože vodenog konja i krokodila, posutih

zlatnim rozetama. Pogled na to bio je prekrasan. Izišavši iz oružnice, prošli smo predvorjem iušli u skladište namještaja gdje je stotinu obrtnika obrađivalo drvo od cedra, akacije i ebanada bi izradili pogrebnu opremu za dugi kraljev put. U našoj priobalnoj dolini raste maločvrstih stabala, pa je drvo rijetka i skupa roba čija je vrijednost nešto manja od istovjetnekoličine srebra. Neophodno je uvoziti gotovo sve drvo iz Wlo udaljenih krajeva prekopustinje, ili ga slati niz rijeku iz tajnovitih južnih zemalja. Bilo je poslagano na hrpe kao da gaima u izobilju, a topli je zrak odisao miomirisom piljevine. Vidjeli smo obrtnike kako uzaglavlje faraonovog kreveta ugrađuju frizove od sedefa i raznobojnog drveta. Drugi suukrašavali naslone za ruke pozlaćenim sokolovima i naslone na ležaljkama posrebrenimlavljim glavama. Čak ni u dvoranama kraljevske palače u Elefantinu nije bilo tako ukusnihstvari kao ovih koje će uljepšati vladarevu grobnicu. Iz riznice namještaja prešli smo udvoranu kipara. Oni su klesali mramor, pješčanik i granit u stotinu različitih nijansi koristećise dlijetima i limama, tako da je u zraku lebdjela fina bijela prašina. Kipari su pokrivali nos iusta lanenim vrpcama na kojima se prašina taložila, a njihovo je lice izgledalo kao napudranotom nasrtljivom tvari. Neki su ljudi kašljali iza maski: to je bio suh i uporan kašalj,karakterističan za njihovo zanimanje. Secirao sam trupla mnogih starih kipara koji su radili potrideset godina i umrli su dok su još bili u snazi. Proučavao sam njihova pluća koja sudjelovala nekako okamenjeno, pa sam stoga provodio što je moguće manje vremena unjihovim radionicama od straha da i sam od toga ne obolim. Njihovi su proizvodi, međutim,bili prekrasni: kipovi bogova i faraona koji su izgledali kao da pulsiraju životom. Vladar jebio prikazan kako sjedi na prijestolju ili dok hoda, bio živ ili mrtav, u božanskom ili uljudskom obličju. Kipovi će biti poredani duž dugog nadgradenog puta koji je vodio odpogrebnog hrama u dnu udoline do crnih brežuljaka u kojima se još kopala grobnica. Jednogće dana pozlaćeni odar koji će povući stotinu mladih, bijelih bikova, ponijeti masivni sarkofagduž tog puta do mjesta posljednjeg počinka. Sarkofag, samo djelomice dogotovljen, stajao jenasred kiparske dvorane. To je izvorno bio blok od granita, izvučen iz kamenoloma u Asuanjui dovezen rijekom na posebno sagrađenoj teglenici. Bilo je potrebno petsto robova da gaizvuku na obalu i dovuku ga na drvenim valjcima sve do mjesta gdje se sad nalazio: kamenikvadar dugačak pet koraka, širok tri i isto toliko visok. Kipari su započeli rezanjem velikeploče s gornje strane. Na granitnom poklopcu, jedan je majstor modelirao mumificiranifaraonov izgled, prekriženih ruku s kukastim žezlom i bičem koje je stezao u ruci. Drugaekipa se bavila kopanjem unutrašnjosti većeg bloka da bi izgradila gnijezdo u koje će seuklopiti lijesovi. Uključujući i golemi vanjski sarkofag, lijesova će biti ukupno sedam, jedan udrugome, poput neke dječje slagalice. Naravno, sedam je bio jedan od magičnih brojeva.Unutarnji lijes bit će napravljen od čistog zlata, a kasnije ćemo vidjeti njegovu izvedbu odbezoblične mase kovine u zlatarskoj radionici. Višestruki sarkofag, brdo kamena i zlata kojeće sadržavati kraljevsku mumiju, bit će prenijet na velikom pozlaćenom odru do brežuljaka, aovo sporo putovanje trajat će sedam dana. Odar će zastati svake noći u jednoj od kapelica,podignutih u razmacima duž nadgradenog puta. Uz dvoranu kipova bila je radionica ushabtijau kojima su prikazani poslužitelji koji će ispratiti preminulog kralja. Ushabti su bileminijaturne drvene figurice koje su prikazivale sve stupnjeve i redove robova u egipatskomdruštvu, koji će morati u zagrobnom životu raditi za kralja, tako da bi ovaj mogao zadržatisvoj način života i poslije smrti. Svaki je ushabti bio precizno izrezbaren drveni kipić, odjevenu skladu sa zanatom lika kojeg je predstavljao i opremljen odgovarajućim oruđem. Bilo je turatara i vrtlara, ribara i pekara, pivara i služavki, vojnika i poreznika, pisara i brijača, te stotinei stotine običnih radnika koji su trebali obavljati sve manualne poslove i preuzeti kraljevomjesto u slučaju da su ga drugi bogovi pozvali na rad. Na početku reda kipića nalazio seveliki vezir čije su crte lica podsjećale na mog gospodara Intefa. Faraon je uzeo kipić i pomnoga proučio, te ga je okrenuo da bi pročitao natpis na stražnjoj strani: "Moje ime je Intef, velikisam vezir Gornjeg Egipta, jedini faraonov pratilac, triput odlikovan Zlatom za Zasluge.

Spreman sam odgovarati u kraljevo ime". Faraon je dodao kipić Intefu. "Jesi li stvarno tolikomišićav, Ifetefe?", upita ga s jedva primjetljivim osmijehom na strogom licu, a veliki vezir selagano naklonio. "Kipar me nije vjerno predstavio, visosti." Posljednja riznica koju je kraljposjetio tog dana bila je zlatarska radionica. Paklena svjetlost talionica bacala je čudan odsjajna lica ljudi koji su radili za stolom s posvemašnjom usredotočenošću. Dobro sam ih podučio:pri ulasku kraljevske povorke istovremeno su kleknuli, triput čelom dodirnuli pod i zatimustali i nastavili s poslom. U velikoj dvorani vrelina vatre bila je tolika da nam je presjekladah i uskoro smo bili mokri od znoja. Kralj je, međutim, bio toliko očaran blagom i činilo seda ne primjećuje tu zagušljivu vrućinu. Odmah se zaputio prema uzdignutom postolju usredištu dvorane gdje su najvještiji i najiskusniji zlatari radili na zlatnom unutarnjem lijesu.Savršeno su u sjajnoj kovini prikazali faraonovo lice i maska će se posve prilagoditi njegovojglavi umotanoj u zavoje. Taj božanski lik imao je oči od opsidijana i kamenog kristala sazmijskim grbom oko čela. Iskreno vjerujem da u svih tisuću godina naše civilizacije nijenikad bilo napravljeno ovakvo remek-djelo zlatarskog zanata. To je bio vrhunac i jednog ćedana buduća pokoljenja biti ushićena tom krasotom. Nakon što je sa svih strana zadivljenopromotrio zlatnu masku, činilo se da se faraon ne može odvojiti od nje. Proveo je ostatak danana postolju, sjedeći na stolcu, dok su mu pred noge donosili brojne škrinje prekrasnihdragulja, koje su zatim popisali u njegovoj prisutnosti. Ne vjerujem da je ikada takvo blagobilo sakupljeno na jednom jedinom mjestu. Ne bi bio dovoljan običan popis tih predmeta dapredstavi to bogatstvo i raznolikost. Neka mi, svejedno, bude dopušteno kazati da je tu bilošest tisuća četiristopedeset i pet komada već pohranjenih u škrinju od cedra, a svakog su ihdana draguljari, neumornim radom, sve više nagomilavali. Bilo je tu prstenja za ruke i stopala,hamajlija i talismana, pozlaćenih kipića bogova i boginja, ogrlica, narukvica, prsnika i pojasaukrašenih sokolovima, lešinarima i svim ostalim zemaljskim, nebeskim i riječnimstvorenjima. Bilo je kruna i dijadema posutih lazurnim kamenjem, granatima, ahatima,korneolima, jaspisima i svim ostalim draguljima koje su ljudi cijenili. Umijeće kojim je sve tobilo zamišljeno i ostvareno zasjenilo je sve što je bilo stvoreno prethodnih tisuću godina.Često se događa jednom narodu da u svom opadanju stvori svoja najljepša umjetnička djela.U početnom stupnju nekog carstva razmišlja se o osvajanjima i sakupljanju bogatstava. Tekkad su ti ciljevi dostignuti, tad ima vremena i želje za razvojem umjetnosti, a iznad svegapostoje bogati i moćni ljudi koji će sve to financirati. Težina zlata i srebra koji su korišteni zaizradu odra, počev od pogrebne maske i drugih blaga, premašivala je pet stotina takha, a toznači da je bilo potrebno pet stotina snažnih ljudi da bi sve to podigli. Izračunao sam da je tobila gotovo desetina ukupne količine izvađenih dragocjenih metala u svih tisuću godina našezapisane povijesti. A kraljeva je namjera bila sve to ponijeti sa sobom u grob. Ali, tko sam bioja, obični ponizni rob, da bih smio raspravljati o cijeni kojom je kralj namjeravao platiti vječniživot? Dovoljno je kazati da je istovremeno dok je vodio rat protiv vladara Donjeg Egipta,Mamos našu zemlju stjerao u bijedu. Nije se, dakle, trebalo čuditi da je Tanus u svom govoruukazao na gramzivost poreznih činovnika kao na jednu od najgorih nedaća koje su snašlestanovništvo. S jedne su strane bili poreznici, a s druge razbojnici koji su neometano haraliselima; bili smo blizu propasti, pritisnuti prevelikim novčanim davanjima. Bili smo prisiljeniizbjeći zamke poreznika, da bismo preživjeli. I stoga, budući da nas je doveo na prosjački štapkako bi uzvisio sebe samog, faraon nas je prisiljavao da počinimo kazneno djelo. Malo je biloljudi, velikih i poniznih, bogatih i siromašnih, koji su mogli mirno spavati noću. Ostajali smobudni, u strahu da će svakog časa neki poreznik zakucati na vrata. O, tužna i izrabljenazemljo, kako li stenješ pod ovim jarmom! U nekropoli je bio pripravljen raskošan boravak ukojem će kralj provesti noć na zapadnoj obali Nila, u blizini mjesta njegovog konačnogpočivališta između crnih bregova. Grad mrtvih je bio prostran gotovo kao i sam Karnak, atamo su obitavali svi koji su na neki način bili povezani s izgradnjom i čuvanjem pogrebnoghrama i kraljevskom grobnicom. Bila je tu i cijela regimenta straže koja je čuvala sveta

mjesta, jer je Silnik sa sjevera bio gramziv za blagom koliko i naš voljeni vladar, dok supustinjski razbojnici svakog dana bili sve odvažniji i smioniji. Blago u pogrebnom hramu jepredstavljalo neodoljivo iskušenje za sve razbojnike dvaju kraljevstava i drugih zemalja.Osim stražara, tu su bile i postrojbe obrtnika i svih njihovih šegrta. Ja sam vodioračunovodstvo plaća i prehrane i znao sam, dakle, točno koliko ih je bilo. Prilikomposljednjeg dana isplate bilo ih je četiri tisuće osamsto i jedanaest. Pored njih bilo je tu još ideset tisuća robova zaposlenih na različitim poslovima. Neću sada nabrajati koliko je bilogoveda i ovaca koje je trebalo svakog dana voditi na klanje da bi ih sve prehranili, niti kolakrcatih ribom koja je stizala iz Nila, kao ni tisuće žara s pivom koje su svakodnevno bilespremne da utaže ljetnu žed svih koji su radili pod budnim okom i bičem nadzornika.Nekropola je bio grad; a u gradu je postojala i palača za kralja. Bilo je to pravo olakšanje kadsmo ušli provesti noć, budući da je taj dan bio vrlo naporan. Pa, ipak, čak ni u toj prilici nisamse mogao mirno odmoriti. Pokušao sam stići do svoje gospodarice Lostris, ali sve je upućivalona to da postoji nekakva urota kako bi me se udaljilo. Po riječima njenih služavki, prvo jeskidala šminku, zatim se kupala, a nakon toga se odmarala i nije htjela daje itko uznemirava.Dok sam čekao u predsoblju njenog boravka, stigao mi je konačno poziv njenog oca, panisam više mogao okolišati. Morao sam odmah otići do svog gospodara. Čim sam ušao unjegovu odaju, on je otpustio sve prisutne i poljubio me netom što smo ostali sami. Jošjednom sam bio iznenađen njegovom blagonaklonošću i uznemiren njegovim uzbuđenjem.Rijetko sam ga viđao u tom raspoloženju: i u svim drugim slučajevima to je bio uvodnesretnim događajima. "Koliko se puta vrata moći i sreće nalaze na najneočekivanijemmjestu", reče smijući se i gladeći me po obrazu. "Ovog se puta nalaze medu butinama jednežene. Ne, dragi moj, nemoj se praviti nevinašcem. Znam da si ti lukavo intervenirao. Faraonmi je rekao da si mu obećao muškog nasljednika za njegovu lozu. Setha mi, stvarno sidomišljat! Nisi mi rekao ni riječi o svom planu, već si sve sam smislio." Ponovno se nasmijao,vrteći prstima pramen moje kose. "Sigurno si naslutio moju najvišu ambiciju, iako o tomenismo otvoreno razgovarali. I odlučio si to ostvariti za mene. Morao bih te kazniti zbog tvojeumišljenosti..." Zavrtio je moj pramen sve dok mi se oči nisu ispunile suzama. "Ali, kakomogu biti ljut na tebe, kad si mi na dohvat ruke doveo dvostruku krunu?" Pustio mi je kosu iopet me počeo ljubiti. "Tek sam stigao s prijema kod kralja. Za dva dana, na vrhuncusvetkovine, najavit će zaruke s mojom kćeri Lostris." Pogled mi se odjednom zamaglio, ahladan znoj mi je oblio tijelo. "Svadba će se održati istog dana, odmah nakon završnesvečanosti proslave. O tome sam se ja sam pobrinuo. Svakako nije uputno čekati, jer bi umeđuvremenu nešto moglo iskrsnuti, je li tako?" Ovako brzo kraljevsko vjenčanje bilo jeneuobičajeno, ali ne i nepoznato. Često su svadbe bile održane istog dana kad su i odlučene, atad su mladenke bile birane zbog učvšćenja nekog političkog saveza ili zbog konsolidiranjanovoosvojenog teritorija. Faraon Mamos I., predak ovoga sadašnjeg, čak se na bojnom poljuoženio kćerkom poraženog huritskog vođe. Ti povijesni presedani, nisu me, pak, mogli punoutješiti, jer su moje najgore slutnje upravo bile potvrđene. Igledalo je da moj gospodar Intefne primjećuje moju kjeskobu. Bio je previše zaokupljen svojim trenutnim interesima.Nastavio je pričati: "Prije nego što sam dao svoj formalni pristanak ovoj vezi, nagovorio samkralja da obeća kako će u slučaju da mu moja kći rodi muškog nasljednika, uzdignuti je napoložaj glavne žene i kraljice supruge." I pljesnuo je rukama u znak trijumfa. "Ti, naravno,znaš što to znači. Ako faraon umre prije nego što moj unuk stasa za vladanje, ja bih, budući dasam njegov djed i najbliži muški srodnik, postao namjesnik..." Prekinuo je i zagledao se umene. Poznavao sam ga toliko dobro da sam točno znao što sada misli. Već se pokajao zbogtoga što mi se povjerio: nikad ni pred kime ne bi smio izreći takva predviđanja. To je bilaizdaja. Ako bi Lostris rodila sina faraonu, ovaj ne bi dugo poživio. Obojica smo to shvaćali.Moj gospodar Intef je govorio o ubojstvu kralja i sad je razmišljao da ukloni jedinog koji ga ječuo, poniznog roba Taitu. Vrlo jasno smo to obojica znali. "Moj gospodaru, sretan sam što se

sve odvijalo po mom planu. Priznajem da sam postupio podmuklo kad sam tvoju kćer gurnuopred kralja i opisao mu je kao majku budućeg nasljednika. Poslužio sam se predstavom da bihprivukao njegovu pažnju na nju. Nisam ti se usudio govoriti o ovim stvarima prije nego što sesve dobro ne svrši. Svejedno, trebamo još mnogo toga učiniti prije nego se smatramopobjednicima..." I počeo sam improvizirati, nabrajajući mu sve i svašta što bi moglo poći pozlu prije nego što se dočepa krune i egipatskog žezla. Dao sam mu na znanje s puno obzira daću mu još biti potreban u ostvarivanju svog nauma. Vidio sam da se opustio dok je pratiomoja objašnjenja, pa sam shvatio da sam spašen, barem što se tiče bliske budućnosti. Pretekloje još nešto vremena prije nego što sam se mogao oprostiti i otrčati do svoje gospodarice dajeobavijestim o strašnoj situaciji u koju sam je doveo. Međutim, prije nego što sam stigao donjenih vrata, shvatio sam da bi je bilo besmisleno upozoriti: na taj način mogao bih je samopotištiti, a možda dovesti do ludila ili samoubojstva. Nisam smio gubiti vrijeme, ako samželio spriječiti da se stvari odvijaju prema nekom tragičnom završetku. Postojala je samojedna osoba kojoj sam se mogao obratiti. Napustio sam nekropolu i zaputio se posve samputem na nasipu, da bih stigao do obale rijeke, jer sam znao da je tamo usidren Tanusovodred. Nedostajalo je tri dana do punog mjeseca koji je sada sjajio sa zapada, hladnim, žutimsvjetlom i bacao je crne sjenke na udolinu podno tamnih brežuljaka. Dok sam hodao, u sebisam nabrojao sve moguće nesreće koje bi se idućih dana mogle dogoditi Tanusu, mojojgospodarici i meni. Požurivao sam sebe poput pustinjskog lava koji potiče vlastitu jarostkoštanim vrškom repa, prije nego što se baci na lovca. Zbog toga sam bio bijesan puno ranijenego što sam stigao na obalu Nila. Lako sam pronašao Tanusov tabor koji je bio smještenblizu utoka u kanal. Brodovi njegovog odreda bili su usidreni niže tabora. Stražari su mezaustavili i kad su me prepoznali, odveli su me do Tanusovog šatora. Tanus je upravo večeraou društvu Kratasa i još četvorice časnika. Ustao je smiješeći se i ponudio mi svoj vrč piva."Kakvo ugodno iznenađenje, stari moj. Sjedni pored mene i kušaj moje pivo dok ti rob nedonese vrč i tanjur. Djeluješ mi uzrujan i čudno..." Prekinuo sam te riječi dobrodošlice i ljutitoga napao. "Seth te odnio, glupane veliki! Zar ne shvaćaš pogibelj u koju si nas doveo? Ti itvoj predugi jezik! Ne misliš na sigurnost i dobrobit moje gospodarice..." Iskreno govorećinisam namjeravao biti tako grub s njim: ali već sam počeo i više se nisam mogao obuzdati, amoji strahovi i tjeskobe pretvorili su se u rijeku pogrda. Nisu sve optužbe kojima sam mu seobratio bile opravdane, ali osjećao sam se bolje dok sam ih izgovarao. Izraz lica mu sepromijenio i podigao je ruku kao da se brani. "Hej, uhvatio si me nespremnog. Nenaoružansam i u nemogućnosti da reagiram na tvoj ljutiti napad..." Govorio je to šaljivim tonom uprisutnosti svojih časnika, ali smiješio se kroz zube kad me primio za mišicu i izveo me, prvoizvan šatora, a p&tom i izvan tabora, na livadu obasjanu mjesečinom. Bio sam 3ut djeteta dokme stezao svojom snažnom desnicom, naviknutom da vitla mačem i savija lanatski luk."Govori sada!", bijesno mi je naredio. "Što se dogodilo i izazvalo tvoje očajničkoraspoloženje?" Još sam bio ljut, ali još više prestrašen i nastavio sam svoju priču. "Proveo sampola svog života u nastojanju da te zaštitim od tvoje gluposti i sad mi je dosta. Ne razumiješ tiništa o životu. Zar si stvarno mislio da ćeš proći bez posljedica nakon nevjerojatne ludosti ukoju si uvalio sve nas prošle noći?" "Pričaš o mom zaključnom govoru?" Izgledao jezbunjeno. Pustio mi je ruku. "Kako možeš reći da je to bila ludost? Svi moji časnici i svi skojima sam poslije razgovarao odobravaju to što sam rekao..." "Glupane! Zar ne shvaćaš damišljenje tvojih časnika i svih tvojih prijatelja vrijedi koliko i krepana riba? Da vlada nekidrugi kralj, bio bi već mrtav, pa čak ni ovaj klecavi starac ne može dopustiti da izbjegnešposljedicama zbog svoje nesmotrenosti. U pitanju je njegovo prijestolje. Morat ćeš položitiračun za to, Tanuse Harrabe, a sam Horus zna da će to biti mastan račun." "Ti govpriš uzagonetkama", poskoči Tanus. "Učinio sam kralju veliku uslugu. Okružen je laskavcima kojimu pričaju laži, u uvjerenju da je to ono što želi čuti. Bilo je vrijeme da spozna istinu i znamda će mi biti zahvalan kad to bude razmotrio." Moj se bijes polako stišavao pred njegovom

jednostavnom i čvrstom vjerom u pobjedu dobra. "Tanuse, moj predragi prijatelju, ti sinaivac. Nijedan čovjek neće biti zahvalan onome tko mu neželjenu istinu pljune u oči. Ali,pustimo to na stranu, odigrao si igru mog gospodara Intefa." "Intefa?" Tanus me pogleda."Kakve veze s time ima Intef? Govoriš o njemu kao da mije neprijatelj. Veliki vezir je bionajbolji prijatelj moga oca. Znam da mogu računati na njegovu zaštitu. Prisegao je to momocu kad je ovaj bio na samrtnoj postelji.." Shvatio sam da se, unatoč njegovoj blagoj ćudi inašem prijateljstvu, stvarno ljuti na mene, možda prvi put u svom životu. A znao sam da je,iako ne bukne lako, Tanusov bijes bio strašan. "O, Tanuse!" Umirio sam se. "Bio samnepošten prema tebi. Toliko je bilo stvari koje sam ti morao reći, ali nikad to nisam učinio.Stvari nisu bile onakvima kako si ti mislio. Ponio sam se kao kukavica, ali nisam ti mogaoreći da je Intef bio najgori neprijatelj tvoga oca." "Kako to može biti istina?". Tanus odmahnuglavom. "Bili su prisni prijatelji. Pa i jedna od mojih prvih uspomena bio je prizor njih dvojicekako se zajedno smiju. Moj je otac govorio da bih mogao povjeriti svoj život plemenitomIntefu." Plemeniti Pankhi Harrab je to doista vjerovao. I to njegovo povjerenje ga je stajalobogatstva, a naposljetku i života koji je položio u Intefove ruke." "Ne, ne, zabunio si se. Mojje otac bio žrtva slijeda nedaća..." "A svaku od tih nedaća je zamislio moj gospodar Intef.Zavidio je tvom ocu zbog bogatstava koje je posjedovao i na utjecaju koji je imao na faraona.Shvatio je da će plemeniti Harrab biti imenovan velikim vezirom prije njega, i mrzio ga jezbog sveg toga." "Ne mogu ti vjerovati. Ne mogu." Tanus odmahnu glavom, a moja je ljutnjapotpuno splasnula. "Objasnit ću ti sve, kao što sam to već odavno trebao učiniti. Pružit ću tisve dokaze koje želiš. Ali, sad nemamo vremena. Moraš mi vjerovati. Moj te gospodar Intefmrzi kao što je mrzio i tvog oca. Tebi i plemenitoj Lostris priprema se velika pogibelj:pogibelj da zauvijek izgubite jedno drugo." "Ali, kako je to moguće, Taita?" Tanus je zbogmojih riječi bio zbunjen i preneražen. "Vjerovao sam da je plemeniti Intef odobrovao našuvezu. Dakle, nisi razgovarao s njime?" Da, razgovarao sam!", povikao sam. Ščepao sam ga zaruku i zavukao je ispod svoje tunike, po leđima. "Ovo je njegov odgovor. Osjećaš li znakovekoje je knuta ostavila? Dao me bičevati jer sam se usudio nagovijestiti tvoje vjenčanje i mojegospodarice. Evo, koliko mrzi tebe i tvoju porodicu:" Zagledao se šutke u mene, a ja samshvatio da mi je konačno povjerovao; mogao sam se, dakle, suočiti s problemom koji jedaleko više tištio moje misli nego njegov neumjesan govor, ili feta koju je veliki vezir većgodinama njemu pripremao. "Poslušaj me sada, dragi moj prijatelju, i budi pripravan nanajgoru vijest." Nije bilo načina da mu to priopćim, osim da se poslužim istom iskrenošćukojom bi mi se i Tanus obratio. "Umjesto da odobri vaše vjenčanje, baš je ove večeriplemeniti Intef obećao kćerinu ruku nekom drugom. Lostris će se odmah udati za faraonaMamosa i kad će mu roditi prvog sina, postat će glavna kraljica. Kralj će to objaviti nazavršetku Ozirisove svetkovine. Vjenčanje će se održati odmah potom." Tanus je poklecnuo.Njegovo je lice postalo avetinjski blijedo na svjetlosti mjesečine. Dugo nismo mogliprogovoriti; napokon je Tanus svrnuo pogled s mene i zaputio se u žitno polje. Slijedio samga, ne gubeći ga iz vida dok nije naposljetku našao jednu crnu stijenu i sjeo, izgleda umornogpoput nekog starca. Prišao sam mu u tišini i sjeo pored njega, šutke, dok me on nije uz uzdahupitao tihim glasom: "Je li Lostris pristala na vjenčanje?" "Naravno da nije. I vjerojatno otome ne zna ništa. Misliš li stvarno da bi njeno protivljenje imalo ikakvu važnost naspramodluke njenog oca i kralja? Neće imati pravo odluke." "Što moramo učiniti, prijatelju moj?" kBio sam mu zahvalan zbog toga što je upotrijebio množinu, potvrđujući na taj način našupovezanost. "Postoji još jedna mogućnost koju moramo razmotriti", upozorih ga. "Može sedogoditi da faraon u svom govoru kojim najavljuje zaruke s Lostris, naredi tvoje uhićenje, ilijoš gore, tvoje smrtnu presudu. Plemeniti Intef je u kraljevoj milosti i svakako će ga na tonagovoriti. Istinu govoreći, ima i dobar razlog da to učini. Sad si krivac zbog pobune." "Neželim živjeti ako Lostris neće biti moja žena. Ako mi je kralj oduzme, može uzeti i mojuglavu kao svadbeni poklon." Rekao je to tako jednostavno, da mi je bilo teško hiniti Jjutnju i

pribjeći nekom prezirnom tonu. "Pričaš kao stara i nemoćna žena: prepuštaš se sudbini bezborbe. Tvoja ljubav je stvarno tako velika i besmrtna, da se niti ne želiš boriti za nju." "Kakose može boriti protiv boga i kralja?", upita Tanus tiho. "Kralja kojem si prisegao na odanost,praiskonskog i poput sunca nedodirljivog boga." "Kao kralj, on ne zaslužuje tvoju odanost: tosi jasno rekao u svom govoru. To je slab i kolebljiv starac koji je podijelio dva kraljevstva ibacio na koljena Ta-Meri." "A kao bog?", potiho je upitao Tanus. Moj ga odgovor gotovo inije zanimao, premda sam ja znao da je bio vrlo religiozan, kao i mnogi drugi veliki ratnici."On, bog?, odvratio sam podsmješljivim tonom. "Ti imaš veće božanstvo u svom maču negošto ga on ima u tom malom, mlohavom tijelu." "Što predlažeš, onda?", upita Tanus hinjenoblagim tonom. "Što bi htio da napravim?" Duboko sam odahnuo i zatim mu rekao: "Tvojičasnici i tvoji ljudi bi te slijedili čak i na drugi svijet. Narod te voli zbog tvoje hrabrosti iosjećaja časti..." Prekinuo sam, jer me njegov izraz obeshrabrio da nastavim. Šutio je kolikodvadeset otkucaja srca, zatim mi naredio ispod glasa: "Nastavi! Reci to što želiš reći.""Tanuse, ti bi bio najplemenitiji faraon koju bi Ta-Meri, naša zemlja, upoznala u tisućugodina. Ti i moja gospodarica tebi uz bok na prijestolju, mogao bi vratiti veličinu ovoj zemljii ovom narodu. Pozovi svoj odred, povedi svoje ljude nadgradenom cestom do mjesta gdje,neobranjen i ranjiv, leži faraon. Prije sutrašnjeg svitanja mogao bi postati vladar GornjegEgipta. A za godinu dana mogao bi pobijediti Uzurpatora i ujediniti dva kraljevstva." Skočiosam na noge i unio mu se u lice. "Tanuse, plemeniti Harrabe, sudbina tebe i žene koju voliš tečeka. Ščepaj ih svojim snažnim ratničkim rukama." "Ratničke ruke, da." Ispružio mi ih je predlicem. "Ruke koje su se borile za moju domovinu i zaštitile zakonitog kralja. Činiš mimedvjedu uslugu, stari moj. Ovo nisu ruke izdajice. A moje srce nije srce krivokletnika koji jespreman uništiti jednog bđga i zauzeti njegovo mjesto." 3 Zajaukao sam od muke. "Ti bi bionajveći faraon u posljednjih petsto godina i ne bi bio prisiljen proglasiti se božanskim, ako teta pomisao vrijeđa. Odluči! Preklinjem te, zbog našeg Egipta i žene koju obojica volimo." "Bili Lostris voljela izdajicu kao što je voljela vojnika i rodoljuba? Mislim da ne bi." Tanusodmahnu glavom. "Svejedno bi te voljela", započeo sam, ali on me prekinuo "Nećeš meuspjeti nagovoriti. Lostris je kreposna. Izgubio bih pravo na njeno poštovanje, postavšiizdajica i kradljivac. A iznad svega ne bih više mogao poštovati samog sebe, ni smatrati dazaslužujem njenu nježnu ljubav, kad bih učinio to na što me nagovaraš. Ne govori više otome, ako ti je stalo do mog prijateljstva. Ne mogu potraživati dvostruku krunu i nikad nineću. Neka me Horus sasluša i odvrati pogled s mog lica ako ikad prekršim ovu zakletvu.Rasprava je bila završena. Dobro sam poznavao tu veliku budaletinu koju sam volio svimsrcem. Vjerovao je u to što je rekao i održao bi to pod svaku cijenu. "Što ćeš onda napraviti, kvragu i tvoje tvrdoglavo srce?!", prasnuo sam. "Sve ovo što govorim ne znači ti ništa. Želiš lisam suprotstaviti se ovom stanju? Jesi li odjednom postao previše mudar da poslušaš mojsavjet?" "Spreman sam saslušati tvoj savjet, ukoliko je smislen." Tanus me posjeo pored sebe."Hajde, Taita, pomozi nam. Potreban si Lostris i meni više nego ikada. Nemoj nas napustiti.Pomozi nam da iznađemo časno rješenje." "Bojim se da ne postoji", uzdahnuo sam. Moji suosjećaji bili poput komadića drveta koji vuče poplava Nila. Ako se vjeć ne želiš domoćikrune, ne možeš ni ostati ovdje. Moraš oteti Lostris i odvesti je daleko." Pogledao me podmjesečinom. "Da napustim Egipat. Ne možeš to ozbiljno misliti. Ovo je moj svijet, Lostrisinsvijet." "Ne!", poviknuh. "Nisam tako mislio. U Egiptu postoji još jedan faraon kojemu supotrebni ratnici i pošteni ljudi. Ti mu možeš mnogo ponuditi. Tvoja slava u Donjem Egiptunije ništa manja nego ovdje u Karnaku. Ukrcaj Lostris na Horušov Dah i kreni prema sjeveru.Nijedan vas drugi brod ne može stići. Uz ovaj vjetar i ove struje, za deset dana se možešpojaviti na dvoru faraona u Memfisu i prisegnuti mu na vjernost." "Tako mi Horusa, još neodustaješ da od mene načiniš izdajicu!", prekinu me Tanus. "Prisegni na vjernost Uzurpatoru,kažeš ti. A što je s vjernošću na koju sam prisegao pravom faraonu Mamosu? Tebi to ništa neznači? Tko sam ja da polažem istu prisegu svakom kralju ili odmetniku koji mi se nađe na

putu. Prisega nije nešto što se može trampiti ili povući, Taita: to je za cijeli život. Ja samprisegnuo pravom faraonu Mamosu." "Taj će se pravi faraon vjenčati sa ženom koju voliš inaredit će da tebe zadave", tužno sam mu napomenuo, a primijetio sam da se ovog putapokolebao. "Imaš pravo, naravno. Ne smijemo ostati u Karnaku. Neću, međutim, postatiizdajica i neću prekršiti svoju svečanu prisegu podižući mač na svog kralja." "Tvoj osjećajčasti je za mene prekompliciran." Nisam to mogao izgovoriti bez tona sarkazma u svom glasu."Znam samo da će to biti uzrokom smrti sviju nas. Rekao si mi ono što ne želiš učiniti: sad mireci što želiš učiniti kako bi spasio sebe i moju gospodaricu Lostris užasne sudbine." "Da,stari moj, imaš pravo što se ljutiš na mene. Tražio sam od tebe pomoć i savjet i kad si mi ihdao, odbio sam ih. Budi strpljiv sa mnom." Skočio je na noge i počeo je kružiti poput leopardau faraonovom zvjerinjaku, mrmljajući nešto sebi u bradu, odmahujući glavom kao da će sesuočiti s nekim protivnikom. Konačno se zaustavio. Ne želim postati izdajica ali, s bolom usrcu, pomirit ću se s time da postupim poput kukavice. Ako Lostris pristane, i samo tada, bitću pripravan na bijeg. Odvest ću je daleko iz ove zemlje koju toliko volimo." "Gdje ćetepoći?", upitah. "Znam da Lostris neće nikada napustiti rijeku. Ona nije samo moj i njen život,već i njeno božanstvo. Moramo ostati s Hapi, rijekom. Ostaje nam, znači, otvoren samo jedanpravac." Podigao je mišićavu ruku i pokazao prema jugu. "Slijedit ćemo Nilu unutrašnjostAfrike, u zemlju Cush i još dalje. Prijeći ćemo katarakte, u divlje i neistražene zemlje u kojese civilizirani čovjek još nikad nije uputio. Tamo ćemo, možda, budu li bogovi blagonakloni,stvoriti za nasjednu drugu Ta-Meri." "Tko će biti vaši suputnici?" "Kratas, naravno, mojičasnici i moji ljudi koji će nas željeti pratiti. Razgovarat ću noćas s njima i predložiti im da seodluče. Pet brodova, možda, i posada koja će njima upravljati. Moramo biti spremni dakrenemo u zoru. Vratit ćeš se u nekropolu i dovesti mi Lostris." "A ja?", tiho sam upitao."Hoćeš li me povesti sa sobom?" "Ti?", Tanus se nasmijao. Sad kad je donio odluku, njegovoje raspoloženje uzletjelo uvis poput sokola puštenog s ruke u rukavici. "Lišio bi se svog vrta isvojih knjiga, predstava i gradnji hramova? Naš će put biti opasan, a život težak. Hoćeš li tostvarno, Taita?" "Ne mogu dopustiti da podeš sam, a ne držim te za rame kako bih tesputavao. Prema kojim ludostima i opasnostima bi poveo moju gospodaricu, ako ne budemene koji će te voditi?" "Dođi!", naredio je Tanus i udario me rukom po leđima. "Nisamnikada posumnjao da nećeš doći s nama. Uostalom, znam da Lostris nikad ne bi otputovalabez tebe. A sada je dosta brbljanja. Imamo mnogo toga za napraviti. Kao prvo, kazat ćemoKratasu i ostalima za našu namjeru i reći im da odluče. Zatim se moraš vratiti u nekropolu idovesti Lostris, dok ću ja pripremiti sve što je potrebno za odlazak. Poslat ću s tobom tucetsvojih najboljih ljudi, ali moramo raditi brzo. Prošla je ponoć i već smo u trećem bdijenju..."Bio sam glupi sentimentalac, ali bio sam uzbuđen kao i on dok smo se žurno vraćali u taborregimente, u podnožju hrama i nadgradene ceste. Bio sam toliko euforičan da je mojeopažanje opasnosti bilo smanjeno. Tanus je bio taj koji je opazio pogibeljnu kretnju prednama; ščepao me za ruku i odvukao u zaklon ispod jednog slabašnog stabla rogača."Naoružani odred", promrmljao je. Vidio sam odsjaj s brončanih vrhova kopalja. Odred je biobrojan: trideset ili četrdeset ljudi, izračunah. "Možda su to pljačkaši ili izvidnici koji su došliiz Donjeg Egipta", promrmljao je Tanus. Uznemiravalo me tajanstveno kretanje ratnika. Nisuprilazili putem na nasipu, već su se približavali po otvorenom polju i raspršili se kako biopkolili Tanusov tabor na obali rijeke. "Ovuda!", izvježbanim okom ratnika Tanus je opaziojedan plitak jarak koji se spuštao prema rijeci i poveo me u tom pravcu. Skočili smo dolje itrčali dok nismo stigli do ruba okružja tabora: Tanus je na to izletio iz jarka i probudio svojeljude snažnim povikom. "Na oružje! K meni, Modri! Rasporedite se oko mene!" To je biopovik Čuvara Modrog Krokodila kojeg su istog časa prenijeli dočasnici svakog voda. Tabor jeodjednom oživio. Ljudstvo koje je pozaspalo oko ognjišta, poskočilo je na noge i prihvatilo seoružja, dok su se šatori časnika počeli otvarati, kao da su očekivali Tanusovu naredbu.Potrčali su na svoja mjesta isukanih mačeva i spazio sam Kratasa u prvom redu. Bio sam

iznenađen brzinom njihove reakcije, premda sam znao da su svi bili iskusni veterani. Prijenego što sam uspio udahnuti tucet puta, oni su se već rasporedili s podignutim štitovima iuperili su prema naprijed duga koplja, negdje u mrak. Mora da su nepoznati pljačkaši ostaliiznenađeni kao i ja, jer je, iako sam još mogao razaznati nejasne silhuete mnogih ratnika isvjetlucanje njihovog oružja, izostao žestoki napad koji smo očekivali. U tenutku kad jeTanus opazio da se odred rasporedio, naredio je napredovanje. Često smo raspravljali oprednostima napadačkog djelovanja u odnosu na obranu; a sad su se jedinice pokretale,pripravne jurnuti u napad na Tanusovu naredbu. To je sigurno bio zastrašujući prizor za ljudekoji su zastali u mraku, jer je glas koji nas je zazvao odavao pomalo paničan ton. "Mi smofaraonovi ljudi i ovdje smo po faraonovom nalogu. Nenojte napasti." "Stojte, Modri!", Tanusje zaustavio napredovanje i povikao: "Kojem faraonu služite, Crvenom Uzurpatoru ili pravomkralju?" "Služimo pravom kralju, božanskom Mamosu, vladaru Gornjeg i Donjeg Egipta. Jasam njegov glasnik." "Stupi naprijed, kraljev glasnice, koji se šuljaš noću poput lopova.Pristupi i reci što hoćeš!", naredio je Tanus. No, dodao je potiho, obrativši se Kratasu: "Budispreman na nekakvu podlost. Osjećam joj miris u zraku. Daj pojačati vatru. Potrebno nam jesvjetla." Kratas je izdao naredbu i snopovi suhe trstike bačeni su na ognjišta. Podigao seplamen i raspršio tamu. U crvenom odsjaju voda čudnog odreda prišao je i povikao: "Mojeime je Neter, Najbolji od Desettisuća i zapovijedam faraonovom tjelesnom stražom. Nosimfaraonov Pečat da uhitim plemenitog Tanusa Harraba". "Tako mi Horusa, laže!", zarežao jeKratas. "Ti nisi ovlašteni izaslanik i nemaš punomoć. Vrijeđa tebe i naš odred. Prepusti tonama, a ja ću mu nabiti Sokolov Pečat u stražnjicu." "Stani!", viknu Tanus. "Čujmo što ima zareći." Ponovno je podigao glas: "Pokaži nam Pečat, satnice Neter." Neter ga je pokazao: bio jemodri keramički kipić u obliku sokola. Sokolov Pečat je bio osobni kraljev simbol i tkogod gaje nosio mogao je nastupiti sa svim faraonovim ovlastima. Nitko, pod prijetnjom smrću, nijemu se smio ispriječiti u njegovoj zadaći. Nositelj je odgovarao samo kralju. "Ja sam plemenitiTanus Harrab", izjavio je Tanus. "I prepoznajem Sokolov Pečat." "Moj gospodaru! Mojgospodaru!", prosiktao je Kratas. "Nemoj ići kralju: čeka te sigurna smrt. Razgovarao sam sdrugim časnicima. Odred je uz tebe, dapače, cijela je vojska uz tebe. Ako nam narediš,postavit ćemo te za kralja prije nego što svane dan." "Moje uho je gluho na ove riječi", potihoje odgovorio Tanus, ali u njegovom se glasu osjećao neki prijeteći prizvuk, znakovitiji od bilokojeg usklika. "Ali, samo ovog puta, Kratasu, sine Mavdumov. Sljedećeg puta kad budešgovorio o'izdaji, vlastitim ću te rukama predati kraljevom bijesu." potom se okrenuo premameni i odveo me na stranu. "Prekasno je, stari moj. Bogovi se ne slažu s našom odlukom.Moram se prepustiti kraljevoj blagonaklonosti. Ako je zaista bog, moći će pročitati moje srcei uvidjeti da u njemu ne postoje zle namjere." Dodirnuo me za ruku, a ta je gesta govorila višeod nekog srdačnog zagrljaja. "Pođi do Lostris, reci joj što se dogodilo i zašto. Reci joj da jevolim i štogod se dogodilo, voljet ću je i dalje, u ovom i u sljedećem životu. Kaži joj da ću ječekati, ako treba i do kraja vječnosti." Zatim je Tanus vratio mač u korice i, praznih rukukrenuo prema nositelju Sokolovog Pečata. "Spreman sam povinovati se kraljevoj naredbi",jednostavno je rekao. Njegovi su ljudi siktali i režali i udarali mačevima po štitovima, aliTanus se okrenuo i ušutkao ih jednim pokretom ruke i onda prišao Neteru. Kraljeva straža gaje okružila i svi su se udaljili brzim korakom duž ceste na nasipu u smjeru nekropole. Tabor jebio pun ozlojeđenih mladića, kad sam ih napustio i pošao za Tanusom i njegovom pratnjomna primjerenom razmaku. Stigao sam u nekropolu i uputio se odmah u boravak mojegospodarice Lostris. Strašno me zaboljelo kad sam vidio da je napušten. Tamo su bile samotri crne robinje koje su, uz uobičajeni nemar, upravo završavale sa slaganjem njene odjeće usanduk od cedrovine. "Gdje je vaša gospodarica?", zapitao sam. Ona koja je bila maloodraslija i bezobraznija od ostalih stavila je prste u nos i bahato odgovorila. t "Tamo gdje je tine možeš dostići, eunuše." Ottale su se nasmijale na njene riječi. Sve su mi zavidjele zbognaklonosti koju mi je moja gospodarica poklanjala. 5 "Jasno mi odgovori, bezobraznice, ili ću

te izbičevati". To sam već bio učinio, pa je djevojka namrgođeno procijedila: "Odveli su je ufaraonov harem, a ti tamo nemaš nikakvog utjecaja. Iako nemaš muda, stražari te nikad nećepustiti da uđeš medu kraljevske žene." Bila je u pravu; no, svejedno sam morao pokušati.Moja me gospodarica trebala više nego ikada. Kao što sam se i bojao, stražari na vratimakraljevog harema bili su neumoljivi. Znali su tko sam, ali bilo im je naređeno da ne pustenikoga, pa niti članove njene pratnje, da se približe Lostris. Stajalo me to jednog zlatnogprstena, ali unatoč ovoj žrtvi, jedino što sam postigao bilo je obećanje jednog stražara da ćejoj prenijeti moju poruku. Napisao sam je na komadiću papirusa i time sam je pokušaoohrabriti. Nisam se usudio prenijeti joj sve što se dogodilo niti joj javiti o opasnosti u kojoj seTanus nalazio. Nisam ga smio niti spomenuti: no, svejedno, morao sam je uvjeriti u njegovuljubav i zaštitu. Cijena koju sam platio sigurno nije bila vrijedna moje investicije. Štoviše,poslije sam saznao da je moje zlato otišlo uzalud, jer Lostris nije dobila moju poruku. Nemožeš vjerovati nikome u ovom podlom svijetu. Neću ponovno vidjeti Tanusa ni mojugospodaricu, sve do večeri zadnjeg dana Ozirisove svetkovine. Blagdan je završio kao što je ipočeo, u božjem hramu. I ovog se puta činilo da se sve stanovništvo Velike Tebe skupilo udvorištima. Bili smo toliko stisnuti da sam jedva disao. Bio sam jako tužan i vrlo malo samspavao ove dvije noći za redom zbog briga i napetosti. Pored toga što sam bio nesiguran okoTanusove sudbine, dobio sam težak zadatak od mog gospodara Intefa da organiziramsvadbenu ceremoniju, a taj je nalog bio u suprotnosti s mojim željama. Osim toga, odvojili sume od moje gospodarice, a to mi je bilo nepodnošljivo. Ne znam kako, ali sam izdržao utome. Čak su i robovi bili zabrinuti za mene; govorili su da nisu nikad vidjeli tako izblijedjelumoju ljepotu i takosumorno moje raspoloženje. Dvaput sam se, tijekom beskrajnojfaraonovog govora, uhvatio kako klecam, gotovo da padam u nesvijest. Nametnuo sam sebida izrdržim, dok je kralj recitirao svoje banalnosti i poluistine kojima je pokušavao prikritipravo stanje u kraljevstvu i nastojao umiriti narod. Kao što se moglo i pretpostaviti, nije senikad direktno osvrnuo na sjevernog Crvenog Pretendenta, niti na građanski rat koji nam jeprijetio, osim na posve zaobilazan način. "Ova burna vremena...", govorio je, ili bi senadovezao na problem odmetništva i ustanka, uvijek govoreći uopćeno. Međutim, nakon štoje govor pomalo odmakao, primijetio sam da se dotaknuo svake teme koje je Tanus spomenuou svom govoru, pokušavajući ih riješiti. Istna, to je radio na svoj uobičajeni nespretan ioklijevajući način; ali privukla mi je pažnju već sama činjenica da je vodio računa oTanusovim riječima. Lagano sam napredovao kroz gužvu dok nisam konačno ugledaoprijestolje. U tom je trenutku vladar govorio o bezobraštini robova i o nepristojnom ponašanjunižih klasa. To je bio još jedan problem koji je Tanus načeo, pa me zabavljalo faraonovorješenje. "Od sada nadalje gospodar će moći kazniti neposlušnog roba s pedeset udarca bičemi neće se za odobrenje morati obratiti sudu", objavio je. Osmijehnuo sam se prisjetivši se da jeprije dvanaest godina taj isti kralj izazvao krizu Vlade potpuno suprotnim ukazom od oveposljednje objave. U vrijeme svog uspona bio je idealist, te je čak predložio ukidanje drevne ičasne institucije ropstva. Želio je osloboditi sve robove u Egiptu. Čak i nakon toliko vremenabila mi je neshvatljiva takva ludost. Premda sam i ja sam rob, držim da je ropstvo institucijana kojoj se temelji veličina neke države. Rulja ne može upravljati sama sobom. Vladu trebapovjeriti samo onome koji je rođen i obučen da njome upravlja. Sloboda je privilegija, a nijepravo. Puku je potreban jak gospodar, jer bez kontrole zavladala bi anarhija. Apsolutni vladari ropstvo su stupovi sustava koji nam je dozvolio da postanemo civilizirani. Bilo je poučnovidjeti kako su se i sami robovi pobunili pretf mogućnošću da im se nametne sloboda. U tovrijeme bio sam vrlo mlad, ali i ja sam se uznemirio zbog perspektive da bih mogao bitiisključen iz toplog i sigurnog kutka u nastambi dječaka i da ću morati čeprkati po smeću shordom drugih oslobođenih robova da bih došao do korice kruha. Bolje je imati lošeggospodara nego nikakvog. Naravno da je ta ludost gurnula kraljevstvo u kaos. Vojska je bilana rubu pobune. Da je Crveni Pretendent sa sjevera znao iskoristiti priliku, možda bi povijest

imala drugačiji tijek. Na koncu je naš vladar na brzinu povukao tu nesretnu objavu oravnopravnosti i uspio je sačuvati prijestolje. Prošlo je tek malo više od desetljeća, a sada jeobjavljivao strože kazne za neposluh robova. Bilo je to tipično za tog kolebljivog i smotanogvladara, tako da sam se pravio da brišem čelo, kako bih prikrio prvi osmijeh koji se na momlicu pojavio u posljednja dva dana. "Običaj samoosakaćenja u cilju izbjegavanja vojne službeubuduće će biti strogo obeshrabren", nastavio je kralj. "Sposobni mladići koji će zbog tograzloga tražiti oslobađanje, bit će privedeni pred sud od tri vojna časnika, od kojih će baremjedan biti višeg čina..." Ovog je puta moj osmijeh bio odbojnog odobravanja. Faraon je bio napravom putu. Volio bih vidjeti Menseta i Sobeka kako pokazuju svoj osakaćeni palac nekomveteranu iz riječnih ratova; tko zna koliku bi sućut mogli očekivati, "...globa za taj prekršaj bitće tisuću zlatnih prstenova." Tako mi debelog Sethovog trbuha, ova dva mladića imat će očemu misliti, a moj će gospodar Intef morati platiti za njih. Unatoč ostalim brigama, počeosam osjećati neko zadovoljstvo. Faraon je nastavio: "Počevši od danas, počinit će prekršajkažnjiv s dva zlatna prstena prostitutka koja će obavljati svoj zanat na javnom mjestu koje nijeu tu svrhu predviđeno odlukom suda..." Ovog sam puta jedva zadržao smijeh. Na indirektannačin, Tanus će učiniti poštenima i pristojnima sve ljude u Tebi. Pitao sam se na koji će načinmornari i vojnici na slobodnom izlasku prihvatiti to uplitanje u njihovu zabavu. Periodfaraonove oštroumnosti je kratko trajao: pa i budale znaju da je ludost pokušati zadiratizakonom u stvari koje se tiču seksa. Bez obzira na moje sumnje u pogledu mudrosti kraljevihodluka, osjećao sam kako me prožima neko treperavo uzbuđenje. Bilo je jasno da je ozbiljnoshvatio svako pitanje koje je Tanus iznio. Kako je, onda, moguće da ga sad osuđuje zbogizdaje? -upitao sam se. Ali, faraon još nije bio gotov. "Dana mi je na znanje činjenica da supojedini državni funkcionari zloupotrijebili povjerenje koje im je dano. Oni koji su biliovlašteni da prikupljaju poreze i rukovode javnim fondovima, bit će pozvani da polože računao bogatstvima koja su završila u njihovim rukama, dok će krivci za malverzacije i primanjemita biti osuđeni na smrt gušenjem." Prisutni su uzdahnuli u nevjerici. Zar je moguće da kraljstvarno želi stati na kraj poreznicima? Na to se u dnu sale začuo jedan glas: "Faraon je velik!Živio faraon!" Svi su prihvatili povik i hram je odjekivao od klicanja. Izgledalo je da kralj nijebio navikao na spontano klicanje. Iako sam bio daleko od prijestolja, znao sam da mu to godi.Njegovo tmurno lice se ozarilo i izgledalo je da mu je dvostruka kruna na glavi lakša. Bio samsiguran da je to uvećavalo Tanusove mogućnosti da izbjegne krvnikovu omču. Kad seklicanje utišalo, kralj je nastavio po svom običaju prizemljivati sve što je tek postigao. "Mojvjerni veliki vezir, plemeniti Intef, imat će isključivi zadatak u ovoj istrazi o ponašanju javnihčinovnika i sve ovlasti za obavljanje pretresa i uhićenja, kao i pravo na život i smrt."Imenovanje je bilo popraćeno mlitavim pljeskom, pa sam to iskoristio da prikrijem sardoničanosmijeh. Faraon je upravo slao izgladnjelog leoparda da broji njegove kokoši. Moj će segospodar Intef lijepo zabavljati u kraljevskoj riznici, i napravit će preraspodjelu državnogblaga, kad je već dobio nalog da vodi račune; tako će moći musti poreznicima svu njihovutakozvanu uštedu. Faraon je imao izvanrednu sposobnost da najplemenitije osjećaje pusti dase nasuču na hridima, zahvaljujući svom nespretnom vodstvu. Pitao sam se koju će još ludostuspjeti učiniti prije kraja ovog govora i nisam morao dugo čekati. "Već neko vrijeme imamozbiljnih razloga za brigu glede nezakonitosti koje postoje u Gornjem Egiptu i kojepredstavljaju H. opasnost za živote i dobra poštenih građana. Svojedobno sam dao naredbe dase taj problem riješi. No, svejedno, to pitanje mi je ponovno nedavno predstavljeno, na takonepravedan i neprimjeren način da je smrdilo na pobunu, tijekom Ozirisove svetkovine. To,međutim, ne opravdava izdaju i huljenje, napad na kraljevu osobu i božanstvo." Faraon jenačinio znakovitu pauzu. Bilo je jasno da se to odnosi na Tanusa i još jednom sam posumnjaou njegov razum. Energičan faraon ne bi narodu objašnjavao svoje motive, niti bi tražionjegovo odobravanje. Jednostavno bi objavio presudu i zaključio stvar. "To se odnosi,naravno na Tanusa Harraba, koji je odigrao ulogu velikog boga Horusa na predstavi o Ozirisu.

Uhićen je zbog pobune. Moji su savjetnici podijeljeni u vezi s njegovom krivicom. Neki želeda plati najtežom kaznom..." Vidio sam Intefa, podno prijestolja, kako je za trenutak odvratiopogled, a to je samo potvrdilo ono što sam već znao: poglavito je on želio Tanuso smaknuće."A, drugi misle da su njegov govor stvarno nadahnule božanske sile i da to nije govorio glasTanusa Harraba, već glas boga Horusa. Ako bi tako bilo, očito je da ovaj smrtnik ne snosinikakvu krivicu zbog toga što je božanstvo odlučilo progovoriti njegovim ustima." To je biloispravno razmišljanje, ali faraon koji je zaslužio dvostruku krunu ne bi se ponizio ovoobjasniti toj rulji običnih vojnika, mornara i seljaka, trgovaca, radnika i robova koji su gotovosvi bili pod utjecajem vina i tulumarenja. Dok sam razmišljao o tome, kralj je izdao naredbusatniku svoje tjelesne straže koji je stajao podno prijestolja. Prepoznao sam ga: bio je to Neter,časnik poslan da uhiti Tanusa. Udaljio se i nakon nekoliko trenutaka ponovno se pojavio,predvodeći Tanusa iz svetišta u dnu sale. Srce mi je poskočilo u grudima kad sam vidio svogprijatelja; s radošću i nadom zamijetio sam da nije bio vezan i nije imao lance oko gležnjeva.Mada nije imao oružja, niti simbola svojeg čina i nosio je samo jednostavnu bijelu suknju,hodao je svojim uobičajenim, gipkim i hitrim korakom. Bio je neozlijeđen, ne računamo lipovredu na čelu koju mu je zadao Rasfer. Nisu ga tukli, ni mučili, pa sam počeo osjećatiizvjestan optimizam. Nisu se odnosili prema njemu kao osuđeniku. Trenutak poslije,međutim, moje nade su se rasplinule. Tanus se bacio ničice ispred prijestolja, a kad je ustao,faraon ga je strogo pogledao i progovorio kreštavim glasom: "Plemeniti Tanuse Harrabe,optužen si za izdaju i pobunu. Proglašavam te krivim za oba zločina i osuđujem te na smrtdavljenjem, kaznom za izdajice." Dok je Neter stavljao Tanusu oko vrata laneno uže, začuo sejauk iz gomile. Jedna je žena kriknula i odmah su hramom odjeknule jadikovke i žalosnozavijanje. Nije se nikad dogodilo da smrtna presuda bude objavljena na takvim svečanostima:ništa ne bi moglo jasnije pokazati ljubav koju je narod gajio prema Tanusu. I ja sam zajecao, asuze su mi izbrazdale lice i padale mi na grudi. Kraljevska straža je krenula prema svjetini,koristeći se dršcima kopalja kako bi je ušutkala, ali uzalud. Povikao sam ih petnih žila:"Smiluj se, milosrdni faraone! Milost za plemenitog Tanusa!" Jedan od stražara me udario uglavu i pao sam na tlo, ošamućen, ali su drugi prihvatili moju molbu: "Milost, milost,božanski Mamose!" Straža se morala dobrano pomučiti da uspostavi bar prividan red, ali sužene nastavile jecati. Tek kad je faraon ponovno progovorio, zavladala je tišina i svi su mogličuti njegovu odluku: "Osuđenik se žalio na nezakonitost koja prožima kraljevstvo. Zatražio jeod prijestolja da iskorijeni bande pljačkaša koje haraju zemljom. Osuđenik je proglašenherojem i mnogi kažu da je moćan ratnik. Ako je to istinito, onda bi on bio pogodniji od bilokoga da provede mjere koje je zazivao." Prisutni su zbunjeno šutjeli. Nadlanicom sam otrosuze i napeto sam osluhnuo kako bih čuo što sad slijedi: "Zbog toga se smrtna presuda odgađana dvije godine. Ako je osuđenika zaista nadahnuo bog Horus dok je držao svoj izdajničkigovor, taj će ga isti bog poduprijeti u zadatku kojicu mu sada povjeriti." Zavladala je tišina.Izgledalo je da nitko ne shvaća to što je čuo: a nada i očaj su istom mjerom ispunjavali mojesrce. Na kraljev znak, pristupio je jedan od ministara krune noseći pladanj na kojem je stajaominijaturni modri kipić. Faraon ga je uzeo i rekao: "Predajem plemenitom Tanusu Harrabukraljevski Sokolov Pečat. Pod njegovim znamenom smjet će mobilizirati sve ljude i ratnematerijale koje drži potrebnima za taj zadatak. Moći će upotrijebiti sva sredstva koja želi initko ga u tome ne smije spriječiti. Bit će kraljev predstavnik pune dvije godine i odgovarat ćesamo kralju. Na isteku ovog roka, posljednjeg dana Ozirisove svetkovine, pristupit ćeprijestolju sa samrtnom omčom oko vrata. Ako neće ispuniti svoju zadaću, omča će sestegnuti i on će umrijeti udavljen na istom mjestu gdje sada stoji. Ako bude izvršio svojzadatak, ja ću mu, faraon Mamos, svojim rukama skinuti omču i zamijeniti je zlatnimlancem." Nitko nije prozborio i nitko se nije pomakao. Očarani, gledali su u faraona koji jenačinio pokret kukastim žezlom i bičem: "Plemeniti Tanuse Harrabe, dajem ti u zadatak daiskorijeniš odmetnike iz Gornjeg Egipta, kao i bande pljačkaša koji haraju ovom zemljom. U

roku od dvije godine uspostavit ćeš red i mir: ako ne uspiješ, bit će to na tvoju štetu." Začuose gromoglasan i divlji krik, poput olujne tutnjave koja se stušti na kamenitu obalu. Iako susvi klicali, ja sam bio žalostan. Zadatak koji mu je faraon namijenio bio je pretežak da bi gajedan smrtnik mogao obaviti. Oblak smrti se samo udaljio od Tanusa. Znao sam da će za dvijegodine, tako mlad i ponosit, biti mrtav na istom mjestu gdje sada stoji. Potištena poputizgubljene duše, stajala je sama u mnoštvu, s rijekom zaštitnicom za svojim leđima i moremlica pred sobom. Dugačka lanena tunika padala joj je sve do gležnjeva, obojena sokom volka,boje najboljeg vina koja je odavala nevinu nevjestu. Raspuštena kosa spuštala se po ramenimau mekom valu, koji se sjajio na suncu kao daje bljesnuo nekim unutarnjim plamenom. Na kosije nosila svadbeni vijenac isprepleten dugim stabljikama lotosa. Cvjetovi su bili nezemaljskimodrog plavetnila, a srca kao čisto zlato. Lice joj je bilo bijelo poput netom samljevenogbrašna. Njene oči, velike i tamne, bolno su mi prizivale djevojčicu koju sam prošlih godinatoliko puta budio iz noćnih mora, kad bih upalio svjetiljku i ostao sjediti pored nje dok se nebi ponovno uspavala. Ovog joj puta, međutim, nisam mogao pomoći, jer je mora bilastvarnost. Nisam joj se mogao približiti, jer su je okruživali svećenici i faraonovi stražari kao iprethodnih dana i ne bi dopustili pristup. Moja curica je bila zauvijek izgubljena i ta mi jepomisao bila nepodnošljiva. Svećenici su podigli svadbeni baldahin od trske na obali Nila imoja je gospodarica Lostris očekivala da mladoženja dođe po nju. Njoj uz bok stajao je njenotac, sa Zlatom za hrabrost koji mu je blistao oko vrata i sa smiješkom kobre. Konačno jestigao i kraljevski mladoženja, uz svečani tutanj bubnja i zvuk truba. Za mene je taj svadbenimarš bio najtužniji zvuk na svijetu. Faraon je nosio nemes i u ruci je držao žezlo, ali unatočkraljevskom blještavilu, ipak je to bio maleni, debeli starac tužna lica. Nisam mogao a da sene prisjetim jednog drugog mladoženje koji je mogao stajati ispod tog istog baldahina uz bokmojoj gospodarici, samo da su bogovi bili blagonakloniji. Ministri i velikodostojnici suokruživali faraona i skrivali mi tako moju gospodaricu. Bez obzira na činjenicu što sam bioprisiljen organizirati svaku pojedinost, isključili su me iz svadbene ceremonije i jedva samuspijevao nazrijeti Lostris.. Vrhovni Ozirisov svećenik oprao je ruke i noge mladencima teknatočenom vodom iz Nila koja je simbolizirala čistoću njihove veze. Zatim je kralj otkinuozalogaj obrednog pšeničnog kruha i jionudio je mladoj u znak zaloga. Vidio sam lice mojegospodarice, »k joj je kralj stavljao komadić kruha medu usne. Nije ga uspjela sažvakati niprogutati, zadržala ga je u ustima kao da je kamen. Nakon toga su mi ponovno zaklonilipogled: i tek kad sam začuo lom prazne žare u kojoj se nalazilo svadbeno vino i koju jemladoženja razbio udarcem mača, shvatio sam da je sada sve gotovo i da je Lostris za Tanusapostala zauvijek nedostižna. Svjetina se razmaknula i faraon je poveo novopečenu suprugu doruba platforme kako bi je narod upoznao. Svi su iskazivali svoju ljubav prema Lostris zboromuzvika koji se nastavljao sve dok me nije zaglušio. Htio sam izbjeći gužvi i pronaći Tanusa.Iako je ponovno bio slobodan, nije prisustvovao ceremoniji. Bio je možda jedini čovjek, učitavoj Tebi, koji nije došao na obalu rijeke. Znao sam da me, gdjegod se nalazio, očajničkitrebao, kao što sam i ja trebao njega. Toga tragičnog dana jedinu smo utjehu mogli naći jedanu drugome. Nisam se, međutim, mogao udaljiti. Morao sam ostati do posljednjeg trenutka.Naposljetku je moj gospodar Intef istupio kako bi se oprostio od kćeri. Zagrlio ju je dok senad svjetinom nadvila iznenadna tišina. Lostris je djelovala posve nepokretno, stegnuta u tomzagrljaju. Ruke je opustila niz bokove, a lice joj je bilo blijedo kao smrt. Otac se odmaknuo,ali još je držao za ruku dok se obraćao prisutnima, nudeći kćeri obredni poklon. Prematradiciji to je bio dar isključen iz miraza i direktno namijenjen ženiku. Samo su se plemići,međutim, držali tog običaja čiji je cilj bio da nevjesti osigura neovisnu rentu. "Sada kadnapuštaš moju kuću i moju zaštitu da bi pošla kući svog supruga, nudim ti poklon na rastanku,da bi me se uvijek sjećala kao oca koji te volio. Pomislio sam s gorčinom kako su te riječipotpuno neprimjerene ovim okolnostima. Plemeniti Intef nije nikada volio ikoga na svijetu.No, svejedno, nastavio je s izgovaranjem ove drevne formule, kao da izražava vlastite

osjećaje. "Traži od mene što god hoćeš, najdraža kćeri. Ništa ti neću odbiti ovog presretnogdana." Bilo je uobičajeno da su iznos poklona utanačili otac i kći prije ceremonije. U ovomslučaju, pak, moj gospodar Intef jasno je rekao Lostris što je imala pravo tražiti. Moj mi jegospodar iskazao čast prethodnog dana, da sa mnom prodiskutira o tome, prije nego li će njuobavijestiti o svojoj odluci. "Ne želim biti previše široke ruke, ali s druge strane ne bih htioispasti škrt u faraonovim očima", rekao je. "Recimo, dvije tisuće zlatnih prstenova i pedesetfeddana zemlje, ali ne uz rijeku, neka to bude jasno." Na koncu, slijedeći moj savjet, odlučiose za pet tisuća zlatnih prstenova i sto feddana odlične, navodnjive zemlje, kao poklondostojan kraljevskog vjenčanja. Prema njegovom naređenju, već sam bio pripremio odluku ocesiji zemlje i stavio na stranu zlato podignuto iz jednog tajnog skladišta koje je moj gospodarskrivao od poreznika. I to je pitanje bilo riješeno: sad je Lostris trebala uobličiti svoj zahtjevpred mladoženjom i uzvanicima. Djevojka je, međutim, bila blijeda, šutljiva i zatvorena usebe, kao da ne vidi i ne čuje što se oko nje događa. "Govori, kćeri moja. Što bi željela?" Tonočinske ljubavi sad je već bio usiljen. Protresao je kćerinu ruku da bi joj svratio pozornost."Hajde, reci svom ocu što može učiniti kako bi upotpunio ovaj sretan dan." Moja gospodaricaLostris se stresla kao da se budi iz nekog strašnog sna. Ogledala se uokolo, a suze su prijetileda joj preplave kapke. Otvorila je usta da progovori, ali s usana je potekao samo slabašanvapaj ranjene ptice. Sklopila je usne i u tišini protresla glavom. "Hajde, kćeri, govori."Plemeniti Intef je na jedvice jade zadržavao izraz očinske ljubavi. "Reci mi što hoćeš zasvadbeni poklon i ja ću ti to dati, štogod to bilo." Iako sam stajao vrlo daleko od nje, bio mi jeočit napor koji je Lostris trebala učiniti. No, ovog puta, kad je zaustila, njen je zahtjevodjeknuo iznad naših glava, jasan kao glazba lire. Svatko je u toj svjetini mogao čuti svakunjenu riječ: "Pokloni mi roba Taitu!" U Plemeniti Intef je uzmaknuo za korak, kao da mu jeLostris zabola bodež u želudac. Zurio je u nju preneraženo i otvorio i zatvorio usta, a da nijeglasa ispustio. Samo smo on i ja znali vrijednost poklona koji je Lostris zatražila. Unatočbogatstvima koje je nagomilao za života, nije si mogao dopustiti da plati toliku cijenu. No,brzo se pribrao. Njegov je izraz ponovno bio miran i blagonaklon, iako su mu usukane usneodavale jasan znak ljutnje. "Previše si skromna, kćeri moja. Jedan jedini rob nije poklondostojan faraonove nevjeste. Nije u mojoj prirodi takva škrtost. Više bih volio da prihvatiš darstvarne vrijednosti, dvije tisuće zlatnih prstenova i..." "Oče, već si bio isuviše darežljiv premameni. Ja želim samo Taitu." Intefov osmijeh je bio posve bijel: bijelih zuba, bijelih usana ibijele srdžbe. I dalje je zurio u Lostris i osjećao sam da mu se razum muti. Ja sam bionajvrijednija stvar koju je posjedovao. Nije samo golem raspon mojih talenata njemu biodragocijen. Poznavao sam do u tančine svaki vid njegovih poslovanja, nepoštenih i poštenih.Poznavao sam svakog doušnika i svakog uhodu iz njegove mreže, svaku osobu koju jepodmitio i koja je njega podmitila. Znao sam koje su usluge imale važnu ulogu, koje je tektrebalo odobriti i koje je uvrede trebalo naplatiti. Poznavao sam sve njegove neprijatelje, abilo ih je mnogo; poznavao sam one koje je smatrao prijateljima i saveznicima, a bili sudaleko malobrojniji. Znao sam gdje su skrivena njegova golema bogatstva, koji su bili njegovibankari, njegovi agenti i podmetnuti ljudi, znao sam kako je prikrivao vlasništvo nad velikimposjedima zemlje, gdje su skrovišta dragocjenih metala i dragulja u zakonskim labirintimaspisa o vlasništvu, dionicama i služinčadi. To su sve bili podaci koji bi usrećili poreznike inagnali faraona da promijeni mišljenje o svom velikom veziru. Sumnjam da bi se i samplemeniti Intef mogao prisjetiti i ući u trag svim svojim bogatstvima bez moje pomoći. Nijemogao uredno pratiti i kontrolirati svoje nepregledno carstvo bez mene, jer se držao podaljeod onih sramnijih radnji. Više je volio slati mene da se pobrinem za pojedinosti koje bi gamogle optužiti u slučaju da budu otkrivene. Zbog toga sam poznavao tisuću mračnih tajni,tisuću užasnih pothvata, prisvajanja i iznuda, krađa i ubojstava koji su, svi zajedno, mogliuništiti i tako moćnog čovjeka kao što je veliki vezir. Bio sam mu neophodan. Nije me smioizgubiti: ali pred faraonom i narodom Tebe nije mogao odbiti Lostrisin zahtjev. Plemeniti

Intef bio je čovjek pun bijesa i mržnje. Vidio sam neke njegove napade mahnitosti koje bizgrozile čak i boga Setha. Ali nisam ga nikad vidio toliko bijesnog kao u ovom trenutku, kadga je kći pritisnula leđima uza zid. "Neka pristupi rob Taita", pozva. Shvatio sam da se radi olukavstvu kako bi dobio na vremenu. Užurbao sam se do podnožja svadbenog podija, da mune ostavim vremena da nešto smisli. "Evo me, moj gospodaru", povikao sam. Zurio je u menestrašnim očima. Toliko smo vremena proveli zajedno da mi je mogao govoriti samojednostavnim pogledom. Šutke me promjerio sve dok moje srce nije počelo snažno lupati, aprsti su mi se tresli od straha. Konačno je progovorio gotovo ljubaznim glasom: "Taita, ti si samnom još otkad si bio dječak. Smatram te bratom, prije nego robom. No ipak, čuo si zahtjevmoje kćeri. Ja sam pravedan i plemenit čovjek: nakon toliko godina bilo bi neljudski s mojestrane udaljiti te protiv tvoje volje. Znam da nije uobičajeno dopustiti jednom robu da iskažesvoj stav što se tiče njegovog odredišta, ali i tvoj je položaj neuobičajen. Izaberi, Taita: želiš liostati u svojoj kući, jedinoj koju poznaješ, ja neću imati hrabrosti da te otpustim, čak i ako totraži moja kći." Nije odvajao od mene te svoje strašne žute oči. Nisam kukavica, ali stalo mije do moje sigurnosti. Bilo mi je jasno da gledam smrti u oči i nisam mogao izustiti ništa.Odvratio sam pogled i osvrnuo se prema pogledu moje gospodarice Lostris: u njemu sampročitao tako veliko preklinjanje, samoću i užas, da sam zaboravio na svoju sigurnost. Nisamje moa jao napustiti, ni pod koju cijenu. "Kako se može jedan ponizni rob suprotstaviti voljifaraonove nevjeste? Spreman sam služiti svoju novu gospodaricu", povikao sam iz sveg glasa,nadajući se da će moj glas imati odrješit i muževan ton i da neće biti piskav kao što mi se točinilo. "Dođi, robe", naredila je moja gospodarica. "Zauzmi svoje mjesto iza mene." Dok samse penjao na podij, morao sam proći pored plemenitog Intefa. Jedva je progovorio krozproblijedjele usnice i promrmljao: "Zbogom, dragi moj. Ti si mrtav." Naježio sam se kao dami je otrovna kobra prepriječila put i požurio se zauzeti mjesto u pratnji moje gospodarice,kao da sam stvarno bio uvjeren da ću pronaći utočište pod njenom zaštitom. Ostao sam blizuLostris sve vrijeme ostatka ceremonije i osobno sam je posluživao na svadbenom banketu,potičući je da pojede nešto od ukusnih jela koja su bila prostrta pred njom. Bila je tako blijedai boležljiva, pa sam posumnjao da nije ništa pojela ova posljednja dva dana, nakon njenihzaruka i Tanusove osude. Naposljetku sam je nagovorio da okusi malo razvodnjenog vina, alito je bilo sve. Faraon je vidio kako pije i pomislio je da ona nazdravlja njemu u čast; podigaoje pozlaćeni kalež i osmijehnuo se da joj uzvrati zdravicu, a svi su uzvanici sretno zapljeskali."Taita", promrmljala je moja gospodarica čim je kralj obratio pažnju velikom veziru koji jesjedio s druge strane. "Povraća mi se. Ne mogu ostati više ovdje. Molim te, odvedi me u mojusobu." To je bilo drsko i skandalozno i da nisam mogao preuzeti ulogu liječnika ne bih uspiou svojem naumu; mogao sam, međutim, dopuzati na koljenima kralju uz bok i razgovaratipotiho, a da nisam pobudio komentare medu uzvanicima od kojih su mnogi bili već dobranoopijeni. Kad sam ga malo bolje upoznao, otkrio sam da je faraon miran i ljubazan čovjek, a zato mi je ovog dana pružio prvi dokaz. Saslušao me, a zatim pljesnuo rukama i obratio segostima. "Sad će moja nevjesta poći u svoju sobu i pripremiti se za noć", rekao je, a ovi su senasmijali i prihvatili objavu s pikantnim komentarima i razbludnim pljeskom. Pomogao samsvojoj gospodarici da se podigne, ali je ona uspjela nakloniti se kralju i napustiti salu bezmoje potpore. Kad je stigla do svoje sobe, povratila je vino u zdjelu koju sam joj pridržavao, azatim se srušila u krevet. Imala je samo vina u želucu: kao što sam i sumnjao, nije pojelaništa. "Ne želim živjeti bez Tanusa." Glas joj je bio slabašan, no poznavao sam je dovoljnodobro da bih shvatio kako je njena volja čvrsta kao i uvijek. "Tanus je živ", odgovorio sam,pokušavajući je utješiti. "Mlad je i snažan i živjet će još pedeset godina. Voli te i obećao je daće te čekati koliko god bude trebalo. Kralj je star i neće moći vječno živjeti." Lostris sepridigla i sjela, a njen je glas postao strog i odlučan. "Ja sam Tanusova žena i nitko drugi meneće posjedovati. Radije ću umrijeti." "Na koncu, svi moramo umrijeti, gospodarice." Da samjoj uspio odvratiti pažnju prvih dana braka, znao bih da će izdržati. Ali ona me i predobro

znala. "Znam što želiš učiniti, ali tvoje ljubazne riječi ne služe ničemu. Ubit ću se. Naređujemti da mi pripraviš otrovni napitak." "Gospodarice, ne poznajem umijeće o otrovima." Bio je touzaludan pokušaj i ona ga je odmah otklonila. "Mnogo sam te puta vidjela kako daješ otrovživotinjama koje pate. Zar se ne sjećaš svog starog psa s gnojnom upalom ušiju, ni svojegazele koju je leopard teško ozlijedio? Rekao si mi da je otrov bezbolan, da će ih samouspavati. Pa, dobro, i ja se želim uspavati, biti balzamirana i čekati Tanusa na onome svijetu."Morao sam pokušati uvjeriti je na neki drugi način. "A što će biti sa mnom, gospodarice?Postao sam tvoje vlasništvo tek danas. Kako me možeš napustiti? Što će biti sa mnom? Imajmilosti..." Vidio sam da se dvoumi i pomislio da sam uspio u svom naumu, ali ona jejogunasto podigla glavu. "Neće ti se dogoditi ništa, Taita. Ništa. Moj će otac biti sretan dl teprimi natrag nakon moje smrti." "Molim te, mala moja." Upotrijebio sam prisan izraz kojisam rabio kad je bila mala, u posljednjem pokušaju da je uvjerim. "Razgovarat ćemo sutraujutro. Sve će biti drugačije na dnevnom svjetlu." "Ništa se neće promijeniti", proturječila mije moja gospodarica. "Odvojit će me od Tanusa, a onaj će me smežurani starac željeti u svomkrevetu da mi uradi užasne stvari." Počela je tako glasno pričati da su nas mogli čuti svi ukraljevskom haremu. Srećom, gotovo su svi još bili na banketu; drhtao sam, međutim, pripomisli da bi netko mogao prenijeti faraonu način na koji ga je opisala. Njen glas postao je joškreštaviji, histeričan. "Spremi mi otrov odmah, sada, pred mojim očima. Naređujem ti! Nemojse usuditi odbiti naredbu!" Naredila mi je to toliko glasno da su je čak i čuvari na straži kodvratiju morali čuti. Nisam joj se ponovno usudio proturječiti. "Dobro, gospo moja. Učinit ćuto. Moram poći u svoje odaje po kutiju s lijekovima..." Kad sam se vratio s kutijom podpazuhom, Lostris je već bila ustala i hodala je naprijed-natrag, a oči su joj grozničavo sjale nablijedom licu. "Promatram te. Ne pokušavaj s nekim trikom!", opomenula me dok sampripravljao napitak koji sam pretakao iz boce od grimiznog stakla. Znao sam da ta bojaoznačava smrtonosni sadržaj. Kad sam joj pružio posudu, nije pokazivala da se boji. Okolišalaje samo kad me poljubila u obraz. "Za mene si bio i otac i dragi brat. Zahvaljujem ti na ovojposljednjoj gesti dobrote. Drag si mi, Taita, i znam da ćeš mi nedostajati." Podigla je zdjeluobjema rukama kao da sadrži neko ukusno piće, a ne smrtonosni otrov. "Dragi moj Tanuse",reče. "Neće me nikad oduzeti tebi. Srest ćemo se na onom svijetu." Ispila je posudu u jednomgutljaju i pustila je da padne na pod. Zatim je uz uzdah ponovno klonula na postelju. "Dođisjedni pored mene. Ne želim biti sama kad umrem". Učinak napitka, ispijenog na prazanželudac, bio je trenutačan. Imala je tek toliko vremena da se okrene licem prema meni iprošapće: "Reci Tanusu koliko sam ga voljela. Sve do praga smrti, pa i dalje." Na to jezaklopila oči. Bila je tako blijeda i nepomična, da sam se za trenutak uznemirio, u strahu dasam loše procijenio snagu praha crvenog sheppena kojim sam zamijenio smrtonosnu esencijuod dature. Tek kad sam približio brončano zrcalo njenim ustima i vidio da se zaparilo, uvjeriosam se da još uvijek diše. Prekrio sam je pokrivačem i uvjeravao sam samog sebe da će sesutra ujutro pomiriti sa saznanjem da je još uvijek živa i da će mi oprostiti. U tom samtrenutku začuo uporno kucanje na vratima predsoblja i prepoznao sam glas Atona, kraljevskogkomornika, koji je želio ući. I on je bio eunuh, mogao sam ga, dakle, smatrati prijateljem.Odmah sam mu pošao ususret. "Došao sam po tvoju malu gospodaricu da je odvedem kralju,Taita", rekao mi je piskutavim glasom koji je bio u nesrazmjeru s njegovom impozantnomfigurom. Bio je kastriran prije nego je dostigao pubertet. "Je li spremna?" "Dogodila se malanezgoda", objasnio sam i poveo ga do Lostris. Čim ju je vidio, naduo je našminkane obraze,preneraženo. "Što ću reći faraonu?", povika. "Dat će me izbatinati. Neću mu reći ništa. Ti siodgovoran za ovu ženu; ti ćeš morati odgovarati kralju i suočiti se s njegovim bijesom." Nijeto baš bila ugodna perspektiva, ali Atonova tjeskoba je bila iskrena, a moj položaj liječnikamogao mi je donekle pružiti sigurnost. Protiv svoje volje pristao sam otpratiti ga do kraljevesobe. Svejedno, pobrinuo sam se da jedna od starijih i vjernijih robinja ostane pri ruci mojojgospodarici. Faraon je skinuo krunu i vlasulju, a njegova izbrijana glava bila je bijela kao

nojevo jaje. Taj me prizor zgranuo i upitao sam se kako će reagirati moja gospodarica. Nevjerujem da će joj Nadahnuti ni strast ni divljenje. Činilo se da se kralj iznenadio kad mevidio, koliko sam i ja bio vidjevši njega. Zurili smo jedan u drugoga nekoliko trenutaka, doknisam kleknuo i bacio se ničice. "Što to znači, robe Taita? Ja sam poslao po jednu drugu...""Milostivi faraone, u ime plemenite Lostris dolazim preklinjati tvoje razumijevanje i tvojoprost..." Počeo sam s jezivim opisom Lostrisinog stanja koji sam začinio medicinskimizrazima i objašnjenjima, čiji je jedini cilj da odvratim njegov kraljevski apetit. Aton je stajaopored mene i kimao glavom potvrđujući moje riječi. Siguran sam da taj trik ne bi uspio snekim mladim i krepkijim mladoženjom, koji bi bio odlučniji; ali Mamos je bio stari bik.Nemoguće bi bilo nabrojati sve lijepe žene koje su posljednjih trideset godina uživale njegovunaklonost. Kad bi sve stale u krug, vjerojatno bi opasale Tebu od stotinu vratiju, možda i višenego jedanput. "Veličanstvo", konačno se oglasio i Aton. "Uz tvoje dopuštenje dovest ću tidrugu družicu za ovu noć. Možda onu malu huritkinju koja ima izvanrednu moć kontrole...""Ne, ne", prosvjedovao je kralj. "Bit će dovoljno vremena kad će se nevjesta oporaviti odslabosti. A sada nas ostavi same, komorniče. Postoje druge stvari o kojima želim razgovarati sliječnikom... hoću reći s ovim robom." Čim smo ostali sami, kralj je zadigao tuniku i pokazaomi trbuh. "Što misliš da je tome uzrok, doktore?" Pregledao sam crvenilo koje se proširilo poispupčenom trbuhu i utvrdio sam da se radi o zarazi od obične trihofitije. Neke od kraljevskihžena su se prale nešto manje nego što je preporučljivo u našem toplom podneblju: primijetiosam da postoji veza između prljavštine i tog zaraznog svrbeža. Najvjerojatnije se kralj zarazios jednom od njih. "Je li to opasno. Možeš li me izliječiti, doktore?" Svi smo jednaki kad jestrah u pitanju. Slušao me kao što bi učinio bilo koji drugi pacijent. Uz njegovo dopuštenjevratio sam se u svoj boravak uzeti kutiju s lijekovima; kad sam se vratio, naredio sam mu dase ispruži na postelju ukrašenu zlatom i bjelokosti i nanio sam mu pomadu na upaljenu kožutrbuha. Ta je mast bila moj izum i uvjerio sam ga da će djelovati za samo tri dana. "U velikojje mjeri tvoja odgovornost što sam oženio tvoju novu gospodaricu", rekao mi je dok sam se jabavio njime. "Tvoja pomada me možda može izliječiti od ove bolesti, ali hoće li mi ona tvojadruga kura dati muško dijete?", upita. "Ovo su burna vremena. Moram imati nasljednika uroku od godine dana. Dinastija je u opasnosti." Mi se liječnici uvijek kolebamo kad trebajamčiti za neki lijek, ali isto se tako ponašaju i odvjetnici i astrolozi. Dok sam se dvoumio,kralj mi je pružio izlaz koji sam tražio. "Nisam više mlad, Taita. Liječnik si i možeš to vidjeti.Moja sablja je sudjelovala u mnogim bitkama i nije više oštra kao nekoć. U posljednje mevrijeme izdala kad mi je bilo najpotrebnije. Imaš li nešto u toj svojoj kutiji što bi mogloočvrsnuti uvenulu ljiljanovu stabljiku?" "Faraone, drago mi je što o tome razgovaraš samnom. Ponekad bogovi djeluju na tajnovit način..." Obojica smo načinili znak istjerivanjaduhova, pa sam nastavio. "Tvoj prvi odnos s djevicom, mojom gospodaricom, mora sesavršeno obaviti. Svaki nedostatak, svaki odmak od cilja, nemoć da se visoko podignekraljevsko žezlo tvoje muževnosti učinili bi uzaludnim naše napore. Postojat će samo jednaprilika i prvo spajanje mora uspjeti. Ako će trebati to ponoviti, postoji rizik da napraviš jošjedno žensko dijete." Medicinske osnove moje prognoze bile su poprilično klimave. Svejednosmo obojica zadržali ozbiljan i uzvišen stav, a kralj čak i više nego ja. Podigao sam kažiprst."Da si ovo pokušao noćas i..." Nisam kazao ništa više, samo sam oborio kažiprst na znakovitnačin i odmahnuo glavom. "Ne, sreća je što su nam bogovi dopustili još jednu mogućnost.""Što moramo učiniti?", upita me zabrinuto faraon. Dugo sam šutio i razmišljao. Teško je bilosakriti olakšanje i zadovoljstvo. Već prvog dana vjenčanja moje gospodarice počeo samosvajati utjecajan položaj kod kralja, a sada sam imao idealnu priliku da Lostris sačuva svojedjevičanstvo još neko vrijeme, koje će joj možda biti dovoljno da se pripremi za brutalnutraumu prvog čina razmnožavanja s čovjekom kojeg nije voljela i koji joj se, naprotiv, gadio.Rekao sam samom sebi: ako ću vješto upravljati ovom situacijom, moći ću beskonačnoodugovlačiti ovo vrijeme poštede. "Da, veličanstvo, mogu ti pomoći, ali to iziskuje određeno

vrijeme. Neće biti jednostavno kao izliječiti ovo crvenilo..." Grozničavo sam razmišljao,odlučan da iz te spužve iscijedim svaku kap. "Morat ćemo primijeniti vrlo strogu dijetu...""Molim te, samo bez bikovih testisa." "Mislim da si ih već dovoljno pojeo. No, svejedno,moramo ti ugrijati krv i ublažiti sokove obnove, prije odlučujućeg pokušaja. Toplo kozjemlijeko i med, tri puta dnevno i, naravno, naročiti napitci koje ću ti spraviti od nosorogovogroga i korijena mandragore." Izgledalo je da je kralju laknulo. "Jesi li siguran da će uspjeti?""Do sada ova metoda nije nikad zakazala, ali postoji još jedna neophodna mjera." "Koja?"Podigao se smrknuto i sjeo na postelju nestpljivo me gledajući. "Potpuno uzdržavanje.Moramo ostaviti veremena kraljevskom udu da se odmori i posve povrati svoju snagu. Nekoćeš vrijeme morati odustati od užitaka u haremu." Rekao sam to na bespogovoran načinliječnika kome se ne smije proturječiti: bio je to jedini siguran način kako bi moja gospodaricamogla ostati nedirnuta. Svejedno, brinula me moguća kraljeva reakcija. Mogao se razbjesnitina pomisao da će mu biti uskraćeno bračno zadovoljstvo. Mogao me potjerati i ja bih izgubiosve prednosti koje sam netom stekao. Ipak, morao sam se upustiti u taj rizik za dobro mojegospodarice. Morao sam je zaštititi što je duže moguće. Kraljeva reakcija me iznenadila.Naslonio je glavu na uzglavlje i zadovoljno se osmijehnuo. "Koliko dugo?", veselo upita, a jasam shvatio da su mu se ta ograničenja svidjela. Ja, kojemu je ljubavni čin s lijepom ženomzauvijek nedostižan san, morao sam učiniti nadljudski napor da bih shvatio kako je faraon biosretan što mu je zabranjena dužnost, koja mu je jednog dana bila ugodna, ali zbog učestalogponavljanja postala mu je mučna. Sigurno je bilo najmanje tristo žena u haremu, što supruga,što priležnica, a neke od njih bile su Azijke, čuvene po svojem nezasitnom apetitu. Pokušaosam zamisliti koliko ga je napora stajalo ponašati se poput boga svake noći, godinu zagodinom. Takva perspektiva me nije prestrašila, ali izgleda da je stvarnost ispuhala vladara."Devedeset dana", rekoh. "Devedeset dana?", zamišljeno je ponovio kralj. "Devet razdobljaod deset dana svako?" "Najmanje toliko", bio sam nepokolebljiv. "Vrlo dobro." Kralj jepristao bez ljutnje i promijenio temu: "Moj komornik mi je rekao da si ti, osim što poznaješmedicinske znanosti, jedan od trojice najeminentnijih astrologa u našem Egiptu. Upitao samse zbog čega se moj prijatelj komornik izrazio na toliko ograničavajući način. Nisam mogaoni zamisliti koja bi to druga dvojica trebala biti. Svejedno, ponizno sam pognuo glavu. "Tvojkomornik je predobar, veličanstvo, ali imam neka saznanja o nebeskim tijelima." "Onda miizradi horoskop", naredio je kralj, podigavši se u sjedeći položaj. "Sada?", upitao samiznenađeno. "Sada! Zašto ne, s obzirom da po tvom naređenju nemam ništa drugo što bihtrenutno mogao raditi." Njegov neočekivani osmijeh je stvarno osvajao i bez obzira na to štoje on značio za Tanusa i moju gospodaricu, opazio sam da je to ljubazan čovjek "Morat ćuposlati po neke svitke iz knjižnice u palači." "Imamo cijelu noć na raspolaganju", odgovorioje kralj. "Potji i uzmi sve što ti je potrebno." Točan dan i sat kraljevog rođenja bili su preciznouvedeni, a na svicima sam imao sva opažanja o kretanju nebeskih tijela unatrag pedesetgeneracija astrologa prije mene. Dok mi je kralj pažljivo asistirao, napravio sam prvi nacrthoroskopa; i prije nego što sam dovršio, otkrio sam da njegov karakter, kao što mi se većučinilo, nalazi potvrdu u zvijezdama. Velika, lutajuća crvena zvijezda, koju mi poznajemokao Sethovo oko, određivala je njegovu sudbinu. To je bila zvijezda sukoba i nesigurnosti,ludosti i nesreće i nasilne smrti. Ali, kako da mu sve to kažem? Improvizirao sam i složiosažetak, tek malo prikriven poznatim događajima u njegovom životu, dodao sam neke manjeznane pojedinosti koje sam saznao od svojih uhoda, a jedna od njih je bio upravo kraljevskikomornik. Nastavio sam s uobičajenim prognozama o dobrom zdravlju i dugom životu kojesvaki klijent želi čuti. Kralj je bio vrlo impresioniran. "Ti stvarno posjeduješ sve talente nakoje me tvoja reputacija navela da ih zamislim." "Hvala, veličanstvo. Sretan sam što sam timogao biti na usluzi." Počeo sam prikupljati svitke i alatke za pisanje i spremao sam seoprostiti od njega. Bilo je već dosta kasno. Začuo sam prvo kukurikanje pijetla koje jedopiralo iz tame što je obavijala palaču. "Čekaj, Taita. Nisam ti dao dopuštenje da odeš. Nisi

mi rekao ono što najviše želim znati. Hoću li imati muško dijete? Hoće li moja dinastijapreživjeti?" "Na žalost, veliki faraone, to su stvari koje se ne mogu proreci proučavanjemzvijezda: one mogu dati samo općenite natuknice o tvojoj sudbini i ukupan pravac tvogživota, ali ne mogu odrediti pojedinosti..." "A, da", prekinuo me kralj. "Ali, postoje druginačini da se vidi budućnost, je li tako?" Bio sam preplašen kad sam vidio kamo ciljajunjegova pitanja. Pokušao sam se povući, ali kralj je bio odlučan. "Ti me zanimaš, Taita, iraspitao sam se o tebi. Ti si pristalica labirinta Ammona-Ra." To je za mene bio pravi udarac.Nisam znao da je to otkrio; vrlo ih je malo znalo za moj ezoterični dar i želio sam da takobude i ubuduće. Ali, nisam mogao besramno lagati, pa sam zašutio. "Vidio sam Labirinteskrivene na dnu tvoje kutije s lijekovima", objasnio je faraon. Dobro sam postupio što nisampokušao zanijekati svoj dar, jer bih bio raskrinkan. Pomireno sam slegnuo ramenima; znaosam što će se sada dogoditi. "Pređi Labirintima za mene i reci mi hoću li imati nasljednika ihoće li moja dinastija preživjeti", naredio je. Horoskop je druga stvar: zahtijeva samopoznavanje zvjezdanih sklopova i njihovih osobina. Malo strpljenja i pravilan postupak uvijekdaju prilično uvjerljiv rezultat. Proricanje pomoću Ammon-Ra labirinta je potpuno drukčijastvar. Uključuje i trošenje životne snage, izgara energiju iz dubine proricatelja i ostavlja gaispražnjenog i iscrpljenog. Danas bih učinio sve da izbjegnem praktičnu uporebu ovog dara.Istina je da sam se u rijetkim prilikama još dao nagovoriti da pređem Labirintima; ali poslijebih danima bio iscrpljen i duhovno i tjelesno. Moja gospodarica Lostris koja je znala za ovumoju čudnu moć, poznavala je i učinak koji ima na mene, pa mi je zabranila, za moje dobro,da se njime koristim, osim u izvanrednim slučajevima i to po njezinom traženju. Ali, jedanrob ne smije odbiti poslušati kralja. Uzdahnuo sam i s dna moje kutije uzeo kožnu vrećicu ukojoj su se nalazili Labirinti. Stavio sam vrećicu na stranu i pripremio sam mješavinu travapotrebnih da otvore oči duše i da omoguće promatranje budućnosti. Popio sam napitak ipričekao dok nije navro osjećaj, poznat, ali strašan, kako izlazim iz svog tijela. Bio samošamućen, udaljen od stvarnosti, kad sam se primio kožne vrećice. Ammon-Ra labirintisastoje se od deset diskova od bjelokosti. Deset je mistični broj najveće moći. Svaki diskpredstavlja jedan vid ljudskog postojanja, od rođenja do smrti i do onog svijeta. Svojim samrukama urezao simbole na licu Labirinata. Svaki je od njih bio malo remek-djelo i rukujućidiskovima i dašćući po njima neprestano tijekom godina, prenio saij im dio svoje životneenergije. Izvadio sam ih iz vrećice i počeo ih gladiti, koncentrirajući sve svoje snage na njih.Nakon nekoliko časaka osjetio sam kako postaju mlačni poput živog mesa i oćutio samuobičajeni osjećaj umora, dok je snaga istjecala iz mene u diskove od bjelokosti. Razmjestiosam pokrivene diskove na dva mala kupa i pozvao faraona da naizmjence uzme svaki kup, teda ga trlja prstima i koncentrira na diskove svu svoju pozornost, dok je glasno ponavljao svojapitanja. "Hoću li imati muško dijete? Hoće li moja dinastija preživjeti?" Potpuno sam seopustio i otvorio dušu kako bi duhovi proročanstva mogli ući. Njegove su riječi počeleprodirati u moju dušu, sve dublje pri svakom ponavljanju, kao kamenje izbačeno iz praćkekoje pogađa istu točku. Počeo sam se lagano njihati, kao kobra što pleše na zvuk krotiteljevefrule. Droga je djelovala. Imao sam osjećaj da moje tijelo više nema težine i da lebdim uzraku. Činilo mi se da govorim iz velike daljine, a moj mi je glas čudno odjekivao u glavi,kao da sjedim u nekoj podzemnoj pećini. Naredio sam kralju da dahne na svaki kup i da ihpodijeli na dvije polovine, jednu stavivši na stranu, dok je drugu držao. Naložio sam mu dapodijeli više puta svaki kup i da kombinira ono što je ostalo, dok mu nisu preostala samo dvaLabirinta. Dahnuo je po njima posljednji put i zatim ih je, prema mojim uputama, stavio meniu ruke. Stegao sam ih i pritisnuo na grudi. Osjećao sam svoje srce kako mi nabija po šakamadok je upijalo utjecaj Labirinata. Zaklopio sam oči. Iz mraka su počeli izranjati nejasni oblici,a čudni zvuči ispunjali su mi uši. Nisu imali oblika ni povezanosti; sve je bilo konfuzno. Biosam ošamućen i moji su se osjeti gubili. Osjećao sam da postajem još lakši, dok mi se nijepričinilo da lebdim u prostoru. Pustio sam da me ponese uvis poput vlati suhe trave zahvaćene

vihorom, jednim od malih vrtloga saharskog ljeta. Zvuči su u mojoj svijesti postajali jasniji, aprizori bistriji. "Čujem plač novorođenčeta." Moj je glas bio izobličen, kao da mi je nepceraspuknuto. "Je li muško?", faraonovo pitanje zabubnjalo mi je u glavi; više sam ga osjetionego što sam ga čuo. Moja vizija se polako uobličavala. Vidio sam dugačak tunel u tami i udnu sam opazio svjetlost. Diskovi od bjelokosti u mojim rukama bili su vrući kao žeraviceizvađene iz ognjišta i pekli su mi dlanove. U moru svjetla na kraju tunela opazio sam dijetekoje je ležalo u krvavoj lokvi plodne vode, s velikim dijelom posteljice, još omotane okotrbuha. "Vidim novorođenče", zakriještao sam. "Je li muško?", upitao je faraon iz mraka kojime obavijao. Dijete je zaplakalo i trznulo nogom i vidio sam medu debeljuškastim butinamablijedi mesnati prst, kojeg je prekrivala kapuljača od naborane kože. "Muško je", potvrdiosam i osjetio sam neku neočekivanu nježnost prema tom prividu moje svijesti, kao da jestvarno od krvi i mesa. Srce mi je bilo tronuto; ali to je obličje nestalo, a plač se izgubio utami. "A dinastija? Što će biti s mojim potomcima? Hoće li potrajati? Kraljev glas je stigao domene i izgubio se u kakofoniji drugih zvukova koji su mi preplavili glavu; zvuk ratnih truba,povici ljudi u jeku smrtne bitke i zveket bronce po bronci. Vidio sam nebo nad sobom; zrak jebio zatamnjen oblacima strelica. "Rat! Vidim veliku bitku koja će promijeniti lice svijeta."Vikao sam da bi me se moglo čuti u zaglušnoj buci bitke. "Hoće li moja loza preživjeti?"Kraljev je glas bio mahnit; ali, nisam ga slušao, jer je u mojim ušima vladala silna rika poputzvuka khamsin vjetra ili voda Nila koje vriju u velikim kataraktama. Vidio sam čudan žutioblak koji je zastirao horizont, a kroz njega su prodirali bljeskovi svjetla: znao sam da su tobili odsjaji sunca na ratničkom oružju. "A moja dinastija?", faraonov glas bio je neumoljiv ivizija mi ie nestala. U mojoj je svijesti zavladala tišina i vidio sam jedno staolo na obalirijeke. Bila je to velika, lisnata akacija, s granama krcatim mahuna. Na najvišim granamastajao je sokol, kraljevski sokol, ali dok sam ga promatrao, promijenio je izgled i boju.Pretvorio se u dvostruku krunu Egipta, crvenu i bijelu, papirus i lotos dvaju ujedinjenihkraljevstava. Zatim se pred mojim očima podigla voda Nila i spustila, pa se ponovno podigla ispustila. Ukupno sam pet puta vidio poplavu. Dok sam i dalje gledao užarenih očiju, neboiznad stabla osulo se letećim kukcima, gustim oblakom skakavaca. Spustili su se na akaciju ipotpuno je prekrili. Kad su ponovno uzletjeli bila je opustošena i ogoljela, bez ikakvog tragazelenila. Na suhim granama nije preostao nijedan listić. Mrtvo stablo se zatim nagnulo i streskom palo na zemlju. Udarac je razbio stablo i kruna se raspala u komade. Dijelići su sepretvorili u prah koji je vjetar raznio. Ništa nije ostalo, osim vjetra i pustinjskog pijeska. "Štovidiš?", upita me faraon. Ali, sve je nestalo, a ja sam se našao sjedeći na podu njegovespavaće sobe. Dahtao sam kao da sam pretrčao veliku udaljenost, a slani znoj mi je pekao očii curio u potocima po tijelu dok nije natopio suknju i stvorio lokvicu na pločicama. Tresaosam se u groznici i ćutio sam poznati osjećaj mučnine na gornjem otvoru želuca, koja ćepotrajati više dana. Faraon je zurio u mene. Bilo mi je jasno da predstavljam zastrašujućiprizor. "Što si vidio?", prošaptao je. "Hoće li moja loza preživjeti?" Nisam mu mogao otkritiistinu o onome što sam vidio, te sam izmislio nešto drugo da bih ga zadovoljio: "Vidio samšumu velikih stabala koja se rasprostirala sve do horizonta mojega sna. Bilo ih je bezbroj, asvako je nadvisivala kruna, dvostruka kruna dvaju kraljevstava." Faraon je uzdahnuo i za trenpokrio rukama oči. Ostali smo u tišini: on je utonuo u vedrinu koju mu je dala moja laž, a jazbog štovanja i simpatije. Zatim sam nastavio lagati. "Šuma koju sam vidio bila je sazdana odtvojih potomaka", prošaptao sam. "Dosizali su do granica vremena i svaki je nosio krunu."Ponovno je otvorio oči: njegova zahvalnost i veselje bili su patetični. "Hvala ti, Taita.Primjećujem da je prorokovanje iscrpilo tvoje snage. Pođi se odmoriti. Sutra će dvor krenutiprema otoku Elefantinu. Dodijelit ću jedan brod tebi i tvojoj gospodarici. Zaštiti mojunevjestu po cijenu života, jer ona je posuda koja sadrži sjeme moje besmrtnosti." Bio samtoliko slab da sam se morao prihvatiti za postelju da bih ustao. Krenuo sam teturajući premavratima i naslonio se na dovratnik. Ali, nisam bio tako slab da bih zaboravio svoju dužnost

prema svojoj gospodarici. "Postoji i problem svadbene plahte. Narod očekuje da budepokazana", podsjetio sam kralja. U pitanju je tvoja i reputacija moje gospodarice." "Štopredlažeš, Taita?" Već je računao na mene. Rekao sam mu to što treba učiniti i on je pristao.Pažljivo sam složio plahtu koja je prekrivala svadbeni krevet. Bila je od najfinijeg lana, bijelakao ljetni oblačci, izvezena dragocjenim svilenim nitima koje su povremeno donosilekaravane s Istoka. Uzeo sam je dok sam napuštao kraljevu sobu i vratio sam se u harem krozpalaču, još utonulu u mrak i tišinu. Moja gospodarica je spavala kao zaklana; znao sam da ćepod utjecajem crvenog shepenna spavati cijeli dan i najvjerojatnije će se probuditi teknavečer. Nakratko sam sjeo pored njene postelje. Bio sam umoran i depresivan, jer suLabirinti iscrpili moju dušu. Prizori koje sam dozvao još su me tištili. Bio sam siguran da jenovorođenče koje sam vidio sin moje gospodarice: ali kako sam mogao objasniti ostalo štosam vidio? Ta zagonetka nije imala rješenja i zbog toga sam odagnao tu misao jer sam imaojoš mnogo posla. Zgurio sam se pored Lostris i prostro na pod izvezenu plahtu. Oštrica mogbodeža bila je dovoljno naoštrena da može obrijati dlake moje podlaktice. Pronašao sam jednuod plavih rijeka krvi ispod moje glatke kože s unutarnje strane zapešća, ubo sam je sječivom ipustio da tamna krv pokapa platno. Kad sam bio zadovoljan širinom mrlje, zavio sam zapešćelanenom vrpcom da zaustavim krvarenje i pokupio pocrvenjelu plahtu. "V Robinja je joščekala u predsoblju. Naredio sam joj da ostavi Lostris neka spava. Znao sam da će je pažljivočuvati, pa sam je napustio i popeo se stubama do vrha vanjskog zida harema. Zora je teksvanula, ali već se gomila starica i besposličara okupila podno zida. Svi su znatiželjno podiglipogled kad su me vidjeli. Upadljivo sam protresao plahtu prije nego li sam je objesio na zid.Mrlja od krvi u središtu bijele rasprostrte plahte imala je oblik cvijeta i svjetina je zabrujalapred onim dokazom djevičanstva moje gospodarice i muževnosti ženika. U pozadini pukastajao je netko koji je svojim visokim stasom nadvisivao sve ostale. Glava mu je bilapokrivena lanenim šalom na pruge. Prepoznao sam ga kad je zabacio šal unatrag, otkrivši licei glavu zlatnocrvene kose. "Tanus!", povikao sam. "Moram razgovarati s tobom." Pogledaome. Njegove su oči bile pune bola koji bih želio da nisam nikad morao vidjeti. Mrlja na plahtiuništila je njegov život. I ja sam upoznao patnju zbog izgubljene ljubavi i sjećao sam sesvakog detalja, čak i nakon toliko godina. Rana na Tanusovom srcu još je krvarila, žešće i odonih koje je zadobio na bojnom polju. Bila mu je potrebna moja pomoć da bi preživio."Tanuse! Čekaj me!" Ponovno je prekrio glavu šalom sakrivši lice i okrenuo se. Udaljio seteturajući poput pijanca. "Tanuse!", povikao sam. "Vrati se natrag! Moram razgovarati stobom!" Nije se osvrnuo, dapače, ubzao je korak. Kad sam sišao sa zida i izišao kroz glavnedveri, bio je već nestao u meandru uličica i kućeraka unutarnjeg grada. Tražio sam ga polajutra, ali njegov stan je bio pust, a nitko ga nije vidio ni na mjestima na koja je obično zalazio.Na kraju sam morao odustati od potrage i vratio sam se u svoje odaje u boravku mladihrobova. Kraljevska flota se spremala otploviti prema jugu. Trebao sam još spakirati svojestvari da otputujem s Lostris. Odagnao sam osjećaj tuge uzrokovane Labirintima i Tanusovompojavom, počeo sam sakupljati svoje osobne stvari i napuštati jedinu kuću koju sam ikadaupoznao. Činilo se da moje životinje naslućuju da se nešto čudno događa. Vrtjele su se,kriještale i cviljele, a svaka je na svoj način pokušavala privući moju pozornost. Divlje pticesu skakutale i lepršale po terasi, dok su u kutu pored mog kreveta moji voljeni sokoli Sakeristezali krila, kostriješili leđno perje i kričali s visine svojih lijegala. Psi, mačke ipripitomljena gazela stiskali su se oko mene i ometali me u poslu. U očaju sam primijetio vrčs ukiseljenim kozjim mlijekom pored mog kreveta. To je bio jedan od mojih omiljenihnapitaka, a mali robovi su se starali da bude uvijek pun. I mojim životinjama se veomasviđalo to usireno mlijeko: stoga sam, da im odvratim pažnju, iznio vrč van i napunio njihovezdjelice. Nahrupile su gurajući se, pa sam ih napustio i vratio se svom poslu nakon što samspustio zastore od trske da mi ne ulaze u sobu. Čudno je koliko stvari uspije sakupiti čak ijedan rob za svog života. Kad sam bio gotov, kutije i zavežljaje sam poslagao na hrpu uz

jedan zid. Potištenost i umor su me gotovo potpuno iscrpili; bio sam, međutim, još dovoljnobudan da budem svjestan tišine. Nakratko sam zastao usred sobe i osluhnuo, u nelagodi.Jedini zvuk koji se čuo bilo je zveckanje brončanih praporaca na kožnoj vrpci ženke sokolakoja je netremice buljila u mene, neumoljivim pogledom grabljivice. Mužjak, manji ali ljepši,spavao je na lijegalu u drugom uglu, s mekanom kožnom kukuljicom koja mu je prekrivalaoči. Druge životinje nisu se glasale. Nijedna mačka nije mijaukala niti puhala na pse, divljeptice nisu ćurlikale ni pjevale, a štenci nisu režali i nisu se igrali zajedno. Pošao samrazmaknuti zastor od trske. Svjetlost je provalila u sobu i na trenutak me zaslijepila. Kad samzatim ponovno progledao, ispustio sam užasnuti krik. Moje su životinje bile razbacane poterasi i u vrtu. Ležale su u položaju u kojima ih je smrt zatekla, svaka na mHstu gdje je pala.Pritrčao sam zovući ih poimence, kleknuo i podigao jednu tražeći nekakav znak života. Alinije bilo ni traga životu, iako sam išao od jedne do druge. Ptice su bile malene i lagane umojoj ruci, a smrt još nije potamnila njihovo prekrasno perje. Mislio sam da će moje većotežalo srce prepući od tjeskobe. Kleknuo sam na terasu sa svojom obitelji rasutom oko sebe izaplakao. Prošlo je dosta vremena prije nego što sam smogao snage da razmislim o uzrokuove tragedije. Potom sam ustao i prišao jednoj od praznih zdjelica. Bila je počišćena, ali samje pomirisao pokušavajuću otkriti otrov koji mi je bio namijenjen. Miris ukiseljenog mlijekasakrivao je sve ostale: znao sam jedino da se radi o brzom i smrtonosnom otrovu. Upitao samse tko je to stavio vrč pored mog kreveta. Nije bilo važno tko gaje donio; bio sam apsolutnosiguran tko je izdao naredbu. "Zbogom, dragi moj. Ti si mrtav", kazao mi je plemeniti Intef.Nije dugo čekao da ostvari svoje riječi. Bijes koji me obuzeo bio je neka vrsta ludila,pogoršana mojim nestabilnim stanjem i tugom. Tresao sam se od ljutnje kakvu do tada nisampoznavao. Izvukao sam bodež iz pojasa i prije nego što sam shvatio što radim, trčeći samsišao stubama s terase. Znao sam da je ujutro u to vrijeme Intef odlazio u ribnjak. Nisam višemogao podnijeti pomisao da o njemu razmišljam kao o svom gospodaru. U mom su sjećanjujoš bile žive uspomene na sva poniženja koja mi je nanio, sve patnje i uvrede. Odlučio sam daga ubijem, da stoput probodem njegovo okrutno i zlo srce. Stigao sam do ograde ribnjaka kadsam konačno došao k sebi. Bilo je tamo pola tuceta stražara, a isto ih se toliko nalazilo unutarograde. Ne bih nikad uspio stići dovoljno blizu velikom veziru da ga uspijem pogoditi, a dame prije toga ne ubiju. Zaustavio sam se i vratio natrag. Odložio sam bodež u korice ukrašenedraguljima i smirio dahtanje. Polaganim koracima vratio sam se na terasu i pokupio tijelasvojih životinja. Namjeravao sam posaditi red egipatskih smokava uzduž mede mog vrta.Jame su već bile iskopane. Ta stabla nikad neće biti posađena, sad kad napuštam Karnak, ajame će poslužiti kao grobnice za moje malene prijatelje. Bila je već polovica poslijepodnevakad sam i zadnji grob ispunio, ali mi se bijes nije utišao. Ako nisam mogao dobiti punuosvetu, barem sam u njoj htio unaprijed uživati. U vrču pored mog kreveta ostalo je još maloukiseljenog mlijeka. Uzeo sam vrč i pokušao razmisliti na koji način da ga pošaljem dokuhinja velikog vezira. Bilo bi pravedno uzvratiti mu jednakim zlom, iako sam u svom srcuznao da mi je nakana uzaludna. Plemeniti Intef je bio previše lukav da upadne u zamku. Pa, jaosobno sam mu pomogao da uspostavi taj sustav kojim se koristio da se zaštiti od otrova iatentata; nije se moglo stići do njega bez pažljivog planiranja. A sad će biti na oprezu višenego ikada prije. Morao sam biti strpljiv, ali to je bilo nemoguće. Mada ga nisam mogaoodmah ubiti, mogao sam uzeti mali predujam od onoga što bi se poslije dogodilo. Izišao samkroz bočna vrata boravka dječaka i, držeći vrč u ruci, zaputio se ulicom. Nisam trebao dalekoići, a već sam sreo jednog mljekara okruženog stadom koza. Dok sam čekao, on je pomuzaojednu i napunio mi vrč do ruba. Tkogod da je pripremio otrov, upotrijebio je dovoljno toga dapobije polovicu stanovništva Karnaka. Znao sam da će ga u vrču ostati dovoljno za moj naum.Jedan od stražara velikog vezira ljenčario je na pragu Rasferove sobe. Činjenica da jeplemeniti Intef naložio da ga čuvaju ukazivala je da ga još uvijek smatra korisnim; a gubitakosobnog namjesnika bi ga ozlovoljio, iako mu to ne bi napravilo neku značajniju štetu. Stražar

me prepoznao i dao mi znak da uđem u bolesnikovu sobu koja je smrdjela kao svinjac. Rasferje ležao na prljavoj postelji i kupao se u vlastitom znoju. Odmah sam, međutim, shvatio da jemoj kirurški zahvat uspio, jer je otvorio oči i slabašno opsovao. Bio je toliko siguran da ćeozdraviti pa mi uopće nije laskao. L "Gdje si bio, bezjaji?", zareza. Njegove su riječi osnažilemoju •dlučnost i lišile me i posljednjeg tračka samilosti koju sam mogao prema njemuosjećati. "Užasno patim otkad si mi prosvrdlao lubanju. Kakav si ti to liječnik?" Nastavio jeistim tonom, a ja sam se pravio da ga ne čujem dok sam mu skidao prljavi zavoj s glave. Mojeje zanimanje bilo čisto akademsko dok sam mu pregledavao malu ranu koju mu je svrdloostavilo u skalpu. Bila je to još jedna savršeno izvedena operacija i osjetio sam izvjesnoprofesionalno žaljenje pri pomisli da će uzalud propasti. "Daj mi nešto protiv bolova,eunuše!" Rasfer me pokušao ščepati za tuniku, ali ja sam spretno uzmaknuo. Usuo sam izstaklene bočice bezazlene kristale soli u njegovu zdjelu i napunio je do vrha mlijekom iz vrča."Ako ti bol postane nesnosna, ovo će ti je ublažiti", kazao sam i spustio zdjelu pored njegoveruke. Nisam smogao hrabrosti da mu je sam pružim. Rasfer se podigao na lakat i uzeo zdjelu,namjeravajući je ispiti. Ali prije nego što ju je dotakao, nogom sam je odgurnuo izvannjegovog dohvata. U tom sam trenutku pomislio da je to možda samo moja želja da muprodužim iščekivanje i osjetio sam zadovoljstvo zbog njegove muke kad je zajaukao. "DobriTaita, daj mi napitak. Pusti me da popijem. Poludjet ću od bolova u glavi." "Daj darazgovaramo prije, dobri Rasfere. Jesi li znao da je plemenita Lostris od oca zatražila menekao oproštajni dar?" Rasfer se nacerio unatoč boli. "Lud si ako misliš da će te pustiti. Mrtavsi." "To su iste riječi koje je kazao moj gospodar Intef. Hoće li ti biti žao mene, Rasfere?Hoćeš li plakati za mnom kad me više ne bude?", upitao sam tihim glasom. Počeo sesmijuljiti, a potom je prestao i bacio pogled na zdjelu. "Uvijek sam ti bio privržen na svojnačin", promrmljao je. "A sada mi daj piti." "Koliko si mi bio privržen kada si me kastrirao?",upitao sam, a on se zabuljio u mene. "Pa, nećeš mi valjda zamjeriti zbog toga. Prošlo je tolikovremena, a ja nisam mogao ne poslušati naredbu plemenitog Jntefa. Budi razuman, Taita.Dodaj mi zdjelu." "Smijao si se dok si rezao. Zašto si se smijao? Toliko te abavljalo?" Rasferje slegnuo ramenima i trgnuo se od boli zbog te retnje. "Ja sam veseljak i uvijek se smijem.Hajde, dragi moj prijatelju, kaži da mi praštaš i daj mi da pijem." Gurnuo sam nogom zdjeluprema njemu. Pružio je ruku i dohvatio je još uvijek nespretnim pokretima. Nekoliko je kapiscurilo dok ju je požudno primicao ustima, još uvijek nespretnim Dokretima. Nisam biosvjestan toga što radim dok nisam poletio i izbio iu zdjelu iz ruku. Pala je na pod, ne razbivšise i otkotrljala u kut, jrolijevajući mlijeko po zidu. Rasfer i ja smo se zagledali. Bio sampreneražen svojom glupošću i slabošću. Ako je postojao čovjek koji je zaslužio da imreotrovan, onda je to bio on. Prisjećao sam se zgrčenih tijela lojih životinja na terasi i shvatiosam zašto nisam mogao dopustiti ia Rasfer to popije. Samo bi čudovište moglo učiniti neštotakvo: imao sam previsoko mišljenje o samom sebi da bih se ponizio ostajući trovačem. Vidiosam shvaćanje u zacrvenjenim Rasferovim očima. 'Otrov", promrmljao je. "Zdjela je bilaotrovana." "Otrov mi je poslao plemeniti Intef." Ne znam zašto sam to tekao. Možda sam sehtio opravdati zbog grozote koju sam lamjeravao počiniti. Ne znam zašto sam se ponio natako čudan lačin. Možda sam još uvijek bio pod učinkom Labirinata. Krenuo am teturajućiprema vratima. Rasfer se počeo smijati, prvo potiho, a potom sve glasnije, iok se zidovi nisupočeli tresti. "Glup si, eunuše", povikao je dok sam bježao. "Trebao si to ičiniti. Morao si meubiti, jer kao što je istinito da imam rupu ledu guzovima, tako ću i ja sada tebe ubiti." Kao štosam i predviđao, kad sam se vratio u njenu sobu, loj gospodarica Lostris je još uvijek spavala.Sjeo sam podno lienag kreveta, čekajući da se sama probudi. Ali zamor i napetost proteklogdana i noći bili su presnažni za mene. Sklupčao sam se i, poput psića, zaspao na podu. Netkome napadao kad sam se probudio. Nešto me takvom snagom lupilo po glavi, da sam skočio nanoge i prije nego što sam se potpuno razbudio. Sljedeći udarac me pogodio u rame poputstršljenovog uboda. "Prevario si me!", vikala je Lostris. "Nisi me pustio da umrem!" Ponovno

je uzela lepezu. To je bilo sjajno oružje. Drška od bambusa bila je dvaput duža od mojih ruku,a češalj kojim je bilo skupljeno nojevo perje bio je od teškog srebra. Srećom, bila je jošošamućena od droge i dugog sna, pa nije mogla točno nanišaniti. Izbjegao sam udarac, a zbogzamaha je izgubila ravnotežu. Pala je na krevet. Ispustila je lepezu i zaplakala. "Htjela samumrijeti! Zašto mi to nisi dopustio?" Proteklo je neko vrijeme prije nego što sam joj se mogaopribližiti i zagrliti da je utješim. "Jesam li te ozlijedila, Taita?", upitala me. "Nisam te nikadprije udarila." "Prvi ti je pokušaj stvarno bio uspješan", rekao sam joj. "Tako si spretna da mise čini da ti vježba uopće nije potrebna. Teatralno sam se protrljao po glavi, a Lostris seosmijehnula kroz suze. "Jadni Taita, loše sam se ponijela prema tebi. Ali, zaslužio si to.Prevario si me. Htjela sam umrijeti, a ti me nisi poslušao." Primijetio sam daje boljepromijeniti temu. "Gospodarice, imam za tebe izvanrednu vijest. No, moraš mi obećati danećeš o tome ni s kime pričati, čak ni sa svojim služavkama." Otkad je naučila govoriti, nijemogla odoljeti nijednoj tajni... Ali, koja žena to može? Obećanje o nekoj tajni uvijek je bilodostatno da joj odvrati pažnju: taj štos je i ovog puta upalio. Iako joj je srce bilo prepuklo i jošje razmišljala o samoubojstvu, prestala je plakati i naredila mi: "Reci!" U pričuvi sam imaomnoštvo tajni koje sam mogao odabrati; kolebao sam se nekoliko trenutaka i razmišljao.Nisam joj htio govoriti o trovanju mojih životinja, naravno, niti o tome da sam nakratko vidioTanusa. Trebalo mi je nešto što će je razvedriti, a ne da je potišti još više. "Ove sam noćiotišao u faraonovu sobu i dugo razgovarao s njim." Suze su opet preplavile Lostrisine oči. "O,Taita, mrzim ga! Star je i ružan. Ne želim da me prisili..." Za koji časak bi opet proplakala, pasam požurio nastaviti. "Prešao sam Labirintima za njega." Lostris mi je odmah posvetilanajveću moguću pažnju. Bila je očarana mojim proročanskim moćima. Da nije bilo razornihutjecaja Labirinata na moje zdravlje, tražila bi od mene da ih svakog dana prelazim. "Govori!Što si vidio?" Pozorno je čekala. Nije više razmišljala o samoubojstvu, zaboravila je tugu.Bila je još tako mlada i naivna da sam se postidio svog trika, iako sam to radio za njenodobro. "Imao sam nevjerojatne vizije, gospodarice. Nisam nikad vidio tako jasne i dubokeslike..." "Govori! Kunem ti se, umrijet ću od nestrpljenja ako mi odmah ne kažeš!" "Prvo semoraš zakleti da ćeš čuvati tajnu. Nitko drugi ne smije nikad saznati to što sam vidio. Radi seo državnim poslovima sa stravičnim posljedicama." "Kunem se! Kunem se!" "Ne smijemoolako shvatiti te stvari..." "Hajde, Taita. Iskočit ću iz vlastite kože. Naređujem ti da mi svekažeš odmah, inače... inače..." Lostris je tražila neku prijetnju kojom bi me uvjerila. "Inače ćute opet tući." "Kako god hoćeš. Čuj, dakle moju viziju. Vidio veliko stablo na obali Nila, a navrhu stabla stajala je kruna Egipta..." "Faraon! Stablo je bilo faraon." Lostris je odmahshvatila, a ja sam potvrdio. "Nastavi, Taita. Reci mi sve ostalo." "Vidio sam kako se Nilpodiže i spušta pet puta." "Pet godina. Proći će pet godina." Uzbuđeno je pljesnula rukama.Vrlo je voljela rješavati zagonetke iz mojih snova. "Potom su stablo proždrli skakavci, palo jei pretvorilo se u rah." Lostris je zurila u mene i nije mogla prozboriti ni riječi, pa sam joj zatoja rekao: "Za pet godina faraon će biti mrtav, a ti ćeš biti slobodna. Slobodna od vlasti svogoca, slobodna da se pridružiš Tanusu. Nitko ti to neće moći zabraniti." "Bila bi nepodnošljivaokrutnost da mi lažeš. Preklinjem te, kaži da je istina." "Istina je, moja gospo. Ali ima jošnešto. U svojoj viziji vidio sam i novorođenče, dječačića. Smililo mi se to dijete i shvatio samda si mu ti majka." "A otac? Tko je bio otac djeteta? O, Taita, reci mi, molim te." "U snu sambio posve siguran da mu je Tanus otac". To je bilo prvo iskrivljavanje istine koje sam sidopustio, ali ovog sam se puta tješio vjerujući da je to za njeno dobro. Lostris je dugovremena šutjela, ali njeno je lice bilo ozareno nekom radošću, a to je za mene bila najvećanagrada. Konačno je prošaptala. "Mogu čekati pet godina. Bila sam spremna čekati ga čitavuvječnost. Bit će bolno, ali mogu čekati Tanusa pet godina. Imao si pravo što me nisi pustio daumrem, Taita. To bi bila uvreda za bogove." Odahnuo sam i smirio se: sad sam bio jošsigurniji da ću uspjeti u naumu da mirno kročimo u budućnost koja nas očekuje. U zoruidućeg dana kraljevska flota je isplovila iz Karnaka, uputivši se prema jugu. Kao što je kralj

obećao, plemenita Lostris i cijela njena sljedba ukrcali su se na jedan mali i brzi brod južnogodreda. Sjedio sam na jastucima pored svoje gospodarice, ispod zaslona na krmi koji jezapovjednik dao postaviti. Gledali smo obijeljene zgrade u gradu kako se sjaje na prvimzracima, suncem obojene u narančasto. "Ne mogu ni zamisliti kamo je mogao otići." Lostrisje pokazivala svoju zebnju kao što je to već učinila dvadesetak puta otkako smo krenuli. "Jesili ga tražio posvuda?" "Posvuda", potvrdio sam. Utrošio sam pola jutra lutajući po unutarnjemgradu i po molovima. Nestao je. No, ostavio sam poruku Kratasu. Možeš biti sigurna da ćemu je Kratas predati." "Pet godina bez njega... Hoće li to ikada proći?" Putovanje niz rijekuproteklo je bilo prilično ugodno. Provodio sam duge dane sjedeći na krmi u razgovoru sasvojom gospodaricom. Raspravljali smo vrlo potanko o situaciji u kojoj smo se našli, ipretresali smo sve što smo mogli očekivati i čemu se nadati u budućnosti. Objasnio sam jojsvu složenost života na dvoru, prioritete i protokol. Iznio sam joj tajne poteze vlasti i utjecaja,nabrojao sam one koje nam se isplati imati na svojoj strani i druge koje smo mogli mirne dušeignorirati. Razjasnio sam joj dnevne obveze i položaj koji je u tome imao faraon. Potom sam snjom raspravljao o osjećajima i raspoloženju podanika. Uvelike sam bio dužnik svomprijatelju Atonu, kraljevskom komorniku, koji mi je podastro sve ove podatke. U posijednihdvanaest godina svaki brod koji se spuštao niz rijeku od Elefantina do Karnaka donosio mi jenjegovo pismo puno očaravajućih podataka, a na povratku u Elefantin istim brodom poslaobih mu jedan zlatni predmet, kao zalog moje zahvalnosti. Odlučio sam da ćemo vrlo brzo bitiu središtu dvorjana i u krugu vlasti. Nisam toliko godina podučavao svoju gospodaricu samoda bih vidio kako hrda njeno oružje. Riznica njenih talenata je već bila izvanredna, ali svakogsam je dana strpljivo obogaćivao. Lostrisin je um bio bridak i nemiran. Nakon što sam jojpomogao da se oslobodi tuge koja ju umalo nije ubila, pokazala se kao i uvijek prijemčiva zasugestije. U svakoj sam prilici poticao njenu ambiciju i nestrpljenje da preuzme ulogu kojusam za nju isplanirao. Vrlo brzo sam otkrio da je jedan od najučinkovitijih načina da pobudimnjenu pozornost bio taj što bih natuknuo da će se sve to vratiti Tanusu u korist. "Ako ćeš imatiutjecaja na dvoru, bolje ćeš ga moći zaštititi", kazao sam. "Kralj mu je naložio gotovonemoguć zadatak. Tanus ce nas trebati da bi uspio, a ako to ne ispuni, samo ćeš ga ti moćisbasiti od presude koju će mu kralj odrediti." "Što možemo učiniti da mu pomognemo uobavljanju njegove zadaće?" Na spomen Tanusovog imena, Lostris je postajala vrlo pažljiva."Reci mi iskreno: misliš li da netko može ukloniti Svrake? Nije li to pretežak zadatak čak i začovjeka kao što je Tanus?" Banditi koji su harali Gornjim Egiptom nazivali su se Svrakama,poput onih strašnih ptica. Nilska svraka je manja od goluba i vrlo je lijepa, s grudima i vratombijele boje i crnom glavom. Pljačka gnijezda drugih ptica i pokazuje lešine svojih žrtavanabadajući ih na trnje akacije. U narodu je poznata kao ptica mesarica. U početku su svrakubanditi rabili kao neko zagonetno ime da bi prikrili svoj identitet i postojanje, ali su svremenom postali toliko snažni i drski da su je otvoreno prihvatili i često su kao svoj amblemkoristili bijela i crna pera ptice mesarice. U prvo vrijeme ostavljali su pero na pragu kuće kojusu opljačkali ili na tijelu neke od žrtava. Ali, sada su već bili toliko neustrašivi i organiziranida bi ponekad čak poslali pero nesuđenoj žrtvi, kao opomenu. Gotovo je uvijek bilo dovoljnoda žrtva spontano preda polovinu svega što posjeduje. To je bilo bolje nego biti potpunoopljačkan, a da žene i kćeri budu otete i silovane, a taj nesretnik i njegovi sinovi bačeni uzapaljene ruševine kuće. "Misliš li da je moguće, iako ima moć Sokolovog Pečata, da Tanususpije u zadatku koji mu je kralj naložio?", ponovila je Lostris. "Čula sam da su sve bandeSvraka u Gornjem Egiptu podložne čovjeku kojeg zovu Akh-Seth, Sethovom bratu. Je liistina, Taita?" Razmislio sam časak prije nego sam joj odgovorio. Nisam još mogao reći svešto sam znao o Svrakama. Da sam to učinio, bio bih prisiljen otkriti i način na koji sam sedokopao tih vijesti. U tom trenutku niti bi za nju to bila neka prednost, niti bi služilo mojojčasti. Kasnije će, možda, biti pravo vrijeme da joj to otkrijem. "I ja sam tako čuo", opreznosam potvrdio. Ukoliko bi Tanus uspio otkriti i uništiti tog Akh-Setha, čini mi se da bi se

Svrake raspustili. No, bit će mu potrebna pomoć koju mu samo ja mogu pružiti." Lostris mezagledala: "Kako mu možeš pomoći?", upita me. "I što ti znaš o ovoj stvari?" Bila je vrlobistra i teško ju je bilo prevariti. Odmah je predosjetila da krijem nešto od nje. Morao sam sepovući i pribjeći njenoj ljubavi prema Tanusu i povjerenju koje ima u mene.. "Za Tanusovodobro nemoj me pitati ništa više; no, dopusti mi da učinim to što mogu, kako bih mupomogao izvršiti zadaću koju mu je faraon dodijelio. "Da, razumije se da moramo napravitisve što je u našoj moći. Reci mi kako mogu pomoći." "Ostat ću s tobom na dvoru na otokuElefantinu devedeset dana; ali nakon toga mi moraš dozvoliti da pođem k njemu..." "Ne, ne",odmah me prekinula. "Ako možeš pomoći Tanusu, moraš odmah poći". "Devedeset dana",ustrajao sam. To je bio period poštede koji sam joj isposlovao. Iako sam bio razapet izmeđudvije drage osobe, moja je prva dužnost bila da se brinem o svojoj gospodarici. Znao sam daje ne mogu ostaviti samu na dvoru, bez prijatelja ili nekog tko bi je vodio. A znao sam,također, da moram biti s njom kad će je kralj pozvati jedne noći. "Ovog časa te ne mogunapustiti, ali ne boj se. Predao sam Kratasu poruku za Tanusa. Čekat će me: a objasnio samKratasu sve što treba biti učinjeno prije nego što se vratim u Karnak." Nisam joj ništa višehtio reći; a malo ljudi može biti toliko tvrdoglavo i izbjegavati odgovor poput mene kad takoodlučim. Flota je plovila samo danju. Zbog vještina admirala Nembeta i zdravstvenog stanjakralja i dvorjana nije se moglo putovati noću i zato smo se sidrili svake večeri, a na obalirijeke nicala je šuma od stotina šatora. Vješti moreplovci iz palače odabrali bi uvijeknajpogodnija mjesta, obično neku palminu šumu ili zaštićen brežuljak, pored hrama ili naseljagdje smo se mogli opskrbiti potrebnim zalihama. Medu dvorjanima je još vladalo prazničkoraspoloženje. Svaki put kad bi se utaborili, činilo se da smo na izletu. Bilo je i plesa i banketapri svjetlu krijesova, dok su se u tami dvorjani zabavljali i ljubakali. Mnogi su politički iputeni savezi sklapani tirhpoći nježnosti, prožetih mirisom naplavljene zemlje duž rijeke iaromatičnim zrakom pustinje. Koristio sam te trenutke za svoj i probitak moje gospodarice.Ona je sad bila jedna od kraljevskih dama; ali njih je bilo na stotine, a ona je još bila suprugadrugog reda. Dalekovidnost plemenitog Intefa je mogla promijentiti njen položaj, ali samoako bude faraonu podarila muško dijete. U međuvremenu sam ja ostvarivao svoj naum.Gotovo svake večeri kad bismo izišli na kopno, faraon bi me pozivao. Za javnost, zvao mezbog liječenja trihofitije, ali u stvarnosti smo proučavali pripreme koje su trebale dovesti dorođenja nasljednika dvostruke krune. Promatrao me sa zanimanjem dok sam pripravljao tonikmuževnosti pomoću praha nosorogovog roga i korijena mandragore koje sam pomiješao stoplim kozjim mlijekom i medom. Nakon što ga je popio, pregledao bih mu kraljevski ud i biosam zadovoljan zbog svoje gospodarice kad sam ustanovio da nije imao ni dužinu, ni opsegdostojne jednog boga. Mislio sam da bi moja gospodarica, iako je bila djevica, mogla bezpuno muke suočiti se s tim skromnim dimenzijama. Naravno da ću ja učiniti sve što je umojoj moći da izbjegnemo taj trenutak kojeg sam se bojao; ali, ako ga već nisam mogaootkloniti, odlučio sam olakšati joj prelazak od djevojke u ženu. Nakon što sam ustanovio da jekralj zdrav na tim dijelovima, iako skromnih proporcija, preporučio sam nanošenje smjesepšeničnog brašna, maslinovog ulja i meda tijekom noći. Zatim sam nastavio s liječenjemtrihofitije. Na veliko kraljevo zadovoljstvo, moja pomada gaje izliječila u tri dana kao što sami obećao, a moja reputacija liječnika, iako je već bila svima znana, još je porasla. Kralj jepohvalio moj uspjeh na savjetu ministara i u nekoliko sam dana postao veoma tražen nacijelom dvoru. A tek kad se saznalo da nisam samo vidar, već i astrolog s kojim se čak ivladar savjetuje, moja je slava postala bezgranična. Svake je večeri pred naš šator dolazilapovorka glasnika koji su mojoj gospodarici donosili bogate darove od dama i plemića, tražećiod nje dopuštenje da se posavjetuju sa mnom. Prihvaćali smo samo molbe onih s kojima smohtjeli uspostaviti prisne sdnose. Kad bih se našao u šatoru nekog moćnog plemića,pregledavajući mu hemeroide, bilo mi je jednostavno hvaliti svoju gospodaricu i ukazivatipacijentu pažnju na njene brojne vrline. Ostale dame iz harema su ubrzo otkrile da plemenita

Lostris li ja znamo pjevati prekrasne duete, smišljati duhovite zagonetke i (pripovijedatizabavne šale. Veoma su nas tražili na dvoru, a (naročito djeca iz harema. Zbog toga sam biovrlo zadovoljan, jer volim malu djecu čak i više od životinja. Faraon, koji je bio najzaslužnijiza našu popularnost, brzo (je doznao za simpatije koje smo pobudili i to je još više pojačalonjegovo, već vrlo veliko, zanimanje za moju gospodaricu. Često bi ujutro, u vrijemeisplovljavanja, bila pozvana na kraljevski brod li provodila je cijeli dan u kraljevom društvu.Navečer je često večerala za vladarevim stolom i uveseljevala i njega i sve prisutne 1 svojimživahnim duhom i ljupkošću. Naravno, ja sam tu uvijek i diskretno nazočio. Kad je Lostrisuvidjela da kralj noću ne šalje po nju da bi je I podvrgnuo strašnim, ali u njenoj mašti vrlonejasnim postupcima, j njeni su se osjećaji postupno promijenili. Unatoč svom nimaloveselom izgledu, faraon Mamos je bio I tih i ljubazan čovjek. Moja gospodarica je tozamijetila i, poput mene, polako ga zavoljela. Još i prije nego smo stigli u Elefantin, počela seprema njemu ponašati kao prema nekom omiljenom stricu i posve spontano bi mu sjela ukrilo da mu ispripovijeda neku priču, ili se zabavljala s njim bacajući treščice s palubekraljevskog broda; oboje su se smijali poput djece. Aton mi je povjerio da nije nikada vidiokralja tako veselog. Dvorjani su ubrzo u Lostris prepoznali kraljevu ljubimicu, I a navečer sudolazili pred naš šator i drugi posjetitelji donoseći peticiju i željeli su da je moja gospodaricapodastre faraonovoj pozornosti. Darovi koje su donosili bili su još dragocjeniji od onih kojesu nudili za moje usluge. Moja je gospodarica odbila očeve svadbene darove u langenu zajednog jedinog roba i stoga je na put krenula vrlo siromašna, tako da je morala računati smojom skromnom ušteđevinom. Unatoč svemu, prije nego što smo stigli, sakupio sam nesamo pozamašnu imovinu, nego i poduži popis usluga koje su joj bili dužni novi bogati imoćni prijatelji. O tome sam vodio pažljivu evidenciju. Nisam toliko umišljen da bih vjerovaokako moja gospodarica ne bi postigla tolika priznanja bez moje pomoći. Njena ljepota,inteligencija i umiljati karakter privukli bi simpatije bez obzira na sve. Želim samo reći dasam uspio u naumu da to postignemo na brži i sigurniji način. Naš uspjeh je imao i svojihloših strana. Kao i uvijek, bilo je zavidnih koji su se osjećali uskraćenima faraonovenaklonosti, a postojalo je i sve izraženije vladarevo puteno zanimanje za moju gospodaricu,pojačano razdobljem apstinencije koje sam mu nametnuo. Jedne večeri u njegovom šatoru,povjerio mi se nakon što sam mu pripremio napitak na bazi nosorogovog roga. "Taita, tvojakura je stvarno učinkovita. Nisam se osjećao tako muževnim od kad sam bio mladić, prijekrunidbe. Jutros, kad sam se probudio, osjetio sam takvo ukrućenje svog uda da sam daopozvati Atona da to vidi. Bio je vrlo impresioniram: htio me odmah odvesti tvojojgospodarici." Ta me izjava uzbunila. Poprimio sam strog izraz lica, odmahnuo glavom,udahnuo sam zrak stisnutih zuba i pucnuo jezikom kako bih pokazao svoje negodovanje."Zahvalan sam ti što si bio toliko savjestan i nisi poslušao Atonov prijedlog, veličanstvo. Toje moglo lako uništiti sva naša nastojanja. Ako želiš sina, moraš se pažljivo pridržavati mojihodredbi." Taj me događaj podsjetio da vrijeme brzo prolazi i da će devedeset dana poštedeuskoro završiti. Počeo sam pripremati svoju gospodaricu za noć koju će faraon ubrzozahtijevati. "Onda mi moraš točno objasniti što se očekuje od mene, Taita", uzdahnu Lostris.Ja baš i nisam bio najpogodnija osoba u ovom području s obzirom da je moje osobno iskustvobilo kratkog vijeka. Mogao sam joj samo natuknuti osnovne stvari prikazujući ih običnim ibanalnim, tako da je pretjerano ne uznemirim. "Hoće li me boljeti?", upitala me, a ja sampožurio da je razuvjerim u to. "Kralj je blag čovjek. Ima mnogo iskustva s vrlo mladimženama. Siguran sam da će biti obazriv s tobom. Pripravit ću ti pomadu koja će ti uvelikeolakšati stvar. Nanijet ću je svake noći prije nego što podeš na spavanje. Poslužit će da sevrata odškrinu. Pomisli da će jednog dana Tanus preći taj isti prag i da to činiš da primiš njegai nikog drugog." Trudio sam se da i dalje budem samo liječnik na primjerenoj udaljenosti i dane osjetim čuvstvena zadovoljstva u onome što sam trebao učiniti kako bih joj pomogao.Neka mi bogovi oproste, ali nisam uspio održati svoju odluku. Bila je tako savršena u

