of 11 /11
693 GRAĐEVINAR 64 (2012) 8 Građevinar 8/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA Gradić i općinsko središte Motovun smatra se najbolje očuvanim i vjerojatno najvećim te ujedno najpoznatijim istarskim kaštelom koji je zbog svojih graditeljskih vrijednosti među prijedlozima za upis na listu svjetsku baštine Kašteli južno od rijeke Mirne ISTARSKI KAŠTELI PRIPREMILI: Krešimir Regan i Branko Nadilo U prikazu istarskih kaštela na red su došli gradići i naselja što su se razvili u središnjoj Istri, u zaleđu lijeve obale ri- jeke Mirne. Sve su te danas naseljene ili napuštene utvrde uglavnom izgrađene na vrhovima brda i na mjestima prapo- vijesnih gradina poredanih duž plodne doline srednjega i donjeg toka Mirne koja se u prošlosti dijelila na nekoliko mikroregija, nazvanih prema utvrđenim srednjovjekovnim kaštelima – Motovu- nu, Ružaru, Medelinu, Kašteliru, Nigri- njanu (Gradini) i Taru. Svakako je naj- važnija i najpoznatija bila Motovuština, smještena u središnjem toku Mirne i njezinih južnih pritoka, a u srednjem i novom vijeku branjena istoimenim i jednim od najutvrđenijih istarskih ka- štela. Drevno sjedište feudalnog posjeda Gradić i općinsko središte Motovun (tal. Montona) danas se prostire na vrhu i padinama brežuljka, 19 km jugozapad- no od Buzeta, 21 km sjeverozapadno od Pazina te 5 km južno od Oprtlja. Smatra se najbolje očuvanim i vjerojatno najve- ćim te ujedno i najpoznatijim istarskim kaštelom koji je od 2007. zbog poseb- nih graditeljskih vrijednosti na listi pri- jedloga UNESCO-a za upis na svjetsku baštinu. Razvio se još u prapovijesno doba na vrhu strmoga brežuljka koji dominira Motovunskom šumom koja je pokrivena starim listopadnim drvećem, pretežno hrastom lužnjakom, a pruža se dolinom rijeke Mirne od Istarskih to- plica s izvorom Sv. Stjepana do crkvice Sv. Petra zapadno od Livada te dolinom rječice Butonige od njezina ušća do za- seoka Šćulaca podno brda Brega. Ime je Motovun izvedenica ili od keltske riječi mont ili rimske riječi mons i u obliku Montona znači grad na gori, a dočetak je -ona karakterističan za brojna ilirska naselja u Istri (Aemona, Alvona, Fla- nona…) i Dalmaciji (Aenona, Scardona, Salona…). Čini se da su Slaveni, koji su u 7. ili 8. st. zaposjeli plodno zemljište oko doline Mirne, romansku Montonu odmah pretvorili u Motovunu odnosno Motovun. Uostalom u okolici Oprtlja i danas izgovaraju naziv toga gradića u staroslavenskom obliku svedenom samo na samoglasnike – Mtvn. Na mjestu se današnjega Motovuna razvila u srednjem brončanom dobu histarska gradina (oko 1500. pr. Kr.) koja je ostala naseljena za rimske, ostrogotske i bizantske vladavine. Za- hvaljujući iznimnome geostrateškom položaju preobrazila se u 8. st. u stal- no naseljeno utvrđeno naselje (kaštel) koje su 788. zaposjeli Franci i pretvorili u sjedište feudalnog posjeda. Tada je uveden i feudalni društveni poredak, a to je uzrokovalo brojne trzavice između stanovništva romanskih gradova i Sla- vena čije su naseljavanje Franci i poti- cali. Stoga je 804. bio i sazvan sabor na rijeci Rižani kraj Kopra, na kojemu su bili i predstavnici Motovuna (Montone), što je ostalo zabilježeno u tzv. Rižanskom placitu, što je ujedno i prvi pisani spo- men grada. Pravo ubiranja desetine porečkom bi- skupu na području Motovuna dodije- lio je 929. kralj Hugo od Provanse, što je 983. potvrdio rimsko-njemački car Oton II., a to se održalo i nakon što je 1063. rimsko-njemački car Henrik IV. darovao motovun- ski feud istarskom markgrofu Ulriku. Njegovi su potomci držali Motovun sve do 1209. kada je Istarskom markom zavladala Akvilej- ska patrijaršija koja ju je držala sve do 1278. godine. U to se doba zahvalju- jući zaštiti moćnih gospodara, razvoju obrtništva, trgovine i godišnjemu sajmu (na Dan sv. Mar- garete 20. srpnja) Motovun oblikovao u tipičnu istarsku srednjovjekovnu urbanu cjelinu. Tlocrt Motovuna s naznačenim fazama gradnje i najvažnijim građevinama (J. Drempetić)

Kašteli južno od rijeke Mirne

  • Author
    vothien

  • View
    233

  • Download
    4

Embed Size (px)

Text of Kašteli južno od rijeke Mirne

  • 693GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    Gradi i opinsko sredite Motovun smatra se najbolje ouvanim i vjerojatno najveim te ujedno najpoznatijim istarskim katelom koji je zbog svojih graditeljskih vrijednosti meu prijedlozima za upis na listu svjetsku batine

    Kateli juno od rijeke Mirne

    ISTARSKI KATELI

    PRIPREMILI:Kreimir Regan i Branko Nadilo

    U prikazu istarskih katela na red su doli gradii i naselja to su se razvili u sredinjoj Istri, u zaleu lijeve obale ri-jeke Mirne. Sve su te danas naseljene ili naputene utvrde uglavnom izgraene na vrhovima brda i na mjestima prapo-vijesnih gradina poredanih du plodne doline srednjega i donjeg toka Mirne koja se u prolosti dijelila na nekoliko mikroregija, nazvanih prema utvrenim srednjovjekovnim katelima Motovu-nu, Ruaru, Medelinu, Kateliru, Nigri-njanu (Gradini) i Taru. Svakako je naj-vanija i najpoznatija bila Motovutina, smjetena u sredinjem toku Mirne i njezinih junih pritoka, a u srednjem i novom vijeku branjena istoimenim i jednim od najutvrenijih istarskih ka-tela.

