Roger Zelazny & Robert Sheckley

Frka s Faustom

Roger Zelazny and Robert Sheckley :IF AT FAUST YOU DON''T SUCCEED

Željeli bismo zahvaliti svima koji su predlagali naslove za ovu knjigu: Willieju Sirosu,Scottu A. Cuppu, Kathi Kimbriel, Jane Lindskold, Walteru Jonu Williamsu i ThorarinnuGunnarsonu. I da, Faust od talira ne zvuči loše.

Natjecanje

1.

Dvojica predstavnika Tame i Svjetlosti dogovorila su sastanak u Taverni na pola puta uČistilištu, kako bi započela dogovoreno natjecanje. Čistilište je bilo nekakvo sivkasto mjesto vrlo ujednačenog osvjetljenja. Postojalo jeizmeđu Prebivališta Svjetlosti i Prebivališta Tame, neka vrsta magličaste čekaonice,neodređena u najboljem slučaju, ali ne u potpunosti lišena kakvoće.

Na primjer, tamo se nalazila Taverna na pola puta, smještena točno u središtu Čistilišta.Taverna je bila neobična, trošna stara drvenjara s luckastim naherenim krovom. Izgrađena jena crti koja dijeli dio Čistilišta bliži Raju od dijela bližeg Paklu. Ovo mjesto nije imalo punoprometa, ali je dobivalo donacije od Svjetlosti i Tame. Održavana je kako bi pomogla onimdušama koje su bile u prolazu prema drugim mjestima. "Znači, ovo je čuvena Taverna na pola puta! " rekao je arhanđel Mihael. "Nikad nisambio ovdje. Imaju li dobra kuhinju?" "Ima prilično dobru reputaciju", odvratio je Mefistofeles. "Ali nakon pola sata imašosjećaj kao da ništa nisi pojeo. Uvjerljivo, ali nestvarno, poput ostatka Čistilišta." "Koji je ono tamo dio?" pitao je Mihael, pokazujući. Mefistofeles je zaškiljio. "Oh, to je čekaonica. U starim danima tamo su slalibesprijekorne bezbožnike i nekrštenu djecu kako bi čekali dok se nešto s njima nije mogloučiniti. To danas više nije važno, ali puno se ljudi iz ovog ili onog razloga nađe tamo." "Pitam se je li ovo najbolje mjesto za naš sastanak", rekao je Mihael, jer mu se nijesviđao izgled nekih stvari koje su se odvijale u čekaonici. "To su tvoji i moji unaprijed dogovorili", primijetio je Mefistofeles. "Čistilište jeneutralno područje, ni riba, ni perad, a definitivno nije crveno meso. Koje je mjesto bolje zasastanak i početak natjecanja? Dođi, hoćemo li ući?" Mihael je bio visok čak i za arhanđela, i dobro građen, pošto su božanska tijela bilasklona atletskoj građi. Imao je crnu kovrčavu kosu, kukasti nos i maslinastu kožu, sve su tobile ostavštine njegovih semitskih i perzijskih predaka. U starim je danima Mihael bio anđeozaštitnik Izraela, onda kad lokalna božanstva još uvijek nisu bila obuhvaćena sustavomJednog Boga koji se iskazao strašno popularnim na Zemlji. Mihael je mogao otići božanskomkozmetičkom kirurgu, budući da ste u Raju mogli izgledati kako god želite, sve dok nisteizgled upotrebljavali za osobnu korist, ali on je svoj izgled zadržao u spomen na stare dane,premda je mogao biti plavooki plavušan poput ostalih arhanđela. Mislio je kako mu zamršenakosa i maslinasta koža daju osobnost. "Unutra je prohladno", napomenuo je Mefistofeles, žustro trljajući ruke. Bio je prosječnevisine za visoko rangiranog časnika Tame, vitak, duguljastog, uskog lica, ruku dugih prstiju, imalih, lijepih stopala na kojima je imao niske lakirane cipele. Kosa mu je bila crna poput noći,i zalizana unatrag, s razdjeljkom na sredini. Nosio je male brkove i šiljatu bradicu vrstepoznate kao carska, zato što su mu rekli da tako izgleda kao netko kome se ne može vjerovati.

"Ali kako može biti hladno?" upitao je Mihael. "U Čistilištu nije ni toplo ni hladno.""Ljudi tako kažu," odgovorio je Mefistofeles, "ali to nije istina. One priče kako Čistilište

nema nikakvih osobina uopće nemaju temelja. Ima dovoljno svjetlosti da možeš vidjeti, zarne? A ako imaš svjetlost, zašto ne i hladnoću?" "U Čistilištu", kazao je Mihael, pomalo pompozno, "vidiš unutarnjim vidom."

"I treseš se od unutarnje hladnoće, pretpostavljam", primijetio se Mefistofeles. "Ne, uovome nisi u pravu, Mihaele. Vjetar koji puše Čistilištem ponekad može biti opako hladan,puše kao da puše iz smjera Očaja."

"U pravu sam", ustvrdio je Mihael. "Ali pretpostavimo kako je dio poretka stvari da se tii ja ne slažemo, predstavljajući, kao što i jest, dva veličanstvena, ali suprotna pogleda. I takoto treba i biti, naravno." "Mislim da sam to ja trebao reći", veselo je rekao Mefistofeles, sjedajući u separenasuprot Mihaela i skidajući sive svilene rukavice. "Pretpostavljam kako se možemo složiti dase gotovo ni u čemu ne slažemo." "Pogotovo o temi gradovi nasuprot država." "Da. Naše je posljednje natjecanje to ostavilo otvorenim, zar ne?" Mefistofeles je govorio o nedavnom velikom Milenijskom natjecanju u kojem su se sileTame i Svjetlosti natjecale za kontrolu nad sudbinom ljudskog roda u idućih tisuću godina. Tose natjecanje vrtjelo oko plana kojeg je predložio mladi demon po imenu Azzie, koji jeponovno izveo legendu o Dražesnom Princu, namjeravajući je ovoga puta dovesti do žalobnogzavršetka, i to bez vlastitih makinacija, nego isključivo kroz duh Propasti koji je izražen usklepanom tijelu Dražesnog Princa. Dobro je prihvatilo okladu, iako se činilo da je natjecanjepomalo namješteno za stranu Tame. Ali Dobro uvijek ulazi u takva natjecanja,pretpostavljajući da u čovječanstvu snaga Dobra tako preteže, sentimentalna bagra, da netkomora malo nagnuti vagu na stranu Zla kako bi se bilo što neizvjesne prirode uopće događalo. Tamna je strana, pak, uživala u provođenju planova zamršene prirode, jer se Tamnastrana stvari osjećala kao kod kuće samo u komplikacijama. Svjetlost je, pošto je bilajednostavna, iako na doktrinarni način, uživala u suprotstavljanju sumnjivim izumima Tame,često gubeći jer niste vagu mogli beskonačno opterećivati, a da se s treskom ne sruši na jednustranu, što je onda smatrano predodređenim. Došao je vlasnik taverne. Bio je neodređen tip, poput svih koji su neko vrijeme ostali uČistilištu, a jedine određene stvari u vezi njega bile su škiljenje jednim okom i velika,nespretna stopala.

"Da, gospodine", obratio se Mefistofelesu, duboko se naklonivši. "Što vam mogudonijeti?" "Krvavi daiquiri bi dobro sjeo", rekao je Mefistofeles. "Da, gospodine. A mogu li vam preporučiti komad vražje pite? Friška je, današnja!"

"U redu. Što još imate?" "Šunka je danas vrlo dobra. Imamo mjesto u Čistilištu koje je vraguje posebno za nas."

"Nema krvavica?""To je samo utorkom."

"Pa, donesi vragovanu šunku", odlučio je Mefistofeles. Mihaelu je rekao: "Ne možemoiznevjeriti stranu, zar ne?"

"Definitivno. Ali nije li vrijeme da započnemo s poslom?""Spreman sam", odvratio je Mefistofeles. "Jesi li donio dnevni red?"

"Nema potrebe", izjavio je Mihael. "Sve mi je u glavi. Na nas je red da odlučimo osljedećem Milenijskom natjecanju. Na sreću, ovog ćemo puta također riješiti pitanje Dobroteili Zla gradova za sva vremena." "Kako vrijeme brzo prolazi kad si besmrtan!" uzdahnuo je Mefistofeles. "Naravno, to štosam majstor jednostupnjevne koncentracije također ima veze s time. Pa onda, neka gradoviniču poput gljiva."

"Poput cvijeća je prikladniji izraz", primijetio je Mihael.

"Ostaje za vidjeti stoje istinitiji prizor", rekao je Mefistofeles. "Pa, pošalji jednog odsvojih urbanih svetaca i moja vesela demonska bagra i ja u treptaju oka ćemo ga natjerati dase odrekne Dobra."

"Ne, ne mora biti svetac", kazao je Mihael, ponovno demonstrirajući neodoljivutendenciju Dobra da daje prednost. "I u svakom slučaju, imamo nešto složenije na umu. Neštopoletno i veličanstveno, što će se pamtiti na svim mjestima, tijekom cijelog novog milenija.Ali o tome ću ti pričati kasnije. A sada, jesi li upoznat s našim slugom Faustom?" "Naravno", ustvrdio je Mefistofeles, iako je napravio tipičnu pogrešku Tamne strane,pretvarajući se kako posjeduje znanje koje nije imao. "Misliš Johann Faust, naravno, poznatimađioničar i nadriliječnik koji živi - gdje lije on sada - Königsberg?" "Još se uvijek raspravlja je li Faust nadriliječnik ili ne", objasnio je Mihael. "Ali nije uKönigsbergu. Pronaći ćeš ga u Krakowu."

"Naravno, to sam cijelo vrijeme znao", rekao je Mefistofeles. "Ima malu kućicu u bliziniJagelonskog sveučilišta, zar ne?"

"Nikako", opovrgnuo je Mihael. "Živi u kući u Ulici Malog Kazimira pored Florijanovihdveri."

"Bilo mi je na vrhu jezika", muljao je Mefistofeles. "Smjesta ću otići do njega i predložitimu plan. Usput, kakav je plan?" "Stiže tvoja vragovana šunka", primijetio je Mihael. "Objasnit ću ti dok jedeš."

2.

Johann Faust bio je sam u svojoj kući u Krakowu, gradu u udaljenoj Poljskoj kamo ga jenjegov peripatetički put učenjaka odveo. Glavešinama Jagelonskog sveučilišta bilo je dragošto ga imaju, jer je Faust bio znamenit učenjak koji je napamet znao najznačajnija djela nasvijetu - Paracelzusova, i Kornelija Agripe prije njega, i, prije njega, tajne spise Vergilija,najvećeg čarobnjaka rimskog doba. Faustova je kuća bila jednostavna - goli drveni pod kojegje svako jutro čistila djevojka koja je uvijek promrmljala molitvu prije no što bi ušla krozFaustova ovalna vrata, i pljunula u prste za sreću, jer potrebna vam je sva sreća kad čistite začovjekom strašnim poput Fausta. Prekrižila se kad je dolje na podu vidjela pentagram, svakogjutra iznova nacrtan kredom, ispunjen vijugavim hebrejskim slovima i simbolima koje čak nimasoni nisu razumjeli. Namještaj u sobi se nikad nije mijenjao. U kutu se nalazio Faustov alembik. U malomkaminu vatra je tinjala, ali se osjećala toplina; Faust ju je održavao i noću i danju, i zimi, jer jepatio od ozeblina koje nikako da sasvim nestanu. Tamo je bio i prozor, ali su masivnebaršunaste zavjese u potpunosti sprečavale ulaz danjem svjetlu. Faust je volio ujednačenoosvjetljenje, oči su mu bile naviknute na treperenje vatre i žuti plamen svijeća koje su gorjeleu kositrenim svijećnjacima postavljenima na desetak mjesta u sobi. Bile su to duge svijeće odkvalitetnog voska koje si obični građani nisu mogli priuštiti. Ali neki od bogatijih građanaKrakowa redovno su opskrbljivali Fausta ovim tankim svijećama, koje su bile bolje od svih,osim od onih u katedrali. Bile su mirišljave, te svijeće, s balzamom i mirhom, rijetkih cvjetnihmirisa dobivenih iz šarenog proljetnog cvijeća. Njihov je miris djelomično prikrivaoisparavanja žive, zlata i ostalih metala čije su pare zatvorenu prostoriju činile nezdravom zasve osim za alkemičara koji se dugo bavi svojom umjetnošću. Faust je hodao svojom sobom, deset koraka u jednom pravcu do Agripinog portreta nazidu, deset koraka do ormarića s Vergilijevim mramornim poprsjem. Njegova duga, sivaučenjačka halja lepršala je oko dugih, tankih nogu dok je hodao, svijeće su treperile odlaganog propuha njegovog prolaska. Dok je hodao na glas je pričao sam sa sobom, jer se zbogdugogodišnje prisnosti sa samoćom, koju samo učeni poznaju, navikao na ovakve razgovore. "Učenje! Mudrost! Znanje! Glazba sfera! Znanje što leži na dnu najdubljeg mora,sigurnost da se kaže što veliki kineski kan doručkuje, što franački car govori ljubavnici utmini stigijske noći! To su sve dobre stvari, nema sumnje! Ipak, što one meni znače?"

Činilo se da ga Vergilijevo poprsje gleda svojim kamenim očima dok je hodao, a natankim, blijedim usnama Rimljanina moglo se primijetiti lagano iznenađenje, jer ovajrazgovor učenog doktora nije bio sličan ničemu što mu je do tada prešlo preko usana. "Da, naravno," nastavio je Faust, "znam te stvari, a pored toga i mnoge druge." Ironičnose nacerio. "Mogu osjetiti harmoniju božanskih sfera koje je Pitagora poznavao. U svojim samistraživanjima pronašao čvrstu točku pomoću koje je Arhimed tvrdio kako može pomaknutisamu zemaljsku kuglu. I znam da je poluga biće, prošireno u vječnost, a oslonac je ezoteričnoznanje čije je stjecanje moj životni poziv. A ipak, što mi to znači, ovo čavrljanje o čudimakoja sam nebrojene sate proučavao? Živim li bolje od najglupljeg seoskog probisvijeta, kojiljubav traži u stogovima sijena? Istina, poštuju me starješine gradova, cijene me takozvanimudraci, ove zemlje i mnogih drugih. Češki kralj na glavu mi je stavio zlatni prsten iproglasio me čovjekom kome nema ravna. Uzrokuje li to nestajanje moje groznice kad seprobudim u hladno jutro? Da li laskavo pomaganje francuskom kralju, blistavom u risovomkrznu i mekim čizmama od španjolske kože, s Klovisovim prstenom na njegovoj uskoj glavi,donosi ikakvo olakšanje mojoj slaboj probavi, mojim jutarnjim znojenjima, mojem večernjemočaju? Što je za mene znanje, što je moć, kad moje tijelo svakodnevno propada, koža mi sesteže na licu tako da je lubanja sve vidljivija ispod pjegavog tkiva, koje s vremenom moraizaći na vidjelo?" Izvana se čuo zvuk, ali Faust se isprva nije obazirao, toliko je bio zaokupljen svojomtužaljkom. "Ova potraga za znanjem je u redu. Nekoć, kad sam bio mladić, godinama, desetljećimaranije, mislio sam kako će sve želje mog srca biti ispunjene ako shvatim tu božansku bit i sržznanja koje samo anđeli znaju. Ipak, koliko je znanje uistinu zadovoljavajuće? Što ne bihdaoza zdravu probavu? Sjedim ovdje i jedem svoju svakodnevnu kašu, jer je to jedino što mojželudac može probavili, dok vani grubi crveni svijet živi, znoji se i ne razmišlja! Što je to zamene, to neprestano gomilanje znanja na znanje, gomilanje mudrosti po kojoj rujem poputkrtice? Je li to sve? Zar ne bi bilo bolje sve završiti? Na primjer ovim tankim bodežom?" I dok je to izgovarao, podigao je uski, vrlo oštri bodež koji mu je poklonio učenikvelikog Nicolasa Flamela, koji je sada pokopan u Parizu, kod crkve Saint-Jacques-la-Boucherie. Faust gaje podigao prema treperavom svjetlu svijeća i gledao ples njegoverefleksije. Okretao gaje na sve strane i rekao: "Uzaludno je, onda, što sam naučio nekolikonačina kalciniranja, sublimacije, kondenzacije i kristalizacije? Što meni novog dobra donosimoje razumijevanje albifikacije i skrućivanja, kad je unutarnje biće, Faust homunkulus, mojvječno mladi duh koji živi u ovom starećem tijelu, tužno i zbunjeno, bez ideja i izgubljeno? Iloće li možda biti bolje završiti to ovim kvalitetno napravljenim šilom, zabiti ga u dno trbuha,na primjer, i trznuti prema gore, kao što veličanstveno odjeveni orijentalci s dalekogistočnjačkog otoka čine u mojim vizijama?" Opet i opet okretao je bodež, fasciniran plesom svjetla na oštrici, a treperave su svijeće,izgledalo je, bacale neodobravajuć izraz na bijelo Vergilijevo lice. A onda se ponovno začuozvuk koji mu je jedva zagrebao površinu pažnje: bio je to zvuk crkvenih zvona, i Faust seprekasno sjetio kako je danas Uskrs. Odjednom, brzo kao što se i pojavilo, njegovo mračno raspoloženje počelo serazvedravati. Prišao je prozoru i razmaknuo zavjese.

"Udisao sam previše živinih isparenja", rekao je sam sebi. "Ne smijem zaboraviti, Velikiposao opasan je za onog koji ga radi, i sjedne strane donosi opasnost od neuspjeha, a s druge,uspjeh i rizik preranog očaja. Bolje da ovog predivnog jutra izađem na zrak, prošetam svježeizraslom travom, čak i odem na kriglu piva u obližnju tavernu, aha, a možda i na pečenukobasicu, jer se moja probava jutros osjeća bolje. Isparavanja iz alembika imaju svojedvojnike u isparavanjima uma. Idem ih odmah provjetriti." I dok je govorio, Faust je nabacio svoj plašt obrubljen hermelinovim krznom, plaštkojega se čak ni vladari ne bi posramili, uvjerio se kako ima novčanik, iako je njegov kreditbio velik, napustio sobu, i krenuo prema ulaznim vratima na blistavo sunce i neizvjesnostinovog dana, neizvjesnosti koje čak ni najvještiji alkemičari nisu mogli predvidjeti.

3.

Zvona brojnih crkava Krakowa zvonila su dok je Faust hodao Ulicom Malog Kazimira, iudaljavao se od Florijanovih dveri, prema Krojačkom dvoru na velikoj tržnici. Mogao jerazlikovati crkvena zvona po njihovom zvuku: visoka i božanski skladna melodija samostanaMogila, čisti čelični srednji tonovi Sv. Wenceslava, potmula grmljavina Sv. Stanislawa, i,dominirajući nad svima, treperavi bas ogromnih zvona velike crkve Naše Gospe na uglutržnice. Bila je to prelijepa Uskrsna nedjelja, sunčeva zlaćana svjetlost prodirala je u svakikutak grada prepunog strmih krovova. Nebo je bilo modro plavo, a na njemu je bilo i malih,pahuljastih, bijelih oblaka koje slikari smatraju prikladnim mjestima za odmor kerubina ialegorijskih stvorenja. Tako lijep dan nije mogao ne popraviti Faustovo raspoloženje, pa jeprema tržnici krenuo prečicom niz bučnu, malu uličicu zvanu Vražji put. Ovdje su zgradeizgledale poput debelih ljudi u parnim kupeljima, i nije bilo mjesta da dva čovjeka hodajuusporedo. Uličica je, sa svojim strmim krovovima koji su blokirali svjetlo, i u najsunčanijedane bila mjesto dubokih sjenki. Faust nije prešao ni deset metara kad je počeo žaliti zbogsvoje odluke. Nije li trebao ići glavnom ulicom, čak ako bi mu za to trebalo nekoliko minutaviše? Nakon svega, što je vrijeme predstavljalo alkemičaru i filozofu? Gotovo se počeo vraćati, ali ga je neka tvrdoglavost natjerala dalje. Posljednji zavojuličice bio je pred njim, a iza njega nastupit će bučna vreva tržnice.

Stigao je do ugla, sada je hodao puno brže, njegova učenjačka halja lepršala je dok setrudio još više požuriti. Prošao je pokraj vrata u tami s desne strane i još jednih s lijeve. Prednjim je bilo svjetlo. A onda je iza sebe čuo glas koji je rekao: "Oprostite, gospodine, samo trenutak ..." Faust je stao i okrenuo se, spreman izgrditi nametljivog probisvijeta koji ga se usudiozaustaviti. Pogledao je u vrata, ali nije mogao nikoga vidjeti. Spremao se krenuti, kad je čuošuštavi zvuk. Njegov hitri um rekao mu je kako nešto nije u redu; ali prosvjetljenje je došloskoro istog trenutka kad se na njegovu sljepoočicu srušio tupi predmet prilične tvrdoće. Natrenutak je ugledao zvijezde, i velike komete, a onda nije znao ništa jer ga je tamna Nesvijestomotala svojim mračnim plaštom.

4.

Dok se ovo događalo, na drugom kraju grada, u maloj taverni zvanoj Šarena krava,visoki, plavokosi fakin od čovjeka jeo je jutarnju porciju boršča za jednim od starih slolovapostavljenih vani. Bio je visok, vitak tip, svježe obrijan po novoj talijanskoj modi, odjeća muje bila iznošena, ali gospodska, glava mu je bila prekrivena gomilom raskuštranih kovrča.Sada je sjedio, napetog izraza lica, crvene usne bile su mu napućene dok je promatrao ulicu. Taverna je bila smještena preko puta Faustove kuće. Šarena krava bila je ugodno mjestobez ikakvih pretenzija, prebivalište koje su cijenili neustrašivi lutalice sa sva četiri krajaEurope, koji su u Krakow došli u ovim godinama prosperiteta, u tom kratkom zlatnomrazdoblju između hunskih invazija i žestokog mađarskog naleta, kad je grad bio poznat iuzduž i poprijeko, ne samo po svojoj znanosti koja je privukla dr. Fausta, nego i poblagostanju svojih građana, i velikim trgovcima koji su sa skupocjenim teretima ovamodolazili iz Njemačke i Italije. Ovaj fakin, čije je ime bilo Mack, a nadimak Toljaga, aluzija na predmet koji je nosio zapojasom, i koristio češće no što bi to pošten čovjek činio, došao je u Krakow, neki kažu izTroyesa u Francuskoj, drugi iz bludišta Londona u dalekoj Engleskoj, potražiti bogatstvo.Mack Toljaga nije bio spreman čekati kako bi se njegovo bogatstvo pojavilo onda kad njemuodgovara. On je bio poduzetna bitanga, bistar i inteligentan, proveo je godinu dana usamostanu gdje je učio za pisara prije no što je odlučio upotrijebiti puno izravnije metode zadolaženje do bogatstva. Poštoje čuo priče o Faustu, uhodio je učenog doktora, jako svjestannjegove reputacije nekromanta koji je posjedovao veliko bogatstvo u obliku vrijednih metalakorištenih u njegovim alkemičarskim eksperimentima, i darovima i suvenirima zahvalnihkraljeva kojima su doktorovi napici pomogli u liječenju njihovih bezbrojnih bolesti.

Mack je smislio plan kako će opljačkati istaknutog doktora, pretpostavljajući kako magpoput Fausta koji je nagomilao bogatstvo u raju nema baš neku veliku potrebu za zemaljskimtalogom. Mack je naravno uzeo i suradnika, nezgrapnog Letta koji nije bio vješt ni u čemu,osim zadržavanju ljudi tako da ih po glavi bubne svojom toljagom. Mack je odlučio kako jebaš danas taj dan kad će Fausta osloboditi njegovih lakše prenosivih svjetovnih bogatstava. Mack i Lett su tjedan dana izviđali teritorij i bilježili kretanja dobrog doktora. Faust jebio ćudljiv čovjek, nije imao one uobičajene navike koje su olakšavale krađu od poštenihljudi. Kao prvo, puno je vremena provodio unutra izvodeći svoje magične eksperimente. Aličak je i Faust povremeno morao izaći, a kad je to činio njegov gaje put vodio unaprijedodređenom rutom, Ulicom Malog Kazimira u Vražji put, prečicu do Jagelonskog sveučilišta.

Kad je Faust na Uskrs napokon izašao, Mackov je plan bio spreman. Lett se smjestio umračni dovratak u uličici, a Mack je zauzeo poziciju u taverni Šarena krava preko putaFaustovog prebivališta. A sada je došlo vrijeme, jer je Lett pristao trkom doći do taverne iobavijestiti Mačka ako nešto na njegovoj strani pođe krivo.

Mack je dovršio boršč, stavio bakrenjak na stol, i, hodajući dokono na način koji jeprotuslovio njegovom unutarnjem uzbuđenju, krenuo prema doktorovoj kući. Pogled na objestrane ulice uvjerio ga je kako su dobri iz susjedstva na Uskrsnim službama. Mack je podrukom imao svežanj knjiga koje su sadržavale magične formule. Besplatno ih je uzeo izsamostanske knjižnice u Poznanu. Ako se dogodi neočekivano, Mack bi mogao reći dadostavlja te knjige, ili ih nudi doktoru na otkup; jer je Faust bio poznat po sakupljanju takvihstvari u svojoj potrazi za Kamenom mudraca. Mack je došetao do Faustove kuće. Pokucao je reda radi. Nitko nije odgovorio. Vidio jekako je kućepaziteljica ranije otišla u crkvu, rubac joj je bio pomalo naheren, jer je bilapoznata kao pijanica, u ruci je imala košaru trava i ljekovitih biljaka, pošto je dobra ženanamjeravala posjetiti bolesnu ujnu i salijetati je domaćim lijekovima. Mack je probao vrata. Bila su zaključana velikim željeznim ključem jednostavnogdizajna. Mack je u džepu imao lijek za to, izvadio ga je i ugurao u bravu. Brava isprve nijehtjela popustiti, Mack je trzao ključem naprijed-natrag, onda ga je izvukao i podmazaojazavčevim salom iz male kantice, učinkovitim sredstvom za podmazivanje brava. Ključ seokrenuo i otvorio je vrata. Visoka stara kuća iznutra je bila mračna. Mack je ušao i za sobom zatvorio vrata.Skretanje ulijevo dovelo ga je do vrata koja su, to je odavno zaključio, vodila u doktorovuradnu sobu. Gurnuo ih je. Nisu bila zaključana. U doktorovoj sobi bio je sumrak, jer blistavo sunce nije moglo izravno ulaziti, nego seuvlačilo nakon što bi se odrazilo na sjenovitom zidu. Činilo se da ga Vergilijevo blijedopoprsje promatra dok je nečujno hodao sobom, podne daske nisu ni škripnule, tako je lak bionjegov korak. Soba je još uvijek bila ispunjena isparenjima žive i sumpora, mirisom izgorjelihsvijeća i smradom mišjeg izmeta. Staklene boce i retorte doktorove alkemičarske opremestajale su na obližnjem stolu, zalutale zrake svjetlosti odražavale su se s njihovih staklenihpovršina. U jednom se kutu nalazio doktorov ležaj, dvije daske postavljene preko dva drvenapotpornja, pa ipak, preko njega je bio prebačen plašt od zerdavovog krzna koji je otkrivaodoktorovu sklonost luksuzu.

Mack na to nije obraćao pažnju. Ovo su bili samo scenski rekviziti za njegovu predstavu,koja je bila pronaći ono što je malo, vrijedno i - budući da je u neku ruku bio poznavatelj -također lijepo. Na primjer, onaj smaragd koji je nepažljivo ostavljen na velikom jelovomstolu, koji je predstavljao doktorov radni prostor, uz kristalnu kuglu s lubanjom pored nje.Smaragd će biti vrlo lijepo otvaranje. Mack je krenuo prema njemu. Njegova ruka, dugihprstiju ne baš čistih oko zglobova, spremala se zatvoriti oko predmeta, kad se sobom iznenadaprolomio vrlo glasan zvuk. Mack se smrznuo u pola pokreta, jer je taj zvuk, koji je podsjećao na udar groma uvisokim planinama kad jesenje oluje nalete sa sjevera, izgledao kao predznak obrata prirodnogtijeka stvari, jer kako drugačije objasniti zašto je Prirodin glasni hura došao iz sobe, a neizvana kamo pripada? I kako objasniti nagli sjaj vatre koja se spontano pojavila u središtu temračne sobe i treperila s podnih dasaka u velikim crvenim i narančastim jezičcima?

Još uvijek skamenjen, usta u čudu razjapljenih, Mack je vidio oblikovanje lika, isprvamaglovito, a onda oštrije, u središtu plamena. Imao je ljudski izgled, čovjeka duge glave izalizane crne kose s razdjeljkom u sredini, tankih brkova i s onom kratkom, šiljatom bradicompoznatom kao carska. Bio je odjeven u crnu odjeću mračne veličanstvenosti, i sa sobom jenosio zarolani pergament vezan crvenom vrpcom. "Budite pozdravljeni, doktore Faust", rekao je lik i izašao iz plamena koji se ugasio. "Jasam Mefistofeles, princ Vojske Mraka, trostruki dobitnik Godišnje nagrade za najgore djeloStandardnih Demoniksa, jedne od naših multi-temporalnih korporacija."

Mack se dovoljno odmrznuo kako bi, nesigurno mucajući za razliku od njegoveuobičajene rječitosti, promrmljao: "Oh. Zdravo. Drago mi je što smo se upoznali." "Iznenađeni ste, možda, mojim pomalo neuobičajenim pojavljivanjem?"

"Oh, ne, nimalo", odvratio je Mack, jer što god mislio kad mu se mozak dovoljnoodmrzne da dopusti razmišljanje, znao je kako ne bi bilo dobro uvrijediti ovo stvorenje."Mislim, kako god vam odgovara." "Izveo sam Malo veliko pojavljivanje - nije bilo prostora za Veliko veliko pojavljivanje,koje uključuje, znate, eksplozije raketa i bačvi baruta - kako bih ponudio, u trenutku i ujezgrovitoj metafori, svoje akreditive. Ja sam uistinu Mefistofeles, princ demona, i uistinudolazim s One Strane s ponudom koju, mislim, nećete biti u stanju odbiti." Mack je do sada povratio hladnokrvnost, jer je navikao, u svom načinu života, na naglepromjene sreće. Istina, nikad prije nije sreo vraga, ali ovakva je stvar ovih dana i u ovom dobukad su se čuda svakodnevno događala diljem Europe, a učinci vještica bili stvar neprestanogkomentiranja, bila za očekivati. "Recite mi sada, doktore Faust," upitao je Mefistofeles, "Želite li poslušati mojprijedlog?"

Mack je, naravno, bio svjestan da je ovaj veliki demon Mefistofeles pogriješio kad jepomislio daje on učeni doktor Faust. Znači, čak i demoni mogu pogriješiti! Ali on ga niježelio ispraviti. Kao prvo, to najvjerojatnije ne bi bilo pametno, ne nakon što se Mefistofelespotrudio izvesti Malo veliko pojavljivanje; kao drugo, izgledalo je kako se u ovomnepredviđenom susretu nazire neki profit. "Jako bih volio čuti vaš prijedlog", rekao je Mack. "Molim vas, sjednite - ova stolica bivam mogla dobro poslužiti ako neprogorite kroz nju - i recite mi što imate na umu." "Zahvaljujem se na ljubaznosti", kazao je Mefistofeles, mahnuvši frakom dok je sjedaopri čemu je uzrokovao spontano sagorijevanje lojanice u njenom čađavom hrastovomsvijećnjaku. Još je nekoliko svijeća zadesila ista sudbina. Kad je napokon dobio osvjetljenjekoje je želio, tako da mu je bacalo duge, zlokobne sjene preko lica, Mefistofeles je otpočeo:"Kako bi vam se sviđalo, za početak, bogatstvo tako ogromno i neviđeno od vremena kad jeFabije Kunktator* razorio Kartagu? Ovo bi bogatstvo bilo u obliku mnogobrojnih kvalitetnihkovčega punih zlatnika čistoće neviđene na Zemlji. A uz njega bi došle bačve snajdragocjenijim kamenjem, biserima velikim poput kokošjih jaja, dijamantima velikimapoput nara, i smaragdom dovoljno velikim da tvori stol za šest osoba. Tu će također biti isavršeni komplet deset najtamnijih rubina, svaki velik poput konjskog govna. A pored toga ćebiti još, ali to bi detaljiziranje napregnuto čak i natprirodne glasnice, i možda je bolje pustitimašti na volju."

"Skužio sam", rekao je Mack. "To uistinu dobro zvuči. Bilo bi nepristojno kad bihzatražio da navedete točan broj bačvi s draguljima i kovčega sa zlatom. Čak i da je samojedno od navedenog bio bi to najdivniji poklon." "To nisu pokloni", odvratio je Mefistofeles. "To možete smatrati plaćom za uslugu kojuću tražiti od vas, i još jednu stvar."

"Ja se bojim te još jedne stvari", primijetio je Mack. "Naravno, nisam vas misliouvrijediti."

* Fabije Kvint Maksim rimski državnik i vojskovođa koji je pobijedio Hanibalovu vojsku taktikomneprestanog uznemiravanja. izbjegavajući rizik otvorene borbe i tako stekao nadimak Kunktator(cunctator lat - oklijevalo) - prim. prev.

"U redu je. Zadovoljstvo mi je što mogu otvoreno razgovarati. Ali ovdje nema trika,Fauste. Mislite li da bi se Sile Tame toliko mučile i tražile moje usluge i priredile Malo velikopojavljivanje sa svrhom da vas samo zavedu? Vaša se lakovjernost može testirati punojeftinije!" "Hej, nemojte me krivo shvatiti, ta stvar s bogatstvom zvuči jako dobro. Ali nema li tujoš nešto? Kao, s kime bih ja trebao uživati u tom bogatstvu?"

"Što se toga tiče," odgovorio je Mefistofeles, oči su mu svjetlucale kad je pomislio nablud, "također ćemo vam dati skupinu, ili čak dvije skupine, tako lijepih djeva kakve je svijetvidio samo u grozničavim snovima uzaludne požude. Te mlade dame, Fauste, od kojih bisvaka mogla biti kraljica, dolaze u raznim slasnim oblicima i bojama, s frizurama za svakoraspoloženje. U dodatak njihovoj ljepoti, one su također nenadmašne u umjetnostima ljubavi,posjeduju očaravajuće umirujuće vještine kao i nevjerojatno uzbuđujuće. Neke od tih damamogu vam prušiti intelektualno društvo, Fauste, dok će druge biti tamo samo kako bi vamdonijele doručak. Također imaju prednost što, uz vas, ne vole ništa drugo osim ležanja uhladnoj prostoriji u kataleptičkom snu sve dok njihove usluge ne budu opet potrebne. Ne samoda su one same gotovo nepresušan izvor senzualnosti, sve imaju najbolje prijateljice, sestre imajke, koje mogu omogućiti zanimljivost tako što će čekati da ih se zavede." "To je uistinu predivno", rekao je Mack. "Zadivljen sam načinom na koji ste uspjeliriješiti jednu od najstarijih dilema ljudskog roda." Želio je dodati, Mefistofelese, uvjerili steme, dovedite plesačice, samo mi recite koga trebam ubiti. Ali urođen oprez opet se probudio,pa je rekao: "I gdje ću ja uživati u svom neograničenom bogatstvu i neobuzdanim ženama?" "Pa, gdje god želite", odvratio je Mefistofeles. "Ali ako vas niti jedan od postojećihdijelova svijeta ne zadovoljava, možemo vas povesti u neko drugo vrijeme, čak i u ona kojajoš ne postoje, zato što postoji zakon koji kaže da ono što je začeto mora postojati od trenutkasvog začeća. I možemo vas odvesti na takvo mjesto kao velikog učenog doktora, ili princavlastite države, ili bogatog crkvenjaka, ili što god poželite. O sebi također volimo misliti kao oterapeutima za profesionalnu rehabilitaciju, tako da na tom novom mjestu možete raditi štovas je volja, a ako posao ne postoji, mi ćemo ga stvoriti za vas. Možemo vam naći svrhu uživotu koja će vam odgovarati sve do U, bez obzira kakav ste vi U. A napicima i ljekovitimbiljem koje u svojoj ponudi dajemo besplatno, osiguravamo vam dug, sretan život i starenjetako postupno da ga nećete ni osjetiti." "Sve do kraja, naravno", rekao je Mack.

"Naravno. Teško da to ne biste osjetili."Mack je na trenutak razmislio, a onda upitao: "Ne nudite nekim slučajem besmrtnost, zar

ne?" "Opako se pogađate, Fauste! Ne, ne nudimo besmrtnost. Zašto bismo? Ovaj naš novipoboljšani paket, ograničen zbog svega stoje u mašti moguće, još je uvijek dovoljan dakupimo trilijun takvih kao što ste vi za njegov vrlo mali dio." "Kako nas dobro poznajete!" uskliknuo je Mack. "Kako ste mudri!" Ali on je u stvarimislio kako je Mefistofeles pompozan, uštogljen, i više nego malo smiješan. Mack je osjećaokako može srediti ovog tipa, ne znajući, naravno, da je upadao u jednu od najprofinjenijihobmana Pakla. "Samo sam mislio, ako vam je ostalo besmrtnosti -zaključio sam da vama nije potrebna -kako je to sigurno lijepo - pa, da biste mogli malo dobaciti u mom smjeru."

"Ali to bi u potpunosti poništilo svrhu moje ponude. Kakav profit postoji za mene akona kraju ne dobijem vašu dušu?"

"U pravu ste, naravno, kad pogledamo s te strane. Dugovječnost je prilično dobra.""To nudimo, pomlađivanje također.""Tu postoji pitanje moje duše.""Imajte na umu, klauzula duše je u slučaju nepredviđenih okolnosti. Stupa na snagu

samo ako vas ne uspijem u potpunosti zadovoljiti tijekom naše suradnje. Onda zadržavatedušu, rukujemo se i rastajemo kao prijatelji. Ne mogu reći poštenije od toga, zar ne?" "Hej, ne bunim se", rekao je Mack. "A sada, što želite da učinim?"

"Želimo da odigrate ulogu u natjecanju koje smo ja i moji prijatelji smislili."

"Kakvo je to natjecanje?""Jedno od vremensko-moralne vrste. Postavit ćemo vas u niz situacija u kojima ćete

imati ulogu. Svaka će se epizoda odigrati u svom vlastitom određenom vremenskom razdobljui mjestu. Ići ćemo u prošlost i budućnost, kao što pravila igre zahtijevaju. Imat ćete ulogu usvakoj epizodi. Imat ćete izbor u svakoj epizodi. Kakav će vaš izbor biti, zbog kojih razloga, is kojim ciljem na umu, bit će promatrano i ocjenjivano. Mi ćemo vas ocjenjivati, Fauste, aline kao pojedinca, nego kao junaka i predstavnika ljudskog roda, onog kojeg su obje straneizabrale kako bi ocijenile ljudsku moralnost, etiku i druge skoro neprocjenjive osobine. Ovovam vrlo jasno govorim, Fauste, jer očekujem da to shvatite prije no što počnemo. Ali kadpočnemo, nećete misliti o dubljim čudesima pretpostavki na kojima ovo funkcionira, jer ćetebiti prezaposleni čuvanjem vlastite glave." "Vidim", složio se Mack, pokušavajući shvatiti. "To je pogodba, Fauste. Uloge su podijeljene, scena je spremna iza zavjese, svi su glumcismrznuti na svojim mjestima, predstava može početi. Mi samo čekamo da vi to kažete."

Stvarno je bio dosadan vrag, pomislio je Mack. A Mefistofeles se doimao poputnekakvog idealista, unatoč svojim pretenzijama prema cinizmu. Ali nije bilo sumnje uvaljanost ponude, niti je bilo smisla odugovlačiti sa željama duže.

"Vaš sam čovjek", kazao je. "Počnimo.""Potpišite ovdje", rekao je Mefistofeles, odmotao pomalo oprljeni pergament koji je

nosio, izvadio pero i usmjerio svoj dugi, naoštreni nokat prema žili na Mackovoj ruci.

5.

