Click here to load reader

WelburSmith Bog Rijeke

  • View
    54

  • Download
    11

Embed Size (px)

Text of WelburSmith Bog Rijeke

Wilbur Smith - Bog rijeke (Knjiga ima 612 strana) Ovaj roman, kao ve mnoge druge, posveujem svojoj supruzi, Danielle Antoinette. Nil to tee svom ovom pripovijesti ima nas oboje u svojoj moi. Proveli smo udesne dane plovei njegovim vodama i odmarajui se na njegovim obalama. Nil je dijete Afrike, ba kao i mi. A ipak, ta mona rijeka nee nikad tei silom i dubinom ljubavi koju utim za te, moja draga. Rijeka je lijeno vijugala pustinjom, sjajna poput magme metala netom isteklog iz talionike pei. Nebo je bilo zastrto izmaglicom, a sunce je tuklo estinom kovakog malja. U fatamorgani su gole padine koje su pratile Nil izgledale kao da podrhtavaju pod udarcima. Na brod hitao je pored papirusa, dovoljno blizu da do nas dopre kripa punih vjedara na polugu, dugih uravnoteenih krakova, koji su navodnjavali polja. Taj zvuk mijeao se s pjesmom djevojke koja je sjedila na pramcu. Lostris je imala etrnaest godina. Nil je poeo posljednju bujicu istoga dana kad je prvi put procvao njezin crveni mjesec ene, podudarnost koju su Hapii sveenici smatrali vrlo naklonom. Lostris je bilo odraslo ime koje su odabrali u zamjenu za naputeno djeje ime, a znailo je ki voda. Jasno se prisjeam toga dana. Imala je postati jo ljepa tijekom godina, trebala je postati odmjerenija i veliajnija, ali taj sjaj edne entvenosti nikad vie ne bi bio isijavao iz nje na tako zbunjujui nain. Svi mukarci koji su bili na brodu, ak i ratnici na klupama veslaa, bili su svjesni toga. Ni ja ni oni nismo uspijevali skinuti pogleda s nje. Lostris je u meni budila osjeaj nedostatnosti i, istodobno, izazivala duboku i nezatomivu elju jer sam, premda eunuh, bio kastriran tek nakon to sam upoznao radosti enskoga tijela. "Taita", ree mi, "zapjevaj sa mnom!" I kad sam posluao, nasmijala se od dragosti. Moj glas bio je jedan od mnogih razloga zbog kojih me drala uza se kad god je mogla. Moj je glas bio tenor savreno komplementaran njenom zanosnom sopranu. Zapjevali smo jednu staru puku ljubavnu pjesmu koju sam je nauio i koja je bila jedna od njoj najdraih: Moje srce kuca poput ranjene prepelice i Kad vidim lice svoje ljubavi I moji obrazi crvene poput jutarnjeg neba U sjaju njegova osmijeha. S krme se jo jedan glas pridruio naima. Glas je bio muki, snaan i dubok, ali nije bio bistar i zvonak kao moj. Ako je moj glas bio nalik drozdu koji pozdravlja buenje dana, njegov je bio glas mladoga lava. Lostris okrene glavu i njezin osmijeh bljesne poput sunevih zraka na povrini Nila. Premda je ovjek kojemu je uputila osmijeh bio moj prijatelj, moda moj jedini pravi prijatelj, osjetio sam gorinu zavisti kako me pee u dnu grla. Svejedno sam se natjerao da se, poput nje, ljubazno nasmijem Tanusu. Tanusov otac, plemeniti Pankhi Harrab, bio je jedan od prvaka egipatske aristokracije, ali majka je bila ki ropkinje Tehenu. Kao mnogi drugi u njezinu narodu, bila je plavokosa i plavooka. Umrla je od movarne groznice kad je Tanus bio dijete i stoga sam je sauvao tek u blijedome sjeanju. Ali starice su govorile da se rijetko u oba kraljevstva mogla vidjeti ljepota poput njezine. S druge strane, upoznao sam Tanusova oca i divio mu se, prije no to je izgubio sve svoje golemo bogatstvo i goleme zemljine posjede koji su gotovo dostizali faraonove. Bio je tamne puti, a oi su mu bile tipino egipatske, boje uglaanog oniksa. Bio je prije snaan no lijep ovjek kome su nebesa podarila dareljivo i pelemenito srce. Netko bi mogao tvrditi da je bio odve irokogrudan i vjerovao ljudima, jer