    Drevno sjedite feudalnog posjeda

    Gradi i opinsko sredite Motovun (tal. Montona) danas se prostire na vrhu i padinama breuljka, 19 km jugozapad-no od Buzeta, 21 km sjeverozapadno od Pazina te 5 km juno od Oprtlja. Smatra se najbolje ouvanim i vjerojatno najve-im te ujedno i najpoznatijim istarskim katelom koji je od 2007. zbog poseb-nih graditeljskih vrijednosti na listi pri-jedloga UNESCO-a za upis na svjetsku batinu. Razvio se jo u prapovijesno doba na vrhu strmoga breuljka koji dominira Motovunskom umom koja je pokrivena starim listopadnim drveem, preteno hrastom lunjakom, a prua se dolinom rijeke Mirne od Istarskih to-plica s izvorom Sv. Stjepana do crkvice Sv. Petra zapadno od Livada te dolinom

    rjeice Butonige od njezina ua do za-seoka ulaca podno brda Brega. Ime je Motovun izvedenica ili od keltske rijei mont ili rimske rijei mons i u obliku Montona znai grad na gori, a doetak je -ona karakteristian za brojna ilirska naselja u Istri (Aemona, Alvona, Fla-nona) i Dalmaciji (Aenona, Scardona, Salona). ini se da su Slaveni, koji su u 7. ili 8. st. zaposjeli plodno zemljite oko doline Mirne, romansku Montonu odmah pretvorili u Motovunu odnosno Motovun. Uostalom u okolici Oprtlja i danas izgovaraju naziv toga gradia u staroslavenskom obliku svedenom samo na samoglasnike Mtvn.Na mjestu se dananjega Motovuna razvila u srednjem bronanom dobu

    histarska gradina (oko 1500. pr. Kr.) koja je ostala naseljena za rimske, ostrogotske i bizantske vladavine. Za-hvaljujui iznimnome geostratekom poloaju preobrazila se u 8. st. u stal-no naseljeno utvreno naselje (katel) koje su 788. zaposjeli Franci i pretvorili u sjedite feudalnog posjeda. Tada je uveden i feudalni drutveni poredak, a to je uzrokovalo brojne trzavice izmeu stanovnitva romanskih gradova i Sla-vena ije su naseljavanje Franci i poti-cali. Stoga je 804. bio i sazvan sabor na rijeci Riani kraj Kopra, na kojemu su bili i predstavnici Motovuna (Montone), to je ostalo zabiljeeno u tzv. Rianskom placitu, to je ujedno i prvi pisani spo-men grada.Pravo ubiranja desetine porekom bi-skupu na podruju Motovuna dodije-lio je 929. kralj Hugo od Provanse, to je 983. potvrdio rimsko-njemaki car Oton II., a to se odralo i nakon to je 1063. rimsko-njemaki car Henrik IV.

    darovao motovun-ski feud istarskom markgrofu Ulriku. Njegovi su potomci drali Motovun sve do 1209. kada je Istarskom markom zavladala Akvilej-ska patrijarija koja ju je drala sve do 1278. godine. U to se doba zahvalju-jui zatiti monih gospodara, razvoju obrtnitva, trgovine i godinjemu sajmu (na Dan sv. Mar-garete 20. srpnja) Motovun oblikovao u tipinu istarsku srednjovjekovnu urbanu cjelinu.

    Tlocrt Motovuna s naznaenim fazama gradnje i najvanijim graevinama (J. Drempeti)

  • 694 GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    Njime su do sredine 13. st. upravljali Goriki (Pazinski) grofovi kao podesta-ti akvilejskih patrijarha, a stanovnitvo je bilo organizirano u nekoliko crkvenih bratovtina. Nakon to su se 1278. graani Moto-vuna pobunili protiv patrijarha i vlast nad gradom predali Mletakoj Republici, izbili su sukobi izmeu patrijarhovih i mletakih pristaa koji su trajali do po-etka 14. st. Tada su se Motovunci zbog nadzora nad Motovunskom umom, glavnim gospodarskim gradskim re-sursom, ujedinili u borbi protiv gorikog Zavrja i patrijarhovog Oprtlja. Naime, posebno zakrivljeni hrast lunjak bio je strateko drvo bitno za izgradnju po-morske flote u mletakim arsenalima.

    Glavni je gospodarski gradski resurs Motovunska uma, posebno zakrivljeni hrast lunjak koji je bio bitan za gradnju pomorske flote u mletakim arsenalima

    I s novim je gospodarima nastavljen razvoj motovunske komune, koja je poetkom 14. st. dobila i statut poput veine komuna na istonoj jadranskoj obali. Sve je to poremetila velika epide-mija kuge u 15. st. koja je desetkovala

    stanovnitvo i potaknula Veneciju da tijekom 15. i 16. st. u motovunski kraj pojaano naseljava hrvatsko stanov-nitvo izbjeglo na teritorij Republike pred osmanskom navalom. Strah od Osmanlija i status najvanije utvrde na granici Mletake Republike i habsburke Pazinske grofovije ima-li su presudan utjecaj na razvoj grada i tijekom cijeloga novog vijeka. Pre-tvaranje uspjenoga grada u isturenu utvrdu potpuno je promijenila socijalnu strukturu grada koji vie nisu naselja-vali obrtnici i trgovci ve vojnici i vojni obveznici. Tu je svoju ulogu Motovun uspjeno obavio tijekom Uskokoga rata (1615.-1618.), ali je zato potpuno opustoena njegova okolica. Status pogranine utvrde Motovun je zadrao

    sve do pada Mletake Republike 1797. godine.Motovun je kratkotrajno bio pod austrij-skom i francuskom vlau, a od 1805. po-novno pod Austrijom koja ga je cestama (1841.) i uskotranom prugom (1902.) po-vezala s Poreom. Ujedno je poticala nje-govo pretvaranje u gospodarsko sredite cijele sredinje Istre. Nakon I. svjetskog rata Motovun je bio u sastavu Kraljevine Italije, a za faistikog reima iz grada je protjerano hrvatsko stanovnitvo, a pre-ostali su prisilno talijanizirani. Od 1945. zajedno s cijelom Istrom u sastavu je Hrvatske i ondanje Jugoslavije kao dio opine Pazin. Uoi i nakon zavretka II. svjetskog rata Motovun je napustilo go-tovo cjelokupno stanovnitvo, uglavnom talijanskoga podrijetla, pa je do naselja-

    vanja novog stanovnitva iz Meimurja 1951. grad slubeno imao tek tri obitelji. Ipak nastavio je propadati, a proces se de-populacije dodatno ubrzao nakon prodaje nacionaliziranoga stambenog fonda za vikendice. U takvom je stanju bio do se-damdesetih godina prolog stoljea kada je nakon obnove hotela Katel zapoela restauracija spomenika i stambenih kua te turistika valorizacija. Od osamosta-ljenja Hrvatske Motovun je sjedite sa-mostalne opine s 1001 stanovnikom (prema popisu iz 2011.), od ega 481 ivi u opinskom sjeditu.