Protagonisti drame u Faustovoj sobi mogli su, da nisu bili toliko zadubljeni u svojeplaniranje, ugledati lice koje se na trenutak pojavilo na jednom prozoru sobe, a onda nestalo izvidokruga. Bio je to sam Faust. Osvijestio se na Vražjem putu, glava mu je krvarila od Lettovog snažnog, ali nespretnogudarca. Teturao je nekoliko trenutaka, a onda sjeo kod vrata kako bi došao sebi. Lett je ondaizašao iz dovratka i podigao svoju hrastovu toljagu kako bi osigurao vrlo duboku nesvjesticu,ili možda smrt - nije važno. Čovjek u vezi ovih stvari ne može biti previše izbirljiv, ne u ovodoba, ne s kugom, sablasnom u njenom sivom mrtvačkom pokrovu, koja je harala jugomEurope, ne s muslimanskim ratnicima, ispunjenima neiscrpnim fanatizmom koji su nosilizakrivljene mačeve i izbijali iz Andaluzije i prijetili se opet probiti preko Pirineja kao uvremenima Karla Velikog kako bi razorili bespomoćne gradove Languedoca i Aquitanije. Ovestvari uopće nisu zabrinjavale Letta. Ali prije no što je dobio prigodu da ponovno zamahne,čula se glasna rasprava, znao je da su to studenti, prirodni neprijatelji kaste koju je Lett, neznajući, predstavljao. Primijetili su ga i podigli glasove. Lett se okrenuo i pobjegao, kako bipreživio i nekog drugog dana udarao ljude po glavi, i nastavio trčati sve dok nije izašao izKrakowa, kada je, primijetivši da je na putu prema Češkoj, nastavio prema jugu i takozauvijek napustio našu priču. Studenti su Fausta podigli na noge i očistili od prašine i pilećih iznutrica u koje je pao.Kanalizacije u tim danima nisu bile ništa više od sanjarija onih arhitekata koji su planirali našemračne, skučene, smrdljive, ali prijateljske gradove mračnog doba. Čim je mogao hodati, Faust se oslobodio studenata i, glave koja je još uvijek boljela,požurio kući. Vidio je da su njegova ulazna vrata odškrinuta. Pažljivo je prišao sa strane, gdjese nalazio prozor bez zavjese, zavirio unutra, i zapanjio se kad je ugledao dva lika, jedan jedefinitivno bio Mefistofeles, koga je Faust puno puta vidio na slikama u knjigama koje su bilikemijski udžbenici tog vremena, ali nikad u živo. Sakrio se i slušao. Glasovi su izlazili kroz prozor i ušli u Faustove uši. U trenutku kad se Mack spremao krvlju potpisati na pergament kojeg je Mefistofelesdonio, Faust se pokrenuo. U njegovoj je kući varalica! Vrag je postavio iskušenje pred krivogčovjeka!

Faust se okrenuo od prozora i potrčao oko kuće prema ulazu. Ušao je, i tako naglootvorio teška hrastova vrata da su udarila u zid. Faust je trčao hodnikom, prikočio predvratima svoje sobe i otvorio ih. Ušao je baš u vrijeme kad je Mack stavljao posljednji ukras na svoj potpis napergamentu. Onda je vrag smotao pergament i rekao: "A sada, dragi moj doktore, krenut ćemodo Vještičje kuhinje gdje će vas naši stručni kozmetičari dovesti u odgovarajuće stanje zapustolovine koje slijede." Onda je Mefistofeles podigao ruke, plamenovi su buknuli, blistavi crveni i purpurniplamenovi, tu i tamo istočkani zlokobnim bijelim usijanjem, i jarko plamtjeli oko dva lika.Kad su jenjali, likovi su nestali. "K vragu!" viknuo je Faust, utrčao u sobu, stao i šakom udario u dlan. "Minutuprekasno!"

6.

Faust je bijesno gledao sjenovite kutove sobe. Na trenutak je pomislio kako je osjetioprisustvo u krilatim oblicima na stropu. Ne, ovdje nije bilo nikoga. Otišli su, njih dvojica,varalica i Mefistofeles. Ništa nije ostalo, osim slabog smrada sumpora. Bilo mu je jasno što se dogodilo. Nekim bijednim spletom okolnosti, stranac je provaliou njegov stan. Bio je to onaj visoki, plavokosi lakrdijaš kojeg je ugledao kroz prozor. AMefistofeles, taj smiješni demon veličanstvenog imena, nekako je zamijenio tipa s njim.

Namrštio se i zatresao glavom. Faust je dovoljno čuo kako bi znao da je Mefistofelesponudio neku lijepu pustolovinu, i čak je u ovom trenu vodio varalicu prema njoj, inagradama koje su u stvari pripadale Faustu. A Faust je ostao sam u ovoj sumornoj sobi, uovom zemaljskom gradu Krakowu, gdje bi trebao nastaviti živjeti kao da se ništa nijedogodilo.

Pa, do vraga, neće to samo tako proći! Ići će za njima, ako je potrebno u najdonjakraljevstva prostora i vremena, pronaći će Mefistofelesa, razotkriti stranca kao varalicu izauzeti svoje zasluženo mjesto u veličanstvenom odigravanju događaja. Faust je skočio na stolicu. Mozak mu je eksplodirao idejama. Najprije mora otići gdje suMefistofeles i varalica. Nestali su bljesku vatre i dima. To je dokazivalo da nisu na Zemlji. Toje značilo da će morati otići sa Zemlje i njezine svjetovne provenijencije, u nezemaljskokraljevstvo gdje duše vladaju, gdje mrtvi održavaju svoja žalosna slavlja, gdje vilenjaci, vile,goblini, patuljci i ostala stvorenja iz poganske prošlosti imaju pravi dom. Ali onda je na trenutak razmislio. Je li spreman za to? Bio bi to vrhunski test za bilokojeg maga. A Faust, iako je sebe ubrajao među najbolje u kontroliranju magičnih umjetnostii pronalaženju ezoteričnog znanja, nije bio više mlad. Možda je to izvan njegovih moći.Možda pritom pogine ... A onda se sjetio kako je prije samo nekoliko sati razmišljao o samoubojstvu! A zašto?Zato što mu se više ništa nije činilo zanimljivim. Život se ispred njega protezao u zamornojpravilnosti, oskudan zadovoljstvima, ispunjen bolom, lišen značajnog postignuća. Sada je opetbio zainteresiran, da se blago izrazimo! Pustolovina koja je bila njegovo pravo zbog slave ipostignuća, bila mu je oduzeta. To neće trpjeti. Ako treba, neka ga ta pustolovina ubije. Nitkoneće ukrasti njegovu ponudu od vraga! Ustao je i podložio vatru koja je slabašno tinjala. Dodao je drva i rasplamsao je. Umio seu gotovo svježoj vodi koju je slžavka ostavila prije samo dva dana. Pronašao je komad sušenešunke i zalio ga čašom ječmenog piva. Cijelo je to vrijeme planirao svoje sljedeće poteze. Trebat će mu vrlo moćna čarolija koja će ga prenijeti na mjesto na koje želi ići. Morat ćekombinirati moć Slanja sa snagom Vizije. Transportne čarolije bile su zloglasno teške,uključivale su, što je bilo općepoznato, slanje tjelesne supstancije, u ovom slučaju samogsebe, u područja gdje su stvorenja obitavala u profinjenijim tijelima. Sama količina spiritualneenergije potrebne za ovo bila je vrtoglava. Otišao je do police s knjigama i listao udžbenike. Pronašao je formulu u Sigurnom putudo zvijezda Hermesa Trismegistusa. Ali bila je prekomplicirana, tražila je sastojke teške za

nabavu, poput nokta s palca Kinezove lijeve noge, što je u to vrijeme bilo gotovo nemogućenabaviti u istočnoj Europi, iako su u Veneciji imali solidnu zalihu. Nastavio je tražiti. Unjegovoj Suglasnosti s Malleusom Malliflcammom pronašao je jednostavniju formulu s manjesaitojaka. Počeo ju je pripremati. Šišmiševa trava ... Negdje je imao punu kutijicu toga. Recept je tražio žablje izmete, čakčetiri, ali je na sreću to imao, lijepo osušeno i spremljeno u napršnjak. Kukurijek nikad nijebio problem, bijela vrba bila je lako dostupna, živu je imao pri ruci, nestalo mu je čađavogpelina, ali mogao ga je nabaviti u apoteci u susjedstvu. Ali što je ovo? "Neće raditi bez djelićaPravog križa"! Prokletstvo! Prošli je mjesec upotrijebio posljednji komadić.

Ne gubeći vrijeme, Faust je uzeo novčanik, u njega stavio smaragd za neočekivaneslučajeve, i izašao na ulicu. Apoteka na uglu bila je zatvorena na Uskrs, ali lupanjem po kapcima uspio je dozvatiapotekara koji mu je gunđajući rekao kako na zalihama nema Pravog križa, i nije znao kad ćeiduća pošiljka stići iz Rima. Ipak, imao je zalihu čađavog pelina kojeg je Faust kupio. Istrčao je iz apoteke i krenuo brzo koliko su ga god njegove tanke noge mogle nositiprema biskupskoj palači na Očenaševom šetalištu. Sluge su pustile Fausta unutra, zato što suon i biskup bili stari kompići i često su razgovarali do u gluho doba noći uz tanjur kaše (jerbiskupova probava, poput Faustove, nije bila ono što je trebala biti). Biskup je, udobno zavaljen u svojoj velikoj fotelji, s nesigurnošću kimao glavom.

"Žao mi je, moj dragi Fauste. Po posljednjem savjetu iz Rima ne smijemo dopustitiupotrebu komadića Pravog križa za idolatrijske svrhe." "Tko spominje idolatriju?" pitao je Faust. "Ovdje govorimo o znanosti alkemije."

"Ali kako je namjeravaš koristiti, moj sine? Da bi došao do velikog bogatstva, možda?""Nikako! Želim ispraviti veliku nepravdu!"

"Pa, pretpostavljam da je to u redu", rekao je biskup. "Ali unaprijed te upozoravam,Pravom križu je porasla cijena, što je bilo i za očekivati jer to jest supstancija u ograničenimkoličinama."

"Trebam komadić koji stane pod nokat. Stavi ga na moj račun." Biskup je izvadio malu lakiranu kutijicu s dijelovima Pravog križa. "Namjeravao samrazgovarati o tvom računu."

Faust je posegnuo u novčanik i izvadio smaragd. "Plaćam ovime!" Zamotao je komad ubrezovu koru, a onda ga omotao starim platnom s oltara dok se biskup divio smaragdu. Sa sigurno zamotanim komadićem, Faust je požurio kući. Upalio je vatru ispod svojegalkemičarskog kotla i podjarivao je mijehom sve dok nije zaplamtjela crvenim i bijelim žaromi počela slati male dijamantne iskre. Onda je sakupio sve sastojke. Pokraj sebe je na stol stavioposudu vodenog žara, pazeći da ga ne prolije, pošto je mogao progristi kroz sve što nije biloprevučeno neutralizatorima vodenog žara, naprašio smrvljeni antimon u malu mjedenuposudu, s jedne strane postavio cvjetne esencije, a s druge žablje izmete, kalcificirano govnošišmiša, sviščevu kristaliziranu pišalinu, i okamenjeni humus s groblja. Pazio je da ih držiodvojene. Ne bi bilo dobro prerano ih pomiješati! Ovdje su bili njegov tartar, stipsa i kvasac.Tu je bio nigredo kojeg je pripremio baš prošli tjedan. Bilo mu ga je mrsko žrtvovati, zato štoje s pravim procesom mogao stvoriti feniksa, a feniks je bio najljepša alegorijska ptica. Alisada nije bilo vremena za uživanje u ljepoti! Bio je pripravan početi.

A onda se začulo kucanje na vratima. Faust gaje pokušao ignorirati, ali se ponovilo, paopet, a u pozadini je mogao čuti žamor glasova. Otišao je vrlo neraspoloženo do vrata iotvorio ih.

Pred njima je stajalo četiri ili pet mladića - bilo je teško procijeniti njihov točan broj jersu se neprestano komešali.

"Doktore Faust, gospodine! Prepoznajete li nas? Mi smo studenti s vašeg predavanja oPodrijetlu alkemije-1b na Sveučilištu. Trebamo objašnjenje zašto je ženska anima uvijekpronađena u promjenjivom hermafroditskom tijelu Merkura. To će pitati na završnom ispitu,gospodine, a mi ne možemo baš ništa pronaći u našem Uvodu u alkemiju."

"Ah, do vraga," rekao je Faust, "cijela je tema hermafroditizma i seksualnih maštarijaalkemije obrađena u Novim pravcima stare znanosti Hicholasa Flamela, koja vam je kaoliteratura navedena na početku školske godine." "Ali ona je na francuskom, gospodine!"

"Vi biste trebali znati francuski!""Ali to nema smisla, gospodine, zato što princip hermafroditizma prema Aristotelu može

sadržavati -" Faust je podigao ruku tražeći tišinu. "Studenti," rekao je, "pripremam se za težak i složen

eksperiment koji će najvjerojatnije ući u anale alkemije. Ne mogu si dozvoliti ni najmanjeometanje. Idite nekom drugom profesoru. Ili idite k vragu! Samo se sada izgubite odavde!" Studenti su otišli. Faust je opet podložio vatru, provjerio jesu li njegovi zodijačkiznakovi, sa svojim malim križićima, čisti i u redu. Alembici su već bili zagrijani ispremni, sublimatori su bili u zadovoljavajućem stanju, tikvica je napokon stajala kako ježelio. Počeo je. Kad su elementi ušli u topionik, promijenili su boju na zadovoljavajući način. Crvenilo izelenilo treperilo je u blistavoj tekućini, oblačići pare su se uzdizali i zgušnjavali u maglu kojase podizala prema stropu i tamo lelujala poput providne sive zmije. Faust je ubacio djelićPravog križa. Supstancija je na trenutak zabljesnula, a onda pocrnjela. Bilo je vrlo loše kad je nešto pocrnjelo tijekom alkemijske reakcije. Na sreću, Faust jeprimijetio dvostruki bljesak srebra koji se pojavio prije zacrnjenja. Otvorio je svojAlkemičarski priručnik za probleme kojeg su napisali čarobnjaci s Kairskog sveučilišta, apreveo Moses Maimonides i potražio spomenutu reakciju. Pročitao je: "Dvostruki srebrnibljesak prije no što pomiješana materija pocrni znači da djelić Križa upotrijebljen u reakcijinije Pravi križ. Provjerite kod svog ispitivača religioznog materijala prije no što nastavite." Do vraga! Opet nasamaren! I ovoga puta izgleda nije bilo izlaza. Osim ako ne postojizamjena za Pravi križ? Opet je potrčao do knjinice, ali nije pronašao ništa upotrebljivo naškripavim policama. Poželio je zavrištati, tako je žestoka bila njegova frustracija. A onda muje pogled pao na knjige koje je donio čovjek koji mu je provalio u stan. Pogledao ih je i prezirno napućio usne. Nisu bile ništa osim bijednih imitacija vrijednihstvari, suveniri s fašnika za neznalice. Ali medu njima je bio jedan naslov kojeg je prepoznao,iako ga nikad nije uspio nabaviti. Bila je to Bit alkemije, njemački prijevod određenihznačajnih Irenejevih tekstova. Kako je to dospjelo ovamo? Prelistao ju je i našao na sljedeću tvrdnju: "Pravi križ se po izgledu gotovo ne razlikujeod Gotovo pravog križa. Na nesreću, on neće raditi u alkemičarskim formulama. Ipak, Gotovopravom križu se može povećati snaga, te tako može poslužiti kao prava stvar, dodatkomjednakih količina kalija i obične čađe iz lampe." Faust je pri ruci imao epruvetu kalija. Nije imao čađu iz lampe, ali ako, posumnjao je,služavka u posljednje vrijeme nije čistila lampe ... Da, bio je u pravu, obilje čađe! Nakon što su čađa i kalij dodani, došlo je do brojnih promjena svjetlosti i boje u masi ualkemičarskoj peći. Gusta siva para se uzdigla i na trenutak ogrnula Fausta i njegovu opremu.Kad se para razišla Faust više nije bio u sobi, ni, kad smo već kod toga, u Krakowu.

7.

Faust je najprije ugledao biserno sivilo koje je sve obavijalo. To je, ipak, potrajalo samotrenutak dok se Duhovni svijet prilagodio novosti što u sebi ima zemaljskog gosta šireći se nasve strane. Nakon toga, Faust je vidio kako stoji na periferiji malog grada, po izgledu vrlosličnog gradovima koje je vidio tijekom putovanja Europom, premda ni u kom slučajuistovjetnog. Na ovo je mjesto definitivno došao brzo. Ali to je bilo samo po sebi jasno, budući da seDuhovni svijet, jer nije imao supstanciju osim one nametnute privremenim pravilimaSolidifikacije, može smanjiti na mali opseg Prirodom, koja prezire vakuum, a također nećeostaviti puno neiskorištenog prostora. Učeni doktori na Jagelonu govorili su da Duhovnisvijet, kad se ne koristi, obitava u prostoru ne većem od ušice igle - nematerijalno se može

smanjiti do tako beskonačno male mase! Jedina stvar koja bi uzrokovala njegovo širenje jeprisutnost gosta. Onda se prostor sam stvarao, sa scenografijom i osobljem kakvo se na ovommjestu i u ovo vrijeme moglo očekivati. Faust je ušao u grad i ugledao niz trgovina. Iznad svake je bio natpis. Faust nije mogaoodgonetnuti natpise, po čemu je znao kako u njih ne treba ući. Na posljetku je ugledao natpiskoji je glasio VJEŠTIČJA KUHINJA. I znao je da je to mjesto u koje mora ući. (Toliko jetoga urođeno Transportnoj čaroliji, koja vas pouzdano vodi na prag vaše nove pustolovine,iako ste nakon toga prepušteni sami sebi.) Faust je prišao Vještičjoj kuhinji. Prišao je vratima i oprezno ih dodirnuo. Bojao se da ćemu ruka proći kroz njih, pošto je na ovakvom mjestu moglo postojati samo nematerijalno, anematerijalno je bilo dobro poznato po svojoj sposobnosti prelaženja kroz drugonematerijalno. Ali vrata su bila materijalna i u trenutku je shvatio da čak i ako tijelo na ovommjestu nije materijalno, mora se tako ponašati da bi se nešto dogodilo; jer su drevni filozofiistaknuli kako nema drama ako se stvari ne mogu sudariti. Ali kako su od nematerijalnihuspjela postati materijalna? Faust je zaključio kako je to sigurno zato što su ovdašnji entitetipoložili formalnu prisegu da će održavati materijalnost unatoč ugodnosti nedodirljivosti, i dase iznad svega neće stapati jedni s drugima. Faust je ušao u Vještičju kuhinju i ugledao cijelu grupu malih demona, ne bašzastrašujuće vrste, kako se brinu o grupi gostiju koji su sjedili u stolicama, prekriveniprugastim platnima. Činilo se daje to neka vrsta kozmetičkog salona. Ovi su demoni očito bilifrizeri, ili kirurzi, jer nisu samo šišali, također su skupljali salo s ogromnih trbušina, sjeklimeso s kobasičastih butina, i dodavali komade blistavih crvenih mišića na ogoljene ruke imršave listove. Čistili su prljavštinu s tijela i brusnim papirom uklanjali ožiljke. Pod njihovimvještim kandžama lica su bila rekonstruirana, vragovi su koristili grude svenamjenskog tkivakoje su držali u spremnicima pokraj svojih brijačkih stolica. Ipak, u trenu je postalo jasno kako su demoni samo pomoćnici. Među njima je hodalo,nadgledalo, i samo izvodilo složenije rekonstruktivne zahvate, desetak vještica. Sve su nosileiste odrpane, bakrenocrvene odore, na svojim su uskim glavama imale nakrivljene visokešiljate šešire, čiji su se obodi nemarno nadnosili nad njihove svjetlucave oči. Na svojim sumršavim nogama nosile visoke čizme, a većina ih je na koščatom ramenu imala zlokobnu crnumačku.

"Pa, što je ovo?" upitala je starija vještica, čiji se rang mogao odrediti pomoću crne ružeod krep-papira koju je nosila na šeširu. "Jesi li ti paket temeljnog materijala kojeg smo tražile?Dođi ovamo, dragi, i na brzinu ćemo te rastaviti na sastavne dijelove." "Ja nisam ničiji paket", ponosno je rekao Faust. "Ja sam Johann Faust, doktor izZemaljskog Kraljevstva."

"Čini mi se da je ovuda već prošla osoba takvog imena", primijetila je vještica. "Je li bila u društvu visokog, koščatog demona po imenu Mefistofeles?"

"Pa da, je, tako je, iako za moj ukus on nije koščat." "Taj čovjek s njim nije Faust! On je varalica! Ja sam Faust!"

Vještica ga je hladno pogledala. "I mislila sam kako je premlad da bi bio učeni doktor!Imaš li kakvu ispravu?"

Faust je kopao po novčaniku (koji je bio transportiran i dematerijaliziran, ali je inačeostao isti kao na zemlji) i pronašao počasnu šerifsku značku grada Lublina, glasački listić izPariza, i srebrnu komemorativnu medalju dodijeljenu na Velikom sajmu čudotvorstva koji seprije dvije godine odigrao u Pragu. "Pa, vidi vraga, ti jesi Faust", rekla je vještica. "Onaj drugi tip me prevario, Mefistofelesatakođer, osim ako ne griješim. To je jako loše. Dali smo mu tako lijepo pomlađivanje.Zaplakao bi kad bi vidio kako smo ga lijepim napravili." "To je krivo!" viknuo je Faust "Sada morate isto učiniti za mene!" "To neće biti moguće", odvratila je vještica. "Već smo upotrijebili većinu sredstavadodijeljenu za to pomlađivanje. Ipak, vidjet ćemo što možemo učiniti."

Povela je Fausta do stolice. Tamo je pozvala jednog od svojih demonskih pomoćnika,njih dvoje su šaptom razgovarali.

"Problem je," rekao je demon, "što smo većinu seruma za dugovječnost iskoristili nadrugom tipu."

"Potraži ostatke i upotrijebi ih. I oni su bolji nego ništa.""Ali njegovo lice!" Demon je nakrivio Faustovu glavu na jednu, pa onda na drugu

stranu. Njegove oči, čvrste poput ahata, gledale su Faustovo lice i nisu pokazale ni najmanjiznak da su impresionirane. "Bez paketa za ljepotu, što mogu učiniti s ovim odvratnim,nosatim, ispijenim, tankoustim, ružnim licem?"

"Ej!" viknuo je Faust. "Nisam došao ovamo da bi me se vrijeđalo!""Zašuti", naredio je demon. "Ovdje sam ja doktor, ne ti." Okrenuo se vještici i rekao:

"Možemo ga ojačati, ne do superljudskih moći, naravno, pošto pripreme još uvijek nisudovršene, ali do poštovanja vrijedne razine će ići." "Učini sve što možeš", zatražila je vještica.

Demon je radio hitro i s poletom koji je prestrašio Fausta sve dok nije osjetio kakodemonov rad ne boli. Onda se opustio u stolici dok je demon, monotono mumljajući, otkidaoneke labavije dijelove Faustove anatomije i stavljao svježe tkivo na njihovo mjesto, držećitrake mokre kože sve dok se nisu prihvatile za kost. Na posljetku je na odgovarajućimmjestima provukao živce, mišiće i tetive tako da se Faust mogao smijati, raditi grimase ilipokretati udove, i pričvrstio ih na odgovarajuće mjesto malim dodatkom Univerzalnog ljepila. Završio je, odrezao krajeve i dijelove koji su stršali, odmaknuo se kako bi pogledaorezultat, mudro si kimnuo i rekao: "Bolje no što sam očekivao, uzevši u obzir materijal skojim sam morao raditi." Onda je iščetkao Fausta, skinuo prugastu tkaninu i kimnuo mu da sepogleda ujedno veliko zidno ogledalo.

Faust je u ogledalu ugledao čovjeka krupnijeg no što se sjećao daje bio. Koža mu jeizgubila voštano bljedilo starosti i poprimila zdravo rumenilo zrelih godina. Oči su mutakođer bile poboljšane, kao i sluh. Lice je još uvijek bilo prepoznatljivo njegovo, ali demonje popravio njegov prilično velik nos, malo mu izbacio bradu, i uklonio podbradak. Sve usvemu, izgledao je bolje, iako je bilo malo vjerojatno kako bi osvojio neko od muškihnatjecanja u ljepoti koja su se potajice održavala u Italiji. "Bolje je," priznao je Faust, gledajući se u ogledalu, "ali još uvijek nije dovoljno dobro.Imam pravo na puni tretman pomlađivanja!" Demon je slegnuo ramenima i okrenuo se. Vještica je rekla: "Nemojmo pričati opravima. Dali smo ti ovoliko zbog dobrote naših srca. Nikad ne reci da su vještice zle! Za punitretman morat ćeš dobiti potvrdu potpisanu od Mefistofelesa osobno, ili nekog od ostalihvelikih prinčeva Svjetlosti ili Tame. Tek onda možemo tražiti materijal iz Središnjih zaliha." "Nabavit ću to," kazao je Faust, "i puno više od toga. Štoje Mefistofeles rekao, kamo ideposlije?" "Nama to nije spomenuo."

"U kojem se pravcu uputio?""Ravno u zrak, u oblaku vatre i dima, što je njegova navika."Faust je znao kako to ne može učiniti. Njegova Transportna čarolija bila je

preograničena. Dovela ga je na ovo mjesto, ali nije imala moć da ga odnese dalje. Morat će sevratiti na Zemlju i sve isplanirati.

8.

Razočarani Faust se materijalizirao u pentagramu nacrtanom kredom na podu njegovesobe. Pošto je stigao iz radne gužve Vještičje kuhinje, njegove vlastite prostorije su muizgledale nepodnošljivo otrcane i bijedne. Vražja spremačica nije čak ni obrisala prašinu skostura. A njegovi su plaštevi još uvijek bili zamrljani blatom od proljetnih kiša. Ovdje ćedoći do nekih promjena, odlučio je. Zaškripao je zubima. Ovo vas je čekalo kad ste dobri prema ljudima: varalice čak i bez površnog znanjaalkemije misle kako mogu doći i ukrasti vašu dugo očekivanu pogodbu s vragom. K vragu,malo sutra mogu! Pokazat će on njima!

U međuvremenu, morao je razmisliti o svom pomlađivanju. Primijetio je kako ima punoviše energije nego prije. Njegova nagla ćud, koja je počela nestajati s godinama, sada sevratila s novim žarom. K vragu, on je Faust! On je snažan! I on je gladan!

Okrenuo se prema svojoj ostavi. Na gornjoj je polici stajala posuda kaše, popriličanostatak od sinoćnje večere. Promiješao ju je dugom žlicom. U sebi je imala grudice, imala jeboju mrtvačeva sala. Njegova nedavno pomlađena probava rekla mu je kako takve stvari višene može tolerirati. Posebno sada kad mu je vještica u Vještičjoj kuhinji pametno dala dobarkomplet zuba, kao novi osim okrhnutog lijevog očnjaka. Nije želio kašu! Želio je meso! Iosvetu, osvetu! Bez daljnjeg je zadržavanja napustio sobu, sišao stubama i izašao na ulicu. Sada je biloveče, plavo i očaravajuće veče, prikladan završetak čudesnog Uskrsnog dana. Faust na to nijeobraćao pažnju. Imao je pametnijih stvari na umu od pjevanja oda vremenu! Prešao je ulicu iuao u tavernu u koju je često zalazio.

"Gazda!" viknuo je. "Uzet ću komad tvog pečenog odojka, i ne škrtari na korici!" Gazda je bio iznenađen ovom naglom promjenom raspoloženja inače trezvenog iutučenog Fausta. Ali je samo pitao: "Ječam i zobena krupica sa strane, gospodine?"

"Bez zobene krupice, k vragu, umjesto nje uzet ću cijelu porciju poljskog pečenogkrumpira. I nek' mi cura donese vrč dobrog vina, ne onog šugavog i ljigavog poljskog crnog." "Tokajac je u redu?"

"Da, i rizling je također u redu, samo požuri i donesi ga."

Faust je sjeo za stol odvojen od ostalih gostiju, jer je želio razmisliti. Taverna je bilapolumračna, s malom vatrom u velikom kaminu. Iznad njega su, na kotaču od kola, gorjelelojanice. Polagano se ljuljao na svojim dugim lancima postavljenima u stropnu gredu zbogpropuha koji je vukao kroz loše izrađena vrata. Cura mu je donijela vino, a Faust je iskapiopola vrča bez da je podigao pogled. Ubrzo se pojavila s njegovim komadom odojka nadrvenom poslužavniku, s masnom gomilom poljskog pečenog krumpira sa strane, pa čak imalim tanjurićem začinjenog crvenog kupusa. Faustov želudac bi se jučer pobunio na ovakavjelovnik, ali sada mu je definitivno odgovarao. Kao i cura koja se duboko sagnula kako bispustila poslužavnik, otkrivši obilne grudi ispod bijele vezene seljačke bluze. Uspravila se,zabacila bujnu kestenjastu kosu koja joj je u valovima uokvirivala lice, i spuštala se niz vrat ijaka ramena. Faust, koji je mislio kako su takve stvari daleko iza njega, podigao je pogled,trepnuo, reagirao, a onda se uspio oglasiti.

"Ti si sigurno ovdje nova", rekao je. "Ne sjećam se da sam te prije vidio, a bih dajesam."

"Ovo mi je prvi dan na poslu", odvratila je djevojka, smiješeći se mrgodnom i izazovnomljepotom. "Zovem se Margarita, dolazim iz Mecklenburga gdje sam bila guščarica sve dokvojska Gustava Adolfa i njegovih divljih šveđana nije stigla sa sjevera paleći i pljačkajući, pasam morala pobjeći na istok kako bih izbjegla ono što se nakon svega nije pokazaloneizbježnim." Faust je kimnuo, opčinjen njezinim dokonim čavrljanjem, zatravljen njenim ženskimčarima - fascinacija pomlađena s ostatkom njegovog tijela.

"Ja sam dr. Johann Faust", predstavio se. "Možda si čula za mene.""I jesam, gospodine", rekla je Margarita. Jer u tim su danima alkemičari bili među

zvijezdama zabavne industrije, a oni uistinu uspješni poput Fausta mogli su očekivati da budunadaleko i naširoko poznati. "Jeste li stvarno majstor onih umjetnosti koje mogu prizvatidrago kamenje i odjeću poznatih kreatora?" Faust se spremao odgovoriti kad se s obližnjeg stola začuo glas: "Možemo li mi dobitinaručeno? Naš vrč vina je prazan. Rizling je dobar, tokajac je dobar, samo brzo donesitenešto!"

"Moram ići", uzdahnula je Margarita, " poslužiti svinjama vino.""Zašto večeras ne navratiš do mene?" upitao je Faust. "Zabavit ćemo se igrom s

čarolijom ili dvije."

"Veselim se tome", odgovorila je Margarita. "Završavam u dvadeset sati. Do tada, hastala vista." Iznenadivši ga svojim neočekivanom darom za jezike, požurila je poslužiti ostalegoste.

9.

Faust je završio s obrokom i vratio se kući. Iskoristio je prigodu za uređivanje stana prijeMargaritinog dolaska. Odnio je smeće iz prošlotjednih eksperimenata do stražnjih vrata -mrtve mačke koje je pokušao nagnati da plešu, stare posude u kojima su mu dostavljani boršči kaše koje bi naručivao u zadnje vrijeme, i veliku gomilu učenjačkih sivih halja koje jeslužavka trebala oprati i izglačati. Potpuno je razmaknuo teške zavjese, otvorio kapke i dobroprozračio stan. Ženama su, pošto same nisu bile učenjaci, bile važne takve stvari. Kad jenapokon bio zadovoljan izgledom sobe u bakrenoj je posudi spalio malo mirisa, ispunjavajućizrak prodornom slatkoćom. Onda je ugrijao vodu, skinuo svu odjeću i temeljito se oprao.Osjećao se pomalo budalasto čineći to, ali k vragu, bilo je proljeće i, uostalom, pranje mu jetrebalo nakon dugotrajnog zimskog smrada. Odjenuo je čistu halju i počešljao kosu, koja jepostala rudlava i nepokorna nakon pomlađivanja u Vještičjoj kuhinji. Neuobičajeno, a ipakpoznato uzbuđenje obuzelo je njegovo novo mlado tijelo. Nije se mogao sjetiti koliko jeprošlo od njegovog posljednjeg sudara. Margarita je došla malo poslije dvadeset sati, u vrijeme tamnoplavog sumraka, a njezinulazak u Faustov stan kao da je bio praćen ružičastim reflektorom koji je lebdio iznad nje dokje trčkarala amo-tamo, divila se njegovoj alkemičarskoj opremi, u čudu gledala njegove knjigei rukopise, i, svojim ženstvenim mirisavim prisustvom, širila osjećaj dobre volje. Faustovo je dobro raspoloženje bilo pomračeno jedino njegovim osjećajem gubitka i

bijesa na kriminalnu neopreznost paklenskih sila. Mefistofeles varalici očito nije tražionikakvu ispravu! Jednostavno mu je vjerovao na riječ! To je bilo nevjerojatno.

Malo kasnije, Faust je Margariti pričao priču o svojim problemima dok su ugodnozagrljeni ležali na njegovom uskom učenjačkom krevetu, s bocom vina pri ruci kako bistimulirali veselje i zaljubljenost. Margarita je suosjećala s njim, iako joj je um znao odlutatisvojim vlastitim smjerom. "Kako bi to bilo divno," rekla je, "kad bi uspio dobiti bogatstva koja ti je Mefistofelesbez sumnje ponudio. Jer bi onda djevojku, kad bi je imao, mogao obasipati bogatim darovimai drugim lijepim poklonima, a njena zahvalnost na ovim stvarima donijela bi ti punozadovoljstva." "Pretpostavljam da je to istina", odvratio je Faust, "iako nikad o tome nisam na taj načinrazmišljao. Ali govoreći o poklonima, jesi li ikada vidjela ovo?" Izvadio je bakreni prsten izdžepa, bacio ga u zrak i promrmljao određene riječi i prsten je pao blistajući bijelom vatromdijamanta, iako je to u ovom slučaju bio samo cirkon, čarolija je bila slaba. Margarita je bilaoduševljena, i iako je prsten bio malo prevelik za njenu malu ruku, izjavila je kako poznajedraguljara koji će joj ga smanjiti za smiješak. I je li Faust znao još trikova poput ovog? Faustje popustio pretvorivši gomilu sljeza u buket ruža sa svježom rosom na njima, a Margarita jerekla kako je taj također dobar, ali je li znao još onih s draguljima, koji su je osobito zanimali?Faust je znao nekoliko, i zatrpao ju je iglama i broševima vrhunske izrade, ali malevrijednosti, pošto postoji ograničenje onog što čak i veliki čarobnjak poput Fausta možeučiniti kad leži u krevetu u nabreknutom stanju, s glavom na mekim ženskim grudima. Ipak, ustao je i, sjetivši se trika pripisanog Albertu Velikom kad je putovao Levantinskimkrugom, uzeo jednu od ruža koje je prizvao, nekoliko puta iznad nje prešao rukom,promrmljao etrušćansku vradžbinu koju je naučio u Napulju, i stvorio vrlo raskošan tirkiz usrebrnom medaljonu.

"To je zadivljujuće!" ciknula je Margarita. "Kako to činiš?" Faust je pucnuo prstima. "Sve je u rukama. I u znanju, naravno."

"Ako možeš stvoriti stvari poput ovoga," zaključila je Margarita, "mogao bi biti bogat.A živiš ovako?" Njena je ruka zahvatila prostoriju koja, iako dovoljna za Faustove potrebe,nije učinila ništa kako bi poboljšala reputaciju njegovog dekoratera interijera.

"Nikad nisam želio bogatstvo", objasnio joj je Faust. "Moje je bogatstvo znanje, ja tražimKamen mudraca, što je mudrost, ne zlato kao što neprosvijećeni vjeruju."

"To shvaćam", rekla je Margarita. "Ali što je nagrada?" "Kako, molim?"

"Pa, ljudi uvijek rade jednu stvar da bi dobili drugu. Nisi to primijetio? Siju pšenicu jeržele jesti kruh. Idu u rat jer žele mir. Ubijaju kako bi spasili živote. Uvijek postoji druga stvarzbog koje to rade, druga stvar koja je nagrada." "Blagoslovljena da si, dijete moje," kazao je Faust, "na tvoj neuki način, i potpunonesvjesno postavila si pitanje vrlo zanimljivih filozofskih implikacija. Pitaš što je svrha ili ciljmoje potrage za mudrošću?"

"To si tako dobro rekao", divila se Margarita.Faust se nasmiješio. "Znanje, mudrost, to su svrhe same po sebi i ne zahtijevaju

'nagradu', kao što si ti zajedljivo, ali ljupko rekla.""Zašto si u tom slučaju tako ljut na onog varalicu o kojem si mi pričao? To što je uzeo

tvoju nagradu ne sprječava te u tvom traganju za znanjem.""Hmm", oglasio se Faust."Što ćeš učiniti", zanimalo je Margaritu, "kad postaneš mudar koliko to trebaš biti?""Postat ću još mudriji.""A kad postaneš mudar da ne možeš biti mudriji?"Faust je na trenutak razmišljao, a onda je zaključio: "Kad imaš svu mudrost koja ti je

potrebna, onda si spreman za uživanje u zadovoljstvima osjećaja, onih koji uključuju jedenje,kupanje, spavanje, odlazak u toalet, vođenje ljubavi, promatranje zalazaka sunca, i tako dalje.Ali mi filozofi takve stvari smatramo najobičnijim govnarijama." "Govnarije ili ne," pitala se Margarita, "nakon što stekne mudrost, kakvu drugu nagradumožeš dobiti? Tijelo i duša, doktore Faust. Kad završite s hranjenjem jednog, vrijeme je danahranite drugo."

"Tu je religija, naravno", rekao je Faust. "Vrlo je cijenim samu po sebi. Ne ja, naravno;prihvaćanje onog što je uvriježeno, dogme, to što je tradicionalno i općenito prihvaćeno bezpitanja smeta duhu slobodnog istraživanja kojeg Faust podržava, i koji mu govori da prativlastite prosudbe i naloge vlastitog uma, ne ono što bi mu neki praznovjerni svećenik mogaoreći." Faust je bio toliko opijen vlastitim riječima da je iskočio iz kreveta, omotao se dugimplaštem i nastavio hodati sobom tamo-amo, razmišljajući na glas.

"Istinu govoreći, filozof traži savršenost trenutka. Želi naići na trenutak tako savršen daće mu reći: 'Ostani još mulo, o dragocjeni trenutku.' Kad bi mi netko to mogao dati, taj čovjekili demon mogao bi dobiti moju dušu. Mefistofeles je k meni najvjerojatnije došao u vezitakve stvari. Došao je ovamo s nekom vrstom ponude. A sadržavala je velike stvari, jer zaštobi me Mefistofeles podvrgnuo, ili bolje rečeno lažnog mene, pomlađivanju na početku svega?K vragu, pokazat će mu čuda svjetova, i vidljivih i nevidljivih, i najvjerojatnije mu takođerdati puno raskoši da uživa u njoj, zato jer vragovi čine takve stvari, ne shvaćajući, očito, da jepotrebno mnogo manje od zavodljive žene da čovjeka skrene s puta čednosti. Iskušenje jeobično lako; samo trebaš dati mali nagovještaj i grešnik će odjuriti svom grijehu. Ali ja samzastranio. On mi je to oduzeo! Jer to je bila veličajnost Fausta, to što je znao da će jednogdana biti otkriven u velikom stilu. Shvaćaš li, Margarita? Bila je to šansa za veliku igru, i višese neće ponoviti." "Ne možeš dopustiti da to samo tako prođe!" viknula je Margarita.

"Neću!" zagrmio je Faust, a onda, tiše: "Ali što mogu učiniti? Mefistofeles i varalicamogu biti bilo gdje!" Upravo su tada zvona gradskih crkava počela zvoniti za večernju službu. Njihovizaglušujući metalni tonovi, treperenje, dugotrajni odjeci, visoki tihi nestajući tonovi vibriralisu u dubokim labirintima Faustovih ušiju noseći važnu poruku, kad bi je samo uspioodgonetnuti .... Uskrsne službe. Slavljene na Zemlji i u Raju. A među Silama Tame, to je bilo vrijemevelikog protuuskrsnog sabata ....

A tamo će ih, naravno, naći, Mefistofelesa i varalicu!"Sigurno znam gdje su!" povikao je Faust. "Krenut ću za njima i ispuniti svoju sudbinu!"

"Oh, predivno!" rekla je Margarita. "Ah, kad bih barem mogla podijeliti samo mali djelićte sudbine s tobom!"

"I hoćeš!" viknuo je Faust. "Ti, Margarita, ćeš mi se pridružiti i pomoći mi u ovoj misiji,i dijeliti moju nagradu!"

"Baš to i želim", uzdahnula je Margarita. "Ali zalud, gospodine, ja sam samo guščaricakoja je tek nedavno postala cura u birtiji. Ne znam alkemiju."

"Ne treba ti alkemija da bi za mene obavila poslove u apoteci", odgovorio je Faust.Navukao je svoju učenjačku halju. "Hajde, odjeni se, počnimo!"

10.