ženskim područjima da bi zasjenila i najljepše cvjetove koje sam ikad uzgajao u svom vrtu.Nijedna pustinjska ruža nije imala tako ljupke latice. A kad sam ih premazivao pomadom,ispuštale su slatku rosu, svileniju na dodir od bilo kojeg premaza. Lostris je pocrvenjela i glasjoj je postao hrapav kad je promrmljala: "Do sada sam mislila da je taj dio tijela predodređenjednoj jedinoj svrsi. Zašto onda kad mi to radiš osjećam neodoljivu žudnju za Tanusom?"Imala je toliko povjerenja u mene i slabo poznavala one nepoznate osjećaje da sam moraopribjeći svoj svojoj profesionalnoj etici da bih nastavio tretman samo onoliko vremena kolikoje bilo nužno. Svejedno, te sam noći loše spavao, opsjednut nemogućim snovima. Dok smomalo-pomalo zalazili u južne zemlje, pojasevi zelenila duž rijeke su se sužavali. Pustinja nasje počela okruživati. Na nekim mjestima prijeteće hridi crnog granita nadvijale su se nadzazelenjelim poljima i dopirale do nabujalih voda Nila. Najopasniji od tih tjesnaca bio jepoznat kao Hapine Dveri: prolaz gdje se činilo da se voda pretvara u bjesomučnu oluju i šibavisoke granitne grebene koji su se nadnosili nad rijekom. Uspjeli smo preći Hapine Dveri,iako uz nešto poteškoća i napokon smo stigli do Elefantina, najvećeg od svih mnogobrojnihotoka raštrkanih na ovom dijelu Nila. Elefantin je izgledao poput monstruoznog morskog psakoji progoni jato manjih otoka. Na dvjema obalama rijeke pustinje su se razlikovale po boji ipo ćudi. Na zapadnoj obali saharske su dine bile otvoreno narančaste, divlje kao i beduini,jedini smrtnici koji su mogli preživjeti na ovome mjestu. Na istoku arapska je pustinja bilasmeđa i prljavosiva, posuta crnim brežuljcima koji su plesali kao snovi u fatamorganamanastalima zbog vrućine. Ove dvije pustinje imale su zajedničko samo jedno: obje su bileubojice ljudi. Otok Elefantin predstavljao je ugodan kontrast, smješten poput zelenog,blistavog dragulja u srebrenastoj kruni rijeke. Ime je dobio po stijenama sivog granitanagomilanim duž obale kao krdo golemih slonova i po tome što je već tisuću godina to bilosredište trgovine slonovačom koja je pristizala iz divlje zemlje Cush. Faraonova palača sepružala preko većeg dijela otoka, a zli jezici su tvrdili da ju je odlučio sagraditi na krajnjemjugu svojeg kraljevstva kako bi bio što je dalje moguće od Crvenog Pretendenta koji je vladaona sjeveru. • Široka vodena površina koja je okruživala otok služila joj je kao zaštita odmogućeg neprijateljskog napada, ali se ostali dio grada prelijevao na obje obale. PoslijeVelike Tebe, dva dijela Elefantina tvorila su najveći i najnapučeniji grad Gornjeg Egipta,dostojnog takmaca Memfisu, sjedištu Crvenog Pretendenta iz drugog kraljevstva. OtokElefantin bio je prekriven stablima više od bilo kojeg mjesta u cijelom Egiptu. Sjeme jedonosila rijeka tijekom tisućugodišnjih naplavina i pustilo je korijenje u plodnom humusu kojije skupa s njima donosila nemirna voda. U vrijeme mojeg posljednjeg posjeta, kad samputovao uz rijeku da provjerim pokazatelje razine rijeke po nalogu Intefa, Čuvara Voda,proveo sam više mjeseci na otoku. Uz suradnju glavnog vrtlara napravio sam popis naziva iprirodne povijesti svih biljaka u kraljevskim vrtovima; mogao sam ih, dakle, sada pokazatisvojoj gospodarici. Bilo je tu smokava nikad viđenih u ostalom Egiptu. Plodovi nisu rasli nagranama, već na samom deblu, a korijenje se grčilo kao pitoni u doba parenja. Bilo je stabalacrvene smole čija je kora, kad je bila načeta, ispuštala limfu žive crvene boje. Nalazile su seovdje i egipatske smokve iz Cusha i stotinu drugih vrsta koje su širile svoje zelene kišobranenad malim bajnim otokom. Kraljevska palača je bila sagrađena na čvrstom granitu koji senalazio ispod plodne zemlje i tvorio kostur otoka. Često sam se pitao zbog čega su našikraljevi, faraoni pedeset dinastija koje sežu čak do tisuću godina unatrag, posvetili takomnogo svog vremena i blaga na izgradnju golemih grobnica od granita i mramora, dok su seza života zadovoljavali boravljenjem u palačama glinenih zidova i slamnatih krovova. Zarazliku od prekrasnog pogrebnog hrama koji sam gradio u Karnaku za faraona Mamosa,palača je bila skromna i nedostatak ravnih linija i simetrije vrijeđao je moj instinktmatematičara i arhitekta. Čini mi se da je kaos zidova od crvene gline i čudno nagnutihkrovova imao nekog svog šarma, koliko god on bio grub; svejedno sam umirao od želje da selatim ravnala i viska. Kad smo se iskrcali i stigli do boravka koji nam je dodijeljen, čari

Elefantina postale su očitije. Bili smo smješteni u ograđenom haremu na krajnjem sjevernomdijelu otoka, ali veličina i opremljenost boravka potvrđivali su naš privilegirani položaj nesamo u kraljevim, već i u očima komornika. Aton nam je dodijelio smještaj; i, kao i mnogidrugi, nije se mogao obraniti od prirodne ljupkosti moje gospodarice. Postao je sada jedan odnjenih najvatrenijih obožavatelja. Stavio nam je na raspolaganje tucet prostranih i prozračnihsoba, s dvorištem i kuhinjom. Jedna bočna vrata vodila su ravno do rijeke i jednog kamenogmola. Već smo prvog dana kupili čamac s ravnim dnom kojim smo mogli poći na pecanje ili ulov na ptice močvarice i privezao sam ga za mol. Što se tiče ostatka naše rezidencije, kolikogod bila udobna, nije zadovoljavala moju gospodaricu ni mene, pa smo prionuli na posao nebi li je uljepšali. Uz pomoć moga starog prijatelja, glavnog vrtlara, obogatio sam biljkamaprivatni vrt, napravio sjenicu sa slamnatom nadstrešnicom pod kojom smo mogli sjediti zanajtoplijih sati u danu i gdje sam držao svoje Saker sokolove vezane za njihova lijegala. Namolu sam postavio njihaljku kojom sam iz rijeke osigurao stalan dotok vode koja je tekla krozkeramičke cijevi do našeg ribnjaka, gdje su bile lokve s lopočima i bazeni za ribe. Voda kojase prelijevala iz jezerca otjecala je u kanalić koji sam proveo preko zida sobe mojegospodarice, potom kroz jedan zaklonjeni ugao, sve do izlaza sa suprotne strane, gdje jeponovno otjecala u Nil. Izrezbario sam jednu klupicu s otvorom u sredini i postavio ga iznadkanalića, tako da je sve što pada kroz sjedalo moglo otjecati zahvaljujući neprestanom mlazuvode. Moja je gospodarica bila oduševljena tom novinom; provodila je na klupici viševremena nego što je potrebno za svrhu kojoj je bila namijenjena. Zidovi u smještaju bili su odcrvene, gole gline. Isplanirali smo niz zidnih slika za svaku sobu: ja sam nacrtao skice i prenioih na zidove, a zatim su ih moja gospodarica i njene služavke obojile. Slikarije su prikazivaleprizore iz života bogova i izmišljene pejsaže prepune kopnenih životinja i ptica. Naravno,moja mi je gospodarica poslužila kao model za lik Iziđe, a ne treba se čuditi što je Horuszauzimao središnji prostor svake slike i da je, po Lostrisinoj želji, prikazan s kosom bojecrvenog zlata i da je izgledao začuđujuće prepoznatljivo. Ove freske su se ubrzo pročule poharemu i sve su nam kraljevske supruge naizmjence dolazile u posjet da probaju sor-bet i divese slikama. Kako je to postalo pomodno, pozivali su me u gotovo sve stanove u haremu da ihposavjetujem o slikama, što sam i učinio uz odgovarajuću naplatu. Na taj način smo sklopilinova prijateljstva s kraljevskim gospama i značajno uvećali naše bogatstvo. Kralj je čuo zadekoracije i došao ih vidjeti. Lostris mu je pokazala svoje sobe. Faraon je opazio novuklupicu na vodi; a moja se gospodarica toliko njome ponosila i kad ju je upitao da mu pokažečemu služi, učinila je to bez oklijevanja; sjela je smijući se i ispustila zvučan mlaz u kanalić.Bila je još toliko naivna i nije shvaćala učinak koji je ta demonstracija proizvela na njenogakraljevskog supruga. Shvatio sam po njegovom izrazu da će svaki moj pokušaj da gapokolebam duže od obećanih devedeset dana, naići na goleme poteškoće. Nakon posjetafaraon je sjeo ispod sjenice i popio vrč vina, veselo se smijući šaljivim riječima mojegospodarice i naposljetku mi se obratio: "Taita, moraš mi sagraditi vrt i sjenicu kao što su ovi,ali znatno veće. I kad već to radiš, napravi i meni klupicu nad vodom." Kad je konačnoodlazio, naredio mi je da ga otpratim dio puta, pod izlikom da želi razgovarati o novom vrtu...Ali, predosjećao sam o čemu se radi. Čim smo napustili harem, počeo je govoriti. "Noćas samsanjao tvoju gospodaricu", reče. "A kad sam se probudio, opazio sam da je moje sjeme bilorazliveno po plahtama. To mi se nije dogodilo još otkad sam bio dječak. Mala lisica je počelaobuzimati moje misli u snu i na javi. Ne sumnjam da mogu napraviti sina s njom i osjećam daviše ne treba odugovlačiti. Što misliš o tome, doktore? Zar još nisam spreman za taj pokušaj?""Preporučam ti da se pridržiš tih devedeset dana apstinencije, veličanstvo. Pokušati ranije bilabi ludost." Bilo je opasno nazvati ludošću kraljevu želju, ali morao sam ga nužno zaustaviti."Bilo bi vrlo neoprezno upropastiti svaku mogućnost uspjeha zbog tako kratkog razdoblja..."Na koncu sam ga uvjerio, ali kad sam odlazio, bio je još tužniji nego obično. Kad sam sevratio u harem, obavijestio sam svoju gospodaricu o kraljevim namjerama; tako sam je dobro

pripremio da prihvati neizbježno, pa nije bila previše uznemirena. Bila se već pomirila sulogom kraljeve ljubimice, a proročanstvo da će joj zatočeništvo na otoku Elefantinu završitiučinilo joj je to podnošljivijim. Istinu govoreći, naš boravak na otoku nipošto nije biozatočenički. Mi Egipćani smo najciviliziraniji narod na svijetu i Sobro se odnosimo premanašim ženama. i Čuo sam da su drugi, Huriti, Kušiti i Libijci, na primjer, vrlo okrutni premasvojim ženama i kćerima. Libijci su od harema napravili pravi zatvor u kojem žene provodecijeli život ne vidjevši muškarce, osim eunuha i svojih sinova. Kažu da čak ni mužjaci pasa imačaka ne smiju ući, tolika je posesivna opsjednutost tih muškaraca. Huriti su još i gori. Nesamo što zatoče svoje žene i prisiljavaju ih da se pokriju od gležnjeva do zapešća, već morajuobvezatno biti pokrivene čak i unutar harema, tako da im samo muž može vidjeti lice.Primitivna plemena iz Cusha zaslužuju, pak, najveću osudu. Kad žene zadu u doba puberteta,obrezuju ih na najdivljačkiji mogući način: izrežu im klitoris i male usmine da bi uklonilisjedište spolnog užitka, tako da nikad ne požele prevariti muža. Možda to izgleda nemoguće,ali vidio sam svojim očima učinak takvog brutalnog kirurškog zahvata. Trgovci robljem suuhvatili tri služavke moje gospodarice nakon što su sazrile, a očevi su ih nožem bili operirali.Kad sam im pregledao ožiljke, bio sam zgrožen, a moj instinkt vidara je bio dubokopovrijeđen sakaćenjem toga božanskog remek-djela ljudskog tijela. Opazio sam da takvoobrezivanje ne postiže zadani cilj, jer izgleda da lišava žrtvu najljupkijih ženskih osobina,pretvarajući ih u hladne, proračunane i okrutne osobe, ukratko, pravi od njih bespolnačudovišta Mi Egipćani, naprotiv, slavimo svoje žene i odnosimo se prema njima, ako već nekao ravnopravnima, a ono barem s poštovanjem. Nijedan muškarac ne smije tući ženu bezsudačke dozvole, a dužan ju je odijevati, hraniti i uzdržavati ovisno o svom položaju udruštvu. Žena jednog kralja ili plemića uopće nije zatočena u haremu; u pratnji svoje sljedbesmije šetati po gradu ili selu. Nije primorana skrivati svoju ljepotu, a ovisno o trenutnoj modii njenim hirovima, može sjesti za mužev stol s otkrivenim licem i grudima i zabavljati gosterazgovorom i pjevanjem. Smije posjedovati robove, zemlje i bogatstva neovisno odsuprugove imovine, iako djeca pripadaju samo njemu. Može ići na pecanje, u lov sa sokolima,pa čak i na gađanje lukom i strijelom; zabranjene su joj samo muške aktivnosti poput hrvanjai mačevanja. Postoje, logično, stvari iz kojih je isključena, kao što je bavljenje pravom iarhitekturom; svejedno, supruga visokog roda je važna osoba, koja ima prava i dostojanstvo;jasno je da se to ne odnosi za priležnicu ili na ženu običnog čovjeka, koje imaju ista prava kaoi vol ili magarac. Stoga smo moja gospodarica i ja slobodno mogli lutati kuda smo zaželjeli iistraživati gradove blizance na obje obale Nila i okolna sela. Moja gospodarica je postalaveoma popularna u Elefantinu: obični ljudi su se tiskali oko nje tražeći njen blagoslov idarove. Pljeskali su njenoj ljupkosti i ljepoti, kao što se to događalo u Tebi. Lostris mi jenaredila da uvijek sa sobom nosim veliku vreću sa slatkišima koje je dijelila svoj djeciispaćenog izgleda. Gdjegod da smo pošli, bili smo okruženi mnoštvom djece koja suskakutala i cičala. Često bi zasjela na prag nekog skromnog kućerka u društvu žena, ili ispodstabla u polju nekog ratara i slušala bi njihove žalbe; prvom prilikom ih je prenosila kraljukoji bi se gotovo uvijek smiješio s blagošću i prihvaćao ispraviti nepravdu kako mu je onapreporučala. Lostris je tako stekla reputaciju pokroviteljice običnog puka. Čak i kad jeprolazila najsiromašnijim četvrtima, ostavljala bi za sobom osmijeh i vedrinu. Ponekad smoišli na pecanje s čamcem u lagune stvorene bujicama Nila, ili smo postavljali vabila za divljepatke. Izradio sam joj poseban luk, prilagođen njenoj snazi. Naravno da se nije mogaousporediti s Lanatom koji sam zamislio za Tanusa. Svejedno, bio je pogodan za močvarnudivljač. Plemenita Lostris je bila spretniji strijelac od mnogih muškaraca i rijetko bi odapelastrijelu a da ja nisam morao otplivati po patku ili gusku. Čim je neka čaplja uzletjela iz bariceskrivene medu trskom, Lbstris bi uzela jednog sokola i poljubila ga u zakukuljenu glavu. "Letihitro i nemoj pogriješiti, ljepotane moj!", šaptala je; zasm je skinula kukuljicu koja jezaklanjala ponosne žute oči i hitnula u zrak malog, divnog ubijača. Zatim smo čekali i

očarano gledali kako se sokol visoko uspinje iznad plijena, skuplja krila i strmoglavljuje sebrzinom zbog koje se činilo da vjetar pjeva po njegovom šarenom perju. Zvuk udara dopiraoje sve do nas, čak i s udaljenosti od dvjesto koraka. Vrtlog ljubičastog perja se uzdizao premaplavetnilu neba i zatim se rasuo poput dima nošenog lahorom s rijeke. Sokol je stezao plijen upandžama i njime bi udario o tlo. Moja je gospodarica pobjedonosno vriskala i otrčala bivratiti sokola, mazila ga je i hvalila i davala mu da pojede čapljinu glavu. Volim sva stvorenjau vodi, na kopnu i u zraku. I moja je gospodarica gajila takve osjećaje. Često sam se pitaozašto je onda toliko voljela lov? Nisam nikad tome našao odgovora. Možda je to zbog toga štoje čovjek, a isto tako i žena, najopakiji grabežljivac. Osjećamo sličnost sokolu, tako lijepom ihitrom. Bogovi su odredili sokolu čaplje i guske kao pravedan plijen. Na isti način čovjek jegospodar svih drugih stvorenja na zemlji. Ne možemo zatomiti instinkt koji su nam božanstvadodijelila. Još otkad je bila vrlo mlada i kad je tek stekla potrebnu snagu i izdržljivost, uvijeksam dopuštao Lostris da prati mene i Tanusa u lov i pecanje. Nekoliko godina ranije Tanus ija smo pribavili napuštenu ribarsku kolibu na rubu močvare, nizvodno od Karnaka i pretvorilije u našu lovačku kućicu. To mjesto je bilo smješteno nedaleko od ruba pustinje, a iz našegaudobnog uporišta mogli smo pecati u laguni, loviti divlje ptice ili puštati sokole na plemenitevelike droplje usred pustinje. U početku je Tanus negodovao zbog toga što nam se nametalaneka devetogodišnja djevojčica, mršava i ravna poput dječaka. Ali, poslije se navikao nanjenu prisutnost i čak mu se činilo komotnim imati na raspolaganju nekoga tko će ići ukupovinu i obavljati dosadne kućanske poslove. Malo-pomalo, Lostris je naučila tajne životana otvorenom, pa je čak i prepoznavala po nazivu svaku ribu i svaku pticu; znala se služitiostima ili lovačkim lukom isto takvom spretnošću. Naposljetku se Tanus ponosio njome, kaoda je bila njegova zamisao da je pozovemo da nam se pridruži. Lostris je bila s nama na crnimkamenitim brežuljcima ponad riječne doline onog dana kad je Tanus ulovio ubijača stoke. Lavje bio stari unakaženi mužjak crne grive koja se vijorila na vjetru poput žitnog polja, a rika muje podsjećala na grmljavinu iz neba. Pustili smo čopor pasa i slijedili smo ih dok su lavežomnatjerali lava da pobjegne s ispaše na obali Nila gdje je ubio posljednjeg mladog bika. Psi suga blokirali u dnu jednog klanca. Lav se okomio na nas kad smo se približili i bacio se unapad prošavši posred pasa. Dok je ričući hitao prema nama, moja je gospodarica neustrašivoostala na korak iza Tanusa, s napetim malim lukom. Razumije se da je Tanus ubio zvijer,probovši joj grlo strelicom odapetom iz Lanate; no, obojica smo bili zadivljeni Lostrisinomhrabrošću. Tog je dana, najvjerojatnije, Tanus prvi put otkrio svoje prave osjećaje prema njoj,dok je mojoj gospodarici lov zauvijek ostao vezan uz taj prizor i uspomene na svoga dragog.Od tog je vremena postala strastveni lovac. Naučila je od Tanusa i mene poštovati i voljetidivljač, ali i da je ne muči osjećaj krivice kad se koristila svojim pravom nad drugimzemaljskim stvorenjima, da ih upotrebljava kao životinje za vuču, da se njima hrani ili da ihprogoni kao plijen. Mi možemo imati prevlast nad životinjama, ali istovremeno svi smo mifaraonovo stado i nitko mu ne smije odbiti poslušnost. Devedesete noći, kralj je poslao Atonada pozove moju gospodaricu. Kako je bio moj prijatelj, a obožavao je moju gospodaricu,Aton me bio ranije upozorio, pa sam je mogao pripremiti za konačan čin prilično vremenaunaprijed. Posljednji sam put sam djevojci objasnio što je očekuje i kako se mora ponašati.Nakon toga sam joj nanio pomadu koju sam čuvao za ovu priliku. To nije bilo samo sredstvoza umirenje, već je sadržavalo i esenciju jedne trave koju sam prepisivao pacijentima zaumirenje zubobolje i ostalih bolova. Taj lijek je Jiogao i ublažiti osjetljivost. Lostris se hrabroponijela sve do trenutka kad se Aton pojavio na pragu njene sobe; zatim mi se obratila, a očisu joj bile pune suza. "Ne mogu otići sama, Taita. Bojim se. Molim te, Taita, pođi sa mnom."Bila je blijeda ispod šminke koju sam joj pažljivo nanio i toliko je drhtala da su joj zubicvokotali. "Gospodarice, znaš da to nije moguće. Faraon je poslao po tebe. Ovog ti puta nemogu pomoći." Aton joj je priskočio u pomoć. "Možda te Taita može pričekati u predsobljukraljeve odaje, a ja ću mu praviti društvo. Naposljetku, on je kraljev liječnik, pa će možda

njegove usluge biti potrebne", predložio je umilnim glasom, a moja se gospodarica uspela naprste i poljubila ga u bucmasti obraz. "Tako si dobar, Atone", prošaptala je, a on je pocrvenio.Lostris me držala za ruku dok smo slijedili Atona u labirintu hodnika koji su vodili dokraljevskog stana. Kad smo stigli do predsoblja, jače mi je stegnula ruku, a zatim je izmakla ikrenula prema pragu. Zastala je i okrenula se gledajući me. Nikad mi se nije činila takoočaravajućom, toliko mladom i ranjivom. Osjećao sam kako mi se srce kida, ali sam seosmijehnuo da je ohrabrim. Okrenula se i prošla kroz zastore. Čuo sam kako je kralj neštopromrmljao dok je primao i šapat njenog odgovora. Aton me posjeo na klupicu ispred jednogstola i bez riječi postavio između nas ploču za igru bao. Igrao sam rastreseno, pomičućiizbrušene kamenčiće po utorima i Aton je pobijedio tri partije, jednu za drugom. Do tada merijetko znao pobijediti; ali su me odvraćali glasovi koji su dopirali iz sobe pokraj nas, iako subili pretihi da bih mogao razaznati riječi. Čuo sam zatim jasno riječi svoje gospodarice, kaošto sam joj i preporučio: "Molim te, veličanstvo, budi nježan sa mnom. Preklinjem te, nemojmi zadati boli. Ta je molba bila toliko dirljiva da se čak i Aton nakašljao i obrisao nosrukavom, dok sam se ja jedva zadržavao da ne skočim i poletim u kraljevsku sobu da izbavimLostris. Neko je vrijeme vladala tišina, a onda se začuo bolan krik koji mi je razdirao dušu. Iponovno je zavladala tišina. Aton i ja smo bili pognuti nad pločom za bao, a ja se više nisampretvarao da igram. Ne znam koliko smo čekali; ali moralo je biti posljednje bdijenje te noćikad sam konačno čuo kako starčevo hrkanje dopire iza zastora. Aton me pogledao, kimnuoglavom i ustao. Prije nego što je stigao do zastora, oni su se rastvorili, a moja se gospodaricapojavila i krenula prema meni. "Odvedi me kući, Taita", prošapta. Podigao sam je bezrazmišljanja, a ona mi je obavila ruke oko vrata i naslonila glavu na moje rame, kao što jeradila dok je bila djevojčica. Aton je uzeo jednu uljanicu i osvjetljavao nam put na povratku uharem: ostavio nas je na pragu sobe moje gospodarice. Položio sam je na postelju i dok jedrijemala, nježno sam je pregladao. Bilo je malo krvi na njenim svilenkastim butinama, ali jeveć bila zgrušana. "Je li te boljelo, mala moja?", upitao sam je potiho. Lostris je otvorila oči iodmahnula glavom. Nenadano mi se nasmiješila. "Ne znam zbog čega se o tome toliko priča",promrmljala je. "Na koncu, nije bilo mnogo gore od upotrebe tvoje klupice na vodi, a nije nitrajalo ništa duže. Sklupčala se i zaspala, ne dodavši ništa više. Gotovo da nisam zaplakao odolakšanja. Moje pripreme i trave pomogle su joj da prebrodi taj ispit bez štete za njeno tijelo iduh. Idućeg jutra otišli smo u lov sa sokolima kao da se nije dogodilo ništa čudno. Lostris jetu temu načela samo jednom tijekom dana. Dok smo objedovali na obali rijeke, upita mezamišljeno. "Misliš li da će ovako biti i s Tanusom, Taita?" "Neće, gospodarice. Ti i Tanus sevolite. Bit će veoma različito. Bit će to najdivniji trenutak u tvom životu", uvjeravao saihje. S"Da, znam u dubini svog srca da mora biti tako", promrmljala je. Nehotice smo obojepogledali prema sjeveru, duž Nila, prema Karnaku koji se nalazio iza horizonta. Iako sam biosvjestan obveza koje imam prema Tanusu, život na otoku je bio toliko idiličan, a takoprivlačno društvo moje gospodarice, da sam stalno odgađao odlazak pod izlikom da me jošuvijek trebala. Uistinu, iako ju je faraon pozivao svake noći, moja je gospodarica bilaizdržljiva i otporna i imala je snažan instinkt preživljavanja. Vrlo brzo je naučila kakozadovoljiti kralja, ostajući istodobno emotivno nepovrijedena. Nisam joj bio potreban u mjeriu kojoj me Tanus trebao. Dapače, sama je počela inzistirati da napustim Elefantin i otplovimniz rijeku. Odugovlačio sam to sve dok se jedne večeri, nakon dana provedenog s kraljemizvan dvora, nismo vratili kasno u palaču. Provjerio sam jesu li mojoj gospodarici pripremilikupku i večeru, prije nego sam pošao u svoju sobu. Udoh, a opojan miris manga i šipka širiose zrakom. U sredini se nalazila velika pokrivena košara koja je vjerojatno bila puna mogomiljenog voća. Nisam se začudio, jer ne bi prošao dan, a da netko ne pošalje poklon meni imojoj gospodarici. Upitao sam se tko bi to mogao biti i narasle su mi zazubice, kad je jedandrugi mirisavi dah dopro do mojih nosnica. Nisam jeo od podneva. Podigao sam poklopac iuhvatio najveći i najzreliji šipak: no, skliznuo mi je iz ruke i pao na pod. Tada sam začuo

bijesno siktanje, a velika crna kugla s treperavim spiralama i sjajnim krljuštima iskočila je izkošare i bacila se na moje noge. Bacio sam se natraške, ali nisam bio dovoljno brz.Razjapljeno ždrijelo je udarilo u kožnu petu moje sandale s tolikom silinom da sam zamaloizgubio ravnotežu. Oblak otrova je štrcnuo iz zakrivljenih ralja, a otrovna i smrtonosnatekućina mi je smočila gležanj; no, idućim skokom sam uspio izbjeći drugi napad koji jeuslijedio odmah nakon prvog. Bacio sam se uza zid u kutu sobe. Ja i kobra stajali smosučelice. Zmija je do polovice bila uvijena u spiralu, ali prednji joj je dio bio izdignut dovisine mog ramena. Na raširenoj kapuljači vidjele su se široke crne i bijele pruge koje su jekrasile. Piljila je u mene staklastim očima kao stravičan crni ljiljan, a ja sam shvatio da stojiizmeđu mene i jedinih vrata u sobi. Istina je da se neke kobre drže u kućama kao pitomeživotinje. Kreću se slobodno po kući i hvataju miševe i štakore; piju mlijeko iz vrčeva ipostaju pripitomljene poput mačića. Druge se, naprotiv, krote mučenjem i draženjem, papostaju smrtonosan instrument plaćenih ubojica. Ni najmanje nisam sumnjao o vrsti kobrekoja mi je stajala nasuprot. Pomaknuo sam se duž zida pokušavajući proći pored nje i da sespasim. Kobra se bacila prema meni; razjapljeno ždrijelo bilo je blijedožute boje i kapljiceotrova kapale su s vrhova zuba. Zaurlao sam od užasa dok sam se jednim skokom povlačio iponovno se sklonio u kut. Zmija se odmah povukla i opet podigla i dalje stojeći između menei vratiju. Znao sam da su njene otrovne vrećice dovoljno pune i da bi mogla ubiti stotinusnažnih ljudi. Dok sam je gledao počela se lagano odmotavati i gmizati po podu prema meni,uzdignute glave i stravičnim očima uperenim u mene. Vidio sam kako jedna od ovih zmijahipnotizira pticu močvaricu sve dok ova nije ni pokušavala uteći i ostala je čekajući, pomirenasa sudbinom. I ja sam bio paraliziran. Nisam se mogao ni pomaknuti, ni vikati dok je smrtgmizala prema meni. Odjednom sam opazio neku kretnju iza kobre koja je lelujala. Mojagospodarica Lostris se pojavila na pragu, privučena mojim prvim užasnutim krikom. Glas mise vratio i viknuo sam joj: "Čuvaj se! Ne prilazi!" Nije me poslušala. Jednim je pogledomshvatila što se događa. Da se samo za trenutak pokolebala ili bila neodlučna i zmija bi menapala po treći i posljednji put. Moja gospodarica je večerala kad me čula kako vičem upomoć. Sad je stajala tamo, s polovicom oljuštene dinje u jednoj ruci i srebrenim nožem udrugoj i reagirala je instinktom i spretnošću pravog lovca. Tanus ju je naučio da se oslobodinespretnog načina bacanja, tipičnog za žene; i tako je Lostris hitnula dinju snažno i preciznopoput nekog tko je navikao bacati koplje. Plod je pogodio kobru iza kapuljače i za trenutak juje oborio na popločani pod. Zatim se, brzinom kojom se odapinje iz luka, ponovno uspravila,okrenuvši se svojom užasnom glavom prema njoj i munjevito sunula u napad prema njoj.Konačno sam se prenuo od ošamučenosti i krenuo joj u pomoć, ali bio sam prespor. Služeći serepom kao osloncem, kobra se bacila razjapljenog ždrijela i otrovom koji je u finoj maglicištrcao iz uspravljenih zuba. Moja je gospodarica ustuknula, spretno kao gazela koju progonigepard. Kobra je promašila i u jednom trenutku je zbog zaleta pala pred njene noge,ispružuvši se svim svojim ljuskavim tijelom. Ne znam kakva je snaga njome upravljala, alimojoj gospodarici hrabrosti nikad nije uzmanjkalo. Prije nego što se kobra uspjela pribrati,ona je poskočila i s obje noge obuvene u sandale sletjela joj na glavu, priklještivši je napločice svom svojom težinom. Možda se ponadala da će joj slomiti kralježnicu, ali kobrino jetijelo bilo široko poput njenog zapešća, a bila je elastična kao Rasferov bič. Iako joj je glavabila sputana, ostali dio njenog dugačkog tijela jednim trzajem joj se obmotao oko noge. Nekadruga žena s manje razuma i hrabrosti pokušala bi se izbaviti iz tog odvratnog stiska. Ali, daje tako učinila, moja bi gospodarica bila mrtva, jer bi kobra, čim bi joj glava bila slobodna,krenula u smrtonosni napad. Lostris, međutim, čvrsto je stajala na nogama, raširila ruke ipovikala: "Taita, pomozi mi!" Već sam bio dotrčao nasred sobe; bacio se i uronio ruke uzmijinu spiralu koja je obavijala Lostrisine noge, zatim sam prevukao rukama preko njenogvijugavog tijela do točke gdje je prelazilo u vrat. Ščepao sam je s obje ruke i stisnuo za grloisprepletenih prstiju. "Uhvatio sam je!", povikao sam, gotovo izvan sebe od užasa i gađenja,

dok se to hladno i ljuskavo biće otimalo mojem stisku. "Uhvatio sam je! Makni se! Brzo!"Moja je gospodarica odmah odskočila, a ja sam se pridigao stišćući zmiju mahnitom silinom ipokušavajući držati njeno razjapljeno ždrijelo podalje od mojeg lica. Njen mi se rep oviopoput biča oko ramena i vrata, prijeteći da će me zagušiti dok sam čvrsto držao glavu. Sad jezmija pronašla oslonac, a njena je snaga bila zastrašujuća. Shvatio sam da je ne mogu višezadržati, iako sam je s obje šake stezao za grlo. Malo pomalo, oslobađala je glavu, neumoljivoje povlačeći kroz moje prste. Znao sam da će, čim se oslobodi mog stiska, nasrnuti na mojenebranjeno lice. "Ne držim je više!", zaurlao sam, više sebi nego Lostris. Držao sam jeispruženih ruku, ali ona se približavala mom licu, primičući se mojim očima, dok je nanovoprikupljala snagu i stezala me za grlo, a glava joj je izmicala iz mojih ruku. Iako su mi zglavcipobijeljeli od žestine stiska, zvijer je bila tako blizu mog lica da sam vidio kako joj se zubimiču u ždrijelu. Kobra može uspraviti ili sklopiti zube po potrebi: bile su to bijele koštaneigle, a blijedi mlazovi otrova bljeskali su na njihovim vrhovima. Znao sam da bi me i jednajedina kap otrova, ako mi uđe u oči, oslijepila, a bol koja žari bi me dovela do ludila.Odmaknuo sam zmijinu glavu od mog lica i mlaz otrova se izgubio u zraku. Ponovno sampovikao u očajanju: "Zovi nekog roba da mi pomogne!" "Na stol..." Moja se gospodaricapribližila. "Drži joj čvrsto glavu na stolu." Pretrnuo sam. Mislio sam da je poslušala mojumolbu i otrčala potražiti pomoć; međutim, bila je pored mene i još je u ruci držala srebreninož. Ponio sam kobru sa sobom i teturajući otišao do niskog stola te kleknuo pored njega.Uspio sam krajnjim naporom pritisnuti joj glavu na rub i čvrsto je držati. Na taj je način mojagospodarica raspolagala panjem na kojem je mogla upotrijebiti nož. Udarila je po vrhu vrata,odmah iza te užasne glave. Zmija je osjetila bol i udvostručila napore. Elastična spirala sefebavila oko moje glave, a iz ralja su izlazili siktavi dahtaji koji su das gotovo zaglušivali.Buka se miješala sa štrcanjem otrova koji je curio iz gubice. Oštrica je, iako mala, bila vrlooštra i ljuskavo meso se rastvorilo. Ljigava krv mi je preplavila prste, ali se oštrica zabila svedo kosti kralježnice. Svim svojim snagama i licem zgrčenim od napora, moja je gospodaricaprepilila kost, ali su ruke bile sklizave zbog krvi. Osjetio sam kako mi je glava iskliznula.Zmija se oslobodila, a u istom času oštrica je pronašla pregib između kralježaka i prerezala.Glava se držala samo komadićem kože i bacakala se lijevo i desno uslijed kobrinog grčenja.Iako je glava konačno bila odvojena od tijela, zubi su se i dalje pokretali i kapali otrovom, anajmanji dodir bi bio dovoljan da ih zarije u moje meso. Ščepao sam tijelo krvavim prstima iu posljednjem trenutku sam ga uspio otrgnuti sa svog grla i baciti na pod. Dok sam uzmicaoprema vratima, životinja se i dalje groteskno koprcala, uvijala u klupko i migoljila. "Sve uredu, gospo moja?", upitao sam, ne usuđujući se odvojiti pogled od te drhtave mase. "Je li timožda koja kap štrcnula u oči ili na kožu?" "Ne, sve je u redu", prošaptala je. "A ti, Taita?"Uzbunio me toliko ton njenog glasa da sam zaboravio na opasnost kojoj sam bio izložen.Zagledao sam joj se u lice. Reakcija je već ovladala njome: počela je drhtati. Njene tamne očibile su iskolačene na njenom blijedom licu. Morao sam pronaći načina daje oslobodim strahazbog kojeg je još bila paralizirana. "Dobro", kazao sam. Tako smo riješili problem sutrašnjevečere. Vrlo mi se sviđa pečena kobra." Za tren se zapiljila u mene, a potom je prasnula uhisteričan, vrištav smijeh. Ni ja nisam mogao zaustaviti smijeh. Zagrlili smo se i dalje sesmijući dok nam suze nisu potekle niz obraze. Nisam je htio povjeriti kuharu, pa sam osobnopripremio kobru. Oderao sam je, izvadio utrobu, nadjenuo je divljim češnjakom, raznimtravama i s malo masti iz ovnovog repa. Zatim sam je u kolutovima zavio u listove banane isve prekrio slojem navlažene gline. Nakon toga sam zapalio vatru nad glinom i pustio da goricijeli dan. I Uvečer, kad sam otvorio stvrdnuti omot, navrla mi je slina lod mirisa koji jedolazio od mekanog bijelog mesa. Tkogod je Iručao za mojim stolom tvrdio je nikada nije jeoukusnija jela od lovih koje sam pripremao, a kako bih mogao proturječiti svojim prijateljima?I Poslužio sam filete svojoj gospodarici uz vino od pet vrsta I palme koje je Aton pronašao ufaraonovom skladištu. Plemenita iLostris je zatražila da sjednem uz nju ispod sjenice i

prisustvujem I večeri. Uvjerili smo se da je bilo ukusnije od krokodilovog repa, pa čak i odmesa grgeča iz Nila. I Tek kad smo završili s jelom i poslali ostatak njenim služavkama,počeli smo pretresati tko mi je mogao poslati na poklon košaricu s voćem. I Pazio sam da jene uznemirim, pa sam se našalio. "Morao I je to biti netko kome se ne sviđa moje pjevanje".Ali Lostris se nije I dala lako zavarati. I "Ne glumi ludu, Taita. To je jedna od rijetkih koja tine ide i od ruke. Mislim da znaš tko je to bio, a mislim da znam i ja." I Zurio sam u nju.Uvijek sam je štitio od istine. Pitao sam se što je i mogla naslutiti. I "To je bio moj otac."Rekla je to tako sigurnim glasom da I nisam mogao zanijekati. "Pričaj mi o njemu, Taita. Recimi sve što j bih trebala znati o njemu, a što mi se nisi usudio otkriti." j Na početku mi je biloteško. Čitav jedan život u povlačenju i se nije mogao izbrisati u trenutku. Još uvijek nisammogao shvatiti da više nisam u vlasti plemenitog Intefa. Koliko god da sam ga uvijek mrzio izdna duše, on je vladao mojim tijelom i dušom još otkako sam bio dijete i osjećao sam nekučudnu lojalnost prema njemu koja me priječila da slobodno govorim protiv njega. Blijedo sampokušavao zavlačiti Lostris s posve neodređenom pričom o nezakonitim djelima njenog oca,ali me ona nestrpljivo prekinula. "Ma, hajde! Nemoj misliti da sam glupa. Znam mnogo više oL mame ocu nego što misliš. Vrijeme je da otkrijem i ostalo. Naređujem ti da mi kažeš sve."Poslušao sam. Bilo je toliko stvari koje sam joj morao reći, da se pun mjesec popeo visoko nanebu prije nego što sam završio. Ostali smo dugo u tišini nakon toga. Nisam ništa prikrio inisam pokušavao nijekati ili opravdavati udio koji sam u svemu i sam imao. "Ne čudi me štoželi da umreš", promrsila je naposljetku Lostris. "Znaš dovoljno da ga možeš uništiti." Opet jezašutjela, a onda nastavila: "Moj otac je čudovište. Kako je moguće da sam različita od njega?Zašto, budući da sam njegova kći, i mnome ne vladaju isti neprirodni porivi?" "Moramo tozahvaliti svim bogovima. Ali, gospodarice, ne prezireš li mene zbog svega što sam učinio?"Dodirnula me za ruku. "Zaboravljaš da te poznajem oduvijek, od kada je majka umrla primom porodu. Znam kakav si uistinu. Bio si prisiljen raditi sve što ti je moj otac naređivao.Zbog toga ti rado opraštam." Ustala je i počela nemirno šetkati oko jezerceta s lopočima.Konačno se vratila k meni. "Tanus je u strašnoj opasnosti zbog mog oca. Nisam to shvaćala upotpunosti sve do ove večeri. Nužno je obavijestiti ga da bi se mogao zaštititi. Moraš odmahpoći k njemu, Taita, ne okolišajući ni dana. "Gospodarice...", počeo sam, ali me onaprekinula. "Ne, Taita, ne namjeravam slušati tvoja vješta opravdanja. Sutra krećeš u Karnak."I tako sam idućeg jutra, prije nego što je sunce izišlo, otišao sam na pecanje čamcem, na načinda me barem tucet robova i stražara vidjelo kad sam napuštao otok. U jednoj bari u laguniotvorio sam kožnu vreću u koju sam sakrio mačka koji se sprijateljio sa mnom. To je bilastara i bolesna životinja koju je mučila šuga i gnojne upale po ušima, pa sam prije nekogvremena odlučio da mu prekratim muke. Pružio sam mu komadić sirovog mesa umočenog uesenciju dature. Držao sam ga u krilu i gladio dok je jeo i preo. Čim je kliznuo u smrt ni neprimijetivši, prerezao sam mu grlo. Po čamcu sam prolio krv i bacio lešinu u vodu: znao samda će je krokodili požderati. Zatim sam ostavio osti, udice i ostalu opremu na čamcu, odguraoga prema sporoj struji i kad sam prošao pličinom kroz papiruse, stigao sam do kopna.Dogovorili smo se da će moja gospodarica pričekati do noći prije nego li oglasi uzbunu. Tekće sutradan u podne pronaći čamac poprskan krvlju i zaključit će da me požderao krokodil ilida me ubila neka banda Svraka. Kad sam stigao do obale, odjenuo sam odjeću koju sam poniosa sobom. Domislio sam se da ću odglumiti Ozirisovog svećenika; često sam oponašao njihovukočeni hod i pompozne kretnje kad sam nasmijavao svoju gospodaricu. Bila mi je dostatnavlasulja, malo šminke i pogodan kostim da obavim preobražaj. Svećenici su uvijek u pokretuniz ili uz rijeku; putovali su od jednog do drugog hrama i prosili, ili bolje rečeno, zahtijevalimilodare na svom putu. Neću pobuditi ničiju znatiželju, a prerušavanje mi može pomoći daizbjegnem napad Svraka koji zbog praznovjerja više vole ostaviti svećenike na miru. Obišaosam lagunu i ušao u zapadni grad prošavši kroz najsiromašniju četvrt. Čim sam stigao u luku,obratio sam se zapovjedniku jedne teglenice na koju su tovarili vreće žita i žare s uljem. Uz

uobičajenu osornost zatražio sam besplatan prijevoz do Karnaka u ime božje; kapetan jeslegnuo ramenima i pljunuo na palubu, ali mi je dopustio da se ukrcam. Svi su se ljudipomirili s iznudama svećenika; preziru mantijaše, ali se boje njihovih duhovnih i svjetovnihmoći. Neki smatraju da svećenstvo ima moći koje se mogu mjeriti čak i s faraonovim. Bio jepun mjesec, a kapetan teglenice je bio hrabriji pomorac od admirala Nembeta. Nismo sesidrili da prenoćimo. Pogonjeni lahorom i bujicom Nila, brzo smo putovali i petog smo danaobišli riječni rukavac i ugledali pred nama grad Karnak. Grčio mi se želudac kad sam sišao nakopno, jer to je bio moj grad, a svi prosjaci i besposličari su me dobro poznavali. Da me netkoprepoznao, plemeniti Intef bi to saznao i prije nego što taih stigao do gradskih vrata.Prerušavanje me zaštitilo, a izabrao sam i pokrajnje ulice da stignem do Tanusove kuće kodstožera njegovog odreda. Vrata nisu bila zabravljena i ušao sam kao da na to imam pravo izatvorio sam ih za sobom. Skromno namještene sobe bile su napuštene i nisam ništa našao štobi mi pomoglo da mu uđem u trag. Očigledno je Tanus otputovao prije mnogo vremena,možda otkako smo moja gospodarica i ja otputovali iz Karnaka. Mlijeko u vrču pored prozorase zgusnulo i osušilo kao tvrdi sir, a korica kruha od sirka na tanjuru bila je prekrivenaplavkastom plijesni. Koliko sam mogao vidjeti, ništa nije nedostajalo: čak je i luk Lanata bioobješen na kuku iznad kreveta. Bilo je vrlo čudno da ga je Tanus ostavio, jer ga je smatraoprodužetkom svog tijela. Sakrio sam ga u tajni pretinac ispod kreveta koji sam namjernonapravio kad se Tanus preselio u taj smještaj. Nisam se htio kretati po danu gradom, pa samostao u kući cijelo poslijepodne, a vrijeme sam utrošio na čišćenje prašine i prljavštine koja sebila nakupila. Kad se smračilo, skrivećki sam izišao i sišao do rijeke. Odmah sam uočio da jeHorusov Dah bio ukotvljen; bilo je očito da je sudjelovao u bitkama od posljednjeg puta kadsam ga vidio i da je pretrpio oštećenja u borbi. Pramac je bio polomljen, a oplata je u sredinibila napola pougljenjena. Uzdrhtao sam od ponosa kad sam vidio da je Tanus nadogradio natrup izmjene koje sam projektirao. Pozlaćeni metalni rog virio je na pramcu, tek iznad vodenecrte. Po stanju u kojem se nalazio, zaključio sam da je morao napraviti pokolj na flotiCrvenog Pretendenta. Vidio sam, međutim, da ni Tanus, ni Kratas nisu bili na palubi. Usmjeni je bio jedan niži časnik kojeg sam prepoznao; svejedno, nisam ga htio pozvati.Umjesto toga, krenuo sam u obilazak krčmi koje su posjećivali mornari oko luke. Znakovitoje, što se tiče morala i svetosti Ozirisovih svećenika, da su me prihvatili kao čestogposjetitelja u birtijama i javnim kućama. U jednoj od boljih gostionica prepoznao samimpozantan Kratasov lik. Pio je i kockao se s grupom drugih časnika. Nisam se približavao igledao sam ga iz suprotnog kuta prepunog lokala. U međuvremenu sam morao odbijatiponude mnogih kreatura obaju spolova koji su nudili užitak, a sve su više snižavali cijenu nebi li me naveli da ih slijedim u neku mračnu uličicu i uživam u njihovim čarima. Nikome,izgleda, nije smetala moja svećenička ogrlica s perlama od plavog stakla. Kad je konačnoKratas zaželio laku noć svojim drugarima i zašao u uličicu, slijedio sam ga s olakšanjem. "Štohoćeš od mene, ljubimce bogova?", zarežao je Kratas prezirnim tonom dok sam ga sustizao."Moje zlato, ili moju alatku?" Mnogi su svećenici, naime, oduševljeno prigrlili novu modupederastije. "Uzet ću zlato", odgovorio sam. "Njega imaš više, nego onog drugog, Kratase."Naglo je stao i sumnjičavo me zagledao. Lice mu je bilo lagano pocrvenjelo od alkohola."Kako znaš moje ime?" Uhvatio me za rame i povukao do jednih osvijetljenih vratiju da miprouči lice. Potom mi je strgnuo vlasulju. "Tako mi bradavica medu Sethovim guzovima, to siti, Taita!" "Bio bih ti zahvalan da se uzdržiš od vikanja mog imena cijelom svijetu", rekoh, aKratas se naglo uozbiljio. "Dođi. Idemo mojoj kući!" Čim smo bili sami natočio je dva vrčapiva. "Nisi li već dovoljno popio?", upitah, a Kratas se nasmiješio. "Sutra ujutro ćemo znatiodgovor. Hajde, Taita, ne budi tako strog sa mnom. Bili smo nizvodno i napali flotu CrvenogUzurpatora, posljednja tri tjedna. Hapine mi dobrote, rog koji si smislio čini čuda. Rasparalismo skoro dvadeset galija i odrubili glave dvjesto lupeža. Iako je to posao od kojeg žedaš,cijelo to vrijeme nisam popio ništa jače od vode. Ne možeš mi zamjeriti na malo piva. Pij sa

mnom!" Podigao je vrč. I ja sam bio žedan. Nazdravio sam, a kad sam popio, upitao sam ga:"Gdje je Tanus?" Naglo se uozbiljio. "Tanus je nestao", odgovori. Pogledao sam ga. "Nestao?Kako nestao? Nije li vodio napad nizvodno na Nilu?" Kratas je odmahnuo glavom. "Ne.Nestao je. Naredio sam svojim ljudima da pretraže svaku kuću i ulicu u Tebi, i nema ni tragao njemu. Uvjeravam te, Taita: zabrinut sam, stvarno zabrinut. "Kad si ga zadnji put vidio?""Dva dana nakon kraljevskog vjenčanja, kad se plemenita Lostris udala za kralja, uvečer onogdana kad ste otputovali u Elefantin. Pokušao sam utjerati malo zdravog razuma u onu njegovuglavurdu, ali me nije htio poslušati." "Što ti je rekao?" "Povjerio mi je zapovjedništvo nadHorusovim Dahom i cijelim odredom." "Ali, nije mogao..." "Da, mogao je. Poslužio seautoritetom Sokolovog Pečata." Potvrdio sam. "I onda? Što je napravio?" "Pa, sad sam tirekao. Nestao je." Otpio sam gutljaj piva dok sam pokušavao razmisliti. Kratas je za tovrijeme otišao do prozora mokriti. Mlaz je bučno padao na ulicu ispod nas i začuo se krikgnušanja nekog prolaznika: "Pazi kuda pišaš, svinjo prljava!" Kratas se nagnuo i priprijetio daće mu slomiti lubanju. Gunđanje tog čovjeka se brzo udaljilo. Smijući se zbog te malepobjede, Kratas se vratio do mene, a ja sam ga upitao: "Kakvog je raspoloženja bio Tanus,kad te napuštao?" Kratas se opet uozbiljio. "Bio je najcrnjeg i najopasnijeg raspoloženja štosam ikad vidio. Proklinjao je bogove i faraona. Prokleo je čak i plemenitu Lostris i rekao da jeona jedna kraljevska kurva." Naježio sam se. Ipak, znao sam da tako moj Tanus nije govorio;to je bio glas očaja i razočarane ljubavi. "Rekao je da ga faraon može dati zadaviti zbogpobune i da bi mu bilo draže da je tako. Ne, bio je u užasnom stanju i nisam mogao ništa nireći ni učiniti da ga utješim." "I to je sve? Nije ti dao naslutiti što namjerava napraviti?"Kratas je odmahnuo glavom i natočio si još piva. "Gdje je završio Sokolov Pečat?", upitaosam. "Ostavio ga je meni. Kazao je da ne zna što bi s njim. Na sigurnom je, na HorusovomDahu." "A što je s drugim našim dogovorima o kojima sam raspravljao s tobom? Jesi li učiniošto sam od tebe tražio?" Kratas je buljio u vrč poput krivca i procijedio: "Počeo sam izdavatinaređenja, ali nakon Tanusovog nestanka sve mi se činilo uzaludnim... Osim toga, odondasam bio i prezaposlen nizvodno na rijeci." "Nije tebi slično, Kratase, pokazati se tolikonepouzdanim." Otkrio sam da je nastup s bolnim negodovanjem prema njemu učinkovitiji odljutnje. "Moja gospodarica je računala na tebe. Kazala mi je da se potpuno pouzdaje u tebe:Kratas je kula snage... To su doslovno njene riječi." Otkrio sam da takav način djeluje, kao iobično, jer je i Kratas bio jedan od najvatrenijih obožavatelja moje gospe. Bila mu je dovoljnapomisao da ju je naljutio, pa da se pokrene. "K vragu i ti, Taita. Zbog tebe se osjećam kaoidiot..." I dalje sam šutio, ali moja šutnja može biti korisnija od riječi. "Tako mi Horusa, štoželi od mene plemenita Lostris?" "Ništa više od onog što sam te zamolio prije odlaska uElefantin", rekoh, a Kratas je lupio vrčem po stolu. "Ja sam vojnik, ne mogu napustiti svojedužnosti i povesti polovicu odreda u neku ludu pustolovinu. Bilo je drugačije kad je Tanusimao Sokolov Pečat..." "Sad je taj pečat kod tebe", podsjetio sam ga tihim glasom. Zurio je umene. "Ne mogu se služiti njime bez Tanusa..." "Ti si njegov zamjenik. Tanus ti je dao Pečatda ga upotrijebiš. Znaš što trebaš učiniti s njim. I onda tako i napravi! Ja ću potražiti Tanusa ivratiti ga natrag, ali ti moraš biti spreman. Očekuje nas očajnički i krvav zadatak, a Tanus tetreba. Ne smijemo ga razočarati još jednom." Kratas je pocrvenio od bijesa. "Natjerat ću te daprogutaš ove riječi", obećao je. "Bit će to najbolje jelo koje mi možeš ponuditi", rekao sammu. Volim hrabre i poštene ljude. Tako je lako njima upravljati. Nisam znao kako moguodržati obećanje da ću pronaći Tanusa; ali ostavio sam Kratasa da mu piće izvjetri i ponovnosam se zaputio u grad. Opet sam obišao sva mjesta koja je nekoć posjećivao i ispitivao samsvakog tko ga je mogao vidjeti. Dobro sam znao u kakav se rizik upuštam raspitujući se oTanusu i nisam se zavarao da će mi prerušavanje koristiti u slučaju da naletim na nekoga tkome dobro poznavao: no, morao sam ga naći. Cijele sam noći kružio okolo, dok i krčme ibordeli duž rijeke nisu izbacili posljednje pijane klijente i ugasili svjetiljke. Kad je stigla zora,bio sam umoran i neutješan na obali Nila, u pokušaju da iznadem neku mogućnost koja mije

promakla. Promukli krik me natjerao da pogledam uvis. Iznad mene je u letu prolazilo jatogusaka, koje se ocrtavalo na blijedozlatnim i bakrenim bojama istočnog neba. Taj prizor mepodsjetio na sretne dane kada smo Tanus, moja gospodarica i ja odlazili u lov na divlje pticeiz močvara. "Glupane!", prekoravao sam se. "Pa sigurno..." Uličice na tržnici su već bilenapučene glasnim mnoštvom. Teba je najzaposleniji grad na svijetu i nitko ne ljenčari. Tamopusu staklo, obraduju zlato i srebro, tkaju lan i proizvode vaze. Trgovci se pogađaju,odvjetnici raspravljaju, svećenici pjevaju, a prostitutke se nude. To je vrlo živ i uzbuđujućigrad i ja ga jako volim. Probio sam se kroz mnoštvo i raspravljanja dok su trgovci izemljoradnici izlagali robu pogledima domaćica i ekonomima bogatijih kuća. Osjećao se jakmiris začina, voća, povrća, ribe i mesa, ponekad sve prije nego svježih. Goveda su mukala,koze meketale i prilagale svoje gnojivo kao doprinos ljudskom izmetu koji je tekao pootvorenoj kanalizaciji prema Nilu. Razmišljao sam o kupovini magarca, jer će to biti dugašetnja po najtoplijem vremenu u godini, a bilo je nekoliko snažnih životinja na prodaju.Naposljetku sam odustao od tog nauma, ne samo zbog štednje, već i zato što sam znao da bina selu vrijedna životinja mogla privući pažnju Svraka, koji bi za takav plijen možda izaboravili religijske obzire. Kupio sam jedino nekoliko datulja i komad kruha, vreću u koju ćuspremiti namirnice i jednu bučicu za vodu. Zatim sam se ponovno zaputio prema glavnimgradskim vratima. Nisam ni stigao do njih kad se ispred mene svjetina počela pomicati: grupastražara iz palače dolazila je prema nama i služila se štapovima da si napravi prolaz. Iza njihšestorica robova je kaskajući nosila elegantnu nosiljku, sakrivenu zastorima. Bio samprikliješten uza zid i, mada sam prepoznao nosiljku i zapovjednika tjelesne straže, nisammogao izbjeći susret. Uhvatila me panika. Mogao bih proći površnu Rasferovu provjeru, nobio sam siguran da bi me Intef prepoznao unatoč mojem prerušavanju. Pored mene je stajalaneka stara robinja s dojkama koje su izgledale kao velike amfore za maslinovo ulje istražnjicom dostojnom jednog vodenog konja. Pomaknuo sam se da se nekako sklonim izanje. Namjestio sam vlasulju na oči i pažljivo provirio. Unatoč strahu, osjetio sam drhtajprofesionalnog ponosa kada sam vidio da je Rasfer, tako brzo nakon mojeg zahvata, već biona nogama. Vodio je svoj odred prema meni, ali tek kad mi se približio, opazio sam da mu jepolovica lica izgledala nekako splasnuto. Djelovalo je to kao da je to mrsko lice bilonapravljeno od voska i zatim primaknuto otvorenom plamenu. To je često bila posljedicatrepanacije lubanje, premda izvedene po svim pravilima zanata. Druga polovica lica imala jesvoju uobičajenu grimasu. Ako je Rasfer prije bio odvratan, sada je sigurno tjerao djecu u plači navodio odrasle da se zaklinju protiv uroka kad su ga susretali. Prošao je pored mene, aslijedila ga je nosiljka. Kroz jedan prorez na izvezenim zastorima nazirao se plemeniti Intef,polegnut na jastucima od čiste svile koji su bili uvezeni s istoka i koji je svaki morao stajatibarem pet zlatnih prstenova. Imao je uredno izbrijane obraze i kosu počešljanu u kovrčice: nafrizuri je nosio stožac od mirisavog voska koji će se otopiti uslijed topline i procuriti mu pokoži lubanje i po vratu, te tako osvježiti kožu. Jedna ruka, s prstima prepunim prstenova sdraguljima pohotno je počivala na smedem bedru nekog ljupkog mladog roba, koji je moraobiti nedavni dodatak njegovoj kolekciji, jer ga nisam poznavao. Iznenadila me snaga mojemržnje dok sam gledao svoga bivšeg gospodara. Sjetio sam se svih patnji i poniženja kojesam podnio njegovom krivnjom, uvećanih još i ovim posljednim čudovišnim činom. Kad mije poslao kobru, ugrozio je i život moje gospodarice. Čak i da sam mu mogao oprostiti sveostalo, ovo ne bih nikad mogao oprostiti. Načinio je pokret kao da će se okrenuti prema meni;ali prije nego što su se naši pogledi sreli, sagnuo sam se iza debele robinje. Nosiljka je prošladalje i dok sam je slijedio pogledom, primijetio sam da drhtim kao što mi se dogodilo odmahnakon borbe s kobrom. "Božanski Horuse, poslušaj moju molbu. Ne dopusti mi odmora svedok Intef ne bude mrtav i vrati se svom gospodaru Sethu", promrsio sam i uputio se premagradskim vratima. Poplava je bila na vrhuncu i zemljište duž rijeke bilo je u plodnomzagrljaju Nila. Kao što je to činila u svako godišnje doba još od pradavnih vremena, rijeka je

odlagala na naša polja bogat sloj crnog gliba. Kad se bude povukao, ove doline će ponovnoprocvjetati zelenilom karakterističnim za Egipat. Bogati glib i sunce dat će tri žetve prije negošto se rijeka opet izlije da bi se oslobodila svoje obilnosti. Rubovi preplavljenih polja bili suopasani uzdignutim nasipima koji su kontrolirali bujicu, a služili su i kao putovi. Prošao samjednom od tih staza, prema istoku dok nisam stigao do kamenitog područja podno dolina, aonda okrenuo prema jugu. Svako toliko bih zastao da preokrenem neki kamen duž mogputovanja, dok nisam našao to što sam tražio. Nastavio sam zatim put s većom odlučnošću.Pažljivo sam držao na oku razrovani teren s moje desne strane, jer je mogao kriti zasjedu nekebande Svraka. Upravo sam prolazio jednim usjekom koji je presijecao stazu, kad sam začuoda me netko u blizini zove. "Moli za mene, ljubimce bogova!" Živci su mi bili tako napeti dasam ispustio krik i zadrhtao prije nego što sam se uspio obuzdati. Neki mali pastir sjedio je narubu usjeka iznad mene. Nije imao više od deset godina, ali je djelovao staro kao i prvičovjekov grijeh. Znao sam da su se Svrake često koristili dječacima kao izviđačima istražarima, a taj prljavi vražičak izgledao mi je idealno za tu ulogu. Kosa mu je bila skorenaod prljavštine, a nosio je loše uštavljenu i smrdljivu kozju kožu. Oči su mu bile sjajne ipohlepne poput gavranovih dok me premjeravao ne bi li procijenio moju odjeću mojuprtljagu. "Kamo si se uputio i što misliš raditi, dobri oče?", upitao me i puhnuo u frulu odtrske dugu treperavu notu koja je mogla biti znak nekome sakrivenom malo podalje na padinibrežuljka. Prošlo je nekoliko trenutaka prije nego li mi se srce umirilo; pa odgovorihzadihanim glasom: "Drzak si, dječače. Zašto želiš znati tko sam i kamo idem?" Odmah jepromijenio ponašanje. "Strašno sam gladan, dobri svećenice. Ja sam siroče i prisiljen samsnalaziti se. Imaš li koricu kruha za mene u svojoj torbi?" "Izgleda mi da si dobro uhranjen."Okrenuo sam se, ali dečkić je trkom sišao s nasipa i skakutao pored mene. "Pusti me dapogledam u torbu, dobri oče", navaljivao je. "Molim te, udijeli mi milostinju." "Pa, dobro,lopužo mala." Izvadio sam iz vreće zrelu datulju. Ispružio je ruku daje uzme, ali prije nego štoju je mogao dohvatiti, zatvorio sam šaku, a kad sam je ponovno otvorio datulja se pretvorila ucrvenkastog škorpiona. Otrovni kukac je prijeteći podigao rep, a dječak je urlajući pobjegao ipotrčao uz nasip. Kad je stigao do vrha, zastao je tek toliko da mi vikne: "Ti nisi svećenik! Tisi duh iz pustinje, demon, a ne čovjek!" Panično je napravio znak protiv uroka, pljunuo triputna zemlju i pobjegao. Škorpiona sam uhvatio po putu ispod jednog kamena. Naravno, otkinuosam mu žalac prije nego sam ga sakrio u vreću, u slučaju da se dogodi baš ovakva mogućnost.Stari rob koji me naučio čitati pokrete usana pokazao mi je i druge vještine, a jedna od tih bilaje opsjenarstvo. i Zastao sam na vrhu slijedećeg brežuljka da se osvrnem. Pđtirčić je bio nagrebenu, mnogo poviše mene, ali nije bio sam. S njim su bila još dva čovjeka koji su megledali, dok je dječak žestoko mahao rukama. Čim su opazili da sam ih vidio, nestala su svatrojica. Pretpostavljam da nisu htjeli imati posla s demonskim svećenikom. Prešao sam teknevelik dio puta kad sam spazio nekakvo kretanje malo podalje. Stao sam i zaklonio oči odblještavila podnevnog sunca. S olakšanjem sam primijetio da je u mom pravcu dolazila nekagrupa bezopasnog izgleda. Oprezno sam nastavio i nakon nekoliko koraka srce mi jeposkočilo, jer mi se učinilo da sam prepoznao Tanusa. Vodio je nekog magarca, a životinja jenosila teret. Jahala su ga jedna žena i dijete, ali on je i dalje vrijedno kaskao. Vidio sam da ižena nosi teret: trbuh joj je bio deformiran od trudnoće, a dijete iza nje je bila djevojčica, tekzašla u pubertet. Gotovo da sam zavikao Tanusovo ime i potrčao mu u susret, kad sam opazioda sam se zabunio i daje čovjek bio neki neznanac. Njegova visoka figura, široka ramena,gipkost kojom se kretao i zlaćana kosa su me doveli u zabludu. Gledao me sumnjičavo iisukao je sablju. Odmaknuo je magarca sa staze i postavio se između mene i svogdragocjenog tereta. "Neka blagoslov bogova bude s tobom, dobri čovječe." Odglumio samsvoju ulogu svećenika, a čovjek je mumljao držeći sablju uperenu prema mom trbuhu. Unašem Egiptu nitko nije vjerovao nepoznatom. "Na ovom putu riskiraš život svoje obitelji,prijatelju moj. Trebao si potražiti zaštitu neke karavane. U brdima ima razbojnika." Bio sam

iskreno zabrinut za njih; žena je bila nježna, a činilo se da će djevojčica svakog časa zaplakati."Prođi dalje, svećenice!", naredio je čovjek. Sačuvaj svoj savjet onome koji ga cijeni.""Ljubazan si, dobri gospodine", prošaptala je žena. "Cijeli tjedan smo čekali karavanu u Qeni,ali dalje više nismo mogli čekati. Moja majka živi u Luxoru i pomoći će mi da rodim dijete.""Tišina, ženo!", zarežao je muž. "Ne želimo nipošto imati posla s nepoznatima, čak iako nosesvećeničko ruho." Oklijevao sam, razmišljajući mogu li štogod učiniti za njih. Djevojčica jebila ljupka s ona dva oka kao od tamnog opsidijana: ganuo sam se gledajući je. U tomtrenutku, međutim, čovjek je povukao magarca i prošao ispred mene. Gledao sam ih kakoodlaze i pomireno blegnuo ramenima. "Ne možeš se brinuti za čitavo čovječanstvo", rekohsebi. l'Niti možeš nametati svoje savjete onome tko ih odbija." Nisam više osvrtao i nastaviosam svoj put prema sjeveru. Bilo je već kasno poslijepodne kada sam ugledao kameniti lrbatkoji se protezao do zelene močvare. Čak i s ove visine nije ilo moguće nazrijeti kolibu; bila jeskrivena medu papirusom, a pošto je krov bio od suhih papirusovih stabljika, kamuflaža jebila avršena. Spustio sam se trkom po stazi, skačući s kamena na kamen, dok nisam stigao dovode. Na ovoj udaljenosti od glavnog Itoka Nila, bujica nije bila tako velika. Našao sam našstari i oštećeni čamac privezan uz pristanište: Ibio je skoro poplavljen i morao sam gaisprazniti prije nego što ga opet porinem u vodu. Zatim sam ga motkom odgurao usredpapirusa. Kad je na Nilu bio nizak vodostaj, koliba je bila na kopnu; I ali ispod šipova koji jedrže sada je bilo dovoljno vode da bi se I čovjek mogao utopiti. Uz jedan od stupova bio jeprivezan još jedan prazan čamac, I ali u boljem stanju nego što je bio moj. Pristao sam, popeose nesigurnim ljestvama s prečagama i zavirio sam u unutrašnjost. Bila je samo jednaprostorija, a sunčeva svjetlost se probijala kroz rupe na slamnatom krovu, ali to uopće nijebilo važno jer u Gornjem Egiptu kiša nikada ne pada. Koliba nije nikad bila u takvom nereduotkako smo je otkrili I Tanus i ja. Odjeća, oružje i potrepštine za kuhanje bili su rasuti poputostataka na bojnom polju. Smrad alkohola bio je čak jači od vonja pljesnive hrane i neopranihtijela. A neoprana tijela su bila ispružena u jednom kutu, na isto tako prljavom ležaju. Prilaziosam oprezno po zakrčenom podu, tražeći nekakav znak života i u tom trenutku žena jezamumljala i okrenula se. Bila je mlada, gola i izazovna, s krupnim dojkama i kowčavimžbunom na donjem trbuhu. No, čak i pri odmaranju, lice joj je bilo grubo i vulgarno. Bio samsiguran da ju je Tanus sreo duž rijeke. Znao sam da je Tanus uvijek bio izbirljiv i nije biosklon pretjeranom piću. Ova ženska i prazni krčazi vina nabacani uz svaki zid, pokazivali sukoliko se srozao. Gledao sam ga dok je spavao i jedva sam ga prepoznao. Lice, pjegavo inaduto, bilo je prekriveno dugom bradom. Bilo je očito da se više nije brijao otkako sam gazadnji put vidio pred zidovima harema. U tom se trenutku žena probudila. Zurila je u mene itada je mačjim pokretom skliznula s ležaja i ispružila ruku prema bodežu koji je visio sa zida.Ščepao sam bodež prije nego ga je stigla dohvatiti i pokazao sam joj oštri vrh. "Odlazi!,naredio sam, ne podižući glas. "Prije nego što ti zarijem u utrobu nešto što čak ni ti nisi nikadupoznala." Žena je pokupila odjeću i obuka se na brzinu, ali nije skidala svoj otrovni pogled smene. "Nije mi platio", kazala je kad se odjenula. "Uvjeren sam da si se već obilatoposlužila." Pokazao sam joj vrata bodežom. "Obećao mi je pet zlatnih prstenova." Žena jepromijenila ton i počela cmizdriti. "Radila sam za njega ovih posljednjih dvadeset i više dana.Svašta sam mu radila: kuhala sam i spremala po kući, služila ga i čistila njegovu bljuvotinukad je bio pijan. Hoću da mi se plati. Neću otići, ako mi ne platiš." Zgrabio sam je za pramenduge crne kose, gurnuo je prema pragu i bacio u jadniji od dvaju čamaca. Kad se dovoljnoudaljila, okrenula se i odvratila mi bujicom uvreda koje su preplašile bijele čaplje i drugeptice močvarice, natjeravši ih u let iz obližnjih ritova. Vratio sam se Tanusu. Nije se nipomaknuo. Pregledao sam krčage s vinom. Gotovo su svi bili prazni, ali bila su tu i dva ili tripuna. Pitao sam se kako je nabavio ove zalihe, pa sam pretpostavio da je poslao žensku uKarnak da pronađe nekog ladara koji mu ih je dopremio. Ova količina bi bila dostatna daopija cijelu jednu godišnju dob sve Stražare Modrog Krokodila. Nije me začudilo što je Tanus

bio u takvom stanju. Sjeo sam uz njegov ležaj i neko sam ga vrijeme sažalijevao. Pokušavaoje uništiti samog sebe. Shvaćao sam ga, ali ga zbog toga nisam prezirao. Njegova ljubavprema mojoj gospodarici bila je tako velika, da bez nje nije htio više živjeti. Naravno da sambio bijesan zbog toga što se doveo u ovakvo stanje i prepustio tolikom ludilu. Ali, koliko godda je bio pijan, morao sam priznati da je u njemu još bilo mnogo plemenitih osobina vrijednihdivljenja. Naposljetku, nije bio jedini krivac Moja se gospodarica pokušala otrovati iz istograzloga zbog kojeg je Tanus nastojao uništiti svoje tijelo i duh. Shvatio sam i oprostio Lostris.Jesam li se mogao jednako ponijeti prema Tanusu? Uzdahnuo sam zbog to dvoje mladih:predstavljali su sve što mi je značilo. Napokon sam ustao i bacio se na posao. Ostao sam jošneko vrijeme pored Tanusa, raspirujući ljutnju u sebi kako bih mogao biti stvarno oštar snjim. Zatim sam ga uhvatio za noge i povukao ga na pod kolibe. Malo se trgnuo i mlitavoopsovao. Nisam se, međutim, obazirao na njegove prosvjede i gurnuo sam ga kroz vrata.Pljusnuo je naglavačke u močvaru uz obilno prskanje i potonuo. Pričekao sam dok nije, jošošamućen, izronio na površinu. Skočio sam pokraj njega, zgrabio ga za kosu i gurnuo muglavu pod vodu. Neko se vrijeme slabašno odupirao i uspio sam ga držati bez problema. Azatim je prevladao instinkt preživljavanja i počeo se boriti svim snagama. Osjetio sam kakome podiže i baca u stranu kao da sam grančica u oluji. Tanus je izronio urlajući da vrati dah ipokušavao je udariti nevidljivog protivnika. Jedan jedini takav udarac ošamutio bi i vodenogkonja, pa sam se brzo odmaknuo i promatrao ga s dovoljne udaljenosti. Kašljući je stigao doljestava i uhvatio se za njih dok mu je kosa padala preko očiju. Progutao je mnogo vode, amožda je nešto završilo čak i u plućima. Malo sam se uznemirio: možda je moja kura bilamalo prežestoka. Krenuo sam mu u pomoć, kad je raz)apio usta i povratio smrdljivumješavinu vode iz močvare i ol&arenogvina. Iznenadila me količina bljuvotine. Ostao jevisjeti na ljestvama, dašćući. Doplivao sam do jednog stupa, pričekao da opet povrati, a zatimsam ga pogledao s najvećim mogućim prezirom: "Plemenita Lostris bi stvarno bila ponosnada te vidi." Ogledao se uokolo i konačno me spazio. "Taita! Prokletniče! Ti si taj koji mepokušao utopiti. Idiote, mogao sam te ubiti." "U onom stanju mogao bi naštetiti samo krčaguvina. Stvarno gnjusno izgledaš." Popeo sam se ljestvama i ostavio ga u vodi dok je tresaoglavom i mumljao sebi u bradu. Počeo sam čistiti čamac. Prošlo je izvjesno vrijeme prije negoli mi se Tanus pridružio: sjedio je na pragu, srameći se. Nisam obraćao pažnju na njega inastavio sam s poslom dok nije osjetio da mora prekinuti taj muk. "Kako si, stari moj?Nedostajao si mi." "Drugi su, naprotiv, osjetili da im ti nedostaješ. Kratas, za početak. Odredse borio nizvodno na rijeci. Još jedan mač mu je mogao biti od koristi. Nedostajao si iplemenitoj Lostris, priča svakog dana o tebi, a voli te i dalje. Tko zna što bi mislila o kurvikoju sam otjerao iz tvoje postelje." "Tanus je jauknuo i uhvatio se rukama za glavu. "O, Taita,ne spominji ime svoje gospodarice. Nepodnošljiv je osjećaj prisjetiti se..." "Onda otčepi jošjedan krčag vina, valjaj se u prljavštini i samosažaljenju", predložio sam mu bijesno. "Izgubiosam je zauvijek. Što bi htio da radim?" "Htio bih da imaš vjere i duhovnu snagu poput nje."Pogledao me žalosno. "Pričaj mi o Lostris, Taita. Kako je? Misli li još na mene?" "Nažalost",progundao sam. "Ne misli ni na što drugo. Sprema se za dan kad ćete vas dvoje ponovno bitizajedno." "To se neće nikada dogoditi. Izgubio sam je zauvijek i ne želim više živjeti.""Dobro!", viknuo sam. "Onda neću više ovdje tratiti vrijeme. Reći ću svojoj gospodarici danisi želio saslušati njenu poruku." Prošao sam pored njega, sišao ljestvama i spustio se učamac." "Čekaj, Taita", pozvao me Tanus. "Vrati se natrag!" "Zašto? Ti želiš umrijeti. Paonda umri. Kasnije ću poslati balzamere da pokupe tvoj les." Zbunjeno se nasmiješio. "Uredu, ja sam glupan. Vino me ošamutilo. Vrati se, molim te. Prenesi mi Lostrisinu poruku."Uspeo sam se s hinjenom odbojnošću, a Tanus me slijedio, malo se zanoseći. "Mojagospodarica mi je naredila da ti kažem kako je njena ljubav prema tebi nepromijenjena,unatoč svemu što se dogodilo. Ona je još uvijek tvoja dragana i bit će to zauvijek." "Horusami, ona me posramila", promrsio je Tanus. "Ne", ispravio sam ga. "Moraš se stidjeti zbog

sebe samog." Tanus je isukao mač koji je visio iznad kreveta i udario je po redu krčagaporedanih uza zid. Pukli su jedan za drugim, a vino se izlilo kroz rešetku na podu. Vratio sedo mene dašćući, a ja sam ga ismijao. "Pogledaj se! Prepustio si se i postao mlitav i ispuhankao nekakav stari svećenik." "Dosta, Taita! Rekao si ono što si morao. Nemoj me višeismijavati, jer ćeš se pokajati." Vidio sam da se razljutio baš kao što sam i htio. Moje su gauvrede potresale. "Moja gospodarica bi htjela da prihvatiš faraonov izazov: na taj način bi jošbio živ i slavljen za pet godina, kad će moći slobodno poći s tobom." Tanus me pažljivopratio. "Pet godina? Što to znači, Taita? Zar će se naše patnje jednom okončati?" "Prešao samLabirintima za faraona. Za pet godina će biti mrtav", jednostavno sam odgovorio. Tanus mezagledao i vidio sam da mu stotinu različitih osjećaja prelazi licem. Bilo je lako iščitatinjegovo duševno stanje, kao i svitak na kome pišem. "Labirinti!", mrmljao je. Nekoć, prijemnogo vremena, posumnjao je u to. No, poslije se promijenio i počeo je vjerovati u mojemoći, čak i više od moje gospodarice. Prečesto je vidio kako se.moje vizije pretvaraju ustvarnost. "Možeš li čekati svoju ljubav pet godina?", upitao sam ga. "Ivfcnja se gospodaricazaklela da te može i zauvijek čekati. Možeš li je ti pričeti nekoliko godina?" "Obećala je da ćeme čekati?" "Dovijeka", ponovio sam i pomislio da će ovaj mladić zaplakati. Ne bih to mogaoizdržati: nisam mogao gledati čovjeka poput Tanusa u suzama, pa sam se zbog toga požurionastaviti. "Zar ne želiš čuti viziju koju su mi dali Labirinti?" Tanus je savladao plač. "Da!Da!", uzviknuo je. Pričali smo cijelu noć, sjedeći u mraku jedan pored drugoga. Rekao sammu sve što sam već ispričao plemenitoj Lostris, sve potankosti koje sam im krio tolikogodina. Kad sam mu objasnio na koji je način njegovog oca, plemenitog Pankhija Harraba,upropastio i uništio njegov tajni neprijatelj, Tanusov se bijes toliko rasplamsao da je izbrsao iposljednje posljedice pijanstva; i kad je zora zarudjela nad močvarom, njegova je volja bilaopet jasna i čvrsta. "Nastavimo onda sa zadatkom koji ti predlažeš, jer mi se čini da je toispravno." Naglo je ustao i opasao mač. Iako sam smatrao da bi se trebao malo odmoriti ipotpuno oporaviti od učinka vina, nije me htio poslušati. "Vratimo se odmah u Karnak!",ustrajao je. Kratas nas očekuje, a žudnja da osvetim uspomenu na mog oca i da ponovnovidim svoju slatku ljubav gori mi u žilama poput požara!" Kad smo napustili močvaru, Tanusje putem išao ispred mene, a ja sam ga trčeći slijedio. Čim se sunce pojavilo iznad horizonta,znoj mu je počeo teći niz leda i čak natopio pojas na suknji. Činilo se da se njegov organizamoslobađa kiselog vina. Iako sam ga čuo kako dašće, nije usporavao korak: nastavljao je trčatipo sve većoj vrućini pustinje. Ja sam ga krikom zaustavio. Stajali smo jedan uz drugoga igledali ispred nas. Ptice su mi skrenule pažnju: iz daljine sam čuo lepet njihovih krila."Strvinari", promrmljao je Tanus. "Ima nečeg mrtvog medu stijenama." Isukao je mač ioprezno smo počeli prilaziti. Muškarca smo prvog pronašli i otjerali smo strvinare koji su gaopsjedali. Prepoznao sam ga po plavoj kosi: bio je to čovjek kojeg sam sreo putem dan prije.Ništa nije ostalo od njegovog lica, jer je ležao nauznak, strvinari su mu ogoljeli lubanju.Iskljuvali su mu oči, a činilo se da prazne duplje gledaju u vedro nebo. Usnice su nestale:krvavih zuba izgledalo je kao da se sprda s našim kratkim zemaljskim postojanjem. Tanus gaje okrenuo i odmah spazio rane na leđima koje su ga ubile. Bio je pogođen tucetom ubodameđu rebra. "Tkogod da je to učinio, htio je biti siguran u svoj posao", komentirao je Tanus,koji je kao vojnik veteran navikao na prizore smrti. Prošao sam između stijena, a roj muhakoje su zujali podigao se sa ženinog lesa. Nikad nisam mogao shvatiti odakle su dolazile temuhe i kako su se pojavljivale tako brzo u suhoj vrućini pustinje. Pretpostavio sam da se ženaporodila dok su se zabavljali s njom: mora da su je ostavili na životu nakon što su se iživjeli.Posljednjim snagama je zagrlila malenog. Umrla je tako, zgrčena uz stijenu, dok je štitila odstrvinara mrtvorođeno dijete. Produžio sam; muhe su me dovele do mjesta gdje su banditiodvukli djevojčicu. Jedan od njih se smilovao i prerezao joj je grlo nakon što su okončalisilovanje, umjesto da je ostavi da polako umre iskrvarivši. Jedna muha mi je sletjela na usne.Otjerao sam je. Zatim sam briznuo u plač. Tanus me takvog našao. "Jesi li ih poznavao?"

Kimnuo sam i pročistio grlo da mogu odgovoriti. "Sreo sam ih jučer. Pokušao sam ihupozoriti..." Prekinuo sam: nije mi bilo lako nastaviti. Duboko sam udahnuo. "Imali sumagarca. Mora da su ga Svrake ukrali." Tanus je kimnuo. Okrenuo se smrknutog lica i nabrzinu je pregledao stijene. "Ovuda!", viknuo je i počeo trčati pustinjom. "Tanus!", pozvaosam ga. "Kratas te čeka!" Nije me poslušao, a Jedino što sam mogao je da ga slijedim.Sustigao sam ga kad je izdubio tragove magarca na jednom neravnom dijelu i morao jepdttovno tražiti. "Smrt ove obitelji me rastužuje i više nego li rastužuje tebe", ustrajao sam."Ali, ovo je ludost. Kratas nas čeka. Nemamo vremena za gubljenje." Prekinuo me i nepogledavši. "Koliko je godina mogla imati ta djevojčica? Ne više od devet. Ja ču uvijek naćivremena za pravdu." Imao je hladan i osvetoljubiv izraz. Nije bilo teško shvatiti da jeponovno onaj stari i znao sam da nema smisla raspravljati. Prizor s onom djevojčicom bio ječvrsto utisnut u mojoj svijesti. Dostigao sam Tanusa, pa smo produžili stazom. Tanus i ja smonekad progonili gazele i orikse, pa čak i lavove, i bili smo iskusni. Radili smo zajedno, trčećisa strane tragova koje je divljač ostavila i signalizirali smo međusobno svaku promjenu. Nataj smo način mogli vrlo brzo napredovati. Uskoro su nas tragovi doveli do puta koji je vodiona istok, daleko od rijeke, sve dublje u pustinju. Banditi su krenuli tim putem i olakšali suposao da ih dostignemo Bilo je skoro podne, a naše su čuturice bile prazne kad smo ihkonačno ugledali u daljini. Bila su petorica i magarac s njima. Nisu očekivali da će ih netkoslijediti u pustinju koja je bila njihov zaklon, pa su se kretali bezbrižno. Nisu se niti potrudiliizbrisati tragove. Tanus mi je pokazao da se pritajimo, zaklonjeni jednom stijenom, da bismovratili dah i prošaptao je: "Moramo ih obići i stići pred njih. Želim im vidjeti lice." Ustao je ipoveo me širokom obilaznom stazom s jedne strane puta. Pretekli smo bandu Svraka, ali takoda nas ne spaze. Zatim smo opet skrenuli da bismo se vratili na put ispred njih. Tanus je imaooko vojnika, kad se radilo o izboru terena i nepogrešivo je pripremio zasjedu. Iz daljine smozačuli topot magarca i jednoliko pjevanje. Dok smo ih očekivali, prvi put sam se uspio upitatijesam li učinio pravilno što sam bespogovorno slijedio Tanusa. Kad su se konačno Svrakepojavili, bio sam uvjeren da sam postupio prenagljeno. To je bila banda najokrutnijeg izgledakoji sam ikada vidio, a ja sam bio naoružan samo bodežom optočenim draguljima. Nešto prijenego što su stigli do mjesta gdje smo ih čekali u zasjedi, jedan visoki, bradati beduin -očigledno voda - zaustavio se i naredio jednom od sljedbenika da istovari mješinu s vodom smagarčevih leđa. Otpio je prvi i dodao je ostalima. Grlo mi se stislo kad sam ih vidio kako senalijevaju tom dragocjenom tekućinom. "Horusa mi, pogledaj: odjeća im je uprskana krvljuone žene. Volio bih imati Lanatu ovdje", prošaptao je Tanus dok smo bili pognuti međustijenama. "Mogao bih mu jednom strelicom probušiti utrobu, tako da mu voda iscuri."Položio mi je dlan na ruku. "Ne miči se dok ja to ne uradim. Jesi li razumio? Ne želimjunaštva." Odlučno sam kimnuo: nisam imao nikakve namjere protiviti se tako razumnimuputama. Svrake su nastavili prema nama. Svi su bili naoružani. Beduin je hodao na čelu.Nosio je mač vezan između lopatica, ali drška je virila iznad lijevog ramena, nadohvat ruke.Kapuljača na ogrtaču štitila mu je glavu od sunca, ali mu je i ograničavala pogled. Zbog toganas nije primijetio dok nam je prolazio pokraj. Ostali su ga slijedili: jedan je vodio magarca.Zadnja dvojica su prolazila iza životinje, svađajući se oko zlatnog nakita koji su ukraliubijenoj ženi. Sve im je oružje bilo u koricama, osim kratkih kopalja s brončanim vrhom kojasu nosila zadnja dvojica. Tanus ih je pustio da prođu, potom je tiho ustao i krenuo za leđimaove posljednje dvojice u koloni. Činilo se da se kreće nemarno poput leoparda, ali u stvari jeprošlo samo vrijeme jednog udisaja prije nego li je udario mačem po vratu čovjeka s desna.Iako sam mu namjeravao pomoći, moje dobre nakane nisu se pretočile u stvarnost i još uvijeksam čučao u zaklonu iza stijene. Opravdavao sam se mišlju da bih ga najvjerojatnije ometao,da sam ga slijedio iz pretjerane blizine. Nisam nikad vidio Tanusa kako ubija nekog čovjeka.Mada sam znao da mu je to zanimanje i da je godinama imao prilike uvježbavati tu vještinu,ostao sam zapanjen njegovom virtuoznošću. i Kad je udario, žrtvina glava je poletjela s

ramena poput jjustinjskog zeca iz njegove jame, a obezglavljeno tijelo je napravilo još jedankorak prije nego što su mu se noge presavile. Zatim, kad je udarac dosegao granicu svojeputanje, Tanus mu je promijenio smjer i istim udarcem pogodio i drugog bandita, prerezavši injemu vrat. Glava je pala i otkotrljala dok se ostatak tijela srušio, a krv je štrcala po zraku.Prštanje krvi i pljuskanje glava koje su udarale po kamenitom tlu, upozorilo je ostale Svrake.Okrenuli su se uznemireno i za trenutak su ostali nepomični, zbunjeni pogledom na tokrvoproliće. Zatim su, uz divljački krik, isukali sablje i nasrnuli prema Tanusu; no ovaj,umjesto da se povuče, divlje ih je napao, prisilivši ih da se odvoje. Munjevito se okrenuoprema čovjeku kojeg je izdvojio od drugara i njegov ubod je otvorio krvavu ranu s jednestrane grudi. Čovjek je zaurlao i posrnuo. No, prije nego što ga je Tanus stigao dokrajčiti,preostala dvojica su ga napala s leda i prisilila ga da se okrene i sučeli s njima. Zaustavio jenjihov nasrtaj uz zveket bronce o broncu. Mačem ih je držao na udaljenosti, držeći zauzetogprvo jednog, a potom drugog, dok se lakše ranjeni čovjek nije pribrao i navalio s boka. "Izatebe!", viknuo sam mu i Tanus se zavrtio oko svoje osi, jedva na vrijeme da parira ubodu.Istog časa su druga dvojica nahrupila na njega i primorali su ga da se povuče ne bi li seobranio. Bilo je upečatljivo vidjeti ga na djelu. Njegovo je sječivo bilo tako hitro da se činiloda je oko sebe izgradio blještavi brončani zid na koji su udarci neprijatelja pljuštali uzalud.Opazio sam da se počeo umarati. Znoj mu je liptio po tjelu, a lice mu se grčilo od napora.Tjedni opijanja i bančenja umanjili su njegovu nekadašnju bezgraničnu energiju. Ustuknuo jepred napadom bradatog beduina dok se nije našao leđima oslonjen na jednu stijenu, nasuprotnoj strani staze u odnosu na mjesto gdje sam još bio zaklonjen. Sada mu je stijena štitilaleda i ovi drugi su bili prisiljeni napasti ga sučelice. No, to nije bila velika prednost; napadkojim je predvodio beduin bio je neumoljiv: zavijali su kao divlji psi, a Tanusova se desnaruka micala sve sporije. Koplje prvog čovjeka kojemu je Tanus odrubio glavu palo je nasredstaze. Shvatio sam da moram odmah učiniti nešto, ako ne želim vidjeti svog prijateljaraskomadanog. Uz nadljudski napor skupio sam svu svoju odvažnost i izvukao se iz zaklona.Svrake su zaboravili na mene u žudnji da ubiju Tanusa. Stigao sam do koplja, a da to nitkonije primijetio, pa sam ga uspio uzeti. S odmjerenom težinom oružja u mojim rukama, osjetiosam kako mi se vraća izgubljena hrabrost. Beduin je bio najopasniji od trojice Tanusovihprotivnika, a i meni najbliži. Bio mi je okrenut leđima i vidio sam da je njegova pozornostbila usredotočena na taj neravnopravni sukob. Nanišanio sam kopljem i zaletio se. Bubrezi sunajranjiviji dio ljudskih leda. Zahvaljujući mom poznavanju anatomije, mogao sam točnoodmjeriti cilj. Vršak je prodro na prst udaljenosti od kralježnice, otvorio široku ranu i probiodesni bubreg s kirurškom preciznošu. Beduin se ukočio kao kip, paraliziran ubodom. Zatim,dok sam vrtio sječivom da mu bubreg pretvorim u kašu, kao što me naučio Tanus, mač mu jeispao iz ruku; srušio se s tako užasnutim krikom da je njegovim drugarima odvratiopozornost, što je Tanusu dalo izvrsnu priliku. Njegov je ubod pogodio jednog od te dvojiceusred grudi: unatoč umoru imao je još uvijek dovoljno snage, pa je sječivo prošlo kroz grudnikoš čovjeka, a zakrvavljeni vrh je izišao za cijeli pedalj između lopatica. Prije nego što jeTanus uspio osloboditi mač iz zagrljaja živog mesa i okrenuti se posljednjem Svraki, ovajpreživjeli se okrenuo i pobjegao. Tanus je jurnuo za njim nekoliko koraka, a zatim je izgubiozrak: "Iznemogao sam. Progoni ga, Taita. Nemoj dopustiti da nam šakal umakne." Vrlo jemalo ljudi koji me mogu preteći u trčanju. Tanus je jedini kojeg poznajem, ali morao bi biti usavršenoj formi da mu to uspije. Odupro sam se od beduinovih leđa, iščupao vrh koplja i daose u potjeru za posljednjim Svrakom. Dostigao sam ga nakon nepunih dvjesto koraka. Takosam lagano trčao da nije ni čuo kad sam mu se približio. Oštricom na vrhu koplja prerezaosam mu tetivu na gležnju i on je pao. Mač mu je poletio iz ruke. Dok je vrišteći ležao na tlu,skakutao sam oko njega i bockao ga kopljem kako bi se postavio u najpovoljniji položaj zaodlučujući ubod. "Koja ti se žena više svidjela?", upitao sam ga kad sam ga udario u bedro.Majka, ona s velikim trbuhom? Ili djevojčica? Je li bila dovoljno uska za tebe?" "Molim te,

poštedi me", zaurlao je. "Nisam učinio ništa. To su oni drugi napravili. Nemoj me ubiti.""Tvoja suknja je prljava od krvi", rekao sam i pogodio ga u trbuh, ali ne preduboko. "Je lidjevojčica vrištala glasno, kao što ti vrištiš sada?", upitao sam. Dok se sklupčao da zaštititrbuh, udario sam ga u kralježnicu. Sreća je htjela da sam pogodio prostor između kralježaka.Ostao je paraliziran od pojasa na niže, a ja sam se odmaknuo. "U redu", kazao sam."Preklinjao si me da te ne ubijem i neću te ubiti. To bi bila milost koju ne zaslužuješ."Okrenuo sam se da se vratim Tanusu. Čovjek je puzao za mnom kratak dio puta, vukućiparalizirane noge, kao što ribič povlači par uginulih šarana. Nije izdržao dalje i klonuo jecmizdreći. Makar je podne prošlo, sunce je bilo dovoljno toplo da ga ubije prije zalaska.Tanus me znatiželjno pogledao kad sam se vratio. "Imaš neki divlji instinkt koji mi je posvenepoznat", rekao je odmahujući glavom. "Uvijek me nekako iznenadiš." Uzeo je mješinu sleda magarca i ponudio mi, ali sam odmahnuo: "Prvo ti. Tebi je potrebnije." Otpio jezatvorenih očiju od užitka i zatim rekao bez daha: "Tako mi blagog Izidinog daha, imašpravo. Ispuhan sam kao neka starica. Malo je nedostajalo da skončam od ovog obračuna.Potom je svrnuo pogled na leševe i zadovoljno se nasmiješio: "Sve u svemu, uostalom, to inije loš početak za zadatak koji mi je naložio faraon." "To je bio očajan početak", proturječiosam. Kad me pogledao podignuvši obrvu, nastavio sam: "Trebao si barem jednog održati naživotu da nas dovede do gnijezda Svraka. Čak i ovoga." rekao sam, pokazujući na umirećegmeđu stijenama. "Previše je dokrajčen da bi nam mogao koristiti. To je moja krivnja.Dopustio sam da me bijes nadvlada. Ne smijemo nikad više počiniti istu pogrešku." Gotovosmo se vratili do mjesta gdje smo ostavili ubijenu obitelj kad je moja istinska priroda izišla navidjelo i počeo sam se kajati zbog brutalnog načina na koji sam nasrnuo na nemoćnogbandita. "Unatoč svemu i on je bio ljudsko biće kao i mi", rekao sam Tanusu, ali ovaj jefrknuo. "On je bio zvijer, bijesni šakal i učinio si dobar posao. I previše si ga oplakivao:zaboravi ga. Reci mi, međutim, zašto idemo ovim obilaznim putem, umjesto da odmahkrenemo prema Kratasovom taboru?" "Treba mi muževo tijelo." Nisam htio ništa više rećidok nismo stigli do osakaćenog lesa koji je već počeo smrdjeti. Strvinari su ostavili vrlo malomesa na kostima. "Pogledaj mu kosu", rekoh Tanusu. "Koga još poznaješ tko ima takvugrivu?" Za tren je ostao zbunjen, a zatim se nasmiješio i prošao si prstima kroz kovrče."Pomozi mi da ga natovarim na magarca", naredio sam. "Kratas će ga odnijeti u Karnak nabalzamiranje. Platit ćemo mu lijep pogreb i pristojnu grobnicu s tvojim imenom na zidovima.Prije nego što sutra zađe sunce, cijela Teba će znati da je plemeniti Tanus Harrab umro upustinji i da su ga gotovo cijelog požderali strvinari." "Ako Lostris to sazna..." Tanus je biozabrinut. "Poslat ću joj pismo da je obavijestim. Prednost koju ćemo steći uvjerivši ljude da siumro uvelike će nadoknaditi rizik da uznemirimo moju gospodaricu." Kratas je bio utaborenna prvoj oazi na putu karavana iz Crvenog mora, manje od dana hoda od Karnaka. S njim jebilo stotinu ljudi iz Čuvara Modrog Krokodila, svi pažljivo odabrani kao što sam preporučio.1 Tanus i ja smo stigli usred noći. Brzo smo putovali i bili gotovo na izmaku snaga. Bacilismo se na hasuru pokraj vatre i spavali do zore. Pri prvoj svjetlosti, Tanus je ustao i pojavio sepred svojim ljudima koji su ga dočekali s neskrivenom radošću. Časnici su ga grlili, a ljudi supljeskali i ponosno se smješkali kad ih je prozivao po imenu. Za vrijeme doručka Tanus jenaredio Kratasu da odnese u Karnak istruljeno tijelo i da ga da pokopati i uvjeriti se kako sevijest o njegovoj smrti proširila po čitavoj Tebi. Ja sam dao Kratasu pismo za Lostris izamolio ga da ga pošalje u Elefantin po povjerljivom glasniku. Kratas je odabrao pratnju oddeset ljudi koji su bili spremni otputovati s magarcem i njegovim smrdljivim teretom natrag uTebu. "Pokušajte nas sustići na cesti prema moru. Ako ne stignete, naći ćete nas u taboru uoazi Gebel Nagara, čekat ćemo vas ondje", viknuo je Tanus dok je povorka kretala na put. "Iu povratku, sjeti se da mi doneseš Lanatu, moj luk!" Čim je Kratas nestao iza prve uzvisine nacesti prema zapadu, Tanus je postrojio ostatak regimente i poveo nas u suprotnom smjeru, dužkaravanskog puta koji je vodio do mora. Karavanski put koji je polazio od obala Nila do obale

crvenog mora bio je dug i mukotrpan; obično je brojnoj karavani trebalo dvadeset dana daprijeđe taj put. Mi smo to prošli za četiri dana, jer je Tanus odabrao niz forsiranih marševa.Na početku, on i ja smo vjerojatno bili jedini koji nisu bili u savršenoj tjelesnoj kondiciji. Alikad smo stigli u Gebel Nagaru, Tanus je bio istopio višak sala i oslobodio se posljednjihotrova vina. Ponovno je bio mršav i čvrst. Što se mene tiče, to je bio prvi put da samsudjelovao u forsiranome maršu stražarskog odreda. Tijekom prvih dana strašno sam patio odžeđi i bolnih mišića, od rana na stopalima i iscrpljenosti zbog koje je Ka jednog mrtvacamorao biti prisiljen nositi na drugi svijet. Ponos mi, međutim, nije dopuštao da zaostanem, neračunajući s time da bi u onom pustom i divljem području to značilo sigurnu smrt. Na moječuđenje i zadovoljstvo, opazio sam da mi je nakon prvih dana bilo sve lakše držati korak sratnicima. Duž našeg puta susreli smo dvije velike karavane koje su išle prema Nilu, smagarcima natovarenim robom i pratnjom oružanih ljudi kojih je bilo znatno više od trgovacai poslužitelja. Nijedna karavana nije bila sigurna od napada Svraka, osim ako je nisu štitiliplaćenici kao što su bili ovi, ili ako su trgovci bili spremni platiti pretjeranu cijenu koju suSvrake zahtijevali da bi imali slobodan prolaz. Kad smo nailazili na karavane, Tanus je šalompokrivao glavu da mu se lice ne prepozna i skrivao je svoju zlatastu kosu. Bio je previšeprepoznatljiv, pa nije htio riskirati da se u Karanaku sazna kako je još uvijek živ. Nismoodgovarali na pozdrave i pitanja kojima su nam se obraćali drugi putnici: prelazili smo ihtrčeći u tišini i ne bismo ih udostojili niti pogledom. Imalo smo još dan hoda do obale kadsmo sišli s karavanskog puta i skrenuli prema sjeveru, slijedeći neku staru napuštenu stazukoju mi je prije više godina pokazao jedan beduin s kojim sam se sprijateljio. Bunari u GebelNagari su se nalazili na starom putu prema moru, a u ono doba su ih ljudi rijetko posjećivali,osim beduina i pustinjskih bandita... ukoliko ove zadnje možemo zvati ljudskim bićima. Kadsmo stigli do bunara, bio sam vitak i u formi kao što to nisam bio za cijelog života, ali samžalio što nemam zrcalo, jer sam bio uvjeren da se ova nova unutrašnja energija moraodražavati na mojim crtama lica ističući im ljepotu. Bilo bi mi drago da sam im se mogaodiviti. Bilo je, međutim, drugih koji su im se divili umjesto mene. Navečer, oko taborskihvatri, mnogi su požudni pogledi letjeli u mom pravcu i potajice sam dobivao ponude svojihdrugara, jer se čak i odred odabranih boraca zarazio novom seksualnom slobodom koja jeprožimala naše društvo. Noću sam bodež držao pored sebe; i kad sam bocnuo prvognepoznatog posjetitelja, njegovi su krici medu drugim borcima izazvali sjajno raspoloženje:od tada sam bio pošteđen neželjenih pažnji. I kad smo stigli do bunara, Tanus nam nijedopustio da se previše odmaramo. Dok smo čekali da Kratas stigne, stalno je uvježbavao ljudeu oružju, nadmetanjima u streličarstvu, hrvanju i trčanju. Bilo mi je drago kad sam vidio da jeKratas odabrao ove ljude prema mojim uputama. Nije bilo visokih i krupnih vojnika, osimTanusa; svi su bili niski, okretni i pogodni za zadatak koji sam za njih smislio. Kratas jestigao svega dva dana poslije nas. Računajući povratak u Karnak i vrijeme koje je utrošio nazadatke koje mu je Tanus naložio, morao je putovati još brže od nas. "Što te zadržalo?",upitao je Tanus čim ga je vidio. "Jesi li na putu naišao na neku dobro raspoloženu djevojku?""Morao sam nositi dva teška predmeta", odgovori mu Kratas, grleći ga. "Tvoj luk i SokolovPečat. Sretan sam što ću ih se osloboditi." Predao je oružje i kipić uz veliki osmijeh, sretan štoje ponovno uz Tanusa. Tanus je odmah uzeo Lanatu i zaputio se prema pustinji. Pridružio sammu se i pomogao sam mu slijediti krdo gazela. Bio je to veličanstven prizor vidjeti ona mala igipka stvorenja koja su trčala i skakala po dolini i Tanusa koji ih je oborio tucet s isto tolikostrelica. Te noći, dok smo jeli jetra i filete od gazele, raspravljali smo o sljedećoj fazi mogplana. Ujutro smo prepustili Kratasu zapovijedanje stražarima, a Tanus i ja smo se samiuputili prema obali. Bilo je svega pola dana hoda do malog ribarskog naselja koje je bilo našeodredište i oko podneva popeli smo se na zadnju uzvisinu i ugledali blještavu površinu moraispred nas. S ove visine jasno smo vidjeli tamne obrise koraljnih grebena pod vodom tirkizneboje. Čim smo ušli u naselje Tanus je pozvao starješinu; po držanju mog prijatelja bilo je tako

očito da se radi o autoritativnoj osobi i starac je odmah dotrčao. Kad mu je Tanus pokazaoSokolov Pečat, starješina se bacio ničice kao da je u prisutnosti faraona i udarao je glavom ozemlju tolikom snagom da sam se uplašio da se ne ozlijedi. Kad sam ga podigao, poveo nas jedo najboljeg smještaja u naselju, u svoj kućerak i otjerao je vlastitu obitelj da nam napravimjesta. Nakon što smo pojeli zdjelu riblje juhe i popili kalež odličnog palminog vina, Tanus ija smo sišli na plažu s bijelim pijeskom i riješili se znoja i pustinjske prašine u mlakoj vodilagune okružene koraljnom barijerom. Iza nas su se brda bez imalo biljnog pokrova uzdizala umodro nebo pustinje. More, planine i nebo tvorili su veličanstven prizor koji je omamljivaoosjete. Ja sam, međutim, imao malo vremena da im se divim, jer su se ribarice počele vraćati.Bilo ih je pet, u lošem stanju, s jedrima od isprepletenog palminog lišća i uplovljavale su krozprolaz među hridima. Bile su toliko krcate ribom da se činilo da će svakog časa potonuti.Očaran sam prirodnim bogatstvima koje nam bogovi daruju; zato sam pomno pregledao ulovkad je bio istovaren na plažu i ispitivao sam ribare o stotinu različitih vrsta. Gomila ribe jepredstavljala svjetlucavo blago koje se prelijevalo u svim bojama i žalio sam što nemam sasobom svitke i boje da sve dokumentiram. Ta je razonoda bila kratkog vijeka. Čim je riba bilaistovarena, ukrcao sam se na jednu malu smrdljivu brodicu i pozdravio Tanusa koji je ostaona plaži, dok smo isplovljavali kroz prolaz medu hridima. Tanus je trebao ostati dok se nevratim s potrebnom opremom za sljedeći dio mog plana. Ni ovom prilikom nisam htio da gaprepoznaju na mjestu na koje sam se zaputio. Sad je moj zadatak bio spriječiti ribare ilinjihovu rodbinu da se tajno sretnu s pustinjskim Svrakama i odaju im prisutnost jednogplemića zlataste kose sa Sokolovim Pečatom u naselju. Pramac plovila se podigao pri prvomjačem morskom valu i kormilar ga je poveo u vjetar i usmjerio prema sjeveru, paralelno sogoljelom obalom. Trebali smo preći kraći dio puta. Prije nego što je pala noć kormilar jerukom pokazao na kamene građevine u luci Safagi, na udaljenoj obali. Tisuću godina jeSafaga bila trgovačka luka za sve poslove između Gornjeg Egipta i istoka. Čak i sada, doksam stajao na pramcu male ribarice, opažao sam obrise drugih, mnogo većih brodova nasjevernom horizontu: odlazili su i dolazili između Safage i arapskih luka na istočnoj obalimorskog tjesnaca. Bio je mrak kad sam sišao na plažu i činilo se da nitko nije opazio mojdolazak. Točno sam znao kuda moram poći, jer sam redovno posjećivao luku po nalogu moggospodara Intefa. U to doba su ulice bile gotovo puste, ali su krčme bile pune. Ubrzo samstigao do kuće Tiamata, trgovca. Bio je bogat čovjek, a negova je zgrada bila najveća ustarom gradu. Jedan naoružani rob se postavio ispred mene. "Reci svom gospodaru da gakirurg iz Karnaka, onaj koji mu je spasio nogu, želi vidjeti", naredio sam i malo potom Tiamatmi je šepajući došao u susret. Bio je iznenađen kad me vidio prerušenog u svećenika, ali bio jedovoljno mudar da ne kaže ništa i ne spominje moje ime pred robom. Poveo me u ograđenivrt i čim smo ostali sami, kliknuo je: "Jesi li to stvarno ti, Taita? Čuo sam da su te ubiliSvrake u Elefantinu." Bio je to krupan čovjek, srednjih godina, otvorenog lica i britkog uma.Prije nekoliko godina doveli su mi ga na nosilima. Jedna grupa putnika ga je pronašala uz rubceste gdje su ga ostavili Svrake misleći da je mrtav nakon što su napali i opljačkali njegovukaravanu. Ja sam ga sašio i čak mu spasio nogu koju je gotovo zahvatila gangrena. No,svejedno, sad je bio šepav. "Drago mi je što je vijest o tvojoj smrti bila ishitrena." Nasmijaose i pljesnuo rukama da bi mi robovi donijeli kalež sorbeta i tanjur sa smokvama i datuljama umedu. Nakon što smo malo proćaskali, Tiamat me pitao: "Mogu li učiniti štogod za tebe?Dugujem ti život. Trebaš me samo pitati. Moj dom je i tvoj dom. Sve što posjedujem jetvoje." "Ovdje sam po kraljevom naređenju", rekao sam i izvadio Sokolov Pečat iz tunike.Tiamat se odmah uozbiljio. "Prepoznao sam faraonov Pečat. Ali, nije bilo potrebno da gapokazuješ. Pitaj me što god želiš. Ne mogu ti odbiti ništa." Slušao me bez daha, a kad samzavršio, pozvao je svog ekonoma i izdao mu naređenja. Prije nego što ga je otpustio, obratiose meni: "Jesam li zaboravio nešto? Ima li još nešto što bi ti trebalo?" "Tvoja darežljivostnema granica", odgovorio sam. "No ipak, postoji još jedna stvar. Nedostaju mi potrepštine za

pisanje." Tiamat se opet obratio ekonomu. Pobrini se da nadeš svitke, kistove i tintarnice."Kad je ekonom otišao, nastavili smo razgovarati do duboko u noć. Tiamat je bio u središtutrgovačke mreže koja je imala najveći promet u Gornjem Egiptu i bile su mu dostupne sveinformacije koje su stizale iz najudaljenijih krajeva u kraljevstvu, pa čak i preko mora. U tihnekoliko sati koje sam proveo u njegovom vrtu saznao sam više nego što bih to mogao umjesec dana u dvoru u Elefantinu. "Plaćaš li još uvijek danak Svrakama da propuste tvojekaravane?", upitao sam, a Tiamat je slegnuo ramenima, pomiren s time. "Kakav mi drugiizbor preostaje nakon ovog što su učinili mojoj nozi. Svakog godišnjeg doba njihovi suprohtjevi sve nezasitniji. Moram platiti više od četvrtine vrijednosti moje robe čim karavananapusti Safagu i polovicu svoje zarade kad se roba proda u Tebi. Uskoro ćemo svi spasti naprosjački štap, a na karavanskim putevima rast će trava. Trgovina će na kraju propasti. "Kakoobavljaš plaćanje?", pitao sam ga. "Tko određuje iznos i tko ga ubire?" "Imaju svoje uhodeovdje u luci. Nadziru sve što se istovaruje i znaju što prenosi svaka karavana kad odlazi izSafage. Čak i prije nego što stignu do planinskog prijenosa, vode bandita ih Zaustavljaju izahtijevaju već utvrđen iznos." Već je odavno bila prošla ponoć kad je Tiamat pozvao jednogroba da mi osvijetli put i isprati me do moje sobe. "Znam da ćeš otpuvati prije nego ustanem,sutra ujutro." Tiamat me zagrlio. "Zbogom, dobri prijatelju. Moj dug prema tebi još nijepodmiren. Obrati mi se kad god ti nešto zatreba." Isti me rob probudio prije svitanja i odveome do luke. Unutar hridina bio je ukotvljen solidan Tiamatov trgovački brod. Zapovjednik jedigao sidro čim sam se ukrcao. Negdje usred jutra preplovili smo prolaz medu koraljima ibacili sidro ispred malog ribarskog naselja gdje je Tanus čekao na plaži. Dok mene nije bilouspio je pribaviti šest jadnih magaraca; Tiamatovi mornari su sišli na kopno noseći bale kojesu ukrcali u Safagi i naprtili ih na leda tih sirotih životinja. Tanus i ja smo naredili kapetanutrgovačkog broda da nas čeka dok se ne vratimo i zatim smo se, vodeći magarce, zaputiliprema unutrašnjosti, u bunare u Gebel Nagari. Tanusovi ljudi su teško podnosili vrućinu,muhe iz pijeska i dosadu, pa su nas dočekali s oduševljenjem, pretjeranim s obzirom nakratkoću našeg izbivanja. Tanus je naredio Kratasu da ih postroji. Ratnici su mi pripomoglidok sam otvarao prvu balu koju smo dopremili magarcima. Gotovo istog časa njihova seznatiželja pretvorila u zabavu kad sam im pokazao odjeću robinje, a potom je uslijedio žamorzaprepaštenja kad je iz bala ispalo još sedamdeset devet kompleta ženske odjeće. Kratas idvojica časnika pomogli su mi da prostrem po jedan na pijesku ispred svakog stražara, aTanus je tada izdao naredbu. "Svucite se i odjenite ovu odjeću!" Prosvjedovali su i smijali seu nevjerici i tek kad su Kratas i časnici prošli ispred njih sa strogim izrazom na licu, poslušalisu naredbu. Za razliku od naših žena koje nose laganu odjeću i često imaju otkrivene grudi igole noge, Asirke nose suknje koje se vuku po podu, a rukavi im pokrivaju ruke sve dozapešća. Zbog pretjeranog stida pokrivaju čak i lice kada izlaze, iako su možda ovaograničenja nametnuta zbog posesivne ljubomore njihovih muškaraca. Uostalom, postojivelika razlika između osunčane egipatske zemlje i onih gdje je klima puno oštrija, gdje vodapada s neba i postaje čvrsta i bijela na vrhovima planina, a vjetrovi sleduju sve do kostiju.Kad su prebrodili prvi stres vidjevši se odjevene na tako čudan način, ljudi su prihvatili tajpreobražaj. Uskoro je bilo osamdeset zastrtih robinja odjevenih u dugačke suknje koje suvrtile stražnjicama i bacale zavodljive poglede prema Tanusu i njegovim časnicima. Časnicinisu više mogli ostati ozbiljni. Možda sam zbog svog naročitog stanja uvijek smatrao pomaloodbojnim prizor kad se muškarci odijevaju u žensku odjeću; no, malo drugih ljudi dijeli mojeosjećaje i dovoljno je da neki zdepasti šaljivčina navuče suknju, pa da svi koji to gledaju umruod smijeha. Usred tog meteža čestitao sam sebi samom, jer sam tražio od Kratasa da odaberesamo najniže i najvitkije ljude iz odreda. Dok sam ih gledao, uvjerio sam se da će moćiprovesti tu varku do kraja: trebalo je samo da se nauče prihvatiti žensko ponašanje. Sutradanujutro naša čudna karavana prošla je kroz ribarsko naselje i spustila se do obale, gdje je čekaotrgovački brod. Kratas i osam njegovih časnika bili su pratnja. Nepostojanje oružane pratnje

za tako skupocjenu robu bilo bi izazvalo sumnju. Devet naoružanih ljudi odjevenih poputplaćenika bilo je dovoljno, premda ne bi bili obeshrabrili veliku družinu Svraka. Tanus jehodao na čelu karavane odjeven u raskošno ruho i ispletene kose kao u bogata trgovcapristiglog onstran Eufrata. Brada mu je narasla i zakovrčao ju je po asirskom običaju. Mnogiod tih Azijaca, posebice oni iz brdskih sjevernih pokrajina, imaju istu put kao Tanus, koji jestoga imao izgled prikladan ulozi. Ja sam ga slijedio. Pobijedio sam svoju nevoljkost daodjenem žensku odjeću i imao sam na sebi dugu haljinu, veo i nakit asirskih žena. Bio samodlučan učiniti sve da me nitko ne prepozna po povratku u Safagu. Putovanje je biloobilježeno morskom bolesti mnogih robinja i nekolicine časnika, priviknutih na plovidbumirnim voljama Nila. U jednome trenutku bili su poredani u tako velikom broju duž ogradekako bi dali svoj prilog morskim božanstvima, da se brod vidljivo nagnuo. Za sve je biloolakšanje iskrcati se u Safagi, gdje smo pobudili veliku radoznalost. Asirske žene bile sučuvene po svome umijeću u ljubavnim vještinama. Govorilo se da neke od njih znaju trikovekojima su sposobne vratiti u život tisućljetne mumije. Ljudi koji su nas gledali kako seiskrcavamo na kopno mislili su da se iza velova kriju čarobno ženstvene robinje. Lukaviazijski trgovac ne bi prevozio svoju robu tako daleko i uz toliki trošak da nije bio siguran daće postići izvrsnu cijenu na tržnicama duž Nila. Jedan od trgovaca iz Safage odmah je prišaoTanusu i ponudio se da na licu mjesta kupi sve žene, omogućavajući mu da si prištedi težakput kroz pustinju, ali Tanus je odbio uz prezrivi smiješak. "Jesu li te upozorili na pogibeljiputovanja koje želiš poduzeti?", ustrajao je trgovac. "Prije no što stigneš do Nila, bit ćešprisiljen platiti danak kako bi nesmetano mogao proći i to će pojesti veliki dio tvoje zarade.""Tko će me natjerati na to?", upita Tanus. "Ja plaćam samo ono što moram." "Ima ljudi kojinadziru cestu", upozori ga trgovac. "Ako i platiš koliko traže, nije sigurno da će te pustiti daprodeš bez štete, naročito stoga što sa sobom nosiš tako primamljivu robu. Lešinari duž putakoji vodi do Nila odebljali su jer se hrane leševima tvrdoglavih trgovaca i gotovo da više nemogu ni letjeti. Prodaj mi odmah sve uz dobru zaradu..." "Imam svoju naoružanu stražu."Tanus pokaza na Kratasa i njegovu postrojbu. "Oni će se pobrinuti da se suprotstavepljačkašima." Ponuđači koji su slušali razgovor nasmijaše se i izmijeniše udarce laktovima natu oholost. Trgovac sleže ramenima. "Dobro, hrabri moj prijatelju. Prigodom mog slijedećegputovanja kroz pustinju potražit ću tvoj kostur uz rub ceste. Prepoznat ću te po crvenoj bradi."Kako mije bio obećao, Tiamat je stavio na naše raspolaganje četrdeset magaraca. Dvadeset jebilo natovareno punim mješinama, a ostali su imali samare za bale i svežnjeve iskrcane sbroda. Htio sam da provedemo što manje vremena u luci pred tolikim radoznalim očima. Bilabi dovoljna i najmanja pogreška neke robinje da se otkrije istina i bila bi to propast. Kratas injegovi vojnici poveli su ih uskim ulicama, držali su na razmaku radoznalce i brinuli se darobinje imaju pokriveno lice i oboreni pogled te da ne odgovaraju naprasito, muškobanjastimglasovima, na zlobne komentare koji su nas pratili sve dok nismo izišli iz grada i krenuliotvorenim poljem. Tu prvu noć utaborili smo se još uvijek s lukom na obzoru. Premda nisampredviđao da će nas napasti prije prvog planinskog prijevoja, bio sam siguran da nas uhodeSvraka već promatraju. Sve dok je bilo svjetla, pazio sam da se naše robinje ponašaju kaožene, da ostanu dobro pokrivene i da se, kad odu u obližnji vadi kako bi obavile nuždu,pristojno čučnu, da ne ispuštaju vodu stojeći na nogama. Tek nakon zalaska Tanus jezapovijedio da se otvore svežnjevi natovareni na magarce i da se robinjama podijeli oružjekoje je bilo u njima. Svi su otišli na spavanje s lukom i mačem skrivenim pod prostiračem odrogoza. Tanus je oko tabora postavio stražare. Nakon provjere, kad smo bili sigurni da sudobro razmješteni i budni, pod okriljem noći udaljili smo se i vratili u Safagu. Vodio sam gamračnim ulicama do Tiamatove kuće. On nas je očekivao i dao je pripraviti objed. Uočio samda ga pomisao da će upoznati Tanusa uzbuđuje. "Tvoja ti je slava prethodila, plemenitiHarrabe. Poznavao sam tvog oca, i bio je to pravi čovjek", reče. "Iako sam zadnjih dana punoputa čuo da si prije tjedan dana poginuo u pustinji i da je sada tvoje tijelo povjereno brizi

pogrebnika na zapadnoj obali Nila za četrdeset dana mumifikacije, dobrodošao u moj skromnidom." Dok smo se častili banketom koji nam je Tiamat ponudio, Tanus ga upita što sve zna oSvrakama i trgovac odgovori bez zadrške. Na koncu me Tanus pogleda i ja kimnuh glavom:tada se opet obrati Tiamatu i reče: "Pokazao si se širokogrudnim prijateljem, premda nismobili dokraja iskreni prema tebi. Učinili smo to iz nužde jer je bilo neophodno da nitko nedozna naš stvarni cilj. Sad ću ti otkriti da kanim uništiti Svrake i predati njihove vode pravdi isrdžbi faraona." Tijamat se nasmiješi i pogladi si bradu. "Nije to neko veliko iznenađenje",uzvrati. "Znao sam za misiju koju ti je vladar povjerio tijekom Ozirisovih svetkovina. To itvoje očito zanimanje za svirepe razbojnike nisu ostavili odveć dvojbi u meni. Mogu samoreći da ću prinijeti žrtvu bogovima kako bi ti pomogli." "Kako bih uspio u nakani, opet ćutrebati tvoju pomoć", reče Tanus. "Samo reci." "Misiš li da su Svrake već obaviješteni o našojkaravani?" "Cijela Safaga govori o vama", odgovori Tiamat. "Tvoj tovar najskupocjeniji jemedu svima pristiglim u zadnje vrijeme. Svaka od osamdeset privlačnih robinja vrijedinajmanje tisuću zlatnih obruča na tržnici u Karnaku." Nasmija se i odmahnu glavom. "Budisiguran da Svrake već znaju sve o tebi. Vidio sam barem tri njihove uhode u mnoštvu u luci.Možeš očekivati da će te zaustaviti i iznijeti ti svoje zahtjeve prije no što stignete do prvogprijevoja." Kad smo ustali kako bismo se oprostili, otprati nas do vrata. "Neka vam svi bogovipomognu u vašem pothvatu. Ne samo faraon, već sva stvorenja kraljevstva bit će vaši dužniciuspijete li iskorijeniti tu užasnu pošast koja prijeti našoj uljudbi i gura nas opet u bezdanbarbarstva." Ujutro idućeg dana bilo je još svježe i mračno kad je kolona krenula. Tanus, sLanatom obješenim o rame, hodao je na čelu karavane dok sam ga ja izbliza slijedio u svojsvojoj ženskoj ljupkosti. Iza nas, magarci su išli u vrsti posred utabanog puta. Robinje su bileraspoređene u dvije vrste s boka magarcima. Oružje je bilo skriveno na samarima: ratnici nisutrebali učiniti drugo do lj ispružiti ruku kako bi zgrabili svoje mačeve. s, Kratas je podijeliopratnju u tri skupine po šest ljudi, kojima su zapovijedali Astes, Remrem i on. Astes iRemrem bili su poznati ratnici i zasluživali su zapovjedništvo, a ipak su u više navrata obaodbila promaknuće samo kako bi ostali s Tanusom: tako je velika bila odanost koju je onnadahnjivao u podređenima. Nisam mogao a da opet ne pomislim kako bi bio velik faraon.Ljudi iz pratnje išli su s boka kolone i pokušavali su prikriti svoje ratničko držanje. Uhodekoje su nas zasigurno promatrale s padina trebali su misliti da im je jedina dužnost da spriječebijeg robinja. Ustvari su se prvenstveno brinuli da robinje ne hodaju vojničkim korakom ili nezapočnu neku raspojasanu vojničku pjesmu. "Hej, Kernite!", viknu Remrem. "Ne radi takovelike korake i vrckaj malo stražnjicom. Pokušaj izgledati zavodljivo." "Daj mi poljubac,kapetane", odgovori Kernit, "i činit ću sve što hoćeš." Vrućina je rasla i stijenje je zaplesalood optičkih varki. Tanus mi se obrati. "Uskoro ću zapovijediti prvu stanku za odmor. Peharvode svakome." "Dobri moj mužu", prekinuti ga, "tvoji su prijatelji stigli. Pogledaj tamonaprijed!" Tanus se okrenuo i nagonski stisnuo luk koji mu je visio niz bok. "I doista su tipovikoje nikome ne bih preporučio." U tom trenutku kolona je vijugala prvim kosinama upodnožju pustinjske visoravni i s obje smo strane bili blokirani strminama. Tri čovjeka stajalasu nasred puta pred nama. Voda je bio visok i prijeteća izgleda, ogrnut u vuneno ruhopustinjskih nomada, ali mu je glava bila otkrivena. Koža mu je bila jako tamna, izbrazdanaožiljcima boginja. Nos je bio kriv poput kljuna lešinara, a desno oko želatinozno i mutno odcrva sljepila koji se uvlači u jabučice žrtve. "Poznajem onoga s jednim okom", rekoh tiho,tako da me mogao čuti samo Tanus. "Zove se Shufti i najzloglasniji je medu vođama Svraka.Čuvaj ga se: u usporedbi s njime lav je zvijer pitome ćudi." Tanus nije pokazao da me čuo,već je podignuo desnicu I ., 233 kako bi pokazao da ne drži oružje i radosno pozdravio: "Nekati svi dani mirišu na jasmin, poštovani putniče, i neka te ljubazna žena čeka na kraju tvogaputa." "Neka sve tvoje mješine ostanu pune i neka ti svježi povjetarci miluju čelo dok prolazišŽednim pijescima", odgovori Shufti. Njegov je osmijeh bio krvožedniji od rezanja leoparda, aiz jedinog oka sijevale su strašne munje. "Ljubazan si, plemeniti gospodine", zahvali mu

Tanus. "Bilo bi mi drago ponuditi te objedom i gostoprimstvom moga tabora, ali molim te dabudeš blagonaklon. Put što nas čeka vrlo je dug i moramo produžiti." "Daj mi još malo svogavremena, presvijetli Asirče." Shufti se približio ne bi li mu prepriječio put. "Imam nešto što titreba želiš li da ti i tvoja karavana živi i zdravi stignete do Nila." I pokaže mali predmet. "Ah,talisman!", usklikne Tanus. "Jesi li možda čarobnjak? Kakav mi to talisman nudiš?" "Pero."Shufti se i dalje smiješio. "Svračje pero." Tanus se nasmija kao da nastoji zadovoljiti dijete."Dobro, daj mi pero i neću te više zadržavati." "Dar za dar. Ti mi trebaš dati nešto zauzvrat",reče Shufti. "Daj mi dvadeset svojih robinja. Potom, kad se vratiš iz Egipta, opet ću te čekatina putu i dat ćeš mi polovicu dobiti od prodaje preostalih šezdeset." "Čini mi se loš posao, zajedno pero", uzvrati Tanus izazivačkim glasom. "Nije to bilo kakvo pero. To je svračje pero",upozori ga Shufti. "Tako si slabo obaviješten da nikad nisi čuo pričati o toj ptici?" "Pokaži mičarobno pero." Tanus se približi ispružene desne ruke i Shufti mu krene ususret. Istoga časapribližiše se i Kratas, Remrem i Astes, kao da ih radoznalost tjera da pogledaju pero. Umjestoda uzme dar, Tanus zgrabi Shuftijevo zapešće i zavrne mu ruku na lopatice. Shufti uz krikpade na koljena, dok ga je moj prijatelj čvrsto držao. U međuvremenu Kratas i njegovi skočišei uhvatiše dva razbojnika iznenadivši ih kao njihovog vodu. Istrgnuše im oružje iz ruku iodvukoše ih pred Tanusa. "Dakle, vi, majušne ptičice, mislite da svojim prijetnjama možeteuplašiti Asirca Kaarika? Da, dragi prodavaču perja, čuo sam za Svrake. Čuo sam da su jatopernatih bukača i kukavica i da su bučniji od jata vrabaca." Još više zavrne Shuftijevu ruku irazbojnik zaurla od bola i pade ničice. "Da, čuo sam za Svrake, ali jeste li vi čuli za KaarikaGroznog?" Dade znak Kratasu i ostalima, koji žurno skinuše tri razbojnika držeći ih nakamenitom tlu. "Hoću da se sjetiš moga imena i da odletiš poput svrake slijedeći put kad gačuješ", reče Tanus i dade opet znak Kratasu. Kratas provuče bič kroz prste. Bio je sličanRasferovom, izrađen od kože vodenkonja. Tanus ispruži ruku i Kratas mu ga nevoljko preda."Ne tuguj", reče Tanus. "Kasnije ću ti prepustiti. Ali Kaarik Asirac uvijek uzima prvu žlicu izzdjele." Zafijuče kroz zrak bičem, koji prasne poput lepeta guščjih krila. Shufti se otimao i,okrenuvši glavu, prosiktao: "Jesi li poludio, asirski vole. Ne znaš da sam moćan čovjek izklana Svraka. Nećeš se usuditi učiniti mi to..." Gola leda i stražnjica bile su izbrazdaniboginjama. Tanus podiže bič i udari svom žestinom ostavljajući na Shuftijevim leđimaljubičasti trag širok kao moj kažiprst. Bol je bio tako jak da se razbojnik pretresao. Zrak muizleti iz pluća i spriječi ga da krikne. Tanus opet podiže bič i nanese novi udarac usporedo sprvim, tako blizu da su se tragovi skoro doticali. Ovaj put Shufti muklo zastenja kao bivol ustupici. Tanus se nije obazirao na njegovo stenjanje i uvrijeđene krikove, već je nastavioudarati ostavljajući tragove kao da plete tepih. Kad je završio, noge, stražnjica i leda njegovežrtve bili su pokriveni crvenim tragovima. Nijedan udarac nije preklapao drugi, koža je bilanerasparana i nije bilo ni kapi krvi, ali Shufti nije kričao i nije se više otimao. Bio jenepomičan s licem na tlu i svakim je izdisajem podizao oblačić prašine. Kad su ga Remrem iKratas pustili, nije se pokušao ni ustati ni sjesti. Nije se ni omaknuo. Tanus dobaci bičKratasu. "Sljedeći je tvoj, vodiču robova. Da vidimo znadeš li mu istetovirati na leđima nekielegantni motiv." Kratasovi udarci bili su snažni, ali nisu imali Tanusovo savršenstvo. Ledarazbojnika pretvorila su se u napukli vrč pun crnoga vina. Kapi krvi padoše u prašinu ipretvore se u majušne kuglice blata. Na koncu, Kratas je bio zadovoljan i prepustio je bičAstesu pokazujući mu posljednjeg razbojnika. "Nauči ga pameti i podsjeti ga na lijepoponašanje." Astes je imao još grublju ruku od Kratasa. Kad je završio, leda posljednjegrazbojnika izgledala su poput komada mesa koji je izrezao poludjeli mesar. Tanus dade znakza nastavak hoda prema prijevoju preko brda od crvenog stijenja, a mi smo još nekolikočasaka oklijevali pored trojice razbojnika. Napokon se Shufti trgnuo i podignuo glavu, pa muse Tanus obrati ljubaznim glasom: "Dakle, prijatelju moj, opraštam se od tebe. Zapamti mojelice i budi oprezan kad ga opet budeš vidio." Uze svračje pero koje je palo na tlo i zadjene gaza vrpcu koja mu je opasavala čelo. "Zahvaljujem ti na daru i želim da svaku noć provedeš u

zagrljaju lijepe žene." Stavi ruku na srce i usne u znak asirskog pozdrava i ja krenuh za njimecestom. Okrenuh se i pogledah prije no što smo zašli za hrbat. Trojica su stajala na nogamameđusobno se pridržavajući. I iz te daljine uspijevao sam razabrati Shuftijev izraz lica:oličenje mržnje. "No, dobro, učinili ste da svi Svrake s ove strane Nila nasrnu na nas čimprijeđemo prijevoj", rekoh Kratasu i njegovim drugovima: i ne bih ih bio više razveselio ni dasam im obećao brod krcat pivom i lijepim djevojkama. S prijevoja smo se okrenuli kakobismo posljednji put pogledali plavetnilo mora, potom smo se spustili u uzavrelu pustošstijenja i pijeska koja se prostirala između nas i Nila. Vrelina nas napadne poput smrtnogneprijatelja. Činilo se da prodire kroz usta i nosnice dok smo teško disali i otimala je vlagunašim tijelima poput lopova. Sušila nam je kožu i zatezala je sve dok nam usne nisu popucalepoput zrelih smokava. Kamenje pod nogama kao da je bilo netom izvađeno iz peći lončara ipeklo je kroz kožne potplate sandala. Bilo je nemoguće nastaviti hod tijekom najtoplijih sati.Ispružili smo se u sjeni šatora koje nam je dao Tiamat, dašćući poput lovačkih pasa nakonpotjere. Kad je sunce zapalo na stjenovitom obzoru, nastavili smo. Pustinja oko nas bila jepuna prijetnji pa je čak i zdrug Plavog Krokodila izgledao deprimirano. Duga kolona vijugalaje poput ranjene zmije kroz crne stjenovite izbočine i dine slijedeći drevni put kojim su prijenas prošli nebrojeni putnici. Kad se spustila noć, nebo se ispunilo zvijezdama i obasjalopustinju do te mjere da sam sa svoga mjesta na čelu karavane uspijevao prepoznati Kratasa,koji je hodao na začelju, premda smo bili udaljeni dvjesto koraka. Nastavili smo hodati polanoći prije no što je Tanus zapovijedio da stanemo. Zatim je opet naredio pokret prije zore inastavili smo hodati sve dok vrućina nije rasplinula stjenovite izbočine oko nas i zatitralaobzorom kao da je od tekuće smole. Nismo vidjeli drugih znakova života, premda je u jednomtrenutku čopor babuina zalajao na nas s visoke, prostrane stijene nalik stolu. Lešinari su letjelitako visoko na vrućem plavom nebu da su bili nalik zrncima prašine koja polako kruže nadnama. Kad smo sredinom dana stali da se odmorimo, kovitlaci prašine plesali su i njihali seravnicom ljupko poput plesačica. Posuda vode iz pričuva kao da se pretvorila u paru u mojimustima. "Gdje su?", zareza bijesno Kratas. "Tako mi kužnih Sethovih muda, nadam se da ćeone ptičice ubrzo skupiti hrabrost i pojaviti se." Premda su svi bili veterani priviknuti nanedaće, živci su počeli popuštati. Prijatelji i suborci počeli su se međusobno bez razlogazadirkivati i svađati oko vode. "Shufti je lukav", rekoh Tanusu. "Skupit će svoje snage i čekatće da dođemo do njega umjesto da nam pohita ususret. Pustit će da nas put izmori sve donepažnje prije no što će napasti." Peti dan shvatio sam da se približavamo oazi Gallala, kadsam primijetio da je tamno stijenje pred nama izbušeno pećinama drevnih grobnica.Stoljećima prije oaza je dala život naprednom gradu, zatim je jedan potres izlomio brda ioštetio bunare. Količina vode se smanjila i premda su bunari bili iskopani još dublje da bistigli do nje, a stube su se spuštale sve do mjesta gdje je površina vode bila stalno u sjeni,grad je bio mrtav. Razvaljeni zidovi stajali su u tihom očaju i gušteri su ležali na suncu udvorištima gdje su se nekoć bogati trgovci zabavljali sa svojim haremima. Naša prva brigabila je napuniti mješine. Glasovi ljudi koji su zahvatali vodu u dnu zdenca bili su izobličenijekom. U međuvremenu ja i Tanus prošetali smo ruševnim gradom. Bilo je to samotno isjetno mjesto. U središtu je bio urušeni hram posvećen božanstvu zaštitniku Gallale. Krov sebio urušio, a na nekim su mjestima i zidovi bili načeti. Postojao je samo jedan ulaz kroz vratana zapadu. "Poslužit će", promrmlja Tanus dok je hodao tamo-amo i odmjeravao gavojničkim okom, iskusnim u procjeni utvrda i zasjeda. Kad ga upitah za njegove nakane,nasmija se i odmahne glavom. "Prepusti to meni, dragi prijatelju. Bitka je moj posao." Doksmo stajali u sredini hrama, primijetih u prašini tragove čopora babuina i pokazah ih Tanusu."Mislim da dolaze ovamo na pojilo", rekoh. Tu večer, dok smo sjedili oko malih zadimljenihvatri od magareće balege u starome hramu, opet smo čuli babuine: stari mužjaci izazivajući suse glasali s padina koje su okruživale mrtvi grad. Njihovi glasovi odjekivali su kroz usjeke.Kimnuh Tanusu. "Tvoj prijatelj Shufti napokon je stigao. Njegove prethodnice su na

brežuljcima i uhode nas. Oni su uzbunili babuine." "Nadam se da si u pravu. Moji samo što sene pobune. Znaju da je to bila tvoja zamisao i ako si u krivu, može se dogoditi da im, ne bih liih smirio, moram ponuditi tvoju glavu ili tvoju stražnjicu", promrmlja Tanus i ode popričati sAstesom. Novo se raspoloženje proširilo taborom kad su ljudi shvatili da je neprijatelj ublizini. Mrgođenje je prestalo i sad su se međusobno cerekali na svjetlosti vatri dok suskrivećki provjeravali sječivo mačeva skrivenih pod prostiračima od rogoza. Unatoč tome, bilisu iskusni veterani, pa su nastavili hiniti i izvoditi uobičajene radnje u normalnom životukaravane kako ne bi naveli na sumnju one koji su nas uhodili s brežuljaka. Na koncu smo svilegli na prostirače od rogoza i vatre su bile ugašene. Ali, nitko nije spavao. Čuo sam kakokašlju i nemirno se prevrću u mraku koji nas je obavio. Sati su prolazili. Kroz urušeni krovvidio sam velika sazvježda kako se kreću u svojem veličanstvenom sjaju, ali od napada ništa.Tik prije zore Tanus obiđe posljednji put stražare i na povratku zastane načas pored mojegprostirača od rogoza i prošapta: "Ti i tvoji prijatelji babuini iste ste ćudi. Lajete na sjene.""Svrake su ovdje. Osjećam im miris. Brežuljci su ih puni", prosvjedovah. "Osjećaš samo mirisobjeda", promrmlja Tanus znajući da mrzim podbadanja o mojoj ješnosti. Ne odgovorih nanjegovu duhovitost i izidoh u tamu kako bih obavio nuždu iza hrpe ruševina. Dok sam čučao,jedan babuin opet se oglasi i krik razbije neprirodan muk posljednjeg bdijenja s kraja noći.Okrenuh glavu u tome smjeru i začuh u daljini zvuk metala koji udara o kamen, kao da jenemirna ruka ispustila nož, neki štit dotaknuo je granit ili naoružani čovjek potrčao zauzetipoložaj prije no što ga zora iznenadi. Zadovoljno se nasmiješih. Za me je u životu bilo maloradosti usporedivih sa zadovoljstvom da prisilim Tanusa da povuče rečeno. Dok sam sevraćao na svoj prostirač od rogoza, prošaptah ljudima: "Budite pripravni. Tu su." Mojeupozorenje pode od ustiju do ustiju. Na nebu su zvijezde počele blijedjeti i zora se potihopribližavala poput lavice što slijedi krdo antilopa. Iznenada začuh zvižduk stražara nazapadnome zidu hrama, razvučeni zvuk koji bi nam izgledao kao zov noćne ptice da nismoznali o čemu se Vadi. Odmah se nestrpljivost proširi taborom, zatomljena prijetećimKratasovim i časničkim siktajima. "Mir, Plavi! Sjetite se zapovjedi. Držite položaje!" Nitko sene pomaknu na prostiračima od rogoza. Ne dižući se i s licem pokrivenim šalom okrenuhpolako glavu i pogledah visove koji su se nadvili nad zidove hrama. Nazubljeni profilgranitnih brijegova počeo se lagano mijenjati pa sam morao trepnuti kapcima kako bih biosiguran što vidim. Zagledah bolje. U kojem god smjeru gledao, bio je uvijek isti. Svudauokolo nas isticali su se na nebu tamni i prijeteći likovi naoružanih ljudi. Činili su neprekinutibedem koji je potirao svaku nadu u bijeg. Razumio sam zašto je Shufti čekao tako dugo.Vjerojatno je sve to vrijeme bio utrošio na okupljanje takve razbojničke vojske. Moralo ih jebiti više od tisuću iako ih na slaboj svjetlosti nije bilo moguće pobrojati. Brojčani odnos bio jedeset na jednoga i ja osjetih da drhtim. Nije bilo mnogo nade čak ni za postrojbu Plavih.Svrake su stajali nepomično poput okolnih stijena i taj me iskaz discipline zabrinuo. Bio samzamislio da će se kaotično baciti na nas kao horda, međutim, ponašali su se kao dobro obučeniratnici. Njihova nepomičnost bila je više prijeteća no što bi mogli biti divlji krici i mahanjeoružjem. Svjetlost je postala jača i sad smo ih uspijevali razaznati. Prvi zraci sunca udarali suu broncu štitova i isukane mačeve i bacali odsjaje u naše oči. Svi su imali glavu umotanu u šalod crne vune, isticale su se samo oči, zle kao oči krvožednih plavih morskih pasa koji suživjeli u moru za našim leđima. Tišina je potrajala i kad sam se uplašio da će moji živcipuknuti i moje se srce rasprsnuti od pritiska krvi, odjekne jedan glas razbijajući tišinupraskozorja. "Kaariče! Jesi li budan?" Prepoznah Shuftija unatoč šala kojim se maskirao. Bioje usred najzapadnijeg usjeka, onoga kojeg je sjekla cesta. "Kaariče!", viknu opet. "Vrijeme jeda platiš što mi duguješ, ali cijena je porasla. Sada hoću sve. Sve!", ponovi. Odbaci šal iotkrije izbrazdano lice. "Hoću sve što imaš, uključiv i tvoju glupu i arogantnu glavu." Tanusustade s prostirača od rogoza i odbaci pokrivač od ovčje kože. "Onda ćeš morati doći uzetije", viknu isukavši mač. Shufti podigne desnu ruku dok je trak svjetlosti zasjao u slijepome

oku nalik srebrenome disku; zatim naglo spusti ruku. Na znak iz redova ljudi razmještenih postijenama zaori se poklič. Isukaše oružje i zazveketaše njime pod žutim nebom zore. Shuftidade još jedan znak i razbojnici se spustiše u bujici sa stijenja prema uskoj dolini Gallale.Tanus potrča na sredinu dvorišta hrama, gdje su drevni žitelji bili podigli kameni oltar Besu,patuljastom božanstvu glazbe i opijenosti. Kratas i časnici potrčaše za njim, dok smo robinje ija, sklupčani na prostiračima od rogoza, pokrivali glave i jecali od straha. Tanus skoči naoltar, klekne na koljeno i napne veliki luk Lanatu. Morao je upotrijebiti svu svoju snagu da binapeo žicu, no kad je ustao, Lanata je sjao u svojim jantarnim dijelovima kao da je živi stvor.Tanus uze strelicu iz tobolca i okrenu se prema vratima kroz koji je morala ući horda Svraka.U podnožju oltara Kratas je svoje ljude rasporedio u vrstu: i oni su pripremili lukove iokrenuli se sučelice ulazu. Bila je to patetična grupica i dok sam ih gledao, grlo mi sestisnulo; bili su tako junački neustrašivi... nagonski odlučih da napišem pjesmu u njihovu čast,ali prije no što sam uspio smisliti prvi stih, razbojnici provališe. Kroz otvor je moglo proćisamo pet ljudi odjednom, a udaljenost koja ih je dijelila od oltara i Tanusa bila je manja odčetrdeset koraka. Tanus napne luk i odapne prvu strijelu. Ubije tri čovjeka. Prvi je bio visok,odjeven u kratku suknjicu, duge masne kose koja mu je padala na leda. Strijela ga je pogodilaposred golih grudi i prošla kroza nj kao da je meta izrezana od lista papirusa. Navlaženakrvlju prve žrtve, strijela je pogodila u grlo čovjeka koji je bio iza njega. Iako je već gubilasnagu, prošla mu je Icroz vrat i izišla na zatiljku, ali nije prošla dokraja. Pera su zapela 4mesu, ali brončani kukasti vršak zabije se u oko trećeg čovjeka mi je bio tik njemu za leđima.Prikovani skupa strijelom dvojica zateturaše i zalamataše nasred ulaza, blokirajući prolazonima koji su pokušavali ući u dvorište. Na koncu se strijela izvukla iz lubanje trećeg čovjekas okom zakačenim na vršak. Dvojica padoše i mnoštvo razbojnika preskoči ih uz pokliče ipregazi kako bi prodrlo u dvorište. Mala skupina branitelja oko oltara dočeka ih rojem strelicai pokosi ih toliko da su leševi gotovo zapriječili otvor i oni koji su pristizali bili su prisiljenipenjati se preko gomila mrtvih i ranjenih. Nije moglo potrajati još dugo. Pritisak razbojnika zanjihovim leđima bio je odveć velik, njihov broj prekomjeran. Kao što popušta zemljani nasipkoji ne uspijeva zadržati rastuću bujicu Nila, otvor je bio probijen i mnoštvo boraca nahrupi udvorište i opkoli Besov oltar. Sada je bilo nemoguće koristiti lukove pa ih Tanus i njegoviljudi odbaciše i isukaše mačeve. "Horuse, ti me naoružaj!", viknu Tanus svoj bojni poklič, aljudi koji su ga okruživali ponoviše ga i krenuše u akciju. Bronca je odzvanjala o broncu doksu ih Svrake pokušavali dohvatiti: ali oni su stali u krug oko oltara. S koje god stranerazbojnici pristizali, dočekivali su ih mačevi ratnika. Svrake nisu bili bez hrabrosti. Gomilalisu se u zbijenim redovima oko oltara. Kad bi jedan pao, drugi je zauzimao njegovo mjesto.Ugledah Shuftija na pragu. Nije sudjelovao u borbi: vikao je na svoje ljude, zapovijedao iurlao od bijesa. Slijepo oko mu se iskolačilo dok je vikao: "Uhvatite živog Asirca! Želim gapolako ubijati i slušati njegove krike." Razbojnici nisu obraćali pažnju na žene koje su još bilesklupčane na prostiračima od rogoza pokrivenih glava, jecajući i kričeći od straha. Ja sam sedrao još glasnije, ali borba koja se odvijala nasred dvorišta brinula me. Sada je već bilo višeod tisuću ljudi natrpano u tom skučenom prostoru. Gušio sam se od prašine i borci su megazili. Na koncu uspjeh otpuzati u jedan kutak. Jedan razbojnik napusti bitku i nagne se nadmene. Strgne mi šal s lica i pogleda me u oči. "Izidine mi matere!", promrmlja. "Kako silijepa!" Bio je užasno ružan, krezub i s ožiljkom na jednom obrazu. Dah mu je smrdio poputcrne jame dok mi je disao u lice. "Pričekaj da se bitka završi i dat ću ti nešto od čega češklicati od radosti", obeća. Podigne mi lice i poljubi me. Moj nagon mi je savjetovao da sepovučem unazad, ali izdržah i uzvratih poljubac. Bio sam profinjeni stručnjak ljubavnihvještina, jer sam bio podučen njima u odajama mladih robova plemenitog Intefa, pa su mojipoljupci mogli smekšati srce svakog muškarca. Poljubih ga svim svojim umijećem i čovjekostade nepomičan. Dok se još nije maknuo, izvukoh bodež koji sam držao pod odjećom izarih mu oštricu između petog i šestog rebra. Krikne, ali ja utišah glas usnama i nježno ga

privih na grudi, okrećući mu sječivo u srcu sve dok uz drhtaj nije klonuo na mene, pa gapustih da padne na tlo. Pogledah uokolo. U nekoliko trenutaka koje sam potrošio da seoslobodim udvarača, situacija branitelja oko oltara pogoršala se. Bilo je nekoliko praznina urasporedu: dva su pala, a Amseth je bio ranjen. Imao je mač u ljevici dok je krvava desnicavisila niz bok. S olakšanjem sam vidio da Tanus još nije ranjen i da se radosno smije vitlajućimačem. Ali previše je čekao prije no što je pokrenuo stupicu, pomislih. Svi Svrake nagomilalisu se u dvorištu i lajali su oko njeg kao psi oko leoparda uteklog na stablo. Još nekolikotrenutaka i njegovi junaci mogli bi popustiti. Tanus ubije još jednog protivnika ubodom ugrlo, zatim izvuče sječivo i ustukne. Okrene glavu i rikne tako da zatutnji medu urušenimzidovima. "K meni, Plavi!" U tom trenutku drhtave robinje skočiše na noge i odbaciše dugehalje. Isukanih mačeva nasrnuše na razbojnike s leda. Iznenađenje je bilo potpuno, pravipreokret. Vidio sam kako ubijaju sto i više neprijatelja prije no što su ovi shvatili što sedogodilo i uzvratili. No, kad su se okrenuli kako bi se suprotstavili neočekivanom napadu,izložili su leda Tanusu i njegovim Lsuborcima. M Dobro su se borili, moram priznati, premdamislim da ih je tjerao više strah no hrabrost. Kako bilo, bili su odveć zbijeni da bi moglinesmetano koristiti mačeve, a ljudi koje su imali pred sobom bili su medu najboljim ratnicimaEgipta, drugim riječima: cijeloga svijeta. Izdržaše neko vijeme. Tada Tanus opet viknu usredsveg tog meteža. Na tren pomislih da je zapovijed neka druga, no potom uočih da su topočetni taktovi ratne himne zdruga. Iako sam često čuo da je Plavi pjevaju na vrhuncu bitke,nisam vjerovao da je to doista moguće. Oko mene pjesmu prihvati stotina glasova. Mi smoHorusov dah, usijan kao pustinjski pijesak, mi žanjemo ljude... Mačevi su služili kao ritmičkapratnja riječima poput zveketa maljeva na nakovnjima onoga svijeta. Pred tolikomarogantnom svirepošću preživjeli Svrake ustuknuše. I iznenada, to više nije bila bitka, većpokolj. Vidio sam kad čopor divljih pasa opkoli i rastrga stado ovaca. No, ovo je bilo još igore. Nekolicina razbojnika baci mačeve i klekne tražeći milost. Nitko nije bio pošteđen.Drugi pokušaše stići do vrata, ali tamo su naišli na grupu ratnika koji su ih čekali s mačem uruci. Prišao sam do ruba bitke i doviknuo Tanusu, nastojeći da me čuje u buci: "Zaustavi ih!Trebaju nam zarobljenici". Tanus me nije mogao čuti, ili je možda hotimice zanemario mojzahtjev. Smijao se, pjevao i nastavljao udarati dok mu je Kratas bio s lijeve, a Remrem sdesne strane. Njegova brada bila je umrljana krvlju ubijenih i na njegovu licu oči su sjajileiskrom ludila koje nikada nisam vidio. Milostiva Hapi, bio je pijan od opojna pića bitke!"Prestani, Tanuse! Nemoj ih sve pobiti!" Ovaj me put čuo. Vidjeh kako ludilo nestaje. Pribraose. "Dajte utočište onima koji ga zatraže!", vikne i vojnici poslušaše. Ali, na kraju, samo dvijestotine razoružanih Svraka od tisuću baciše se ničice na krvavo tlo preklinjući za milost. Nekosam vrijeme ostao, nesiguran i smeten, na rubu pokolja. Onda krajičkom oka uočih skrivenokretanje. Shufti je shvatio da ne može uteći. Bacio je mač i otrčao do istočnog zida dvorišta,blizu mjesta gdje sam se nalazio. Bio je to najurušeniji dio gdje je zid bio razvaljen dopolovice visine. Razbacane glinene cigle oblikovale su strmu rampu i Shufti se popne njome.Oklizne se, padne, ali se približi vrhu zida. Kako se činilo, bio sam jedini koji je uočio njegovbijeg. Ratnici su bili zauzeti drugim zarobljenicima, a Tanus mi je bio okrenut leđima dok jezapovijedao da se potraže posljednji neprijatelji. Gotovo ne misleći, sagnuh se i uzeh polovicucigle. U trenutku kad je Shufti stigao na vrh zida, bacih je svom snagom prema njemu ipogodih ga u tjeme takvom silom da je pao na koljeno. Zatim hrpa popusti i Shufti sklizneunatrag u oblaku prašine. Završio je poluonesviješten pred mojim nogama. Skočih mu nagrudi i pritisnuh mu na grlo vrh bodeža. Pogleda me zdravim okom još zamagljenim odudarca. "Ni makac", zapovijedih. "Ili ću te rasporiti kao ribu." Izgubio sam šal i moja se kosarasula po leđima. Shufti me prepoznao. Nije bio iznenađen. Često smo se sretali, ali udrukčijim okolnostima. "Taita, eunuh!", promrmlja. "Plemeniti Intef zna što radiš?" "Otkrit ćevrlo brzo", zajamčih mu i bocnuh ga natjeravši ga da zastenje. "Ali ti sigurno nećeš biti tajkoji će ga izvijestiti." Ne pomičući sječivo s njegova grla, viknuh dvama ratnicima da se

pobrinu za njega. Okrenuše ga na leda, zavezaše mu ruke uzetom i potom ga odvukoše.Tanus, koji je vidio kako sam uhvatio Shuftija, priđe mi preskačući mrtve i ranjene. "Izvrstanizbačaj, Taita. Nisi zaboravio moju poduku." Pljesne me dlanom po ramenu tako jako dazateturah. "Ima još mnogo posla za tebe. Četvorica naših ubijeni su i ima barem dvanaestranjenih." "A njihov tabor?", upitah. Tanus upre pogled u mene. "Koji tabor?" "Tisuću Svrakane nikne iz pijeska kao pustinjsko cvijeće. Moraju imati sa sobom tovarnu stoku i robove,nedaleko odovud. Ne smiješ im dopustiti da uteknu. Nitko ne smije ispričati što se ovdjedanas zbilo, nitko u Karnak ne smije odnijeti vijest da si još uvijek živ." "Imaš pravo, nježnemi Iziđe. No, kako ćemo ih pronaći?" Bio je još smeten od žara bitke. Ponekad sam se pitaošto bi bez mene. "Slijedi u suprotnome smjeru njihove tragove", odgovorih nestrpljivo."Tisuću pari nogu ostavilo je trag koji će nam omogućiti da stignemo do mjesta s kojega sukrenuli." Tanus zablista i pozva Kratasa. "Uzmi sa sobom pedeset ljudi i pođi s Taitom. Voditće te do tabora," "Ranjenici...", prosvjedovah. Bilo mi je dosta bitke za taj dan, ali Tanusodbije moje prosvjede. "Najbolji si čitač tragova kojeg znam. Ranjenici mogu pričekati tvojeviđanje: svi su tvrdi poput bivoljih odrezaka i gotovo nitko od njih neće umrijeti prije tvogpovratka." Pronaći tabor bilo je jednostavno kako sam predvidio. U pratnji Kratasa ipedesetorice ljudi kružio sam oko mrtvoga grada i iza prvih uzvisina pronašao tragove koje sunapravili kad su nas došli opkoliti. Sijedili smo ih u suprotnome smjeru u laganom trku. Prešlismo ne odveć dugi put kad stigosmo na vrh jedne uzvisine i ugledasmo tabor Svraka u plitkojudolini pod nama. Iznenadismo ih. Ostavili su manje od dvadeset ljudi da čuvaju magarce ižene. Kratasovi ratnici pregaziše ih u prvome naletu, pa ovaj put nisam uspio spasitizarobljenike. Poštedjeli su samo žene i kad su osvojili tabor, Kratas im dopusti da ih uzmushodno uobičajenoj nagradi za pobjednike. Žene su izgledale mnogo ljupkije no što samočekivao u takvoj družini. Mnoge su imale lijepa lišća. Prihvatile su s iznimnom naklonošćusudjelovanje u pobjedničkim ritualima, neke su se smijale i šalile dok su se ratnici kockali.Nagnuće koje ih je navelo da žive s družinom Svraka nije se moglo smatrati najčednijim i nevjerujem da je medu njima bila neka ćudoredna djevica. Jednu po jednu novi gospodariotpratili su iza stijenja gdje su podigle suknje bez prevelikih ceremonija. Kao što se mladimjesec javlja nakon smrti starog i proljeće slijedi zimu, nijedna žena nije pokazivala daoplakuje poginule muževe. Dapače, izledalo je vjerojatno da će tamo, na pustinjskom pijesku,nastati nove veze čija je sudbina možda bila da potraju. Što se mene tiče, zanimali su meprvenstveno magarci i njihov tovar. Bilo ih je više od sto pedeset i gotovo svi su bili snažni i uodličnom stanju, pa su trebali postići dobru cijenu na tržnicama u Karnaku i Safagi. Izračunaosam da bih, kad budemo dijelili plijen, trebao imati pravo barem na dio koji pripadacenturionu. Napokon, uspjeh pothvata u dobroj je mjeri bio zasluga naputaka koje sam davaoi imao sam puno pravo na naknadu. Bio bih o tome porazgovarao s Tanusom i sigurno dobionjegovu potporu. On je bio čovjek široke ruke. Kad smo se vratili u mrtvi grad Gallalu,dovodeći magarce natovarene plijenom u pratnji žena koje su rado prihvatile nove gospodare,sunce je bilo već zašlo. Jedna od manjih građevina pored zdenaca bila je pretvorena u poljskubolnicu. Radio sam cijelu noć pod svjetlom baklji i uljanih svjetiljki viđajući ratnike. Kaouvijek, dojmio me se njihov stoicizam, jer mnoge su rane bile teške i bolne. Ipak, prije no štoje svanulo, izgubio sam samo jednog pacijenta. Asmeth je umro zbog gubitka krvi izprerezanih žila ruke. Da sam ga počeo liječiti odmah nakon bitke, umjesto što sam krenuo upustinju, možda bih ga bio uspio spasiti. Premda je odgovornost bila Tanusova, ćutio samuobičajeni osjećaj krivice pred smrću koju sam mogao spriječiti. Ipak, bio sam siguran da ćese ostali pacijenti oporaviti brzo i potpuno. Svi su bili mladi, snažni i u savršenoj kondiciji.Nije bilo ranjenih razbojnika za viđanje. Odsjekli su im glave dok su ležali na bojnome polju.Zbog moje liječničke osjetljivosti, drevni običaj da se eliminiraju ranjeni neprijatelji bio mi jemučan, no pretpostavljam da postoji neka logika u tome. Zašto bi pobjednici morali trošitisvoje zalihe na poražene, kad teško mogu imati nekakvu vrijednost kao robovi, a ako ostanu u

životu, jednoga bi ih dana opet mogli sresti u bitci? Radio sam cijelu noć okrijepivši se tek sgutljajem vina i nekoliko zalogaja. Bio sam iscrpljen, ali nisam se mogao odmoriti. Tanus jeposlao po mene čim je svanulo. Neozlijeđeni zarobljenici bili su u Besovu hramu, podpaskom stražara čučali su ruku vezanih na leđima u dugim vrstama uz sjeverni zid. Čim samušao u hram, Tanus me pozva. Bio je sa skupinom časnika. Ja sam još uvijek imao na sebiženske asirske halje. Podignuh suknje i krenuh preko dvorišta pokrivenog ostacima bitke."Trinaest je klanova Svraka. Nisi li mi tako rekao, Taita?", upita Tanus. Kimnuh. "Svaki klanima svog vodu. Mi smo uhvatili Shuftija. Da vidimo prepoznaješ li još kojega u ovommnoštvu uglednika." Smijući se, pokaza na zarobljenike i uze me za ruku kako bi me poveodo njih. Ne skinuh veo da me nitko od zarobljenika ne bi prepoznao. Promatrao sam svakolice dok sam prolazio. Prepoznah dvojicu. Akheku je bio voda južnoga klana koji je pljačkaokrajeve oko Asuana, Elefantine i prve katarakte, dok je Setek dolazio iz sjevernog područja ibio je voda Kom-Omboa. Bilo je očito da je Shufti okupio sve ljude koje je mogao naći u takokratkom vremenu. Medu zarobljenicima bilo je članova svih klanova. Nakon što samidentificirao vode dotaknuvši ih po ramenu, bili su nekamo odvedeni. Stigli smo na kraj vrstei Tanus upita: "Jesi li siguran da ti neki nije promakao?" "Kako mogu biti siguran? Rekao samti, nisam upoznao sve vode." Tanus slegnu ramenima. "Nismo se mogli nadati da uhvatimosve ptičice jednim jedinim bacanjem mreže. Moramo se smatrati sretnima što smo ovako nabrzinu uhvatili trojicu. Ali provjerimo glave. Mogli bi naći još pokojeg." Bila je to jezovitazadaća koja bi bila zasmetala želucu nježnijem od mojeg, ali ljudsko meso, živo ili mrtvo, dioje moga posla. Dok smo lagodno sjedili na stubama hrama i objedovali, pokazivali su namjednu po jednu odsječenu glavu, držeći ih za kosu natopljenu krvlju, dok su isplaženi jezicivisjeli iz otvorenih usta, a ugasle oči pokrivene velom prašine gledale na drugi svijet. Moj tekbio je kao obično dobar, jer sam posljednja dva dana jako malo jeo. Pojeo sam pogaču iukusno voće koje nam je Tiamat nabavio, a u međuvremenu sam pokazao glave koje samprepoznao. Bilo je dvadesetak običnih lopova koje sam bio susreo kad sam radio zaplemenitog Intefa, ali samo još jedan voda, Nefet-Temu iz Qene, drugorazredni pripadnikstrašnog bratstva. "S njime su četiri", promrmlja zadovoljno Tanus. Zapovijedi da Nefet-Temuova glava bude postavljena na vrh piramide glava koju je dao složiti pred gallalskimzdencom. "Nabrojali smo ih četiri, dakle moramo pronaći preostalih devet. Počnimo ispitivatizarobljenike." Ustade pa ja požurih pojesti ostatak objeda i krenuh za njim u Besov hram.Premda sam ja bio taj koji je Tanusu objasnio nužnost nalaženja potkazivača i savjetovao gana koji način da ih nade, sada kad je došao trenutak da se moj savjet provede u djelo, izjedaome crv grižnje savjesti: jedno je bilo savjetovati neko svirepo djelo, drugo vidjeti ga provoditi.Pokušah se izvući govoreći kako me ranjenici možda trebaju, ali me Tanus prekinuo. "Dostaskrupula, Taita. Ostat ćeš uza me tijekom ispitivanja kako bi bio siguran da tijekom prvogpregleda nisi propustio nekog od starih prijatelja." Ispitivanje je bilo kratko, nemilosrdno ipretpostavljam da je bilo primjereno naravi ljudi s kojima smo imali posla. Tanus je skočio nakameni oltar i stišćući Sokolov Pečat pogledao šćućurene zarobljenike sa smiješkom koji imje zasigurno sledio krv iako je u njih udaralo pustinjsko sunce. "Nositelj sam SokolovogPečata faraona Mamosa i govorim njegovim glasom", reče pokazujući kipić. "Vaš sam sudac ivaš krvnik." Ušuti i pogleda ih jednog po jednog. Kad bi susreo njihov pogled, spuštali suglavu. Nitko nije uspijevao ostati nepokoleban. "Zarobljeni ste pri pokušaju pljačke iumorstva. Ako medu ma ima nekoga tko to želi zanijekati, neka stane preda me i tvrdi svojunevinost." Čekao je dok su nestrpljive sjene lešinara koji su letjeli nebom kružile prašinomdvorišta. "No! Govorite, nevini!" Tanus podigne pogled prema grabljvicama grotesknihćelavih glava. "Vaša braća nestrpljivo iščekuju gozbu. Ne dajmo da čekaju." Nitko neprozbori, nitko se ne pomakne i Tanus spusti Sokolov Pečat. "Vaša vas djela, koja smo svi mividjeli, osuđuju. Vaša šutnja potvrđuje presudu. U ime božanskog faraona izričem presudu.Osuđujem vas na sječu glava. Vaše odrubljene glave bit će izložene duž karavanskih putova.