    Tri gradske cjeline

    Grad se dijeli na tri meusobno pove-zane urbane cjeline nastale u razliitim

    Pogled na Motovun s juga

    Prikaz zapadnog proelja motovunskog katela (J. Drempeti)

  • 695GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    razdobljima. Prevladava najstariji dio (nazvan katel ili centar), smjeten na unjastoj uzvisini iznad okolnoga po-druja. To je jezgra Motovuna u kojoj su negdanje najvanije svjetovne (komu-nalna palaa, gradska loa, patricijske palae) i crkvene graevine (upna crkva sa zvonikom). Obrambeni je zid sustavno graen i obnavljan od 12. do 16. st. te je najvaniji i najbolje ouvani dio srednjovjekovne urbane strukture. S visinom od 9 do 15 m i duinom od 436 m gotovo u cijelosti okruuje grad-sku jezgru u obliku izduenog ovala. S unutranje su strane bedemi ojaani nizom iljastolunih nia, a na istaknu-tim tokama nalaze se obrambene kule etverokutne osnove. Bedemi nisu sa-uvani samo na zapadnoj strani jer su jo u 13. st. bili ukljueni u komunalnu palau koja je kao dio fortifikacijskoga gradskog sustava na vanjskom proelju rastvorena tek romanikim biforama na sadanjem drugom katu, a dananji je oblik dobila u 16. i 17. st.

    Obrambeni je zid sustavno graen i obnavljan od 12. do 16. st. i s visinom od 9 do 15 m te duinom od 436 m gotovo potpuno okruuje gradsku jezgru

    Obrambenim zidinama oko najvie gradske razine vodi etnica s dojmljivim vidikovcima (Ulica Mure) koja okruuje nekoliko romanikih i gotikih patricij-skih palaa i graanskih kua. U sredi-tu je unutranji zatvoreni gradski trg (Trg Andrea Antico) koji je s tri strane okruen javnim i sakralnim graevi-nama, a izgraen je iznad javnog vo-dospremnika za kinicu iz kojeg su se naselja opskrbljivala vodom kroz dva bunarska grla. Bunar na junom dijelu trga je iz 1322. i na njemu je najstariji prikaz Motovuna s jednim obrambenim pojasom i kulom-zvonikom. Trg sa sje-verne strane zatvara proelje ve spo-minjane komunalne palae i bive kule

    gradskih vrata. Na junoj je strani trga masivni zvonik i upna crkva Sv. Stje-pana i renesansna palaa negdanjega motovunskoga glavnog zapovjednika i potom obitelji Polesini koja je od 16. do 19. st. pregraivana u vie navrata i u kojoj je smjeten ve spominjani ra-skoni hotel. upna crkva Sv. Stjepana velika je tro-brodna graevina pravokutnoga tlo-crta koja je graena od 1580. do 1614. u stilu zakanjele kasnorenesansne paladijanske arhitekture. Ima tri lae i tri nadsvoene apside pravokutnog tlo-crta, izvorno natkrivene samo krovnom konstrukcijom koju su krajem 18. st. zamijenili stropovi. Lae odjeljuju lukovi koje nose kameni stupovi s toskanskim kapitelima na visokim prizmatinim postamentima. U crkvi je mnogo vri-jednih umjetnikih djela, a posebno se istiu slika Posljednje veere u svetitu koja se pripisuje Stefanu Celestiju (17. st.), mramorni kipovi na glavnom oltaru mletakoga kipara Francesca Bonazze (1725.), rezbareni barokni naslonja (18. st.), stropne slikarije koje je izveo Giuse-ppe Bernardino Bisson (18. st.), orgulje Gaetana Calida (18./19. st.) i srebrno posue (14.-18. st.). Pretpostavlja se da je crkva izgraena na mjestu stari-je romanike crkve koja se spominje u listini pape Aleksandra III. Od nje je sa-uvan tek zvonik uz istonu fasadu koji

    je nadaleko vidljiv i prevladava cijelom gradskom okolicom. To je masivan viso-ki romaniko-gotiki toranj iz 13. st. koji je pri vrhu rastvoren polukrunim bifo-rama iznad kojih je obrambeni prsobran s krunitem.Prilaz su trgu s june strane titila unu-tranja gradska vrata izgraena u 14. st. s romanikim i gotikim elementima, od kojih je sauvan kasnogotiki portal iz 14. st., ukraen grbom Motovuna, mletakim lavom i grbom plemike obi-telji Memo. Ta su vrata imala iskljuivo obrambenu namjenu i bila su opremlje-na tekim drvenim vratnicama koje su se podizale uz pomo vijaka, a ujedno su bila jedini mogui pristup sredinjoj gradskoj jezgri.Jugozapadno i juno od gradske jezgre smjestilo se na padinama uzvisine pod-grae zvano Borgo. Gradnjom vanjskog prstena bedema oko sredinje gradske jezgre u prvoj polovini 14. st. najprije je utvrena jugozapadna polovica, a do-gradnjom treega obrambenog prstena

    upna crkva Sv. Stjepana sa zvonikom

    Presjek kroz crkvu Sv. Stjepana (J. ikli)

  • 696 GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    u 15. st. i juna polovica. Zgrade u tom dijelu Motovuna prate smjer pruanja bedema, od kojih se sauvao tek poneki fragment, polukruna kula na zapadnoj strani i gradska vrata Porta della Ma-donna s kasnogotikim portalom.Cijelim podgraem dominira Trg Josefa Ressela na kojem se spajaju negdanji istoni i zapadni prilaz, a danas dvije glavne gradske ulice Gradiziol i Borgo. I trg se takoer nalazi izmeu negda-njih gradskih obrambenih pojaseva. S tri je strane zatvoren graevinama, a zapadna mu je strana otvorena prema rijeci Mirni. Sa sjeverne je strane ome-en prolaznom kulom pravokutnog tlocrta koja se ponekad u literaturi po-greno naziva bastionom. Kula je gra-ena od 1539. do 1547. kao masivna

    obrambena graevi-na najveim dijelom skoenog podnoja, a na njoj se isti-u dva polukruna portala nejednake visine, brojne pu-karnice i erkeri iznad veeg portala. Unu-tranji je prostor kule danas ureen kao manji lapidarij u kome su izloeni kameni spomenici iz