I tako se Faust prihvatio mahnitih priprema. Najprije je trebao spisak. Sjeo je za stol,umočio pero u tintarnicu i zapisao stvari koje će mu trebati za uistinu prvoklasnu Čarolijuputovanja. Onda se u očaju naslonio. Trebat će mu mjeseci, godine, da sakupi sve potrebnesastojke za čaroliju moći dovoljne da ga odnese na Vještičji sabat, i ostala mjesta na kojanakon toga poželi otići. Također je moraoo razmisliti o Margariti, jer ju je namjeravao pove-sti. Problem je ležao u tome što nije bilo vremena za sakupljanje tih stvari legalnim putevima.Ali morao ih je imati, inače priča o Faustu, veličanstvena priča o ljudskoj sposobnosti protivOnozemaljskih makinacija, nikad neće biti ispričana. Faustu se činilo da, ako želi dokazati da je u pravu, mora početi razmišljati o očajničkimpotezima, čak i ako nisu u potpunosti legalni. Ako su, u dugoj povijesti argumentiranja, ciljeviopravdavali sredstvo, sada je bio jedan od tih trenutaka. Onda je, iznenada, znao što treba učiniti. Ustao je i uzeo paket alkemičarskog alata kojije ponekad bio koristan kad Čarolije otključavanja nisu radile. Također je uzeo mješinušpanjolskog vina jer će mu možda trebati ohrabrenje prije završetka ovog pothvata. "Dođi," rekao je Margariti, "imamo posla."

Jagelonski muzej, velika masa sivog kamena stajala je sama u parku Belvedere, s desnestrane Dveri svetog Rudolfa, mračna i napuštena. Margarita je stajala dokje Faust mrmljaoČaroliju otključavanja ispred visokih brončanih vrata glavnog ulaza. Kao što se i bojao, noćasnešto nije bilo u redu. Ponekad je kriva intonacija u cijelosti upropastila čaroliju, do stupnja dasu prehlađeni čarobnjaci i magovi često morali odustati kako ne bi prizvali svoje uništenjekihanjem na krivom mjestu. Što god nije bilo u redu nije bilo važno, jer je Faust došaopripremljen. Izvadivši paket svojih malih instrumenata, Faust je kratko radio na bravi, i,uzevši gutljaj vina za ohrabrenje, odškrinuo vrata dovoljno da on i Margarita mogu ući. Bili su u predvorju muzeja, ali izlošci su bili ogrnuti tamom. Tama je bila malo razbijenasamo zalutalom mjesečinom koja je ulazila kroz velike prozore postavljene u kosi krov. Ali onje dovoljno dobro poznavao ovo mjesto da bi mogao voditi Margaritu - ona je zurila u prizordrevnih poljskih kraljeva - sve dok hodnik nije završio kamenim zidom. "Što sad?" pitala je.

"Gledaj. Pokazat ću ti nešto o Jagelonu što većina ljudi ne zna."Pipkao je po zidu sve dok mu prsti nisu naišli na poznato udubljenje. Pritisnuo ga je na

određeni način. Uz potmulu grmljavinu dio zida se pomaknuo u stranu na dobrouravnoteženim šarkama i otkrio uski prolaz.

"Kamo ovo vodi?" pitala je Margarita."U Zatvorenu komoru, muzejsko Nesveto od Nesvetijeg, odavno zabranjeno od Crkve,

tajni muzej mističnih predmeta iz najdrevnijih vremena." Poveo ju je prolazom. Odveo ih je do veličanstvene prostorije ispunjene stolovima sizlošcima. Na ovom je mjestu čak i Faust bio zadivljen, jer se govorilo kako je ova prostorijapostojala davno prije no što je Europa dostigla današnji stupanj civilizacije. Faust i Margaritana prstima su hodali prolazima i vidjeli mistično bakreno prstenje iz Ura u Kaldeji, brončanobožansko prstenje iz Tira, kremene žrtvene noževe iz Judeje, višenamjenske egipatske

skarabeje za ispunjavanje želja, žrtvene srpove Kelta koji su obožavali dugu, i puno modernijepredmete poput mjedene glave Rogera Bacona, stroja univerzalnog znanja Raymonda Lulla zakojeg se govorilo kako je koristan u preobraćanju pogana, nekoliko Pečata i Sjenki GiovannijaBattiste Vica u lako protumačivom obliku, i još mnogošta pored toga. "Ovo je već bolje", rekao je Faust. Njegove su ruke već bile pune magičnih predmeta.

"Objesit će te zbog ovoga!" uzviknula je Margarita. "Najprije me moraju uloviti", odvratio je Faust. "To je originalni torinski plašt. Pitam setrebamo li ga uzeti."

"Imam loš osjećaj o ovome", kazala je Margarita, i ipak ga prebacila preko ramena.Upravo se tada čuo zveket metala s vrata kroz koja su ušli, praćen glasnim tumbanjem

okovanih čizama kakve su nosili stražari kako bi onemogućili bijesnim kriminalcima da imgaze po prstima.

"Uhvatili su nas!" povikala je Margarita. "Nemamo izlaza.""Gledaj ovo", rekao je Faust i određenim redoslijedom složio predmete koje je uzeo.

Zamahnuo je rukama, riječi su mu prešle preko usana, riječi koje se nikad ne smiju ponovitijer bi inače poremetile prirodni tijek stvari. Margaritine su se usne u čudu rastvorile kad jeugledala veličanstvenu svjetlost kako se izdiže iz predmeta i obavija najprije Fausta koji je jošuvijek držao svoju mješinu vina, a onda i nju. I tako, kad su stražari dotrčali, zadihani i spremnih kopalja, u Zatvorenu komoru, nijebilo nikoga za uhititi.

11.

Faust i Margarita, pomalo propuhani od leta kroz eter, stigli su na vlažnu livadu kodRima gdje se veliki Vještičji sabat obično održavao. Livada je ležala između dvije planine sglavama poput demonskih. Jedan rub ogromnog, nateklog, crvenog zalazećeg sunca otkrio jekako je ovdje nedavno održana vrlo velika fešta. Ali sada je tulum definitivno bio gotov.Prazne mješine vina i papirnati šeširi bili su razbacani uokolo. Orkestar je spremaoinstrumente i pripremao se za put u Budimpeštu. Golemi povišeni oltar u središtu livade bio jenatrpan žrtvama. Ali obožavatelji su otišli, a demonske sluge su sjekle meso kako bi gapodijelile zlim siromasima, jer su siromašni uvijek s nama, na Zemlji, iznad, ispod.

Faust i Margarita su se spustili na veliku travnatu površinu gdje se proslava održala.Faust je mogao zaplakati od čiste frustracije. Opet prekasno! Doći tako daleko, uz tako velikenapore, a ni za šta! Ali ubrzo se pribrao i odrješito si savjetovao da se ne prepušta očaju.Možda nešto još uvijek može biti spašeno. Prišao je jednom od radnika, bradatom patuljku kvrgavih nogu u kožnim čizmama koji jenosio šiljatu čeličnu kacigu nordijskog dizajna, a na malom ruksaku na leđima imao jepričvršćenu lopatu.

"Kako ide?" pitao je Faust."Dosta jadno", odgovorio je patuljak. "Taj je demon pokupio mene i moje prijatelje da

čistimo nakon ovog Sabata, ali demoni nikad dovoljno ne plate, i nikad ne ostave ništa zapiće." "Piće?" Faust je podigao mješinu španjolskog vina koju je uspio zadržati nakon što sunapustili Zatvorenu komoru Jagelona. "Možda ti ja mogu ponuditi piće." "Jako ljubazno od vas, gospodine! Moje je ime Rognir, i na usluzi sam vam." Posegnuoje za mješinom, ali Faust ju je izmaknuo iz njegovog dosega.

"Ne tako brzo! Ima nešto što mi možeš dati u zamjenu.""Znao sam da je predobro da bi bilo istinito", uzdahnuo je Rognir. "Što želite?""Informacije", rekao je Faust.

Rognir, čije se jako naborano lice smotalo u ružnu grimasu, sada je podigao obrve inasmiješio se.

"Informacije, gospodine? Aha, možete dobiti sve informacije koje želite. Mislio sam daželite dragulje. Koga želite da izdam?"

"Nije ništa tako dramatično", uvjeravao ga je Faust. "Jednostavno tražim dvije individuekoje su bile na ovom Sabatu. Jedna je visoki, plavokosi čovjek, druga je crnokosi vrag poimenu Mefistofeles." "Da, uistinu, bili su ovdje", rekao je Rognir. "Smijali su se i tulumarili. Pomislili biste danikad prije nisu bili na Vještičjem sabatu."

"Kamo su otišli?" upitao je Faust."To su stvari koje nitko ne govori patuljcima", odvratio je Rognir. "Ali gledajte,

gospodine, imam pergament kojeg je Mefistofeles napisao i dao onom crvenokosom demonutamo." Crvenokosi demon na kojeg je mislio nije bio nitko drugi do Azzie Elbub, dotjeranidemon lisičjeg lica koji je u ime Tame vodio prethodno Milenijsko natjecanje, ali čija jekreacija, Dražesni Princ, došla do tako dvojbenog kraja da ga je Nužnost, koja je sudila nanatjecanju, proglasila neriješenim. To baš nije dobro izgledalo u očima Gospodara Tame kojisu se veselili pobjedi i pravu nad vladanjem sudbinom ljudskog roda u idućih tisuću godina. Itako Azzie ovog puta nije bio konzultiran u vezi natjecanja, izbor je ostao samo naMefistofelesu i arhanđelu Mihaelu. Faust je pitao: "Taj demon, jednostavno ti je dao pergament?"

"Ne baš", opovrgnuo je Rognir. "Zgužvao ga je i ljutilo bacio dok su Mefistofeles injegov pomlađeni prijatelj nestajali u oblaku dima i vatre." "Daj mi papir!"

"Daj mi mješinu!"Mrko su gledali jedan drugoga, a onda oprezno razmijenili predmete. Dok je Rognir pio,

Faust je pogledao pergament i vidio spisak mjesta i datuma. Neka su mu mjesta bila poznata:Pariz na primjer. Ali ne London i palača Velikog kana u Pekingu. I sva su vremena bilarazličita, neka su bila u prošlosti, neka u budućnosti. Ipak, jedna se stvar isticala. Prvo mjestona popisu bio je Carigrad, a godina je bila 1203. Faust se iz povijesti prisjetio kako je to dobakobnog Četvrtog križarskog rata. To će očito biti prva od situacija koje je načuo kad ih jeMefistofeles spominjao Mačku. Dok je razmišljao o spisku, preko lijevog je ramena čuo glas: "Pričali ste o meni,vjerujem." Faust je podigao pogled i ugledao Azzieja, demona kojeg je Rognir spominjao, kako stojipokraj njega.

"Kako si me mogao čuti?" upitao je Faust. "Šaptao sam.""Demoni uvijek znaju kad netko priča o njima. Pitaš se o tom pergamentu? Reći ću ti.

Mefistofeles je zadužen na Milenijske igre koje će odlučiti o sudbini ljudskog roda u idućihtisuću godina. Radije su izabrali njega nego mene. A ja sam dvostruki pobjednik! On i Mihaelsu se složili da će Mefistofeles staviti Fausta u pet situacija, a izbori koje će napraviti bit ćedeklarirani kao Dobri ili Zli, o ishodu i motivima presudit će Nužnost, koju znamo kaoAnanke." "Ali ja sam Faust!" povikao je Faust. "Mefistofeles ima krivog čovjeka."

Azzie ga je pogledao. Njegove blistave oči su se suzile, a njegovo crveno demonskotijelo ispunilo napetošću koju bi pažljivi promatrač, da je takav bio prisutan, smatraoznačajnom.

"Ti si učeni doktor?""Da! Jesam! Jesam!" Margarita ga je povukla za rukav tako snažno da je Faust dodao:

"A ovo je Margarita, moja prijateljica." Azzie joj je kimnuo, a onda se okrenuo Faustu. "Ovo je vrlo zanimljiv obrat događaja."

"Za mene nije", rekao je Faust. "Samo želim da se pravda zadovolji. Mefistofeles želimene za to natjecanje.Hoću svoje zasluženo mjesto! Hoćeš li mi pomoći?" Azzie je šetao izgaženom travom livade i razmišljao. Potisnuo je svoju uobičajenunestrpljivost, jer se ovdje moralo razmisliti o mnogo stvari, a trebalo mu je i više informacijaprije no što uopće poduzme nešto. Ali osim ako je krivo pretpostavio, ovo bi mogla bitinjegova velika prigoda. "Još ćemo se čuti u vezi toga", odvratio je Azzie.

"Daj mi barem neki savjet! Reci mi kamo da sada odem kako bih ih pronašao.""U redu", rekao je Azzie. "Moj je savjet: ako namjeravaš pratiti Mefistofelesa i varalicu

morat ćeš putovati kroz vrijeme, a da bi to učinio moraš posjetiti Harona i srediti si vožnjunjegovim čamcem." "Hvala!" viknuo je Faust. Podigavši smeđokosu djevojku i izgovorivši drugi dio čarolijekoju je započeo u Zatvorenoj komori Jagelona, Faust je nestao.

12.

Azzie je gledao Faustov odlazak i primijetio kako je čovjek dobro izveo nestajanje. Biloje to kratko i definitivno nestajanje, jedan trenutak ovdje, drugi trenutak nestao, beznespretnih rubova ili razlivenih boja koje manje vješti čarobnjaci obično ostavljaju iza sebe.Tip je za smrtnika dobro rukovao magijom. Naravno, on je Faust, i to je bila razlika. Čak je iAzzie čuo za Fausta. Ponoć je prošla. Ekipe za čišćenje su završile s livadom na kojoj je Sabat održan.Sanitarna ekipa upravo je sterilizirala mjesta gdje su nečiste zvijeri napravile jazbine.Spiritualni ekolozi uklanjali su štetu učinjenu drveću munjama i paklenskom vatrom, sijali sunovu travu na izgaženu tratinu i pročišćavali tlo od zlih elemenata koji su proliveni na njutijekom noćašnjeg veselja. "To je to", rekao je Rognir, predradnik patuljaka. "Puno više smeća nego prošle godine."

"Da, bilo je jako dobro", složio se Azzie, pogled mu je bio udaljen i zaokupljen."Možemo li sada ići?" pitao je Rognir. Bio je ljut. Uistinu nije želio ovaj posao. Prije no

što je naletio na Azzieja, hodao je jednim od patuljačkih podzemnih hodnika, sam sebimumljao, s namjerom da stigne na Patuljački hopa-cupa dernek, koji je ove godine održavanpod Montpellierom. Bio je to najveći praznik patuljačke godine, prilika za pokazivanje manjihvarijacija u drevnim plesovima i pjevanje novih strofa starih pjesama, jer se patuljcimasviđalo da njihova umjetnost bude tradicionalna. Patuljci nisu baš jako voljeli nove stvari, jersu smatrali kako neće trajati. Željeli su prerađivati stare stvari, tu i tamo dodati riječ ili korak.Rognir je nekoliko mjeseci vježbao varijaciju tarantele s nekim članovima svog kluča. Klučpatuljaka je prijateljska skupina između pet i sedamnaest osoba. Za patuljke kluč ima uloguobitelji, i osigurava da će svatko doći na red za plaćanje pića. Rognir se planirao sastati sostatkom svog kluča pod Montpellierom. Žurio je, i kao i obično kasnio, kad se u tuneluiznenada pojavio Azzie i primijetio ga. "Bog!" pozdravio je Azzie. "Ja te znam, zar ne?"

"Sreli smo se jednom", rekao je Rognir kad je prepoznao demona. "Trebao si investiratimoje blago. Uostalom, gdje je moje blago?"

"Zarađuje ti novac", odgovorio je Azzie. "Ne brini o tome, već si dobio profit, sjećašse?" Stavio je Rogniru ruku na rame u nečemu što je prošlo kao prijateljska gesta. "Sada ništane radiš, zar ne?" "Imam dogovor", odvratio je Rognir.

"On može čekati", primijetio je Azzie. "Trebam te za čišćenje nakon Vještičjeg sabata.Neće ti trebati dugo." "Zašto to ne učiniš sam?"

"Određeno je da budem nadglednik, ne radnik", rekao je Azzie. "Hajde sada, budi dobardečko."

Rognir je namjeravao odbiti, ali teško je oči u oči odbiti demona. Demoni su punostrašniji od patuljaka, koji uopće nisu strašni, iako se mogu opako namrgoditi. Antagonizam među patuljcima i demonima seže daleko u prošlost, zato što su odnezapamćenih vremena demoni i patuljci dijelili istu podzemnu teritoriju, ali nikad kaojednaki. Demoni su uvijek sebe postavili za vladare. Nikad im nije palo na pamet da bi moglibiti nešto drugo osim toga. Patuljci su se našli u situaciji da su demoni uvijek vladali njima.Nisu mogli nikome nametnuti vlastite vođe, jer čak ni patuljak nije voljan dugo vremenaslužiti drugog patuljka. Pomišljali su na pobunu, ali su na posljetku popustili jer su patuljcistvarno zagriženi tradicionalci, čak i u stvarima kad njima vladaju stranci. Oni vole ritual, i

sve raditi baš kao što je bilo rađeno i prije, nekoć, u neko, najvjerojatnije mitsko vrijeme kadsu ljudi znali kako ove stvari raditi bolje. Demoni su, s druge strane, bili inovatori. I bili suluđački oholi. I politički nastrojeni. Dok su patuljci mrzili politiku. Oni su pokušavaliizbjegavati zavrzlame u kojima su demoni izgleda uživali. Oni su otišli pod zemlju kako bi sesvima maknuli s puta, a i zato jer su se tamo dolje mogli naći dragocjeni metali. Dok sudemoni voljeli živjeti na površini Zemlje i u Duhovnom Kraljevstvu. Patuljci nisu osobitovoljeli ni jedno, iako su znali za Duhovno Kraljevstvo i s vremena na vrijeme ulazili u njegakad su morali, nisu baš voljeli duhovne stvari. Imali su vlastitu ideju o svim stvarima, anjihova je ideja u cijelosti bila materijalna. Također je Uključivala samo patuljke, tako da seuistinu nije mogla smatrati univerzalnim pogledom. Ali bili su u univerzumu ispunjenomljudima i demonima. Zato su odlučili, k vragu svim, i otišli u podzemlje, posljednju velikugranicu, kako ga je jedan od njihovih mudraca nazvao, gdje su pokušavali živjeti u miru, samooni, njihovi dragocjeni metali, stada ovaca i čupavi mali poniji. Ali demoni su se takođermogli kretati podzemljem, i nikad nisu priznavali odvojeni integritet oblasti patuljaka. Što sedemona ticalo, podzemlje je bilo samo velika gomila zemlje, i nitko nije bio njegov vlasnik. "Što je s mojom plaćom?" upitao je Rognir.

Azzie je rekao: "Tvoja plaća u uobičajenom obliku, vreća punih srebrnjaka, uplaćena jena tvoj račun u Paklenoj štedno-kreditnoj zadruzi."

"Ali to je u Paklu!" usprotivio se Rognir. "Mi patuljci nikad ne idemo onamo." "Ovog ćeš puta morati ići tamo, ako želiš plaću.""Kad odemo tamo maltretiraju nas i traže isprave. Oni izgleda ne shvaćaju da patuljci

nemaju vozačke dozvole.""Prestani cviljeti", kazao je Azzie opakim, prijetećim tonom koji mu je bio svojstven.

"I nitko nam ne daje vino, ili večeru", žalio se Rognir piskutavim glasom."Kupi si ih sam! Zato ti lova inače služi!"Rognir je otrčao i, sakupivši svoje kompiće patuljke koji su se svi bunili zbog radnih

uvjeta i nedostatka vina, otkrio jazbinu kroz koju su došli ovamo. Patuljci su uvijek putovaliispod zemlje, prokopavali su nove tunele kad stari nisu postojali. Bilo je to puno posla iponekad se činilo kako to nije vrijedno truda pošto su na površini svijeta postojale ceste iobilaznice koje su povezivale sve sa svime ostalim. Ali patuljci su bili tradicionalisti, stari sunačini najbolji, a i pod zemljom barem znaš gdje si. Nestali su u rupi, a posljednji koji je ušaopostavio je na mjesto travnati pokrov. Sada je livada imala svoj uobičajeni zemaljski i pomaloprljav izgled pa je i Azzie također mogao otići. Demon lisičjeg lica ipak je oklijevao, još je uvijek razmišljao o dva Fausta. Što sedogađa? Izgleda kako je Mefistofeles, u ime Milenijskog planskog komiteta, uz Mihaelovoodobrenje, dao Faustu skup mjesta na kojima će utjecati na ljudsku sudbinu u trenucimavitalnim za budućnost svijeta. Faust je prihvatio. On i Mefistofeles su navodno sada išli nastart, takoreći, započeti natjecanje. Ali osoba koja će ovo raditi uopće nije bila Faust. On jevaralica, a izgleda kako Mefistofeles nije ništa znao o tome. Neobično. Je li to bila jednostavna, nepredviđena okolnost koja može zadesiti i one najopakije međunama, kao i najkreposnije? Ili u ovome možda postoji neki dublji plan? Azzie je bio nervozan. Iako je imao reputaciju demona dobre naravi, posljednji sudogađaji malo pomračili njegovu uobičajeno sunčanu narav. To što su ga preskočili zasadašnje Milenijsko natjecanje nije učinilo ništa dobro za njegovu prirodu. Još ga je uvijekgrizlo što su Gospodari Tame izabrali Mefistofelesa, smiješnog vraga ako takav postoji, daradi ono stoje Azzie tako dobro već prije činio. A Mefistofeles je već paradirao s pogrešnimčovjekom! Kakve će posljedice to lažno predstavljanje imati na natjecanje? Čija bi strana profitirala

izbacivanjem pravog Fausta iz igre? I, što je najvažnije od svega, tko stoji iza toga? ŠtojeAzzie više o tome razmišljao, postajao je sve sigurniji kako je netko to isplanirao. Teorijezavjere bile su jedan od najnaprednijih intelektualnih dosega Pakla, a Azzie je bio ortodoksnivjernik u tom slučaju, iako se u drugim stvarima nije slagao s uvriježenim mišljenjem. Ipak, netko je nešto planirao ... opako! A on bi mogao saznati što i iskoristiti to zaosobnu korist!

Čim je ovo zaključio, Azziejevo se loše raspoloženje istopilo i postalo pozitivno veselo.Jer ako postoji jedna stvar koja demona čini veselim, onda je to razotkrivanje nečije zavjere idokazivanje kako si pametniji od ostalih. Azzie je pozdravio priliku. U posljednje je vrijeme bio bez posla. Budući da je očekivaoda će biti izabran za natjecanje nije si pripremio baš ništa zanimljivog posla. Ovo će savršenoodgovarati. A imao je i prilično mudru ideju gdje početi.

Bacio je posljednji pogled na poprište Vještičjeg sabata, zaključio da je u redu, te sepodigao u zrak vrteći se poput vatrenog vrtuljka, a onda poletio poput rakete ostavljajući izasebe blistave crvene i bijele mrlje. Neka smrtnik pokua tako izaći!

13.

Njegov let (puno trezveniji kad je došao u eter) odveo ga je do poznatih predjela JužnogPakla, gdje su bili smješteni Uredi paklenskih zapisa. Ovi zapisi nisu bili otvoreni zacjelokupnu paklensku populaciju, ali Azzie je znao način kako bi ih mogao pogledati. Izbjegao je veliku sivu Zgradu zapisa s gomilom izgubljenih duša koje tipkaju nakompjutorima, osuđene na vječnost stravične dosade, ali s dozvolom za povremenu čik pauzu,pošto Tama znade biti uviđavna sve dok se želite baviti nečim štetnim, i otišao do malestarinske taverne iza i malo desno od Zapisa. Odande je nazvao Winifred Feyye, lijepu maluvragolanku koju je znao, koja je vodila Protokolarni odjel. "Ej, komad, kak' si?" pitao je Azzie frajerskim stilom kojeg je Winnie voljela.

"Azzie! Prošla su stoljeća otkad sam te zadnji put vidjela! " "Znaš kako je to, komad. Ako uistinu želiš raditi zlo u ovom univerzumu, onda imašpuno radno vrijeme."

Sada su sjedili u udobnom separeu u kutu, a vlasnik taverne je služio pića, Žalac zaWinnie, Vražji oproštaj za Azzieja. U toj su opuštenoj atmosferi neko vrijeme ćaskali ozajedničkim poznanicima: starom Foxworthyju koji je sada popravljao željezne djevice uVječnom odjelu za mučenje, gospođici Muggles koja je još uvijek radila kao Asmodejevaosobna tajnica; mladom Silveru Foxxeu koji je sada bio mlađi dostavljač za Učini-zlo službukoja je pripremala Večere za Proklete. Vesela vatra treperila je i vijugala u kaminu, slijepibard je u kutu uz pratnju harfe pjevao priču o Troji, dodavši ugođaju i klasično i romantično.

"Oh, Azzie," uzdisala je Winnie nekoliko pića kasnije, "ovo je bilo stvarno zabavno!Sada se uistinu moram vratiti na posao. Voljela bih kad bismo ovo mogli češćečiniti"

"Ja isto", složio se Azzie. '"Tko zna, možda postane moguće? Winnie, moram te zamolitiza malu uslugu, ako nemaš ništa protiv. Pišem članak za Satanic Times o Protokolima iSporazumima između Svjetlosti i Tame. Ima neki novi koji još uvijek nije pušten u javnost.Nešto u vezi Milenijskog natjecanja."

"Znam na koji misliš", rekla je Winnie. "Provela sam ga prije dva dana." "Cijenio bih kad bih ga mogao pogledati."

Winnie je ustala. Bila je niska čak i za vragolanku, kose ošišane u kratkom vilenjačkomstilu koja je uokvirivala njezino srcoliko lice i isticala velike, tamne oči.

"Donijet ću ga na idućoj pauzi." "Winnie, obožavam te. Požuri natrag!"

Lijepa mala vragolanka nestala je s lepršanjem kratke suknjice i bljeskom butine. Azzieje sjedio i čekao u taverni dok su spori sati prolazili. S vremena na vrijeme radnik iz Uredapaklenskih odnosa došao bi na jednu s nogu. Ovdje je svjetlost bila savršeno ujednačena:oboje su, i dan i noć, imali boju kišovitog zimskog poslijepodneva. S vremena na vrijeme palobi nekoliko kapi kiše i istočkalo olovne okvire i prozore taverne. Azzie je pronašao dva tjednastari primjerak Infernal Internal Timesa, kućnog organa Ureda paklenskih odnosa. Bezzanimanja je pročitao o lutriji, pikniku i novom aneksu paklenskih odnosa. I pijuckao je nizdijaboličnih kava s dodatkom kokaina, koji ne samo da je bio legalan u Paklu, nego je biopotreban kao sakrament u otopini koju su po zakonu radnici Paklenskih ureda morali svakidan piti. Nakon nekog vremena Winnie se žurno vratila, mini suknja je bila ugodno visoko nanjenim snažnim, malim bedrima.

"Imam ga! Ali moram ga brzo vratiti." Dala mu je debelu žutu kovertu. "Trebat će mi samo trenutak", rekao je Azzie. Izvadio je smotak pergamenata i, dok jeWinnie držala njihove krajeve, pogledao ih. Ubrzo je pronašao ugovor između Fausta iMefistofelesa.

Temeljni uvjeti bili su navedeni kićenim izrazima koji su paradoksalno podsjećali namućku. Počinjao je: "Neka se ovim potvrdi da je Johann Faust, iz raznih gradova na Zemlji,ali u posljednje vrijeme iz Krakowa ..." I razbacivao se terminima: "Gore spomenuti Faust, onili netko tko se služi njegovim imenom, ustrajat će ..."

Netko tko se služi njegovim imenom? Azzieju je to zvučalo kao rupa u ugovoru, način zaizvlačenje ako se pozove krivi Faust. Ako bilo tko može nastupiti na natjecanju, zašto ondauopće na njega stavljati Faustovo ime?

Azzie je preskočio na dio gdje su bila navedena pravila natjecanja: "Ovaj Faust (kojiFaust? Opet dvosmislenost) bit će stavljen u pet situacija, koje su navedene u dodatku. Usvakoj od njih bit će mu ponuđen izbor djelovanja, I bez daljnjih savjeta, on će sam odlučitišto učiniti. Presudu o ovim događajima donijet će jedino Ananke, koja će ih razmotriti sgledišta Dobra i Zla, Svjetlosti i Tame, ili bilo kojih drugih suprotnosti koje se mogu javiti zapresudu u ovom natjecanju. I dalje je dogovoreno da će ovaj Faust na natjecanju postupati posvojoj slobodnoj volji kao što je taj uvjet općenito shvaćen ..." Azzie je spustio pergamente i upitao Winnie: "Tko je sastavio ovo? Arhanđel Mihaelsigurno nije?"

"Baš on", odgovorila je Winnie."Mislio sam kako nije sposoban za ovakvo mućkanje. Ovdje ima dvosmislenosti koje bi

oduševile profesore na Institutu naprednog okolišanja.""U stvari, Mihael je studirao kazuistiku", objasnila je Winnie. "Takvo sam izvješće ja

čula. On tvrdi da je nemogućnost uvjerljivog prešućivanja nedostatak zbog kojeg se Dobroviše ne mora brinuti."

"To je samo po sebi dobra mućka. Hmm." Azzie je opet pogledao dokument. "Sva tapriča o slobodnoj volji… Pretpostavljaš li da bi i to moglo biti dvosmisleno? Ako je tako, sčega treba skrenuti pažnju?" "Nemam pojma", rekla je Winnie, trepćući svojim dugini trepavicama prema njemu.

"Možda nemaš, draga moja." Smotao je pergamente i vratio joj ih. "Ali ja znam nekogatko bi mogao imati."

14.

Osoba za koju je Azzie mislio da bi mogla znati bila je Laheza, najstarija od triSuđenice, a neki su govorili i najmudrija. To su dame koje pletu, mjere i režu nit ljudskesudbine. Ipak, Laheza je ta koja je obavljala pravi posao. Klota, koja plete nit iz vlaknahomogenog bića, vesela je starica čiji prsti sami rade dok ona živi u snovima o prošlimvremenima. Atropa, koja reže niti, u potpunosti radi po direktivama Laheze, cak, cak, presijeciovdje, draga, a onu tamo, još jedan život kome je predodređena propast. Ovo baš i nijezahtjevan posao, i Klota i Atropa su imale puno vremena za beskonačne partije karata, čaj ikolače na kojima su Suđenice živjele. Samo je Laheza morala upotrebljavati prosudbu,odlučiti koliko će čovjek živjeti, i, neki su govorili, kako će umrijeti. Ona je bila visoka,mrgodna starica, rođakinja Nužnosti preko Kaosa iz Noći, drevne Velike Majke koju jeposjećivala na velike praznike, a ostatak vremena provodila radeći s vlaknom, proučavajućiindividualne niti neumornom temeljitošću i svakom čovjeku davala njegovu mojru, njegovuporciju sudbine. Suđenice su bile dio naslijeđa iz Doba mitova, a neki mogu pomisliti kako komičnokoegzistiraju s kozmosom koji sadrži kršćanske anđele i srednjovjekovne demone. Ovaj, imnogi drugi očiti paradoksi na posljetku su objašnjeni u Jedinstvenoj terenskoj teoriji duha,čije je postojanje stvar vjere, iako je nitko uistinu nije vidio. Nije bio mali zadatak posjetiti Čudne Sestre, kako su ih zvali, iako ne u lice, jer suživjele u vlastitoj maloj regiji izvan prostora i vremena, mjesto ni s čim povezano osim kroz

željeznu nit Nepojmljive slučajnosti. Ipak, Azzie je osjećao kako mora ići, jer je Laheza, krozsvoju vezu s Nužnosti, imala reputaciju mudre osobe u vezi stvorenja Tame i Svjetla i bilaumješna u čitanju njihovih motiva. Najprije je otišao kupiti mali poklon, jer je Laheza voleladobivati poklone koje je držala u velikom skladištu spojenom sa skromnim grčkim hramom ukojem su ona i druge Suđenice radile. Skladište je neprestano bilo povećavano, pošto supokloni za udobrovoljavanje Suđenica neprestano dolazili. Azzie je pronašao drevni kineskisrebrni čajnik, i s njim pod rukom, prikladno zamotanim, krenuo je prema maloj crvenojzvijezdi na rubu regije svemira poznate kao Vreća ugljena, i, duboko udahnuvši, uskočiounutra. Turbulencija regija ga je bacala i tumbala, ali je na posljetku izašao na mjestu na koje ježelio, kamenoj livadi, a na njenom kraju nalazila se mala kuća od cigala u kojoj su triSuđenice živjele, i iza nje, mnogo veći, nadnosio se grčki hram kojeg su izgradile za poklonekoje su generacije za generacijama ljudi slale u nadi da će promijeniti svoju sudbinu i dobitijoš nekoliko godina ili dana života.

"Samo uđi, dragi", pozvala je Laheza otvorivši vrata. "Atropa, Klota, gledajte tko jedošao u goste!"

"Ah, to je onaj dobri demon, Azzie", rekla je Atropa. Cak, cak, čule su se njene škare.Rezala je dijelove zapetljanog vlakna koje je visjelo u zraku. "Pazi!" upozorila je Laheza Atropu. "One posljednje živote odrezala si puna dva i polcentimetra ispod moje oznake. Svaki je centimetar deset godina života za smrtnika!" "Kakve to veze ima?" zapitala je Atropa. "Samo bi protratili te godine kao što suprotratili sve ostale."

"To nije bit", odgovorila je Laheza. "Mojra, mreža sudbine, daje im određeno vrijeme das njime čine što god žele. Ni na jednom bogu, smrtniku ili drevnom duhu nije da to mijenja." "Pa dodat ću ja nekome centimetar ili dva viška", drsko je dobacila Klota. "To ćeuravnotežiti stvari."

Laheza je slegnula ramenima i okrenula se Azzieju. "Što mogu učiniti? Prošli sam jetjedan ulovila kako vlakna veže u čvorove prije no što ih je odrezala. Kad sam je pitala otome, rekla je kako je samo željela vidjeti što ljudi misle kad im se niti života svezu u čvor. AKlota protiv toga nije ništa rekla! Ona ni ne mari. Pitala sam Središnju opskrbu da zamijeneAtropu, iako je stara prijateljica, ali oni su mi rekli kako je to odluka Administrativne službe,samo Atropa može obavljati posao, ne bi bilo u skladu s tradicijom niti sa Zakonom o raduučiniti nešto drugo! Kao da su tradicija i zakoni o radu sve!" "Ovdje uistinu imaš puno problema", rekao je Azzie. "Sram me što te uznemirujemsvojim malim problemom."

"Ne razbijaj si time glavu", odmahnula je Laheza. "Čajnik je prelijep, i znam pravomjesto za njega. A sada, što ti je na umu?"

Azzie joj je ispričao o Milenijskom natjecanju, i dvosmislenom rječniku Protokola kojeje sastavio arhanđel Mihael.

"U pravu si što ne vjeruješ Mihaelu", složila se Laheza. "Njegov je žar prema Bogu uposljednje vrijeme postao tako velik da mu više nije važno što čini kako bi pobijedio. Sigurnasam kako će ga jednog od ovih dana zbog toga pošteno ukoriti. Ali u međuvremenu je uspioprogurati svoju mućku o nesigurnoj prirodi slobodne volje i problematici prosudbeutemeljene na njoj. To pokriva situacije u koje će staviti Fausta, ili, bolje rečeno, lažnogFausta. Ali ja se pitam kako će Ananke presuditi o namjerama onog koji čini izbore,pritiješnjena, kao što će i biti, pritiskom sa svih strana? Izgleda kako će prije moratiprosuđivati po ishodima nego po namjerama. Uzevši ovo u obzir Mihaelu treba natjecateljčije izbore može predvidjeti."

"Pa zašto onda nije upotrijebio pravog Fausta?""Ima teškoća oko pravog Fausta", objasnila je Laheza. "Različite priče koje smo o njemu

čuli nisu nimalo jednoglasne u procjeni njegovog karaktera. S jedne je strane prikazan kaočudotvorac i hvastavac, a s druge kao vrhunski čarobnjak i veliki mislilac. Mihael je znao daneće imati problema s nagovaranjem Mefistofelesa da prihvati Fausta kao natjecatelja;

problem je u predviđanju onoga što će Faust učiniti. Dok je Mack Toljaga jednostavnijiprijedlog - propali student teologije, ponekad je teško živio, učinio je nešto zlih djela, aliposjeduje neminovnu želju za pripadnošću građanskom društvu; ili je barem takva procjenaBožanskih istražitelja koji su ga temeljito provjerili za Mihaela." "To mi hoćeš reći", upitao je Azzie, "da je Mihael nagovorio Macka na to? Stavio mu jebubu u uho kako bi trebao bubnuti Fausta po glavi i otići u njegovu kuću, znajući kako ćeMefistofeles biti tamo i zamijeniti ga za pravog Fausta?"

"U ovom me slučaju ne smiješ citirati," odgovorila je Laheza, "ali takve su vijesti došledo mene. Mnogi u Nebeskoj vojsci smatraju ovo dobrom šalom za arogantnog Mefistofelesa.Anđeo Babriel je obavio pravi prljavi posao za Mihaela, prikazao se Macku u taverni ipredložio mu da to učini, pritom je tvrdio kako će mu se to brojiti kao Dobro djelo. Mack je sasvoje strane razmislio i rekao kako je teško opravdati umorstvo, čak i za najbolje djelo nasvijetu. Na što je Babriel u pobožnom strahu zakolutao očima i kazao: 'Mi ne predlažemoumorstvo! Uopće! Čak ni sakaćenje! Želimo samo da bubneš Fausta po glavi, uzmeš munovčanik i onda uzmeš neke stvari iz njegove kuće.' Mack je onda pitao: 'Neće li to onda bitikrađa?' 'Na neki način', odgovorio je Babriel. 'Ali ako deset posto staviš u kutiju za prilogesiromašnima, grijeh će biti poništen.'" Laheza se opet divila čajniku, spustila ga dolje i rekla: "To su, barem, informacije kojeimam u vezi toga." "To su vrlo zanimljive vijesti", primijetio je Azzie. "Ne znam kako da ti zahvalim naovim informacijama."

"Dala sam ti ih za opće dobro", pojasnila je Laheza. "Mi Suđenice ne pomažemo niTamu ni Svjetlost. Ali naša je urođena dužnost da razotkrijemo prevaru kad je primijetimo,bez obzira tko je počinio i s kojom svrhom. Može doći vrijeme, Azzie, kad ću možda pričatipriče o tebi. Nemoj mi to uzeti za zlo!"

"Neću, nema problema", rekao je Azzie. "Onaj koga ulove zaslužuje neugodnost, to jepravilo za sve. Moram ići, dobra majko!" "Sto ćeš učiniti s ovim informacijama?" pitala je Laheza.

"Još ne znam", odvratio je Azzie. "Najprije ću ih neko vrijeme procjenjivati, i od srcauživati u njima, a onda ću vidjeti kako ću ih upotrijebiti."

Rekao je to i nestao.

15.

Magarita je pitala: "Gdje je ovo mjesto?" Poravnala je haljinu i pokušala učiniti nešto skosom koja je bila prilično raskuštrana od nedavnog putovanja.

Upravo su banuli dolje poput groma iz vedrog neba, u blizini velike mramorne zgrade sastupovima smještene na brdu. U blizini se nalazila tržnica gdje su mali, tamni ljudi prodavalikrpe, plašteve, tapiserije i drugu robu. Iza tržnice su se nalazili šatori obojani u smeđe,tamnosmeđe i crno, dajući mjestu izgled tabora Beduina. "Gdje smo?" upitala je Margarita. "Ovo je Atena", odgovorio joj je Faust. "Ona mramorna zgrada tamo je Partenon."

"A ovi tipovi ovdje?" nastavila je Margarita i pokazala prodavače krpa."Trgovci, pretpostavljam."Margarita je uzdahnula. "Je li ovo slava koja Grčka biješe? To uopće nije kao što su nas

učili u guščarskoj školi." "Ah, pa, ti misliš na drevna vremena", rekao je Faust. "Ovo je moderno doba. Malo sepromijenilo. A ipak, Partenon je još uvijek ovdje, njegovi visoki dorski stupovi stoje naspramnebeskog plavetnila poput čuvara svega što je dobro, vrijedno i lijepo u ljudskome svijetu."

"To je vrlo lijepo", složila se Margarita. "Ali zašto smo došli ovamo? Mislila sam dasada idemo do rijeke Stiks."

"Rijeka Stiks protječe kroz Grčku", pojasnio je Faust."Što? Ovdje u Ateni?""Ne. Negdje u Grčkoj. Mislio sam da je najbolje najprije doći ovamo i pitati gdje je."

Margarita je rekla: "Muči me jedna stvar. Učili su nas da Stiks u stvari ne postoji. Zaštoonda pitaš gdje je?"

Faust se superiorno nasmijao i upitao je: "Postoji li arhanđel Mihael?""Pa, naravno."

"A što je sa Svetim gralom? Postoji li on?""Tako kažu", odvratila je Margarita."Pa onda mi vjeruj, Stiks također postoji. Ako jedna stvar iz mašte postoji, onda sve

stvari iz mašte moraju postojati." Margarita je frknula. "Pa, ako ti tako kažeš."