Svi ljudi odani zakonu koji budu tuda prolazili vidjet će vaše iskežene lubanje i znat će da suSvrake sreli Orla. Znat će da je vrijeme bezakonja prošlo i da se mir vratio u naš Egipat.Rekao sam. Faraon Mamos rekao je." Tanus dade znak i prvi zarobljenik bude doveden predoltar i natjeran da klekne. "Odgovoriš li iskreno na tri pitanja, poštedjet ću ti život i unovačitite u zdrug, s istom plaćom i istim povlasticama. Odbiješ li, presuda će biti odmah izvršena."Pogleda strogim izrazom lica zarobljenika na koljenima. "Evo prvog pitanja: kojemu klanupripadaš?" Osuđenik ne odgovori. Krvno bratstvo Svraka nije se smjelo prekršiti. "Evodrugog pitanja: tko je voda koji ti zapovijeda?" Čovjek je i dalje šutio. "Evo trećeg i zadnjegpitanja: hoćeš li me odvesti do skrovišta gdje se skriva tvoj klan?", upita Tanus. Čovjekpodigne pogled, pročisti grlo i pljune. Žuti katar padne na kamenje. Tanus dade znak ratnikukoji je stajao pored njega s mačem u ruci. Odlučan udarac i glava se zakotrlja stubama oltara."Još jedna glava za piramidu", reče Tanus mirno i pokaže da dovedu pred njega drugogzarobljenika. Ponovio je ista pitanja i kad je razbojnik odgovorio psovkom, dade opet znak.Ovaj put ratnik pogrešno udari i leš se protrese napola presječena vrata. Trebala su još triudarca prije no što je glava počela poskakivati po stubama. Tanus dade odsjeći dvadeset triglave. Brojao sam ih da bih zaboravio napade samilosti koji su me obuzimali. Tada, napokon,jedan se osuđenik slomi. Bio je mlad, tek nešto više od dječaka. Odgovori krještavim glasom iprije no što mu je Tanus uspio postaviti tri pitanja. "Zovem se Hui, u krvnom sam bratstvuklana Bastija Okrutnog. Poznajem njegova tajna skrovišta i odvest ću te tamo." Mrgodnozadovoljan,Tanus se nasmiješi i pokaže da odvedu momka. "Dobro se pobrinite za njega",zapovijedi. "Sada je član Plavih, vaš je suborac." Nakon prvog otpadništva sve je postalomnogo jednostavnije, premda su mnogi i dalje izazivali Tanusa. Neki su ga proklinjali, drugiga ismijavali dok se sječivo spuštalo, a njihova oholost prestajala s posljednjim dahom koji semiješao s crvenim briskom iz presječne traheje. Divio sam se onima koji su nakon prezirnog ikukavnog života izabrali da umru uz kakav-takav privid časti. Ismijavali su smrt. Znao sam dane bih bio sposoban učiniti isto. Da mi je bio predložen isti izbor, siguran sam da bihodgovorio kao neki od slabijih zarobljenika. "Član sam klana Ura...", prizna jedan. "Ja sam izklana Maa-En-Tefa, zapovjednika zapadne obale do El Kharge", reče drugi. Na kraju smoimali dovoljan broj potkazivača spremnih da nas odvedu do utvrda svih razbojničkih voda igomilu glava koje su bile pridodane na piramidu pored zdenca. Jedan od problema o kojemusmo Tanus i ja puno razmišljali bila je sudbina trojice vođa koje smo već bili zarobili i tucetapotkazivača koje smo probrali iz redova osuđenika. Znali smo da je utjecaj Svraka vrlo velik inismo se usudili držati zarobljenike u Egiptu. Nije bilo dovoljno sigurnog zatvora a da Akh-Seth i njegova zla čeljad ne bi mogli doći do njih te ih osloboditi mitom, ili silom, odnosnoprisiliti ih na vječnu šutnju otrovom ili drugim sredstvima. Znali smo da je Akh-Seth nalikhobotnici koja skriva glavu, ali pruža pipke u sve dijelove naše vlasti i u samo ustrojstvo našeopstojnosti. U tom trenutku pomislih na svog prijatelja Tiamata, trgovca iz Safage.Marširajući kao zdrug Plavog Krokodila, a ne više kao karavana robinja, vratili smo se u lukuna Crvenome moru za pola vremena koje smo bili potrošili da stignemo u Gallalu.Zarobljenike smo ukrcali na jedan Tiamatov trgovački brod koji nas je čekao u luci izapovjednik je odmah odjedrio put arapske obale. Tamo je, na otočiću Jez Baquan, Tiamatimao zatvor za robove kojim su zapovijedali njegovi ljudi. Vode oko otoka nadzirala su jatakrvožednih plavih psina. Tiamat nam je zajamčio da nitko od onih koji su pokušali bijeg nijeuspio umaknuti nadzoru stražara i proždrljivosti psina. Samo jedan zarobljenik nije bio poslanna otok. Hui, iz klana Bastija Okrutnog, mladić koji je prvi pokleknuo pred prijetnjompogubljenja. Tijekom marša do obale Tanus ga je držao uza se i djelovao na njeganeizdrživom moći svoje osobnosti. Hui je odmah postao njegov osobni rob. Nikad se nisamprestao čuditi čudesnom Tanusovom daru koji mu je omogućavao da si priskrbi odanostnajnevjerojatnijih osoba. Siguran sam da je sada Hui, koji je brzo popustio pred prijetnjomsmrti, bio spreman dati svoj život za Tanusa. Povjerio mu je sve potankosti koje je znao o

klanu za koji se nekoć vezao prisegom krvi. Ja sam šutke slušao, držeći u pripravnosti pero,dok ga je Tanus ispitivao. Pribilježio sam sve što nam je imao za reći. Doznali smo da seutvrda Bastija Okrutnog nalazi u strašnoj pustinji Gebel-Umm-Bahasi, na vrhu jedne planinespljoštena vrha, zaštićene sa svih strana bezdanima. Bila je skrivena i neosvojiva, ali nalazilase na manje od dva dana marša od istočne obale Nila i od prometnih karavanskih putova kojisu se pružali uz rijeku: bilo je to idealno gnijezdo za grabežljivca. "Postoji samo jedna stazakojom se stiže gore, i usječena je u stijenu poput stubišta. Jako je uska pa se mogu uspinjatisamo čovjek za čovjekom...", objasni Hui. "Nema drugog načina da se stigne do vrha?",ustrajao je Tanus, a Hui se nasmijao i urotnički stavio kažiprst na nos. "Postoji drugi put.Često sam ga koristio kako bih se vratio na planinu kad bih napustio položaj i otišao u posjetobitelji. Basti bi me bio dao ubiti da je primijetio da sam se udaljio. Radi se o opasnomusponu, ali dvanaestorica srčanih ljudi mogli bi obraniti vrh uspona dok ne stignu ostali.Odvest ču te gore, Akh-Horuse." Bio je to prvi put da čujem to ime. Akh-Horus, to jest bratvelikoga boga Horusa. Prikladno ime za Tanusa. Naravno, Hui i drugi zarobljenici nisu znalinjegov stvarni identitet: u svojoj neukosti znali su samo da Tanus mora biti neka vrstabožanstva. Tako je izgledao i bio je tako hrabar, a tijekom bitke zazivao je Horusovo ime.Stoga, mislili su, mora biti Horusov brat. Akh-Horus! Bilo je to ime koje je cijeli Egipat imaodobro upoznati sljedećih mjeseci. Bilo bi dovikivano s visoravni na visoravan, ponavljano dužkaravanskih putova, duž rijeke od brodara, od grada do grada i od kraljevstva do kraljevstva.Oko imena trebala se postupno isplesti legenda, prenošenjem i uvećavanjem vijesti onjegovim pothvatima. Akh-Horus bio je moćni ratnik koji se iznenada pojavio, poslan odboga, svog brata, kako bi nastavio vječnu borbu protiv zla, protiv Akh-Setha, gospodaraSvraka. Akh-Horus! Svaki put kad je egipatski narod izgovarao to ime, njegovo se srceispunjavalo novom nadom. Sve je to pripadalo budućnosti dok smo stajali u vrtu trgovcaTiamata. Samo sam ja znao da je Tanus nestrpljiv da stigne do Bastija i da povede svoje ljudeu Gebel-Umm-Bahasi kako bi krenuo u lov na njega. Ne samo zato jer je Basti bionajgrabežljiviji i najnemilosrdniji voda. Bilo je tu mnogo više. Tanus je imao neriješeniosobni račun s razbojnikom. Doznao je od mene da je Basti bio sredstvo koje je Akh-Sethiskoristio za uništenje bogatstva plemenitog Pankhija Harraba, njegova oca. "Ja te moguodvesti u Gebel-Umm-Bahasi", obeća Hui. "Mogu ti predati Bastija u ruke." Tanus je šutio umraku i uživao u tom obećanju dok smo slušali slavuja kako pjeva u dnu Tiamatova vrta.Zvuk je bio daleko od zlosretne i očajne stvarnosti o kojoj smo raspravljali. Nakon nekogvremena Tanus uzdahne i otpusti Huija. "Dobro si se ponio, momče", reče mu. "Održiobećanje i steći ćeš moju zahvalnost." Hui se bacio ničice na tlo, kao da se nalazi u nazočnostibožanstva, ali Tanus ga gurnu nogom. "Dosta s tim glupostima. Idi sad." To nedavnoneželjeno uzdizanje na razinu božanstva stavljalo ga je u nepriliku. Nitko ne bi bio mogaooptužiti Tanusa da je skroman ili samozatajan, ali bio je praktičan čovjek, nije se zavaravaosvojim položajem, nije težio tome da postane faraon ili božansko biće i gubio je strpljenjepred iskazima sluganstva i laskom. Čim se momak udaljio, Tanus mi se obrati. "Često ostajembudan tijekom noći i mislim na sve ono što si mi rekao o mome ocu. Svaka nit moga tijela imoje duše zaziva osvetu protiv onoga koji ga je doveo do bijede i nesreće i proganjao ga dosmrti. Uspijevam se jedva suzdržati i htio bih napustiti zapleteni put koji si smislio da bihuhvatio u stupicu Akh-Setha: htio bih otići pronaći ga i iščupati mu nečastivo srce ovimrukama." "Ako to učiniš, sve ćeš izgubiti. Znaš to. Ponašaj se kako ti kažem i iskupit ćeš nesamo svoje dobro ime, već i dobro ime svog plemenitog oca. Postupiš li na moj način, vratitćeš posjed i bogatstvo koji su ti ukradeni. Ne samo da ćeš dobiti svoju osvetu, već ćeš se moćivratiti Lostris i ostvariti viziju koju sam doživio o vama dvoma u Amon-Raovim labirintima.Uzdaj se u mene, Tanuse. Uzdaj se u mene, za tvoje dobro i za dobro moje gospodarice." "Dase ne uzdajem u tebe, u koga bih se mogao uzdati?", upita dotaknuvši mi ruku. "Znam da imašpravo, ali uvijek sam bio nestrpljiv. Uvijek mi je bio draži brži i izravniji put." "Zasad nemoj

misliti na Akh-Setha. Misli samo na sljedeći korak na mukotrpnom putu koji ćemo zajednomorati proći. Misli na Bastija Okrutnog. Basti je uništio karavane tvoga oca koje su se vraćales Istoka. Pet ljeta ni jedna karavana plemenitog Harraba nije stigla u Karnak. Sve su bilenapadnute i opljačkane tijekom puta. Basti je uništio rudnike bakra koje je tvoj otacposjedovao u Sestri i pobio osoblje i robove. Basti je sustavno pljačkao posjede tvoga oca dužNila, ubijao njegove robove u poljima i palio ljetinu, sve dok na njegovoj zemlji nije rastaosamo korov i dok ih nije bio prisiljen prodati za majušni dio stvarne vrijednosti." "Sve tomože biti istina, ali Akh-Seth je Bastiju izdao nalog." "Nitko to neće povjerovati. Nećepovjerovati faraon, osim ako ne čuje priznanje samoga Bastija", objasnih mu nestrpljivo."Zašto si uvijek tako tvrdoglav? Raspravili smo to sto puta. Prvo vode i na koncu glava zmije,Akh-Seth." "Tvoj glas, glas je mudrosti, znam to. Ali teško je podnijeti iščekivanje. Žudim zaosvetom, želim sa svoje časti izbrisati mrlju pobune, izdaje i... oh, iznad svega želim Lostris."Ispruži ruku i stisne mi rame tako snažno da sam protrnuo. "Ovdje si već napravio dovoljno,dragi moj prijatelju. Mnogo toga ne bih nikad mogao ostvariti bez tebe. Da me nisi došaoizvući iz brloga, još bih bio pijan u zagrljaju neke smrdljive kurve. Dugujem ti više no što ćuti ikada moći uzvratiti, ali sada te moram poslati da se vratiš. Drugdje postoji potreba zatobom. Basti je moja lovina i nije potrebno da i ti sudjeluješ u gozbi. Nećeš doći sa mnom uGebel-Umm-Bahasi. Vraćam te tamo gdje moraš biti... gdje bih i ja trebao biti, ali ne mogu:pored plemenite Lostris. Zavidim ti, stari moj. Dao bih svoju nadu u besmrtnost da mogu otićik njoj umjesto tebe." Prosvjedovao sam iz pristojnosti, naravno. Zakleo sam se da žudim zadaljnjom borbom protiv razbojnika, da sam njegov prijatelj i da ću se jako rastužiti ako mi nedodijeli mjesto uza se u sljedećem pohodu. Ali svejedno, sam bio siguran da je Tanus, kaddonese odluku, neumoljiv i da ga samo u iznimnim slučajevima može razuvjeriti njegovprijatelj i savjetnik, rob Taita. Zapravo mi je bilo dosta junačkih pustolovina i tipova koji mepokušavaju ubiti. Nisam bio vojnik, nisam bio neotesan i bezosjećajan pješak. Mrzio samnapore i nedaće pohoda po pustinji i ne bih bio izdržao još jedan tjedan vrućine, znoja i muha,lišei pogleda na blage zelene vode Nila. Želio sam dodir čistog anAia svojoj opranoj kožinamazanoj mastima. Osjećao sam nedostatak moje gospodarice mnogo više no što sam znaoizraziti riječima. Naš rafinirani život u oslikanim odajama na otoku Elefantini, naša glazba,dugi, ugodni razgovori, moji kućni ljubimci i moji papirusi... sve te stvari neodoljivo su meprivlačile. Tanus je imao pravo: nije me više trebao i moje je mjesto bilo uz mojugospodaricu. Ali, da sam se odveć brzo pokorio njegovoj zapovijedi, možda bi bio stekao lošemišljenje o meni, a nisam htio ni to. Na koncu sam dopustio da me uvjeri i, skrivajući žurbu,počeh se pripremati za povratak u Elefantinu. Tanus je bio zapovijedio Kratasu da se vrati uKarnak kako bi prikupio pojačanje koje je trebalo sudjelovati u pohodu u pustinji Gebel-Umm-Bahasi. Trebao sam stići u Karnak pod njegovom zaštitom, ali nije bilo takojednostavno oprostiti se od Tanusa. U dva navrata, kad sam već bio izišao iz Tiamatove kućekako bih se pridružio Kratasu koji me čekao na perifieriji, Tanus me pozvao nazad kako bi midao novu poruku koju sam trebao prenijeti mojoj gospodarici. "Reci joj da mislim na nju svesate tijekom dana." "Tu si mi poruku već povjerio", prosvjedovah. "Reci joj da su moji snovipuni slika njezinoga lica." "I tu si mi povjerio. Znam ih sve napamet. Reci mi nešto novo",zamolih ga. "Reci joj da vjerujem u viziju iz Labirinta, vjerujem da ćemo za nekoliko godinabiti zajedno..." "Kratas me čeka. Ako me zadržavaš ovdje, kako ću prenijeti tvoju poruku?""Reci joj da sve što činim, činim za nju. Svaki moj dah pripada njoj..." Tanus zastane i zagrlime. "Da budem iskren, Taita, sumnjam da mogu živjeti ijedan dan bez nje." "Pet će godinaproći kao taj dan. Kad je opet budeš vidio, tvoja će čast biti iskupljena i bit ćeš opet važnaosoba u ovoj egipatskoj zemlji. Ona će te voljeti još više." Tanus me pusti. "Brini o njoj dokja ne budem mogao preuzeti tu slatku dužnost. Sada idi! Požuri k njoj." "To kanim već više odsata", ironično uzvratih i udaljih se. S Kratasom na čelu male postrojbe stigosmo do Karnakaza manje od tjedna. Budući da sam se plašio da su me Rasfer ili plemeniti Intef otkrili, proveo

sam u svome voljenom gradu tek vrijeme nužno da nađem prijevoz na nekoj od splavi koje suišle prema jugu. Ostavih Kratasa, zaokupljenog novačenjem u izabrane postrojbe faraonovogtjelesnog zdruga tisuću ljudi koje je zatražio Tanus, i ukrcah se. Sjeverni vjetar neprekidno jepuhao u naša jedra i pristali smo uz istočni mol u Elefantini dvanaest dana nakon polaska izTebe. Ja sam još nosio svećeničke halje i periku, pa me nitko nije prepoznao kad sam seiskrcao na kopno. Platih mali bakreni obruč i iznajmih čamac kako bih prešao rijeku i otišaodo kraljevskog otoka. Iskrcao sam se u podnožju stubišta koje je vodilo do našeg vodenogvrta u haremu. Moje je srce snažno tuklo dok sam se skokom uspinjao stubama. Ostao samdaleko od nje odveć dugo. U trenucima poput tog, shvaćao sam snagu svojih osjećaja zaLostris. Bio sam siguran da Tanusova ljubav nije bila drugo doli lagani riječni povjetaracnaspram khamsina mojih osjećaja. Jedna od kušitskih sluškinja dočeka me na ulazu i pokušame spriječiti da uđem. "Mojoj gospodarici nije dobro, svećenice. Sada je s njom drugiliječnik. Neće te htjeti primiti." "Primit će me", odgovorih i skinuh periku. "Taita!", vrisnedjevojka i klekne čineći istjerivačke znakove protiv utvara. "Ti si mrtav. Nisi to ti, većzlotvorna utvara došla s onoga svijeta." Odmaknuh je u stranu i nastavih kroz privatne odajesvoje gospodarice. Na pragu me dočeka jedan od Ozirisovih svećenika koji su sesamoproglasili liječnicima. "Što radiš ovdje?", upitah ga, prestravljen mišlju da se takavšarlatan približio mojoj gospodarici. Prije no što je mogao odgovoriti, viknuh: "Van! Odlazi!Uzmi svoje čini, talismane, nečastive napitke i ne vraćaj se." Izgledao je odlučan zaraspravljanje, ali ja sam ga tako gurnuo između lopatica da je gotovo izletio vani, potompožurih do uzglavlja svoje gospodarice. Vonj bolesti prožimao je odaju: kad je ugledah, obuzeme očaj. Moja gospodarica izgledala je obamrlo i bila je blijeda poput pepela stare logorskevatre. Spavala je, odnosno izgledala je kao da je u komi, a imala je tamne kolobare okokapaka. Usne su izgledale suho i ispucano, što me ispunilo strahom. Odmaknuh lanenu plahtukojom je bila pokrivena. Bila je gola i ja je prestravljeno pogledah. Bila je skroz mršava.Udovi su bili tanani poput suharaka, rebra i kosti zdjelice izpupčili su se iz nezdrave kože.Položih joj nježno ruku pod pazuh kako bih provjerio temperaturu, ali bila je svježa. "Kakvaje to bolest?", zapitah se. Nisam nikada vidio nešto slično. Ne puštajući je, viknuh ne bih lidozvao robinje, ali ni jedna nije imala hrabrosti suočiti se s Taitinim duhom. Na koncu sammorao uletjeti u njihovu odaju i zgrabiti jednu koja se plačući skrila pod krevet. "Što steučinili svojoj gospodarici da ste je doveli u ovakvo stanje?" Udarih je nogom u stražnjicukako bih privukao njenu pažnju. Zastenjala je i pokrlila lice kako me ne bi morala pogledati."Neće jesti. Svih ovih tjedana, otkad je mumija plemenitog Tanusa Harraba položena u grob uDolini velmoža, pojela je tek par zalogaja. Izgubila je čak i faraonovo dijete koje je nosila.Poštedi me, dobri duše. Nisam učinila ništa loše." Na tren je preneraženo pogledah, zatimshvatih što se dogodilo. Poruka koju sam bio poslao Lostris nije bila dostavljena. Pomisliosam da čovjek kojeg je Kratas poslao da dostavi pismo mojoj gospodarici nije stigao uElefantinu. Vrlo vjerojatno su ga zaskočili Svrake i završio je u rijeci, kao i mnogi drugi,prazne kese i prerezana vrata. Nadao sam se da moje pismo nije završilo u rukama nekognepismenog lopova i da nije bilo predano Akh-Sethu. Ali u tom trenutku nisam imao vremenabrinuti se o tome. Vratih se pored svoje gospodarice i bacih se na koljena pored kreveta."Draga", promrljah milujući joj čelo. "Ja sam, rob Taita." Trgnula se i promrmljala nešto štonisam shvatio. Shvatio sam da se ne smije izgubiti više ni časka. Prošlo je više od mjesecdana od navodne Tanusove smrti. Ako je robinja rekla istinu i ako Lostris nije jela sve tovrijeme, bilo je čudo što je još živa. Ustadoh i otrčah u svoje odaje. Ništa nije bilo taknuto iškrinja s lijekovima bila je u spavaćoj sobi gdje sam je bio ostavio. Uzeh je i otrčah dogospodarice. Drhtavim rukama pripalih grančicu škorpionskog grma na plamenu uljanice ipribližih joj nosnicama njezin zapaljeni kraj. Gotovo odmah Loris kihnu i poče se bacakati nebi li izbjegla bockavi dim. "Gospodarice, ja sam, Taita. Reci mi nešto." Otvori oči i ja ugledahodsjaj radosti, koji se odmah ugasio kad se sjetila pretrpljenog gubitka. Pruži mi mršave ruke,

i ja je privih na grudi. "Taita", zajeca. "Mrtav je. Tanus je mrtav. Ne mogu živjeti bez njega.""Ne! Ne! Živ je! Ostavio sam ga prije par dana i donosim ti njegove poruke ljubavi ipredanosti." "Okrutan si kad me tako lažeš. Znam da je mrtav. Pokopan je..." "To je bila varkaza zavođenje njegovih neprijatelja", uzviknuh. "Tanus je živ. Kunem se. Voli te. Čeka te.""Oh, kako bih htjela vjerovati u to! Ali odveć te dobro poznajem. Spreman si lagati da bi mezaštitio. Kako me možeš mučiti lažnim obećanjima? Mrzim te..." I pokuša se istrgnuti izzagrljaja. "Kunem ti se. Tanus je živ." "Zakuni se na čast majke koju nisi nikad upoznao.Zakuni se na srdžbu svih bogova." Lostris gotovo nije imala snage dalje mi se suprotstaviti."Kunem se na sve što hoćeš, i na ljubav koju osjećam za svoju gospodaricu." "Je li moguće?"Primjetih kako se nada vraća u nju. Blago crvenilo oboji joj obraze. "Oh, Taita, je li moguće?""Bih li bio ovako nasmijan da nije istina? Znaš da ga volim gotovo kao tebe. Bih li mogao bitinasmijan da je Tanus mrtav?" Dok me gledala u oči, ispričao sam još što se dogodilo nakonšto sam je napustio prije mnogo tjedana. Izostavio sam samo opis stanja u kojemu sam našaoTanusa u staroj kolibi i ženu koja je bila s njim. Lostris nije izgovorila ni riječ, ali nije skidalaoči s mene dok je gutala moje riječi. Blijedo lice, gotovo prozirno od neishranjenosti, blistaloje kao biser dok sam joj pričao naše pustolovine u Gallali, Tanusovo junaštvo u bitci, njegovupobjedničku pjesmu. "...i stoga, vidiš, istina je. Tanus je živ", zaključili i napokon Lostrisprozbori. "Ako je živ, dovedi ga k meni. Neću pojesti niti zalogaja dok opet ne ugledamnjegovo lice." "Pozvat ću ga k tebi čim mu budem mogao poslati glasnika, ako je to ono štoželiš", obećah i izvadih iz škrinje brončano zrcalo. Stavih joj zrcalo pred lice i tihim je glasomzamolih: "Hoćeš li da te vidi ovakvu kakva si sada?" Lostris se pogleda. "Poslat ću po njegaveć danas, ako tako zapovijediš. Mogao bi stići za tjedan dana, ako to doista želiš." Vidio samda se bori sa svojim osjećajima. "Ružna sam", promuca. "Izgledam kao starica." "Tvoja jeljepota još tu. Samo je ispod površine." "Ne mogu dopustiti da me Tanus vidi ovakvu."Ženska je taština pobijedila. "Onda moraš jesti." "Jamčiš li mi...", oklijevala je. "Jamčiš li mida je još živ i da ćeš ga dovesti k meni čim mi bude dobro? Stavi ruku na moje srce i zakunise." Osjetih pod prstima rebra i njezino srce koje je drhtalo poput ptičice u stupici. "Jamčimti." "Ovaj put vjerovat ću ti: no ako lažeš, nikad ti više neću vjerovati. Donesi mi nešto zajelo!" Dok sam hitao u kuhinju, bio sam ponosan na sebe. Lukavi Taita još je jednom uspio.Spremio sam zdjelicu toplog mlijeka s medom. Morali smo početi polako, jer se Lostris biladovela na rub smrti od gladi. Povratila je sadržaj prve zdjelice, ali ne i druge. Da sam odužiojoš jedan dan s povratkom, možda bi bilo prekasno. Vijest o mom čudesnom povratku izgroba, prenesena od lajavih robinja, proširila se po otoku brzinom velikih boginja. Prije noćifaraon je poslao Atona po mene. Čak je i moj stari prijatelj, dvorski komornik bio napet irezerviran u mojoj nazočnosti. Spretno se odmaknuo kad sam ga pokušao dotaknuti, kao da seboji da bi moja ruka mogla proći kroz njegovo tijelo. Dok me vodio kroz palaču, plemići irobovi udaljavali su se od mene, a radoznala lica promatrala su me kriomice s vrata i prozora.Faraon me primio sa stranom mješavinom poštovanja i nervoze, neprimjerene kralju i bogu."Gdje si bio, Taita?", upita kao da zapravo radije ne želi znati moj odgovor. Sagnuo sam seničice pred njegovim nogama. "Božanski faraone, budući da si ti bog, shvaćam da me to pitaškako bi me stavio na kušnju. Znaš da su moje usne zapečaćene. Bilo bi svetogrđe od menegovoriti o tim otajstvima, čak i s tobom. Molim te da zajamčiš bogovima, tebi ravnim,prvenstveno Anubiju, gospodaru nekropola, da sam poslušao njihovu zapovijed. Poštovaosam zavjet šutnje koji su mi nametnuli. Reci im da sam izdržao kušnju." Faraon je razmišljao inervozno se komešao. Vidio sam da smišlja pitanje za pitanjem, ali ih odmah odbacuje.Nisam mu pružio nikakvu mogućnost. Na koncu reče nesigurnim glasom: "Zapravo, Taita,izdržao si kušnju kojoj sam te ja podvrgnuo. Dobro nam se vratio. Nedostajao si nam." Ali,razumio sam da su njegove sumnje našle potvrdu. Odnosio se prema meni s poštovanjemdužnim za onoga tko je razriješio najviše otajstvo. Približih se i stišah glas. "Veliki Egipte, tiznaš razlog zašto sam opet poslan amo." Faraon je izgledao zbunjeno, ali potvrdi. Ustadoh i

pogledah sumnjičavo oko sebe, kao da očekujem da me promatraju nadnaravne sile, i izustihriječi protiv uroka prije no što sam nastavio. "Plemenita Lostris... Njezina bolest bila jeizazvana izravnim utjecajem..." Nisam mogao reći ime, ali s dva prsta napravih rogove, znakboga tame, Setha. Vladarov izraz lica promijeni se od pomutnje u strah. Protrne i priđe mi,kao da traži zaštitu, dok sam ja produžio: "Prije no što sam otišao, moja gospodarica nosila jeblago kuće Mamosa. Zatim se umiješao bog tame i zbog bolesti: dijete koje ti je trebala datinije moglo biti rođeno." Faraona je obuzela tjeskoba. "Zbog toga je pobacila...", poče, noodmah stade. Nastavih mirno. "Ne boj se, Veliki Egipte: ja sam poslan nazad od sila mnogomoćnijih od boga tame, sa zadaćom da je spasim, kako bi sudbina pretkazana u Ammon-Raovim labirintima slijedila svoj tijek. Doći će drugo dijete koje će nadomjestiti ovoizgubljeno. Tvoja dinastija bit će svejedno zajamčena." "Ne smiješ ostaviti plemenitu Lostrissve dok ne bude izliječena." Faraonov glas je drhtao. "Spasiš li je i ako mi uskoro da dijete,moći ćeš od mene tražiti bilo što, no umre li..." Zastao je pitajući se koja bi prijetnja moglaimpresionirati nekoga tko se već vratio s onoga svijeta. Ne završi rečenicu. "S tvojimdopuštenjem, visočanstvo, otići ću odmah k njoj." "Odmah", potvrdi kralj. "Idi! Idi!"Ozdravljenje moje gospodarice bilo je tako brzo da me navelo na sumnju da sam nehoticeprizvao neku tajanstvenu silu. Ćutio sam praznovjerni strah zbog mojih moći. Udebljala sepred očima sviju i dvije prazne vrećice opet postadoše čvrste i zaobljene grudi, tako slatke dasu mogle izazvati zavist kamenog lika boginje Hapi koji je čuvao prag njezinih odaja. Mladakrv obojila je blijedu kožu sve dok opet nije postala sjajna, a njezin smijeh opet je postaozvonak kao fontane našeg vodenog vrta A Ubrzo je bilo nemoguće zadržati ju u postelji. Tritjedna nakon mog povratka u Elefantinu igrala se sa sluškinjama, trčeći po vrtu i skačući kakobi iznad njihovih glava udarila loptu. Na koncu, u strahu da se ne umori preko mjere, oduzehjoj loptu i zapovijedih joj da se vrati u svoju sobu. Poslušala me tek nakon što smo sklopili jošjedan sporazum: morao sam joj obećati da ću s njom pjevati i da ću je naučiti najtajnijimformulama baoa koje će joj dopustiti da postigne prvu pobjedu protiv Atona, velikogzaljubljenika u tu igru. Aton je po nalogu vladara dolazio gotovo svaku večer kako bi seupoznao sa zdravstvenim stanjem moje gospodarice i zadržao bi se u igri sa mnom. Izgledaoje napokon uvjeren da nisam opasna utvara i premda se odnosio prema meni s novimpoštovanjem, naše je prijateljstvo preživjelo moj odlazak na onaj svijet. Svako jutro plemenitaLostris tjerala me da ponovim obećanje. Zatim je uzimala ogledalo i promatrala vlastiti lik bezimalo taštine. Provjeravala je svaku sitnicu svoje ljepote kako bi se osvjedočila može li sepokazati Tanusu. "Moja kosa nalik je slami i izlazi mi još jedan prišt na bradi. Učini da opetpostanem lijepa, Taita. Daj da opet postanem lijepa za Tanusa." "Sama si se dovela u lošestanje i sad hoćeš da Taita to popravi", progunđah. Nasmija se i baci mi ruke oko vrata."Ovdje si baš zbog toga, stari lupežu. Da se brineš o meni." Svaku večer spravljao sam tonik idonosio joj još zadimljenu zdjelicu kad je trebala zaspati. Tada bi tražila da ponovimobećanje. "Zakuni se da ćeš mi dovesti Tanusa čim ga budem spremna primiti." Tjerao sam sene misliti na poteškoće i opasnosti koje je obećanje podrazumijevalo za sve nas. "Kunem se",odgovarao sam, dok bi ona išla u postelju i zaspala s osmijehom na licu. Trebao sam sepobrinuti da održim obećanje kad za to bude došlo vrijeme. Aton je izvijestio faraona da jeLostris ozdravila, pa joj je on došao u posjet. Donio joj je na dar zlatnu ogrlicu s lazurima iukrasom u obliku orla te je ostao sve do večeri igrajući se s njom zagonetanja. Kad se odlučioza odlazak, pozvao me da ga ispratim do njegovih odaja. "Preobrazba je čudnovata. Čudo,Taita. Kad ću je moći opet odvesti u postelju? Čini mi se da joj je dovoljno dobro da mi dadijete i nasljednika." "Još nije vrijeme, Veliki Egipte", rekoh odrješito. "I najmanji napor mojegospodarice mogao bi ponovno izazvati bolest." Kralj nije raspravljao o mojim tvrdnjama, jersam sada govorio s autoritetom onoga tko se vratio s onoga svijeta, premda je uslijed prisnostipočetno ustručavanje spram mene malo oslabilo. I robinje su se priviknule na moje uskrsnućei uspijevale su me gledati u lice ne čineći znake za tjeranje uroka. Štoviše, moj povratak s

onoga svijeta nije više bio glavna tema dvorskih lajavica, koje su našle drugo čime se baviti.Svi su pričali o pojavi Akh-Horusa u životu i svijesti onih koji su obitavali zemlju uz velikurijeku. Prvi put kad sam čuo šaptom izgovoreno ime Akh-Horusa u hodnicima palače nisamga odmah razabrao. Tiamatov vrt na obali Crvenog mora činio se tako dalek od maloga svijetana Elefantini i ja sam bio zaboravio ime koje je Hui dao Tanusu. Ali, kad sam čuo priču oiznimnim djelima pripisanim polubožanstvu, shvatio sam na koga misle. Vratio sam se trkomu harem i našao svoju gospodaricu u vrtu, okruženu tucetom posjetiteljica, plemenitih gospa ikraljevskih supruga, jer joj je bilo dovoljno dobro da nastavi svoju ulogu miljenice dvora. Biosam tako uzbuđen da sam zaboravio svoj položaj roba: htio sam se riješiti uzvišenih gospi iponio sam se neljubazno. Žene su napustile vrt grakćući poput jata uvrijeđenih gusaka i mojame gospodarica pokudila. "Ovo ti ne priliči. Što ti je bilo, Taita?" "Tanus!" Izgovorih ime kaodaje čarolija, pa Lostris zaboravi srdžbu i uze me za ruke. "Imaš vijesti o Tanusu? Reci mi,reci mi, prije no što umrem od nestrpljivosti." "Vijesti? Da, vijesti o njemu, i to kakve vijesti!Izvanredne. Nevjerojatne." Lostris mi pusti ruke i uze srebrenu lepezu. "Prestani govoritigluposti", reče prijeteći. "Ne podnosim to. Reci mi sve, ili se kunem da ćeš imati više modricana glavi no što Nubijac na sebi ima buha." "Dođi! Idemo gdje nas nitko ne može čuti."Odvedoh je na mol i pomogoh joj da uđe u njezin čamac. Nasred rijeke bili smo na sigurnomod radoznalih ušiju koje su bile u zasjedi u svakom kutku palače. "Novi vjetar puše našomzemljom", rekoh. "Zovu ga Akh-Horus." "Horusov brat...", promrmlja Lostris sa štovanjem."Tako sada zovu Tanusa?" "Nitko ne zna da se radi o Tanusu. Vjeruju da je bog." "I jest",potvrdi Lostris. "Za mene jest." "Sada je i za sve druge. Da nije bog, kako bi mogao znati gdjese skrivaju Svrake, kako bi nepogrešivo pronalazio njihove utvrde, kako bi znao za mjesta nakojima postavljaju zasjede karavanama i kako bi ih mogao iznenaditi?" "Učinio je sve to?",upita začuđeno Lostris. "Sve to i još više, ako vjeruješ glasinama koje se šire palačom.Govore da svi razbojnici prestravljeno bježe, da su klanovi Svraka uništeni jedan za drugim.Kažu da je Akh-Horus stavio krila poput orla i odletio na nepristupačne stijene Gebel-Umm-Bahasija da bi se čudnovato pojavio usred klana Bastija Okrutnog. Svojim je rukama bacio uprovaliju pet stotina razbojnika..." "Nastavi!" Lostris pljesne rukama s toliko ushita da jegotovo prevrnula čamac. "Kažu da je u svome prolasku na svakom križanju i duž svihkaravanskih putova podignuo velike spomenike." "Kakve spomenike?" "Hrpe ljudskih glava,piramide lubanja. Glave razbojnika koje je pobio kako bi bile upozorenje drugima." Mojagospodarica protrne, dirnuta ugodnom jezom, no njezino lice i dalje je blistalo. "Zbilja ih jetoliko pobio?", upita. "Neki kažu da ih je pobio pet tisuća, drugi pedeset tisuća. Ima i onihkoji kažu da ih je sto tisuća, ali mislim da je to pretjerivanje." "Nastavi! Nastavi!" "Kažu da jeveć uhvatio barem šest voda..." "I odrubio im je glave!", uzvikne Lostris. "Ne. Kažu da ih nijeubio, već ih je pretvorio u babuine i drži ih u kavezu za svoju razonodu." "Je li moguće?",nasmija se Lostris. "Zaboga, sve je moguće." "On je moj bog. Oh, Taita, kada ćeš dopustiti daga opet vidim?" "Ubrzo", obećah. "Tvoja ljepota iz dana u dan postaje sve raskošnija i uskoroće biti kao nekoć." "U međuvremenu moraš skupiti i prenijeti mi sve vijesti što čuješ o Akh-Horusu." Svaki me dan slala u luku da ispitujem posade brodova koji su stizali sa sjevera itražim vijesti o Akh-Horusu. "Sada govore da nitko nikada nije vidio njegovo lice, jer nosikacigu s vizirom koji ostavlja nepokrivenima samo oči. I kažu da je u žaru bitke Akh-Horusova glava okružena jarkim plamenom koji zasljepljuje neprijatelje", prenio sam jojnakon jednog posjeta luci. "I ja sama vidjela sam da na suncu Tanusova kosa sjajinadnaravnim svjetlom", potvrdi moja gospodarica. Drugo jutro mogao sam joj reći: "Tvrde daje u stanju umnogostručiti svoje tijelo poput odraza u zrcalu i da može biti na više mjesta uisto vrijeme. Istog su ga dana vidjeli u Qeni i Kom-Ombou, koji se nalaze na velikojudaljenosti." "Je li moguće?", upita Lostris. "Neki kažu da nije istina i da uspijeva prijećitolike udaljenosti samo zato jer nikada ne spava. Kažu da noću galopira kroz mrak na leđimalava, a danju leti nebom na golemom bijelom orlu kako bi nasrnuo na svoje neprijatelje kad

oni to najmanje očekuju." "To bi mogla biti istina", Lostris potvrdi vrlo ozbiljno. "Nevjerujem u umnogostručene likove, ali lav i orao mogli bi biti stvarni. Mislim da bi Tanusmogao napraviti takvo što." "Mislim da je vjerojatnije da svi u Egiptu žele vidjeti Akh-Horusai da je želja majka činjenica. Vide ga iza svakog grma. Što se pak brzine njegova kretanjatiče... no, marširao sam s njegovim ratnicima i mogu ti jamčiti da..." Moja gospodarica nedopusti mi da završim. "Nemaš romantični duh, Taita. Ti bi posumnjao da oblaci nisu runaOzirisovih stada i da sunce nije lice boga Ra samo zato jer ih ne možeš dotaknuti. Ja vjerujemda je Tanus sposoban učiniti sve to." Njezine riječi okončaše raspravu i ja ponizno spustihglavu. Obnovili smo navadu da popodne iziđemo i prošetamo ulicama i tržnicama. Kako sedogađalo prije bolesti, moja gospodarica bila je okružena naklonošću stanovništva i zastala birazgovarati sa svima, neovisno o njihovu društvenom položaju. Od svećenika do prostitutki,nitko nije bio imun na njenu spontanu prijaznost. Lostris je uvijek uspijevala usmjeritirazgovor na Akh-Horusa i svi su poput nje bili nestrpljivi da razgovaraju o novome bogu.Sada ga je već pučka mašta promaknula od poluboga u autentično božanstvo. ŽiteljiElefantine već su bili započeli prikupljanje priloga kako bi mu podigli hram i moja jegospodarica darovala bogat prilog. Izabrano je i mjesto na obali rijeke nasuprot hramanjegova brata Horusa, a faraon je obznanio nakanu da ga osobno posveti. Vladar je imao sverazloge da bude zahvalan. Posvuda je vladala nova vjera. Kako su karavanski putovi postajalisigurni, obujam trgovine između Gornjeg Egipta i ostatka svijeta razmjerno je rastao. Ako jeprije s Istoka stizala jedna karavana, sada su četiri bez problema prelazile pustinju, a isto ih jetoliko kretalo na put povratka. Karavanama su trebale tisuće magaraca, pa su ih uzgajivači iseljaci dovodili u gradove privučeni mogućnošću dobre zarade. Sada se moglo raditi i upoljima dalekim od gradske zaštite, pa se sijalo i tamo gdje je desetljećima rastao smo korov,a seljaci prisiljeni na neimaštinu opet su napredovali. Volovi su vukli saonice krcatepoljodjelskim proizvodima po cestama koje su čuvale Akh-Horusove legije i tržnice su bilepune voća i povrća. Jedan dio dobiti trgovaca i zemljoposjednika trošio se na gradnju novihladanjskih rezidencija, gdje su se obitelji mogle vratiti živjeti. Obrtnici koji su prije lutali poulicama Tebe i Elefantine u potrazi za poslom bili su vrlo traženi i trošili su svoje plaće kakobi kupili ne samo kućne potrepštine, već i luksuzne proizvode. Tržnice su uvijek bile puneljudi. Obujam prometa po Nilu nepojmljivo je porastao i trebali su novi brodovi, koji su segradili u svim brodogradilištima. Kapetani i posade riječnih brodova te radnici ubrodogradilištima trošili su svoj novi imetak u krčmama i javnim kućama, a prostitutke ikurtizane kupovale su elegantnu odjeću i skupocjen nakit, pa je posao procvao krojačima idraguljarima, koji su gradili nove kuće, dok su njihove žene išle na tržnicu s torbama punimzlata i srebra kako bi kupile svega, od robova do lonaca. Egipat se vraćao u život nakon što jemnogo godina bio gušen pljačkom Akh-Setha i Svraka. Kao posljedica toga, porezni prihodisu rasli i faraonovi poreznici obilazili su zemlju sa zadovoljstvom s kojim su se lešinarispuštali na leševe razbojnika koje su Akh-Horus i njegove legije razbacali svim ladanjem.Bilo je razumljivo što je faraon zahvalan. I ja i moja gospodarica bili smo zahvalni: uložilismo novac u jedan trgovački poduhvat i kad se karavana vratila iz Sirije, ostvarili smo dobitpedeset puta veću od uloga. Moja gopodarica kupila si je bisernu ogrlicu i pet novih robinjakoje su mi zakomplicirale život. Oprezan kakav jesam, svoj sam dio uporabio za kupnju petparcela odlične zemlje na istočnoj obali rijeke. Pisar je sročio ugovor i uveo ga u knjige uhramu. Onda je došao dan koji me toliko plašio. Jedno jutro moja gospodarica zagledala se uvlastiti lik u zrcalu pozornije no obično i izjavila da je konačno spremna. Zapravo sam moraopriznati da nikad nije bila tako čarobna, kao da joj je sve ono što je nedavno propatila daloneku novu otpornost. Posljednji tragovi nesigurnosti i djetinjaste nespretnosti nestali su i mojagospodarica postala je žena, zrela i samosvjesna. "Pouzdala sam se u tebe, Taita. Sada mipokaži da nisam bila blesava što sam to učinila. Dovedi mi Tanusa." Kad smo se Tanus i jarastali u Safagi, nismo uspjeli dogovoriti siguran način razmjene poruka. "Bit ću u pokretu

svaki dan i tko zna kamo će me odvesti ovaj pohod. Nemoj dopustiti da se plemenita Lostrisbrine ako ne bude imala mojih vijesti. Reci joj da ću joj poslati poruku kad budem okončaosvoju zadaću. Ali reci joj i da ću biti nazočan kad plodovi naše ljubavi budu sazreli i spremnida budu ubrani." Stoga svih tih mjeseci nismo imali nikakvih vijesti od njega, izuzev glasinakoje su se širile lukom i tržnicama. Čini se da su se još jednom bogovi umiješali da bi mespasili, ovaj put od srdžbe moje gospodarice. Tog dana tržnicom je kružila nova glasina.Jedna karavana koja je prošla putom sa sjevera naišla je na piramidu ljudskih glava nedavnopodignutu nedaleko od gradskih zidina. Glave su bile tako svježe da još nisu jako smrdile nitisu ih već bili iskljucali gavrani i lešinari. "To znači samo jedno", govorili su ljudi. "Akh-Horus je u dolini Asuana, vjerojatno nadomak zidina Elefantine. Napao je ostatke Akhekuovaklana, koji se skrivao u pustinji otkad je njegovom vodi odrubljena glava u Gallali. Akh-Horus pobio je ostatak razbojnika i poslagao glave uz rub ceste. Hvala novome bogu, jug jeoslobođen strašnih Svraka!" Bila je to velika vijest, najbolja koju sam čuo nakon mnogotjedana, i bio sam nestrpljiv prenijeti je svojoj gospodarici. Probio sam se kroz gomilumornara, trgovaca i ribara tražeći splavara koji će me odvesti nazad na otok. Netko me povučeza ruku i ja se oslobodih ljutitim trzajem. Unatoč općem procvatu, ili možda zbog njega,prosjaci su postali dosadniji no ikad. Ovaj nije imao namjeru dati se obeshrabriti. I naglo seokrenuh i bijesno podignuh štap da ga otjeram. "Nemoj udariti staroga prijatelja! Imamporuku za tebe od jednog boga", zaplače prosjak. Suzdržah se i zapiljih se osupnuto u njega."Hui!" Srce mi snažnije zakuca kad prepoznah lukavi osmijeh bivšeg razbojnika. "Što radišovdje?" Ne pričekah odgovor na suvišno pitanje, već nastavih. "Slijedi me izdaleka".Odvedoh ga u javnu kuću u jednoj uličici iza luke, gdje su iznajmljivali sobe parovima, čak ionima istoga spola. Iznajmljivali su ih na kratko vrijeme, mjereno vodenim satompričvršćenim na ulazna vrata, i za tu su uslugu tražili veliki bakreni obruč. Platih velikunaknadu i čim smo ostali sami, zgrabih Huija za dronjavi plašt. "Koje vijesti o tvomgospodaru?", upitah, a mladić se nasmija bezobrazno do razdražljivosti. "Grlo mi je tako suhoda ne uspijevam govoriti." Stekao je drsku smjelost Plavih: majmuni lako uče nove trikove.Viknuh poslužitelju da donese vrč piva. Hui je pio kao žedan magarac, zatim je spustio vrč izadovoljno podrignuo. "Bog Akh-Horus šalje pozdrav tebi i nekom drugom čije se ime nesmije izgovoriti. Zapovijedio mi je da ti kažem da je misija završena i da su sve ptice ukavezu. Podsjeća te da su za nekoliko mjeseci sljedeće Ozirisove svetkovine i vrijeme je da senapiše novi tekst za prikazanje pasije što će zabaviti kralja. "Gdje je? Koliko ti vremena trebada se vratiš k njemu?", upitah nestrpljivo. "Mogu biti kod njega prije no što Amon-Ra, bogSunca, zađe za brda na zapadu", izjavi Hui, a ja pogledah kroz prozor: Sunce se već spuštalo kobzoru. Kako sam htio osjetiti grubi Tanusov zagrljaj i čuti njegov gromoglasan smijeh!Smiješeći se zamišljeno, počeo sam hodati tamo-amo dok sam odlučivao kakvu mu porukuHui mora prenijeti. Bio je gotovo mrak kad sam se iskrcao na naš mali mol i popeh se hitrostubama. Jedna robinja bila je na vratima: plakala je i masirala si nabreklo uho. "Ona metukla", zajeca. Shvatio sam da je njezino dostojanstvo patilo mnogo više od njena uha. "Nezovi ona' plemenitu Lostris", pokudih je. "Kako bilo, što se žališ? Robovi postoje da bi ih setuklo." Ipak, bilo je neuobičajeno što je moja gospodarica digla ruku na nekoga. Mora bitidoista loše volje, pomislih, i usporih korak. Oprezno pridoh i stigoh upravo kad je drugauplakana sluškinja bježala iz Lostrisinih odaja. Moja gospodarica pojavi se na pragu, crvena ulicu od bijesa. "Pretvorila si mi kosu u slamaricu..." Ugleda me i odmah stane, spremajući seda me napadne s toliko žestine da sam odmah shvatio kako sam ja stvarni predmet njezinesrdžbe. "Gdje si bio?", upita. "Poslala sam te u luku prije podneva. Kako se usuđuješ pustitime da čekam tako dugo..." Krene prema meni s takvim izrazom lica koji me nagnao danervozno ustuknem. "On je ovdje", rekoh hitro i stišah glas kako me robinje ne bi čule."Tanus je ovdje", prošaptah. "Prekosutra ću održati svoje obećanje." U tren promijeniraspoloženje i baci mi ruke oko vrata, a onda otrči potražiti povrijeđene sluškinje kako bi ih

utješila. U godišnjem danku koji je vazalni kralj Amora poslao faraonu iz svog kraljevstvaonstran Crvenog mora bio je par geparda uvježbanih za lov. Kralj je bio nestrpljiv da pusti taveličanstvena stvorenja na krda gazela, kojih je bilo mnogo u dinama zapadne obale, i cijelidvor, uključivši i moju gospodaricu, dobio je nalog da sudjeluje u lovu. Prešli smo rijekuflotom malih plovila bijelih jedara sa šarenim stijegovima koji su vijorili na vjetru. Veselje jebilo veliko i pratila nas je glazba lutnji i svirala. Za nekoliko dana trebalo je početi godišnjebujanje velike rijeke, pa su iščekivanje i novo ozračje blagostanja pojačali veselje dvora. Mojaje gospodarica bila najradosnija od svih i pozdravljala je prijateljice ukrcane na druge brodice.Dok je naš brod hitro sjekao ljetne zelene vode, jedan vijenac bijele pjene krasio je pramac, asvjetlucavi se trag pružao za nama. Kako se činilo, ja sam bio jedini koji nije bio sretan ibezbrižan. Vjetar je bio britak i puhao je iz pogrešnog smjera. I dalje sam nemirno promatraozapadno nebo. Bilo je svijetlo i mirno, ali brončani odsjaji bili su potpuno neprirodni. Činilose gotovo da drugo sunce izlazi iz suprotnoga smjera. Odagnah tjeskobne predosjećaje ipokušah se prilagoditi duhu općeg veselja. Ali, nisam uspio, jer nisam bio zabrinut samo zbogvremena. Ako jedan dio mog plana pode loše, moj će život biti u opasnosti, a možda i životosoba mnogo važnijih od mene. Sve se to vjerojatno dalo pročitati na mom licu, jer me mojagospodarica dotakla nogom i rekla mi: "Kako si turoban, Taita. Tko god te pogleda, odmahshvati da imaš nešto na umu. Nasmij se! Zapovijedam ti da se smiješ." Kad smo se iskrcali nazapadnu obalu, dočekala nas je vojska robova. Konjušari su držali za uzde prekrasne bijelemagarce sa svilenim podsedlicama. Tovarni magarci bili su nakrcani šatorima, tepisima,košarama sa živeži i vinom te svim potrebnim za kraljevski izlet. Bilo je mnoštvo robova:neki su nosili suncobrane za zaštitu gospi, drugi su služili plemenitu gospodu. Bilo je luda,akrobata i glazbenika koji su ih zabavljali, te sto lovaca. Kavez s gepardima bio je natovarenna saonice koje su vukli bijeli volovi i dvor se okupio oko vozila kako bi se divio tim rijetkimživotinjama kojih nije bilo u našoj zemlji budući da su to bila stvorenja travnatih prerija, kojenisu postojale duž rijeke. Bili su to prvi koje sam vidio i bio sam tako radoznao da sam natrenutak zaboravio svoje brige, pa sam se približio kavezu koliko mije bilo moguće a da se neizložim opasnosti da se sudarim s nekim razdraživim aristokratom. Bile su to najljepše velikemačke koje sam mogao zamisliti, više i vitkije od naših leoparda, gipkih nogu i konkavnihtrbuha. Svinuti repovi kao da su izražavali njihovu ćud. Zlatnožuto krzno bilo je posuto crnimmrljama, dok je crna crta išla od unutarnjeg kuta očiju duž njuške poput potoka suza. I to imje, uz kraljevsko držanje, davalo tragičan i patetičan izgled koji me očaravao. Htio sam imatijednu tu životinju i odlučio sam da ću tu misao urezati u um svoje gospodarice. Faraon nijenikad odbio zadovoljiti njezine hirove. Ubrzo je plovilo koje je prevozilo kralja preko rijekestiglo do zapadne obale i s ostatkom dvora požurili smo se dočekati ga na molu. Faraon je bioodjeven za lov; barem je u ovoj prigodi izgledao smireno i sretno. Zastao je pored mojegospodarice i dok se ona klanjala, raspitao se uljudno o njezinu zdravlju. Uplašio sam se da ćeje zadržati uza se cijeli dan; to bi bilo poremetilo moje planove. Ali gepardi su privuklinjegovu pažnju i pošao je dalje ne naloživši joj da ga slijedi. Pomiješali smo se u gomilu ikrenuli prema magarcu namijenjenom Lostris. Dok sam joj pomagao da uzjaše, obratio sam setiho konjušaru i kad mi je odgovorio onako kako sam očekivao, stavio sam mu u rukusrebreni obruč koji je kao čudom nestao. Dok je jedan rob vodio magarca a drugi držaosuncobran nad glavom, moja gospodarica i ja slijedili smo kralja i saonice u pustinju. Bilo jenekoliko stanaka za okrijepu i stoga nam je trebalo pola jutra da stignemo u Dolinu gazela.Putem smo prošli kraj stare nekropole Tras, koja je nastala u vrijeme prvih faraona. Nekiučenjaci govorili su da su grobnice iskopane u crnome stijenju prije tri tisuće godina, iako nebih znao reći kako su došli do tog zaključka. Ne razmišljajući, proučio sam pažljivo ulaze ugrobnice. S te udaljenosti, međutim, nisam uspio razabrati tragove nedavne ljudske nazočnostii ostao sam bezrazložno razočaran. Dok smo išli dalje, gledao sam za sobom. Dolina gazelabila je kraljevsko lovište zaštićeno uredbama mnogih faraona. Postrojba kraljevskih

lovočuvara, smještena na brdima nad dolinom, brinula se da se poštuje vladareva uredba,kojom je on pravo na svu divljač pridržao za sebe. Kazna za one koji su lovili bez kraljevogdopuštenja bila je smrt gušenjem. Plemići su sjahali na vrhu jednoga brežuljka nasuprotprostrane tamne doline. Šatori su bili hitro podignuti kako bi se osiguralo malo hlada, a žaresa šerbetom i pivom bile su otvorene. kako bi se odagnala žed. Potrudio sam se da mojagospodarica i ja budemo na povoljnom mjestu za praćenje pomoći, ali takvom koje će namomogućiti da se udaljimo ne privlačeći pažnju. Ugledah u daljini krda gazela kroz treperavujaru na dnu doline. Pokazah ih svojoj gospodarici. "Što tamo dolje nalaze za pašu?", upitaLostris. "Nema traga zelenilu. Valjda jedu kamenje: njega ima u obilju." "Mnogo toga štovidiš nije kamenje, već bilje", objasnih joj. Kad se u nevjerici nasmijala, osvrnuh se oko sebepo kamenitom tlu i ubrah grst tih čudnovatih biljki. "To je kamenje", ustrajala je Lostris svedok jednu nije uzela u ruku i stisnula je. Gusti sok poteče joj kroz prste. Moja gospodaricazačudila se dovitljivosti kojom su bogovi smislili tu varku. "Hrane se ovim? Izgledanemoguće." Nismo mogli nastaviti razgovor jer je počeo lov. Dva kraljevska lovca otvorila sukavez i gepardi su skočili na tlo. Očekivao sam da će pokušati pobjeći, no bili su pitomi poputmačaka u hramovima i ljupko su se trljali o noge krotitelja, ispuštajući čudne cvrkutavezvukove, sličnije glasanju ptica nego krvožednih grabežljivaca. Na drugom kraju doline vidiosam poredane hajkače, male i izobličene zbog udaljenosti i uzavrela zraka. Kretali su sepolako u našem smjeru i krda gazela počela su se kretati kako bi im umakla. Dok su kralj injegovi lovci s gepardima na povodcu silazili u dolinu, Lostris i ja smo s ostatkom dvoraostali na uzvisini. "Kada možemo poći?", promrmlja ona. "Kada možemo pobjeći u pustinju?""Čim počne lov, sve oči slijedit će ga i to će biti naš čas." Dok sam govorio, vjetar koji nas jenosio preko rijeke i osvježavao nas tijekom dolaska amo iznenada stade. Kao da je neki kovačbakra otvorio vrata peći. Zrak je postao tako vruć da se gotovo nije dalo disati. Pogledao samopet zapadni obzor. Nebo je postalo; sumporno žuto. Dok sam ga promatrao, mrlja se raširilaneb©m. Izazivala je neugodu u meni. Kako bilo, činilo se da sam jedini od nazočnihprimijetio čudnu pojavu. Premda je kralj stigao u dno doline, još je bio dovoljno blizu da bihpromatrao velike mačke. Vidjele su krda gazela koja su polako tjerali prema njima i to jepretvorilo ljupke pitome životinje u divlje lovce. Visoko su digle glavu, okrenule uši premanaprijed i trzale povodac. Konkavni trbusi bili su uvučeni i svaki je mišić bio istegnut poputtetive luka napetog do kraja. Moja gospodarica povukla me za suknjicu i zapovjedničkipromrmljala: "Idemo, Taita." Protiv volje krenuo sam prema hrpi kamenja koja je trebalaprikriti naše povlačenje i sakriti nas od tuđih pogleda. Za srebro koje sam bio dao konjušarudobili smo magarca, koji nas je čekao privezan medu stijenjem. Čim smo došli do njega,pregledah je li natovaren onime što sam zapovijedio, mješinom vode i vrećom živeži. Sve jebilo u redu. Nisam se uspio suzdražati od toga da zamolim svoju gospodaricu: "Još samotrenutak." Prije no što mi je uspjela zabraniti, popeo sam se na jednu stijenu i kradompogledao u dolinu pod njom. Najbliža gazela bila je nekoliko stotina koraka od mjesta nakojem je faraon držao na povodcu geparde. Stigao sam baš na vrijeme da vidim kako ih vladarpušta s povodca i huška ih. Krenuli su žustrim i brzim kretnjama, visoko podignutih glava kaoda proučavaju krda elegantnih gazela kako bi odabrali lovinu. Biljojedi iznenada primijetišenjihovu nazočnost i dadoše se u bijeg. Poletješe poput jata lastavica kroz prašnjavu ravnicu.Mačke produžiše korak: pružale su prednje noge i odbacivale se stražnjima presavijajući senapola i potom se opet ispružujući. Ubrzo su dostigle najveću brzinu: nisam nikada vidio takobrze životinje. U usporedbi s njima gazele su se kretale kao da su upale u močvarno tlo kojeusporava bijeg. Neusiljenom elegancijom dvije mačke stigoše do krda i prodoše pored dvijezaostale gazele prije no što su se približile odabranim žrtvama. Gazele su u panici pokušavaleumaknuti smrtonosnom napadu. Visoko su skakale i u zraku mijenjale smjer, kriveći se iskačući unazad u trenutku kad bi kopitima dodirnule suho tlo. Mačke su vješto slijedilenjihove kretnje i kraj je bio neizbježan. Svaka je prikovala za tlo svoju gazelu u oblaku

prašine. Zatim su se primirile, očnjaka zarivenih u traheje, dok su stražnje noge žrtve grčevitolamatale i kočile se u smrtome grču. Bio sam potresen tim izvanrednim prizorom. Zatim meglas moje gospodarice prizove dužnosti. "Taita! Silazi odmah. Vidjet će te šćućurenog tamogore." Sišao sam i prišao joj. Iako sam još uvijek bio uzbuđen, popeo sam je u sedlo i poveomagarca niz padinu, dolje gdje nas dvorjanici na vrhu brda nisu mogli vidjeti. Mojagospodarica nije bila u stanju dugo se mrgoditi i kad sam prepredeno opet izgovorioTanusovo ime, zaboravila je sve drugo i požurila prema mjestu sastanka. Tek kad smo ostaviliza sobom još jedan greben i kad sam bio siguran da smo daleko od Doline gazela, uputio samse prema nekropoli Tras. U toplom i nepomičnom zraku topot kopita magarca odzvanjao je nakamenju kao da životinja hoda po lomljenom staklu. Ubrzo sam osjetio kako znoj lije nizmene jer je zrak bio nepodnošljivo težak predznacima nevremena. Mnogo prije no sto smostigli do grobnica, upitah svoju gospodaricu: "Zrak je suh poput stare kosti. Nećeš popiti malovode?" "Idemo dalje! Poslije ćeš imati vremena koliko hoćeš da piješ do mile volje." "Misliosam na tebe, gospodarice", prosvjedovah. "Ne smijemo zakasniti. Svaki čas koji izgubimo bitće trenutak manje proveden s Tanusom." Imala je pravo, naravno, jer smo imali malovremena prije no što drugi primijete našu odsutnost. Moja gospodarica bila je omiljena, pa bije mnogi bili potražili da budu u njezinu društvu kad, po završetku lova, započne povratak dorijeke. Približili smo se stijenju i njezina nestrpljivost narasla je do točke da više nije moglapodnijeti odveć spori hod magarca. Skočila je na tlo i potrčala prema obližnjoj uzvisini. "Evo!Evo gdje ma čeka!", uzviknu ispruživši ruku kako bi mi pokazala. Dok je hodala i njezin selik udaljavao ocrtavajući se na nebu, vjetar nas napadne poput gladna vuka, zavijajući izmeđuuzvisina u usjecima. Zgrabio je kosu moje gospodarice i zavijorio njome poput zastave,kuštrajući je oko glave, podignuo joj je suknjicu iznad vitkih bedara, pa se Lostris nasmijala izaplesala je očijukajući s vjetrom kao da joj je ljubavnik. Ja nisam dijelio njenu radost.Okrenuo sam se unazad i ugledao oluju kako pristiže iz Sahare. Uzdizala se na mrkom žutomnebu, tamna i zastrašujuća, i kovitlala poput bijesna vala koji se lomi o koraljni greben.Pijesak nošen vjetrom osinu mi noge. Počeo sam trčati vukući za sobom magarca. Zapuši sume udarali u leda i prijetili da me sruše na tlo, ali uspio sam dostići svoju gospodaricu."Moramo požuriti", viknuh joj. "Moramo se skloniti u grobnice prije no što nas olujadohvati." Veliki oblaci pijeska prelazili su preko sunca i zakrivali ga. Stoga sam ga mogaogledati golim okom. Cijeli je svijet bio preplavljen tom zagasitom nijansom okera i sunce jebilo narančasti krug bez sjaja. Pijesak nam je grebao udove i vrat, pa sam morao omotati svojšal oko glave moje gospodarice kako bih je zaštitio. Zatim je uzeh za ruku kako bih je vodio.Kovitlaci su nas obavili i skrili sve što se nalazilo oko nas, tako da sam se uplašio da samizgubio orijentaciju, ali iznenada se pred nama otvori prolaz i ugledah tamni ulaz u jednugrobnicu. Jednom rukom povukoh za sobom svoju gospodaricu, a drugom magarca iteturajući udoh u pećinu. Ulazni hodnik bio je iskopan u stijeni i prodirao je u utrobu brda,zatim je oštro zavijao i završavao u pogrebnoj odaji, gdje je nekada počivala drevna mumija.Prije mnogo stoljeća lopovi su odnijeli balzamirano tijelo i sve njegovo blago. Ostale su samoblijede freske na kamenim zidovima, nejasne i prijeteće slike božanstava i čudovišta. Mojagospodarica baci se na jedan zid, a njezina prva misao bila je za ljubljenog. "Tanus nas nikadaneće naći", uzvikne očajno. A ja, koji sam je spasio, našao sam se uvrijeđenim od tolikenezahvalnosti. Skinuh sedlo s magarca i stavih tovar na hrpu u jedan kut grobnice. Napunihpehar vodom i dadoh Lostris da ga popije. "Što će biti s drugima, kraljem i svim našimprijateljima?", upita između gutljaja. Bilo je to tipično za njezinu narav: brinuti se za drugečak i u toj za nju neugodnoj situaciji. "Lovci će se pobrinuti za njih", odgovorili. "Iskusni su ipoznaju pustinju." Ali, nisu je poznavali dovoljno dobro da bi predvidjeli oluju, pomislihmračno. Koliko god sam pokušavao smiriti Lostris, znao sam da će to biti ružna pustolovinaza djecu i žene. "A Tanus?", upita me. "Što će mu se dogoditi?" "Tanus dobro zna što mu ječiniti. On je poput beduina. Možeš biti sigurna: vidio je da dolazi oluja." "Hoćemo li se

uspjeti vratiti do rijeke? Hoće li nas ikada naći?" Konačno je mislila na sebe. "Ovdje ćemobiti na sigurnom. Imamo dovoljno vode za mnogo dana. Kad oluja stane, vratit ćemo se dorijeke." Iz opreza sam ponio punu mješinu u grob, gdje je magarac nije mogao nagaziti. Sadaje već bilo potpuno mračno. Upalih svjetiljku koju mi je nabavio konjušar i puhnuh ustijenjak. Plamen živne i osvijetli grobnicu veselim žutim svjetlom. Dok sam još bio zauzettime i leđima okrenut ulazu, moja gospodarica krikne. Glas je bio tako prodoran i tako prepunstraha da je i u mene izazvao jednaki strah: moja se krv zgusne kao med, premda je srceudaralo poput kopita gazele u bijegu. Naglo se okrenuh i krenuh da ću isukati bodež, ali kadsam ugledao čudovište na pragu, ostadoh nepomičan, ne dotaknuvši oružje. Nagonski samćutio da to krhko sječivo ne bi služilo ničemu. Na slabome svjetlu svjetiljke spodoba je bilanejasna i izobličena. Vidio sam da ima ljudski lik, ali prevelika i groteskna glava me uvjerilada se doista radi o strašnom stvoru krokodilske glave koji na onome svijetu proždire srcaosuđenih od Thohog vage, čudovištu prikazanom na zidovima grobnice. Glava je bilapokrivena krljušti, a kljun je bio kao u orla ili divovske kornjače. Duboke oči piljile su u nas snesmiljenim izrazom. Iz ramena su izbijala velika polusavijena krila koja su udarala o velikotijelo poput sokolovih. Očekivao sam da čudovište poleti i rastrga moju gospodaricubrončanim pandžama. I nju je bilo strah, jer je opet kriknula i pala ničice pred noge čudovišta.Iznenada uočih da nije bilo krilato: nosilo je dugi vuneni plašt nalik beduinskom. Dok smo jošbili skamenjeni njegovom užasnom pojavom, podigne ruke i skine pozlaćenu kacigu svizirom izrađenu u obliku orlovske glave. Zatim protrese glavu i mnoštvo zlatocrvenihuvojaka padne na široka ramena. "S vrha stijene vidio sam kako stižete kroz oluju", reče dragiprisni glas. Moja gospodarica opet krikne, no ovaj put od sreće. "Tanuse!" Potrči premanjemu i Tanus je podigne poput djeteta, tako visoko daje glavom skoro dotakla kameni svod.Zatim je spusti i stisne je na grudi. Lostris mu potraži usta i učini mi se da se tjerani žudnjomkane međusobno proždrijeti. Ja sam zaboravljen stajao u sjeni. Premda sam sudjelovao uzavjeri i toliko se izložio pogibelji kako bi se sreli, ne osjećam se sposobnim opisati osjećajkoji me prožeo dok sam bio nevoljki svjedok njihove sreće. Mislim da je ljubomora nizakosjećaj, no volio sam Lostris koliko ju je volio Tanus, i to ne ljubavlju brata ili oca. Bio sameunuh, ali moja je ljubav bila ljubav normalnog čovjeka: beznadna, naravno, ali baš zato jošgorča. Nisam mogao ostati gledati ih, pa krenuh da ću izići poput pretučena psa. Ali Tanus mevidio i prekinuo poljubac koji je mogao uništiti moju dušu. "Taita, ne puštaj me samog skraljevom ženom. Ostani s nama da nas čuvaš od ove užasne kušnje. Naša čast je u opasnosti.Ne pouzdajem se u samoga sebe: moraš ostati i učiniti sve da ne budem uzrok sramotefaraonove supruge." "Odlazi!", vikne pak plemenita Lostris. "Pusti nas same. Ne želim čuti nispomen sramote ili časti. Naša je ljubav odveć dugo osujećena. Ne mogu čekati da seproročanstvo iz Labirinta ispuni. Ostavi nas same, ljubazni Taita." Pobjegoh iz pogrebneodaje kao da se radi o mome životu. Htio sam izići u oluju i umrijeti: tako bih bio našao mir.Ali, bio sam kukavica i pustio sam da me vjetar ugura nazad. Teturajući sam stigao do uglahodnika, gdje me vjetar više nije mogao mučiti, i stropoštah se na pod. Pokrio sam glavušalom kako bih začepio oči i uši, ali iako je oluja bjesnjela duž litice, nije bila dovoljna danadglasa zvukove koji su dolazili iz pogrebne odaje. Oluja je bjesnjela dva dananesmanjenom žestinom. Dio tog vremena sam prespavao, tražeći zaborav; ali, kad bih seprobudio, čuo bih ih, čuo bih zvukove njihove ljubavi koji su me mučili. Začudo, nisamosjećao istu muku kad je moja gospodrica bila s kraljem, no s druge strane, to i nije bilobogzna kako čudno budući da joj starac nije ništa značio. Za me je to bio drugi svijet punmuka. Krici, jecaji, šapat, mučili su mi srce. Ritmični jecaji mlade žene koji nisu bili jecajiboli prijetili su da me unište. Njeni krici ekstaze bili su za me bolniji od uboda kastracijskognoža. Trgnuh se i pozvah ih nemajući hrabrosti ući u pogrebnu odaju iz straha što bih mogaovidjeti. Neko vrijeme nije bilo odgovora, zatim moja gospodarica progovori muklim izanesenim glasom koji je čudno odjekivao pećinom. "Taita, ti si? Mislila sam da sam umrla u

oluji i da sam prenesena u zapadne rajske zemlje." Nakon oluje ostalo nam je malo vremena.Kraljevski lovci vjerojatno su već bili posvuda u potrazi za nama. Oluja nam je pružilanajbolju izliku za našu odsutnost. Bio sam siguran da su preživjeli iz kraljevske pratnje bilinestali u tim užasnim brdima. Ali potraga nas nije smjela naći u Tanusovu društvu. S drugestrane, Tanus i ja razmijenili smo tih posljednjih dana tek nekoliko riječi, a morali smo štoštaraspraviti. Dogovorili smo užurbano daljnje planove na ulazu u hodnik. Moja gospodarica bilaje šutljiva i staložena kakvu sam je rijetko kad vidio. Nije više bila pričljiva kao obično.Stajala je uz Tanusa i gledala ga novim spokojem. Podsjećala me na svećenicu pred slikomboga. Nije skidala pogled s njegova lica i svako malo pružala je ruku da bi ga dotaknula, kaoda želi biti sigurna da je to doista on. Kad je to činila, Tanus je prekidao razgovor i obraćaojoj svu pažnju. Bio sam prisiljen vraćati ga na temu koju još nismo do konca raspravili.Vidjevši to očigledno divljenje, moji su osjećaji bili kukavni. Natjerah se da budem sretanradi njih. Trebalo nam je više vremena no što sam smatrao smotrenim, ali na koncu zagrlihTanusa i izvedoh magarca van, na sunce zamagljeno finom žutom prašinom koja je jošispunjavala zrak. Moja gospodarica odugovlačila je i ja sam je pričekao u dolini. Okrenuosam se i vidio kako napokon izlaze iz pećine. Zastali su gledajući se nekoliko trenutaka bezdodira: tada se Tanus okrenuo i udaljio se dugim koracima. Moja gospodarica slijedila ga jepogledom dok nije nestao, tada se spustila do mjesta gdje sam je čekao. Hodala je kao da jeutonula u neki san. Pomogao sam joj da uzjaše magarca i dok sam namještao remen sedla, uzeme za ruku. "Hvala", reče jednostavno. "Ne zaslužujem tvoju zahvalnost", odgovorih."Najsretnije sam biće na svijetu. Sve što si mi rekao o ljubavi istina je. Molim te, raduj se zamene, iako..." Nije završila i shvatio sam da mi čita osjećaje. I u svojoj velikoj radosti bila jetužna što je uzrok moje boli. Mislim da sam je u tom času volio više no prije. Okrenuh se,uhvatih uzde magarca i povedoh je prema Nilu. Jedan kraljevski lovac ugleda nas s vrhabrežuljka i pozove nas gromkim glasom. "Tražimo vas po kraljevoj zapovijedi", reče nam doknam se približavao. "Kralj je dobro?", upitah. "Na sigurnom je u palači na otoku Elefantini izapovijedio je da plemenita Lostris bude dovedena pred njega čim bude pronađena." Kad smostupili nogom na mol palače, Aton dotrči otpuhujući od olakšanja i obaspe moju gospodaricusvim mogućim pažnjama. "Našli su tijela dvadeset tri nesretnika poginulih u oluji", reče nams jezovitim zadovoljstvom. "Svi su bili sigurni da si i ti poginula. Ali ja sam molio uHapijinom hramu da se vratiš živa i zdrava." Izgledao je vrlo zadovoljno, ali smetalo me što sipokušava pripisati zaslugu za to preživljavanje. Dao nam je tek toliko vremena da se nabrzinu operemo i namažemo mirisnim uljem prije no što nas je odveo pred kralja. Faraon jebio iskreno ganut što opet vidi moju gospodaricu. Siguran sam da ju je na koncu zavolio, i tone samo zbog obećanja besmrtnosti koje je vidio u njoj. Suza mu se zaplela u trepavice irazmočila šminku na obrazu kad je Lostris kleknula pred njim. "Plašio sam se da sam teizgubio", reče joj. Da su pravila dopuštala, bio bi je zagrlio. "Međutim, vidim da si ljupkija iživahnija no ikada." Bila je to istina, jer ju je ljubav zaogrnula posebnim velom. "Taita mespasio", reče moja gospodarica. "Vodio me do skloništa i štitio me tih užasnih dana. Beznjega bila bih mrtva kao drugi nesretnici." "Je li istina Taita?", upita me faraon. Držeći senajskromnije što sam mogao, promrmljah: "Ja sam samo skromno oruđe bogova." Kralj senasmiješio: znao sam da je zavolio i mene. "Ti si nam učinio mnoge usluge, skromno oruđebogova, ali ova je najcjenjenija od svih. Pridi!", zapovijedi. Kleknuh pred njega. Aton jestajao uz njega s malom drvenom škrinjicom od cedra. Nakon što je podignuo poklopac, pružije kralju. On izvadi iz nje lanac od čista zlata sa znakom kraljevskih draguljara koji je biopotvda težine od dvadeset debena. Kralj je držao lanac nad mojom glavom i glasno rekao:"Odlikujem te Zlatom Vrline." Zatim ga stavi na moja ramena, a njegova težina bila je divanosjećaj. Odličje je bilo najveći znamen kraljevske naklonosti, obično namijenjen generalima iambasadorima ili drugim dostojanstvenicima, poput plemenitog Intefa. Ne vjerujem da jeikada u povijesti Egipta bilo stavljeno o vrat jednom običnom robu. Nije to bila jedina

nagrada koju sam dobio, jer ni moja gospodarica nije htjela zaostati. Te večeri, dok sam bionazočan njenoj kupki, otpusti robinje i, stojeći gola preda mnom, reče: "Možeš mi pomoći dase odjenem, Taita." Udijelila bi mi tu povlasticu kad bi bila osobito zadovoljna mojimdjelima. Znala je koliko mi se dopada imati je za sebe u tim prigodama. Njezin čaroban lik bioje pokriven samo crnom kosom. Činilo se da su joj dani provedeni s Tanusom darovali novuljepotu, koja je isijavala iz dubine njezina bića. Činilo se da isijava, kao što svjetiljka stavljenau posudu od alabastera blješti kroz prozirne stijenke. "Nisam mislila da ovo tijelo može bititako ispunjeno radošću." Pomilova si bokove i pogleda se zatraživši da učinim isto. "Sve štosi obećao ostvarilo se dok sam bila s Tanusom. Faraon ti je dodijelio Zlato Vrline: pravo je dati i ja iskažem svoju zahvalnost. Želim te učiniti dionikom svoje sreće." "Služenje tebi najvećaje naknada koju mogu poželjeti." "Pomozi mi da se odjenem", zapovijedi i podiže ruke iznadglave. Tom kretnjom njezine grudi promijeniše oblik. Tijekom godina vidio sam njihovupreobrazbu od malenih nezrelih smokvi u narove boje vrhnja, ljepše od dragulja i mramornihskulptura. Podignuo sam prozirnu noćnu košulju i spustio je na njezino tijelo. Pokrivala ju je,ali nije skrivala njezinu ljepotu, kao što jutarnja magla pokriva vode Nila. "Naručila samgozbu i pozvala sam na nju dvorske dame." "Dobro, moja gospo. Pobrinut ću se za to." "Ne.Ne, Taita, gozba je u tvoju čast. Sjedit ćeš pored mene kao moj gost." Vijest je bila bizarnapoput ludih planova koje je smišljala u posljednje vrijeme. "Nije ispravno, gospodarice.Prekršila bi običaje." "Supruga sam faraona i ja sam ta koja utvrđuje običaje. Imam dar zatebe i tijekom gozbe predat ću ti ga pred svima." "Hoćeš li mi reći o kakvome se daru radi?,upitah ustreptalo. Nisam znao što joj je na umu. "Naravno, reći ću ti što je." Nasmije setajanstveno. "Tajna je." Premda sam bio počasni gost, nisam mogao prepustiti organizacijugozbe kuharima i robinjama. U igri je bio dobar glas moje gospodarice. Otišao sam na tržnicuprije zore kako bih nabavio najbolje i najsvježije poljodjelske i riječne proizvode. Obećao samAtonu da ću ga pozvati, a on mi je zauzvrat otvorio kraljevski vinski podrum i dao mi sloboduda biram. Unajmio sam glazbenike i najvještije akrobate. Poslao sam robove da na obali rijekenaberu zumbule i lopoče kako bih obogatio cvjetnu raskoš koja je već uljepšavala naš vrt.Zadužio sam tkalce da ispletu male čamčiće od trske, na koje sam postavio svjetiljke odobojena stakla kako bi plivale po jezercima. Razmjestio sam jastuke od kože, vijence odcvjeća i posude s mirisnim uljem za sve uzvanice kako bi se sve gošće u toploj noći mogleosvježiti i kako bi otjerao komarce. Kad se smračilo, dvorske dame počele su stizati u svojsvojoj eleganciji. Neke su bile obrijale glavu i umjesto kose nosile su perike, brižljivoizrađene od kose koju su siromašne žene bile prisiljene prodavati kako bi prehranile djecu. Tusam modu mrzio i bio bih napravio sve moguće da se moja gospodarica ne prepusti takvojludosti. Njezina sjajna kosa bila je jedna od mojih najvećih radosti; ali kad je moda u pitanju,ne može se vjerovati ni najrazboritijim ženama. Kad sam na navaljivanje svoje gospodaricesjeo na jastuk pored njezinog umjesto da, kao obično, zauzmem mjesto iza njezinih leda, vidiosam da su mnoge uzvanice sablaznute tim nedoličnim ponašanjem i da šapču iza lepeza.Osjećao sam se neugodno kao one i da bih prikrio nelagodu, dadoh znak robinjama da napunepehare vinom, glazbenicima da zasviraju i plesačima da zaplešu. Vino je bilo jako, glazba jedražila, a plesači su svi bili muškarci i svi su bili otkrivenih spolovila jer sam im zapovijedioda nastupe kao od majke rođeni. Gospe su bile tako očarane tim prizorom da su ubrzozaboravile negodovanje i iskazale čast vinu. Bio sam siguran da mnogi plesači neće napustitiharem prije zore, jer neke su gospe bile nezasitne, a mnoge kralj već godinama nije posjetio.U tom opuštenom ozračju, moja gospodarica ustade i pozva gošće da joj poklone svojupažnju. Zatim me nahvalila tako laskavim riječima da sam pocrvenio. Ispričala je vesele iganutljive zgode iz našeg zajedničkog života. Činilo se da su mi zbog vina gospe postalesklonije: smijale su se i pljeskale. Neke su pustile pokoju suzu, dijelom zbog ganuća, dijelomzbog pripitosti. Na koncu mi Lostris zapovijedi da kleknem pred nju i kad sam to učinio,podiže se žamor. Bio sam odjenuo jednostavnu suknjicu od finog lana, a robinje su mi uredile

kosu u stilu koji mi je najviše priličio. Osim Zlata Vrline, na sebi nisam imao nikakav drugiures pa je usred tog općeg razmetanja moja jednostavnost upadala u oko. Plivanjem itjelovježbom očuvao sam atletski stas koji je bio privukao plemenitog Intefa. U to samvrijeme bio u cvijetu mladosti. Čuo sam jednu od glavnih supruga kako šapće susjedi: "Štetašto je ostao bez svojih dragulja. Bio bi prijatna igračka." Tu sam večer bio sklon ne obaziratise na riječi koje bi u drugoj prigodi bile izazvale silnu bol. Moja gospodarica izgledala je jakozadovoljna sobom. Uspjela je držati me u neznanju o daru. Obično nije bila tako domišljata dabi me uspjela zavarati. Spusti pogled na moju pognutu glavu i progovori zvonkim glasom,polagano, uživajući u tom trenutku. "Robe Taita, otkad sam rođena, ti si za mene bio štit. Biosi moj učitelj i moj čuvar. Naučio si me čitati i pisati, objasnio si mi otajstva zvijezda i tajnevještine. Naučio si me pjevati i plesati. Pokazao si mi kako ću naći sreću i zadovoljstvo umnogim stvarima. Zahvalna sam ti." Dvorske dame počele su davati znakove nestrpljivosti.Nikad nisu čule da se roba hvali tako srdačnim riječima. "Na dan khamsina učinio si miuslugu koju moram uzvratiti. Faraon ti je dodijelio Zlato Vrline. I ja imam dar za tebe."Izvuče iz halje svitak papirusa svezan obojenom vrpcom. "Klečao si preda mnom kao rob;sada ustani kao slobodan čovjek." Pokaže papirus. "Ovo je isprava o tvome oslobođenju, kojusu sročili dvorski pisari. Od danas si slobodan." Podignuh glavu prvi put i pogledah je snevjericom. Lostris mi stavi svitak u ruke i prijazno mi se nasmiješi. "Nisi to očekivao, zarne? Tako si iznenađen da si ostao bez riječi. Reci mi nešto, Taita. Reci da si mi zahvalan zaovaj dar." Svaka njezina riječ ranjavala je kao otrovna strijela. Moj jezik postao je kamen doksam mislio na život bez nje. Kao slobodan čovjek bio bih zauvijek udaljen iz njene blizine. Nebih joj više pripremao jelo, ne bih više bio nazočan njezinoj kupki. Ne bih više namještaopokrivače dok ona pada u san, ne bih više bio uz nju kad otvori sjajne tamnozelene oči. Nebih više pjevao s njom, ne bih više držao njezin pehar, ne bih joj više pomagao pri odijevanjui ne bih više uživao diveći joj se u svoj njezinoj ljepoti. Zanijemio sam. Očajnički sam piljio unju, kao da je moj život došao svome koncu. "Budi sretan, Taita", zapovijedi mi. "Budi sretanzbog slobode koju ti darujem." "Nikada više neću biti sretan", uskliknuli. "Otjerala si me.Kako mogu biti sretan?" Njezin osmijeh splasne. Uznemireno upre pogled u mene. "Nudim tinajdragocjeniji dar koji ti moja moć može udijeliti. Nudim ti slobodu." Odmahnuh glavom."Ne, nanosiš mi najokrutniju kaznu. Udaljavaš me od sebe. Nikada više neću upoznati sreću.""Nije to kazna, Taita. To je nagrada. Molim te. Ne shvaćaš?" "Jedina nagrada koju želim jestostati uz tebe do kraja života." Osjećao sam kako mi suze naviru na oči i pokušavao sam ihsuspregnuti. "Molim te, gospodarice, preklinjem te, ne tjeraj me. Ako osjećaš nešto za mene,dopusti mi da ostanem uz tebe." "Ne plači", zapovijedi Lostris. "Inače ću zaplakati s tobompred svojim gošćama." Mislim da do tog trenutka nije razmišljala o posljedicama svoje krivoshvaćene velikodušnosti. Suze mi potekoše iz očiju niz obraze. "Dosta! Nisam to htjela!" ILostris je plakala. "Mislila sam da ću ti iskazati čast kao što je kralj učinio." Pokazah svitak."Molim te, dopusti mi da ga pokidam. Uzmi me opet u svoju službu. Dopustiti da stojim nanogama iza tebe: to je moje mjesto." "Dosta, Taita! Kidaš mi srce." Ali ja sam ustrajao."Jedini dar koji hoću od tebe jest pravo da ti služim sve dane svoga života. Molim te,gospodarice, poništi ovu ispravu. Dopusti mi da je pokidam." Odrješito kinine glavom,plačući kao kad bi u djetinjstvu pala i ogulila si koljena. Pokidah list papirusa na četiri dijela,a onda, još uvijek nezadovoljan, približih ih plamenu svjetiljke i pustih da izgore. "Obećaj dame nikada više nećeš pokušati otjerati. Zakuni se da mi nećeš pokušati nametnuti slobodu."Lostris u suzama kimnu. Ali nije mi bilo dovoljno. "Moraš to reći", ustrajao sam. "Moraš toreći tako da svi čuju." "Obećavam da ću te zadržati kao svog roba, neću te prodati i nikad teneću osloboditi", promrmlja kroz suze. Zatim se u tamnim očima pojavi zlobni bljesak. "Osimako me, naravno, ne naljutiš preko mjere: tada ću odmah pozvati pisare." Pruži mi ruku kakobih ustao. "Na noge, ludonjo, i izvrši svoju dužnost. Moj je pehar prazan." Zauzeh svojeprvotno mjesto iza nje i napunih joj pehar. Gošće, dobrano pripite, pomislile su da se radi o

sceni pripremljenoj za njihovu zabavu, pa su zapljeskale i bacile u zrak cvjetne latice u znaksvoje razdraganosti. Za mnoge je zaključak da nismo uistinu oskvrnuli doličnost i da je robjoš uvijek rob, vidio sam, bilo olakšanje. Moja gospodarica prinese pehar usnama, ali prije nošto je otpila, nasmija mi se. Premda su joj oči još bile vlažne od suza, taj smiješak okrijepio jemoj duh i vratio mi sreću. Osjećao sam se tako blizak s njom kao nikada prije svih tih godina.Nakon gozbe i mojih nekoliko trenutaka slobode, ujutro po buđenju otkrili smo da je tijekomnoći rijeka nabujala, da je počeo godišnji visoki vodostaj. Nenajavljeno, sve dok nas radosnipovici lučkih stražara nisu probudili. Još omamljen vinom, ustadoh i potrčah pogledati. Dvijeobale bile su pune ljudi koji su bujicu pozdravljali molitvama, pjesmama i mahanjempalminim granama. Prije toga voda je bila iste sjajnozelene boje kao patina koja izbija našipkama bakra. Sada su poplavne vode izbrisale tu boju i nabujala je rijeka postala prijetećesiva. Tijekom noći narasla je do polovice kamenih stupova luke i uskoro je trebala stići dozidane pristanišne obale, provaliti u kanale za navodnjavanje, koji su već mjesecima bili suhi iispucani, i potom poplaviti polja, potopiti kućice seljaka i odnijeti za sobom granične stupove.Nadzor nad tim međašima i njihovo ponovno postavljanje nakon svake poplave bili su unadležnosti nadglednika voda. Plemeniti Intef povećavao je svoj imetak podupirući zahtjevebogataša kad bi svake godine došao trenutak da se utvrde granice između posjeda. Uzvodno jedopirao daleki tutanj katarakte. Rastući, voda se prelijevala preko prirodne granitne prepreke idok je bučala u ždrijelu, štrcaji su se dizali k plavome nebu u srebrenastom stupu vidljivom ucijeloj dolini Asuana. Maglica koja se širila preko otoka bila je svježa i ugodna i mi smo seradovali tom blagoslovu jer je to bila jedina kiša koju je poznavala naša dolina. Obale okootoka pred našim je očima proždirala bujica. Uskoro je i naš mol trebao biti preplavljen irijeka stići sve do ulaza u perivoj. Točka gdje se trebala zaustaviti mogla se izračunati samoproučavanjem razine nilometra. Od te je razine ovisilo blagostanje ili neimaština cijelogEgipta i njegovih žitelja. Požurio sam pozvati svoju gospodaricu i započeo pripreme zaceremoniju voda, u kojoj me čekala važna uloga. Obukli smo najljepšu odjeću, a ja sam stavioo vrat zlatni lanac. Potom smo s našom poslugom i gospama izišli iz harema kako bismo sepridružili procesiji koja je krenula prema Hapijinom hramu. Faraon i egipatskivelikodostojnici išli su pred nama. Svećenici su čekali na stubama hrama. Svi su bili debeli jersu živjeli u udobnostima. Glave su im bile obrijane i sjajne od ulja, a oči plamtjele odpohlepe, jer je tog dana kralj trebao prinijeti bogate žrtve. Kip boga iznesen je iz svetišta teukrašen cvijećem i jarkocrvenom svilom. Potom je kip poškropljen uljima i mirisima dok smomi pjevali himne slave i hvale. Daleko na jugu, u jednoj zemlji koju nijedan čovjek nijenikada posjetio, Hapi je sjedila na vrhu svoje planine i iz dvije posude neograničenezapremine izlijevala je svetu vodu svoga Nila. Voda iz dvije posude bila je različite boje iokusa: jedna je bila zelena i slatka, druga siva i puna kala koji je svake godine plavio našapolja i darivao im život i plodnost. Dok smo pjevali, kralj je ponudio pšenicu, meso, vino,srebro i zlato. Potom je pozvao svoje mudrace, znanstvenike i matematičare i zapovijedio imda udu u nilometar kako bi započeli promatranje i proračune. U vrijeme kad sam pripadaoplemenitom Intefu, postao sam jedan od čuvara voda. Bio sam jedini rob u mnogopoštovanojdružini, ali sam se tiješio mišlju da rijetko tko nosi Zlato Vrline i da se svi prema meni odnoses poštovanjem. Već su bili radili sa mnom i poznavali moju valjanost. Pomogao samprojektiranje nilometara koji su mjerili tok rijeke i rukovodio sam njihovom izgradnjom. Jasam bio taj koji je izveo složenu formulu kojom su se na osnovi promatranja određivalijerojatan vodostaj i zapremina. Pod svjetlom trščanih baklji natopljenih ribljim uljem slijediosam velikog svećenika u nilometar, tamni otvor u stražnjem zidu svetišta. Sišli smo kamenimstubama skliskim od blata niz strmi hodnik. Pred nama jedna je smrtonosna vodena kobrakliznula u stranu i uz bijesni se siktaj bacila u tamnu vodu koja je već bila stigla do polahodnika. Stali smo na posljednjoj nepoplavljenoj stubi i pri svjetlu baklji proučili znakovekoje su moji zidari bili uklesali u zidove. Svaki znak imao je svoju vrijednost, istodobno

iskustvenu i magičnu. S krajnjom smo pažnjom obavili prvo očitavanje. Tijekom sljedećeihpet dana trebali smo na smjene očitavati i bilježiti vodostaj rijeke i računati vrijeme pomoćuvodenog sata. Na osnovi uzetih uzoraka trebali smo procijeniti količinu kala i na temelju svihtih faktora donijeti konačne zaključke. Na koncu petodnevnog promatranja počela su tri danaračunanja, tijekom kojih smo ispunili mnoge svitke papirusa. Napokon smo bili spremniupoznati kralja s rezultatima. Tog dana faraon se u pratnji velikodostojnika i polovice žiteljaElefantine vratio svečano u hram Elefantine kako bi čuo predviđanja. Kad ih je vrhovnisvećenik pročitao naglas, kralj se počeo smiješiti. Predvidjeli smo poplavu gotovo savršenihrazmjera. Vodostaj nije smio biti ni tako nizak da polja ostanu nepoplavljena, da se prže nasuncu lišena bogatog sloja crnog blata neophodnog za njihovu plodnost. Nije smio biti ni takovisok da uništi kanale i nasipe te poplavi sela i gradove duž obala. Bujica je trebala donijetibogate urode i utoviti krda i stada. Faraon se smiješio ne toliko zbog sreće podanika kolikozbog bogatstva koje će ubrati njegovi poreznici. Godišnji porezi izračunavali su se u odnosuna poplavu, pa su se te godine nova golema bogatstva imala pridodati postojećim uskladištima njegovoga zagrobnog hrama. Na koncu obreda blagoslova voda u Hapijinomhramu, faraon je objavio datum hodočašća u Tebu kako bi sudjelovao u Ozirisovimsvetkovinama. Činilo se nemogućim, a ipak su već bile prošle dvije godine otkad je mojagospodarica glumila božicu u prikazanju koje sam ja napisao. Tu noć nisam spavao ništa višeno što sam spavao dok sam bdio u nilometru, jer je Lostris bila odveć uzbuđena da bi seodmarala. Htjela je da joj pravim društvo sve do zore, da je nasmijavam, pjevam ipripovijedam Tanusove pustolovine koje nikad nije bila umorna slušati. Nakon osam danakraljevska flota trebala je krenuti put sjevera po nabujalim vodama Nila. Plemeniti TanusHarrab čekao je u Tebi. Moja je gospodarica bila izvan sebe od sreće. Flota okupljena u luciElefantine bila je tako brojna da je izgledalo kao da pokriva površinu vode od jedne do drugeobale. Moja gospodarica primijetila je u šali da bi čovjek mogao preći Nil skačući s broda nabrod ne smočivši noge. Zajedno sa zastavama koje su vijorile na svakom jarbolu bio je toizvanredan prizor. Kao i ostatak dvora, već smo se bili ukrcali na brodove koji su nam bilidodijeljeni i s palube smo pljeskali kralju kad je sišao niz mramorne stube palače i ukrcao sena veliki kraljevski brod. U tom trenutku iz stotine rogova odjeknu znak za polazak. Vodenestrujom i veslima, brodice okrenuše pramac prema sjeveru. Vladao je drukčiji duh otkad jeAkh-Horus uništio Svrake. Žitelji svih naselja dotrčali bi na obalu da pozdrave kralja, koji jesjedio na krmi s dvostrukom krunom na glavi kako bi ga svatko mogao vidjeti. Svi su mahalipalminim granama i klicali: "Neka se bogovi nasmiješe faraonu!" Rijeka im je donosila nesamo faraona već i obećanje blagostanja, pa su stoga bili sretni. U danima koji su uslijedili udva su se navrata faraon i cijela pratnja iskrcali da pogledaju spomenike koje je Akh-Horuspodigao na križištima karavanskih putova. Seljaci su čuvali jezovite hrpe glava kao sveterelikvije novog božanstva. Ulaštili su lubanje, koje su blistale kao bjelokost, i učvrstilipiramide glinom tako da potraju godinama, a onda su podigli hramiće i izabrali svećenike zata sveta mjesta. U oba svetišta moja je gospodarica darovala jedan zlatni obruč. Priloge sučuvari radosno prihvatili. Nisu mi bili od koristi prosvjedi zbog te rastrošnosti. Često nijeimala dužno poštovanje za bogatstvo koje sam mukotrpno skupljao za nju. Da je nisamspriječio, najvjerojatnije bi sve bila dala lakomim svećenicima i siromasima, i bila bi toučinila sa smiješkom na licu. Desetu noć nakon polaska iz Elefantine kraljevski konvojutaborio se na ubavom vidikovcu iznad jednog rukavca rijeke. Te večeri razonoda jeuključivala nastup jednog od najčuvenijih pučkih pripovjedača kraljevstva i obično je mojagospodarica tu vrstu zabave cijenila više od ikoje druge. Ja i ona čekali smo tu prigodu i bilismo je spomenuli u više navrata nakon polaska. Stoga sam bio iznenađen i razočaran kad jeplemenita Lostris najavila da je preumorna da bi prisustvovala nastupu. Premda je bila upornada pođem s ostatkom posluge, nisam je mogao ostaviti samu budući da joj nije bilo dobro.Spravio sam joj toplo piće i spavao na podu pored njezine postelje kako bih joj bio na

raspolaganju zatrebam li joj tijekom noći. Sutradan, kad sam je pokušao probuditi, zabrinuosam se. Obično bi skočila iz postelje s osmijehom na licu, spremna da uživa u novome danu.Tog jutra, međutim, navukla je pokrivače preko glave i promrmljala: "Pusti me da odspavamjoš malo. Osjećam se teško i omamljeno poput starice." "Kralj je zapovijedio rani polazak.Moramo se ukrcati prije izlaska sunca. Donijet ću ti topli ukuhakkoji će te okrijepiti." Izlihvrelu vodu na jednu posudu s biljem koje sam ubrao za posljednje prikladne mjesečevemijene. "Ne uzbuduj se toliko", progunda, ali nisam joj dopustio da opet padne u san.Prodrmah je i natjerah da popije tonik. Iskrivi lice. "Pokušavaš me otrovati", prosvjedova.Zatim iznenada, prije no što sam to mogao spriječiti, obilato povrati. Izgledala je preneraženo,kao i ja. Pogledasmo zaprepašteno zadimljenu lokvu pored kreveta. "Što mi je, Taita?",promrmlja. "Nikad mi se nije dogodilo nešto slično." Tek u tom času dokučih istinu."Khamsin!", uskliknuli. "Nekropola Tras! Tanus!" Na trenutak se zagledala u mene neshvaćajući, zatim njezin osmijeh obasja šator poput svjetiljke. "Dobit ću dijete!", viknu."Utišaj glas, gospodarice", zamolih je. "Tanusovo dijete! Nosim Tanusovo dijete." Nije moglobiti kraljevo jer sam ga od svog povratka uspio držati podalje od Lostrisine postelje. "Oh,Taita!", promrmlja dok si je podizala halju i začuđeno gledala ravni trbuh. "Pomisli! Malivražićak poput Tanusa koji raste u meni." Dodirne si trbuh. "Znala sam da nije moguće dabogovi ne poznaju radosti iz grobnice u Trasu. Podarili su mi uspomenu koja će trajati cijelimoj život." "Previše hitaš", rekoh. "Moglo bi se raditi o običnim grčevima. Moram prvoobaviti preglede da bismo bili potpuno sigurni." "Nema potrebe za pregledima. Svojim srcemi cijelim svojim bićem znam to." "Svejedno ćemo napraviti preglede", rekoh joj i odoh poposudu. Lostris čučne nad posudu kako bi mi dala prvu vodu dana i ja je podijelili na jednakedijelove. Promiješah prvi dio mokraće s jednakim dijelom vode Nila. Zatim napunih dvijeposude crnicom i u svaku posijah pet zrna dure. Zalih jednu čistom vodom, a drugumješavinom. To je bila prva provjera. Onda sam otišao u lov u trstike lagune pored tabora iulovio deset žaba. Nisu bile one zelene i žute s velikom nogama, već ona crna ljigavastvorenja kojima glava nije odvojena vratom od trupa Ii oči su im smještene na vrhu plosnateglave, tako da ih djeca 1 nazivaju "nebogledci". Stavio sam pet žaba u svaku od dvije posudenapunjene riječnom vodom: jednu sam pustio kakva je bila, ali u drugu sam dodao mokraćusvoje gospodarice. Sutradan ujutro u kabini na brodu skinuli smo platno kojim sam bio pokrioposude i provjerili ishode. Žito zaliveno Lostrisinom vodom izbacilo je majušne zeleneizdanke, dok drugo sjeme još uvijek nije bilo proklijalo. Pet žaba koje nisu dobile blagoslovmoje gospodarice bile su sterilne, ali one druge, sretnije žabe položile su duge srebrenaste nitiposute crnim jajašcima. "Jesam li ti rekla!", zacvrkuta sretno moja gospodarica ne dočekavšida joj iznesem dijagnozu. "Oh, hvala svim bogovima! Nije mi se dogodilo ništa ljepše ucijelome životu!" "Razgovarat ću odmah s Atonom i već ovu noć podijelit ćeš postelju skraljem", rekoh joj odlučno i ona me zapanjeno pogleda. "Premda faraon vjeruje u štošta odonoga što mu kažem, neće povjerovati da si oplođena sjemenom koje nosi khamsin. Našemalo kopile mora imati zakonita oca." Već sam pojmio dijete kao naše, ne samo njezino. Iakosam to pokušavao prikriti, bio sam sretan kao Lostris. "Ne zovi ga kopile!", skoči ona. "Bit ćeprinc." "Bit će princ samo ako mu nađem kraljevskog oca. Pripremi se. Idem kralju." "Ovesam noći usnuo san, Veliki Egipte", rekoh faraonu. "Bio je tako iznenađujući da sam zanjegovu potvrdu prošao Ammon-Raovim labirintima." Faraon se nemirno nagnuo prema menijer je vjerovao mojim snovima i Labirintima kao svi drugi moji pacijenti. "Ovaj je put porukajasna, visočanstvo. U snu se pojavila boginja Izis i obećala je da će se suprotstavitizlotvornom utjecaju brata Setha, koji te okrutno lišio prvog muškog djeteta kad je izvrgnuoplemenitu Lostris kopnici. Povedi opet moju gospodaricu u svoju postelju prvoga danaOzirisove svetkovine i dobit ćeš blagoslov drugog djeteta. Boginja je tako obećala." "Večerasje bdijenje uoči svetkovine." Kralj je izgledao radosno. "Zapravo sam, Taita, sve ove mjesecebio spreman izvrši tu ugodnu dužnost, da si mi to dopustio. Ali, nisi mi rekadšto vidio u

Ammon-Raovim labirintima." Imao sam već spreman odgovor. "Bila je to ista vizija odprošloga puta, ali snažnija i jasnija. Vidio sam istu šumu na obalama rijeke i sva su stablanosila krunu. Tvoja dinastija bit će moćna i neće se prekinuti stoljećima." Faraon zadovoljnouzdahne. "Pošalji mi Lostris." Kad sam se vratio u šator, moja me gospodarica čekala."Zatvorit ću oči i zamisliti da sam u grobnici u Trasu s Tanusom", povjeri mi se i zatim senasmije. "Premda je zamisliti kralja kao Tanusa jednako kao zamisliti da je mišji rep postaoslonovska surla." Malo nakon večere Aton je došao da je otprati do kralja. Lostris podesmirena izraza lica i odlučna koraka. Možda je mislila na svog princa i na stvarnog oca, kojinas je čekao u Tebi. Voljena Teba, prekrasna Teba od stotinu vrata, kako smo se razveselilikad se pojavila pred nama na velikom zavoju rijeke sa svojim hramovima i blještavimzidinama! Moja gospodarica provalila bi u radosne usklike svaki put kad bismo prepoznalineko mjesto. Potom, kad je kraljevski brod pristao uz mol u podnožju palače velikog vezira,oboje zaboravismo radost povratka i umuknusmo. Lostris mi stisnu ruku kao djevojčicauplašena pričama o čudovištima jer je ugledala oca. Plemeniti Intef i njegova dva sina,Menset i Sobek, junaci bez palaca, stajali su na čelu velike povorke velikodostojnika idužnosnika koji su dočekali kralja. Plemeniti Intef bio je onako lijep i podmukao kako sam gazamišljao u svojim noćnim morama, pa osjetih drhtavicu. "Moraš biti na oprezu", došapne miplemenita Lostris. "Pokušat će te ukloniti. Sjeti se kobre..." Iza velikog vezira stajao je Rasfer.Za naše odsutnosti očito je bio unaprijeđen jer je sada nosio kapu zapovjednika Deset Tisuća izlatni bič. Mišići lica nisu se poboljšali: polovica lica bila je odvratno opuštena i bale su mucurile s ugla usta. U tom me trenutku prepoznao, nacerio se drugom polovicom lica ipodignuo zlatni bič u ironični znak pozdrava. "Obećavam ti, moja gospo, da ću držati ruku nabodežu i neću jesti ništa osim voća oguljena svojim rukama dok god Rasfer i ja budemozajedno u Tebi", promrmljah dok sam se smiješio Rasferu i odgovarao na njegov osmijehsrdačnim kimanjem glave. "Ne smiješ prihvatiti sumnjive darove", ustrajala je mojagospodarica. "I spavat ćeš na podu uz moj krevet, gdje ću te moći zaštititi noću. Danju ćešostati uz mene i nećeš lutati okolo." "Neće mi biti teško", potvrdih joj. U danima koji suuslijedili održao sam obećanje i ostao sam pod njenom zaštitom, jer sam bio siguran da seplemeniti Intef neće izložiti opasnosti da upropasti svoje odnose s prijestoljem izvrgavajućipogibelji svoju kći. Naravno, bili smo često u društvu velikog vezira jer mu je bila obvezapratiti kralja u svim obredima svetkovine. Za to vrijeme glumio je očinsku ljubav za Lostris.Ponašao se prema njoj uslužno i brižno kako doliči kraljevoj supruzi. Svako joj je jutro slaodarove: zlato i dragulje, birane rezbarene škrinjice, bjelokosne kipiće božanstava i skupocjenodrvo. Unatoč zapovijedima moje gospodarice, nisam ih vraćao. Nisam htio uzbunitineprijatelja, a povrh toga darovi su bili skupocjeni. Kriomice sam ih prodavao i ulagao dobit užito, koje je za nas u svojim skladištima čuvalo nekoliko gradskih trgovaca, mojih prijateljaod povjerenja. Zbog predviđenog bogatog uroda, cijena žita bila je najniža u posljednjih desetgodina. Sada je mogla samo rasti, iako je vjerojatno trebalo proći neko vrijeme prije no štobudemo ostvarili dobit. Trgovci su mi predavali priznanice naslovljene na moju gospodaricu,a ja sam ih pohranjivao u sudske arhive. Zadržao sam za sebe samo petinu, jer sam mislio daje to prihvatljiv postotak. Sve mi je to pružalo tajni užitak svaki put kad bih iznenadioplemenitog Intefa dok pilji u mene onim svojim svijetlim očima nalik leopardovim. Njegovizraz lica svjedočio je da se njegovi osjećaji prema meni nisu promijenili. Sjećao sam senjegove strpljivosti i ustrajnosti kad je imao posla s nekim neprijateljem. Pritajio se u zasjedipoput pauka usred mreže i oči su mu blistale dok me krišom pomatrao. Ja sam imao na pametivrč otrovana mlijeka i kobru, pa sam osjećao nelagodu unatoč svome oprezu. Svetkovina se umeđuvremenu odvijala po običajima iz prošlih stoljeća. Ipak, ovom prigodom nisu TanusoviPlavi, već vojnici jedne druge postrojbe lovili vodenkonje u Hapinoj laguni, dok su drugiglumci izvodili pasiju u Ozirisovom hramu. Budući da se poštovala faraonova uredba,uprizorena verzija pasije bila je moja, pa su riječi bile snažne i dojmljive. Ali nova Izis nije

bila čarobna kao moja gospodarica, a Horus nije bio uzvišen i veličanstven kao Tanus. Sdruge strane, Seth je bio prijazan u usporedbi s onime kako ga je bio utjelovio Rasfer. Dannakon predstave faraon je prešao rijeku kako bi obišao svoj zagrobni hram i zadržao me cijelidan uza se. Više me puta otvoreno pitao za savjet o raznim vidovima radova. Naravno, nosiosam zlatni lanac svaki put kad je bilo moguće. To nije promaklo plemenitom Intefu. Vidiosam da izgleda iznenađen naklonošću iskazanom mi od vladara. Nadao sam se da će toposlužiti da me zaštiti od njegove osvete. Otkad sam bio napustio Tebu, jedan drugi arhitektje bio zadužen da slijedi gradnju hrama. Možda je bilo neopravdano što je faraon očekivao daće slijediti visoke kriterije koje sam ja postavio ili da će se pobrinuti da se radovi nastaveistom brzinom. "Tako mi blagoslovljene Horusove majke, htio bih da još uvijek ti upravljašovim poslovima, Taita", promrmlja faraon. "Da je spremna odvojiti se od tebe, zamolio bihtvoju gospodaricu da te proda i držao bih te ovdje, u gradu mrtvih, da rukovodiš radovima.Čini se da su se troškovi udvostručili otkad je onaj idiot preuzeo tvoje mjesto." "Mlad je ineiskusan", složih se. "Zidari i izvođači radova mogli bi mu ukrasti i mošnje a da on to uopćene primijeti." "Ali meni kradu mošnje", reče kralj namrgodivši se. "Hoću da provjeriš račune ipokažeš mu u čemu ga potkradaju." Naravno, bio sam polaskan tolikim povjerenjem i stoganije bilo zlobe u tome što sam mu ukazivao na pad ukusa kad je novi arhitekt djelomicenanovo nacrtao pročelje hrama ili na nemar koji su ga nitkovi iz zidarskog ceha uspjeli navestida prihvati. Djela su imala obilježja dekadentnog sirijskog stila koji je harao Donjim Egiptom,gdje je prostački ukus plebejskog Crvenog Pretendenta iskvario klasičnu tradiciju našeumjetnosti. Glede izvedbe, pokazao sam kralju da je moguće ugurati komad papirusa izmeđukamenih blokova bočnog zida hrama. Faraon je zapovijedio da se sve sruši i globio je zidarskiceh s pet stotina debena zlata, koje su trebali uplatiti u kraljevsku riznicu. Vladar je proveoostatak tog dana i cijeli sljedeći dan pregledavajući blago u skladištima zagrobnog hrama.Tamo je napokon našao malo razloga za jadikovanje. U svekolikoj povijesti svijeta nijenikada postojalo takvo bogatstvo nagomilano na jednome mjestu. Čak i ja, koji volim lijepestvari, ubrzo sam bio nemilo iznenađen pretjeranim obiljem, a moje oči bile su zaslijepljeneod suviška zlata. Kralj je htio da plemenita Lostris cijelo vrijeme bude uz njega. Mislim da senjegova zaludenost njome pomalo preobražavala u pravu ljubav, barem u mjeri u kojoj je kraljbio sposoban voljeti. Rezultat tog iskazivanja naklonosti bila je iscrpljenost moje gospodaricekad smo opet prešli rijeku i vratili se u Tebu, pa sam ja bio zabrinut za dijete koje je nosila.Bilo je prerano da upoznam kralja s njezinim stanjem i zamolim ga da ima više obzira. Prošloje manje od tjedna otkad se Lostris vratila u njegovu postelju i tako brza dijagnoza trudnoće,makar je ja postavio, navela bi ga na sumnju. Za njega je još uvijek bila mlada, zdrava ikrepka žena i ponašao se prema njoj kao prema takvoj. Svetkovina je završila, kako se tostoljećima događalo, narodnom skupštinom u Ozirisivom hramu kako bismo saslušalivladarove proglase. Na kamenom podiju nasuprot svetištu faraon je sjedio na visokomprijestolju, tako da su ga svi nazočni mogli vidjeti. Imao je dvostruku krunu i nosio je kukastožezlo i korbač. Tog dana došlo je do promjene običaja, jer sam kralju dao savjet koji je sazadovoljstvom prihvatio. Uz tri zida unutarnjeg dvorišta zapovijedio je da se podignu drvenetribine koje su stizale do polovice visine zidova i pružale sjedeća mjesta za tisuće tebanskihuglednika, koji su od tamo mogli bolje uživati u prizoru. Predložio sam i da se tribine ukrasešarenim cvjetnim vijencima i palminim granama kako bi se prikrila njihova ružnoća. Bio je toprvi put da se takve konstrukcije grade u našoj zemlji. Od tog su dana postale uobičajene ibile su podizane prigodom javnih priredaba, duž kraljevskih procesija i oko atletskih borilišta;još i danas nazivaju se Taitinim tribinama. Mjesta na tribinama bila su predmet mnogih raspri,ali kao njihov izumitelj ja sam rezervirao najbolja za sebe i svoju gospodaricu. Bili smonasuprot prijestolja, malo iznad visine kraljeve glave i stoga smo imali izvrstan pogled nadvorište. Donio sam jedan kožni jastuk ispunjen janjećom vunom za plemenitu Lostris i jednukošaru voća i rogača te mješine šerbeta i piva kako bismo se okrijepili tijekom beskrajne

ceremonije. Oko nas okupili su se raskošno odjeveni uglednici. Generali i admirali imali suzlatne bičeve i ponosno se razmetali odličjima i barjacima svojih postrojbi, a bilo je i majstoraiz cehova i bogatih trgovaca, svećenika i izaslanika vazalnih kralj evstava. Pred kraljem su seprostirala dvorišta hrama koja su se otvarala jedno u drugo poput zagonetnih kutija za djecu,ali raspored masivnih kamenih zidova bio je takav da su sva vrata bila savršeno poredana.Neki vjernik koji bi zastao na aleji Svetih Ovnova, izvan glavnog ulaza, mogao je gledati krozunutarnja vrata i vidjeti kralja kako sjedi na prijestolju na gotovo četiri stotine korakaudaljenosti. Sva dvorišta bila su ispunjena običnim pukom, koji se razlijevao po Svetoj aleji ivanjskim perivojima. Premda sam proživio gotovo cijeli život u Tebi, nikad nisam vidiotoliko mnoštvo. Nije ih bilo moguće pobrojati, ali računao sam da mora biti barem dvjestotisuća ljudi. Oko prijestolja bila je okupljena mala skupina velikodostojnika, s glavama urazini faraonovih nogu. Jedan od njih bio je vrhovni Ozirisov svećenik. Tijekom posljednjegodine njegov stari prethodnik napustio je ovaj svijet kako bi poduzeo putovanje premazapadnim poljima vječnog raja. Novi vrhovni svećenik bio je mladi i autoritaran, pa sam znaoda neće tek tako dopustiti da plemeniti Intef upravlja njime. Dapače, surađivao je sa mnom unekim neuobičajenim pripremama za ceremoniju koja se održavala tog dana, o kojima sambrinuo dok sam rukovodio izgradnjom tribina. Ali najdostojanstveniji, do te mjere da senadmetao s faraonom, bio je veliki vezir. Plemeniti Intef privlačio je sve poglede. Bio jevisok, veličanstven i lijep kao legendarni neki junak. S lancima Zlata Vrline na grudima bio jenalik podobi izišloj iz mita. Iza njega stajao je prijeteći i mrski Rasferov lik. Plemeniti Intefzapočeo je ceremoniju na tradicionalan način, došavši pred prijestolje i uputivši pozdravdobrodošlice kralju u ime gradova blizanaca Tebe. Dok je govorio, bacih pogled na svojugospodaricu i premda sam dijelio njezine osjećaje, ostao sam potresen izrazom srdžbe imržnje koji nije ni pokušavala prikriti. Htio sam joj preporučiti da ga učini manje upadljivim,ali znao sam da ću, učinim li to, privući pažnju na njezin osjećaj žarke mržnje. Veliki je vezirgovorio dugo o vlastitim zaslugama i službi faraonu tijekom posljednje godine. Mnoštvo jemrmljalo i gunđalo, od dosade i nelagode. Toplina koja je isijavala iz tolikih natrpanih osoba ižar sunca koje je udaralo po dvorištima ostajali su zarobljeni među zidovima hrama. Vidiosam više žena kako malaksaju i padaju u nesvijest. Kad je plemeniti Intef završio govor,vrhovni svećenik zauze njegovo mjesto. Dok je sunce došlo do zenita, izvijesti kralja ovjerskim pitanjima u Tebi. Dok je govorio, vrućina i neugodan miris rasli su. Mirisi imirišljava ulja nisu više bili dovoljni da prikriju vonj zagrijanih tijela i znoja. Nitko se nijemogao udaljiti da bi zadovoljio prirodne potrebe, pa bi muškarci i žene čučnuli na mjestu nakojem su se nalazili. Hram je počeo smrditi kao svinjac ili zahod. Pružih svojoj gospodaricisvilenu maramicu natopljenu mirisom da bi je stavila pod nos. Opći uzdah olakšanja začuje sekad napokon vrhovni svećenik završi govor blagoslovivši kralja u ime boga Ozirisa te se uzveliki naklon vrati na svoje mjesto iza velikog vezira. Prvi put otkad je prije zore počelopristizati, mnoštvo utihne. Svi su zaboravili dosadu i nelagodu i čekali su da faraon progovori.Ustade. Bio sam začuđen snagom duha starog, koji je do tog trenutka uspio ostati nepomičanpoput kipa. Raširio je ruke u blagoslivljajuću kretnju i u tom je trenutku tijek uvriježenobičajima bio narušen događajem koji je zaprepastio sve nazočne. Ja sam bio medu rijetkimakoji se nije iznenadio onim što se zbilo jer sam dao svoj doprinos u njegovoj organizaciji.Velika ulaštena brončana vrata iza prijestolja širom se otvoriše. Činilo se da ih ne otvaraljudska ruka, već kao da se otvaraju svojom voljom. Prigušeni usklik prođe kao udar vjetradvorištima kroz zbijene redove kao da su lišće tamarinda. Zatim jedna žena viknu i odmahpotom svi uzdrhtalo zastenjaše od praznovjerna straha. Neki padoše na koljena, drugipodigoše ruke u znak straha, treći si pokriše lica šalovima kako ne bi oslijepili vidjevši neštošto ljudske oči nisu smjele vidjeti. Jedan bog iziđe iz svetišta, visok i strašan, s plastom koji sespuštao niz ramena. Kaciga s perjanicom od čapljina perja izgledala je groteskno, napola oraonapola čovjek, s oštrim kljunom i tamnim prorezima za oči. "Akh-Horus!", vikne neka žena i

stropošta se bez svijesti na kamen dvorišta. "Akh-Horus!". Uzvik se ponovi. "To je bog!"Nazočni padoše na koljena, red za redom, u činu štovanja. Oni koji su stajali na najvišimstubama tribina pali su ničice, mnogi napraviše znake istjerivanja uroka. Čak i plemići okoprijestolja kleknuše. U cijelome hramu, samo dva čovjeka ostadoše na nogama: faraon,uspravan na stubama prijestolja poput obojena kipa, i veliki vezir Tebe, koji je stajaonepomičan, visok i arogantan. v Akh-Horus stane pred kralja i pogleda ga kroz proreze ičanogvizira. Ni u tom času faraon nije zadrhtao. Obrazi su mu bili obojeni u bijelo pa stoga nisammogao dokučiti je li problijedio, ali u njegovim očima bio je čudni sjaj koji je mogao bitivjerski zanos... ili strava. "Tko si?", upita izazivačkim glasom. "Jesi li utvara ili čovjek? Zaštodolaziš remetiti našu svečanu ceremoniju?" Glas je bio jak i čist, bez drhtaja, i ja sam čutiodivljenje za faraona. Iako je bio slab i star, nije mu nedostajalo hrabrosti. Znao je postaviti seprema čovjeku ili bogu kao pravi vladar. Akh-Horus odgovori glasom kojim je zapovijedaopukovnijom u očajničkoj zaglušnoj buci bitke, glasom koji je odjekivao medu kamenimstupovima. "Veliki faraone, čovjek sam, ne utvara. Tvoj sam vjerni podanik i podnosimprijavak na tvoju zapovijed. Dolazim ti položiti račun za misiju koju si mi povjerio na ovomemjestu, ovoga istoga dana prije dvije godine." Skide kacigu i plameni uvojci padoše mu naramena. Nazočni ga prepoznaše i začu se uzvik koji kao da je potresao temelje hrama."Plemeniti Tanus! Tanus! Tanus!" Moja je gospodarica kliktala glasnije od svih, toliko glasnoda sam oglušio uz nju. "Tanus! Akh-Horus! Akh-Horus!" Dva imena miješala su se izapljuskivala zidove hrama poput valovlja koje oluja razbija o obalu. "Uskrsnuo je iz groba!Postao je bog medu nama!" Buka ne prestade sve dok Tanus ne isuka mač i podigne ga uviszapovijedivši mir i tišinu. Svi se povinovaše i tek tada Tanus nastavi. "Veliki Egipte, dopuštašli mi da govorim?" Mislim da je do tada kralj već ostao bez glasa, jer je dao znak kukastimžezlom i korbačem. Zatim su mu, izgleda, noge popustile, budući da je sjeo na prijestolje.Tanus se okrene prema njemu i prozbori gromkim glasom koji je dopirao do vanjskogdvorišta. "Prije dvije godine zapovijedio si mi da uništim gnijezda ubojica i pljačkaša koji sijprijetili životu države. I povjerio si mi kraljevski Sokolov Pečat.'! Tanus izvuče ispod plaštaplavi kipić i stavi ga na štubg prijestolja. Udalji se natraške i nastavi. "Kako bih bolje izvršiozapovijedi vladara, hinio sam da sam mrtav i dao sam zatvoriti u svoju grobnicu mumijunekog neznanca." "Bak-Her!", viknu jedan glas i svi ponoviše uzvik, dok Tanus nije opetzapovijedio tišinu. "Vodio sam tisuću hrabrih Plavih pustinjom na najnepristupačnija mjesta iistjerao Svrake iz njihovih tajnih utvrda. Ubili smo ih na tisuće i nagomilali njihoveodrubljene glave na križanjima putova." "Bak-Her!", vikne gomila. "Istina je! Akh-Horus jesve to učinio!" Još jednom Tanus ih ušutka. "Slomio sam moć vođa. Pobio sam bez milostinjihove sljedbenike. U našem Egiptu ostao je samo jedan Svraka." Sad su svi šutjeli tezadivljeno i pozorno upijali svaku njegovu riječ. Čak ni faraon nije uspijevao obuzdatinestrpljivost. "Govori, plemeniti Tanuse, koga ljudi sada znaju kao Akh-Horusa. Reci tko jetaj čovjek. Reci mi njegovo ime kako bi bio izložen faraonovom gnjevu." "Skriva se izaimena Akh-Seth", rikne Tanus. "Njegova gnusna djela dostojna su djela njegova brata, bogatame." "Reci mi njegovo pravo ime", zapovijedi faraon i opet ustane. "Reci mi ime zadnjegSvrake!" Tanus produži trenutak iščekivanja. Polako krene pogledom po hramu. Kad su senaši pogledi sreli, tako blago kimnuh glavom da je samo on primijetio, ali njegov se pogled nezaustavi na meni, već se okrene prema širom otvorenim vratima svetišta. Pažnja svih nazočnihbila je tako usredotočena na Tanusa da u prvom trenutku nitko nije primijetio red naoružanihljudi koji je šutke izlazio iz njega. Premda su nosili oklop i štitove, gotovo ih sve prepoznah.Bili su to Remrem i Astes i još pedeset Plavih ratnika. Poredaše se oko prijestolja poputkraljevske straže, ali Remrem i Astes diskretno stadoše iza leda plemenitog Intefa. Čim jevidio da su zauzeli svoje položaje, Tanus nastavi govoriti. "Reći ću ti ime Akh-Setha,božanski faraone. Sada stoji bez srama u sjeni tvoga prijestolja." Tanus pokaza mačem. "Evoga! Nosi Zlato Vrline oko svog izdajničkog vrata. Evo ga: to je Jedini Prijatelj Vladara, ali