    rimskoga doba (stele i nadgrobne plo-e), fragmenti srednjovjekovnih natpisa, srednjovjekovni grbovi i grbovi iz kasni-jih razdoblja. Nad srednjovjekovnom etverokutnom kulom podignuta je poetkom 17. st. gradska loa s koje se prua pogled na dolinu rijeke Mirne. Rije je o poligonal-noj graevini s tri strane otvorene stu-povima. Izgradnja je gornjeg dijela podgraa za-poela jo u 14. st., dok je donji dio gra-en od 17. do 19. st. Meu graevinama donjeg dijela podgraa nalazi se hospi-cij podignut 1622., a nasuprot je crkva Sv. Antuna Padovanskog, zapravo pot-puno pregraena starija crkva Sv. Cipri-jana iz 15. st. Nie u ulici tik do gradskih vrata crkva je Sv. Ivana Krstitelja i Bla-ene Djevice Marije od Vratiju, izgrae-na 1521., uz koju je tek 1898. dograen zvonik kao najmlai od tri postojea u gradu. U Motovunu jo postoje crkve Sv. Margarete na gornjem groblju i Sv. Bar-tula te nekoliko kapelica.U 15. st. bedemima je utvreno i pred-grae Gradiziol koje se protee na blago poloenom, dugakom i uskom hrptu padine sjeveroistono od sre-dinjeg dijela na brdu. S obzirom na to da je sjeverna strana predgraa vrlo dobro zatiena strminom brijega, bedemi i obrambene grabe izgraeni su tek s june i istone strane. Utvr-ivanje je Gradiziola konano dovre-no 1595. godine kada je uz pristupnu cestu tik do vrata izgraena snana obrambena platforma u sklopu koje je samostan s crkvom Blaene Djevice Marije dei Servi.

    Ostale motovunske znamenitosti

    Motovun je osim po svojoj spomeni-koj batini poznat i kao Meunarod-ni centar hrvatskih sveuilita u Istri koji organizira ljetne kole arhitekture, zdravlja i sl., a od 1999. u njemu se sva-kog ljeta odrava meunarodni filmski festival (Motovun film festival) i niz li-kovnih priredaba. Uz Motovun su vezane i mnoge predaje i legende. Navodno je i slavni njema-ki knjievnik Johann Wolfgang Goethe (1749.-1832.) poelio razgledati izni-man istarski hrast na kojem se teme-ljila pomorska mo i slava Mletake Republike. Istra je poznata po svojim legendama o divovima, posebno divu Dragonji koji je izorao brazde za glavne istarske rijeke nazvane po njemu i nje-govoj eni Mirni, a navodno je i izorao i korito Pazinice te nogom probio ponor Pazinske jame. tovie, postoji i legen-da da se njegov sin Gorazd dandanas skriva po istarskim umama. Vjerojatno su te legende, kao i prie da su pri re-gulaciji rijeke Mirne pronaeni divovski kosturi, potaknule Vladimira Nazora da napie pripovijetku Veli Joe o divu koji je bio toliko snaan da je rukama mo-gao tresti zvonik crkve u Motovunu.

    Vjerojatno su istarske legende o divovima potaknule Vladimira Nazora za pripovijetku Veli Joe o divu koji je rukama mogao tresti zvonik crkve u Motovunu

    No Motovun je poznat i po mnogim svojim stanovnicima, posebno dvojici po kojima su nazvani glavni gradski tr-govi Andrea Antico (1480.-1538.) i Jo-sip Ressel (1793.-1857.). Andrea Antico, roeni Motovunac, bio je poznati rene-sansni skladatelj i tiskar notnih zapisa, a Josip Ressel je roen u ekoj, ali je u Motovunu radio kao umar i poznat je po mnogim svojim izumima od kojih je najslavniji brodski vijak koji se dan-danas koristi (prvi je brod s njegovim vijkom zaplovio morem 1839.). Valja dodati da je u Motovunu 1940. roen

    Detalj gradskih zidina

    Ulica koja vodi prema najstarijem dijelu Motovuna

  • 697GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    talijansko-ameriki voza Mario Gabri-ele Andretti koji je bio svjetski prvak u Formuli 1 1978. godine [1 - 8].

    Skromni ostaci naputene utvrde

    Gotovo na granici opine Motovun s opinom Viinada na iznimnom se stra-tekom poloaju nalaze ostaci kate-la Ruar, danas poznat i pod imenom Viinal ili Stara Viinada (tal. Vizinal ili Visinada Vecchia). Skromni se ostatci Ruara nalaze na izboini padine isto-imenog breuljka koji se strmo sputa prema uskoj dolini Krvara, lijevog prito-ka Mirne, priblino 1,5 km sjeveroisto-no od Viinade i 1 km juno od Mirne. Ime je dobio prema crkvi Gospe od Ru-arija (Sv. Krunice).Taj je vaan strateki poloaj zapo-sjednut jo u prapovijesti kada su pri-padnici ilirskog plemena Histra podigli gradinsko naselje koje je bilo naseljeno sve do uspostave rimske vlasti. Tada su ga njegovi stanovnici veim dijelom napustili i podigli nova naselja blie ri-jeci Mirni i pokraj antikih komunikaci-ja. Ipak na vanosti je ponovno dobilo u srednjem vijeku kada je na ostacima prapovijesne gradine nastalo utvreno srednjovjekovno naselje. U pisanim se izvorima prvi put spominje 991., a 1063. zajedno sa susjednim Motovunom dos-pijeva u ruke istarskog markgrofa Ulrika iji su nasljednici oko 1100. u Ruaru osnovali benediktinski samostan. ivot se u katelu i samostanu uspje-

    no razvijao sve do 1285. kada je od kuge poumiralo gotovo cijelo stanovnitvo Ruara zajedno s redovnicima bene-diktinskog samostana koji je ukinut oko 1300. godine. Potom se vrlo polako i-vot u Ruaru ponovno obnovio. No nje-gov je daljnji razvoj 1402. prekinuo rat izmeu Mletake Republike i Habsbur-govaca kada je katel zauzela i sruila mletaka vojska pod zapovjednitvom koparskog podestata Giovannija Mo-rosinija. Iako su habsburke snage u protunapadu zauzele i obnovile ruar-sku utvrdu, ve 1412. Mleani su je po-novno osvojili i poruili. To je uz veliku epidemiju malarije ponukalo preivjelo stanovnitvo da konano potpuno na-pusti nesigurnu i nesretnu utvrdu te da se uglavnom naseli u oblinju mnogo sigurniju i zdraviju Viinadu.

    Propadanjem Ruara ili Stare Viinade postupno je propadala i crkva iji se teko uoljivi ostaci nalaze nedaleko ruevina katela

    Skromni se ostaci Ruara nalaze na u-movitom i strmom breuljku iznad po-toka Krvar pa mu je najlaki pristup sa zapada, iz Viinade. Zahvaljujui skro-mnim ostacima bedema i konfiguraci-ji terena moe se zakljuiti da je imao ovalni tlocrt izduen u pravcu istok-za-pad, ali gusta uma onemoguuje bilo

    kakav uvid u urba-nu strukturu. Tek se prema analogijama moe pretpostaviti da je okosnicu na-selja inila glavna ulica na koju su se naslanjale bone ulice koje su se i pruale sve do ruba naselja. ini se da upna crkva u Ruaru nije bila unutar bedema ve da je to bila spo-menuta crkva Go-spe od Ruarija iz 9.

    st. na jugoistonim padinama breuljka. Propadanjem Ruara, koji se nakon na-putanja poeo nazivati Stara Viinada, postupno je propadala i crkva koja je bila temeljito obnovljena u 17. ili 18. st. Tada je postavljen novi pod, uklonjena apsida i na proelju izgraen zvonik, a o crkvi se jo tijekom 18. st. brinula i posebna bratovtina iz Viinade. Te-ko uoljivi ostaci nalaze se nedaleko ruevina katela. Sjeverni se zid crkve veim dijelom sruio niz padinu, a dio je kamena odnesen za gradnju oblinje, sada ve potpuno naputene kue [8, 9].