"Naravno da kažem tako", rekao je Faust. "Tko je ovdje mudri čudotvorac?""Oh, ti, naravno", uzdahnula je Margarita. "Nemoj obraćati pažnju na mene."Faust je iz svojih starih atlasa znao da rijeka Stiks izvire negdje u Grčkoj, prije no što,

kroz vrijeme i prostor, nastavi prema ušću na obalama Tartara. Atlasi su rekli da izvire upećini, neko vrijeme teče oko tamnog platoa, a onda ponire u duboki ponor koji vodi u pećinuneizmjerno duboku za čovjeka. To je bila klasična antička cesta u podzemlje kojom je Tezejpošao kad je pokušao ukrasti Helenu od Ahileja. Faust je ovo spomenuo Margariti. "Tko je ta Helena?" pitala je Margarita.

"Čuvena dama," objasnio je Faust, "Štovana zbog svoje ljepote, zbog koje je vođenčuveni rat i uništen veličanstveni grad." "Oh, jedna od tih", rekla je Margarita. "Što će nam ona?"

"Najvjerojatnije je nećemo sresti. Ali ako je sretnemo, možda nam da dragocjenepodatke kako doći u Carigrad u 1210. i srediti Macka Varalicu i zauzeti svoje zasluženomjesto u bilo čemu što se događa." "I koga ćeš pitati?" zanimalo je Margaritu. "Ovdje ljudi izgledaju kao da ne znaju baš niu kojem su gradu, a kamoli kako pronaći mitsko mjesto poput Stiksa."

"Nemoj da te njihov izgled zavara", rekao je Faust. "Izgledaju tako kako bi obeshrabrilistrance. Kladim se da nam bilo koji od njih može reći." Poveo je Margaritu prema skupini ljudi okupljenih oko čovjeka s loncem kave. "Što samti rekao?" okrenuo se Faust Margariti. "Kava! Ovi ljudi nisu tako glupi. Ta stvar još nije čakni poznata u ostatku Europe." Proguravši se naprijed, Faust je kićenim korintskim naglaskom kojeg je pokupio nasatovima grčkog rekao: "Dobri ljudi! Možete li me uputiti do čuvene rijeke Stiks, za koju sekaže da je negdje u Heladi?" Ljudi koji su pili kavu su se međusobno pogledali i jedan je teškim dorskim naglaskomrekao: "Alfe, nije li Stiks u blizini mjesta gdje tvoj ujak ima farmu, u Tesprotiji?"

"Misliš na Aheron", rekao je Alf. "On utječe u Stiks u blizini Herakleje Pontike, ali muza to treba puno vremena. Meandre, kako kažu. Ali postoji puno izravniji način. Idite u Koloni krenite rijekom Kokit. Samo je pratite nizvodno. Utječe u Stiks nakon što uđe u neizmjernepećine Aherusije." "To je najbolji put", složio se još jedan čovjek. "Ne možete fulati. Znat ćete da ste na

Stiksu kad vegetacija na obalama budu samo ljiljani i crne topole. Onda rijeka odlazi podzemlju i stvari postaju malo neobične, i nema zabune oko toga gdje ste onda." Faust je zahvalio ljudima i udaljio se s Margaritom. Aktiviravši čaroliju Faust je poletiona sjever, prateći obalu Atike. Margarita mu je jahala na leđima, jer nije bilo lako jake čarolijekoja bi ojačala njegove ruke da je drži dok je vjetar tako hujao. Margaritina kosa opet je bilazapetljana, a počela se bojati da joj je ten stao poprimati crvenu boju od neprestanog izlaganjaelementima. Ali bila je zadovoljna, jer je bila jedina djevojka koju je znala koja je letjela sčarobnjakom, a to je bila značajna stvar za djevojku tako slabe naobrazbe. Faust je proletio pokraj grada Korinta, s njegovom visokom citadelom, preletio ruševineTebe, još uvijek iste kakvima ih je Aleksandar ostavio prije tisuću godina. Zemlja ispod njihpostala je ravnija dok su nastavljali pored Trakije. Nakon nekog vremena pojavile su se dviješiroke rijeke, i Faust je mogao ustanoviti da je jedna od njih Aheron. Istog je trena aterirao. "Zašto smo stali?" pitala je Margarita. " Je li ovo Stiks?"

"Ne, ovo je Aheron, koji utječe u Stiks."

"Zašto onda ostatak puta ne možemo letjeti?" Faust je zatresao glavom. Potrošio je većinu snage Čarolije putovanja obilnimkorištenjem, te će joj trebati vremena da se napuni. Nekoliko stotina metara dalje, na obali,nalazila se trošna stara farma, a uz njen je dok bio vezan čamac. Područje je djelovalonapušteno, pa je Faust odvezao mali čamac, i, smjestivši Margaritu na pramac, a sebe nakrmu, krenuo nizvodno prema Stiksu.

16.

Njihov je čamac poput sna plovio polaganom rijekom. Ovo je, znao je, sigurnoPiriflegetont. Rijeka se suzila, područje je postalo sumornije, i uskoro nije bilo vegetacijeosim crnih topola i tužnih polja ljiljana.

"Približavamo se", rekao je Faust. On je veslao glavninu puta. Uspio si je malo olakšatiposao čarolijom motke koja je svakom zamahu dodavala određenu količinu energije, poputumjetnog mišića. Piriflegetont se suzio sve dok nije postao ništa više od uskog kanala. Bio je sumrak.Faust je znao da su napokon stigli do Stiksa kad su se obale naglo razmaknule i otkrileogromnu crnu vodu. U tom je trenutku preveslao pokraj velikog natpisa na nekoliko jezika.Glasio je: RIJEKA STIKS. ZABRANJENO ZA PRIVATNE ČAMCE NAKON OVOGMJESTA. "Ovdje ćemo morati stati", rekao je Margariti. "Haron JEDINI ima pravo plovidbe ovomrijekom. I u svakom slučaju, nijedan mag, ma koliko pametan bio, nikad ne bi mogao plovitibez pomoći. Zbog toga mora sklopiti sporazum Dođi, idemo pronaći Harona." "Ali, postoji li Haron uistinu?" pitala je Margarita. Nije li ovo protiv Crkvene doktrine?"

"Uopće nije", odvratio je Faust. "Ta bića imaju vrlo malo sa religijom. To su silepreostale iz prethodnog doba, a još uvijek zauzimaju određeni oblik." Onda je ugledao kako im po crnoj rijeci prilazi brod. Dok se približavao, vidio je kako jeto neka vrsta ploveće kuće, a guralo ju je pet dupina koji su nosove položili na krmu. Ovaj jebrod išao prilično brzo pošto su ljudi na njemu pomagali čakljama i veslima. Bio je to visok,nestabilan stari brod i mogli ste vidjeti sjaj žute svjetlosti kroz prozore, i čuti glazbu i zvukeveselja. "A tko biste vi mogli biti?" povikao je Haron, i usmjerio brod prema Faustovom čamcu.On je bio mrzovoljan starac, vitak i koščat, neobrijane bijele brade i dubokih očnih duplji ukojima su blistale male crne oči. Čuperak sivkasto bijele kose lepršao je iznad njegovogkoščatog čela i kvrgave glave. Imao je široka, isušena usta prepuna bora i borića, pomaloobješena na dolje. Prekinuo je svoj razgovor s Faustom kako bi izdao neke zapovijedi.

"Prebaci tu čaklju ovamo! Povuci to veslo! Spusti to jedro! Okreni tu stvar!" Faust je zahvaljujući svom izvrsnom klasičnom obrazovanju znao da su nekoliko ljudikoji su radili na brodu mrtvi grčki junaci. Tamo su bili Tezej, Perzej, Heraklo, Jazon inekolicina ostalih koje Faust nije znao, ali je pretpostavio da su također junaci. "Što želiš?" viknuo je Haron.

"Trebamo prijelaz preko Stiksa", rekao je Faust. "Moramo doći na određeno mjesto uodređenom vremenu, 1203. u Carigrad."

"Više ne idemo u Carigrad u 1203.", odvratio je Haron. "Tamo ima previše problema ifrke. Previše duša želi biti prevezeno. Ne moram voziti ovaj brod na problematična mjestapoput toga." "Ja uistinu trebam otići tamo", ustvrdio je Faust. "Što želiš da nas odvezeš?"

Haron se nasmijao. "Ti nemaš ništa što želim! I nemoj da te zavara ona priča o vožnji zajedan obol. Učiniti bilo što na Stiksu je vraški skupo, pošto ja jedini imam ugovor za prijevoz.To je samo moje područje, pa nemoj pokušavati ići dalje u tom čamcu. I također se nemojpokušati šuljati obalom. Prepune su odbij-me-ne. Trebat će ti vraška čarolija, magu, da bi seobračunao s lozom udavom poput odbij-me-ne." "Nemam se namjeru šuljati tebi iza leđa", dostojanstveno je kazao Faust. "Ali siguransam da se možemo dogovoriti."

"Zbog čega si tako siguran?" pitao je Haron."Zato što imam nešto što želiš.""Hah! Ne mogu zamisliti što bi to bilo!""Slušaj", započeo je Faust. "Primijetio si osobu s kojom sam došao ovamo?"Haron je bacio pogled na Margaritu. "Ženu? Da, vidim je. Pa što?""Prilično je lijepa, zar ne?""Vidim puno prilično lijepih koje prođu ovuda", primijetio je Haron.

"Ah", rekao je Faust. "Ali ne živih prilično lijepih."Haron je zurio u njega. Faust je nastavio: "Primjećuješ razliku između živih i mrtvih, zar

ne?""Ne moraš se praviti važan", pobunio se Haron, "samo zato što si živ. Ja sam dobar

poput tebe i isto tako stvaran, čak i ako nikad nisam postojao u zemaljskom smislu." "To nije bit", objasnio je Faust. "Nudim ti živu damu."

"Ej, čekaj malo!" pobunila se Margarita.Faust se obratio Haronu: "Samo trenutak. Vjeruj mi." Poveo je Margaritu u stranu i

žurnim joj šaptom rekao: "Draga moja, moraš vjerovati da nisam namjeravao ništa nemoralnokad sam te ponudio Haronu. To uopće nije moj način. Ali pomislio sam kako bi volio večeratis tobom i možda poslije toga otići na ples. To bi za njega bila promjena rutine, a za tebe ucijelosti bezopasno."

"Zašto si pomislio da želim promjenu rutine?" pitao je Haron. Prisluškivao ih je."Ljudi, i živi i mrtvi, žele promjenu rutine", poučio ga je Faust. "To je bit postojanja."

"Pa, kad smo već kod toga, najvjerojatnije bi mi dobro došlo nešto drugačije. Treba mi -koja je ono novosklepana riječ za to?"

"Godišnji odmor", rekao je Faust."Aha, godišnji odmor. To nismo imali u drevnom svijetu.""Trebaš se naviknuti na novosklepane pojmove", uvjeravao ga je Faust. "To je bit

postojanja u ovom univerzumu. Zašto ne usmjeriš ovaj brod prema Carigradu, 1203., i putemlijepo večeraš i plešeš s Margaritom?" "A što ćeš ti raditi?" upitao je Haron.

"Ja ću samo skoknuti do tvoje kabine i nadoknaditi malo sna", odvratio je Faust. "Bio jeovo naporan dan."

Carigrad

1.

Mefistofeles ih je izgleda transportirao do šumovitog zaljeva. Pogledavši uokolo, Mackje vidio veliko drveće , ali to nije bilo drveće koje je znao iz Europe. Čak ni trava pod nogamanije bila poznata, bila je grublja i krupnija od one koja je zelenila područja u domovini. Više Śnije mogao reći, jer su velike tužne vrbe blokirale pogled, iako je vjerovao kako su, zbogodređene slanosti zraka, blizu mora. Unatoč naletima svježeg zraka koje su sretali tijekom leta s Vještičjeg sabata, Mack jejoš uvijek bio pomalo pijan. Služili su jaku cugu na tim vještičjim tulumima! Uistinu seosjećao dobro, iako ga je nadolazeća glavobolji upozoravala da će se kasnije osjećatidrugačije. Sada je želio razgovarati o svojim nagradama, više saznati o onome što će muMefistofeles dati. Obratio se Mefistofelesu: "Moram sjesti i poraditi na svojoj listi želja. Rekao si da ćeš miostvariti želje, zar ne?"

"Da, naravno", priznao je Mefistofeles. "Ali to je najmanji problem." "Najmanji problem? Možda za tebe, ali ne za mene! Mogu li dobiti nešto unaprijed?Sada bih želio plašt obrubljen hermelinovim krznom, onakav kakve nose kraljevi, i srebrnipehar iz kojeg ću piti vino. One kositrene stvari nisu prikladne za nekoga na visokom položajuu kojem sam se našao." "Saberi se", rekao je strogo Mefistofeles. "Pusti sad nagrade. One će doći kad im budevrijeme. Za sada, tvoj posao u ovom natjecanju treba započeti."

"Oh, Bože", uzdahnuo je Mack. "Uistinu se baš ne osjećam dobro. Može prvo slobodandan, a onda ćemo se uozbiljiti?" "Sada smo ozbiljni", odvratio je Mefistofeles. "Slavan si zbog svog velikog intelekta ivelike samokontrole. Imao sam prilike pročitati tvoj dosje dok si tulumario s vješticama." "Moj dosje?"

"U Dvoranama zapisa Tame postoje dosjei o svim živim osobama.""Nisam to znao.""U školi si bio štreber, svladavao si različite predmete u nižim razredima upornošću koju

su neki od tvojih profesora smatrali gotovo božanskom."Mack je zurio u njega, jer je on bio nezainteresirani učenik tijekom svog kratkog

obrazovanja. Onda je shvatio da Mefistofeles priča o pravom Faustu, ne o njemu. "Pokaži sada taj duh", zatražio je Mefistofeles, "jer je došlo vrijeme tvog ispita."

"Da, da", kimnuo je Mack. "Bit ću dobro." Unatoč riječima, sumnja se provlačila kroznjegove misli poput lignje koja ispušta crnilo u kristalno čistom jezeru. Moj Bože, što on radiovdje? To je izgledalo kao najluđa smicalica, zavarati ovog mračnog, veličanstvenog duhatako da misli da je on učeni doktor Faust. Ali sada je morao snositi posljedice svojih djela.Više nije mogao biti Mack, bistar, ali ne izvrstan učenik u samostanskoj školi, tvrdoglav izabavan momak koji je među učenim svećenicima proveo samo godinu dana učeći temeljepisanja, čitanja i računanja, učio je malo, prolazio na šarm i hitar jezik, sve dok se,zahvaljujući vratolomnoj pustolovini koja je uključivala nekoliko mladih dama iz obližnjegsamostana i veliku bačvu jakog njemačkog piva, nije našao vani kako bi pronašao vlastiti putu surovom svijetu. To je bio, ali to više ne može biti. Dana mu je prigoda da postane jedan od velikana, da zauzme njegovo mjesto među čuvenim uzorima, intelektualnim tajkunimasvijeta. To je također bila prigoda da dokaže da je čovjek dobar poput Fausta, a nedostatke uobrazovanju mogao je nadoknaditi postavljani pitanja i dovitljivošću.

Osjetio je skromnu infuziju samopouzdanja. Sada nije bilo vrijeme za razmišljanje onagradama. Mack je prisilio svoju bolnu glavu da se zabavi hitnijim stvarima.

"Gdje smo ?" upitao je. "Na obali pored Carigrada", odvratio je Mefistofeles, u blizini franačkog tabora. Ovdjeću te ostaviti. Jesi li spreman za upute?"

"To jesam", odgovorio je Mack i pokušao složiti normalnu facu, ali je poželio pehar vinakoji bi ga vratio u život. "Što želiš da učinim?"

"Imaš tri izbora", rekao je Mefistofeles. "Tražimo da odabereš jedan.""A koji su to izbori?""Jedan, da ubiješ Enrica Dandola. Dva, da otmeš Aleksija Prevaranta. Tri, da spasiš

svetu ikonu Sv. Bazila." Mack je pomislio kako to nije fer, toliko izbora prije doručka. Ali znao je da nećedoživjeti suosjećanje od sada mrkog Mefistofelesa, pa je zapitao: "Koji bi ti želio daizaberem?"

"Ono što ja želim ili ne želim nema veze s ovom stvari", kazao je Mefistofeles. "Morašupotrijebiti vlastitu prosudbu. " "Ali na temelju čega da odlučim?"

"Moraš upotrijebiti vlastite kriterije, jer je ovo prikaz ljudske prosudbe i slobodne volje.""Dandolo? Aleksije? Ali ja ne poznajem te ljude!""Očito se moraš upoznati s njima.""I ubiti čovjeka - to je jedan od mojih izbora, zar ne?""Tako je.""Pa, sile Dobra će sigurno učiniti izuzetak u tom slučaju""Mislim da mogu govoriti u ime svog prijatelja arhanđela Mihaela," rekao je

Mefistofeles, "kad ti kažem da se premalo pouzdaješ u Dobro ako misliš da nikad neopravdava ubijanje. Dobro zna da ima gorih stvari od toga. Nije da se slažu s ubijanjemopćenito; kao ni mi, kad smo već kod toga, jer inteligencija i selekcija su bit i Dobra i Zla. Alinitko se od nas zbog njega previše ne živcira, pošto smo, kao što znaš, besmrtnici, i naviklismo na dugoročno gledanje na stvari. Znamo daje ubijanje vrlo važna stvar za ljude, tako dasmo u naše natjecanje uključili i tu mogućnost. Također ću ti reći ovo: u ubijanju, motiv jesve, a ciljevi se promatraju isto kao i sredstva." "Ali kako mogu znati ciljeve? Kako mogu reći što će ubojstvo tog Dandola donijeti usmislu budućih događaja?"

"Nalaziš se pred problemom svojstvenim svim ljudima. Nikad nema dovoljno dokaza dabi se znalo treba li ubiti ili ne. Ipak, to ponekad mora biti učinjeno, i s gledišta Svjetlosti, kao iTame." "Nadrapat ću ako pogriješim."

"Nitko ti neće suditi osim Ananke, Nužnosti, sutkinje svih nas. Moraš izabrati. To jeFaustova uloga."

"Pa, ako ti tako kažeš. Daj ponovi, koga bih trebao ubiti?" "Enrica Dandola, venecijanskog dužda. Samo ako odlučiš da je to pod danimokolnostima najbolje."

"A drugi tip? Aleks nešto?""Aleksije Prevarant, pretendent na carigradski tron.""Daj ponovi i treći izbor?""Da spasiš svetu relikviju Sv. Basila, zaštitnika Carigrada. Stvarno, Fauste, daj se saberi.

Poznat si po svom dobrom pamćenju.""Bolje radi kad nemam glavobolju", branio se Mack. "A jel' bi mi sad rekao što franačka

vojska radi u Carigradu?"Mefistofeles je upitno podigao obrvu. "Mislio sam da obrazovan čovjek poput tebe zna

sve o ovom velikom događaju koji se odigrao prije samo nekoliko stotina godina. Iznenađensam tvojim neznanjem - iako znam kako je ovo možda samo neka vrsta tvoje šale. To jeČetvrti križarski rat, naravno. Ali situaciju moraš sam otkriti, i poduzeti najbolju akciju." "Pa, pokušat ću", rekao je Mack.

"Moraš učiniti puno više od toga", izjavio je Mefistofeles. "Unajmljen si za izvođenjeodređenih djela. Ako ih ne uspiješ izvesti u dodijeljenom vremenu upropastit ćeš našenatjecanje i osvojiti si nešto uistinu neugodno." "A to bi bilo što?" pitao je Mack.

"Nepojmljivi bol u vječnoj rupi u mjestu strave bez dna gdje ćeš na stravičan način bitiubijen, a onda oživljen kako bi opet bio ubijen, i opet, i opet, sve dok ne smislimo nešto goreza tebe. Imaš dvadeset četiri sata za izvršenje zadatka. Adio." Uz te riječi, Mefistofeles je poletio i ubrzo nestao u sunčanom bespuću.

2.

Mack je još neko vrijeme ostao u zaljevu razbijajući time glavu, sve dok na posljetkunije odlučio kako je najbolje početi i krenuo. Ubrzo se našao na velikom polju koje seprotezalo, žuto i zeleno, dokle je pogled sezao. Kilometar ispred njega nalazili su se strmizidovi Carigrada. Ti su zidovi bili viši i masivniji od onih koje je vidio po Europi. Stražari umjedenim oklopima, s perjanicama u obliku konjskih repova na svojim blistavim kacigama,marširali su duž grudobrana. Ispod, i kilometar od zidova, nalazile su se stotine šatora, bezbrojvatri i velikih skupina naoružanih ljudi. Tamo se, malo dalje, također nalazilo mnoštvo kolana svom vlastitom mjestu, sa ženama i djecom oko njih. Prilazeći, Mack je mogao vidjetikovačnice, i kovače koji su čak i sada izrađivali vrhove za strijele i koplja. Bilo je i drugihkola iz kojih je istovarivana hrana, i velikih šatora sa stjegovima blistavih boja na kopljimaispred njih. To su izgleda bile odaje vođa ove velike ekspedicije. Mack je ovo mjesto vidiokao pravi putujući grad, mjesto koje se u bilo koje vrijeme može spakirati i otići. Zaključio jekako se taj grad morao kretati svakodnevno otkad je vojska napustila Franačku.

Nije bilo druge alternative osim nastaviti, pa je počeo hodati prema bivaku. Dok jeprilazio grupa konjanika projahala je laganim kasom, a vođa je podigao ruku u rukavici imahnuo Macku koji je uzvratio pozdrav. Sigurno su ga zamijenili s nekim od Franaka pošto jenjegova odjeća bila sivih, smeđih i crnih boja drage stare Europe, ne raskošna svila i satenbasnoslovnog Istoka. Nastavio je hodati i ubrzo je prošao prve straže, naoružane ljude skopljima i štitovima odloženima u stranu koji su se lagodno odmarali na suncu.

"Kakve vijesti donosiš sa savjeta?" pitao je jedan."Vijesti koje nosim nisu za tvoje uši", odbrusio je Mack, odlučivši se držati oholo kako

ne bi odmah na početku bio razotkriven. "Ali je li Boniface od Montferrata još uvijek na sastanku? Samo to bi bio znak napretka."

"Mogu ti reći samo ovo", mudrovao je Mack. "Uvjeti se u posljednjih nekoliko sati nisupuno promijenili."

"Onda još uvijek postoji šansa za povrat časti iz ovog lopovskog gnijezda", rekao jedrugi stražar. Mack je nastavio hodati. Na posljetku je došao na mjesto koje se činilo poznato. Bila suto kola sa širokom ceradom sjedne strane, a pod tom ceradom nalazili su se stolovi i stolice,burad je bila visoko naslagana, ljudi su sjedili za stolovima i jeli i pili. Bila je to taverna nakotačima. Zahvalan što je napokon mogao pronaći mjesto gdje će se osjećati kao kod kuće, Mack jeušao i pronašao stol.

Pojavio se vlasnik taverne i, pogledavši odjeću koju je Mack dobio u Vještičjoj kuhinji,duboko se naklonio i rekao: "Što vam mogu donijeti, gospodine?" "Tvoje najbolje vino", odvratio je Mack, shvativši da bi njegovi krediti na ovom mjestumogli biti stvarno dobri.

Vlasnik taverne izvadio je pehar vina i vratio se s njime. "Nisam vas prije vidio,gospodine. Niste li se možda tek nedavno priključili našoj velikoj vojsci?"

"Možda", kazao je Mack. "Osjećam li to miris srnetine na ražnju?""Da. Gospodin ima osjetljiv nos. Odmah ću vam donijeti komad. Molim vas, gospodine,

možete li nam reći neke vijesti koje donosite od vašeg čuvenog gospodara?""Koji je to gospodar?" pitao je Mack, jer ga je tipovo zaobilaženje, ako ništa drugo,

natjeralo na traženje skrivenog značenja."Samo sam pretpostavio, gospodine, da tako veliki gospodin poput vas bez sumnje služi

nekog većeg; jer zapisano je da sve stvari na ovom svijetu služe drugim stvarima, bilo kmetgospodaru, vol farmeru, gospodar Bogu, i tako dalje do božjih slugu gdje važi isto pravilo."

"Tvoja je brbljavost nadmašena jedino tvojom oštroumnošću", polaskao mu je Mack,vino ga je značajno ohrabrilo.

"Gospodine, mogu li vas pitati za vaše ime?""Ja sam Johann Faust.""I došli ste izdaleka kako biste nam se pridružili?""Aha, izdaleka", rekao je Mack.

"I recite mi, gospodine, koga služite?"Gosti taverne su naćulili uši kako bi čuli odgovor. Ali Mack se samo nasmiješio

izustivši: "To vam u ovom trenutku ne mogu reći.""Možete li nam barem dati mali mig?" Mala se skupina, u stvari, manja gomila, okupila

dok su Mack i vlasnik taverne razgovarali. Gostioničar je namignuo rekavši: "Kladim se da ste izaslanik Venecijanskog savjeta koji

želi uputiti i zauzdati oholog Enrica Dandola, venecijanskog dužda."Mack je slegnuo ramenima."Ne", povikao je drugi, "on nije čovjek Venecijanaca, zar niste primijetili taj izgled

ponosne pobožnosti na njegovom licu i kako njegove ruke traže rukave kao da nosisvećeničku halju? Kladim se da je prerušeni crkveni čovjek, izaslanik Inocenta III., našegpape koji je organizirao ovaj sveti Križarski rat u kojem ga sada onemogućuju makinacijedemonskog Enrica Dandola." Svi su zurili u Macka koji će: "Neću reći da, neću reći ne."

Treći čovjek, vojnik, izjavio je: "Iz njegove je krupne građe i kratkih odgovora jasno daje vojnik. Nema sumnje da predstavlja Filipa od Švabije, borca s malo riječi, a puno djela kojatraže osvetu iz Raja. I kladim se da donosi ponudu tko će biti vladar Carigrada nakon što sesadašnji vladar, nezgodni i tvrdoglavi Aleksije III. ne svede na slijepog prosjaka koji kopa posmeću njegovog nekoć bahatog grada." Mack nije dao nagovještaj svojih političkih uvjerenja. Bilo je puno razgovora oko togakoga Mack predstavlja, jer nije bilo sumnje kako je on tamo u ime nekoga. Gostioničar niježelio prihvatiti novac za hranu i piće, umjesto toga zamolio je Macka da ga se sjeti kad sesavjet sastane kako bi regulirao upotrebu žestokih pića medu križarima. Kad je Mack krenuo,niski, punašni, dobro odjeveni mladić u pisarskom sivom predstavio se kao Wasyl od Ghenta iupitao može li otpratiti Macka do prijemnih odaja pošto je to zaboravio odmah učiniti. I tako su hodali zajedno do svijetložutog dvostrukog šatora sa stjegovima ispred njega,jer je ovo bio časnički stožer. Na ulazu su stajali stražari, ali Wasyl ih je svojom objavomuklonio s puta: "Mjesta za Johanna Fausta, posjetitelja iz Franačke, jednog koji još uvijek nijeobjavio svoje društvo i pripadnost." Časnik je bio impresioniran i, ne postavljajući pitanja, dodijelio Macku pomalo izdvojenvisoki šator, budući da se nije priključio nijednoj frakciji. Wasyl, koji se izgleda proglasioslugom i glavnim osloncem Mackovoj nepobitnoj, ali neodređenoj važnosti otišao se uvjeritikako je sve u redu. Kad je Mack stigao u svoje nove odaje vidio je da je za njega postavljenstol, hladna piletina, boca vina i komad dobrog pšeničnog kruha. Ne odbacujući drugi ručak,jer je gostioničar škrtario sa svojim komadom pečenja, Mack je prionuo i u međuvremenuslušao Wasyla kako laprda o događajima dana.

"Svi se slažu", rekao je Wasyl, "da je Enrico Dandolo, venecijanski dužd, pretvorionešto što je počelo kao vjerska stvar u trgovačku stvar. To je prednost ili nedostatak, ovisikako gledate na religijske i trgovačke prioritete rivala." Prodorno je pogledao Macka da vidigdje leže njegove simpatije. Ali Mack je jedva mahnuo štapićem i uzeo novi zalogaj kruha.

"Papa Inocent III.", nastavio je Wasyl, "čestit je čovjek s jednom jedinom željom: daoslobodi Jeruzalem od Saracena. Ipak, i njegovi motivi mogu pasti pod sumnju zbog bahateželje da grčke krićane dovede pod vlast Rima, zar ne?" "Zanimljivo gledište", primijetio je Mack, dovršio kruh i počeo jesti slatko meso koje jenašao u blizini.

"Onda je tu pitanje Aleksija IV., kao što ga ponekad zovu, iako još uvijek nemakraljevstvo, sina svrgnutog Isaaca II. Angelusa. Priča se kako je obećao dovesti Carigrad podokrilje Rima ako postane kralj. Znači, izgleda da je na strani vjere. Ipak, istina je da ga najviše

podržava Filip od Švabije, koji nije prijatelj Svete Stolice, nasilan čovjek ambicije velike kaošto je njegova zemlja malena."

"Shvaćam što misliš", kimnuo je Mack, iako je iz monologa shvaćao vrlo malo."A na posljetku moramo u obzir uzeti i poziciju Villhardoina, vođe vojne ekspedicije,

čovjek kojeg se i boje i cijene ga, poštuje religiju, ali sam nije pobožan. Dobar čovjek, netkobi rekao. Ipak, Villhardoin je poznat po ekstremnoj plitkoći političkih mišljenja i nezanimanjuza trgovinu. Sve o čemu brine je zveket mačeva. Je li on čovjek kojeg trebamo za vođu?" Mack je obrisao usta i pogledao uokolo tražeći mjesto za spavanje. Prijeko potrebni slugapripremio je udoban ležaj i čist jastuk. Mack je ustao i krenuo prema njemu.

"Gospodine, ja sam vaš čovjek", objavio je Wasyl. Hoćete li mi se povjeriti, reći mi zakoga ste i čiju poruku donosite? Borit ću se i prilagoditi vašim interesima, gospodine. Samomi recite koji su." Mack je poželio da može reći, jer je pretpostavio kako mu na ovom uzavrelom mjestutrebaju ljudi na njegovoj strani. Ali u ovom trenutku nije znao koja je frakcija najjača, ni načijoj je strani pravda, ni što treba učiniti što će poboljšati napredak čovječanstva i zaštiti gradCarigrad.

"Dobri slugo," započeo je, "sve će ti biti rečeno u svoje vrijeme. Vjeruj mi, ti ćeš prviznati gdje leže moje simpatije. Za sada, prošeći taborom i vidi kakve su sve pričenajaktualnije, onda se za sat ili dva vrati."

"Idem!" kliknuo je Wasyl i otišao. Mack se ispružio i gotovo trenutno zaspao.

3.

Mack se probudio s osjećajem da u šatoru nije sam. Pao je mrak. Sigurno je spavaosatima. Netko je donio upaljenu svijeću u zemljanoj posudi. Wasyl, nema sumnje. Njezintreperavi plamen bacao je divlje sjene po platnu šatora. Izgledale su gotovo kao čovjek;fantastičan čovjek u crnom i sivom, prodornih očiju, raskuštrane kose; čovjek kakvog ne bisteželjeli sresti po noći. Bilo je neobično kako je prikaza stvarna. Mack je posegnuo i dotaknuoje. Sjene su popustile pod njegovim prstima i osjetio je, nemoguće, meso i kosti. Iznenađenose trznuo unatrag. "Ubo si me", oglasila se prikaza, "ali me nisi pozdravio. Kakvi su to maniri?" "Mislio sam da nisi stvaran", rekao je Mack.

"Pa i nisam, u potpunosti. Ali onda, nisi ni ti. Jer ti nisi onaj koji govoriš da jesi.""A ti?""Ja ne govorim tko sam, ali ti znaš tko je to."Prikaza je stupila na svjetlo, otkrila se kao netko čijeg se lika Mack imao razloga sjećati,

pošto je špijunirao njegova kretanja nekoliko dana prije no što ga je njegov suučesnik, Lett,mlatnuo toljagom po glavi u uličici u Krakowu.

"Ti si doktor Faust!" procijedio je Mack."A ti si prokleta varalica!" odvratio je Faust ljutitim glasom.

Mack se samo djelić sekunde uplašio pred bijesom optužbe. Onda se sabrao. Oni kojičine zlo također imaju kod, baš kao i oni koji čine dobro, i poput njih oni trebaju težitiodržanju samopoštovanja, čak i samopouzdanja, u teškim vremenima, kao i u dobrima. Sad je bilo izuzetno teško vrijeme: Bilo je vrlo neugodno biti uhvaćen u impersonaciji,još gore biti oči u oči s čovjekom koga glumiš. Bila je to situacija koja bi slabijeg čovjekanatjerala da problijedi i cvili: "Oprostite, gospodine, nisam znao što činim, odmah ću nestati,samo me ne dajte objesiti, molim vas." Ali Mack nije prihvatio ovu ulogu da bi tako lakoodustao. I tako je skupio hrabrost, prisjetivši se da onaj koji će na svjetskoj pozornici glumitiFausta treba i malo faustovskog duha ako želi uspjeti.

"Izgleda da nam se svrhe križaju", primijetio je Mack. "Ne sumnjam da si ti Faust. Ipak,ja sam također Faust, po autoritetu Mefistofelesa, ni manje ni više."

"Mefistofeles je pogriješio!""Kad netko veličanstven pogriješi, ta pogreška postaje zakon "

Faust se uspravio u punoj visini, koja je bila puno manja od Mackove i rekao: "Moram lislušati ovo kazuističko trabunjanje nekoga tko govori u moje ime? Svete moći, osvetit ću ti seako odmah ne odustaneš i ne prepustiš ovu igru kome je namijenjena, to jest meni."

"Imaš visoko mišljenje o sebi, to je očito", odvratio je Mack. "A ono tko je izabran,meni se čini da sam to ja. Možeš se buniti dok na vrbi ne rodi grožđe, ali to nećešpromijenitii."

"Bunitii? Učinit ću puno više od bunjenja! Raznijet ću te čarolijama najveće moći, atvoja će kazna biti najstravičnije primjerena."

"Kakva?" pitao je Mack."Primjerena. To znači odgovarajuća. Namjeravam ti dati kaznu koja će odgovarati tvom

prijestupu.""Znaš puno riječi koje pošteni ljudi nikad ne koriste", ljutito je rekao Mack. "A sada

slušaj ovo, Fauste, u potpunosti ti se suprotstavljam. A uz to iza sebe imam Sile Tame kaopotporu. Činjenica je, ja sam bolji Faust od tebe!" Faust je osjetio kako mu bijes oči pretvara u usijani ugljen, i borio se zadržati kontrolu.Nije se ovamo došao nadvikivati. Želio je svoje zasluženo mjesto u Milenijskom natjecanju. Aizgleda da su prijetnje Macku - kojem ionako nije ništa mogao učiniti - gubljenje vremena. "Žao mi je što sam izgubio živce", povukao se Faust. "Razgovarajmo razumno." "Možda drugi put", odbio je Mack, jer se baš u tom trenutku krilo šatora odmaknulo iWasyl je ušao. Sumnjičavo je pogledao Fausta.

"Tko je ovo?" pitao je."Stari poznanik", odgovorio je Mack. "Njegovo ime nije važno. Upravo je na odlasku."

Wasyl se okrenuo prema Faustu koji je primijetio da bucmasti, mladi pisarčić u ruci imabodež, a na licu opak izraz.

"Da," rekao je Faust, "upravo sam na odlasku. Do sljedećeg puta ..." natjerao se reći,"Fauste." "Da, do sljedećeg puta", prihvatio je Mack.

Wasyl je pitao: "Tko je žena pred šatorom?""Oh, to je Margarita", objasnio je Faust. "Ona je sa mnom.""Ne zaboravi je povesti sa sobom", upozorio gaje Wasyl. "Ne želimo da nam zalutale

drolje tumaraju ovuda." Faust je zadržao jezik za zubima, jer se nije usudio otkriti prije savjetovanja sMefistofelesom. Veliki demon sigurno ne bi dobro primio da mu netko uništi natjecanje.Faust je izašao van i počeo hodati. Margarita, koja ga je čekala pred šatorom, stigla ga je iupitala: "Pa, što se dogodilo?"

"Još ništa", rekao je Faust."Kako to misliš, ništa? Nisi li mu rekao tko si ti?""Naravno.""Zašto onda jednostavno ne preuzmeš?"Faust je stao i pogledao je. "To nije tako jednostavno. Najprije moram razgovarati s

Mefistofelesom, a njega još nisam pronašao." Okrenuo se kako bi opet počeo hodati i ugledao trojicu vojnika u čeličnim kacigama i skopljima kako stoje i gledaju ga.

"Ej, ti!" zazvao je jedan od vojnika."Ja?" javio se Faust."Ovdje nema nikoga osim nje, a ne govorim njoj.""Da?" rekao je Faust. "Što želiš?""Što radiš ovdje?" pitao je vojnik."To nije tvoj problem", odbrusio je Faust. "Što te briga?""Rečeno nam je da pazimo na tipove poput tebe, koji se šuljaju oko šatora bez ikakve

svrhe. Bolje da pođeš s nama." Fust je shvatio da je govorio bez razmišljanja. Prenagljena pompoznost bila jenedostatak faustovskog karaktera koju Mack izgleda nije dijelio s njim. Morat će pripaziti nato. Za sada će se morati uljudno pričati.

"Gospodo, mogu sve objasniti.""Reci to kapetanu straže", uputio ga je vojnik. "Sada mimo pođi s nama ili ćeš osjetiti

vrh koplja."I nakon toga su odveli Fausta i Margaritu.

4.

"Što je novo?" pitao je Mack čim su Faust i Margarita otišli."Izvrsne vijesti, gospodine", rekao je Wasyl. "Sam dužd Enrico Dandolo želi vas odmah

vidjeti.""Ah, stvarno?" iznenadio se Mack. "Znaš li što želi?""Nije mi se povjerio", priznao je Wasyl. "Ali imam neke pretpostavke.""Podijeli ih sa mnom, dobri slugo, dok se umivam i češljam." Nastavio je s tim

radnjama, poželjevši da su ga Mefistofeles i vještice opskrbili rezervnim donjim rubljem. "Kakav je Enrico Dandolo?"

"On je gorljivi starac", otpočeo je Wasyl. "Kao dužd Venecije, on je zapovjednik jedneod najmoćnijih i najdiscipliniranijih vojski cijelog kršćanskog svijeta. Mi križari ovisimo oVenecijancima zbog transporta i zaliha, a oni nas neprestano podsjećaju na to. Sam Dandoloje slijep i poimalo krhkog tijela, pošto je u devedesetima. On je u godinama u kojima bi sevećina plemića zadovoljila odmaranjem na svojim seoskim imanjima i jedenjem slatke kaše.Ne i Enrico Dandolo! Jahao je sve od Europe, viđen je u bitci kod Zadra, gdje je zahtijevao odkrižara da zauzmu taj ponosni hrvatski grad ukoliko žele osigurati suradnju Venecije u ovomKrižarskom ratu. I jesu, ali uz mnogo gunđanja, jer ono što je počelo kao sveti pothvatnakaradno se pretvorilo u još jednu venecijansku trgovačku pustolovinu. Barem tako nekiljudi kažu. Ja o toj stvari nemam mišljenja, sve dok ne čujem vaše." "Mudro", primijetio je Mack i provukao prste kroz kosu.

"Vaše su mogućnosti na tom sastanku", dodao je Wasyl, "mnogostruke.""Nema sumnje.""Savez vaših interesa s Venecijom donio bi vam neslućeno bogatstvo. A naravno, tu je i

druga alternativa.""Što je ovo?" pitao je Mack. Jer Wasyl je izvadio bodež, provjerio vrh na palcu i nježno

spustio oružje na stol."To je, gospodine, instrument od dobrog toledo-čelika koji bi vam mogao biti koristan

ako vaši interesi nisu u skladu s venecijanskima." Mack je također provjerio vrh bodeža na palcu, jer to je u tim vremenima bilauobičajena stvar. Spremio je oružje u rukav i komentirao: "Ovo može biti korisno zauvjeravanje. " Wasyl se uslužno nasmiješio.

Wasyl je pozvao dvojicu vojnika s bakljama. Oni su išli naprijed i osvjetljavali Mackuput. Wasyl se ponudio poći s njim, ali Mack je, shvativši da je vrijeme da se primi posla,odbio. Bilo je mudro raditi sam u ovome trenutku, jer nije mogao reći kad će Wasyl shvatitida se njegovi interesi uopće ne poklapaju s Mackovim.

I tako je krenuo. Dok je hodao primijetio je značajnu uskomešanost tabora. Skupinevojnika trčale su amo-tamo, oklopljeni konjanici galopom su prolazili. Bile su upaljenebrojne vatre, osjećala se atmosfera velikog pothvata.