preobrazio je tvoje kraljevstvo u igralište za ubojice i razbojnike. Evo Akh-Setha, guverneraoblasti Tebe, velikog vezira Gornjeg Egipta." Stravična tišina spusti se na hram. Medunazočnima bilo je možda više od deset tisuća njih koji su zbog njega štošta propatili i koji suimali sve razloge da ga mrze, ali niti jedan se ne oglasi likujući. Svi su znali kako je groznanjegova srdžba. Osjećao sam u zraku smrad njihova straha, gust poput dima tamjana. Svi sushvaćali da ni Tanusova reputacija ni njegovi poduhvati nisu bili dovoljni da njegove optužbeosude tako moćnu osobu. Bila je smrtna ludost iskazati radost ili suglasnost u tom trenutku.Plemeniti Intef nasmija se u svoj toj tišini. Bio je to zvuk pun prezira. Nehajnom kretnjomokrene leđa Tanusu i obrati se kralju. "Sunce u pustinji spržilo mu je mozak i jadni je mladićpoludio. Nema ni jedne riječi istine u njegovu buncanju. Trebao bih biti ljut, međutim tužansam što je jedan ratnik njegove slave pao tako nisko." Ispruži obje ruke prema faraonu udostojanstvenom iskazu odanosti. "Cijeli sam život služio kralju i narodu. Moja čast je takonedodirljiva da ne vidim razloga braniti se od ovih mahnitih insinuacija. Potpuno se uzdam umudrost i pravednost božanskog vladara i prepuštam da moja djela i moja ljubav za faraonagovore za mene." Vidio sam nesigurnost i smetenost na obojenom kraljevom licu. Usne su mupodrhtavale i mrštio je čelo jer nije bio brza i britka uma. Nakon nekoliko časaka otvori usta,ali prije no što je stigao izgovoriti neopozivu presudu, Tanus podiže opet mač i pokaza naotvorena vrata svetišta iza prijestolja. I kroz vrata iziđe druga povorka sastavljena od takočudnih ljudi da je faraon ostao otvorenih usta. Kratas je dolazio prvi, podignutog vizira i smačem u desnici. Oni što su ga slijedili bili su obučeni samo u gaće i bili su bosih nogu iglave te ruku svezanih na leđima. Hodali su pomko J poput robova na putu za tržnicu. Ja samnetremice gledao Intefa i vidio kako ga uznemirenost nagriza i kako se trza kao da je dobioudarac šakom u lice. Prepoznao je zarobljenike: očito je do tog trenutka vjerovao da suodavna mrtvi i da su njihove lubanje izložene na križištima. Baci pogled na vratašca napolazakrivena lanenim zastorom: bio je to jedini put za bijeg iz pretrpanog dvorišta. Ali Remremse pomaknuo korak udesno i podignuo bradu u znak izazova. Šest zarobljenika poredano jepred prijestoljem i na Kratasovu zapovijed baciše se na koljena i pognuše glave. "Tko suovi?", upita faraon, a Tanus se približi prvome, zgrabi ga za vezane ruke i podigne ga opet nanoge. Koža zarobljenika bila je izbrazdana ožiljcima od boginja a odbljesak svjetla činio jeslijepo oko nalik srebrenom disku. "Faron je pitao tko si", zaprijeti Tanus tihim glasom."Odgovori." "Veliki Egipte, ja sam Shufti. Nekoć sam bio voda Svraka, prije no što je Akh-Horus uništio moj klan u gradu Gallali." "Reci kralju tko je bio tvoj vrhovni zapovjednik",nastavi Tanus. "Moj vrhovni zapovjednik bio je Akh-Seth", odgovori Shufti. "Prisegnuo sammu vjernost i plaćao mu četvrtinu od svoga plijena. Zauzvrat Akh-Seth mi je jamčio imunitetod snaga zakona i davao mi informacije o mojim predodređenim žrtvama." "Pokaži kraljučovjeka kojeg poznaješ kao Akh-Setha", zapovijedi Tanus i Shufti se stružući nogamapomakne i stane ispred Intefa. Sakupi pljuvačku u ustima i pljune na blistavu odoru velikogvezira. "Ovo je Akh-Seth", vikne. "I neka se crvi goste njegovom utrobom." Kratas odvučeSghuftija u stranu, a Tanus dade dignuti na noge drugog zarobljenika. "Reci kralju tko si",zapovijedi. "Ja sam Akheku i bio sam jedan od voda Svraka, ali svi moji ljudi ubijeni su.""Tko je bio tvoj vrhovni zapovjednik? Kome si plaćao postotak od plijena?", upita Tanus."Moj vrhovni zapovjednik bio je plemeniti Intef. Uplaćivao sam dio plijena u blagajnuvelikog vezira." Plemeniti Intef zadržao je drzak i nehajan stav pred optužbama koje su muupućivane. Nije rekao ništa dok su jedan za drugim zarobljenici dovođeni pred njega iponavljali istu izjavu. "Plemeniti Intef bio je vrhovni zapovjednik. Plemeniti Intef jeAkh-Seth." Muk mnoštva bio je mučan koliko i vrućina. Svi su promatrali prizor s užasom,mržnjom i nevjericom. Ali, nitko se nije usudio prozboriti s Intefom ili pokazati ikakvureakciju prije no što faraon odluči. Poljednji voda bio je suočen s velikim vezirom. Bio jevisok i suhonjav, mršavih mišića i kože opaljene suncem. U njegovim je žilama teklabeduinska krv jer su mu oči bile crne, a nos kukast. Brada mu je bila gusta i kovrčava, izraz

lica arogantan. "Moje je ime Basti." Govorio je razgovjetnije od drugih. "Zovem se BastiOkrutni, premda ne znam zašto." Naceri se sa zlim izrazom na licu. "Bio sam jedan od vodaSvraka dok Akh-Horus nije uništio moj klan. Moj vrhovni zapovjednik bio je plemeniti Intef."Basti nije bio odvučen u stranu poput drugih. Tanus nastavi razgovarati s njime. "Reci kraljujesi li poznavao plemenitog Pankhija Harraba koji je pripadao tebanskoj aristokraciji." "Dobrosam ga poznavao. Imao sam posla s njime." "U kom smislu?", upita Tanus jezovitim glasom."Pljačkao sam njegove karavane. Palio sam njegove ljetine u poljima. Napao sam njegoverudnike u Sestri i pobio njegove rudare na tako svirep način da se nitko više nije vratio tamoda bi kopao bakar. Palio sam njegove posjede. Slao sam svoje ljude u gradove da o njemu šireobjede, tako da oblatim njegovo poštenje i odanost državi. Pomogao sam drugima da gaunište, tako da se na koncu otrovao sjemenjem dature." Vidio sam kako faraonova ruka drhtistišćući korbač. Jedan je kapak treptao onako kako sam primijetio u drugim prigodama,v kadje bio duboko tjeskoban. tJi "Tko ti je zapovijedio da napraviš sve to?" (L, "Zapovijedio mi jeplemeniti Intef, a nagradio me s takhom čistoga zlata." "Što se nadao dobiti proganjanjemplemenitog Harraba?" Basti se naceri i slegnu ramenima. "Plemeniti Intef je veliki vezir, dokje plemeniti Pankhi Harrab mrtav. Čini mi se da je Intef postigao svoj cilj." "Priznaješ li da tinisam ponudio milost u zamjenu za ovo priznanje? Shvaćaš li da te čeka smrt?" "Smrt?" Bastise nasmija. "Nije me strah od nje. To je kruh za moje zube. Natjerao sam mnoge druge da gapojedu, zašto bi me onda trebalo biti strah?" Upitah se je li lud ili hrabar dok sam slušaonjegovo hvalisanje. U svakom slučaju, nisam ćutio za njega samilost ili divljenje. Sjećao samse da je plemeniti Pankhi Harrab bio valjan čovjek poput svoga sina i njemu je išlo sve mojedivljenje i sažaljenje. Vidio sam nemilosrdan izraz u Tanusovim očima. Znao sam da dijelimoje osjećaje. Stiskao je mač tolikom snagom da su njegovi prsti bili bijeli popututopljenikovih. "Učinio sam sve što si tražio do mene, božanski Mamose, gospodaru Kemita.Čekam da mi daš nove zapovijedi." Bio sam tako ganut da nisam mogao ni gutati. Morao samuložiti napor da se smirim. Tišina u hramu potrajala je. Čuo sam teško disanje svojegospodarice. Onda me uhvati za ruku i stisne je tako jako da mi je gotovo polomila prste.Napokon faraon progovori, ali sam nažalost čuo sumnju u njegovu glasu i naslutio da bi mubilo draže da sve to nije istina. Uzdao se u Intefa već toliko dugo da je otkriće uzdrmalotemelje njegova povjerenja. "Plemeniti Intefe, jesi li čuo optužbe protiv sebe? Kakoodgovaraš na njih?" "Božanski faraone, zar ti to sliči na optužbe? Mislim da su to samomaštarije jednog mladića pomahnitalog od zavisti i ljubomore. Sin je zločinca i izdajice.Tanusovi porivi su jasni. Uvjerio je sebe da je izdajica Pankhi mogao postati veliki vezirumjesto mene i bez razloga me smatra odgovornim za propast svoga oca." Napravi nehajnukretnju rukom, tako vješto da sam vidio kako se kralj koleba, obuzet sve većim sumnjama. Usvim se prigodama uzdao u plemenitog Intefa i sad mu je bilo teško promijeniti mišljenje.Htio je vjerovati u njegovu nedužnost. "A optužbe voda Svraka?", upita na koncu. "Kakoodgovaraš na njih?" "Vode Svraka?", ponovi plemeniti Intef. "Moramo li ih počastiti takvomtitulom? Po vlastitom priznanju zločinci su najgore vrste... ubojice, lopovi, silovatelji žena idjece. Kad bismo od njih tražili istinu, bilo bi to isto kao tražiti čast i savjest u zvijerima istoci koja radi na njivama." Intef pokaže na njih: uistinu, bili su goli i vezani poput stoke."Pogledaj ih, božansko visočanstvo. Nisu li to ljudi koje se može podmititi ili izbatinati kakobi ih se navelo da kažu bilo što? Prihvatit ćeš riječ nekog od njih nasuprot riječi onoga tko tije vjerno služio cijeli život?!" Vidio sam kako kralj nagonski kima glavom, kao da prihvaćaobjašnjenje čovjeka kojeg je držao prijateljem i nagradio ga priznanjima i povjerenjem. "Svešto kažeš istina je. Uvijek si mi besprijekorno služio. Ovi nitkovi ne poznaju istinu i čast.Moguće je da su prisiljeni svjedočiti." Oklijevao je i plemeniti Intef iskoristio je tu prednost."Dosad sam čuo samo riječi. Trebali bi postojati drugi dokazi koji bi potvrdili njihovasvjedočenja. Ima li jedna jedina osoba u cijelome Egiptu koja može predočiti dokaze protivmene, stvarne dokaze a ne puste riječi? Ako ima, neka stupi naprijed. Tada ću odgovoriti na

optužbu. Ako nema nikoga tko ima dokaze, onda nemam za što odgovarati." Te su riječiduboko uznemirile faraona. Vidio sam kako gleda oko sebe kao da traži dokaz koji je velikivezir zahtijevao. Tada donese odluku. "Plemeniti Tanuse, kakve dokaze imaš za sve ovo,osim riječi ubojica i zločinaca?" "Zvijer je vješto prikrila svoje tragove", ustvrdi Tanus. "Isklonila se u najgušći šiprag, gdje ju je teško zaskočiti. Ja nemam drugih dokaza protivplemenitog Intefa, ali možda ima nekog tko ih ima, netko tko bi se mogao osjetiti ponukanimonime što je danas čuo. Molim te, božanski faraone, pitaj svoj narod ima li nekog tko nammože pomoći." "Faraone, ovo je provokacija. Moji neprijatelji osjetit će se ponukanima daiziđu iz sjene gdje čekaju u zasjedi da bi me napali", prosvjedovao je žestoko plemeniti Intef,ali faraon ga ušutka grubom kretnjom. "Ako budu lažno svjedočili protiv tebe, činit će to nasvoj rizik", obeća, pa se obrati svim nazočnim. "Moj narode, žitelji Tebe! Saslušali steoptužbe protiv mog vjernog i voljenog velikog vezira. Ima li medu vama netko tko je u stanjupružiti dokaz koji nedostaje plemenitom Tanusu! Netko tko može optužiti plemenitog Intefa?Ako je tako, nalažem vam da progovorite." Ustadoh a da toga nisam bio svjestan. Glas mi jebio tako jak da sam se zapanjio. "Ja sam Taita i nekoć sam bio rob plemenitog Intefa",viknuh. Faraon me pogledao mršteći čelo. "Ima nešto što bih htio izložiti tvome veličanstvu.""Poznajem te, liječnice Taita. Možeš prići." Dok sam napuštao mjesto na tribinama i silaziokako bih prišao kralju, bacio sam pogled na plemenitog Intefa. Bilo je kao da sam udario uzid, toliko je njegova mržnja bila opipljiva. "Božanski Egipte, taj stvor je rob." Glasplemenitog Intefa bio je hladan i napet. "Riječ roba protiv tebanskog aristokrata, državnogvelikodostojnika... Kakva je to sprdnja?" Bio sam još pod dojmom njegova glasa, pa sampodlegao njegovim riječima i moja odlučnost bila je poljuljana. Tada osjetih Tanusovu rukukako dotiče moju podlakticu. Ovlašni dodir koji mi je pružio potporu i dao mi hrabrost.Međutim, Intef je uočio kretnju i upozorio kralja na nju. "Kako vidiš, ovaj rob je podložanmome optužitelju. Još jedan od Tanusovih dresiranih majmuna." Njegov je glas opet postaosladak kao med. "Njegova bezočnost nema granica. Zakon kažnjava..." Faraon ga ušutkapokretom korbača. "Ti previše računaš na dobro mišljenje koje imam o tebi, plemeniti Intefe.Moje je da tumačim i mijenjam zakone koji predviđaju kazne za aristokrate, a ne samo zaobične ljude. Bit će ti bolje da to imaš na pameti." Plemeniti Intef nakloni se i ušuti, alinjegovo je lice iznenada postalo napeto i tmurno. Shvatio je situaciju. Kralj me pogleda."Okolnosti su neuobičajene i dopuštaju jedinstvena sredstva. Ipak, robe Taita, upozoravam te,ako se tvoje riječi pokažu neutemeljene, ako ne budu konzistentne, umrijet ćeš gušenjem."Prijetnja i otrovni pogledi plemenitog Intefa natjeraše me da zamucam. "Kad sam bio robvelikog vezira, bio sam veza između njega i voda razbojnika. Poznavao sam ove ljude."Pokazah zarobljenike koje je Kratas zadržao pored prijestolja. "Ja sam im prenosio zapovijediplemenitog Intefa..." "Laž! Opet riječi bez dokaza...", viknu Intef, ali njegov glas je imaoočajnički prizvuk. "Gdje su dokazi?!" "Tišina!", zagrmi kralj. "Želim saslušati svjedočenjeroba Taite." Gledao me u lice i ja duboko udahnuh da bih nastavio. "Ja sam BastijuOkrutnome prenio zapovijed plemenitog Intefa, zapovijed da uništi vlasništvo i bogatstvoplemenitog Pankhija Harraba. U to vrijeme bio sam Intefov pouzdanik. Znao sam da hoće zasebe dužnost velikog vezira. Sve njegove zapovijedi izvršene su. Plemeniti Harrab bio jeuništen, lišen naklonosti faraona i stoga je popio daturu. Ja, Taita, sve to potvrđujem." "Takoje", umiješa se Basti Okrutni. "Taita govori istinu." "Bak-Her!", viknu zarobljenici. "Istina je.Taita govori istinu." "Ipak su to samo riječi", primijeti kralj. "Plemeniti Intef zahtijevadokaze. Ja, faraon, zahtijevam dokaze." "Pola sam svoga života bio pisar i blagajnik velikogvezira. Vodio sam knjige o njegovom imetku. Bilježio sam prihode i rashode. Ubirao samplijen koji su mu vode Svraka plaćali i brinuo se o svom njegovom imetku." "Možeš li mipokazati dokumente, Taita?" Lice faraona zasjalo je poput puna mjeseca na spominjanjeblaga. Počeo je pažljivo slušati. "Ne, veličanstvo, ne mogu. Svitci su uvijek ostali u posjeduplemenitog Intefa." Faraon niti ne pokuša prikriti žaljenje. Natmuri se, ali ja tvrdoglavo

nastavih. "Ne mogu ti pokazati dokumente, ali možda te mogu odvesti do blaga koje je velikivezir ukrao tebi i narodu tvoga kraljevstva. Ja sam sagradio njegove tajne riznice i sakrioplijen predan od voda, koji tvoji poreznici nisu nikad vidjeli." Zanimanje kralja opet živne kaožeravica u peči ljevača bakra. Nagne se prema meni. Premda su svi u hramu piljili u mene, aplemići su prilazili kako bi bolje čuli svaku riječ, ja sam nastojao kriomice pratiti kretnjeplemenitog Intefa. Vrata svetišta od ulaštene bronce bila su kao ogledala i povećavala sunjegov lik. Jasno sam vidio svaku nijansu njegova izraza lica i svaki najmanji pokret. Izložiosam se velikoj opasnosti pretpostavivši da su njegova blaga ostala u tajnim skrovištima gdjesam ih zatvorio. Tijekom posljednje godine mogao ih je premjestiti drugamo. Ipak,premještanje takvog bogatstva bio bi odgovoran i opasan posao. Bio bi prisiljen povjeriti sedrugima, a to mu se nije dopadalo. Bio je odveć sumnjičav. Povrh toga, do nekoliko danaunatrag vjerovao je da sam mrtav i da sam ponio sa sobom svoju tajnu. Računao sam da imampolovične mogućnosti i stavio sam na kocku svoj život. Zadržao sam dah dok sam gledao likplemenitog Intefa u bakrenim vratima. Zatim moje srce počne jako kucati i moj duh poletiuvis poput orla. Iz panike otisnute na njegovu licu shvatio sam da je strijela koju sam odapeopogodila cilj. Pobijedio sam. Blago je bilo gdje sam ga bio ostavio. Znao sam da moguodvesti faraona do plijena koji je Intef nagomilao tijekom života. Ali Intef još nije bioporažen. Bilo je nesmotreno pretpostaviti da će biti lako savladati ga. Vidio sam kako rukomdaje znak i dok sam iznenađeno oklijevao, shvatio sam da je možda kasno. U svome samtrijumfu zaboravio na Rasfera. Plemeniti Intef dao mu je znak blagim pokretom desne ruke iRasfer je odgovorio kao dobro uvježban pas koji od lovca dobije naredbu za napad. Nasrnetrzajem koji sve iznenadi. Morao je preći samo deset koraka da stigne do mene i dok mi jeprilazio, isukao je mač. Između nas bila su dva Kratasova čovjeka, ali bili su mu okrenutileđima. Rasfer udari i sruši jednog pred Tanusa blokirajući ga u času kad mi je pokušaopriteći u pomoć. Bio sam sam i nezaštićen, a Rasfer je objema rukama podignuo mač kako bimi rascijepao lubanju. Podignuo sam ruke ne bih li zaustavio udarac, ali noge su mi bileoduzete od straha i nisam se uspio pomaknuti niti sagnuti kako bih umaknuo siktavomsječivu. Nisam vidio Tanusa kako baca svoj mač. Nisam vidio ništa drugo osim Rasferovalica. Ali iznenada mač poleti zrakom. Strah je toliko izoštrio moja osjetila da je izgledalo kaoda vrijeme teče sporo poput ulja koje se izlijeva iz žare. Vidio sam Tanusov mač kako seokreće oko svoje osi sijevajući poput ljetne munje. Ali nije dovršio cijeli krug pa je držak, ane oštrica, pogodio Rasfera u glavu. Nije ga ubio, ali odbacio mu je glavu unazad savivši muvrat kao što vjetar savija vrbinu granu. Oči su mu slijepo zakolutale u dupljama. Rasfer menije uspio udariti. Noge mu se odsjekoše i stropošta se preda me. Mač mu je izletio izbesvjesnih ruku i zavrtio se u zraku prije no što se pri padu zabio u bok kraljevskogprijestolja. Kralj je najprije u nevjerici užasnuto pogledao sječivo koje se treslo. Sječivo mu jeokrznulo ruku i zasjeklo kožu. Pred očima svih niz kapljica boje rubina brižne iz površinskerane i padne na bijelu faraonovu suknjicu. Tanus je prekinuo tišinu. "Veliki Egipte, vidio siznak za napad koji je dan ovoj zvijeri. Znaš tko je naredio da se dovede u opasnost tvojakraljevska osoba." Preskoči posrnulog stražara, zgrabi ruku plemenitog Intefa i zavrne mu jesve dok uz bolni krik nije pao na koljena. "Nisam htio vjerovati u optužbe protiv tebe."Faraon je imao bolan izraz lica dok je gledao velikog vezira. "Uvijek sam ti vjerovao, a ti sispletkario protiv mene." "Veliki Egipte, poslušaj me!", preklinjao je Intef, ali faraon jeskrenuo pogled. "Dosta sam te slušao." Dade znak Tanusu. "Zapovijedi svojim ljudima dapaze na njega, ali odnosi se prema njemu udvorno jer njegova krivnja još nije dokrajadokazana." Zatim se obrati nazočnima. "Ovo što se dogodilo čudno je i nečuveno. Prekidamsaslušanje kako bih razmotrio dokaze koje će mi iznijeti rob Taita. Narod Tebe okupit će sesutra u podne na ovome mjestu da sasluša moju presudu. Rekao sam svoje." Prošli smo krozglavni ulaz dvorane za primanja u palaču velikog vezira. Faraon je zastao na pragu. Premda jerana od Rasferova mača bila laka, zavio je ruku i objesio je trakom o vrat. Vladar pogleda oko

sebe. U dnu dvorane bilo je Intefovo prijestolje isklesano u bloku alabastera, nešto manjeveličanstveno od kraljevskog u dvoru u Elefantini. Zidovi su bili ožbukani reljefnom glinom iukrašeni s nekoliko sjajnih fresaka koje sam ja naslikao i koje su pretvarale golemi prostor uprekrasan vrt, divota. Naslikao sam ih dok sam još bio rob plemenitog Intefa i premda su bilemoje djelo, pogled na njih još uvijek je izazivao u meni drhtaje užitka. Siguran sam da bi biladovoljna ta djela, ne uzimajući u obzir druga, da si priskrbim slavu najznačajnijeg umjetnikakoji je živio u našoj zemlji. Pomisao da ih baš ja, njihov tvorac, moram uništiti bila je bolna ibacala je sjenu na trijumf tog uzbudljvog dana. Išao sam ispred faraona. U ovoj smo prigodizanemarili protokol, a kralj je bio nestrpljiv poput djeteta. Slijedio me izbliza, gotovo mi jegazio po petama, a povorka koja ga je pratila hodala je za njim s jednakim nemirom. Poveosam ih do zida iza prijestolja. Zaustavili smo se ispod velike freske koja je prikazivala bogaSunca, Ammon-Ra, na svakodnevnom putu preko neba. Nije mi promaknuo kraljev izraz punstrahopoštovanja dok ga je gledao. Iza nas je velika dvorana bila napola ispunjena kraljevompratnjom, sastavljenom od dvorjana, ratnika i uglednika, pored vladarevih supruga i priležnicakoje bi bile dale sve svoje pomade samo da ne propuste uzbudljivi trenutak koji sam obećao.Naravno, moja je gospodarica bila u prvome redu. Tanus je slijedio kralja na korakudaljenosti. Njegovi Plavi preuzeli su zadaću vladarove tjelesne straže. Mamos se okrene knjemu. "Zapovijedi svojim ljudima da dovedu amo plemenitog Intefa." Kratas s ledenomudvornošću dovede plemenitog Intefa pred zid, a zatim stane između njega i kralja s isukanimmačem. "Taita, možeš nastaviti", reče mi kralj. Premjerio sam zid, izračunavši točno tridesetkoraka od najdaljeg ugla, pa označih mjesto komadom krede. "Iza ovog zida nalaze seprivatne odaje velikog vezira", objasnih. "Kad je palača posljednji put renovirana, učinjene suneke izmjene. Plemeniti Intef voli držati svoje bogatstvo nadomak ruke." "Ponekad si jakopričljiv, Taita." Faraon nije bio oduševljen mojim arhitektonskim objašnjenjima. "Požuri:nestrpljiv sam da vidim što je tu skriveno." "Neka dođu zidari!", viknuh i skupina kršnihradnika s kožnim pregačama priđe i baci u podnožje zida vreće s alatom. Dao sam da ihdovedu s druge strane rijeke, gdje su radili u faraonovoj grobnici. Bijeli prah koji im jepokrivao kosu davao im je starački i mudri izgled koji zapravo nisu zaslužili. Uzeo samdrveni metar od glavnog majstora i označio sam pravokutnik na zidu, a zatim sam se udaljio irekao mu: "Polako! Pokušaj što je manje moguće oštetiti freske. Radi se o velikimumjetničkim djelima." S drvenim batovima i kremenim dlijetima radnici su navalili na zid neobraćajući previše pažnje na moje upute. Oslikana žbuka pretvarala se u oblak prašine dok suse cijeli dijelovi zida odvajali i padali na mramorni pod. Prašina je smetala damama, koje supokrile usta i nos šalom. Ispod sloja žbuke pomalo se pojavio obrub kameairk blokova.Faraon usklikne i, ne osvrćući se na prašinu, približi sč kako bi promotrio ono što se sadajasno vidjelo. Pravilan slijed blokova bio je prekinut redom drugih blokova drukčije boje,redom koji je točno pratio okvir koji sam kredom označio na vanjskoj površini žbuke."Skrivena vrata!", uzvikne. "Odmah ih otvorite." Na kraljevu zapovijed zidari svojski navalena zazidana vrata i kad su izbili klin luka, lako su maknuli ostale blokove. Pojavio se mračniotvor, pa faraon, koji je preuzeo upravljanje radovima, zapovijedi da se upale baklje. "Prostoriza zida tajna je odaja", objasnih mu dok smo čekali da nam donesu baklje. "Dao sam jeizgraditi po želji plemenitog Intefa." Tanus uze baklju i osvijetli put faraonu koji je spremnokrenuo za njim. Ja sam ušao kao treći. Prošlo je mnogo vremena otkad sam zadnji put biotamo, tako da sam radoznalo pogledao oko sebe kao i svi drugi. Ništa se nije promijenilo.Škrinje i sanduci od cedra i akacije bili su poslagani točno kako sam ih ostavio. Kad sam mupokazao škrinje kojima je prvima trebao pokloniti pažnju, kralj zapovijedi: "Daj ih prenijeti udvoranu za prijame." "Trebat će snažni ljudi da ih nose", rekoh suhim glasom. "Vrlo suteške." Bila su potrebna tri najsnažnija pripadnika Plavih da podignu jednu po jednu škrinju iodnesu ih s druge strane prolaza u zidu. "Nikad prije nisam vidio ove škrinje", prosvjedovaoje plemeniti Intef kad su odložene podno prijestolja. "Nisam ništa znao o tajnoj odaji iza zida.

Mora daju je izgradio moj prethodnik, koji je tamo dao sakriti blagajne." "Veličanstvo,provjeri pečat na ovome poklopcu", rekoh i kralj pogleda glinenu pločicu. "Čiji je?", upita."Pogledaj prsten na lijevom kažiprstu velikog vezira, veličanstvo", promrmljah. "Mogu li ti,uz dužno poštovanje, savjetovati da ga usporediš s pečatom ove škrinje?" "Plemeniti Intefe,dodaj mi svoj prsten, ako nemaš ništa protiv", zatraži kralj pretjerano ljubazno, a veliki vezirsakrije ljevicu iza leda. "Veliki Egipte, nosim taj prsten dvadeset godina. Prst je tolikoodebljao da ga ne mogu skinuti." "Plemeniti Tanuse", zapovijedi kralj, "izvadi mač i odsijeciprst plemenitog Intefa pa mi ga donesi skupa s prstenom." Tanus se okrutno nasmiješi iposlušno krene izvršiti zapovijed, hvatajući se za mač. "Možda griješim", reče hitro plemenitiIntef. "Pusti da vidim mogu li ga skinuti." Prsten je lako skliznuo s prsta i Tanus klekne kakobi ga predao kralju. On se nagnuo nad škrinju i približio prsten pečatu. Kad se uspravio,njegovo je lice bilo crno od srdžbe. "U potpunosti odgovara. Pečat je utisnut tvojim prstenom,plemeniti Intefe." Veliki vezir nije odgovorio. Stajao je nepomično skrštenih ruku iskamenjena izraza lica. "Razbij pečat i otvori škrinju", zapovijedi faraon. Tanus otkineglinenu pločicu i podigne poklopac vrhom mača. Kralj usklikne ugledavši sadržaj. "Svih mibogova!" Uz guranje i viku, dvorjani bez pretjeranih ceremonija pohitaše pogledati u škrinju."Zlato!" Kralj podigne ruke pune svjetlucavih zlatnih obruča i ispusti ih kroz prste. Zadržisamo jednog i približi ga očima kako bi provjerio oznaku kovačnice. "Dva debena čistogzlata. Koliko će ih biti u ovoj škrinji i koliko škrinja ima u tajnom skladištu?" Pitanje je biloretoričko, nije očekivao odgovor, ali ja sam mu ga svejedno dao. "Ova škrinja....", pročitahpopis koji sam prije mnogo godina napisao na poklopcu. "Ova škrinja sadrži tristo debenačistog zlata. Što se broja škrinja tiče, ako me sjećanje ne vara, u ovome bi ih skrovištu trebalobiti pedeset tri punih zlata i dvadeset tri punih srebra. Ali zaboravio sam broj škrinja sdraguljima." "Ne mogu, dakle, nikome vjerovati? Plemeniti Intefe, odnosio sam se prema tebikao prema bratu i nije bilo dobročinstva koje od mene nisi dobio. A evo kako si mi uzvratio."U ponoć su se pisar i glavni poreznik pojavili u kraljevim odajama dok sam mu mijenjaozavoj na ruci. Predali su završni račun blaga i faraon ga je zapanjeno pročitao. Još jednomnjegovi su se osjećaji uskomešali, a srdžba se smjenjivala s euforijom zbog te neočekivanebogate žetve. "Lupež je bio bogatiji od svog kralja! Ne postoji dovoljno stroga kazna za takvukrivicu. Prevario je i pokrao mene i moje poreznike!" "I ubio je i opljačkao plemenitogHarraba i desetine tisuća tvojih podanika", podsjetili ga dok sam vezivao zavoj. Možda je tobila bezobraština s moje strane, ali sad je već prema meni imao takvu zahvalnost da sammogao riskirati. "Da, također", spremno potvrdi. Nije dokučio moj sarkazam. "Njegova jekrivnja velika kao more i visoka do neba. Morat ću smisliti primjerenu kaznu. Uže daviteljabilo bi prenježno za njega." "Veličanstvo, u svojstvu liječnika moram inzistirati da se sadaodmoriš. Ovaj dan narušio je čak i tvoju snagu i otpornost." "Gdje je Intef? Neću se moćiodmoriti ako prvo ne budem siguran da je u sigurnim rukama." "Čuvaju ga u njegovimodajama, veličanstvo. Kapetan i postrojba Plavih imaju zadaću da paze na njega." Zatimnastavih malo oklijevajući. "I Rasfer je pod paskom." "Rasfer, ona užasna slinava zvijer?Onaj što te pokušao ubiti u Ozirisovu hramu? Preživio je udarac plemenitog Tanusa?" "Dobromu je iako nije sretan, veliki faraone", odgovorih. "Jesi li znao da je Rasfer, prije mnogogodina, bio taj koji je na meni upotrijebio kastracijski nož?" Vidio sam bljesak samilosti ukraljevim očima. "Odnosit ću se prema njemu kao prema njegovu gospodaru", obeća. "Dobitće istu kaznu koju dobije plemeniti Intef. Je li ti to dosta, Taita?" "Veličanstvo, ti si pravedan isveznajući." Napustih odaju hodajući natraške i odoh potražiti svoju gospodaricu. Čekala me ipremda je bila prošla ponoć i ja sam bio iscrpljen, nije mi dala spavati. Bila je preuzbudena,željela je da ostatak noći prosjedim uz njezin krevet i slušam je dok bez prestanka priča oTanusu i drugim, manje važnim temama. Premda nisam spavao, bio sam savršeno bistar kadsam sutradan ujutro zauzeo svoje mjesto u Ozirisovu hramu. Prisutnih je bilo čak više noprethodnog dana. U cijeloj Tebi nije bilo nikoga tko nije doznao za pad velikog vezira i koji

nije htio prisustvovati njegovom krajnjem poniženju. Čak i njegovi podređeni koji su izvuklinajveće dobrobiti iz njegove korumpirane uprave, okrenuli su se protiv njega kao hijene kojeproždiru vodu čopora kad je bolestan ili ranjen. Vode Svraka doveli su pred prijestolje uprnjama i svezane, ali kad je plemeniti Intef ušao u hram, nosio je prekrasnu lanenu halju isrebrene sandale. Kosa je bila ukovrčana, lice obojeno, a o vratu je nosio Zlato Vrline. Voderazbojnika kleknuli su pred kralja, ali plemeniti Intef odbio je učiniti isto, čak i kad ga je jedanstražar bocnuo mačem. Kralj je dao znak da ga pusti. "Pusti neka stoji na nogama!",zapovijedi. "Dovoljno će dugo ležati u grobu." Zatim ustane u svoj svojoj veličajnosti i srdžbi.U toj je prigodi izgledao kao pravi kralj, kao utemeljitelj dinastije, snažan i moćan čovjek. Ja,koji sam ga upoznao u svim njegovim slabostima, osjetih kako se jedva svladava. "PlemenitiIntefe, optužen si za izdaju i umorstvo, za razbojništvo i pljačku te za sto drugih zločina kojiništa manje ne zaslužuju kaznu. Poslušao sam svjedočenja pedeset mojih podanika svihdruštvenih položaja: uglednika, slobodnih ljudi i robova. Vidio sam sadržaj tvoje tajneriznice, gdje si sakrio bogatstvo utajeno poreznicima. Vidio sam tvoj osobni pečat naškrinjama sa zlatom. Sve mi to dokazuje tisuću puta tvoju krivicu. Ja, Mamos, osmi togaimena, faraon i vladar Egipta, proglašavam te krivim za sve zločine za koje si optužen inedostojnim blagosti i milosrđa." "Živio faraon!", viknu Tanus, a narod Tebe ponovi usklik,deset puta. "Neka vječno pozivi!" Kad je sve opet utihnulo, faraon nastavi govoriti. "PlemenitiIntefe, ti nosiš Zlato Vrline. Pogled na to odličje na grudima izdajice vrijeđa me." PogledaTanusa. "Oduzmi ga uhićeniku." Tanus skine lance s Intefovog vrata i donese ih kralju, koji ihuze objema rukama i zadrži mladića kad se ovaj htio odmaknuti. "Ime plemenitog Harrabaoblaćeno je nepravednom objedom izdaje. Tvoj otac natjeran je na smrt izdajice. Ti sidokazao njegovu nedužnost. Poništavam sve presude donesene protiv plemenitog PankhijaHarraba i posmrtno mu vraćam sve počasti i naslove koji su mu bili oduzeti. Počasti i naslovisada pripadaju tebi, njegovu sinu." "Bak-Her!", uzviknuše nazočni. "Neka nam vječno pozivinaš faraon! Živio plemeniti Tanus Harrab!" "Pored naslova koji ti pripadaju po nasljedstvu,dodjeljujem ti i novo odličje. Izvršio si misiju koju sam ti povjerio. Uništio si Svrake i predaosi pravdi njihovog vrhovnika. Kao priznanje za tu službu kruni, dodjeljujem ti Zlato Vrline.Klekni, plemeniti Harrabe, i primi znak kraljeve naklonosti." "Bak-Her!", uzviknuše svi dokje faraon stavljao o Tanusov vrat zveckave zlatne lance koji su do prije nekoliko trenutakakrasili plementitog Intefa. "Živio plemeniti Harrab!" Kad se Tanus udaljio, faraon je opetsvoju pozornost usredotočio na zarobljenika. "Intefe, lišavam te naslova tebanskogaristokrata. Tvoje ime i tvoj rang bit će izbrisani sa svih javnih spomenika i s grobnice koju siza sebe dao pripremiti u Dolini velikodostojnika. Tvoji posjedi i sav tvoj imetak, uključujući iprotuzakonito stečeno blago, prelaze u vlasništvo krune, izuzev posjeda koji su pripadaliplemenitom Pankhiju Harrabu i koji su zločinačkim sredstvima pali u tvoje ruke. Od ovogačasa, ta dobra vraćaju se njegovom nasljedniku, mom vrlom Tanusu Harrabu." "Bak-Her!Faraon je mudar! Neka nam vječno živi!" Narod je frenetično pljeskao, a pored mene je mojagospodarica kao mnoge dvorske dame plakala bez sustezanja. Tek nekolicina njih uspjela jeodoljeti čarima junačkog lika čija kosa kao da je pomračila sjaj zlatnih lanaca. Zatim me kraljiznenadi. Okrenu se prema meni. "Još je netko pružio odanu službu kruni, otkrivši skrovišteukradenog blaga. Neka stupi pred mene rob Taita." Sidoh i stupih pred prijestolje. Kralj mi seobrati ljubaznim glasom. "Pretrpio si neizreciva zla od izdajice Intefa i njegovog nasilnikaRasfera. Oni su te prisilili da počiniš odurna djela i teške zločine protiv države, da budešsuučesnik razbojnika i pljačkaša i sakriješ blago tvog gospodara pred kraljevskimporeznicima. Pa ipak, sve te zločine nisi ti htio. Kao rob bio si prisiljen slušati svoggospodara. Zato te oslobađam svake odgovornosti, presuđujem da si nevin i nagrađujem te sdva takha čistoga zlata, koji će ti se isplatiti iz blaga konfisciranog izdajici Intefu." Žamorčuđenja dočeka objavu, a meni se otme usklik. Bio je to golemi imetak, tolik da se mogaonadmetati s onim mnoge velike gospode, dovoljan da kupi velika prostranstva najplodnije

zemlje i opremi prekrasne vile, da kupi tri stotine snažnih robova za rad u polju i opremi flotutrgovačkih brodova za putovanje na kraj svijeta kako bi donijeli nova blaga. Iznos je bio takogolem da je smutio čak i moju sposobnost uobrazilje. "Budući da si rob, nagrada neće bitipredana tebi, već tvojoj gospodarici, plemenitoj Lostris, jednoj od sporednih faraonovihsupruga." Morao sam to predvidjeti: kralj je htio da nagrada ostane u obitelji. Ja, koji sam natrenutak bio jedan od najbogatijih ljudi Egipta, naklonih se i vratih na svoje mjesto. Lostris mije snažno stisnula ruku kako bi me utješila, ali zapravo nisam bio razočaran. Naše sudbine bilesu čvrsto isprepletene i znao sam da mi nikad ništa neće nedostajati. Počeo sam odmahsmišljati planove o ulaganju imetka svoje gospodarice. Na koncu kralj izreče presuduzarobljenicima iako su, dok je govorio, njegove oči bile nepomične na Intefu. "Vašimzločinima nema ravnih. Ni jedna dosad izrečena kazna nije dovoljno stroga. Evo stoga mojepresude. U zoru dana po završetku Ozirisovih svetkovina bit ćete provedeni goli i svezaniulicama grada. Još živi bit ćete prikovani za noge, naglavačke, za glavna gradska vrata i ostatćete tako sve dok vrane ne ogole vaše kosti, koje će zatim biti pretvorene u pepeo i bačene uvode Nila." Čak je i Intef problijedio i zaklecao čuvši presudu. Naredivši da se pepeo rastresetako da ne može biti čuvan, faraon je osudio zarobljenike na zaborav. Za Egipćanina nijepostojala teža kazna: cijelu vječnost bio bi im zanijekan pristup u rajske vrtove. Kad je mojagospodarica iskazala namjeru da bude nazočna izvršenju kazne kako bi vidjela svoga ocaprikovanog naglavačke za gradska vrata, pretpostavljam da nije zbilja shvaćala stravičnost togprizora. Bio sam odlučan učiniti sve da ne bude nazočna. Nije nikad bila sklona okrutnostima:vjerujem da je njezina odluka bila uvjetovana činjenicom da su gotovo sve druge kraljevskegospe namjeravale otići to pogledati i da će Tanus zapovijedati izvršenjem. Lostris ne bi nikadbila propustila priliku da ga vidi, makar izdaleka. Na koncu sam je uspio uvjeriti pribjegavšinajuvjerljivijim argumentima iz svog repertoara. "Moja gospo, tako okrutni prizor utjecat će,bez sumnje, na tvoje dijete. Ne želiš da njegov um ima posljedica." "Nije moguće." Lostris jeoklijevala prvi put tijekom te rasprave. "Moje dijete ne bi znalo ništa o tome." "Vidjet ćetvojim očima, a krici umirućeg djeda proći će kroz stijenku tvoga trbuha i stići će do njegovihmajušnih ušiju." Namjerno sam odabrao te riječi i postigao sam ishod koji sam želio. Dugo jerazmišljala i na koncu uzdahnula. "Dobro. Ali želim da mi ti sve preneseš, ne ispuštajući ninajmanju sitnicu. Hoću znati, posebice, kako su bile odjevene druge kraljeve supruge." Zatimse vragolasto nasmija kako bi mi pokazala da nije dokraja povjerovala u moje tvrdnje."Šapatom ćeš mi sve prepričati, tako da usnulo dijete u trbuhu ne može čuti." U zoru izvršenjapresude vrtovi palače bili su još utonuli u tamu kad sam napustio harem. Prošao sam krozvodene vrtove, gdje su se zvijezde zrcalile u crnim površinama bazena. Kad sam se približiokrilu u kojemu je plemeniti Intef držan u pritvoru u svojim odajama, vidio sam svjetlost bakljii svjetiljki kako obasjava prozore i začuo sam frenetičnu viku, zapovijedi i prijetnje. Odmahsam shvatio da se dogodilo nešto ozbiljno i potrčah. Malo je nedostajalo da me probodestražar na vratima Intefovih odaja, koji me prepoznao u posljednji čas, podignuo oružje ipropustio me. Tanus je stajao usred predsoblja: rikao je poput lava u stupici i udarao šakamasvakoga tko bi mu se približio. Iako je bio žestoke naravi, nikad ga nisam vidio obuzetogtakvim bijesom. Činilo se da je izgubio razum i sposobnost da se razgovijetno izražava.Njegovi vrli Plavi držali su se podalje od njega, a u cijelome krilu palače vladao je kaos.Približih se, izmaknuh se šaci i viknuh mu u lice: "Tanuse! Ja sam! Smiri se! U ime svihbogova, jesi li poludio?" Jedva se suzdrži da me ne udari. Vidio sam kako se bori s bijesom ikako ga napokon uspijeva nadvladati. "Vidi što možeš učiniti za njih", reče i pokaza mi tijelarazbacana po predsoblju. Kao da se tu odvijala neka bitka. Uočih s velikim užasom da jejedan od ljudi na podu Khetkhet, zapovjednik pukovnije i čovjek dostojan poštovanja. Bio jesklupčan u jednome kutu i držao se za trbuh s neopisivim izrazom bola na licu. Dodirnuh muobraz. Bio je hladan. Odmahnuh glavom. "Ne mogu ništa učiniti za njega." Podignuh mupalcem kapak, promotrih staklasto oko i nagnuh se da mu pomirišem usta. Pljesnivi vonj

gljiva bio mi je stravično poznat. "Otrov", rekoh i ustadoh. "I ostali su vjerojatno u istomestanju." Bilo ih je pet, svi sklupčani na podu. "Ali kako?", upita Tanus prisilno mirnimglasom. Uzeh jednu od zdjela sa stola za kojim su očigledno večerali i pomirisah. Miris gljivabio je jači. "Ispitaj kuhare", savjetovah ga. Zatim, u napadu bijesa, bacih zdjelu u zid. Tileševi podsjetili su me na moje ljubimce umrle na isti način. A Khetkhet je bio prijatelj.Duboko udahnuh kako bih se smirio i zatim upitah: -"Zarobljenik je pobjegao, zar ne?" Tanusnije odgovorio, ali m 1 poveo u spavaću sobu velikog vezira. U dnu sam vidio pomaknutikoslikanu ploču u zidu i otvoren prolaz. "Jesi li znao da postoji prolaz?", upita hladno Tanus.Odmahnuh glavom. "Vjerovao sam da poznajem sve tajne, ali prevario sam se", odgovorihmireći se sa sudbinom. Mislim da sam u dnu duše uvijek znao da pravda neće stići Intefa.Imao je potporu bogova tame i uživao je njihovu zaštitu. "Rasfer je pobjegao s njim?", upitah,a Tanus odmahne glavom. "Dao sam ga zatvoriti u arsenal s vodama Svraka. Ali dva Intefovasina, Menset i Sobek, nestala su. Gotovo je sigurno da su oni organizirali trovanje mojih ljudii očev bijeg." Tanus je sada savršeno vladao sobom, ali njegova srdžba nije se smanjila. "Titako dobro poznaješ Intefa, Taita. Što će učiniti? Kamo će poći? Kako ću ga uhvatiti?""Sigurno znam jedno: pripremio je plan i za ovakvu mogućnost. Znam da je sakrio drugoblago kod trgovaca i odvjetnika u Donjem Egiptu. Bio je čak u vezi s lažnim faraonom:mislim da je prodavao vojne tajne njemu i njegovim vojskovođama. Na sjeveru će gazasigurno prijateljski dočekati." "Već sam poslao pet brzih brodova, s nalogom da pretresusve trgovačke brodove koje presretnu", reče mi Tanus. "Intef ima prijatelje s one straneCrvenoga mora", objasnih. "I poslao je blago nekim trgovcima u Gazi, na obali sjevernogmora, kako bi mu ga čuvali. Imao je odnose s beduinima i mnogi od njih u njegovoj su službi.Pomoći će mu da prede pustinju." "Horusa mi, on je poput štakora koji ima tucet pomoćnihizlaza iz brloga za slučaj opasnosti", opsova Tanus. "Kako ih sve mogu otkriti?" "Ne možeš",odgovorih. "A u ovom trenutku faraon očekuje da bude nazočan izvršenju kazne. Moraš gaizvijestiti o ovome što se zbilo." "Kralj će pobjesniti, i to s pravom. Pustivši Intefa dapobjegne, nisam ispunio svoju dužnost." Ali Tanus je griješio. Faraon je prihvatio vijest oIntefovu bijegu iznimno nepristrasno. Ne bih znao reći što je tome bio razlog: možda ga jegolemo blago koje je neočekivano dobio učinilo mekšim. Možda je još gajio neku naklonostprema velikom veziru. S druge strane, bio je umjeren čovjek i možda ga nije ushićivalapomisao da vidi plemenitog Intefa prikovanog naglavačke za gradska vrata. Istina, pokazao jeizvjesno negodovanje i ustvrdio da je pravda iznevjerena, ali dok smo bili kod njega, nastavioje razgledati popis blaga. Čak i kad je Tanus priznao svoju odgovornost za bijeg, kralj jeravnodušno odmahnuo rukom. "Kriv je zapovjednik straže i već je kažnjen Intefovimotrovom. Poslao si brodove i postrojbe u potjeru za bjeguncem. Učinio si sve što se možeočekivati od tebe, plemeniti Harrabe. Ne preostaje ti drugo no izvršiti presudu nad ostalimzločincima." "Faraon je spreman da prisustvuje izvršenju?", upita Tanus, a kralj pogledauokolo u potrazi za nekom izlikom kako bi ostao s popisima i izvješćima poreznika. "Imammnogo posla, plemeniti Tanuse. Samo ti nastavi bez mene i dođi me izvijestiti kad presudebudu izvršene." Radoznalost stanovništva za izvršenje bila je tako velika da su uglednici dalipodignuti tribinu pred glavnim gradskim vratima i naplaćivali su srebreni obruč za svakomjesto. Klijenata nije nedostajalo i tribina je bila prepuna. Oni koji nisu uspjeli doći do njeslili su se u polja van zidina. Mnogi su donijeli pivo i vino kako bi proslavili i nazdravili.Rijetko koji gledatelj nije patio zbog zločina Svraka, mnogi su zbog njih izgubili dragu osobu.Goli i vezani zajedno, kako je zapovijedio faraon, zarobljenici su provedeni ulicama Karnaka.Svjetina ih je gađala gnojem i smećem, izvikivala uvrede i mahala šakama. Djeca suposkakivala pred povorkom i pjevala pjesmice smišljene za tu prigodu: Prikovan sam sguzicom u zraku, velmoža sam i evo kako umirem. Povinujući se volji svoje gospodarice,zauzeo sam mjesto na tribini kako bih vidio izvršenje presude. Zapravo nisam obratio pažnjuna odjeću i nakit dvorskih gospi oko mene kad su konačno zarobljenici dovedeni ispred vrata.

Pogledao sam Rasfera i pokušao se usredotočiti na svoju mržnju prema njemu. Natjerao samse da se prisjetim svih okrutnosti koje je počinio protiv mene, da oživim muke kojima mepodvrgnuo bičem i nožem. A ipak, dok sam ga gledao bijela i opuštena trbuha, kose prljaveod izmeta i smeća koji su mu kapali niz lice, bilo mi je teško mrziti ga koliko je zaslužio.Ugleda me na tribini i naceri se. Oduzeti mišići polovice lica činili su da to bude tek polovičnikez, sardoničko krivljenje lica. Obrati mi se. "Zahvaljujem ti što si mi došao zaželiti sretanput. Možda ćemo se vidjeti u rajskim vrtovima, gdje ću, nadam se, imati zadovoljstvo opet tiodrezati muda." Ta provokacija trebala mi je olakšati mržnju, ali nije bilo tako, premda sam jazauzvrat viknuo: "Nećeš otići dalje od blata na dnu rijeke, stari prijatelju. Nazvat ću Rasferprvog soma kojeg budem ispekao na ražnju." Bio je prvi zarobljenik koji je podignut na vrata.Tri čovjeka navrh zida vukli su ga užadima dok su četvorica gurala s tla. Držali su ga tako dokse jedan pukovnijski oružar penjao ljestvama držeći u ruci kameni čekić. Rasfer se nije višešalio kad je prvi od velikih bakrenih čavala prodro u meso i kost velikih žuljevitih nogu.Rikne, opsuje i zgrči se u stisku ljudi koji su ga pridržavali, a gomila zapljeska i nasmija seizvikujući riječi podstreka. Tek kad su čavli zabijeni i oružar sišao kako bi se divio ishodusvoga rada, pokazali su se očiti nedostatci tog novog oblika kazne. Rasfer je zavijao i stenjaoobješen naglavačke, dok mu je krv polako tekla niz noge. Opušteni trbuh visio je naopačke iveliko dlakavo spolovilo lupkalo je o pupak. Dok se krivio i bacakao, čavli su polako iskidalimeso između prstiju i Rasfer se stropoštao na tlo bacakajući se kao riba izvučena na suho.Gledateljima se dopao prizor i nasmijali su se i zapljeskali. Tada su krvnici opet podignuliRasfera i oružar se opet popeo na ljestve da bi zabio druge čavle. Kako bi čvršće prikovaoRasfera i spriječio ga da se bacaka, Tanus je zapovijedio da mu se za vrata prikuju i ruke.Ovaj je put ishod bio drukčiji. Rasfer je ostao visiti naglavačke raširenih udova poputčudovišne morske zvijezde. Nije više urlao jer je težina utrobe pritiskala pluća. Napinjao se dadiše i nije imao daha za vikanje. Jedan po jedan, drugi su osuđenici podignuti na vrata iprikovani dok je gomila zviždala i pljeskala. Samo Basti Okrutni nije ispustio ni jauka i to jeizazvalo neko određeno nezadovoljstvo. Kako je vrijeme prolazilo, vrućina je rasla, a sunce jei dalje udaralo na raspete. U podne su kažnjenici tako malaksali od bola, žeđi i gubitka krvi dasu nepomično i tiho visili kao polutke mesa obješene o mesarske kuke. Gledatelji su se počelidosađivati i razilaziti. Neki razbojnici izdržali su duže od drugih. Basti je nastavio disati cijelidan, ali kad je sunce zašlo, zadrhta i ostade nepomičan. Rasfer je bio najizdržljiviji. Nastavioje živjeti dugo nakon Bastijeve smrti. Crveno okrvavljeno lice bilo je dvostruko veće odnormalnog. Jezik je virio između usana kao kriška jetre. Svako malo zastenjao bi i otvorio oči,a ja sam se svaki put osjećao kao da dijelim njegovu patnju. Moja mržnja prema njemu bila jenestala i bio sam obuzet istim sažaljenjem koje bih bio ćutio za svaku mučenu životinju.Gomila se razišla i bio sam sam na opustjeloj tribini. Tanus, koji nije pokušavao sakritigađenje za brutalnu dužnost koju mu je nametnula kraljeva zapovijed, ostao je na svomemjestu do zalaska. Potom je mjesto prepustio jednom kapetanu i vratio se u grad prepuštajućinama zadaću da nastavimo bdijenje. Bilo je tek desetak stražara u podnožju vrata: ja sam biona tribini, a nekoliko je prosjaka ležalo poput svežanja podno zida. Baklje s obiju strana vrataplamtjele su na noćnom povjetarcu koji je stizao s rijeke i bacale su čudno svjetlo na jezovitprizor. Rasfer je opet zastenjao i ja više nisam izdržao. Uzeo sam mješinu piva iz svoje košarei sišao sam popričati s kapetanom. Poznavali smo se od vremena pustolovine u pustinji:nasmijao se i odmahnuo glavom kad je čuo moju molbu. "Odveć si meka srca, Taita. Taj gadje gotov i nema svrhe brinuti se", reče mi. "Ali, nakratko ću se praviti da gledam na drugustranu. Požuri." Odoh do vrata. Rasferova glava bila je u visini moje. Tiho ga oslovih i onotvori oči. Nisam mogao znati hoće li me razumjeti ili ne, ali prošaptah: "Donio sam ti malopiva da ovlažiš jezik." Ispusti guturalni jecaj. Gledao me. Ako je još bio u stanju osjetiti nešto,žed je za njega morala biti paklena muka. Izlio sam mu na jezik nekoliko kapi piva i pripazioda mu ne oteče u nos. Uzalud je pokušao gutati. Bilo bi to nemoguće i da je bio snažniji.

Tekućina mu poteče u uglove usta i na obraze i završi u kosi skorenoj od izmeta. Zatvorio jeoči. Bio je to trenutak koji sam čekao. Izvukao sam bodež iz nabora šala. Stavio sam vrh izauha i naglim pokretom zario ga do drška. Iskrivi leđa u posljednjem grču, zatim se prepustismrti. Izvukao sam oštricu. Bilo je malo krvi. Sakrih ga u šal i udaljih se. "Neka te rajskisnovi prate tijekom noći, Taita", dovikne mi kapetan straže, ali ja sam bio bez glasa i nisamodgovorio. Nisam nikad ni pomislio da ću plakati za Rasferom. A možda i nisam. Možda samplakao samo za sebe. Po zapovijedi faraona, povratak u Elefantinu isprva je odgođen zamjesec dana. Vladar je trebao smjestiti novo blago i bio je veoma euforičan. Otkad sam gapoznavao, nisam ga nikad vidio tako sretnog i bio sam zadovoljan zbog njega. Već samosjećao iskrenu naklonost za starog. Mnogo puta ostajao sam do duboko u noć s njime ipisarima provjeravajući račune kraljevske riznice, koji su sada bili vrlo obećavajući. Drugepute faraon bi me pozvao kako bi se savjetovao o izmjenama u zagrobnom hramu ikraljevskoj grobnici, koje si je sada doista mogao priuštiti. Računao sam da će barem polovicanedavno otkrivenog blaga završiti u grobnici s njim. Izabrao je sve najljepše Intefove draguljei poslao gotovo petnaest takhova poluga zlatarima svog hrama kako bi ih pretvorili uzagrobnu opravu. Svejedno je nalazio vremena da pozove Tanusa i upita ga za savjet u vojnimpitanjima: sad ga je držao jednim od najvažnijih vojskovođa svoje vojske. Bio sam nazočanna nekoliko tih susreta. Opasnost koju je predstavljao lažni faraon Donjeg Egipta i dalje jeprijetila i mučila nas. Tanus je uživao naklonost kralja i stoga ga je uspio uvjeriti da odvojimali dio Intefova blaga za izgradnju pet novih flota ratnih brodova i za nabavku novog oružjai sandala za sve postrojbe svog tjelesnog zdruga, iako ga nije mogao uvjeriti da isplatizaostale plaće. Mnoge postrojbe nisu bile plaćene posljednjih šest mjeseci. Moral vojskepoboljšao se zahvaljujući tim doznakama, a svi vojnici znali su čija je to zasluga. Rikali supoput lavova i pozdravljali podignutom pesti svaki put kad bi Tanus izvršio smotru njihovihpostrojbi. Mnogo puta kad bi Tanus bio pozvan kod kralja, moja bi gospodarica našla povodda bude nazočna. Premda je u tim prigodama imala toliko razbora da se drži u pozadini, ona iTanus razmjenjivali su takve poglede da me bilo strah da ne upale lažnu faraonovu bradu. Nasreću, činilo se da nitko osim mene ne primjećuje te strastvene poruke. Svaki put kad je mojagospodarica znala da ću sresti Tanusa privatno, povjeravala mi je duge vatrene poruke zanjega. Na povratku sam donosio isto tako plameni odgovor. Na sreću, te poruke ponavljale suse pa me nije koštalo truda naučiti ih napamet. Lostris se nikad nije umorila nagovarati me danađem izgovor koji bi joj omogućio da se opet nade nasamo s Tanusom. Priznajem: bio samzabrinut za svoju kožu i za sigurnost svoje gospodarice i djeteta, tako da se nisam svomsvojom domišljatošću trudio zadovoljiti njezin zahtjev. Kad sam jednom pokušao prenijetiTanusu poziv na sastanak s mojom gospodaricom, uzdahnuo je i odbio, premda je potvrdiosvoju ljubav za nju;. "Zgoda u grobnici u Trasu bila je ludost, Taita. Nisam lžaniokompromitirati Lostrisinu čast i da nije bilo khamsina, nbi n&ad došlo do toga. Ne smijemose više izlagati takvoj opasnosti. Reci joj da je volim više od života, reci joj da će doći naševrijeme jer su nam tako obećali Ammon-Raovi labirinti. Reci joj da ću čekati cijeli svojživot." Kad je dobila poruku, moja gospodarica zatopta nogama i izjavi da je njezin ljubljeniblesav i da ne osjeća ništa za nju. Razbila je pehar i dvije zdjele od obojena stakla, bacila urijeku zrcalo u okviru od dragulja koje joj je kralj darovao i na koncu se bacila na krevet iplakala sve do večere. Osim vojnih dužnosti, koje su uključivale nadgledanje radova naizgradnji nove flote, tih je dana Tanus bio zauzet reorganizacijom posjeda koji su konačno bilivraćeni u njegovo vlasništvo. Savjetovao se sa mnom gotovo svaki dan. Kako je bilopredvidljivo, Svrake posjede nisu pljačkali otkad su pripadali plemenitom Intefu pa su stogabili procvali i u dobrom stanju. Tanus je zato preko noći postao jedan od najbogatijih ljudiGornjeg Egipta. Koliko sam god činio sve moguće da ga razuvjerim, trošio je veliki dio svogosobnog imetka kako bi platio zaostatke svojim ljudima i opremio ih. Naravno, Plavi su gavoljeli još više zbog te njegove darežljivosti. Tanus je poslao svoje zapovjednike, Kratasa,

Remrema i Astesa, da okupe invalidne i slijepe veterane riječnih ratova koji su preživljavaliprosjačeći po ulicama Tebe. Smjestio ih je u jednu veliku ladanjsku vilu koja je bila dionjegova nasljedstva i premda bi se oni bili zadovoljili kašom i ostatcima, hranio ih je mesom,pogačama i pivom. Obični vojnici klicali su mu po ulicama i podizali pehare u njegovozdravlje u krčmama. Kad sam joj rekao o Tanusovoj rastrošnosti, moja gospodarica odlučilaje oponašati ga i potrošila je stotine debena zlata koje sam ja zaradio kako bi kupila i opremilatucet građevina koje je pretvorila u bolnice i ubožnice za tebanske siromahe. Ja sam već bionamijenio to zlato za jedno ulaganje na tržištu žitarica, ali koliko sam god lomio ruke ipreklinjao je, nisam je uspio pokolebati. Naravno, strpljivi rob Taita se brinuo osvakodnevnom upravljanju posljednjom ludosti svoje gospodarice, iako je ona svaki danposjećivala te ustanove. Stoga je postalo moguće za sve neradnike i pijance gradova blizanacapriskrbiti si besplatni objed i krevet. Kao da to nije bilo dovoljno, moglo se dogoditi da imzdjelicu juhe serviraju prelijepe ruke moje gospodarice te da njihove boleštine i probavnesmetnje liječi jedan od najpoznatijih liječnika našeg Egipta. Na sreću, uspio sam pronaćinezaposlene mlade pisare i svećenike dobre duše koji su voljeli ljudska bića više no bogove inovce. Moja gospodarica uzela ih je u svoju službu i ja sam ih noću vodio po najsiromašnijimuličicama i četvrtima grada. Svaki put skupljali smo lutajuću siročad. Bili su gnusno stadomalih divljaka s glistama i rijetki su nas svojevoljno slijedili. Morali smo ih ganjati i hvatatikao da su divlje mačke i ja sam dobivao ugrize i ogrebotine kad sam ih prao i brijao im kosu,tako punu nametnika da je bilo nemoguće počešljati ih. Smještali smo ih zatim u novasirotišta moje gospodarice, gdje su svećenici preuzimali dužnost da ih pripitome, dok su sepisari brinuli o njihovu odgoju. Mnogi mali gosti bježali su nakon nekoliko dana i vraćali seživotu na ulici. Neki su ipak ostajali u sirotištu, a njihova polagana preobrazba u ljudska bićaveselila je moju gospodaricu, a i meni je pružala zadovoljstva koja nisam držao mogućim.Uzalud sam prosvjedovao zbog načina na koji je moja gospodarica rasipala naše bogatstvo ibio sam siguran, završim li u grobu prije očekivanog, da će krivnja biti u cijelosti na dvojemladih idiota koje sam uzeo u zaštitu i koji uz svu zahvalnost nisu marili za moje pametnesavjete. Izlišno je dodati da su mojoj gospodarici, a ne meni, udovice i invalidi upućivaliblagoslove i kitice samoniklog cvijeća, jeftine ogrlice i komade papirusa s loše ispisanimulomcima iz Knjige mrtvih. Kad je moja gospodarica lutala ulicama, ljudi su joj predstavljalidjecu kako bi ih blagoslovila i dodirivali joj rub halje kao da se radi o talismanu. Lostris jeljubila prljavu djecu, premda sam je upozoravao da bi time mogla dovesti u opasnost svojezdravlje, i dijelila je bakrene obruče dangubama jednakim rasipništvom kojim stablo odbacujelišće u jesen. "Ovo je moj grad", reče mi jednom. "Volim ga i volim sve one koji u njemužive. Oh, Taita, ne želim se vratiti u Elefantinu. Mrzim pomisao da ću napustiti svoju lijepuTebu." "Mrska ti je pomisao da napustiš grad?", upitah. "Ili određenog momka, grubuvojničinu koja ovdje živi?" Ona me lagano pljusne. "Za tebe ništa nije sveto, ni najčišća inajiskrenija ljubav? Unatoč tvojim papirusima i tvom uzvišenom izražavanju nisi drugo do libarbarin." Dani su brzo prolazili. Jedno jutro pogledah na svoj kalendar i ustanovili da jeprošlo više od dva mjeseca otkad se plemenita Lostris vratila u faraonovu ložnicu. Premda jošnije bilo vidljiva traga njezinog stanja, bilo je vrijeme da kralju dam veliku vijest o skoromočinstvu. Kad sam svojoj gospodarici rekao što kanim učiniti, zabrinula se za samo jednustvar. Natjerala me da obećam da ću prije no što izvijestim kralja, reći Tanusu da je on stvarniotac djeteta. Tog popodneva izišao sam da izvršim misiju. Našao sam Tanusa ubrodogradilištu na zapadnoj obali rijeke, gdje je proklinjao radnike i prijetio im da će ih bacitikrokodilima za objed. Kad me ugledao, zaboravio je srdžbu i pozvao me da se ukrcam nabrod koji su ujutro porinuli. Pokazao mi je ponosno novu crpku koja je trebala služiti zaisisavanje vode iz broda ukoliko bi bio oštećen u bitci. Činilo se da je zaboravio da sam japrojektirao spravu i morao sam ga pristojno podsjetiti na to. "Uskoro ćeš zatražiti da ti plaćamtvoje ideje, stari lupežu. Gramziv si kao sirijski trgovac." Pljesne me po ramenima i povede

me na kraj palube gdje nas nitko od mornara nije mogao čuti. Utiša glas. "Kako je tvojagospodarica? Noćas sam je sanjao. Reci mi, je li dobro? I kako je njezina siročad? Ima takodarežljivu dušu, i tako je lijepa! Cijela je Teba obožava. Čujem kako spominju njezino imekamo god pođem i svaki put osjetim probadanje u grudima." "Uskoro ćeš imati još nekogakoga ćeš voljeti", rekoh mu, a Tanus me zapanjeno pogleda otvorenih ustiju. "One noći ugrobnici u Trasu nije samo khamsin pogodio cilj." Stisne mi ruku tako jako da mi se oduzeodah. "Što znači ova zagonetka? Govori jasno ili ću te baciti u rijeku. Što želiš reći, starilupežu? Ne igraj se riječima." "Plemenita Lostris nosi tvoje dijete. Poslala me da ti to kažemkako bi ti prvi to doznao, čak prije kralja", odgovorih. "Sad me pusti ili ćeš me obogaljiti."Tanus me tako naglo pustio da sam skoro pao u vodu. "Moj sin! Moj sin!", vikne. Bilo jeiznenađujuće što su oboje odmah pomislili da će biti muško. "Čudo! Horusov dar." U tomtrenutku Tanus je izgledao kao da je siguran da ni jedan drugi čovjek u cijeloj povijesti nijenapravio sina. "Moj sin!" Odmahne smeteno glavom, smijući se poput idiota. "Moja žena imoj sin! Moram odmah otići k njima." Krene silaziti s broda pa sam morao potrčati da gazadržim. Uporabio sam sve svoje sposobnosti uvjeravanja i uspio sam ga spriječiti da otrči upalaču i upadne u kraljevski harem. Na koncu sam ga odveo u najbližu krčmu da nazdravimodjetetu. Na sreću, tamo je već bila skupina Plavih u slobodnom izlasku. Platio sam svimanajbolje vino i ostavio ih. U krčmi je bilo i ljudi iz drugih pukovnija, stoga je bilo vjerojatnoda će kasnije izbiti tučnjava, jer Tanus je bio uzbuđen, a Plavima nije nikad trebao velikipoticaj da bi se potukli. Otišao sam odmah u palaču i faraon je bio sretan što me vidi. "Bašsam te htio pozvati, Taita. Mislim da smo bili preškrti glede vrata moga hrama. Hoću da buduveličanstvenija..." "Faraone", uzviknuh. "Veliki i božanski Egipte! Nosim ti prekrasne vijesti.Boginja Izis održala je obećanje. Tvoja će dinastija biti vječna. Proročanstvo Ammon-Raovihlabirinta na putu je ispunjenja. Mjesec moje gospodarice izgažen je kopitima moćnog bikaEgipta! Plemenita Lostris nosi tvoje dijete!" Barem jednom faraon je zaboravio planove zapogreb i izgradnju hrama: poput Tanusa, odmah mu je palo na um da trkom ode k njoj. Prošlismo hitro palačom u pratnji grupice aristokrata i velikodostojnika uskomešanih poputnabujala Nila. Moja gospodarica čekala je u vrtu harema. S prirodnom ženskom lukavošću,dobro je odabrala scenu kako bi istaknula svoju ljepotu. Sjedila je na klupi usred procvalihgredica s velikom rijekom iza sebe. Na trenutak sam pomislio da će se kralj baciti na koljenapred nju, ali ni izgledna besmrtnost nije bila dovoljna da do te mjere zaboravi dostojanstvo.Ipak ju je obasuo komplimentima i čestitkama te se raspitao o njezinu zdravlju, ne skidajućipogled s Lostrisina trbuha iz kojeg je za neko vrijeme trebalo izići čudo. Na koncu upita:"Draga moja, nedostaje li nešto tvojoj sreći? Mogu li ti nekako ugoditi u ovom takoodgovornom trenutku tvoga života?" Još jednom osjetih veliko divljenje za svojugospodaricu. Posjedovala je spremnost dostojnu velikog vojskovođe ili trgovca žitom."Veličanstvo, ja sam rođena u Tebi i ne mogu biti uistinu sretna na nekom drugom mjestu uEgiptu. Preklinjem te da me shvatiš i da dopustiš da se tvoj sin rodi ovdje. Molim te, ne tjerajme da se vratim u Elefantinu." Ja sam suzdržao dah. Sjedište dvora bilo je državno pitanje.Premještaj iz jednog grada u drugi bila je odluka koja je utjecala na život tisuća podanika inije mogla biti donesena na osnovi hira mlade žene koja još nije imala šesnaest godina.Faraon je izgledao zbunjen zahtjevom i počeškao si je umjetnu bradu. "Želiš živjeti u Tebi?Onda dobro: dvor će preseliti u Tebu!" Okrenuo se prema meni. "Taita, projektiraj novupalaču." Zatim je opet pogledao moju gospodaricu. "Izgradit ćemo je na zapadnoj obali, dragamoja?" I pokaza drugu obalu rijeke. "Da, na zapadnoj je obali svježije", reče mojagospodarica. "Tamo ću biti jako sretna." "Na zapadnoj obali, Taita. Ne štedi. Palača mora bitidostojna faraonovog sina, čije će ime biti Memnon, Vladar Zore. Zvat ćemo je Memnonovapalača." I tako mi je krajnjom lakoćom moja gospodarica uvalila gomilu posla i priviknulakralja na prve od mnogih zahtjeva koji bi bili uslijedili u ime djeteta koje se imalo roditi. Odtog časa faraon joj nije više ništa odbio: počasne titule za one koji su uživali njezinu naklonost

i simpatiju, milodare za njezine štićenike, rijetka i egzotična jela donesena za nju iznajudaljenijih kutaka carstva. Vjerujem da se Lostris zabavljala kao razmažena djevojčicastavljajući na kušnju granice svoje nove moći nad kraljem. Iako sam joj pričao o njemu, nijenikad vidjela snijeg pa je zatražila da joj ga donesu malo kako bi si osvježila čelo na vrućinidoline Nila. Faraon je odmah zapovijedio da se održe atletske igre u kojima je odabrano stonajbržih trkača Gornjeg Egipta koji su poslani u Siriju kako bi mojoj gospodarici donijelisnijeg u specijalnoj škrinji koju sam projektirao i koja je trebala spriječiti da se otopi.Vjerojatno se radilo o jedinom hiru koji nije bio zadovoljen. S dalekih planina stiglo nam jesamo malo vode na dnu škrinje. U svemu ostalome bila je uvijek zadovoljena. Jednom jeprigodom bila nazočna dok je Tanus podnosio kralju izvještaj o borbenom rasporeduegipatske flote. Moja gospodarica stajala je mirno u pozadini dok Tanus nije završio ioprostio se. Zatim je komentirala: "Čula sam da je plemeniti Tanus naš najbolji vojskovođa.Ne misliš li da bi moglo biti uputno, božanski mužu, promaknuti ga u Velikog Lava Egipta ipovjeriti mu zapovjedništvo sjevernih snaga?" Još jednom njezina mi je bezočnost oduzeladah, ali faraon je kimnuo glavom zamišljena izraza lica. "I ja sam to pomislio, draga moja,iako je još vrlo mlad za vrhovno zapovjedništvo." Sutradan je Tanus pozvan kod kralja i bioimenovan Velikim Lavom Egipta i zapovjednikom sjevernog krila vojske. Njegov stariprethodnik maknut je u stranu, s izdašnom mirovinom i počasnim dužnostima u kraljevskojkući. Sad je Tanus imao pod svojim zapovjedništvom tri stotine brodova i gotovo tridesettisućajudi Zahvaljujući promaknuću bio je četvrti čovjek vojne hijerathijli iznad njega bili susamo Nembet i još par slaboumnih staraca. "Plemeniti Tanus jako je ponosan", reče miLostris kao da to ne znam. "Kažeš li mu da sam pridonijela njegovu promaknuću, prodat ću teprvom sirijskom trgovcu", zaprijeti. U međuvremenu njezin je trbuh pomalo rastao. Unatočsvemu što sam imao za napraviti, morao sam svakodnevno o tom napredovanju izvještavati nesamo dvor već i glavni stožer zapovjedništva Sjevera. Počeo sam radove na izgradnjiMemnonove palače pet tjedana nakon što mi je faraon dao zapovijed. To sam vrijeme potrošioda nacrtam konačni projekt. Moja gospodarica i kralj izjavili su da nadilazi njihovaočekivanja i da će biti daleko najljepša građevina u Egiptu. Na dan početka radova jedan brodkoji je probio blokadu plativši prolaz kroz flotu Crvenog Pretendenta pristao je u Tebi stovarom cedra pristiglog iz Bvblosa. Zapovjednik je bio moj stari prijatelj i donio mi jezanimljive vijesti. Prvo mi je rekao da je plemeniti Intef viđen u sirijskom gradu Gazi. Kakose činilo, putovao je u velikom stilu, s brojnom pratnjom tjelesnih stražara, i išao je premaistoku. Stoga je vjerojatno uspio preći Sinajsku pustinju, ili je možda našao brod kojim jeisplovio iz ušća Nila i potom otplovio na istok duž obale velikoga mora. Zapovjednik mi jeprenio i druge stvari, koje su mi se u tom času činile beznačajnima, ali koje bi bile promijenilesudbinu Egipta i svih nas koji smo živjeli duž rijeke. Kako se činilo, novo ratoborno plemestiglo je iz neke nepoznate zemlje istočno od Sirije, pregazivši sve što je našlo na svome putu.Nitko nije znao mnogo o tom ratničkom narodu, ali činilo se da primjenjuje novi, dotadneviđeni oblik ratovanja. Bili su u stanju u kratko vrijeme preći velike udaljenosti i nijednavojska nije im se mogla oduprijeti. Uvijek je bilo neprovjerenih glasina o novimneprijateljima koji su se spremali napasti Egipat i čuo sam ih na desetine. Stoga im ni ovaj putnisam pridao veću važnost. Samo zato što je zapovjednik bio povjerljiv izvor, njegovu sampriču prenio Tanusu prvi put kad smo se opet sreli. "Nitko se ne može suprotstaviti timtajanstvenim neprijateljima?", uzvrati on sa smiješkom. "Volio bih ih vidjeti na djelu protivmojih ljudi: pokazao bih im ja što uistinu znači riječ nepobjediv. Kako si rekao da se zovu timoćni ratnici brzi poput vjetra?" "Čini se da ih zovu Kraljevima Pastirima", odgovorih."Hiksi." Ime mi ne bi bilo s toliko lakoće prešlo usne da sam znao što će značiti za naš svijet."Pastiri, ha? Dobro, moji lupeži neće biti stado koje će lako pripitomiti." Tanus nije višemislio na njih. Mnogo su ga više zanimale vijesti o plemenitom Intefu. "Kad bismo sasigurnošću mogli znati gdje se nalazi, poslao bih postrojbu da ga uhiti i dovede amo da

odgovara pred licem pravde. Svaki put kad posjetim posjede koji su pripadali mojoj obitelji,osjetim duh svoga oca uza se. Znam da neću imati mira dok ga ne osvetim." "Volio bih da jestvar tako jednostavna." Odmahnuh glavom. "Intef je lukav poput pustinjske lisice. Nevjerujem da ćemo ga opet vidjeti u Egiptu." Dok sam izgovarao te riječi, bogovi tame sigurnosu mi se smijali. Kako je trudnoća moje gospodarice napredovala, mogao sam tražiti daograniči svoje aktivnosti. Zabranio sam joj da posjećuje bolnice i sirotišta iz straha da nezarazi sebe i dijete nametnicima i bolestima siromašnih. U najtoplijim satima dana tjerao samje da se odmara pod sjenicom koju sam sagradio za velikog vezira u vodenom vrtu. Kad biLostris prosvjedovala zbog dosade koju je izazivala prisilna neaktivnost, faraon bi joj poslaosvoje glazbenike da je • razonode, a ja bih napustio radove na Memnonovoj palači kako bihjoj pravio društvo, pričao priče i legende i raspravljao s njom o posljednjim Tanusovimpothvatima. Odredio sam joj strogu dijetu i nisam joj dopuštao da pije vino i pivo, dao sam dajoj svaki dan kraljevski vrtlari donose svježe voće i povrće, a kad sam joj posluživao meso,skidao sam masnoću koja bi bila učinila dijete tromim. Pripremao sam osobna njezino jelo ikad bih je noću otpratio u njezine odaje, dao bih jojj' da popije ukuhak od bilja i sokove kojisu trebali ojačati dije&e. H Naravno, kad bi najavila da želi kuhanu jetricu i bubrege gazele,ili salatu od ševinih jezika, ili pečenje od prsa droplje, kralj bi poslao sto lovaca u pustinju dajoj pribave što želi. Suzdržavao sam se da Tanusu prenesem čudne želje svoje gospodarice jersam se plašio da će, umjesto da nastavi rat protiv lažnog faraona, sjeverna vojska biti poslanau pustinju u lov na gazele, droplje i ševe. Približavanjem poroda, noću sam ostajao budanstrepeći. Faraonu sam obećao princa, ali nije očekivao da nasljednik stigne tako brzo. I bog jebio u stanju izbrojiti dane protekle od početka Ozirisovih svetkovina. Nisam mogao napravitiništa bude li se umjesto princa rodila princeza, ali barem sam mogao pripremiti faraona naranije rođenje. Vladar se sada jako zanimao za probleme trudnoće i poroda, toliko da jenakratko zaboravio opsjednutost hramovima i grobnicama. Morao sam mu gotovo svaki danponoviti da uski bokovi plemenite Lostris neće biti prepreka za normalan porod i da ćenjezina mladost pogodovati povoljnom ishodu. Iskoristio sam priliku da ga upoznam sazanimljivom, ali slabo znanom činjenicom: mnogi veliki atleti, ratnici i mudraci u povijestidošli su na svijet prijevremeno. "Vjerujem, veličanstvo, da je to slično slučaju lijenog čovjekakoji predugo leži u krevetu i uzalud troši energiju, dok veliki ljudi rano ustaju. Primijetio samda si ti, božanski faraone, uvijek budan prije izlaska sunca. Ne bi me začudilo doznam li da sirođen prije vremena." Znao sam da to nije istina, ali mi, naravno, nije mogao proturječiti."Bila bi jako povoljna okolnost kad bi princ oponašao svoga roditelja i ranije izišao iz majčinatrbuha." Ponadah se da nisam pretjerao, ali kralj je izgledao uvjeren mojom rječitošću. Nakoncu je malac dobrostivo surađivao jer je kasnio oko dva tjedna, a ja se nisam trudiopožurivati ga. Rok je bio tako blizu onom normalnom da nitko nije mogao ogovarati, a faraonje dao blagoslov prijevremenog rođenja koje je sada smatrao jako poželjnim. Nisam bioiznenađen kad su mojoj gospodarici počeli trudovi u najnezgodnije vrijeme. Tijekom trećegnoćnog bdijenja njezin je vodenjak puknuo. Naravno, po običaju mi nije olakšala stvari. Kakobilo, to mi je pružilo izliku da izbjegnem usluge babice jer nisam imao nimalo povjerenja u teguje dugih krvavih noktiju. Plemenita Lostris bila je uobičajeno brza i elegantna. Imao samtek toliko vremena da se probudim, operem ruke vrućim vinom i blagoslovim instrumente naplamenu svjetiljke prije no što mi je veselo rekla: "Bolje da još jednom pogledaš, Taita.Mislim da se nešto događa." Udovoljio sam joj, premda sam znao da još nije vrijeme. Bio mije dovoljan površni pogled; gromoglasno pozvah njezine robinje. "Požurite, dangube!Pozovite kraljevske supruge." "Koje?" Prva sluškinja koja je odgovorila na moj poziv ušla jeu sobu polugola i ošamućena od sna. "Sve, ako je moguće." Ni jedan princ nije mogaonaslijediti dvostruku krunu ako njegovo rođenje nije imalo svjedoke i ako formalno nije biloobzanjeno da pri porodu nije došlo do zamjene. Dvorske gospe počele su pristizati baš dok sedijete rađalo. Nakon tko zna kojeg truda pojavilo se tjeme glave. Bilo me strah da nema

možda zlatožutih uvojaka, međutim ugledah gustu i tamnu kosu poput one riječnih vidri. Tekmnogo kasnije boja se promijenila i u crnim pramenovima, kad bi ih obasjalo sunce, pojavilibi se crveni odsjaji nalik granatnim ocjepcima. "Guraj!", viknuh svojoj gospodarici. "Gurajsvom snagom!" Spremno je poslušala. Kosti zdjelice još nisu bile ukrućene godinama ipropustile su maloga: put je bio dobro podmazan. Novorođenče me iznenadi, izleti poputkamena izbačenog iz praćke i zamalo mi ne pobjegne iz ruku. Prije no što sam ga uspio čvrstouhvatiti, moja se gospodarica pridigne na laktove. Kosa joj je bila slijepljena od znoja, a izrazlica zabrinut i očajan. "Je li muško? Daj, reci! Reci!" Dvorske gospe koje su se nagurale okopostelje bile su svjedokinje prvog čina koji je dijete izvršilo po dolasku na naš svijet. Iz penisadugog kao moj mali prst princ Memnon, prvi toga imena, ispusti brizak koji gotovo dodirnestrop. Ja sam bio na putanji i smoči me do kože. "Je li muško?", opet vikne moja gospodarica.Odgovori joj tucet glasova. • "Muško! Živio Memnon, prijestolonasljednik Egipta!" Nisammogao prozboriti. Oči su me pekle ne samo od onog štrcaja kraljevske mokraće, već i od suzaradosnica i olakšanja, dok je malac počeo ljutito i prepotentno kričati. Mahao je ručicama inožicama tako žustro da mi umalo opet nije pobjegao iz ruku. Kad mi se pogled razbistrio,uspio sam promotriti vitko i krepko tjelešce i malu ponosnu glavu crne kose. Bilo bi mi teškoreći koliko sam žena porodio, ali u mome iskustvu nije bilo ničega što bi me bilo pripremiloza ovo. Sva ljubav i privrženost za koju sam bio sposoban iskristalizirali su se i počelo jenešto što je bilo predodređeno da potraje cijeli život i što će postajati sve jače kako budu daniprotjecali. Znao sam da je moj život došao do nove prekretnice i da će sve biti drukčije. Doksam rezao pupkovinu i prao maka, bio sam prožet osjećajem vjerskog strahopoštovanja kojenikad nisam oćutio ni u jednom od hramova posvećenih nebrojenim egipatskim božanstvima.Moje oči i moja duša radovali su se pogledu na to savršeno tjelešce crvena i nabrana lica ukoje su znameni odlučnosti i hrabrosti bili utisnuti jasno kao u lice stvarnoga oca. Stavio samga na njedra majci i kad se priljubio za bradavicu kao leopard koji skače na grlo gazele, mojame gospodarica pogledala. Nisam uspijevao izgovoriti ni riječi, ali nisu postojale riječi kojesu mogle izraziti naše sudioništvo. Oboje smo znali: počelo je nešto divno što u tom trenutkunitko od nas nije jasno mogao dokučiti. Ostavio sam je sa sinom i otišao obavijestiti kralja.Nisam žurio: znao sam da je vijest već stigla do njega. Dvorske gospe dakako nisu bilečuvene po svojoj suzdržljivosti i u tom je trenutku najvjerojatnije faraon već bio krenuo putharema. Zastao sam u vodenom vrtu prepustivši se nestvarnom osjećaju. Pucala je zora i bogSunca, Ammon-Ra, pokazivao je rub svog plamenog diska nad brežuljcima na istoku. Uputihmu molitvu zahvalnosti. Dok sam stajao tamo očiju uprtih u nebo, jato golubova iz palačeproleti nad vrtom. Sunčevi zraci prekrili su njihova krila i obasjali ih poput dragulja. Zatimugledah crnu točkicu, visoko iznad jata, i unatoč udaljenosti odmah je prepoznah. Bio je todivlji pustinjski sokol. Savio je krila i obrušio se. Izabrao je goluba na čelu jata i njegovo jeponiranje bilo nepogrešivo i neumitno. Pogodio je plijen ubivši ga u zraku u vrtlogu perjanalik zapuhu blijedoga dima. Sokoli uvijek zgrabe žrtvu i strmoglavo se spuste na tlo stišćućije pandžama. Ali sada nije bilo tako. Sokol je ubio goluba, raširio pandže i ispustio ga. Lešinaje poletjela prema tlu dok je prodorni klikćući sokol kružio nad mojom glavom. Napravio jetri kruga i triput ispustio taj ratoborni kliktaj. Tri je jedan od najmoćnijih magičnih brojeva. Iztoga sam zaključio da se ne radi o prirodnom događaj. Sokol je bio glasnik ili je možda biosam bog Horus u svome drugom obličju. Malo tijelo pade pred moje noge i kapi tople krvipoškrope mi sandale. Znao sam da je to zalog boga, znak zaštite koji je udijelio novorođenomprincu. I shvatio sam da je to zapovijed meni. Bog ga je povjeravao mojoj brizi. Pokupio sammrtvog goluba i dignuo ga prema nebu. "Radosno prihvaćam zadaću koju si mi povjerio,veliki Horuse, i bit ću mu odan do kraja svoga života." Sokol se opet oglasi zadnjim prodornikliktajem, zatim skrene i brzim udarcima krila poleti nad vode Nila pa nestane u pustinji kakobi se vratio na zapadna rajska polja gdje žive bogovi. Iščupah jedno pero iz golubova krila.Poslije sam ga stavio pod prinčev krevetac kako bi mu donijelo sreću. Faraonova radost i

ponos zbog nasljednika nisu imali granica. Proglasio je slavlje u njegovu čast i cijelu jednunoć žitelji Gornjeg Egipta pjevali su i plesali po ulicama te se dosita pogostili mesom i vinomkoje je ponudio vladar, blagoslivljajući princa Memnona pri svakoj zdravici. Činjenica da jesin moje gospodarice, koju su svi voljeli, učinila je njegovo rođenje još radosnijom okolnosti.Lostris je bila tako mlada i puna života da se već nakon nekoliko dana mogla pojaviti nadvoru sa sinom na grudima. Sjedeći na manjem prijestolju pored kraljevog, bila je divanmajčinski lik. Kad je, otvorivši halju, otkrila nabrekle grudi i pred svima podojila maloga,pljesak je bio tako zaglušan da je lecnuo Memnona koji je ispljunuo bradavicu i gnjevnofrknuo crven u licu. Cijela se nacija zaljubila u njega. "Lav je", svi su govorili. "U njegovusrcu kuca krv kraljeva i ratnika." Kad se princ smirio i nastavio sisati, faraon ustade kako binam se obratio. "Priznajem ovo dijete za svoga sina, izravnog potomka moga roda i mognasljednika. Prvorodenac je i bit će faraon nakon mene. Preporučam princa Memnona svimavama, plemićima i svim podanicima." Klicanje je potrajalo, nitko nije htio prvi prekinuti izstraha da ne dovede u pitanje svoju odanost. Ja sam u međuvremenu stajao s drugim slugamai robovima kraljevske kuće u jednom od hodnika koji je završavao u dvorani. Ispružio samvrat i uočio visoki lik plemenitog Tanusa, koji je stajao u trećem redu ispod prijestolja sNembetom i drugim vojnim zapovjednicima. Premda je pljeskao kao svi, čitao sam nanjegovu ozarenom licu izraz koji se uzalud trudio prikriti. Njegov sin bio je službeno sindrugoga i nije to mogao spriječiti. Čak i ja, koji sam ga poznavao i tako dobro shvaćao,mogao sam samo zamisliti njegovu patnju. Napokon kralj zapovijedi svima da utihnu kako bimogao nastaviti. "Preporučam vam i prinčevu majku, plemenitu Lostris. Svi znamo da sadasjedi bliže mome prijestolju. Od danas je uzdižem na položaj glavne faraonove supruge. Oddanas će biti znana kao kraljica Lostris i imat će prvenstvo pred svima, odmah za kraljem iprincom nasljednikom. Povrh toga, dok princ ne postane punoljetan, kraljica Lostris bit ćenamjesnica i kad ja više ne budem u stanju to činiti, vodit će naciju umjesto mene." Nevjerujem da je u cijelom Gornjem Egiptu postojao netko tko nije volio moju gospodaricu,izuzev možda nekih kraljevskih supruga koje nisu bile u stanju donijeti na svijet muškognasljednika i koje je ona sada prešla u redoslijedu prvenstva. Svi ostali iskazali su svojuljubav ushićenim klicanjem. Nakon ceremonije kraljevska obitelj napustila je dvoranu i uvelikom dvorištu palače faraon se s kraljicom, koja je na njedrima držala princa, popeo nasaonice koje su vukli bijeli bikovi i na njima prošao alejom Svetih Ovnova sve do Ozirisovahrama kako bi prinijeo žrtvu bogu. Duž Svete aleje okupili su se stanovnici Tebe koji sugromoglasno izražavali odanost kralju i naklonost kraljici i princu. Dok sam tu noć služio njui maloga, Lostris mi došapne: "Oh, Taita, jesi li vidio Tanusa u gomili? Za mene je ovo biodan radosti i tuge. Bila bih zaplakala zbog moje ljubavi. Bio je tako dostojanstven i gord... imorao je biti nazočan dok mu oduzimaju sina. Kako bih rado bila skočila na noge i predsvima viknula: Ovo je sin plemenitog Tanusa Harraba i ja ih obojicu volim!'". "Zadovoljansam, veličanstvo, što si za dobro svih nas barem jednom uspjela zadržati jezik za zubima."Lostris se nasmija: "Tako je čudno čuti da me zoveš tako... veličanstvo. Tjera me da seosjećam kao varalica." Prebaci kraljevića s jedne sise na drugu, a pritom malac ispusti na obakraja zrak, carski po količini i glasnoći. "Odmah se vidi da je začet u oluji", primijetili iLostris se opet nasmija, ali odmah zatim bolno uzdahne. "Moj dragi Tanus neće nikad bitidionik ovih intimnih trenutaka. Shvaćaš li da još nije držao Memnona u rukama, a moždanikad ni neće? Oh, samo što nisam opet zaplakala." "Nemoj, gospodarice. Plač bi mogaoskiseliti mlijeko." Upozorenje nije bilo istinito, ali poslužilo je da je uvjeri da obuzda suze."Ima li načina da omogućimo Tanusu da poput nas uživa u nazočnosti našeg sina?" Razmislihnakratko, potom dadoh prijedlog koji izazva u nje usklik radosti. Kao da potvrđuje to što samrekao, kraljević opet glasno ispusti vjetar. Kad je sutradan faraon došao vidjeti sina, kraljicaostvari moj prijedlog. "Voljeni i božanski mužu, jesi li razmislio o službenim učiteljimakraljevića Memnona?" Faraon se blago nasmije. "Još je tako malen. Morat će naučiti govoriti

i hodati prije no što bude moguće poučiti ga drugim stvarima." "Ja mislim da je bolje odmahimenovati njegove osobne učitelje tako da se može naviknuti na njih." "Dobro." Kralj senasmija i uze sina na koljena. "Koga predlažeš?" "Za znanje, trebat ćemo velikog erudita kojise razumije u znanosti i misterije." Kraljeve oči zablistaše. "Ne pada mi na pamet nitko tkoodgovara tome opisu", reče i nasmiješi mi se. Rođenje čeda promijenilo je njegovu narav,postao je gotovo vesele ćudi i na trenutak sam pomislio da će mi namignuti, ali njegov novistav prema životu nije otišao toliko daleko. Kraljica mirno nastavi. "Zatim trebamo vojnikakoji dobro poznaje umijeće ratovanja i rukovanje oružjem, kako bi od njega napravio ratnika.Mislim da bi trebao biti mlad i plemenita roda. I naravno, odan kruni i dostojan povjerenja.""Koga predlažeš, moja draga? Rijetki su vojnici koji imaju sve te vrline." Ne vjerujem da jefaraonovo pitanje bilo nadahnuto prepredenošću. Ali moja gospodarica nije bila glupa. Ljupkopogne glavu i reče: "Kralj je mudar i zna koji je od njegovih vojskovođa najprikladniji za tuzadaću." Tijekom prve iduće skupštine kralj obznani imena kraljevićevih osobnih učitelja.Rob Taita bio je odgovoran za naobrazbu i lijepo ponašanje nasljednika. To nije začudilogotovo nikoga, ali bilo je mnogo prigušenih primjedaba kad je kralj I nastavio. "Za obuku uoružju, vojnoj taktici i strategiji odgovoran će biti Veliki Lav Egipta, plemeniti Harrab." Odtog časa Tanusova dužnost bila je da kad nije bio zauzet nekim pohodom, posjeti kraljevićapočetkom svakog tjedna. Dok je čekala da budu spremne njezine odaje u novoj palači koja segradila na drugoj obali rijeke, moja gospodarica napustila je harem i u skladu sa svojim novimpoložajem glavne faraonove supruge smjestila se u jednome krilu palače velikog veziraokrenutom prema vodenom vrtu, koji sam bio izgradio za njezina oca. Tjedna audijencija kojuje kraljević Memnon imao sa svojim osobnim učiteljima odvijala se pod sjenicama i unazočnosti kraljice Lostris. Često je bilo nazočno i dvadesetak drugih dužnosnika i dvorjana, aponekad je dolazio faraon sa svojom pratnjom, pa smo stoga bili izloženi mnogim prisilama.No svako malo bili smo sami nas četvero. Prvom prigodom kad smo mogli uživati u tolikojintimnosti, kraljica je prvi put stavila kraljevića u ruke pravog oca i ja sam mogao vidjetibeskonačnu radost s kojom je Tanus gledao sinčićevo lice. Memnon se pokazao na visinidogađaja povrativši na očevu odoru, ali unatoč tome Tanus ga nije htio odložiti. Od tog danačuvali smo sve osobite događaje u životu djeteta za trenutke kad je Tanus bio s nama. Tanusmu je dao prvu žličicu kašice i kraljević je ostao tako iznenađen tom neobičnom hranom da juje ispljuno, dreknuvši potom glasno i zatraživši majčino mlijeko. Kraljica ga je uzela unaručje i dok je Tanus očarano gledao, stavila ga na sisu. Tanus iznenada ispruži ruku i izvučebradavicu iz ustašca pokretom koji nimalo nije zabavio kraljevića ni mene. Memnon jenegodovao zbog postupka i jasno je to pokazao, ali ja sam bio zaprepašten. Zamišljao sam štobi se desilo da stigne kralj i nade Velikog Lava Egipta s rukom na mjestu gdje je nije smiodržati. Kad sam počeo prosvjedovati, moja gospodarica reče: "Ne glumi staru sramežljivukrijeposnicu, Taita. Samo se nevino zabavljamo." "Jasno mi je da se zabavljate, ali sumnjamda je to nedužna razonoda", promrmljah. Vidio sam kako njihova lica iskre na taj intimnidodir i ćutio sam njihovu strast nalik zraku ustreptalom od grmljavine. Znao sam da se nećemoći dugo suzdržati i da će čak i Tanusov osjećaj dužnosti i časti na koncu pokleknuti predljubavlju. Tu večer pošao sam u Horusov hram, prinijeo bogatu žrtvu i pomolio se. "Učini dase proročanstvo Labirinta što prije ostvari, jer ono dvoje ne mogu se suzdržati, a to će donijetismrt i beščašće svima nama." Ponekad je bolje da se ljudi ne pokušavaju miješati u sudbinu.Naše molitve mogu biti uslišane na način koji je neočekivan i koji nas ne čini sretnima. Biosam kraljevićev liječnik, ali zapravo je dječačić imao malo potrebe za mojom brigom. Bio jeočevog zdravlja i krepkosti. Tek i probava bili su uzorni. Što god mu se stavilo u usta, pojeobi lavovski proždrljivo i sve je bez greške izlazilo na drugoj strani u željenom obliku igustoći. Spavao je bez prestanka i budio se drečući i tražeći hranu. Kad bih mu pokazao prst,slijedio je njegovo kretanje velikim tamnim očima, a kad bi stigao u njegov domašaj, zgrabiobi ga i pokušao bi sjesti. Uspjelo mu je prije od ikojeg drugog djeteta koje sam imao prilike

promatrati. Naučio se dignuti i hodati u dobi kad su drugi tek počinjali sjediti. Prvi jenesigurni korak napravio kad su drugi počnjali hodati četveronoške. Taj dan Tanus je bionazočan. Posljednja dva mjeseca vodio je neki vojni pohod jer su snage Crvenog Uzurpatorabile zauzele Asvut. Taj grad bio je temelj naše sjeverne obrane, stoga je faraon zapovijedioTanusu da povede flotu uzvodno i opet ga zauzme. Mnogo kasnije Kratas mi je pričao da suborbe bile strašne, ali na koncu je Tanus probio zidine i poveo juriš svojih Plavih. Istjerali suPretendenta iz grada nanijevši mu teške gubitke i prisilivši ga da se povuče onstran svojihgranica. Tanus se vratio u Tebu i dočekala ga je sveopća zahvalnost. Faraon mu je stavio ovrat još jedno odličje i isplatio je zaostale plaće vojnika koji su pridonijeli pobjedi. Čim jeotišao od kralja, Tanus je došao pod sjenicu u vodenom vrtu, gdje smo ga čekali. Dok samstražario na vratima, on i moja gospodarica zagrlili su se svim žarom koji je narastao dok subili odvojeni. Na koncu sam ih morao razdvojiti, jer je taj zagrljaj mogao dovesti do samojednog ishoda. "Plemeniti Tanuse", viknuh. "Kraljević Memnon gubi strpljenje." Nevoljko seodvojiše i Tanus ode do dječarca koji je gol ležao u sjeni na prostirci od šakalova krzna.Tanus klekne na jedno koljeno pored njega. "Slava tebi, kraljeviću. Nosim ti vijesti o trijumfunašeg oružja...", reče u šali i Memnon usklikne od radosti vidjevši oca, a onda ugleda zlatnilanac. Osovi se na noge, napravi četiri teturava koraka, zgrabi lanac i uhvati se čvrsto za njegaobjema rukama. Zapljeskasmo toj odvažnosti. Držeći se za lanac, Memnon se sretno nasmijaoprihvativši pohvalu kao našu dužnost. "Horusovih mi krila, oko mu je pozorno za žutu kovinuništa manje no tvoje, Taita", nasmija se Tanus. "Ne privlači ga zlato, već osvajanje", izjavimoja gospodarica. "Jednoga dana i on će na grudima nositi Zlato Vrline." "Nema sumnje!"Tanus ga je podignuo uvis, a Memnon je uskliknuo od radosti i mašući nogama udarao oca dase nastavi igrati s njime. Za mene i Tanusa napredak dječaka bio je znak mijene godišnjihdoba, kao rast i opadanje vodostaja rijeke. S druge strane, život moje gospodarice bio jezasnovan na satima koje je mogla provesti s dječakom i voljenim čovjekom. Razdobljaizmeđu Tanusovih posjeta činila su joj se predugim, a svaki posjet prekratak. Poplava je togaljeta bila povoljnija od onoga što smo predvidjeli tijekom ceremonije voda u Elefantini. Kadse voda povukla, polja su blještala pod slojem crnog blata, ubrzo nestalog pod jarkimzelenilom žitarica i bojama plodina. Kad je kraljević prohodao, žitnice Egipta bile su pune, ačak su i ostave najsiromašnijih podanika bile krcate. Na zapadnoj obali dobivala je oblikMemnonova palača, a rat na sjeveru okrenuo se u našu korist. Bogovi su se smiješili faraonu injegovu kraljevstvu. Jedini razlog nezadovoljstva bio je taj što su dvoje zaljubljenih, premdasu bili tako blizu, bili odvojeni provalijom širom od doline u kojoj smo živjeli. U raznimprigodama dosađivali su mi glede proročanstva Ammon-Raovih labirinta, kao da sam osobnoodgovoran za ostvarenje vizija. Uzalud sam prosvjedovao da sam samo ogledalo u kojem sezrcali budućnost, a ne onaj tko pomiče figure na šahovnici sudbine. J _. 1 Godina je završila irijeka je počela opet bujati završavajući vjekovječni ciklus. Bila je to četvrta poplava nakonproročanstva Labirinta. I ja sam čekao da vidim ispunjenje svoje vizije prije kraja ljeta. Kadse to nije dogodilo, moja gospodarica i Tanus nisu mi dali mira. "Kad ću biti slobodna dabudem s Tanusom?", uzdahne kraljica Lostris. "Moraš nešto poduzeti, Taita." "Nisam ja tajkoga moraš tražiti za savjet, već bogove. Ja ih mogu moliti, ali to je najviše što mogu učiniti."Prošla je još jedna godina a da se situacija nije promijenila, pa je čak i Tanus bio razdražen."Položio sam u tebe tako mnogo vjere da sam svoju buduću sreću zasnivao na tvojimriječima. Kunem ti se, Taita, ako nešto na brzinu ne napraviš..." Prekine se i upre pogled umene. Prijetnja je bila još snažnija baš zato jer je bila neizrečena. Ipak je prošla još jednagodina i ja sam također počeo gubiti vjeru u svoje proročanstvo. Uvjerio sam sebe da subogovi vjerojatno promijenili mišljenje ili da je ono što sam vidio bila samo maštarijanadahnuta mojom željom. Kraljević Memnon imao je skoro pet godina, a njegova majkadvadeset kad je sa sjevera jednim od naših izviđačkih rrodova stigao izbezumljeni glasnik. ""Delta je pala. Crveni Pretendent je mrtav. Donji Egipat je uHlamenu. Gradovi Memfis i

Avaris razoreni su. Hramovi su spaljeni, kipovi bogova srušeni", vikao je kralju, a onodgovori: "Nije moguće. Htio bih vjerovati ovoj poruci, ali ne mogu. Sve to nije se moglodogoditi bez ičijeg znanja. Uzurpator je raspolagao velikim snagama; petneaest godina nismoga uspjeli zbaciti. Kako može biti da se to dogodilo u samo jednome danu? I čijim djelom?"Glasnik je drhtao od straha i umora. Put je bio neugodan i znao je kako se u Tebi odnoseprema onima koji donose loše vijesti. "Crveni Pretendent ubijen je a da nije imao vremena niisukati mač. Njegove snage bile su razbijene prije no što su trublje zasvirale uzbunu." "Kakose to zbilo?" "Ne znam, Veliki Egipte. Kažu da je s istoka stigao novi strašan neprijatelj, brzpoput vjetra, i da se nijedna nacija ne može othrvati njegovu bijesu. Premda ga nisu nikadvidjeli, naši vojnici povlače se sa sjevernih granica. Niti najhrabriji ne usuđuju se ostati isuprotstaviti mu se." "Tko je taj neprijatelj?", upita faraon. Prvi put osjetih strah u njegovuglasu. "Zovu ga Kralj Pastir. Hiks." Tanus i ja bili smo se smijali tome imenu. Nikada više tonismo učinili. Bio je to prvi i zadnji put. Faraon je sazvao ratni savjet na tajnu sjednicu. Tekmnogo kasnije doznao sam od Kratasa što se dogodilo. Naravno, Tanus ne bi bio nikadprekršio zavjet šutnje, niti sa mnom ili mojom gospodaricom. Ali uspio sam navesti Kratasada progovori, jer on nije bio otporan na moja lukavstva. Tanus ga je promaknuo u činNajboljeg od Deset tisuća i dodijelio mu zapovjedništvo postrojbe Plavog Krokodila. Njihovaprijateljska veza bila je još čvrsta kao granit. U svom svojstvu zapovjednika pukovnije Kratasje imao pravo na mjesto u ratnom savjetu i premda nismo to od njega tražili, mogao je vjernoizvijestiti mene i moju gospodaricu o čemu se tamo razgovaralo. Savjet je bio podijeljenizmeđu starih, s Nembetom na čelu, i mladih kojima je oslonac bio Tanus. Nažalost, presudniautoritet imali su starci, koji su drugima nametali svoja podosta zastarjela stajališta. Tanus jehtio pozvati s granice naše snage i stvoriti niz obrambenih utvrda duž rijeke. Istovremeno jenamjeravao poslati izvidnice da procijene i prouče tajanstvenog neprijatelja. Imali smo uhodeu svim sjevernim gradovima, ali iz nekog nepoznatog razloga njihova nam izvješća još nisubila stigla. Tanus ih je htio okupiti i ispitati prije no što poduzme razmještanje većine svojihsnaga. "Sve dok ne budemo znali koga imamo pred sobom, nećemo moći osmisliti primjerenustrategiju", izjavio je na savjetu. Nambet i njegovi sljedbenici suprotstavili su se svimTanusovim prijedlozima. Stari admiral nije mu bio oprostio što ga je ponizio onog dana kad jekraljevski brod spasio od uništenja. Njegovo opiranje Tanusu bilo je utemeljeno na načelnimrazlozima, a ne na razboru ili logici. "Nećemo prepustiti ni kubit našeg svetog tla: bilo bi tokukavički. Suprotstavit ćemo se neprijatelju i uništit ćemo ga gdje god ga nađemo. Nećemoplesati i nećemo očijukati s njim kao seoske djevojke." "Moj gospodaru!", riknu Tanusrazbješnjen tom optužbom za kukavičluk. "Samo glupan, stari glupan, može donijeti odlukuprije no što se upozna s činjenicama. Nemamo informacija koje bi nam omogućile dadjelujemo." Sve je bilo uzalud. Na koncu pobjedu je odnijela hijerarhijska nadredenost trojicevojskovođa. Tanus je odmah poslan na sjever da osokoli i vrati na položaje vojsku upovlačenju. Morao je držati granicu i pružiti otpor na graničnim međašima. Nije smio izvršitistrateško povlačenje do gorja pred Asvutom, prirodne prve crte obrane gdje su gradske zidinečinile drugu crtu obrane. Imao je pod svojim zapovjedništvom sjevernu flotu i kopnenuvojsku, s tristo ratnih brodova koji su trebali poslužiti kao transportna sredstva i istodobnodržati rijeku. Nembet je u međuvremenu trebao okupiti ostatak vojske, ijučujući i pukovnijerazmještene na granicama s Kušom, na jugu. Pred neposrednom pogibelji bilo je nužno neosvrtati se na opasnost koja je prijetila iz unutrašnjosti Afrike. Čim budu okupljeni, Nembet jetrebao povesti pojačanje na sjever kako bi se pridružio Tanusu. Za mjesec dana trebala je bitiokupljena nepobjediva vojska od šezdeset tisuća ljudi i četiri stotine galija pred Asvutom.Tanus je trebao držati bojišnicu po svaku cijenu do tog trenutka. Nembet je zaključio snalogom: "Plemeniti Harrab ima povrh toga zapovijed da zadrži sve svoje snage na granici.Ne smije se upustiti u upade ili izviđačke pohode prema sjeveru." "Plemeniti Nembete, ovezapovijedi vezuju mi oči i desnu ruku. Uskraćuju mi mogućnost da ovaj pohod vodim

oprezno i učinkovito", uzalud je prosvjedovao Tanus. Nembet se nacerio zadovoljan što jemladom suparniku nametnuo svoj autoritet i što mu se dijelom osvetio. Sudbina nacija čestoovisi o jako niskim osjećajima. Faraon je najavio da će zauzeti mjesto na čelu vojske. Većtisuću godina vladari su bili prisutni na bojišnici svaki put kad se bila presudna bitka. Premdasam se divio hrabrosti kralja, bilo bi mi draže da nije izabrao ovaj trenutak da ga pokaže.Mamos nije bio ratnik i njegova nazočnost nije mogla poslužiti tome da se povećaju našešanse za pobjedu. Možda bi postrojbe bile osokoljene vidjevši ga na čelu, ali uopće uzev on injegova pratnja bili bi za Tanusa više smetnja no pomoć. Kralj nije mogao otići na bojišnicusam. Cijeli ga je dvor trebao pratiti, uključivši i glavnu suprugu i sina. Kraljica je pak moralaimati svoju pratnju, a kraljevića Memnona morao je pratiti njegov osobni učitelj... dakle i jasam trebao poći na sjever, prema Asvutu i bojišnici. Što smo se više penjali na sjever, sve sučešće postajale uznemirujuće glasine i vijesti s bojišnice koje su razarale naše nade kao štorojevi skakavaca odjednom nasrnu na ljetinu. Tijekom puta Tanus je često dolazio na našbrod, službeno da bi sa mnom raspravio situaciju. Kako bilo, tijekom svakog posjeta provodioje malo vremena s kraljevićem i njegovom majkom. Nisam nikad prihvatio običaj po kojemžene prate vojsku u bitku. I u vrijeme mira razlog su skretanja pažnje pa se čak i ratnik poputTanusa mogao dati odvratiti od svojih misli. Trebao je usredotočiti sve svoje snage na zadaćukoja ga je čekala, ali kad sam mu to rekao, nasmijao se i pljesnuo me po ramenu. "Daju mirazlog za borbu. Ne boj se, stari prijatelju, držat ću se poput lava koji brani svog mladunca."Ubrzo smo presreli prve vojnike u povlačenju: raštrkane skupine dezertera koji su pljačkalisela dok su niz obale rijeke bježali prema jugu. Tanus je bez oklijevanja dao odrubiti glavustotinama njih i zapovijedio da se u znak primjera i opomene glave nataknu na kopljazabodena u nasipe. Zatim je okupio ostale i podijelio ih pod zapovjedništvo časnika od svogapovjerenja. Nije više bilo dezerterstva i vojnici su pružili dokaz obnovljenog duha odanosti.Naša flota stigla je do utvrđenog grada Asvuta na obali rijeke. Protivno Nembetovimzapovijedima, Tanus je tu ostavio jednu malu stratešku pričuvu od pet tisuća ljudi podRemremovim zapovjedništvom. Zatim smo nastavili prema sjeveru kako bismo zauzelipoložaje na granici, gdje smo trebali čekati tajanstvenog Kralja Pastira. Flota je bila usidrenapoprijeko rijekom u borbenom rasporedu, ali na brodovima su posade bile svedene naneophodni minimum. Ratnici su se iskrcali zajedno s pješacima i razmjestili se na lijevojobali. Uvjerio sam faraona da dopusti mojoj gospodarici i kraljeviću da ostanu na velikom iudobnom brodu koji ih je doveo do tamo. Na vodi je bilo svježije, a u slučaju poraza naševojske mogli su se brže spasiti. Kralj se iskrcao na kopno s vojskom i dao je podignuti šatorena jednoj uzvisini iznad poplavljenih polja. Tamo je bilo napušteno selo: seljaci su prijemnogo godina pobjegli s te granice koja je bila razlog spora između njega i lažnog faraona. Utom području uvijek je bilo krvavih okršaja i poljodjelci su odustali od tih plodnih nopreopasnih zemljišta. Selo se zvalo Abnub. Bujica Nila počela se povlačiti nekoliko tjedanaprije našeg dolaska i premda su kanali za navodnavanje bili još puni, a polja močvare crnogblata, rijeka se bila povukla u korito. Premda se pridržavao ograničenja koje je nametnuoNembet, Tanus je počeo pripreme da bi se suprotstavio prijetnji. Postrojbe su se utaborile uborbenom rasporedu. Astes je zapovijedao flotom na rijeci, Tanus je držao centar s lijevimbokom usidrenim na Nilu, dok je Kratas zapovijedao desnim krilom. Smeđa i tmurna pustinjaprostirala se do istočnog obzora. Ni jedna vojska nije mogla preživjeti u toj užarenoj pustošibez vode. To je bio naš desni bok, siguran i neosvojiv. O Hiksima smo znali samo da su stiglikopnom i da nemaju brodovlje. Tanus je predviđao da će ih sresti na kopnu i da će voditipješašku bitku. Znao je da ih može spriječiti da predu rijeku i da će ih stoga prisiliti da se borena terenu koji on izabere. Abnub nije bio idealno mjesto, ali Nembet je tako odlučio. Selo jebilo na brežuljku i bilo je okruženo neobrađenim poljima. Ako ništa drugo, nudilo je dobarpregled i mogli smo promotriti neprijatelja prije napada. Tanus je imao pod svojimzapovjedništvom trideset tisuća najboljih egipatskih vojnika. Nisam nikad vidio tako

nepreglednu vojsku: dapače, sumnjam daje ikada u dolini Nila okupljena neka vojska teveličine. Uskoro je trebao stići Nembet s drugih trideset tisuća ljudi i tada bi to bila najvećavojska u povijesti. Otišao sam s Tanusom obići vojnike: njihov je moral bio visok otkad je onosobno preuzeo zapovjedništvo. Možda je i prisutnost faraona doprinosila da se ohrabre.Klicali su Tanusu kad je prošao kroz njihove redove i osjetio sam spokoj vidjevši ih takobrojne i odlučne. Nisam uspijevao zamisliti protivnika dovoljno moćnog da nas nadjača. Biloje dvanaest tisuća strijelaca sa sjajnim kožnim kacigama i oklopima od podstavljene kože ustanju da zaustave strijelu ukoliko nije odapeta s male udaljenosti. Bilo je osam tisućakopljanika s dugim štitovima od kože vodenkonja, tvrdim poput bronce. Deset tisuća ljudinaoružanih mačem, s kapama od leopardove kože i praćkama koje su mogle razbiti lubanju napedeset koraka. Kako su dani prolazili, osjećao sam se sve spokojnijim dok sam gledaoTanusa kako uvježbava svoje ljude. Ipak sam bio zabrinut, jer smo znali premalo o Hiksima injihovim snagama. Upozorio sam Tanusa da mu je ratni savjet zabranio da kopnom pošaljepostrojbe u izviđanje, ali to nije značilo da ne može upotrijebiti brodove u istu svrhu. "Trebaosi postati pisar zakona", komentirao je Tanus kroz smijeh. "Uspijevaš natjerati riječi da plešupo tvojoj volji." Svejedno je zapovijedio Huiju da povede flotilu brzih brodica na sjever doMinicha ili dok ne sretne neprijatelje. Bio je to Hui kojeg smo zarobili u Gallali i koji je biojedan od Bastijevih Svraka. Pod Tanusovom zaštitom brzo je napredovao i sad je zapovijedaoflotom brodova. Hui je imao nalog da se ne zapodijeva bitku i da se vrati s izvješćem za četiridana. Bio je točan. Došao je do Minicha ne vidjevši drugih brodova i ne naišavši na otpor.Sela duž rijeke bila su pusta, a Minich je bio opljačkan i spaljen. Hui je svejedno uhitionekoliko dezertera iz razbijene vojske lažnog faraona. Bile su to prve osobe koje smo ispitalia koje su osobno vidjele invaziju Hiksa: ali nitko od njih nije se borio protiv snaga KraljaPastira. Svi su bili pobjegli dok se on približavao i stoga su vijesti bile tako besmislene izbrkane da su izgledale potpuno nevjerojatno. Kako smo mogli povjerovati u postojanjevojske koja jedri pustinjom na brodovima brzim poput vjetra? Po izvjestiteljima, oblaciprašine koji su letjeli nad čudnom flotom bili su tako visoki da su je u cijelosti skrivali iizazivali stravu u onih koji su gledali kako se približava. "Nisu ljudi", tvrdili su zarobljenici."To su pakleni demoni, koje nosi zlokoban pustinjski vjetar." Nakon što ih je podrobnoispitao i zaključio da niti stavljajući im užareno ugljevlje na glavu neće uspjeti promijenitinjihovu verziju, Tanus je zapovijedio da ih smaknu. Nije htio da te nesuvisle glasine procure ida se medu našima, koji su tek odnedavno opet našli hrabrost, ponovno raširi malodušnost.Poslije deset dana čekanja u Abnubu obaviješteni smo da je Nembet napokon krenuo spojačanjem i da je njegov dolazak u Asvut predviđen za dva tjedna. Učinak vijesti na ljudebio je čudnovat: preobrazio ih je iz vrabaca u orlove. Tanus je podijelio izvanredan obrok pivai mesa kako bi proslavili vijest i vatre tabora blistale su kao zvijezde na ravnici predAbnubom. Miris cvrčećeg ovnovskog sala ispunio je noć, a smijeh i pjesma utihnuli su tekpred zoru. Ostavio sam svoju gospodaricu i njezinog sina na brodu i sišao sam na kopno jerme Tanus pozvao. Htio je da budem nazočan ratnom savjetu sa zapovjednicima pukovnija."Uvijek si bio bunar mudrih zamisli, stari lupežu. Možda nam možeš reći kako potopitibrodovlje koje jedri kopnom." Rasprava se nastavila sve do iza ponoći i prvi put sam mogaodati tek skromni doprinos. Bilo je prekasno za povratak na brod, stoga me Tanus dao smjestitina slamaricu u njegovom šatoru. Po svome običaju, probudio sam se prije zore, ali Tanus jeveć bio ustao i tabor je bio u pokretu. Stidio sam se zbog svoje tromosti i žurno sam izišao davidim izlazeće sunce nad pustinjom. Popeo sam se na brežuljak iza tabora i pogledao prvoprema rijeci. Plavkasti dim vatri širio se i miješao s izmaglicom. Svjetiljke na brodovimazrcalile su se u tamnoj vodi. Bilo je još premračno da bih razaznao brod svoje gospodarice.Okrenuo sam se prema istoku i vidio kako se svjetlost pojavljuje nad pustinjom u sedefastimodsjajima. Svjetlost je postala jasnija: pustinja je bila prekrasna, a brežuljci i dine bili suobojeni purpurnim i ljubičastim nijansama. U bistrome zraku obzori su izgledali tako blizu

kao da ih se može dodirnuti ispruži li se ruka. Zatim sam pod blještavim tamnoplavim nebomna obzoru ugledao oblak. Nije bio veći od moga palca: predoh pogledom preko njega, zatimse vratih na nj. Isprva nisam bio uzbunjen. Morao sam ga promatrati neko vrijeme prije no štosam primijetio da se kreće. "Čudno", promrmljah. "Možda početak khamsina." Ali nije bilovrijeme za nj i zrak nije bio pun zlokobne energije koja najavljuje pješčane oluje. Jutro je bilosvježe i mirno. Dok sam razmišljao, daleki oblak naraste u obujmu i visini. Osnovica oblakabila je na tlu, nije bila u zraku: ipak, bio je prebrz i prevelik da bi bio zemaljskog podrijetla.Jato ptica moglo se kretati tako brzo, skakavci su se također mogli dići u nebo u tako gustomeroju, ali nije se radilo o tome. Oblak je bio tamno žut, ali u prvi čas nisam vjerovao da je toprašina. Vidio sam krda stotina antilopa kako galopiraju kroz dine tijekom godišnjih selidba,ali nikad nisu podigla oblak poput toga. Moglo se raditi o dimu nekog požara, ali tamo upustinji nije bilo ničega što bi moglo gorjeti. Morala je biti prašina: ipak još uvijek nisamuspijevao povjerovati u to. Brzo je rastao i približavao se dok sam ja i dalje zbunjenopromatrao. Iznenada ugledah svjetlucave odbljeske u osnovici oblaka i osjetih se ponesen uviziju Ammon-Raovih labirinta. Bio je to isti prizor: tada je to bilo priviđenje, sada stvarnost.Znao sam da su bljeskovi dolazili od oklopa i sječiva od ulaštene bronce. Ustao sam i s vrhabrežuljka viknuh na uzbunu, ali nitko me nije čuo. Zatim sam začuo zvuk trublji u taborupoda mnom. Stražari postavljeni na visovima napokon su vidjeli oblak prašine koji sepribližavao i zasvirali su na uzbunu. Zvuk trublji bio je dio moje vizije: njihov mučan pozivodzvanjao mi je u ušima, prijetio da mi raznese lubanju, uskuhao je moju krv i sledio dušu.Znao sam iz vizije da će tog sudbonosnog dana pasti jedna dinastija i da će skakavci pristigli sistoka proždrijeti srž Egipta. Bio sam pun straha za svoju gospodaricu i za dijete koje je bilodio dinastije. U taboru ljudi su u strci potrčali na oružje. Oklopi su blještali, vrhovi kopaljaiskrili su kad su ih podizali uvis. Bili su nalik pčelama izišlim iz prevrnute košnice koje se bezreda roje i zuje. Povici narednika i zapovijedi kapetana bili su zaglušeni tutnjavom rogova.Vidio sam kako faraona iznose iz šatora usred čete oklopnika: oni su se s njime uspeli nabrežuljak, gdje je kraljevo prijestolje bilo postavljeno između stijena koje su nadvisivaleravnicu i širok zavoj na rijeci. Spustili su vladara na prijestolje, stavili mu u ruke kukastožezlo i korbač, a na glavu dvostruku krunu. Faraon je bio nalik mramornom kipu dok su podnjim postrojbe zauzimale borbeni raspored. Tanus ih je dobro uvježbao pa je vrlo brzopočetna zbrka prepustila mjesto redu. Trčeći sam sišao s brda i uspeo se na drugo kako bih biopored kralja. Reakcija Tanusovih postrojbi bila je tako brza da je, kad sam stigao podnoprijestolja, vojska bila raspoređena u ravnici poput smotane zmije i spremna da odbijeprijetnju uskovitlanog oblaka žute prašine. Kratas i njegova pukovnija bili su na lijevomeboku. Prepoznao sam visoku spodobu na prvoj kosini brežuljka. Oko njega stajali su časnici srazigranim perjanicama na laganom povjetarcu koji je puhao s rijeke. Tanus i njegov stožerbili su baš poda mnom, dovoljno blizu da čujem što govore. Raspravljali su o napredovanjuneprijatelja spokojnim akademskim glasovima, kao da se radi o normalnom problemu tijekomčasničke obuke. Tanus je rasporedio svoje snage u klasične formacije. Kopljanici su činiliprve crte: držali su štitove rub uz rub i koplja zabodena u tlo. Brončani vršci blistali su naprvim zracima sunca i ljudi su izgledali mirno i veličanstveno. Iza njih stajali su strijelci saspremnim lukovima. Iza svakog stajao je nosač tobolca sa snopom strijela. Tijekom bitke onisu se trebali pobrinuti da prikupe neprijateljske strijele kako bi nadopunili zalihe. Ljudinaoružani mačem bili su u pričuvi, to su bile lake i brze postrojbe koje su mogle interveniratida spriječe neki proboj ili iskoriste slabe točke neprijateljskog rasporeda. Pokreti u bitkamabili su nalik onima u igri baoa. Postojala su klasična otvaranja, s obranama razrađenim krozstoljeća. Bio sam ih proučio i napisao sam temeljne papiruse o vojnoj taktici, koji su biliobavezna lektira u časničkoj školi u Tebi. Opet sam razmotrio razmještaj za koji se odlučioTanus i priznao si da je besprijekoran. Moja je vjera ojačala. Kako je bilo moguće da nekineprijatelj nadjača tu vojsku iskusnih i dobro uvježbanih veterana i njihovog mladog

vojskovođu, koji nikad nije izgubio bitku? Zatim sam opet pogledao prijeteći žuti oblak imoja se vjera poljulja. Bilo je to nešto što nije bilo dio vojne tradicije, iskustva nijednogvojskovođe u našoj povijesti. Jesu li oni s kojima smo se trebali suočiti doista bili smrtnici? Ilisu, kako su tvrdile glasine, bili demoni? Kad sam pogledao uskovitlani oblak, bio je tako blizuda sam uspio razaznati tamne spodobe u žućkastoj prašini. Protrnuo sam od užasa kad samprepoznao oblike slične brodovima što su ih opisali zarobljenici: ipak, bili su manji i brži odbilo kojeg plovila koje je ikad porinuto u vodu, brže od svakog bića koje je kročilo popovršini zemlje. Bilo je teško okom slijediti jedan od tih hitrih oblika koji su izgledali poputkrijesnica na svjetlu uljanice. Kretali su se i nestajali u zahuktalim oblacima i kad bi se opetpojavili, bilo je nemoguće reći jesu li to oni isti ili neki drugi. Nije bilo načina da ih seprebroji, a niti je bilo moguće pogoditi što slijedi nadiruću prethodnicu. Iza se prašinaprostirala do obzora s kojeg su stigli. Premda su naši ljudi i dalje hladnokrvno stajali podsuncem, predosjećao sam da ih obuzimaju čuđenje i strepnja. Tanusovi časnici zanijemili su igledali neprijatelje koji su i dalje pred nama razvijali svoju formaciju. Uočio sam da oblakprašine više ne napreduje. Lebdio je na nebu. Pomalo se počeo spuštati i ja sam uspiorazaznati nepokretna čudna vozila prethodnice. Premda sam bio smeten i uzbunjen, shvatiosam da ih mora biti više od tisuću. Kasnije smo ustanovili da je ta stanka uvijek dio plana zanapad Kralja Pastira. Tada to nismo znali, ali tijekom te stanke zbijali su redove, gasili žed ipripremali se za konačni nasrtaj. Na naše se redove spustila grozna tišina, tako duboka da ješum povjetarca odjekivao kroz stijenje i vadije brežuljka na kojem smo se nalazili. Jednipokret bilo je vijorenje ratnih zastava na čelu svake postrojbe. Vidio sam kako stijeg PlavogKrokodila vijori u sredini našeg rasporeda i osjetih se sigurnijim. Oblaci prašine postupno suse spustili i pred našim očima jasno su se pojavili redovi hiksovskih brodova-vozila. Još subili predaleko da bih im mogao razabrati detalje, ali vidio sam da su oni u pozadini bili većiod onih u prvom redu. Činilo mi se da su pokriveni jedrima od platna ili kože i vidio sam dasu iz njih ljudi iskrcavali žare i nosili ih naprijed. Pitao sam se koji to ljudi mogu trošiti voduu tolikim količinama. Sve što su stranci radili bilo je zagonetno, bez smisla. Tišina iiščekivanje otegli su se dok svaki mišić i svaki živac moga tijela nije zastenjao od napetosti.Zatim se pokret nastavi. Čudna vozila iz prvih redova krenula su prema nama. Iz naših redovapodigne se žamor čuđenja kad smo ugledali kojom se brzinom kreću. Činilo se da su nakonkratkog odmora udvostručila brzinu. Udaljenost se smanjila: opet se začuše povici naših kadsmo shvatili da svako vozilo vuče par neobičnih životinja. Bile su visoke kao divlje antilope iimale su istu krutu grivu na zakrivljenim vratovima. No nisu imale rogove i njihove su glavebile elegantnije. Oči su bile velike, nozdrve radvojene. Noge su bile duge i s kopitima. Kretalesu se ljupko i kao da su tek doticale površinu pustinje. Čak i sada, nakon mnogo godina,uspijevam oživjeti emociju doživljenu tog dana kad sam prvi put vidio konja. Čak je i ljepotalovačkih geparda blijedjela u usporedbi s ovim prekrasnim životinjama. Ali istovremeno suizazivale strah u svima nama. Čuo sam jednog časnika koji je stajao blizu mene kako neuspijeva suzdržati usklik. "Ta čudovišta bez sumnje ubijaju i proždiru ljude. Koji nas je tognusni užas zadesio?" Srsi jeze prodoše našim redovima, očekivali smo da se životinje poputgladnih krvožednih lavova bace na nas i proždru nas. Ali, prvo je vozilo skrenulo i krenulousporedo s našom prvom crtom. Kretalo se na rotirajućim diskovima i ja sam ga preneraženogledao. U prvim sam trenucima bio tako iznenađen da je moj um odbijao prihvatiti to što vidi.To je bio moj prvi susret s bornim kolima, čudesnim gotovo koliko i životinje koje su ihvukle. Između dvije životinje bila je duga greda povezana s onim za što sam kasnije doznaoda se zove osovina. Visoki grudobran bio je presvučen zlatnim listićima, dok su bočne pločebile niske kako bi strijelcu omogućile da s obje strane može odapinjati strijele. Sve sam toprimijetio jednim jedinim pogledom, zatim sam pažnju usredotočio na rotirajuće diskove kojisu kolima omogućavali da hitro jure po neravnom tlu. Već tisuću godina mi Egipćani bili smonajučeniji i najuljudeniji narod na svijetu i jako smo nadmašili sve druge narode u religiji i

znanosti. Pa ipak, unatoč našem znanju, nismo nikad izumili ništa slično. Naše saonice klizalesu po tlu krećući se po drvenim klizaljkama koje su koristile snagu volova, ili smo velikekamene blokove vukli na drvenim valjcima. Ali nikad nismo otišli dalje od toga. Gledao samprvi kotač koji sam ikad vidio i munjevito me zadivila njegova jednostavnost i ljepota.Odmah sam shvatio o čem se radi i prekorio sam se što nisam ja bio taj koji ga je izumio. Bioje to genijalan izum i shvatio sam da će nas to novo čudo uništiti, onako kako je vjerojatnouništilo Crvenog Uzurpatora Donjeg Egipta. Pozlaćena kola jurila su duž prve crte tek neštoizvan domašaja naših lukova. Kad je stigao nasuprot nas skrenuo sam pogled s rotirajućihkrugova i zastrašujućih stvorenja što su ih vukli i proučio sam dva čovjeka na kolima. Jedanje očito bio kočijaš. Bio je ispružen prema naprijed i činilo se da kontrolira galopirajućeživotinje putem duge pletene kožne užadi privezane za njihovu glavu. Drugi je bio viši, stajaoje na postolju iza njega i bio je kralj. Njegovo ponosno držanje nije ostavljalo mjesta sumnji.Odmah sam uočio da je Azijac, tamne puti i orlovskog nosa. Brada mu je bila crna i gusta,pravokutno podrezana, kovrčava i isprepletena šarenim vrpcama. Oklop je bio od blještavihbrončanih pločica, kruna je bila visoka i masivna, ukrašena likom nekog nepoznatog boga iprekrivena draguljima. Oružje je visilo nadohvat ruke na bočnoj ploči kola. Mač širokogsječiva, spremljen u pozlaćene kožne korice, imao je držak od srebra i bjelokosti. Bila su tu idva kožna tobolca puna strijela na čijim je pritkama bilo šareno perje. Kasnije sam otkrio daosvajači vole jarke boje. Kraljev luk bio je čudnog oblika koji nikad nisam vidio. Nije to bioobičan luk kao u nas Egipćana: naime, krajevi su mu bili savijeni na van. Dok su kola hitalausporedo s našom prvom crtom, kralj se nagnuo i zabio u tlo koplje koje je završavalogrimiznim plamencom. Ljudi oko mene uznemireno su zamorili. "Što radi? Koja je svrhakoplja? Je li to znamen vjere, ili izazov?" Promatrao sam mali barjačić kako se vijori, ali biosam smeten svime što sam vidio i nisam ni pretpostavio njegov smisao. Kola su nastaviladržeći se i dalje van domašaja i okrunjeni Azijac zabio je još jedno koplje. Zatim je okrenuokola i vratio se nazad. Vidio je faraona na prijestolju i stao je pred njim. Životinje su bileoblivene znojem koji je pokrivao njihove bokove poput rose. Oči su prijeteće kolutale,odvojene nozdrve pokazivale su ružičastu sluzokožu. Tresle su glavom i grive su vijorilepoput kose prelijepe žene na sunčevoj svjetlosti. Hiks je prezirno pozdravio faraona Mamosa,Sina Raovog i Božanskog Vladara Dvaju Kraljevstava. Ironično je mahnuo rukom i nasmijaose. Bio je to nepobitno izazov, kao da govori naš jezik. Ironični smijeh dopre do nas i našivojnici zarežaše od srdžbe... zvuk sličan dalekoj ljetnoj grmljavini. Kretanje poda mnomprivuče mi pažnju. Vidio sam Tanusa kako istupa korak naprijed i podiže veliki luk Lanatu.Odapne strijelu koja poleti u širokoj putanji k mliječnoplavom nebu. Hiks je bio izvandomašaja svakog drugog luka, ali ne i Lanate. Strijela stigne do zenita i počne se spuštati kaosokol u poniranju prema grudima azijskog kralja. Mnoštvo počne zadivljeno klicati zbogsiline i točnosti izbačaja. Preletjela je tristo koraka i u zadnji čas Hiks podigne brončani štit istrijela se zarije u sredinu. Izveo je pokret s tako prezirnim nehajem da smo svi ostali smetenii zapanjeni. Zatim je Hiks uzeo svoj čudni luk s rešetke. Jednom jedinom kretnjom napeo jeluk i odapeo strijelu. Ona je poletila još više od Tanusove strijele i prešla mu je preko glave.Šušteći poput guščjeg krila padala je prema meni. Nisam se mogao pomaknuti: bila bi meprobola a da je niti nisam pokušao izbjeći. Ali, preletjela je preko moje glave i zarila se upodnožje faraonovog prijestolja. Zabila se u cedrovo drvo i nastavila se tresti kao uvreda.Hiksovski kralj opet se nasmijao i kola su se hitro udaljila kako bi se pridružio svojoj vojsci.U tom sam trenutku shvatio da smo izgubljeni. Kako smo se mogli oduprijeti kolima isavijenim lukovima koji su lako premašivali domet najboljeg strijelca naše vojske? Nisam biojedini koji je predviđao najgore. Dok su eskadroni kola započeli posljednje pokrete ravnicom ikrenuli u valovima prema nama, iz egipatskih redova začuo se jauk očajanja. Sad samrazumio kako su snage Crvenog Pretendenta bile razbijene bez otpora, a sam Uzurpator ubijena da nije imao vremena ni mač isukati. Kola su oblikovala četverorede i nastavila su

napredovati. Tek u tom trenutku um mi se razbistri i počeh se trkom spuštati niz padinu.Stigoh uspuhan do Tanusa i viknuh mu: "Koplja s barjačićima pokazuju slabe točke našegrasporeda. Glavni napadi bit će upravo na tim mjestima." Tko zna kako, Hiks je doznao našborbeni raspored i ustanovio nedostatke naše formacije. Kralj je zabio barjake između našihdivizija. Već u tom trenutku pomislio sam na uhodu ili izdajicu, ali s obzirom na situacijuodmah sam to zaboravio. Tanus je spremno reagirao na moje upozorenje i viknuo je našimizviđačima da potrče iščupati koplja. Bilo bi mi draže da ih je dao premjestiti tako da se jurišneprijatelja slomi o naša uporišta, ali nije bilo vremena za to. Prije no što su prvi izviđačiuspjeli stići do kopalja i iščupati ih, prva zahuktala kola naletjela su na njih. Neki su biliubijeni strijelama. Neprijateljski strijelci izvanredno su precizno ciljali. Preživjeli su pobjeglipokušavajući stići do prividne sigurnosti naših crta. Kola su ih lako dostigla. Vozači suuzdama upravljali životinjama finim kretnjama. Nisu gazili žrtve: skretali su kako bi ih prešlina udaljenosti manjoj od kubita. Tek sam tada primijetio zakrivljena sječiva koja su stršila izglavina kotača kao očnjaci čudovišnih krokodila. Vidio sam jednog našeg čovjeka pokošenogtim rotirajućim sječivima: činilo se da se rasplinuo u oblaku krvi. Odsječena ruka poletjela jezrakom, a krvavi dijelovi unakaženog trupa pali su na kamenito tlo dok se vozilo nastavilokretati. Povorka kola išla je još uvijek prema prolazu u našoj prvoj crti i premda sam čuoKratasa kako izvikuje zapovijedi ne bi li je ojačao, već je bilo prekasno. Kolona kola sudari ses obrambenim bedemom štitova i kopalja i probije ga kao da je nepostojan poput riječnemagle. U tren se naš raspored, koji se odupro nasrtajima najvrsnijih sirijskih i huritskihratnika, raspao. Konji su kopitima gazili naše najsnažnije i najžilavije ljude. Rotirajuća sječivasjekla su oklope, odrubljujući glave i udove kao da se radi o vinovoj lozi. S kola su na našezbijene redove pljuštale strijele i laka koplja. Zatim su nahrupila kroz probijene redove iprošla kroz njih te se iza nas raširila u lepezu bacivši se u galopu na našu pozadinu inastavivši nas zasipati strijelama i kopljima. Kad su se naši okrenuli da se odupru napadu sleda, druga kolona kola nasrnula je na njih iz smjera ravnice. Prvi napad razbio je našu vojskuu dva dijela i odvojio je Tanusa od Kratasa na desnome krilu. Zatim su druga kola razbiladvije polovice naših snaga na još manje izdvojene skupine. Nismo više bili zbijeno mnoštvo.Male čete od pedeset ili sto ljudi borile su se očajničkom hrabrošću leđa uz leda. Neprijateljisu i dalje pristizali iz ravnice, leteći na krilima prašine. Lagane dvokolice slijedila su kola načetiri kotača, čiji su bokovi bili zaštićeni ovčjim kožama i svaka od kojih su nosila deset ljudi.Naše strijele zabijale su se u debelu vunu ne nanoseći štetu, a naši mačevi nisu mogi doprijetido ljudi na kolima, koji su svisoka odapinjali strelice i rastjerivali smetene skupine našihratnika u raštrkane grupice preživjelih obuzetih stravom. Kad je jedan naš kapetan okupionekolicinu ljudi za protunapad, borna kola udaljila su se i zaustavila van domašaja. Strašnikrivi lukovi razbili su hrabre juriše i čim su vidjeli da posustajemo, bacili su se opet na nas.Bilo mi je bjelodano jasan trenutak u kojem je sukob prestao biti bitka i postao pokolj.Preživjeli iz Kratasove divizije na našem desnom krilu potrošili su sve strijele. Do zadnje.Neprijatelji su prepoznali kapetane po kacigama s perjanicama i redom su ih poubijali. Ljudisu ostali bez oružja i voda pa su se dali u bijeg. Odbacili su preostalo oružje i potrčali premarijeci. Ali nije bilo moguće uteći Hiksima i njihovim kolima. Ljudi u bijegu naletjeli su naTanusovu diviziju u podnožju brežuljka i svojim smušenim kretanjem izazvanim panikomomeli su i spriječili i ono malo otpora što je Tanus još uspijevao pružati. Strah je bio zarazan:ljudi u središtu rasporeda poklekli su i pokušali pobjeći, ali neprijateljska kola su ih opkolilakao što vukovi opkole stado. U svom tom krvavom neredu i metežu sloma, samo su Plavičvrsto držali svoj položaj oko Tanusa i stijega Krokodila. Bili su mali otok u bujici razaranja:ni kola ih nisu uspijevala razbiti jer je svojim genijalnim instinktom Tanus okupio svojevjerne ratnike i rasporedio ih u stijenju i usjecima u koje neprijatelji nisu mogli ući. Plavi sunapravili bedem oko faraonova prijestolja. Ostao sam uz vladara i stoga sam bio u središtu togkruga junaka. Jedva sam se držao na nogama jer su se svuda uokolo ljudi borili, ovisno o

tijeku bitke kretali se naprijed i nazad kao alge na stijeni o koju se lome valovi. Ugledao samkako si Kratas boreći se krči put da bi nam se pridružio. Kaciga s perjanicom privlačila jestrijele Hiksa, koje su letjele oko njegove glave u gustom roju kao skakavci. Ipak se uspioizvući neozlijeđen i naš obrambeni krug otvori se pred njim. Ugleda me i nasmija se. "Takomi zadimljenog Sethova govna, Taita, ovo je zabavnije nego graditi palače za kraljeviće, zarne?" Kratas nikad nije imao profinjeni duh, a ja sam ionako bio odveć zauzet najstojanjem dase održim na nogama da bih mu se udostojio odgovoriti. Sreo se s Tanusom pored prijestolja inasmijao se kao idiot. "Ne bih volio da sam propustio ovu priliku ni za sve kraljevsko blago.Hoću jedne saonice Hiksa." Kratas nije bio ni tehnički obrazovan: još uvijek je mislio da sukola neka vrsta saonica. Njegova mašta nije išla dalje od toga. Tanus si je dodirnuo kacigumačem u znak pozdrava. Iako mu je glas bio bezbrižan, njegov je izraz lica bio tmuran: bio jevojskovođa koji je upravo izgubio bitku, vojsku i carstvo. "Za danas je naš posao ovdjegotov", reče Kratasu. "Da vidimo znaju li čudovišta Hiksa plivati kao što znaju trčati. Vratimose do rijeke!" Rame uz rame prokrčili su si put kroz redove vojnika u smjeru prijestolja.Mogao sam pogledom preletjeti iznad njihovih glava s onu stranu vanjske obodnice našegobrambenog kruga, po ravnici gdje je naša razbijena vojska bježala prema Nilu gonjenaeskadronom kola. Vidio sam pozlaćena kola kralja Hiksa kako se izdvajaju iz rasporeda ivraćaju se prema nama gazeći naše ljude i koseći ih sječivima pričvršćenim za kotače. Prijeno što je stigao do stijenja koje nas je štitilo, kočijaš je naglo zaustavio životinje. Održavajućiravnotežu na podiju, Hiks je napeo krivi luk i naciljao u mene. Ili mi se barem tako pričinilo.Ali već u trenutku kad sam se sagnuo, shvatio sam da nisam ja cilj. Strijela je prošla iznadmoje glave i ja sam se okrenuo da bih ispratio njen let. Pogodila je faraona i zarila mu se ugrudi polovicom svoje dužine. Faraon ispusti mukli krik i zanjiše se na prijestolju. Nijekrvario jer je pritka strijele začepila ranu, ali crvena i zelena pera virila su iz nje. Kliznuo jena bok i prema naprijed, a ja raširih ruke da ga pridržim. Težina me sruši na koljena. Nisamvidio kola kralja Hiksa kako se udaljavaju, ali začuo sam njegov podrugljiv smijeh dok jejurio u ravnicu kako bi nastavio rukovoditi pokoljem. Tanus se nagne prema meni, dok sam japridržavao faraona. "Je li teško ranjen?", upita. Umalo prevalih odgovor preko usana. "Nemamu spasa." Ulazni kut i dubina rane dopuštali su mi da predvidim samo jedan mogući ishod.Ali na vrijeme sam se sudržao i tiho izgovorio predviđanje. Znao sam da bi naši ljudi klonuliduhom kad bi faraon poginuo. Zato sam odgovorio: "Teško. Ali odnesemo li ga na kraljevskibrod, mogao bi se izvući." "Donesite mi štit!", rikne Tanus. Brižljivo smo položili faraona nanjega. Nije krvario, ali znao sam da je njegov grudni koš pun kao mješina vina. Dodirivaosam ga kako bih našao vrh strijele, ali nije izišla na leđima. Ostala je unutar prsnog koša.Slomio sam pritku koja je virila i pokrio sam kralja lanenim šalom. "Taita", promrmlja. "Hoćuli vidjeti opet svoga sina?" "Da, Veliki Egipte, obećavam ti." "I moja će se dinastija održati?""Kako su pretkazali Ammon-Raovi labirinti." "Hoću deset snažnih ljudi!", viknu Tanus. Onipritrčaše do improviziranih nosila i podigoše ih. "Oblikujte kornjaču! K meni, Plavi!" Štit doštita, Plavi su izgradili bedem oko faraona. Tanus otrči do stijega Krokodila koji se vijoriousred nas i iščupa ga s motke. Omota barjak oko pasa i sveže ga. "Ako Hiksi hoće ovu krpu,morat će je doći uzeti", viknu. Ljudi zaklicaše na taj njegov drski izazov. "Idemo, svi zajedno!Vraćamo se na brodove! Hitro!" U trenutku kad smo napustli sigurnost male čistine medustijenama, kola nasrnuše na nas. "Ne ciljajte u ljude!" Tanus je našao rješenje: "Ubijteživotinje!" Dok su se prva kola približavala, Tanus napne Lanatu. Njegovi strijelci učinišeisto. Polovica strijela promašila je cilj jer smo trčali po izrovanom tlu i strijelci su bilizadihani. Neke strijele pogodile su nadgrade prvih kola i slomile su se ili žarile u drvo: drugesu se odbile od brončanih ploča koje su štitile grudi životinja. Samo je jedna strijela pogodilacilj. Izletjela je iz velikog Lanate s vjetrom u perima i pogodila je životinju u glavu; ona sestropoštala zaplevši uzde i povukavši sa sobom parnjaka u oblaku prašine podignutom odtopota kopita. Dva čovjeka odletješe, kola se prevrnuše, a druga vozila skrenuše kako bi ih

izbjegla. Iz naših redova začu se likovanje i mi ubrzasmo korak. Bio je to prvi uspjeh togužasnog dana i ulio je hrabrost maloj četi Plavih. "K meni, Plavi!", rikne Tanus. I onda,nevjerojatno, započne pjesmu. Ljudi koji su stajali oko njega zapjevaše refren himnepukovnije. Glasovi su im bili neusklađeni i iskrivljeni od žeđi i napora, ali bila je to pjesmakoja je sokolila srce i grijala krv. Zabacih glavu unazad i zapjevah s njima. Moj se glas dignek nebu, jasan i nježan. Bistar. "Neka te Horus blagoslovi, mali moj kanarince", nasmija seTanus i nastavismo trčati prema rijeci. Kola su kružila oko nas: prvi put njihovi manevripokazivali su određeni oprez. Vidjeli su što se dogodilo njihovim suborcima. Zatim troja kolastanu pred našu kornjaču i nasrnu na nju u kosoj formaciji. "Ciljajte u glave životinja!", viknuTanus i pruži primjer strijelom koja sruši na koljena još jednu životinju. Kola se prevrnuše ismrskaše o kamenito tlo. Druga dva vozila skrenuše. Dok je naša formacija prolazila pokrajsmrskanih kola, neki naši ljudi potrčali su da probodu sapete životinje. Već su ćutili za njihmržnju i gotovo praznovjerni strah, koji se iskazivao u njihovoj osvetničkoj okrutnosti. Ubilisu i dvoje ljudi, ali ne s jednakom mržnjom. Sad kad su dvoja njihova kola bila uništena,činilo se da Hiksi oklijevaju opet napasti našu formaciju. Približavali smo se žurno blatnimpoljima i kanalima za navodnjavanje duž obale Nila. Mislim da sam u tom trenutku bio jedinikoji je shvatio da nas neprijateljska vozila ne mogu slijediti u močvaru. Premda sam trčao sboka kraljevim nosilima, uspijevao sam kroz rupe u našim redovima razaznati posljednji činbitke koja se odvijala svuda uokolo. Naša je postrojba bila jedina skupina preživjelih koja jejoš pokazivala kakvu-takvu koheziju. Ostatak egipatske vojske bio je neorganizirana iprestravljena gomila koja je bježala ravnicom. Gotovo su svi odbacili oružje. Kad bi se kolapribližila, bacili bi se na koljena i podizali ruke u znak preklinjanja, ali Hiksi nisu imalimilosti. Nisu uzalud trošili ni strijele: nasrtali su i komadali ih kotačima sa sječivima ili su senaginjali iz kola i boli kopljima ili im razbijali lubanje drvenim buzdovanima. Vukli bi zasobom žrtvu nabodenu na koplje dok se vrh ne bi izvukao: tek bi tada pustili leš u prašini.Nikad nisam vidio sličan pokolj. Nisam nikad pročitao ništa slično u ljetopisima o drevnimbitkama. Hiksi su pobili tisuće, dapače desetine tisuća naših. Ravnica kod Abnuba bila jenalik polju dure nakon prolaska žetelaca i njihovih srpova. Naši mrtvi bili su nabacani nahrpe. Tisuću je godina naša vojska bila nepobjediva, naši mačevi pobjeđivali su po cijelomesvijetu. Na bojištu kod Abnuba završila je jedna epoha. Usred tog pokolja Plavi su pjevali i jasam pjevao s njima, iako su me oči pekle od suza srama. Prvi kanal bio je već blizu kad nas jejoš jedna formacija kola zaobišla s boka i nasrnula na nas u troredu. Naše strijele počele supljuštati po njoj, ali formacija je i dalje napredovala dok su životinje dahtale, a vozači ihglasno bodrili. Vidio sam Tanusa kako dvaput napinje luk, ali njegove strijele bile su skrenuteili nisu pogodile cilj zbog kretanja i poskakivanja kola. Formacija je naletjela na nas i probilakornjaču od štitova. Dva čovjeka koji su nosili nosila bila su raskomadana sječivimapričvršćemnim za kotače i kralj je pao na tlo. Bacio sam se na koljena i pokrio ga svojimtijelom da ga zaštitim od kopalja Hiksa, ali kola nisu usporila: nisu htjeli da ih opkolimo.Produžila su prije no što su naši uspjeli upotrijebiti mačeve. Zatim su se okrenula, zbila se ured i ponovno krenula u napad. Tanus me podignuo na noge. "Ako se daš ubiti, tko će ostatida napiše junačku odu u naše ime?", pokudi me, a zatim vičući pozva druge ljude. Podigli sukraljeva nosila i nastavili trkom prema najbližem kanalu. Čuo sam škripu kotača kola koja suišla prema nama, ali nisam se okrenuo. U normalnim okolnostima dobar sam trkač, ali ovajput pobjegao sam kraljevim nosačima kao da su prikovani za tlo. Pokušao sam preskočitijarak, ali bio je preširok za preskok pa sam prizemljio u crno blato. Kola koja su me slijedilaudariše u nasip. Jedan se kotač razbio, vozilo je odletjelo u kanal i zamalo me nije prignječilo.Uspio sam se izmaknuti u zadnji čas. Plavi su hitro dokrajčili ljude i životinje zarobljene ublatu, a ja sam iskoristio taj trenutak da se vratim do kola. Kotač u zraku još se okretao.Dodirnuo sam ga i pustio da se i dalje kreće pod mojim prstima. Zadržao sam se tek koliko jebilo potrebno da triput duboko udahnem, ali naučio sam konstrukciju kotača i sve što su Hiksi

znali o njem te dobio prve ideje o poboljšanjima koje sam mogao uvesti. "Tako mi melodičnihSethovih prdaca, Taita! Svi ćemo zbog tebe izginuti počneš li sada maštati!", doviknuo mi jeKratas. Trgnuh se i zgrabih jedan od krivih lukova s rešetke u kolima i jednu strijelu iztobolca: htio sam ih u miru proučiti. Zatim sam pregazio jarak držeći ih u rukama, dok seeskadron kola bučno povlačio i jurio usporedo s kanalom. Hiksi su nas gađali strijelama.Ljudi koji su nosili kralja bili su sto koraka ispred mene i ja sam bio zadnji u skupini. Izamene neprijatelji su urlali od bijesa što ne mogu krenuti u potjeru za nama i zasipali su nasrojevima strijela. Jedna me pogodila u rame, ali vršak se nije zario, već se odbila ostavljajućimi samo tamnu modricu koju sam tek mnogo kasnije uočio. Premda sam se predugo zadržao,dostigao sam ljude s nosilima prije no što smo stigli na obalu Nila. Obala rijeke bila je punaljudi koji su preživjeli bitku. Gotovo svi bili su nenaoružani i tek rijetki nisu bili ranjeni. Bilisu potaknuti jednom jedinom željom: vratiti se što prije na brodove koji su ih dovezli iz Tebe.Tanus me pozvao dok su se ljudi s nosilima približavali. "Povjeravam ti faraona, Taita.Odnesi ga na kraljevski brod i učini sve što je moguće da ga spasiš." "Kad ćeš ti doći?",upitah. "Dužnost mi je ostati ovdje sa svojim ljudima. Moram ih spasiti što je više moguće iukrcati ih na brodove." Okrenu mi leda i udalji se, počinjući birati kapetane i zapovjednike utoj poraženoj hordi i izvikujući zapovijedi. Vratio sam se do kralja i kleknuo uz njega. Još jebio živ. Hitro sam ga pregledao i uočio da je na rubi svijesti. Koža je bila hladna i ljigava kaou gmaza, disanje se jedva čulo. Oko pritke strijele bio je samo tanki mlaz krvi: ali kad samprislonio uho na grudi čuo sam kako mu krv grgolji u plućima. Tanki crveni potočić tekao jeiz usta niz bradu. Znao sam da, želim li ga pokušati spasiti, moram odmah djelovati. Viknuosam kako bih pozvao čamac koji ga je trebao prebaciti na kraljevski brod. Nosači su gaukrcali na plovilo, sjeo sam pored njega i krenuli srao prema velikom kraljevskom broduusidrenom nasred rijeke. Kraljeva pratnja dotrčala je pogledati nas. Bile su tu mnogekraljevske gospe te svi dvorjani i svećenici koji nisu sudjelovali u bitci. Kad smo se približili,prepoznao sam medu njima svoju gospodaricu. Bila je blijeda i zabrinuto je držala sinčića zaruku. Kad su putnici na brodu vidjeli kralja ispruženog na nosilima, lica umrljana krvlju,počeli su kričati od straha i tjeskobe. Žene su jecale, a muškarci zavijali kao očajni psi. Mojagospdarica bila je najbliža od svih žena kad je kralj podignut na brod i nosila položena napalubu. Bila je glavna kraljica i imala je dužnost da mu prva pruži pomoć. Druge su je pustileda prođe, kleknula je i obrisala lice od krvi i blata. Kralj ju je prepoznao, jer je prošaptaonjezino ime i pitao za sina. Lostris mu je približila kraljevića: s blagim smiješkom na usnamavladar je pokušao podignuti ruku kako bi ga pomilovao, ali snage su ga izdale i ruka je pala uzbok. Naredio sam posadi da odnese faraona u njegove odaje. Moja gospodarica stala mi je uzbok i sa strepnjom prošaptala: "Gdje je Tanus? Je li se spasio? Oh, Taita, reci mi da ganeprijatelji nisu ubili!" "Spasio se. Ništa mu ne može nauditi. Otkrio sam ti viziju Labirinta.Sve je bilo predviđeno. Ali sad moram poći kralju i trebat ću tvoju pomoć. Ostavi Memnona sguvernantama i pođi sa mnom." Još sam bio oblijepljen blatom, a bio je i faraon koji je poputmene pao u kanal. Zamolio sam kraljicu Lostris i druge dvije dvorske gospe da ga svuku,operu i polože na čistu lanenu plahtu, dok sam se ja vratio na palubu kako bih se oprao vodomiz rijeke, koju su mornari zagrabili vjedrima. Nikad ne operiram u prljavštini jer sam otkrio daiz nekog nepoznatog razloga to loše utječe na pacijenta i pogoduje nakupinama bolesnihtjelesnih sokova. U međuvremenu sam promatrao istočnu obalu gdje je naša vojska bilanagomilana iza zaštite koju su pružali kanali i močvara. Ta je svjetina nekoć bila moćnavojska i osjećao sam kako se gušim od srama i straha. Onda sam ugledao Tanusa kako hodaizmeđu njih, na njegov prolazak ljudi su ustajali iz blata i opet zadobivali kakav-takav prividvojničke stege. U jednom trenutku vjetar mi je čak donio zvuk klicanja, premda pomaloumorna. Da je neprijatelj poslao pješaštvo preko močvare, pokolj i slom bili bi potpun i nitijedan naš ne bi bio preživio, jer čak i Tanus bi u najboljem slučaju mogao pružiti tek slabiotpor. Ipak, koliko sam god zabrinuto piljio na istok, nisam vidio ni traga poredanim