    Utvreno naselje na obroncima breuljaka

    Pregled utvrenih istarskih naselja ju-no od rijeke Mirne nastavit emo ve vie puta spomenutom Viinadom (tal. Visinada), manjim naseljem i opinskim sreditem u unutranjosti zapadne Istre, na sjeveroistonom rubu Pore-tine. Za razliku od susjednih naselja i gotovo svih starih gradia u unutra-njosti Istre koji se uglavnom uzdiu na breuljcima, Viinada se nalazi na bla-gim obroncima uzvisina koji je okruuju sa zapadne i sjeverne strane. O podri-jetlu imena nema pouzdanih podata-ka, posebno stoga to Viinada sasvim sigurno nije starija od tisuu godina, ali se pretpostavlja da su u ovom podruju, kao i u oblinjoj Vinjantini naseljavani rimski veterani pa da im imena potjeu od njihovih imena. To potvruje i poda-tak da je slavna cesta Via Flavia (koja je spajala Akvijelu preko Buja s Pore-om i Pulom) ila preko mosta na Mirni (Ponto Portone) prema Vicinalesu (u jednom srednjovjekovnom pisanom izvoru i Vicinatus) koji vjerojatno nije bio na mjestu dananje Viinade ve negdje u blizini, to potvruju i prona-eni tragovi rimskih spomenika. Valja meutim rei da postoji i jedno istoi-meno selo na Bujtini s pogledom na dolinu Dragonje. To upuuje i na mo-gunost da joj ime potjee i od lijepog pogleda ("belvedere"), posebno to je iz Viinade i okolnih breuljaka zaista li-jep pogled na Motovun te dolinu Mirne i potoka Krvara. Neznatni ostaci utvrde Ruar (snimio: V. Sirola)

  • 698 GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    Viinada se nalazi na uzvisini na rubu do-line Mirne neposredno u podnoju prapo-vijesne gradine Sv. Toma i iznad poznatog prijelaza preko Mirne te velike rijene luke Batije (nazvanoj prema istoimenoj mle-takoj utvrdi) koju smo spominjali kada smo pisali o Gronjanu. Viinada se prvi put u pisanim izvorima spominje 1177. kao posjed porekih biskupa, a zatim je sve do 15. st. u posjedu razliitih plemi-kih obitelji. Nakon to je 1412. stradao nedaleki Ruar, preivjelo se stanovni-tvo uglavnom doselilo u Viinadu koja je tada prerasla u pravi gradi jer se broj stanovnika poveao za etiri puta, s pri-blino 200 na 800 stanovnika. U 16. st. pripala je Veneciji koja ju je 1530. dala u posjed plemikoj obitelji Grimani. Poput okolnog podruja i cijele Istre u

    brojnim je ratovima i epidemijama iz-gubila velik dio stanovnitva, pa su je mletake vlasti u 16. i 17. st. naseljavale izbjeglicama pred Osmanlijama, uglav-nom iz Dalmacije. Iako neki autori tvrde da je u to vrijeme Viinada bila opasana obrambenim zidinama, vjerojatnije je da je i ovo naselje, poput brojnih drugih u Istri, bilo branjeno tek zaeljima kua meusobno povezanih u koncentrinu i zatvorenu fiziku strukturu.

    Iako neki tvrde da je Viinada bila opasana obrambenim zidinama, vjerojatno je poput brojnih drugih naselja bila branjena tek zaeljima kua

    Unato brojnim stradanjima, novi je vi-jek pridonio snanom razvoju Viinade koja je postala sredinje mjesto tog dijela zapadne Istre. Tome je znatno pomogao razvoj obrta i trgovine preko oblinje Batije, o emu ponajbolje svje-doi natpisna ploa iz 16. st. s cjenikom prijevoza pojedinih proizvoda kojima se trgovalo u luci, danas ugraena u zid negdanjeg fontika (spremita ita).Gospodarski je uzlet pratila i graevin-ska djelatnost. Sreditem mjesta do-minira upna crkva Sv. Jeronima, jed-nobrodna graevina s okruglim sveti-tem graena u neoklasicistikom stilu od 1837. do 1840. na mjestu prijanje crkve iz 16. st. Nedaleko od sjeveroza-padnog ugla crkve nalazi se samostoje-i zvonik, sudei prema najstarijim crte-ima Viinade izgraen najkasnije u 16. st. Viinadom prevladava sredinji trg s baroknom cisternom (ternom) iz 1782. koji okruuju sredinje graevine: fon-tik iz 15. st., loa iz 1930., palae obitelji Grimani i Facchinetti te kua Maraston na sjevernoj strani. Ta je kua s etiri etae i 14 m visine jo uvijek najvia stambena graevina na podruju cijele viinadske opine. Nedaleko Viinade na groblju zvanom Boje polje nalazi se kasnogotika crkva Blaene Djevice Marije iz 15. st., ali je na njezinu mjestu bila crkva iz 12. st. za koju se vjeruje da su izgradili templari, a potom posjedovali ivanovci i franjevci glagoljai. Na rubovima su naselja ta-koer romanike crkve Sv. Ivana Krsti-