Duždov šator bio je ogroman, izrađen od bijelog svilenog platna kroz koje se vidjelasvjetlost. Sam dužd sjedio je na malom stolcu za stolom. Ispred njega se nalazio poslužavnik,a na poslužavniku gomila neobrađenih dragulja. Enrico Dandolo se igrao njima. Bio je krupančovjek, još uvijek impozantan unatoč svojim brojnim godinama Sada je izgledao gotovoizgubljen u svojoj krutoj brokatnoj odjeći. Na glavi je imao malu baršunastu kapu sasokolovim perom Venecije postavljenim pod kutom. Njegovo usko lice bilo je neobrijano,siva je brada srebrnim iskricama reflektirala odsjaj vatre. Imao je tanke, suhe usne, očneduplje su mu pokazivale zamagljeno plavkasto sivilo mrenastog sljepila. Nije podigao pogledkad je sluga najavio prisustvo gospodina Fausta, nedavno pristiglog sa Zapada.

"Uđite, sjedite, dragi moj Fauste", ponudio je Enrico Dandolo, glas mu je bio zvonak isnažan, govorio je tečnim njemačkim, ali sa stranim naglaskom. "Sluge su donijele vino, zarne? Uzmite čašu, moj dobri gospodine, osjećajte se kao kod kuće u mojim skromnim odajama.Sviđaju li vam se ove igračke?" Pokazao je poslužavnik s draguljima. "Viđao sam takve s vremena na vrijeme", rekao je Mack, saginjući se nad poslužavnik."Ali nikad veće. Ovi imaju briljantan sjaj i izgledaju poput izvanrednih primjeraka." "Rubin je posebno lijep, zar ne?" pitao je Dandolo i svojim debelim bijelim prstimapodigao dragulj veličine golubljeg jajeta i vrtio ga u ruci. "Poslao mi ga je nabob odTaprobanea. A ovaj smaragd" - prsti su mu nepogrešivo krenuli do njega - "ima silnu vatru zasvoju veličinu, ne mislite li tako?"

"Mislim, uistinu", potvrdio je Mack. "Ali divim se, gospodine, što slijepi kao što jeste,ipak možete osjetiti te kvalitete i navesti njihove osobine. Ili ste razvili vid u prstima?"

Dandolo se nasmijao, grubo bas cerekanje koje je završilo suhim kašljem. "Oči u mojimprstima! Kakva mašta! Ipak, ponekad vjerujem da je tako, jer moje ruke tako vole dodirivatilijepe dragulje pa su ih same naučile cijeniti. Također obožavam dobru odjeću, kao i svakipravi Venecijanac, i mogu vam reći puno više o napetosti osnove i potke nego flamanskikrojač. Ipak, sve su to zabave starca. Imam nešto puno vrednije od toga."

"Uistinu, gospodine?" upitao je Mack.Pogledajte ovo." Starac je posegnuo iza sebe, njegovi su prsti pronašli i otvorili

poklopac velike drvene škrinje. Posegnuo je unutra i izvadio veličanstveno izrezbarenudrvenu sliku koja je počivala na baršunu.

"Znate li što je ovo?" zapitao je Dandolo."Uistinu ne znam", kazao je Mack."To je ikona Sv. Basila. Govori se da njezino posjedovanje osigurava neprekinutu

sigurnost i prosperitet grada Carigrada. Znate li zašto vam ovo pokazujem?""Ne mogu zamisliti, gospodine.""Zato što želim da svojim gospodarima odnesete poruku. Slušate li pažljivo?""Da", rekao je Mack, uma ispunjenog pretpostavkama."Recite Svetom ocu u Rimu da pljujem na njega i njegovu podlu ekskomunikaciju. Sve

dok je ova ikona u mom posjedu nemam potrebe za blagoslovima.""Želite da mu to kažem?" pitao je Mack."Doslovno.""Hoću, ako ću ikad imati sreće i upoznati Svetog oca.""Nemojte se igrati sa mnom", zatražio je Dandolo. "Iako to tajite, znam da ste njegov

izaslanik.""Najponiznije vas molim za ispravku", skrušeno je opovrgnuo Mack. "Ja ne dolazim od

pape. Predstavljam druge interese." "Uistinu niste od pape?"

Starčev je slijepi pogled bio tako žestok da bi Mack zanijekao čak i da je bio papinizaslanik.

"Apsolutno nisam! U potpunosti suprotno!"Starac je zastao i razmislio o tome. "U potpunosti suprotno, ha?""Da, točno!""Čiji ste izaslanik?" inzistirao je Dandolo.

"Siguran sam da to možete zaključiti", rekao je Mack, i odlučio pokušati malo faustovskeneizravnosti.

Dandolo je razmislio. "Shvatio sam! Sigurno ste od Zelenobradog Bezbožnika! On jejedini koji ovdje nema izaslanika!"

Mack nije imao pojma tko je Zelenobradi, ali je odlučio zaigrati."Neću reći da, neću reći ne", mudrovao je. "Ali da sam izaslanik tog Zelenobradog, što

biste mu vi imali za reći?""Recite Zelenobradom da je dobrodošao u naš pothvat, da smo svjesni jedinstvene uloge

koju samo on može odigrati." "To će mu biti zanimljivo za čuti. Ali što točno?"

"Mora početi svoj napad na Barbarsku Obalu ne kasnije od tjedan dana od današnjegdana. Možete li mu tu poruku prenijeti na vrijeme?"

"Ima puno stvari koje mogu", izjavio je Mack. "Ali najprije moram znati zašto." "Razlozi bi trebali biti očiti. Ukoliko ih Zelenobradi, koji vodi pirate Peloponeza, neneutralizira, gusari Barbarske Obale sposobni su nam pokvariti planove."

"Da, uistinu", rekao je Mack. "Koji su to planovi, onako usput?" "Naši su planovi zauzimanje Carigrada, naravno. Mi Venecijanci smo svoju pomorsku

silu znatno raštrkali kako bismo ovu skupinu Franaka doveli ovamo u Aziju. Ako piratinapadnu naše dalmatinske provincije dok smo mi ovdje, bojim se da bismo došli u vrlo teškusituaciju." Mack je kimnuo i nasmiješio se, ali u sebi je ključao od uzbuđenja. Znači, Dandolo jeplanirao zauzeti Carigrad! To se ni u kakvoj mašti nije moglo smatrati njegovim očuvanjem.Izgleda da je bilo jasno da Dandolo mora otići, a vrijeme nikad neće biti bolje nego sada, dokje bio sam sa starcem u njegovom šatoru, u vrijeme kad je tabor Franaka bio uskomešan.Mack je izvadio nož iz rukava. "Shvaćate", rekao je Dandolo, igrajući se s rubinom, moji su planovi za ovaj lijepi graduistinu dalekosežni, I nijedan čovjek, osim vas i vašeg piratskog šefa, neće znati štonamjeravam." "To je velika čast", zahvalio je Mack, pokušavajući odlučiti gdje da zabije nož, u prsa ilileđa.

"Carigrad je grad koji je vidio bolje dane", nastavio je Dandolo. "Nekoć je bioveličanstven i cijeli ga se svijet bojao, a sada je samo bijedna sjenka zahvaljujućineučinkovitoj vladavini svojih glupih kraljeva. Ja ću to zaustavili Ne, ja neću vladati.Venecija mi je dovoljna! Ali stavit ću svog čovjeka na bizantski tron, a on će imati zapovijedida vrati gradu njegovu slavu i veličanstvenost. Uz savez Venecije i Carigrada, cijeli će svijet učudu gledati na doba Velike trgovine i napretka koji će uslijediti." Mack je oklijevao. Bio je spreman udariti. Ali Dandolove su riječi prizvale viziju velikoggrada vraćenog u punu snagu, grada koji je temelj napretka i trgovine, mjesta koje bi moglobiti prekretnica u svjetskoj povijesti. "A kojoj bi religiji ovi Grci pripadali?" pitao je Mack.

"Unatoč mojim nesuglasicama s papom," objasnio je Dandolo, "ja sam dobar kršćanin.Mladi Aleksije mi je najiskrenije obećao da će, kad se preuzme vlast, vratiti svoje podređenepod zakonitu vlast Rimske stolice. Onda će papa poništiti moju ekskomunikaciju, ah, moždaće me čak i proglasiti svecem, jer tako veliki pothvat preobraćenja nije viđen u modernimvremenima."

"Gospodine!" viknuo je Mack. "Vaša je vizija sveta i uistinu opčinjavajuća! Računajtena mene, gospodine, pomoći ću vam na bilo koji mogući način!"

Starac je posegnuo i čvrsto zagrlio Mačka. Mack je mogao osjetiti čekinje starčevebrade, i toplu sol njegovih suza dok je podizao glas kako bi zahvalio Nebesima. Mack jetakođer namjeravao reći nekoliko riječi u slavu Nebesima, jer nije moglo štetiti, kad suiznenada naoružani ljudi banuli u šator. "Gospodine!" povikali su. "Napad je počeo! Villhardoin već sada vodi ljude u napad!"

"Povedite me u borbu!" viknuo je Dandolo. "Za ovaj ću se cilj osobno boriti! Moj oklop,brzo! Fauste, prenesite moju ponudu Zelenobradom, kasnije ćemo još razgovarati!" Nakon tih riječi starac je uz pomoć slugu izašao iz šatora, uzevši sa sobom svetu ikonu,ali ostavivši vreću dragulja.

Mack je stajao u šatoru, sjene su plesale gore-dolje njegovim svilenim zidovima, izaključio kako će ovo vrlo lijepo funkcionirati. Spasit će Carigrad i još zaraditi, kao i EnricoDandolo. Ali za slučaj da stvari krenu naopako ... Pronašao je malu platnenu vrećicu i uzeolijep izbor dragulja, a onda požurio u noć.

5.

Vojnici su odveli Fausta i Margaritu do niske drvene zgrade izgrađene od čvrstihneoličenih dasaka. Bila je to tamnica, Faust je odmah znao da je to jedan od prenosivihmodela prikladan za putujuće vojske. Ova je tamnica bila iznimno dobro napravljena, uvezenaiz španjolske, gdje su andaluzijski Mauri znali izrađivati ove stvari. Nakon ulaska, vojnici suFaustu i Margariti pokazali mučionicu, čudo minijaturizacije i vještog stolarstva. "Ne možemo rastaviti čovjeka, kao u Europi," rekao im je jedan vojnik, "ali mudefinitivno možemo rasturiti noge i ruke, a to ima isti učinak kao i rad na cijelom tijelu. Ovakliješta za prste mogu raditi isto što i veći modeli, a nisu veća od onih kojima bi drobio orahe.Tu je naša željezna djevica, manja od one koju imaju u Nurnbergu, ali sa više šiljaka. Mauriznaju kako na kvadratni centimetar staviti više šiljaka od ikoga. Naša kliješta nisu puneveličine, ali trgaju meso na vrlo zadovoljavajući način." "Nećete nas mučiti!" povikao je Faust.

"Naravno da ne", rekao je vođa vojnika. "Mi smo obični vojnici. Obično ubijanje jedovoljno dobro za nas. Hoće li vas mučiti ili ne, ovisi o upravitelju tamnice." Čim su vojnici otišli, pritom zaključavši vrata za sobom, Faust se sagnuo i počeo crtatipentagram na praskavom podu koristeći grančicu koju je pronašao u kutu. Margarita je sjelana stolicu bez naslona koja je bila jedini namještaj u ćeliji i gledala ga. Faust je izrecitirao čaroliju, ali se ništa nije dogodilo. Problem je bio u tome što nijedonio puno magičnih sastojaka, lako je velika bila njegova žurba da pronađe varalicu. Ipak,morao je pokušati. Obrisao je crte i opet ih nacrtao na prašnjavom podu tamnice. Margarita jeustala i počela se prešetavati amo-tamo poput lavice u kavezu.

"Nemoj stati na pentagram", rekao joj je Faust."Neću, neću", odvratila je ozlojeđeno Margarita. "Hoćeš li učiniti nešto s njim?"

"Radim na tome", promrmljao je Faust. Na dnu svoje vrećice pronašao je komadićbunike, dodao mrvicu imele koja mu je ostala s ceremonije zimskog solsticija. Protresao jerukave i pronašao nešto antimona. A u cipelama je imao dvije olovne kuglice. Što mu je joštrebalo? Obična prašina morat će zamijeniti humus s groblja. A prašak od mumije zamijenit ćešmrkljima. "To je odvratno", zgražala se Margarita.

"Šuti, može ti spasiti život."Sve je bilo spremno. Faust je zamahnuo rukama i počeo čarati. Bljesak ružičaste

svjetlosti pojavio se u središtu pentagrama, isprva samo jarka točkica, a onda se povećala. "Oh, uspio si!" povikala je Margarita. "Ti si predivan!"

"Tišina", prosiktao je Faust. A onda je, okrenuvši se prema rastućoj svjetlosti, rekao: "Oduše iz najcrnjih dubina, zovem te u ime Asmodeja, Belzebuba, Beliala -"

Iz jarke svjetlosti začuo se glas. Bio je to glas mlade žene, i nezainteresirano je rekao:"Molim vas, prestanite prizivati. Ja nisam duh kojeg možete prizvati." "Nisi?" pitao je Faust. "Što, ili tko si onda?"

"Ja sam predstavnica Paklenske komunikacijske službe. Ne možemo prihvatiti vašeprizivanje u njegovom sadašnjem obliku. Molim vas provjerite vašu čaroliju i ako mislite daste krivo radili, molim vas pokušajte ponovno. Hvala vam. Želim vam ugodan dan." Glas jeutihnuo i ružičasta svjetlost je jenjala i nestala.

"Čekaj!" viknuo je Faust. "Znam da nemam sve potrebne sastojke. Ali imam većinu!Sigurno se može napraviti izuzetak…."

Nije bilo odgovora. Ružičasta svjetlost je nestala, i u tamnici nije bilo drugih zvukovaosim tupkanja Margaritine noge.

Izvana su se začuli glasovi. Toptanje nogu. Zveckanje i zvoncanje verižnjača. Škripavelikih drvenih kotača na nepodmazanim osovinama. Glasovi vojnika koji uzvikujuzapovijedi. Također se čuo još jedan zvuk. Bio je to zvuk monotonog glasa koji je recitiraonešto što je Faustu sličilo na čaranje. Rekao je Margariti da zašuti i prislonio uho na zid. Da,taj je zvuk dolazio iz susjedne tamnice. Ali nije slušao čaranje. Umjesto toga, bila je tomolitva.

"O, čuj me, Bože", govorio je prigušeni glas. "Nisam učinio ništa zlo, a ipak sampotonuo u prokletu dvostruku tamu, tamu mog vlastitog sljepila i tamu ove zatvorske ćelije.

Ja, Isaac, koji sam nekoć bio kralj Carigrada i znan kao Aleksije III., učinio sam mnogapobožna i religijska djla, crkvama Carigrada dao sam sljedeće stvari..." Uslijedilo jenabrajanje darova pojedinačnim crkvama i svećenicima, a nabrajanje je bilo tako dugačko dase Faust mogao okrenuti prema Margariti i reći: "Znaš li tko je u susjednoj tamnici?" "Uistinu me nije briga", odbrusila je Margarita. "Ja samo želim izaći iz ove."

"Tišina, djevojko! U toj tamnici trune Isaac, stari kralj Carigrada, kojeg je zbacio okrutnibrat, proglasio se imperatorom i oslijepio Isaaca." "Putujemo u uzvišenom društvu, nema sumnje", rekla je sarkastično Margarita.

"Tišina! Netko otvara vrata njegove tamnice!"Faust je slušao i čuo okretanje ključa, vrata su se otvorila, a onda opet zatvorila. Čuo je

šuštanje koraka (daščani zid bio je vrlo tanak), a onda je nastupila kratka tišina. Onda se čuoIsaacov molećivi glas koji je pitao: "Tko mi to dolazi? Je li to dželat? Pričaj, jer te ne moguvidjeti." "Ni ja tebe ne mogu vidjeti", odgovorio je duboki glas. "Ali donio sam ti spas kojemu netreba pogled da bi olakšao."

"Donio si mi što?""Spas. Lijek. Pomoć. Olakšanje. Zar ne prepoznaješ moj glas, Isaac? Ja sam Enrico

Dandolo!""To je dužd!" prošaptao je Faust Margariti. "Enrico Dandolo, svemoćni venecijanski

dužd!" Faust je podigao glas i povikao: "Dužde Dandolo! Ovamo! Molimo vas za vašeposredovanje!" Čuo žamor glasova, topot koraka. A onda su se vrata Faustove tamnice naglo otvorila.Ušla su dvojica vojnika. A iza njih se nalazio visoki, uspravni, stari lik Enrica Dandola,veličanstvenog u brokatnoj grimiznoj i zelenoj odori, u ruci je držao ikonu Sv. Basila. "Tko si ti što me zoveš imenom mojim?" zahtijevao je Dandolo.

"Ja sam Johann Faust", povikao je Faust. "Došao sam na ovo mjesto ispraviti velikunepravdu koja mi je učinjena. Ovdje se nalazi momak koji kaže da je ja, a svojom je pričomnasamario lakovjernu paklensku silu. On tvrdi da je veliki čarobnjak, ali nije. Ja sam velikičarobnjak!"

"Vidim", rekao je Dandolo. "Molim vas, Enrico Dandolo, pustite me s ovog mjesta i svi ćete od toga imati velike

koristi!""Ako si tako veliki čarobnjak," primijetio je Dandolo, "zašto ne pobjegneš?""Čak i čarobnjak treba malo alata", odvratio je Faust. "Ovdje nemam svoju opremu za

čaranje. Ipak, kad bih imao samo jedan djelić koji mi nedostaje za kompletiranje čarolije - naprimjer tu ikonu koju držite u ruci ..."

Enrico Dandolo gaje ljutito pogledao. "Prizivao bi sa svetom ikonom Sv. Bazila?""Pa, da, naravno, svete ikone tome i služe!"

"Jedina svrha ikone Sv. Bazila", zagrmio je Dandolo, "je štititi grad Carigrad odpropasti."

"Pa, baš i ne radi dobar posao, zar ne?""Ne brini o tome. To nema veze s tobom.""Možda nema", priznao je Faust. "Barem nas oslobodite, pošto vam nismo učinili ništa

zlo i nismo vaši neprijatelji." "Trebat ću razmotriti tvoju tvrdnju da si čarobnjak", rekao je Dandolo. "Vratit ću se."Nakon toga se okrenuo i, vođen vojnicima, napustio tamnicu. Vrata su se uz tresak zatvorila iključ se opet okrenuo.

"Nemoguće se sporazumjeti s ovim zatucanim Venecijancima!" jeknuo je Faust."Oh, Bože moj, što ćemo sada?" naricala je Margarita.Margarita je bila u depresiji. Ni sam se Faust nije osjećao veselije, iako ga je u

njegovom slučaju više iritirao povrijeđeni ponos nego strah od smrti. Šetao je amo-tamo ipokušavao pronaći izlaz. Bilo je glupo što je krenuo ganjati Mefistofelesa, a da se pritom nijeosigurao da je njegova magija spremna. Sjetio se kad je proputovao Europu s vrećom trikova.Uvijek je bio spreman. Je li mu ugled pomutio pamet? I ako je, kako bi to trebao znati?

Opet se igrao pentagramom, više da bi zaokupio ruke nego sa stvarnom nadom u uspjeh.Začudio se kad je vidio kako se unutar nacrtanih linija opet pojavljuje svjetlost. U početku jeto bila mala svjetlost, baš kao i prije, ali je narasla, a ovog je puta bila crvenonarančasta, bojakoja je najavljivala posjetu nečeg paklenskog.

Kad je svjetlost poprimila ljudski oblik Faust je povikao: "O duše! Prizvao sam te iznajcrnjih dubina -" "Ne, nisi", reklo je stvorenje u svjetlosti koje je sada poprimilo izgled malog demonalisičjeg lica, kratkih jarećih rogova, odjevenog u pripijeno odijelo od tuljanove kože koje jeisticalo njegovu dobru građu.

"Nisam te prizvao?""Definitivno nisi. Dolazim kad ja to poželim. Ja sam Azzie, demon.""Jako mi je drago što smo se upoznali", odvratio je Faust. "Ja sam Johann Faust, a ovo je

moja prijateljica Margarita.""Znam tko si ti", izjavio je Azzie. "Promatrao sam tvoja djela, i Mefistofelesova, i

drugog čovjeka koji se naziva Faust.""Onda znaš da je on varalica! Ja sam Faust!""Uistinu jesi", potvrdio je Azzie."Pa, onda?""Pa, razmišljao sam o situaciji. Imam prijedlog za tebe.""Napokon!" povikao je Faust. "Priznanje! Osveta! Vječna zadovoljstva!"

"Ne tako brzo", zaustavio gaje Azzie. "Nisi čuo uvjete mojeg prijedloga.""Pa onda, van s njima!""Ne, ne ovdje", usprotivio se Azzie. "Franački zatvor nije mjesto gdje ja održavam

pregovore.""Gdje onda?""Imam u mislima određeni planinski vrh", odgovorio je Azzie. "To je visoka planina u

Kavkazu, nedaleko od mjesta gdje je Noa našao zemlju nakon Potopa. Tamo možemorazgovarati i ja mogu izložiti svoj prijedlog onako kako dolikuje."

"Vodi, onda", rekao je Faust."Ej, što je sa mnom?" pitala je Margarita."Što je s njom?" prihvatio je Faust."Ona ne može s nama. Moja je pogodba samo s tobom, Fauste, ne s nekom djevojčurom

koja te prati.""Ti si neki opaki frajer!" razljutila se Margarita. "Ja sam s njim! Čak sam mu i pomogla

u čaranjima. On me pozvao sa sobom. Johanne, ne možeš me ostaviti ovdje!" Faust se okrenuo prema Azzieju. "Nije u redu, znaš."

"Dajem ti svoju časnu riječ", obećao je Azzie, "da će biti u redu.""Siguran si?""Nikad nisam pogriješio u takvim stvarima.""Onda idemo", pristao je Faust. "Margarita, nakon nekog ćemo vremena opet biti

zajedno. Mrzim ovo činiti, ali posao |e posao." Ali u stvari, Faustu nije bilo žao što je ostavlja,jer se Margarita nije pokazala tako predivnom i podložnom kao što se nadao.

"Ne, ne! Povedi me sa sobom!" Nesretna djevojka potrčala je prema Faustu i pokušala gaobgrliti rukama. Ali Azzie je mahnuo rukom. Podigli su se dim i plamen i Mirgarita je moralaustuknuti. Kad su se raščistili, Faust i Azzie sli nestali, bila je sama u tamnici, a čuli su seteški koraci vojnika koji su prilazili vratima.

6.

Azzie je teglio Fausta i letio brzo i visoko, iznad tornjeva Carigrada, onda na jugozapadiznad velike Anadolske ravnice. Preletjeli su poneko blatno selo, domove Turaka koji su sedoselili na ovo mjesto Bogu iza nogu, i čak su i sada pljačkali prema sjeveru sve do utvrđenihzidina velikog grada. Nakon nekog vremena letjeli su iznad područja niskih, ogoljenih brda, aonda su stigli do prvih vrhova Kavkaskog gorja. Azzie je poletio još više kako bi prešao iznad

njih, a Faust je počeo divljački drhtati od rijetkog, hladnog zraka. Planine su ležale ispod njih,njihovi su vrhunci probijali paperjaste bijele oblake osvijetljene blistavim suncem. "Vidiš onu veliku ispred nas?" pitao je Azzie Fausta, podigavši glas u vjetar. "Tamoidemo." Spustili su se na njezin vrh, zaravan okupanu briljantnim podnevnim suncem. Faust ježelio pitati Azzieja kako je to postigao, pošto je bila noć kad su napustili tabor križara. Ali niježelio ispasti neznalica pa je umjesto toga rekao: "Gdje smo?" "Ovo je Crescendo, najviši vrh Kavkaza", rekao je Azzie. "Nije daleko od Ararata, gdjeje Noa pronašao zemlju nakon Potopa."

Faust je došao do ruba. Kroz kristalno čisti zrak mogao je vidjeti kilometrima ikilometrima, sve do mirnih naselja u podnožju. Iza toga je jedva mogao nazrijeti ružičastukamenu palaču, ukrašenu bijelim zidovima i tornjevima, koja je jako podsjećala narođendansku tortu. "Što je ono?" pitao je.

"To je dvorac Bezbrižni", odgovorio je Azzie. "Bit će tvoj ako učiniš što želim." "Koje su posebne osobine dvorca Bezbrižni?" upitao je Faust.

"Primjećuješ onaj ružičasti kamen od kojeg je Bezbrižni izgrađen? To je kamen sreće,potječe iz Zlatnog doba čovječanstva, kad je sve bilo u skladu. Taj je kamen tako ispunjenesencijama sreće i veselja da čovjek oko njega većinu vremena provodi u stanju blageeuforije. To je mjesto gdje možeš biti sretan i bezbrižan, Fauste. I ova palača ima uobičajeniasortiman najpoželjnijih djeva, lica tako lijepih da ti srce stane, tijela zbog kojih bi i anđeozaplakao, iako mu je bolje da ga njegovi nadređeni ne ulove u tako neanđeoskom ponašanju." "Dvorac Bezbrižni odavde izgleda vrlo mali", primijetilo je Faust.

"Svojstva svjetlosti i zraka na ovoj su planini takva", objasnio je Azzie, "da ako malozaškiljiš možeš povećati svoj pogled i vidjeti što god poželiš." Faust je zaškiljio, ispočetka prejako, jer je otkrio da zuri u zid s udaljenosti od otprilikepet centimetara. Zaškiljio je manje i bio je u stanju pomaknuti pogled sa zida i dobitipanoramski pogled na palaču. Dvorac Bezbrižni uistinu je bio očaravajuće mjesto. Faust jevidio brojne fontane, uredno pošljunčene staze koje su krivudale kroz veliki i dobro održavanvrt, vidio je bezbroj pitomih jelena koji su lutali njegovim hladovitim područjem, brojnešarene papige koje su živjele na drveću i pretvarale mjesto u pokretno šarenilo. Vidio je sluge,odjevene u bijele odore kako šeću s punim poslužavnicima mesa, voća, oraha i lješnjaka, izdjelama začinjenih umaka. Ovu su gozbu nudili gostima, koji su bili odjeveni u raskošnešarene odore. Faust je mogao vidjeti da je nekoliko gostiju visoka i plemenitoga roda, imali sutako lijepo oblikovane glave kakve nije vidio od proučavanja drevnih rimskih skulptura. "Tko su oni ljudi?" upitao je.

"To su filozofi", odvratio je Azzie. "I njihova će svrha biti razgovor s tobom o uzrocimai povodima stvari, i dodavanje njihovog znanja tvojoj svjetlosno brzoj inteligenciji. Sadapomakni pogled udesno - tako - i pogledaj onu kupolu koja stoji odvojena od drugih zgrada." "Da, što je to?" pitao je Faust.

"To je riznica dvorca Bezbrižni", rekao je Azzie. "Prepuna je blaga: dragulja prve vode,neusporedivih bisera, žada najveće kvalitete, i ostalih lijepih stvari."

Faust je opet zaškiljio i malo nakrivio glavu. "Što to vidim daleko na obzoru?" zanimalo ga je. "Izgleda kao oblak prašine koji sekreće."

Azzie je pogledao. "To nije bitno.""Ali što je to?""Ako moraš znati, to je skupina divljih turskih ratnika", odgovorio je Azzie."Pripadaju li oni dvorcu Bezbrižni?""Bojim se da ne. Oni su ovdje prilična prijetnja. Ali ostavljaju dvorac Bezbrižni na

miru.""Ali što ću učiniti ako me napadnu?" zapitao je Faust. "Onda mi moje bogatstvo i veseli

život baš neće puno pomoći, zar ne?"

"Promjene su uvijek s nama", kazao je Azzie. "Ispred svake palače postoje divlji ratnicikoji žele ući unutra. A ponekad i uspiju. Ali ne boj se, ja te neću ostaviti u opasnosti. Mogu tidati palače u raznim dijelovima svijeta. Postoji puno lijepih gradova u kojima bi mogaoživjeti. Također ne bi bio ograničen na svoje vrijeme. Ako želiš šetati Atenom s Platonom, naprimjer, ili drevnim Rimom kako bi razgovarao s Vergilijem ili Cezarom, mogu to srediti." "To zvuči jako dobro", priznao je Faust. "Ali što je s mojim zasluženim mjestom u ovomvelikom natjecanju između Tame i Svjetlosti?"

"Mislim da mogu učiniti nešto u vezi toga", rekao je Azzie. "Shvaćaš da ja nisam kriv štoje počinjena pogreška. To je onaj glupi Mefistofeles, a ja mu namjeravam održati lekciju. Alinajprije ću se morati malo raspitati, jer je natjecanje u tijeku i Sile Svjetlosti i Tame ne bi bilezadovoljne kad bi se prekinulo. Ali s malo sreće, i riječju ili dvije na pravom mjestu, mislimda te mogu ubaciti u Igru na Mackovom mjestu." "I ti bi to učinio za mene?" "Da, bih", potvrdio je Azzie. "Ali postoji uvjet."

"Koji?" "Moraš mi prisegnuti najjačom prisegom koju znaš da ćeš me u svakom trenutku slušati,a posebno što se tiče natjecanja, da ćeš mi prisegnuti i slušati me."

Faust se ponosno uspravio. "Ja, slušati tebe? Ja sam Faust, a tko si ti? Samo neki gotovoanonimni okaljani duh!" "Ja ne bih rekao okaljani", usprotivio se uvrijeđeni Azzie. "To je zla novinska patka onama demonima. U svakom slučaju nema ničeg nečasnog u slušanju demona. Ljudi to radecijelo vrijeme." "Ne Faust", pobunio se Faust. "Zašto to smatraš neophodnim?" "Zato što imam plan, pomoću kojeg ti možeš povratiti svoje i moje zasluženo mjesto udogađajima. Ali moraš učiniti ono što ti kažem. Nećeš me smatrati preopakim gazdom. Hajde,hoćeš li učiniti to?" Faust je razmišljao i žestoko dvojio. Bio je u iskušenju. Biti vladar dvorca Bezbrižni jesvakako značilo napredak u donosu na položaj profesora alkemije u Krakowu. Ali nije semogao natjerati da pristane slušati Azzieja. Duboko usađeno unutarnje oklijevanje ga jezadržalo. Nije bilo toliko u pitanju to što je Faust čovjek htio da bude po njegovom. Više jebilo to što, kao utjelovljenje arhetipskog duha Fausta, nije mogao sebe učiniti podložnim duhukoji bi, po prirodi stvari, trebao služiti njemu. "Ne mogu to učiniti", izjavio je.

"Ah, ali razmisli", nagovarao ga je Azzie. "Kako bi bilo kad bi također ubacio bit ljepotekoju svi muškarci traže. Mislim, naravno, na nikog drugog nego na neusporedivu HelenuTrojansku."

"Ne zanima me. Već imam curu.""Ali nemaš Helenu Trojansku!""Ne zanima me", ustrajao je Faust.

Azzie se nasmiješio. "Samo pogledaj."Rekavši tako, demon je mahnuo rukom. I tamo, na vrhu planine, pred Faustovim očima

počela se pojavljivati žena. A onda je stajala pred njim. Gledala ga je očima nedokučive boje,Faust nije mogao reći koje, pošto se činilo da mijenjaju boju kako su oblaci prelazili prekosunca. Jednog trenutka sive, drugog plave, a trećeg zelene. Nosila je klasičnu grčku odoru,bijelu, jako nabranu tuniku, s trakom preko jednog ramena, dok je drugo bilo golo. Njene suproporcije bile tako veličanstvene da bi bilo smiješno i uzaludno pokušati izdvojiti nekuosobinu iznad ostalih; reći njen je nos vrlo lijep, ili, ima lijepe obrve, ili, ima dobrooblikovano poprsje, ili, njezine su noge skladne. Sve su ove izjave bile istinite, ali Helena jenadilazila opis i usporedbe. Bila je ono savršenstvo koje muškarci ponekad, mutno, nazru usnovima. Na neki svoj način bila je potpuna, ideal viši od ljudskog bića, a ipak je bila ljudskobiće. I koji god su se nedostaci na njoj mogli naći, služili su samo kako bi povećali njenosavršenstvo samom svojom ljudskošću.

Faust ju je gledao i bio na opakoj kušnji. Ona je bila velika nagrada za zadobiti jer - bezobzira na samu njezinu poželjnost - bio je tu i užitak koji se dobivao time što ćeš je oduzeti

svim ostalim muškarcima, i što ti onda zavide svi muškarci svijeta, osim pedera. Imati Helenuučinilo bi čovjeka bogatijim od riznica kralja kraljeva. Ali također je trebalo platiti cijenu. Jer čovjek koji posjeduje Helenu i njezin je posjed, inema ni dušu ni sudbinu koju bi mogao zvati svojom. Njegova bi slava patila u Uporedbi snjenom. U njegovom slučaju, o njemu više ne bi mislili kao o Faustu, arhetipu. Najvjerojatnijebi o njemu govorili kao o Heleninom dečku. I njegova vlastita veličajnost bila bi blijeda uusporedbi s njezinom. Paris je najvjerojatnije bio jako dobar čovjek, nekoć u drevnoj Trojikad ju je oteo Menelaju. Ipak, tko se sada sjeća Parisa? To su bili svi ti razlozi, a postojao je još jedan: Faust je znao da je željeti Helenu jednastvar, ali posjedovati je, bilo bi arhetipski nezdravo. On je Faust, solo-igrač, samac. On nećebiti igračka nijednom muškarcu, ne, ni ženi lakođer.

Brzo je progovorio, prije no što ga je prizor njene fatalne ljepote mogao začarati. "Ne,ne," rekao je, "neću je, i neću biti tvoj čovjek."

Azzie je slegnuo ramenima i nasmiješio se. Činilo se kao da nije posve iznenađennjegovom odlukom. Sigurno je znao od kakvog je čvrstog materijala Faust sazdan, i shvativšito, Faust je osjetio plam ponosa u srcu. To je nešto, kad čak i demon poštuje tvojunepokolebljivost!

"U redu", rekao je Azzie. "Riješit ću je se. Ali vrijedilo je pokušati." Napravio je serijupokreta rukom, vještinom kojoj se Faust morao diviti: čarobnjaci prepoznaju vještine i znanjedrugih čarobnjaka po zavojitosti pokreta ruku i prstiju. Azzie je bio najbolji.

Oko Helene je na trenutak zatreperila svjetlost, koja je kroz ovo prošla prilično pasivno.Ali onda je treperenje prestalo. Azzie je ponovio pokrete. Ovog puta nije bilo čak nitreperenja. "Pa, nije li to čudno?" upitao je Azzie. "Ta Čarolija nestajanja obično radi jako dobro.Morat ću je provjeriti kasnije, kad ću imati vremena. Ej, slušaj. Helena je dobra cura i treba jojmali odmor od Hada gdje trenutno stanuje. Kako bi bilo kad bi neko vrijeme ostala s tobom, aja ću je kasnije odvesti natrag?" Faust ju je pogledao i srce mu je jače zatuklo u grudima, jer, iako su njegovi racionalnirazlozi da je odbije bili nepobitni, njegovo je srce govorilo drugačije. Ali uspio se kontroliratii reći: "Pa, dobro, pazit ću na nju neko vrijeme, ako želiš. Naravno, tu je Margarita." "Ne brini za nju", umirio ga je Azzie. "Ništa joj se neće dogoditi. I u svakom slučaju,mogu ti reći da ona nije dobra za tebe." "Stvarno misliš tako?" pitao je Faust. "Vjeruj mi. Demon po žaru u prsima zna kad je veza osuđena na propast. Vidimo sekasnije, opet ćemo razgovarati. Siguran si da te ničime ne mogu dovesti u iskušenje?" "Ne, ali hvala na pokušaju."

"Onda dobro. Moram ići.""Čekaj!" zaustavio gaje Faust. "Možeš li mi dati nekoliko sastojaka koji mi trebaju za

moju Čaroliju putovanja? Inače ćemo Helena i ja prilično dugo biti nasukani na ovomplaninskom vrhu." "Dobro da si to spomenuo", rekao je Azzie. Posegnuvši u vrećicu koju svi demoni nose,

ali koja, zbog čarolije, ne čini ispupčenje na njihovoj odjeći, Azzie je izvukao razne trave,ljekovito bilje, nadrilijekove, pročišćene metale, nepoznate otrove i slično, i to dao Faustu. "Hvala ti", rekao je Faust. "S ovime na raspolaganju sam ću krojiti svoju sudbinu. Tvojaje ponuda bila velikodušna, Azzie, ali ovu stvar s varalicom mogu i sam riješiti"

"Onda zbogom!" povikao je Azzie."Zbogom", odzdravio je Faust.

Obojica su zauzela pozu, desna ruka visoko u zraku, dlan prema van, palci savijeni -čarobnjački pozdrav - onda je Azzie nestao u bljesku, a Faust je trenutak kasnije, u Heleninomdruštvu, također nestao u jednom.

7.

Margarita nije mogla vjerovati. Oduvijek je slušala kako su magovi prevrtljiva sorta, aliovo je stvarno bilo nevjerojatno. Otišla je iz taverne u Krakowu do ćelije u Carigradu, a niječak ni znala zašto je uhićena. I tu je, napuštena od Fausta i najvjerojatnije u velikoj frci. šetalaje amo-tamo ćelijom, a onda zadrhtala kad je čula težak zvuk koraka kako dolaze hodnikom.Koraci su zastali, vrata susjedne ćelije s treskom su se otvorila. Margarita je čekala i slušala. Nastala je kratka pauza. Onda su se koraci opet začuli. Stalisu ispred njene ćelije. Čula je grebanje ključa u hrđavoj bravi. Onda se ključ okrenuo.Zadrhtala je kad su se vrata njezine ćelije otvorila. I ugledala visokog plavokosog tipa u finoj odjeći kako prolazi kroz vrata. Zastao je navratima, i gledao je s određenim zanimanjem. Neko su vrijeme njih dvoje tvorili prizorobasjan sivom svjetlošću koja se kroz vrata probijala sa svjetiljki obješenih u hodniku.Novopridošlica je bio gotovo dječak, gornja mu je usna bila znojna, zurio je u nju dok se ona,duge kestenjaste kose privlačno raščupane, dugačke suknje malo podignute kako bi se vidjelinjeni zamamni gležnjevi, skutrila u najpatetičnijoj, a ipak najzavodljivijoj pozi. Onda je Mack, jer to je bio on, rekao: "Tko si ti?"

"Ja sam Margarita", predstavila se djevojka. "A ti?""Doktor Johann Faust, vaš sluga." Margarita je dvaput trepnula, na pameti joj je bilo da

kaže kako on ne može biti Faust jer ju je pravi Faust upravo napustio kako bi otišao na vožnjus demonom. Ali kratko razmišljanje uvjerilo ju je kako razgovor u tom pravcu možda nijedobra ideja, pošto je ovaj tip na pameti najvjerojatnije imao spašavanje, i možda mu se ne bisvidjelo tako žestoko proturječje na samom početku njihove veze. Neka bude Faust, iliSchmaust, ili Gnaust, ili što god želio, samo da je izvuče odavde.

"Što radiš ovdje?" pitao je Mack."To je duga priča", odgovorila je Margarita. "Bila sam s drugim tipom i, pa, on je na

neki način otišao i ostavio me ovdje. A ti?"Mack je u zatvorsku ćeliju došao tražeći Enrica Dandola, nadajući se kako će od njega

dobiti ikonu Sv. Basila, jer je to, činilo mu se, baš ono što mu je potrebno da ovu situacijudovede do zadovoljavajućeg kraja. Kad je došao do prve ćelije, vidio je da je Dandolo,zajedno sa slijepim starim Isaacom, otišao. I on je sam namjeravao otići, kad ga je nekipredosjećaj natjerao da pogleda u susjednu ćeliju. Bilo je to neobično: to mu nije bilosvojstveno, zavirivanje u ćelije. Ali ovog se puta to doimalo prilično hitnim. I učinio je to. Alikako ovo reći Margariti? "Moja je priča također duga", kazao joj je. "Želiš li izaći odavde?" "Voli li se svinja valjati u blatu?" odvratila je Margarita, upotrijebivši staru izrekuuobičajenu u dijelu Njemačke u kojem je bila guščarica.