štitovima pješaka ili bljeskove vršaka kopalja. Iz ravnice podno Abnuba prijetio je još uvijekužasan oblak prašine, stoga su vjerojatno kola još bila na djelu. Ali, budući da neprijateljskopješaštvo nije nasrtalo na njega, Tanus je mogao izvući neku skromnu korist iz tog stravičnogdana. Bila je to lekcija koju sam upamtio i koja nam je u budućnosti bila od koristi. Kolamogu dobiti bitke, ali samo pješaštvo može potvrditi pobjedu. Sukob na obali rijeke bio je uTanusovim rukama, dok sam ja morao biti drugu bitku, sa smrću, u kabini kraljevskog broda."Nismo izgubili svaku nadu", promrmljah svojoj gospodarici kad sam se vratio uz kraljevouzglavlje. "Tanus okuplja postrojbe i ako na svijetu postoji netko sposoban da spasi Egipat odHiksa, to je on." Okrenuh se prema kralju i na neko vrijeme zaboravih sve osim svogpacijenta. Kako mi se često događa, tihim sam, ali ipak čujnim glasom mrmljao svoje mislidok sam pregledavao ranu. Prošlo je bilo manje od sata otkad je strijela pogodila cilj, a mesooko slomljene pritke bilo je naduto i ljubičasto. "Nužno je izvaditi strijelu. Ako vrh pustimgdje jest, kralj će umrijeti prije sutrašnje zore." Vjerovao sam da me faraon ne čuje, ali doksam govorio, otvorio je oči i pogledao me. "Ima li ikakve šanse da preživim?", upita. "Uvijekima šanse", odgovorili s lažnom neusiljenošću. Osjetio sam to u svome glasu, a osjetio je ikralj. "Hvala, Taita. Znam da ćeš napraviti sve što je moguće i već odsad oslobađam te svakeodgovornosti ne uspiješ li." To je bilo jako velikodušno od njega budući da su mnogi liječniciprije mene bili ugušeni jer nisu uspjeli spasiti život vladaru. "Vrh strijele duboko se zario.Jako će boljeti, ali dat ću ti prah crvenog šepena, cvijeta sna, koji će ublažiti bol." "Gdje jemoja glavna supruga, kraljica Lostris?", upita kralj. Moja gospodarica spremno odgovori:"Ovdje sam, gospodaru moj." Pisari i ministri nagurali su se u zagušljivu kabinu i čekali utišini. Faraon je pružio ruku mojoj gospodarici. "Uzmi me za ruku i slušaj", zapovijedi.Lostris pade na koljena i posluša. Kralj nastavi šaptom: "Ako umrem, kraljica Lostris bit ćenamjesnica za mog sina. Imao sam je prilike upoznati i znam da je obdarena velikom snagomduha i zdravim razumom. Da nije, ne bih joj povjerio tu zadaću." "Zahvaljujem ti napovjerenju,Veliki Egipte", promrmlja kraljica. Faraon se obrati izravno njoj, iako su svinazočni mogli čuti njegove riječi. "Okruži se mudrim i poštenim ljudima, nauči mog sinasvim kraljevskim vrlinama o kojima smo raspravljali. Znaš što mislim o tome." "Na tvojuzapovijed, veličanstvo." "Kad naraste dovoljno da preuzme korbač i kukasto žezlo, nemoj gapokušati spriječiti u tome. Moj je potomak, nastavljač moje dinastije." "Učinit ću sazadovoljstvom što zapovijedaš, jer nije samo sin svoga oca, već je i moj sin." "Dok budešvladala, čini to mudro i brini se za moj narod. Mnogi će ti pokušati oteti vladarsko znamenje:ne samo novi i okrutni neprijatelji, Hiksi, već i drugi, koji su blizu tvoga prijestolja. Morat ćešse suprotstaviti svima. Za mog sina očuvaj nedirnutu dvostruku krunu." "Kako ti želiš,božanski faraone." "Još ti jednu misiju povjeravam. Moja grobnica i moj hram nedovršeni su isad su ugroženi, kao cijelo moje kraljevstvo, strahovitim porazom koji smo danas pretrpjeli.Ako ih moji generali ne uspiju zaustaviti, Hiksi će stići do Tebe." "Molimo bogove da se tonikad ne dogodi", promrmlja moja gospodarica. "Nalažem ti da se pobrineš da budembalzamiran i pokopan sa svim svojim blagom, po najstrožem protokolu utvrđenom u Knjizimrtvih." Moja je gospodarica šutjela. Mislim da je shvatila težinu zadaće koju joj je povjeriofaraon. Zadrhtavši, on joj snažno stisne ruku. "Obećaj mi svojim životom i nadom ubesmrtnost. Prisegni pred mojim ministrima i kraljevskom pratnjom. Prisegni u ime Hapi,tvoje boginje zaštitnice, i u ime svetoga trojstva, Horusa, Iziđe i Ozirisa." Kraljica mepogledala molećivim izrazom lica u oči. Znao sam: obeća li, održat će riječ po svaku cijenu. Utome je bila slična svome ljubavniku: ona i Tanus bili su vezani istim kodeksom časti. I znaosam da će svi u njezinoj blizini morati platiti istu cijenu. Prisega kralju mogla je jednoga danapasti na pleća svih, uključujući kraljevića Memnona i roba Taitu. A ipak, Lostris nikako nijemogla odbiti zahtjev kralja na samrti. Uputih joj jedva vidljivi mig. Kasnije bih bio proučiopotankosti prisege i kao pisar zakona uspio je približiti razboritom tumačenju. "Prisežem naHapi i sve bogove", reče kraljica Lostris tihim, ali razgovjetnim glasom. Sljedećih godina bila

bi stoput poželeljela da to nikad nije učinila. Kralj je zadovoljno uzdahnuo i pustio joj ruku."Onda sam spreman, Taita, za sudbinu koju su bogovi odlučili. Daj mi samo vremena dapoljubim svog sina posljednji put." Dok su mu donosili našeg lijepog kraljevića, dao sam bezpretjeranih ceremonija isprazniti kabinu od gomile plemića. Tada sam pripremio napitak odcrvenog šepena, veoma jak jer sam znao da bi bol mogla osujetiti moje napore i ubiti pacijentabrzinom pogrešnog reza skalpelom. Kad je kralj završio piti, pričekao sam da mu se zjenicesuze i da se kapci spuste. Potom zapovijedih guvernantama da odvedu kraljevića. Nakonpolaska iz Tebe bio sam predvidio da ću morati liječiti rane od strijela i stoga sam ponio svoježlice. To su bili instrumenti koje sam ja izumio premda su u Memfisu i Gazi postojala dvašarlatana koji su se hvalisali da je to njihov izum. Blagoslovio sam žlice na plamenu svjetiljkei onda oprao ruke u vrućem vinu. "Ne vjerujem da je uputno koristiti žlicu kad se vrh strijelezario tako duboko i tako blizu srca", reče moja gospodarica dok je pomagala u pripremama.Ponekad je govorila kao da je učenica nadišla učitelja. "Ostavim li strijelu gdje jest, izazvat ćenekrozu. Ubio bih kralja kao da sam mu odrubio glavu. Ovo je jedina mogućnost da gaspasim." Na trenutak smo se pogledali u oči i razgovarali a da nismo trebali izgovarati riječi.Ovo je bila vizija Ammon-Raovih labirinta. Jesmo li htjeli izbjeći milostive posljedice koje jetrebala imati po nas? "Moj je suprug. Faraon je." Kraljica me uhvati za ruku kako bi naglasilasvoje riječi. "Spasi ga, Taita. Spasi ga ako možeš." "Znaš da ću pokušati", odgovorih. "Trebašli moju pomoć?" U prošlosti mi je često pomagala. Kimnuh i nagnuh se nad kralja. Postojalasu tri načina kako sam mogao pokušati izvaditi strijelu. Prvi je bio iščupati je. Čuo sam zajednog kirurga iz Damaska koji savije gipku granu i pričvrsti je za pritku. Kad otpusti granuona tržne i svom svojom snagom iščupa strijelu iz živa mesa. Nisam nikad probao takavpostupak jer sam uvjeren da rijetko tko uspije preživjeti. Drugi način je guranje strijelenaprijed dok kukasti vrh ne iziđe s druge strane. Da bi postupak bio uspj ešan, nužno jeudarati batičem kao što se čini s čavlom zabijenim u dasku. Zatim se otpili vrh i izvuče pritka.Brutalan je to postupak gotovo kao i prvi. Moj način podrazumijeva uporabu Taitine žlice:dao sam joj ime u svoj svojoj skromnosti jer su tuda prisizanja neutemeljena i potomstvomora biti obaviješteno o mome geniju. Prvo sam proučio strijelu Hiksa koju sam s lukom biouzeo iz prevrnutih kola. Začudio sam se vidjevši da vrh nije brončan, već od obrađenakremena. Svakako, kremen je manje skup i lakše ga je naći u velikim količinama, ali rijetkosam kad sreo vojskovođu koji je pokušavao štediti kad se spremao zauzeti neko kraljevstvo.Vrh od kremena rječito je pokazivao da Hiksi raspolažu ograničenim resursima i ukazivao narazlog njihovog napada na Egipat. Ratovi se vode radi osvajanja zemlje ili bogatstva, a imaosam dojam da Hiksima manjka i jedno i drugo. Morao sam se nadati da je vrh strijele zariveneu faraonove grudi istoga oblika i iste vrste. Usporedih dvije moje žlice s komadićem oštrakamena: žlice su bile različitih veličina i odabrao sam par njih koje su mogle zatvoriti u sebevrh i pokriti glatkim metalom oštre kuke. U međuvremenu droga je napravila svoje i faraon jeležao bez svijesti na plahtama od bijelog lana. Slomljena pritka virila je za dužinu mogakažiprsta iz naborane kože pokrivene bijelim dlakama. Prislonio sam još jednom uho na grudii čuo sam kako mu šumi i grgolji u plućima. Kad sam bio siguran da je još živ, namazao samodabrane žlice ovčjom masti kako bih olakšao prodiranje u ranu. Držao sam ih nadohvat rukei uzeo jedan od najoštrijih skalpela. Dao sam znak četirima snažnim vojnicima koje je kraljicaLostris pozvala dok sam završavao pripreme: zgrabili su faraona za zapešća i gležnjeve idržali ga nepomičnog. Kraljica je sjela pored kraljeve glave i ugurala mu kroz usne sve dogrla drvenu cijev koja je bila dio liječničke opreme i koja je služila da drži otvorenim iprohodnim dušnik i da spriječi da se pacijent ne ugrize za jezik ili da ga ne proguta, odnosnoda ne stisne zube i polomi ih pod utjecajem bola. "Prvo ću morati proširiti ranu oko pritkekako bih stigao do vrha strijele", promrmljah i pritisnuh skalpel duž linije pritke. Faraon sezgrči, ali četvorica su ga čvrsto držala. Radio sam brzo jer sam otkrio da je brzina presudna utakvim operacijama ako se želi da pacijent preživi. Zasjekao sam s obje strane pritke jer bi

elastična i otporna koža bila prepriječila pristup žlicama i morao sam izbjeći da se to dogodi.Odložio sam skalpel i uzeo namazane žlice. Iskoristio sam pritku kao vodilju i ugurao sam ihu ranu sve dok nisu ostali vani samo dugi dršci. Faraon se uvijao u stisku one četvorice. Znojmu je lio iz svake pore i tekao niz obrijanu glavu pokrivenu tek kratkim dlakama sijede kose.Krici su izlazili kroz cijev koju je imao u ustima i odjekivali cijelim brodom. Bio sam naučione obazirati se na patnju pacijenata, stoga sam ugurao žlice još dublje u ranu dok nisamosjetio da dodiruju kremeni vrh. Bio je to najosjetljiviji dio zahvata. Upotrijebio sam drškekao pincete: razmaknuo sam žlice i skliznuo njima preko vrha strijele. Kad sam čuo da su seopet sklopile, ponadao sam se da su potpuno pokrile kremen i kuke. Stisnuh oprezno drške itrščanu pritku i povukoh unazad. Da su kuke još bile slobodne, odmah bi se bile zabile u mesoi pružile otpor. Obuze me poriv da uzviknem od olakšanja kad sam jsjetio da strijela počinjepopuštati, no otpor tkiva bio je znatan oa sam morao uporabiti svu svoju snagu. Faraon jestrahovito patio dok je masa trske, kremena i metala bila vučena kroz njegov grudni koš.Crveni šepen prestao je djelovati i bol je bila grozna. Znao sam da uzrokujem stravičneozljede i osjećao sam kako se tkivo kida. Znoj mi je curio u oči i gotovo me oslijepio, alinisam prestao vući sve dok mi strijela zamrljana krvlju nije ostala u rukama. Ustuknuhteturajući i udarih u zid. Na trenutak sam ostao naslonjen na nj, potpuno iscrpljen. Nekolikočasaka gledao sam tamnu poluzgrušanu krv kako teče iz rane, zatim se trgnuh i odoh jezatvoriti. Namazao sam ranu mirtom i kristalnim medom, zatim sam je čvrsto previo zavojemod iskuhanog lana. Dok sam radio, izgovarao sam čari koje se koriste kad se previjaju rane. Jate vezujem, Sethov stvore, zatvaram ti usta. •••: Ustukni preda mnom, crvena plimo, . povucise preda mnom, crveni cvijete smrti, vr ja sam te prognao, crveni Sethov psu. Bilo je tobajanje za krvarenja izazvana mačem ili strijelom. Postoje posebni stihovi za svaku vrstu ranai ozljeda, od opeklina do ugriza i ogrebotina lava. Liječnik ih sve mora naučiti da bi obavljaosvoju profesiju. Nikad nisam shvatio na koji način djeluje bajanje, ipak držim da je obvezaspram pacijenata koristiti sva raspoloživa sredstva kako bi ih se izliječilo. Činilo se da nakonprevijanja faraon mnogo manje pati. Zaspao je, povjerio sam ga brizi njegovih žena i otišao napalubu. Osjećao sam potrebu za svježim riječnim zrakom kako bih se okrijepio, jer meoperacija iscrpila gotovo koliko je iscrpila vladara. Već je bila večer i sunce je umornozalazilo za golim zapadnim brdima i bacalo posljednje crvene odsjaje na bojište. Nije došlo dopješačkog napada Hiksa i Tanus je još premještao ostatke razbijene vojske s obale rijeke nabrodove. Gledao sam čamce pune iscrpljenih i ranjenih ljudi kako prolaze ispred nas i osjećaosam duboku sućut za njih i sav naš narod. Ovo je bio najzlosretniji dan u našoj povijesti. Tadasam vidio da se oblak prašine koji su podizala kola Hiksa počinje kretati prema jugu i Tebi.Zalazak je oblaku davao boju krvi. Protumačio sam to kao pretkazanje i moja sućut pretvorise u strah. Bio je već mrak kad se Tanus ukrcao na kraljevski brod. Pod svjetlom baklji bio jenalik lesu. Bio je blijed od umora i pokrivem prašinom. Njegov plašt bio je umrljanzgrušanom krvi i blatom, a oko očiju imao je crne kolobare. Čim me ugleda, upita za faraona."Izvadio sam strijelu", rekoh mu. "Ali rana je duboka i blizu srca. Slab je: ipak, ako preživi tridana, moći ću ga spasiti." "A tvoja gospodarica i sinčić?" To mi je pitanje postavljao svaki putkad bismo se sreli. "Kraljica Lostris umorna je, jer mi je pomogla pri zahvatu. Sad je skraljem. Kraljević je mio kao uvijek i spava s guvernantama." Vidio sam da Tanus tetura ishvatio sam da je na izmaku snaga. "Moraš se odmoriti...", rekoh, ali se Tanus prene."Donesite svjetiljku", zapovijedi. "Taita, odi po kistove, tintu i papiruse. Moram poslatiupozorenje Nembetu da ne bi kao ja upao Hiksima u stupicu." Ostali smo na palubi polovicunoći, a ovo je poruka koju mi je izdiktirao za Nembeta: Pozdrav tebi, plemeniti Nembete,Veliki Lave Egipta, zapovjednice Raovih divizija faraonove vojske. Da poživiš vječno. Znajda smo se sukobili s neprijateljima Hiksima u ravnici kodAbnuba. Hiksi su moćni, okrutni istrašni neprijatelji, a posjeduju čudna brza kola kojima se ne možemo oduprijeti. Znaj povrhtoga da smo pretrpjeli poraz i da je naša vojska uništena. Nismo više u stanju suprotstaviti se

Hiksima. Znaj da je faraon teško ranjen i život mu visi o niti. Preklinjem te da se ne sukobiš sHiksima na otvorenu polju jer njihova su kola brza poput vjetra. Sklonite se stoga iza zidinaili pričekajte na brodovima kako biste ih mogli natjerati u bijeg. Hiksi nemaju brodova i samozahvaljujući našim brodovima moći ćemo ih nadjačati. Zaklinjem te da pričekaš naš dolazakprije no što svoje snage povedeš u bitku. Prizivam na te zaštitu Horusa i svih bogova. Takozbori plemeniti Tanus Harrab, zapovjednik Ptahovih divizija faraonove vojske. Napravio samčetiri kopije poruke i kako bih koju dovršio, Tanus bi poslao glasnika da je odnese Nembetu,Velikom Lavu Egipta, koji je s juga dovodio pojačanje. Tanus je poslao uzvodno dva brzabroda, svaki s jednom kopijom poruke, zatim je svoje najbolje trkače iskrcao na zapadnuobalu, nasuprot onoj duž koje je napredovala vojska Hiksa, i poslao ih u potragu zaNembetom. "Jedan od tvojih svitaka sigurno će stići u njegove ruke. Do sutra ujutro ne možešučiniti ništa drugo", rekoh mu. "Sada moraš spavati: ako posustaneš, sav Egipat past će stobom." Nije se htio povući u kabinu. Sklupčao sa na palubi poput psa da bi bio spreman uslučaju nužde. Ali ja sam otišao u potpalublje kako bih bio uz kralja i tješio svojugospodaricu. Vratio sam se na palubu prije zore i čuo Tanusa kako zapovijeda da se flotaspali. Nije me spadalo raspravljati odluku, ali je vidio da ga zbunjeno gledam. Kad su seglasnici udaljili, grubo mi reče: "Upravo sam dobio izvješća zapovjednika mojih postrojbi. Odtrideset tisuća ljudi koji su jučer stajali u ravnici kod Abnuba da bi se suočili s kolima Hiksapreostalo je tek sedam tisuća. Pet tisuća je ranjeno i mnogi od njih će umrijeti. Rijetko tko odneozlijeđenih je mornar. Ostaju mi tek ljudi neophodni da osposobim pola flote: moramnapustiti ostatak brodova, ali ne mogu dopustiti da padnu u ruke Hiksima." Uporabili sunaramke trske da podmetnu požar i naši su brodovi izgorjeli. Premda nismo bili pomorci, bioje to grozan i tužan prizor za mene i moju gospodaricu. Za Tanusa bilo je još i gore. Bio jesam na pramcu kraljevskg broda, s očajem i morom ispisanima na licu, dok je gledao kakogore njegovi brodovi, koji su za njega bili prekrasna živa stvorenja. Pred očima cijelog dvoramoja gospodarica nije mogla stajati uz njega kako je željela. Uze me za ruku i zaplakasmozbog Tanusa i zbog cijelog Egipta, dok su pred nama brodovtnestajali poput baklji. v Stupovizaglušna ognja bili su zavijeni u crni dim, Imjihova crvenkasta svjetlost nadmetala se spraskozorjem. Napokon Tanus zapovijedi stotini preostalih brodova da dignu sidro. Našamala flota, puna mrtvih i umirućih, uputi se na jug- Iza nas se dim pogrebne lomače naše flotepenjao u jutarnje nebo, dok se pred nama oblak žute prašine, još viši i širi, prostirao dužistočne obale Nila prema nezaštićenoj Tebi i svem njezinom blagu. Činilo sa da su bogoviokrenuli leda Egiptu i da su nas potpuno napustili jer je vjetar - koji obično u tom dijelugodine snažno puše sa sjevera - potpuno utihnuo te obnovljenom snagom opet zapuhao s juga.Bili smo prisiljeni boriti se protiv struje i protiv vjetra, a naši brodovi bili su otežani tovaromranjenika. Kretali smo se polako i iscrpljene posade mučile su se na veslima poput robova.Nismo uspijevali održavati korak s napredovanjem Hiksa koji su se neumoljivo udaljavali. Jasam bio obuzet svojim dužnostima kraljevog liječnika. Ali na svim drugim brodovimaumiralo je mnoštvo ljudi koje bih bio mogao spasiti. Svaki put kad bih se popeo na palubu daudahnem malo čistoga zraka i da se odmorim, vidio sam kako s drugih brodova bacaju urijeku leševe. Pri svakom pljusku vidio sam pomamno kretanje krokodila pod površinom.Gmazovi su slijedili flotu poput lešinara. Faraon se oporavljao. Drugi dan uspio je popitizdjelicu juhe. Te večeri zatražio je da vidi kraljevića i doveli su mu ga. Memnon je bionemiran poput skakavca i bučan poput jata čvoraka. Faraon je uvijek bio dobar s njime, čakprepopustljiv, i Memnon je bio sretan što ga vidi. Bio je već lijep dječačić, vitak i krupan,svijetle puti i velikih crnih očiju poput majke. Kosa je bila kovrčava kao runo crnog janjca, ana suncu bili su vidljivi plameni odsjaji crvene Tanusove kose. Faraonova sreća kad ga jeugledao bila je još dirljivija no inače. Taj dječak i obećanje koje je dobio od moje gospodaricebili su njegova nada u besmrtnost. Unatoč mojem zanovijetanju, zadržao je Memnona kodsebe sve do zalaska sunca. Znao sam da ga dječakova neiscrpna energija i stalno traženje

pažnje umaraju, ali nisam se mogao umiješati sve dok u vrijeme večere guvernante nisu došlepo kraljevića. Ostao sam sa svojom gospodaricom pored uzglavlja kralja koji je gotovoodmah utonuo u duboki san. Bio je blijed kao lanena plahta na kojoj je ležao. Sutradan je biotreći dan od ranjavanja i stoga najopasniji. Kad bi ga preživio, mogao bih ga spasiti, znao samto. Ali, kad sam se u zoru probudio, kabinom je carevao smrad raspadanja. Dodirnuh faraona injegova mi koža opeče prste kao ibrik tek skinut s vatre. Pozvah svoju gospodaricu kojasneno iziđe iz postelje iza zastora, gdje je spavala. "Što je, Taita?" Nije dodala drugo jer jeodgovor bio ispisan na mojemu licu. Bila je uz mene kad sam skinuo zavoj s rane. Previjanjeje veliko liječničko umijeće i ja sam šivao lanene vrpce kako bi zavoj bio čvrst. Prerezao samkonce koji su ih spajali i skinuo ih. "Milosrdna Hapi, moli za njega!" Kraljica Lostris samošto nije povratila od smrada. Crna krasta koja je zatvarala ranu otvori se i zeleni gnoj počepolako istjecati. "Nekroza!", prošaptah. Bila je to mora kirurga, zlotvoran tjelesni sok koji sejavljao trećeg dana i širio cijelim tijelom kao zimski požar u suhim trsticima. "Što možemoučiniti?", upita Lostris. Odmahnuh glavom. "Umrijet će prije noći", odgovorih. Ostali smo uzkraljevu postelju u očekivanju neizbježnog. Kad se cijelim brodom pronijela vijest da jefaraon na umoru, kabina se napunila svećenicima, gospama i dvorjanima. Čekali smo u tišini.Tanus je stigao posljednji i ostao u jednom kutu, s kacigom pod rukom, u stavu poštovanja iboli. Njegov pogled nije bio uprt u kralja, već u kraljicu Lostris. Ona nije uzvraćala pogled, aipak sam osjećao da je svjesna njegove nazočnosti svakom žilicom vlastita bića. Pokrila si jeglavu šalom od izvezena lana, ali bila je gola do pasa. Otkad je kraljević bio odbijen od sise,grudi su izgubile težinu. Bila je vitka kao djevica i trudnoća joj nije upropastila grudi i trbuhsrebrenastim strij ama. Koža je bila glatka i savršena kao da je tek namazana mirisnim uljem.Pokrio sam faraonovo tijelo mokrim krpama kako bih smanjio temperaturu, ali voda jeisparavala od vrućice i ja sam bio prisiljen neprestance ih mijenjati. Kralj je bio nemiran ivikao je u deliriju, progonjen od svih utvara i čudovišta zagrobnog svijeta koji ga je očekivao.Katkad je izgovarao odlomke iz Knjige mrtvih. Od djetinjstva svećenici su ga učili napamettekst koji je bio vodič kroz sjeni kako bi stigao do rajskih poljana. Kristalni put ima dvadesetjedan zaokret. Uski put tanak je poput brončane oštrice. Boginja koja bdije nad drugimvratima podmukla je iprijevarna i nestalna. Gospodarice plamena, kurtizano svemira, ralja kaou lavice, tvoja vagina guta muškarce koji zastrane u tvojim mliječnim njedrima. Postupno glasi pokreti oslabiše. Malo poslije podneva ispusti posljednji drhtavi izdisaj i ostade nepomičan.Nagnuh se nad njega i dodirnuh mu grlo kako bih opipao bilo života: ali ne osjetih ništa, kožaje postala hladna pod mojim prstima. "Faraon je mrtav", rekoh tiho i sklopih mu kapke. "Nekaživi vječno!" Svi nazočni prepuste se žalosnim kricima, a moja je gospodarica vodilakraljevske gospe u naricaljki. To jaukanje ledilo mije krv: Činilo mi se da mi mnoštvonevidljivih kukaca plazi po koži. Napustio sam kabinu čim sam mogao. Tanus je došao zamnom na palubu i uhvatio me za ruku. "Jesi li učinio sve što je bilo u tvojoj moći da gaspasiš?", upita grubo. "Nije se radilo o još jednom od tvojih trikova?" Znao sam da je tajnačin ophođenja sa mnom izraz njegovih strahova i njegove grižnje savjesti, zato samodgovorio uljudno. "Ubila ga je strijela Hiksa. Učinio sam što je bilo u mojoj moći da gaspasim. Bila je to sudbina iz Ammon-Raovih labirinta i nitko od nas nije odgovoran."Uzdahne i prebaci mi ruku preko ramena. "Nisam to predvidio. Mislio sam samo na svojuljubav za kraljicu i našeg sina. Morao bih se veseliti jer je sada slobodna, ali ne mogu.Pretrpjeli smo preteške gubitke i razaranja. Nismo ništa drugo do li zrna dure pod žrvnjemLabirinta." "U budućnosti će doći vrijeme sreće za sve nas", zajamčih mu iako moja tvrdnjanije imala temelja. "Ali postoji još jedna sveta dužnost koja počiva na mojoj gospodarici istoga na meni i tebi." Podsjetih ga na prisegu koju je kraljica dala kralju, obećanje da će gapokopati u izabranu grobnicu sa svim častima kako bi njegov Ka mogao stići na rajskapoljane. "Reci mi kako da budem od pomoći", odgovori jednostavno Tanus. "Ali, imaj naumu da su Hiksi pred nama i provalili su u Gornji Egipat pa ne mogu zajamčiti da faraonova

grobnica neće biti oskrvnuta." "Bude li nužno, naći ćemo drugu grobnicu. Naša prva misaomora biti da sačuvamo njegovo tijelo. Uz ovu vrućinu, počet će trunuti i vrvjeti crvima prijezalaska. Nisam stručnjak u umijeću balzamiranja, ali poznajem način kako da održimoobećanje." Tanus je poslao svoje mornare u štivu da donesu veliku žaru maslina u salamuri.Zatim je, slijedeći moje upute, dao isprazniti žaru i napuniti je kipućom vodom. Prije no što seohladila, dodali smo tri vreće najfinije morske soli. Tada smo salamurom napunili četiri vrčaza vino i sve stavili na palubu da se ohladi. U međuvremenu počeo sam raditi u kraljevskojkabini. Moja gospodarica htjela mi je pomoći jer je mislila da je to dio njezine dužnosti sprampreminulog supruga, ali ja sam je poslao da pravi društvo kraljeviću. Otvorio sam tijelofaraona duž lijevoga boka, od rebara do kuka, i kroz otvor izvadio sam sadržaj grudnog koša itrbuha, odvojivši ga od ošita nožem. Naravno, ostavio sam srce na njegovu mjestu jer je toorgan života i inteligencije. Ostavio sam i bubrege jer su stjecište vode i predstavljaju svetiNil. Napunio sam šupljinu solju i zašio je. Nisam imao žlicu za balzamiranje koja se ugurakroz nosnice kako bi se odstranila žućkasta kaša iz lubanje i stoga sam je pustio gdje jest.Kako bilo, nije bila važna. Podijelio sam potom utrobu: jetru, pluća, želudac i crijeva. Opraosam salamurom želudac i crijeva, što je bila vrlo neugodna zadaća. Kad sam završio,iskoristio sam priliku da pomno proučim kraljeva pluća. Desno je bilo zdravo i crveno, alilijevo je bilo probijeno strijelom i mlohavo kao probušeni mjehur. Bilo je puno crne krvi ignoja. Pitao sam se kako je moguće da je starac toliko poživio s takvom ranom. Osjetiholakšanje: nijedan liječnik ne bi ga bio mogao spasiti i moje liječenje bilo je besprijekorno.Zapovijedio sam mornarima da donesu posude napunjene salamurom. Tanus mi je pomogaoda savijem truplo tako da ga mogu potopiti u žaru za masline. Provjerio sam je li potpunopotopljeno, a tada smo stavili utrobu u vinske vrčeve, zapečatili smo smolom sve posude ivezali ih u pojačanom odjeljku gdje je kralj držao svoje blago. Pomislih da bi bio zadovoljanšto tako počiva, okružen zlatnim i srebrenim polugama. Napravio sam sve u svojoj moći kakobih pomogao svojoj gospodarici da održi obećanje. Pomislih kako ću u Tebi predati kraljevotijelo mumifikatorima, ako Hiksi ne budu stigli prije nas i ako grad i njegovi žitelji još budupostojali. Kad smo stigli do utvrđenog grada Asyuta, shvatili smo da su Hiksi ostaviliograničeni broj vojnika kako bi ga držali pod opsadom i nastavili na jug s većinom vojske.Premda se radilo tek o postrojbi s manje od stotinu kola, bili su prejaki da bismo ih napali snašom desetkovanom vojskom. Glavni Tanusov cilj bio je osloboditi Remrema i njegovih pettisuća ljudi koji su se sklonili unutar zidina te produžiti uzvodno kako bi se pridružioplemenitom Nembetu i njegovoj vojsci od trideset tisuća vojnika. Tanus je dao usidritibrodove nasred rijeke kako bi se zaštitili od napada kola i uspio je stupiti u vezu s Remremomsignalnim zastavicama. Nekoliko godina prije toga pomogao sam Tanusu da smisli sustavsignala koristeći dvije obojene zastavice, koje su omogućavale prenošenje poruka prekodolina s vrha na vrh uzvisina, od zidina grada do ravnice i rijeke. Posredstvom zastavicaTanus je obavijestio Remrema da se pripremi za tu noć. Uz naklonost tame dvadeset našihbrodova pristalo je podno zidina. Istog časa Remrem je dao širom otvoriti bočna vrata i načelu pukovnije prokrčio si je put kroz Hikse. Prije no što su neprijatelji stigli upregnutiživotinje, Remrem i njegovi ljudi već su se ukrcali. Tanus je odmah dao zapovijed da se dignusidra. Prepustio je grad Asyut pljački i nastavio uzvodno. Ostatak te noći, svaki put kad bismopogledali nizvodno, vidjeli smo požare u spaljenu gradu koji su obasjavali sjeverni obzor."Nadam se da će mi oni nesretnici oprostiti", promrmlja Tanus. "Nisam mogao učiniti drugono žrtvovati ih. Moja je dužnost spasiti Tebu." Bio je vojnik i stoga je bez oklijevanja doniotešku odluku, ali bio je i osjećajno ljudsko biće i patio je zbog toga. Moje divljenje za njegabilo je veliko koliko i moja naklonost. Remrem nas je izvijestio da su naši brzi brodovi kojesmo poslali da prenesu poruku prošli pored Asvuta prethodni dan i da su sada već Tanusoveporuke vjerojatno stigle u ruke plemenitog Nembeta. Remrem nam je također dao višeobavijesti o Hiksima i njihovom napredovanju prema jugu. Zarobio je dva egipatska dezertera

koji su prešli na neprijateljsku stranu i koji su bili ušli u Asyut kako bi uhodlili branitelje.Stavljeni na muke, kričali su kao šakali, što su i bili, i prije no što su umrli, otkrili suRemremu mnoge korisne i zanimljive stvari o Hiksima. Kralj s kojim smo se sukobili uravnici kod Abnuba s tako kobnim ishodom zvao se Salitis. Njegovo pleme bilo je semitskogroda i isprva je to bio narod nomadskih pastira naseljen u gorju Zagros kod jezera Van. Prvidojam koji sam stekao o strašnim Azijcima dobio je, dakle, potvrdu: ali pitao sam se kako jemoguće da je narod pastira usavršio tako izvanredno vozilo kao kol s L kotačima i gdje jepronašao one prekrasne životinje, one konje kojih smo se mi Egipćani plašili kao da suonosvjetska stvorenja. Činilo se da su na drugim poljima jako zaostali. Nisu znali ni čitati nipisati, a njihova vlast bila je nesmiljena tiranija kralja Salitisa. Mi Egipćani mrzili smo ga iplašili ga se još više no što smo se plašili i mrzili bića koja su vukla njegova kola. Glavnobožanstvo Hiksa zvalo se Sutekh i bio je bog gromovnik. Nije bila potrebna velika vjerskaobrazovanost da bi se u njemu prepoznao strašni Seth. Odabrali su baš prikladnog boga i bilisu mu na čast svojim ponašanjem. Uljuđeni narod ne bi nikad pljačkao, palio i klao kao Hiksi.Činjenica da i mi mučimo izdajice ne može nas staviti na istu razinu s tim barbarima, snjihovim okrutnostima. Uočio sam da narod često izabire bogove shodno svojoj prirodi.Filistejci štuju Baala i bacaju živu novorodenčad u njegova plamena usta. Crna kušitskaplemena bizarnim obredima štuju čudovišta i paklena bića. Mi Egipćani štujemo pravedna iblagonaklona božanstva koja ne traže ljudske žrtve. A Hiksi imaju Sutekha. Kako se činilo,Remremovi zarobljenici nisu bili jedini egipatski izdajice koji su se kretali s neprijateljskomvojskom. Jedan od dezertera, stavljen na muke, govorio je o velikom plemiću iz GornjegEgipta koji je bio član ratnog savjeta kralja Salitisa. Kad sam to doznao, prisjetio sam sekoliko sam se iznenadio zaključivši da Hiksi dobro poznaju naš borbeni raspored u ravnicikod Abnuba. Tom prigodom predosjetio sam da medu njima mora biti neka uhoda dobroobaviještena o našim tajnama. Ako je to bila istina, morali smo očekivati da neprijatelj znasve naše slabosti i sve naše jake strane. Morao je poznavati i planove obrane naših gradova, aiznad svega morao je znati za bogato blago koje je faraon prikupio u svom zagrobnom hramu."Možda to objašnjava žurbu kojom kralj Salitis napreduje prema Tebi", rekoh Tanusu."Možemo predvidjeti da će prvom prigodom pokušati prijeći Nil." Tanus bijesno opsova."Ako je Horus velikodušan, stavit će u moje ruke plemića izdajicu." Udari šakom u dlandruge ruke. "Moramo spriječiti Salitisa da prijeđe rijeku. Naši brodovi predstavljaju jedinuprednost koju imamo nad njim. Moram je maksimalno iskoristiti." Ushodao se palubom ipodigao oči k nebu. "Kad će opet početi puhati vjetar sa sjevera? Svakim danom koji prođe,neprijateljska kola povećavaju prednost pred nama. Gdje je Nembetova flota? Moramoujediniti naše snage kako bismo držali prvu crtu bojišnice na rijeci." Tog popodneva Državnisavjet Gornjeg Egipta okupio se pred prijestoljem na krmi kraljevskog broda. VrhovniOzirisov svećenik predstavljao je duhovnu vlast, kancelar Merseket svjetovnu, a plemenitiTanus Harrab vojnu. Tri velikodostojnika podigoše kraljicu Lostris na prijestolje Egipta istaviše joj sina u krilo. Dok su svi na brodu glasno izvikivali kraljevski pozdrav, drugibrodovi flote prošli su pored nas i ranjeni vojnici dovukli su se do ograde kako bi klicalinovoj namjesnici i mladom prijestolonasljedniku velikog Egipta. Vrhovni Ozirisov svećenikprivezao je umjetnu bradu kraljevske moći na lice moje gospodarice, no to nije uopćeumanjilo njezinu ljepotu i ženstvenost. Plemeniti Merseket vezao joj je oko pasa lavlji rep istavio joj na glavu dvostruku, crvenu i bijelu krunu. Na koncu se Tanus uspeo stubamaprijestolja kako bi joj stavio u ruke kukasto žezlo i zlatni korbač. U tom je trenutku Memnonugledao svjetlucave igračke koje je Tanus nosio i ispružio je ručice da bi ih zgrabio. "Pravi jekralj! Zna da mu žezlo pripada po pravu!", uzviknu ponosno Tanus i svi veselo zapljeskaše.Mislim da je to bio prvi put da se netko od nas smije nakon groznog dana na bojištu kodAbnuba. Učinilo mi se da je to oslobođenje i da označava novi početak za sve nas. Do togtrenutka bili smo nadvladani traumom poraza i faraonove smrti. Ali sada, dok su veliki

egipatski velmože jedan po jedan dolazili kleknuti pred prijestolje na kojem je sjedila bajnakraljica sa sinom u krilu, novi duh nas je sve prožeo, izvukao nas iz očaja i obnovio našuvolju da se odupremo i borimo. Tanus je posljednji kleknuo pred prijestolje i prisegnuo navjernost. Kraljica ga je gledala zadivljenim izrazom, koji je obasjavao njezino lice i sjao uzelenim očima nalik dvama suncima. Iznenadilo me što nitko od nazočnih nije to primijetio.Te večeri, nakon zalaska moja me gospodarica poslala na palubu kraljevskog broda sporukom za zapovjednika njezinih oružanih snaga i pozvala ga na ratni savjet u svoju kabinu.Ovaj put Tanus nije odbio jer je upravo bio prisegnuo na poslušnost. Izvanredni ratni savjet,kojega sam bio jedini svjedok, tek je započeo, kad me nova namjesnica Egipta otjerala izkabine i poslala da stražarim pred vratima i odbijem sve druge posjetitelje. Posljednji put kadsam ih pogledao, dok sam navlačio teški zastor, silovito su se grlili. Njihova želja bila je takovelika i bila je tako dugo osujećena da su se bacili jedno na drugo ne toliko kao ljubavnicikoliko kao nepomirljivi neprijatelji koji se sukobljavaju u dvoboju do smrti. Radosni zvuči tebitke potrajali su gotovo cijelu noć. Za mene je bilo olakšanje što nismo usidreni i štoplovimo uzvodno rijekom kako bismo se pridružili plemenitom Nembetu. Zapljuskivanjevesala, udarci bubnja koji je davao ritam zaveslaja i pjesme veslača gotovo su uspijevaliprigušiti buku u kraljevskoj kabini. Kad je došao na krmeni most za smjenu straže, Tanus jebio nasmiješen kao general koji je upravo doživio veliku pobjedu. Moja gospodarica došla jeza njim nešto kasnije: blistala je novom, nebeski prozračnom ljepotom koja me smela iakosam bio naviknut na njezine čari. Ostatak dana bila je prijazna i ljubazna s onima koji su jeokruživali i našla je mnogo prigoda da se posavjetuje sa zapovjednikom. Kraljević Memnon ija proveli smo tako zajedno veliki dio dana, što je bilo po volji obojici. S upitnomkraljevićevom pomoći već sam bio počeo rezbariti niz drvenih modela: a jedan od njih bila sukola s konjima. Drugi je bio kotač montiran na osovinu, koji sam rabio za svoje eksperimente.Memnon se dignuo na vrške prstiju kako bi pogledao kotač koji se vrtio na majušnoj glavini."Puni disk pretežak je, slažeš li se? Vidi kako brzo gubi brzinu i usporava." "Daj mi ga!",zapovijedi i pokuša zgrabiti disk, koji izleti iz njegove ruke, pade i slomi se u četiri gotovojednaka dijela. "Ti si zločesti Hiks", rekoh mu strogim glasom iako je on to, činilo se,protumačio kao kompliment. Kleknuh da pokupim svoj jadni model. Segmenti su još biliraspoređeni u krug i prije no što sam ih dotaknuo, vid se našalio sa mnom. U očima umakomadi drva postali su praznine, a praznine medu njima drvo. "Slatka mi Horusova daha!Uspio si!" Zagrlih ga. "Kolut poduprt palcima koji izlaze iz glavine. Kad budeš faraon, kojaćeš druga čuda napraviti za nas?" I tako je kraljević Memnon, prvi toga imena, Vladar Zore,uz malu pomoć jednog prijatelja izumio kotač s prečkama. Tada nisam ni pomišljao da ćemojednoga dana nas dvojica zajedno poći ususret slavi na kotačima poput toga. Nešto prijepodneva naišli smo na prvog mrtvog Egipćanina. Plutao je po rijeci, a na površini ga je držaonaduti trbuh i njegovo lice gledalo je u nebo praznih duplji. Crni gavran šćućurio mu se nagrudima: iskopao mu je oči i zabacio glavu unazad kako bi ih jedno za drugim progutao. Utišini smo stali uz ogradu i gledali mrtvaca koji je prolazio pored nas. "Nosi suknjicupostrojbe Lavova", reče Tanus tihio. "Lavovi su prethodnica Nembetove vojske. MolimHorusa da ne ugledam još kojega kako pluta nizvodno." Ali vidjeli smo ih. Drugih deset, ondasto. Bilo ih je sve više. Na koncu je površina rijeke bila pokrivena leševima od jedne do drugeobale. Bili su brojni poput lišća vodenog zumbula koje ljeti zakrče kanale za navodnjavanje.Napokon pronadoh jednoga još živog. Bio je kapetan Lavova, Nembetov viši časnik. Držao seza jednu rogozinu koja je plovila strujom. Izvukosmo ga i pobrinuli se za njegove rane.Kameni buzdovan smrskao mu je kosti ramena i više nikad ne bi bio koristio tu ruku. Kad seoporavio koliko je bilo dovoljno da govori, Tanus je sjeo pored njegove ležaljke. "Što sedogodilo plemenitom Nembetu?" "Plemeniti Nembet ubijen je sa svim svojim časnicima",odgovori kapetan hrapavim glasom. "Nije li dobio pismo koje ga je upozoravalo na dolazakHiksa?" "Primio ga je tik pred početak bitke i ismijao ga." "Ismijao ga?", upita Tanus. "Kako

je to moguće?" "Rekao je da Štene... Oprosti, plemeniti Tanuse, ali tako te nazvao. Rekao jeda je Štene pregaženo i da lažnim porukama pokušava prikriti svoju glupost i svoj kukavičluk.Rekao je da će voditi bitku na klasičan način." "Stara naduta budala!", komentirao je Tanus."No, ispričaj ostatak." "Plemeniti Nembet razvio je svoje snage na istočnoj obali s rijekom zaleđima. Neprijatelji su nasrnuli na nas poput vjetra i bacili su nas u vodu." "Koliko se našihspasilo?", upita Tanus. "Mislim da sam jedini preživjeli od onih koji su se iskrcali na kopno splemenitim Nembetom. Nisam vidio drugih preživjelih. Pokolj na obali rijeke bio je takav dane bih znao niti kako ga opisati." "Sve naše najslavnije postrojbe desetkovane su", promrmljažalosno Tanus. "Ostali smo bez ikoje druge obrane osim brodova. Kakav je kraj doživjelaNembetova flota? Je li još bila nasred rijeke?" "Plemeniti Nembet ostavio je na sidrištu većidio brodova, ali njih pedeset dao je izvući na obalu iza naših leda." "Ali zašto?!", uskliknuTanus. "Sigurnost brodova je temeljno načelo svih naših borbenih planova!" "Ne znam što jemislio plemeniti Nembet. Možda ih je htio imati nadohvat ruke kako bi hitro opet ukrcaopostrojbe u slučaju da je tvoje upozorenje bilo istinito." "Što se dogodilo s flotom? Nembet jeizgubio vojsku, ali, je li spasio barem brodove?" Tanusov glas drhtao je od srdžbe i tjeskobe."Mnoge koji su bili usidreni nasred rijeke potopile su i zapalile njihove posade. Vidio samvatru i dim dok me struja nosila. Drugi su presjekli sidrenu užad i pobjegli na jug prema Tebi.Dozivao sam glasno mornare kad su prolazili pored mene, ali bili su toliko užasnuti da se nisuzaustavili da bi me pokupili." "A pedeset brodova... Tanus je zastao i duboko udahnuo prijeno što je završio pitanje. "Što je bilo s flotom izvučenom na suho?" "Pala je u ruke Hiksa."Kapetan odgovori dršćući jer ga je bilo strah Tanusove srdžbe. "Okrenuo sam se i vidio samneprijatelje kako se roje na palubama brodova." Tanus ustade i ode na pramac. Gledao jeuzvodno gdje su leševi i spaljene oplate Nembetovih brodova plutali na zelenoj vodi. Odoh donjega spreman da umirim njegov bijes. "Taj oholi starac žrtvovao je svoj život i život svihsvojih ljudi samo da bi mi pokazao svoj prezir. Morali bismo podignuti piramidu u spomen nanjegovu ludost, jer Egipat takvu još nikada nije vidio." "Nije samo kriva njegova ludost",promrmljah i Tanus kimnu glavom. "Ne. Dao je Hiksima sredstva da prijeđu rijeku. Slatkogmi mlijeka Izidinih grudi, kad budu prešli Nil, bit ćemo stvarno gotovi." Možda je boginjačula svoje ime, jer je u tom trenutku vjetar, koji nam je tako dugo puhao u lice, iznenadapromijenio smjer. I Tanus to primijeti. Okrenu se i riknu zapovijed svojim časnicima nakrmenom mostu. "Sad imamo naklonost vjetra. Dajte znak floti: razapeti sva jedra! Mijenjativeslače svaki sat! Povećati ritam zaveslaja! Nastaviti prema jugu najvećom brzinom!" Vjetarje i dalje nastavio silovito puhati sa sjevera. Naša su se jedra nadula poput trbuha trudnihžena. Bubnjevi su davali ritam veslačima i naša je flota hitala prema jugu. "Zahvalimo sviboginji koja nam je poslala ovaj vjetar", viknu Tanus. "Božanska Izido, daj da stignemo navrijeme i da ih zateknemo na vodi." Kraljevski brod bio je spor i slabo pokretljiv pa je počeozaostajati u pozadini flote. Činilo se da se kob još jednom umiješala, jer je stari Tanusov brodkojemu je bio toliko privržen, Horusov Dah, plovio u formaciji pored nas. Imao je novogzapovjednika, ali još je to bio zastrašujući i opasan brod, izgrađen za brze napade. Iz pramcaje tek nešto iznad crte gaza virio brončani kljun. Tanus mu zapovijedi da pristane uzkraljevski brod, prebaci na Horusov Dah svoj stijeg i osobno preuze zapovjedništvo. Mojemjesto bilo je uz moju gospodaricu i kraljevića. Uopće ne znam kako sam se našao naHorusovom Dahu pored Tanusa, dok smo najvećom mogućom brzinom plovili uzvodno.Ponekad činim gotovo nevjerojatne gluposti, poput one kojom se iskazao plemeniti Nembet.Sjećam se samo da sam se počeo gorko kajati zbog svoje naprasitosti čim je kraljevski brodostao iza nas. Pomislio sam kako bi bilo da kažem Tanusu da sam se predomislio i da gazamolim da stane kako bih se vratio na kraljevski brod. Ali, bacio sam pogled na njegov izrazlica i zaključio da ću se radije opet suočiti s Hiksima. Tanus je davao zapovijedi s mostaHorusovog Daha i te su zapovijedi glasom i pomoću zastavica prenošene od broda do broda.Ne usporivši ni na tren, Tanus je razvio flotu. Okupio je veće brodove oko svoga dok je išao

prema čelu formacije. Ranjenici i oni koji nisu bili u stanju boriti se bili su prebačeni nasporije brodove, koji su ostali iza nas s kraljevskim brodom. Oni brži na čelu bili su na tajnačin olakšani i mogli su početi borbeno djelovati. Gotovo na svima bile su svježeRemremove postrojbe koje smo oslobodili iz opsade u Asvutu i koje su bile nestrpljive da seosvete Hiksima. Tanus je podignuo stijeg Plavog Krokodila na glavni jarbol Horusovog Dahai svi ispustiše bojni poklič: uspio je uliti u njih novi duh nakon krvava poraza. Znaci slomakoji je zadesio Nembeta postajali su sve očitiji kako smo napredovali. Leševi, olupine i raznipredmeti bili su razbacani medu papirusima na obalama rijeke. Napokon ugledasmo prašinukola kako se miješa s dimom vatri u taboru i penje se u nebo pred nama. "Onako je kako samse nadao!", poradova se Tanus. "Prekinuli su nadiranje prema Tebi sada kad im je Nembetdarovao sredstva za prelazak Nila. Ali nisu mornari i imat će poteškoća s ukrcajem ljudi ikola. Bude li Horus velikodušan, stići ćemo na vrijeme da im pomognemo." U razvijenomborbenom rasporedu prešli smo posljednji veliki riječni zavoj i našli Hikse. Nekim sretnimstjecajem okolnosti stigli smo točno u trenutku kad su se posvetili prelasku rijeke. PoprijekoNilom bilo je razasuto pedeset zarobljenih brodova. Jedra i užad bila su zapletena i svaki jeveslač veslao na svoj način, lopatice vesala pljuskale su po vodi i međusobno se sudarale.Kretanje brodova bilo je kaotično, neusklađeno s drugima. Vidjeli smo da gotovo svi Hiksi napalubama nose brončane oklope. Očito nisu shvatili koliko je teško plivati u takvimokolnostima. Zaprepašteno su nas gledali dok smo se približavali: napokon su se ulogezamijenile. Mi smo bili u svome elementu, a oni su bili plijen, prepušten hirovima vjetrapoput poderanog jedra. Imao sam na raspolaganju nekoliko trenutaka da proučim neprijatelje.Većina vojske bila je još na istočnoj obali. Utaborili su se i bili su tako brojni da se taborprostirao do podnožja brežuljaka do kojih sam mogao doprijeti pogledom s Horusovog Daha.Kralj Salitis slao je preko rijeke ograničeni broj vojnika koji su nesumnjivo imali zapovijed dase hitro spuste niz zapadnu obalu i da zauzmu zagrobni hram faraona Mamosa prije no štouspijemo odnijeti blago. Približili smo se hitro konvoju brodova s Hiksima i ja kroz udaranjebubnjeva i divlje povike naših doviknuh Tanusu: "Već su prevezli konje na drugu obalu.Pogledaj!" Na zapadnoj obali je pod paskom malobrojnih naoružanih stražara bilo veliko krdokonja. Procijenio sam da ih ima na stotine: i s te udaljenosti uspijevali smo razabrati dugevalovite grive i nemirne repove. Bio je to uznemirujući prizor. Neki ljudi koji su stajali okomene protrnuli su i opsovali s mržnjom i gnušanjem. Čuo sam kako jedan gunđa: "Hiksi hranesvoja čudovišta ljudskim mesom, kao da su lavovi ili šakali. To je pravi razlog pokolja: trebaim hrana da ih prehrane. Tko zna koliki naši suborci su već završili u njihovim želudcima?"Nisam mu mogao proturječiti, dapače imao sam neugodan osjećaj da govori istinu. Skrenuosam pažnju s prekrasnih krvožednih čudovišta i usredotočio sam je na brodove pred nama."Iznenadili smo ih dok prevoze kola i ljude na drugu obalu", rekoh Tanusu. Palube brodovaotetih Nembetu bile su nakrcane kolima i opremom i prepune ratnika. Kad su shvatili težinusvoje situacije, neki su se pokušali vratiti nazad kako bi našli utočište na istočnoj obali, nosudarili su se s brodovima koji su ih pratili, zabili se u njih i ponijela ih je struja. Vidjevši tuzbrku, Tanus se nasmijao i viknuo u vjetar: "Znak svima: povećati ritam na brzinu za napad!Pripaliti zapaljive strijele!" Hiksi nisu nikad bili izloženi takvom napadu i na pomisao I naono što će se dogoditi i sam sam se nasmijao, premda nervozno. Zatim se ukočih i moj sesmijeh naglo prekine. "Tanuse!" Stisnuh mu ruku. "Gledaj! Gledaj brod pred nama! Tamo, nakrmi! Eno izdajice!" Tanus u prvom trenutku nije prepoznao visoku spodobu koja je stajala uzogradu, jer je čovjek nosio oklop od bakrenih pločica i kacigu Hiksa. Zatim ispusti kriksrdžbe i prezira. "Intef! Zašto nismo predosjetili da je on taj?!" "Sada sve shvaćam. Vodio jeSalitisa kroz Egipat. Otišao je na istok i uveo Hikse u napast opisima naših blaga." I ja sambio gnjevan kao Tanus. Tanus je napeo luk Lanatu i odapeo strijelu, no udaljenost je bilaprevelika i vrh se odbio od Intefova oklopa. Vidio sam kako se trznuo i pogledao premanama. Odmah nas je obojicu prepoznao i na trenutak mi se pričinilo da vidim strah u

njegovim očima. Zatim se nagnuo i nestao iza ograde. Naša prethodnica baci se u zbrkuneprijateljskih brodova. Uz razdirući prasak kljun našeg broda pogodi središnji dio Intefovabroda. Silovitost udarca bila je takva da sam pao. Kad sam ustao, veslači su već veslali unazadi uz drugi prasak kljun se izvukao iz oplate. Istovremeno naši su strijelci zasuli neprijateljskibrod kišom zapaljivih strijela. Oko vrhova bili su privezani čuperci papirusovih peteljkiumočeni u smolu, koji su gorjeli poput kometa, ostavljajući za sobom trag iskri i dima dok suletjeli u jedra. Sjeverni vjetar pojačavao je plamenove koji su se dizali proždirući užadčudovišnom silom. Voda je nastavila prodirati u pukotinu i brod se vidljivo nagnuo. Jedra suse zapalila i izgorjela nevjerojatnom brzinom. Unatoč udaljenosti, vrućina je bila tako jaka dami je opalila obrve. Zapaljeno veliko glavno jedro palo je na palubu zarobivši ljude iz posadei vozače kola. Njihovi nam krici probiše uši kad je vatra obavila kosu i odjeću. Ja sam sesjećao ravnice kod Abnuba i nisao ćutio nimalo milosti za njih dok su se bacali u vodu, arijeka ih gutala zbog težine oklopa. Pjenušavo klokotanje i poneki štrcaj kapljica bili suznakovi mjesta gdje su bili povučeni na dno. Duž cijele crte brodovi Hiksa gorjeli su i tonuli.Naši neprijatelji nisu imali potrebno iskustvo i vještinu da uzvrate na naš napad i bili sunemoćni kao što smo mi bili pred nasrtajem kola. Naši brodovi su se povukli i opet napali,lomeći oplate njihovih brodova i zasipajući ih rojem zapaljivih strijela. Promatrao sam prvibrod koji smo napali u nadi da ću opet vidjeti plemenitog Intefa. Bio je gotovo potonuo kad seon opet iznenada pojavio. Skinuo je kacigu, brončani oklop i ostao u lanenim gaćama. Vještoje održavao ravnotežu na ogradi i kad su se plamenovi pružili da ga obaviju, spojio je rukeiznad glave i skočio u vodu. Bio je dijete Nila i bio je na svome u tim vodama. Izronio je napovršinu nakon minute, na pedeset koraka od točke gdje je zaronio, a duga mokra kosaslijepljena za glavu činila ga je sličnim vidri. "Eno ga!", viknuh Tanusu. "Pregazi tu svinju!"Tanus odmah zapovijedi da Horusov Dah skrene, ali iako je kormilar spremno poslušao, brodse polako okretao. U međuvremenu je plemeniti Intef zaplivao rijekom kao riba i uputio seprema istočnoj obali i zaštiti svojih saveznika. "Hajde!" Tanus je dao znak veslačima nalijevom boku, koji su okrenuli pramac. Čim smo bili na pravcu s bjeguncem, Tanuszapovijedi da svi zaveslaju i jurnusmo u potjeru. Ali Intef je već stekao prednost i bio je blizuobale, gdje je pet tisuća Hiksa čekalo napetih lukova, pripremivši se da mu pruže zaklon."Neka se Seth popisa na njih!", viknu Tanus glasom izazova. "Odnijet ćemo im Intefa isprednosa!" Usmjeri Horusov Dah prema njima kako bi slijedio usamljenog plivača. Kad smo imdošli u domašaj, Hiksi su nas zasuli rojem strijela koji je smračio nebo. Strijele su ufijukavom oblaku pale oko nas. Bio je tako gust da su se zabile u palubu brojne poput perja uguščjem krilu. Neki veslači bili su pogođeni i pali su na klupe presavijajući se i krvareći. Ali,bili smo već nadomak Intefu. Okrenuo je glavu. Iščitah na njegovu licu stravu kad je shvatioda ne može pobjeći našem šiljastom pramcu. Zanemario sam strijele koje su padale i potrčahna pramac kako bih mu doviknuo: "Mrzio sam te od prvog dana kad smo se sreli. Mrzio samsvaki doticaj s tobom. Želim vidjeti kako umireš. Ti si zao! Zao!" Čuo me. Vidio sam to unjegovim očima. Tada mu božanstva tame opet priskočiše u pomoć. Jedan od brodova Hiksakoji su tonuli približio nam se u dimu i vatri. Da nas je dodirnuo, i mi bismo bili potonuli snjim u lomači. Tanus je bio prisiljen okrenuti kormilo i dati hitro znak veslačima da zaveslajuunazad. Zapaljeni brod plutao je između nas i obale i sakrio nam Intefa, ali kad je prošao, opetga ugledah. Tri krupna Hiksa izvlačila su ga iz vode na strmu obalu. Zastao je na nasipu,okrenuo se, pogledao nas i tada je nestao, dok sam ja drhtao od bijesa i razočaranja. Mnoginaši ljudi padali su pod strijelama i stoga Tanus zapovijedi uzmak. Potom smo pohitalisudjelovati u razaranju malobrojnih neprijateljskih brodova koji još nisu potonuli. Kad se iposljednji nagnuo i prevrnuo, zelene vode Nila nahrupiše u njega i ugasiše plamenove ušumećem oblaku pare. Naši strijelci nagnuli su se preko bokova i pobili malobrojne preživjeleHikse koji su se izmoreno batrgali u vodi. Čim je uvidio da su se svi utopili, Tanus je pažnjuusmjerio na zapadnu obalu, gdje se nalazila mala skupina neprijatelja i krdo konja. Dok se naš

brod hitro približavao obali, Hiksi su se dali u bijeg, ali naši su iskočili na kopno s mačevimau rukama i dali se u potjeru za njima. Hiksi su bili naviknuti ići u bitku na kolima: naši supješaci bili uvježbani da trče i opkolili su neprijatelje kao čopor pasa u lovu na šakala.Raskomadali su ih i pustili stotinjak krvavih leševa razbacanih po zelenim poljima dure.Skočio sam na kopno za prvim valom naših postrojbi. Imao sam plan. Nije imalo smisla raditimodele i projektirati kola ako nije bilo načina da kotači s palcima koje sam vidio u mašti budupokrenuti. Bio je nužan golem čin hrabrosti da se uputim prema krdu groznih bića koje suHiksi napustili na obali. Svaki korak stajao me velikoga napora jer ih je bilo na stotine, a bilisu vidljivo uznemireni i uzbuđeni vikom i zveketom oružja. Bio sam siguran da će se uskorobaciti na nas kao ranjeni lavovi. Pomisao da će progutati još tople komade moga tijelaspriječila me da nastavim hod. Stao sam na udaljenosti od sto koraka, te sam preplašeno iočarano gledao te divlje grabežljivce spreman da se na prvi znak napada dadem u trk i nađemspas na brodu. Bila je to prva prilika koja mi se pružila da proučim te životinje. Skoro svi bilisu smeđi, ali u raznim nijansama. Neki su bili crni kao Seth. Bili su visoki kao ljudi, smoćnim grudima i dugim, povinutim i elegantnim vratovima. Grive su bile nalik kosi lijepežene, a dlaka je blistala na suncu kao da su ulašteni. Najbliži meni okrene glavu unazad inabere gornju usnu. Trzajem ustuknuh kad ugledah velike četvrtaste zube. Zatoptao jestražnjim nogama i tako strašno zanjištao da sam se okrenuo i pohitao prema brodu. Mukliuzvik jednog našeg vojnika prekine moje bojažljivo povlačenje:"Pobijte čudovišta Hiksa!""Pobijte čudovišta!" Drugi prihvate uzvik. "Ne!", kriknuh zaboravivši strah za svojusigurnost. "Ne! Spasite životinje! Trebaju nam!" Moj se glas izgubi u bijesnim ratnimpoklicima naših vojnika koji su nasrnuli na krdo podignutim štitovima i još krvavimmačevima na kojima je bila krv njihovih čuvara. Neki su stali kako bi napeli lukove istrijelama gađali konje. "Ne!", dreknuh kad se jedan crni pastuh pogođen strijelom propeo iočajnički zanjištao. "Ne! Molim vas, ne!", opet viknuh kad je jedan mornar bojnom sjekirompresjekao tetivu mladoj ženki koja, osakaćena udarcem, nije mogla uteći kad ju je sjekirapogodila između ušiju i srušila je u prašinu. "Pustite ih! Pustite ih na miru!", preklinjao sam,ali strijele su ubile tucet tih divnih životinja, a mačevi i sjekire pobili su ih još tucet prije nošto je krdo popustilo pred jurišem i tri stotine konja potrčalo je galopom u pravcu pustinje.Zakrio sam oči kako bih pratio bijeg i činilo mi se da jedan dio moga srca odlazi s njima. Kadsu nestali, pritrčao sam kako bih zaštitio ranjene i osakaćene konje koji su se sakrili u papirusei pomogao im. Ali vojnici su stigli prije mene. Nagnani bijesom, okupljali su se oko lešina,mahnito zarivali oštrice u nepomično meso i komadali razbijene glave. Malo po strani bila jeizdvojena skupina papirusa iza koje je, skriven pogledu vojnika, stajao crni pastuh koji je prvipogođen. Teturao je sa strijelom duboko zarivenom u grudi. Ne misleći na svoju sigurnost,potrčah mu ususret i stadoh kad se okrenuo prema meni. Tek tada shvatih opasnost. Životinjaje bila ranjena i, poput lava u istoj situaciji, bila bi me bez sumnje napala. Pogledali smo se ija sam osjetio kako me strah napušta. Oči su bile velike i pune patnje. Bile su to pitome ilijepe oči, pa se moje srce ispuni sažaljenjem. Ispusti slabašni, drhtavi glas i šepajući mi sepribliži. Ispružih ruku, dodirnuh mu njušku mekanu poput arapske svile. Dođe ravno premameni i položi mi čelo na grudi gotovo ljudskom kretnjom povjerenja i preklinjanja. Shvatiosam da traži pomoć. Nagonski mu obgrlih vrat rukama. U tom trenutku želio sam ga samospasiti, ali brizak krvi iz njegovih nozdrva curio mi je na grudi. Shvatio sam da je pogođen upluća i da umire. Nisam mu mogao pomoći. "Dragi jadnice, što su ti učinile ove glupeneznalice!", promrmljah. U tom trenutku tuge, nejasno naslutih da se moj život opetpromijenio i da gaje promijenilo to umiruće stvorenje. Činilo mi se da slutim kako će idućihgodina, gdje god budem ostavio svoje tragove na afričkoj zemlji, pored njih biti i tragovikonjskih kopita. Pronašao sam još jednu veliku ljubav predodređenu da ispuni moje dane.Pastuh je opet ispustio onaj drhtavi zvuk i osjetio sam njegov topao dah na svojoj koži. Zatimmu noge popustiše. Stropoštao se na bok i ležao teško dišući. Iz rane na grudima izlazila je

crvena pjena. Kleknuo sam pored njega, podignuo plemenitu glavu i pričekao sam dok nijeuginuo. Zatim sam ustao i vratio se na Horusov Dah. Bilo je teško razaznati put jer sam biozaslijepljen vrelim suzama. Predbacivao sam si da sam sentimentalni blesan, ali to me nijeosokolilo. Uvijek sam bio ranjiv pred patnjom drugog stvorenja, ljudskog ili ne, posebice kadje bilo plemenito i lijepo. "Dovraga s tobom, Taita! Gdje si bio?", izgrdi me Tanus kad sam sepopeo na brod. "Ovdje se odvijala bitka. Vojska ne može čekati da ti završiš sa svojimmaštarijama." Kako bilo, nije me ostavio. Tanus me nije htio ni saslušati. Grubo me prekinuokad sam zatražio dopuštenje da slijedim krdo konja u pustinju i da povedem sa sobomnekoliko ljudi. "Ne želim imati nikakva posla s tim nečastivim bićima", viknuo je. "Žao mi ješto su moji dopustili da pobjegnu, umjesto da ih sve pobiju. Nadajmo se da će lavovi i šakalito popraviti." U tom sam trenutku shvatio da ih mrzi ništa manje od najzatucanijih lupeža izsvoje postrojbe. "Jesi li ti bio u ravnici kod Abnuba?" Obično se ne upuštam u žustrerasprave, ali njegova me nepopustljivost razbjesnila. "Ili je pored mene stajao glupan? Nisi lividio budućnost kako kopitima i kolima juriša na tebe i komada tvoje ljude? Ne shvaćaš li daste bez kola i konja ti i Egipat koji poznajemo izgubljeni?" Ova prijateljska rasprava odvijalase na krmenom mostu Horusovog Daha. Njegovi časnici prestravljeno su ušutjeli čuvši robakoji se prema Velikom Lavu Egipta, vrhovnom vojnom zapovjedniku, odnosio kao dajetupan. Ali, ja sam bio izgubio strpljenje i nastavio sam jednakom žestinom. "Bogovi su tiponudili ovaj čudesan dar. Tri stotine konja u tvojim rukama! Izradit ću ti kola. Jesi li tolikoslijep da ne razumiješ?" "Imam svoje brodove!", zareza Tanus. "Ne trebaju mi te nečastiveljudožderske zvijeri. One su gnusne pogledu svih poštenih ljudi i dobrostivih bogova. To sustvorenja Setha i Sutekha i ne želim znati za njih." Prekasno sam shvatio da sam doveoTanusa u situaciju iz koje se nije mogao povući. Bio je inteligentan... sve dok njegov ponos nebi zauzdao njegov razum. Ublažih glas i nastavih slatkorječivo. "Molim te, Tanuse, slušaj me.Držao sam u rukama glavu jedne te životinje. Snažne su, ali čudnovato nježne i plemenite. Unjihovim očima sjaji inteligencija vjernog psa. I nisu mesojedi." "A, kako si to mogao shvatitiiz tako kratkog susreta?", zareza Tanus, još uvijek gnjevan. "Zubi", odgovorih. "Nemajuočnjake, a ni pandže mesojeda. Vidio sam da oklijeva pa hitro nastavih napad riječima. "Akoti to nije dovoljno, pogledaj zalihe koje su Hiksi prevezli preko rijeke. Bi li im trebale onegomile krme da prehrane čopor lavova mesoždera?" "Meso ili krma, ne želim raspravljati.Čuo si moju odluku. Ostavit ćemo te proklete konje da uginu u pustinji. To je moja zadnja."Udaljio se bijesno, ali ja sam promrmljao: "Tvoja zadnja, ha? Vidjet ćemo." U rijetkimprigodama nisam uspijevao izići na kraj sa svojom gospodaricom, a sad je ona bila vrhovnavlast Egipta. Te večeri otišao sam je posjetiti čim se kraljevski brod vratio pod zaštitu ratnihbrodova. Bez Tanusova znanja pokazao sam joj model kola koja su vukla dva majušnakonjića. Kraljica Lostris bila je očarana. Naravno, nije vidjela eskadron kola u jurišu i nije zanjih ćutila istu mržnju koju je ćutila većina vojske. Kad sam osvojio njezinu pažnju modelom,opisao sam joj smrt pastuha tako dojmljivo da smo oboje zaplakali. Kraljica nije uspijevalaodoljeti mojim suzama, kao što ja nisam odolijevao njezinim. "Moraš odmah poći u pustinju ispasiti te divne životinje. I kad budeš imao vremena, zapovijedam ti da ustrojiš eskadron kolaza moju vojsku", uskliknu. Daje Tanus razgovarao s njom prije no što se meni pružilamogućnost da je uvjerim, ne vjerujem da bi dala tu zapovijed i povijest našega svijeta bila bidrukčija. Ovako, Tanus se naljutio zbog moje spletke i prvi put svih tih godina stigli smo narub prekida našega prijateljstva. Srećom, kraljica Lostris mi je naredila da se iskrcam nakopno i mogao sam izbjeći Tanusovu srdžbu. Imao sam na raspolaganju tek nekoliko sati daokupim nekoliko pomoćnika, a prvi od njih bio je i najneočekivaniji. Hui, Svraka, kojeg smozarobili u Gallali i koji je zapovijedao jednim od brodova potopljenih kod Abnuba poTanusovoj zapovijedi, nije bio stekao moju naklonost. Sad je bio kapetan bez broda i tražio jenove poticaje. Došao me potražiti čim se proširila vijest o mojoj misiji. "Što znaš okonjima?", upita ne izazovnim glasom. U tom trenutku nisam bio pripreman odgovoriti na

pitanje. "Očito znam manje od tebe", uzvratih oprezno. "Nekoć sam bio mali od konjušnice",pohvali se Hui uobičajenom drskošću. "Što bi značilo?" "Netko tko se brine o konjima",odgovori. Zagledah se zbunjeno u njega. "A gdje si ti to vidio konje prije krvavog dana kodAbnuba?", upitah. "Kad sam bio dijete, moji su roditelji ubijeni, a ja zarobljen od plemenabarbara koji su lutali istočnim ravnicama, godinu dana puta onstran rijeke Eufrata. Imali sukonje i kao dijete živio sam s tim životinjama. Mlijeko kobila bilo je moja hrana i noću samspavao u zaklonu pod trbuhom konja jer robovi nisu smjeli ući u šatore. Kad sam pobjegao,učinio sam to na svome najdražem pastuhu. Odveo me daleko, ali je uginuo prije no što smostigli do Eufrata." Hui je bio sa mnom kad je jedan brod prebacio na zapadnu obalu malunevoljku skupinu lovaca na konje. Uspio sam naći tek šesnaest ljudi i bili su ološ vojske.Tanus se pobrinuo da nitko od boljih ne krene sa mnom. Nije se mogao suprotstaviti voljinamjesnice, ali mi je otežao koliko je god bilo moguće izvršenje zapovijedi. Držeći seHuijevog savjeta opremio sam svoje s laganom lanenom užadi i vrećama mljevene dure. Sviosim mene i Huija bili su užasnuti samom pomisli na konje koje smo morali slijediti. Kad samse probudio ujutro nakon prvog dana potrage, primijetio sam da su svi pobjegli. Nikad ih višenisam vidio. "Moramo se vratiti nazad!", uzviknuh očajno. "Sami ne možemo ništa napraviti.Plemeniti Tanus bit će zadovoljan: znao je da će ovako završiti." "Nisi sam", odgovori veseloHui. "Ja sam tu." Prvi put mi je taj hvalisavi mladić počeo biti pomalo simpatičan. Podijelilismo tovar užadi i vreća i nastavili put. Tragovi konja bili su stari tri dana, ali ostali su naokupu i stvorili su neku vrstu staze koju je bilo lako slijediti. Hui me smirio rekavši mi daimaju snažan nagon zajedništva i da uz te bogate pašnjake duž rijeke nisu mogli otići daleko.Suprotno mojim strahovima, bio je siguran da se nisu uputili u pustinju. "Zašto bi to učinili?Tamo ne bi našli ni hranu ni vodu." Ispalo je da je imao pravo. Dolaskom Hiksa seljaci sunapustili imanja i sklonili se u utvrđene gradove. Polja su bila neobrađena, a žito napoladozrelo. Našli smo krdo prije podneva drugog dana. Bilo je raštrkano u jednom polju ispokojno je paslo. Unatoč mome iskustvu s ranjenim pastuhom, ta tajanstvena stvorenjaizazivala su u meni neki nemir. "Bit će teško i opasno uhvatiti kojeg", povjerih se Huijutražeći ga za savjet. Nisam ni pomislio da ih možemo sve uloviti. Bio bih se zadovoljio sdvadesetak, a bio bih sretan s pedesetak. Zamišljao sam da ćemo ih jednog po jednog moratipoleći na tlo i svezati uzetom. "Čuo sam da te prati glas da si iznimno pametan rob." Hui senaceri, ponosan što o tome znade više od mene. "Ali nesumnjivo je taj dobar glasneutemeljen." Pokazao mi je kako moram upotrijebiti užad da bih ispleo oglav. Pripremilismo ih tucet prije no što je bio zadovoljan. Zatim smo se oboje naoružali jednim oglavom ivrećom mljevenog žita i krenuli prema konjima na paši. Nismo se kretali ravno prema njima,već smo mirna koraka pošli ukoso pored životinja na rubu krda. "Sada polako", preporuči Huikad su životinje podignule glave i pogledale nas onim čudnovato iskrenim i gotovo dječjimočima koje bih bio tako dobro upoznao. "Sjedi." Bacili smo se u žito i ostali nepomični dokkonji nisu nastavili pasti. Zatim smo pošli naprijed sve dok nismo vidjeli da postaju nemirni."Dolje!", zapovijedi Hui. A kad smo se šćućurili u žitu, nastavi: "Vole nježan glas. Kad sambio dijete, pjevao sam kako bih umirio svoje konje. Gledaj!" Počeo je pjevati na nekom jezikukoji nisam znao i koji je morao biti jezik ljudi čiji je zarobljenik bio. Njegov je glas biomilozvučan koliko i kriještanje gavrana koji se otimaju oko trule lešine psa. Najbliži konjiradoznalo su nas pogledali. Stavih ruku na Huijevu nadlakticu kako bih ga ušutkao. Bio samsiguran da krdo, kao ja, drži da su njegovi pjevački pokušaji neugodni. "Daj da ja probam",promrmljah. I zapjevah uspavanku koju sam skladao za svog kraljevića: Spavaj, Memnone,Vladaru Zore, spavaj, kraljeviću, ti ćeš vladati svijetom. Odmori kovrčavu glavu punučudesnih sanja, odmori ruke koje će postati snažne kako bi držale mač i luk. Jedna od bližihkobila prišla je nekoliko koraka i kad se zaustavila, ispustila je kroz usne onaj krotak zvuk.Bila je radoznala i ja sam nastavio nježno pjevati. Pratilo ju je ždrijebe, divna crna životinjicaubave glave i uspravnih ušiju. Zahvaljujući posebnome daru koji mi omogućava da razumijem

životinje, počeo sam već razumjeti zašto će biti korisno uzgajati ova bića. Hitro sam nagonskiučio pregovarati s njima i nisam više u potpunosti ovisio o Huijevim uputama. Nastavio sampjevati, uzeo sam grst brašna i pružio ga kobili. Odmah sam primijetio da je naviknuta natakvo ponašanje i da shvaća moju ponudu. Puhne iz nozdrva i približi se još nekoliko koraka.Još i danas sjećam se srsa koji umalo nisu prekinuli kucanje moga srca kad je napravilaposljednji korak i nježno spustila glavu u moju ruku kako bi kušala brašno koje joj jenaprašilo njušku. Nasmijao sam se od radosti i uzbuđenja vidjevši je kako jede. Nije sepokušala udaljiti kad sam joj drugu ruku stavio oko vrata, na koji sam prislonio obraz kakobih udahnuo čudan i topao miris njezine kože. "Oglav", podsjeti me tiho Hui. Prebacih gapreko glave kobile kako me bio naučio. "Tvoja je", reče Hui. "A ja sam njezin", odgovorihbez razmišljanja. Ali bila je to istina: uzajamno smo se osvojili. Ostatak stada promatrao jeprizor. Čim su vidjeli da sam stavio oglav kobili, životinje su se primirile i dopustile meni iHuiju da hodamo medu njima. Dolazile su jesti iz naših ruku, dopuštale su da im proučavamkopita i da im milujem vrat i plećke. Tog trenutka to mi se činilo čudnim, ali nakon malorazmišljanja shvatio sam da je bilo potpuno prirodno. Bile su naviknute od rođenja da senetko brine za njih i da ih miluje, hrani i uzda. Živjele su u uskom doticaju s ljudima. Pravočudo dogodilo se kasnije, kad sam primijetio da znadu prepoznati ljubav i da su sposobneuzvratiti je. Hui je stavio oglav drugoj kobili, a u međuvremenu neprestano mi je objašnjavaoi dokazivao svoje znanje o konjima. Ja sam bio tako ushićen, da me tada njegova umišljenostnije smetala. "Dobro", reče napokon Hui. "Sad ćemo ih uzjahati!" Uz moje golemo čuđenje,naslonio je ruke na leda svoje kobile, podignuo se, prebacio joj jednu nogu preko leda i sjeoopkoračke. Piljio sam u njega u nevjerici. Očekivao sam da kobila žustro reagira, propne se izbaci ga ili barem da ga snažnim zubima ugrize za nogu i baci ga na tlo. Ali nije to učinila:bila je mirna, blaga. "Hej, ljepotice moja!", klikne mladić i pritisne joj gležnjeve o bokove.Kobila krene i kad je Hui opet podbode, dade se prvo u kas, a zatim u galop. Hui ju je vještovodio na način koji nisam uspio dokučiti. Životinja i jahač izvodili su elegantne pokrete popolju, a onda su se vratili do mene. "Hajde, Taita, probaj galopirati!" Shvatio sam da očekujeda odbijem i to me navelo da nadvladam protivljenje. Nisam mogao dopustiti da bezobrazanmladić pobijedi. Moj prvi pokušaj da uzjašem nije uspio, ali kobila je ostala mirna i Hui senasmijao. "Doista te mnogo čemu mora naučiti. Trebao bi je zvati Strpljiva." Nije miizgledalo bogznakako duhovito, ali ime je ostalo: od tog dana kobila je postala Strpljiva."Podigni se više prije no što prebaciš nogu i pazi da si ne prikliještiš muda kad sjedneš",savjetovao me Hui, a zatim se bučno nasmijao. "Ah, za to ne moraš brinuti. Vjerujem da bibio sretan da ih još uvijek imaš, makar i po cijenu da ih zgnječiš." Sva naklonost koju sam biopočeo ćutiti za njega raspline sa nakon te pošalice. Bacih se na leđa kobile i čvrsto se objemarukama uhvatih za vrat iz straha da ne završim polomljen. "Sjedi uspravno!", Hui me počeopodučavati, a Strpljiva je surađivala svojom trpeljivom pitomošću. Iznenadio sam se kakorazmišljam o tim životinjama u ljudskim terminima, ali sljedećih dana, dok smo išli premaTebi, otkrio sam da mogu biti glupe ili pametne, sumnjičave ili pune povjerenja, ozbiljne ilivragolaste, prisne ili daleke, hrabre ili plahe, nemirne ili flegmatične, snošljive ili nestrpljive,predvidive ili mušičave... ukratko, po ćudi sličnije čovjeku od ikojeg drugog četveronošca.Što sam više vremena radio s njima, to sam ih više volio. Išao sam na čelu jašući Strpljivu, saždrijebetom za petama. Stado nas je pitomo pratilo, svih tristo šesnaest konja. Hui je išao narepu kako bi skupljao zaostale. Kako smo napredovali, tako sam se osjećao sve sigurnijim iodnos između Strpljive i mene učvrstio se. Kobila je postala produžetak moga tijela, mnogobrži i mnogo snažniji od mojih udova. Izgledalo mi je prirodno što se nalazim na tim krupnimsapima i dok sam jahao, bio sam zapanjen što je rijetko tko spreman podijeliti to iskustvo.Možda razlog tome nije bila samo strava koju su naši vojnici doživjeli u ravnici kod Abnuba,već su na njih utjecale riječi i držanje plemenitog Tanusa Harraba. U svakom slučaju, nisamuspio naći Egipćanina spremnog da uzjaše konja, izuzev Huija i mnogo kasnije kraljevića

Memnona. Naravno, drugi su naučili brinuti o konjima i uzgajati ih. Pod mojim vodstvompostali su vješti vozači kola, ali nisam nikad vidio nekoga od njih na konju. Kad su kola kojasam izumio, s kotačima na palce, nadjačala sve otpore i učinile Egipat vladarom svijeta,Tanus nije slijedio naš primjer i nikad ga nisam čuo kako izražava naklonost za pitome ihrabre životinje koje su ga nosile u bitku. I mnogo godina poslije, kad su konji postaliuobičajeni u cijelome kraljevstvu, jahanje se smatralo sramotnim i nedoličnim činom. Kadbismo nas trojica prolazili jašući na konjima, mnogi obični ljudi pljunuli bi triput na tlo izaklinjali protiv uroka. Kako bilo, sve je to spadalo u budućnost kad sam svoje stado poveoduž desne obale rijeke u smjeru Tebe. Dočekala nas je zahvalnost moje gospodarice i skromanushit vrhovnog zapovjednika egipatske vojske. Moram priznati da je njegova zlovolja imalavaljana opravdanja. Opstojnost Države bila je u opasnosti. U cijeloj egipatskoj povijesti nikadnije postojalo razdoblje u kojem su barbari tako ozbiljno ugrozili našu uljudbu. Teba je bilaizgubljena, kao i cijela istočna obala rijeke do Dendere. Nimalo uplašen pomorskim porazomkoji mu je nanio Tanus, kralj Salitis nastavio je prodirati sa svojim kolima i opkolio je velikiutvrđeni grad. Zidine bi bile izdržale desetogodišnju opsadu, ali nažalost u neprijateljskim jeredovima bio plemeniti Intef. Doznali smo da je, dok je još bio veliki vezir Gornjeg Egipta,zapovijedio izgradnju tajnog prolaza ispod zidina. Čak ni ja, koji sam znao gotovo svenjegove tajne, nisam nikad posumnjao u to, a budući da je Intef dao pobiti radnike koji suobavili posao, bio je jedini koji je znao za njegovo postojanje. Ne znam zašto je dao sagradititunel, ali njegov podmukli um bio je sklon takvim smicalicama. Palača je bila puna pregrada itajnih hodnika kao brlog zeca ili pustinjske lisice. Kad mu je plemeniti Intef otkrio njegovopostojanje, kralj Salitis poslao je odred svojih najboljih ljudi kroz tajni prolaz i kad su ušliunutar zidina, napali su nespremne egipatske stražare koji su čuvali vrata, pobili ih i širomotvorili vrata. Horda Hiksa nahrupila je u grad: tako je nakon samo nekoliko dana opsadeTeba pala, a polovica njezinih žitelja ubijena. Sa zapadne obale, gdje je Tanus smjestio svojstožer u nedovršenoj Memnonovoj palači, vidjeli smo kako preko rijeke gore krovovi zgradakoje su Hiksi zapalili. Svaki dan razabirali smo oblake prašine koju su podizala njihova koladok su jurili gore-dolje po suprotnoj obali i bljesak kopalja na padini gdje smo se pripremaliza bitku, za koju smo znali da je neizbježna. Svojom desetkovanom flotom Tanus je do togtrenutka uspio držati crtu bojišnice na rijeci i tijekom moje odsutnosti odbio je još jedanpokušaj Hiksa da prijeđu Nil sa svojim snagama. Naša obrana bila je krhka jer smo moralištititi veliki dio rijeke, dok su Hiksi mogli prijeći gdje god odlučili. Naše uhode na istočnojobali dojavile su nam da su rekvirirali sva plovila, od splavi do brodica. Zarobili su mnogeradnike iz naših brodogradilišta i prisilili su ih da rade. Mogli smo biti sigurni da ih plemenitiIntef savjetuje u svemu, jer je vjerojatno poput Salitisa žudio da se dočepa faraonovog blaga.Posade naših brodova bile su uvijek pod oružjem, danju i noću, a Tanus je spavao kad bistigao, to jest ne odveć često. Moja gospodarica i ja rijetko smo ga viđali, a kad bismo gavidjeli, bio je uvijek iscrpljen i otresit. Svaku noć stizale su na zapadnu obalu stotineizbjeglica svih dobi koje su prelazile Nil svim vrstama splavi i malih plovila. Mnogi snažnijiprelazili su rijeku plivajući. I svi su očajnički željeli umaći Hiksima. Pripovijedali su ogroznim zgodama otimačine i pljačke, ali davali su nam i svježe vijesti o pokretimaneprijatelja. Naravno, sve smo ih prihvaćali jer su bili sunarodnjaci: ali bili su tako brojni dasu načeli naše zalihe. Naša najveća žitna skladišta bila su sva u Tebi, a u ruke Hiksa pala su igotovo sva stada goveda i ovaca. Kraljica Lostris povjerila mi je zadaću da prikupim svezalihe žitarica i sva stada na zapadnoj obali. Pripremio sam popise za racioniranje mesa i žita.Na sreću, bilo je vrijeme datulja, a rijeka je nudila obilje ribe. Hiksi nas nisu mogli osvojitiizgladnjivanjem. Moja gospodarica imenovala me i zapovjednikom kraljevskog konjaništva.Nije bilo konkurencije za tu dužnost, posebice jer nije podrazumijevala nikakvu plaću ilipovlastice. Imenovao sam Huija svojim zamjenikom, a prijetnjama, ucjenama i mitom uspiosam unovačiti stotinu sluga da se brinu o našim konjima. Odlučili smo da ćemo ih potom

obučiti za kočijaše. Bilo mi je teško svaki dan naći vremena za posjet našim improviziranimkonjušnicama na nekropoli. Strpljiva bi mi uvijek dotrčala ususret u znak pozdrava, a ja bihdonio pogaču za nju i ždrijebe. Često bih uspio oteti kraljevića Memnona majci iguvernantama, stavio bih ga na ramena i poveo ga u konjušnicu. Memnon bi uzbuđenozavrištio čim bi vidio konje. Držao sam ga pred sobom na sapima Strpljive koja je galopiraladuž obale rijeke, a on je pucketao jezikom i micao stražnjicu oponašajući način na koji samgonio kobilu. Poduzeo sam sve da se ne sretnemo s Tanusom. Još mi nije bio oprostio i da jevidio sina na mrskom mu konju, znao sam da bi se naljutio. Provodio sam mnogo vremena i ukovačnici zagrobnog Mamosovog hrama, gdje su mi neki od najboljih zanatlija svijetapomogli da izradim prva kola. Dok sam projektirao vozilo, pale su mi na pamet neke napravekoje su trebale postati naša prva crta obrane protiv kola Hiksa. Radilo se o jednostavnim,dugim drvenim motkama zašiljenim na oba kraja i sa šiljcima otvrdnutim na vatri. Svaki našpješak mogao ih je ponijeti desetak. Kad bi se približilo konjaništvo, motke bi se koso zabileu tlo sa šiljcima u razini konjskih grudi. Naši ljudi stali bi iza prepreke od kopalja i odapeli bistrijele. Kad sam Tanusu pokazao svoj izum, prebacio mi je ruku preko ramena prvi put otkadsmo se posvadili zbog konja. "Dobro", reče, "barem nisi podjetinjio." Shvatio sam da mi jebarem djelomično oprostio. Ali naklonost koju sam opet stekao izgubio sam gotovo u cijelostizbog svojih kola. Moji majstori i ja dovršili smo prva kola. Grudobran i bočne ograde bili suod isprepletenog rezanog bambusa. Rudo je bilo od akacije, glavina od rukom kovane broncepodmazane ovčjom masti, a kotači s palcima bili su također obručeni broncom. Kola su bilatako lagana da su ih dva čovjeka mogla podignuti i nositi ih po neravnom zemljištu kuda ihkonji nisu mogli vuči. Čak sam i ja shvaćao da su remek-djelo, a majstori su ih nazvaliTaitinim kolima, što sam prihvatio bez primjedbe. Hui i ja upregnuli smo naša dva najboljakonja, Strpljivu i Oštru, i pošli smo obaviti prvu vožnju. Trebalo nam je nešto vremena danaučimo upravljati vozilom, ali uspjelo nam je dosta brzo. Konji, koji su bili naviknuti nazapregu, pokazali su nam što trebamo činiti. Na koncu smo jurili ravnicom i oštro skretali neusporavajući. Kad smo se vratili u konjušnicu uzbuđeno likujući, bili smo uvjereni da su našakola brža i lakša za upravljanje od kola kojima bi nas Hiksi bili napali. Deset dana nastavilismo s probnim vožnjama i dotjerivanjem mog izuma. Radili smo pod svjetiljkama u kovačnicido duboko u noć i naposljetku odlučih da mogu Tanusu pokazati rezultat. Tanus je stigaonamrgođen i opirući se i oklijevajući stao iza mene na kola. "Pouzdajem se u ovu tvojustupicu kao što se pouzdajem u prokleta čudovišta koja je vuku", progunda. Ali ja sam biouporan pa se napokon popeo na podij i krenuli smo. Potjerao sam konje laganim kasom svedok nisam osjetio da se Tanus opustio i da mu se, premda nevoljko, ta vožnja počinjedopadati, a tada ih potjerah u lagani galop. "Vidiš li kako su brza? Možeš nasrnuti naneprijatelje prije no što te opaze", uzviknuh. Nasmija se prvi put i ja osjetih ohrabrenje."Svojim brodovima vladaš rijekom. S ovim kolima vladat ćeš kopnom. Vladat ćeš svijetom.Nitko ti se neće moći suprotstaviti." Pazio sam da ne kritiziram njegove voljene brodove i dami se ne omakne kakva ne baš pohvalna usporedba. "Je li ovo najveća brzina?", nadglasaTanus topot kopita. "Uz dobar vjetar Horusov Dah je brži." Bila je to laž i izazov. "Drži sečvrsto za bočnu ogradu i diši duboko", rekoh mu. "Odvest ću te tamo gdje lete orlovi." Ipotjerah Strpljivu i Oštru. Nijedan čovjek nije nikada išao takvom brzinom. Vjetar nam jepekao oči i nosio suze koje su potekle u kosu. "Tako mi nježnog Izidinog daha!", viknuushićeno Tanus. "Ovo je..." Nisam nikad doznao što je kanio reći, jer nije dovršio rečenicu. Utom trenutku jedan kotač udario je u kamen i obruč prsne. Kola su se prevrnula, a Tanus i japoletjeli smo zrakom. Pao sam na tlo tako silovito da sam se mogao osakatiti, ali nisamosjećao bol jer sam bio odveć zabrinut kako će Tanus prihvatiti nezgodu i hoće li uništiti mojesnove i planove. Ustao sam i ugledao ga dvadeset koraka dalje kako puže po raskrvavljenimkoljenima. Bio je prekriven prašinom i pola mu je lica bilo oguljeno. Nastojao je sačuvatidostojanstvo kad je ustao i teturajući krenuo prema smrskanim kolima, ali upadljivo je šepao.

Dugo je stajao i gledao ostatke moje tvorevine, tada prasne u riku dostojnu ranjenog bika iopali nogom kola tako silovito da ih je opet prevrnuo kao da se radi o igrački. Zatim seokrenuo ne udostojivši me niti pogleda i udaljio se šepajući. Nisam ga više vidio tjedan dana ikad smo se napokon sreli, ni jedan ni drugi nismo spomenuli kola. Vjerujem da je nezgodamogla označiti kraj projekta i da ne bismo nikad ustrojili našu prvu postrojbu konjaništva da utvrdoglavosti i ponosu moja gospodarica nije nadmašivala čak i svog ljubavnika. Bila mi jedala zapovijed i nije ju kanila povući. Kad ju je Tanus pokušao uvjeriti, uspio je samo ojačatimoj položaj. U tri dana Hui i ja izradili smo nova kola i potom još jedna ista takva. Prije nošto su mumifikatori iz zagrobne kapele okončali ritualnih sedamdeset dana mumifikacijekralja, mi smo imali na raspolaganju prvi konjički eskadron od pedeset kola i obučili smokočijaše. Otkad smo se, nakon poraza u bitci kod Abnuba, vratili u Memnonovu palaču, mojagospodarica bila je jako zauzeta državnim poslovima koje joj je nametalo namjesništvo.Provodila je mnogo sati s ministrima i savjetnicima. Poduke koje sam joj udijelio u palači uElefantini počele su davati svoje plodove. Bio sam je naučio da se nepogrešivo snalazi umeandrima moći i utjecaja. Bila joj je tek dvadeset i jedna godina, ali bila je kraljica i kaotakva je vladala. Kad bi naišla na problem koji bi je mučio ili joj osobito pomrsio račune,pozvala bi me k sebi. Napustio bih rad u kovačnici, konjušnici ili za malim pisaćim stolomkoji mi je bila dodijelila nedaleko od dvorane za primanja i pohitao bih k njoj. Ponekad samprovodio cijele dane sjedeći podno njezina prijestolja i vodio je u teškim odlukama. Jošjednom nam je moja sposobnost čitanja s usana a da ne čujem izgovorene riječi bila od velikekoristi. Neki plemići u dnu dvorane nisu uočili da ja, dok su oni potajno spletkarili medusobom i kovali urotu, prenosim svojoj gospodarici njihove doslovne riječi. Kraljica je vrlobrzo stekla glas daje obdarena pronicljivošću i da poznaje budućnost. Ni ona ni ja nismo imalimnogo prilika za odmor tih turobnih i zabrinjavajućih dana. Premda su dani bili ispunjeni,noći su bile duge. Beskrajni državni i ratni savjeti produžavali su se sve do poslije ponoći.Čim bi bila osujećena jedna kriza, nova bi nam zaprijetila. Svakim danom Hiksi su sveizravnije prijetili, držanje crte bojišnice na rijeci slabilo je. Pomalo nas je obuzeo očaj. Ljudisu se rijetko smiješili, a nikad smijali. Čak su i dječje igre bile lišene veselja. Bilo je dovoljnopogledati preko rijeke: neprijatelj je bio tamo, pripremao se i svakim je danom postajao svejači. Nakon sedamdeset dana, mumifikacija faraona dovršena je. Moji napori da sačuvamtijelo urodili su plodom i veliki meštar korporacije mumifikatora pohvalio me u nazočnostimoje gospodarice. Nije naišao na tragove raspadanja kad je izvadio leš iz žare za masline, ačak se i jetra, organ najizloženiji truljenju, dobro očuvala. Kad je kralj položen na ploču oddiorita u pogrebnoj kapeli, veliki meštar ugurao je žlicu u nosnice i izvadio je sadržaj lubanje,kojemu je salamura dala gustoću i tvrdoću sira. Zatim je kralj bio uronjen u natronsku kupkuiz koje je virila samo glava. Kad je nakon trideset dana izvađen iz kupke, masno tkivo bilo serastopilo i vanjski slojevi kože bili su se odvojili, izuzev onih na glavi. Opet su ga položili naploču od išarana kamena, izravnali su kostur u pruženi položaj, očistili su ga i osušili. Trbušnušupljinu napunili su lanenim tamponima natopljenim smolom i voskom i potom su je zašili.Crijeva su u međuvremenu bila osušena i stavljena u mrtvačku posudu od alabastera koja jepotom zapečaćena. Tijekom idućih četrdeset dana kraljevo tijelo ostavljeno je da se dokrajaosuši. Vrata kapele bila su okrenuta u smjeru pretežno toplih vjetrova koji su puhali napogrebnu ploču. Na kraju ritualnog razdoblja od sedamdeset dana faraonovo tijelo bilo jesuho poput naramka drva za loženje. Nokti, koji su bili skinuti prije uronjavanja tijela unatronsku kupku, pričvršćeni su na prste ruku i nogu tankim zlatnim nitima. Prvo sloj povojaod čistog bijelog lana omotan je oko tijela tako da ostanu otkriveni samo glava i vrat.Povijanje je bilo složeno i do sitnica brižljivo, a laneni zavoj se slagao i križao u pažljivorazrađen uzorak. Na čvorove su stavljeni zapisi i talismani od zlata i dragog kamenja. Povojisu tada natopljeni smolama i takovima koji su sušenjem postali tvrdi poput kamena. Došao jetrenutak obreda Otvaranja usta, koji je po tradiciji izvodio najbliži faraonov rođak. Memnon

je bio premalen, stoga je dopalo namjesnicu da obavi obred. Moja gospodarica i ja uputili smose u kapelicu prije izlaska sunca. Plahta koja je pokrivala kralja uklonjena je. Glava je bilačudesno očuvana. Oči su bile zatvorene, izraz lica spokojan. Mumifikatori su mu licenamazali bijelilom i potom ga obojili: mrtav je izgledao bolje nego dok je bio u životu. Doksu vrhovni Ammon-Raov svećenik i veliki meštar korporacije mumifikatora pripremaliinstrumente za obred, pjevali su magične pjesme protiv druge smrti. On je odražena slika, a nezrcalo • glazba je, a ne lira, i kamen je, a ne dlijeto koje ga oblikuje. On će živjeti vječno, nećeumrijeti po drugi put. Vrhovni svećenik pružio je mojoj gospodarici zlatnu žlicu i poveo je dopogrebne ploče. raljica Lostris nagnula se nad faraona i stavila mu žlicu života na obojeneusne. Ja otvaram tvoje usne da bi mogao opet pričati, otvaram tvoje nosnice da bi mogaodisati. Potom je žlicom dodirnula kraljeve kapke. Ja otvaram tvoje oči da bi mogao opetvidjeti divotu ovoga svijeta i svijeta bogova gdje ćeš prebivati od ovoga dana. Približi žlicuomotanim grudima. Ja budim tvoje srce da bi mogao živjeti vječno. Nećeš umrijeti drugi put.Ti ćeš vječno živjeti! Zatim smo pričekali da mumifikatori omotaju povoj oko glave mumije ipremazu ga smolom. Oblikovali su namočene zavoje tako da prijanjaju uz lice i napokon suna previjeno lice položili prvu od četiriju pogrebnih maski. Bila je to pogrebna maska kojusam vidio iskovanu od čistoga zlata. Za života faraon je pozirao kiparu i maska mu jeiznenađujuće sličila. Oči od kristala kremena i oksidijana kao da su me gledale živahnošću iinteligencijom koje su nekoć krasile kralja. Glava kobre uzdizala se moćno i mistično saristokratskog čela. Mumija je stavljena u unutrašnji kovčeg od zlata koji je, nakon što je biozapečaćen, stavljen u drugi, pozlaćeni kovčeg s maskom isklesanom na poklopcu. Polovicablaga pronađenog u tajnom skrovištu plemenitog Intefa bila je upotrijebljena za izradu ovogagolemog bloka plemenitog metala i dragulja. Kovčega je ukupno bilo sedam, uključivši imasivni kameni sarkofag koji je čekao na pozlaćenim saonicama, spreman da preveze faraonadugim povišenim ceremonijalnim putom do grobnice u brdima. Ali, moja gospodarica odbilaje dati svoju privolu. "Prisegnula sam. Ne mogu položiti svog muža u grobnicu koju bi barbariHiksi mogli opljačkati, faraon će ležati ovdje sve dok ne budem mogla održati riječ. Naći ćusigurnu grobnicu u kojoj će moći počivati zanavijek. Obećala sam mu da nitko neće remetitinjegov počinak." Tri noći nakon toga shvatili smo da je odluka kraljice Lostris da odgodipokop bila jako mudra. Hiksi su pokušali prijeći rijeku i Tanus ih je jedva uspio odbiti.Pokušali su prelazak na dijelu rijeke malo sjevernije od Esne. Konje su prebacili plivajući, aonda su krenuli za njima flotom malih plovila koje su kopnom dovezli iz Tebe kako bi prikrilisvoje namjere. Uspjeli su uspostaviti mostobran na zapadnoj obali, ali Tanus je stigao prije nošto su stigli iskrcati kola i upregnuti konje. Uništio je čamce s još ukrcanim kolima i ostaviogotovo tri tisuće Hiksa bez plovila na našoj obali. Njihovi su se konji raspršili i pobjegli u noćkad su Tanusove postrojbe izvršile prvi juriš. Naši su bili u ravnopravnom položaju, sad kadHiksi nisu imali kola: ali neprijatelji koji nisu mogli uzmaknuti žestoko su se odupirali.Brojčani odnos bio je gotovo jednak jer je Tanus uspio dovesti na to mjesto samo jednupukovniju: ostatak njegove vojske bio je razvučen duž zapadne obale. Bitka je bila krvava isurova, a odvijala se po mraku, obasjana samo vatrom brodica koje je Tanus zapalio na obali.Stjecajem čudnih okolnosti ili možda voljom bogova, Hui i ja doveli smo naš eskadron odpedeset kola u Esnu na obuku. Zapravo smo se toliko udaljili od Tebe prvenstveno daizbjegnemo Tanusa i njegovo negodovanje i miješanje. Bili smo utaboreni u svetoj šumitamarinda pored Horusova hrama u Esni. Bio sam iscrpljen nakon dana provedenoggalopirajući i uvježbavajući upravljanje kolima pri velikoj brzini. Po povratku u tabor, Hui jeotvorio krčag izvrsnog vina i ja sam malo pretjerao s pićem. Spavao sam kao kamen kad jeHui teturajući ušao u moj šator i probudio me. "Vide se vatre na obali rijeke, nizvodno", rečemi. "A kad vjetar promijeni smjer čuje se vika. Malo prije mi se pričinilo da čujem ratnuhimnu Plavih. Mislim da je u tijeku neka bitka." I ja sam se jedva držao na nogama: smion odvina, viknuh mu da probudi sve i da upregne konje. Bili smo još neiskusni i stoga je bila skoro

zora kad smo završili. Po hladnoj magli praskozorja krenuli smo kasom u dvoredu sjevernomcestom. Ja sam upravljao čelnim kolima, dok je Hui zapovijedao pozadinom. Naših pedesetkola svelo se na trideset nakon vježbe prehodnog dana jer još nisam bio uspio usavršiti kotačes palcima, koji su imali zabrinjavajuću sklonost da se raspadnu pri velikoj brzini i gotovopolovica mog eskadrona bila je izvan stroja. Ježio sam se od vjetra na golim prsima, koji jesmanjio vinom potaknutu drskost. Počeo sam se nadati da je Hui pogriješio, kad sam iznenadazačuo poznatu mi buku, poklike i zveket bronce o broncu. To je moglo značiti samo jedno.Kad se jednom čuju, nije lako zaboraviti zvukove bitke. Bh Staza kojom smo išli duž obalerijeke skrene ulijevo. Na izlasku iz zavoja ugledasmo bojno polje. Sunce je tek izlazilo naobzoru i preobrazilo je površinu rijeke u blistavu ploču kovanog bakra koja je bola oči.Tanusovi brodovi bili su tik uz obalu kako bi omogućili strijelcima da gađaju Hikse i odrežuim svaku mogućnost odstupnice preko rijeke. Neprijateljska postrojba pružala je otpor nasredpolja zelenog žita koje je dosezalo do koljena. Ljudi su se bili rasporedili u krug, rame uzrame, s priljubljenim štitovima i kopljima ispruženim prema naprijed. Kad smo ih ugledali,upravo su bili odbili još jedan pokušaj proboja. Egipatska postrojba povlačila se kako bi seprestrojila i ostavila je za sobom mrtve i ranjene oko neprijateljske obrambene crte. Nisamvojnik, premda sam napisao nekoliko djela o vođenju rata. Titula zapovjednika konjaništvabila mi je nametnuta od kraljice unatoč mome oštrom protivljenju. Ja sam htio samo usavršitikola, obučiti prvi eskadron i povjeriti ga Huiju ili nekom drugom doraslom tako ratobornojdužnosti. Bilo mi je hladno i još sam bio napola pijan kad sam začuo svoj glas kako izvikujezapovijed da se razvijemo u formaciju vrha strijele. Bila je to formacija koju smo uvježbaliprethodnog dana i kola koja su me slijedila prilično učinkovito zauzela su željeni položaj. Čuosam topot kopita po mekoj zemlji i pucketanje konjske opreme, škripu kotača koji su seokretali na brončanim glavinama i zveckanje strijela koje su ljudi vadili iz tobolaca. Pogledaosam oko sebe i vidio naš eskadron razvijen u vrh strijele s mojim kolima kao šiljkom. Tu samformaciju preuzeo od Hiksa. Duboko udahnuh. "Ešalon, galopom!", viknuh glasomkriještavim od straha. "Naprijed!" Bilo je dovoljno podignuti lijevu ruku kojom sam držaouzde i Strpljiva i Oštra pojuriše. Zamalo nisam pao unazad, ali uhvatih se za grudobrandrugom rukom dok smo jurili prema krugu Hiksa. Kola su poskakivala po razrovanom tlu.Pogledah preko sapi svojih konja i ugledah neprobojan bedem štitova kako svjetluca naprvom suncu i približava se. S obiju stana moji su ljudi vikali kako bi prikrili strah, a ja samzavijao s njima kao pas na puni mjesec. Konji su otpuhivali i hrzali. Iznenada Strpljiva podižedugi rep i poče prditi u ritmu galopa. To mi je izgledalo nevjerojatno smiješno. Mojiprestrašeni krici preobraziše se u smijeh. Kaciga koju mi je posudio Hui bila mi je velika:odletjela je i vjetar mi je raskuštrao kosu. Strpljiva i Oštra bile su najbrža zaprega u eskadronupa su se naša kola odvajala od ostatka formacije. Pokušah usporiti povukavši uzde, aliStrpljiva nije slušala. Očito je bila uzbuđena i zabavljala se. Ispravi vrat i nastavi galopirati.Prošli smo poput munje kroz redove egipatskih pješaka koji su se povlačili nakon neuspjelognapada na Hikse i koji su se razmicali pred nama gledajuči nas zapanjeno. "Naprijed!",viknuh smijući se. "Pokazat ćemo vam put!" Pješaci stadoše, a onda krenuše za nama upravcu neprijatelja. Čuo sam kako trubači sviraju juriš, a zvuk rogova kao da je podbo našekonje. Na nevelikoj udaljenosti, zdesna, ugledah Tanusov stijeg kao se vijori i prepoznahnjegovu kacigu s perjanicom koja se isticala usred gomile njegovih vojnika. "Što sada misliš omojim prokletim čudovištima?!", viknuh mu u prolazu, a Strpljiva opet prdne izazvavši mojnervozni smijeh. Kola s moje lijeve strane bila su gotovo uz bok mojima. Tada jedan kotačpopusti i kola poletješe. Ljudi padoše na tlo, a konji se srušiše očajnički hrzajući. Mi smonastavili juriš. Prvi red neprijatelja bio je sada već tako blizu da sam im mogao vidjeti očiiznad štitova. Strijele su mi zujale oko ušiju. Jasno sam razaznavao likove čudovišta i demonana visokim metalnim kacigama, vidio sam kapi znoja kako svjetlucaju u pletenim bradamaukrašenim vrpcama, čuo sam njihov bojni poklič... A tada se sudarismo s njima. Moji konji

skočiše na bedem od štitova koji se razbio pred silovitošću našeg juriša. Vidio sam čovjekaodbačenog u zrak i čuo sam kako njegove kosti krčkaju kao drvo za ogrjev bačeno na vatru.Suborac iza mene iskazao se. Odabrao sam ga jer je bio najbolji medu novacima i sada ječvrsto stajao i odapinjao strijelu za strijelom. Kola koja su nas slijedila jurnuše u proboj krozrupu koju smo mi otvorili. Nismo usporili, već smo nastavili juriš probivši krug Hiksa nasuprotnoj strani. Tada okrenusmo kola u suprotnome smjeru i u grupama po tri opet krenusmou juriš. Tanus je iskoristio trenutak i nasrnuo pješaštvom u otvoreni prolaz. Neprijateljskaformacija raspala se u neorganizirane skupine koje su se dalje rasipale. Obuzeti panikom,Hiksi su bježali prema rijeci. U trenutku kad su im došli na domašaj, strijelci poredani napalubama naših brodova počeli su ih zasipati rojevima strijela. Preda mnom je bila izdvojenagrupa ratnika koji su se i dalje borili pokrivajući si međusobno leda i uspijevajući držati našepodalje od sebe. Okrenuh kola i nasrnuh na njih u punom galopu. Ali, prije no što sam stigaodo njih, desni kotač puče, lagana ljuska kola prevrnu se i ja poletih zrakom te padoh na tlosilinom koja mi protrese utrobu. Udarih glavom. Oči mi se ispuniše blještavim zvijezdama ikometama. Zatim mrak. Osvijestio sam se pod sjenicom na Tanusovom zapovjedničkombrodu. Ležao sam na ležaju od ovčje kože i Tanus je bio nagnut nad mene. Kad je primijetioda sam se osvijestio, prikrio je zabrinut izraz lica koji mu je grčio lice. "Stara ludo", reče uzširoki osmijeh. "U ime Horusa, zašto si se toliko smijao?" Pokušao sam se pridignuti i sjesti,ali glava me užasno boljela. Zastenjah i stisnuh mu ruku kad sam se sjetio što se dogodilo."Tanuse. Konji koje su neprijatelji noćas prebacili. Trebaju mi." "Ne brini. Već sam poslaoHuija da ih skupi", zajamči mi Tanus. "Ako želim imati sto tvojih pokretnih košara za svojudiviziju kola, trebat će mi tisuću prokletih čudovišta za zaprege. Kako bilo, tvoji novi kotačiopasniji su od pukovnije Hiksa. Neću se više popeti na kola s tobom sve dok ne iznadešrješenje." Na trenutak ga nisam razumio, a onda sam shvatio što se dogodilo. Tanus jepotisnuo ponos i popustio je. Napokon je moj eskadron postao dio regularne vojske i Tanus sespremao dati mi ljude i zlato potrebne za izradu daljnjih pet stotina vozila. I bio je voljan opetse provozati sa mnom kolima uspijem li riješiti problem kotača. Ali najviše me ispunilasrećom činjenica da mi je oprostio i da smo opet prijatelji. Uspjeh mojih kola kod Esne iuzdanje kojim je nadahnuo sve nas bili su kratkog vijeka. Potajno sam se plašio onoga što sespremalo. Bio je to najlogičniji potez neprijatelja: Salitis i plemeniti Intef morali su gapoduzeti mnogo ranije. Znali smo da je tijekom osvajanja Donjeg Egipta Salitis zarobiogotovo cijelu flotu Crvenog Pretendenta. Brodovi su bili napušteni u lukama Memfisa iTanisa u delti. Na njegovom raspolaganju bili su mnogi egipatski otpadnici iz Uzurpatorovemornarice, a ako i nisu, imao je mogućnost unovačiti sirijske mornare, plaćenike iz Gaze,Joppe i drugih luka na istočnoj obali velikog mora, u dovoljnom broju da složi posade stotinabrodova. Predmnijevao sam da bi se to moglo dogoditi, ali suzdržao sam se da na to upozorimTanusa i kraljicu jer nisam htio otežati ozračje i pojačati potištenost naših. U svom sam srcutražio način kako da se odupremo tom potezu i uzvratimo na nj kad ga Salitis i Intef budupoduzeli, ali nisam ga našao. Stoga, budući da ih nisam bio u mogućnosti odagnati, misliosam da je bolje zadržati za se te strahove. Kad se napokon taj strašan događaj zbio i kad sunam naše uhode na istočnoj obali pred Asvutom dojavile da stiže flota iz delte, Tanus jepreuzeo zapovjedništvo svojih brodova i uputio se na sjever da je presretne. Njegova je flota usvemu bila nadmoćna onoj koju su ustrojili Salitis i Intef, ali bitka je potrajala gotovo tjedandana prije no što je Tanus uspio uništiti neprijateljske snage i natjerati ih na povratak u deltu.Salitis je ipak dovezao svoje transportne brodove za prethodnicom ratnih brodova i dok je jošbjesnila bitka, uspio je ukrcati gotovo cijele dvije pukovnije s kolima i konjima i prevesti ihna našu obalu rijeke a da ih naši nisu mogli pratiti. Postrojbe su obuhvaćale gotovo tristobrzih ratnih kola, odabrane kontingente vojnika kojima je kralj Hiksa osobno zapovijedao.Napokon je uspio zaobići našu obranu i ništa nije moglo zaustaviti njegova kola koja su hitalana jug. Najviše što su mogli učiniti naši ratni brodovi bilo je da pokušaju održavati brzinu

kretanja oblaka prašine koji su njegove postrojbe podizale dok su hitale prema Mamosovomzagrobnom hramu i njegovom blagu. Kraljica Lostris sazvala je ratni savjet kad je vijest da suHiksi prešli rijeku stigla do Memnonove palače. Prvo je pitanje uputila Tanusu: "Sad kad jeprešao rijeku, možeš li zaustaviti barbara?" "Možda ću moći usporiti njegovo napredovanje",odgovori otvoreno Tanus. "Naučili smo mnoge stvari: možemo ga dočekati iza kamenihzidova ili iza prepreka od zašiljenih motki kojima nas je opskrbio Taita. Ali, Salitisu ne trebabitka. Njegova su kola tako brza da može zaobići naše položaje, kako je učinio kod Asvuta.Ne, ne mogu ga zaustaviti." Kraljica me pogleda. "Taita, a tvoja kola? Mogu li se suprotstavitiHiksima?" "Veličanstvo, imam četrdeset kola i mogu ih povesti protiv neprijatelja. Ali Hiksiih imaju tri stotine. Moja su brža. Ali ljudi nisu dovoljno uvježbani. Zatim je tu problem skotačima. Nisam ih usavršio. Salitis će nas lako uništiti. Ako budem imao na raspolaganjupotrebno vrijeme, moći ću izraditi nova i učinkovitija kola, s kotačima koji ne pucaju. Ali nemogu nadomjestiti konje. Ne možemo ih izložiti opasnosti. Oni su naša jedina nada zakonačnu pobjedu." Dok smo raspravljali, stigao je još jedan glasnik i bacio se na koljena predkraljicom Lostris. "Govori", zapovijedi mu Tanus. "Što nam imaš reći?" Glasnik preplašenozamuca. "Božansko veličanstvo, dok je naša flota bila zauzeta kod Asvuta, barbari su prešlirijeku kod Esne. Konji su prešli plivajući, kao prošli put, ali nije bilo naših brodova daspriječe njihova plovila. Postrojbe Hiksa prešle su rijeku. Sada dolaze prema nama u oblakuprašine, hitro poput lastavica u letu. Bit će ovdje za najviše tri dana." Nitko od nas nijeprozborio, sve dok Tanus nije otpustio čovjeka s nalogom da ga nahrane i okrijepe. Glasnik,koji je očekivao da će biti ubijen, poljubi sandale kraljice Lostris. Kad smo ostali sami, Tanustiho treče: "Salitis ima četiri pukovnije s ove strane rijeke. Šesto kola. Gotovi smo." "Ne!"Glas moje gospodarice podrhtavao je. "Bogovi ne mogu napustiti Egipat u ovome trenutku.Naša uljudba ne može nestati. Imamo previše toga što možemo dati svijetu." "Možemo senastaviti boriti, naravno", izjavi Tanus. "Ali ništa se neće promijeniti. Ne možemo pobijeditikola." Moja gospodarica se obrati meni. "Taita, prije to nisam tražila od tebe, jer znamokoliko te stoji. Ali, sada moram to učiniti prije no što donesem konačnu odluku. Molim te daprođeš Ammon-Raovim labirintima. Moram znati što bogovi hoće od nas. Pognuh glavi iprošaptah: "Idem po škrinjicu." Za proricanje odabrah unutarnje Horusovo svetište unedovršenoj Memnonovoj palači. Svetište još nije bilo posvećen bogu, njegov kip još nije biopostavljen, ali bio sam siguran da je Horus već to mjesto obavio svojim dobrostivimutjecajem. Moja gospodarica sjela je pred mene s Tanusom uza se i bila je nazočna dok sampio čarobni napitak koji je trebao otvoriti oči moje duše, moj Ka, malo stvorenje nalik pticikoje živi u srcu svih nas. Stavih pred njih Labirinte od bjelokosti i zamolih kraljicu i Tanusada ih pomiluju i uzmu u ruku kako bi pretočili u njih svoj duh i duh nacije koju supredstavljali, našeg Egipta. Dok sam gledao kako dijele diskove od bjelokosti na hrpice,osjećao sam kako droga jača u mojoj krvi. Moje srce uspori kad je mala smrt zagospodarilamnome. Uzeh dva peostala Labirinta s posljednje hrpice i stisnuh ih na grudi. Osjetih kako sezagrijavaju na mojoj koži. Nagon me putio da umaknem tmini čiji sam nadolazak ćutio,međutim prepustio sam se i pustio da me ponese. Začuh glas svoje gospodarice kao da dolaziizdaleka: "Sto će biti s dvostrukom krunom? Kako se možemo oduprijeti barbarima?" Predmojim očima vizije su počele dobivati oblik: ponesen sam u dane koji su tek trebali doći ividio sam događaje koji se još nisu zbili. Jutarnja svjetlost prodirala je kroz otvor na krovu ipadala na Horusov oltar kad sam se napokon vratio s putovanja po Labirintima. Tresao sam sei osjećao mučninu, bio sam omamljen i drhtao sam zbog sjećanja na čudne stvari koje samvidio. Moja gospodarica i Tanus ostali su sa mnom tijekom duge noći. Njihova zabrinuta licabila su prvo što sam vidio po povratku, ali bila su tako iskrivljena i treperava da sam ih držaodijelom vizije. "Taita, osjećaš li se dobro. Govori. Moraš nam reći što si vidio." Kraljica jebila uznemirena. Nije uspijevala prikriti grizodušje koji je osjećala, jer me prisilila da jošjednom uđem u Ammon-Raove labirinte. "Bila je neka zmija." Moj glas čudno je odjeknuo,

kao da sam se odvojio o svoga tijela. "Velika zelena zmija koja gmiže pustinjom." Vidio samnjihov kolebljiv izraz lica, ali nisam još sagledao značenje vizije i stoga nisam bio u stanjupojasniti znamen. "Žedan sam", promrmljah. "Grlo mi je suho, moj jezik izgleda kao kamenpokriven lišajem." Tanus ode po krčag vina, napuni zdjelicu i ja pohlepno otpih. "Pričaj namo zmiji", zapovijedi moja gospodarica čim sam odložio zdjelicu. "Njezino vijugavo tijelo nijeimalo kraja i blještalo je zelenim sjajem pod sunčevom svjetlosti. Gmizala je po nepoznatojzemlji, gdje su živjeli visoki goli ljudi i čudne zvijeri." "Jesi li uspio vidjeti glavu ili repzmije?", upita kraljica. Odmahnuh glavom. "Gdje si ti bio? Gdje si se nalazio?", ustrajala je.Bio sam smetnuo s uma da je voljela moje vizije i uživala u njihovu tumačenju. "Bio sam naleđima zmije", odgovorih. "Ali nisam bio sam." "Tko je bio s tobom?" "Uz mene si bila ti,gospodarice, a i Memnon. Tanus je bio s druge strane i zmija nas je nosila." "Nil! Zmija jerijeka!", pobjednički usklikne kraljica Lostris. "Pretkazao si putovanje koje ćemo poduzetiNilom." "U kojem smjeru?", upita Tanus koji je bio zadubljen kao i moja gospodarica. "Kamoje tekla rijeka?" Upinjao sam se da se prisjetim svake potankosti. "Vidio sam sunce kakoizlazi meni slijeva." "Na jug!", uskliknu Tanus. "U unutrašnjost Afrike", reče mojagospodarica. "Na koncu sam vidio pred nama glave zmije. Njeno se tijelo račvalo i svakaračva bila je glava." "Nil ima dvije grane? Dva odvojka?", upita glasno moja gospodarica. "Ilivizija ima neko dublje značenje?" "Poslušajmo što nam Taita ima za reći", prekinu je Tanus."Nastavi, stari moj." "Zatim sam vidio boginju", nastavih. "Sjedila je na visokoj planini i objesu joj se zmijine glave klanjale." Kraljica se nije uspjela suzdržati. "Koju si boginju vidio?Oh, brzo, reci mi koja je bila?" "Imala je bradatu glavu muškarca, ali grudi i spolovilo žene. Izvagine su izvirale dvije vode koje su završavale u otvorenim raljama dvoglave zmije." "To jeboginja Hapi. Božanstvo rijeke", promrmlja kraljica Lostris. "Rada rijeku i pušta je da tečesvijetom." "Što ti je još pokazala vizija?", upita Tanus. "Boginja nam se smiješila i njezino jelice blistalo ljubavlju i dobrostivošću. Govorila je glasom koji je bio zvuk vjetra i mora,groma na vrhovima dalekih planina." "I što je govorila?", upita kraljica Lostris. "Rekla je:Pusti da moja kći dođe k meni. Ja ću je učiniti snažnom kako bi mogla pobijediti i kako mojnarod ne bi pokleknuo pred barbarima'." Ponovio sam riječi koje su još bubnjale u mojojglavi. "Ja sam kći boginje rijeke", reče jednostavno moja gospodarica. "Na rođenju sam jojposvećena. Sada me zove i moram poći na mjesto gdje obitava, na izvor Nila." "To jeputovanje o kojemu smo Taita i ja razmišljali", reče Tanus zamišljena izraza lica. "Sada gaboginja nalaže. Ne smijemo ne poslušati." "Da, moramo poći, ali vratit ćemo se", izjavi mojagospodarica. "Ovo je moja zemlja, moj Egipat. I ovo je moj grad, lijepa Teba od stotinu vrata.Ne mogu ih zauvijek napustiti. Vratit ću se u Tebu. Prisežem i prizivam boginju Hapi zasvjedoka prisege. Vratit ćemo se." Odluku da pobjegnemo na jug preko katarakta u divlje ineistražene krajeve, Tanus i ja već smo bili donijeli u prošlosti. Prvi put bilo je to da bismoizbjegli faraonovu osvetu. Sad smo bježali od još nesmiljenijeg neprijatelja. Činilo se da subogovi odlučili nametnuti nam to putovanje i nisu dopuštali odbijanje. Imali smo malovremena da se pripremimo za polazak. Hiksi su nasrtali na nas iz dva smjera i našiobavještajci izvještavali su da će najkasnije za tri dana njihove kohorte biti vidljive s krovaMemnonove palače. Tanus je Kratasu povjerio zapovjedništvo nad polovicom raspoloživihsnaga i poslao ga ususret kralju Salitisu, koji je bio krenuo iz Asvuta i vjerojatno je sa svojomkolonom trebao prvi stići do nekropole i palače. Kratas je imao zapovijed da upotrijebizašiljene motke i da brani sve utvrđene položaje kako bi što više usporio Salitisovo nadiranje,ne izlažući se pogibelji da ostane odsječen ili da bude svladan. Kad bi daljnji otpor bio postaonemoguć, trebao je evakuirati svoje ljude brodovima. Tanus je, pak, osobno preuzeozapovjedništvo nad drugom polovicom naše vojske i uputio se na jug da presretne divizijuHiksa koja je pristizala iz Esne kako bismo dobili na vremenu. U međuvremenu kraljica jetrebala dati ukrcati naše ljude i sve što su posjedovali na druge brodove flote. Lostris jedužnost prepustila plemenitom Merseketu, ali me, naravno, imenovala njegovim

pomoćnikom. Plemeniti Merseket bio je u godinama i bio je upravo oženio jednušesnaestogodišnjakinju, stoga nije bio od velike koristi ni sebi ni meni. Planiranje i izvršenjeplana pali su u cijelosti na moja pleća. Ali, prije no što sam se mogao pobrinuti za te stvari,morao sam se pobrinuti za svoje konje. Već u toj početnoj fazi bilo mi je potpuno jasno da suoni ključ našeg preživljavanja kao nacije i uljuđenog naroda. S grlima koje smo ulovili kodEsne sada smo ih već imali nekoliko tisuća. Podijelio sam stado u četiri dijela kako bismolakše našli ispašu tijekom marša. Povrh toga, manja stada bila bi podizala manje prašine ilakše izbjegla Salitisove izviđače. Poslao sam Huija, kočijaše i konjušare s tim stadima na jug,prema Elefantini, s nalogom da izbjegavaju obalu rijeke duž koje su napredovali Hiksi i daudu u zalede do ruba pustinje. Nakon polaska konja mogao sam svoju pažnju posvetitiljudima. Znao sam da će ograničeni broj brodova koje imamo na raspolaganju odreditibrojnost pratnje koja će poći s nama na dugo putovanje. Bio sam siguran da gotovo sviEgipćani žele sudjelovati u egzodusu. Nečovječna svirepost Hiksa bila je očita u svakomegradu koji su spalili i očitovala se u svim grozotama kojima su izložili naš narod. Sveopasnosti divlje Afrike bile su im draže od krvožednih čudovišta koja su hitala prema nama nasvojim kolima. Na koncu sam izračunao da ćemo na brodovima moći zbrinuti tek dvanaesttisuća ljudi i izvijestio sam o tome kraljicu. "Morat ćemo bez milosti odabrati one koji će poćis nama i one koji će ostati", rekoh. Ali, Losrtris nije htjela poslušati moj savjet. "Ovo je mojnarod. Radije ću ustupiti svoje mjesto no da ostavim ikoga od njih na milost i nemilostHiksa." "A oronuli starci, veličanstvo? Bolesnici i djeca?" "Svakom podaniku bit će ponuđenoda bira. Neću napustiti starca ili prosjaka, novorođenče ili gubavca. Oni su moj narod: i nebudu li mogli krenuti, ostat ćemo i ja i kraljević Memnon." Naravno, govorila je o kraljevićukako bi bila sigurna da će izići na kraj sa mnom. Brodovi bi bili jedva ostali na površini podtežinom ljudskih bića, ali nisam imao izbora. Kako bilo, ukrcao sam prvo najkorisnijepodanike i odabrao sam ih svih struka i zanata: zidare i tkalce, kotlare i lončare, kožare iizrađivače jedara, pisare i umjetnike, brodograditelje i tesare. Svi su bili najbolji u svojimstrukama. Smjestio sam ih što sam bolje mogao. Zatim sam si priuštio zadovoljstvo dadodijelim neudobniji smještaj na oronulim brodovima svećenicima i pisarima zakona, buhamakoje piju krv države. Kad su svi bili ukrcani, dopustio sam svjetini da zauzme mol u podnožjuhrama. Zbog nepopustljivosti moje gospodarice morao sam posvetiti pažnju odabiru tereta.Nije bilo mjesta za beskorisne predmete. Dao sam poslagati oružje, oruđe i sirovine nužne dastvorimo novu civilizaciju u nepoznatoj zemlji. Glede ostatka, pokušao sam ria sve načinesmanjiti težinu i zapreminu. Na primjer, umjesto žitarica i voća utovario sam sjeme svegkorisnog bilja u glinenim posudama zapečaćenim voskom i smolom. Svaki deben težine kojismo tovarili u štive tjerao nas je da ostavimo na kopnu nešto drugo. Putovanje je moglopotrajati deset godina ili cijeli život. Put je bio težak. Znali smo da pred nama stoje velikekatarakte. Nismo mogli ponijeti ništa što nije bilo neophodno: ali preostalo je ispunjenjeobećanja koje je kraljica dala faraonu. Bilo je jedva mjesta za žive... koliko smo ga mogliizdvojiti za mrtvaca? "Dala sam svoju riječ kralju dok je umirao", ustrajala je Lostris. "Nemogu ga ovdje ostaviti." "Veličanstvo, pronaći ću sigurno skrovište za kraljevo truplo,grobnicu bez znakovlja u brdima, gdje ga nitko neće pronaći. Kad se budemo vratili u Tebu,ekshumirat ćemo ga i iskazati mu sve počasti kraljevskim pogrebom koji si mu obećala.""Ako ne ispunim zavjet, bogovi će nas napustiti i naše putovanje pratit će nesreća. Kraljevotijelo mora poći s nama." Bilo mi je dovoljno pogledati je da shvatim kako je nastavakrasprave uzaludan. Otvorili smo masivni granitni sarkofag i izvadili smo unutarnjih šestkovčega: i oni su bili tako glomazni da je bio potreban poseban brod. Donio sam odluku neposavjetovavši se s kraljicom Lostris. Naredih radnicima da izvade samo dva unutarnja zlatnakovčega i da ih pokriju teškim platnom koje je zašiveno kako bi ih zaštitilo. Na taj načindimenzije i težina smanjile su se na prihvatljivu mjeru pa smo utovarili dva kovčega u štivuHorusovog Daha. Najveći dio faraonova blaga bilo je u škrinjama od cedra: zlato, srebro i