    Tlocrt Viinade Sredinji trg Viinade sa upnom crkvom Sv. Jeronima

    Pogled na Viinadu s jugozapada

  • 699GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    telja i Sv. Barnabe koja je graena u 12. ili 13. st., a proirena u baroknom stilu u 17. ili 18. st. To je manja jednobrodna graevina s preslicom iznad ulaza ija je unutranjost sredinom 14. st. i u duhu Giottovih uenika (pretpostavlja se da je autor Andrea de Bartoli) oslikana fre-skama s motivima iz Kristova ivota.Valja istaknuti da je poput nedalekoga Dragua i Viinada doivjela "hollywo-odsku slavu" jer je u njoj 1970. sniman film Kellys Heroes. Radnja se filma zbi-va u II. svjetskom ratu, a Viinada je "od-glumila" francuski gradi Clermont na ijem su se glavnom trgu s Nijemcima sukobili Amerikanci predvoeni Clintom Eastwoodom, Tellyem Savalasom i Do-naldom Sutherlandom. Za potrebe su snimanja iz Banje Luke bili dopremljeni tenkovi JNA. Dok su mjetani bili zado-voljni zaradom od statiranja, tenkovi su u povijesnoj jezgri teko otetili temelje starih kua. Valja istaknuti da je u crkvi Sv. Barnabe (u kojoj jo nisu bile otkri-vene sada slavne freske) bilo skladite rekvizita.I iz Viinade takoer potjeu neke slav-ne linosti. Meu njima je revolucionar i radniki tribun Guiseppe Tuntar (1882.-1940.), jedan od suosnivaa Komuni-stike partije Italije 1921. i slavna ba-lerina Carlota Grisi (1819.-1890.). Ta se roena Viinatka ve zarana preselila u Milano gdje je pohaala satove plesa i pjevanja te je prvi nastup u slavnoj mi-lanskoj Scali imala sa sedam godina, a kao "udo od djeteta" diplomirala je s

    13 godina. Upravo je za nju francuski knjievnik Theophile Gautier napisao libreto (glazbu skladao Adolphe Adam) za balet Giselle, jedno od najznaajnijih i najpoznatijih djela baletnog roman-tizma. Njezin nastup je na praizvedbi 1841. u Parizu potvrdio karizmu oboa-vane lirske dive svoga doba [10, 13].

    Katel nepoznate lokacije

    Na podruju dananje opine Viinade nalazio se i katel Medelin (tal. Mon-telino di San Vitale) koji se jo naziva Medilano, Medolino i Medolinum. O to-nom poloaju toga katela jo se vode rasprave iako se veina autora slae da je bio juno od Viinade i jugoistono od sela Ferenci koje je smjeteno uz ce-stu to spaja Tian i Viinadu. Pokojni poreko-pulski biskup dr. sc. Dragutin Nei tvrdi da je u jednoj ispravi iz 983. istaknuto da se nalazio pokraj crkve Sv. Vitala na groblju, a da isprava iz 1194. benediktinskog samostana Sv. Barbare iz Ruara govori o dva Medelina, Starom na brdu s crkvom Sv. Vitala i Novom sje-vernijem na putu prema Viinadi. Stoga bi se moglo zakljuiti da se katel ipak nalazio pokraj groblja s crkvom Sv. Vita-la jugoistono od sela Ferenci i sjever-no od sela Bregi, a da se na dananjem lokalitetu Medulin, 1,2 km jugoistono od Viinade i pokraj trase naputene uskotrane pruge Parenzane, koji se najee navodio kao mjestom katela, nalazio Novi Medelin. Moguim zabu-

    nama pridonose i injenice da je crkva u selu Bregi, koje se nalazi petstotinjak metara juno od groblja, takoer posve-ena Sv. Vitalu i da priblino kilometar zapadnije pokraj sela Ferenci postoji lokalitet Gradina s tragovima sruene graevine.No i zastupnici teze da se Medelin na-lazi na lokaciji Medulin imaju svoje ar-gumente. Radi se o manjem ovalnom ravnjaku na vrhu jednog od krajnjih sjevernih ogranaka breuljkastog kraja juno od Viinade koji se kraj Medulina poinje strmo obruavati prema rijeci Mirni. Ravnjak je s tri strane branjen strmim padinama pa mu je najlaki pri-stup s jugozapada, a danas je tu zase-lak s privatnom kuom, gospodarskom zgradom i skromnim ostacima roma-nike crkvice Sv. Luke iz 12. ili 13. st. Iako se nisu sauvali nikakvi tragovi obrambene arhitekture, prema kon-figuraciji terena i analogiji moe se pretpostaviti postojanje manjeg ka-tela poligonalnog tlocrta s podgra-em. No ipak je pitanje moe li se doista taj lokalitet poistovjetiti s iz-gubljenim Medelinom? Tome u prilog govori nekoliko injenica. Lokalitet Medulin doista je nedaleko crkve Sv. Vitala od koje je zranom linijom uda-ljen tek 1,1 km, a ravnjak je dovoljno prostran za smjetaj manje utvrde i podgraa i ima izvrstan geostrateki poloaj koji je u vizualnoj komunikaciji s Motovunom i Ruarom te gleda du-boko u Pazintinu.

    Pogled iz zraka na groblje s crkvom Sv. Vitala sjeverno od naselja Bregi Pogled na lokalitet Medulin s crkvom Sv. Luke

  • 700 GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    Medelin se u dokumentima prvi put spominje 929., a 991. gospodarica mu je bila neka grofica koja se sukobila s porekim biskupom oko prava ubiranja desetine

    Medelin se u dokumentima prvi put spominje 929. u esto spominjanoj ispravi kralja Huga. U 991. gospodarica mu je neka grofica Berta ili Berda koja se sukobila s porekim biskupom An-dreom oko prava ubiranja desetine na svom vlastelinstvu. Katel se potom u izvorima ne spominje sve do 1194. kada je u vlasnitvu Alberta od Wiselberga, a nakon njegove smrti pripao je Pazinskoj grofoviji i njezinim gospodarima Gori-kim grofovima, koji su ga sjedinili s kr-anskom gospotijom (vlastelinstvom). Od 1374. do 1508. bio je u vlasti Ha-bsburgovaca, potom Mletake Repu-blike koja ga je 1523. dodijelila Gapa-ru Kranskom (Krotendorferu), da bi ve 1530. zajedno s Viinadom pripao plemikoj obitelji Grimani. ini se da je katel teko stradao u Uskokom ratu pa je u 17. st. potpuno naputen [9, 10].

    Davno srueni katel

    U nizu je istarskih katela juno od ri-jeke Mirne Katelir (tal. Castelliere), danas manje naselje i sjedite opine Katelir-Labinci, 10 km sjeveroistono od Porea (uspostavljena 1997.). Nalazi se na upanijskoj cesti Pore Viina-da, na raskriju upanijskih prometnica prema Taru i Vinjanu. I sam naziv svjedoi da je na mjestu prapovijesnoga gradinskog i antikog naselja najkasnije u drugoj polovici 10. st. izgraen katel prema kojem je i cijelo naselje poslije dobilo ime pa i ne udi da je sadanja opina u svoj grb stavila prikaz te utvrde. Katelir se prvi put spominje 983. u ispravi rimsko-nje-makoga cara Otona II. kojom je utvrda Castellione predana u posjed pore-koj biskupiji koja ju je drala do 1174. i predala ju kao leno njemakom plemi-u Majnhardu von Eppensteinu i von

    S c h w a r z e n b u r g u (Crnogradskom), ro-donaelniku Gori-kih grofova, pod i-jom je upravom bila sve do 14. st. U mle-tako-genovekom i mletako-ugarskom ratu 1381. najprije je stradala njegova okolica, a potom su epidemije malarije i kuge potjerale pre-ostalo stanovnitvo. ini se da je tada katel i sruen jer se vie ne spominje u dokumentima. Ipak naselje je bilo obnovljeno, a njegovim je gospodarom 1420. postala Mletaka Republika koja je na prazno zemljite u 16. i 17. st. naselila hrvatske izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije i Bosne. To je potaknulo demografski preporod pa se u 19. i 20. st. naselje znatno pro-irilo i danas obuhvaa niz okolnih za-selaka (Babii, Tadini, Kranii, Valentii, Kovai, Brnobii, Rokii, Deklii, Mekii i Rojci), a uz cestu za Vinjan neprekinu-tim je nizom kua spojeno sa susjednim naseljem Labinci.