"Dođi onda", pozvao je Mack. "Budi uz mene. Moram nekoga pronaći." Napustili su tamnicu i izašli u tabor. To je bio prizor pomutnje i kaosa. Gorjelo je tisuće

baklji, osvjetljavale su ljude koji su trčali tamo-amo. Trube su trubile, većina ljudi se kretala usmjeru gradskih zidina. Činilo se da je napad u tijeku. Mack i Margarita su se probijali kroz gužvu, hodali su u smjeru u kojem je većina ljudiišla. Svi su žurili prema zidinama Carigrada, izgledalo je da se tamo odvija bitka. Okrvavljenisu ljudi odvođeni iz sukoba, mnogi su bili načičkani bizantskim strijelama, koje su se oddrugih mogle razlikovati po šesterokutnim crvenim i zelenim uzorcima nacrtanima na njima, ipo perima, koja su bila pačja, a ne guščja. Drugi vojnici su se progurali pored njih kako bi se uključili u bitku. Na visokimgrudobranima mogli su se vidjeti znaci borbe. Ali ispod, uz iznenadan zveket, velika vratakoja su čuvala Carigrad su se otvorila, otvorili su ih franački simpatizeri u gradu. Križari nakonjima su se, kad su primijetili ovo, hitro sakupili i galopirali prema otvorenim vratima uoklopljenom klinu. Grčki vojnici su branili ulaz, bilo je također i sjevernjaka koji su biliregrutirani za borbu u gradskoj vojsci. Uzaludno su pokušali zaustaviti plimu. Ali podivljalikrižari su se sudarili s njima, bojne sjekire i buzdovani šištali su zrakom u kratkim, oštrimlukovima, i čuli su se užasni zvukovi kad su, sa stravičnim učinkom, udarali u tijela. SkupinaGrkinja je na vrh zida donijela ogromni kotao s ključalim uljem. Sada su ga nagnule, i ulje sespustilo u šištavoj zlatnoj kaskadi. Franački vojnici zahvaćeni tekućinom vrištali su dok se

vruće ulje cijedilo po njihovim oklopima i prolazilo kroz otvore na vratu i rukama, kako bi ihiznutra skuhalo poput jastoga. Onda je kiša strijela otjerala žene, a franačka je vojska opetnapadala, izvikivali su svoje bojne pokliče i nezadrživo napredovali u grad. Mala skupinaturskih plaćenika bila je sve što je ostalo od straže. Njihove su brojne strijele brzo letjele,zatamnjujući nebo, čineći svojim šištanjem razgovor nemogućim. Padao je red za redomkrižara, prevrćući se s konja koji su sličili ježevima nakon što su turske oluja strijela pronašlasvoj cilj. Plima poludjelih Franaka stigla je do redova Turaka, koji, niski i slabo oklopljeni,nisu mogli odolijevati krupnim, dlakavim, neobrijanim Europljanima u njihovim teškimoklopima. Nastala je velika sječa udova i razbijanje glava, i bitkom izluđeni Franci probili suse kroz turske redove na gradske ulice. Mack je trčao odmah iza borbe, i vukao Margaritu za ruku. Napokon je spazio EnricaDandola. Starac je hodao i stezao ogroman mač. Mahao je njime tako da su svi oko njegamorali čučnuti. "Vodite me do njih!" vikao je Dandolo. "Pustite me na te Grke!"

Mack je pritrčao, sagnuo se ispod mača i zgrabivši Dandola za ruku rekao: "Enrico, tosam ja, Faust! Ja ću te voditi!" "Ah, glasnik Zelenobradog!" prisjetio se Dandolo. "Da, u redu, samo me okreni u smjeruneprijatelja i gurni."

"Nema problema", rekao je Mack, i okrenuo Enrica im ima gradskim zidinama. Dok jeto činio, spretno je skinuo Dandolovu svilenu vrećicu iz koje je virila ikona Sv Basila. "Puno sreće, gospodine!" viknuo je, a Enrico Dandolo je zamahnuo mačem i jurnuo ubitku, prethodnik Don Quijotea ako je takav ikad postojao. Mack se, s Margaritom iza sebe, sada okrenuo od gradskih zidina i krenuo natrag utabor. Tražio je sigurno mjesto. Jedna stvar koju je sigurno znao bila je daje prošao svoj prvitest. Izabrao je, spasio je ikonu Sv. Basila. Već je bilo kasno. Mrak je iznenada pao. Puhao je hladim vjetar. Padala je kiša. Mack iMargarita su, drhteći i tresući se, hodali preko blatnjavog bojnog polja.

"Kamo idemo?" pitala je Margarita. "Moram se naći s nekim", odgovorio je Mack, pitajući se gdje je, do vraga, Mefistofeles.

"Je li rekao gdje?""Rekao mi je da će me pronaći."

"Zašto onda ovako trčimo?""Bježimo od bitke. Tamo možeš poginuti."A onda su naletjeli na skupinu vojnika. Ovo nisu bili isti vojnici koji su ranije uhitili

Fausta. Ipak, ovi su izgledali prilično slično, bili su krupni, neobrijani, čupavi, ružnog rječnikai puni oružja. Ovi su se tipovi borili i zbog toga su izgledali još gore. Bili su umorni, punimodrica, oklopi su im bili ulubljeni. Sagnuli su se iznad gomile cjepanica i nekoliko stolacakoje su uzeli iz karavane koja je prošla i pokušavali upaliti vatru. Bezuspješno su kresalikremen, ali kiša, koja je počela tik nakon zalaska sunca, padala je sve jače, pa nisu imaliuspjeha. "Hej, vi tamo! Stanite malo!" povikao je jedan od njih kad su Mack i Margarita naišli."Imate li možda pri ruci malo suhog drveta, ha?"

"Ne, ne", rekao je Mack. "Žao mi je, ali nemamo. Ispričavamo se, dečki, ali moramo ići."Vojnici su se sakupili oko njih. Margarita je osjetila kako joj se nešto kvrgavo prislonilo uzbok. Spremala se nekoga ošamariti kad je shvatila da joj Mack pokušava dati malu vrećicukoju je uzeo od Enrica Dandola. Sakrila ju je kod sebe kad su vojnici zgrabili Macka. Grubo su ga pretražili, a onda se okrenuli prema njoj. Margarita je, bojeći se grubih rukuna svom tijelu, bez glasa predala vrećicu. "Aha!" povikao je jedan trijumfalnim glasom, i izvadio ikonu Sv. Basila. "što to imamoovdje?"

"Pažljivo s tim", zatražio je Mack, "to je posebna sveta ikona.""Što čini?" pitao je vojnik."Čini čuda", odgovorio je Mack.

"Čini čuda, zar ne? Da vidimo hoće li raspaliti ovu vatru. To bi bilo čudo!" Kresnuo jekremen. Iskre su poletjele. Jedna je pogodila lak na ikoninom oslikanom licu. Ikona je odmahplanula. Vojnici su se pognuli nad njom i pokušali ugurati ikonu pod ostale cjepanice. Mack jeiskoristio prigodu za bijeg, Margarita ga je pratila. Stigli su do ruba male šume koja je graničila s bojnim poljem. Glasno jadikovanje moglose čuti iz smjera grada, sada kad je šištanje strijela prestalo. Križari su divljali. Na mjesečinise već mogao primijetiti stup dima. Činilo se da će ovo biti ponavljanje Troje. Mack je skrenuo pogled. Bljesak munje otkrio je visoku, zlokobnu figuru, ni tri metra odnjega, omotanu grimiznim plaštem, u slikovitoj pozi na rubu šume.

"Mefistofeles!" povikao je Mack. "Baš mi je drago što te vidim!" požurio je do njega."Jesi li vidio što sam učinio? Izabrao sam opciju s ikonom."

"Da, vidio sam", potvrdio je Mefistofeles. "Iskreno, nisam impresioniran.""Nisi? Ali to je izgledalo kao najbolji izbor. Kad sam čuo Enrica Dandola kako priča o

svojim planovima za budućnost Carigrada znao sam da ga ne trebam ubiti. Što se tičeAleksija, nikad mu nisam ni prišao dovoljno blizu kako bih ga oteo čak i da sam želio."

"Budalo!" razljutio se Mefistofeles. "Enrico Dandolo te obmanuo. Njegova mržnja premaCarigradu je neutaživa."

"Kako sam to, do vraga, mogao znati?" pitao je Mack."Čitaj mu s usana", odvratio je Mefistofeles. "Da si ga ubio možda bi bio pronađen bolji

car, koji bi spasio grad strahovite pljačke i paleža križara koji se sada događaju. " "Učinio sam najbolje što sam mogao", zlovoljno je kazao Mack.

"Ne mislim te uistinu kuditi", rekao je Mefistofeles. "Kao što sam rekao, ne sudi se tebi,ti si predstavnik čovječanstva. Učinio si baš onakav blesav izbor kakav bi čovjek učinio.Pokušao si spasiti iluziju, a ne biti praktičan!" "Pa, drugi put ću biti bolji", obećao je Mack. "Neću više pokušavati spasiti iluzije, to timogu reći. Što je sljedeće?"

"Tvoja druga pustolovina te očekuje", odgovorio je Mefistofeles. "Jesi li spreman?" "Kupanje i noć sna bili bi korisni."

"To ćeš moći obaviti na svojoj sljedećoj stanici. Ideš na dvor Kublaj-kana.""Zašto idem tamo?""Objasnit ću kad stignemo tamo. Pripremi se.""Čekaj!" povikao je Mack jer ga je Margarita vukla za rukav. "Mogu li je povesti?"

Mefistofeles je pogledao Margaritu, činilo se da će odbiti, a onda je slegnuo ramenima."Oh, pretpostavljam da je to u redu. Držite se za ruke, zatvorite oči i stvar će biti obavljena."

Mack i Margarita su učinili kako im je rečeno. Margarita je također zadržala dah, jer nijepodnosila vrtoglavi osjećaj putovanja na drugo mjesto i u drugo vrijeme. Mefistofeles je zamahnuo rukama, nastao je uobičajeni bljesak vatre i oblak dima.Nestali su.

Marko Polo1.

Kad je Mack otvorio oči otkrio je da se nalazi u gužvi na uglu ulice nečega što jeizgledalo poput velikog grada. Mefistofeles i Margarita su stajali svatko s jedne njegovestrane. Mefistofeles je bio dotjeran kao i obično. Imao je svježu ružu na reveru svog tamnogsakoa. Njegove crne cipele su blistale od čistoće. A Margarita je bila lijepa kao slika. Pronašlaje vremena za šminkanje nakon napuštanja Carigrada, i preodijevanje u haljinu cvjetnoguzorka s dubokim izrezom. Mack je pogledao uokolo i odmah uočio kako ovaj grad ima bezbroj velikih i otmjenihzgrada osobitog dizajna koji je sigurno kineski. Ovaj je dojam pojačan njegovim stanovnicimakoji su, odjeveni u svilu i krzno, s rukama u dugim rukavima, jurcali amo-tamo i vodilivrištave razgovore. Zrak je bio čist i prohladan, mirisao je na ugljen i prah pet začina. Nebo jebilo hladne sjeverno plave boje. Ljudi u krznenim kapama s ravnim narančastim licimaprolazili su pored njih. Ovo su, Mack je bio prilično siguran, Mongoli. Bilo ih je mnogo, svisu bili naoružani do zuba. Prolazili su pokraj Macka i ostalih kao da ne postoje.

"Što se događa?" upitao je Mack. "Ne sviđamo im se?""Ne mogu nas vidjeti", rekao je Mefistofeles. "Stavio sam nas pod privremenu Čaroliju

nevidljivosti. Jeftinije je od unajmljivanja sobe za sastanke.""Ako ti tako kažeš", prihvatio je Mack. "A sada, što ovdje trebam napraviti?""Tamo, ispred tebe," pokazao je Mefistofeles, "na kraju ulice, nalazi se velika palača

Kublaj-kana. U toj palači živi veliki kan, njegovi plemići, rođaci, konkubine i dupelisci. U tojje palači također Marko Polo."

"Čuveni venecijanski istraživač?" pitao je Mack."Nitko drugi. Njegov ujak i otac inače bi bili s njim, ali otišli su na trgovački put u

Trebizond.""Gdje je Trebizond?" raspitivao se Mack."Nije važno. To ne trebaš znati. Trebaš znati što ovdje moraš učiniti."

"Da, tako je", rekao je Mack. "Bolje me izvijesti.""Situacija je sljedeća. Marko namjerava napustiti Peking i vratiti se u Veneciju. Kublaj-

kan se nevoljko složio pustiti ga, jer je Marko jedini koji princezi Ireni, obećanoj jednom odnjegovih plemića u Perziji, može osigurati sigurnu pratnju. Ipak, kuju se zavjere s ciljemMarkove smrti. Neki su mongolski plemići ogorčeni zbog položaja koji mu je Kublaj dao.Postoje ljudi koji ga žele ubiti. Jedan od tvojih izbora je spriječiti da Marko bude ubijen prijeno što napusti Peking." "Ehej, čekaj malo", zaustavio gaje Mack. "On je napustio Peking, zar ne?"

"Da, ali to je bilo u prošlosti. Ovo se događa sada. Tako da se opet mora učinitiispočetka. I može krenuti drukčijim putem. Jer iako se opet događa, ovo je također prvi put." "Ali ako krene drukčijim putem," mučilo je Macka, "neće li to vraški zbrkati događaje unašem vremenu?" "Ne trebaš se brinuti zbog toga", umirio gaje Mefistofeles. "Misli o tome kao o igriunutar igre. Doveden si ovamo i dan ti je trenutak u vremenu. Imat ćeš tri izbora što učiniti stim trenutkom. Po tvojim ćemo izborima vidjeti kako ćeš utjecati na budućnost, bilo dobro ilizlo."

"Ne, to uopće nema smisla", rekao je Mack. "Zašto bih ja morao pomoći Marku? On jeveć izbjegao svakoj zavjeri koja je kovana protiv njega." "Izgleda da ne razumiješ", uzdahnuo je Mefistofeles. "Kad si poslan ovamo, to je kao dase događaj odvija po prvi put. Ni jedan ishod nije predodređen. Kad smo već kud toga, tko znakoliko je puta priča o Marku Polu odigrana? Povijest Zemlje je poput starih moralnih dramakoje čovjek neprestano gleda, ali ishodi nisu predodređeni. To je poput komedije dell'arte.

Glavni glumci sastaju se svake večeri, situacija počinje, ali ponekad, prilično neočekivano,ishod je drukčiji." "I ti novi završeci neće utjecati na glavni tijek povijesti?" "Kako možeš znati koji je glavni tijek povijesti kad si uključen u nju? Ipak, iako je sve tosmrtno ozbiljno, sve je to Igra. Barem je za nas to igra. Tebi je bolje da ostaneš ozbiljan, inačećeš opako platiti." "Koji su moji ostali izbori?" pitao je Mack. "Tu je pitanje princeze Irene. Ona je iz daleke zemlje i Kublaj-kan ju je obećaogospodaru Perzije. Ipak, ako bi se udala za nekog drugog, to bi također promijenilo tijekpovijesti. Možeš se odlučiti to promijeniti tako daje udaš za nekog drugog." "Što se dogodilo s onim za koga se udala?" nastavio je Mack.

"Povijest nam nije rekla", odgovorio je Mefistofeles."U redu", prihvatio je Mack. Vidio je kako neće moći izvući ništa više iz ovog kićenog

demona. "Koji je treći izbor?" "Kublaj-kan posjeduje magično žezlo koje donosi sreću mongolskim hordama, a nesreću

njegovim neprijateljima, koji uključuje zapadne zemlje kojima se kan opire. Možeš ukrasti tožezlo." "To sam probao posljednji put s magičnom ikonom."

"Ovog je puta u potpunosti drugačije. Zaboravi na posljednji put. A sada, ako si spreman,skinut ću plašt nevidljivosti, pa možeš početi."

"Čekaj malo!" uzviknuo je Mack. "Kako ću objasniti svoje prisustvo ovdje?" Mefistofeles je trenutak razmišljao. "Reci im da si ambasador iz Ofira."

"A što je Ofir?""Ofir je", rekao je Mefistofeles, "grad spomenut u Starom zavjetu iz kojeg je kralj

Salomon donosio svoje zlato, srebro, slonovaču, majmune i paune." "A gdje se taj Ofir nalazi?"

"Nitko ne zna točno. Spominju se razne lokacije, među njima istočna Afrika, Dalekiistok, Abesinija, Arabija. Možemo biti sigurni kako Marko Polo nije bio tamo, inače bi tospomenuo u dugoj i hvalisavoj listi putovanja koju je ostavio iza sebe. Tako bez problemamožeš reći da si ambasador, pošto nitko ne može opovrgnuti tvoje riječi." "Pa, dobro", kazao je Mack. "Znači, ja sam ofirski ambasador. Ili je to ofirijanski?" "Kako god želiš", rekao je Mefistofeles, pokazujući znake nestrpljenja. "A sada, ako sispreman?" "Čekaj! Još jedna stvar", zadržao ga je Mack. "Što je s mojom odjećom?"

"Pogledaj se", odvratio je Mefistofeles.Mack se pogledao. Mefistofeles je očito, kad je davao novu odjeću Margariti i sebi,

pronašao vremena da Macku da crno-bijele hlače, vunenu jaknu i malu kapu s perom. Značitaj dio je u redu. Ali Mack je osjećao da ima još nešto, neki drugi problem. Mefistofeles jezapočinjao svoju čaroliju nestajanja. Onda se Mack dosjetio. "Čekaj! Kako ću razgovarati s ovim ljudima?" "Kako to misliš?" upitao je Mefistofeles. "Osim ako ne znaju njemački i malo francuskog, zaglavio sam." "Oh." Mefistofeles se namrštio. "Ali doktore Fauste, vi ste čuveni učenjak i lingvist." "Znaš kako je to", branio se Mack. "Ljudi pretjeruju u tim stvarima. U svakom slučaju,dugo sam izvan jezika. Trebaju malo vježbe." "Ajde dobro", pristao je Mefistofeles. "Dat ću ti Čaroliju jezika koja će ti omogućiti darazumiješ sve što drugi govore. Budi pažljiv s njom. Nije za javnu upotrebu." "Magična Čarolija jezika će pomoći", rekao je Mack.

Mefistofeles je mahnuo rukama. "Učinjeno. Moraš mi je vratiti kad si gotov s njom." "Što je sa mnom?" pitala je Margarita.

"Ti si s njim samo kao prijateljica", odgovorio je Mefistofeles. "Čarolija jezika ne odnosise na tebe. Onda, spremni?"

Mack je progutao knedlu i kimnuo. Mefistofeles je nestao, ovog puta bez bljeska dima ivatre, samo je brzo izblijedio. U istom se trenutku niski, nabijeni čovjek duge brade zaletio uMacka.

"Ogrungi", ispričao se čovjek. "Ne, ne, ja sam kriv", odvratio je Mack. Onda se zadivio činjenici što je savršenorazumio tipa. Čovjek je nastavio svojim putem, a Mack se okrenuo prema Margariti.

"Volio bih da Mefistofeles nije bio tako odlučan", požalio se Mack. "Uistinu nije bašnajbolje postavio stvari. Što bih prvo trebao napraviti?" U tom je trenu visoki, zastrašujući ratnik u krznenoj kapi i lakiranom oklopu, s mačem,kopljem i štitom na leđima, rekao: "Hej, ti?"

"Ovo mi je poznato", promrmljao je Mack Margariti. Okrenuo se ratniku i rekao: "Da?""Prije te nisam ovdje viđao. Tko si ti?""Ja", predstavio se Mack, "sam ambasador iz Ofira. Vodi me do svog kana. I usput, ovo

je moja prijateljica, Margarita.""Za mnom", pozvao je ratnik.Hodajući nekoliko koraka iza ratnika, s čijeg su se puta ljudi hitro micali uz mnogo

klanjanja, prelazili su preko napučene tržnice koja je ležala na njihovom putu premaKublajevoj palači. Ovdje je bilo bezbroj mirisa, to su većinom bili kineski mirisi, ne europski,iako je također bilo mirisa curryja iz Indije, i hibiskusa s Južnih mora. Kad su počeli prolazitiizmeđu štandova, zrak je postao zasićen mirisom praha pet začina i Ac'centa. Kocke prešanemorske trave, koju su ljudi jeli poput kobasica, širile su svoj karakteristični ogavni i kiselismrad. Mack je mogao osjetiti ugodne mirise bambusa i sandalovine, te puno prodornijemirise češnjaka, ugljena, octa od rižinog vina i kineskih sjemenki. Bilo je i košara svinjetine sroštilja i pladnjeva piletine General Khu. Pekinške patke mogle su se vidjeti posvuda, većinaje bila natopljena sveprisutnim pekinškim umakom. Ljudi smeđežutih lica, ravne crne kose,svih veličina i oblika, zurili su u njih i komentirali. Zahvaljujući Čaroliji jezika koju mu jeMefistofeles dao, Mack je mogao razumjeti sve komentare. "Martha, daj pogledaj ono." "Što je, Bene?"

"Meni oni definitivno sliče na strance." "Kakva smiješna boja kože!" "Koje ružne oči!"

"A kako je tek odjeven! Nitko ovdje ne nosi baršunaste sakoe.""A pogledaj nju na tim visokim petama! Mi ovdje više čak ni ne nosimo visoke pete,

tako su otrcane, pa možeš zaključiti kakvi su oni.""K vragu, ne nosimo ih!"

Glasna, ali vesela, gomila nije mislila na nasilje. Mack, Margarita i ratnik napustili sutržnicu i njene brojne mirise i došli u regiju puno neutralniju što se mirisa tiče, veliku aleju izakoje je ležala otmjena palača.

Prešli su ulicu i ušli na dugi kameni trg koji je vodio do visokih vrata. Vrata su bilaotvorena, ispred njih je stalno kapetan straže u lakiranom oklopu, s mačem i štitom i zaustavioih. "Tko to ide?" "Neznani vojnik," rekao je mongolski ratnik, "dovodim ambasadora iz Ofira i njegovudjevojku kako bih ih predstavio Kanu."

"Odlično si pogodio vrijeme!" pohvalio gaje stražar. "Kublaj-kan i cijeli njegov dvor susada na okupu, završili su s poslom i sada je vrijeme za večeru, pa se nadaju kako će sedogoditi nešto zabavno. Prođi, neznani vojniče s uvaženim gostima." Hodnici kanove palače bili su prebogati za opisivanje. Pa opisivanje neće biti nipokušano. Hodali su hodnicima, pored svitaka prekrivenih kineskom poezijom koja je veličalapromatranje vode. Posljednja vrata prije sobe za audijenciju bila su visoka, ovalnog oblika,bogato ornamentirana i izrađena od bronce. Otvorila su se sama od sebe. "Koga da najavim?" pitao je niski, tamni čovjek.

"Ambasadora iz Ofira", rekao je Mack. "I njegovu djevojku."

Velika soba za audijenciju bila je osvijetljena zubljama, koje su, pošto su to bile noveuvozne francuske baklje, gorjele hladnom, bezdušnom intelektualnom svjetlošću. Pod tomsvjetlošću Mack je ispred sebe, na pozornici, ugledao skupinu raskošno odjevenih ljudi. Usredini, na manjem, povišenijem podiju, nalazio se čovjek srednje visine, srednjih godina isrednjeg temperamenta, srednje boje kože, prosječnog izgleda, male brade, a na glavi je imaoturban na čijem je vrhu blistao tako velik dijamant daje Mack i bez programa znao daje taj tipsigurno Kublaj-kan. S obje Kanove strane nalazili su se razni ljudi, koji su, pokazalo se, bili uglednici, ujaci iujne, možda nekoliko braće i sestara, i neka njihova rodbina. U sobi je bilo puno dvorjana. Namalom tronu pored i malo niže od Kublaja sjedila je blijeda plavokosa žena koja je mogla bitiprinceza Irene. Na svakom su se koraku nalazili strijelci, lukovi su bili do pola napeti, strijelespremne, gledali su pokrete gostiju, nisu vjerovali nikome od njih. Za malim izdvojenimstolom sam je sjedio smežurani starac u halji sa zvijezdama. Nije bilo sumnje da je ovodvorski čarobnjak. Nedaleko od njega nalazio se Europljanin odjeven u uredne hlače i prsluk,na glavi je imao mali filcani šešir sa sokolovim perom. To je bio Marko Polo.

"Znači, ti si iz Ofira?" upitao je Kublaj-kan. Sjetivši se što mu je Mefistofeles rekao,Mack je primijetio da Kublaj-kan ima žezlo. Nije izgledalo osobito magično, ali Mefistofelesje vjerojatno imao točnu informaciju. Kan je rekao: "Ti si prvi Ofirac koji je došao ovamo. Ili vi kažete Ofirijanac?" "Kako god Vaša Visost želi", kazao je Mack.

"Gledaj, Marko!" zazvao je Kublaj. "Zemljak iz Europe!"Mladić s kapom sa sokolovim perom je podigao pogled i namrštio se. "Nije nitko koga

poznam. Kako se zoveš momče, i odakle dolaziš?" "Ja sam doktor Johann Faust", predstavio se Mack. "Rođen sam u Wittenbergu uNjemačkoj, ali u posljednje sam vrijeme ambasador Ofira." "Nismo vidjeli takve poput tebe u Europi", primijetio je Marko.

"Ne. Mi Ofirci smo prilično zadovoljni ostankom kod kuće. Više nismo velika trgovačkanacija poput tvoje Venecije, Marko."

"Ah. Znači, čuo si za mene?""Naravno. Tvoja se slava proširila čak do Ofira."Marko je pokušao zadržati mrki izraz lica, ali bio je polaskan. "Reci mi, koji su vaši

glavni proizvodi?" pitao je."Izvozimo mnoge stvari", odgovorio je Mack, "ali naši najvažniji proizvodi su zlato,

srebro, slonovača, majmuni i paunovi.""Majmuni! To je zanimljivo", rekao je Marko. "Veliki kan je tražio dobar izvor

majmuna." "Mi imamo najbolje", pohvalio se Mack. "Imamo velike majmune i male majmune, sitnemajmunčiće, ogromne gorile, orangutane narančastih krzna i tako dalje. Mislim da možemoispuniti sve vaše zahtjeve u vezi majmuna."

"Odlično, čut ćemo se još u vezi toga", najavio je Marko. "Veliki Kan bi možda takođerželio malo paunova, ako su vaše cijene konkurentne."

"Popričajmo," rekao je Mack, "pa ću ti složiti cijenu."U tom je trenutku progovorio dvorski čarobnjak. "Ofir, ha? Grad koji je u blizini Sabe?"

"Tako je", potvrdio je Mack. "Imate pravog." "Još ću to provjeriti", obećao je čarobnjak.

"Siguran sam kako ćete se uvjeriti da je s našim gradom sve u redu", izjavio je Mack.Nacerio se, ali se nitko drugi nije nasmijao na njegovu malu šalu.

Kublaj-kan je rekao: "Dobro došli na moj dvor, doktore Faust, ambasadoru iz Ofira. Mićemo kasnije željeti razgovarati s vama, jer, neka se zna, volimo slušati priče o dalekimzemljama. Naš dragi sin Marko veseli nas mnogim pričama. Ali uvijek je dobro dobiti novipogled na te stvari."

"Na usluzi sam Vašem Veličanstvu", naklonio se Mack i, primijetivši kako se Markovolice iz mrkog promijenilo u zlokobno bijesno, zaključio kako danas ovdje nije stekaoprijatelje. "A stoje sa ženom?" pitao je Kublaj-kan. Mack je zašištao na Margaritu. "Tebi govori!" "Što kaže?" šapnula je Margarita. "Ne razumijem ni riječ!"

"Ja ću govoriti za tebe", kazao je Mack. Kublaj-kanu je rekao: "Ovo je Margarita, mojaprijateljica, ali ne zna ni riječ mongolskog." "Ni riječ? Ali mi bismo rado čuli njenu priču!"

"Ja ću vam je morati prevoditi," rekao je Mack, "što je šteta, jer je ona sama tako dobropriča."

"To neće biti potrebno", otklonio je Kublaj. "Na sreću, nedavno smo osnovali centarbrzog učenja za podanike i prijatelje koji ne razumiju mongolski. Vi ga govorite savršeno,dragi moj Fauste." "Hvala vam", odgovori je Mack, naklonivši se. "Oduvijek sam imao smisla za jezike."

"Ali žena će morati naučiti. Objasni joj da će sada otići na nastavu, a izaći će kad će moćirazgovarati s nama."

Mack se obratio Margariti: "Gledaj, žao mi je zbog ovoga, ali vode te na tečaj jezika.""Oh, ne", zgrozila se Margarita. "Ne opet u školu!"

"Da. Žao mi je. Ne mogu ništa učiniti.""Vrit!" opsovala je Margarita. "Ovo uopće nije zabavno!" Ali je dopustila da je dvije

služavke odvedu.

2.

Mack je bio svjestan neobičnosti vanjskih hodnika dok je pratio Wonga, slugu koji je biozadužen da ga odvede u njegove odaje. Primijetio je kako bi plamen Wongove svjetiljkeiznenada zatreperio kad nije bilo povjetarca da ga uznemiri. Dok su prolazili kroz tihe odaje ihodnike, naišli su na jedan ispred kojeg je bila vezana grimizna traka. "Što je tamo dolje?" pitao je Mack.

"To je krilo duhova", objasnio je Wong. "Posvećeno je duhovima mrtvih pjesnika.Živima je ulaz zabranjen. Jedino sam kan i sluge Umjetnosti mogu ući unutra sa žrtvama." "Kakvim žrtvama?"

"Jarko obojenim kamenčićima, školjkama, mahovinom i drugim stvarima kojeudobrovoljavaju duhove mrtvih pripovjedača." Wong mu je rekao kako je malo monarha gostoljubivo poput Kublaj-kana, a nijedan niježeljniji priča stranaca. Kublaj se razlikovao od drugih Mongola po zadovoljstvu s kojim jeslušao priče putnika. Ohrabrivao je ljude diljem svijeta da dođu k njemu, kažu mu otkuda su ikakvi su tamo običaji. Također je volio slušati o njihovim obiteljima, što više to bolje. Kublajje cijelo krilo svoje palače odvojio za strance. Ovo je krilo bilo neka vrsta prvog luksuznoghotela gdje su ljudi bili dobrodošli bez rezervacije i novca. Samo s pričom.

U kanovoj je palači bilo i prosjaka i ambasadora. Ali oni nisu bili obični prosjaci. Pokanovoj procjeni, prosjak je onaj s nedovoljno priča. Svi prosjaci u kanovoj palači bile suosobe koje su, iz ovog ili onog razloga, bile ili mogle biti smatrane mrtvima. Što se priča tiče.Kan je pomagao ovim nesretnicima iz milosti. Ne samo da je bilo luksuznih soba za putnike, također je postojalo posebno krilo zalutajuće duhove pjesnika i pripovjedača. Jer Kan je vjerovao kako duše pjesnika žive vječno,u posebnom božanskom kraljevstvu koje su samo za njih konstruirali bogovi. I ti su duhoviponekad dolutali na zemlju, jer pjesnici dobivaju inspiraciju iz ponovnog preživljavanjaprizora svojih nekadašnjih trijumfa i poraza. I u svojim putovanjima po poznatim krajolicima igradskim ulicama, ti su duhovi ponekad podložni vanjskim utjecajima. U takvim slučajevima,vjerovao je Kan, čovjek može izvesti određeni ritual, ponuditi određene poklone, koji ćeprivući takve duhove, i oni će doći u kanovu palaču jer znaju da su dobrodošli. Kad dođu,otkrit će sve stvari koje bi duh mogao priželjkivati: komade mekog krzna, sjajne komadiće

ogledala, dijelove jantara, antikne srebrne novčiće, neobično obojene kamenčiće. Ovo su nekiod predmeta za koje se priča kako vesele duhove mrtvih pjesnika, i Kan ih je puno sakupio.Oni su izloženi u prostoriji koju su duhovi pozvani posjetiti. U ovim je prostorijamaneprestano gorio tamjan, svijeće su uvijek bile upaljene. Ponekad bi duh došao na takvomjesto, uživao u gomili sjećanja koja mu je ostavljena, i, kad bi otišao, ostavio bi san ukanovoj glavi kao poklon. Zahvaljujući ovome, kan je imao mnoge veličanstvene snove, jer su ga posjetili duhovikoji su mu pričali o divljim bijelim kitovima, o zavjerama u rimskom Forumu, o velikimvojskama koje prelaze preko smrznute zemlje. Sanjao je o putovanju kroz mračnu šumu, gdjeje skrenuo s puta. Sanjao je o izboru između djeve i tigra. Tako je kan danju i noću gomilaohrpu priča i snova, sve dok više nije znao koje je koje, a radio je na svom tajnom snu, a to jeaudijencija za mrtve pjesnike nakon što napuste ovaj život.

Mackova je soba bila luksuz rijedak na Zapadu. Kan je smislio mnoge lijepe stvari. Slugekoji su mu donijeli hranu, piće i toplu vodu za kupanje bili su naučeni ponašati se kao da nijetamo, kako njihov pogled ne bi smetao njegovoj unutarnjoj samoći. Mack je ovo smatrao vrlolijepim, ali nije mogao dolično uživati jer se brinuo o svojim izborima. Ovdje je bio poslovno.

Učiniti nešto za i oko Marka Pola činilo se dobrim početkom. Spasiti život Marku Polubila bi prilično Dobra Stvar. U svakom slučaju, tu nije vidio nikakve probleme. Nitko se nećenaljutiti na tebe ako mu spasiš život. Dok je pronalaženje novog muža za princezu Ireneizgledalo pomalo riskantno, a uz to, princezu još uvijek nije ni upoznao. Što se tiče uzimanjaKublajevog žezla, Mackovoj pažnji nije promaklo da su mongolski strijelci uvijek u blizinikana, spremnih lukova, i kad god bi netko samo napravio kretnju u kanovom smjeru, strijelcibi se namrštili i napola napeli lukove. Bilo je očito da se nitko ne približava Kublaj-kanu.Riskirao bi da ga izbuše strijelama ako pokuša. A tu je bio i Marko Polo koga je trebalo uzeti u obzir.

"Reci mi," upitao je Mack Wonga, "živi li Marko Polo ovdje?" "Ima stan u ovom kompleksu", odgovorio je Wong. "Ali također posjeduje nekolikolijepih kuća u gradu, i bezbrojne farme, kuće užitka i slično drugdje."

"Nisam pitao za njegovu imovinsku karticu", rekao je Muk. "Samo sam želio znati gdjega mogu pronaći." "Upravo sada nalazi se u Glavnoj dvorani za bankete, nadgleda ukrašavanje za večerašnjiveliki banket u kanovu čast."

"Budi dobar i odvedi me tamo."

3.

Glavna dvorana za bankete bila je ispunjena radnicima koji su postavljali papirnatetrake, zastavice, šarene tapiserije i druge urese vesele naravi. Strop je bio visok i stajao je naosam stupova. Svaki je stup počivao na kvadratnom kamenom bloku koji je na svojimkutovima ostavljao prostor za dekoraciju. Glavna dekoracija za slavlje bile su odrubljeneljudske glave. Marko je glave naslagao na rubove kamenja, ogromne gomile glava, neke sujoš uvijek krvarile, neke su se već sasušile, neke su bile u stanju mumificiranja, druge u stanjupropadanja, raspadanja, ili čak truljenja. U središtu sobe nalazio se bazen krvi koju su dvijespodobe u plaštevima s kukuljicama miješale kako se ne bi zgrušala. Marko je stajao unjegovoj blizini, s rukama na bokovima, i nadgledao postavljanje glava. Mack je na trenutak zastao kako bi sve upio, a onda prišao Marku. "Lijep aranžmanglava", komentirao je. "Hvala ti", rekao je Marko. "Ali još uvijek nisu dobre."

Viknuo je ljudima na ljestvama koji su slagali glave. "Zbijte tu piramidu! Ne želim teglave rasute uokolo. Trebam zgusnuti efekt. Želim ih visoko naslagane! Piramida od glavavisoka oko dva metra, to želim na svakom kutnom kamenu. Znam da same od sebe neće držatiravnotežu. Morat ćete izmisliti neki način kako bi izgledalo da same drže ravnotežu. Nađiteneki vezivni materijal, ili upotrijebite debeli konac ili žicu, ali pobrinite se da se ne vidi. I

izvadite te stare osušene glave iz gomile. Izgledaju kao da su stajale desetljećima. Ovo nijeproslava prošlosti. Slavimo Kanova sadašnja i buduća osvajanja, i sve što ovdje želimo susvježe odrubljene glave, po mogućnosti s krvlju koja se još uvijek cijedi iz njih. Ako krv nijesvježa dodajte malo iz bazena." Mack i Marko su neko vrijeme gledali. Radnici su napravili prilagodbe. Mack jeprokomentirao: "Sada izgleda puno bolje."

"Misliš?""Oh, da. Vi Venecijanci imate oko za ovakve stvari.""Hvala ti. Znači, ti si iz Ofira?""Da", priznao je Mack. "Ali nemojmo pričati o meni. Želim ti samo reći kako je lijepo

što sam te upoznao. Divim ti se, Marko. Čast je upoznati najčuvenijeg pripovjedača ovegeneracije, možda i svih generacija." "To je lijepo od tebe", zahvalio je Marko. "Ali ti si također pripovjedač, zar ne? Mislim,Ofir, što je to ako ne stvar iz pripovijetki?"

"Oh, samo u malom dijelu. Na posljetku, koga briga za Ofir? Nakon što si spomenuoslonovaču, paune i majmune, više se nema baš puno reći o mjestu." Marko se stisnutih usana opako nasmiješio. "Nadam se. Na kraljevskom dvoru uvijekima mjesta samo za jednog pripovjedača."

"Hej, ti si stalni pripovjedač", rekao je Mack. "U stvari, ti si razlog što sam došao ovamo.Želio sam tvoj autogram." "Imaš moju knjigu?" "To je moja najdraža imovina. Bila, trebao bih reći, jer su mi je lopovski Arapi jednenoći ukrali u Visokoj Tatarskoj."

"To zvuči kao sjajna priča.""Ma nikako", kazao je Mack, prisjetivši se tko ovdje treba biti pripovjedač. "U stvari to

je bila najbanalnija krađa koju možeš zamisliti. Ali to je za mene bila nesreća jer nemamknjigu koju bi mi potpisao. Ali ako se možeš potpisati na komad papira, zalijepit ću ga kadopet nabavim primjerak." "Možda ja imam primjerak", dobacio je Marko nehajno. "Pretpostavljam kako bih ti gamogao dati za određenu cijenu."

"Tvoj jedini primjerak? Ne mogu!""U stvari, imam ih nekoliko.""Bila bi mi čast kad bi mi potpisao knjigu. I bila bi mi čast kad bi mi dopustio da te

čuvam i štitim od zavjera i urota koje se pletu oko tvoje veličanstvene osobe." "Kako znaš za urote protiv mene?" pitao je Marko. "Tek si stigao."

"Pa normalno je", objasnio je Mack, "da čovjek talentiran i čuven poput tebe imaneprijatelje. Želim te štiti od njih." "Ako uistinu želiš pomoći", odvratio je Marko, "postoji nešto što možeš učiniti za mene."

"Samo reci", prihvatio je Mack.Marko je započeo: "Pretpostavljam da kao ambasador Ofira govoriš nekoliko jezika.""To je preduvjet za ambasadora", rekao je Mack.

"Već znam da govoriš njemački, francuski, mongolski i perzijski.""Oni su neophodni, naravno."

"A što je s turkestanskim? Farsijskim? Turkomanskim? Što je s oglutskim imandarinskim?"

"Mogu se snaći s njima", odgovorio je Mack. "Što je s pushtuanskim?"

"Nisam siguran", kazao je Mack. "Kako zvuči?" Marko je rekao, držeći usne na osobiti način: '"Ovako zvuči rečenica na pushtuanskom.'"

"Da", potvrdio je Mack, "mogu ga razumjeti.""Savršeno", obradovao se Marko. "Princeza Irene govori samo pushtuanski, nikad nije

svladala mongolski. Nema s kime razgovarati." "Osim tebe, sigurno?"

"Jedina rečenica koju sam do sada naučio je: 'Ovako zvuči rečenica na pushtuanskom'.Nemam vremena za učenje, shvaćaš." "To je loše." "Želim da učiniš sljedeće," rekao je Marko, "otiđi princezi i razgovaraj s njom. Uživat ćešto će opet razgovarati na materinjem jeziku. A mislim da će je zanimati i običaji Ofira." "Time bi joj tratio vrijeme", rekao je Mack. "Ofir je kao svako drugo mjesto. Ali akomisliš da je moje laprdanje može oraspoložiti, možeš se osloniti na mene. Smjesta ću otići donje." Mack je otišao, pri tome si je čestitao kako se brzo ptobija u unutarnje krugovemongolskog dvora.

4.