drago kamenje. Naložio sam zlatarima da skinu zlato s odbačenih kovčega i s drvenogpostolja velikih pogrebnih saonica i pretvore ga u poluge. Potajno sam čak bio zadovoljan štosam uništio tu krajnje neukusnu grdobu. Škrinje s blagom i polugama bile su dovezene na moli ukrcane na brodove: podijelio sam ih tako da svaki brod nosi barem jednu škrinju ili kuppoluga. Na taj način se smanjila opasnost da sve blago bude uništeno zadesi li nas zla kob.Veliki dio pogrebne opreme nismo mogli ponijeti sa sobom: pokućstvo, kipove, ceremonijalnioklop, škrinje s ushahtima i, naravno, nezgrapne pogrebne saonice s kojih sam dao poskidatizlato. Kako bih izbjegao da padnu u ruke Hiksa, nabacali smo sve na gomilu u dvorištuhrama. Svojim sam rukama bacio upaljenu baklju na to brdo skupocjenih predmeta i gledaokako se pretvaraju u pepeo. Sve smo napravili u žurbi i prije no što je posljednji brod bionakrcan, izvidnici na krovu palače doviknuli su da su oblaci prašine koje podižu kola Hiksana vidiku. Manje od sata nakon toga naše iscrpljene postrojbe koje su pod zapovjedništvomTanusa i Kratasa vodile bitke povlačeći se počele su stizati na nekropolu i ukrcavati se nabrodove koji su čekali. Pošao sam ususret Tanusu koji se uspinjao povišenim ceremonijalnimputom na čelu jedne čete. Svojom hrabrošću i svojim požrtvovnim duhom uspjeli su nampriskrbiti nekoliko dana za završetak evakuacije. Nisu mogli učiniti ništa drugo i neprijateljisu se približavali velikom brzinom. Kad sam se razmahao i viknuo njegovo ime, Tanus mevidio i glasno upitao: "Kraljica Lostris i kraljević su na Horusovom Dahu?" Probio sam sekroz mnoštvo i prišao mu. "Moja gospodarica ije htjela krenuti dok svi njezini podanici nebudu na brodovima. Zapovijedila mi je da te odmah dopratim kod nje. Čeka te u svojimodajama u palači." Tanus je zaprepašteno zurio u mene. "Neprijatelj pristiže velikom brzinom.Kraljica Lostris i kraljević dragocjeniji su od ove svjetine. Zašto je nisi prisilio..." Nasmijahse. "Nije lako prisiliti je da napravi ono što ne želi, i ti bi to trebao znati. Ne kani pustitinikoga od svojih Hiksima." "Neka Seth sprži ponos te žene! Sve će nas pobiti zbog nje." Aliteške riječi bile su opovrgnute izrazom divljenja koji je obasjao znojno lice pokrivenoprašinom. Nasmiješi mi se. "Dobro. Ako ne želi ići, poći ćemo po nju." Probili smo se krozredove izbjeglica natovarenih svežnjevima i djecom koji su pristizali na mol za ukrcaj. Doksmo brzim korakom hodali povišenom cestom, Tanus je pokazao na prijeteće tamnožuteoblake koji su se približavali iz oba smjera. "Kreću se brže no što sam držao mogućim. Nisuse zaustavili niti da bi napojili konje. Ako ne ubrzamo ukrcavanje, napast će nas dok jepolovica naših još na kopnu", reče bijesno pokazujući mol pod nama. Mol je bio širok kolikoje bilo dovoljno da uza nj pristanu dva broda odjednom. Izbjeglice su ispunile povišenu cestui zakrčile ulaz. Plačem i kuknjavom povećavali su zbrku. U tom trenutku netko na začeljukolone kriknuo je. "Hiksi su ovdje! Bježite! Spasite se! Hiksi su ovdje!" Panika se proširilamnoštvom koje poče bezglavo trčati. Mnoge žene bile su prignječene o stupove, a mnogadjeca pregažena. Svaki privid reda nestao je i dostojanstveni podanici i disciplinirani vojnicisveli su se na očajnu hordu u borbi za život. Morao sam upotrijebiti zašiljeni štap da siotvorim prolaz i produžim. Konačno smo se Tanus i ja oslobodili iz mnoštva i potrčali premapalači. Dvorane i hodnici bili su pusti. Naišli smo samo na nekoliko pljačkaša u kradi:pobjegli su čim su vidjeli Tanusa. Strašno je izgledao pokriven prašinom i s kratkom crvenombradom na licu. Išao je ispred mene i uletio u kraljičine privatne odaje. Njezina soba ostala jebez straže i vrata su bila širom otvorena. Pohitali smo unutra. Moja gospodarica bila je naterasi pod sjenicom s kraljevićem Memnonom u krilu i pokazivala je brodove. Izgledalo je dasu oboje ushićeni prizorom. "Vidi kako lijepi brodovi." Kraljica je ustala smijući se kad je nasugledala, a Memnon joj je kliznuo s koljena i potrčao ususret Tanusu koji ga je podigao naramena i privio k sebi kraljicu slobodnom rukom. "Gdje su tvoje robinje, gdje su Aton iplemeniti Merseket?", upita je. "Poslala sam ih na brodove." "Taita mi je rekao da si se odbilaukrcati. Jako je ljut na tebe, s pravom." "Oprosti mi, dragi Taita." Lostrisin osmijeh imao jemoć da prosvijetli moj život ili da mi slomi srce. "Traži oprost od kralja Salitisa", odgovorih."Bit će uskoro ovdje." Uzeh je za ruku. "Sada, kad je tvoj grubi vojnik napokon stigao,

možemo li se ukrcati na brod?" Napustili smo terasu i vratili se hodnicima palače. Bili smosami: čak su i lopovi nestali kao štakori u svojim brlozima. Jedini koji naizgled nije biozabrinut bio je kraljević Memnon: za njega je to bila samo nova igra. Stajao je opkoračke naTanusovim ramenima: pritisnuo ga je gležnjevima i viknuo: "Ejla!", kako je naučio od menedok smo jahali Strpljivu. Žurno smo prošli vrtovima palače i stigli do stuba koje su vodile dopovišene ceste. Bio je to najkraći put da bi se stiglo do mola hrama. Primijetio sam da sesituacija temeljito promijenila otkad smo otišli po kraljicu i kraljevića. Pred nama je bila pustapovišena cesta. Posljedne izbjeglice ukrcale su se. S druge strane kamenih grudobrana vidiosam drvene jarbole brodova kako se polako kreću prema sredini rijeke. S osjećajem praznineu želucu shvatio sam da smo posljednji na kopnu, a imali smo još dosta puta do pustog mola.Stali smo i pogledali posljednje brodove koji su se udaljavali. "Zapovijedio sam kapetanu dačeka", prostenjah. "Ali, Hiksi su odveć blizu i razmišljali su samo o tome da se spase." "Štomožemo učiniti?", promrmlja moja gospodarica. Čak su i veseli Memnonovi kliktaji zamrli."Ako uspijemo stići do obale rijeke, Remrem ili Kratas vidjet će nas i poslat će čamac da naspokupi", prošaptah. Tanus kimnu glavom. "Ovuda! Za mnom!", viknu. "Taita, pobrini se zasvoju gospodaricu!" Uzeh kraljicu za ruku da bih joj pomogao: ali bila je jaka i okretna poputmladog pastira i hitro je trčala uz mene. Zatim sam iznenada začuo topot konja i štropot kola.Bili su to zvukovi koji se nisu mogli pobrkati, a nažalost bili su jako blizu. Naši konji otišli sutri dana prije toga i približavali su se Elefantini, naša rastavljena kola bila su u štivamabrodova koji su netom otplovili. Ova što sam čuo bila su još nevidljiva pod zidom povišeneceste, ali znao sam kome pripadaju. "Hiksi!", promrmljah. Opet stadosmo. "Vjerojatno grupaposlana u izviđanje." "Čini mi se da su samo dvoja ili troja kola", potvrdi Tanus. "Ali i to jepreviše. Odsječeni smo." "Kasno smo krenuli", ustvrdi moja gospodarica usiljenom mirnoćomi s uzdanjem pogleda mene i Tanusa. "Što predlažete?" Njezina bezočnost zapanjila me. Akosmo se našli u toj situaciji, razlog je bila njezina tvrdoglavost. Da je poslušala moje molbe, utom trenutku bili bismo svi na Horusovom Dahu na putu prema Elefantini. Tanus podiže rukukako bi nas ušutkao. Slušali smo zvukove neprijateljskih kola koja su se kretala duž podnožjazida. Što su se više približavala, bilo je sve očitije da se radi o malobrojnoj skupini. Iznenadabuka kotača prestade. Čuli smo konje kako otpuhuju i toptaju kopitima. Zatim glasove ljudikoji su govorili neki grubi, guturalni jezik. Bili su baš ispod nas i Tanus nam je još jednomdao znak da budemo tiho. Kraljević Memnon nije bio naviknut šutjeti ako to nije želio. A čuoje i prepoznao one zvukove. "Konji!", vikne zvonkim glasom. "Hoću vidjeti konje." Odmahse začuje vika. Hiksi su izdali neku zapovijed i zazveketalo je oružje. Zatim se teškimkoracima uspeše strmim kamenim stubama i jedna skupina neprijatelja nahrupi na povišenucestu. Kacige se pojaviše iznad kamene ograde baš pred nama. Bilo ih je pet: nasrnuli su nanas isukanih mačeva. Bili su kršni ljudi, s oklopima od pločica i šarenim vrpcama upletenim ubradu. No jedan je bio viši od ostalih. U prvi čas nisam ga prepoznao jer je pustio bradu iuresio ju je vrpcama kao Hiksi, a vizir kacige skrivao mu je pola lica. Zatim viknu onimglasom koji nikad ne bih bio zaboravio. "Dakle, ti si to, mladi Harrabe! Ubio sam starog psa,a sad ću ubiti i štene." Trebao sam predvidjeti da će plemeniti Intef biti prvi koji će kaogladna hijena požuriti u potragu za faraonovim blagom. Vjerojatno je mnogo odmakao divizijiHiksa kako bi se sjurio u zagrobni hram. Unatoč toj hvalisavosti, nije potrčao da se sukobi sTanusom. Dao je znak i zapovijedio Hiksima da krenu naprijed. Tanus skine kraljevićaMemnona s ramena i dobaci mi ga kao da je igračka. "Bježi!", zapovijedi. "Malo ću ihzadržati!" Nasrne na Hikse, koji su još bili na stubama i nisu imali potrebni prostor da biisukali mačeve, pa ubije prvog onim udarcem u vrat koji je znao nepogrešivo izvesti. "Ne stojtamo kao da si od soli!", vikne mi. "Bježi!" Nisam stajao kao da sam od soli, ali dok samdržao dijete čvrsto u zagrljaju, shvatio sam uzaludnost njegove zapovijedi. Tako otežan ne bihnikad bio stigao do obale rijeke. Prišao sam grudobranu povišene ceste i pogledao dolje.Dvoja kola bila su baš ispod mene. Konji su otpuhivali i samo jedan čovjek ostao ih je čuvati

dok su se njegovi suborci popeli gore. Stajao je uz glave životinja i usredotočio svu pažnju nanjih. Nije me vidio. Stisnuh Memnona uza se, prebacih se preko grudobrana i skočih.Kraljević prestrašeno krikne. S povišene ceste do mjesta gdje je bio Hiks s kolima visina jebila četiri puta veća od visine čovjeka. Mogao sam slomiti nogu, ali srećom pali smo na glavunesvjesnom neprijatelju. Udrac mu slomi vrat: čuo sam kralješke kako pucaju. Stropošta se natlo poda mnom ublaživši naš pad. Ustadoh dok se Memnon gnjevno drao zbog tog postupka,ali problemi su tek predstojali. Bacih ga na najbliža kola i podigoh pogled prema mojojgospodarici koja je virila preko grudobrana. "Skači!", viknuh. "Ja ću te uhvatiti." Nijeoklijevala. Spremno se baci u prazno dok se još nisam bio dobro postavio. Pala je na mene sasuknjom koja je lepršala i otkrivala zaobljena bedra. Pade na me i ostavi me bez daha. Obojepadosmo na tlo. Teško dišući, ustadoh i osovih je na noge. Grubo je gurnuh na kola i viknuh:"Pazi na Memnona!" Zgrabi ga u trenutku kad je pokušao iskočiti iz kola derući se od straha isrdžbe. Morao sam preći praktično preko oboje da bih zgrabio uzde i potjerao konje. "Držitese čvrsto!" Dva su konja odgovorila odmah na moj dodir. Okrenuo sam kola podno zida.Jedan kotač prešao je preko čovjeka kojeg sam ubio pri padu. "Tanuse!", dreknuh. "Ovamo!"Tanus je skočio na grudobran i održavajući ravnotežu na njem, razmjenjivao je udarce sHiksima koji su lajali poput pasa oko leoparda na stablu. "Skači, Tanuse, skači!", viknuh.Tanus se baci u prazno. S plastom koji mu je zalepršao oko glave i ramena pade na jednogkonja i zajaha ga. Mač mu je izletio iz ruke i bučno pao na tvrdo tlo, dok je Tanus rukamazagrlio vrat životinje. "Naprijed!", zapovijedih i pljesnuh uzdama po sapima konja kojikrenuše u galop. Vodio sam ih stazom i poljima koja su se spuštala prema obali rijeke. Vidiosam jedra naših brodova nasred Nila i mogao sam čak prepoznati stijeg Horusovog Daha kojise vijorio u šumi jarbola. Morali smo prijeći još dobar dio puta kako bismo stigli do obale pasam pogledao iza sebe. Plemeniti Intef i njegovi sjurili su se niz stube i u tom su se trenutkupenjali na druga kola. Nažalost, nisam ih se sjetio onesposobiti. Bio bi mi dovoljan trenutakda presječem uzde i potjeram konje, ali brinuo sam se samo da spasim kraljicu i kraljevića.Sad nas je plemeniti Intef progonio. Njegova kola nisu prešla ni sto koraka kad sam shvatioda su brža od mojih. Tanusova težina na jednom od konja ometao je njegov galop: bio jetežak i stiskao je ruke oko vrata životinje kao da je paraliziran od straha. Bio je to prvi put,mislim, da ga vidim doista prestrašenog. Vidio sam ga kako neustrašivo čeka lava i ubija ga slukom: ali konj ga je prestravio. Pokušao sam se ne obazirati na kola koja su nas progonila,nastojeći upotrijebiti sve svoje vozačko umijeće kako bih prošao obrađenim poljima ilabirintom kanala za navodnjavanje i stigao na obalu rijeke. Kola s Hiksima bila su teška ineprikladna za upravljanje u usporedbi s mojima. Kotači od masivnog drva sa sječivima okoruba tonuli su duboko u tlo, a brončani uresi činili su nas teškim. Konji su vjerojatno bili punotrčali prije no što sam ih oteo: bili su obliveni znojem i iz gubice im je kapala bijela slina.Nismo još prešli polovicu udaljenosti koja nas je dijelila od rijeke kad sam začuo pokličeHiksa koji su nam se približavali i topot kopita. Okrenuo sam glavu i vidio da su na manje odtri dužine od nas. Vozač je šibao konje bičem s čvorovima i vikao na onom mrskom jeziku.Pored njega, plemeniti Intef pružio se nestrpljivo prema naprijed. Brada urešena vrpcamalepršala je, a lijepo lice bilo je obasjano ushitom lova. Vikao je i njegov glas dopre do menekroz dahtanje konja. "Taita, dragi moj, voliš li me još? Hoću da mi to opet pokažeš prije nošto umreš." Smijao se. "Kleknut ćeš pred mene i umrijet ćeš punih ustiju." Osjetih kako mi sekoža ježi od užasne slike koju su njegove riječi prizivale. Pred nama je bio kanal zanavodnjavanje i ja sam skrenuo kako bih krenuo uz njega jer je bio dubok i strm. Kola koja sunas slijedila smanjivala su udaljenost. "Što se pak tebe tiče, lijepa moja kćeri, dat ću teHiksima da se zabave. Naučit će te nekim trikovima koje ti je Harrab zaboravio pokazati. Višemi ne trebaš jer imam tvoje derište." Kraljica Lostris privila je sina uza se. Bila je blijeda.Odmah sam shvatio Intefov plan. Sin koji je u sebi nosio kraljevsku krv Egipta, čak i kaoobičan satrap Hiksa, jamčio je vjernost našeg naroda. Kraljević Memnon bio je marioneta

zahvaljujući kojoj su kralj Salitis i plemeniti Intef namjeravali vladati dvama kraljevstvima.Bila je to drevna i učinkovita metoda koju su koristili pobjednici. Potjerah konje, ali bili suumorni i usporavali su. Plemeniti Intef bio je sada tako blizu da više nije morao vikati."Plemeniti Harrabe, ovaj užitak dugo sam čekao. Što ću s tobom? Prvo ćemo ja i ti bitinazočni dok vojnici budu uveseljavali moju kćer..." Pokušao sam ne slušati, ali njegov je glasbio prodoran. I dalje sam gledao pred sebe, usredotočivši pažnju na neravno i opasno tlo, noipak sam krajičkom oka vidio glave konja drugih kola kako stižu uz bok našim. Grive suvijorile, oči kao da su sijevale dok su galopirali. Pogledah ih. Kršni strijelac koji je stajao izaIntefa namjestio je strijelu na kratki krivi luk. Unatoč poskakivanju, s tako male udaljenostinije mogao promašiti nekoga od nas. Tanus se nije mogao boriti. Ispustio je mač i još sečvrsto držao za vrat konja, na suprotnoj strani od kola koja su nas dostizala. Ja sam imaosamo svoj bodež, a kraljica Lostris klečala je i tijelom štitila kraljevića. U tom trenutku uočiosam pogrešku koju je napravio Hiks koji je upravljao drugim kolima. Tjerao je konje u pojasizmeđu nas i kanala za navodnjavanje pa nije imao postora za manevar. Strijelac podiže luk iprivuče na usne pera strijele. Nacilja u mene i ja ga pogledah u oči preko kremenog vrška.Obrve su mu bile crne i guste, oči tamne i ledene kao u guštera. Konji Hiksa galopirali su uzglavinu mojih kola. Stegnuh uzde i skrenuh prema njima. Brončana sječiva pričvršćena za rubkotača zujala su sve bliže nogama životinja. Hiks koji je upravljao kolima ispusti krikzaprepaštenja kad je uočio svoju grešku. Njegovi su konji bili u stupici između jarka i sječivakoja su sada bila na manje od pedlja od koljena meni bližeg, velikog crnog pastuha. U tomtrenutku strijelac odapne strijelu, ali moje naglo skretanje smelo je i njega. Strijela je sporopoletjela prema mojoj glavi, ali bila je to samo iluzija izazvana strahom. Zapravo je sijevnulapoput traka svjetlosti iznad moga ramena, oštrica od kremena okrznu mi uho i kap krvi pademi na grudi. Drugi kočijaš pokušao je uzvratiti na moje skretanje udaljavanjem, ali sad mu sedalji kotač okretao uz rub jarka koji se mrvio pod brončanim obručem. Kola su poskakivala injihala se. Opet sam skrenuo svoje konje prema drugim kolima. Sječiva se zabodu u nogebliže životinje koja bolno zanjišti. Ugledah komade kože i pramenje dlake kako lete zrakom.Skupih hrabrost i opet udarih. Ovaj put s kljastih nogu poletješe komadi mesa i kosti: konjpade, zakoprca se hrzajuči i povuče na tlo i svog parnjaka. Kola sletješe u jarak. Vidio samkako dva čovjeka lete zrakom, ali vozač je završio zgnječen pod prevrnutim kolima i teškimkotačima. I naša su kola opasno dodirivala rub jarka, ali uspio sam obuzdati konje i opetpreuzeti kontrolu nad njima. "Ua!" Usporih i okrenuh se. Oblak prašine lebdio je nad jarkomkamo su nestala kola Hiksa. Usporio sam svoje konje u kas. Obala je bila na dvjesto koraka iništa nije bilo između nas i spasa. Okrenuh se posljednji put. Hiks koji me gađao strijelomležao je na tlu. Plemeniti Intef bio je ispružen malo dalje od jarka. Uvjeren sam da bih gapustio tamo da se nije pomaknuo; ali u tom se trenutku pridignuo i sjeo, a onda teturajućiustao. Iznenada me mržnja prema njemu spopadne svom svojom silom. Kao da je žila izamojih očiju puknula, moj se vid pomračio i zamutio od navale krvi. Uz sumanut krik okrenuhkonje i potjerah ih prema povišenoj cesti. Plemeniti Intef bio mi je na putu. U padu je izgubiokacigu i oružje i izgledao je poluošamućen jer je posrtao. Potjerah konje u galop i kotačizatutnjiše na tlu. Uputih se prema njemu. Brada je bila neuredna, vrpce prašnjave. Njegoveoči bile su mutne, ali kad sam poveo konje prema njemu, vidjeh kako se bistre. Podiže glavu."Ne!", viknu i poče uzmicati ispruživši ruke prema meni kao da tjera konje i kola. Nastaviosam ići prema njemu, ali u posljednji ga čas njegovi bogovi tame opet obraniše. Kad samnasrnuo na njega, bacio se u stranu. Vidio sam kako posrče i pomislio sam da je slab inemoćan. Međutim, izmaknuo se okretno poput šakala kojeg progone psi. Kola su bila teška inepogodna za upravljanje pa ih nisam uspio okrenuti dovoljno brzo da bih slijedio njegovoizmicanje. Promašio sam ga i prošao dalje. Borio sam se uzdama, ali konji su me odveli stokoraka dalje prije no što sam ih uspio obuzdati i opet okrenuti vozilo. Intef je u međuvremenutrčao prema jarku. Stigne li do njega, bit će na sigurnom, shvatio sam to odmah. Bijesno

opsovah i nastavih ga slijediti. I napokon ga njegovi bogovi napustiše. Bio je skoro stigao dokanala, ali se okrenuo da me pogleda i nije pazio gdje stavlja noge. Udario je u glinastu grudui uganuo gležanj. Pao je, zakotrljao se i ustao poput akrobata. Pokušao je opet potrčati, ali bolga je natjerala da stane. Napravio je još nekoliko koraka šepajući, a onda pokušao odskakutatido jarka na jednoj nozi. "Napokon si moj!", viknuh mu. Tržne se i okrene držeći ravnotežu najednoj nozi. Bio je blijed, ali leopardove oči sjajile su svim bijesom i mržnjom njegoveokrutne duše. "To je moj otac!", viknu kraljica stisnuvši na grudi lice kraljevića kako ne bividio. "Pusti ga, Taita. Otac mi je." Nikad u svom životu nisam odbio poslušati: ali ovo je bioprvi put. Nisam niti pokušao zaustaviti konje. Bar jednom gledao sam bez straha Intefa u oči.Na koncu, umalo mi opet nije uspio umaći. Bacio se u stranu tako okretno i silovito da seizmaknuo kotačima kola, ali nije izbjegao sječiva. Jedno od njih zakvačilo se za pločiceoklopa: vrh je probio metal i zabio se u trbuh. Sječivo se nastavilo okretati i Intefova crijevanamotala su se oko njega i ispala iz utrobe kao ona velikih plavih tuna koje prodavačice ribečiste na tržnici. Intefa je ljepljivo uže od njegovih crijeva povuklo za nama: no sve je višezaostajao kako su crijeva ispadala iz rasporenog trbuha. Stiskao ih je objema rukama, aliklizila su mu kroz prste kao čudovišna pupkovina koja ga je vezivala za kotač mojih kola.Njegovi krici bili su zvuk koji, nadam se, nikada više neću morati slušati. Ponekad ih čujemjoš i danas u svojim morama: tako je na koncu ipak on meni nanio posljednju svirepost. Nikadto nisam uspio zaboraviti, premda sam želio. Kad je napokon jezovito uže koje ga je vuklo pocrnoj zemlji puklo, ostao je ležati nasred polja. Krici su utihnuli, a on je nepomično ležao.Zaustavih konje. Tanus sjaše i pridruži nam se. Spusti na tlo moju gospodaricu i kraljevića izagrli ih. Kraljica je plakala. "Oh, bilo je užasno. Što god da nam je učinio, bio je ipak mojotac." "Sad je svršeno." Tanus je zagrli. "Gotovo." Kraljević Memnon kradom odmjeri prekomajčina ramena spodobu ispruženu na tlu. Kao sva djeca, bio je očaran jezovitim prizorima.Iznenada zapijuka onim svojim zvonkim glasićem: "Bio je zločest čovjek." "Da", potvrdihtiho. "Jako zločest." "Sada je mrtav?" "Da, mrtav je. Sad ćemo moći mirnije spavati." Moraosam potjerati konje duž obale rijeke kako bih dostigao našu flotu, ali naposljetku sam dostigaoKratasov brod, koji nas je vidio na čudnom vozilu i prepoznao nas. Njegova smetenost bila jevidljiva i s udaljenosti koja nas je razdvajala. Kasnije mi je rekao da je vjerovao da smo najednom od čelnih brodova flote. Prije napuštanja kola oslobodio sam konje. Zatim samzagazio u rijeku kako bih došao do čamca koji je Kratas poslao po nas. Hiksi nisu bili voljnipustiti nas da tek tako odemo. Iz dana u dan njihova kola pratila su našu flotu duž obiju obalaNila dok smo bježali prema jugu. Svaki put kad bismo pogledali s krme Horusovog Daha,vidjeli bismo prašinu neprijateljskih kolona koje su nas pratile. Često se prašina miješala soblacima dima koji su se dizali iz spaljenih i opljačkanih gradova i sela duž obale. Kad bismoprošli ispred naseljenog mjesta, veliki broj malih plovila pridružio bi se našoj floti koja jesvakim danom postajala sve brojnija. Ponekad, kad nam vjetar nije bio sklon, kolone koladostigle bi nas. Vidjeli smo ih na obalama, čuli njihove posprdne i beskorisne izazove kakoodjekuju nad vodom. Ali vječni Nil nudio nam je svoju zaštitu kako je uvijek činio, pa namneprijatelji nisu mogli prići. Zatim bi vjetar opet zapuhao prema sjeveru i mi bismo im opetodmakli. Oblaci prašine ostajali su za nama na sjevernom obzoru. "Njihovi konji neće jošdugo moći nastaviti potjeru", reče Tanus ujutro dvanaestog dana. "Ne računaj na to. Salitis jeprivučen blagom faraona Mamosa i zakonitim nasljednikom dvostruke krune", odgovorihTanusu. "Zlato i moć čudnovato čeliče čovjekovu volju. Još ćemo vidjeti barbare." Sutradanujutro vjetar je opet promijenio smjer pa su kola polako smanjivala udaljenost i stigla prvebrodove naše flote dok smo se približavali Hapinim vratima, prvom granitnom ždrijelu koje jesužavalo rijeku nizvodno od Elefantine. Na tom dijelu Nil se sužavao na širinu manju odčetiristo koraka i stijene od crnog granita uzdizale su se gotovo okomito. Jačina struje nas jegurala nizvodno, brzina našeg napredovanja smanjila se. Tanus je zapovijedio da se na veslastave odmoreni ljudi. "Mislim da imaš pravo, Taita. Ovdje će nas dočekati", reče turobnim

glasom, a nekoliko trenutaka nakon toga ispruži ruku i pokaza: "Eno ih." Horusov Dah, koji jeišao na čelu flote, tek je ulazio u Vrata, stoga smo se morali okrenuti da pogledamo vrhponora. Likovi strijelaca smještenih na stjenovitim rubovima bili su skraćeni perspektivom isličili su na groteskne patuljke. "S te visine mogu odapeti strijelu s obale na obalu", progundaTanus. "Bit ćemo u domašaju velik dio dana. Bit će užasno za sve, ali posebno za žene idjecu." Bilo je čak i gore no što je Tanus predvidio. Prva strijela odapeta na naš brod s liticaostavljala je trag dima na plavome nebeskom svodu dok se u luku spuštala i pala u vodu samokubit daleko od našeg pramca. "Zapaljive strijele", reče Tanus. "Imao si i u tome pravo, Taita.Barbari brzo uče." "Lako je naučiti novim trikovima majmuna." Mrzio sam Hikse kao i svidrugi ljudi u floti. "Da vidimo mogu li tvoji mijehovi crpsti vodu u brod, a ne samo iz njega",reče Tanus. Predvidio sam napad zapaljivim strijelama i posljednja četiri dana radili smo natome da brodove opremimo crpkama za vodu koje sam ja izumio. Sada je Tanus, kako bi seneki od naših brodova približio, svakom zapovjedniku naložio da spusti jedra, crpkom dovučevodu na palubu i namoči pripone. Kožna vjedra bila su napunjena i u pripravnosti: tada bijedan teretni brod u pratnji ratnog broda ušao u granitno ždrijelo pod kišom plamenih strijela.Bila su potrebna dva dana da cijela flota prođe jer su stijene blokirale vjetar. U ždrijelu je bilautiha i svi brodovi morali su ploviti na vesla protiv struje. Strijele su padale na nas uiskričavim parabolama, udarale po jarbolima i palubi. Svaka je palila požar koji je morao bitiugašen vjedrima ili kožnim cijevima crpke s pratećeg broda. Nismo mogli uzvratiti na napadjer su strijelci bili previsoko, izvan domašaja naših manje moćnih lukova. Kad se Remremiskrcao s postrojbom na kopno da bi ih istjerao iz zaklona, Hiksi su počeli gađati njegoveljude i prisilili su ih da se opet ukrcaju na brodice nanijevši im teške gubitke. Brodovi koji suuspjeli proći bili su svi oštećeni paležom. Mnogi drugi bili su manje sretni: vatra je pobijedilavjedra i crpke i progutala ih je. Bilo je nužno otkvačiti ih i pustiti da otplutaju nizvodnostrujom izazivajući paniku u ostatku flote koja je napredovala ždrijelom. U mnogo slučajevauspjeli smo spasiti posade i putnike prije no što se vatra razbuktala, ali u nekim smoslučajevima zakasnili. Krici žena i djece opkoljenih vatrom ledili su krv u žilama. Ostat će mizauvijek urezan u um spomen na taj grozan dan: mlada žena kako s jedne upaljene splaviskače u vodu s dugom kosom ovjenčanom vatrom kao vjenčanom krunom. Kod Hapinih vrataizgubili smo pedeset brodova. Zastave na pol koplja vijorile su se na svim jarbolima dok smonastavljali prema Elefantini, ali činilo se da su Hiksi iscrpljeni tom dugom potjerom premajugu. Oblaci prašine nisu više naruživali naš sjeverni obzor: primirje nam je omogućilo daoplačemo svoje mrtve i popravimo brodove. No, nitko od nas nije mislio da su potpunoodustali. Draž faraonovog blaga bila je neodoljiva. Kraljević Memnon i ja, u nemogućnosti dase maknemo dalje od palube broda, provodili smo mnogo vremena pod sjenicom na krmi.Dječak je pohlepno slušao moje priče i gledao me kako crtam i rezbarim prvi model novogluka za našu vojsku, nadahnutog krivim lukom Hiksa. Memnon je već naučio stari trik dapostavljanjem pitanja moju pažnju zadrži usredotočenu na sebi. "Taita, što radiš?" "Novi luk.""Da, ali zašto?" "Dobro, reći ću ti. Naš luk, osim što ima manju snagu, predug je da bi semogao koristiti s kolima." Memnon me slušao ozbiljna izraza lica. Odmalena mu nisampričao kako se čini s djecom i uvijek sam se odnosio prema njemu kao prema odraslome.Ponekad nije razumio, ali svejedno je cijenio zvuk moga glasa. "Uvjeren sam da je našabudućnost u konjima i kolima i siguran sam da se tvoje kraljevsko visočanstvo slaže samnom." Pogledah ga. "I ti voliš konje, zar ne, Memnone?" To je jako dobro razumio. "Da,iznad svih Strpljivu i Oštru", odgovori žustro kimajući glavom. Već sam bio ispunio tri svitkacrtežima i zapažanjima o korištenju tih vojnih oruđa. Bio bih zadovoljan da sam mogaoraspraviti o tome s Tanusom, ali zanimanje Velikog Lava Egipta za konje bilo je površno, azlopamćenje veliko. "Izradi te proklete stvari, ako baš moraš, ali nemoj stalno o njimapričati", govorio mi je. Kraljević je bio mnogo pažljiviji slušatelj i dok sam radio, vodili smoduge rasprave koje su tek mnogo kasnije trebale dati svoje plodove. Kao prijatelju, Memnon

je uvijek davao prvenstvo Tanusu, ali i ja sam imao važno mjesto u njegovu srcu i provodilismo zajedno mnogo sretnih sati. Bio je uvijek iznimno napredno i pametno dijete, a podmojim utjecajem razvio je svoju darovitost mnogo brže od ikoga drugog koga sampodučavao, uključivši i moju gospodaricu, koja u istoj dobi nije bila toliko brza u učenju.Izradio sam za Memnona luk-igračku po modelu koji sam proučavao. Naučio ga je uporabljatigotovo savršeno i ubrzo je uspijevao odapeti majušne strijele preko cijele palube uz velikuuznemirenost robinja i guvernanti koje su bile njegove najdraže mete. Nijedna od njih nije seusudila sagnuti kad je kraljević bio naoružan lukom, a i on je rijetko propuštao priliku dapogodi primamljivu žensku stražnjicu na manje od dvadeset koraka. Nakon luka njegovanajmilija igračka bila su minijaturna kola koja sam izrezbario za njega. Izradio sam konje ičak kipić kočijaša koji drži uzde. Kraljevć je čovječuljka zvao Mem, a konje Strpljiva i Oštra.Neumorno je četveronoške išao palubom, gurao kola pred sobom oponašajući hrzanje tevikao: "Naprijed!" i "Ua!" Premda je bio malen, uvijek je obraćao pažnju na ono što ga jeokruživalo. Bistrim tamnim očima rijetko je što promaknulo. Nisam bio iznenađen kad je prvina Horusovom Dahu uočio čudnu spodobu koja je stajala na desnoj obali rijeke. "Konji!",viknu. Zatim, nakon nekoliko sekundi: "Pogledaj! Pogledaj! To je Hui!" Prišao sam mu napramcu i moje je srce zaigralo kad sam vidio da je u pravu. Hui, na Oštroj, spuštao se premaobali rijeke kako bi nam galopom došao ususret. "Hui je uspio dovesti konje u Elefantinu!Opraštam mu sve grijehe i gluposti. Spasio je moje konje." "Jako sam ponosan na Huija", rečesvečano kraljević, oponašajući moje riječi i moju intonaciju tako točno da su kraljica i drugiprisutni prasnuli u smijeh. Kad smo stigli u Elefantinu, mogli smo malo predahnuti. Većmnogo dana nije bilo ni traga kolima koja su nas progonila, pa se novi optimizam proširioflotom i gradom. Mnogi ljudi počeli su govoriti da odustaju od bijega prema jugu i da ćeostati tu, nizvodno od katarakta, kako bi stvorili vojsku sposobnu da se odupre osvajačima.Nisam dopustio svojoj gospodarici da se dade zavesti tim duhom ufanja koji je imao takokrhke temelje. Naprotiv, uvjerih je da nam je vizija iz Labirinta otkrila pravi put i da nas našasudbina vodi još južnije. U međuvremenu sam bez stanke pripremao nastavak putovanja. Većme, vjerujem, draž pustolovine obuzela više nego nužda da umaknemo Hiksima. Želio samvidjeti što je onstran katarakti: noću, nakon što bih proveo dan radeći u luci, sjedio samdokasna u knjižnici palače čitajući izvješća ljudi koji su prije mene bili krenuli u nepoznato.Pisali su da rijeka nema kraja i da se pruža do kraja svijeta. Pisali su da je iza prve kataraktedruga, još opasnija, koju ljudi i brodovi nisu mogli svladati. Tvrdili su da putovanje od prvedo druge katarakte iziskuje cijelu godinu dana i da rijeka nastavlja dalje uzvodno. Ja sam tohtio vidjeti. Više od svega na svijetu htio sam vidjeti izvor velike rijeke koja je bila naš život.Jednom, kad sam zaspao nad svitcima uz svjetlost svjetiljke, usnuo sam opet darežljivuboginju kako sjedi navrh gore s izvorima blizancima koji izbijaju iz vagine. Premda samkratko spavao, probudio sam se u zoru odmoren i uzbuđen te se odmah vratio u luku kako bihnastavio pripreme za putovanje. Na sreću, gotovo sva užad korištena na našim brodovima bilaje ispletena u tvornicama jedara u Elefantini. Mogao sam stoga odabrati najbolju lanenu užad.Neka su bila debela kao prst, druga kao moje bedro. Napunio sam njima sve prostore uštivama koje nisu bile pretovarene zalihama. Znao sam da će biti neophodna kad stignemo dokatarakta. Nije bilo čudno što su se tu, u Elefantini, pokazali oni koji su bili strašljiva srca ipoljuljane vjere. Tegobe bijega iz Tebe uvjerile su mnoge od njih da su bolji i Hiksi odnastavka puta kroz užarene južne pustinje, gdje su ih čekali još divljiji ljudi i zvijeri. Kad jeTanus doznao da mnoge tisuće osoba kane napustiti flotu, ogorčeno je zarežao. "Prokletiizdajice i otpadnici! Znam kako treba s njima!" I iskaza namjeru da pošalje na njih svojevojnike kako bi ih natjerali da se ukrcaju. Isprva je mogao računati na podršku mojegospodarice koja je bila vodena drukčijim razlozima od njegovih. Brinula se samo o dobrusvojih podanika i svome obećanju da ih neće prepustiti nečovječnim Hiksima. Morao samprovesti polovicu noći u raspravi s oboje prije no što sam ih uspio uvjeriti da je za nas bolje

riješiti se nevoljkih putnika. Naposljetku je kraljica Lostris izdala uredbu; tko je god želioostati u Elefantini, mogao je to učiniti. Ipak, dodala je jedan lijepi osobni ton proglasu koji jeobznanjen na svim gradskim ulicama i u luci, gdje su bili naši brodovi: Ja, kraljica Lostris,namjesnica Egipta i majka kraljevića Memnona, nasljednika dvostruke krune, dajem naroduove zemlje svečano obećanje. Prisežem pred bogovima i zazivam ih za svjedoke. Obećavamvam da ću se po punoljetnosti kraljevića vratiti s njim u grad Elefantinu, uzdignut ću ga naprijestolje Egipta i ovjenčati mu čelo dvostrukom krunom kako bi mogao istjerati osvajače ivladati nad vama pravedno i milostivo do konca svoga života. Tako govori Lostris,namjesnica Egipta. -.:-. Objava je ustostručila naklonost ljubav i privrženost običnih ljudi zamoju gospodaricu i kraljevića. Ne vjerujem da je u svoj našoj povijesti ikad postojao vladarobljubljen poput nje. Kad su bili spremni popisi onih koji su htjeli poći s nama onstrankatarakta, nisam se začudio vidjevši da su uključivali sve one koje smo najviše cijenili zbognjihove odanosti i sposobnosti. Bili smo zadovoljni što smo se oslobodili onih koji su davaliprednost ostanku u Elefantini, medu kojima su bili gotovo svi svećenici. No, vrijeme bi bilopokazalo da će nam oni koji su ostali u Elefantini biti od velike koristi. Naime, tijekomsamotnih godina egzodusa slali su nam redovito vijesti o prilikama u zemlji. Još važnije, onisu održali upaljenim plamen u srcu naroda podsjećanjem na kraljevića Memnona i naobećanje kraljice Lostris. Tijekom dugih mukotrpnih godina tiranije Hiksa, legenda opovratku kraljevića postupno se raširila dvama kraljevstvima. Naposljetku je cijeli egipatskinarod, od prve katarkte do sedam ušća Nila u velikoj delti, vjerovao u njegov povratak izazivao ga u molitvama. Hui je držao moje konje u poljima zapadne obale, u podnožjunarančaste dune uz obalu rijeke. Kraljević i ja išli smo tamo svaki dan i premda je postajaosve teži, Memnon je htio na moja ramena kako bi bolje promotrio stado. Već je poznavaoimenom svoje miljenike, a kad ih je zvao, Strpljiva i Oštra dolazile su jesti pogaču od pšeniceiz njegove ruke. Prvi put kad ju je jahao a da ga ja nisam pridržavao, Strpljiva je bila krotka snjim kao što je bila sa svojim ždrijebetom i kraljević je radosno kričao što može potpuno samgalopirati poljem. Hui je putem naučio mnogo toga o upravljanju stadom i iskoristili smo tespoznaje da bismo potanko isplanirali iduću etapu putovanja. Povrh toga, objasnio sam Huijukoju ulogu želim da odigraju konji pri prelaženju katarakte i povjerio sam njemu ikonjušarima zadaću da pripreme prikladnu konjsku opremu. Prvom prilikom Tanus i ja pošlismo uzvodno rijekom u izviđanje katarakte. Vode je bilo tako malo da su svi otoci izronili, akanali su bili tako plitki da ih je na nekim mjestima čovjek mogao pregaziti a da mu voda nebi dosegla do glave. Katarakte su bile duge, pružale su se u nepreglednom spletu svjetlucavihgranitnih stijena izglačanih vodom i krivudavih rukavaca koji su tekli oko njih. Čak sam i jabio obeshrabren pred zadaćom koja nas je očekivala, dok je Tanus o njoj govorio suobičajenom brutalnom otvorenošću. "Ne bi uspio proći ni čamčićem a da ga ne probiju.Kako ćeš s natovarenim brodom? Ponijet ćeš ga na jednom od tvojih prokletih konja?" Smijaose, ali bez veselja. Vratili smo se u Elefantinu, ali prije no što smo stigli do grada, zaključiosam da je jedini način da nastavimo put bio u napuštanju brodova i produžetku kopnom. Biloje teško zamisliti nedaće i probleme koje bi ova odluka bila izazvala. Predviđao sam ipak daćemo moći ponovno izgraditi flotu na obalama rijeke onstran katarakti. Kad smo se vratili upalaču na otoku Elefantini, Tanus i ja pošli smo odmah u dvoranu za primanje kako bipodnijeli izvješće kraljici. Lostris nas je pozorno saslušala i na kraju odmahnula glavom. "Nevjerujem da nas je boginja tako brzo napustila." Zatim nas je s cijelim dvorom povela doHapinog hrama na južnom kraju otoka. Prinijela je podašnu žrtvu i cijelu smo noć molilitražeći od Hapi da nas vodi. Ne mislim da se naklonost bogova može steći koljući kozu ilipolažući grozdove grožđa na kameni oltar. Svejedno sam molio žarom vrhovnog svećenika,iako mi je u zoru stražnjica utrnula od dugog bdijenja na kamenoj klupi. Čim su prvi zracisunca prodrli u svetište i osvijetlili oltar, moja gospodarica pošalje me u tunel nilometra. Prijeno što sam stigao do dna, nadoh se do listova u vodi. Hapi je uslišila naše molitve. Vodostaj

Nila uranio je s bujanjem nekoliko tjedana. Sutradan nakon što je vodostaj počeo rasti, jedanod naših brzih brodova koje je Tanus ostavio da uhode pokrete Hiksa došao je uzvodno nakrilima vjetra. Hiksi su opet krenuli u marš. Za tjedan dana bili bi stigli do Elefantine. Tanusje odmah krenuo s većinom svojih snaga kako bi pripremio obranu katarakta i prepustio jemeni i plemenitom Merseketu zadaću da ukrcamo naše ljude. Uspio sam odvojiti plemenitogMerseketa od mlade žene dovoljno vremena da potpiše zapovijedi koje sam pripremio. Ovajput uspjeli smo izbjeći paniku i zbrku koja nas je omela u Tebi i flota se u redu i mirupripremila za polazak prema kataraktama. Pedeset tisuća Egipćana poredalo se na obalamarijeke, plačući, pjevajući Hapine himne i mašući palminim granama u znak pozdrava. KraljicaLostris bila je na pramcu Horusovog Daha s kraljevićem pored sebe i oboje su uzvraćalipozdrave mnoštvu dok smo polako krenuli uzvodno. U dvadesetprvoj godini mojagospodarica bila je na vrhuncu svoje ljepote i svi su je gledali s gotovo vjerskimstrahopoštovanjem. Ista ljepota krasila je lice dječaka koji je uz njezin bok odlučno stiskaokukasto žezlo i korbač egipatskih kraljeva. "Vratit ćemo se", vikala je moja gospodarica, akraljević je ponavljao za njom. "Vratit ćemo se. Čekajte nas. Vratit ćemo se." Legenda koja jeu najcrnjim vremenima tiranije bila podrška našoj izmučenoj zemlji rodila se taj dan naobalama rijeke. Kad smo narednog dana u podne stigli do katarakte, ždrijelo posuto stijenjempretvorilo se u zelene brzice koje su na nekim mjestima kiptjele, tutnjale i pjenile se, ali jošnisu razvile svu svoju zastrašujuću snagu. Bio je to najpogodniji trenutak za naš poduhvat uživotnom ciklusu rijeke. Voda je bila dovoljno visoka da dopusti brodovima prolazak beznasukavanja na hridi, a istodobno bujica još nije bila tako bijesna da ih odnese na granitnestube i razbije ih. Tanus je osobno zapovijedao brodovima, dok smo Hui i ja, službeno podzapovjedništvom plemenitog Merseketa, upravljali snagama na kopnu. Smjestio sam dobrogstarca s velikom amforom izvrsnog vina s jedne i dražesnom šesnaestogodišnjom ženicom sdruge strane pod slamnatu strehu na jednoj uzvisini. Nisam se obazirao na zbrkane iproturječne zapovijedi koje je velikodostojnik povremeno slao tijekom idućih dana. I takosmo pristupili kušnji prelaska prve katarakte. Po obali su bila raspoređena najdeblja lanenaužad i konji su bili upregnuti u grupama po deset. Brzo smo ustanovili da možemo pokrenutideset skupina odjednom, sto konja ukupno, i privezati ih za užad za vuču. Bilo je nemogućekoristiti ih više. Pored konja, imali smo gotovo dvije tisuće ljudi koji su manevriralisporednom i glavnom užadi. Ljude i konje mijenjali smo svaki sat, tako da smo stalnoraspolagali svježim snagama. Na svakom opasnom mjestu rijeke postavili smo druge skupinena obali i na granitnim otocima. Svi su bili naoružani dugim motkama kako bi odguravalitrupove brodova od stijenja. Naši ljudi bili su rođeni na obalama rijeke pa su poznavali plovilai ćud Nila bolje no što su poznavali svoje žene. Tanus i ja smislili smo sustav signala putemrogova između brodova i momčadi na kopnu, te su stvari funkcionirale čak i bolje no što samočekivao. Na brodovima su i mornari bili opremljeni motkama za odguravanje i izbjegavanjeudaraca i nasukavanja. Pjevali su drevne riječne pjesme dok su radili. Horusov Dah bio je prvibrod koji je pokušao prelazak. Pjesme mornara i povici ljudi koji su manevrirali konjimamiješali su se sa zaglušnom tutnjavom vode dok smo teglili brod navodeći pramac u prvu,relativno mirnu brzicu. Zelena voda nahrupila je na pramac, ali pritisak nije bio dovoljan danadmaši našu odlučnost i snagu dvije tisuće ljudi i sto konja. Vukli smo Horusov Dah gore uzprvu brzicu i zapljeskali smo kad je napokon kliznuo u dublju dionicu. Ali bili smo tek napočetku. Zamijenili smo ljude i konje te odteglili brod u drugu uskiptjelu dionicu, gdje jestijenje virilo iz vode poput glava divovskih nilskih konja spremnih da rastrgaju njegovukrhku oplatu granitnim očnjacima. Morali smo prijeći tisuće koraka paklenih brzica gdje susmrt i nesreća bile u zasjedi iza svake stijene, ali užad je izdržala, a ljudi i konji napredovalisu smjenjujući se. Moja gospodarica išla je pješke duž obale uz bok odreda. Bila je svježapoput cvijeta unatoč žarkome suncu, a njezin smijeh i njezine ljubazne riječi bodrili su ljude.Pjevala je s njima i ja sam im se pridružio u refrenima. Smišljali smo redom nove riječi. Ljudi

su se smijali vragolastim stihovima i vukli užad obnovljenom energijom. Kraljević Memnonbio je na Oštroj, u prvoj smjeni konja. Hui je svezao uže oko grudi konja tako da se dječakmogao držati, jer je Memnon još uvijek imao prekratke noge da bi se čvrsto držao: virile su shrbata životinje dok je kraljević ponosno pozdravljao Tanusa koji je bio na palubi broda. Kadsmo napokon stigli do mirnog toka velike rijeke uzvodno od brzica, pjesma mornarapretvorila se u himnu pohvalnicu Hapi koja nam je pomogla. Moja gospodarica vratila se nabrod i pozvala glavnog klesara kako bi mu naredila da izradi obelisk od granita ždrijela. Doksmo se mi trudili da prebacimo ostatak flote, kamenoklesari su se bacili na posao da biodlomili dugi išarani kameni stup iz strmih litica. Kad su ga odvojili od žile, uklesali su riječikoje je izdiktirala moja gospodarica, s njezinim i imenom kraljevića zatvorenim u kraljevskigrb. Kako smo napredovali i prelazili katarakte, postajali smo sve iskusniji. Trebao je cijelidan da prebacimo Horusov Dah preko brzica. Do kraja sljedećeg tjedna uspjeli smo izvršitiprebacivanje u pola vremena, imali smo istovremeno pet ili šest brodova u ždrijelu. Brodovikoji su se penjali uzvodno jedan za drugim bili su gotovo nalik kraljevskoj povorci. U svakomčasu bilo je na djelu deset tisuća ljudi i gotovo tisuću konja. Bilo je više od sto brodovaprivezanih duž obale rijeke na jednoj mirnoj i dubokoj dionici Nila uzvodno od brzica, kad suHiksi opet nasrnuli na nas. Kralj Salitis zadržao se u pljački Elefantine i nije odmah uočio dasmo nastavili uzvodno rijekom noseći u štivi brodova najveći dio faraonova blaga. Sve što jeznao o rijeci, sve što su njegove uhode i plemeniti Intef mogli reći o tome uvjerilo ga je da sukatarakte nepremostiva prepreka: stoga je protratio sve to vrijeme u Elefantini prije no što jenastavio potjeru. Opljačkao je grad i palaču na otoku, potplatio je doušnike i mučiozarobljenike da bi doznao kamo su nestali kraljević i blago. Građani Elefantine časno suslužili kraljeviću Memnonu. Odolijevali su Hiksima kako bi našoj floti pružili mogućnost daprede kataraktu. Naravno, to nije moglo potrajati u nedogled, naposljetku je neki nesretnikpokleknuo na mukama. Tada je kralj Salitis dao opet upregnuti svoje konje i krenuo u potjeruk ždrijelu katarakte. Tanus je, međutim, bio spreman za doček. Po njegovim nalozima Kratas,Remrem i Astes bili su se pobrinuli za sve. Svi ljudi koji nisu bili zauzeti tegljenjem brodovau ždrijelu bili su poslani da ga brane. Naš najbolji saveznik bio je teren. Ždrijelo je biloduboka i stjenovito, staza duž obale krivudava i uska. Na svakom zavoju rijeke dizali su seponori i litice izbušene pećinama koje su za nas bile korisne prirodne utvrde. Kola nisu bila ustanju manevrirati unutar granica ždrijela: nisu se mogla udaljiti od rijeke i zaobići ga krozpustinju, gdje nije bilo vode ni ispaše za konje i tlo je bilo nepouzdano. Teška kola bila binepovratno propala u pijesak prije no što bi se opet mogla približiti rijeci. Nisu imali izbora:bili su prisiljeni krenuti na nas u koloni po jedan duž rijeke. Kratas je stoga imao vremena dapoboljša prirodne obrane izgradivši kamene prepreke na najprikladnijim točkama. Smjestio jestrijelce na litice iznad tih prepreka i pripremio je umjetne odrone iznad staze. Kad jeprethodnica Hiksa ušla u ždrijelo, dočekala ju je kiša strijela koje su pljuštale s utvrđenihzaravni. Kad su sišli s kola i krenuli pješke kako bi uklonili kamene prepreke podignute nastazi, Kratas je izdao zapovijed i njegovi su izvukli klinove koji su pridržavali odrone na rubuprovalije. Kamenje se skotrljalo na Hikse i povuklo ljude, konje i kola u uskiptjelu zelenuvodu Nila. Ja sam s Kratasom bio na litici i vidio sam glave kako kruže brzicama i čuo kakoizmeđu kamenih zidova odjekuju slabi očajnički krici: zatim bi ih težina oklopa povukla irijeka bi ih progutala. Kralj Salitis bio je uporan. Poslao je nove ljude da raščiste stazu, adruge da se uspnu na litice i otjeraju naše. Suprotno nama, pretrpjeli su užasne gubitke. Kadsu se, otežani brončanim oklopima, popeli na vrh provalije, zasuli smo ih strijelama, a potom,prije no što su uspjeli stići do naših položaja, Kratas je zapovijedio našima da se povuku u većpripremljene utvrde. Taj sukob mogao je imati samo jedan ishod. Prije no što je stigao dopolovice ždrijela, kralj Salitis bio je prisiljen odustati od potjere. Tanus i Lostris bili su s namana vrhu jedne litice kad su se Hiksi počeli povlačiti. Ostavili su na stazi puno oštećenih kola,opremu koju nisu mogli ponijeti sa sobom i druga svjedočanstva svoga poraza. "Zasvirajte u

trublje!", zapovijedi Tanus. U ždrijelu odjekne podsmješljivi zvuk fanfara koji je pozdravljaopovlačenje neprijatelja. Posljednja su bila pozlaćena i rezbarijama ukrašena kraljeva kola. I ste udaljenosti mogli smo razabrati Salitisov visoki divlji lik s brončanom kacigom i crnomkosom koja je vijorila na leđima. Podiže luk koji je stiskao u desnici i prijeteći mahnu.Njegovo lice bilo je izobličeno od razočaranja i bijesa. Ispratili smo ga pogledom sve dok nijenestao. Zatim Tanus posla naše izviđače da prate Hikse duž puta do Elefantine kako bismobili sgurni da se ne radi o stupici, lažnom povlačenju. No, u svome sam srcu znao da se nećevratiti u potjeru za nama. Hapi je održala obećanje i još jednom nam je pružila svoju zaštitu.Zatim smo se vratili natrag, prošli stazom koju su divlje koze utabale duž ponora i stigli doflote. Klesari su završili obelisk, masivnu granitnu iglu visoku tri visine čovjeka. Ja sam bioucrtao proporcije i oblik na stijeni prije no što su kamenoresci počeli raditi. Zbog toga je linijaspomenika bila tako elegantna i ugodna oku da je izgledao mnogo viši no što je u stvarnostibio kad su ga postavili na vrhu litice, iznad posljednje dionice katarakte koja je bila pozornicanaše pobjede. Svi naši dotrčali su da budu nazočni kad ga kraljica Lostris bude posvetilaboginji rijeke. Pročitala je natpis koji su klesari urezali u uglačani kamen: Ja, kraljica Lostris,namjesnica Egipta i udovica faraona Mamosa, osmoga tog imena, majka kraljevićanasljednika Memnona koji će vladati dvama kraljevstvima nakon mene, naredila sam da sepodigne ovaj spomenik. Ovo je znak i biljeg mojega obećanja narodu Egipta: vratitit ću se izpustinje u koju su me barbari prisilili da se sklonim. Ovaj spomenik postavljen je ovdje prvegodine moga vladanja, tisuću tristo četrdeset šest godina nakon izgradnje velike piramidefaraona Keopsa. Neka ovaj kamen ostane nepomičan poput piramide sve dok ne održimobećanje i ne vratim se. Zatim je u nazočnosti svih stavila Zlato Vrline o vrat Tanusu,Kratasu, Remremu i Astesu, junacima koji su učinili mogućim prelazak katarakte. Na koncume pozvala i kad sam kleknuo pred njezine noge, prošapta tako da sam samo ja mogao čuti:"Kako bih mogla zaboraviti tebe, dragi i vjerni Taita? Ne bismo stigli do ovdje bez tvojepomoći." Pomilova mi blago obraz. "Znam da voliš ove dražesne ogrlice." Stavila mi je o vratZlato Vrline: kad sam ga kasnije izvagao, vidio sam da je teško trideset debena, pet više odlanca koji mi je dodijelio faraon. Kad smo se opet spustili u ždrijelo, krenuo sam uz nju kakobih joj pridržavao suncobran od nojeva perja i Lostris mi se opet nasmiješila. Svaki njezinosmijeh bio je za mene dragocjeniji od odličja. Sutradan ujutro ukrcali smo se na HorusovDah i okrenuli pramac prema jugu. Počelo je dugo putovanje. Ustanovili smo da je rijekapromijenila izgled i narav. Nije više bila široka i mirna prisutnost koja nas je tješila i hranilacijeli naš život. Bila je oporija, divljija, i u njezinoj ćudi nije bilo odveć ljupkosti. Bila je uža idublja. Teren je bio strmiji, zemljište neravno, a ždrijelo i kanali bili su grubo izdubljeni uoporom tlu. Tamne i prijeteće litice kao da su nas promatrale s ponosnim odmakom. Nanekim dionicima nizinski pojas duž obale sužavao se toliko da su konji, goveda i ovce moraliprolaziti u koloni po jedno duž staze koju su divlje koze utabale između litica i rijeke. Nadrugim dionicama staza je nestajala: tamo gdje su visovi hrabro prodirali sve do toka Nilanaše životinje nisu više mogle napredovati. Tada ih je Hui bio prisiljen potjerati u rijeku kakobi plivajući prešle na drugu obalu, gdje su litice bili dalje od toka i dopuštale su prolaz. Tjednisu pretjecali i mi smo vidjeli tek rijetke znake ljudske prisutnosti. Jednom su naši izviđačipronašli trup rudimentarnog kanua izjeden od crvotočine nasukan na pješčani sprud i jednunapuštenu skupinu koliba na obali. Klimavi krovovi bili su od trske, strane bez zidova. Bili sutu i ostatci ljestvi korištenih za dimljenje ribe te pepeo ognjišta, ali to je bilo sve. Nije bilo nikrhotina lončarije ni perlica koje bi nam pomogle da shvatimo tko su ti ljudi. Bili smonestrpljivi da uspostavimo prvi doticaj s kušitskim plemenima jer smo trebali robove. Našacivilizacija bila je utemeljena na robovima, a iz Egipta smo ih mogli povesti tek mali broj.Tanus je poslao izviđače u prethodnicu kako bismo bili pravodobno upozoreni na postojanjeljudskih naseobina i kako bismo organizirali zarobljavanje. Nisam vidio nikakvo proturječje učinjenici što ja, premda rob, posvećujem toliko vremena i toliko dovitljivosti pripremi tog

posla. Bogatstvo se može izraziti četirima kategorijama: zemljom, zlatom, robovima ibjelokosti. Mislili smo da je zemlja pred nama bogata svime time. Ako smo htjeli postatidovoljno jaki za povratak i protjerivanje Hiksa iz Egipta, morali smo otkriti to bogatstvo naneistraženom teritoriju kojim smo prolazili. Kraljica Lostris poslala je tragače za zlatom ubrda duž rijeke i oni su se verali po isušenim klancima i kanalima te kopali na svimobećavajućim mjestima, usitnjavajući ocjepke otkrivenih žila kvarca i kremena. Zatim su ihpretvarali u prah i ispirali u glinenim tanjurima u nadi da će na dnu vidjeti svjetlucanjetrunaka dragocjenog plemenitog metala. Kraljevski lovci išli su s njima u potrazi za divljačikako bi nahranili naše mnoštvo i za prvim znacima prisutnosti golemih životinja s kljovamaod bjelokosti. Pitao sam mornare je li netko od njih vidio živog ili mrtvog slona. Premda sukljove bile predmet uobičajene trgovine u cijelom uljuđenom svijetu, nije bilo ni jednogjedinog čovjeka u stanju da mi pomogne. Ćutio sam čudno i neobjašnjivo uzbuđenje pripomisli na budući prvi susret s tim životinjama iz bajke. Bilo je mnogo drugih bića koja suobitavala u tom divljem ozemlju: neka su nam bila poznata, druga potpuno nepoznata.Posvuda gdje su duž obale bili trstici, naišli smo na vodenkonje koji su stajali u plitkoj vodipoput granitnih stijena. Ni nakon duge i učene teološke rasprave nije bilo moguće utvrditipripadaju li životinje koje žive uzvodno od katarakte boginji poput onih nizvodno ili se radi okraljevskoj divljači koja kao takva pripada kruni. Hapini svećenici zastupali su prvu tezu, doksmo svi mi koji smo jako cijenili mrsno i meko meso vodenkonja bili suprotnog mišljenja.Pukim slučajem boginja Hapi odlučila je da mi se ukaže u jednom od mojih čuvenih snova.Vidio sam kako izranja iz zelene vode, dobrostivo se smiješi i stavlja u ruku moje gospodaricevodenkonja ne većeg od prepelice. Čim sam se probudio, pohitah izvjestiti namjesnicu o tojčudnoj viziji. Sada su već moji snovi i moja proricanja bili prihvaćeni od kraljice i stoga odsvih drugih kao očitovanja božje volje. Te noći smo se na pješčanoj obali gdje su pristali našibrodovi pogostili prekrasnim odrescima riječnog goveda ispečenim na žaru. Popularnost kojusam uživao bila je uvećana snom. Samo se Hapini svećenici nisu dali zavesti općim osjećajemnaklonosti prema meni. Rijeka je vrvila ribom. Nizvodno od katarakte naš je narod ribarioviše od tisuću godina, ali ove vode čovjek nikada nije dotaknuo svojim mrežama. Hvatali smosvjetlucave plave šarane koji su bili teški koliko i debeo čovjek, a bilo je i golemih somovadugih brkova, presnažnih da bi ih se ulovilo mrežom. Trzajem moćnog repa kidali su laneneniti kao da su krhke paučine. Naši su ih lovili u plićinama kopljima kao da su vodena goveda.Jedan od tih divova mogao je najesti pedeset ljudi svojim mrsnim žutim mesom, iz kojeg je navatri kapala mast. Na liticama koje su se nadvijale nad rijeku bila su gnijezda orlova ilešinara: gledana odispod izgledala su kao hrpe suhog šiblja koje je struja izbacila na obalu, aizmet velikih ptica bojio je podašnje stijenje bijelim šarama. Grabljivice su kružile nad namaraširenih krila, lebdeći na toplome zraku koji se dizao s crnog stijenja ždrijela. S visova sustada divljih koza gledala naš prolazak s prezirnom veličajnošću. Tanus je išao gore u lov nanjih, ali prošlo je mnogo tjedana prije no što je uspio uhvatiti jednu. Imale su oštar vid kaolešinari, bile su okretne kao plavoglavi gušteri i bile su u stanju uzverati se bez napora uzokomitu granitnu stijenu. Stari mužjak bio je visok do čovjekova ramena, a brada mu sespuštala s gubice sve do stijene na kojoj je stajao. Rogovi su bili moćni i smotani u spiralu.Tanus ga je napokon uspio ubiti odapevši strijelu preko nekog klanca dubokog sto koraka, sjednog vrha na drugi. Jarac je vrteći se u zraku pao u bezdan i završio svoj let na kamenju upodnožju. Zbog mog strastvenog zanimanja za divlje životinje, nakon što je odrao lešinu,Tanus mi je donio glavu i rogove. Spuštajući se s vrhova, morao je uporabiti svu svoju snaguda bi ga nosio. Očistio sam i izbijelio lubanju te je stavio kao ukras na pramac našega broda. Inastavili smo dalje u nepoznato. Mjeseci su prošli i rijeka se počela povlačiti na koncurazdoblja poplava. Dok smo prolazili između stjenovitih rtova, vidjeli smo vodostaj rijekeiscrtan na liticama na kojima su sve prethodne bujice ostavile znak. Noću smo ja i Memnonostajali na palubi dokle god je to dopuštala moja gospodarica i zajedno smo proučavali

zvijezde koje su obasjavale nebo mliječnim sjajem. Učio sam ga imena i prirodu tihsvijetlucavih točaka i objašnjavao mu kako utječu na sudbinu svakog čovjeka. Promatrajućinebeska tijela, ustanovio sam da nas rijeka više ne vodi ravno na jug i da skrećemo premazapadu. "Nil nas vodi k rajskim poljanama", izjavljivali su Hapini svećenici koji do togtrenutka nisu imali odveć velik utjecaj u našim savjetima. Kraljica Lostris bila je kćer njihoveboginje i svi ili gotovo svi prepoznali su u Hapi zaštitnicu naše ekspedicije. Svećenici su seuzbudili vidjevši da im položaj slabi tim hirovitim skretanjima rijeke. "Ubrzo će opet krenutina jug", obećavali su. Uvijek sam se ljutio kad bih vidio na koje sve načine ljudi bez skrupulamanipuliraju božjom voljom kako bi se podudarala s njihovom. Kako bilo, prije no što seproblem riješio, stigli smo do druge katarakte. Nijedan civilizirani čovjek nije se nikad usudiopoći dalje. Kad smo pošli u izviđanje duž katarakte, otkrili smo razlog. Brzice su bile mnogoduže i pogibeljnije od onih koje smo prešli. Duž goleme dionice tok Nila bio je podijeljenbrojnim velikim otocima i stotinama drugih manjih. Voda je bila plitka i na mnogim mjestimaiz vode se pojavljivalo korito rijeke. Labirint kanala posutih stijenjem pružao se tisućamakoraka pred nama. Bili smo doista preplašeni tom prijetećom veličajnošću. "Kako možemoznati da nema čitavog niza katarakti?", pitali su se oni koji su se dali lako obeshrabriti."Potrošit ćemo svoje snage pa ćemo završiti zarobljeni usred brzica i nećemo moći ni naprijedni nazad... Trebamo se sada vratiti nazad, prije no što bude prekasno", zaključili su. "Idemodalje", odlučila je moja gospodarica. "Oni koji se žele vratiti nazad slobodni su to učiniti. Alineće imati brodove za put, niti konje da ih vuku. Vratit će se sami i sigurna sam da će ih Hiksidočekati raširenih ruku." Nitko nije prihvatio ponudu. Iskrcali su se na plodne otoke koji sugušili tok rijeke. Zapljuskivanje brzica tijekom bujica i vodom natopljena zemlja u razdobljuniska vodostaja pretvorili su te otoke u zelene prašume koje su oštro odudarale od strašnepustinja na objema obalama. Iznikla iz sjemenja koje je voda donijela s kraja svijeta, visokastabla koja nitko od nas nikad nije vidio rasla su u blatu koje je Nil nataložio na granitnuosnovu. Nismo mogli pokušati prijeći te brzice prije iduće bujice koja bi nam bila pružilapotrebni vodostaj. A morali smo čekati mnogo mjeseci. Naši seljaci iskrcali su se na kopno iiskrčili polja kako bi posijali sjeme koje smo ponijeli sa sobom. U nekoliko dana niknuli suprvi izdanci koji su na toploj sunčevoj svjetlosti brzo rasli. Nekoliko mjeseci kasnije dura jebila spremna za žetvu i mi smo uživali u plodovima zemlje koji su nam nedostajali od polaskaiz Egipta. Naši su prestali jadikovati. Ti su otoci uistinu bili tako lijepi i plodni da su nekipočeli govoriti da će se tu zauvijek nastaniti. Jedno izaslanstvo Ammon-Raovih svećenikastupilo je pred kraljicu i zatražilo dozvolu za gradnju hrama svoga boga na jednom otoku.Moja gospodarica odgovori: "Mi smo putnici i jednoga ćemo se dana vratiti u Egipat. Obećalasam to svome narodu. Nećemo graditi hramove ni druge nastambe. Sve dok se ne vratimo uEgipat, živjet ćemo kao beduini, u šatorima ili kolibama." Imao sam na raspolaganju drvostabala koje smo posjekli na otocima. Mogao sam ga koristiti za opite i proučavati njegoveosobine. Uzeo sam tako tvrdo i gipko drvo nekog trna, najbolji materijal za kotače mojih kola,i zaposlio tesare i tkalce kako bi opet sklopili kola koja smo ponijeli s nama i izradili nova oddrva i bambusa koje su nudili otoci. Nizine uz desnu obalu, nizvodno od katarakte, bile suširoke tisuće koraka i uskoro su eskadroni naših kola počeli manevre po tim ravnicama. Palcikotača još su pucali pri naprezanju, ali rjeđe no prije. Uspio sam uvjeriti Tanusa da opet stanena kola, a on mi je naredio da ja preuzmem upravljanje njima. Istodobno uspio sam dovršitiprvi krivi luk na kojemu sam radio od samog polaska iz Elefantine. Bio je od složenihmaterijala kao Lanata: od drva, bjelokosti i roga. Ali oblik je bio drugačiji. Kad tetiva nije bilanamještena gornji i donji dio krivili su se prema van. Tek kad bi se tetiva namjestila, dva su sekraja svijala unatrag u uobičajen oblik, ali napetost se umnogostručavala nesrazmjerno sasmanjenom dužinom. Tanus je popustio mojim navaljivanjima i pristao da gađa lukom nizmeta koje sam podignuo na istočnoj obali. Odapeo je dvadeset strijela i nije mnogokomentirao, ali vidio sam da je zapanjen točnošću i domašajem. Jako sam dobro poznavao

Tanusa, koji je bio konzervativan do srži. Lanata je bio njegova prva ljubav, kao žena. Znaosam da je za njega muka priznati novu ljubav, stoga nisam ustrajao u traženju njegovamišljenja i dao mu vremena da odluči. Naši izviđači došli su nam dojaviti selidbu antilopakoje su dolazile iz pustinje. Bili smo vidjeli mnogo malih stada ovih divnih životinja nakonprelaska prve katarakte. Obično su pasle na obali rijeke, ali bježale su kad su brodovi prilazili.Izviđači su dojavili da se radi o pokretu koji se rijetko zbivao: ja sam ga vidio samo jednom.Kad bi u pustinji pala kiša, u prosjeku svakih dvadeset godina, zelena trava koja bi niknula izvlažnoga tla privlačila je krda s golemih udaljenosti. Dok su napredovala prema novimpašnjacima, krda su se spajala u jedno veliko mnoštvo u pokretu kroz pustinju. To se sadazbivalo i nudilo nam mogućnost da promijenimo prehranu i isprobamo naša kola. Prvi putTanus je iskazao stvarno zanimanje za kola jer ih je mogao koristiti u lovu na divljač. Kad sepopeo na podij, vidio sam daje na rešetku objesio novi krivi luk umjesto vjernog Lanate.Nisam rekao ni riječi, ali potjerao sam konje i usmjerio ih prema prolazu između brežuljakakoji nam je omogućavao izlazak iz uske doline Nila i ulazak u pustinju. Eskadron je činilopedeset kola, s pratnjom od dvanaest težih vozila s punim kotačima koja su prevozila krmu ivodu dovoljnu za pet dana. Išli smo u dvoredu na udaljenosti od tri dužine: formaciju smoosmislili za putovanja. Kako bismo dokraja smanjili težinu, bili smo odjeveni samo u gaće isvi su ljudi bili u izvrsnoj tjelesnoj kondiciji zbog dugih mjeseci provedenih na veslima.Njihovi mišićavi likovi namazani uljem blještali su na suncu kao tijela mladih bogova. Svakakola nosila su šareni plamenac, pričvršćen za bambusov štap, koji je omogućavao njihovoprepoznavanje. Pružali smo veličanstven prizor dok smo se uspinjali putem koji su kozeprobile u brežuljcima. Kad bih se okrenuo da pogledam kolonu, osjećao sam divljenje premdanikad nisam bio vojnik. U to vrijeme nisam shvaćao tu istinu, ali Hiksi i egzodus nametnuli sunaciji novi vojnički duh. Bili smo rod erudita, trgovaca i svećenika, ali sada kad je kraljicaLostris bila odlučna da istjera tiranina i kad nas je Tanus vodio, brzo smo postajali ratoborannarod. Kad smo prešli greben brežuljaka i našli se pred pustinjom, majušni lik iziđe izposljednje gomile kamenja, gdje je čekao u zasjedi. "Ua!", viknuti zaustavljajući konje. "Što tiradiš ovdje, tako daleko od brodova?" Nisam vidio kraljevića prethodnu večer i pomislio samda je na sigurnome s guvernantama. Bilo je potpuno iznenađenje naći ga na rubu pustinje imoj je glas imao gnjevan prizvuk. U to doba nije imao ni šest godina, ali nosio je na ramenuluk igračku i imao je odlučan izraz lica nalik očevom kad je bio najnepodnošljivijegraspoloženja. "Idem u lov s vama", najavi Memnon. "Ne", odvratih. "Odmah te šaljem majci.Ona zna što joj je činiti s djecom koja bježe iz tabora a da ništa ne kažu svojim učiteljima.""Ja sam prijestolonasljednik Egipta", reče Memnon, ali unatoč te odvažne tvrdnje usne su mudrhtale. "Nitko mi ništa ne može zabraniti. Imam pravo i dužnost voditi svoj narod u trenutkunužde." Ušli smo na opasan teren. Kraljević je znao svoja prava i dužnosti, a tome sam ga japodučio. Ali zapravo nisam očekivao da se tako brzo pozove na njih. Pretvorio je zgodu uprotokolarno pitanje i bilo je teško ili čak nemoguće raspravljati se s njime. Pokušah očajničkinaći izlaz. "Zašto me prije nisi pitao?" Htio sam dobiti na vremenu. "Jer bi rekao mojojmajci", odgovori otvoreno. "A ona bi ti po običaju dala za pravo." "Mogu svejedno poćikraljici", rekoh prijetećim glasom, ali Memnon se okrenuo i pogledao u dolinu, gdje subrodovi bile mali kao igračke, pa se nasmijao. Obojica smo znali da nisam mogao zapovijediticijelom eskadronu da se vrati nazad. "Molim te, dopusti da pođem s vama, Taita." Promijenioje glas i napadao sa svih strana. Bilo mi je nemoguće oduprijeti mu se kad bi se poslužiosvom svojom umiljatošću. Tada mi nešto pade na um. "Zapovjednik ekspedicije je plemenitiHarrab. Moraš njega pitati." Njihov odnos bio je čudan. Samo nas troje, roditelji i ja, znalismo tko je pravi Memnonov otac, čak je i kraljević vjerovao da je Tanus njegov učitelj izapovjednik njegove vojske. Iako ga je volio, ulijevao mu je strahopoštovanje. Tanus nije biotip s kojim se dijete moglo šaliti, makar bio kraljević. Pogledali su se u oči. Shvatio sam daMemnon smišlja plan napada, a da Tanus drhti od napora da suzdrži smijeh. "Plemeniti

Harrabe.", Memnon se odlučio za formalan pristup. "Htio bih poći s vama. Vjerujem da će toza me biti korisna lekcija. Uostalom, jednog ću dana morati zapovijedati vojskom."Podučavao sam ga logici i dijalektici i bio je učenik kojim sam mogao biti ponosan."Kraljeviću Memnone, to je tvoja zapovijed?" Tanus je uspio prikriti razgaljenost podstrašnom grimasom i ja ugledah suze u kraljevićevim očima. Memnon potišteno odmahnuglavom. "Ne, moj gospodaru." Opet je postao dijete. "Ali, jako bih volio poći u lov s vama.Molim te." "Kraljica će me dati zadaviti", reče Tanus. "Ali, skači gore, mali lupežu."Kraljeviću se dopalo što ga Tanus naziva lupežom: bila je to riječ koju je obično čuvao zaljude iz svoje stare pukovnija Plavih i pružalo je Memnonu osjećaj da je jedan od njih.Usklikne od sreće i zamalo se ne spotakne žureći se da posluša. Tanus se sagnuo i uzeo ga zaruku, podignuo ga na kola i smjestio na podij između nas. "Naprijed!", viknu MemnonStrpljivoj i Oštroj pa krenusmo u pustinju. Prvo sam poslao glasnika da obavijesti kraljicu dajoj je sin živ i zdrav. Kad se radilo o njegovoj zaštiti, moja se gospodarica pretvarala u lavicu.Našli smo tragove krda u selidbi, nepreglednu dionicu izgažena pijeska. Kopita antilopa suširoka kako bi im omogućila kretanje po mekome pijesku i ostavljaju prepoznatljive tragovekoji imaju oblik vrha koplja. Tuda su prošle tisuće velikih antilopa. "Kada?", upita Tanus i jasidoh kako bih ispitao tragove. Poveo sam Memnona sa sobom jer nisam propuštao ni jednupriliku za poduku. Pokazao sam mu da je noćni povjetarac obrisao tragove i da su gušteri ikukci ostavili svoje tragove preko tragova krda. "Prošle su ovuda jučer u zalazak", rekoh, akraljević potvrdi. "Ali, napreduju sporo. S malo sreće, stići ćemo ih prije podneva." Pričekalismo da stignu transportna kola. Napojili smo konje i produžili slijedeći široku stazu kroz dine.Uskoro smo naišli na lešine slabijih životinja koje su posustale: najmlađe i najstarije. Sada suse gavrani i lešinari borili za njihove ostatke dok su mali crveni šakali kružili na udaljenosti unadi da će moći ugrabiti neki zalogaj. Slijedili smo stazu sve dok nismo ugledali veo prašinena južnom obzoru. Ubrzali smo. Kad smo stigli na vrh jednog lanca brežuljaka čiji su grebenitreperili u zračnoj opsjeni, ugledali smo raštrkano krdo ispod nas. Stigli smo na mjesto gdje jenekoliko tjedana prije toga bilo nevrijeme. Dokud je pogled dopirao, pustinja se preobrazila urascvjetani vrt. Možda je na tom mjestu kiša padala posljednji put sto godina prije toga. Činilose nemogućim, ali sjeme je sve to vrijeme provelo u snu. Sunce i pustinjski vjetar osušili suga dok je čekalo da opet padne kiša. Ako je netko sumnjao u postojanje bogova, to čudo biloje dokaz tome. Ako je netko sumnjao da je život vječan, to je bilo obećanje besmrtnosti. Akoje cvijeće moglo tako preživjeti, čovjekova duša, mnogo čudesnija i dragocjenija, morala jetakođer živjeti zanavijek. Krajobraz pod nama bio je obojen nježnim zelenim nijansama, aobrisi brežuljaka isticali su se jačim zelenilom. To je bila pozadina čudesnog fenomena dugekoja je obasjala tlo. Cvijeće je raslo u skupinama, podijeljenim po vrstama, nalik krdimaantilopa i jatima ptica. Narančaste ivančice niknule su u jezerima i jezercima, one bijelihlatica pokrivale su padine. Bilo je tu i livada plavih perunika, crvenih ljiljana i žutih ljutića.Čak je i grmlje u klancima i kanalima, isušeno poput mumija ljudi mrtvih tisuću godina, sadabilo okićeno zelenilom i okrunjeno žutim cvjetovima. Koliko god bio čaroban, znao sam da jeprizor prolazan. U mjesec dana pustinja bi bila opet pobijedila. Cvijeće bi bilo uvelo, trava bise bila pretvorila u prašinu i vrući vjetrovi bili bi je raspršili. Od tog sjaja ne bi bilo ostaloništa, izuzev sjemenki majušnih poput zrnca pijeska koje bi beskrajno strpljivo bile godinamačekale. "Takvu ljepotu trebalo bi podijeliti s voljenom osobom", promrmlja Tanus. "Htio bihda je kraljica ovdje sa mnom." Tanusovo ganuće dokazivalo je ljepotu tog prizora. Bio jevojnik i lovac, ali ovom prigodom, umjesto da misli na divljač, promatrao je prizor sreligiozno zadubljenim izrazom lica. Kratasov povik s kola koja su nas slijedila odvrati nas odnaših misli. "Tako mi smrdljiva Sethova daha, ima ih deset tisuća!" Antilope su bile raštrkanesve do zelenih obrisa najdaljih brežuljaka. Neki stari mužjaci stajali su po strani i držalipodalje od sebe ostale, ali ostatak je bio okupljen u grupe od deset do dvadeset grla i nekakrda nisu se mogla ni prebrojiti, tako da su izgledala kao goleme smeđe mrlje nalik sjenama

oblaka na ravnici. Činilo se da su se sve antilope Afrike tu okupile. Opet smo napojili konjeprije početka lova, što mi je pružilo priliku da odem malo naprijed kako bih promotriomnoštvo živih bića. Poveo sam sa sobom kraljevića, ali kad sam ga pokušao uzeti za rukuoslobodio se stiska mojih prstiju. "Nemoj me držati za ruku pred ljudima, Taita", reče misvečano. "Mislit će da sam još dijete." Dok smo stajali na grebenu brežuljka, neki biljojedipodigli su glavu i pogledali nas pomalo radoznalo. Shvatih da najvjerojatnije nisu nikadvidjeli ljudsko biće i nisu prutumačili našu prisutnost kao opasnost. Antilopa je divnostvorenje, visoko poput konja, istog tamnog valovitog repa koji se spušta do tla. Njuška jeukrašena crnim šarama na podlozi boje pijeska. Nakostrušena tamna griva spušta se duž vratai ističe konjski izgled, ali rogovi ne sliče rogovima ni jedne druge životinje koju su bogovistvorili. Rogovi su tanki i ravni s vrškom sličnim šiljku moga bodeža; dugi su gotovo kolikoje životinja visoka i predstavljaju moćno oružje. Dok su sve druge gazele krotke, bezopasne ibijeg im je draži od napadaja, antilopa je spremna braniti se čak i od napada lava. Pričao samMemnonu o njihovoj hrabrosti i snazi te mu objasnio kako mogu proživjeti cijeli život a da nepiju vodu iz bara ili rijeka. Antilope se poje rosom i vodom iz pustinjskog korijenja i gomoljakoje kopitima iskopaju iz tla. Memnon me pohlepno slušao jer je od oca naslijedio strast zalov, dok sam ga ja naučio da štuje sve žive stvorove. "Pravi lovac razumije i poštuje životinjekoje lovi", rekoh mu, a on kimnu glavom ozbiljna izraza lica. "Želim postati pravi lovac ivojnik kao plemeniti Tanus." "Čovjek se ne rada s tim darom. Mora to naučiti, kao što timoraš naučiti kako ćeš postati velik i pravedan vladar." Bilo mi je žao kad mi je Tanusdoviknuo da su konji napojeni. Okrenuo sam se i vidio ljude kako se penju na kola. Bilo bi midraže provesti ostatak dana s mojim kraljevićem i uživati u veličanstvenom prizoru u ravnici.Podoh nevoljko kako bih preuzeo uzde i vratio naša kola na čelo kolone. Na drugim kolimastrijelci su pripremili lukove i sve ih je obuzela groznica lova. Bili su nalik goničima nakratkom povodcu kad u nozdrvama osjete miris divljači. "Zdravo, plemeniti Tanuse!", viknuKratas. "Jesi li voljan okladiti se na ishod?" Prije no što je Tanus mogao odgovoriti,promrmljah: "Okladi se za mene. Taj hvalisavi oholi starac nije nikad rabio luk s kola upokretu." "Vrijede samo stvarne lovine", viknu mu Tanus. "Ne računaju se životinje kojepogodi netko drugi." Svaki strijelac urezao je na pritke svojih strijela vlastiti simbol kako biprepoznao svoju lovinu i položio pravo na nju. Tanusov znak bilo je Horusovo oko. "Debenzlata za svaku antilopu s tvojom strijelom." "Daj dva", predložih. "Jedan za mene." Ne volimse kladiti, ali nije se radilo ni o kakvom riziku. Tanus je imao novi luk, a ja sam bio najboljikočijaš kola u svoj vojsci. Bili smo još početnici, ali proučio sam način na koji Hiksi koristekola. Svaki pokret izveden od njihovih eskadrona onog strašnog dana u ravnici kod Abnubabio je urezan u mome pamćenju. Za mene to nije bio samo lov za razonodu i opskrbu svježimmesom, već vježba i obuka za veliku ratnu igru. Morali smo naučiti upravljati našimformacijama kako bismo na najbolji način iskoristili njihove prednosti i znali ih kontrolirati umetežu bitke, kad se okolnosti mijenjaju svakim pokretom neprijatelja i slučajem. Dok smo sekasom spuštali u ravnicu, dao sam prvi znak i kolona se podijelila u tri reda razvivši se poputlatica ljiljana. Kola koja su bila na bokovima raširila su se kao rogovi bika kako bi opkoliladivljač, dok su se moji u sredini razvili bočno na tri dužine od kotača do kotača. Mi smo biligrudi bika: rogovi bi bili zadržali neprijatelja, dok smo mi prilazili da bi ga stisnuli u strašnomzagrljaju. Antilope pred nama podigle su glave i pogledale nas, pokazujući prve znakeuznemirenosti. Počele su se udaljavati, a druge su ih pratile. Mala krda spajala su se u brojnijakao lavina koja se kotrlja niz padinu zbog odrona. Uskoro se cijelom ravnicom proširiouskomešani pokret antilopa, koje su galopirale na neki čudan, valovit način. Prašina se diglakao blijeda magla i lebdjela im je oko sapi. Dugi crni repovi šibali su zrakom. Povedoh u kassvoj eskadron. Nisam htio produženom i napornom potjerom odveć brzo izmoriti konje.Promatrao sam više i gušće oblake prašine koje su podizale druge dvije kolone na bokovimakrda. Naposljetku su se dva stupa prašine spojila u daljini i krug se zatvorio. Krda antilopa

usporila su kad su uočile da im je odsječena odstupnica i počela su zbrkano kružiti kad su sepredvodnici koji su išli na čelu počeli vraćati nazad i sudarati se s drugim antilopama koje suih pratile. Slijedeći moje zapovijedi, kad su bočne kolone završile manevar opkoljavanja,usporile su, krenule korakom i pošle prema središtu kruga. Imali smo u šaci golemo krdoantilopa i počeli smo ga pomalo stiskati u smrtni zagrljaj. Gotovo sve životinje smeteno sustale ne znajući u kojem smjeru trebaju trčati. Gdje god su pogledale, vidjele su redove kolakako se približavaju. Nastavili smo korakom. Naši konji bili su još svježi i nestrpljivi dapotrče. Osjećali su uzbuđenje ljudi pa su tresli glavama, natezali uzde, otpuhivali i kolutaliočima. Krdo antilopa opet se pokrenulo, ali bez jasnoga cilja. Kružile su, davale se nakratko utrk, iznenada se zaustavljale, okretale se i galopom vraćale nazad. Bio sam obradovandisciplinom i učinkovitošću naših eskadrona: dobro su održavali formacije ne zbijajući se i neostavljajući praznine. Moji znakovi prenošeni su duž rasporeda i spremno izvršavani:napokon smo postali prava vojska. Ubrzo bismo se bili u stanju suočiti s bilo kojimneprijateljem i ostvariti prednost, uključujući i veterane Hikse koji su na kolima proveli velikidio svoga života. Ispružili ruku i uzeh kraljevića Memnona za nadlakticu. Povukoh ganaprijed kako bi se naslonio na grudobran. Pridržavao sam ga svojim tijelom dok se on čvrstodržao. Sad je Tanus imao obje ruke slobodne kako bi gađao lukom, a kraljević je bio nasigurnom. "Prepusti mi uzde, Taita. Hoću upravljati zapregom", preklinjao je Memnon.Dopustio sam mu da upravlja u drugim prigodama, stoga je ozbiljno mislio iako je bio visokjedva koliko je bilo dovoljno da viri iznad grudobrana. Nisam mu se usudio nasmijati u licekako ga ne bih povrijedio. "Sljedeći put, kraljeviću. Zasad gledaj i uči." Naposljetku smostigli na manje od sto koraka od najbliže antilope. Za životinje pritisak je postao nepodnošljiv.Predvođeno starom ženkom punom ožiljaka, malo krdo od stotinjak grla baci se na naš red.Na moj znak prišli smo glavinom do glavine u zbijeni bedem kola i konja. Trubači zasvirašejuriš. Potjerah svoje konje u galop. Tanus je odapinjao strijele iznad mog desnog ramena ividio sam kako lete preko praznog prostora koji se smanjivao. Bio je to prvi put da gada skola u pokretu i prve tri strijele jako su promašile cilj dok su kola nahrupila usred krda. Ipak,bio je velik strijelac i nije mu trebalo mnogo da se prilagodi. Sljedeća strijela pogodila je ugrudi staru ženku koja je vodila juriš. Vjerojatno joj se zarila u srce jer se stropoštala snjuškom u pijesak i prevrnula se preko sebe. Životinje koje su je slijedile hitro skrenušeustranu, nudeći Tanusu bočne mete. Vidio sam dvije sljedeće strijele kako padaju iza antilopeu trku. Uvijek smo ponukani gađati izravno u metu u pokretu umjesto u prazan prostor isprednje, gdje će se naći kad strijela stigne na cilj. Račun je u ovom slučaju bio dodatnozakompliciran kretanjem kola u odnosu na metu. Ja sam pokušavao ponuditi Tanusu najboljemogućnosti za pogodak upravljajući kolima brzinom jednakom brzini životinja. Ipak nisambio iznenađen kad ni druge dvije odapete strijele nisu pogodile cilj. Zatim je, kao pravimajstor luka i strijele, prilagodio izbačaj i ta se strijela duboko zarila u grudi jedne antilope.Ubio je još tri s druge tri strijele dok se svuda oko nas lov izrodio u mahniti metež bitke, aprašina je sve zakrivala i dopuštala nam tek da razaberemo kola i životinje. Slijedio sam dvijeantilope i pomalo smanjivao razliku kad je kopito jedne od njih podiglo oštri kameni ocjepakveličine članka moga palca. Memnon se nije imao vremena izmaknuti. Pogodio ga je u čelo ikad je podigao lice prema meni, vidio sam krv koja je tekla iz plitke posjekotine iznad oka."Ranjen si, Memnone!", viknuh i pokušah zaustaviti konje. "Nije ništa", odgovori kraljevićdok si je brisao krv rubom šala. "Ne zaustavljaj se, Taita! Nastavi potjeru, inače će nas Krataspobijediti." I tako sam nastavio kroz prašinu. Pored mene Tanusov luk pjevao je svoju strašnupjesmu, a kraljević je klicao od uzbuđenja kao štene koje prvi put progoni zeca. Nekolikoantilopa umaknulo je iz okruženja i potrčalo u pustinju, druge su bile opet natjerane u stupicu.Ljudi ispustiše pokliče pobjede, konji su hrzali, antilope otpuhivale i mukale kad su ih strijelepogađale i rušile u uskomešanom spletu kopita i rogova. Svuda uokolo odjekivala je tutnjavakopita i kola: bili smo doslovce uronjeni u žutu prašinu. Postoji granica kad ni najbolja

zaprega konja ne može više galopirati. Kad sam napokon Strpljivu i Oštru vratio u kas,prašina se poput blata slijepila na znoj koji je oblio njihove sapi. Obje su spustile glavu odiscrpljenosti. Pomalo su se oblaci prašine koji su skrivali bojno polje razišli. Ugledasmostrahovit prizor. Naš eskadron bio je raštrkan po cijeloj ravnici. Nabrojio sam pet kola čiji suse kotači raspali tijekom potjere: bila su prevrnuta i nalik igračkama koje je iz inata razbioneki div. Ranjeni ljudi ležali su na tlu pored vozila, a njihovi suborci klečali su pored njihkako bi im pružili pomoć. I neoštećena kola stala su, s iscrpljenim konjima koji su teško disalii kojima je s njuške lijevala bijela slina. Bili su sjajni od znoja kao da su prešli rijekuplivajući. Antilope su bile razbacane po livadi u jednako tako kaotičnom neredu. Mnoge suležale na tlu mrtve, mnoge druge bile su ranjene i osakaćene. Neke su stajale pognute glavedok su se druge sporim i nesigurnim korakom udaljavale preko dina. Svaka strijela ostavljalaje tamnu mrlju krvi na svijetlosmedoj dlaci. To je bio bolan završetak svakog lova, kaduzbudenost opada i nužno je dovršiti ranjenu divljač. Ugledah blizu nas starog mužjaka koji jesjedio na oduzetim stražnjim nogama i držao prednje ispružene. Strijela koja ga je pogodilavirila je iz hrpta: vršak je vjerojatno presjekao kičmu. Uzeo sam drugi luk s rešetke u kolima iskočio na tlo. Dok sam išao prema ranjenoj antilopi, okrenula je glavu i pogledala me. Zatimje napravila posljednji hrabri pokušaj i, vukući stražnje noge, pokušala je nasrnuti na mene iubosti me drugim crnim rogovima: ali njezine su oči bile pune suza od strašne patnje. Bio samprisiljen odapeti joj dvije strijele u grudi prije no što je ispustila posljednji dah te se srušila nabok, grčevito zalamatala i ostala nepomična. Kad sam se popeo na kola, bacio sam pogled nakraljevića. Oči su mu bile vlažne, lice prljavo od krvi bilo je napeto u izrazu samilosti.Okrenuo je lice na drugu stranu u strahu da ne vidim njegove suze, ali ja sam, naprotiv, bioponosan. Tko ne osjeća samilost za ubijenu životinju, nije pravi lovac. Uzeo sam mu glavumedu dlanove i okrenuo ga k sebi. Nježno sam očistio ranu na čelu i previo je lanenimzavojem. Tu noć utaborili smo se u ravnici. Slatki miris cvijeća prožimao je tamu i ublažavaomiris krvi. Nije bilo mjeseca, ali zvijezde su napučile nebo i oblijevale brežuljke srebrenastomsvjetlošću. Ostali smo dokasna sjediti oko vatri i gostiti se jetrom i srcem antilopa ispečenimna žaru. Isprva se dječak smjestio između mene i Tanusa, ali časnici i ljudi natjecali su se zanjegovu pažnju. Sve ih je osvojio i na njihov poziv selio se s mjesta na mjesto. Svi su u znakpoštovanja pazili na rječnik i Memnon je uživao u njihovu društvu. Raspričali su se onjegovoj rani. "Sada si pravi vojnik", govorili su mu. "Baš kao mi." I pokazivali su mu svojeožiljke. "Dobro si učinio što si mu dopustio da dođe s nama", rekoh Tanusu dok smo gaponosno gledali. "To je najbolja poduka koju može dobiti." "Ljudi su mu privrženi", priznaTanus. "Vojskovođa treba dvije stvari: sreću i odanost svojih postrojbi." "Treba dopustitikraljeviću da sudjeluje u svakoj ekspediciji, ukoliko nije preopasna", zaključih, a Tanus senasmija. "Prepuštam ti zadaću da uvjeriš njegovu majku. Postoje stvari koje su onstran mojesposobnosti uvjeravanja." Preko vatre Kratas je Memnona učio jednu pročišćenu verzijupukovnijskih pjesama. Kraljević je imao zvonak i nježan glas, a ljudi su udarali ritam rukamai pridružili mu se u refrenu. Energično su prosvjedovali kad sam naposljetku pokušaoMemnona poslati spavati na ležaj koji sam mu pripremio pod kolima, a čak im je i Tanus daoza pravo. "Pusti ga da ostane još malo s nama", zapovijedi. Bila je prošla ponoć kad samnapokon uspio umotati kraljevića u pokrivač od ovčjih koža. "Taita, hoću li ikada znati gađatilukom i strijelom kao plemeniti Tanus?", upita me snena glasa. "Postat ćeš jedan od najvećihvojskovođa našeg Egipta i jednoga dana isklesat ću kroniku tvojih pobjeda na kamenimobeliscima kako bih ih obznanio cijelome svijetu." Memnon se na trenutak zamislio iuzdahnuo. "Kad ćeš mi napraviti pravi luk, a ne dječju igračku?" "Čim ga budeš u stanjunapeti", obećah. "Hvala, Taita. Volio bih to." I zaspa iznenada kao što ugasne plamen svijeće.Vratili smo se trijumfalno do flote, s transportnim kolima prepunim usoljenog i osušenogmesa antilope. Mislio sam da će me moja gospodarica strogo prekoriti jer sam odveokraljevića. Pripremio sam se za obranu i odlučio da ću prebaciti odgovornost na Tanusaa.

Pokude su, međutim, bile blaže od očekivanog. Reče Memnonu da je zločest dječak jer ju jepustio u brizi, a zatim ga zagrli gotovo ga ugušivši. Kad se obratila meni, krenuh u dugoobjašnjenje o ulozi koju je Tanus imao u svemu i o dragocjenom iskustvu za kraljevića, aličinilo se da je kraljica već odlučila da neće ustrajati. "Kad smo zadnji put zajedno bili uribolovu?", upita. "Odi po udice, Taita. Uzet ćemo jedan čamac. Idemo ja i ti sami na rijeku,kao nekad." Znao sam da nećemo loviti ribu. Moja gospodarica htjela je razgovarati sa mnomna rijeci gdje nas nitko nije mogao čuti. Nešto ju je ozbiljno brinulo. Veslao sam nizvodnoplitkom i sporom rijekom dok nas rukavac rijeke i stjenovita uzvisina nisu sakrili pogledimaflote. Svi pokušaji razgovora bili su uzaludni. Odložio sam veslo i uzeo lutnju. Počeo samsvirati i pjevati pjesme koje je najviše voljela i pričekao da odluči progovoriti. Naposljetku mepogledala čudnim izrazom lica, mješavinom radosti i zabrinutosti. "Taita, mislim da čekamjoš jedno dijete." Ne znam zašto me to otkriće toliko začudilo. Uostalom, otkad smo krenuli izElefantine ona i zapovjednik vojske svake su se noći tajno sastajali dok sam je čuvao stražuna vratima kabine. Svejedno, uzbunio sam se toliko da je moja ruka ostala nepomična nažicama lutnje i pjesma zamrla na mojim usnama. Glas mi se vratio nakon nekoliko trenutaka."Moja gospodarice, nisi koristila biljni ukuhak koji sam spremio za te?", upitah sumnjičavo."Ponekad da, ali druge pute sam zaboravila", nasmijala se stidljivo. "Plemeniti Tanus jako jepožudan. A onda, uopće nije romantično prtljati s posudicama i zdjelicama kad valja činitihitnije i ugodnije stvari." "Primjerice, praviti djecu koja nemaju kraljevskog oca." "Je li doistajako ozbiljno, Taita?" Zasvirah jedan akord dok sam se spremao odgovoriti. "Ozbiljno?Mislim da je riječ pogrešna. Daš li na svijet kopile ili ako se preudaš, morat ćeš napustitinamjesništvo. Običaji i zakoni tako hoće. Plemeniti Merseket postao bi namjesnik, ali izmeđusvih plemića buknuo bi tajni rat tko će zauzeti njegovo mjesto. Bez tvoje zaštite kraljević bibio u velikoj opasnosti. Bili bismo plijen unutrašnjih razdora..." Prekinuh s grozom. "Tanus bimogao postati namjesnik umjesto mene, i tada bih se mogla udati za njega", predloži Lostrisživnuvši. "Nemoj misliti da nisam već pomislio na to", rekoh joj muklo. "Bilo bi to rješenjesvih naših poteškoća. Ali prepreka je Tanus..." "Ako zatražim to od njega, rado će prihvatiti.Sigurna sam." Kraljica se nasmijala s olakšanjem. "I ja ću postati njegova žena. Nećemo seviše morati koristiti smicalicama da budemo zajedno." "Volio bih da je tako jednostavno. AliTanus neće nikad pristati. Ne može..." "Ne govori gluposti!" U njezinim očima pojavi sebljesak srdžbe i požurih dovršiti. "One noći u Tebi, kad je faraon dao uhititi Tanusa podoptužbom izdaje pokušali smo ga nagovoriti da prigrabi krunu. Kratas i svi njegovi časniciobećali su mu podršku, a i vojska. Bili su spremni zauzeti palaču i postaviti ga na prijestolje.""Zašto Tanus nije htio? Bio bi veliki kralj i bio bi svima prištedio velike patnje." "Ali jeodbio. Izjavio je da nije izdajica i da nikad neće sjesti na prijestolje Egipta." "Prošlo je mnogovremena. Sve se promijenilo!", uzviknu iznervirano moja gospodarica. "Ne. Tanus je tadaizrekao prisegu i pozvao kao svjedoke sve bogove. Prisegnuo je da nikad neće uzeti krunu.""Ali prisega više ne vrijedi. Može je povući." "Bi li ti povukla prisegu izgovorenu predbogovima?", ustrajao sam. Lostris pogleda ustranu i pogne glavu. "Bi li?", ponovih. Onaodmahnu glavom. "Ne", promrlja. "Ne bih mogla." "Isti zakon časti obvezuje Tanusa. Nemožeš tražiti od njega da učini ono što se ti ne bi usudila učiniti", pristojno pojasnih."Svakako, možemo mu to predložiti, ali znamo unaprijed koji će biti njegov odgovor." "Moraipak postojati nešto što možeš napraviti." Kraljica me pogledala slijepim povjerenjem koje merasrdilo. Svaki put kad bi se dovela u opasnu situaciju, uvijek bi se obratila meni i rekla:"Mora ipak postojati nešto što možeš napraviti." "Postoji nešto: ali nećeš prihvatiti, kao štoTanus neće prihvatiti krunu." "Ako me voliš, ne smiješ to ni predložiti." Shvatila je. Odmaknuse kao da sam je pljusnuo. "Radije bih umrla, nego ubila ovo čedo ljubavi. To je dijete ja, on inaša ljubav i ne bih ga nikad mogla ubiti." "Tada, veličanstvo, ne znam što bih ti drugosavjetovao." Nasmijala mi se onim profinjenim smiješkom povjerenja koji mi je oduzimaodah. "Znam da ćeš naći nešto, dragi moj Taita. Uvijek je tako." Stoga sam ja usnuo jedan san.

Izvijestio sam o snu pred državnim savjetom koji je sazvala namjesnica Egipta. KraljicaLostris i kraljević Memnon sjedili su na prijestolju na krmenom mostu Horusovog Daha. Brodje bio privezan na zapadnoj obali Nila i članovi savjeta sjedili su na obali. Plemići supredstavljali svjetovnu vlast države. Vrhovni Ammon-Raovi, Ozirisovi i Hapini svećenicipredstavljali su duhovnu vlast. Plemeniti Harrab i pedeset njegovih zapovjednika bili su vojnavlast. Ja sam stajao na palubi podno prijestolja pred tim mnogopoštovanim skupom. Posvetiosam više pažnje no obično svome izgledu: vješto sam se diskretno našminkao, nauljio samkosu mirisnim uljima i počešljao je u frizuru koju sam ja učinio popularnom. Nosio sam dvalanca Zlata Vrline, a mišići ruku i grudi bili su oblikovani i ojačani naporom upravljanjakolima. U njihovim očima vjerojatno sam izgledao kao stvor iznimne ljepote jer su me mnogizapanjeno gledali i vidio sam u njihovim očima požudu onih koji su imali neke osobitesklonosti. "Veličanstvo." Kleknuli ispred dvoje na prijestolju i kraljević Memnon mi sebestidno nasmiješi. Glava mu je još bila previjena iako nije bilo potrebno. Bio je tako ponosanna ranu da sam mu morao dopustiti da zadrži zavoj. Nabrao sam čelo i odmah je njegov izrazlica postao primjeren prigodi. "Veličanstvo, noćas sam usnuo čudan, divan san i osjećamdužnost da ti ga iznesem. Molim za dopuštenje da govorim." Kraljica Lostris odgovorimilostivo: "Svi nazočni poznaju tvoj sveti dar. Kraljević i ja znamo da možeš vidjetibudućnost i proricati volju bogova snovima i vizijama. Zapovijedam ti da govoriš o timotajstvima." Opet se naklonih i obratih se savjetu. "Noćas sam spavao pred vratima kraljevskekabine, kao što mi je dužnost. Kraljica Lostris ležala je sama u svojoj postelji, a kraljević jespavao u postelji uz njezinu." Čak se i plemeniti Merseket nagnuo naprijed i stavio ruku nauho na koje je još čuo budući da je na drugo bio potpuno gluh. Svi su bili nestrpljivi da čuju."Probudio sam se za trećeg bdijenja i vidio sam čudnu svjetlost koja obasjava brod. Osjetiosam hladan vjetar kako mi dodiruje obraz iako su sva vrata bila zatvorena!" Slušatelji sugorjeli od radoznalosti. Pogodio sam pravu intonaciju glasa. "Zatim sam začuo zvuk sporih iveličanstvenih koraka koji nisu bili koraci smrtnika." Napravih dramsku stanku. "Čudan zvukdolazio je iz štive." Opet utihnuh kako bih dirnuo slušatelje. "Da, gospodo moja, iz štive gdjese u očekivanju pokopa nalazi zlatni kovčeg faraona Mamosa. Osmog toga imena." Neke odnazočnih prodoše žmarci, drugi izgovoriše riječi protiv uroka. "Koraci su se približili.Božanska svjetlost postala je jača i dok sam ja drhtao, preda mnom se pojavila jedna spodoba.Imao je ljudsko obličje, ali nije bila ljudska jer je blistala kao puni mjesec i lice je bilobožanska reinkarnacija kraljevog lica." Svi su šutjeli, nepomični i zaneseni. Promotrih njihovalica, ali nisam vidio ni traga nevjerici. Iznenada jedan dječji glas prekide tišinu. "Bak-Her!",uskliknu kraljević. "Bio je to moj otac. Bak-Her! Bio je to faraon." Nazočni ponoviše uzvik."Bak-Her! Bio je to faraon, neka živi vječno." Pričekao sam da se opet uspostavi tišina ipustio sam da potraje sve dok svi nisu ustreptali od iščekivanja. "Faraon je dolazio premameni i ja se nisam mogao pomaknuti. Prošao je pored mene i ušao u kabinu kraljice Lostris.Premda se nisam mogao pomaknuti niti prozboriti ni riječi, vidio sam što se dogodilo. Dok jekraljica i dalje spavala, božanski faraon joj se pridružio i uporabio ju je za svoj užitak.Njihova tijela spojila su se kao tijela muškarca i žene." Nije bilo traga sumnjičavosti na licimaslušatelja. Pričekao sam da moje riječi proizvedu svoj učinak i tada nastavih. "Faraon seodvojio od usnule kraljice, pogledao me i ovako zborio." Vješt sam u oponašanju glasova dote mjere da drugi često misle da slušaju onog koga oponašam. Stoga progovorih glasomfaraona Mamosa. "Predao sam kraljici svoju božanstvenost i postala je jedno sa mnom ibogovima. Oplodio sam je svojim božanskim sjemenom i ona, koja nije upoznala drugogmuškarca osim mene, rodit će dijete moje kraljevske krvi. Ono će za sve biti znak da uživamoju zaštitu i da ću i dalje bdjeti nad njom." Naklonih se opet majci i sinu. "Tada je kralj opetprošao brodom i vratio se u zlatni kovčeg gdje počiva. To je bila moja vizija." "Neka faraonvječno živi!", viknu Tanus, kako sam mu bio preporučio, i svi ponoviše. "Živjela kraljicaLostris! Neka živi vječno! Živjelo božansko stvorenje koje nosi! Neka sva njezina djeca žive

vječno!" Dok sam se tu noć spremao na počinak, moja me gospodarica pozvala i tiho rekla:"Tvoja vizija bila je tako živa i ti si je ispričao tako dobro da noćas neću moći spavati odstraha da se faraon ne vrati. Dobro stražari na vratima." "Usuđujem se reći da možda postojinetko toliko hrabar i drzak tko bi mogao omesti tvoj kraljevski san, ali sumnjam da je tofaraon Mamos. Ako neki nitkov dođe da iskoristi tvoju naklonost i ljubaznu narav, što mi ječiniti?" "Čvrsto spavaj, dragi Taita, i začepi uši." Obrazi moje gospodarice pocrvenjeli su nasvjetlosti uljanice. Još jednom se moje pretkazanje budućnosti pokazalo točnim. Te noći tajniposjetitelj ušao je u kabinu moje gospodarice, a nije bio faraonov duh. I ja sam učinio kako jezapovijedila kraljica: začepio sam uši. Nil je opet počeo rasti i to nas je podsjetilo da je prošlajoš jedna godina. Požnjeli smo što smo bili posijali na otocima i okupili naša stada. Rastavilismo kola i ukrcali ih na brodove. Složili smo šatore i odložili ih u štive. Kad je sve bilospremno za polazak, izvukli smo užad na obalu i zaposlili sve ljude i konje sposobne dapodnesu napor. Trebalo nam je gotovo mjesec dana za prelazak strašne katarakte. Šesnaest seljudi utopilo, a pet se brodova smrskalo na očnjacima od crnog granita. No, naposljetku smoprešli kataraktu i zajedrili mirnim prostranstvom rijeke uzvodno od brzica. Tjedni suprepustili mjesto mjesecima i Nil je pod našim brodovima sporo opisivao golemi zavoj, svedok nismo uočili da se vraćamo na istok. Otkad smo napustili Elefantinu, ja sam crtaozemljovid toka rijeke. Upotrijebio sam sunce i zvijezde za orijentaciju, ali naišao sam navelike poteškoće u mjerenju predenih udaljenosti. Na početku sam naredio jednom od robovada hoda duž obale i broji svaki korak, ali znao sam da je ta metoda bila odveć neprecizna i daće upropastiti sve moje proračune. Rješenje sam našao jedno jutro dok smo vježbali s kolima.Pogledao sam desni kotač kako se vrti i uočio sam da svakim punim krugom obruča dajetočnu mjeru predenog puta. Od tog dana jedna kola su stalno slijedila obalu rijeke. Jedankotač imao je zastavicu pričveršćenu za metalni obruč i jedan čovjek od povjerenja sjedio jena podiju i vukao crtice na papirusu svaki put kad je zastavica napravila krug. Svake večeriubilježio sam smjer i računao udaljenost prijeđenu tijekom dana, a tada sam te podatkeprenosio na crtež. Postupno mi se jasno pokazao tok rijeke. Vidio sam da smo napravili širokizavoj prema zapadu, ali sada se rijeka pružala opet prema istoku i činilo se da smo opetkrenuli u smjeru Elefantine i prve katarakte. Pokazao sam rezultate Tanusu i kraljici. Čestosmo ostajali dokasna u kraljevskoj kabini raspravljajući o toku rijeke i načinu na koji jemogao utjecati na naše planove za povratak u Egipat. Kako se činilo, putovanje uz rijeku,umjesto da smanji odlučnost moje gospodarice, pridonosio je jačanju njezinog zavjeta da ćese vratiti. "Nećemo graditi kamene hramove ni palače u pustinji", zapovijedila je. "Nećemopodizati spomenike ni obeliske. Naš je boravak privremen. Nećemo graditi gradove, već ćemoživjeti na brodovima ili u šatorima i kolibama od trske i granja. Mi smo karavana naputovanju koje će nas vratiti u moj rodni grad, lijepu Tebu od stotinu vrata." "I rijeka se vraćanazad", skrenuh joj pažnju na to. "Ovaj veliki zavoj omogućit će nam da se brže vratimo.Možda postoji način da se presječe ovaj zavoj, prepolovivši udaljenost koju valja prevaliti.""Vodi brigu o svojim kolima, Taita", zapovijedi kraljica. "Uzdam se u te da ćeš pronaćinajkraći put da nas vratiš u domovinu." I tako je naša riječna karavana išla dalje, a oko nas jepustinja neprestance mijenjala izgled, ali naposljetku se ništa nije mijenjalo. Postali smo jakoujedinjena zajednica, gotovo putujući grad bez trajnih zidina i zgrada. Život je cvao i nestajao.Postajali smo brojniji jer su mnogi od onih koji su krenuli s nama iz Elefantine bili u naponusnage i žene su bile plodne. Mnogi mladi ženili su se na obali rijeke i zajedno razbijali krčagvode Nila. Djeca su se rađala i gledali smo kako rastu. Neki su starci umrli, a u nezgodama supoginuli i neki mladi. Balzamirali smo ih, iskopali grobnice u brežuljcima i, ostavljajući ihnjihovom počinku, produžili dalje. Pridržavali smo se svetkovina i molili se bogovima.Gostili smo se i postili u odgovarajuće vrijeme, plesali i pjevali, proučavali znanost. Ja sampodučavao veću djecu na palubi broda, a moj najbolji učenik bio je Memnon. Prije no što jegodina prošla, stigli smo do treće katarakte Nila. Još smo se jednom iskrcali na kopno, iskrčili

zemljište i posijali dok smo čekali da vodostaj poraste i pomogne nam da prijeđemo. Tamo,na trećoj katarakti, još jedna radost ispuni moj žvot. U jednom lanenom šatoru na obali rijekebio sam nazočan porodu svoje gospodarice i vidio sam dolazak na svijet kraljevne Tehuti,priznate kćeri preminulog faraona Mamosa. U mojim očima Tehuti je bila lijepa kako samočudo može biti. Svaki put kad sam imao priliku, sjedio sam pored njezine kolijevke ipromatrao očaran i zadivljen njezine nožice i ručice. Ponekad, kad je bila gladna i očekivalada je majka podoji, stavljao sam joj mali prst u usta zbog užitka da osjetim kako ga stišćedesnima. Naposljetku vodostaj poraste i dopusti nam da prijeđemo treću kataraktu. Nastavilismo putovanje i prije no što je prošla godina dana, bio sam opet prisiljen usnuti san jer semojoj gospodarici opet dogodila trudnoća koja se mogla objasniti samo nadnaravnimsredstvima. Duh mrtvog faraona opet sije dao truda. Moja gospodarica bila je jako odebljalakad smo stigli do četvrte katarakte. Brzice u kojima je voda kiptjela između stijenja oštrogpoput krokodilskih zuba bile su još pogibeljnije od prethodnih i medu našima je zavladaladepresija. Kad su mislili da ih nitko ne čuje, međusobno su se jadali. "Okruženi smo ovimpaklenim stjenovitim preprekama. Bogovi su ih postavili preko rijeke kako bi nas spriječili daidemo dalje." Čitao sam s njihovih usana dok su se povjeravali jedni drugima na obali rijeke.Nitko od njih nije znao da mogu razumjeti to što govore premda nisam čuo riječi. "Ostat ćemozarobljeni iza brzica i nećemo se više moći vratiti nizvodno rijekom. Trebali bismo se vratitinazad sada, prije no što bude prekasno." I u državnim savjetima čitao sam riječi s usana nekihvelikodostojnika koji su sjedili u pozadini i međusobno se došaptavali. "Pođemo li dalje, svićemo pomrijeti u pustinji i naše duše lutat će njome bez stanke, dovijeka." Medu aristokratimabila je jedna grupa tvrdoglavih i drskih mladića. Poticali su nezadovoljstvo i pobunu. Shvatiosam da moramo hitro i odlučno djelovati kad sam vidio plemenitog Aqera kako jednom odsvojih prisnih prijatelja govori: "U rukama smo ove žene, konkubine mrtvoga kralja, dok namtreba snažan čovjek da nas vodi. Mora postojati način da je se riješimo." Prvo sam uz pomoćmog starog prijatelja Atona pribavio imena nezadovoljnika i potencijalnih izdajica. Nisam sezačudio što sam na čelu popisa vidio upravo plemenitog Aqera, s čijih sam usana pročitaoopasne riječi. Aqer je bio stariji Merseketov sin i bio je ljutit mladić koji se držao jako važno.Sumnjao sam da ima hrabrosti zamisliti se na prijestolju s dvostrukom krunom na glavi. Kadsam Tanusu i svojoj gospodarici objasnio što sam smatrao ispravnim učiniti, njih dvojesazvali su državni savjet na obali rijeke. Kraljica Lostris uzela je riječ. "Dobro znam da vasmuči čežnja za vašom zemljom i da ste umorni od ovog dugog putovanja. I ja, kao vi, sanjamTebu." Vidio sam kako Aqer razmjenjuje poglede sa svojim saveznicima i moje su sumnjeojačale. "No, ipak, egipatski podanici, situacija nije teška kako izgleda. Kako je obećala, Hapije bdjela nad našom ekspedicijom. Mnogo smo bliže Tebi no što mislite. Kad se budemovraćali u naš voljeni grad, nećemo morati ići istim putem, nećemo se morati opet suočiti sopasnostima i nedaćama strašnih katarakta koje priječe tok rijeke." Iz gomile se začuosumnjičavi žamor i nevjerica. Aqer se nasmija, premda ne tako glasno da prijeđe granicepoštovanja i uljudnosti, ali moja je gospodarica to primijetila. "Plemeniti Aqere, vidim dasumnjaš u moju riječ." "Ne, veličanstvo: nikad i nikako." Aqer se hitro povukao. Nije se jošosjećao dovoljno moćnim i dovoljno sigurnim da bi se upustio u sukob. Umiješao se dok jošnije bio pripravan na to. "Moj rob Taita nacrtao je tok rijeke koji smo slijedili posljednjihgodina", nastavi kraljica. "Svi vi vidjeli ste kola sa zastavicom na kotaču koja mjeri daljinu iTaita je proučavao nebeska tijela kako bi utvrdio smjer našeg putovanja. Sada muzapovijedam da ustane i obznani svoje izračune." Kraljević Memnon mi je pomogao daprecrtam zemljovid na dvadeset svitaka. S devet godina već je znao vješto koristiti kist.Podijelio sam zemljovide najznačajnijim savjetnicima kako bi mogli bolje pratiti mojeizlaganje. Skrenuo sam im pažnju na gotovo kružni tok koji smo slijedili nakon polaska izElefantine. Njihovo čuđenje bilo je očito: samo su svećenici već znali što se dogodilo. I oni suproučavali zvijezde i imali su određeno iskustvo navigacije. Ali i oni su ostali zbunjeni

vidjevši veličinu zavoja koji je činila rijeka. To nije bilo čudno jer kopije zemljovida koje sampodijelio nisu bile potpuno točne. Uzeo sam si malo slobode s činjenicama zbog Aqera injegovih pristaša, tako da je udaljenost poprijeko zavoja izgledala kraća no što su pokazivalimoji izračuni. "Moja gospodo, kako možete vidjeti, otkad smo prešli drugu kataraktu prevalilismo gotovo tisuću tisuća koraka i sad se nalazimo otprilike sto tisuća koraka od mjestapolaska." Kratas je ustao i postavio mi pitanje koje sam mu prije početka skupa rekao dapostavi. "To znači da bi trebalo biti moguće poći kraćim putem kroz pustinju i stići do drugekatarakte za isto vrijeme koje je potrebno da se od Tebe stigne do Crvenog mora? Radi se oputu koji sam u više navrata prešao." Okrenuh se prema njemu. "Jednom od tih putovanja biosam i sam nazočan. Trebalo nam je deset dana, iako tada nismo imali konje. Prelazak ovoguskog pojasa pustinje ne bi bio ništa zahtjevniji. Stoga, odovud bismo se mogli vratiti uElefantinu za manje od mjesec dana i trebali bismo preći samo prvu kataraktu kod Asuana."Začuo se zapanjen žamor. Zemljovidi se prelazili iz ruke u ruku i pažljivo su čitani. Ozračjese promijenilo. Svi su patetično žudjeli da prihvate moju teoriju. Neočekivana blizina njihovezemlje sve ih je osokolila. Samo su Aqer i njegovi prijatelji bili drukčijeg raspoloženja.Mladić se našao lišen svog najjačeg oružja. Kao što sam i očekivao, bijesno ustade kako bikraljici postavio pitanje. "Crtarije ovog roba su pouzdane?" Glas je bio pun prezira, a izrazlica ohol. "Lako je povući nekoliko poteza kistom po svirku, ali kad se oni pretvore u tisućekoraka, stvari se mijenjaju. Na koji način ovaj rob može dokazati da su njegove nesuvisleteorije točne?" "Plemeniti Aqer ukazao je na bit problema", umiješala se uljudno mojagospodarica. "I time je pokazao da razumije naš problem. Kanim poslati ekspediciju valjanihljudi kroz pustinju kako bi otvorili put povratka na sjever, stazu koja će nas vratiti do lijepeTebe." Vidio sam kako se Aqerov izraz lica mijenja kad je dokučio značenje kraljičinih riječi ishvatio da je u stupici. Opet je sjeo i pokušao zadržati odmaknut i nezainteresiran izraz lica.Ali moja gospodarica neumoljivo je nastavila. "Nisam znala tko je najprikladniji zazapovjedništvo ekspedicije, ali sada se plemeniti Aqer, svojom oštroumnom primjedbom, samkandidirao za tu zadaću od životne važnosti. Nije li tako?", upita blago i produži prije no štoje mladić mogao odbiti: "Zahvalni smo ti, plemeniti Aqere. Dobit ćeš sve potrebne ljude iopremu. Zapovijedam ti da kreneš prije idućeg punog mjeseca. Mjesec će vam olakšatiputovanje noću kako biste izbjegli dnevne vrućine. Poslat ću s tobom ljude sposobne da seorijentiraju pomoću zvijezda. Moći ćete stići do druge katarakte i vratiti se amo prije istekamjeseca i ako uspiješ u toj misiji, stavit ću ti o vrat Zlato Vrline." Plemeniti Aqer gledao ju jeotvorenih ustiju. Ostao je ukočeno sjediti nakon što su se ostali udaljili. Očekivao sam dapronađe izliku ne bi li se oslobodio dodijeljene mu zadaće. Ali naposljetku me iznenadio jerme došao tražiti za pomoć i savjet kako bi organizirao ekspediciju. Mislio sam da sam gamožda krivo procijenio i da bi, budući da je trebao izvršiti važnu misiju, mogao postatikoristan član naše zajednice. Odabrao sam nekolicinu najboljih ljudi i konja i dodijelio sammu pet naših najčvršćih transportnih kola kako bi natovario mješine pune vode dovoljne zatrideset dana. Kad je stigao uštap, Aqer je bio veseo i optimist, a ja sam osjećao krivnju štosam smanjio udaljenost i rizike putovanja. Kad je eskspedicija krenula, otpratio sam ih dioputa kako bih ih uputio u pravome smjeru i stajao sam gledajući ih kako nestaju u pustinjisrebrenoj od mjesečine u smjeru sazvježda koje mi zovemo Lutnja i koje ocrtava sjeverniobzor. Sljedećih tjedana mislio sam svaki dan na Aqera dok smo čekali nizvodno od četvrtekatarakte i nadao se da moj zemljovid nije netočan kako sam sumnjao. Ako ništa drugo, sadakad je krenuo na sjever, nije više bilo neposredne opasnosti od državnog udara. Dok smočekali, posijali smo iskrčene otoke i obale rijeke, ali obale su bile strmije pa je bilo težepodizati vodu za navodnjavanje polja i shvaćao sam da ćemo to osjetiti na kakvoći i količiniuroda. Naravno, izradili smo tradicionalne rašljaste stupove s dugim krakovima kako bismozahvaćali vodu iz rijeke. Na njima su radili robovi koji su uranjali u vodu glinenu posudu nakraju kraka, podizali je i izlijevali u kanale za navodnjavanje. To je bila mukotrpna dužnost, a

kad je obala bila visoka kao u ovom slučaju, bio je to postupak koji je podrazumijevao velikegubitke. Svake večeri Memnon i ja išli smo kolima duž obale Nila i ja sam bio uzrujanvidjevši škrtost naših nasada. Trebali smo prehraniti tisuće ustiju, a pšenično brašno činilo jejoš uvijek našu glavnu hranu. Predviđao sam neimaštinu ne uspijemo li dovesti više vode dopolja. Ne znam što je bilo uzrok pomisli: možda činjenica da je proučavanje kotača postalojedna od mojih strasti i opsesija. Još me progonio problem kotača kola koji su lako pucali.Moji su snovi bili puni kotača koji se okreću i pucaju, kotača s brončanim sječivimapričvršćenim za metalni obruč ili zastavicama za mjerenje udaljenosti, kotača velikih i malih.Bile su to slike koje su remetile moj san. Čuo sam od jednog Hapinog svećenika da se nekevrste drva mogu učiniti otpornijima i gipkijima ostave li se potopljene duže vrijeme u vodi istoga odlučih da napravim pokuse u tom smislu. Dok smo spuštali jedan kotač kola u rijekuda bi to provjerili, struja ga je počela okretati na glavini. Rastreseno sam gledao, ali kad jekotač dublje uronio u vodu, kretanje je prestalo i ja sam počeo razmišljati. Nekoliko danakasnije jedan čamac koji je prevozio ljude između otoka prevrnuo se i brzice su odvukle dvačovjeka na njemu i oni su se utopili. Memnon i ja prisustvovali smo tragediji s obale i bilismo pogođeni njome. Iskoristio sam priliku da još jednom upozorim dječaka na opasnosti isnagu rijeke. "Tako je snažna da može okretati kotač kola." "Ne vjerujem ti, Taita. Kažeš toda me prestrašiš. Znaš da volim plivati." Stoga sam organizirao demnostraciju i obojica smoostali pod dojmom vidjevši kotač koji kao da se okretao vlastitom voljom kad je uronjen uriječnu struju. "Bio bi brži, Taita, da ima lopatice pričvršćene oko koluta." Kad je Memnoniznio tu zamisao, ja ga začuđeno pogledah. Tada je imao tek nešto više od deset godina, a ipakje sve vidio i uočavao bistrim i istraživačkim okom. Kad je opet došao pun mjesec, završilismo izradu kotača koji je pokretala rijeka i koji je u nizu malih glinenih posuda podizao vodui izlijevao je u kanal obložen glinenim pločicama. Unatoč trbuha, moja gospodarica došla jena obalu da pogleda čudnu napravu i bila je vrlo zadovoljna. "Znaš napraviti mnogezanimljive stvari s vodom, Taita", reče mi. "Sjećaš li se da si mi izradio onaj stolac uElefantini?" "Mogao bih ti izraditi novi da nam dopustiš da živimo u pristojnim kućama, kakodoliči uljuđenim ljudima." I Tanus je bio zadivljen vodenim kotačem premda to, naravno, nijehtio pokazati. Nasmiješio se. "Vrlo dovitljivo, ali kad će se rastatati' kao kotači tvojih kola?",priupita me, a Kratasa i druge vojnike njegova je pošalica jako razveselila. Otada su, svaki putkad bi puknuo kotač na nekim kolima, govorili da se "rastatao", po nadimku kojim me zvaokraljević. Unatoč njihovim duhovitostima, uskoro su se žitna polja zazelenjela na plodnom tluobala, a zatim se bujno klasje povijalo pod suncem Nila. Nije to bio jedini urod na četvrtojkatarakti. Kraljica Lostris rodila je još jednu kraljevnu, koja je bila, ako je to bilo moguće, jošljupkija od starije sestre. Bilo je čudno što kraljevna Bakatha ima mnogo crvenih uvojaka.Božanski otac, duh faraona Mamosa bio je maslinaste puti, a majka je imala kosu crnu poputkrila crnog orla. Nitko nije uspijevao objasniti tu neobičnu boju, ali svi su govorili da jojlijepo stoji. Kraljevna Bakatha imala je dva mjeseca kad je Nil počeo opet rasti i pripremilismo se za prelazak četvrte katarakte. Bili smo već postali stručnjaci u toj svakogodišnjoj mucii naučili smo sve vještine kako bismo porazili grabežljivu rijeku. Nismo još bili počeli sprelaskom kad taborom zavlada veliko uzbuđenje. Čuo sam viku i pljeskanje s druge stranerijeke, gdje smo kraljević Memnon i ja pregledavali konje kako bismo bili sigurni da je svespremno. t Vratili smo se do čamaca i prešli na istočnu obalu, gdje smo ustanovili da je taboru metežu. Probili smo se kroz mnoštvo koje je mahalo palminim granama i pjevalo himnedobrodošlice. Usred sve te vreve našli smo malu karavanu rastepenih kola i mršavih konja teskupinu veterana, putnika opaljenih suncem i očeličenih putovanjem kroz pustinju. "Tako tiSetha i tvog prokletog zemljovida, Taita!", dobaci mi plemeniti Aqer s prvih kola. "Ne znamkoja je tvoja laž najgora. Udaljenost je bila dvostruka od onoga što si obećao." "Jeste li doistastigli do sjevernog kraja zavoja na rijeci?", upitah. Bio sam uzbuđen dok sam se probijao krozmnoštvo. "Da, a i vratili smo se!" Aqer se nasmija, sretan zbog svog pothvata. "Utaborili smo

se kod druge katarakte i najeli svježe ribe iz Nila. Put za povratak u Tebu otvoren je." Mojagospodarica zaopovijedila je da se pripremi gozba kako bismo iskazali počast putnicima.Plemeniti Aqer bio je čovjek dana. Kraljica Lostris stavila mu je o vrat Zlato Vrline ipromaknula ga u čin Najboljeg od Deset Tisuća. Došlo mi je da povratim dok sam gledaokako se taj mladić šepiri. Kao da to nije bilo dovoljno, dodijelila mu je zapovjedništvo četvrtedivizije kola i potpisala ispravu kojom mu daruje sto feddana izvrsne zemlje na obali rijekekad se vratimo u Tebu. Meni se to činilo malo pretjeranim, prvenstveno jer je ta zemljapripadala imetku moje gospodarice. Napokon, Aqer je bio došao do ruba pobune i koliko godje njegov pothvat bio hvalevrijedan, ipak sam ja bio taj koji je predložio i isplaniraoekspediciju. Imajući na umu okolnosti, mislio sam da bi bilo pravedno dodijeliti treći zlatnilanac jadnom robu Taiti. Svejedno sam morao zapljeskati umijeću svoje gospodarice. Uspjelaje preobraziti plemenitog Aqera od potencijalnog opasnog neprijatelja u privrženog i vjernogslugu koji bi u godinama koje su dolazile bio pružio mnoge dokaze valjanosti. Kraljica Lostrisznala je s ljudima i iz dana u dan usvajala je sve veću državničku vještinu. Aqerovopreobraćenje i otkriće puta poprijeko golemog zavoja rijeke osigurali su nam zalede: sad smomogli preći četvrtu kataraktu s hrabrošću i optimizmom. Bili smo na putu manje od mjesecdana kad smo uočili da se naša sreća promijenila i da je boginja održala svoje obećanje.Svakim danom postajalo je sve očitije da smo prošli najgore. Pustinja je napokon bila zanama, a miran tok rijeke opet je vodio na jug i nosio nas u zemlju koju nitko od nas nikadanije vidio. Tamo smo se prvi put mi Egipćani susreli s čudom kiše. Nikad nismo bili vidjelikako voda pada s neba. Kiša je kapala po našim začuđenim licima dok je grom tutnjao kaolavina i munje nas zasljepljivale svojom bijelom vatrom. Obilate i redovite kiše proizvodile sunov i čaroban krajobraz koji je u nama budio najveće čuđenje. Na dvije obale Nila, sve dokudje dopirao pogled s palube čelnog broda, prostirala se golema prerija. Veličanstvena ravnica,puna bogatih pašnjaka za konje, nije ograničavala kretanje naših kola. Mogli smo ići kamosmo htjeli i nije bilo ni dina ni stijenja koje bi nas spriječilo. Nije to bio jedini blagoslov kojinam je boginja udijelila. Bilo je i stabala. U uskoj dolini koja je bila naša domovina možda sunekoć postojale šume, ali nitko nije bio u stanju to potvrditi: i kako bilo, morale su bitiiskčene mnogo stoljeća prije ljudskim sjekirama. Za nas Egipćane drvo je bilo rijetka iskupocjena roba. Moralo se dovoziti brodovima ili karavanama iz dalekih stranih zemalja.Sada, gdje god da smo gledali, vidjeli smo velika stabla. Nisu rasla u gustim šumama kao onešto smo našli na otocima u kataraktama, već u šumarcima isprekidanim velikim travnatimprostranstvima. Na tim ravnicama bilo je dovoljno drva za izgradnju svih flota svih nacija nasvim morima svijeta, za igradnju svih gradova civiliziranih zemalja, za pokrivanje krovomsvih zgrada i opremanje pokućstvom svih prostorija. I još bi bilo ostalo drva za ogrjevstoljećima. Mi, koji smo cijeli život kuhali koristeći izmet životinja, zadivljeno smo kolačilioči. A to nije bilo jedino blago legendarne zemlje Kush do koje smo konačno došli. Bio samprvi koji ih je ugledao u daljini i pomislio sam da su spomenici od sivog granita. Isticali su seu ravnici bujne žute trave u sjeni akacija. I tada, dok smo ih zbunjeno gledali, velike su sestijene pomaknule. "Slonovi!" Nisam ih nikada vidio, ali nisu mogli biti drugo. Uzvik suponovili oni koji su stajali oko mene na palubi broda. "Slonovi! Bjelokost!" Bila su to blagakoja faraon Mamos, unatoč svog zagrobnog blaga, nije mogao niti sanjati. Kamo smo godpogledali, vidjeli smo nepregledna krda. "Ima ih na tisuće." Tanus je gledao oko sebe dok muse u očima počela pojavljivati lovačka strast. "Gledaj ih, Taita. Ne da ih se prebrojiti."Ravnice su bile napučene živim bićima, ne samo slonovima. Bilo je antilopa i gazela: nekesmo vrste poznavali, druge nikad nismo vidjeli niti smo čuli za njih. U budućnosti bismo ihbili dobro upoznali i bili bismo nadjenuti naša imena raznim vrstama. Oriksi su se miješali skoboima rogova krivih kao luk koji sam izradio za Tanusa. Bilo je pjegavih žirafa s vratovimakoji su stizali do najviših grana akacija. Rogovi koji su rasli na njuškama nosoroga bili suvisoki kao čovjek i šiljasti kao koplja. Bivoli su se valjali u blatu na obali rijeke. Bili su

golemi, crni kao Sethova brada i jednako ružni. Vrlo brzo bili bismo otkrili zlobu koja seskrivala iza njihovih melankoličnih pogleda i pogibeljnost njihovih crnih rogova. "Iskrcajtekola", viknu nestrpljivo Tanus. "Upregnite konje. Idemo u lov!" Da sam znao opasnostikojima smo išli ususret ne bih nikad dopustio kraljeviću Memnonu da se popne iza mene uprvom lovu na slonove. Nismo ih poznavali i izgledali su nam kao krotke, nespretne i glupeživotinje predodređene da postanu laka lovina. Tanus je ustreptao od nestrpljivosti i nije htiopričekati da sve četiri formacije kola budu spremne. Čim je bila spremna prva, od pedesetkola, zapovijedio je pokret. Razmijenili smo s drugim vozačima oklade o ishodu lova dok suduge kolone kola prolazile između šumaraka duž obale rijeke. "Pusti me da upravljam, Taita",zamoli me kraljević. "Znaš da sam dobar kao ti." Iako je bio vješt s konjima, nagonski seslagao s njima i imao meku ruku te premda je vježbao gotovo svaki dan, hvalisavostkraljevića bila je neutemeljena. Nikako nije bio vješt kao ja, nitko u cijeloj vojsci nije mogaobiti tako preuzetan, pogotovo ne dječačić od jedanaest godina. "Gledaj me i uči", odgovorihmu strogim glasom, a kad se Memnon okrenuo prema Tanusu, on mi je dao za pravo. "Taitaima pravo. Radi se o nečemu što nitko od nas nije prije pokušao. Drži jezik za zubima iotvorene oči, sinko." Pred nama se malo krdo čudnih sivih životinja gostilo izdancima otpalims grana drveća. Proučio sam ih s pohlepnom radoznalošću dok smo im kasom prilazili. Uši subile goleme: velike zvijeri mahnule su njima i potom su se okrenule prema nama. Podigle susurle i pomislio sam da njuše naš miris. Najvjerojatnije nisu nikad imale posla s ljudima ikonjima. Bilo je nekoliko mladunaca i majke su ih okupile u sredini krda kako bi ih zaštitile.Ova me majčinska briga iznenadila i prvi sam put posumnjao da životinje nisu spore i glupekako su izgledale. "Sve su ženke", viknuh Tanusu. "Imaju mlade i kljove su male i neznatnevrijednosti." "Imaš pravo." Tanus ispruži ruku. "Ali, pogledaj tamo. Ona dva su vjerojatnomužjaci. Vidiš kako su visoki i krupni i kako njihove kljove blistaju na suncu?" Dadoh znakkolima koja su nas slijedila i udaljismo se od krda majki i mladunaca. Produžili smo u kolonikroz akacije prema dvama krupnim mužjacima. Bili smo prisiljeni zaobići otkinute grane idebla golemih akacija koja su bila iščupana. Nismo još poznavali nevjerojatnu snagu tihživotinja i stoga viknuh Tanusu: "Mora da je bilo strahovito nevrijeme kad je izazvalo tolikorazaranja." Nisam mislio da je za to moglo biti odgovorno krdo slonova, koji su izgledali takokrotko i nezaštićeno. Dva stara mužjaka čula su nas: okrenuli su se prema nama. Tek u tomtrenutku uočio sam njihovu veličinu. Kad su raširili uši, kao da su zakrili nebo poput golemogolujnog oblaka. "Vidi koliko bjelokosti!", viknu Tanus. Bio je hladnokrvan i mislio je samona lovačke trofeje, ali konji su bili mušičavi i uznemireni. Osjetili su miris čudne zvjeradi,odmahivali su glavom i odupirali su se napadu. Bilo ih je teško držati pod kontrolom inatjerati ih da nastave trk. "Onaj desni veći je", viknu Memnon piskavim i drečavim glasomkoji je mutirao. "Moramo ga prvog uloviti." Malac je bio nestrpljiv poput oca. "Jesi li čuokraljevsku zapovijed?", nasmija se Tanus. "Lovit ćemo onog desnog, a drugog ćemoprepustiti Kratasu. Bit će mu dosta." Podignuo sam šaku kako bih koloni dao znak da sepodijeli u dvije vrste. Kratas se udaljio nama slijeva s dvadeset pet kola koja su ga pratila, doksmo mi nastavili prema golemoj sivoj zvijeri koja nam se suprotstavila kljovama od žutebjelokosti, debelim poput stupova Horusova hrama, koje su virile iz glave. "Na njega!", viknuTanus. "Prije no što pobjegne!" "Naprijed!", viknuh Strpljivoj i Oštroj, koje krenuše u galop.Očekivali smo da orijaš počne bježati čim uoči da predstavljamo opasnost za njega. Nijednadruga vrsta divljači koju smo lovili nije nepomično čekala naš prvi juriš. Čak i lav bježi predlovcem sve dok ne bude ranjen ili stjeran u stupicu. Kako je bilo moguće da se te životinjeponašaju drukčije? "Ima golemu glavu, bit će izvrsna meta", ushićeno viknu Tanus dok jenamještao strijelu. "Ubit ću ga prvim pogotkom, prije no što se da u bijeg. Prođi blizu njega,ispod onog smiješnog dugog nosa." Iza nas ostatak postrojbe razvukao se u kolonu po jedan.Naš je plan bio da se približimo i podijelimo uz bokove mužjaka, zaspemo ga strijelama uprolazu i onda se vratimo nazad, slijedeći klasičnu borbenu taktiku kola. Bili smo već blizu