    Sredinji trg Katelira s crkvom Sv. Kuzme i Damjana

    U sreditu je mjesta 1908. izgraena tro-brodna upna crkva Sv. Kuzme i Damjana na mjestu starije crkve od koje je sauvan visoki zvonik iz 1869. u historicistikom sti-lu. Tijekom 19. st. Katelir je bio vano ari-te hrvatske preporodne misli pa je u nje-mu ve 1896. bila otvorena jedna od prvih hrvatskih kola u Istri koja je radila sve do zatvaranja 1920. Preostala je tek talijanska kola u susjednom mjestu Labinci [9].

    uvar plovidbe Mirnom

    S Katelirom je neraskidivo povezana utvrda Nigrinjan ili Nigrignanum (tal. Nigrigano ili Porto Formento) iji se skromni ostatci uzdiu na lokalitetu Gradina iznad doline rijeke Mirne i po-kraj stare rimske ceste. Katel je smje-ten na vanome stratekom poloaju odakle su se za rimske vladavine branili rijena luka i naselje na Mirni od kojega su na obroncima brda jo uoljivi ostaci raznih graevina. Ime je dobio prema rijeci Mirni koja se u rimskom razdo-blju zvala Ningus ili Ningon. Na temelju nadgrobnog spomenika iz 1. st. danas znamo da su u njoj boravili pripadnici IX. rimske legije Ispanik, zvane jo i Trium-falis prema pobjedi u pomorskoj bitci kraj Akcija 31. pr. Kr., u kojoj je Oktavijan porazio suparnika Marka Antonija.

    Katel Nigrinjan smjeten je na vanome stratekom poloaju za obranu rijene luke, a na obroncima brda jo su uoljivi ostaci raznih graevina

    U ranome srednjem vijeku nigrinjanska je utvrda najprije bila pod Ostrogotima i Bizantom, a zatim Franakog Kraljev-stva i Svetoga Rimskog Carstva te 929. poklonjena porekom biskupu. Poslije je esto mijenjala vlasnike, a od poetka 13. st. s njom se koriste Goriki grofo-vi. Teko je stradala krajem 14. st. kada

    Tlocrt naselja Katelir

  • 701GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    su je osvojili i sruili vojnici mletakog Motovuna za rata s Genovom i Hrvat-sko-ugarskim Kraljevstvom. Nakon To-rinskoga mira sklopljenog 1381. srueni je katel pripao Habsburgovcima i bio je sruen sve do 1444. kada ga je obno-vio pazinski kapetan Konrad Lienz. Pod mletaku je vlast trajno potpao 1508. godine u ratu s carem Maksimilijanom I. Habsburgovcem. ini se da je i taj katel teko stradao u Uskokom ratu i da je potom naputen. Tada su se malobrojni stanovnici zbog malarije povukli u sela iznad doline Mirne.Ostatci katela Nigrinjan ili Nigrinanum nalaze se na vrhu breuljka Gradine ne-posredno iznad rukavca Mirne, priblino 8 km uzvodno od dananjega ua i 4,5 km sjeverno od Katelira. Od negda-nje dugake i uske utvrde ovalnog tlo-crta malo su bolje ouvani tek skromni ostatci obrambenog zida na sjevernoj strani. Unato tome prema konfigu-raciji terena moe se zakljuiti da je to bila sloena utvrda koja se sastojala od utvrene jezgre na sjevernom i povie-nom kraju zaravni i utvrenoga podgra-a u junom dijelu [9].

    Utvrda nad uem Mirne

    Posljednji u nizu katela juno od ri-jeke Mirne jest Tar (tal. Torre), maleno naselje smjeteno 8 km jugoistono od Novigrada i 9 km sjeveroistono od Po-rea, na gradinskoj uzvisini iznad mora (Tarska vala), pokraj upanijske ceste Pore Novigrad. Poput veine istarskih naselja i poeci

    su Tara u II. tisu-ljee pr. Kr. kada su pripadnici hi-starskoga plemena podigli utvreno gradinsko nase-lje. Ostaci velike rimske vile rustike nedaleko stancije Blek (1,5 km sjeve-rozapadno od Tara) svjedoe o dobroj naseljenosti toga kraja i u rimsko doba. Na ruevina-ma je rimske vile podignut i tarski ka-tel. Premda se na temelju arheolokih istraivanja gradnja datira za vladavine Bizantskoga Carstva nad Istrom, dakle u razdoblje od 5. st. do 788. godine, u dokumentima se prvi put pod nazivom Turris navodi 983. u spominjanoj darov-nici cara Otona II. porekom biskupu. Poslije se na mjestu dananjeg Tara razvilo naselje podlonika utvrde, to biljee i dokumenti s kraja 13. st. u koji-ma se utvrda naziva Stari Tar (tal. Torre Vecchia), a podgrae Novi Tar (tal. Torre Nuova ili Villa). U to je vrijeme poreki biskup uveo Go-rike grofove u polovicu posjeda, tako da je Stari Tar ostao u biskupskim ruka-ma, dok je Novi Tar bio pod zajednikom upravom biskupa i grofova. Poetkom 15. st. biskupski je Stari Tar iz nepozna-ta razloga propao tako da je od njega preostalo tek nekoliko kua sa upnom crkvom Sv. Kria. Meutim Novi Tar se nastavio razvijati pod imenom Tar i

    1508. pripao je Mletakoj Republici kao dio novigradske opine. Tu su se potkraj 16. st. naselile hrvatske izbjeglice pred Osmanlijama iz Dalmacije.Zahvaljujui plodnoj okolici i luci u Tar-skoj vali u 18. i 19. st. Tar se naglo razvio izvozom ulja i vina. O napretku mjesta nedvojbeno svjedoi velika upna crkva Sv. Martina, izgraena 1800. na mjestu srednjovjekovne iz 14. st. kao spomen na boravak pape Pija VII. u Tarskoj vali. U njoj je oltarna slika Blaene Djevice Marije od Karmela slikara Zorzija (Jur-ja) Venture (17. st). Od ostalih crkvica u okolici Tara vrijedi jo spomenuti gro-bljansku crkvu Sv. Petra iz 15. st., na kojoj je sauvan gotiki luk na vratima s natpisom iz 1451.Zahvaljujui arheolokim istraivanji-ma iz 2009. pod vodstvom Bartula i-ljega danas znamo da je Stari Tar po-dignut na ruevinama rimske vile nad Tarskom uvalom i uem rijeke Mirne. To je manji katel koji tvori unutranja

    Pretpostavljeni tlocrt katela Njigrinjan

    Tlocrt tarske utvrde (G. Beni)

    Pogled na ostatke katela Nigrinjan iz doline Mirne

  • 702 GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012 IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    utvrda, vanjski obrambeni prsten i ka-pela iji su tragovi otkriveni izmeu kule i vanjskoga bedema.