umro je u siromatvu, srca slomljena od onih koje je drao prijateljima, naputen od svih i iskljuen iz svjetla vladareve naklonosti. Izgledalo je da je Tanus naslijedio najbolje od obaju roditelja, izuzev zemaljskog bogatstva. Karakterom i snagom sliio je ocu, ljepotom majci. Stoga, zato bih se bio trebao srditi to ga moja gospodarica voli? I ja sam ga volio i budui da sam bio jadni ukopljenik, znao sam da je nikada neu moi imati za sebe, niti ako me bogovi uzdignu na mnogo vii poloaj od ropskog. Ipak, ljudska je priroda tako proturjena da sam elio ono to nikad nisam mogao imati i sanjao sam nemogue, neostvarive sne. Lostris je sjedila na jastucima na pramcu, s robinjama uz svoje noge, dvjema crnoputim djevojicama iz Kusha spretnim poput pantera i potpuno golim izuzev zlatnih ogrlica koje su im krasile vrat. Ona je, pak, bila odjevena samo u suknju od izbijeljena lana, svjeu i bijelu poput krila droplje. Koa gornjeg dijela tijela, milovana suncem, bila je boje cedra koji raste na planinama onstran Bvblosa. Grudi su imale oblik i veliinu zrelih smokava, spremnih da budu ubrane, i bile su okrunjene crvenkastim granatima. Skinula je vlasulju i skupila je kosu u bonu pletenicu koja se sputala preko jedne dojke poput velikog tamnog ueta. Kriva linija oiju bila je naglaena malahitnom zelenosrebrenom prainom koja je resila gornje kapke. I oi su bile zelene, ali bistrije i tamnije od zelene boje Nila kad se njegove vode povuku nakon to nataloe dragocjeni teret blata. Medu grudima, objeen o zlatni lanac, nosila je kipi Hapi, boice Nila, izrezbaren u zlatu i laspisu: prekrasan predmet koji sam svojim rukama napravio ba za nju. Iznenada Tanus podigne desnicu stisnutu u pest. Istodobno veslai prestadoe veslati drei u zraku lopatice vesala koje su svjetlucale na suncu i s kojih je otjecala voda. Zatim Tanus snano okrene krmeno veslo i ljudi na desnom boku uronie vesla u vodu i poee veslati u suprotnom smjeru, stvarajui niz majunih vrtloga na povrini zelene vode. Oni na lijevome boku nastavie veslati prema naprijed. Brodica se naglim pokretom okrenula i paluba se nagnula pod opasnim kutom. Zatim oba reda veslaa zaveslae zajedno i brodica pohita naprijed. Izduljeni otri pramac, ukraen velikim plavim Horusovim okom, zasijee gusto mnotvo papirusa. Brodica napusti rijeni tok i ude u tople vode lagune. Lostris je prestala pjevati i zaklonila je rukama oi kako bi pogledala preda se. "Evo ih!", usklikne i isprui ljupku ruku pokazujui neto. Druge brodice Tanusove postrojbe bile su rasute poput mree na junom dijelu lagune i prijeile su glavni pristup velikoj rijeci kako bi odsjekle svaku mogunost bijega u tome smjeru. Naravno, Tanus je odabrao poloaj na sjeveru. Znao je da e tamo lov biti ivlji. Bilo bi mi drae da nije tako. Nisam kukavica, ali morao sam imati na umu sigurnost svoje gospodarice. Uspjela se ukrcati na Horusov Dah samo nakon mnogih spletki u koje me po obiaju uplela. Kad bi njezin otac bio doznao za njezinu nazonost lovu, a sigurno bi bio doznao, bio bih imao problema. Bude li otkrio da sam joj dopustio da provede cijeli dan u Tanusovu drutvu, niti moj povlaten poloaj nee me zatititi od njegova bijesa. Dao mi je vrlo podrobne upute glede tog mladia. No, inilo mi se da sam ja jedini zabrinut na palubi Horusovog Daha. Drugi su treptali od uzbuenja. Tanus je zaustavio veslae odrjeitim pokretom ruke pa je brodica stala i nastavila se blago njihati na zelenoj vodi, tako nepokretnoj da sam, kad sam se nagnuo i ugledao svoj odraeni lik, bio kao uvijek iznenaen injenicom to se moja ljepota tako dobro ouvala tijekom godina. inilo mi se da je moje lice privlanije od bljedunjavih lotosovih cvjetova koji su ga uokvirili. Ali imao sam malo vremena da bih mu se divio, jer je posadu obuzeo nemir. Jedan od asnika podignuo je na jarbol Tanusov osobni stijeg. Bio je to lik plavog krokodila s velikim uspravnim nazubljenim repom i razjapljenim raljama. Samo asnik koji pripada grupici "Najboljih od Deset Tisua" imao je pravo na stijeg, a Tanus je zasluio to pravo, kao i zapovjednitvo pukovnije Plavog Krokodila, faraonovog tjelesnog zdruga, prije navrene dvadesete. Pojavljivanje stijega bio je znak za poetak lova. Na obzoru lagune ostatak flote izgledao je majuan, ali vesla su poela ritmino udarati u vodu: dizala su se i sputala poput krila divljih gusaka u letu i blistala su na suncu. Mali nabori pruali su se po mirnoj vodi i dugo su se zadravali na povrini kao da su modelirani od gline. Tanus spusti na krmu gong,