Bila je sreća što je Mack imao upute o pravom putu, jer je palača Kublaj-kana bilaizgrađena poput labirinta. Mack je hodao dugim uglačanim hodnicima za koje se činilo danestaju u beskonačnost, uz blage uspone sjajne od odbljesaka sunca, niz blistava stubišta. Naovom su mjestu zvukovi bili prigušeni. Tu i tamo je sa stropa visjela krletka za ptice. Mačke,psi i oceloti lutali su prolazima. Mack je s vremena na vrijeme mogao čuti visoki ton gajdi uzpratnju dubokog basa bubnjeva. Dvaput je u hodnicima naletio na trgovce koji su po kanovojdirektivi nudili ražnjiće, meso na štapićima i mongolske tortilje, besplatno, gostima koji suponekad opako ogladnjeli tražeći hodnik koji je vodio do intendanture. U ovom dijelu unutarnje palače nije bilo prozora, ali putnik je prolazio pokraj diorama sprizorima prirode - breze s vjevericama, lijene rijeke s vidrama, džungle s majmunima. Snjima, više se nije morao osjećati lišenim nekakve veze s prirodnim svijetom, makar ona bilasamo simbolična i nestvarna. Tu i tamo je načinjen prekid u ravnomjernoj regularnostihodnika, tu se nalazio otvoreni prostor, ponekad sićušan, ne više od komadića zemlje s malimoltarom, a ponekad bi bio veći, pola quaa zemlje, ponekad čak i cijeli qua. I tako je Mack, nakon što je prošao dvorište za dvorištem na kraju hodnika za hodnikom,izašao na veliki popločeni trg, a na ovom je trgu bilo mnoštvo naoružanih ljudi koji suvježbali. Ti su ljudi bili u potpunosti oklopljeni, nosili su mačeve, štitove i koplja. Instruktoris crvenim marama vodili su ih kroz vježbe s oružjem i tjelovježbu koja je Macku izgledalavrlo zamorno. Prošao je kroz gomilu oznojenih ljudi, jer se njegov put prema princezinoj sobinastavljao na drugoj strani trga. Prošao je kroz šarolik prizor, jer su ovi ljudi nosili odore raznih vojski raznih država inacija, svi su govorili različitim jezicima. Na tom napučenom trgu sigurno se govorilodvadesetak jezika, a Mack ih je sve mogao razumjeti zahvaljujući daru za jezike kojeg mu jeMefistofelesova čarolija dala. Uglavnom ih je ignorirao, jer stvari koje vojnici pričaju tijekomvježbanja nisu zanimljive ni na jednom jeziku. Ali iznenada se usredotočio kad je čuo imeMarka Pola. Spomenula su ga dvojica ratnika koji su se zajedno mačevali. Bili su bradati, oklopljeni ukožu s brončanim pločama, kosa im je bila nauljena i uvijena po feničanskoj modi. Jedan odnjih je upitao: "A sada, što mi to pričaš o tom Marku Polu?" Drugi je odgovorio: "Ne bismo trebali pričati o njemu u javnosti."

"Ne brini", rekao je prvi. "Ovdje nitko osim nas ne govori haifa narječjesrednjearamejskog."

To je bio prilično opskuran jezik, ali Mack ga je, zahvaljujući svestranostiMefistofelesove Čarolije jezika, razumio savršeno, sve do grlenih zatvornika. Zastao je daporavna čizmu i čuo kako je drugi muškarac rekao: "Govorio sam ti kako će doći vrijeme današa zavjera sazri. Ti i ja smo izabrani za čuvare, večeras u Dvorani za bankete. Tad ćemo gasrediti." "Znači, bit će smrt, ha?" "To je želja Potencijatora od Fenikije prema njegovoj poruci koju mi je ranije dostaviogolub pismonoša. Moramo ga sada srediti, prije no što napusti Peking i sredi nove trgovinskesporazume koji neće uključivati naš grad Tir."

"Dug život Tiru!" rekao je prvi muškarac. "Tišina, budalo. Samo večeras budi spreman za akciju."

Dvojica vojnika su se nakon toga obnovljenom žestinom vratili svoj vježbi s mačevima.Mack je završio s popravljanjem čizme. Uspravio se i otišao. Sve je radilo za njega. Otkrio jeovu zavjeru protiv Marka, i reći će Venecijancu za nju čim završi razgovor s princezomIrenom.

5.

Pirinceza Irene bila je u svojim odajama, odjevena, i bila je sretna što može primitiambasadora iz Ofira. "Morate shvatit," progovorila je na lošem mongolskom dok je preko brojnih tepihavodila Macka u unutarnje odaje, "volim posjete, ali ne pričaš mongolsko baš jako dobro."

"Upravo sam zato došao k vama, princezo", rekao je Mack besprijekornim pushtuom."Budući da raspolažem s nešto malo znanja vašeg materinjeg jezika pomislio sam kako bistemožda htjeli porazgovarati prije no što nam se približi vrijeme gozbe, ako me shvaćate?" Princeza je duboko udahnula jer joj je čuti materinji jezik iz usta ovog plavokosogmladića, besprijekornog naglaska, sa svim dijelovima na svom mjestu, neispuštenim ni jednimudahom, s punom vrijednošću frikativa, bilo čudesnije nego vidjeti ljubice kako cvatu usiječanjskom snijegu, njezin dosadašnji vrhunac novih i neobičnih događaja. "Dragi stari materinji jezik!" ciknulaje. "Govorite ga poput nas!" "U onoj neznatnoj mjeri koja može Vašu Visost zadovoljiti", odvratio je Mack, koristećikonjuktiv kao da je rođen s njim. "Kako je lijepo što više ne moram govoriti loš mongolski", radovala se princeza, "jer meživcira što se moram prikazivati kao neznalica kad u stvari imam diplomu iz ofirskeknjiževnosti kao i one Kuša i Sabe." "Ja nisam čitao baš puno tih stvari", priznao je Mack. "No znam da su važne."

"Najvažnije je što možete razgovarati sa mnom", rekla je princeza. "A što je još važnije,ja mogu razgovarati s vama. Dođite, sjedite, uzmite smokve i čašu vina, pričajte mi o sebi. Štoradite u Pekingu?"

Mack je sjeo na niski divan s gomilom jarko obojenih jastuka. Princeza Irene sjela jepored njega. Bila je visoka, blijeda plavuša, ne baš zanimljivih ramena, očiju neodređenemorsko zelene boje. Njezino je ponašanje bilo nesavršeno kontrolirana histerija. Narukvice suzveckale kad bi mahnula rukom. Mack je pojeo datulju iz obližnje posude nadajući se da će sesmiriti. "Doveli su me ovamo iz Zemlje Visokih Zastava, i na posljetku odlučili kako se moramudati za nekog šaha u Perziji", pričala je Irene. "Mislite li da je to pošteno? Tata je obećaokako ću se udati za koga god poželim. Onda je sve promijenio jer je veliki kan trebao princezumoje loze. Najprije sam se trebala udati za Vigura, ali on je otrovan." "Među plemstvom," ustvrdio je Mack, "uloga žene za udaju je cementiranje nekogsporazuma. Što je s perzijskim šahom? Meni zvuči kao dobra prilika." "Vidjela sam njegov portret", odvratila je Irene. "Debeo je. Star. Ružan. Ima okrutnausta. Izgleda impotentno. Izgleda neinteligentno. Govori samo perzijski." "Pa, za ovo posljednje ga ne možete kriviti", primijetio je Mack. "Ne želim ga kriviti ni za šta", rekla je Irene drhteći. "Ako me njegov portret odbija,zamislite kako će tek u živo djelovati! Nikad mu neću roditi djecu. Njegova će lozaizumrijeti."

Mack je kimnuo, pitajući se hoće li to nekako utjecati na buduće generacije. Da,najvjerojatnije će utjecati. Sve utječe. Ali kakav će utjecaj imati mijenjanje utjecaja? Nisu murekli kako da to riješi. "Probajte jednu zašećerenu smokvu", ponudila je Irene "Kladim se da nisu slatke poputvas."

"Princezo!" povikaoje Mack, jer ga je, čvrstog svjetskog čovjeka kakav je bio, ili baremkakvim se smatrao, otvoreni poziv u princezinom glasu stresao sve do nožnih prstiju unjegovim čizmama od meke kože.

"Moram biti izravna", rekla je Irene. "Drugu priliku možda neću imati." Približila se iovila mu ruke oko vrata. "Što si rekao, zgodni, kako se zoveš?"

"Johann Faust, na raspolaganju sam vam. Ali princezo -""Johnny, osvojio si me svojom slatkorječivošću. Nemoj se toliko opirati, pokušavam

odvezati ovo." Mislila je na tijesni korzet koji joj je stiskao uski struk. Mack je pokušaopobjeći od nje, ali je potonuo u meke jastuke divana, a princeza je izgleda bila posvuda ponjemu, istovremeno je svlačila korzet, gladila mu kosu, izuvala cipele, otkopčavala njegovprsluk i jela zašećerenu smokvu. Mack se nije bojao agresivnih žena, ali su ga okolnosti, kojesu bile opasne, ohladile i prestrašile. Pitao se je li princeza Irene ikad prije napravila ovakvustvar, i jesu li oni s kojima je to učinila uhvaćeni, i ako jesu, što im se dogodilo. U jednomdjeliću sekunde činilo mu se da ga je Marko mogao upozoriti na ovo. Ali prije no što je mogao nastaviti razmišljati u tom pravcu, vrata su se iznenada otvorila.Mack je uspio stati na noge i vidjeti da se u princezinim odajama pojavila mlada žena, iakonije mogao reći kako je došla ovamo. Mlada je žena bila tamnoputa, prelijepa, i definitivnonije bila ljudsko biće. "Tko si ti?" rekao je drhtavim glasom Mack.

"Ja sam Ylith, djelatnica Sila Dobra, i ovlašteni promatrač natjecanja. A vi, doktoreFaust, uopće ne namjeravate nešto dobro."

6.

Ylith je činila dobra djela u jednoj od zemaljskih alternativnih i vrlo zanimljivihvremenskih dimenzija kad ju je Mihael nazvao hitnom anđeoskom linijom. Ylith je odmahdošla. Sviđalo joj se biti anđeo Dobra, iako je još uvijek bila šegrt. Glavni problem sa životomu Dobru bio je što nije bilo ničega za raditi. Nagovorila je Hermesa Trismegistusa da je stavi udrugu vremensku dimenziju kako bi vježbala Dobra Djela. To je bio lijepo, ali naravno, to nijebila prava Zemlja pa je bila sretna kad ju je Mihael nazvao. "Ah, tu si, Ylith", pozdravio je Mihael. "Želio sam vidjeti kako napreduješ."

"Dobro", rekla je Ylith. "Stvar je samo u tome što bih željela nešto raditi." "Tako i treba!" pohvalio ju je Mihael. "Ispalo je da imamo posao za tebe. Znaš za velikonatjecanje između Svjetlosti i Tame?"

"Naravno", potvrdila je Ylith. "Nitko u duhovnom svijetu ne priča o ničem drugom.""Pa, objema stranama u natjecanju su dozvoljeni promatrači. To je kako bi se osigurali da

nitko ne koristi prigodu, ili daje upute natjecatelju što treba učiniti. Želim da odeš na Zemlju iprovjeriš što Mefistofeles i Mack rade."

"Nema frke", odvratila je Ylith."Evo, uzmi ovo." Dao joj je amulet.

"Zbog čega, Mihael?!" iznenadila se Ylith."To nije poklon", objasnio je Mihael. "To je amulet koji vlasniku daje nevidljivost.

Omogućit će ti da uočavaš stvari neuočena.""Dobro. Vidimo se kasnije!" Nestala je.

Stigla je Macka baš pred kraj njegovog vremena u Pekingu. Koristeći amuletnevidljivosti, ugledala je Macka i Irene zajedno na krevetu, i došla do vlastitih zaključaka. Princeza Irene, zapanjena iznenadnim pojavljivanjem crnokose vještice pernate frizure udjevičanskom, a ipak nekako provokativnom anđeoskom kostimu, rekla je: "Oh, moj Bože!Što će se dogoditi?" "Tebi ništa", odgovorila je Ylith. "Ali moram razgovarati s ovim tipom." Pokazala jeMacka, koji se pomaknuo u stranu ali baš i nije učinio ono što je želio, a to je bilo kao ludpobjeći od ovog najvjerojatnije ludog duha.

"U svakom slučaju", nastavila je Ylith, "odvest ću ga sa sobom, jer ono što mu imam zareći nije za nevine uši." Okrenula se Mačku rekavši: "Dođi sa mnom, mladiću", glasom kojinije trpio prigovore.

Povela je Macka u predvorje i hodnikom do iduće sobe, koja je bila istovjetna Ireninoj,ali prazna, čekala je dolazak još jedne monoglotne princeze iz neke druge sićušne zemlje.Ylith je tamo sjela i, sjedeći vrlo uspravno, zurila u Macka koji je stajao ispred nje poputsmetenog školarca. Rekla je: "Doktore Faust, vrlo sam razočarana vama."

"Menom?" čudio se Mack. "Što sam učinio?" "Nemojte meni izigravati nevinašce. Bila sam u susjednoj sobi i sve sam čula."

"Jeste li, uistinu?" pitao je Mack, zalud se pokušavajući sjetiti o čemu su on i princezarazgovarali prije no što je Ylith ušla. "Čula sam kako pokušavate zavesti tu sirotu, nevinu, mladu princezu, iskorištavajućiČaroliju jezika koju vam je Mefistofeles dao kako biste mogli bolje raditi zlo." "Čekajte malo", zatražio je Mack."Krivo ste shvatili. Ja nisam ništa radio!" "Kako onda objašnjavate hvatanje koje se događalo kad sam ušla u sobu?" "Ona je pokušavala zavesti mene, a ne ja nju!"

Ylithine lijepe pune usne ljutito su se skupile. Ylith je nekoć bila vještica. Ali to je bilo uzlim starim danima kad je služila sile Tame svim žarom naivnih požuda. Njene su se očiotvorile duhovnim izrazima ljubavi kad je upoznala Babriela, plavokosog mladog anđelaledenih očiju u kojeg se zaljubila u danima posljednjeg Milenijskog natjecanja. To je bilovrijeme kad je Azzie producirao svoju osuvremenjenu priču o Dražesnom Princu. Ylith je dotada bila Azziejeva cura. Ali u potpunosti je zaboravila crvenokosog mladog demona lisičjeglica kadje upoznala zlatokosog Babriela. Ljubav je preinačila njezine vrijednosti. Gorljivo seokrenula Dobru, ta mlada vještica fenomenalnih nogu i ljupkog tijela, pošto je Dobro bilonjegova strana, a ona je ustanovila d aje dobro čak i zabavno. Iz ljubavi prema mladom, aliekstremno poštenom mladom anđelu, promijenila je život i položila nove duhovne zavjete,prigrlivši Dobro žarom kakav se visoko cijenio kod onih koji vole takve stvari. Od bezbrižne ivesele vještice pretvorila se u uštogljenu i bahatu sortu kakva se ovih dana nije mogla prečestovidjeti ni u Raju; ali naravno, nema većih pobornika Boga od onih koji su jednom pali. Ylithje prakticirala Dobrotu i Pristojno Ponašanje (dvije osobine koje je po navici stapala) kao štoje nekoć prakticirala Zlo i Nepristojnost, i to s takvom energijom da je ponekad sramotilastarije predstavnike Dobra, koji su malo naučili o tome kako stvari uistinu rade tijekom dugihgodina rada za Svjetlost. "Naučit će", govorili su. Ali do sada nije.

"Okoristili ste se svojim položajem", rekla je Ylith Macku. "Niste poslani kroz prostor ivrijeme kako biste zavodili djevice vašim vragomdanim darom jezika. Trebali biste raditi naozbiljnom natjecanju koje se bavi važnim stvarima, ne skakutati za svakom suknjom kaouspaljeni tinejdžer. Uložit ću žalbu kod Vijeća Upravitelja zbog vašeg ponašanja. A umeđuvremenu ću se pobrinuti da više ne ponovite vaša neodgovorna djela."

"Gospođice, slušajte, krivo ste shvatili", branio se Mack, spremajući se detaljno objasnitišto se dogodilo. Ali Ylith nije bila zainteresirana za slušanje laži prilično zgodnog mladog,plavokosog zavodnika s čarolijom za jezike. Ylith je rekla: "Stavit ću te na mjesto gdje više nećeš moći stvarati probleme sve dok nedobijem definitivnu presudu u ovom slučaju. To je Zatvor Ogledala za tebe, momče." Mack je podigao ruke, prosvjedujući. Ali nije bio dovoljno brz. Ništa ne dolazi brže odčarolije srdite vještice. Između dva treptaja oka i svjetlosno brzog pokreta dugih,krvavocrvenih noktiju, Ylith je nestala. Ili je tako ispočetka izgledalo. Ali kad je Mackpogledao bolje, vidio je da je on taj koji je nestao. Ili, ako ne nestao, bio je negdje drugdje. Bio je u maloj sobi s ogledalima. Ogledala su bila na zidovima, podu, stropu. Izgledalo jekao da ima više ogledala nego što bi ih zidovi mogli primiti. Formirala su reflektirajuće tunelei ponore žive, baroknu topografiju ogledala. Vidio se reflektiran i reflektiran u stotinamaogledala pod stotinama kutova. Okrenuo se i vidio sam sebe kako se okreće u bezbrojpovršina. Oprezno je zakoračio naprijed i vidio kako njegovi dvojnici čine isto, iako se činiloda neki idu unatrag. Još jedan korak i sudario se s ogledalom. Odbio se, i njegove mnoge slike

su učinile isto, osim nekih koje se ni s čim nisu sudarile. Mack je smatrao neobičnim i pomalozlokobnim to što neki od njegovih odraza u ogledalu nisu činili isto što su on i ostali činili.Jedan od tih pogrešnih likova sjedio je u naslonjaču i čitao knjigu; podigao je pogled inamignuo Macku. Drugi je sjedio na obali rijeke i izgledao kao da peca. On nije podigaopogled. Bio je jedan koji je sjedio naopako na stolici, ispruživši noge i cereći se Macku u lice.Mack je barem pretpostavio da je to njegovo lice. Odjednom više nije bio siguran kakoizgleda njegovo lice.

Opet je počeo hodati, ispruženih ruku, pokušavajući odrediti gdje su staklene površine, inadao se kako će uspjeti pronaći izlaz iz labirinta ogledala. Neki od njegovih odraza činili suisto. Ali barem jedan je sjedio za stolom i jeo pečenje i yorkshirski puding. Drugi od njegovihodraza spavao je na velikom pernatom krevetu, jedan je sjedio na malom brdu i puštao zmaja.Kad je zurio u ove likove većina ih je podigla pogled, kimnula mu i nasmiješila se, iako nekinisu obraćali pažnju. A onda su se vratili onome što su radili. Mack je u nevjerici gledao. Glas u glavi mu je rekao: "Ja ludim!" Drugi glas je rekao:"Pitam se jesu li ovdje ostavili nešto za čitanje." Mack je shvatio kako u vezi toga ne moženišta učiniti, pa je zatvorio oči i pokušao misliti sretne misli.

7.

Mefistofeles je bljesnuo u postojanje u odajama princeze Irene praćen oblakomkotrljajućeg sumpornog dima koji je dao naslutiti njegovo raspoloženje. Bio je izvučen izomiljene fotelje ispred ugodne vatre gdje je čitao Memoare zlog djetinjstva, jednu odnajinspirativnijih knjiga na koje je u dužem razdoblju naišao. Upravo je stigao do mjesta gdjemladi demon, junak-princ priče, otkriva kakva se zadovoljstva mogu dobiti izdajom osobakoje su ti bliske i koje voliš pod moralno dvosmislenim okolnostima. Onda je zazvonio telefon i trgnuo ga iz sanjarenja, čuo je poruku jednog od neviđenihsvjedoka natjecanja, koji je izvijestio kako se dogodilo upletanje vrlo ozbiljne vrste; tj.natjecatelj je nezakonito uklonjen iz drame i protjeran u sobu s ogledalima neobuzdanihreflektirajućih površina.

Mefistofeles je morao odložiti knjigu i žurno doći u Peking, iako je tehnički u tomtrenutku bio slobodan. Uistinu mu nije bilo teško, jer oni koji su ozbiljni u vezi zla, morajubiti spremni odjuriti kad god stigne poziv za pokvarenost, i ostaviti pasivnija zadovoljstva kadse pojavi prigoda za učiniti nešto uistinu zlo. "Ylith," rekao je Mefistofeles, "što pokušavaš to si zatvorila Fausta?"

"Ispravljam veliku nepravdu", odgovorila je Ylith hrabro, iako je malo sigurnosti izašloiz nje pod utjecajem demonovog oštrog pogleda. "Što si učinila s Faustom?"

"Zatvorila sam ga pod moralnim optužbama, eto što", izjavila je Ylith. "Ženo, kako se usuđuješ! Nemaš ati u ovo natjecanje! Ti si samopromatrač."

"Kao promatrač", odbrusila je Ylith s iznenadnom osornošću, "moram prijaviti ono štosam vidjela. Ti si očito petljao s Faustom i predlagao mu nedolične radnje, i dozvolio mu dazaluta s uskog puta na koji je postavljen; inače mi objasni kako ima vremena za zavođenjenevinih princeza kad bih trebao uzeti jedan od ponuđenih izbora u zadanoj situaciji?" "Mene? Mene se usuđuješ optužiti? Ja nemam ništa s tim!" raspaljeno je odgovorioMefistofeles. "Ako je zaveo djevojčuru, sam je za to odgovoran!"

Oboje su se sjetili daje princeza Irene tamo. Okrenuli su se i pogledali je, a onda supogledali jedno drugo. Došli su do neizgovorenog sporazuma. Ylith je podignula obrvu;Mefistofeles je kimnuo. Ylith je izvadila malu Čaroliju sna, laku poput viline pahuljice, kojuje prebacila preko princeze. Donosila je san s retrogradnim gubitkom pamćenja posljednjihpola sata. S Irenom uklonjenom s puta, i Mackom u njegovom zatvoru s ogledalima, Ylith seokrenula prema Mefistofelesu, njene tamnoplave oči isijavale su bijes.

"Ti si kriv! I nemoj ni pomišljati kako ćeš se meni izvući laskanjem i takozvanimučenim argumentima. Sjeti se, nekoć sam bila na vašoj strani." "Ženo, kontroliraj se", upozorio je Mefistofeles. "Čarolija jezika koju sam dao Faustuslužila je samo da mu omogući snalaženje u ovoj orijentalnoj zbrci jezika. U svakom slučaju,krivo ili pravo, ne može se jednostavno odvesti protagonista iz drame. To je gori zločin odbilo čega što je Faust mogao učiniti."

"Ti si lažac", rekla je Ylith.Melistofeles je kimnuo. "Da, naravno, ali kakve to veze ima i sa čim?""Želim da Fausta zamijeni moralnije stvorenje!""Ženo, pretpostavlja! U Raju ili Paklu nema mjesta za dogmatska moralna prosuđivanja.

Smjesta pusti Fausta!" "Ne! Ti mi ne možeš zapovijedati!"

Mefistofeles ju je mrko pogledao, a onda je, posegnuvši u malu torbicu koju je nosioispod plašta, izvadio mali crveni mobitel. Utipkao je broj - 999 -broj Zvijeri okrenut naopako– što je broj Anđela - i stajao tupkajući nogom. "Koga si nazvao?" pitala je Ylith.

"Nekoga tko će te malo urazumjeti, nadam se." Za tren se pojavio oblak svijetlog dima i taktovi glazbe harfi. Pojavio se arhanđel Mihael,izgledajući ljutito, mokar i odjeven samo u veliki čupavi bijeli ručnik. "Što je tako hitno?" rekao je, ozlojeđen kako samo arhanđel može biti. "Upravo sam sekupao." "Uvijek se kupaš", prokomentirao je Mefistofeles. "Pa što? Znaš u o čistoći."

"To je zla novinska patka! Zlo vrlo lako može biti profinjeno poput Dobra. Sama čistoćaje neutralna. Ali nemamo vremena za diskusiju." "Točno. Zašto si me pozvao ovamo?"

"Ova vještica", Mefistofeles je uperio dugi oštri nokat u Ylilh koja je ponosno stajala,ruku prekriženih na nabranoj izbočini svog malog, ali uspravnog poprsja, stisnutih usta, žaromu očima, "ova smiješna žena, ovaj tek anđeo na obuci, ovo bivše stvorenje Pakla pretvoreno ustvorenje Raja, smatrala je prikladnim našeg Fausta maknuti s pozornice događanja, i otišla jetako daleko da ga je utamničila, čime je naše Milenijsko natjecanje dovela do opasnogprekida. Zato sam te pozvao ovamo." Mihael se okrenuo prema Ylith. Njegovo široko čelo bilo je izborano ljutnjom rijetkoviđenom na arhanđelovom čelu. Lice mu je poprimilo izraz smetene zbunjenosti. "UklonilaFausta? Može li to biti istina?"

Ylith je, glasom ne tako sigurnim kao prije, ali još uvijek prkosnim, odgovorila: "Štosam trebala učiniti? Njegov Faust je zavodio princezu Irene." Mihael je rekao: "A tko je princeza Irene? Ne, nemoj mi reći. Nije važno tko je princezaIrene. Zašto si svime što ti je sveto smatrala prikladnim prekinuti naše Milenijsko natjecanjezbog nekog malog, glupog zavođenja?"

"Navodnog zavođenja", dodao je Mefistofeles."Još gore", rekao je Mihael. "Kako si mogla tako drsko zloporabiti našu velikodušnost

što te imenovasmo promatračem, što smo učinili samo kako bismo ušutkali Babriela koji jeopčinjen tobom, zbog nečeg tako tričavog i nebitnog poput zavođenja, i k tome još samonavodnog?"

"Učili su nas da su zavođenja zla", prošaptala je Ylith. "Nema sumnje da jesu", složio se Mihael. "Ali do sada si trebala naučiti da naša politikanije miješati se čim netko napravi nešto Zlo, kao što se druga strana ne miješa čim netkonapravi nešto Dobro. Nisi li čitala o Moralnom relativitetu i Stapanju suprotnosti uPraktičnom anđeoskom vodiču za svakodnevne zemaljske stvari?"

"To sam sigurno propustila", rekla je Ylith. "Gledaj, nemoj me ušutkavati, molim te.Samo pokušavam biti dobra i da svi ostali budu dobri."

"Dovitljivost te neće izvući iz ovoga", upozorio je Mihael. "Anđeli bi trebali kalitiDobrotu Inteligencijom. Inače bi Dobro postalo bezosjećajna, proždiruća sila, zla zbog prirodesvoje totalitarnosti ako ni zbog čeg drugog. A to ne želimo, zar ne?" "Ne vidim zašto ne", usprotivila se Ylith. "Otkrit ćeš. Smjesta pusti čovjeka i vrati ga na njegovo mjesto u ovoj drami. A onda sejavi u Centar za ublažavanje gorljivosti radi kazne i ponovne obuke." "Oh, nemoj biti tako strog prema jadnoj djevojci", pobunio se Mefistofeles uvidjevšiprigodu da zaradi bodove za velikodušnost Zla. "Neka nastavi promatranje. Samo neka se višene miješa."

"Čula si ga?" pitao je Mihael. "Čujem i slušam. Ali pomisliti da ću ikad čuti arhanđela kako mi govori da poslušamzapovijedi demona iz Pakla!" "Moraš hael. Čvršće je omotao ručnik oko sebe. "Mogu li se sadavratiti svom kupanju?" "Uživaj", kazao je Mefistofeles. "Oprosti na smetnji." Mihael se obratio Ylith: "A što se tebe tiče, budi dobra, ali ne predobra, nemoj dizativalove. To je zapovijed." Nestao je. Ylith je hitro srušila Zatvor ogledala. Mack je trepćući izašao van.Mefistofeles se nasmijao i nestao. "Izgleda da sam se vratio", ustvrdio je Mack. "Jesi li razgovarala s princezom?"

"Samo se pazi", odbrusila je Ylith Macku i onda nestala.

8.

Nakon što je pušten iz Zatvora ogledala, Mack se pozdravio sa zapanjenom princezomIrenom i požurio natrag upozoriti Marka na zavjeru. Ali povratak do Markovog stana pokazaose težim od njegovog napuštanja. Mack je naletio na nepoznate hodnike koji su se spiralnouspinjali i prolaze koji su se spuštali, a nije se mogao sjetiti da je tuda ranije prošao. Uhodnicima je bilo puno ljudi, tako puno da je pomislio kako je nekako izašao iz palače, nanatkrivenu tržnicu koja se očito širila kilometrima oko palače. Ali onda je opet čuo zvukkraljevskih gajdi i bubnjeva, te je znao kako je na pravom putu. Zadihan i bez zraka, napokonje stigao do Markovog stana i upao bez kucanja. "Marko! Imam strahovito hitne vijesti za tebe!" Ali govorio je praznim zidovima jerMarko više nije bio tamo.

Mack je shvatio kako je sigurno prošlo nekoliko sati dok je bio u labirintu ogledala. Sadaje najvjerojatnije večer, iako iznutra nikad niste mogli reći, pošto su hodnici imali istojednolično osvjetljenje, danju i noću. Opet je istrčao van i, sretno, bez problema pronašaoDvoranu za bankete. Progurao se pokraj stražara i ušao. Proslava se zahuktala. Kublaj i ostali uglednici bili su smješteni na podiju na kojem ih jejutros vidio. Marko je bio tamo, i princeza Irene, kao i dvorski čarobnjak u svojoj zvjezdastojhalji. Mali orkestar naštimavao je instrumente, a na maloj je pozornici mongolski klaun uvrećastim hlačama i obojanog nosa govorio: "Uzmi mog jaka ... molim te, uzmi mog jaka."Ali nitko ga nije slušao. Sve su se oči okrenule prema Macku. Mack se osjećao pomalo neugodno zbog tihe pažnje koja je dočekala njegov dolazak.Nakašljao se, pročistio grlo i započeo: "Marko, drago mi je što sam te na vrijeme našao.Postoji zavjera protiv tebe. Načuo sam je u dvorištu gdje su vojnici vježbali. Tu su dva tipaizTira, i govorili su -" Marko je podigao ruku i zaustavio ga u pola riječi. "Govoriš li o onoj dvojici tamo?"

Mack je ugledao dvojicu bradatih vojnika koje je čuo na dvorištu. "To su tipovi",potvrdio je.

"Vrlo zanimljivo", primijetio je Marko. "Oni su ovamo došli prije sat vremena kako bime upozorili na zavjeru koju si ti isplanirao."

"Nije bilo tako", pobunio se Mack."Rekli su da si im platio da me ubiju."

"Samo se pokušavaju izvući! Marko, govorim ti istinu!""Tvoje je ponašanje bilo sumnjivo", odvratio je Marko Okrenuo se kanu. "Mogu li

nastaviti kako bih demonstrirao laži ovog tipa?""Nastavi, nastavi", odobrio je Kublaj-kan. "Zapadnjačke tehnike suđenja i ispitivanja

oduvijek su me fascinirale.""Pozivam princezu Irene", rekao je Marko.Princeza Irene je ustala s malog trona koji je za nju bio postavljen na glavnom podiju.

Imala se vremena preodjenuo u nebeskoplavi ogrtač obrubljen cvjetnim uzorkom, izgledala jekao oličenje nevinosti kad je na lošem mongolskom rekla: "Ovaj dugonogi probisvijet došaoje u moje odaje, što nije dopušteno nijednom muškarcu. Iznio mi je nemoralne ponude,govoreći na mom materinjem jeziku, ali poznatim narječjem koje koriste samo članoviobitelji, ili nekulturne osobe s ubilačkim namjerama. Bojala sam se za svoj život, jer kad tistranac govori tim narječjem, to znači, ako nisu rodbina, da te planira ubiti. Onesvijestila samse, a kad sam se probudila on je nestao, uplašio se, možda od nekog zvuka iz hodnika - jer onje izgleda kukavičja sorta - i preodjenula se u svoj nebeskoplavi ogrtač i dotrčala ovamo." "Laži, sve su to laži", rekao je Mack. "Ti si me, Marko, osobno poslao da pričam sprincezom!"

"Ja sam te poslao princezi", Marko je prevrnuo očima i bacio pogled na kana, iskazujućiglumački dar za nagovještaje. Okrenuo se prema okupljenim plemićima. "Vi me znate,gospodo. Ovdje sam sedamnaest godina. Bih li ja učinio nešto zabranjeno mongolskimzakonom, a da ne spominjemo uobičajenu pristojnost?" Jedini zvuk koji se mogao čuti u Kublajevoj Dvorani za bankete bilo je krckanje vratovadok su glave u publici odmahivale, ne, ne. Čak su i odrubljene glave naslagane na piramidamavisokima dva metra na kutnom kamenju stupova izgledale kao da odmahuju, ne, ne. "Ovo je namještaljka!" gorljivo je izjavio Mack. "Sada mi je jasno da me Marko Polo, izsvojih vlastitih razloga, želi srediti. Najvjerojatnije ne može podnijeti rivala na kanovomdvoru. I vjerojatno se osjeća inferiornim pošto je on samo venecijanski trgovac dok sam jaambasador iz Ofira." "A što se toga tiče," rekao je Marko, "neka se oglasi dvorski čarobnjak." Čarobnjak je ustao i poravnao svoju zvjezdastu halju. Podesio je naočale sa žičanimokvirima na nosu, dva puta pročistio grlo, nekoliko puta uzdahnuo i rekao: "Raspitao sam sekod učenih ljudi Pekinga koji su posebno vješti u zemljopisu. Oni se slažu kako mjesto kaošto je Ofir ne postoji. Dalje su zaključili, da je ako je ikad i postojalo, nestalo davno uprirodnoj kataklizmi. A zaključili su i da ako postoji danas, sigurno ne bi zaposlilo Nijemcakao svog ambasadora."

Mack je mahnuo rukama od frustracije. Ogorčenje mu je bjesnilo mozgom, ljutito jestezao šake i tapkao nogama, ali nije se mogao dosjetiti ničega što bi rekao. Kublaj-kan je progovorio: "Ne sviđa mi se ovo što činim, jer je moj dvor poznat poblagosti i visokim standardima, ali ovaj je čovjek proglašen krivim od porote njemu jednakihljudi za prevaru i lažno predstavljanje nepostojeće zemlje, kao i zavodnik plemićkih žena.Zbog toga je presuda ovog suda da se odvede u gradski zatvor gdje će pretrpjeti mučenjapropisana za varalice, a onda će biti ugušen, rasporen, izvadit će mu utrobu, raščetvoriti ga ispaliti." "To je dobra kazna", priznao je Marko. "Ali to je sudbina običnog čovjeka. Ovaj čovjekmožda ima plemićke krvi. Mogu li predložiti da tipa ubiju ovdje i sada? To će zabaviti dvor, aonda možemo nastaviti s proslavom."

"Izvrstan prijedlog", prihvatio je Kublaj. Podigao je magično žezlo i mahnuo. Izpozadine sobe prišao je debeli bradonja. Bio je odjeven u kožnu tkanicu i kožni prsluk, a naglavi je nosio golemi turban. "Kraljevski dželat vam je na usluzi, veliki kane", rekao je. "Imaš e pri ruci?" pitao je Kublaj. "Uvijek ga držim kod sebe", odgovorio je dželat i odmotao ga s pojasa. "Nikad se ne znakad će zatrebati." "Straža", naredio je Kublaj, "držite tog čovjeka! Dželatu, izvrši svoju dužnost!"

Mack se okrenuo i pokušao pobjeći, nadajući se kako će se uspjeti sakriti u bezbrojnimhodnicima kanove palače dok ne smisli nešto bolje. Ali Marko je, sa zlobnimsmiješkom na licu, ispružio nogu, Mack se spotaknuo preko nje i pao koliko je dug i širok.Strijelci su ga zgrabili i čvrsto držali. Dželat je prišao, vrteći konopac u ruci poputprofesionalca, što je i bio. Mack je povikao: "Vaša Visosti, činite pogrešku!" "Kad je tako, neka bude tako", rekao je Kublaj. "Pogriješiti sa sigurnošću predstavljapovlasticu moći."

Dželat se sagnuo i omotao konopac oko Mackovog vrata. Mack je pokušao vikati, ali nijeizustio ni zvuka. Imao je trenutak kako bi zaključio da čovjeku život uistinu ne proleti predočima u trenutku smrti kao što se priča. Jedino o čemu je mogao razmišljati dok mu sekonopac stezao oko vrata bilo je ležanje na obalama Wesera tijekom školskih praznika itvrdnje prijatelju studentu iz samostana: "Znaš, čovjek nikad ne može reći kako će umrijeti."To je bila istina, jer nikad ne bi mogao ni zamisliti kako će završiti nekoliko stotina godina uprošlosti, da će ga pogubiti na dvoru Kublaj-kana na nagovor Marka Pola dok je bio uključenu natjecanje između sila Svjetlosti i Tame. Onda je nastao bljesak svjetlosti i oblak dima i Mefistofeles se pojavio. Mefistofeles je bio ljut, i u takvim je trenucima izvodio ekstremno spektakularnapojavljivanja, kao i ovog puta, upotrijebio je čitav arsenal vatrometa i uzrokovao pojavuraznih vizualnih čuda u zraku koja su misteriozno i nula. Otkrio je kako je nekolikotrenutaka potrošenih na pripremanje atmosfere štedjelo vrijeme na duže staze, jer su oni predkojima se pojavio bili u takvom čudu da nikad nisu ni pomislili proturječiti mu. "Pustite tog čovjeka!" zagrmio je Mefistofeles. Dželat je odskočio unatrag kao gromom pogođen. Strijelci su od straha pali. Kublaj-kanse povukao unatrag. Marko se zavukao pod stol. Princeza Irene se onesvijestila. Mack jezakoračio naprijed, slobodan čovjek.

"Jesi li spreman za odlazak?" pitao je Mefistofeles. "Spreman, moj gospodaru!" odgovorio je Mack, ustao i otresao prašinu sa sebe. "Samojoš jedna stvar za kraj." Prišao je Kublaj-kanu. Dok je Kublaj gledao uokolo tražeći pomoć, Mack mu je iz rukuuzeo magično žezlo i zataknuo ga za pojas. "Sad ćeš vidjeti koliko će tvoja vladavina trajati!"viknuo je zlobno. Onda je Mefistofeles mahnuo rukom, i on i Mack su nestali.

Na kanovom je dvoru vladala tišina. Nakon njihovog odlaska nastupio je kratkorazdoblje prilagodbe tijekom kojeg nitko nije ništa činio. Onda je Kublaj upitao: "Marko, očemu se ovdje radilo?" Marko je rekao: "Mislim da smo prisustvovali autentičnom natprirodnom događaju.Podsjeća me na nešto što mi se dogodilo kad sam bio u Taškentu. Bilo je proljeće, i cvijeće udolini -" Upravo su se onda velika brončana vrata kanove Dvorane za bankete opet otvorila.Margarita je ušla. Nosila je novu tijesno pripijenu kinesku haljinu od obojene svile s visokimovratnikom. Također je bila svježe našminkana, okupana, namirisana, s novom frizurom ilakiranim noktima. Na Kublajevom su dvoru znali kako učenje jezika učiniti zanimljivim. "Bog", pozdravila je. "Upravo stižem s tečaja. Svi poslušajte ovo." I na slabom, alirazumljivom mongolskom, rekla je: "Iz Španjolske djeva gleda kako sijeva." Nasmijala seočekujući riječi odobrenja. "Hoćemo li nju pogubiti?" pitao je Marko Kublaja, izvukao se ispod stola i otresaoprašinu. "Pa, mogli bismo", složio se Kublaj, pomisao na okrutnost vratila mu je dostojanstvo."Bolje išta nego ništa." Marko je pozvao: "Straža! Dželat!" Sablasna šarada je opet počela. Margarita je uhvaćena. Dželat je odlučno prišao, unatoččinjenici što su mu noge podrhtavale. I onda se Mefistofeles opet pojavio.

"Oprosti, u potpunosti sam zaboravio na tebe", ispričao se. Mahnuo je rukama. Margaritaje nestala. Onda je Mefistofeles nestao. Kan i njegovi gosti u zapanjenoj su tišini gledalimjesta gdje su se nalazili. Onda su došli konobari i donijeli glavno jelo.

Firenca1.

"Pa, Fauste, šaljemo te u iduću fazu natjecanja. U ovoj odlaziš u grad Firencu, u godinu1492. Kako ti samo zavidim, dragi momče! U živo ćeš vidjeti grad koji može tvrditi da jeumjetnički izumitelj novog svijeta. Mnogi se učenjaci prepiru je li renesansa počela u Firenci.Kako ti to zvuči?" Mack i Mefistofeles bili su u malom uredu smještenom u Čistilištu. Čistilište je u tomdijelu bilo ogromno, a ured je bila jedina stvar na vidiku. To je bilo mjesto koje jeMefistofeles često koristio za kasnonoćno obrađivanje papirologije. Prilično jednostavno;drvena struktura široka oko tri metra (u Čistilištu ste mogli graditi veliko koliko god steželjeli, bez dodatnih troškova, ali Mefistofeles je želio zadržati nepretenciozan izgled).Nekoliko ulja s ladanjskim motivima na zidu. Mala fotelja presvučena zelenim satenom nakojoj je sjedio i običan drveni stolac na čijem se rubu gnijezdio Mack. Mefistofeles je Mackudao čašu ječmenog vina kako bi došao k sebi nakon susreta sa smrću. Ali on je bio i nestrpljivza nastavkom natjecanja. "Onda dobro", rekao je na posljetku Mefistofeles. I tako je, imajući jedva vremenauhvatiti dah, Mack znao da opet mora ići. Na mjesto neobičnog imena. "Što je renesansa?" pitao je Mack.