slonu, ali on nije bježao. Mislio sam da su možda te životinje glupe kao što izgledaju. Trebaoje biti laka lovina i slutio sam da je Tanus razočaran tim izgledom: "Miči se, stara budalo!",viknu prezrivim glasom. "Ne stoj nepomičan! Brani se!" Mužjak kao daje razumio izazov.Podiže surlu i ispusti zvuk koji nas zagluši. Konji su zastali i ja sam završio o grudobran takosilovito da sam natukao rebra. Na trenutak izgubih kontrolu nad kolima i skrenusmo. Tadaslon opet rikne i krene u trk. "Horusa mi, pogledaj ga!", viknu zapanjeno Tanus, jer mužjaknije bježao: bijesno je nasrnuo na nas. Bio je brži od konja i okretan kao razbješnjeli leopardopkoljen psima. Svakim korakom podizao je oblake prašine. Nasrnuo je na nas prije no štosam uspio staviti konje pod kontrolu. Podignuo sam oči da bih ga pogledao jer se nadvio nadnas i pružio surlu kako bi nas izvukao iz kola. Nisam mogao doći k sebi od njegove divovskeveličine i bijesa koji je bljesnuo u njegovoim očima. Nisu to bile oči životinje: izgledale sukao da pripadaju pametnom ljudskom biću. Nije to bilo tupo i glupo biće, već hrabar istrahovit protivnik kojeg smo odveć nadobudno izazvali. Tanus odapne strijelu koja pogodimužjaka posred čela. Očekivao sam da se sruši s brončanim vrškom zarivenim u mozak.Nismo znali da mozak slona nije smješten gdje bi se moglo očekivati, već nešto više unazad ugolemoj lubanji, i daje zaštićen masom spužvaste kosti koju nijedna strijela ne može probiti.Slon nije usporio i nije skrenuo. Podignuo je surlu, zgrabio strijelu kako bi mogao učinitičovjek rukom, iščupao je iz mesa, bacio u stranu i nastavio napredovati ispruživši krvaviprodužetak. Spasio nas je Hui, koji je bio na drugim kolima u našoj koloni. Mi smo bilinezaštićeni pred bijesom starog mužjaka. Hui je stigao šibajući konje i derući se kao demon.Njegov strijelac odapeo je strijelu u obraz slona, pedalj ispod oka, i pogodak mu je skrenuopažnju. Slon se okrenuo kako bi krenuo za Huijem, ali on je potjerao konje u galop i bezpoteškoća se udaljio. Kola koja su ga slijedila nisu bila te sreće. Vozač nije bio vješt kao Hui inije skrenuo dovoljno učinkovito. Veliki mužjak podignuo je surlu i spustio je kao sjekirukrvnika. Udario je leda jednog konja iza hrpta i slomio mu kičmu takvom lakoćom da samčuo kralješke kako pucaju poput krčaga. Konj se stropoštao povukavši za sobom svogparnjaka. Kola su se prevrnula i ljudi su izletjeli iz njih. Slon je stavio prednju nogu na tijelokočijaša te mu otkinuo surlom glavu i bacio je u zrak. Glava je poletjela zrakom špricajućicrvenu krv iz otkinutog vrata. Zatim naidoše druga kola i skrenuše pažnju diva s njegovežrtve. Zaustavih svoje konje na rubu šumarka i okrenusmo se preneraženo gledajući pokoljnašeg eskadrona. Smrskana kola bila su posvuda razbacana jer slijeva ni Kratas nije prošaobolje od nas. Dva velika mužjaka bila su pogođena brojnim strijelama i krv je lila potocimapo sivoj i prašnjavoj koži. Ali nisu malaksali od rana: strijele su samo povećale njihov bijes.Nasrnuli su medu drveće, smrskali prevrnuta kola, izgazili tijela konja, bacili u zrak ljude kojisu kričali i zgnječili ih kad su pali na tlo. Kratas nam se približio i viknuo: "Tako mi svraba uSethovim preponama, loše smo prošli. Izgubili smo osam kola u prvom naletu." "Zanimljivijeno što si očekivao, kapetane Kratase", viknuo mu je kraljević Memnon. Bilo bi bolje da jesvoju ironiju zadržao za se: do tog smo trenutka zbog meteža zaboravili na njega. Tanus i janaglo se okrenusmo. "Što se tebe tiče, dečko moj, za danas si se dovoljno zabavljao", rekohmu odlučno. "Vrati se odmah do flote", potvrdi Tanus. U tom trenutku prodoše prazna kola.Nisam znao kamo su završila dva čovjeka s njih, vjerojatno su pali na tlo ili su ih zgrabilirazbješnjeni slonovi. "Držite te konje!", zapovijedi Tanus. Kad su nam dovezli prazna kola,obratio se kraljeviću. "Odlazi. Vrati se kolima na obalu i pričekaj naš povratak." "PlemenitiTanuse!" Kraljević Memnon ispravio se u svoj svojoj visini. Stizao je ocu tek do rebara."Prosvjedujem!" "Nemoj glumatati sa mnom, mladiću. Ako hoćeš, odi pa prosvjeduj svojojmajci." Tanus je jednom rukom podignuo kraljevića i stavio ga na druga kola. "PlemenitiTanuse, imam pravo..." Memnon je učinio posljednji, očajnički pokušaj da ga ne udaljimo izlova. "A ja imam pravo isprašiti ti tur ako te još budem vidio ovdje kad se opet okrenem",reče Tanus i okrene mu leda. Nismo više mislili na dječaka. "Prikupljanje bjelokosti nije lakokao skupljanje gljiva", komentirao sam. "Morat ćemo smisliti bolji način." "Nije moguće ubiti

ove divove gađajući ih u glavu", zareza Tanus. "Pokušajmo opet, ali pokušajmo ciljati medurebra. Ako već nemaju mozak, valjda imaju srce i pluća." Uzeo sam uzde i natjerao konje dapodignu glavu, ali osjećao sam da su Strpljiva i Oštra poput mene uznemirene perspektivomda opet podu u akciju. Nitko od nas nije bio ushićen prvim pristupom lovu na slonove. "Ići ćuprema njemu", rekoh Tanusu. "Zatim ću skrenuti tako da možeš ciljati u rebra." Potjerao samkonje u kas i zatim ubrzao kad smo ušli u šumarak akacija. Pred nama je veliki mužjak divljaopo olupinama prevrnutih kola i tijelima ljudi i konja rasutim po tlu. Vidio nas je kako stižemoi još jednom jezovito riknuo. Konji su naćulili uši i opet zastali. Povukoh uzde i potjerah ihdalje. Slon nasrne na nas kao odron kamenja koji pada niz strmu padinu. Prizor je bio užasan,prožet neobuzdanim bijesom i patnjom, ali nastavio sam čvrsto držati konje ne tjerajući ih upuni galop. U posljednjem trenutku udarih ih bičem i viknuh kako bi počeli galopirati, aistodobno skrenuh ulijevo otkrivši bok slona. Na udaljenosti manjoj od dvadeset korakaTanus odapne tri strijele u brzom nizu: sve tri pogodiše slona iza ramena, zabivši se međurebra i zarivši se svom svojom dužinom. Slon opet rikne, ovaj put od bola. Pokuša nasdohvatiti, ali produžili smo galopom izvan njegova domašaja. Okrenuo sam se i vidio ga uoblaku prašine. Ali kad je opet riknuo, krv je briznula iz vrha surle kao para iz kotla. "Pluća!",viknuh. "Izvrsno, Tanuse. Pogodio si ga u pluća." Okrenuo sam kola. Konji su još uvijek bilipuni snage i spremni poslušati me. "Dođite, ljepotice!", viknuh. "Još jednom! Idemo!" Premdaje bio smrtno ranjen, stari mužjak nije bio gotov. Morao sam tek naučiti koliko su privrženeživotu te veličanstvene životinje. Kako bilo, nasrne na nas hrabrošću koja me ispunipoštovanjem. Premda u zanosu lova i strahu za svoj spas, stidio sam se zbog muka koje smomu nanosili. Možda sam se zato toliko približio konjima. U znak poštovanja. Htio samodmjeriti svoju hrabrost s njegovom. Kad je zamalo već bilo kasno, skrenuo sam konje kakobih mu prošao samo malo izvan domašaja strahovite surle. I u tom trenutku kotač kola pukne.Uslijedi trenutak vrtoglavice dok sam letio zrakom kao akrobat, ali budući da nije bio prvi putda sam izbačen iz kola, naučio sam padati kao mačka. Otkotrljao sam se dva koluta: zemlja jebila mekana i trava debela kao ležaj. Ustao sam neozlijeđen i još uvijek bistra uma: bio mi jedovoljan ovlašni pogled da shvatim kako Tanus nije prošao tako dobro. Ležao je nepomičnona tlu. Konji su ostali na nogama, ali bili su sputani težinom prevrnutih kola. Slon nasrne nanjih. Oštra je bila bliže i sivi joj div slomi leda udarcem surle. Oštra se sruši na koljena uznjištanje. Strpljiva je još bila upregnuta s njom. Slon kljovom probode grudi Oštre i trgneglavu podižući u zrak jadnu životinju koja se očajnički ritala i bacakala. Trebao sam pobjeći utom trenutku, dok je slon bio zauzet Oštrom. Ali Strpljiva je još bila neozlijeđena i nisam jemogao napustiti. Slon se dopola okrenuo i uho široko kao jedro skrivalo me njegovompogledu. Nije me vidio dok sam trkom prišao. Uzeh Tanusov mač s rešetke prevrnutih kola ipožurih do boka Strpljive. Iako je stari mužjak vukao konjsku opremu koja ju je spajala sOštrom, a krv druge kobile joj je lila po vratu i ramenima, ona još nije bila ozlijeđena.Naravno, bila je mahnita od strave pa je stoga hrzala i tako se ritala da mi zamalo nije razbilaglavu kad sam dotrčao iza nje. Jedva sam izbjegao udarac kopitom, koje mi okrznu obraz.Tada presjekoh remen koji ju je vezivao za rudo kola. Mač je bio tako oštar da se njime moglaobrijati kosa pa je koža odmah popustila. Tri odlučna udarca i Strpljiva je bila slobodna.Ispružih ruku prema grivi da je uzjašem, ali bila je tako prestravljena da je pobjegla prije nošto sam je uspio uhvatiti. Udarila me ramenom i srušila me. Padoh na tlo pored razbijenihkola. Kad sam ustao, ugledah Strpljivu kako bježi kroz akacije lakim korakom koji mi jepotvrdio da nije ozlijeđena. Pogledom potražih Tanusa. Ležao je deset koraka od kola s licemna tlu. Mislio sam da je mrtav, ali u tom je trenutku podignuo glavu i pogledao me ošamućenoprevrćući očima. Znao sam da bi iznenadni pokret mogao privući na njega pažnju slona iponadao sam se da će ostati nepomičan. Nisam se usudio prozboriti, jer se razbješnjeni div jošuvijek uzdizao nada mnom. Podigoh pogled. Jadna Oštra bila je nataknuta na kljovu i kožnakonjska oprema omotala se oko surle. Stari mužjak počeo se udaljavati vukući za sobom

razbijena kola. Pokušavao se osloboditi lešine Oštre. Vrh kljove rasporio je kobilin trbuh ismrad sadržaja želuca miješao se s vonjem krvi i slona. No najjači je bio vonj moga znojenjaod straha. Vidio sam da je slonova glava okrenuta na drugu stranu: ustadoh i pognut otrčihprema Tanusu. "Hajde! Na noge!", prosiktah. Pokušah ga podignuti, ali bio je jako težak inapola bez svijesti. Očajnički se okrenuh da pogledam orijaškog mužjaka. Udaljavao se odnas, i dalje vukući za sobom kola i mrtvu kobilu. Prebacih Tanusovu ruku oko vrata i gurnuhrame pod njegovu ruku. Upotrijebio sam sve svoje snage i uspio ga osoviti na noge teturajućipod težinom. "Daj!", promrmljah. "Mužjak nas svaki čas može uočiti." Pokušah odvućiTanusa, ali nakon prvog koraka zastenja i baci se na mene. "Noga", zajauka. "Ne mogu semaknuti. Iščašio sam koljeno." Tek u tom trenutku sam doista shvatio težinu situacije. Opetme obuze kukavičluk i snage me napustiše. "Odlazi, budalo!", grakne mi Tanus na uho."Ostavi me ovdje! Bježi!" Slon podiže glavu i protrese se kao pas koji želi otresti vodu nakonpovratka na obalu. Goleme uši moćno udariše o ramena, a izmučeno tijelo Oštre klizne skljove i odleti ustranu kao da nije teže od mrtvog zeca. Snaga slona bila je nevjerojatna. Akose s takvom lakoćom mogao osloboditi težine konja i kola, što bi tek bio napravio od mogtijela? "Bježi, za ljubav Horusa, bježi, budalo!", zapovijedi mi Tanus i pokuša me odgurnuti.Ali čudna tvrdoglavost sprječavala me da ga ostavim. I dalje sam mu stiskao rame. Kolikosam god bio prestravljen, nisam ga mogao ostaviti. Slon je čuo Tanusov glas. Naglo seokrenuo, ušiju raširenih kao glavna jedra ratnog broda. Zurio je u nas. Bili smo udaljeni manjeod pedeset koraka. Tada nisam znao ono što bih bio naučio kasnije, to jest da je slonov vidjako slab. Gotovo u potpunosti pouzdaje se u sluh i njuh. Samo ga pokret privlači: da smoostali nepomični, ne bi nas uočio. "Vidio nas je", rekoh bez daha. Povukao sam Tanusa zasobom natjeravši ga da skakuće na neozlijeđenoj nozi. Stari mužjak uočio je kretanje i riknuo.Nikad neću zaboraviti taj zvuk, koji me zaglušio i ošamutio. Zateturah i umalo ne padohpovlačeći Tanusa za sobom. Tada slon nasrnu. Potrčao je dugim koracima raširenih ušiju.Strijele su mu virile iz nabrana čela, krv mu je tekla niz gubicu kao kiša suza. Svaki put kad biriknuo, krv iz pluća štrcala je iz surle u oblaku. Visok poput litice, crn kao smrt, išao je premanama jurišnim korakom. Vidio sam svaki nabor kože oko očiju. Trepavice su bile guste kao ulijepe žene, ali njegov pogled je bio tako surov da se moje srce skamenilo i nisam se višemogao ni pomaknuti. Vrijeme kao da je stalo. Bio sam svladan osjećajem nestvarnosti, kao dasam u snu. Nepomično sam stajao i vidio sam smrt kako veličanstveno napreduje premanama, ali nisam mogao učiniti ništa da joj umaknem. "Taita!" Dječji glas odjeknu mi u umu.Pomislih daje riječ o prividu izazvanom stravom. "Evo me, Taita!" U nevjerici, okrenuh glavuskrećući pogled s vizije smrti. Jedna su kola galopom stizala kroz šumu. Konji su bili upunom trku i micali su glave kao čekići na nakovnjima kovača. Držali su uši unazad i nozdrvesu im bile širom otvorene. Nisam vidio kočijaša. "Spremi se, Taita!" Tek u tom trenutkurazabrah glavu koja je virila iza grudobrana. Uzde su stiskale dvije male pesti s člancimablijedim od napora. "Hej!", viknuh. "Vrati se nazad! Vrati se nazad!" Vjetar mu je vijao kosuoko glave, tamnocrveni odsjaji u gustim tamnim kovrčama zabljesnuli su na suncu. Nastavioje ne usporavajući. "Istući ću tog malog lupeža što me nije poslušao", zareza Tanus dok jeodržavao ravnotežu na jednoj nozi. Obojica smo zaboravili opasnost u kojoj smo bili. "Ua!",viknu Memnon i uspori konje upravljajući kolima dok su tako oštro skretala da se unutarnjikotač skroz prestao okretati i počeo bočno otklizavati po metalnom obruču. Zaustavila su sepred nama dvojicom zaštitivši nas na tren od nasrtaja slona. U trenutku kad je završilookretanje, kola su stajala nepokretna. Bio je to savršen manevar. Gurnuh ramenom podTanusovu ruku i bacih ga na podij. Trenutak zatim bacih se naglavačke na njega. Memnonodmah potjera konje. Potrčaše tako hitro da umalo nisam sletio na tlo. Zgrabih bočnu stranukola kako ne bih ispao. "Idi Memnone!", viknuh. "Idi, hitro!" "Idemo!", viknu Memnon. "Ija-aaa!" Kola munjevito krenuše povučena snagom konja prestravljenih rikom slona. Sva trojicaokrenusmo se. Glava velikog mužjaka uzdizala se nad nama i izgledalo je kao da ispunjava

vidokrug. Surla je bila ispružena i tako blizu nama da nas je pri svakom rikanju oblak krviprskao u lice i činio nas nalik žrtvama neke užasne boleštine. Nismo se uspijevali udaljiti odnjega, a on nas pak nije uspijevao dostići. Nastavili smo vožnju čistinom, s velikomokrvavljenom glavom koja nam je prijetila dok smo stajali šćućureni na poskakujućimkolima. Bila je dovoljna i najmanja pogreška našeg vozača da završimo u nekoj rupi ilislomimo kotač o deblo nekog iščupanog stabla i da slon nasrne na nas. Ali, kraljević je držaouzde poput veterana i odabirao je smjer izvježbanim pokretima ruku i sigurnim okom. Skretaoje vozeći na samo jednom kotaču i jedva izbjegavao prevrtanje dok je bježao pred bijesnimnasrtajem. Nije oklijevao ni časka. I iznenada sve završi. Tijekom trka jedna od strijelazarivenih u grudi orijaša prodrla je još dublje i probila mu je srce. Slon otvori usta i iz njihpoteče brizak crvene krvi. Umre istog trena. Noge popustiše. Stropošta se uz prasak kojiprotrese tlo i izvrne se na bok s dugom krivom kljovom pruženom u zrak u posljednjemkraljevskom izazovu. Memnon zaustavi konje. Tanus i ja sidosmo teturajući i stadosmogledajući golemo tijelo. Tanus se pridržavao za bok kola kako ne bi opteretio ozlijeđenu nogui polagano se okrenuo i pogledao dječaka koji nije znao da mu je sin. "Horusa mi, upoznaosam mnoge hrabre ljude, ali nikoga poput tebe, sinko", reče jednostavno. Prvi je put podignuoMemnona u zagrljaj i privio ga na grudi. Drugo nisam vidio jer su mi suze zamaglile pogled.Znao sam da sam sentimentalna budala, ali nisam ih uspio zadržati. Previše sam vremenačekao da bih vidio kako otac grli sina. Uspio sam se opet pribrati kad sam začuo klicanje.Nitko od nas nije uočio da se lov odvija u vidokrugu flote. Horusov Dah bio je blizu obale imogao sam razaznati kraljičin lik na visokoj krmi. I s te udaljenosti njezino lice bilo je blijedoi namršteno. Zlato Vrline priznanje je ratnicima, najviše koje postoji. Samo ga junaci nose ovratu. Okupili smo se na palubi broda, kraljičini pouzdanici i zapovjednici svih divizijanjezine vojske. Kljove slonova bile su poslagane oko jarbola kao ratni plijen i časnici su bili usvečanoj odori. Trubači su zasvirali u svoja glazbala kad je kraljević kleknuo pred kraljicom."Moji voljeni podanici!", reče Lostris zvonkim glasom. "Plemeniti velikodostojnici mogasavjeta, zapovjednici i časnici moje vojske, preporučam vašem divljenju kraljevića Memnona,koji sije u mojim i očima sviju vas priskrbio naklonost." I nasmiješi se jedanaestgodišnjemdječaku prema kojemu se odnosila kao prema pobjedničkom vojskovođi. "Zbog njegovahrabra držanja na bojnom polju zapovijedam da bude primljen u pukovniju Plavog Krokodilas činom podčasnika druge klase i odlikujem ga Zlatom Vrline kako bi ga ponosno i časnonosio." Lanac su kraljevski zlatari namjenski izradili kako bi pristajao vratu dječaka, a ja samizradio malog zlatnog slona. Bio je savršen u svakoj potankosti, minijaturno remek-djelo sgranitima kao očima i kljovama od prave bjelokosti. Izgledao je prekrasno i isticao se nakraljevićevim grudima. Suze su mi opet ispunile oči dok su ljudi klicali i obuzdao sam ih snaporom. Nisam bio jedini koji se s užitkom prepustio osjećajima kao govedo gacanju u blatu.I Kratas, Remrem i Astes, unatoč svoga uobičajena gruba i bezočna ponašanja, smijali su sekao idioti, a kunem se da su se i mnogim njihovim ljudima ovlažile oči. Kao i njegoviroditelji, dječak si je također priskrbio naklonost i odanost sviju. Na koncu su se svi časniciPlavih predstavili kraljeviću kako bi ga pozdravili i svečano ga zagrlili kao svog suborca. Tevečeri, dok smo se vozili duž obale rijeke, Memnon zaustavi konje i okrene se prema meni."Sad sam član pukovnije. Vojnik sam, stoga mi moraš izraditi luk, Taita." "Izradit ću tinajljepši luk koji je ikoji strijelac ikad upotrijebio", obećah. Pogleda me ozbiljna izraza lica pauzdahne. "Hvala, Taita. Mislim da je ovo najsretniji dan u mome životu." Rekao je to kao daje sijedi starac, a ne dječak od jedanaest godina. Sutradan, kad je flota pristala za noćenje,pođoh ga potražiti i nađoh ga poptpuno samog na mjestu skrivenom pogledima slučajnihpromatrača. Nije me vidio i neko sam ga vrijeme promatrao. Bio je gol. Unatoč mojimupozorenjima glede struja i krokodila, bilo je očito da je plivao u rijeci jer mu je kosa bilamokra. Njegovo me ponašanje začudilo. Uzeo je s obale dva velika obla kamena. Držao jejedan u svakoj ruci i dizao ih i spuštao u nekom čudnom obredu. "Taita, uhodiš me!", reče

iznenada ne okrenuvši glavu. "Trebaš nešto?" "Želim znati što radiš s tim kamenjem. Klanjašse nekom kušitskom bogu?" "Pokušavam ojačati ruke da bih mogao napeti novi luk: hoću dabude normalne težine. Nećeš mi pokušati uvaliti još jednu igračku, zar ne?" Čekala nas je jošjedna katarakta, peta, koja je bila i posljednja koju smo susreli na svome putu. Ali nije bilatakva prepreka kao prethodne. Sada kad se okolno područje promijenilo, nismo više biliprisiljeni slijediti tok rijeke. Dok smo čekali novu bujicu Nila, posijali smo, kao obično,premda smo mogli poslati naša kola da istražuju savanu. Moja gospodarica slala jeekspedicije na jug u lov na krda slonova kako bismo se opskrbili bjelokosti. Krdaveličanstvenih sivih životinja koje su nas dočekale s povjerenjem kad smo ušli u zemlju Kushsada su nestala. Lovili smo ih bez milosti gdje god smo ih našli, ali ta pametna stvorenja brzosu naučila lekciju. Kad smo stigli do pete katarakte, naišli smo na krda koja su pasla ušipražju na obje obale. Bilo ih je na tisuće i Tanus je zapovijedio kolima da odmah stupe uakciju. Usavršili smo taktiku lova i naučili smo kako izbjeći gubitke koje su nam nanijela prvadva mužjaka. Kod pete katarakte, tog prvog dana, ubili smo sto sedam slonova i izgubili samotroja kola. Sutradan se s paluba brodova nije vidio ni jedan jedini slon. Iako su kola slijedilakrda duž staza koje su utabali bježeći, prošlo je pet dana prije no što su ih dostigla. Našeekspedicije često su se vraćale u tabor pod petom kataraktom nakon što su izbivale čitavetjedne, ne vidjevši ni jednog slona i ne donijevši ni jednu kljovu. Ono što nam se isprva činilobeskonačnom zalihom bjelokosti pokazalo se prividom. Kako je primijetio kraljević prvogadana, lov na slonove nije bio jednostavan kako nam je izgledao. Kola koja su išla na jug ipaknisu obavljala uzaludna putovanja. Pronašla su nešto što je za nas bilo još dragocjenije odbjelokosti: ljude. Nisam napuštao logor više mjeseci jer sam bio odveć zauzet pokusima skotačima. U tom razdoblju napokon sam pronašao rješenje problema koji me mučio od samogpočetka i koji je izazivao pošalice Tanusa i drugih vojnika kad bi se ponekad neki od mojihprojekata pokazao neuspješnim. Zapravo se nije radilo o rješenju, već o kombinaciji faktora,počevši od materijala od kojeg su bili izrađeni palci kotača. Imao sam na raspolaganju gotovoneograničen broj različitih vrsta drva i rogove antilopa i nosoroga koje smo lovili u blizinitabora i koji se, za razliku od slonova, nisu udaljavali nakon naših napada. Otkrio sam da,držim li ga u vodi, crveno drvo akacije postaje tako tvrdo da odbija udarce najoštrije brončanesjekire. Tom sam drvu dodao slojeve roga i sve omotao brončanom žicom, slično kao što sambio izradio Lanatu. Na koncu sam dobio kotač koji se mogao okretati najvećom brzinom nasvakoj vrsti tla a da ne pukne. Kad smo Hui i ja dovršili prvih deset kola s novim kotačima,izazvao sam Kratasa i Remrema koji su bili najlošiji vozači svekolike vojske da ih pokušajurazbiti. Okladili smo se u deset debena zlata. Kratas i Remrem bili su oduševljeni idejom iprihvatili su je s djetinjim žarom. Tjednima su njihovi promukli povici i topot kopitaodjekivali u šipražju duž obala Nila. Kad je istekao njihov rok, Hui mi se došao izjadati da suiscrpili dvadeset zaprega, ali ipak ga je tješila činjenica da smo dobili okladu. Naši novi kotačiprošli su najtežu kušnju. "Da si nam dao koji dan više", gunđao je Kratas dok mi je neradopredavao svoje zlato, "znam da bih ih uspio rastatati'." I izveo je pantomimu koju je držaozabavnom i koja je trebala predstavljati kotač koji puca i vozača koji leti zrakom. "Ti si velikašaljivčina, dragi moj Kratase, ali ja imam tvoje zlato." Zazveckam mu njime pod nosom. "Ipreostala ti je samo jedna već istrošena šala." Tada se ekspedicija pod zapovjedništvomplemenitog Aqera, koja je bila poslana na jug u potragu za slonovima, vratila s viješću da supronađene ljudske naseobine. Mislili smo da ćemo sresti neko pleme odmah po prelasku prvekatarakte. Stoljećima nas je zemlja Kush opskrbljavala robovima, koje su hvatali njihovizemljaci, vjerojatno tijekom plemenskih ratova, i potom prebacivali do predstraža našegcarstva zajedno s drugom robom: bjelokosti, nojevim perjem, nosorogovim rogovima izlatnim prahom. Vragolaste crne sluškinje kraljice Lostris bile su rođene u toj zemlji i bile suprodane na tržnici u Elefantini. Još ni danas ne znam si objasniti zašto nismo naišli na ljudskabića prije tog dana. Možda su se dali u bijeg zbog ratova i pljačkaških pohoda, baš kao što

smo mi rastjerali krda slonova. Možda su bili desetkovani neimaštinom ili boleštinama. Nijebilo moguće dokučiti to. Dotad smo sreli tek rijetka svjedočanstva ljudske prisutnosti. Alikonačno smo ih našli i naša zajednica uskomešala se od uzbuđenja. Trebali su nam roboviviše od bjelokosti ili zlata. Naša civilizacija i naš način života bili su utemeljeni na ropstvu,sustavu koji su bogovi tolerirali i koji je bio potvrđen drevnom tradicijom. Sa sobom smo izEgipta mogli povesti vrlo malo robova i sad je bilo neophodno, radi preživljavanja i rastanacije, uloviti nove kako bismo nadomjestili one koje smo bili prisiljeni ostaviti. Tanus jezapovijedio da se pripremi ekspedicija koju je kanio sam voditi jer nismo sa sigurnošću znalis čime ćemo se uzvodno suočiti. Izuzmu li se ratni zarobljenici, robove su Egipćanima uvijekprodavali strani trgovci i, koliko sam znao, bio je to prvi put nakon mnogo stoljeća da smobili prisiljeni sami ih loviti. Bila je to nova razonoda koliko i lov na slonove, ali ovaj put sebarem nismo zavaravali da će lovina biti krotka i glupa. Tanus se i dalje odbijao voziti snekim drugim vozačem osim mene i ni uzaludni Kratasovi i Remremovi pokušaji da razbijunova kola nisu bili dovoljni da ga uvjere u njihove nove vrline. Krenuli smo na čelu kolone, adrugim kolima upravljao je najmlađi podčasnik Plavih, kraljević Memnon. Odabrao sam dvanajbolja čovjeka za njegovu pratnju. Bio je tako lagan da su njegova kola mogla ponijetijednog čovjeka više i nije još bio dovoljno snažan da bi mogao podignuti kola kad je bilonužno sići s njih i prenijeti ih preko prepreka koje je bilo nemoguće drukčije svladati. Trebaomu je čovjek više za ispomoć. Prva sela na koja smo naišli bila su na obali rijeke, tri dana putauzvodno od katarakte. Radilo se o skupinama bijednih skloništa od šiblja, odvećrudimentarnih da bi zaslužila naziv kolibe. Tanus je poslao nekoliko izviđača u izvidnicu, azatim smo u zoru brzim manevrom opkolili naselje. Oni koji su izišli iz priprostih skloništabili su toliko zbunjeni i zapanjeni da nisu pružili otpor ili pokušali bijeg. Stajali su na okupušaputajući i gledajući krug kola i štitova koji je stajao oko njih. "Vrlo dobro." Tanus jeiskazao svoje zadovoljstvo kad smo ih promotrili. Muškarci su bili vitki i snažni, viši odvećine naših. Čak je i Tanus izgledao nisko u usporedbi s tim ljudima dok smo hodali medunjima kako bismo ih podijelili u skupine kao što stočar odvaja stada. "Ima nekoliko doistaiznimnih primjeraka", primijetio je Tanus. "Vidi koja divota", reče pokazujući mladićaizvanredne tjelesne grade. "Mogao bi vrijediti deset zlatnih obruča na tržnici robija uElefantini." Žene su bile krepke i zdrave, ravnih leda i bijelih pravilnih zuba. One uporodiljskoj dobi imale su dijete u naručju i držale drugo za ruku. Ali bili su najprimitivnijiljudi koje sam ikad susreo. Muškarci i žene nisu nosili nikakvu odjeću i nisu pokrivali intimnedijelove tijela, premda su mlade djevojke opasale struk niskama perlica izrađenih od ljuskinojevih jaja. Odmah sam uočio da su žene obrezane na najsuroviji način. Kasnije sam doznaoda se za taj zahvat koristio kremeni nož ili bambusova treščica. Vagine su bile izrezane iunakažene te probijene komadićima kosti ili bjelokosti. Mlade žene još nisu bile podvrgnutesakaćenju. Odlučih da ubuduće taj običaj mora biti zabranjen, bio sam siguran da ću moćiračunati na kraljičino odobrenje. Koža im je bila tako tamna da je na svjetlosti prvog suncaizgledala ljubičasta, poput prezrelog crnog grožđa. Neki su bili namazani smjesom pepela ibijele gline na kojoj su prstima iscrtali priproste urese. Kosa je bila premazana mješavinomgoveđe krvi i gline i podignuta u visoke svjetlucave pletenice koje su povećavale već ionakodojmljiv stas. Jedna me činjenica odmah dojmila: medu njima nije bilo staraca. Kasnije samdoznao da su imali navadu toljagama slomiti starcima noge i ostaviti ih na obali rijeke kaoplijen krokodilima. Vjerovali su da su ti gmazovi reinkarnacije mrtvih predaka kojima sežrtve pridružuju time što postanu njihov plijen. Nisu posjedovali metalne predmete: oružje subile drvene toljage i zašiljeni štapovi. Nisu poznavali lončarsku vještinu i kao posude koristilisu prazne bundeve. Nisu sijali, živjeli su od ribe koju su lovili vršama i od goveda dugihrogova koje su smatrali svojim najdragocjenijim dobrom. Mučili su ih vadeći im krv iz venena vratu, a krv su miješali s tek pomuzenim mlijekom i tu su smjesu slasno pili. Dok sam ihtijekom idućih mjeseci proučavao, zaključio sam da ne znaju čitati ni pisati. Njihovo jedino

glazbalo bio je bubanj izrađen od debla, a njihove pjesme bile su mukanje i njakanje divljihživotinja. Plesovi su bili neskrivene parodije spolnog čina u kojima su se goli muškarci i ženemeđusobno približavali topćući nogama i njišući bokovima dok se ne bi susreli. Kad bi se todogodilo, oponašanje bi se pretvorilo u stvarnost i počeli bi slobodniji odnošaji. Kad jekraljević Memnon upitao kakvo pravo imamo da posjedujemo ta bića kao da su stoka,odgovorih mu: "Divljaci su, a mi smo uljuđeni narod. Kao što otac ima obvezu prema djetetu,mi imamo dužnost da ih izvedemo iz životinjskog stanja i upoznamo ih s pravim bogovima. Uzamjenu nam moraju uzvratiti svojim radom." Memnon je bio veoma pametan i nakon mogobjašnjenja nije više stavljao u sumnju njegovu logiku i moralnost. Moja gospodaricaprihvatila je jednu moju molbu i dopustila dvjema svojim crnim sluškinjama da pođu sekspedicijom. Moji osobni odnosi s tim smuckama nisu nikad bili idilični, no taj put bile sunam od velike koristi. Obje su se sjećale vremena prije svog zarobljavanja i očuvale surudimentarno znanje jezika plemena iz Kusha. To nam je bilo dovoljno da započnemopripitomljavanje zarobljenika. Glazbenik sam i uho mi je priviknuto na zvuk ljudskog glasa, apovrh toga imam prirodnu sklonost jezicima. U nekoliko tjedana naučio sam govoriti jezikŠiluka, kako su se ti ljudi nazivali. Jezik im je bio primitivan kao njihovi običaji i načinživota. Rječnik nije prelazio petsto riječi i ja sam ih pribilježio na svoje papiruse i podučionjima nadzornike i vojne instruktore kojima je Tanus povjeravao netom uhvaćene robove.Naime, upravo medu njima Tanus je našao pješačke postrojbe za popunu eskadrona kola. Prvipohod nije nam dao jasnu sliku o ratobornoj ćudi Šiluka. Prošao je odveć lako i nismo bilispremni za ono što se dogodilo kad smo napali drugu skupinu naselja. Ovaj put Šiluci su biliobaviješteni i pripremili su se za doček. Udaljili su stada i sakrili žene i djecu. Goli inaoružani samo toljagama napredovali su u mnoštvu protiv naših kola, lukova i mačeva,nevjerojatno hrabro i smiono. "Tako mi smrdljive smole Sethovih ušiju!", opsova zadovoljnoKratas nakon što smo odbili jedan juriš. "Svaki od ovih crnih vragova vojnik je." "Uvježbani inaoružani broncom, Šiluci će biti u stanju da se suprotstave svim pješacima svijeta", potvrdiTanus. "Ostavite lukove na rešetkama. Želim ih žive ako je moguće." Na koncu ih je progonios kolima dok ih nije iscrpio i tek kad su iscrpljeni pali na koljena, nadzornici robova uspjeli suih svezati. Tanus je odabrao najbolje za svoje pješačke postrojbe i naučio njihov jezik jednakobrzo kao ja. Vrlo brzo Šiluci su ga počeli držati bogom umjesto svojih krokodila i Tanus ih jenaposljetku zavolio gotovo kao što sam ja bio privržen svojim konjima. Nakon nekogvremena nije više bilo nužno loviti Šiluke kao da su životinje. Spontano su izlazili iz skrovištau trsticima ili grmovitim jarugama i dolazili pred Tanusa moleći ga da ih unovači u svojepostrojbe. Tanus ih je naoružao dugim kopljima s brončanim vrhom i štitovima od slonovekože i obukao ih u suknjice s repovima divljih mačaka i perjanice od nojeva perja. Vodnici suih obučavali u uobičajenim ratnim taktikama, a mi smo ubrzo počeli nadopunjavati te taktikepodučavajući ih upravljanju kolima. Nisu svi Šiluci bili izabrani za vojsku. Drugi su sepokazali neumornim veslačima ili vještim govedarima i konjušarima jer su bili naviknutibrinuti se o svojim žvotinjama. Doznali smo da su njihovi neprijatelji plemena koja su živjelajužnije, Dinke i Mandari. Oni su bili još primitivniji i nisu imali ratoboran nagon naših Šiluka.Nove Tanusove postrojbe bile su sretne što ih šalju na jug s egipatskim časnicima i potporomkola kako bi napale drevne neprijatelje. Uhvatili su tisuće Dinka i Mandara koji su namkoristili za teške fizičke poslove. Nitko se od njih nije nikad spontano predao kao što su toučinili mnogi Šiluci. Kad smo prebacili flotu preko pete i posljednje katarakte, cijela zemljaKush otvorila se pred nama. Vodena od Šiluka, naša flota išla je uzvodno rijekom dok sudivizije kola izviđale po objema obalama i vraćale se donoseći još bjelokosti i novekontingente robova. Nakon nekog vremena stigli smo do jednog velikog vodotoka koji je sistoka utjecao u Nil. U tom razdoblju bio je sveden na potočić koji je tekao od lokvice dolokvice, ali Šiluci su nam zajamčili da u određenom dijelu godine ta rijeka, koju su oni zvaliAtbara, postaje uskiptjela bujica i doprinosi godišnjem bujanju Nila. Kraljica Lostris poslala

je ekspediciju tragača za zlatom i šilučkih vodiča kako bi slijedili tok Atbare dokud je to bilomoguće. Flota je u međuvremenu nastavila plovidbu prema jugu i lov na divljač i robove. Jasam bio zabrinut i pokušavao to spriječiti, ali često su kola kraljevića Memnona bila na čeluneke od tih kolona. Naravno, pratili su ga najbolji ljudi: barem sam mu to mogao osigurati.Ali, u afričkom gustišu opasnosti su uvijek bile u zasjedi, a on je na koncu konca bio tekdječak. Mislio sam da bi trebao provoditi više vremena sa mnom i mojim papirusima, učiti napalubi Horusovog Daha umjesto da luta s tipovima poput Kratasa i Remrema. Ta dva lupežanisu se brinula o sigurnosti kraljevića kao što se nisu brinula ni o svojoj. Poticali su gaizazovima, okladama i pretjeranim pohvalama za njegove najsmionije pothvate. Vrlo brzopostao je neustrašiv poput njih i kad bi se vratio s izleta, zabavljao se time da meprepričavanjem svojih pustolovina natjera na zgražanje. Kad bih prosvjedovao kod Tanusa, onbi se samo smijao. "Ako jednog dana bude morao nositi dvostruku krunu, dobro je da naučiprezirati opasnosti i zapovijedati ljudima." Moja gospodarica slagala se s njima gledeMemnonove obuke i ja sam se morao zadovoljiti time da iskoristim ono malo vremena štosam mogao provesti s kraljevićem. Ali barem sam imao svoje dvije kraljevne. Bile su divnautjeha. Tehuti i Bakatha postajale su iz dana u dan sve krasnije i ja sam bio njihov rob usvakom smislu. S obzirom na situaciju, bio sam im bliži no što je to mogao biti njihov praviotac. Prva riječ koju je Bakatha izgovorila bila je "Taita". Tehuti je odbijala spavati ako jojprije nisam ispričao bajku i patila je kad sam bio prisiljen napustiti flotu zbog neke misije.Mislim da je to bilo najsretnije razdoblje moga života. Osjećao sam da sam u središtu svojeobitelji i da imam sigurno mjesto u naklonosti svih. Sudbina naše nacije bila je sjajna gotovokao moja. Ubrzo se jedan od tragača za zlatom vratio iz ekpedicije duž rijeke Atbare. Kleknuoje pred kraljicu Lostris i odložio pred njene noge kožnu vrećicu. Otvorio ju je na njezinuzapovijed i izvadio brojne svjetlucave kamenčiće. Neki su bili mali kao zrnca pijeska, drugiveliki kao vrh moga palca, a svi su sjajili osobitim sjajem. Zlatari, koji su odmah pozvani,bacili su se na posao s talionicima i pećima izjavivši da se radi o zlatu iznimne čistoće. Tanusi ja pošli smo konjima uzvodno Atbarom sve do mjesta gdje je pronađeno zlato. Dao sam svojdoprinos u planiranju metoda uporabljenih za obradu riječnog šljunka u kojemu je biozarobljen plemeniti metal. Upotrijebili smo tisuće robova, Mandara i Dinka, kako bismoizvukli košare šljunka i prenijeli ih u bazene za ispiranje, koje su kamenoklesari izdubili ugranitnim padinama iznad rijeke. Izradio sam brojne crteže za svoju gospodaricu: dugi redovicrnih robova, mokre kože koja svjetluca na suncu, dok se penju padinom noseći na glavi teškekošare. Kad smo napustili rudare i vratili se da se pridružimo floti, ponijeli smo sa sobompetsto debena tek izlivenih zlatnih obruča. Ne naišavši na druge katarakte ili prepreke drugenaravi, produžili smo dok nismo stigli do mističnog ušća dviju velikih rijeka, koje su spajajućise postajale Nil koji smo mi poznavali i voljeli. "Evo mjesta koje je Taita razaznao u vizijiAmmon-Raovih labirinta. Ovdje Hapi miješa dvije vode. Ovo je mjesto sveto boginji", izjavikraljica Lostris. "Završili smo svoje putovanje. Ovdje će nas boginja učiniti jakima zapovratak u Egipat. I ja mu dajem ime Qebui, Mjesto Sjevernog Vjetra, jer nas je taj vjetardonio ovamo." "Ostaje nam samo da pronađemo mjesto za grobnicu mog muža, faraonaMamosa", reče kraljica. "Kad grobnica bude izgrađena i faraon pokopan u nju, moj zavjet bitće ispunjen i bit će vrijeme da se trijumfalno vratimo u naš Egipat. Tek tada moći ćemokrenuti na tiranina Hiksa i istjerati ga iz naše domovine." Bio sam jedan od rijetkih, vjerujem,koji nisu bili sretni i osokoljeni odlukom. Druge je izjedala čežnja i bili su umorni od dugihgodina puta. Mene je pak snašla jedna opaka bolest, obuzetost putovanjem. Htio sam vidjetišto je iza sljedećeg zavoja rijeke, onstran hrpta sljedećeg brežuljka. Htio sam nastaviti sve dokraja svijeta. Stoga sam bio sretan kad mi je moja gospodarica povjerila dužnost da nađemprikladno mjesto za kraljevsku grobnicu i zapovijedila kraljeviću Memnonu da me prati uekspediciji sa svojim eskadronom kola. Ne samo da sam mogao zadovoljiti svoju novu strastza putovanjem, već bih još jednom bio uživao u društvu kraljevića. S četrnaest godina,

Memnon je postavljen za zapovjednika ekspedicije. Nije to bilo ništa izuzetno. U našojpovijesti bilo je faraona koji su u toj dobi zapovijedali velikim vojskama u ratu. Kraljević jejako ozbiljno shvatio odgovornost tog prvog samostalnog zapovjedništva. Kola su bilapripremljena i Memnon je osobno pregledao svakog konja i svako vozilo. Imali smo u pričuvidvije zaprege za svaka kola, tako da smo ih redovito mogli mijenjati. Dugo smo u svakojpotankosti raspravili pravac koji ćemo slijediti u potrazi za idealnim mjestom za kraljevugrobnicu. Morala je biti smještena na nekom nepristupačnom terenu i u nenaseljenompodručju, teško dostupnom pljačkašima grobnica, pa je morala postojati stjenovita litica ukojoj bismo bili iskopali grobnicu sa svim pomoćnim hodnicima. Otkad smo ušli u zemljuKush, nismo naišli na područje koje je odgovaralo tim zahtjevima. Ponovno smo razmotrilisve što smo znali o ozemlju koje je bilo za nama i pokušali smo zamisliti što je pred nama.Qebui, mjesto spajanja dviju rijeka gdje smo se nalazili, bilo je najljepše koje smo vidjelitijekom cijelog dugog putovanja. Činilo se da su se tamo okupile sve ptice iz zraka. Odmalenih orlova ribara do veličanstvenih plavih čaplji, od jata pataka koje su mračile nebo dozviždovki i vivaka koji su trčali uz vodu i zaustavljali se samo kako bi ispustili svoj zov. Usrebrenastom gustišu akacija i u otvorenoj savani pasla su brojna krda antilopa. Činilo se da jeto prebivalište boginje bilo sveto u svakom vidu života. Nizvodno od ušća dviju rijeka voda jevrvila ribom, dok su bjeloglavi orlovi ribari polagano kružili po plavoj pozadini neba iispuštali svoj osoben zov. Obje rijeke blizanke iskazivale su svoj osobit značaj, kao što dvojedjece rođene od iste majke može biti različito u svakoj sitnici. Desni krak bio je spor i žut,protokom veći, ali potisnut. Lijevi krak bio je mutan, plavosiv bijesni vodotok koji je gurao ustranu blizanca i odbijao se pomiješati s njegovim vodama, pritiskao ga uz obalu i čuvaomutnost na dugoj dionici prije no što je nevoljko dopuštao da ga apsorbira susretljivija žutarijeka. "Koju moramo slijediti, Taita?", upita me Memnon i ja pozvah šilučke vodiče. "Žutarijeka dolazi iz goleme kužne močvare. Nijedan čovjek ne može ući u nju, puna je krokodila,vodenkonja i opasnih kukaca. To je mjesto puno groznica, gdje čovjek može zauvijek izgubitiorijentaciju", odgovoriše vodiči. "A druga rijeka?", upitasmo. "Sveta rijeka dolazi s neba:spušta se niz ponore koji se uzdižu do oblaka. Nijedan čovjek ne može se uspeti timstrahovitim klancima." "Slijedit ćemo lijevu rijeku", odluči kraljević. "U tom stjenovitompodručju naći ćemo mjesto za pokop mog oca." Pošli smo na istok dok nismo ugledali planinekako se uzdižu na obzoru. Bile su nalik plavim kulama, tako visoke i veličajne da sunadilazile sve ono što smo dotad vidjeli i držali mogućim. U usporedbi s tim velikim goramabrežuljci koje smo i upoznali u dolini Nila bili su poput hrpica pijeska na obali rijeke.Promatrali smo ih s divljenjem i poštovanjem dok smo im se približavali, a svakim su sedanom uzdizale sve više u nebo i činile manjim svijet pod sobom. "Nijedan čovjek ne može seuspeti tamo gore", uzviknu Memnon. "To mora biti obitavalište bogova." Vidjeli smo munjekako sijevaju nad planinama, bljeskajući u uskovitlanim nakupinama oblaka koji su skrivalivrhove. Slušali smo grmljavinu, koja je rikala poput lava u lovu, niz klance i strmoglave liticei osjećali smo kako nas prožima strahopoštovanje. Nismo otišli dalje od uzvisina u podnožjuveličanstvenog lanca jer su nam ponori i klanci prepriječili put i prisilili su kola da stanu.Medu tim brežuljcima našli smo jednu skrivenu dolinu s okomitim liticama. Dvadeset smodana kraljević i ja istraživali to divlje mjesto sve dok se nismo našli pred jednom crnomliticom i tada mi se Memnon obratio tihim glasom. "Ovdje će zemaljsko tijelo moga ocapočivati u vječnosti." Podignuo je pogled prema litici sa zanesenim i mističnim izrazom lica."Čini mi se da čujem njegov glas kako zbori u mome umu. Ovdje će biti sretan." Izvršio sambrižljivo izviđanje i označio liticu zabivši brončane klinove u pukotine na stijeni, zatim samodredio smjer i kut ulaznog hodnika za kamenoklesare koji su trebali doći kako bi počeli sradom. Kad sam završio, izišli smo iz labirinta dolina i klanaca i spustili se niz Nil do točkesusreta dviju rijeka gdje je bila flota. Bili smo utaboreni u velikoj ravnici na nekoliko danaputa od Qebuija kad su me jedne noći probudili čudno glasanje i veliki pokret mnoštva

životinja: zvukovi su pristizali iz okolnog mraka. Memnon zapovijedi trubačima da zasvirajuuzbunu i stadosmo unutar kruga kola. Dodali smo drvo na vatre i zurili smo u noć. Uodbljesku vatri vidjeli smo tamnu rijeku sličnu nabujalom Nilu koja je prolazila pored nas.Čudni zvukovi i dahtanje bili su zaglušni i životinje su bile tako zbijene da su udarale uvanjski rub kola prevrnuvši više njih. Odmor nije bio moguć uz tu tutnjavu pa smo ostali upripravnosti ostatak noći, a sve to vrijeme prolazak tih stvorenja nije jenjavao. Kad je zoraosvijetlila prizor, vidjeli smo izvanrednu sliku. U svim smjerovima, dokud je pogled dopirao,ravnica je bila pokrivena tepihom životinja u pokretu. Išle su sve u istom smjeru, s čudnomfatalističkom odlučnošću, pognutih glava obavijenih prašinom i ispuštajući one čudnezvukove. Svako malo jedan dio nepreglednog krda bez razloga bi se preplašio i životinje bi sepočele ritati. Vrtile su se oko svoje osi, otpuhivale i trčale bez cilja poput virova na površinirijeke. Zatim bi nastavile normalno kretanje i slijedile ostale koje su nestajale u daljini.Gledali smo ih smeteno. Sve su bile iste vrste i sve međusobno jednake. Sve su bile tamnecrvenkaste boje s oštrom bradom i sabljastim rogovima. Glave su im bile deformirane, sružnom njuškom, a hrbat se spuštao od visokih ramena prema krhkim stražnjim nogama. Kadsmo naposljetku upregli konje i nastavili put, prošli smo kao brodovlje kroz to živo moreživotinja. Razmaknule bi se da bi nas propustile i nastavile bi trčati oko nas tako blizu da smoih mogli dodirnuti ispruživši ruku. Nije ih bilo strah i gledale su nas mutnim očima u kojimanije bilo radoznalosti. Kad je bilo vrijeme podnevnog objeda, Memnon je uzeo luk i ubio petživotinja s isto toliko strijela. Odrali smo i raskomadali trupla dok su njihove družice i daljetrčale pored nas. Unatoč čudnom izgledu, meso ispečeno na žaru bilo je medu najboljima kojesam ikada kušao. "Još jedan dar bogova", izjavi Memnon. "Čim stignemo do glavnine vojske,poslat ćemo ekspediciju da slijedi krda. Moći ćemo osušiti dovoljno mesa za prehranu vojnikai robova dok ove životinje sljedeće godine opet ne prođu." Šilučki vodiči objasnili su nam dase nevjerojatna selidba ponavlja svake godine, kad se krda sele s jedne do druge, vrlo dalekeispaše. Šiluci su te životinje zvali "gnu", imenom koje je oponašalo njihovo čudno glasanje."Imat ćemo zalihe mesa koje se nikad neće potrošiti i obnavljat će se svake godine." Nitko odnas nije mogao predvidjeti zlokobne događaje koji bi bili proizišli iz prolaska nezgrapnihgnua. Na to me trebao upozoriti način kako su odmahivali glavom i otpuhivali te slina koja jecurila iz nozdrva nekih životinja. Čim smo stigli do ušća rijeka, izvijestili smo kraljicu Lostriso selidbi gnua i ona se složila s prijedlogom kraljevića Memnona. Dodijelila mu je kaopomoćnike Kratasa i Remrema i povjerila mu zapovjedništvo nad kolonom od dvjesto kola,uz ona transportna, i nekoliko tisuća Šiluka. Zapovijedlila mu je da ubije toliko gnua koliko bibilo moguće raskomadati i osušiti kako bismo se opskrbili zalihama mesa za vojsku. Nisampratio ekspediciju jer mi uloga pomoćnog mesara nije bila po volji. Kako bilo, vrlo brzougledali smo na obzoru dim vatri upaljenih za obradu mesa. Nije prošlo mnogo dana prije nošto su se kola korištena za prijevoz vratila nakrcana velikim komadima dimljena mesa. Nakontočno dvadeset dana od prvog susreta s krdom gnua ja sam sjedio u sjeni jednog stabla naobali Nila i igrao bao sa starim dragim prijateljem Atonom. Iz uslužnosti spram Atona otvoriosam jedan od dragocjenih krčaga vina dobivenog od tri vrste palmi iz zaliha ponesenih zEgipta. Igrali smo, razgovarali kako doliči dvama starim prijateljima i u slast pili izvrsnovino. Nismo mogli znati da nesreća samo što nas nije zadesila. Naprotiv, imao sam punorazloga da budem zadovoljan sobom. Prethodni dan bio sam dovršio projekte faraonovegrobnice koji su uključivali različite dosjetke koje su trebale odbiti i osujetiti pljačkašegrobnica. Kraljica Lostris odobrila je projekt i imenovala je nadglednikom jednog majstorakamenoresca. Rekla mije da mogu rekvirirati za državne potrebe sve neophodne robove imaterijal. Bila je odlučna da ne štedi kako bi održala obećanje dano mrtvome mužu: kanila gaje pokopati u najljepšu grobnicu koju je moj genij mogao stvoriti. Upravo sam bio dobio trećupartiju baoa zaredom i otvarao drugi krčag onog iznimnog vina, kad sam začuo topot kopita.Podignuo sam glavu i ugledao konjanika koji je stizao galopom iz smjera kolone kola. Bio je

još daleko kad sam ga prepoznao: bio je to Hui. Rijetko tko jahao je opkoračke i tako ludombrzinom. Dok se približavao, razabrao sam njegov izraz lica i uznemrio se toliko da sam nagloustao prolivši vino i izvrnuvši ploču baoa. "Taita!", viknu. "Konji! Dobrostiva Izido, smilujnam se! Konji!" Zaustavi konja. Skočih na hrbat iza njega i uhvatih ga rukama oko struka."Ne gubi vrijeme na riječi", viknuh mu u uho. "Idi, prijatelju, kreni!" Odoh odmah doStrpljive. Polovica krda ležala je na tlu, ali ona je bila moja prva ljubav. Ležala je na boku iteško disala. Bila je već stara i njuška joj je bila pomalo sijeda. Nisam je više upregnuo u kolaotkad je Oštru ubio slon. Iako više nije vukla kola, bila je najbolja kobila naših stada. Svanjezina ždrijebad naslijedila su od nje hrabrost i inteligenciju. Upravo je bila odbila od siseprekrasno ždrijebe koje je stajalo pored nje i zabrinuto je gledalo. Kleknuh pored nje. "Što je,draga moja?", upitah tihim glasom. Prepoznala je moj glas i otvorila oči. Kapci su joj bilislijepljeni sluzi. Bio sam zaprepašten kad sam vidio u kakvom je stanju. Vrat i grlo bili sustrahovito naduti, a iz gubice i nozdrva tekao je potočić smrdljivog žutog gnoja. Tresla ju jegroznica i osjećao sam kako vrućina isijava iz nje kao iz vatre. Pokuša ustati kad sam jojpomilovao vrat, ali bila je preslaba. Pade dok joj je dah grgoljio u grlu. Gusti gnoj cijedio seiz nozdrva i osjećao sam da je guši. Grlo se zatvaralo i morala se boriti za svaki dah. Gledalame gotovo ljudskim izrazom povjerenja i molbe, a ja sam osjećao kako me svladava nemoć.Nisam znao ništa o toj novoj bolesti. Skinuh s ramena bijeli laneni šal i uporabih ga da jojočistim nozdrve. Bio je to neprikladan pokušaj jer bi drugi potoci krenuli istom brzinomkojom sam uklanjao gnoj. "Taita!", dozva me Hui. "Sve naše životinje razboljele su se."Ostavio sam Strpljivu i pošao vidjeti ostatak stada. Polovica konja bila je na tlu, a oni koji suse još držali na nogama posrtali su i žuti gnoj počeo im je curiti iz gubice. "Što da radimo?"Hui i drugi kočijaši zabrinuto su me gledali i osjećao sam njihovo uzdanje kao breme.Očekivali su da odagnam strašnu nesreću, ali znao sam da ne mogu ništa učiniti. Nisampoznavao lijek i nije mi padala na um ni najnevjerojatnija mogućnost liječenja. Vratih seteturajući do Strpljive i opet joj očistih njušku. Vidio sam da brzo posustaje. Sad se već borilaza svaki dah. Tjeskoba me oslabila, znao sam da ću u svojoj nemoći ubrzo briznuti u plač ineću više nikome biti od koristi, ni ljudima ni konjima. Netko klekne pored mene. Podignuhpogled i vidjeh jednog od šilučkih konjušara, poduzetnog čovjeka koji se vezao za mene idržao me svojim učiteljem. "To je bolest gnua", reče mi na svom priprostom jeziku. "Mnogiće umrijeti." Zurio sam u njega. Njegove riječi počele su mi bistriti misli. Sjećao sam se slinekrda crvenkastih životinja koje su preplavile ravnicu. Smatrali smo ih darom blagonaklonihbogova. "Ta bolest ubija našu stoku kad stignu gnui. Grla koja prežive više ne obolijevaju.""Što možemo učiniti da ih spasimo, Habani?", upitah, ali Šiluk odmahnu glavom. "Ne možese ništa učiniti." Držao sam glavu Strpljive u krilu kad je uginula. Disanje joj zamre u grlu.Protrne, noge se ukoče i potom omlohave. Zajecah tužno. Bio sam na rubu očaja. Podignuhoči i kroz suze vidjeh da se i ždrijebe Strpljive srušilo na tlo i da iz njegove gubice izlazi žutignoj. U tom trenutku očajanje prepusti mjesto bijesu. "Ne!", viknuh. "Neću dopustiti da i tiugineš!" Potrčah do njega i viknuh Habaniju da donese kožna vjedra puna tople vode.Lanenom krpom smočio sam ždrijebetovo grlo kako bih smanjio otok, ali uzalud. Gnoj se idalje cijedio iz nozdrva i vrat je oticao kao mjehur pun zraka. "Umire." Habani odmahnuglavom. "Mnogi će umrijeti." "Neću to dopustiti", rekoh odlučno. I poslah Huija do broda dadonese škrinjicu s ljekarijama. Kad se vratio, bilo je već skoro prekasno. Ždrijebe je bilo naizmaku snaga. Gušilo se i pod svojim uznemirenim rukama osjećao sam kako njegova snaganestaje. Potražih nasumice prstenove dušnika na spoju grla i grudi. Rezom otvorih hrskavucijev, prislonih na nju vrh skalpela i probuših otporni omotač. Zrak odmah zazviždi krozotvor. Vidio sam grudi ždrijebeta kako se nadimaju dok su se pluća punila. Opet je počelodisati pravilnim ritmom, ali sam gotovo odmah primijetio da ranu na vratu zatvaraju krv ignoj. Odrezah hitro komad bambusa s oplate najbližih kola, izradim cijev i uguram je u ranu.Cijev je držala otvorenim rez i ždrijebe se prestalo ritati dok je zrak ulazio i izlazio bez

zapreka. "Hui!", pozvah glasno. "Dođi! Pokazat ću ti kako ih možemo spasiti." Prije noćinaučio sam stotinu kočijaša i konjušara kako će izvesti jednostavan, ali učinkovit kirurškizahvat. Radili smo cijelu noć na tinjavoj svjetlosti uljanica. Tada je bilo više od trinaest tisućakonja u kraljevskim stadima. Nismo ih mogli sve spasiti, ali pokušali smo. Nastavili smoraditi dok nam se krv sušila na rukama do lakta. Kad bi nas umor shrvao, bacili bismo se naslamu, odspavali sat i zatim se probudili i nastavili s radom. Neki konji bili su manjepogođeni bolešću koju sam nazvao "žuti davitelj". Činilo se da su urođeno otporni. Gnoj kojije curio iz njihovih nozdrva nije bio obilatiji od onog koji sam bio uočio kod gnua: mnogi suostali na nogama i ozdravili su za nekoliko La. Odan Mnogi su drugi pak uginuli prije no štosmo im uspjeli otvoriti dušnik, a čak i neki od onih koje smo operirali ubile su potomgangrena i komplikacije izazvane zahvatom. Naravno, mnogi naši konji bili su uekspedicijama i nismo im mogli pomoći. Kraljević Memnon izgubio je dvije trećine svojihživotinja pa je morao napustiti kola i vratiti se u Qebui pješice. Naposljetku se ispostavilo dasmo izgubili više od polovice naših konja, njih čak sedam tisuća, a oni koji su preživjeli bilisu tako slabi da su prošli mjeseci prije no što su vratili snagu neophodnu za vuču kola.Ždrijebe Strpljive izvuklo se i zauzelo u mome srcu majčino mjesto. Postalo je desni parnjakmoje zaprege: bilo je tako snažan i pouzdan da sam ga nazvao Stanac. "U kojoj je mjeri ovazaraza utjecala na naše nade u skori povratak u Egipat?", upita me moja gospodarica. "Kao dasmo se vratili unazad mnoge godine", odgovorih i pročitah tjeskobu u njezinim očima."Izgubili smo najveći dio starih uvježbanih konja poput Strpljive. Morat ćemo pričekati da senamnože i uvježbati mlade konje da preuzmu njihovo mjesto u vuči kola." Iščekivao sam uvelikom strahu selidbu gnua sljedeće godine: ali kad su stigli i opet preplavili ravnice,Habanijevo predviđanje pokazalo se točnim. Rijetko koji konj bio je pogođen simptomima"žutog davitelja", a i to u tako blagom obliku da su nakon nekoliko tjedana bili opet sposobniza rad. Ono što mi se činilo čudnim bilo je da su ždrijepci rođeni u razdoblju nakon prvezaraze koji nikad nisu bili izloženi bolesti bili imuni kao i majke koji su je preboljelje. Činilose daje imunitet prešao na njih majčinim mlijekom. Bio sam siguran da nas bolest neće višetako silovito pogoditi. Glavna dužnost povjerena mi od kraljice bila je izgradnja faraonovegrobnice u planinama. Bio sam prisiljen provoditi velik dio svoga vremena na tom divljemmjestu i prepuštao sam se neobičnim čarima planina. Bile su nepredvidljive poput lijepe žene:ponekad daleke i skrivene u gustim velovima šarolikih oblaka paranih munjama. U drugimprigodama bile su divne i zavodljive i činilo se da me dozivaju, izazivaju da otkrijem svenjihove tajne i njihove pogibeljne čarolije. Premda sam imao pod svojim zapovjedništvomosam tisuća robova za izvedbu radova i ispomoć najboljih zanatlija i umjetnika, gradnjagrobnice sporo je napredovala. Znao sam da će trebati mnoge godine da se dovrši kompleksnagrobnica koju je htjela moja gospodarica i da se ukrasi na način dostojan gospodara DvajuKraljevstava. Zapravo nije imalo smisla žuriti jer je bilo potrebno jednako toliko vremena dabi se obnovila stada konja i tako obučile postrojbe šilučkih pješaka da postanu sposobnesuprotstaviti se eskadronima Hiksa. Kad nisam bio u gorama na izgradnji grobnice, provodiosam vrijeme u Qebuiju, gdje me čekalo mnoštvo poslova i užitaka, od odgoja mojih dvijukraljevni do smišljanja novih ratnih taktika s plemenitim Tanusom i kraljevićem. Već je biloočigledno da, dok će jednoga dana Memnon zapovijedati eskadronima kola, Tanus nije nikadprevladao svoje nagonsko nepovjerenje spram konja. Bio je mornar i pješak i kako je stario,tako je postajao sve veći tradicionalist i konzervativac u korištenju novih šilučkih postrojba.Kraljević je, pak, bio smion i inovativan u korištenju kola. Svakim danom iznosio mi je tucetnovih ideja, neke su bile besmislene, druge genijalne. Sve smo ih iskušavali, čak i kad samznao da su neostvarive. Imao je šesnaest godina kad ga je kraljica Lostris promaknula u rangNajboljeg od Deset Tisuća. Sad kad je Tanus rijetko dolazio sa mnom, postupno sam preuzeoulogu kraljevićeva kočijaša i između nas se uspostavio gotovo nagonski odnos koji se proširioi na našu najdražu zapregu, Stanca i Lanca. Kad bismo pošli u pohod, Memnon je volio

upravljati kolima, a ja sam stajao iza njega. Ali, čim bismo prešli u akciju, dobacivao mi jeuzde i grabio luk ili koplje. Ja sam upravljao kolima kroz gužvu slijedeći pokrete koje smozajedno razradili. Memnon je sazrio, ojačao i počeli smo osvajati nagrade na vojnim igramakoje su bile značajka našeg života u Qebuiju. Prvo smo pobijedili u brzinskim utrkama, ukojima smo dokraja iskoristili Stančevu i Lančevu brzinu, zatim smo počeli pobjeđivati i ustreličarskim i kopljaničkim natjecanjima. Naša kola postala su ona koja valja nadmašiti da bise dobila pobjednička vrpca iz ruku kraljice Lostris. Sjećam se klicanja dok su naša kola jurilakroz cilj utrke: ja sam držao uzde, a Memnon je bacao koplja lijevo i desno pogađajući dvijeslamnate lutke. I sjećam se mahnitog leta ciljnom ravninom dok je kraljević vikao kao demon,a duga mu se pletenica vijorila na potiljku poput repa lava u skoku. Uskoro su zaredali drugisusreti, u kojima se počeo isticati bez moje suradnje. Svaki put kad bi prošao sa Zlatom Vrlinekoje mu je sjajilo na grudima i vrpcom prvaka upletenom u pletenicu, djevojke su se smijale,crvenjele i krišom ga gledale. Kad sam jednom u žurbi ušao u njegov šator kako bih mu doniohitnu vijest, naglo sam stao vidjevši ga jako zauzetog, nehajnog za sve osim za djevojku kojaje bila pod njim. Povukoh se u tišini, pomalo žalostan na pomisao da je za njega završilo dobanevinosti. Za mene se od svih tih užitaka nijedan nije mogao mjeriti s dragocjenim satimakoje sam još uspijevao provesti sa svojom gospodaricom. S trideset tri godine bila je navrhuncu svoje raskoši i njezine draži bile su uvećane odmjerenim i rafiniranim držanjem.Postala je prava kraljica, nedostižna žena. Svi su je voljeli, ali nitko je nije volio kao ja. NitiTanus me nije mogao nadmašiti u privrženosti njoj. Bio sam ponosan, jer je ona još trebalamoje savjete i prosudbe i s tolikim povjerenjem računala na njih. Unatoč drugimblagoslovima koji su bogatili moj život, bila je najveća ljubav moga života. Trebao sam bitiradostan i zadovoljan, ali moja nemirna narav bila je pomućena novom pomamom zalutanjem koja me obuzela. Kad bih predahnuo od poslova na faraonovoj grobnici i podignuopogled, planine kao da su me dozivale. Počeo sam s kratkim izletima u samotne klance,najčešće sam, a ponekad s Huijem ili nekim drugim pratiocem. Hui je bio sa mnom kad samprvi put vidio krda divokoza na veličanstvenim vrhovima planina. Tu vrstu nikad nismo bilividjeli. Bile su dvostruko više od divljih koza u dolini Nila i neki stari mužjaci imali su takovelike krive rogove da su izgledali čudovišno poput nekih mitoloških životinja. Hui je odniovijest o prisutnosti divokoza u Qebui i nakon nešto manje od mjesec dana Tanus se pojavio udolini kraljevske grobnice s lukom na ramenu i kraljevićem Memnonom pored sebe. Kraljevićje postao strastveni lovac poput oca. Ja sam radosno prihvatio mogućnost da istražim čariplanine u takvome društvu. Imali smo namjeru poći samo do prvih vrhova; ali, kad smo seuspeli na bilo, našli smo se pred prizorom koji je otimao dah. Vidjeli smo kako se k nebuuzdižu druge planine, koje su imale oblik nakovnja i boju lavova. U usporedbi s njima vrhovina kojima smo stajali izgledali su beznačajno i planine su nas pozivale da produžimo. Nil seuspinjao s nama kroz strme doline i tamne klance u kojima se bistra voda vrtložila. Nismouvijek mogli pratiti njegov tok i na nekim smo mjestima bili prisiljeni popeti se više i slijeditivrtoglave staze koje su po prijetećim liticama utabale divokoze. Tada, kad nas je privukla usvoje ralje, planina je podivljala. Bilo nas je stotinu, s deset tovarnih konja koji su nosiliživež. Utaborili smo se u jednom od tih klanaca, s Tanusovim i Memnonovim lovačkimtrofejima izloženim po stijenama našem divljenju. Bile su tu dvije glave divokoza, najvećekoje smo vidjeli na svim našim putovanjima, tako teške da su trebala dva roba kako bi podiglijednu. Iznenada je počela kiša. U našoj dolini Nila, u Egiptu, kiši u najboljem slučaju jednomu dvadeset godina. Nitko od nas nije nikad ni zamišljao nešto što bi ni izdaleka sličilo kišikoja se sručila na nas. Isprva su crni i gusti oblaci pokrili uski pojas vidljivog neba izmeđulitica koje su nas zatvarale s bokova: i prešli smo od sunčanog podneva do sutona. Hladanvjetar pomeo je dolinu i sledio naša tijela i naše duše. Zaprepastismo se. Zatim munja izleti izmračne utrobe oblaka i raznese kamenje oko nas, ispunivši zrak i mirisom sumpora iiskrenjem kremena. Gromovi su tutnjali, pojačani jekom dok su se odbijali od litice do litice,

a tlo se treslo i podrhtavalo pod našim nogama. Naposljetku stiže kiša, ali ne u kapima. Kaoda smo pod jednom od katarakti na Nilu kad rijeka nabuja. Nije bilo više ni zraka za disanje:voda nam je punila usta i nosnice i izgledalo je kao da se utapamo. Uspijevali smo tekrazabirati nejasan obris čovjeka koji je bio udaljen od nas manje od lakta. Bila je tako silovitada smo završili na tlu i sklonili se pod najbliže stijene, ali nastavila je nasrtati na naša osjetilai šibati nepokrivenu kožu kao roj bijesnih stršljena. Bilo je hladno. Nisam nikad oćutio tolikuzimu, a mi smo bili pokriveni samo tankim lanenim šalovima. Hladnoća nam je oduzimalasnagu. Protrnuli smo sve dok nismo počeli cvokotati zubima, a nismo to mogli izbjeći nitistišćući vilice svim svojim snagama. Potom, jači od zvuka kiše, začuh još jedan: bio je tozvuk kiše koja se pretvorila u proždrljivo čudovište. U usku dolinu prodro je bedem sive vodekoja se pružala od jedne okomite litice do druge i sve nosila sa sobom. Bujica nahrupi namene i odnese me, bacajući me o stijene dok mi je ledena voda punila grlo. Tama menadvlada i ja pomislih da umirem. Nejasno se sjećam da me netko zgrabio i povukao namračnu obalu. Glas moga kraljevića vrati me k svijesti. Prije no što sam otvorio oči, osjetiosam dim drva i toplinu plamena. "Taita, probudi se. Govori." Glas je bio ustajan. Otvorih oči.Memnonovo lice lebdjelo je nada mnom. Smijao se. Zatim se okrenuo i pozvao: "Pri svijestije, plemeniti Tanuse." Uočih da smo u nekoj pećini i da je vani pala noć. Tanus je pustio vatrui kleknuo pored kraljevića. "Kako je, stari moj? Nisi valjda nešto slomio?" Pridigoh se isjedoh pipajući se posvuda prije odgovora. "Glava mi je u komadima i svi me udovi bole, aosim toga hlado mi je i gladan sam." "Onda ćeš preživjeti", nasmija se Tanus. "Iako sam domalo prije sumnjao da će to nekome od nas uspjeti. Moramo se izvući iz ovih prokletihplanina prije no što se dogodi nešto gore. Bila je ludost usuditi se doći na mjesto gdje rijekesilaze s neba." "A ostali?", upitah. Tanus odmahnu glavom. "Svi su se utopili. Ti si jedinikojeg smo uspjeli spasiti." "A konji?" "Izgubljeni", progunda Tanus. "Svi izgubljeni." "Imamoli živeži?" "Ne", odgovori Tanus. "Izgubio sam i svoj luk. Imam samo mač kojim sam opasani odjeću u koju sam odjeven." Kad se razdanilo, napustili smo svoje sklonište i počeli sespuštati u dolinu. U podnožju klanca našli smo trupla nekolicine ljudi i konja, nasukana nastijene nakon što je povodanj prošao. Potražili smo po kamenju i šljunku i uspjeli smo spasitidio živeži i opreme. Na moju veliku radost moja škrinjica s ljekarijama bila je neoštećena,premda puna vode. Stavio sam sadržaj na jednu stijenu da se osuši i od opreme jednog mrtvogkonja improvizirao sam naramenice kako bih je mogao staviti na leđa. Memnon je umeđuvremenu s mrtvoga konja odrezao nekoliko kriški mesa i stavio ih na vatru da se ispeku.Najeli smo se dosita, spremili ostatak i krenuli pješice kako bismo se vratili u Qebui. Put sepolako pretvorio u moru kako smo se uspinjali strmim stjenovitim padinama i spuštali se uždrijela. Činilo se da to užasno područje nije imalo kraja i naše izmučene noge prosvjedovalesu svakim korakom. Noću smo drhtali oko zadimljene vatrice upaljene granjem koje je vodaizbacila na obalu. Već drugi dan shvatili smo da smo se izgubili. Lutali smo bez cilja. Bio samsiguran da smo osuđeni na smrt u tim planinana; ali, zatim smo začuli zvuk rijeke i kad smostigli na jedan prijevoj između dva vrha ugledali smo novorođeni Nil kako vijuga u dubiniklanca podno nas. I to nije bilo sve. Na obalama smo ugledali mnoštvo šarenih šatora izmeđukojih su hodale ljudske spodobe. "Civilizirani ljudi", rekoh. "Šatori mora da su od tkanine.""A ono su konji", potvrdi Memnon pokazujući životinje privezane nedaleko tabora. "Tamo!",uzviknu Tanus. "Ono je odbljesak sunca na sječivu mača ili vršku koplja. Obraduju metal.""Moramo otkriti tko su." Bio sam radoznao da doznam koje pleme može živjeti u takonegostoljubivom kraju. "Prerezat će nam vrat", progunda Tanus. "Što te navodi na pomisao daovi gorštaci nisu divlji poput zemlje u kojoj žive." "Konji su prekrasni", promrmlja Memnon."Naši nisu tako visoki i snažni. Moramo se spustiti i proučiti ih." Kraljević je bio praviljubitelj konja. "Plemeniti Tanus ima pravo." Primjedba je prizvala pozornost moje smotrenećudi i bio sam sklon savjetovati opreznost. "Mogli bi biti opasni divljaci unatoč tome štoizgledaju kao civilizirani ljudi." Sjeli smo na stijenu i još malo raspravljali, ali naposljetku je

radoznalost prevladala i sišli smo u jedan propad kako bismo krišom promatrali neznance.Kad smo se približili, vidjeli smo da su visoki i dobro građeni, vjerojatno snažniji od nasEgipćana. Kosa im je bila gusta, tamna i kovrčava. Nosili su duge vunene halje živih boja,dok smo mi bili golih grudi, a naše suknjice su bile gotovo uvijek bijele. Nosili su čizme odmekane kože, dok smo mi koristili sandale, i imali su glavu umotanu u šareno sukno. Ženekoje smo vidjeli u poslu medu šatorima nisu nosile veo i izgledale su veselo: pjevale su idozivale se na jeziku koji nikad nisam čuo, ali glasovi su im bili melodiozni. Donosile suvodu, kuhale ili mljele žito. Neki muškarci posvetili su se igri koja je bila jako slična baou,kladili su se i raspravljali o potezima. U jednom trenutku dvojica skočiše na noge, isukašekrive bodeže i sukobiše se režući kao pobješnjele mačke. Treći je čovjek ustao i rastezao selijeno poput leoparda. Prišao im je, mačem blokirao bodeže i dva su se protivnika odmahsmirila i udaljila. Miritelj je očito bio glavar: krepak čovjek visok kao divokoza. Imao je idruga kozja obilježja. Brada duga kao u divojarca, grube crte lica s velikim orlovskim nosom iširoka usta davali su mu okrutni izgled. Pomislih da vjerojatno smrdi poput starih mužjakakoje je Tanus ubio. Iznenada osjetih kako mi Tanus čvrsto stišće ruku i šapće na uho."Pogledaj!" Glavar je bio odjeven bogatije od drugih. Halja je bila na plave i crvene pruge inosio je naušnice s kamenjem koje je sjalo poput puna mjeseca. Ali nisam shvaćao što jezadivilo Tanusa. "Mač", prosikta on. "Pogledaj mač." Prvi ga put pogledah. Bio je duži odnaših i držak je bio od zlatne, fino obrađene filigrane kakvu nikad nisam vidio. Štitnik je bioposut dragim kamenjem. Bio je remek-djelo koje je očito iziskivalo više godina radavrhunskog majstora. Ali nije to privuklo Tanusa, već sječivo. Bilo je dugo kao glavarovaruka, od metala koji nije bio ni žućkasta bronca ni crveni bakar. Bilo je čudnesrebrenastoplave boje, poput krljušti šarana netom ulovljenog u Nilu, i sa zlatnim intarzijamakoje kao da su isticale njegovu jedinstvenost. "Što je to?", promrmlja Tanus. "Koji je tometal?" "Ne znam." Glavar je opet sjeo pred svojim šatorom, oslonio je mač na koljena ijednim komadom vulkanske stijene u obliku penisa počeo milovati oštricu sječiva. Metal jeispuštao treperav zvuk na svaki dodir kamena: bronca nije tako zvučala. Bio je nalik glasanjulava koji se odmara i prede. "Želim ga", promrmlja Tanus. "Neću si dati mira dok ne budemimao taj mač." Uputih mu zaprepašteni pogled jer nisam nikad čuo da govori tim tonom.Primijetih da misli ozbiljno, bio je ponesen iznenadnom ljubavi. "Ne možemo ostati daljeovdje", rekoh mu tihim glasom. "Otkrit će nas." Povukoh ga za ruku, ali odupro se. Pogledmu je bio uprt u oružje. "Idemo pogledati njihove konje", ustrajao sam. Naposljetku jedopustio da ga odvučem. Slobodnom rukom uhvatio sam za ruku Memnona. Zaobišli smotabor na sigurnoj udaljenosti i krišom se približili konjima. Kad sam ih vidio izbliza, bio samponesen jednakom strašću koja je obuzela Tanusa za plavi mač. Bili su drukčiji od konjaHiksa: viši i elegantniji. Glave su bile plemenitije, nozdrve šire. Znao sam da su te nozdrveznak krepkosti i otpornosti. Oči su bile smještene više naprijed i bile su ispupčenije od očijunaših životinja: bile su to velike krotke oči pune inteligencije. "Prelijepi su", promrmljaMemnon. "Pogledaj kako drže glavu i izvijaju vrat." Tanus je žudio za mačem, a mi smojednako silno htjeli konje. "Bio bi dovoljan pastuh poput onoga za naše kobile", promrmljahobraćajući se bogovima. "Dao bih svoju nadu u vječni život samo da imam jednog." Jedan odkonjušara baci pogled u našem smjeru, zatim reče nešto drugome koji je stajao pored njega ipomakne se. Ovaj put nisam trebao inzistirati. Sva trojica primirismo se iza stijene koja nas jezakrivala i udaljismo se. Našli smo sigurno skrovište nizvodno, u jednoj ispremiješanoj gomilistijena, i počeli smo jednu od onih rasprava u kojima svi govore istovremeno i nitko ne sluša."Otići ću k njemu i ponuditi mu tisuću debena zlata", izjavi Tanus. "Moram imati onaj mač.""Prije će te ubiti. Nisi li vidio da ga miluje kao da mu je prvorodeni sin?" "Oni konji",promrmlja ushićeno Memnon. "Nikad nisam ni sanjao toliku ljepotu. Horus vjerojatno imaživotinje poput onih upregnute u svoja kola." "Jeste li vidjeli onu dvojicu koji samo što senisu živi odrali?", upitah. "Krvožedni su divljaci. Iščupali bi vam crijeva prije no što biste

otvorili usta i izgovorili riječ. A, osim toga, što biste im mogli ponuditi? Doživjet će nas kaobijedne prosjake." "Noćas bismo mogli ukrasti tri pastuha i spustiti se L ravnicu", predložiMemnon. Premda je ideja bila vrlo primamljiva, moj je odgovor bio strog. "Ti siprijestolonasljednik Egipta, a ne obični lopov." Memnon se pakosno nasmiješi. "Za jednog odtih konja bio bih spreman postati sjecikesa poput najgoreg tebanskog lupeža." Dok smoraspravljali, iznenada začusmo glasove koji su se približavali niz rijeku iz smjera tabora.Pogledasmo oko sebe u potrazi za boljim skrovištem i sakrismo se. Glasovi se približiše.Pojavi se skupina žena koje se zaustaviše pod nama na obali rijeke. Tri su bile postarije,četvrta je bila djevojka. Tri žene nosile su tamne halje i kosa im je bila omotana crnimvrpcama: činilo se da su sluškinje ili dadilje. Nisam pomislio da su tamničarke, jer su seodnosile prema djevojci s velikom uslužnošću. Djevojka je bila visoka, vitka i u hodu je bilanalik grančici papirusa na povjetarcu Nila. Imala je na sebi kratku finu vunenu halju na žute iplave pruge koja je otkrivala koljena. Premda je nosila čizme od mekane kože, vidio sam dasu noge vitke i glatke. Žene su se zaustavile baš ispod našeg skrovišta i jedna starica počesvlačiti djevojku. Druge dvije napunile su vodom iz rijeke amfore koje su donijele naglavama. Rijeka je još bila nabujala od povodnja i nitko nije mogao ući u tu hladnu vodu a dase ne izloži opasnosti. Bilo je očito da kane oprati djevojku služeći se amforama. Jedna ženaskine joj halju i djevojka ostade gola. Začuh Memnona kako prigušuje usklik. Pogledah ga ividjeh da više ne misli na kradu konja. Dok su dvije žene izlijevale na djevojku vodu izamfora, treća ju je trljala presavijenom tkaninom. Djevojka je držala ruke nad glavom ipolako se okretala kako bi je mogle bolje smočiti. Smijala se i cičala od hladnoće i vidio samda se koža oko bradavica naježila. Bradavice su bile boje rubina ili granata i bile su nalikdraguljima umetnutima u zaobljene grudi. Kosa je bila tamna i kovrčava, koža je bila bojeizglačane i ulaštene akacije, crvenkastosmeđa, i blještala je na planinskom suncu. Crte licabile su nježne, nos tanak i zaobljen, usne mekane i pune, ali ne debele kao u crnaca. Veliketamne i kose oči isticale su se nad visokim jagodicama. Trepavice su bile tako guste da su seispreplitale. Bila je prekrasna. Upoznao sam samo jednu ženu ljepšu od nje. Iznenada rečenešto pratiljama koje su se odmah odmakle, o ona se zatim popela prema nama. Ali prije nošto je došla do našeg skrovišta, zaklonila se iza jedne stijene koja ju je skrivala od njezinihdružica, ali ne i našim pogledima. Pogledala je u žurbi oko sebe, ali nas nije vidjela. Hladnavoda vjerojatno je proizvela svoj učinak jer se čučnula i ispustila obilati brizak. Memnon tihozajeca. Bio je to nagonska, nehotična reakcija, izraz tako silne želje da se preobrazila u muku.Djevojka skoči na noge i pogleda ga. Memnon je bio nedaleko mene i Tanusa. Dok smo nasdvojica bili skriveni, on je bio dostupan pogledu. Pogledaše se. Djevojka je drhtala. Njezinetamne oči izgledale su goleme. Očekivao sam da pobjegne ili počne vikati, no ona jeurotničkim izrazom lica pogledala iza sebe, kao da se htjela uvjeriti da žene nisu pošle zanjom. Zatim se opet okrenula prema Memnonu te blagim i tihim glasom nešto upita, pruživšimu ruke u molećivoj kretnji. "Ne razumijem", promrmlja Memnon i raširi ruke. Djevojkapriđe i nestrpljivo ponovi molbu. Kad je Memnon odmahnuo glavom, zgrabila mu je ruku istisnula, a zatim uznemireno podigla glas i nešto ga upitala. "Masara!" Jedna od pratilja čulaju je. "Masara!" To je očito bilo djevojčino ime, jer je ona kretnjom upozorila Memnona dašuti i okrenula sa da se vrati nazad. No, tri žene počele su se uspinjati kako bi je pronašle. Bilesu uznemirene i uzbunjene. Obišle su zajedno stijenu i stale vidjevši Memnona. Načas senitko ne pomakne. Zatim tri žene jednoglasno dreknuše. Gola djevojka samo što nije potrčalada stane uz Memnona. Ali kad je krenula, dvije je žene zgrabiše. Sad su se drale sve četiri,dok se djevojka ritala ne bi li se oslobodila. "Vrijeme je povratka." Tanus me povuče za ruku ija skokom krenuh za njim. Iz smjera tabora dopriješe uzvici mnogih uzbunjenih muškaraca idreka žena. Kad sam zastao da bih pogledao iza nas, vidio sam da stižu u mnoštvu. I vidiosam da Memnon nije pošao za nama: pritekao je u pomoć djevojci. Žene su bile kršne i držalesu Masaru vrišteći još glasnije. Premda se djevojka očajnički pokušavala izvući, Memnon ju

nije uspio osloboditi. "Tanuse!", viknuh. "Memnon je u nevolji!" Nepromišljeno se vratismonatrag, zgrabismo ga i odvukosmo sa sobom. Pratio nas je opirući se. "Vratit ću se po tebe!",viknu Masari, okrenuvši se da je pogleda. "Drž' se! Vratit ću se po tebe!" Kad mi danas netkokaže da ljubav na prvi pogled ne postoji, ja se u sebi nasmijem i pomislim na dan kad jeMemnon prvi put vidio Masaru. Izgubili smo dosta vremena odvlačeći Memnona, aprogonitelji su hitro krenuli za nama kad smo jednom od onih staza divokoza potrčali premahrptu uzvisine. Jedna strijela preleti Memnonovo rame i udari o stijenu. Potrčasmo još hitrije.Trčali smo jedan za drugim po dugoj uskoj stazi. Memnon je bio na čelu, a Tanus ga jeslijedio. Ja sam bio posljednji i budući da sam bio natovaren škrinjicom s ljekarijama kojusam nosio na leđima, zaostajao sam. Još jedna strijela preleti iznad naših glava, treća pogodiškrinjicu takvom snagom da sam posrnuo, ali je ipak zadržala udarac koji bi me inače probio."Hajde, Taita!", viknu mi Tanus. "Baci je ili će te uhvatiti!" Tanus i Memnon bili su pedesetkoraka preda mnom i razmak se povećavao, ali ja nisam mogao napustiti svoje dragocjenelijekove. U tom trenutku doleti još jedna strijela i ovaj put nisam imao sreće. Pogodila me umeso bedra. Zakortrljah se stazom i silovito padoh. Sjeo sam i s užasom pogledao pritkustrijele koja je virila iz noge, a onda sam se okrenuo prema progoniteljima. Predvodio ih jebradati plemenski poglavica u prugastoj halji i bio je sto koraka ispred drugih. Uspinjao sedugim koracima i proždirao razmak brzinom divokoza, kojima je u mnogočemu bio nalik."Taita!", zovnu me Tanus. "Sve u redu?" Stao je na rubu uspona i okrenuo se zabrinutogledajući. Memnon je već bio nestao za brijegom. "Pogođen sam strijelom", viknuh. "Odlazi.Ne mogu vas pratiti." Vratio se natrag i bez najmanjeg oklijevanja potrčao prema meni.Poglavica ga je vidio i riknuo u znak izazova. Isukao je svjetlucavi plavi mač, razmahao senjime i nastavio se penjati prema meni. Tanus stiže do mene i pokuša me podignuti na noge."Uzalud. Teško sam ranjen. Spašavaj se!", rekoh mu. Ali čovjek je već nasrnuo na nas. Tanusmi pusti ruku i isuka mač. Dvojica se bijesno sudariše. Nisam sumnjao u ishod dvoboja, jer jeTanus bio najjači i najvještiji mačevalac medu Egipćanima. I nakon ubojstva poglavice bilibismo gotovi, jer nismo mogli očekivati milost od njegovih podanika. Čovjek pokuša pogoditiTanusa u glavu: vrlo nepromišljen potez s protivnikom te snage. Znao sam da će Tanusreagirati obranom u visini glave i, prirodno odgovarajući svom snagom svojih pleća, gurnutivrh sječiva između brade i grla poglavice. Bio je to jedan od najdražih Tanusovih udaraca.Dva sječiva sudariše se, ali ne začu se zveket koji sam očekivao. Plavo sječivo prerezebrončano kao da se radi o zelenoj vrbinoj grani. Od onoga što je nekada bilo smrtonosnooružje Tanusu ostade u ruci držak i batrljak sječiva dug koliko i prst. Zapanjen lakoćomkojom ga je poglavica razoružao, Tanus se zakasnio obraniti od drugog udarca koji jemunjevito uslijedio. U zadnji čas skoči unazad, ali plavi vršak otvori mu dugu plitku ranu namišićima grudi i krv poteče briscima. "Bježi, Tanuse!", viknuh. "Ili će ubiti obojicu!" Čovjekje opet nasrnuo, ali ja sam ležao na tlu poprijeko uske staze i bio je prisiljen preskočiti me dabi došao do Tanusa. Zgrabili mu koljena objema rukama i sruših ga na sebe dok je režao ibijesno se otimao. Pokuša mi zariti u trbuh vršak plavog mača dok sam ležao na tlu pod njim ija se tako silovito izmakoh da se obojica otkotrljasmo sa staze i počesmo kliziti niz duge istrme šljunčane padine. Dok smo se sve brže kotrljali, posljednji sam put vidio Tanusa kakoviri preko hrpta uzvisine. Očajnički mu viknuh: "Bježi! Misli na Memnona!" Šljunak je bionepouzdan poput močvarnog živog pijeska i nije pružao ni najmanje uporište. Ja i poglavicaodvojeno smo se skotrljali do ruba bujice. Ja sam bio izudaran i poluošamućen. Ostao sam natlu stenjući, dok nisam osjetio ruke koje su me podizale te psovke i udarce koji su mezapljusnuli po glavi. Poglavica je spriječio svoje da me ubiju i bace u rijeku. Poput mene, bioje prekriven prašinom i njegova je halja bila prljava i poderana zbog pada, ali i dalje je udesnici stiskao plavi mač dok je grdio svoje. Počeli su me vući prema taboru. Pogledao samočajnički uokolo i ugledao škrinjicu s ljekarijama usred kamenja. Kožni remeni bili supopucali i pala mi je s ramena. "Donesite mi je", zapovijedih svojim stražarima svom

žustrinom i dostojanstvom za koje sam bio sposoban i pokazah škrinju. Nasmijaše se mojojdrskosti, ali poglavica posla jednog od svojih da je pokupi. Dva su me čovjeka moralapridržavati jer je strijela počela izazivati prodorne bolove u bedru. Svaki korak na povratku utabor bio je muka i kad smo stigli, bacili su me grubo na tlo nasred tabora. Srdito su dugoraspravljali. Bilo je jasno da ne mogu utvrditi odakle sam došao i što sam kanio i dapokušavaju odlučiti što će sa mnom. Svako malo jedan od njih bi se približio, udario menogom u rebra i viknuo neko pitanje. Ja sam se trudio ostati nepomičan kako ne bih izazvaonovo nasilje. Neko vrijeme pažnju im je skrenula skupina koja je progonila Tanusa iMemnona i koja se vratila praznih ruku: novi povici, nove grčevite kretnje i razmjena optužbii uvreda, dok sam se ja tješio mišlju da su im moja dva prijatelja uspjela umaknuti. Nedugozatim sjetili su me se i vratili se iživljavanju šakama i nogama. Naposljetku ih je poglavicanatjerao da prestanu i zapovijedio im da me više ne diraju. Od tog trenutka gotovo svi suizgubili zanimanje za me i razišli su se. Ja sam ostao ležati na tlu, pokriven modricama izemljom, sa strijelom još zarivenom u meso. Poglavica je opet sjeo ispred najvećeg šatora,koji je očito bio njegov, i dok je oštrio mač, i dalje me gledao s nedokučivim izrazom lica.Svako malo razmijenio bi potiho nekoliko riječi s nekim od svojih ljudi, ali činilo se da je zame neposredna pogibelj prošla. Brižljivo sam procijenio situaciju i tada se obratio izravnonjemu. Pokazah na škrinjicu s ljekarijama koja je bila bačena pored jednog šatora i progovorihblagim i prijemljivim glasom: "Trebam škrinjicu. Moram se pobrinuti za ranu." Iako nijerazumio riječi, poglavica je shvatio moje kretnje. Zapovijedi jednom od svojih da mu donesuškrinjicu, dade je odložiti pored sebe i podiže poklopac. Pažljivo ju je izvrnuo i pregledaosadržaj. Pokazivao mi je sve što je osobito privlačilo njegovu pažnju i upućivao mi pitanja nakoja sam pokušavao odgovoriti znakovima. Izgleda da se uvjerio da osim skalpela škrinjica neskriva opasno oruđe. Ne znam je li shvaćao da se radi o liječničkim instrumentima. Aliznakovima sam mu pokazao što moram učiniti: pokazah svoju nogu i pokretima odglumihvađenje strijele. Priđe mi s mačem u rukama i nekako mi objasni da će mi odrezati glavu naprvi znak prijevare: ipak mi je dopustio da upotrijebim instrumente. Strijela se zarila u teškodostupno mjesto i bol koju sam bio prisiljen nanijeti sam sebi dok sam koristio žlice koje samizumio da bih dohvatio duboko zarivene kuke u više me navrata dovela na rub nesvjestice.Obliven znojem i teško dišući, naposljetku sam bio spreman za vađenje vrška strijele. Okomene je bila polovica muškaraca iz tabora, koji su se opet sjatili kako bi s blagoglagoljivimzanimanjem prisustvovali zahvatu. Uhvatih snažno drške žlica, stisnuh zubima drveni klin itada izvukoh vršak strijele iz rane. Nazočni prasnuše u začuđene povike. Očito nitko od njihnije nikad vidio vađenje vrška strijele s takvom lakoćom i s tako malim posljedicama zaranjenika. A ostali su još zatečeniji kad su vidjeli kako sam se spretno previo lanenimzavojem. U svim nacijama i u svim kulturama, čak i najprimitivnijim, iscjelitelj i liječnkuživaju poštovanje i čast. Ja sam pokazao svoje preporuke na najuvjerljiviji način, pa se i mojpoložaj u taboru tog plemena korijenite promijenio. Po nalogu poglavice odnesen sam u jedanšator i položen na jednu slamaricu. Moja škrinjica odložena je pored mene ijedna ženaponudila mi je kruh, piletinu i usireno mlijeko. Sutradan ujutro, kad su skinuli šatore, smjestilisu me na neku vrstu nosila s konjskom zapregom i tako su me vukli niz strme i neravne staze.Po kutu sunca primijetio sam s velikim strahom da se vraćamo u planine i plašio sam se dasam zauvijek izgubljen za svoje. Činjenica da sam liječnik vjerojatno mi je spasila život, alimi je istodobno pridala takvu vrijednost da me nikad ne bi bili oslobodili. Znao sam da sampostao rob ne samo imenom. Unatoč poskakivanju nosila noga je počela savršeno zacjeljivati.To je još više dojmilo moje nove gospodare, koji su mi počeli dovoditi svoje bolesne iliranjene sunarodnjake. Izliječio sam jednu gnojnu ranu zarezavši jagodicu pod noktom palca.Zašio sam čovjeka koji je previše dobio kockajući se sa svadljivim prijateljima. Ti ljudi - tekposlije doznao sam da su Etiopljani - naginjali su tome da raspre rješavaju noževima. Kad jejedan konj zbacio konjanika u malu provaliju, izliječio sam mu slomljenu ruku, koja je

savršeno zarasla, i to je pridonijelo porastu mog ugleda. Etiopski poglavica gledao me snovim poštovanjem. Zdjelu s jelom nudili su mi čim bi on odabrao, prije no što su drugimogli početi jesti. Kad je noga dovoljno ozdravila da opet mogu hodati, mogao sam seslobodno kretati po taboru. Ali, nisu me gubili iz vidokruga. Naoružani čovjek pratio me inadzirao čak i kad sam bio predan najintimnijim i najskrivenijim poslima usred stijenja. Nisumi dopuštali da se približim Masari i vidio bih je izdaleka samo na početku marša i onda opetnavečer kad bismo se utaborili. Tijekom dugih dionica kroz planine bili smo odvojeni, ja načelu karavane, a ona u pozadini. Bila je uvijek u pratnji tamničarki i obično okruženanaoružanim stražarima. Svaki put kad bismo se vidjeli, Masara mi je upućivala molećive iočajničke poglede kao da joj nekako mogu pomoći. Bilo je očito da se radi o važnojzarobljenici. Bila je tako mlada i divna da sam tijekom dana često mislio na nju i pokušavao siobjasniti razloge tome zatočeništvu. Zaključio sam da je vjerojatno neposlušna mladenkadovedena budućem mužu ili neki ulog u kakvoj političkoj spletki. Budući da nisam znaonjihov jezik, nisam se mogao nadati da ću razumjeti što se događa ili da ću otkriti nešto oEtiopljanima. Odlučih naučiti giški jezik. Imam sluh glazbenika i iskoristio sam to. Slušaosam pažljivo sve što se oko mene govorilo i prepoznao sam kadencu i ritam njihova govora.Ubrzo sam uspio zaključiti da se poglavica zove Arkoun. Jedno jutro, prije polaska, Arkounizda svojoj bandi zapovjedi za marš toga dana. Pričekah da dovrši svoj živi govor i ponovihga istim tonom i kadencom. Slušali su me šutke, smeteno, a onda počeli zamoriti. Grohotomsu se smijali do suza i tapšali po ramenima jer su bili vrlo jednostavna duha, lišenog finoće.Nisam znao što sam rekao, ali je bilo očito da sam točno ponovio. Etiopljani su izvikivalidijelove moga govora i odmahivali glavom oponašajući nadmeno Arkounovo ponašanje.Trebalo je dosta vremena da se opet uspostavi red, ali na koncu mi Arkoun priđe i uputi mipitanje optužujućim glasom. Nisam ništa razumio, ali i ja ponovih isto pitanje, od riječi doriječi. Ovaj put prasne paklena larma. Šala je bila prezabavna. Ljudi su se oslanjali jedan nadrugog pridržavajući se, drali se i brisali si oči. Jedan je čak pao u vatru i oprljio bradu. Iakosu se smijali na njegov račun, Arkoun se nasmija poput ostalih i pljesne me dlanom poramenu. Od tog dana ljudi i žene iz tabora postali su moji učitelji. Bilo je dovoljno dapokažem neki predmet i oni bi viknuli njegovo ime na giškom. Kad sam počeo slagati prverečenice, brižljivo su me ispravljali i pokazivali da su ponosni mojim napretkom. Trebalo mijenešto vremena da naučim gramatiku. Glagoli su se konjugirali drukčije od egipatskih, arodovi i brojevi imenica bili su iznimno čudni. Ali, u deset dana naučio sam razumljivogovoriti giški i usvojio lijepu zbirku psovki i kletvi. Dok sam učio jezik i liječio njihovetegobe, proučavao sam njihove navike. Otkrio sam da su zagriženi kockari i da imaju igrukoja im je bila strast. Zvali su je dom, ali radilo se o jednostavnom obliku baoa. Broj rupicana ploči i količina figura bili su različiti, ali načela i svrha bili su slični. Šampion doma ubandi bio je Arkoun, ali kad sam proučio njegov način igre, uvidio sam da nema pojma oklasičnom pravilu sedam figura. I nije razumio funkciju četiri bika. Bez produbljenog znanja,nijedan igrač baoa nije mogao računati niti na bijedni rang trećekategornika. Razmotrio samrizik kojem bih se bio izložio ponizivši taštog tiranina poput Arkouna, ali naposljetku samodlučio da je to bio jedini način da steknem utjecaj nad njim. Prvi put kad je sjeo ispred šatorai pripremio ploču podsmjehujući se i sukajući brkove u očekivanju izazivača, pridoh i sjedohprekriženih nogu pred njega. "Nemam srebra za ulog", rekoh na mom još rudimentarnomgiškom. "Igram iz ljubavi prema igri." Arkoun kimne glavom. Bio je strastveni igrač irazumio me. Vijest da sam izazvao poglavicu proširila se taborom i svi u smijehu dotrčašekako bi gledali. Kad sam pustio da Arkoun stavi tri figure u istočni zamak, gledateljiizmijeniše udarce laktovima smijuljeći se, razočarani što će partija brzo završiti. Bila jedovoljna još jedna figura na istoku i pobjeda bi bila njegova. Nisu shvaćali važnost četiri bikakoje sam ja poredao na jugu. Kad sam ih pokrenuo, nezadrživo su napredovali po ploči,podijelili su njegove figure lišene podrške i izolirali istočni kaštel. Arkoun to nije mogao

spriječiti. Četiri poteza i pobjeda je bila moja. Nisam niti morao pokazati pravilo sedamfigura. Na nekoliko trenutaka svi su ostali nepomični, u tišini. Vjerujem da nakratko Arkounnije shvatio obim svoga poraza. Zatim, kad je shvatio, ustade i isuka strašan plavi mač.Preplaših se da sam pogriješio u računici i pomislih da se sprema odsjeći mi glavu ili baremruku. Arkoun podiže uvis mač i sruči ga uz bijesan krik. Tucetom udaraca smrska ploču irazbaca figure svuda uokolo. Zatim se udalji medu stijene, čupajući si bradu i izvikujućismrtne prijetnje u smjeru vrhova i dolina, u nizu sve slabijih jeka. Prošla su tri dna prije no štoje Arkoun opet postavio ploču i pokazao mi da sjednem nasuprot njega. Jadnik nije ni sanjaošto ga čeka. Svakim danom moje se znanje giškog poboljšavalo pa sam naposljetku uspioprikupiti neke obavijesti o ljudima čiji sam bio zatočenik i o razlogu tog dugog putovanjakroz klance i kanjone. Bio sam podcijenio Arkouna. Nije bio plemenski poglavica, već kralj.Njegovo puno ime bilo je Arkoun Gannouchi Marvam, Negusa Naghast, kralj kraljeva ivladar etiopske države Aksum. Tek sam kasnije otkrio da se u tim krajevima svaki planinskirazbojnik sa sto konja i pedeset žena proglašava kraljem i da u svakom trenutku ima idvadeset kraljeva svih kraljeva u međusobnom sukobu oko zemlje i plijena. Arkounov susjedbio je neki kralj svećenik Beni-Jon, koji se sam proglasio kraljem svih kraljeva i vladarometiopske države Aksuma. Činilo se da između dvojice teče zla krv, dapače, već su se sudarili uviše nipošto presudnih bitaka. Masara je bila kćer ljubimica kralja svećenika Beni-Jona. Oteoju je neki drugi razbojnički voda koji se još nije bio sam okrunio i nije preuzeo obvezni nazivkralja svih kraljeva. Jednim posve običnim trgovačkim sporazumom Masaru je prodaoArkounu za tovar srebrenih poluga koji je mogao ponijeti konj. Arkoun se kanio poslužitinjome kako bi izvukao otkupninu od oca: kako se činilo, hvatanje taoca i potonje traženjeotkupnine bili su dio etiopske politike. Budući da se nije uzdao ostaviti u rukama svojih ljuditako dragocjenu robu, Arkoun je otišao osobno preuzeti kraljevnu Masaru i sad ju je karavanavodila u njegovu utvrdu. Ove i druge obavijesti dobio sam od lajavih robinja koje su midonosile objed, ili tijekom slučajnih razgovora pred pločom za dom. Kad smo stigli u AmbaKamaru, gorsku utvrdu kralja Arkouna Gannouchi Marvama, bio sam već postao stručnjak zakompliciranu, nestalnu politiku raznih aksumskih etiopskih država i brojnih pretendenata naprijestolje. Uočio sam rastuće uzbuđenje koje je obuzelo karavanu dok smo se približavalikraju puta i uspinjali se uskom stazom, ne mnogo drukčijom od staza divokoza, koja je vodilado vrha jedne druge ambe. Ambe su bili masivi koje su oblikovali planinski lanci središnjeEtiopije. Bile su ravnih vrhova i strmih padina koje su se spuštale u dolinu. S vrha bezdanajasno sam shvatio zašto je područje podijeljeno na tolika kraljevstava i kneževine. Svakaamba bila je prirodna neosvojiva utvrda. Tko je bio gore, bio je nepobjediv i mogao seproglasiti kraljem bez straha da bude osporen. Arkoun koji je jahao pored mene pokazao mi jejužne planine. "To je skrovište konjokradice, kralja svećenika Beni-Jona. On ti je nepouzdaniizdajica." Pročisti grlo i pljune u bezdan u smjeru suparnika. Sada sam već poznavao Arkounai znao sam da je i on nepouzdan i okrutan čovjek; ako je u kralju svećeniku Beni-Joniju vidioučitelja na tom polju, Masarin otac morao je biti doista grozna osoba. Prešli smo zaravanAmba Kamare, prošavši kroz nekoliko sela s kamenim kućicama i poljima sirka i dure. Seljacisu bili visoki, guste kose, naoružani mačevima i okruglim štitovima od bakra. Izgledali sudivlje i ratoborno kao ljudi u našoj karavani. Na dnu ambe staza nas je povela k najneobičnijojprirodnoj utvrdi koju sam ikada vidio. Utvrda je nadvisivala izlokanu zaravan, bilo je tokameno gnijezdo na okomitoj stijeni, odvojeno od ostatka zaravni strašnim bezdanom.Bezdan je bio premošćen uskim mostom, prirodnim kamenim lukom. Bio je tako uzak da sedva konja nisu mogla mimoići i kad bi jedan krenuo u prelazak mosta, nije se mogao vratitinazad, već je morao produžiti dok ne bi stigao na drugu stranu. Pod tim mostom bezdan je biodubok tri stotine lakata i spuštao se do riječnog ždrijela. Prelazak je uznemiravao konje do temjere da su konjanici bili prisiljeni sjahati i vezati im oči vodeći ih za uzde. Stigao sam nasredinu mosta kad sam počeo drhtati od vrtoglavice i nisam se usudio ni krajičkom oka

odmjeriti prazninu. Morao sam se osloniti na svu svoju samokontrolu kako bih nastaviohodati i kako se ne bih ispružio koliko sam dug na kamen. Na vrhu kamenog gnijezda uzdizaose nezgrapan zamak od kamenih blokova s trščanim krovovima. Prozori su bili pokrivenizastorima od neštavljene kože, a svakovrsno smeće koje je istjecalo iz utvrde išaralo je strmelitice. Na zidinama i bastionima tijela muškaraca i žena visjela su kao uresi za neku jezovituproslavu. Neka su visjela tako dugo da su ih gavrani koji su grakćući kružili nad bezdanom ilise šćućurili na krovovima ogolili do kosti. Druge su žrtve još bile žive: s jezom sampromatrao njihove zadnje slabe pokrete. No, gotovo sve su bile već mrtve i u raznim stadijimaraspadanja. Smrad raspadnutih leševa bio je tako jak da ga ni sveprisutni vjetar nije uspijevaorastjerati. Kralj Arkoun govorio je da su gavrani njegovi pilići. Ponekad ih je hranio nazidinama ili im s mosta bacao hranu u klanac. Krici još jedne nesretne žrtve koja je padala ubezdan bili su normalni dio našeg života u zamku Adbar Segeda, Kući Pjeva Vjetra.Smaknuća i svakodnevna kažnjavanja, odsijecanje ruku i nogu te čupanje jezika užarenimkliještima, bili su glavna razonoda kralja Arkouna kad nije igrao dom ili nije pripremao pohodprotiv nekog drugog kralja svih kraljeva. Često se osobno hvatao za sjekiru ili bič i njegovsmijeh odjekivao je ništa manje glasno od krika žrtava. Čim je karavana prešla most i stala usredišnjem dvorištu Adbar Segeda, Masaru su tamničarke odvele u labirint hodnika, dok samja prepraćen u moje nove odaje pored Arkounovih. Bila je to kamena ćelija, mračna i punapropuha. Ognjište je pokrivalo zidove Čadom i isijavalo malo topline. Iako sam nosio vunenehalje uobičajene u tim krajevima, u Adbar Segedu nisam se nikad uspio ugrijati. Kako samžalio za suncem Nila i svijetlom oazom mog Egipta! Dok sam sjedio na bastionima metenimvjetrom, mučila me pomisao na moju obitelj, na Memnona, Tanusa i moje kraljevne, aliprvenstveno na moju gospodaricu. Ponekad sam se budio usred noći sa suzama koje su miledile lice i morao sam pokriti glavu pokrivačem od ovčjih koža kako Arkoun ne bi kroz zidčuo moje jecaje. Često sam ga preklinjao da me oslobodi. "Ali, zašto me želiš napustiti,Taita?" "Želim se vratiti svojoj obitelji." "Sada sam ja tvoja obitelj", odgovori smiješeći se."Ja sam tvoj otac." Okladili smo se. Pobijedim li ga zaredom u sto partija doma, obećao je daće me osloboditi i dati mi pratnju kako bih se duž Nila vratio do velikih ravnica. Kad sampobijedio stotu partiju, odmahne glavom i nasmije se mojoj naivnosti. "Rekao sam sto? Nevjerujem. Bit će tisuću." Obrati se svojim najbližima. "Nisam li rekao tisuću?" "Tisuću",uzviknuše oni u zboru. "Tisuću!" Svi su to smatrali zabavnom šalom. Kad sam iz prkosaodbio igrati s Arkounom, objesio me golog naglavačke na zidinama zamka dok mu nisamdoviknuo da pripremi ploču. Kad me Arkoun vidio golog, nasmijao se i komentirao. "Znašigrati dom, ali čini mi se da si ostao bez svojih figura, Egipćanine!" Bio je to prvi put otkad sume uhvatili da je moje osakaćenje bilo otkriveno. Muškarci su me na moju veliku sramotupočeli zvati "eunuh". No, na koncu su posljedice bile blagotvorne. Da sam bio potpun čovjek,ne bi mi bili dopustili da se približim Masari. Došli su po mene noću i poveli me u Masarinućeliju. Soba je bila osvijetljena slabim plamenom uljanice i smrdila je po bljuvotini. Djevojkaje bila sklupčana na slamarici, s lokvom koju je povraćala na kamenom podu. Užasno jepatila. Plakala je, stenjala i stiskala si trbuh. Odmah se dadoh na posao i brižljivo jepregledah. Bojao sam se da će trbuh biti tvrd poput kamena, simptom nadutosti i pucanja kojepo obližnjim organima razlijeva sadržaj crijeva, bolest kojoj nije bilo lijeka. Da se radilo otome, niti ja je ne bih bio mogao spasiti, unatoč svojoj vještini. S velikim olakšanjemustanovio sam da je trbuh topao i mekan. A djevojka nije imala vrućicu. Nastavio sam pregledi premda je stenjala i drala se čim bih je dodirnuo, nisam uspio pronaći uzrok tih bolova.Zbunjeno sam počeo razmišljati. Tada uočih da me, iako je njezino lice bilo izobličeno odbola, gleda iskrenim izrazom lica. "Gore je no što sam mislio." Obratio sam se dvjemarobinjama govoreći giški. "Da bih je spasio, treba mi moja škrinjica. Odmah mi je donesite."Žene su otrčale van, a ja se sagnuh i prošaptah: "Prepredena si i dobro glumiš. Jesi liuporabila pero kako bi nadražila grlo i povratila?" Nasmiješi mi se i prošapta: "Nisam znala

kako da se sretnem s tobom. Kad su mi žene rekle da si naučio giški, shvatila sam da ćemo simoći uzajamno pomoći." "Nadam se." "Osjećam se tako usamljeno. Popričati s prijateljemprava je radost." Njezino povjerenje bilo je tako spontano da sam se osjetio ganutim. "Moždaćemo pronaći način da pobjegnemo iz ovog groznog mjesta." Začuli smo žene kako sevraćaju. Njihovi glasovi odjekivali su hodnikom. Masara me uhvati za ruku. "Prijatelj si mi,zar ne? Doći ćeš opet k meni?" "Da." "Brzo, reci mi prije no što odeš. Kako se zove?" "Tko?""Onaj što je prvi dan bio s tobom, pored rijeke. Onaj što sliči mladome bogu." "Zove seMemnon." "Memnon!" Masara je ponovila ime sa strahopoštovanjem. "Prekrasan je. Pašemu." Žene uđoše i Masara si stisnu rukama trbuh te zastenja kao da je na samrti. Dok sampucketao jezikom i zabrinuto mahao glavom kako bih uvjerio robinje, spravio sam tonik odbilja koji bi svejedno bio pomogao Masari i najavih da ću se vratiti sutradan ujutro. Ujutro jeMasari bilo bolje i mogao sam s njom provesti malo vremena. Stalno je bila nazočna jednažena, kojoj je uskoro dosadilo i otišla je sjesti u suprotni kut sobe. Masara i ja tiho smorazmijenili nekoliko rečenica. "Memnon mi je rekao nešto što nisam razumjela. Što je rekao?""Rekao je Vratit ću se po tebe. Drž' se. Vratit ću se po tebe'." "Neće biti da je govorioozbiljno. Ne poznaje me. Vidio me tek nekoliko časaka." Masara odmahnu glavom i njezinese oči napune suzama. "Misliš da je doista to mislio, Taita?" Glas joj je bio tako molećiv dasam se ganuo. Nisam mogao dopustiti da još više pati. "Prijestolonasljednik je Egipta i častančovjek. Memnon to ne bi bio rekao da nije tako mislio." Nismo si mogli reći drugo, alisljedeći sam dan opet došao. Prvo što me Masara pitala bilo je: "Ponovi mi što mi je Memnonrekao." I morao sam ponoviti obećanje. Rekao sam Arkounu da se Masarino zdravljepoboljšava, ali da joj mora dopustiti da svaki dan iziđe u šetnju po bastionima. "Inače nemogu odgovarati za njezino zdravlje." Arkoun je cijeli dan razmišljao. Kako bilo, Masara jebila dragocjena roba koju je platio tovar srebra, stoga je naposljetku dao svoju privolu. Našisvakodnevni sati šetnje postupno su se produžavali kako su se stražari privikavali da nas videzajedno. Naposljetku smo Masara i ja velik dio jutra mogli šetati po zidinama Adbar Segedarazgovarajući bez stanke. Masara je htjela znati sve o Memnonu i ja sam kopao po sjećanju upotrazi za zgodama iz njegova života. Neke su joj zgode bile draže od drugih i tjerala me da ihponavljam dok ih ne bi naučila napamet, a tada bi me ispravljala ako bih pogriješio u njihovuiznošenju. Iznad svega je voljela priču o junaštvu kojim je spasio mene i Tanusa od ranjenogslona, dobivši kao priznanje Zlato Vrline. "Pričaj mi o kraljici, njegovoj majci", tražila je. Ipotom: "Pričaj mi o Egiptu, o vašim bogovima. Pričaj mi kad je Memnon bio dijete." Stalnobi se vraćala na njega i ja bih je radosno zadovoljio jer sam čeznuo za svojom obitelji, apričajući o njoj osjećao sam joj se bliže. Jedno jutro došla me potražiti tjeskobnog izraza lica."Noćas sam usnula jezovit san. Sanjala sam da se Memnon vratio, ali nisam razumjelanjegove riječi. Moraš me naučiti egipatski, Taita. Počinjemo odmah!" Žudila je da nauči, abila je bistra uma. Nije joj trebalo puno vremena. Ubrzo smo međusobno razgovarali samo naegipatskom: bilo je to jako korisno jer nas stražari nisu razumjeli. Kad nismo razgovarali oMemnonu, raspravljali smo o našim planovima za bijeg. Naravno, često sam na to misliootkad smo stigli u Adbar Seged, ali bilo je korisno doznati što ona misli o tom. "Čak i dapobjegneš iz utvrde, nikad ne bi uspio proći planine bez pomoći", upozori me Masara. "Stazesu kao zamršeno klupko vune. Ne bi se uspio snaći. Svaki je klan u ratu s drugima. Ne vjerujustrancima. Mislili bi da si uhoda i prerezali bi ti grlo." "I što onda moramo učiniti?", upitah."Uspiješ li pobjeći, moraš otići mome ocu. Zaštitit će te i pomoći ti da se vratiš medu svojeljude. Reći ćeš Memnonu gdje sam i on će me doći spasiti." Rekla je to s toliko vjere iizvjesnosti da se nisam usudio pogledati joj u oči. Shvatio sam da je u svome umu sazdalaMemnonovu sliku koja se nije temeljila na stvarnosti. Bila je zaljubljena u boga, ne u mladićaneiskusnog poput nje. A ja sam bio odgovoran zbog svega što sam joj ispričao o kraljeviću.Sad je nisam mogao povrijediti i razoriti njezinu nadu govoreći joj da je ta slika neutemeljena."Ako stupim pred tvog oca, svećenika Beni-Jona, smatrat će me Arkounovom uhodom i dat

će mi odrubiti glavu", prosvjedovah, pokušavajući se osloboditi misije koju mi je Masarakanila povjeriti. "Naučit ću te što ćeš mu reći: stvari koje znamo samo on i ja. To će mupotvrditi da te ja šaljem." Stavila me pred zid, pa sam pokušao drugom taktikom. "Kako ćunaći put do utvrde tvoga oca? Rekla si mi da su staze zamršeno klupko." "Objasnit ću ti. Takosi pametan: sjetit ćeš se svega što ti kažem." Sad sam joj već bio privržen gotovo kao mojimkraljevnama. Bio bih se izložio svakoj opasnosti ne bih li je zaštitio. Jako me podsjećala namoju gospodaricu u toj dobi, pa joj nisam mogao ništa odbiti. "Dobro. Sve mi reci." I počelismo planirati bijeg. Za me je to bila igra na koju sam pristao prvenstveno kako bih održaoživom njezinu nadu. Nisam računao na to da ću iznaći način kako da izidem iz te utvrde.Raspravili smo mogućnost izrade užeta kojim bismo se spustili niz liticu u bezdan, iako bihse, svaki put kad bih s terase Masarine ćelije pogledao most, naježio vidjevši prazninu.Masara je počela skupljati komade sukna i platna i skrivati ih pod slamaricu s namjerom da odnjih izradi uže. Nisam joj mogao reći da bi uže dovoljno dugo i čvrsto da izdrži našu težinu ispusti nas u podnožje ispunilo njezinu ćeliju do stropa. Čamili smo dvije duge godine u AdbarSegedu i nismo uspjeli smisliti plan za bijeg, no Masara nije nikad klonula duhom. Svaki medan pitala: "Što mi je rekao Memnon? Ponovi mi obećanje." "Rekao je: Vratit ću se po tebe.Drž' se.'" "Da. A držim se dobro, zar ne, Taita?" "Ti si najhrabrija djevojka koju poznajem.""Reci mi što ćeš prenijeti mome ocu kad ga budeš vidio." Dok sam ponavljao njezine upute,ona mi je iznosila svoj najnoviji plan za bijeg. "Ulovit ću vrapce koji dolaze jesti na terasu. Tićeš napisati pismo mome ocu u kojem ćeš navesti gdje sam. Vezat ćemo ga za noge vrabaca ioni će mu ga odnijeti." "Vjerojatnije je da će završiti u Arkounovim rukama, koji će nas datiišibati i neće nam dopustiti da se vidimo." Naposljetku sam pobjegao jašući izvrsnog konja.Arkoun se spremao da krene u još jednan pljačkaški pohod protiv kralja svećenika Beni-Jona izapovijedio mi je da ga pratim kao njegov osobni liječnik i igrač doma. Dok sam korakomvodio konja s povezom na očima preko mosta, okrenuo sam se i vidio Masaru koja me gledalas terase. Bila je samotni i čaroban lik. Pozvala me na egipatskom i jedva sam uspio razabratinjezine riječi kroz zavijanje vjetra. "Reci mu da ga čekam. Reci mu da sam bila hrabra."Zatim, tišim glasom, tako da nisam bio siguran da sam dobro razumio njezine riječi: "Reci muda ga volim." Vjetar je učinio ledenima suze na mojim obrazima i krenuh preko AmbaKamare. Noć prije bitke Arkoun me zadržao budnog dokasna u svom šatoru. Dok je izdavaoposljednje zapovijedi zapovjednicima, oštrio je plavi mač. Svako malo brijao si je ponekudlaku sa zapešća svjetlucavom oštricom kako bi iskušao oštrinu i zadovoljno kimao glavom.Na koncu ga je namazao ovčjim lojem. Čudni srebrenastoplavi metal morao je biti premazan,inače se na njemu stvarala neka crvena prašina, kao da krvari. Plavi mač naposljetku je zamene imao istu draž koju je imao za Tanusa. Svako malo, kad je bio osobito dobroraspoložen, Arkoun mi je dopuštao da ga uzmem u ruku. Težina metala bila je velika i sječivonevjerojatno oštro. Zamišljao sam kakve bi pokolje mogao počiniti u rukama ratnika poputTanusa. Znao sam da će Tanus, ako se ikada opet budemo sreli, htjeti znati svaku sitnicu onjem, stoga sam ispitivao Arkouna koji se nikad nije umorio hvalisati njime. Rekao mi je daje mač iskovao u srcu vulkana jedan egipatski bog. Arkounov pradjed dobio ga je pobijedivšiboga u partiji doma koja je potrajala dvadeset dana i dvadeset noći. Sve mi se to činilovjerojatnim, osim pobjede u partiji doma. Ako je Arkounov pradjed igrao kao njegovpotomak, samo iznimno glupi bog mogao je izgubiti od njega. Arkoun me upitao što mislim onjegovom ratnom planu za sutradan. Znao je da sam znalac vojnih taktika. Rekoh mu da jenjegov plan genijalan. Etiopljani su o tim taktikama imali isto znanje kao što su znali igratidom. Naravno, teren nije omogućavao da se konji iskoriste na najbolji mogući način i nisuimali kola. Ali, svejedno, borili su se kaotično. Velika Arkounova taktika za sutradansastojala se u tome da svoje snage podijeli u četiri kontingenta. Bili bi se sakrili medu stijenje,iskočili, uhvatili nekoliko taoca, prerezali nekoliko vratova i zatim pobjegli. "Jedan si odnajvećih vojskovođa u povijesti", rekoh mu. "Volio bih napisati papirus koji će veličati tvoj

genij." Zamisao mu se dopala i obećao mi je da će nabaviti potreban materijal čim se vratimou Adbar Seged. Činilo se da je kralj svećenik Beni-Jon zapovjednik otprilike iste razine. Srelismo se s njegovim snagama sutradan u jednoj prostranoj dolini strmih padina. Bojno poljeodabrali su zajedničkim dogovorom nekoliko mjeseci ranije i kralj Beni-Jon zauzeo je položaju višem dijelu doline prije našeg dolaska. Sad je istupio kako bi Arkounu viknuo nekolikouvreda i izazvao ga sa sigurne udaljenosti. Kralj svećenik Beni-Jon bio je mršav poput pruta,duge bijele brade i sijede kose koja mu je dosizala do struka. Bio je predaleko da bih razaznaonjegove crte lica, ali žene su mi rekle da je u mladosti bio najljepši čovjek Etiopije i da jeimao dvije stotine žena. Neke su se žene zbog njega i ubile. Činilo mi se očitim da je mnogoviše obdaren za harem no za bojišnicu. Kad je kralj svećenik Beni-Jon rekao svoje, Arkounistupi i odgovori blagoglagoljivim i poetičnim uvredama koje su odjekivale medu liticama uklancu. Urezale su mi se u pamćenje neke najslikovitije jer su zaslužile da udu u predaju. Kadje napokon Arkoun ušutio, pomislio sam da će početi bitka, ali prevario sam se. Bilo je jošmnogo ratnika s obje strane koji su htjeli govoriti. Prije no što sam pod toplim suncem zaspaooslonjen na stijenu, nasmijah se u sebi pomislivši kako bi se Tanus i njegovi Plavi zabavili sovim šampionima retorike. Bilo je već popodne kad me probudio zveket oružja. Arkoun jeprvi krenuo u juriš. Jedan od njegovih kontingenta krenuo je u napad na položaje Beni-Jona.Ratnici su udarali mačevima o bakrene štitove. Malo potom vratili su se na početne položajene nanijevši niti pretrpjevši gubitke. Uslijedila je još jedna razmjena uvreda, zatim je bio redna kralju svećeniku Beni-Jonu da napadne. Pošao je u juriš i povukao se s jednakim poletom isličnim ishodom. Tako je dan prošao, uvredom na uvredu, jurišem na juriš, a kad je pala noć,dvije su se vojske povukle. Utaborili smo se na ulazu u dolinu i Arkun me pozvao k sebi."Kakva bitka!", uskliknu pobjednički kad sam ušao u njegov šator. "Proći će mnogo mjesecaprije no što se kralj svećenik Beni-Jon usudi opet pojaviti na bojnom polju." "Sutra neće bitinove bitke?", upitah. "Sutra se vraćamo u Adbar Seged", bio je odgovor. "I ti ćeš na svojimsvitcima napisati iscrpni izvještaj o mojoj pobjedi. Predviđam da će nakon ovog presudnogporaza kralj svećenik Beni-Jon moliti za mir." Sedam je Arkounovih ljudi bilo ranjeno usukobu, svi strijelama odapetim s velike daljine. Izvadio sam im vrhove i previo ih. Sutradansam ih dao staviti na nosila i krenuo pored njih nazad. Jedan je bio pogođen u trbuh i jako jepatio. Znao sam da će u roku od tjedan dana umrijeti od gangrene, ali napravio sam sve što jebilo moguće da mu olakšam muke i ublažim poskakivanje nosila na najneugodnijimdionicama puta. Tog popodneva predvečer stigli smo do gaza koji smo prešli na putu tamo.Prepoznao sam ga po Masarinu opisu područja i puta koji je vodio do utvrde njezina oca.Rijeka je bila jedan od brojnih pritoka Nila koji su se spuštali s planina. Prethodnih je danapadala kiša i razina vode je porasla. Počeo sam prelazak pored nosila čovjeka ranjenog utrbuh, koji je već bio u deliriju. Nasred gaza shvatih da smo podcijenili snagu i razinu vode.Struja navali bočno na nosila i skrene ih prisiljavajući i konja da se okrene, zatim ga povučetamo gdje je voda bila dublja. Držao sam se za oglav i trenutak potom konj i ja zaplivali smodok nas je struja zelene ledene vode nosila nizvodno. Ranjenik je ispao iz nosila i kad sam gapokušao dohvatiti, morao sam ispustiti oglav. Konj i ja odvojili smo se. Glava ranjenikanestala je pod površinom: ali ovaj put plivao sam da bih spasio sebe. Okrenuo sam se na leda inogama nizvodno: tako sam mogao izbjeći stijene kad bi struja zaprijetila da me ponese nanjih. Nakratko me nekoliko Arkounovih ljudi pratilo duž obale, zatim me rijeka povukla izazavoja, a oni nisu uspjeli naći prolaz u podnožju litice. Ja i konj ostali smo sami. Iza zavojasnaga struje smanjila se, mogao sam se plivajući vratiti do konja i jednom se rukom uhvatitiza njegov vrat. Do daljnjega sam bio spašen. Pomislih prvi put na bijeg i shvatih da su mibogovi pružili dobru priliku. Promrmljah molitvu zahvale i stisnuvši konja za grivu povedohga prema sredini rijeke. Spustili smo se nizvodno dobru dionicu i bio je već mrak kad sam gapoveo prema obali. Popeli smo se na pješčani sprud. Računao sam da do sutradan ujutromogu biti miran glede potjere. Nitko od Arkounovih ljudi ne bi se bio usudio spustiti niz

klanac po tom mraku. Ali bio sam tako promrzao da sam neobuzdano drhtao. Poveo samkonja u jedan kutak zaklonjen od vjetra i stisnuh se uz njega. Njegova mokra koža isparavalaje na mjesečini. Polako me prožela njegova toplina i prestadoh drhtati. Kad sam se malougrijao, prikupio sam nekoliko naramaka pruća izbačenog na obalu i koristeći šilučkipostupak uz mnogo sam poteškoća uspio upaliti vatru. Prostro sam svoju odjeću da se osuši iproveo šćućuren pored vatre ostatak noći. Čim se razdanilo, obukao sam se i uzjahao konja.Udaljio sam se od rijeke jer sam znao da će me Arkounovi ljudi tražiti duž rijeke. Dva danapotom, slijedeći upute koje mi je dala Masara, stigoh do jednog utvrđenog planinskog selapod vlašću kralja svećenika Beni-Jona. Starješina sela izrazio je namjeru da mi prereze vrat iuzme mog konja. Pribjegao sam svom svojem daru uvjeravanja pa je naposljetku zadržaokonja, ali je obećao da će me odvesti do kraljeve utvrde. i Vodiči koji su me otpratili do kraljasvećenika Beni-Jona govorili su o njemu s toplom naklonošću. Sela kroz koja smo putemprolazili bila su čišća i bogatija od Arkounovih, stada su bila utovljenija, polja dobroobrađena, ljudi dobro uhranjeni. Konji su bili veličanstveni. Bili su tako lijepi da su mi se očipunile suzama. Kad smo napokon stigli nadomak utvrde na drugoj ambi, vidio sam da je uboljem stanju od Arkounove i da nije ukrašena jezovitim trofejima. Kralj svećenik Beni-Jonbio je doista vrlo lijep čovjek. Kosa i sijeda brada davali su mu iznimno dostojanstven izgled.Put je bila svijetla, oči tamne i pametne. Isprva se pokazao jako skeptičnim spram mene, alipomalo je promijenio držanje kad sam mu iznio detalje koje mi je Masara povjerila. Bio jejako dirnut kćerinim porukama ljubavi i zabrinuto me upitao za njeno zdravlje i stanje ukojem se nalazi. Zatim su me poslužnici poveli u jednu prostoriju koja je po etiopskimmjerilima bila raskošna i nabavili mi novu vunenu odjeću kako bih skinuo svoje dronjke. Kadsam objedovao i odmorio se, poslužnici su me opet odveli u vlažnu i zadimljenu prostorijukoja je bila dvorana za primanja kralja svećenika Beni-Jona. "Veličanstvo, Masara je većdvije godine Arkounova zatočenica", odmah ga podsjetih. "Tako je mlada i nježna, a čami ugnusnoj tamnici." Razvezao sam o tome tako da ga natjeram da shvati da mu valja hitnodjelovati. "Pokušao sam prikupiti otkupninu koju Arkoun traži za moju kćer", opravdavao seBeni-Jon. "Ali, trebao bih rastaliti sve tanjure i pehare Aksuma da skupim takvu količinusrebra koja bi zasitila njegovu pohlepu. Povrh toga, polaže pravo na velike dijelove mojezemlje i desetke mojih najvažnijih sela. Ako mu ih prepustim, oslabit ću svoje kraljevstvo iosudit ću desetine tisuća svojih podanika na život pod tiranijom." "Mogu odvesti tvoju vojskudo utvrde Adbar Seged. Ti ćeš staviti pod opsadu tvrđavu i prisilit ćeš Arkouna da ti vratitvoju kćer." Kralj svećenik Beni-Jon izgledao je zbunjen mojim prijedlogom. Ne vjerujem daje ikada pomislio na takvu mogućnost: to nije bio etiopski način vođenja rata. "Poznajemdobro Adbar Seged, neosvojiv je", odgovori. "Arkoun ima moćnu vojsku. Borili smo se protivnjega u mnogim strahovitim bitkama. Moji ljudi su lavovi, ali nikad ga nismo uspjeliporaziti." Ja sam Beni-Jonove lavove vidio na djelu i shvatio sam da je njegova prosudbačinjenica ispravna. S vojskom kojom je zapovijedao nije imao nade da silom oružja stavi podopsadu Adbar Seged i oslobodi Masaru. Sutradan opet stupih pred njega s novim prijedlogom"Veliki vladaru Aksuma, kralju svih kraljeva, kao što znaš, ja sam Egipćanin. Kraljica Lostris,namjesnica Egipta, nalazi se sa svojom vojskom na ušću dviju rijeka, gdje Nil susreće svogblizanca." Beni-Jon kimnu glavom. "Znam. Egipćani su ušli na moje ozemlje bez mogdopuštenja i sada kopaju rudu u mojim dolinama. Uskoro ću ih napasti i uništit ću ih." Sadasam ja bio zbunjen. Kralj svećenik Beni-Jon bio je obaviješten o iskopima za faraonovugrobnicu i našima koji su tamo radili prijetila je opasnost da budu napadnuti. Stoga sampromijenio prijedlog koji sam mu kanio dati. "Moj je narod iskusan u vještini opsade iratovanja", pojasnih. "A ja imam određeni utjecaj na kraljicu Lostris. Ako me pošalješ njojživog i zdravog, uvjerit ću je da ti pokloni svoje prijateljstvo i njezine postrojbe osvojit ćeutvrdu Adbar Seged i osloboditi tvoju kćer." Premda je kralj svećenik to pokušao sakriti odmene, uočio sam da mu je to bilo po volji. "A što bi tvoja kraljica tražila zauzvrat?", upita

sumnjičavim glasom. Pet smo se dana cjenkali, ali naposljetku smo postigli dogovor. "Ti ćešdopustiti kraljici Lostris da nastavi rudariti u tvojoj dolini, koju ćeš proglasiti zabranjenomzonom. Tvoji ljudi neće smjeti ulaziti u nju pod prijetnjom smrti", rekoh. To sam zatražio zasvoju gospodaricu: faraonova grobnica bila bi tako sigurna od oskrvnuća. "Prihvaćam", rečekralj svećenik. "Predat ćeš kraljici Lostris dvije tisuće konja koje ću odabrati iz tvojih stada."Konji su bili za mene. "Tisuću", odgovori kralj. "Dvije tisuće", ustrajao sam. "Prihvaćam.""Kad bude oslobođena, kraljevna Masara moći će se vjenčati za čovjeka kojeg izabere i ti jojto nećeš braniti." Ovaj je zahtjev bio za Memnona. "To je protiv naših običaja", uzdahnukralj. "Ali, prihvaćam." "Kad ih uhvatimo, Arkoun i utvrda Adbar Seged bit će predani tebi."Kralj se ozari i žustro kimne glavom. "Na koncu, mi Egipćani moći ćemo zadržati sve ratnetrofeje koje oduzmemo Arkounu, uključivši i legendarni plavi mač." Ovo je bilo za Tanusa."Prihvaćam", reče Beni-Jon. Vidjevši njegov izraz lica, shvatio sam da je siguran da jesklopio odličan posao. Dodijelio mi je pratnju od pedeset ljudi i sutradan sam krenuo na putkako bih se vratio u Qebui jašući divnog pastuha kojeg mi je kralj ponudio kao oproštajni dar.Bili smo na pet dana puta od Qebuija kad sam pred nama ugledao poznati mi oblak prašinekoji je hitro napredovao ravnicom. Zatim razabrah kola koja kao da su plesala u zračnojopsjeni. Kad se približila, kolona se razvila u formaciju za napad galopom. Prizor je bioveličanstven. Sve je bilo savršeno i razmaci između kola bili su točni kao da su kola niskabiserja. Pitao sam se tko zapovijeda. Zaklonili oči kako bih bolje vidio i srce mi zaigra ugrudima kad sam prepoznao konje prvih kola. Bili su to Stanac i Lanac, moji ljubimci. No, naprvi pogled nisam prepoznao vozača. Prošle su gotovo tri godine otkad sam posljednji putvidio Memnona. Razlika između sedamnaest i dvadeset godina razlika je između momka ičovjeka. Priviknuo sam se jahati u sedlu sa stremenima na etiopski način: stoga se podignuhna stremenima i razmahah se u znak pozdrava. Vidio sam kako kola skreću: Memnon meprepoznao i potjerao zapregu prema meni. "Memnone!", viknuh. "Memnone!" Njegovodgovor donese mi vjetar. "Taita! Tako mi slatkog Izidinog mlijeka, ti si!" Zaustavi kola,skoči s podija i povuče me dolje s konja. Zagrli me, a onda se odmakne kako bi me promotrio."Mršav si i blijed, Taita, i kosti ti strše. A ovo, ovo su sjedine!" Nježno me povukao zapramenove na sljepoočicama. Bio je viši od mene, vitak u bokovima i širok u ramenima. Kožaje bila osunčana i sjajna poput ulaštene ambre, a kad se smijao, na vratu su se isticali mišići.Nosio je zlatne narukvice i Zlato Vrline na golim grudima. Koliko god izgledalo nemoguće,bio je još ljepši nego posljednji put kad sam ga vidio. Podsjećao me na vitkog i gipkogleoparda. Podignuo me bez pol muke na podij u kolima. "Preuzmi uzde", zapovijedi. "Hoćuvidjeti jesi li izgubio negdašnju vještinu." "Na koju stranu moramo poći?", upitah. "Premazapadu i Qebuiju, naravno. Moja će se majka srditi ne dovedem li te odmah k njoj." Tu noćsjeli smo zajedno uz vatru, daleko od časnika kako bismo mogli u miru popričati. Nakratkosmo šutjeli gledajući srebrenasto svjetlucanje zvijezda, zatim Memnon reče: "Kad sampomislio da sam te izgubio, bilo je kao da sam izgubio dio sebe. Neraskidivo si povezan sprvim uspomenama u mom životu." Ja, koji sam stručnjak u korištenju riječi, nisam uspionaći primjereni odgovor. Opet smo ušutjeli, sve dok mi ne stavi ruku na rame. "Jesi li vidioopet djevojku?", upita i premda je glas bio neobavezan, njegov stisak nije. "Koju djevojku?",upitah kako bih ga podbadao. "Onu što smo vidjeli na rijeci, onog dana kad smo se odvojili.""Tamo je bila djevojka?" Nabrao sam čelo kao da se pokušavam prisjetiti. "Kakva je bila?""Lice je bilo poput tamnog ljiljana, koža je bila boje divljeg meda. Čuo sam da je zovuMasara i sjećanje na nju i danas remeti moj san." "Zove se Masara Beni-Jon", rekoh. "Iproveo sam dvije godine zatočen s njom u tvrđavi Adbar Seged, gdje sam je naučio voljeti jerje njezina narav još nježnija od njezina lica." Memnon me zgrabi objema rukama i protreseme. "Pričaj mi o njoj, Taita! Sve mi reci, ne ispuštaj ni najmanju sitnicu." Stoga smo proveliostatak noći pored vatre razgovarajući o Masari. Rekoh mu daje njemu za ljubav djevojkanaučila egipatski i da joj je njegovo obećanje bila potpora u godinama turobne samoće te mu

naposljetku prenijeh poruku koju mu je poslala, poruku koju mi je doviknula s bastiona AdbarSegeda kad sam krenuo. "Reci mu da sam bila hrabra. Reci mu da ga volim'." Memnon jedugo šutio i nije skidao pogled s plamenova, a onda tiho reče: "Kako je moguće da me voli?Ne poznaje me!" "A ti, poznaješ li je bolje no što ona poznaje tebe?", upitah i Memnonodmahnu glavom. "Voliš li je?" "Da", odgovori jednostavno. "I ona tebe isto tako voli." "Daosam joj obećanje. Pomoći ćeš mi da ga ispunim, Taita?" U cijelom svom životu nisam iskusioradost usporedivu s onom koju sam po povratku u Qebui osjetio kad sam se popeo naHorusov Dah. Memnon je bio poslao glasnika da najavi naš povratak i svi su me dočekali."Tako mi smrdljivih krasta između Setovih nožnih prstiju!", viknu Kratas. "Povjerovao samda sam te se napokon riješio, stari lupežu!" I tako me snažno zagrlio da su mi rebra zaškripala.Tanus me uhvatio za ramena i pogledao me načas u oči, a onda se nasmijao. "Da nije bilotebe, onaj bi me bradati Etiopljanin ubio. Kako god, dobro je prošao jer te zarobio. Hvala,stari prijatelju." Primijetih da je Tanus ostario. I on je imao sijedu kosu, a lice izmučenonedaćama počelo se borati kao granitna stijena. Moje kraljevne nisu više bile male, ali jošuvijek divne. Ponašale su se stidljivo, jer me se nisu sjećale. Širom su otvorile oči kad sam imse naklonio. Bakathina kosa postala je tamnija, bakrene boje. Čeznuo sam da opet osvojimnjihovu naklonost. Napokon me Tehuti prepozna. "Taita!", uskliknu. "Jesi li mi donio dar?""Da, visosti", odgovorih. "Donio sam ti svoje srce." Kraljica mi se nasmiješi kad joj pridoh.Nosila je krunu zvanu nemes sa zlatnom kobrinom glavom na čelu. Kad se nasmijala, vidiosam da je izgubila jedan zub i da ta praznina naružuje njezin osmijeh. Malo se udebljala, adržavni poslovi iscrtali su na čelu i u uglovima očiju tanke bore. Ali za mene je još uvijek bilanajčarobnija žena na svijetu. Ustala je s prijestolja kad sam kleknuo pred nju: to je bilonajveće očitovanje njezine naklonosti. Položila mi je ruku na glavu nježnom kretnjom."Odveć si dugo bio daleko od nas, Taita", reče tako tihim glasom da sam je jedva čuo. "Noćasćeš opet spavati pored moje postelje." Te noći, kad je popila šalicu biljnog čaja koji sam jojspremio i kad sam je umotao u krzneni pokrivač, promrmljala je dok je sklapala oči: "Mogu libiti sigurna da me nećeš ljubiti dok spavam?" "Ne, veličanstvo", odgovorili i nagnuh se premanjoj. Nasmiješi se kad joj dodirnuh usne usnama. "Ne smiješ nas više napustiti tako dugo,Taita", reče. Memnon i ja do sitnica smo proučili taktiku koju nam je valjalo primijeniti irealizirali smo je jednakom preciznošću kojom bismo bili izveli neki manevar kolima. Nijebilo teško uvjeriti Tanusa. Još ga je pekao poraz koji mu je nanio Arkoun. U njegovoj smonazočnosti raspravljali o lakoći kojom je plavi mač presjekao brončani i o činjenici da bi gaEtiopljanin zasigurno ubio da se ja nisam umiješao. Tanus se tresao od poniženja. Zatim meMemnon upitao za magično podrijetlo i odlike legendarnog oružja i tada je Tanus zaboravioljutnju i počeo me zasipati pitanjima. "Kralj svećenik Beni-Jon izjavio je da će plavi mač bitiratni plijen: tko ga uspije osvojiti moći će ga zadržati", objasnili. "Krenemo li na Arkouna,nećemo moći korisiti kola u tim dolinama", promrmlja Memnon. "Morat ćemo koristitipješaštvo. Misliš li da bi se Šiluci znali suprotstaviti Etiopljanima, plemeniti Tanuse?"Memnon se i dalje Tanusu obraćao formalno. Očito tijekom moje odsutnosti nije doznao damu je on pravi otac. Kad smo ga obradili, Tanus je bio nestrpljiv poput nas da se upusti upothvat. Bio je na našoj strani kad smo počeli vršiti pritisak na kraljicu Lostris. Od samogpočetka, za razliku od Tanusa, moja je gospodarica shvaćala koliko su dragocjeni konji i kolaza ostvarenje sna o povratku u naš Egipat. Pokazah joj pastuha kojeg mi je darovao Beni-Jon iukazah joj na njegove vrline. "Pogledaj nozdrve, veličanstvo, pogledaj širinu grudi iuravnotežen odnos mišićja i kosti. Hiksi nemaju ništa što se može mjeriti s konjimaEtiopljana." Zatim je podsjetih na njezino obećanje mrtvom faraonu i rekoh: "Kralj svećenikBeni-Jon prepustit će ti dolinu s grobnicom i njegovi ratnici štitit će je od oskrvnuća lopova ipljačkaša. Bacit će urok na dolinu, a Etiopljani su jako praznovjerni. Poštivat će zabranu jošjako dugo nakon što se mi budemo vratili u Tebu." Upozorio sam Memnona da kraljici Lostrisne govori o svojim ljubavnim interesima za pohod protiv Arkouna, jer to ne bi bilo od koristi