dugu bronanu cijev, i jedan kraj uroni pod povrinu. Udaren batom od iste kovine, irio je visoke i vibrirajue tonove pod vodom i tjerao u oaj nau lovinu. Naalost, znao sam da se taj oaj moe pretvoriti u ubilaki bijes. Tanus mi se smijao. I u uzbuenju je naslutio moje dvojbe: premda je bio neotesani vojnik, bio je nadaren neobinim sposobnostima zapaanja. "Doi na krmeno nadgrade, Taita!", zapovijedi. "Moi e udarati u gong i nakratko e se prestati brinuti sa spas vlastite koe." Ta me bezbrinost boljela, ali poziv je bio olakanje jer je krmeno nadgrade bilo visoko nad vodom. Krenuo sam kako bih ga posluao ne pokazujui nedolinu urnost i kad sam proao pored njega, zastao sam kako bih ga upozorio strogim glasom. "Vodi brigu o sigurnosti moje gospodarice. Jesi li uo, mome? Ne hrabri je da uini togod nepromiljeno, jer je luda kao ti." Mogao sam si dopustiti da tim glasom govorim slavnom zapovjedniku Deset Tisua jer je neko bio moj uenik i u vie no jednoj zgodi uporabio sam tap na toj ratnikoj stranjici. Tanus mi se nasmijao ba kao to je i tada inio, jer je bio bezobrazan i nabusit kao uvijek. "Ostavi gospu u mojim rukama, preklinjem te, stari prijatelju. Nita mi ne bi bilo drae, vjeruj mi!" Nisam se zaustavio da bih ga korio to rabi taj neugladen ton lien dunog potovanja: pomalo mi se urilo da zauzmem mjesto na nadgradu. I odatle sam vidio Tanusa kako uzima svoj luk. To je oruje ve bilo slavno u vojsci, dapae, du cijele velike rijeke, od katarakta do mora. Projektirao sam ga za njega kad je iskazao nezadovoljstvo jadnim orujem koje je do tada imao. Predloio sam mu da pokuam izraditi luk od nekog novog materijala, razliitog od slabog drva koje raste u naoj uskoj rijenoj dolini, makar od egzotinog drva poput masline iz hititske zemlje ili ebanovine iz Kusha, ili moda od jo krepkijih materijala poput nosorogova roga ili bjelokosnih kljova slona. Od samog poetka naili smo na niz potekoa, a prva je bila krhkost tih egzotinih materijala. U prirodnom stanju nijedan se nije mogao saviti a da ne pretrpi pucanje, a samo najvee i stoga najskup

Search related