    Zahvaljujui nedavnim arheolokim istraivanjima znamo da je Stari Tar podignut na ruevinama rimske vile nad Tarskom uvalom i uem rijeke Mirne

    Unutranja je utvrda velika brani-kula pravokutnog tlocrta duga priblino 12 m

    i iroka 7 m, na koju se sa zapadne i sje-verne strane naslanja nekoliko manjih prostorija, mogue ostaci manjih kula podignutih za zatitu sjevernoga pro-elja. Istono su od unutranje utvrde ostaci kapele, manje jednobrodne gra-evine s polukrunom apsidom i sveti-tem odvojenim od lae oltarnom pre-gradom. Kapela je bila u sklopu vanj-skoga obrambenog pojasa, a zapadni, juni i istoni zid priblino su jednako udaljeni i usporedni s brani-kulom, za razliku od sjevernog zida koji je polu-kruan i udaljeniji od njezina sjevernoga proelja.

    Od katela je najbolje ouvan sjeverni obrambeni zid brani-kule koji je ujed-no i najdeblji. Upravo su u njemu prona-eni ostatci gljivastih otvora na temelju kojih je Bartul iljeg gradnju komplek-sa pretpostavio u doba Bizantskoga Carstva. U isto je razdoblje smjestio i ostatke manje crkve na istonoj strani kompleksa te dio crkvenog namjetaja pronaen u crkvi i zidovima utvrde (ol-tar, oltarna menza i oltarna pregrada). Pronaeni su jo i ostaci stuba koje su vodile na gornju etau, komadi srebre-noga venecijanskog novca s kraja 13. st. te fragmenti staklenih flaa i aa iz 14. st. Nedaleko utvrde su i ostaci crkve Sv. Kria, manje sakralne graevine gotovo trapeznog tlocrta, dugake 11 i iroke 6 m, dijelom sauvane gotovo do kro-vita. Premda se isprva ta crkva smje-tala u 7. ili 8. st., na temelju nedavno pronaenog ulomka s predromanikim pleterom njezina se izgradnja moe po-maknuti u 9. st. pa se pretpostavlja da je sluila kao upna crkva oko koje se s vremenom razvilo groblje starotarskog naselja [12, 13]. (nastavit e se)

    IZVORI[1] Foscan, L.: Porte e mura dell citt, terre

    e castella della carsia e dellIstria, Unione italiana Rovigno, Universita popolare di Trieste - Centro di ricerche storiche, Rijeka-Trst, 2003.

    [2] Mohorovii, A.: Utvreni gradovi i kateli sjevernog Jadrana, Izdavaki centar Rijeka, Rijeka, 1997.

    [3] Bertoa, S.: Motovun i Motovuntina u novom vijeku, Croatia christiana periodica, 2008., 62, str. 1-19

    [4] Buri-Matijai, K.: Prapovijesna topografija Motovuna i okolice, Motovun povijest i sadanjost (zbornik radova), Katedra akavskog sabora Pazin, Pazin, 2010., str. 9-24

    [5] Matijai, R.: Poloaj Motovuna izmeu antike i kasne antike, Motovun povijest i sadanjost (zbornik radova), Katedra akavskog sabora Pazin, Pazin, 2010., str. 25-30 Ostaci tarske utvrde (snimio: D. Gubi)

    Noni snimak sredita Tara s crkvom Sv. Martina

  • 703GRAEVINAR 64 (2012) 8

    Graevinar 8/2012IZ POVIJESTI GRADITELJSTVA

    [6] Drempeti, J.: Fortifikacijski sustav Motovuna, Motovun povijest i sadanjost (zbornik radova), Katedra akavskog sabora Pazin, Pazin, 2010., str. 213-222

    [7] ikli, J.: Sakralni spomenici Opine Motovun, Motovun povijest i sadanjost (zbornik radova), Katedra akavskog sabora Pazin, Pazin, 2010., str. 229-266

    [8] onje, A.: Novi nalazi starokranske i ranosrednjovjekovne arhitekture u Poretini, Histria archaeologica, 1970., 2, str. 55-77

    [9] Ivetac, J.: Korijeni istarskih gradova, Josip Turinovi, Pazin, 2002.

    [10] Nainovi, D.; Strenja, E.: Pod starim voltama. Istarskim gradiima u pohode, Josip Turinovi, Pazin, 2007.

    [11] Nei, D.: Iz istarske crkvene povijesti, Josip Turinovi, Pazin, 2000.

    [12] iljeg, B.: Arheoloko-konzervatorska istraivanja lokaliteta Stancija Blek kod Tara u 2008. g., Annales Instituti archaeologici., 2009., 5, str. 113-115

    [13] Beni, G.: Nastanak Tara od kule do naselja, Tar/Frata/Vabriga - kulturna batina, Zaviajni muzej Poretine, Pore, 2006., str. 323-335

    CASTELLI TO THE SOUTH OF THE MIRNA RIVER

    In this presentation of fortified castelli in Istria, we have come to the strongholds situated along the southern bank of the Mirnas lower reaches. The first among them is Motovun, one of the best known Istrian towns, nominated in 2007 for insertion into the list of UNESCOs world heritage sites. Motovun abounds in architectural monuments, and is favourably situated at the top of a cone-shaped hill. It is made of a specially fortified core and a suburbium, and of a subsequently built outer suburbium. Remains of the Ruar stronghold are situated to the west of the town, where we also have the town of Viinada which has not

    been built, unlike other towns in Istria, on the hill top. The article also depicts strongholds of Medelin, Katelir and Nigrinjan, which were mostly formed to protect the transport operated along the Mirna River. In the ancient and medieval times, this river used to be navigable until the town of Motovun and, according to some sources, even all the way to Buzet. The last stronghold in this series is the town of Tar, which is perched above the sea, near the mouth of the Mirna River, at the place previously occupied by an old Roman villa.