za našu stvar. Svaka je majka zaljubljena u sina i rijetko se raduje kad ga mlada žena odvojiod nje. Nijedna žena, makar bila kraljica, nije mogla odoljeti uljudnosti i lukavstvu nastrojice, Tanusa, Memnona i mene. Kraljica Lostris dala je svoj pristanak za pohod protivAdbar Segeda. Ostavili smo bojna i transportna kola u dolini s faraonovom grobnicom i zašliu planine. Kralj svećenik Beni-Jon poslao je postrojbu vodiča da nas dočekaju, sto svojihnajboljih i najpouzdanijih ljudi. Tanus je odabrao čitavu diviziju Šiluka žednih krvi i obećaoim svu stoku koju budu uspjeli zarobiti. Svaki od njih nosio je smotan na leđima plašt odšakalove kože: nismo zaboravili izvanredan hladnoću u planinama. Kao podršku imali smo triodreda egipatskih strijelaca, pod zapovjedništvom plemenitog Kratasa. Stari lupež, promaknutu rang aristokrata dok sam ja bio zatočen u Adbar Segedu, izgarao je od želje za borbom. On injegovi ljudi bili su naoružani novim krivim lukovima u stanju da odapnu strijelu na daljinudvjesto koraka veću od dugih etiopskih lukova. Memnon je odabrao mali kontingent najboljihmačevalaca: naravno, medu njima su bili Remrem te plemeniti Aqer i Astes. Ja sam bio dio tespecijalne postrojbe ne zbog svojeg ratničkog dara, već jednostavno zato jer sam bio jedinikoji je bio u utvrdi Adbar Seged. Hui je htio po svaku cijenu poći s nama i učinio je sve da meuvjeri. Na koncu sam pristao, prvenstveno jer mi je trebao stručnjak za odabir konja koje jeobećao kralj svećenik Beni-Jon. Objasnio sam Tanusu i kraljeviću koliko je bilo važno brzonapredovati, ne samo kako bismo iskoristili faktor iznenađenja, već i zato jer je uskoro uplaninama trebalo početi kišno razdoblje. Tijekom boravka u Adbar Segedu proučio samobilježja klime i godišnjih doba. Da su nas kiše zatekle u dolini, bile bi opasniji neprijatelj odetiopske vojske. Za manje od mjesec dana priveli smo kraju marš do Amba Kamare. Našakolona vijugala je kroz klance poput kobre. Brončani vršci šilučkih kopalja svjetlucali su nasuncu kao zmijska krljušt. Nismo naišli na otpor. Sela kroz koja smo prolazili bila su pusta.Žitelji su pobjegli sa svojim ženama i stadima. Premda su se svakodnevno crni i prijetećioblaci gomilali nad vrhovima i noću je grmljavina gunđala, kiša nije stizala i na gazovima surijeke bile plitke. Dvadeset pet dana nakon polaska stigli smo u dolinu ispod masiva AmbaKamara i podigli pogled prema zavojitoj stazi koja je vodila do vrha. Tijekom svojihprethodnih putovanja planinom proučio sam obrane koje je Arkoun podigao duž tog puta ikoje su obuhvaćale umjetne odrone i zaklone od kamenih zidova. Pokazao sam ih Tanusu iuspjeli smo razaznati vunom pokrivene glave branitelja koje su virile iznad bedema. "Slabatočka umjetnih odrona je u činjenici što ih se može upotrijebiti samo jednom, a moji Šiluci sudovoljno brzi da se izmaknu nasrtaju bivola", zamišljeno je komentirao Tanus. Zapovijedioim je da se uspnu stazom u malim skupinama i kad su branitelji izbili klinove i pustilikamenje umjetnih odrona da se sruči na njih, okretni kopljanici izmaknuli su s spretnošćuplaninskih divokoza. Kad su se stijene otkotrljale nizbrdo, ljudi su počeli uspon padinomplanine. Skakali su od stijene do stijene i tako strašno zavijali da mi se digla kosa na glavi.Natjerali su branitelje da se povuku preko hrpta. Zadržavali su ih samo Arkounovi strijelci,razmješteni iza zidova zaklona. Tada je Kratas poveo svoje strijelce uzbrdo planinom iEgipćani su zahvaljujući većem domašaju lukova mogli izdaleka odapinjati rojeve strijelaprema nebu. Bilo je čarobno vidjeti kako se strijele penju u zrak kao jato ptica i gotovookomito padaju na zaklone, tako da zid nije pružao zaštitu. Začuli smo krike branitelja, azatim vidjeli kako očajnički bježe uz strmu padinu. Šiluci su odmah krenuli u potjeru lajućipoput čopora lovačkih pasa. Iz podnožja čuo sam njihov bojni poklič: "Kajan! Kajan! Ubij!Ubij!" Premda su mi noge bile jake i dah dug, jedva sam držao korak s Memnonom iostatkom naše postrojbe. Godine su činile svoje. Svi smo odjenuli duge etiopske vunene haljei nosili smo tradicionalne okrugle štitove naših neprijatelja. Ali, nismo stavili na glavu perikeod konjske dlake. Bilo bi neoprezno odveć sličiti Etiopljanima kad su Šiluci bili takvograspoloženja. Kad sam napokon stigao na zaravan ambe, uočih da Tanus okuplja svojepješake. Jedina mana Šiluka kao ratnika jest da kad smoče koplja krvlju, izgube glavu igotovo ih je nemoguće držati pod nadzorom. Tanus je rikao poput slona i mahao pozlaćenim

zapovjedničkim bičem. Kad ih je opet imao u šaci, Šiluci su se razvili i krenuli prema prvomeselu, gdje su Etiopljani čekali iza kamenih zidova. Val crnih spodoba okrunjenih bijelimperjanicama od nojeva perja krenuo je naprijed. Branitelji su odapeli kišu strijela, ali Šiluci suse zaklonili velikim štitovima. Šiluci su krenuli u juriš i nekolicina Etiopljana potrčala im jeususret isukanih mačeva. Nisu bili bez hrabrosti, ali taj način vođenja rata za njih je bionovina. Nisu nikad bili prisiljeni suočiti se s jurišem na život i smrt. Zadržao sam se dovoljnodugo da vidim kako su zapodjenuli bitku, tada viknuh Memnonu i njegovim: "Perike!" Svistaviše na glavu periku od crne dlake. Izradio sam ih svojim rukama nadahnjujući seetiopskim uzorom ljepote. S dugim prugastim haljama i perikama na glavi mogli smo proćikao četa Arkounovih podanika. "Ovuda! Za mnom!", viknuh i ispustih etiopski bojni poklič.Šiluci su oponašali moje zavijanje dok smo zaobilazili selo gdje su još bijesnile borbe i metež.Potrčasmo kroz polja žita. Morali smo stići do utvrde kako bismo bili uz Masaru i zaštitili jekad Arkoun bude napokon shvatio da je izgubio bitku. Znao sam da će je bez oklijevanja ubitičim bude shvatio da nema više nikakvu vrijednost za njega. Mislio sam da će je vjerojatnoprobosti plavim mačem ili baciti u bezdan. To su mu bili najdraži načini da se riješi svojihžrtava. Dok smo prelazili ambu, vidjeli smo veliki metež. Grupe ratnika kružile su obuzetepanikom, žene su za sobom vukle djecu i nosile na glavi svoj imetak dok su vrištale od strahai trčale tamo-amo poput pilića koji osjete miris lisice. Koze su meketale, goveda su mukala iritala se podižući oblake prašine. Govedari su pobjegli. Nitko nije obratio pažnju na nas doksmo trkom prolazili poljima držeći se podalje od sela. Slijedili smo opće kretanje u smjeruAdbar Segeda i kad smo se približili prirodnome mostu, svjetina se tako zgusnula da smo biliprisiljeni prokrčiti si put silom. Na mostu su bili stražari koji su mačevima i štapovima tjeralibjegunce. Žene su vrištale, preklinjale da uđu i podizale na ruke dječicu moleći za milost.Neke su pale na tlo i bile pregažene. "Oblikujte kornjaču!" Memnon je mirno izdao zapovijedi naša postrojba zbila je redove i približila štitove jedan do drugoga. Prošli smo kroz mnoštvokao što morski pas prolazi kroz jato riba. Neki slabiji bjegunci gurnuti su prema naprijed i palisu u ponor, a njihovi krici povećali su paniku. Kad smo stigli do mosta, stražari su naspokušali zaustaviti, ali svjetina ih je okružila i nisu uspjevali upotrijebiti oružje a da se neizlože riziku da ih svjetina nadjača i baci u bezdan. "Na zapovijed kralja Arkouna, maknite seu stranu!", viknuh, na giškom. "Lozinka?", prodere se kapetan straže dok se borio kako biostao na nogama. Gomila se kretala naprijed i nazad obuzeta stravom. "Morate mi datilozinku." Kapetan je uperio mač u mene, ali Memnon ga je grubo skrenuo. Tijekomzatočeništva tisuću sam puta čuo lozinku jer je moja ćelija bila iznad ulaza. Bilo je moguće dasu je u međuvremenu promijenili i bio sam spreman ubiti kapetana dok sam vikao: "Planina jevisoka!" "Prolazite!" Maknuše se ustranu i mi se probismo kroz gomilu udarajući iodguravajući one koji su pokušali poći za nama. Otrčasmo na most. Tako sam žudio dastignem do Masare da se nisam obazirao na ponor i bez oklijevanja sam poveo druge uprelazak. "Gdje je kralj Arkoun?", upitah stražare koji su se ispriječili na vratima. Budući dasu oklijevali, rekoh: "Planina je visoka! Imam hitnu poruku za kralja. U stranu! Dajte daprođemo!" Prošli smo kroz otvorena vrata prije no što su odlučili pružiti otpor. U pratnjidvanaestorice odvažnih otrčah prema vanjskim stubama koje su vodile na gornju terasu. Dvasu naoružana čovjeka stajala pred vratima Masarine sobe i razveselih se kad ih ugledah. Bojaosam se da je djevojka možda prebačena u neki drugi dio tvrđave, ali nazočnost stražara meosokoli. "Tko ste?", viknu jedan i isuka mač. "Kojim ovlastima..." Nije dovršio rečenicu. Jasam se maknuo u stranu i propustio Memnona i Remrema. Nasrnuli su na stražare i ubili ih nedavši im vremena da se pokušaju obraniti. Vrata Masarine sobe bila su zatvorena iznutra i kadsmo ih pokušali provaliti, začuli smo zbor krikova i jecaja. Na treći pokušaj vrata popustiše ija banuh u sobu. Bila je u tami i jedva sam uspio razabrati žene skupljene u jednome kutu."Masara!", pozvah je dok sam skidao periku i puštao da mi kosa padne na ramena. Masara meprepozna. "Taita!" Ugrize zapešće žene koja ju je pokušavala zadržati i potrči mi ususret. Baci

mi ruke oko vrata, zatim pogleda iza mene i pusti me dok su joj se tamne oči širom otvorile, aobraze joj oblilo crvenilo. Memnon je skinuo periku, bio je to nedvojbeno kraljević. Maknuhse ustranu i propustih Masaru. Dvoje se pogledaše. Na trenutak koji mi se učini dug kaovječnost ne pomaknuše se i ne progovoriše. Tada Masara stidljivo reče na egipatskom:"Došao si. Održao si obećanje. Znala sam." Bio je to jedini put, čini mi se, da sam vidioMemnona potpuno smetenog. Ograničio se na to da kimne glavom. Zatim sam bio svjedokomzačuđujuće pojave, crvenilo mu se proširilo s vrata na lice, koje je blistalo čak i u mraku sobe.Prijestolonasljednik Egipta, faraonov sin, zapovjednik prve divizije bojnih kola, Najbolji odDeset Tisuća, nositelj Zlata Vrline, bio je crven u licu i zbunjen poput seljaka. Iza mene jednaod žena oglasi se poput uplašene kokoši. Prije no što sam je stigao zadržati, protrča mi ispodruke i pojuri niz unutarnje stube. Njezina je vriska odzvanjala u kamenu. "Straža! Neprijateljje prodro u istočno krilo! Brzo, pohitajte amo!" Strmim stubama odmah odjeknuše koraci.Memnon se začas preobrazi. Stidljivi zaljubljeni mladić posta neumoljiv ratnik. "Pobrini se zanju, Taita. Ne smije joj se ništa loše dogoditi", vikne mi i postavi se na vrh stuba. Ubio jeprvog Etiopljanina ubodom u vrat koji je naučio od Tanusa, zatim mu stavi nogu na grudi i utrenutku kad je oslobodio mač, odgurnuo je mrtvaca unazad. Leš je pao na druge ljude koji suse penjali stubama i ispraznio ih. Memnon me pogleda. "Misliš li da ćemo uspjeti doći dovrata prije no što ih zatvore?" "Moramo uspjeti", odgovorih. "Bit će bolje siđemo li vanjskimstubama." "Remrem ide ispred nas. Taita i kraljevna, u sredini. Ja ću biti u odstupnici",zapovijedi Memnon ubovši u oko Etiopljanina koji se opet pokušao uspeti stubama. Čovjekispusti oružje i pokri si lice rukama. Memnon mu zari mač u grudi i gurnu ga unazad, po drugiput ispraznivši stube. "Prati Remrema!", viknu mi. "Miči se! Brzo, odlazimo!" Uzeh Masaruza ruku, ali nisam je morao vući. Spremno i okretno potrča, dapače, ona je vodila mene.Sunčeva me svjetlost napade kad izidosmo na terasu i nakon mraka sobe zaslijepi me.Trepnuh kapcima i pogledah onstran prirodnog mosta u smjeru ruba provalije. Tamo su biliTanusovi Šiluci. Vidio sam njihanje perja i visoko podignute štitove. "Kajan! Ubij!", pjevalisu dok je s vrhova njihovih kopalja kapala krv. Užasnuti seljaci razbježali su se pred njima.Stigli su učas do mosta. A tamo su bile dvije ili tri stotine Arkounovih vojnika. Iza njih je biobezdan pa ih je nužda pretvorila u junake. Postali su pravi lavovi. Iako su mnogi od njihgurnuti unazad i pali su u ponor pod njiima, drugi su odbili prvi juriš Šiluka. U tom trenutkuvidjeh Tanusa upravo tamo gdje sam očekivao da ću ga vidjeti, usred formacije. Njegova jekaciga blistala kao svjetionik u tamnom moru šilučkih ratnika. Vidio sam kako naginje glavuunazad i počinje pjevati. Divlje riječi preletješe bezdan i stigoše do mene na terasi. Ljudi kojisu stajali oko njega pridružili su se pjesmi i krenuli naprijed. Ovaj put ništa im se nije moglooduprijeti. Probili su se kroz branitelje i Tanus je bio prvi koji je stupio nogom na prirodnimost. Unatoč težini lagano je trčao i dalje pjevajući. Šiluci su ga slijedili na kameni luk, alibio je tako uzak da su se morali kretati u redu po jedan. Tanus je stigao do polovice mosta kadmu je pjesma zamrla na usnama. Stade. Kroz vrata Adbar Segeda, poda mnom, jedan čovjekiziđe na most kako bi se suočio s Tanusom. Gledao sam ga sa zidina i nisam mu mogaovidjeti lice. Ali, bilo je nemoguće ne prepoznati oružje koje je stiskao u desnici. Plavi mač nasuncu je sijevao kao ljetna munja. "Arkoun!", viknu Tanus. "Tražio sam te!" Arkoun nijemogao razumjeti te riječi, ali značenje je bilo nedvojbeno. Nasmija se u vjetar dok mu jebrada zaigrala oko kozjeg lica kao dim. "Poznajem te!" Zamahnu srebrenastoplavim sječivomoko glave glasno sikćući. "Ovaj put ću te ubiti." Zakorači na uski kameni luk i potrči ususretTanusu dugim i gipkim koracima. Tanus promijeni držanje brončanog štita i prigne glavu.Poznavao je moć svjetlucavog sječiva: i shvatio sam da mu se ne kani suprotstaviti svojim,koje je bilo od mnogo neotpornije bronce. I Arkoun se naučio oprezu nakon njihovogprethodnog susreta. Po načinu kako je držao plavi mač, slutio sam da neće opet pokušatinepromišljeni bočni udarac. Kad su se sudarili, Arkoun je skupio sve svoje snage. Vidio samkako naginje pleća i pomiče unaprijed svu svoju težinu, iskorištavajući žestinu juriša kako bi

pogodio vrhom Tanusovu glavu. Tanus podiže štit i plava oštrica udari u sredinu. Svaki mačod lošijeg metala bio bi se slomio od udarca, ali ovaj je presjekao štit kao da je od kozje kože izario se u žutu broncu polovicom svoje dužine. U tom trenutku shvatio sam Tanusovunamjeru. Okrenuo je štit tako da sječivo ostane zarobljeno. Arkoun se trudio da ga oslobodi,borio se i vukao bacajući se unazad, ali Tanus je blokirao plavi mač u brončanom stisku.Arkoun prikupi sve svoje snage i opet povuče. Ovaj put Tanus se nije odupro. Skoči naprijed,u smjeru u kojemu je Arkoun vukao, i taj neočekivani potez izbaci etiopskog poglavicu izravnoteže. Ustukne teturajući, splete se na rubu bezdana. Da bi održao ravnotežu, bio jeprisiljen pustiti držak mača još uvijek zabodenog u štit. Zamahne rukama i zaljulja se na rubuponora. Tanus se odmakne, prisloni rame o štit i baci se naprijed. Štit udari Arkouna u prsa idržak plavog mača pogodi ga u trbuh svom snagom kojom je Tanus raspolagao. Arkoun je bioodgurnut unazad, u prazno. Polako se prevrnuo u zraku i tada strmoglavio u ponor s haljomkoja je lepršala oko njega i bradom koja je vijorila kao zastavica na kolima. Iz točke u kojojsam se nalazio, vidio sam njegovo posljednje putovanje, na koje je osudio mnoge nesretnike.Od mosta pa dok nije sletio na stijene tristo laktova ispod toga, nastavio je kričati: prodoran,sve dalji krik koji je naglo zamro. Tanus je ostao sam na sredini mosta. Još je visoko držao štits mačem zabodenim u metal. Metež i sukobi postupno su slabili. Etiopljani su vidjeli da jenjihov poraženi kralj pao u ponor i klonuli su duhom. Bacili su na tlo oružje i molili za milost.Egipatski časnici uspjeli su nekolicinu spasiti od Šiluka i dali su ih odvesti do nadzornikarobova. Ali, ja se nisam obazirao na to. Gledao sam Tanusa koji je još bio na mostu. Krenuoje prema vratima tvrđave, a ljudi su mu klicali i podigli su oružje u znak pozdrava. "Stari bikjoš je uvijek opasan", nasmija se Memnon zadivljeno. Alija se nisam smijao. Osjećao samledeni povjetarac pretkazane tragedije, nalik zraku koji uskomešaju krila lešinara koji slijećuna svoju jezovitu gozbu. "Tanus", promrmljah. Hodao je polaganim i teškim korakom.Spustio je štit i tek sam tada vidio mrlju koja se širila po njegovom oklopu. Gurnuh Masaru uMemnonovo naručje i trkom sidoh vanjskim stubama. Etiopski stražari na vratima pokušali sumi predati svoje oružje, ali ja samo prodoh dalje i otrčah na most. Tanus me ugleda i nasmijase. Ali, bio je to usiljen osmijeh. Stao je, noge mu popustiše. Teško je sjeo nasred mosta.Bacih se na koljena pored njega i ugledah rasjeklinu u oklopu od krokodilske kože. Krvario jei shvatio sam da je plavi mač bio zaboden više no što sam držao mogućim. Vrh je prodro krozbrončani štit i oklop od otporne kože i zario se u Tanusove grudi. Pažljivo sam odvezaorenene oklopa i skinuo ga. Tanus i ja pogledasmo ranu. Bila je široka kao sječivo, kao malausta crvenih i vlažnih usana. Svakim dahom crvena pjena izlazila je iz užasne rane. Bio jeranjen u pluća, ali ja mu to nisam imao hrabrosti reći. Nitko nije mogao preživjeti takvu ranu."Ranjen si." Bila je to glupa primjedba i nisam se usudio pogledati ga u lice. "Ne, stari moj",odgovori Tanus tiho. "Mrtav sam." Šiluci su mu od kopalja izradili nosila i pokrili ih tepihomod ovčjih koža. Položili su Tanusa na njih i ponijeli ga u tvrđavu Adbar Seged. Polegli smo gana krevet kralja Arkouna. Tada sam sve poslao van iz odaje. Stavio sam plavi mač uza nj, aTanus se nasmija i stavi ruku na držak od zlata i dragulja. "Skupo sam platio ovo blago",promrmlja. "Volio bih da sam ga bar jednom uporabio na bojnom polju." Nisam mu mogaoponuditi riječi nade i utjehe. Bio je veteran i vidio je previše ranjenih pluća. Nisam ga mogaozavaravati. Previo sam ranu vunenim tamponom i lanenim zavojem pa izrekao čari kako bihzaustavio krvarenje. "Dalje od mene, Setov stvore..." ,- Ali Tanus je odlazio. Teško je disao ičuo sam kako se kry meškolji u njegovim plućima kao životinja skrivena u močvari, iPripremio sam ljekoviti napitak s cvijetom sna, ali Tanus ga nije htio popiti. "Kanimproživjeti svaku minutu koja mi preostaje", reče. "Do konca." "Mogu li učiniti nešto za tebe?""Već si učinio puno", odgovori. "Ali nikad kraja zahtjevima koje ti mi upućujemo."Odmahnuh glavom. "Nema kraja onome što bih htio učiniti za vas." "Evo, onda, zadnje štotražim od tebe. Prije svega, nikad Memnonu nećeš reći da sam mu otac. Mora vjerovati da muvenama teče krv faraona. Trebat će sve svoje snage da bi se suočio sa sudbinom koja ga

čeka." "Bio bi ponosan što je tvoj sin, više no što je sin kralja." "Zakuni se da mu nećeš reći.""Kunem se", odgovorih. Neko vrijeme Tanus je šutio kako bi prikupio snagu. "Još te neštomolim." "Samo reci", odgovorih. "Vodi brigu o ženi koja nikad nije bila moja supruga. Štiti jei pomogni joj kako si činio sve ove godine." "Znaš dobro da ću to učiniti." "Da, znam, jer sijeuvijek volio kao ja. Brini o Lostris i našoj djeci. Povjeravam ti ih." Zatvori oči i ja pomislih daje došao do konca, ali njegova je snaga bila veća od snage ikojeg drugog čovjeka. Nakonnekog vremena opet podigne kapke. "Želim vidjeti kraljevića", reče. "Čeka na terasi",odgovorih i podoh prema vratima. Memnon je bio s Masarom u dnu terase. Stajali su blizu, alinisu se dodirivali. Njihova lica bila su ozbiljna i tiho su razgovarali. Podigli su pogled kadsam zazvao. Memnon ostavi Masaru samu i hitro priđe. Odmah pode k Tanusu i stane poredkreveta. Tanus mu se nasmija, ali osmijeh je bio nesiguran. Znao sam koliko ga napora košta."Kraljeviću, naučio sam te svemu što znam o ratu, ali ne mogu te naučiti ništa o životu: tosvatko mora sam naučiti. Nemam ti drugo što reći prije no što krenem na ovo novo putovanje,ali želim ti zahvaliti što sam te imao čast upoznati i služiti ti." "Za mene si bio mnogo više odučitelja", odgovori Memnon tihim glasom. "Bio si mi otac kojeg nisam upoznao." Tanuszatvori oči i stisne usne. Memnon se sagne i stisne mu ruku. "Bol je još jedan neprijatelj kojegvalja poraziti. Ti si me tome naučio, plemeniti Tanuse." Kraljević je mislio da se radi o boluizazvanom ranom, ali ja sam znao da je umirućeg pogodila riječ "otac". Tanus opet otvori oči."Zahvaljujem ti, kraljeviću. Lijepo je imati tvoju pomoć u ovim posljednjim trenucima.""Zovi me prijateljem, ne kraljevićem." Memnon je kleknuo pored kreveta i dalje mu stišćućiruku. "Imam dar za tebe, prijatelju." Krv u plućima gušila mu je glas. Potražio je rukom držakplavog mača koji je ležao na ležaju uza nj, ali nije ga imao snage podignuti. Uze Memnonovuruku i položi je na držak optočen draguljima. "Sad je tvoj", promrmlja. "Mislit ću na tebesvaki put kad ga isučem na bojnom polju." Memnon uze mač. "Činiš mi veliku čast."Memnon ustane i s mačem u desnici stane u klasični početni položaj nasred sobe. Stavisječivo na usne i pozdravi umirućeg. "Tako si me ti naučio." I započne vježbu koju ga jeTanus naučio dok je još bio dječak. Izveo je dvanaest obrana i napada savršeno i bez žurbe.Srebrenasto sječivo poletjelo je poput blještavog orla, zafijukalo zrakom i osvijetlilopolumračnu sobu odbljescima svjetlosti. Memnon je završio izravnim udarcem u grlozamišljenog neprijatelja, zatim je položio vrh medu noge i oslonio se rukama na držak."Dobro si naučio." Tanus kimne glavom. "Nema drugoga što te mogu naučiti. Ne odlazimprerano." "Čekat ću s tobom", reče Memnon. "Ne." Tanus napravi umorni pokret rukom."Tvoja te sudbina čeka izvan zidova ove mračne sobe. Moraš joj poći ususret ne osvrćući seunazad. Taita će ostati sa mnom. Odvedi djevojku. Vrati se kraljici Lostris i pripremi je zavijest o mojoj smrti." "Idi u miru, plemeniti Tanuse." Memnon nije htio remetiti taj uzvišenitrenutak suvišnim raspravama. Priđe krevetu i poljubi oca u usne. Tada se okrene i iziđe izsobe držeći u ruci plavi mač. "Idi ususret slavi, sine moj", promrmlja Tanus i okrene glavuprema kamenom zidu. Sjedoh uz krevet i pogledah prljavi pod. Nisam htio vidjeti kako čovjekpoput Tanusa plače. Usred noći probudi me zvuk bubnjeva, priprostih drvenih bubnjevaŠiluka koji su odjekivali u mraku. Od glasova koji su naricali pogrebnu jadikovku prošla mejeza. Svjetiljka pored kreveta samo što se nije ugasila. Bacala je čudne sjene na strop, nalikmahanju lešinarovih krila. Opirući se, polako se približih Tanusovu ležaju. Znao sam daŠiluci ne griješe. Posjeduju čudnu sposobnost da naslute takve stvari. Tanus je još bio licemokrenut prema zidu, ali kad sam mu dotaknuo rame, osjetio sam da je hladan. Njegovneukrotiv duh bio nas je napustio. Ostao sam sjediti pored njega ostatak noći i oplakivao samga kako su ga oplakivali njegovi Šiluci. U zoru pozvah mumifikatore. Nisam mogao dopustitida ti grubi mesari raspore moga prijatelja. Izveo sam rez na lijevome boku: nije to bio dug inezgrapan rez kao onaj koji obično rade pogrebnici, već djelo kirurga. Izvadio sam utrobu.Kad mi se u rukama nade veliko Tanusovo srce, zadrhtah. Činilo mi se da osjećam svu snagukoja je kucala u tom životnom cvjetištu od mesa. S ljubavlju i strahopoštovanjem vratio sam

ga medu rebra i svim svojim umijećem zašio sam rez na boku i ranu na grudima od plavogmača. Uzeo sam brončanu žlicu i ugurao je u nosnicu sve dok nisam osjetio da dotiče tankukoštanu pregradu: probio sam je naglim trzajem i izvukao mekanu tvar iz šupljine lubanje.Tek tada povjerili Tanusa mumifikatorima. Premda nisam više ništa mogao učiniti, proveosam s Tanusom četrdeset dana mumifikacije u hladnoj, turobnoj utvrdi Adbar Seged. Kadsada opet pomislim na to, shvaćam da je to bila moja slabost. Ne bih bio mogao podnijetipatnju moje gospodarice u trenutku kad je doznala vijest o Tanusovoj smrti. Prepustio sam daMemnon preuzme tu zadaću, premda je to bila moja dužnost. Ostao sam skriven u društvupreminulog, a bio bih trebao biti s onim tko je živ i kome je moja nazočnost bila potrebnija.Ali, uvijek sam bio kukavica. Nije bilo kovčega za odlaganje Tanusova mumificiranog tijela.Bio bih izradio jednog po povratku u Qebui. Zadužio sam etiopske žene da ispietu dovoljnoveliku košaru. Plet je bio tako fin da je bio nalik lanu i bio je otporan na vodu kao posuda odpečene gline. Ponijeli smo ga dolje s planine. Njegovi Šiluci nosili su bez poteškoća težinumumificiranog tijela i otimali se za tu čast. Ponekad bi zapjevali pogrebne žalopojke dok smoprolazili klancima i prijevojima šibanim vjetrom. U drugim trenucima zapjevali bi borbenehimne koje ih je Tanus naučio. Cijelim putem hodao sam pored njegova lijesa. U planinamasu počele kiše i pljuskovi. Poplavili su gazove koje smo morali prijeći plivajući, držeći se zaužad. Noću je odar od trske bio u šatoru pored mene. Pričao sam s Tanusom u tami kao da memože čuti i odgovoriti mi, kao nekad. Napokon smo se spustili niz posljednji prijevoj i velikeravnice otvore se našem pogledu. Kad smo se približili Qebuiju, moja gospodarica dođe u tuziususret karavani. Bila je na kolima iza kraljevića Memnona. Kad sam ih ugledao kako nam sepribližavaju kroz preriju, zapovijedih šilučkim nosačima da odlože Tanusov lijes u hladdivovske akacije. Kraljica je sišla i prišla odru. Stavi ruku na nj i u tišini sagne glavu. Bio samizvan sebe vidjevši koliko je bila skrhana boli. U kosi je bilo sjedina, a oči su ugasle, kao dasu izgubile svaku živahnost. Shvatio sam da je za Lostris prošlo vrijeme mladosti i ljepote.Bila je tragična i usamljena ličnost. Njezina je bol bila tako očita da nitko, gledajući je, nijemogao dvojiti da je udovica. Pridoh joj kako bih je upozorio. "Gospodarice, ne smiješ svimapokazati svoju bol. Ne smiju znati da je za te bio nešto više od prijatelja i zapovjednika tvojevojske. Iz poštovanja za njegovu uspomenu i za čast koja mu je bila tako važna, molim te dasuzdržiš suze." "Nemam više suza koje bih lila", odgovori mi tihim glasom. "Sve sam ihisplakala. Samo ti i ja znamo istinu." Odnijeli smo skromni trščani lijes u štivu HorusovogDaha, pored veličanstvenog pozlaćenog faraonovog sarkofaga. Ostao sam uz svojugospodaricu, kako sam bio obećao Tanusu, sve dok njezina bol nije otupjela u neizlječivuvječnu tugu koja je nikad ne bi bila napustila. Zatim sam, po njenoj zapovijedi, otišao udolinu grobnice kako bih rukovodio završetkom radova na faraonovu grobu. Pokorivši sevolji moje gospodarice, odabrah još jedno mjesto u dolini za Tanusovu grobnicu. Premda samse potrudio sa zanatlijama i materijalom na raspolaganju, mjesto gdje je trebao počivati Tanusizgledalo je kao straćara u usporedbi s pogrebnom palačom faraona Mamosa. Vojska zanatlijasve je te godiine radila kako bi završila prekrasne freske koje su ukrašavale hodnike ipodzemne prostorije faraonove grobnice. Skladišta su bila prepuna blaga koje smo donijeli izTebe. Tanusova grobnica bila je izgrađena na brzinu. Moj prijatelj tijekom života posvećenogsluženju državi i kruni nije nagomilao blago. Oslikao sam na zidovima razne prizore iznjegovog zemaljskog života, lovove na zvijeri, bitke protiv Crvenog Pretendenta i Hiksa tezadnji juriš na utvrdu Adbar Seged. Ali, nisam se usudio prikazati njegove najplemenitijepothvate, njegovu ljubav za moju gospodaricu, njegovu prijateljstvo sa mnom. Ljubav zakraljicu je izdaja, prijateljstvo s robom ponižavajuće. Kad sam je dovršio, prodoh pogledompo skromnoj grobnici gdje je Tanus trebao provesti vječnost. I iznenada me obuze srdžba napomisao da ne mogu učiniti ništa više za njega. U mojim očima bio je dostojniji časti no ikojifaraon koji je ikad nosio dvostruku krunu. Ta kruna mogla je biti njegova, morala je, trebala jebiti njegova, ali odbio ju je. Za mene je bio kralj više no što je to ikad bio faraon. Tada mi

pade na pamet misao. Bila je takvo oskrvnuće da sam je odagnao iz uma. Sama činjenica dasam je razmortrio bila je strahovita izdaja, uvreda ljudima i bogovima. Ali, tijekom tjedanakoji su uslijedili misao se i dalje javljala u mom umu. Tanusu sam dugovao mnogo, a faraonumalo. Makar me koštalo prokletstva, bio sam spreman platiti cijenu. Tanus mi je dao mnogoviše. No, to nisam mogao sam izvesti. Trebao sam pomoć. Ali, kome sam se mogao obratiti?Zasigurno ne kraljici Lostris ili kraljeviću. Moja gospodarica bila je vezana prisegom faraonu,a Memnon nije znao tko je njegov pravi otac, niti sam mu to mogao reći a da ne pogazim riječkoju sam dao Tanusu. Samo je jedna osoba bila privržena Tanusu gotovo kao ja, nije seplašila ni bogova ni ljudi i posjedovala je tjelesnu snagu koju ja nisam imao. "Tako mi gnusneSethove stražnjice!" Plemeniti Kratas grohotom se nasmijao kad sam mu iznio svoj plan."Samo si ti mogao takvo što smisliti. Ti si najveći lupež koji postoji na svijetu, Taita, ali jasam ti zahvalan, jer mi nudiš ovu posljednju priliku da iskažem počast Tanusu." Do u sitnicusmo sve isplanirali. Krenuli smo tako što sam stražarima pred štivom Horusovog Daha poslaokrčag vina obilato začinjenog prahom cvijeta sna. Kad smo Kratas i ja napokon ušli u štivugdje su bila dva lijesa, obuze me nesigurnost. Osjećao sam da me Ka faraona Mamosa krišompromatra iz sjene i da će me njegov zlonamjeran luh proganjati sve preostale dane mogaživota u potrazi za tesvetom zbog svetogrđa. ft Kratas nije imao takve zadrške, dao se naposao s tolikim žarom da sam mu više puta tijekom noći morao preporučiti da ne bude takobučan dok je otvarao zlatne poklopce kraljevskih kovčega i vadio vladarevu mumiju. Tanus jebio viši i krupniji, ali su srećom oni koji su izradili kovčeg pustili malo mjesta, a tijelo mogaprijatelja se tijekom mumifikacije smanjilo. Svejedno, bili smo prisiljeni skinuti više slojevazavoja prije no što smo ga uspjeli smjestiti u veliki zlatni odar. Zamolih faraona Mamosa zaoprost dok smo ga stavljali u skromni drveni kovčeg na čijem je poklopcu bio naslikan likVelikog Lava Egipta. Bilo je puno mjesta i prije zatvaranja poklopca odložili smo u njegazavoje koje smo bili skinuli Tanusu. Kad je kišno razdoblje završilo i vratilo se lijepo vrijeme,moja gospodarica zapovijedi da pogrebna povorka krene iz Qebuija prema dolini sgrobnicom. Na čelu je išla prva divizija kola pod zapovjedništvom kraljevića Memnona.Slijedilo je pedeset transportnih kola nakrcanih zagrobnim blagom faraona Mamosa. Udovica,kraljica Lostris, bila je na kolima koja su prevozila zlatni odar. Bio sam zadovoljan vidjevšikako na tom zadnjem putovanju ide u društvu jedinog čovjeka kojega je voljela, premda jeona mislila da se radi o drugom. Vidio sam kako se više puta okreće prema repu karavanekoja je polako napredovala kroz ravnicu i bila je duga barem pet tisuća koraka. Kola na krajukolone koja su nosila drveni lijes slijedila je skupina Siluka. Njihovi veličanstveni glasovidopirali su do nas dok su pjevali oproštajnu pjesmu. Znao sam da ih Tanus čuje i shvaća zakoga je ta pjesma. Kad smo konačno stigli u dolinu s grobnicom, zlatni lijes smješten je podsvetohranište pored ulaza. Laneni zastor bio je oslikan tekstovima i ilustracijama iz Knjigemrtvih. Bila su predviđena dva zasebna sprovoda. Prvi je bio manje važan, onaj Velikog LavaEgipta. Drugi je trebao biti svečani kraljevski pogreb. Tri dana po našem dolasku u dolinu,drveni lijes smješten je u grobnicu koju sam bio pripremio za Tanusa i grob su posvetilisvećenici Horusa, njegovog boga zaštitnika; potom je bila zapečaćena. Tijekom obreda mojagospodarica uspjela je svladati tugu i pokazati samo dužnu sućut jedne kraljice za odlazakvjernog sluge, premda sam znao da u njoj umire nešto što se nikad više neće obnoviti. Cijeluje noć dolina odzvanjala pjesmama Šiluka koji su oplakivali čovjeka koji je postao jedno odnjihovih božanstava. I danas, naime, uzvikuju njegovo ime u bitkama. Deset dana nakonprvog pogreba, zlatni lijes bio je prebačen na drvene saonice i odvučen u golemu kraljevskugrobnicu. Trebao je trud tri stotine robova da bi se kovčeg proveo hodnicima. Projektirao samgrobnicu tako precizno da je bio tek pedalj razmaka između bokova i poklopca lijesa tekamenih zidova i svoda. Kako bih osujetio buduće pljačkaše grobova i sve one koji bi bilipokušali oskrvnuti kraljevski grob, izgradio sam labirint hodnika pod planinom. Od ulaza,široki prolaz vodio je do veličanstvene kripte ukrašene prekrasnim freskama: u sredini je

stajao prazni granitni sarkofag s poklopcem bačenim ustranu. Prvi pljačkaši bili bi povjerovalida su stigli prekasno i da je netko drugi već opljačkao grobnicu. U stvarnosti je pak postojaojedan drugi hodnik pod pravim kutom s ulaznim hodnikom. Ulaz je bio kamufliran kaoskladište za zagrobno blago. Bilo je nužno okrenuti lijes kako bi prošao kroz niz lažnihhodnika i lažnih pogrebnih odaja, od kojih je svaka bila još veća varka od prethodne.Pogrebnih odaja bilo je četiri: ali tri su bile predodređene da zanavijek ostanu prazne. Povrhtoga bila su tu i troja skrivena vrata i dva okomita okna. Uz jedno od tih lijes je morao bitipodignut, niz drugo spušten. Trebalo je petnaest dana kako bi bio prevezen kroz labirint i snaposljetku smješten na svoje smjesto. Zidovi i strop odaje bili su oslikani svim genijem kojisu mi bogovi podarili. Nije bilo površine fl veće od nokta mog palca koja nije blještala odboje i pokreta. Oko nas bilo je pet skladišta punih blaga koje je faraon Mamos nagomilaotijekom života dovodeći Egipat na rub bijede. Rekao sam svojoj gospodarici da bi, umjesto dabude zakopano, blago trebalo upotrijebiti za plaćanje troškova vojske i rata koji ćemo morativoditi kako bi otjerali tiranina Hiksa i oslobodili naš narod i našu domovinu. "Blago pripadafaraonu", odgovorila mi je. "Ovdje u Kushu skupili smo drugo blago u bjelokosti, zlatu irobovima i ono će biti dovoljno. Pravo je da božanski Mamos dobije ono što je njegovo.Prisegnula sam." I tako je petnaestog dana zlatni lijes smješten u kameni sarkofag isklesan uživom kamenu. Sustavom užadi i poluga teški poklopac podignut je i spušten na svoje mjesto.Kraljevska obitelj, svećenici i plemići ušli su u grobnicu za zadnje obrede. Moja gospodarica iprijestolonasljednik zauzeli su mjesto pored sarkofaga i svećenici su nastavili pjevati magičnepsalme i odlomke iz Knjige mrtvih. Čađavi dim svjetiljki i dah nazočnih učinili su zrak u tommalom prostoru teškim, tako da je uskoro postalo teško disati. Na slabom žutom svjetlu vidiosam kako moja gospodarica blijedi i kako joj kapljice znoja rose čelo. Probih se kroz mnoštvoi stigoh do nje trenutak prije no što bi se bila srušila. U zadnji sam je čas pridržao kako biizbjegla udarac glavom o granitni sarkofag. Iznijeli smo je van na nosilima. Na čistomplaninskom zraku brzo se oporavila, ali uvjerio sam je da ostatak dana provede u postelji usvome šatoru. Dok sam joj te noći spravljao biljni tonik, ležala je u tišini i nakon što je popilalijek, prošapta: "Imala sam neobičan osjećaj dok sam bila u faraonovoj grobnici. Iznenada mise učinilo da je Tanus u blizini. Ćutila sam njegovu ruku kako mi dotiče lice, njegov glaskako mi šapće na uho. I onesvijestila sam se." "Uvijek će biti blizu tebe", rekoh. "Sigurna samu to." Danas znam, premda to tada nisam shvatio, da je Lostris počela propadati od dana kadsmo pokopali Tanusa. Izgubila je radost bivanja na svijetu i želju za životom. Sutradan sam sesa zidarima i robovima vratio u kraljevsku grobnicu kako bih zapečatio vrata i okna tepokrenuo sklop naprava koje su trebale zaštititi zagrobnu odaju. Dok smo se vraćali nazadkroz meandre hodnika, blokirali smo tajna vrata kamenjem i žbukom po kojoj smo naslikalifreske. Zatvorili smo otvore okomitih okna tako da izgledaju kao podovi i stropovi. Pripremiosam umjetne odrone koji bi se bili pokrenuli ako bi netko bio stao nogom na jednu pokretnuploču i napunio okomita okna velikim količinama drva. Vremenom bi bilo istrulilo izjedenogljivicma i bilo bi ispustilo otrovne plinove dovoljno moćne da uguše uljeze koji bi biliuspjeli proći kroz tajna vrata. No, prije nego što sam prešao na ove poslove, udoh u zagrobnuodaju kako bih se oprostio s Tanusom. Nosio sam dugi svežanj umotan u laneno platno. Kadsam posljednji put prišao kraljevskom sarkofagu, poslah van sve radnike. Htio sam zadnjinapustiti grobnicu i potom zapečatiti ulaz. Kad sam ostao sam, odmotao sam svežanj i izvadioluk Lanatu. Tanus mu je dao ime moje gospodarice kad sam ga izradio za njega. Bio je to našposljednji dar: odložih ga na poklopac sarkofaga. U smotuljku je bio još jedan predmet.Drvena ushahti koju sam izrezbario svojim rukama. Položih je podno lijesa. Dok sam jeizrađivao, postavio sam tri bakrena zrcala kako bih sa svih strana proučio svoje crte lica ivjerno ih reproducirao. Kipić je bio minijaturni Taita. Na osnovi sam urezao ove riječi: "Mojeje ime Taita. Liječnik sam, pjesnik, arhitekt i filozof. Tvoj sam prijatelj. Odgovarat ću zatebe." Prije izlaska iz grobnice okrenuh se i pogledah je posljednji put. "Zbogom, stari moj",

rekoh. "Bogatiji sam jer sam te kpoznao. Čekaj nas na onome svijetu." Trebalo mi je nekolikomjeseci da dovršim posao u kraljevskoj grobnici. Postupno kako smo se povlačili krozlabirint, osobno sam pregledao svaka zapečaćena vrata i svaki sklop tajnih naprava koji smoostavljali za sobom. Bio sam sam, jer su moja gospodarica i prijestolonasljednik bili uplaninama, na putu prema utvrdi kralja svećenika Beni-Jona. Krenuli su sa svom pratnjomkako bi pripremili svadbu Memnona i Masare. Hui je pošao s njima kako bi iz etiopskih stadaodabrao konje koji su bili dio naše naknade za osvajanje Adbar Segeda i oslobađanje Masare.Kad sam napokon dovršio poslove u grobnici i kad su moji radnici zatvorili vanjski ulaz,krenuo sam i ja put planina i suočio se s hladnim i vjetrovitim prijevojima. Nisam htiopropustiti svadbeno slavlje, ali krenuo sam prekasno. Dovršetak grobnice odnio je viševremena od predviđenog i stoga sam putovao najvećom brzinom koju su konji moglipodnijeti. Stigoh u palaču kralja svećenika Beni-Jona pet dana prije vjenčanja i odmah seuputih u dio tvrđave u kojoj su bili smješteni moja gospodarica i njezina pratnja. "Nisam seviše nasmiješila od posljednjeg puta kad smo se vidjeli, Taita", reče mi kad me primila."Pjevaj mi. Ispričaj mi neku od tvojih priča. Nasmij me." Zadaća nije bila laka, jer je tugazagospodarila njezinom dušom, a ni ja nisam bio veseo i bezbrižan. Slutio sam da je mučinešto ozbiljnije od tuge. Ubrzo smo odustali od pokušaja da budemo veseli i počeli smoraspravljati o državnim poslovima. Brak je bio iz ljubavi, susret dviju bliskih dušablagoslovljen od bogova, što se ticalo dvoje mladenaca; ali, u svemu drugom veza Memnona iMasare predstavljala je ugovor između dviju nacija. Trebalo je pregovarati o ugovorima isporazumima, odlučiti o darovima, sklopiti trgovačke sporazume između kralja svih kraljeva,vladara Aksuma, i namjesnice Egipta. Kako sam predvidio, isprva moja gospodarica nije bilaushićena mišlju da će njezin jedinac oženiti ženu druge rase. "U svemu su drukčiji. Bogovikoje štuju, jezik koji govore, boja kože. Voljela bih da je Memnon odabarao djevojku medunašim ljudima." "Izabrat će", uvjerih je. "Oženit će pedeset, možda čak i sto Egipćanki. Aoženit će i Libijke, Huritkinje i Hiksinje. Sve rase i nacije koje u godinama koje dolaze budepokorio donijet će mu nove supruge: Kušitkinje, Hititkinje, Asirke..." "Prestani, Taita!"Kraljica udari nogom o pod s negdašnjom silinom. "Dobro znaš što mislim. Drugi će brakovibiti politički. Ali ovaj, prvi, spoj je dvaju srca." Bila je to istina. Zavjet ljubavi koji suMemnon i Masara bili razmijenili u kratkim trenucima na obali rijeke procvjetao je kao cvijet.Ja sam imao privilegiju da budem u njihovoj blizini tih zanosnih dana. Oboje su mi bilizahvalni za ono što sam napravio za njih i smatrali su me starim prijateljem, dostojnimneupitnog povjerenja. Nisam dijelio predosjećaj svoje gospodarice. Premda su doista bilirazličiti, njihove su duše bile srodne. Oboje su posjedovali predanost, žar i onu mrvunemilosrdnosti i okrutnosti koje mora imati vladar. Bili su dobar par, kao dva sokola. Znaosam da Masara neće odvratiti Memnona od njegove sudbine, dapače, da će ga hrabriti ipoticati na još veće poduhvate. Bio sam sretan ishodom svojih djeverskih napora. Jednogasunčanog dana, pred pogledima dvadeset tisuća egipatskih i etiopskih muškaraca i žena naokolnim padinama, Memnon i Masara na obali rijeke razbili su amforu vode koju je vrhovniOzirisov svećenik napunio u novorođenom Nilu. Mladenci su išli na čelu naše karavane kojase spuštala s planina s mirazom kraljevne i ugovorima i sporazumima o prijateljstvusklopljenim između dviju nacija. Hui i njegovi konjušari slijedili su nas sa stadom od pettisuća konja: dijelom su bili plaća za našu plaćeničku službu, cijelom Masarin miraz. Prije nošto smo stigli do ušća dviju rijeka ušjpebuiju, ugledasmo u ravnici pred nama tamnu mrlju,kao da je oblak bacio svoju sjenu na savanu. Ali, sunce je i dalje sjalo na mirnome nebu. Krdagnua vratila su se u svojoj svakogodišnjoj selidbi. Nekoliko tjedana nakon doticaja sgnuovima, "žuti davitelj" sručio se na naše etiopske konje kao poplava na gorske udoline.Naravno, Hui i ja predvidjeli smo da će nas s njihovim povratkom opet zadesiti zaraza i stogasmo se brižljivo pripremili. Obučili smo sve konjušare i kočijaše za traheotomiju ikauterizaciju rana s vrućom smolom, kako bi spriječili nadolazak gangrene dok životinja ne

preboli zarazu. Mnogo tjedana nismo mogli bogznakoliko spavati, a zaraza je ipak ubila neštomanje od dvije tisuće novih konja. I prije bujanja Nila preživjeli su bili dovoljno snažni da biih mogli uvježbati u vuči kola. Kad je stigao povodanj, svećenici su na obali rijeke prinijeližrtve svojim bogovima i procijenili znamenja za nadolazeću godinu. Neki su gatali iz utrobažrtvovanih ovaca, drugi su promatrali let divljih ptica, treći su zurili u posude napunjenevodom iz Nila. Njihove metode proricanja bile su različite. Kraljica Lostris prinijela je žrtvuHapi. Iako sam bio nazočan obredu i sudjelovao u liturgiji i zborovima vjernika, moje srcebilo je drugdje. Bio sam odan Horusu, a plemeniti Kratas i prijestolonasljednik Memnontakođer. Stoga smo ponudili našem bogu zlato i bjelokost i zamolili ga da nas vodi. Nedogađa se često da su bogovi medusubno složni više od ljudi. Ali te je godine bilo drukčije.Izuzev bogova Anubija i Totha te božice Nut, nebesko mnoštvo bilo je jednoglasno. Anubi,Toth i Nut su manja božanstva i stoga su se njihova mišljenja mogla zanemariti bez opasnosti.Svi glavni bogovi, Ammon-Ra, Oziris i Horus, Hapi i Izida i drugih dvjesto što većih štomanjih božanstava, dali su isti odgovor: "Došlo je vrijeme povratka svetoj crnoj zemljiKemita." Plemeniti Kratas, nevjernik i cinik, natuknuo je da su se svi svećenici dogovorili dastave te riječi u usta bogova. Iako sam izjavio da sam sablažnjen tolikim svetogrđem, utajnosti sam bio sklon podijeliti Kratasovu sumnju. Svećenici su ljudi koji vole ugodnosti iraskoš, a već su dva desetljeća bili prisiljeni živjeti kao ratnici i lutalice u divljoj kušitskojzemlji. Mislim da su sanjali lijepu Tebu još više no što ju je sanjala moja gospodarica. Moždanisu bogovi, već ljudi savjetovali povratak na sjever. Kraljica Lostris sazvala je veliki državnisavjet i kad je obznanila da potvrđuje odluku bogova, velikodostojnici i svećenici ustadoše isvi do jednog zaklicaše. I ja sam klicao s drugima: tu noć moji se snovi napučiše vizijamaTebe i dalekih vremena kad smo Tanus, Lostris i ja bili mladi i sretni. Otkad je Tanus umro,naša vojska nije više imala vrhovnog zapovjednika i ratni savjet se sastao u tajnosti. Naravno,ja sam bio isključen iz skupa, ali moja mije gospodarica prenijela sve što je na njemu rečeno.Nakon duge rasprave, zapovjedništvo je ponuđeno Kratasu, koji je ustao, sijed i pun ožiljakapoput starog lava, grohotom se nasmijao i rekao: "Ja sam vojnik, ne zapovjednik. Dajte mizapovjedništvo nad Šilucima i slijedit ću jednog čovjeka do granica smrti, a i dalje." Isukamač i uperi ga u prijestolonasljednika. "Evo čovjeka kojeg želim slijediti! Pozdrav Memnonu!Neka živi vječno!" "Neka živi vječno!", povikaše svi i moja se gospodarica nasmiješi.Planirali smo upravo takav ishod. S dvadeset dvije godine prijestolonasljednik Memnonuzdignut je u rang Velikog Lava Egipta, zapovjednika svih oružanih snaga, i odmah je počeopripremati Povratak. Iako sam po činu bio samo zapovjednik kraljevskog konjaništva, bio samu skupini visokih časnika prijestolonasljednika Memnona. On mi se često obraćao kako biriješio logističke probleme na koje smo nailazili. Tijekom dana ja sam upravljao njegovimkolima s plavim stijegom koji se vijorio iznad naših glava dok smo pregledavali postrojbe iizvodili vježbe s njima. i Mnoge noći prijestolonasljednik, Kratas i ja ostajali smo budnidokasna i dijelili krčag vina raspravljajući o Povratku. U tim prigodama kraljevna Masaraosobno nas je posluživala i punila pehare svojim ljupkim rukama, a zatim bi sjela na jastukpodno Memnona i slušala svaku riječ. Kad bi se naši pogledi sreli, nasmiješila bi mi se. Našaglavna briga bila je kako izbjeći opasan, težak prelazak katarakti. Bile su plovne samo zavisoka vodostaja i to je ograničavalo naša razdoblja putovanja. Predložio sam da sagradimoflotu nizvodno od pete katarakte: s njom bismo mogli prevesti našu vojsku do početne točkeprelaska pustinje na velikom zavoju. Potom, došavši opet do rijeke uzvodno od prvekatarakte, bili bismo izgradili novu flotu ratnih brodova i splavi kako bismo stigli doElefantine. Bio sam siguran da ćemo, budemo li točno proračunali vrijeme i iznenadili flotuHiksa usidrenu pred Elefantinom, uspjeti nanijeti težak udarac neprijateljima i osvojitibrodove koji su nam trebali da ojačamo našu flotu. Nakon osvajanja sigurnog uporišta, bilibismo spustili pješaštvo i kola niz ždrijelo prve katarakte i napali Hikse u poplavnimravnicama. Započeli smo prvu fazu Povratka sa sljedećom bujicom. U Qebuiju, koji je mnogo

godina bio naš glavni grad, ostavili smo samo vojnu posadu: trebao je postati trgovištecarstva. Bogatstva Kuša i Etiopije imala su se slijevati u Tebu preko tog uporišta. Kad jevećina naše flote krenula na sjever, Hui i ja s petsto konjušara i eskadronom kola ostali smopričekati povratak gnua na njihovoj godišnjoj selidbi. Stigli su iznenada kao obično: golemacrna mrlja razlila se zlatnožutim pašnjacima savane. Pošli smo im ususret kolima. Nije biloteško uloviti te nezgrapne životinje. Gonili smo ih i hvatali omčama dok smo jurili uz njih.Nisu imale živahnost i duh naših konja. Borile su se nekoliko minuta, a potom se predavalemireći se sa sudbinom. U deset dana zatvorili smo ih šest tisuća u torove koje smo namjenskiizgradili na obali Nila. U tim torovima postao je još očitiji njihov manjak energije i snage.Umrlo ih je na stotine, bez razloga. Mi smo se dobro brinuli o njima, davali smo im jesti i pitikao što smo činili s našim konjima. Ali činilo se da njihov lutalački duh ne podnosizatočeništvo i da se izjedaju do smrti. Izgubili smo više od polovice grla koja smo ulovili, amnoga druga pomrla su na dugom putovanju prema sjeveru. Dvije godine nakon što jekraljica Lostris bila zapovijedila Povratak, naši ljudi su se okupili na istočnoj obali Nilauzvodno od četvrte katarakte. Pred nama se pružao put kroz pustinju koji je presijecao velikizavoj rijeke. Cijele prethodne godine karavane transportnih kola kretale su otuda. Svaka jebila natovarena velikim žarama punim riječne vode i zapečaćenim drvenim čepovima ivrelom smolom. Svakih deset tisuća koraka duž prašnjava puta stvorili smo pojilišta: nasvakom je bilo zakopano trideset tisuća žara kako bismo spriječili da puknu pod bijesnimsunčevim zrakama. Bilo nas je gotovo pedeset tisuća ljudi i isto toliko životinja, uključujući ikrdo gnua. Svake večeri kola s vodom kretala su s rijeke kako bi obavila zadaću koja nikakonije prilazila koncu. Pričekali smo na obali rijeke rađanje novog mjeseca koji bi nam bioosvijetlio marš kroz pustinju. Premda smo odlučili da krenemo u najsvježijem dijelu godine,vrućina i sunce bili bi fatalni za ljude i životinje. Stoga smo putovali samo noću. Dva danaprije polaska, moja mi gospodarica reče: "Taita, otkad ja i ti nismo proveli dan u pecanju narijeci? Pripremi udicu i čamac." Znao sam da želi raspraviti sa mnom nešto važno. Otišli smomalo nizvodno po zelenoj vodi, zatim sam privezao čamac za jednu vrbu na suprotnoj obaligdje nas nitko nije mogao čuti. Na početku smo razgovarali o skorašnjem prelasku pustinje iizgledima za povratak u Tebu. "Kada ću opet vidjeti njezine sjajne zidine, Taita?", uzdahnulaje kraljica, a ja sam odgovorio da ne znam. "Budu li bogovi velikodušni, moći ćemo stići uElefantinu sljedeće godine, kad nabujali Nil ponese naše brodove preko prve fikatarakte.Zatim će naša sudbina slijediti ritam rijeke te rizike i ishode rata." Ipak, nije htjela da jeotpratim na rijeku kako bismo raspravljali o tome. Očima punim suza, moja gospodaricaupita: "Koliko je vremena prošlo otkad nas je Tanus napustio, Taita?" Odgovorih prigušenimglasom: "Krenuo je k rajskim livadama prije više od tri godine, gospodarice." "Dakle, prošloje još više vremena otkad sam posljednji put ležala u njegovu zagrljaju", promrmlja kraljica ija potvrdih. Nisam razumio što hoće s tim pitanjima. "Sanjala sam ga gotovo svaku noć,Taita. Je li moguće da se vratio i ostavio u meni svoje sjeme dok sam spavala?" "Sve jemoguće", oprezno odgovorih. "Narodu smo rekli da su Tehuti i Bakhta tako začete. Ali, ustvarnosti nisam nikad čuo da se dogodilo nešto slično." Neko vrijeme šutjeli smo. Kraljicaumoči ruku u vodu, podigne je i pogleda kapljice koje su joj kapale s prstiju. Naposljetkuprogovori ne gledajući me. "Mislim da ću roditi još jedno dijete", promrmlja. "Moj crvenimjesec zašao je." "Gospodarice", odgovrih tiho, "približavaš se trenutku svoga života kad ćerijeke tvoje utrobe presušiti. Egipatske žene su kao pustinjsko cvijeće koje rano procvjeta, alibrzo uvene." Kraljica odmahne glavom. "Ne, Taita, nije tako. Osjećam stvorenje koje raste umeni." Zurio sam u nju u tišini. Opet osjetih krilo tragedije kako me dotiče i ježi mi kožu. "Nesmiješ me pitati jesam li bila s drugim muškarcem." Ovaj put odlučno me pogleda u oči."Znaš da nije tako." "Znam vrlo dobro. Ipak, ne mogu vjerovati da te oplodio duh, koliko godbio voljen i mio. Možda je tvoja želja za novim djetetom upalila tvoju maštu." "Dodirni mitrbuh, Taita", zapovijedi kraljica. "Ima nešto živo u meni i raste iz dana u dan." "Učinit ću to

noćas, u prisnosti tvoje kabine, ne ovdje na rijeci gdje nas neki radoznali pogled moždauhodi." Moja gospodarica ležala je gola na lanenim plahtama. Prvo joj promotrih lice, potomtijelo. Kad sam je gledao očima muškarca, izgledala je još uvijek čarobno, ali kao liječnikuočavao sam da su godine i napori života u divljini doveli do okrutnih promjena. Kosa je bilaviše sijeda no crna, a patnja i namjesničke brige urezale su svoju tužnu poruku u njezino čelo.Ostarila je. Njezino tijelo dalo je život trima stvorenjima. Ali grudi su sada bile prazne, nisubile nabrekle od mlijeka nove trudnoće. Bila je mršava i trebao sam to ranije primijetiti. Bilaje neprirodno mršava. Ali trbuh je stršio kao bjelokosna kugla, nesrazmjeran u usporedbi srukama i nogama. Nježno položih ruke na trbuh, na srebrenaste nabore gdje je nekoć koža bilazategnuta kako bi prihvatila sretnu težinu. Osjetih pod prstima stvar koja je bila u njoj iodmah shvatih da pod mojim prstima nije život, već smrt. Nisam nalazio riječi. Ostavih je,izidoh na palubu i podignuh pogled k zvijezdama. Bile su hladne i daleke. Nehajne poputbogova. Bilo je uzaludno zazivati bogove i zvijezde. Poznavao sam stvar koja je rasla u mojojgospodarici. Osjetio sam je u tijelima drugih žena. Kad su umrle, otvorio sam njihov trbuh ividio sam to što ih je ubilo. Bilo je gadno i izobličeno, nije sličilo ljudskom ili životinjskomstvoru: bila je to bezlična kugla crvena mesa. Sethovo stvorenje. Prošlo je mnogo vremenaprije no što sam skupio hrabrost za povratak u kabinu. Moja gospodarica ogrnula je halju.Sjedila je na krevetu i gledala me velikim tamnim očima koje nisu starile. Izgledala je kaodjevojčica koju sam nekad davno upoznao. "Gospodarice, zašto mi prije nisi rekla zabolove?", upitah je ljubazno. "Kako znaš da osjećam bolove?", promrmlja. "Pokušala sam tito zatajiti." Karavana je krenula i zašla u pustinju, putujući po mjesečini oz srebrenastipijesak. Ponekad je kraljica hodala uz mene, a ije kraljevne su veselo trčale oko nas. Utrenucima kad su je mučili bolovi, moja gospodarica bila je na kolima koja sam pripremio zanju. Sjedio sam pored nje i držao joj ruku sve dok prah cvijeta sna ne bi izvršio svoju čarolijui smirio je. Svaku noć putovali smo dok ne bismo stigli do sljedećeg spremišta vode duž stazeutabane od tisuća kola koja su tuda prošla prije nas. Tijekom dana ležali smo pod platnimakola i drijemali u zagušljivoj jari. Bili smo na putu već trideset dana i trideset noći kad smo, usamo praskozorje, ugledali izvanredan prizor, jedro koje se usred pustinje kretalo nadpijeskom prema jugu. Nakon još mnogih tisuća koraka otkrili smo kako je nastala ta varka.Trup broda skrivala je obala Nila i ispod dina rijeka je nastavljala svoj vječni tok. Prešli smoveliki zavoj. Prijestolonasljednik Memnon i njegovi visoki časnici čekali su nas. Flota novihbrodova bila je već gotovo spremna i mi smo vidjeli jedro jednog od njih kad smo se približilirijeci. Oplate i jarboli bili su ispiljeni u velikim ravnicama Kusha i prevezeni kroz pustinju. Isva kola bila su tu. Hui je kopnom doveo konje i kola sa zalihama krme. I moji gnuovi čekalisu u torovima na obali. Iako su karavane velikih kola sa ženama i djecom tek trebala stići,većina naše nacije završila je prelazak. Bio je to gotovo nevjerojatan poduhvat, naporbožanskih razmjera. Samo ljudi poput Kratasa, Remrema i Memnona mogli su ga izvršiti utako kratko vrijeme. Sada je samo prva katarakta bila između nas i svete zemlje Egipta.Produžili smo prema sjeveru. Moja gospodarica ukrcala se na brod sagrađen za nju ikraljevne. Imala je na raspolaganju veliku prozračnu kabinu koja je bila opremljena svimmogućim raskošima. Zastori su bili od izvezene etiopske vune, pokućstvo od tamnog drvaakacije s bjelokosnim i zlatnim intarzijama. Ukrasio sam zidove slikama cvijeća, ptica idrugim dražesnim motivima. Kao uvijek, spavao sam uz kraljičin krevet. Tri noći nakonpolaska probudih se usred noći. Plakala je u tišini. Premda je prigušila jecaje jastukom,probudilo me drhtanje njezinih ramena. Odmah joj pridoh. "Bolovi su se vratili?", upitah je."Nisam te htjela probuditi, ali kao da imam mač u trbuhu." Spravih joj napitak od cvijeta sna,jači no inače; bolovi su počeli nadjačavati čak i moć cvijeta. Kraljica popi i nakratko utihnu.Zatim upita: "Ne možeš izvaditi tu stvar iz mog tijela, Taita?" "Ne, gospodarice. Ne mogu.""Onda me zagrli, Taita. Zagrli me kako si činio kad sam bila mala." Sjedoh na krevet i uzeh jeu naručje. Bila je krhka i lagana kao dijete. Nježno sam ju zibao i uskoro je zaspala. Flota je

stigla do prve katarakte uzvodno od Elefantine i pristali smo uz obalu na jednoj mirnoj dioniciprije no što Nil osjeti zov slapova i pohrli u ždrijelo. Čekali smo da nam se pridruži ostatakvojske: svi konji i kola te divizija Šiluka plemenitog Kratasa. Čekali smo da se vodostaj rijekepopne, otvori nam kataraktu i tako nam omogući ulazak u Egipat. Dok smo čekali, poslalismo uhode onstran ždrijela. Bili su odjeveni kao seljaci, svećenici i trgovci i nosili su robu zarazmjenu. Spustio sam se s Kratasom u ždrijelo kako bih pregledao prolaz. Vodostaj je bionizak i sve opasne točke bile su izvan vode. Ucrtali smo na stijene, iznad crte najvišegvodostaja, znakove koji su pokazivali plovne kanale kako bismo i kad ih voda bude prekrilaznali gdje su prepreke. Posao je potrajao mnogo tjedana i kad smo se vratili do flote, vojska jebila na okupu. Poslali smo skupine izviđača da nađu put za kola i konje kroz kamenitupustinju. Nismo mogli povjeriti bijesnim vodama katarakte tako dragocjen tovar. Naše uhodepočele su se vraćati iz Elefantine. Stizali su u Vtajnosti, obično noću, i donosili nam prvevijesti iz naše domovine C »lakon svih tih godina progonstva. Kralj Salitis još je vladao, alibio je već star i njegova je brada sijeda. Njegova dva sina bili su zapovjednici legija Hiksa.Princ Beon zapovijedao je pješaštvom, princ Apachan kolima. Snage Hiksa nadmašivale sunaša predviđanja. Uhode su izvijestile da Apachan raspolaže s dvanaest tisuća kola. Mi smo ihiz Kusha dovezli tek četiri tisuće. Beon je imao četrdeset tisuća strijelaca i pješaka.Računajući i Kratasove Šiluke, mi smo ih imali tek petnaest tisuća. Po brojnosti snaga smo,dakle, bili u inferiornom položaju. Ali, bilo je i ohrabrujućih vijesti. Većina snaga Hiksa bilaje blokirana u delti, a Salitis je Memfis učinio svojom prijestolnicom. Bili bi mu potrebnimjeseci da prebaci vojsku na jug, do Tebe i Elefantine. Ne bi bio mogao poslati kola uzvodnosve dok je trajala bujica i dok tlo nije bilo suho. Elefantinu je branio samo jedan eskadronkola: ukupno sto kola starog tipa, s punim kotačima. Kako se činilo, Hiksi još nisu bili izumilikotač s palcima. Prijestolonasljednik Memnon izložio nam je svoj ratni plan. Bio bi prešaokataraktu s visokim vodostajem i osvojio Elefantinu. Zatim bismo, tijekom Salitisovanapredovanja na jug kako bi nas zaustavio, bili krenuli na Tebu i pobunili narod. Mogli smopredvidjeti da će se Salitis sa svom svojom vojskom sukobiti s nama u poplavnim ravnicamakod Tebe nakon što se vode Nila povuku. Mogli smo se nadati da će u međuvremenu brojčaninesrazmjer između dvije vojske dijelom biti smanjen egipatskim postrojbama koje ćemounovačiti pod naše stijegove. Uhode su nam otkrile da Hiksi nisu ni sumnjali da je našaoslobodilačka vojska tako blizu njihovih granica i da za prvi napad možemo računati na faktoriznenađenja. Doznali smo povrh toga da je Salitis prihvatio egipatske običaje. Živio je unašim palačama i štovao je naše bogove, čak je promijenio ime Sutekha u Seth i on je sada,vrlo primjereno, bio njegov glavni bog. Premda su svi zapovjednici bili Hiksi, mnogiSalitisovi kapetani i vodnici bili su novačeni medu Egipćanima, a i polovica običnih vojnikapripadala je našemu narodu. Velikim dijelom bili su djeca ili još nisu bili rođeni u vrijemenašeg egzodusa i pitali smo se kome će se prikloniti kad prijestolonasljednik Memnon povedesvoju vojsku u Egipat. Sve je bilo spremno. Izviđači su označili put kroz pustinju na zapadnojobali i velika kola za opskrbu krenula su sa zalihama krme i vode dovoljnim da omogućenašim kolima da stignu do plodnih ravnica naše domovine. Brodovi su bili spremni za bitku.Bili bismo krenuli s bujicom Nila, ali u međuvremenu trebalo je obaviti još jedan obred.Popeli smo se na uzvisinu gdje se obelisk koji je moja gospodarica dala postaviti prije više oddva desetljeća još uzdizao kao elegantan kameni kažiprst uperen u mirno plavetnilo afričkogneba. Kraljica je bila preslaba da bi se uspela strmom stazom. Robovi koji su nosili nosiljkuspustili su je u podnožju spomenika. Polako, s naporom, moja gospodarica se približi podruku s prijestolonasljednikom Memnonom i podiže oči prema natpisu uklesanom u granit. Savnaš narod gledao je u nju... Svi oni koji su se vratili na mjesto odakle smo prije mnogovremena krenuli. Moja gospodarica pročita natpis. Glas je bio tih, ali još uvijek milozvučan idopirao je do mene, koji sam stajao iza redova uglednika i generala: "Ja, kraljica Lostris,namjesnica Egipta i udovica faraona Mamosa, osmog toga imena, majka prijestolonasljednika

Memnona koji će vladati Gornjim i Donjim Egiptom nakon mene, zapovijedila sam da sepodigne ovaj spomenik..." Kad je završila s čitanjem, okrenu se prema svome narodu i raširiruke. "Učinila sam što je bilo traženo od mene", reče glasom koji je opet pronašao negdašnjusnagu. "Vratila sam vas na granicu vaše zemlje. Moja je zadaća gotova i odričem senamjesništva." Dugo je šutjela i u jednom trenutku njezin pogled susretne se s mojim iznadglava plemića. Kimnuh joj glavom kako bih je ohrabrio i kraljica nastavi. "Podanici Egipta,pravo je da imate istinskog faraona koji će vas voditi na ovim posljednjim koracima povratka.Predstavljam vvam božanskog faraona Tamosa, koji je nekoć bio prijestolonasljednikMemnon. Neka živi vječno!" "Neka živi vječno!", povikaše svi. "Neka živi vječno!" FaraonTamos istupi pred svoj narod. "Neka živi vječno!", viknuše nazočni po treći put i novi faraonisuka plavi mač iz korica optočenih dragim kamenjem i pozdravi ih. U tišini koja je uslijedila,njegov glas odjeknu medu crvenim goletnim vrhovima brežuljaka. "Prihvaćam ovaj svetizalog. Prisežem na nadu u vječni život da ću cijeli svoj život služiti svome narodu i svojojzemlji. Neću ustuknuti pred tom obvezom i zazivam sve bogove da budu svjedoci mojeprisege." Stiže bujica. Vodostaj poraste medu liticama koje su bdjele nad ulazom u ždrijelo iboja vode promijeni se iz zelene u sivu. Katarakta poče režati kao zvijer u brlogu, a oblakkapljica uspne se u nebo, visok kao brežuljci koji su se pružali duž Nila. Urkrcah se na prvibrod s plemenitim Kratasom i faraonom. Otisnusmo se i krenusmo niz struju. Polugoli veslačigledali su Kratasa koji je stajao na krmi i u velikim šakama stiskao krmeno veslo. Na pramcusu dvije skupine mornara pod kraljevim zapovjedništvom bile spremne da s većim veslimaodguraju brod daleko od hridi. Ja sam bio pored Kratasa, s prostrtom kartom brzica, spremanda pokažem kamo skrenuti prema plovnim kanalima. Zapravo mi karta nije ni trebala, jer samje naučio napamet i rasporedio sam na obale ždrijela i na otoke pouzdane ljude koji su namzastavicama signalizirali smjer koji nam valja slijediti. Kad je struja postala brža pod našimtrupom, bacih posljednji pogled iza sebe i ugledah ostatak flote u pripravnosti da krene zanama. Zatim opet pogledah pred sebe i osjetih kako mi strah stišće utrobu, tako da sam bioprisiljen stisnuti stražnjicu. Ždrijelo je bilo nalik vratima onoga svijeta. Brzina je podmuklorasla. Veslači su dodirivali površinu lopaticama tek koliko je bilo dovoljno da održimopramac okrenut nizvodno. Napredovali smo s toliko lakoće da nam se činilo da nas nosistruja. Tek kad sam pogledao obale i vidio kao strelovito jure oko nas, pojmio sam našubrzinu. Stjenovita vrata ždrijela letjela su nam ususret; ipak, tek kad sam vidio grimasu nagrubom Kratasovom licu, shvatio sam koliko je naš pothvat opasan. Kratas bi se tako naceriokad bi vidio koščatu ruku smrti kako ga poziva. "Hajde, nitkovi!", viknu svojima. "Danas ćuučiniti sve da vaše majke budu ponosne na vas, ili ću dati mnogo posla mumifikator ima."Rijeka je bila podijeljena trima otocima i plovni kanal se sužavao. "Uprite na desnom bokuprema plavome križu." Pokušavao sam izgledati nehajno, ali u tom sam trenutku osjetio kakose paluba naginje pod mojim nogama i uhvatih se za ogradu. Uletjeli smo u jedan zelenivodopad i pramac broda poludjelo se zatresao. Pomislih da smo već izgubili kontrolu iočekivao sam da udarimo o stijenu i da se paluba pod mojim nogama smrska. Onda uočih dase pramac smiruje, a plavi križ ucrtan na stijenu bio je baš pred nama. "Lijevim bokom dok nestignemo do zastavice!" Moj je glas bio kriještav. Ugledah čovjeka na srednjem otoku kakonam signalizira da skrenemo i Kratas okrenu krmeno veslo viknuvši veslačima: "Desno sviunazad, lijevo svi zajedno naprijed!" Paluba se naglo ukosila dok je brod mijenjao pravac.Stjenoviti zid munjevito prođe kraj nas. Išli smo brzinom konja u galopu. Još jedno skretanje ipred sobom ugledasmo prve brzice. Crna stijena uzdizala se na našem putu i voda se skupljalaoko nje dobivajući oblik bedema. Nadimala se u visoke nepomične valove, otvarala se uzelene kanale, pjenila se i praskala u bijele zastore kroz koje je crno stijenje režalo na nascrnim očnjacima. Želudac mi se stisnu kad poletjesmo preko ruba i sletjesmo na površinuispod barijere. Stigavši na kraj, okrenusmo se oko svoje osi kao vlat suhe trave u viru."Snažno ulijevo!", dreknu Kratas. "Vucite dok vam muda e puknu!" Brod se ispravi i krene

prema drugom prolazu medu ljenjem. Bijela voda nahrupi na palubu, zapljusne me po licu izašišta duž bokova, a valovi se podigoše viši od našeg krmenog mosta. "Tako mi rastrganogSethovog prepucija, nisam se tako zabavio otkad sam uzjašio svoju prvu ovčicu!", nasmija seKratas dok je stijena nasrtala na nas kao slon u jurišu. Dodirnusmo stijenu jednom i začusmokako struže o trup našeg broda. Paluba zadrhta pod našim nogama. Toliko me bilo strah danisam uspijevao kričati. Tada Memnonova momčad uporabi motke i oslobodi nas.Nastavismo spust. Začuh iza nas zaglušni prasak kad jedan brod silovito udari u stijenu.Nisam se usudio okrenuti: morao sam proučiti slijedeće skretanje. Ali ubrzo ugledah olupine iglave utopljenika kako se vrtlože oko nas. Čuli smo kako vrište dok ih je voda nosila irazbijala o kamene pandže, ali nismo im mogli pomoći. Smrt nas je progonila i nastavili smojuriti dok je njezin vonj ispunio naše nosnice. U tih sam sat vremena proživio sto života istoput sam umro. Ali naposljetku bili smo izbačeni kroz izlaz katarakte u glavni tok rijeke. Oddvadeset tri broda koji su ušli u ždrijelo osamnaest je izišlo za nama. Ostali su se smrskali nastijenama i leševi utopljenih mornara plutali su po sivoj vodi Nila. Nije bilo vremena zaveselje zbog uspjeha. Smrt je bila u zasjedi na otoku Elefantini, na obalama su se uzdizaledobro znane zidine i gradske građevine. "Strijelci, pripremite lukove!", viknu s pramca kraljTamos. "Podignite barjak Plavih! Bubnjaru, povećaj ritam na brzinu za napad." Naša flotauleti u mnoštvo trgovačkih brodova i splavi pred Elefantinom. Prodosmo dalje u potrazi zabrodovima Hiksa. Hiksi su odabrali egipatske mornare za svoje ratne brodove jer nije bilonikoga tko je bolje poznavao rijeku. Samo su časnici bili Hiksi i većinom su bili na kopnugosteći se u palačama užitaka. Uhode su nas izvijestile koji je barjak admirala južne flote:crvenozlatni lastin rep, tako dug da mu je kraj dodirivao vodu. Pristali smo uz brod koji ga jenosio i Memnon skoči na njegovu palubu u pratnji dvadeset ljudi. "Sloboda! Dolje Hikstiranin!", viknuše svi. "Branite Egipat!" Mornari ih zbunjeno pogledaše. Bili su iznenađeni igotovo su svi bili nenaoružani: njihovo oružje bilo je zaključano pod palubom jer Hiksi nisuimali povjerenja u njih. Drugi brodovi iz naše eskadre odabrali su svaki svoj neprijateljskibrod i navalili su na njih jednakom brzinom. Reakcije mornara bile su uvijek iste. Nakonprvog trenutka čuđenja, izvikivali su pitanje: "Tko ste vi?" A odgovor je bio: "Egipćani smo,vojska pravog faraona Tamosa. Pridružite nam se, sunarodnjaci! Zbacimo tiranina!" Mornaripoletješe na časnike Hikse i pobiše ih prije no što smo ih se uspjeli dočepati mi, potomzagrliše naše i pozdraviše. "Za Egipat!", vikali su. "Za Tamosa! Za Egipat i Tamosa!"Klicanje se proširilo s broda na brod. Ljudi su plesali na ogradama i penjali se na jarbole kakobi skinuli zastave Hiksa. Provalili su vrata oružarnica i podijelili mačeve i lukove. Zatim seiskrcaše, izvukoše Hikse iz krčmi i raskomadaše ih sve dok ulicama krv nije tekla u potocima,slijevajući se u vode luke. Potom otrčaše do vojarne i napadoše stražare. "Za Egipat iTamosa!", vikali su. Nekolicini časnika Hiksa uspjelo je okupiti svoje ljude i neko su vrijemeodolijevali. Tada su se Kratas i Memnon iskrcali sa svojim veteranima i za manje od dva satagrad je bio naš. Hiksi su napustili gotovo sva kola, ali polovica eskadrona bježala je krozistočna vrata, duž povišene ceste koja je prolazila poplavljenim poljima do suhog zemljišta.Napustio sam brod i potrčao ulicama koje sam dobro poznavao prema sjevernoj kuli zidina.Znao sam da ću odatle moći bolje promotriti grad i okolicu. Vidio sam s gorčinom kolonukola kako se udaljava. Uskoro nas je čekao sraz sa svim tim kolima koja su sada bila u bijegu.I htio sam te konje. Počeo sam se okretati kako bih pogledao što se zbiva u gradu poda mnomkad primijetih mali oblačić prašine koji se uzdizao iz podnožja južnih brijegova. iZaklonih očikako bih bolje pogledao i moje srce zakuca jače. blak prašine hitro se približavao i uspijevaosam razabrati crne obe. "Horusa mi, to je Remrem!", promrmljah sretno. Stari ratnik doveo jeprvu diviziju kola preko brežuljaka mnogo brže no što sam držao mogućim. Rastali smo seprije samo dva dana. Ostao sam promatrati s ponosom kako se prva divizija iz četveroredarazvija u pojedinačne kolone. Hui i ja dobro smo ih uvježbali. Manevar je bio savršenoizveden i Remrem je nasrnuo na Hikse s boka. Polovica njihovih kola još je bila na cesti i

imao sam dojam da neprijateljski zapovjednik nije ni primijetio diviziju koja samo što nijenasrnula s boka. Mislim da je još uvijek gledao iza sebe. U posljednji trenutak pokušapromijeniti formaciju kako bi odolio Remremovom jurišu, ali bilo je prekasno. Bio bi boljenapravio da je pobjegao. Remremova kola nahrupiše poput vala i pregaziše ih. Ostao samgledati sve dok nisam bio siguran da je Remrem ulovio veći dio konja: tek tada se s uzdahomolakšanja okrenuh i promotrih grad. Oslobođeni žitelji poludjeli su od radosti. Svi su plesalipo ulicama i mahali svakakvim plavim platnima koja su uspjeli naći. Plava je bila bojafaraona Tamosa. Žene su uplele plave vrpce u kosu, muškarci su oko struka omotali plavepojase i okitili se narukvicama iste boje. Još je bilo izoliranih sukoba, ali pomalo su preostaliHiksi bili ubijeni ili izvučeni iz zgrada koje su pokušavali braniti. Zapaljena je vojarna u kojojje još bila stotina ljudi. Čuo sam njihove krike i malo po tom do mene dopre miris spaljenogljudskog mesa. Bio je nalik mirisu pečene svinjetine. Bilo je mnogo pljački, a neki građaniprovalili su u krčme i vinarije kako bi odnijeli iz njih amfore i krčage. Kad bi se neka amforarazbila, bacili bi se na tlo i četveronoške pili proliveno vino. Vidio sam tri muškarca kakoprogone neku djevojku u uličici poda mnom. Dostigli su je, presjekli joj put i strgnuli suknju.Dvojica su je držala dok ju je treći silovao. Nisam odgledao ostatak prizora. Čim su Memnoni Kratas slomili posljednji otpor Hiksa, požurili su opet uspostaviti red u gradu. Odredivojnika išli su ulicama i koristeći motke kopalja kao batine utjerali su malo zdravog razuma upijanu i razularenu svjetinu. Memnon je zapovijedio da se smjesta uguše oni koji buduuhvaćeni u kradi i silovanju te da leševi budu obješeni za noge na gradskim vratima. Prijenoći u gradu je opet zavladao mir, a pošteni muškarci i žene mogli su opet hodati ulicama bezstraha. Memnon je smjestio svoj stožer u palaču faraona Mamosa na otoku Elefantini koja jenekoć bila naša rezidencija. Čim sam se iskrcao, otrčah do naših starih odaja u haremu. Sobesu još bile raskošno uređene i izbjegle su pljačkanje. Tko je u njima živio odnosio se premamojim freskama s poštovanjem koje su zasluživale. Vodeni vrt bio je prepun prelijepih biljki,a jezerca su bila puna lotosa i riba. Egipatski vrtlar rekao mi je da se Hiks, zapovjednik vojneposade koji je bio smješten u tim odajama, jako divio našem načinu života i pokušao gaoponašati. Zahvalih se bogovima. U nekoliko dana obnovio sam odaje i vrt tako da mogu opetprimiti moju gospodaricu. Zatim odoh k Memnonu i zamolih ga za dopuštenje da vratimdoma kraljicu. Faraon je bio jako zauzet time da čvrstom rukom upravlja svojimkraljevstvom. Bilo je deset tisuća problema koji su zahtijevali njegovu pažnju, ali na trenutakih zanemari i dođe me zagrliti. "Sve ide najbolje što može, Taita." "Sretan je to povratak,veličanstvo", odgovorih. "Ali, još mnogo toga treba učiniti." "Zapovijedam da me kad smosami i dalje zoveš Memnon." Nasmiješi mi se. "Ali u pravu si, ima još puno posla, a preostajenam malo vremena prije no što Salitis i sva njegova vojska domarširaju iz delte da naszaustave. Pobijedili smo u početnom okršaju, a velike nas bitke tek očekuju." "Jedna dužnostpružit će mi veliku radost, Memnone. pripremio sam odaje za kraljicu majku. Mogu li poćiuzvodno Šjekom i dovesti je u Elefantinu? Predugo je čekala da opet stupi i egipatsko tlo.""Kreni odmah, Taita", zapovijedi faraon. "I dovedi sa sobom i kraljicu Masaru." Rijeka je bilaprenabujala, a cesta kroz pustinju preneravna. Stotina robova nosila je nosiljke dviju kraljicaduž obale Nila kroz ždrijelo u našu dolinu obraslu zelenilom. Nije bilo slučajno što je prvozdanje na koje smo naišli nakon što smo prešli granicu bio mali hram. Proučio sam put takoda prodemo tuda. "Kakav je to hram, Taita?", upita moja gospodarica odmaknuvši zastornosiljke. "To je hram boga Akh-Horusa, moja gospo. Hoćeš li se pomoliti?" "Zahvaljujem ti",promrmlja. Znala je što sam učinio. Pomogoh joj da siđe i pridržah je dok smo ulazili u svježipolumrak zdanja. Zajedno smo se pomolili. Bio sam siguran da Tanus sluša glasove dvijuosoba koje su ga najviše voljele na svijetu. Prije no što smo produžili, moja mi gospodaricazapovijedi da svećenicima predam sve zlato koje smo imali sa sobom i obeća da će im poslatijoš za održavanje i uljepšavanje svetišta. Bila je iscrpljena kad smo stigli u palaču uElefantini. Svakim danom stvar u njezinom trbuhu rasla je i hranila se njezinim sve

izmučenijim tijelom. Dao sam je polegnuti na jedan divan pod sjenicom u vodenom vrtu ikraljica sklopi oči da se malo odmori. Kad ih opet otvori, blago mi se namsmiješi. "Nekoćsmo ovdje bili sretni. No, hoću li vidjeti Tebu prije smrti?" Nisam znao odgovor. Bilo jeizlišno dati obećanje ako nisam ja bio taj koji bi ga mogao ispuniti. "Ako umrem prije, obećajmi da ćeš me prenijeti tamo i sagraditi mi grobnicu na brežuljcima tako da s njih mogu vidjetisvoj lijepi grad." "Obećavam ti svim srcem", odgovorih. Idućih smo dana Aton i ja opetuspostavili našu mrežu doušnika i obavještajaca po cijelom Gornjem Egiptu. Mnogi od onihkoji su bili radili za nas bili su već odavna mrtvi, no mnogi su još bili živi. S laskom zlata ilidomoljublja unovačili su nove, mnogo mlade doušnike u svim selima i gradovima. Ubrzo smoimali doušnike u palači satrapa Hiksa u Tebi te drugdje na sjeveru, čak u delti. Zahvaljujućinjima doznali smo koje su postrojbe Hiksa utaborene u svakom naselju, a koje su bile upokretu. Doznali smo njihovu snagu te imena i navike njihovih zapovjednika. Znali smo točanbroj njihovih brodova i njihovih kola i kad je bujica Nila prestala, mogli smo pratiti pokreteprema jugu ove velike mase ljudi i ratnih strojeva dok je kralj Salitis napredovao prema Tebi.Poslao sam tajne poruke u ime faraona Tamosa Egipćanima unovačenim u neprijateljskimpostrojbama kako bismo ih potaknuli na pobunu. Preko naše prve crte počeli su stizatiprebjezi i donositi nam dragocjene informacije. Ubrzo je potočić dezertera postao rijeka.Dvije postrojbe strijelaca pod oružjem pojavile su se mašući plavim barjakom i pjevajući:"Egipat i Tamos!" Posade stotina ratnih brodova pobunile su se i pobile časnike Hikse. Kad supošli uzvodno rijekom kako bi nam se pridružili, poveli su za sobom flotu splavi koje suzarobili u tebanskoj luci i koje su bile nakrcane žitom i uljem, solju, lanom i drvom,proizvodima neophodnim za vođenje rata. U međuvremenu naše snage su dovršileprebacivanje preko katarakte i utvrdile su se oko grada. Ostalo je još samo malo krdo pitomihgnuova, koje sam ostavio posljednje. S moje izvidnice u sjevernom tornju mogao samrazabrati mnoštvo konja tisućama koraka duž obje obale, a dim vatri u taborima bojio je zraku plavo. Svakim danom postajali smo sve jači i cijeli Egipat bio je obuzet iščekivanjem.Opojni miris slobode odisao je u svakom dahu. Kemit je bio narod pred preporodom. Svi supo ulicama i krčmama pjevali domoljubne pjesme, a prostitutkama i trgovcima vinom zaradesu obilno porasle. Aton i ja, stalno u poslu sa zemljovidima i tajnim porukama, Vidjeli smokako se uobličava drukčija slika. Vidjeli smo orijaškog Hiksa kako se budi i pruža premanama naoružanu ruku. Iz Memfisa i iz svih gradova u delti postrojbe kralja Salitisa krenule suu marš. Sve ceste bile su zakrčene njegovim kolima, rijeka je bila prekrivena njegovimbrodovima i svi su išli prema Tebi. Čekao sam dok nisam doznao da je princ Apachan,zapovjednik konjaništva Hiksa, stigao do Tebe i utaborio se pred zidinama grada sa svimsvojim kolima i konjima. Tada stupih pred ratni savjet faraona Tamosa. "Veličanstvo, došaosam izvijestiti da je sada neprijatelj okupio sto dvadeset tisuća konja kod Tebe. Za dvamjeseca Nil će se povući toliko da Apachanu omogući početak odlučnog prodora." Čak je iKratas imao ozbiljan izraz lica. "Našli smo se i u nepovoljnijim situacijama", počne, ali gakralj prekine. "Primjećujem po njegovu izrazu lica da nam zapovjednik kraljevskogkonjaništva ima reći još toga. Je li tako, Taita?" "Faraon je uvijek u pravu", odgovorili."Molim te za dopuštenje da dovedem svoje gnuove s katarakte." Kratas se nasmija. "Tako mićelave Sethove glave! Taita, kaniš li krenuti na Hikse jašući jednu od tih smiješnih životinja?"Nasmijah se s njim. Njegov smisao za humor bio je profinjen poput onog divljih Šiluka podnjegovim zapovjedništvom. Sutradan ujutro Hui i ja pošli smo uzvodno rijekom kako bismodoveli gnuove. Preživjelo ih je tek tristo, od šest tisuća koliko ih je bilo na početku, ali bili sukrotki i dolazili su nam jesti iz ruke. Krenuli smo s njima sporim kasom kako ih ne bismododatno oslabili. Konji koje je Remrem zarobio u prvoj, kratkoj bitci s kolima Hiksa u bijegupo mojoj su zapovijedi bili odvojeni od naših konja koje smo doveli iz Kuša. Hui i ja dovelismo gnuove na isti pašnjak i nakon početne uznemirenosti životinje su nastavile zajednospokojno pasti. Tu noć zatvorili smo gnuove i konje Hiksa u isti tor. Ostavio sam Huija da

pazi na njih i vratio se u palaču na otoku Elefantini. Moram priznati da tijekom idućih dananije bilo većih neizvjesnosti i briga. Imao sam puno povjerenje u povoljan ishod mojelukavštine, koja je na koncu konca ovisila o jednom ne odveć razumljivom prirodnomdogađaju. U slučaju neuspjeha bili bismo se našli pred bijesom neprijatelja koji je bio baremčetverostruko brojniji od nas. Radio sam s Atonom dokasna i zaspao sam nad svojimpapirusima u knjižnici palače kad sam osjetio grubo drmusanje dok mi je Hui vikao na uho:"Požuri, stara dangubo! Probudi se! Moram ti nešto pokazati!" Konje sam bio odveo na mol.Pošli smo do njih čim nas je skela prevezla do kopna i uzjahali smo. Galopirali smo pomjesečini duž obale rijeke i stigli smo do tora s konjima kad su naše životinje bile većoblivene znojem. Konjušari su upalili svjetiljke i na tom treperavom žutom svjetlu radili su utoru. Neki konji Hiksa bili su već bolesni i žuti gnoj cijedio se iz gubice i nozdrva. Konjušarisu izveli traheotomiju i ugurali šuplje trske kako bi spriječili gušenje. "Uspjelo je!", viknuHui. Zagrli me i zapleše. "Žuti davitelj'! Uspjelo je! Uspjelo je!" "Zamisao je bila moja, nijeli?", uzvratih sa svim dostojanstvom koju mije dopuštala njegova pomahnitalost. "Bilo jelogično da će uspjeti." Već tjednima splavi su bile na vezu na obali u očekivanju tog dana.Nakrcali smo sve konje koji su još stajali na nogama. Ostavili smo gnuove u toru. Bilo biteško objasniti njihovu prisutnost tamo kamo smo krenuli. Sa zarobljenim brodovima Hiksakoji su vukli splavi prepustili smo se struji i pošli prema sjeveru. S pedeset veslača po svakojstrani i uz naklonost vjetra i struje krenuli smo velikom brzinom prema Tebi kako bismopredali naš dar princu Apachanu. Čim smo prošli pored Kom-Omboa spustili smo plavi barjaki podigli one koje smo oteli Hiksima. Gotovo svi članovi posada bili su rođeni pod njihovomvlašću, neki su bili miješanog pbdrijetla i savršeno su govorili jezik osvajača. Drugu noćnakon prolaska pored Kom-Omboa zaustavio nstt je brod Hiksa koji nam je pristao uz bok iposlao nekoliko ljudi da pregledaju naš tovar. "Konji za kola princa Apachana", objasnikapetan. Njegov otac bio je Hiks, njegova majka egipatska plemkinja. Imao je prirodnodržanje i uvjerljive vjerodajnice. Nakon površnog pregleda propustili su nas. Zaustavili su nasjoš dvaput prije no što smo stigli u Tebu i oba puta kapetan je uspio prevariti časnike Hiksa.Moja najveća briga sada je bilo stanje konja. Unatoč našim naporima počeli su ugibati, apolovica živih bila je u jadnom stanju. Bacili smo lešine u rijeku i nastavili put prema sjeveru.Moj početni plan bio je da prodamo konje zapovjedniku konjušara Hiksa u tebanskoj luci, alinitko tko je bio znalac ne bi se bio udostojio ni pogledati te konje. Hui i ja odlučismo se zadrugo rješenje. Izračunali smo zadnju dionicu puta tako da u Tebu stignemo u suton. Stislo mise srce kad sam prepoznao sva mjesta mojih uspomena. Zidine utvrđena grada blistale sucrvenkastim sjajem na zadnjim sunčevim zracima. Tri elegantna tornja koja sam sagradio zaplemenitog Intefa još su se dizali u nebo i zvali su ih Horusovi prsti. Memnonovu palaču, kojusam ostavio nedovršenu na zapadnoj obali, dovršili su Hiksi i čak sam i ja morao priznati daje azijski utjecaj ugodan oku. Na toj su svjetlosti tornjevi izgledali egzotično i tajanstveno.Poželio sam da je moja gospodarica tu kako bi sa mnom podijelila taj trenutak koji smo obojesanjali više od polovice svog života. U svjetlosti sutona uspijevali smo razabrati beskrajnomnoštvo ljudi, konja, transportnih kola pred zidinama. Premda sam dobio precizne obavijesti,nisam si uspio dočarati takvo mnoštvo. Bio sam obeshrabren kad sam ih pogledao i sjetio semalobrojne hrabre vojske koju smo ostavili za sobom u Elefantini. Trebali smo naklonostbogova i mnogo sreće kako bismo pobijedili takvu silu. Dok je posljednja svjetlost nestajala unoći, vatre su se upalile i zasjale u ravnici kao zvjezdani nebeski pokrivač. Bile su nebrojene iprostirale su se dokud je dopirao pogled. Kad smo se približili, osjetismo vonj. Vojska imaposeban vonj koji je mješavina mnogih ugodnih i neugodnih zadaha: mirisa balege koja gori,mirisa tek pokošenog sijena i jela koje se kuha, prodornog vonja konja, smrada ljudskogizmeta u zahodima, vonja kože i smole, konjskog znoja, piljevine i kiselog piva. Ali to jeprvenstveno miris ljudi, desetina tisuća ljudi koji žive na okupu u šatorima i potleušicama.Pošli smo dalje. Zvuči su dopirali do našeg broda preko vode obasjane zvijezdama:

otpuhivanje i hrzanje konja, zvuči kovačkih batova koji su udarali po nakovnjima izrađujućisječiva i vrhove kopalja, dozivanje stražara, pjesme, razgovori i smijeh ljudi. Stajao sampored kapetana na palubi prvog broda i vodio ga prema istočnoj obali. Sjećao sam se molatrgovaca drvom, izvan zidina. Ako je još postojao, bio je najbolje mjesto za iskrcaj našegstada. Ugledah mol i nastavismo na vesla. Mol je bio onakav kako sam ga se sjećao. Kad smopristali, zapovjednik luke popeo se na brod i zatražio na uvid naše isprave i trgovačkudozvolu. Naklonih se i ponizno se nasmiješih. "Plemeniti gospodine, došlo je do strašnenezgode. Vjetar mi je istrgnuo isprave iz ruke. Nedvojbeno se radilo o Sethovoj šali."Dužnosnik se napuhao kao razjarena krastača, no odmah se smirio kad sam mu u masnu itešku ruku stavio težak zlatni obruč. Zagrize metal kako bi ga provjerio i ode smiješeći se.Poslah jednog konjušara na kopno da ugasi baklje koje su osvjetljavale mol. Nisam htio daradoznale oči vide u kakvom su stanju konji koje iskrcavamo na obalu. Neki su bili preslabida bi ustali, drugi su teturali i teško disali, a iz gubice i nozdrva cijedio im se gnoj. Bili smoprisiljeni staviti im oglav kako bismo ih iskrcali na mol. Naposljetku je onih dovoljno snažnihza hod bilo tek stotinu. Poveli smo ih kolnim putem prema mjestu gdje su se prema dojavamadoušnika nalazili konji. Dali su nam i lozinku prve ilivizije kola Hiksa, pa su oni medu namakoji su znali njihov jezik adgovorili na upite stražara. 3 Poveli smo korakom naše konje krozneprijateljski tabor i počeli smo ih puštati po cijelom taboru Hiksa. Kretali smo se takoprirodno da se nitko nije uzbunio. Pričali smo i šalili se s neprijateljskim konjušarima kojesmo sreli putem. Kad su se na istoku pojavili prvi znaci zore, vratili smo se do mola trgovacadrvom gdje smo se bili iskrcali. Jedan naš brod ostao nas je čekati, dok se ostatak flote vrationa jug nakon što je iskrcao oboljele konje. Ukrcali smo se i premda su se iscrpljeni konjušari iHui bacili na palubu, ja sam stao na krmenu ogradu kako bih pogledao zidine svoje Tebe kojesu, obasjane svjetlom praskozorja, ostajale za nama. Deset dana potom vratili smo se u lukuElefantine i nakon što smo izvijestili faraona Tamosa, pošao sam odmah u vodeni vrt harema.Moja gospodarica ležala je u hladu sjenice. Bila je blijeda i tako mršava da su mi rukezadrhtale kad sam joj se poklonio. Zaplakala je kad me ugledala. "Nedostajao si mi, Taita.Ostaje nam tako malo vremena koje ćemo provesti zajedno!" Vode Nila počele su se povlačitii svjetlucava crna polja izronila su pod debelim slojem blata. Ceste su se osušile i otvorile putprema sjeveru. Dolazilo je vrijeme oranja i vrijeme ratovanja. Aton i ja nemirno smo čekali iproučavali sva izvješća koja su nam doušnici slali sa sjevera. Naposljetku stiže vijest kojusmo čekali. Donio ju je jedan trgovački brod koji je stigao na krilima sjevernog vjetra. Pristaoje tijekom treće smjene noćne straže, ali glasnik je našao Atona i mene kako još radimo uzsvjetlost uljanice. Uzeh iskidani list papirusa i otrčah u kraljeve odaje. Stražari su imali nalogda me propuste u bilo koje vrijeme, ali kraljica Masara zaustavila me na pragu kraljevespavaće sobe. "Ne mogu ti dopustii da ga probudiš, Taita. Iscrpljen je. Ovo je prva noć umjesec dana da neometano spava." "Moram ga vidjeti, veličanstvo. To je njegova zapovijed."Još smo raspravljali kad je duboki glas zazvao iz postarije. "Jesi li ti, Taita?" Zastor serazmaknuo i kralj se pojavio preda mnom gol u svom svojem sjaju. Bio je čovjek kakvih sammalo vidio, vitak i čvrst kao sječivo plavog mača, veličanstven u muškosti, tako da sam, kadsam ga pogledao, postao još svjesniji svoje osakaćenosti. "Što se dogodilo, Taita?" "Pismo sasjevera, iz tabora Hiksa. Strašna zaraza napala je konje. Polovica je već bolesna, a dodatnetisuće razbole se svaki dan." "Taita, čarobnjak si. A mi smo se smijali tvojim gnuovima!"Stisnuo mi je rukama ramena i pogledao me u oči. "Jesi li spreman poći sa mnom ususretslavi?" "Spreman sam, faraone." "Onda upregni Stanca i Lanca i podigni plavi barjak namojim kolima. Vraćamo se u Tebu." Napokon smo bili ispred grada od stotinu vrata s četiridivizije kola i trideset tisuća pješaka. Vojska kralja Salitisa bila je pred nama, ali onstran togmnoštva Horusovi prsti pozivali su nas dok su zidine Tebe blještale sedefastim sjajem nasvjetlosti zore. Vojska Hiksa bila je razvijena pred nama kao divovski pi-ton, kolona zakolonom, red za redom. Vrhovi kopalja bljeskali su, a pozlaćene kacige časnika svjetlucale su

na sunčevoj svjetlosti. "Gdje su Apachan i njegova kola?", upita kralj. Pogledah Horusov prstnajbliži rijeci. Trebao sam izoštriti pogled kako bih razabrao male šarene zastavice koji suvijorile na vrhu tornja. "Apachan ima pet divizija u centru i još šest u pričuvi. Skrivene su izazidina." Čitao sam signale koje je zastavicama davao doušnik kojeg sam smjestio na najvišemod tri tornja. Znao sam da odatle može dobro vidjeti bojišnicu. "To je samo jedanaest divizija,Taita", progunda kralj. "Znamo da ih ima dvadeset. Gdje su ostale?" "Žuti davitelj'",odgovorih. "Apachan je doveo na bojno polje sve konje koji još mogu hodati." i "Tako miHorusa, nadam se da imaš pravo. Nadam se da Mam Apachan ne sprema iznenađenje."Dodirnu mi rame. "Kocka je bačena, Taita. Sad je kasno išta mijenjati. Moramo odigrati sonim što su nam bogovi dali. Naprijed, idemo obaviti smotru naših." Uzeh uzde i potjerahzapregu ispred naše vojske. Kralj se pokazao svojim postrojbama kako bi ih ohrabrio i ojačaonjihovu volju. Poveo sam konje duž redova. Stanac i Lanac bili su tako sjajni da je njihovadlaka blistala na suncu kao uglačani bakar. Kola su bila presvučena tankim listićima zlata,jedni ustupak koji sam napravio jer sam htio da budu što lakša. Zlato je kovano dok nijepostalo tanje od lista papirusa i dodavalo je manje od sto debena ukupnoj težini vozila, ali jenudilo blještavi prizor. Prijatelji i neprijatelji bili bi shvatili da su to faraonova kola i bili biohrabreni ili užasnuti. Na vrhu bambusove motke plavi barjak vijorio se na povjetarcu iznadnaših glava i ljudi su klicali dok smo vršili smotru. Onog dana kad smo krenuli iz Qebuija izapočeli Povratak, zakleo sam se da neću ošišati kosu dok ne prinesem žrtvu u Horusovuhramu u središtu Tebe. Sada je kosa stizala do pojasa, a da bih sakrio sijede pramenove,obojao sam ih henom uvezenom iz zemalja onstran rijeke Ind. Kosa mi je bila zlatnocrvena iisticala je moju ljepotu. Nosio sam jednostavnu bijelu suknjicu od uštirkana lana, a nagrudima sam imao Zlato Vrline. Nisam htio zasjeniti sjaj mladog faraona i stoga nisam bionašminkan niti sam imao na sebi drugog nakita. Prošli smo ispred šilučkih kopljanika.Veličanstveni krvožedni divljaci bili su stijena o koju su bile usidrene naše postrojbe. Klicalisu: "Kajan! Tanus! Kajan! Tamos!" Nojeve perjanice njihale su se u bijelim valovima nalikpjeni Nila u kataraktama dok su dizali koplja u znak pozdrava. Ugledah plemenitog Kratasameđu njima. Doviknu mi nešto, ali se njegove riječi izgubiše u tutnjavi deset tisuća glasova,no pročitah mu s usana. "Večeras ćemo se ti i ja napiti u Tebi, stari lupežu!" Šiluci su biliraspoređeni u dubinu. Kratas ih je neprestano obučavao u taktikama za borbu protiv kola kojesam mu pomogao usavršiti. Pored dugog koplja svaki od njih nosio je svežanj kratkih kopaljai praćku od drva i kože da bi ih izbacio većom snagom. Zabili su u tlo zašiljene motke kako bioblikovali prepreku. Kola Hiksa trebala su je probiti ne bi li stigla do njih. Egipatski strijelcibili su raspoređeni iza njih i bili su spremni za napredovanje i povlačenje, shodno takticinametnutoj razvojem bitke. Svi su podigli krive lukove i pozdravili faraona. "Tamos! Egipat iTamos!" Faraon je nosio plavu krunu sa zlatnim uresom na čelu, spojenim glavama lešinara ikobre, simbolima dvaju kraljevstava, s očima od svjetlucavog dragog kamenja. Faraon uzvratipozdrav podižući uvis plavi mač. Okrenuli smo oko lijevog boka rasporeda i prije no što smose vratili nazad, Memnon me zaustavi stavljajući mi ruku na rame. Na nekoliko trenutakaokrenuli smo se i pogledali u smjeru bojišta. Hiksi su krenuli. Njihova prva crta bila jedvostruko duža od naše. "Navodim iz jednog ogleda, Taka", reče kralj. "Oprezna obrana dokneprijatelj ne uključi u bitku sve svoje snage, a tada brz i hrabar napad." "Dobro si zapamtiolekciju, gospodaru." "Sigurno će nas zaobići na bokovima i Apachan će odmah staviti u akcijusvoje prve divizije kola." "Slažem se, Mem." "Ali, mi znamo što nam je činiti, zar ne, Taita?"Pljesnu me rukom po ramenu i vratismo se nazad kako bismo se pridružili našim kolima upozadini. Remrem je zapovijedao prvom divizijom, Astes drugom, plemeniti Aqer trećom.Netom promaknut u rang Najboljeg od Deset Tisuća, Hui je zapovijedao četvrtom divizijom.Dvije pukovnije Šiluka branile su pozadinu i konje u pričuvi. "Pogledaj starog lovačkog psa",reče Memnon pokazujući na Remrema. "Nestrpljiv je da krene. Horusa mi, naučit ću gastrpljenju prije kraja ovog dana." Začusmo zvuk rogova u centru. "Počinje." Memnon ispruži

ruku i ugledasmo kola Hiksa u oblaku prašine. "Da, Apachan je pokrenuo svoja kola." Okrenese i pogleda naše divizije, a Remrem podigne uvis mač. "Prva divizija spremna je,veličanstvo!", viknu. Ali, Memnon se nije obazirao na njega i dao je znak plemenitom Aqeru.Treća divizija krenula je iza nas u četveroredu i faraon je stao na čelo. Velika i teška kolaHiksa krenula su prema centru naše prve crte rasporeda. Memnon se postavio bočno, ubacivšinašu kolonu između neprijatelja i pješaštva. Zatim se na njegov znak okrenusmo i razvijeni ured pojurismo im ususret. Bio je to naizgled samoubilački potez, uzaludan kao spuštanjekrhke drvene brodice kroz stijenje katarakte. U trenutku sraza naši strijelci odapeli su strijelena Hikse ciljajući u konje. U neprijateljskom rasporedu otvoriše se široke pukotine kad sukonji pali pod strijelama. Tada, u zadnji čas, naš se red rasprši poput dima nošena vjetrom.Naši vozači iskoristili su brzinu naših kola i lakoću upravljanja njima. Umjesto da sesukobimo s prvom crtom rasporeda Hiksa i budemo razbijeni, prodrli smo u pukotine i prošlikroz njihov raspored. Nisu sva naša kola uspjela u tome i neka su se prevrnula, ali plemenitiAqer uspio ih je provući četiri petine. Izronivši iza leda Hiksa, okrenusmo kola i ponovno ugalopu oblikovasmo raspored, iskorištavajući opet brzinu kako bismo nasrnuli na neprijatelje.Napali smo ih s leda i zasipali ih strijelama sa sve manje udaljenosti. Kola Hiksa bila sunapravljena tako da zaštite posadu sprijeda i njihovi strijelci bili su spremni da odapnu strijeleu tom smjeru. Zbrka se proširila njihovim rasporedom kad su se pokušali suprotstaviti našemnapadu s leda. Neki vozači pokušali su se vratiti nazad, ali sudarili su se sa susjednim kolima.Strašni kotači sa sječivima pogodili su noge konja i pokosili su ih. Zbrka je dodatno poraslakad je prvi roj strijela koje su odapeli egipatski strijelci preletio postrojbu Šiluka i sručio se naHikse. Memnon je spremno zapovijedio skretanje i mi se udaljismo pustivši neprijateljskakola da nasrnu na prepreku od zašiljenih kolaca. Šiljati vrhovi ubili su ili osakatiti polovicukonja. Oni koji su uspjeli proći našli su se pred Šilucima i oblakom kratkih kopalja. Konji suse uspaničili i počeli se ritati i propinjati. Kola su još bila pod kontrolom vozača i nasrnula suna falange Šiluka ne naišavši na otpor. Redovi su se otvorili pred njima i propustili konje, alizatim su se zatvorili. Svaki od tih visokih i okretnih crnih vragova bio je atlet i akrobat.Skočili su na podije kola u trku i raskomadali su posade kopljima i bodežima. Progutali suprvi juriš kola kao što meduza obavije srebrenu srdelu pipcima i amorfnim tijelom.Neprijateljski kopljanici napredovali su kako bi iskoristili juriš kola, ali našli su se naotvorenom. Ispregnuti konji i preostala kola vratili su se natrag, naletjeli su na njih i natjeraliih da se rasprše kako bi im omogućili prolazak. Neko su vrijeme bili morali stati u neredunasred bojnog polja i Memnon iskoristi priliku. Konji plemenitog Aqera bili su umorni pa ihje Memnon poveo u pričuvu. I mi smo promijenili zapregu. Konjušari su učas ispregnuliStanca i Lanca i upregnuli druga dva konja. Imali smo ih šest tisuća u pozadini. Pitao sam sekoliko su konja Hiksi spasili od'žutog davitelja' i koliko svježih zaprega imaju naraspolaganju. Dok smo se vraćali u raspored, Remrem je očajničkim glasom viknuo:"Veličanstvo! Prva! Dopusti da krene prva divizija!" Faraon se nije obazirao na njega i dao jeznak Astesu. Druga divizija krene iza nas i razvije se kasom u borbenu formaciju.Neprijateljsko pješaštvo još je bilo blokirano nasred bojnog polja. Razvilo se kako bi pokrilonaš kraći raspored, ali crta je bila rastvorena i nepravilna. Iskusnim okom Memnon je uočionajslabiju točku, prvu crtu na lijevom boku. "Druga divizija, naprijed! Kasom! Naprijed! Uskupinama po osam! Juriš!" Napali smo prvu crtu u redovima po osam kola. Jedna za drugomskupine su nasrnule i otvorile su prolaz. Lijevi bok Hiksa popustio je, dok je desni i daljepritiskao. Centar se mrvio i Memnon je u galopu prerasporedio treću diviziju i krenuo u napadkako bi probio neprijateljski centar. Trenutak prije početka juriša bacih pogled na grad.Prašina je skrivala gotovo sve, ali razabrao sam dvije bijele zastavice na vrhu Horusova prsta.Bilo je to upozorenje mojeg izvidnika postavljenog tamo gore. Naglo se okrenuh i pogledahistočnu utvrdu Tebe. "Gospodaru!", viknuh i ispružih ruku. Kralj je slijedio moj znak i vidioprvi eskadron kola Hiksa kako kasom izlazi iz skrovišta iza zidina. Drugi su ga slijedili kao

kolona mrava ratnika u pokretu. "Apachan šalje u bitku pričuvu kako bi spasio pješaštvo",viknu kralj u metežu bitke. "Još samo časak i bio bi nas uhvatio s boka. Dobro si to izveo,Taita." Morali smo pustiti pješaštvo da pobjegne dok smo se okretali i razvijali da bismo sesuprotstavili Apachanovim kolima. Krenuli smo u juriš preko bojišta posutog prevrnutim ismrskanim kolima, strijelama i kopljima, mrtvim i ranjenim konjima i ljudima na umoru.Dignuh se na prste na podiju i pogledah preda se. Bilo je nečega neobičnog u kretanjuneprijateljskih kola. Tada shvatih. "Gospodaru", viknuh. "Pogledaj konje! Bolesni su!" Grudiživotinja bile su pokrivene svjetlucavim slojem žute sline koja im je curila iz poluotvorenihustiju. Dok sam gledao, jedan konj koji je išao prema nama zatetura i stropošta se povukavšina tlo i parnjaka u zaprezi. "Imaš pravo, nježne mi Iziđe! Njihovi konji gotovi su prije no štosmo počeli", odgovori Memnon. Odmah je shvatio što mu je činiti. Činjenica da možezaustaviti juriš svojih kola nakon što ga je zapovijedio bio je dokaz njegove savršeneprisebnosti. U posljednjem je trenutku izbjegao izravan sraz. Naša se formacija otvorila poputcvijeta pred jurišem razvila se bočno, okrenula se i u galopu krenula prema našem rasporedupovukavši za sobom neprijatelje koji su bili prisiljeni dokraja opteretiti svoje zadihane ibolesne konje. Jurili smo pred njima u zbijenom rasporedu. Njihov raspored počeo se otvaratii skretati čim su najslabiji konji počeli padati. Neki su pali kao da su pogođeni strijelom uglavu. Drugi su usporili i stali pognute glave dok im je gnoj curio iz gubice u žutim balama.Konji plemenitog Aqera bili su iscrpljeni nakon dva žestoka juriša bez stanke. Još uvijekgonjen ostacima Apachanove divizije, Memnon ih je vratio na mjesto gdje je četvrta divizijabila razvijena uz bok prve, Remremove divizije. "Faraone! Prva je spremna! Pusti me dakrenem! U ime svih bogova, daj da krenem!", viknu očajnički Remrem. Memnon ga skoro nine pogleda. Okrenuh kola i stadoh uz Huija. Grupa konjušara ispregne naše konje obliveneznojem i dovede svježu zapregu. Dok je iscrpljena zaprega plemenitog Aqera prolazila porednas, krenusmo prema Hiksima u jurišu. "Jesi li spreman, kapetane Hui?", vikne Memnon, aHui podigne luk u znak pozdrava. "Za Egipat i Tamosa!", usklikne. "Onda naprijed! Juriš!"Memnon se nasmija i naši konji krenuše skokom. Šest Apachanovih divizija kola bilo jeraštrkano bojnim poljem. Polovica je bila napola uništena, s konjima koji su pali na tlo ili suposrtali dok ih je žuti davitelj' gušio. Gotovo svi ostali išli su korakom, teško dišući. No nekakola nastavila su napredovati u borbenom rasporedu. Krenuli smo im ususret. U centru su bilakola optočena svjetlucavom broncom, a na podiju je stajao čovjek tako visok da je uusporedbi s kočijašem bio nalik kuli. Imao je pozlaćenu kacigu kraljevskog roda Hiksa, a utamnu bradu bile su spletene šarene vrpce koje su treperile na vjetru poput leptira koji lebdenad procvjetalim grmom. "Apachane!", izazva ga Memnon. "Mrtav si!" Apachan ga je čuo iugledao pozlaćena kola. Skrenuo je kako bi nam pošao ususret i Memnon me pljesne rukompo ramenu. "Povedi me uz bok one bradate svinje. Konačno je došao trenutak da uporabimmač." Apachan odapne dvije strijele na nas. Memnon dočeka jednu štitom, ja se sagnuh da seizmaknem drugoj, ali ne gubeći koncentraciju. I dalje sam gledao strašna sječiva pričvršćenaza kotače neprijateljskih kola koja su mogla prerezati noge mojih konja. Začuh za leđimazveket metala kad je Memnon izvukao mač iz korica obješenih o rešetku i krajičkom okaugledah bljesak isukanog sječiva. Skrenuh konje varkom udesno kako bih smeo kočijašaneprijateljskih kola, ali u trenutku kad smo počeli skretati, opet i promijenih smjer. Izbjegaosam zakrivljena sječiva i prošao sam ftpored njega, a tada naglo skrenuh iza njega.Slobodnom rukom dohvatih kuku i bacih je preko bočne ograde drugih kola. Sad smo bilizakvačeni, ali ja sam bio u prednosti jer smo bili u okomitom položaju u odnosu na stražnjidio neprijateljskih kola. Apachan se okrenuo i zamahnuo mačem, ali ja sam se bacio nakoljena kako bih izbjegao udarac. Memnon je odbio udarac štitom i podignuo plavi mač.Brončani ocjepak otkine se s Apachanova mača i Hiks u nevjerici bijesno zaurla podižućihitro bakreni štit. Bio je vrstan ratnik, ali nije se mogao mjeriti s mojim kraljem i plavimmačem. Memnon mu raskomada štit i tada svom snagom udari po brončanom maču kojim je

Apachan pokušavao zaštiti glavu. Plavo sječivo presječe brončano i Apachan se nade samo sdrškom u ruci. Razjapi usta i vikne. Zubi su mu bili crni i gnjili i njegova pljuvačka zapljusnemi lice poput oblaka. Memnon za kraj izvede klasični izravni ubod. Gurne vrh plavog mača uApachanova otvorena usta i potom ga zari u grlo. Bijesni krik zamre u potoku krvi koji šiknekroz bradom obrasla usta. Prerezah uže kuke i dopustih da neprijateljska kola produže dalje.Konji su neobuzdano trčali. Skrenuli su i pojurili duž crte sukoba. Apachan se držao zagrudobran i ostao je na nogama premda je bio na umoru, a krv je i dalje lila iz ustiju i curilana oklop. Ta je slika utjerala strah u srca njegovih ljudi koji su pokušali izvući iz bitkebolesne i teturave konje. Ali, mi smo nastavili juriti uz njih i zasipati ih kratkim kopljima.Pratili smo ih dok nismo stigli na domašaj njihovih strijelaca. Kiša strijela sruči se na nas inatjera nas da se povučemo. "Još nije gotovo", rekoh Memnonu dok smo se sporim kasomvraćali nazad. "Uništio si Apachanova kola, ali još se moraš sukobiti s Beonovimpješaštvom." "Odvedi me do Kratasa", zapovijedi faraon. Zaustavih kola pred potrojbamaŠiluka i Memnon pozva Kratasa. "Kako ide?" "Bojim se, gospodaru, da će moji ljudi zaspatiako nam ne nadeš neki posao." "Onda ćemo poslušati njihovu pjesmu dok ih vodiš u napad."Šiluci se pokrenuše. Napredovali su čudnim korakom, udarajući svi istovremeno stopalom utlo svaki treći korak tako snažno da je zemlja podrhtavala pod njihovim žuljevitim nogama.Pjevali su dobokim glasovima, a zvuk je bio nalik zujanju roja pobješnjelih crnih pčela, iudarali su kopljima o štitove od neštavljene kože. Hiksi su bili disciplinirani i hrabri, inače nebi bili uspjeli osvojiti pola svijeta. Uništili smo njihova kola, ali bili su spremni suprotstavitise Kratasovom napadu bedemom brončanih štitova. Dvije vojske sudariše se kao svetiborbeni bikovi. Bijeli i crni bik ukrstiše rogove i zapodjenuše boj grudima o grudi, kopljem okoplje. Dok su se pješačke postrojbe borile, faraon je zadržao kola na udaljenosti, vješto ih ismiono koristeći samo kad bi uočio slabu točku ili pukotinu u neprijateljskom rasporedu. Kadje jedna postrojba pješaka ostala izolirana na lijevome krilu, poslao je Aqerovu postrojbu da jepregazi u dva brza juriša. Kad je kraljević Beon pokušao poslati pojačanje u pomoć svojojprethodnici, Memnon je poslao Astesa s petsto kola kako bi to spriječio. Hiksi su okupili svapreostala kola i sve konje koji su još stajali na nogama i krenuli njima na naše desno krilo.Memnon im je poslao ususret Huija i Astesa kako bi odbio njihov napad. Ostavio je Remremada psuje, preklinje i udara nogama o tlo pored svojih kola, ne obazirući se na njegove molbe.Faraon i ja kružili smo na pozlaćenim kolima oko sukobljenih postrojbi, motreći svaku fazubitke. Memnon je intervenirao svojom pričuvom točno na mjestima gdje je bilo najpotrebnije,i to s takvom pravodobnošću koja se ne podučava i ne uči. Kao da je njegovo srce kucalo uritmu bitke, kao da ga osjeća u krvi. Ja sam i dalje pogledom tražio Kratasa u metežu bitke.Više sam ga puta izgubio iz vida i uplašio se da je pao, ali onda bih opet ugledao njegovukacigu s odsječenom perjanicom i broncom pošpricanom krvlju. I upravo tamo, u centru, gdjese borio Kratas, raspored Hiksa počeo je popuštati. To je sličilo prvom potočiću koji probijezemljani nasip brane: njihov je raspored postao nepravilan i stanjio se do točke pucanja.Zadnji redovi počeše se povlačiti pred nesmiljenim pritiskom. "Tako mi Horusove naklonostii milosti svih bogova, Taita, ovo je trenutak naše pobjede." Memnon je to uočio prije mene. Ugalopu stigosmo do Remrema koji je još uvijek čekao i faraon mu viknu: "Jesi li spreman,plemeniti Remreme?" "Spreman sam od zore, gospodaru, ali nisam plemenit." "Proturječišsvome kralju? Sada si plemenit. Neprijateljski centar popušta. Povedi svoja kola i potjeraj ihdo Memfisa!" "Pozivi nam vječno, faraone!", viknu plemeniti Remrem. Skoči na kola i krenena čelu prve divizije. Konji su im bili svježi i snažni, a dugo čekanje razjarilo je njihovborbeni duh. Nasrnuše na desni bok Hiksa, probiše ga ne usporivši, zatim se okrenuše ijurnuše s leda na neprijateljski centar. Upravo u tom trenutku bio je odlučen ishod bitke.Centar Hiksa popusti. U nekoliko trenutaka, koliko traje dah, dadoše se u bijeg. Trkomkrenuše prema gradskim vratima, a čak su i Kratasovi Šiluci bili preumorni da bi ih slijedili:oslonjeni na koplja medu hrpama mrtvih i umirućih dopustili su Hiksima da se udalje. U tom

se trenutku očitova Memnonova genijalnost. Držao je u pričuvi prvu diviziju u tu svrhu. Kolakrenuše u potjeru za Hiksima i ja vidjeh kako se Remeremov mač diže i spušta nesmiljenombrzinom. Prvi neprijatelji u bijegu stigoše do gradskih vrata, ali bila su zatvorena. Moje uhodei moji doušnici izvrsno su obavili posao. Žitelji Tebe pobunili su se i grad je bio naš. Odrezaoje odstupnicu poraženim legijama Hiksa. Remrem je progonio neprijatelje dok nije pala noć idok njegovi konji nisu posustali. Potjerao je Hikse trideset tisuća koraka na sjever i uz obaruba sjeverne ceste bili su razbacani leševi i odbačeno oružje. Povedoh faraonova pozlaćenakola do glavnih gradskih vrata. Kralj s podija viknu stražarima na kuli: "Otvoritie! Propustiteme!" "Tko traži da ude u Tebu?", odgovoriše stražari. "Ja sam Tamos, vladar Gornjeg iDonjeg Egipta." "Živio faraon! Neka vječno živi!" Vrata se širom otvoriše i Memnon mepljesnu po ramenu. "Ulazi, Taita." Okrenuh se prema njemu. "Oprosti, veličanstvo.Zavjetovao sam se da ću ući u Tebu samo sa svojom gospodaricom, kraljicom Lostris. Moramti prepustiti uzde." "Onda sidi", reče mi prijazno kralj. "Pođi po svoju gospodaricu kako biodržao zavjet." Preuze uzde, a ja sidoh. Gledao sam kako prolazi pozlaćenim kolima krozvrata, a pljeskanje i klicanje bilo je gromoglasno kao tutnjava katarakti na vrhuncu bujice.Narod Tebe slavio je svoga kralja. Stajao sam uz rub ceste dok je naša izmorena vojskaslijedila faraona u grad. Shvatio sam da smo pobjedu skupo platili. Nismo mogli u potjeru zaHiksima, prvo smo morali popuniti naše postrojbe. A do tada bi kralj Salitis opet bio osnažio injegovi konji bili bi se oporavili od žutog davitelja'. Dobili smo prvu bitku, ali znao sam danas očekuju mnoge druge prije no što će tiranin biti protjeran iz Egipta. Pogledom potražihKratasa dok su prolazile postrojbe Šiluka, ali nisam ga vidio. Hui mi je stavio na raspolaganjekola s dva svježa konja. "Da pođem s tobom, Taita?", upita, ali ja odmahnuh glavom. "Sam ćubrže putovati", odgovorih. "Pođi u grad i uživaj u pobjedničkom slavlju. Tisuće lijepihdjevojka nestrpljive su da ti zažele dobrodošlicu." Prije no što sam krenuo cestom prema jugu,vratio sam se na bojno polje. Šakali i hijene već su se gostili i njihovo rezanje miješalo se sjaucima umirućih. Mrtvi su bili nabacani na gomile kao olupine na obali kad se rijeka povuče.Krenuh prema točci gdje sam posljednji put vidio Kratasa, a bio je to najgrozniji dio strašnogbojnog polja. Hrpe leševa dostizale su visinu kotača kola. Ugledah njegovu kacigu u prašinikoju je krv pretvorila u gusto blato. Sidoh i uzeh je. Perjanice više nije bilo, metal je bioudubljen od udaraca. Bacih je ustranu i stadoh tražiti Kratasa. Ugledah nogu kako strši poputgrane divovske akacije pod hrpom tijela Šiluka i Hiksa koji su zajedno ležali u primirju smrti.Odgrnuh ih i pronadoh Kratasa ispruženog nauznak. Bio je obliven krvlju koja mu se skorila ipo kosi i licu. Kleknuh pored njega i promrmljah: "Zar svi moraju umrijeti? Svi oni koji su midragi?" Sagnuh se i poljubih mu krvave usne. Kratas se pridigne, sjedne i pogleda me, zatimse djetinje naceri. "Tako mi mošusa iz lijeve Sethove nosnice, kakva je to bitka bila!", reče."Kratase!" Gledao sam ga ispunjen srećom. "Ti ćeš doista vječno živjeti." "Ne sumnjaj u to,stari moj. Ali u ovom trenutku treba mi okrijepa." Otrčah do kola i donesoh mu mješinu. Onje otčepi i ne gutajući pusti da mu vino poteče niz grlo. Kad je mješina bila prazna, baci je ipodrigne. "Može proći za početak", reče namignuvši. "A sada, stari moj, pokaži mi put donajbliže krčme." Donio sam veliku vijest u Elefantinu brže no što bi to bio učinio brod koji jemorao ploviti protiv struje. Bio sam sam na kolima i konji su hitro grabili. Na svakoj postajiduž južne ceste mijenjao sam zapregu i nastavljao galopom. Konjušari su mi davali mješinu imalo kruha i sira dok su mijenjali zapregu. Nisam se odmarao niti spavao. Noću su mi mjeseci zvijezde pokazivali put, a Horus je vodio moje umorne ruke budući da nisam imao nikakvihneprilika premda sam od umora protrnuo, a oči su mi se sklapale. U svakoj postaji, u svakomselu izvikivao sam radosnu vijest. "Pobjeda! Velika pobjeda! Faraon je pobijedio kod Tebe.Hiksi su hametice poraženi!" "Hvala svim bogovima!", svi su klicali. "Egipat i Tamos!" Hitaosam dalje galopom. Još i danas priča se o mojoj jurnjavi južnom cestom: priča se o konjanikucrvenih očiju i duge kose koja je vijorila na vjetru u prašnjavoj halji umrljanoj krvlju. Glasnikpobjede koji je u Elefantinu nosio vijest o bitci koja je povela Egipat putem slobode. U dva

sam dana i noći stigao iz Tebe u Elefantinu i kad sam došao u palaču imao sam tek tolikosnage da teturajući stupim pred kraljicu koja se odmarala u vodenom vrtu i bacim se porednjezine ležaljke. "Gospodarice", jedva promrmljah jer su mi usne ispucale, a grlo mi je bilopuno prašine. "Faraon je postigao veliku pobjedu. Došao sam da te odvedem doma." Rijekomsmo se vratili u Tebu. Sa mnom su pošle i kraljevne kako bi pravile društvo majci. Sjedile suuz nju na palubi i pjevale su, smišljale pjesme i zagonetke, smijale se, ali njihova radost imalaje tužne prizvuke, a u njihovim očima čitala se velika zabrinutost. Kraljica Lostris bila je slabakao ranjena ptičica. Bila je mršava, a njena koža bila je gotovo prozirna, poput sedefa. Mogaosam je bez pol muke podignuti, kao kad je imala deset godina. Prah cvijeta sna nije više imaomoć da joj smiri bolove koji su joj izjedali utrobu poput grozomornog raka. Kad su se nakonposljednjeg riječnog zavoja zidine Tebe ponudile našem pogledu, odnesoh je na pramac.Pridržavao sam je zagrlivši je rukom oko krhkih ramena i zajedno smo se radovali timprizorima koje smo čuvali u našim uspomenama i prisjećali se tisuća sretnih zgoda iz našemladosti. Ali napor ju je izmorio. Pristali smo pod Memnonovom palačom. Polovica žiteljaTebe dočekala ju je kako bi joj izrazila dobrodošlicu, a na čelu nepreglednog mnoštva bio jefaraon Tamos. Kad su je nosači iskrcali na kopno, svi je pozdraviše iklicanjem. Premda jemnogi nazočni nikad nisu vidjeli, legenda o darežljivoj kraljici ostala je živa tijekom dugogprogonstva. Majke wj podizale djecu kako bi ih blagoslovila i pokušavale su joj dodirnutiruku koja je visila preko ruba nosiljke. "Moli Hapi za nas!", preklinjale su je. "Moli za nas,majko Egipta!" Faraon Tamos hodao je pored nosiljke kao običan smrtnik, a Tehuti i Bakathaišle su za njim. Kraljevne su se smiješile iako su im na trepavicama zasjale suze. Aton jepripremio kraljičine odaje. Otpustih sve, uključujući i kralja. Dadoh je položiti na ležaj podsjenicom na terasi. Odatle je preko rijeke mogla gledati velebne zidine svoga ljubljenog grada.U suton odnesoh je u spavaću sobu. Legla je na lanene plahte i pogledala me. "Taita",promrmlja, "hoćeš li posljednji put proći za me Ammon-Raovim labirintima?" "Gospodarice,ništa ti ne mogu odbiti." Pognuh glavu i podoh po škrinjicu s ljekarijama. Sjedoh pored nje nakameni pod prekriženih nogu i pripravih bilje pred njom. Usitnih ga tučkom u mužaru odalabastera i ugrijah vodu u bakrenoj posudi. Tada podignuh zadimljenu posudu kretnjom nalikzdravici. "Hvala", promrmlja kraljica i ja ispraznih zdjelicu. Zatvorih oči i pričekah daodlebdim onstran granica stvarnosti, u svijet snova i vizija. Kad sam se vratio u stvarnost,uljanice samo što se nisu ugasile, a palača je utonula u tišinu. S rijeke i iz usnulog grada nadrugoj obali nije dopirao nikakav zvuk. Samo nježni pjev slavuja u vrtu i slabo disanje mojegospodarice koja je ležala na svilenim jastucima. Mislio sam da spava, ali kad sam podignuodrhtavu ruku da obrišem hladan znoj s lica, otvori oči. "Jadni Taita, je li bilo tako strašno?"Bilo je gore no druge pute. Glava me boljela, a vid je bio pomućen. Znao sam da nikad višeneću proći Labirintima. Bio je to posljednji put i učinio sam to za nju. "Vidio sam lešinara ikobru na dvije obale rijeke, odvojene vodom. Vidio sam rijeku kako buja i povlači se stotinuljeta. Vidio sam stotinu snopova žita i stotinu ptica kako prelijeću Nil. Pod njima vidio samprašinu bitke i odbljeske mačeva. Vidio sam kako se dim spaljenih gradova miješa sprašinom." "Naposljetku sam vidio kako kobra i lešinar prilaze jedno drugom, kako se pare naprostirci od plave svile. Na zidinama gradova vijorili su se plavi stijegovi, a nad vratimahramova plave zastave." "Vidio sam plave plamence na kolima koja su vozila svim svjetskimputevima. Vidio sam visoke i velebne spomenike predodređene da potraju deset tisuća godina.Vidio sam narode pedeset zemalja kako im se klanjaju." Uzdahnuh i pritisnuh prstimasljepoočice kako bih ublažio pritisak te rekoh: "To je moja vizija." Proveli smo mnogovremena u tišini, a tada mi moja gospodarica reče tihim glasom: "Trebat će proći sto ljetaprije no što dva kraljevstva budu ujedinjena. Sto godina bitaka i ratova prije no što Hiksi budukonačno protjerani sa svetog tla našeg Egipta. Moj će narod biti izložen mukama i tegobama.""Ali, na koncu će svi biti ujedinjeni pod plavim stijegom i kraljevi tvoga roda osvojit će svijet.Svi narodi pokorit će im se", rekoh tumačeći ostatak svoje vizije. "To me raduje." Kraljica

zaspi uz duboki uzdah. Ja nisam zaspao jer sam znao da treba moju blizinu. Probudi se satprije zore, u najmračnije doba noći, i viknu: "Boli! Blage mi Iziđe, kako boli!" Pripravih jojcrveni šepen. Malo zatim reče mi: "Bol je prošla, ali hladno mije. Zagrli me, Taita, ugrij mesvojim tijelom." Zagrlio sam je i držao tako dok je spavala. Opet se probudila na prve stidljivezrake sunca koje su prodrle kroz vrata terase. "Voljela sam samo dva čovjeka u svomeživotu", promrmlja. "A ti si bio jedan od njih. Možda će u sljedećem životu bogovi bitinaklonjeniji našoj ljubavi." Nisam znao što joj odgovoriti. Kraljica sklopi oči posljednji put.Udalji se u tišini i napusti me. Njezin posljednji dah nije bio jači od onoga koji mu jeprethodio, ali osjetih hladnoću na njezinim usnama kad ih poljubih. "Zbogom, gospodarice",prošaptah. "Zbogom, srce moje." Napisao sam ove papiruse tijekom obrednih sedamdesetdana i sedamdeset noći kraljevske mumifikacije. Oni su posljednja počast mojoj gospodarici.Prije no što su je odnijeli, napravio sam joj rez na lijevom boku, kao što sam bio učinio sTanusom. Otvorih joj utrobu i izvadih strašnu moru koja ju je ubila. Bila je od mesa i krvi, alinije bila ljudska. Kad sam je bacio u vatru, prokleti nju i nečastivog Setha čijom je voljomizrasla u njoj. Spremio sam deset posuda od alabastera da pohranim ove svitke. Ostavit ću ih snjom. Osobno oslikavam sve freske njezine grobnice. Najljepše su koje sam ikada stvorio.Svaki potez kistom izraz je moje ljubavi. Htio bih počivati s njom u toj grobnici, jer samiscrpljen i obuzet neizvjesnošću. Ali, moram se još brinuti za moje dvije kraljevne i mogvladara. Trebaju me. BILJEŠKA AUTORA Dr. Duraid Al Simma iz Odsjeka zastaroegipatske spomenike 5. prosinca 1988. ušao je u jednu grobnicu u Dolini kraljeva nazapadnoj obali Nila. Grobnica nije bila pronađena prije toga zato jer je na tom mjestu u VII.stoljeću poslije Krista izgrađena islamska bogomolja. Tek nakon dugih i teških pregovora svjerskim vlastima dobivena je dozvola za iskapanje. Čim je ušao u hodnik koji je vodio dopogrebne odaje, dr. Al Simma naišao je na niz sjajnih freski koje su pokrivale zidove i strop.Bile su najsloženije i najljepše s kojima se susreo u svom životu provedenom u proučavanjuspomenika. Povjerio mi je da je odmah shvatio da se radi o značajnom nalazu jer se međuhijeroglifima isticao pečat jedne dotad nepoznate egipatske kraljice. Njegovo uzbuđenjeporaslo je kad se približio pogrebnoj odaji, ali se razočarao vidjevši da su pečati oštećeni i dasu vrata provaljena. U prošlosti je grobnica bila opljačkana i iz nje su odneseni sarkofag izagrobne blago. Dr. Al Simma je ipak dosta precizno uspio datirati grobnicu u slabo poznatorazdoblje sukoba i nesreća oko 1780. prije Krista. Tijekom idućeg stoljeća dva kraljevstvaživjela su u neizvjesnosti. Postoji malo dokumenata o događajima u tom razdoblju, ali zna seda je iz kaosa iznikao rod vladara koji su napokon protjerali zavojevače Hikse i doveli Egipatdo njegovih sjajnih vrhunaca procvata. Raduje me se spoznaja što je njihovim venama teklakrv Lostris, Tanusa i Memnona. Gotovo godinu dana nakon otvaranja grobnice, dok suasistenti dr. Al Simme precrtavali i fotografirali ukrase na i zidovima, komad žbuke pao je iotkrio nišu s deset zapečaćenih aza od alabastera. Kad me dr. Al Simma zamolio za suradnjuna prijepisu svitaka koji su se nalazili u vazama, bio sam počašćen, a istodobno samoklijevao. Nisam bio kvalificiran za prijevod originala, napisanih hijeratskim pismom; taj jeposao u muzeju u Kairu obavila skupina egiptologa iz raznih zemalja. Dr. Al Simma zamoliome da nanovo napišem originalni tekst stilom koji će ga učiniti bližim suvremenom čitatelju.Stoga sam u tekst uključio neke anakronizme i koristio sam riječi kao što su "genij" ili"Hurriti", koje Taita nije uporabio, ali koje bi, siguran sam u to, bio koristio da su bile dionjegova rječnika. Malo nakon početka rada sve moje zadrške nestale su i potpuno sam seprepustio vremenu u kojem je drevni autor živio i njegovoj osobi. Unatoč hvalisavojnadmenosti, počeo sam za roba Taitu osjećati naklonost i bliskost koje su premostile stoljeća.Shvaćam da su se čovjekovi osjećaji i pregnuća tek neznatno promijenili kroz sve to vrijeme ipreostaje mi uzbuđenje na pomisao da još i danas, negdje u abesinskim planinama poredizvora Nila, postoji nedirnuta grobnica jednoga egipatskog faraona.

Wilbur Smith rođen je 1933. u Brokeri Hillu, u Sjevernoj Rodeziji danas Zambija kao dijeteengleskih doseljenika. Odrastao je i studirao u Južnoj Africi, diplomiravši ekonomiju naSveučilištu Rhodes.Posvetio se isključivo književnom radu od 1964. godine, nakon uspjeha svojih prvih knjiga,od tada je objavio tridesetak romana, zasnovanih na brižljivim bibliografskim pripremama istrastvenim istraživanjima najudaljenijih kutaka planeta. Naime, Smith od studenog doveljače obično putuje Australijom i Novim Zelandom, dok ljeti krstari Afrikom ne bi liupoznao njene najdivljije i najnepristupačnije krajeve. Ostali mjeseci u godini posvećeni supisanju.U svom spisateljskom radu Smith se do smrti supruge Danielle 1999. godine pridržavao točnoodređenog rituala: radio je od osam ujutro do tri popodne i sve što bi napisao tijekom danadavao je na čitanje Danielle kojoj su posvećena mnoga njegova djela. Nakon dvogodišnjestanke izazvane tom obiteljskom tragedijom nastavlja svoj književni rad objavivši novi diosvoje sage o drevnoj egipatskoj civilizaciji, roman Plavi horizont posljednje je njegovo djelo.Živi u gradiću Constatia, u blizini Cape Towna, u vili na rancu Leopard Hill, koji je zapravorezervat egzotičnih životinja.