"Zaboravio sam," zacerekao se Mefistofeles, "termin 'renesansa' ušao je u upotrebu dugonakon što je renesansa završila. Odnosi se na povijesno razdoblje, dragi moj Fauste." "I što bih trebao učiniti u vezi te renesanse?" zanimalo je Macka. "Pa ništa, direktno. Renesansa nije nešto u vezi čega možeš nešto napraviti. Ne, samosam ćaskao, isticao koliko je to važno razdoblje povijesti, i kako tvoji izbori tamo mogudonijeti značajne promjene." "Što trebam napraviti? Postoje li izbori?"

"Da, naravno da izbori postoje", potvrdio je Mefistofeles. "Poslat ćemo te u Firencu uvrijeme Vatrometa taštine."

"Kako?" "Velikog spaljivanja predmeta taštine, poput ogledala, zabavnih slika, šund literature,vrijednih spisa, poslastica i slično. Sve ove i mnoge druge stvari nagomilane su na velikomtrgu Piazza della Signorija i zapaljene."

"Zvuči pomalo ekstremno", napomenuo je Mack. "želiš da zaustavim tu lomaču?""Ne, nikako", odbio je Mefistofeles."Što onda trebam učiniti?""Djelo", rekao je Mefistofeles. "Zato smo našeg Fausta stavili u natjecanja. Tako da

može izvesti djelo koje će se odraziti kao Dobro ili Zlo, te će o njemu prosuditi Ananke.""Tko?""Ananke je grčko ime za drevnu praiskonsku silu Nužnosti, onog što mora biti. Svim

stvarima Ananke na kraju mora suditi.""Gdje je ta Ananke?""Ona je sveprisutna", objasnio je Mefistofeles. "Ali nematerijalna i neuhvatljiva, pošto je

Nužnost ta završna sila koja povezuje stvari, ali sama nema supstancu. Ipak, kad dođe vrijemeAnanke će uzeti tjelesni oblik i reći nam presudu." To je za Macka postajalo malo preumno. "Što bih, točno, ja trebao učiniti?"

"To ti ne mogu reći", odvratio je Mefistofeles. "Ova je epizoda zamišljena drugačije odostalih. U ovoj sam moraš pronaći nešto što ćeš učiniti."

"Ali kako ću procijeniti što učiniti?"Mefistofeles je slegnuo ramenima. "Postoje mnogi načini. Možeš ugledati osobu u

opasnosti, i odabrati da joj spasiš život. Onda će presuda ovisiti o tome čiji si život spasio, išto je osoba učinila sa svojim životom u preostalim godinama." "Ali kako ću znati?" pitao je Mack.

"Moraš procijeniti što bolje možeš", odgovorio je Mefistofeles. "U to je vrijeme u Firencibio Niccolo Machiavelli. Možeš mu savjetovati da ne napiše svoje remek djelo, Vladara, kojije prouzročio veliku frku u božanskim krugovima." Mefistofeles je oklijevao i gledao nokte, aonda dodao: "Ili mi možeš potražiti Botticellija, ako ne možeš smisliti nešto drugo za raditi."

"To bi bilo dobro?"Mefistofeles je oklijevao. Vraški će platiti ako netko sazna za to. Ali znao je savršeno

mjesto na zapadnom zidu svoje palače u Paklu gdje će objesiti sliku. Ostali arhdemoni bit ćebolesni od zavisti kad je ugledaju. "Oh da," rekao je, "nabavljanje Botticellija uopće ne bi bilo loše."

"Problem je", upozorio ga je Mack, "što ne bih razlikovao Botticellija od Durera. Slikesu za mene nebeske nepoznanice. U stvari znam više o nebeskim nepoznanicama nego oslikama." "Pa, to nije u redu", zaključio je Mefistofeles. "Siguran sam kako se nitko neće buniti akopoboljšam tvoje znanje o umjetnosti. Moglo bi ti biti neophodno za izvršenje zadatka."

Mahnuo je rukom. Mackova su koljena na trenutak zadrhtala kad mu je um nagloopterećen znanjem o usporednim umjetničkim vrijednostima od helenizma pa do nekolikostoljeća iza njegovog vlastitog vremena.

"Da ti nabavim Botticellijevu sliku? Želiš da to učinim?" "Nije na meni da ti kažem", branio se Mefistofeles. "Samo sam ti dao podlogu tako daćeš imati osjećaj za stvari." Oklijevao je, a onda dodao: "Naravno, ako, tijekom svog boravkau ovom razdoblju, slučajno naiđeš na Botticellija vrlo rado ću ga otkupiti od tebe po vrlodobroj cijeni." "Ako ne naiđem na sliku", pitao je Mack, "što još mogu učiniti?" "Ne mogu ti reći. Dragi moj Fauste, u ovoj igri nema jednostavnih izbora. Nije samostvar u otkrivanju 'najboljeg' poteza po nekom predodređenom kriteriju. Moral s ovime nemaveze. Ovo su obični vijci i matice. Ovo daje tebi, običnom čovjeku, prigodu za odlučivanjekoje je obično rezervirano za duhovna bića. Vidjet ćemo koliko je ljudsko biće dobro u timstvarima." "A dobro", prihvatio je Mack sumnjičavo. "Ali još uvijek nisam siguran da kužim."

"Moj dragi momče, to ti je poput kviza." "Molim?" "Zaboravio sam, oni još nisu izmišljeni. Zamisli čovjeka koji stoji pred publikom i zanovac odgovara na pitanja, i za svaki točan mu se plaća. Sada, za deset tisuća lujdora ... Ti sina Vatrometu taštine u Firenci u 1492. Ispred tebe je velika lomača. Na nju se bacajusvakojake taštine. Među njima je neprocjenjivi Botticelli. U tvojoj je moći da ga spasiš. Štoćeš učiniti?" "Skužio sam", kimnuo je Mack. "Ako ti se odgovor sviđa, ja dobijem lovu?"

"To je cijela zamisao", rekao je Mefistofeles. "Nastavljamo. Sada mi kažemo tebi, uredu, ista situacija. Sada si u palači Lorenza de Medicija. On je strahoviti i okrutni tiranin, alije također veliki štovatelj umjetnosti. Umire. Drži. Uzmi ovo." Dao je Macku malu staklenuampulu punu zelene tekućine. "Sada u rukama držiš lijek koji će mu dati još deset godinaživota. Hoćeš li mu ga dati ili ne?" "Auf, otpuhnuo je Mack. "O tome moram razmisliti. Možeš li mi reći više?"

"Oprosti, ovo su jedine natuknice koje ti mogu dati. Bit stvari je brzina. Testiramo brzinutvog shvaćanja, i gledamo u dubine za koje čak ni ne znaš da ih imaš. Idi tamo, doktore Faust,i obavi posao za ljudski rod! Jesi li spreman?" "Pretpostavljam", odvratio je Mack. "Oh. Što je s Margaritom?"

"Ona je već u Firenci. Naći ćeš je na tržnici svile. Rekla je kako želi obaviti kupovinudok još ima vremena."

2.

U međuvremenu, u drugom dijelu svemira, vlažno, turobno veče palo je nad zapadniCentar Pakla. Velike crne ptice žalosno su kreštale dok su letjele tko zna gdje. Prljave ulice

bile su mokre, kante za smeće bile su razbacane, čuli su se zvukovi mučenja iza daskamazagrađenih prozora s obje strane ulice, gdje su duhovi upravo pušteni iz Jame živjeli uvječnom rintanju. Jedino veselo mjesto bio je Maladroitov ikor klub, u središtu kvarta. Uklubu je sve bilo živo, brzo, glamurozno - dobra strana Pakla. U tom Ikor klubu, u privatnom separeu na jednoj strani, sjedio je Azzie Elbub. Te jevečeri imao spoj s Ettom Glber, mladom damom koja je u svojoj vještičjoj skupini bilaizabrana za Miss Ulizicu godine 1122. i kao nagradu dobila izlazak s frajerskim, mladim,razigranim i prilično zgodnim demonom. Malo se iznenadila kad je dobila Azzieja, jer nijebila spremna za narančastoglavog demona lisičjeg lica, ali se brzo prilagodila sposobnošćukoja joj je donijela pobjedu na natjecanju ulizica. Azzie je plan aktivirao prije nekolikogodina, kao siguran način ostvarivanja spojeva s komadima sa Zemlje. To je bio trenutak kojeg je trebalo spremiti u dosje koji sadrži ljigave dobitke. Svjetla subila prigušena. Diskretni reflektor osvjetljavao je duboki dekolte Miss Ulizice. Džuboks jesvirao "Zemaljskog anđela", zato što su u Paklu uvijek prije ili kasnije nabavili sve hitove,iako nikad na vrijeme. Sve je bilo savršeno. Ali Azzie se nekako nije mogao zabavljati. Zabava je u Paklu religija, ali Azzie je bio u buntovnom raspoloženju. Imao je ozbiljnogposla. Morao je odlučiti kako si osigurati najbolju poziciju u natjecanju između Svjetlosti iTame, a to je uvjetovalo da se nešto učini u vezi Fausta. Faust je do sada odolijevao iskušenjima. Azzie za sada nije imao sreće. Pitao se nudi liprave stvari. Ali nakon što ste ponudili slavu, bogatstvo i Helenu,Faust je bio težak tip, u to nije bilo sumnje. Duhovno je bio divljak. Nije se moglopretpostaviti što će sljedeće učiniti. Istinu govoreći, silama Tame je bolje što ga nemaju unatjecanju. Faust možda nije dobar čovjek, ali je daleko od zlog. Dok je Mack, njegovazamjena, u cijelosti jednostavniji, pa se mogu očekivati predvidljiviji, i zbog togazadovoljavajući rezultati. Azzie je još malo promislio o tome. Što je više o tome mislio, Faust mu je biokompliciraniji. Na posljetku je donio odluku. "Slušaj", rekao je Miss Ulizici, "bilo je zabavno, i bilo mije pravo zadovoljstvo što samte upoznao. Ali sada moram ići. Ne brini, račun je plaćen."

Nakon što je to rekao, odmah je krenuo, ušao u mali separe za čaranje kojeg je klubpostavio za hirovite članove koji nisu voljeli čarati u javnosti. Usmjerio se prema Zemljinojprošlosti, jer se nekako našao previše naprijed. Čarolija se aktivirala i godine su letjele unatragpoput listova na kalendaru u nekom budućem dobu kad će takve stvari postojati. Krećući sebrže od brzine sjećanja, Azzie je vidio panoramu vremena kako se uvlači sama u sebe, gutavlastiti rep. Starci su postajali mladići, vulkani su se gasili i tonuli u zemlju, ledenjaci suplutali na sjeveru i lugu, ljudska rasa se smanjivala i nestala. Na posljetku je u potpunosti izašao iz ljudske teritorije i došao u zemlje legendi koje suHomer i ostali stvorili. Ispred je bila Leta, a onda se pojavila velika pećina Avernus. Uletio je u nju i prationjene zavoje i serpentine dok se spuštala u dubine Pakla i spajala sa Stiksom. Bilo je to kaoputovanje kroz crijeva zmije. Cijela je stvar imala blijedo i sablasno osvjetljenje odfluorescentnih litica, a Azzie je ponekad na tim liticama vidio ljude kako stoje, junački goliljudi umotani u plahte poput izbjeglica s Doreovog duboreza. Ali sada je bio na mjestu na kojese čarolijom doveo, tamo gdje je počinjala teritorija Pakla. Azzie se okrenuo i preletio preko samog Stiksa, sve dok na posljetku nije naišao naHaronov brod, usidren uz blatnu obalu. Faust i Helena su sjedili na krmi, gledali crnu nemirnuvodu i ćaskali. Azzie se ustremio dolje i glatko aterirao na brod. Brod se pritom jedva zaljuljao, tako jelak korak imao, a Haron je ipak pogledao kako bi vidio tko se spustio na njegov brod. Azzienije obraćao pažnju na njega.

"Vozdra!" viknuo je Azzie. "Doktore Faust! Dobar dan vam želim!" "Pozdrav tebi, nepošteni duše", odzdravio je Faust. "Što te dovodi u ove predjele?"

"Pa, mislio sam pogledati kako vam ide." Azzie je sjeo na stolac na sklapanje naslonjenna ogradu. "Kako ide?"

"Dovoljno dobro", rekao je Faust. "S Haronom je dosta teško, ali mislim da sam gadovoljno uvjerio tako da će surađivati sa mnom." "Uvjerio Harona? Kako ti je to uspjelo?"

"Istaknuo sam činjenicu da mu dajem prigodu da bude na samom početku vrlog novogmita."

"Koji je to mit?" pitao je Azzie. "Ah, pa to je priča o velikom susretu Fausta i Harona; kako je, uz Haronovu suradnju,Faust putovao na dotad neviđena mjesta, vodeći sa sobom prelijepu Helenu." "Hah!" oglasila se Helena, koja je sjedila u blizini, brčkala noge u vodi i slušalarazgovor. Azzie ju je ignorirao. Faustu je rekao: "Imam novi prijedlog za tebe." "Već sam ti rekao. Neću te slušati." "To nije ono što tražim", uvjeravao ga je Azzie. "Gledaj. Igra za gospodarenje Milenijemtraje. Ovaj tip Mack je vodi, igra tvoju ulogu. To nije način na koji bih ja to izveo, ali tako sedogodilo. Već je prošao kroz dvije epizode. Je li prošao dobro ili loše, nije važno. Što jeučinjeno, učinjeno je, i ni ti ni ja tu ne možemo ništa učiniti. Pa zato kažem, ostavi se toga.Prestani pokušavati preuzeti Mackovu ulogu. Izađi iz drame. A ja ću se pobrinuti da ti se toisplati, doktore."

"Koji je tvoj prijedlog?""Odabrat ću razdoblje povijesti koje je kao stvoreno za tvoje talente. Bit ćeš bogat, i svi

će znati za tebe.""To ću biti samo ja?" upitao je Faust. "Ili ću uz sebe imati prikladnu družicu?"

Eto Fausta, opet se cjenka! Azzie je obećao: "Sve će ovo biti s Helenom uz tebe, jer onaje dio pogodbe. Johanne, ljudski rod će ti zavidjeti. I bit ćeš bogat, doktore, bogatiji no štomožeš i sanjati." "S tvojim talentom za prevare", primijetio je Faust, "dat ćeš mi sve to, ali ćeš menapraviti slaboumnim ili paraliziranim tako da ne mogu uživati u tome. Znam tvoje fore,demone!" "Misliš da bih ja učinio nešto takvo?" zgražao se Azzie. "Možda jesam zao, ali nisamloš. Ali reći ću ti nešto, kako bih sve poboljšao, ubacit ću puni tretman pomlađivanja. Izgledatćeš, osjećat ćeš se, i bit ćeš novi čovjek, intelektualno i tjelesno. Pred sobom ćeš imati mnoge,mnoge godine energičnog života. I bit će dobar, doktore, oh vraže, bit će tako dobar!" Azzie se toliko zanio svojom prodajom da si je kićenom gestom poljubio ruku, što nijebio njegov tipični stil. Ali Faust nije bio dirnut. "Ne," odbio je Faust, "žao mi je, shvaćam tvoje osjećaje. Ali ne mogu to učiniti."

"Ali zašto ne?" zacvilio je Azzie. "Vidiš, to ne bi bilo faustovski. Znam da moraš misliti o svom natjecanju. Ali ja morammisliti o Faustovoj veličanstvenosti i, ako ostane nešto vremena, o općenitoj budućnostiljudskog roda. Žao mi je, pokvareni demone, ali ne mogu te poslušati." "Pa, vrijedilo je pokušati", rekao je Azzie. "Što ćeš sada učiniti?"

"Namjeravam zauzeti vlastito mjesto u natjecanju. Ne znam imam li vremena da stignemu Firencu. Ali nakon toga, sljedeći je čin u Londonu. Već sam uvjerio Harona da me odvedetamo. Za njega će biti ugodna promjena da provede dan u plovidbi Temzom." Haron je slušao. Sada se okrenuo i, neugodno se smijući rekao: "Da, Fauste, dogovorilismo se, ali samo uz uvjet da mi daš Čaroliju putovanja koja će dati pokretnu silu da nasodvede tamo. Brod mrtvih ne kreće se kroz prostor i vrijeme samo pomoću vesala, znaš." Faust se okrenuo Azzieju. "Ah, o toj Čaroliji putovanja. Moja je prilično istrošena.Možeš li mi dati punjenje čarolije? Ili još bolje, daj mi lijepo novu Čaroliju putovanja i Haroni ja ćemo krenuti." "Naravno", rekao je Azzie i izvadio malu čaroliju iz vrećice, neprimjetno skinuo etiketuNEISPRAVNO - NIJE ZA UPOTREBU, koju joj je dodijelilo Vijeće za standardiziranječarolija, i dao je Faustu. "Puno sreće", rekao je i onda nestao. Bio je vrlo zadovoljan sobom. Nije trebao brinuti zbog Fausta. Tip će se neutralizirati, uzmalu pomoć lukavog demona lisičjeg lica koji dijeli čarolije i krade jaja.

3.

"Što si", pitao je Faust Helenu, dok je Haron pripremao brod za novo odredište, "mislila sonim 'hah'?" Helena, lijepa i nepristupačna, stajala je uz ogradu i gledala kako riba vremena gutaanomalije. Crna voda se vrtložila i komešala, refleksije djela ljudi i bogova mutno su senazirale na njenoj površini. Odgovorila je ne okrenuvši se: "To je izraz prezira,koju osjećam prema tvojem seksističkom ponašanju."

"Seksist? Ja? Alija sam Faust!""Dobro za tebe! Ali što je sa mnom? U nekim stvarima možda imaš veliki intelekt, ali još

uvijek smatraš ženu objektom za kojeg se treba boriti i dobiti je kao trofej u smiješnimratovima koje vi muškarci vodite kako biste dokazali te stvari." "Ovakvi argumenti ne zvuče kao Helena koju bih očekivao", rekao je Faust. "Govoripoput intelektualke, a ne poput dobrog komada kakvim su te muškarci oduvijek smatrali.Povijest ne bilježi tvoje poglede na temu muškaraca." "Zato što je Povijest seksistička", ustvrdila je Helena. "Pobjednici pričaju svoje viđenjestvari. A zašto bi bilo drugačije? Moć čini pravo i mi postajemo ono što kažemo da jesmo.Pričaj o nepravednom pisanju!" "Zbog čega se pak ti buniš?" pitao je Faust. "Lijepa si i čuvena!"

"Ali su me stavili u vječnu ulogu statistice. Moji mi se prijatelji smiju. A zašto? Zato štobudale poput tebe neprestano sanjare o meni i misle da su frajeri ako me mogu učiniti svojomrobinjom." Faust je rekao: "Ja, učiniti tebe svojom robinjom? Reci ne, lijepa Heleno! Prije sam jarob tvoj, i spreman sam poslušati tvoj najmanji hir."

"Aha? Kako bi onda bilo da me vratiš u Had otkuda me demon oteo?" "Oh, pa, to ne dolazi u obzir", odbio je Faust. "Daj 'ajde, pokušavam biti galantan. Titakođer trebaš pokušati." "Vraga moram pokušati", durila se Helena. "Možeš imati moje tijelo, ali me neposjeduješ."

"Hmm", promrmljao je Faust i pohotno je pogledao. "Mudar čovjek može tvoje tijelosmatrati dovoljnom nagradom."

"Također nećeš dobiti ni tijelo", odbrusila je Helena. "Najprije ćeš me morati ubiti."Faust je pomislio kako bi do toga i moglo doći. Ali je stisnuo zube. Smiješna je stvar bila

što uopće nije previše želio ovu ženu. Posjedovati je, gospodariti joj, dominirati njome, da,naravno. Ali voditi ljubav s njom? Faust ju je smatrao impresivnom kad je šutjela, a lajavicomkad je pričala. Divio se činjenici što drevni svijet nikad nije komentirao Heleninkonverzacijski stil. "Slušaj," započeo je Faust, "budimo razumni. U ovom našem svijetu možeš glumiti usamo nekoliko uloga. Ja glumim gospodara, iako te uvjeravam da mi to u potpunosti neodgovara. Nisam baš dobar sa ženama iz vladajuće klase. Da ti kažem istinu, volim guščarice.Ali to što imam tebe je velika težnja, iako baš osobno ne padam na to. Zato igram svoju ulogu.A sada, Sudbina, ili Nužnost, ili Šansa, ili tko god bio, su te stavili u ulogu najpoželjniježene. Ti trebaš biti uzor zavodljivosti. Ne činiš si dobro ako želiš biti nešto drugo. Imaš svojuulogu i ona je dobra. Mnoge bi žene dale sve da se zamijene s tobom. A to nije loše, što se tičeuloga. Čak i ako ti se ne sviđa, pokušaj barem ne iznevjeriti režisera."

Helena je trenutak razmišljala. Onda je progovorila: "Pa, Fauste, dobro zboriš i pričašotvoreno. Dopusti da i ja budem jednako otvorena. Jesi li me dostojan? Helenin arhetip jesvugdje poznat. Ali nikad nisam čula za faustovski arhetip."

"Pojavio se puno nakon tvog vremena," rekao je Faust, "ali nije nimalo slabiji od tvojeg.U drevnom su svijetu ljudi možda željeli biti poput Odiseja ili Ahileja. U danšanje vrijemeljudi teže faustovskom idealu." "Možeš li mi sažeti taj ideal?" zatražila je Helena.

"Riječima je teško opisati zbiljsku kvalitetu nečijih osobina. Recimo samo da Faust želiviše. Ima tu puno više od toga, ali ti daje predodžbu."

"Neka vrsta modernog Prometeja?" pitala je Helena. "Možda, Helena", nacerio seFaust. "Ali s razlikom. Prometej je završio na kamenu dok mu je lešinar proždirao jetru. AFaust slobodno luta prostorom i vremenom. S malom pomoći njegovih prijatelja, naravno. Ato je razlika između starog i novog svijeta." "Vidim da znaš održavati konverzaciju", primijetila je Helena. "Ako ništa drugo."Nasmiješila se i Faustovi su receptori uzbuđenja počeli mahnito treperiti sve dok ih njegovasnažna volja nije opet smirila.

"Krenimo onda, Fauste", rekla je Helena. "Priznajem, zanimaju me obrisi tog novog mitakoji stvaraš. Možeš li mi nagovijestiti što se sljedeće događa?" "Kao sljedeće odlazimo odavde", odvratio je Faust. "Harone! Je li brod spreman?" "Imaš li onu Čaroliju putovanja?" upitao je Haron.

"Tu je", rekao je Faust i dao mu je. Haron je rukom potražio i pronašao Pokretni utor.Pažljivo je umetnuo čaroliju. Faust je rekao da je aktiviraju riječi. Duh je stajao na sredinibroda i odvezao užad kad su prvi trzaji kretanja protresli brod. Kretanje je opet došlo. Pojaviose veliki oblak dima, zelene i sive boje, sa žućkastosmeđim pozadinskim osvjetljenjem imalim čupavim maglicama na krajnjim granicama. Onda se Čarolija putovanja aktivirala. Iiznenada, tek tako, brod je nestao. Promatrač na obali bi ipak, gledajući kako brod mrtvih nestaje, mogao istaknuti da zelenii sivi oblaci dima nisu uobičajeni nusprodukti čarolije, nego prije znače neispravnu Pogonskučaroliju. Obično se brodovi tako ne kreću kad imaju magični pogon. Promatrač je mogaozaključiti kako nešto značajno nije u redu. I da je tako zaključio, ne bi puno pogriješio.

4.

Mack se našao na putu koji je vodio između redova jablana. Uspeo se uz mali brežuljak iugledao, u blizini, tornjeve otmjenog grada. Vrijeme je bilo toplo i sunčano. Bilo je još ljudikoji su šetali putem. Nosili su duge čarape, tunike, meke čizme, baš kao u Krakowu, ali stalijanskim štihom. Mack je vidio da ga je Mefistofeles odjenuo na isti način. Prošao je krozvrata u čudesnu vrevu koja je bila Firenca. Na uskim je ulicama bilo puno gužve i galame. Izgledalo je da su svi vani, većina je bilasvečano odjevena. Na ovaj lijepi proljetni dan Firenca je bila u svečanom raspoloženju. Šarenistjegovi na mnogim balkonima i krovovima vijorili su na povjetarcu. Predstavljali su raznegradske komune. Prodavači hrane bili su najbrojniji, prodavali su najnovije jelo, malerenesansne pizze. Naoružani konjanici s čeličnim kacigama jahali su ulicama i gurali ljude sputa poput policajaca u svim dobima i erama. Mack je prošao pokraj nagomilanih štandova nakojima se prodavala odjeća, posude, začini, mačevi i noževi. Na jednom su se štanduprodavali veliki porculanski poslužavnici, na drugom lubenice, a na trećem kovačkerukotvorine. Iako je sve bilo jako zanimljivo, Mack je odlučio kako mu je bolje naći mjesto zaodsjesti. Najprije je provjerio novčanik i otkrio da je pun novca. Mefistofeles u tome nije bioškrt. Svidjela mu se gostionica ispred njega zbog dobro oličenih sivih zidova i zlatnog natpisakoji ju je proglasio Paradisom. Vlasnik, krupni čovjek crvenog lica s prištem na nosuispočetka je bio sumnjičav, pošto Mack nije poslao glasnika kako bi najavio svoj dolazak. Nopretvorio se u oličenje uljudnosti kad mu je Mack dao zlatni florin. "Naša najbolja soba za vas, dragi moj doktore Faust! Dolazite u povoljno vrijeme. Ovo jepraznik, znate, doba kad mi Firentinci palimo svoje taštine." "Da, znam", primijetio je Mack. "Hoće li se održati daleko odavde?"

"Samo nekoliko ulica dalje na Piazzi Signoriji", rekao je gostioničar. "Imat ćete dobarpogled na jedan od najneobičnijih fenomena našeg vremena. Savonarola je obećao kako ćeove godine lomača biti uistinu nešto posebno." "Kakav je čovjek taj Savonarola?" upitao je Mack.

"On je najsvetiji redovnik i svećenik. Živi jednostavno, za razliku od prinčeva Crkve kojivladaju nama. Govori protiv prodavanja i kupovanja crkvenih službi, prepuštanja užicima iostalih loših navika Crkve. I Francuski savez ga cijeni."

"Što je to?""To je naš savez s francuskim kraljem, koji nas štiti od papine želje da nam opet nametne

Medicije.""Vi ne volite te Medicije?" pitao je Mack."Oh, dosta su dobri", odvratio je gostioničar. "Lorenza zovu Veličanstveni, iz dobrog

razloga. Nikad nije bilo većeg pokrovitelja umjetnosti. Pod njegovom vlašću Firenca jepostala najljepši grad na svijetu." "Ali ga ipak ne volite?" ustrajao je Mack.

Gostioničar je slegnuo ramenima. "Ljudi plaćaju za njegovu veličanstvenost. Uostalom,mi Firentinci smo slobodni ljudi, i namjeravamo to i ostati."

Mack je provjerio sobu i zaključio kako odgovara standardima na koje se brzoprivikavao. Vrijeme je da pronađe Margaritu. Vlasnik mu je rekao kako se tržnica svile nalazina malom trgu na Cesti Fiesole. Macku je sličila orijentalnom bazaru sa zbijenim štandovima,pokojim toaletom i svitom promatrača iz Kitaja s kosom spletenom u rep. Ovdje su bilenagomilane obojane svile koje su bile moda u Flandriji i Nizozemskoj; dvaput obojanimaterijali koji su te godine bili veliki hit u Amsterdamu, grubi svileni estofadoi i sanbenitosportske majice širokog izreza iz Španjolske. Među štandovima je tu i tamo primijetioespresso barove, a pored njih su bile špageterije, koje su već prodavale izmišljotinu koju jeMarko Polo donio iz Kine, gdje su je neobjašnjivo zvali rezancima. Mack je pronašaoMargaritu kod osnivača sustava butika koji će napraviti veliku promjenu u navikama kupacaluksuznih stvari. Gledala se u visokom ogledalu koje je vlasnik, silan čovjek sa zečjomusnom, ali, možda u kompenzaciju, dobrim zubima, zakretao tamo-amo. "Ah, signore," pozdravio je, "došli ste u pravo vrijeme kako biste svoju damu vidjeli upunom sjaju!"

Mack se obzirno nasmiješio. To nije bio njegov novac. Mogao si je priuštitivelikodušnost.

"Samo naprijed, komad", rekao je promuklo."Gledaj", pokazala je, "odabrala sam jednu od ovih dražesnih haljina za bal. Ti moraš

pogledati trgovinu za muške signorea Enrica, Johanne. Ima prsluke i košulje po posljednjojmodi." "Košulje?" zapitao je Mack. Signore Enrico se nasmiješio uz izvanredno svjetlucanje svojih toplih smeđih očiju. "Toje najnovija stvar iz Mađarske", objasnio je. "Ležerni stil. Za večer imamo najbožanskijetajice, koje dolaze s nakurnjakom koji šapće o muškosti umjesto da je uzdiže u nebo." "Obožavam način na koji priča", uzdisala je Margarita. Mack se osjećao prilično smiješno pokušavajući se uključiti u ovaj razgovor. Ali utješiose činjenicom što je kupovanje skupocjene odjeće ženi jedno od uživanja u muškom uspjehu. Ičim Margarita završi, moći će početi tražiti neke stvari za sebe, možda pita Mefistofelesa zaakontaciju nagrade, ako bude trebalo. Naravno, Mefistofeles nije specificirao kakva ćenjegova nagrada biti. Mack je znao da je to trebao ranije dogovoriti. Ali čim dođe u prigodu,provjerit će. U međuvremenu, malo isprobavanje nagrade bilo je potpuno razumno, jer akomu se ne svidi ono što treba dobiti, uistinu gubi vrijeme. "Izgledaš divno, draga moja", rekao je. "Molim te završi sa svojim poslom tako da jamogu početi svoj."

"A koji je to posao, ljubavi moja?""Moram pronaći Botticellija. Ako nađem kojeg, mogao bih napraviti dobar posao."Enrico se uključio: "Botticelli? Možda ja mogu pomoći. Znam sve slikare. Bilo bi mi

izuzetno zadovoljstvo ponuditi vam svoju pomoć i, naravno, svoju stručnost. Ne", brzo jedodao, "da mislim da će vam trebati. Jer je signore očito znalac." "Dobra ideja", pristao je Mack. "Idemo odmah vidjeti." Okrenuo se kako bi pošao. Upravo je tada krupni čovjek u neopisivoj odjeći banuounutra. "Tražim Fausta! Njemačkog liječnika! U Paradisu su rekli daje otišao ovamo!"

"Ja sam onaj koga tražiš", predstavio se Mack. "U čemu je problem, dobri čovječe?""Moj gospodar! Umire! Kad je čuo da je u gradu novi njemački liječnik poslao me po

njega. Oh, gospodine, ako ga možete izliječiti, sami recite svoju nagradu." "Imam posla", rekao je Mack, jer nije želio na ispit stavljati svoje imaginarne liječničkesposobnosti, posebno ne na mjestu uzbudljivom poput Firence. "Što si rekao, kako se tvojgospodar zove?"

"Moj gospodar je Lorenzo de Medici, Veličanstveni!""Stvari se počinju vrlo brzo odvijati", okrenuo se Mack Mirgariti. "Dođi, draga moja,

spakiraj svoje stvari i čekaj me u hotelu. Idem u misiju milosti."

5.

Mack je pratio slugu do palače Medicija, koja se nalazila u malom ekskluzivnom kvartupalača u blizini Arna. Bilo je to lijepo mjesto, s bijelim mramornim stupovima i trijemom uatenskom stilu. Vrata su bila od lakiranog mahagonija i rezbarena u stilu čiji je začetnikDamiato Prokleti. Na vratima su bile sluge, nosili su odijela i snježno bijele košulje poposljednjoj napolitanskoj modi. Poprijeko su gledali Macka, jer njegova odjeća, ovdje ucentru, ipak nije izgledala ni upola tako dobro kao u gomili Iluzija zvanoj tržnica. Ali pustilisu ga zbog molbe starog sluge. Sluga je plačući i trljajući ruke vodio Macka tihim hodnicima s uljima na zidovima, svedo velikih vrata od palisandrovine. Pokucavši kako bi se najavio sluga je otvorio vrata i Mackje ugledao sobu koje se ni kralj ne bi posramio. Na zidovima su se nalazile slike, na stolovima su bile poredane male skulpture. Na poduse nalazio orijentalni sag, a sa stropa je visio kristalni luster koji je davao bogato žuto svjetlo.Prozori su bili skriveni teškim zavjesama kroz koje se jedva nazirao tračak sunca. Zrak je bioispunjen mirisom sumpora i bolesti, vina i cmizdrenja, izmeta dolje na podu gdje su psi ležalii glodali kosti. Veliki, visoki, veličanstveno rezbareni i raskošno natkriveni krevet dominirao jeprostorijom. Dugačke voštane svijeće donesene su i postavljene oko kreveta na noćnimstolićima. Vatra u kaminu veselo je treperila i sjajila crveno. "Tko je tu?" pitao je Lorenzo de Medici. Na Lorenzu se, dobro ušuškanom u krevetu, vidjela svaka od njegovih sedamdesetgodina, plus još nekoliko. Edem mu je oduzeo vitalnost. Njegove su oči gledale Macka sdebelog, sivog lica. Bio je to izraz lica na kojem su se male lukave oči pokušavale dogovoritisa smrtnošću i još malo ostati na životu, ali otmjeno, naravno, pošto je on Lorenzo de Medici iotmjenost je njegovo srednje ime. Nosio je dugu bijelu pamučnu spavaćicu obrubljenujednorozima, i crnu kapu s vrpcom vezanom ispod brade. Njegovo lice, na mjestima gdje seuopće nalazila koža koja nije bila napuhnuta od truljenja, bilo je ispijeno i suho. Njegoveusne, rumene u danima kad je Medici papa razmišljao o objavi jedinstvenog postojanjaMedicija Boga, bile su sasušene od kusanja gorčine svijeta tijekom brojnih godina. Arterija nanjegovom vratu je pulsirala, kao da se pita zašto nije kolabirala poput ostalih. Smežurani prstinjegove lijeve ruke nekontrolirano su se trzali. "Ja sam doktor Faust", predstavio se Mack. "U čemu je problem?"

"Ja sam", rekao je Medici glasom koji je, iako je bio samo sjena prijašnje grmljavine, biodovoljan da uznemiri prašinu na vrhu lustera, "najbogatiji čovjek na svijetu." Bilo je to vraško otvaranje, ali Mack nije bio spreman za omalovažavanje.

"A ja sam", odvratio je, "najskuplji liječnik na svijetu. Kakva sreća što smo se sreli!" "Kako me predlažete izliječiti?" zarežao je Medici tako dominantnim tonom da su čak icrvi koji su mu proždirali tijelo na trenutak zastali iz poštovanja.

Mack je znao da je lijek jako jednostavan. Samo izvadi ampulu koju mu je Mefistofelesdao i izlije sadržaj u Medicijevo grlo. Ali nije to želio reći Lorenzu. Tko bi dao bogatstvo zanešto tako jednostavno kao ampula eliksira? Ne, sadržaj ampule možda bude završni korak,ali procedura, kao što su Galen i ostali istaknuli, bila je neizostavni okvir. I procedura morabiti impresivna.

"Najprije trebamo zlatnu posudu", naredio je Mack. "Samo 24-karatno zlato odgovara."Palo mu je na um da bi zlatnu posudu bilo dobro imati pri ruci u slučaju da nešto pođe po zlu.Smiješno, na kakve stvari misliš u frci. "Pobrinite se za to", naredio je Medici slugama.

Sluge su se rastrčale uokolo. Nastupila je kratka stanka dok su tražili ključ trezora gdjesu zlatne posude i zdjele držane.

Sluge su donijele zlatnu posudu, a i alkemičarsku opremu koju je Mack tražio. To nijebilo teško pronaći jer je Lorenzo bio sakupljač svakojakih stvari, i imao je punu sobuposljednjih modela alkemičarske opreme. Samo njegov alembik od blistavog stakla i poliranebronce bio je prizor za sebe. A njegova je peć mogla činiti takva čudesa kalibracije da je bilopravo čudo što Medici nije sam sebe izliječio pomoću svog svojeg skupocjenog smeća i natemelju nagomilanog znanja. Mack je postavio test cijevi i plamenike i spremao se početi kad se na vratima sobeoglasilo odrješito kucanje. Vrata su se s treskom otvorila i unutra je ušao najpoznatiji redovniksvijeta, fra Girolamo Savonarola. Visok i mrtvački blijed bio je ovaj fratar o kojem je brujala cijela Italija. Pogledao jeMedicija svojim vatrenim očima i rekao: "Rekli su mi da me zbog nečega trebaš."

"Da, brate", potvrdio je Medici. "Znam da smo imali nesuglasica, ali mislim kako mogureći da obojica podupiremo jaku Italiju, balansiranu liru i Crkvu bez korupcije. Želim seispovjediti i primiti posljednju pomast." "Drago mije što to mogu srediti", rekao je Savonarola i izvadio pergament iz plašta, "akoćeš sve svoje imanje i novac prepisati neprofitabilnoj organizaciji koju sam osnovao, a koja ćese pobrinuti da se sve podijeli siromašnima." Gurnuo je pergament pred Medicijeve reumatične oči živahnošću koja je odudarala odnjegovog krhkog i groznicom svladanog tijela; jer redovnik je patio od zubobolje i do sada jenije uspio otjerati molitvom.

Medicijeve reumatične stare oči pregledale su spis, onda su sumnjičavo zaškiljile."Opako se pogađaš, brate. Spreman sam dobro darovati Crkvu. Ali imam rodbinu za koju semoram pobrinuti." "Bog će im dati", rekao je Savonarola.

"Ne mislim te uvrijediti, ali ne mislim tako", usprotivio je Medici."Mislim da smo spremni s lijekom", ubacio se Mack kad je primijetio da gubi od

pridošlice. "Potpiši dokument!" viknuo je Savonarola. "Ispovjedi se, grešniče!"

"Pričat ću s Bogom od srca, Girolamo! Ali to tebi neću reći!""Ja sam svećenik", pobunio se Savonarola."Ti si tašt, i ponosan", rekao je Medici. "K vragu s tobom. Fauste! Lijek!"

Mack je žurno izvadio ampulu i trudio se otvoriti je. Imala je jednu od onih malih žicaomotanih oko sebe koje su tako teške za presjeći ako nemate kliješta. A onda, prije no što ječak i krug standardiziran, teško da je netko imao kliješta. Medici i Savonarola su urlali jedanna drugog. Sluge su prekrivale uši. Vani su zvonila crkvena zvona. Mack je napokon skinuopoklopac s ampule. Okrenuo se Mediciju. Veličanstveni je naglo zašutio. Nepomično je ležao u krevetu, širom razjapljenih usta.

Slijepe oči, još uvijek reumatične, ali preko kojih se počeo stvarati bijeli sloj, zurile su ni ušta. Medici mrtav? "Daj, nemoj mi to raditi", promrmljao je Mack i ugurao ampulu uMedicijeva usta i nagnuo je. Tekućina je u mjehurićima izlazila iz Medicijevih usta, nekušana.Veliki je čovjek bio konačno i definitivno mrtav. Sluge su mrmljale ljutite kletve kad se Mack na posljetku odmaknuo od Medicijeva leša,sa Savonarolom koji je stajao iznad njega i još ga uvijek kudio vrištavim glasom. Mack jekrenuo prema vratima i kroz hodnike do izlaza. Na trenutak je stajao na ulici i pitao se je li štogod zaboravio. Prokletstvo, zaboravio jezlatnu posudu! Okrenuo se kako bi se vratio. Ali sada je bilo prekasno. Bio je uhvaćen i

ponesen nasmijanom, vrištavom, raspjevanom i molećom masom. Bilo je vrijeme zaspaljivanje taština, sve je postalo ludnica.

6.

Ljudi su trčali, njihovi su koraci odjekivali ulicama. U zraku se osjećalo prazničnoraspoloženje. Mnogi su pijanci rano počeli i sada su spavali pred vratima. Djeca su bilaposvuda, trčkarala su amo-tamo u ekstatičnom oduševljenju. Sve su trgovine bile zatvorene,ispred vrata su imale prikucane daske. Čuo se topot kopita i projahali su kopljanici, sjajni ugrimiznim i crnim odorama, a Mack je odskočio u stranu kako ne bi bio pregažen. Učinivši to,naletio je na čvrsto tijelo čovjeka.

"Gledajte kuda idete!""Oprostite!" ispričao se Mack. "Vojnici.""Kakve veze imaju vojnici s time što ste mi vi stali na nogu?"

Čovjek na čiju je nogu Mack stao u veži bio je visok i privlačan, s glavom koja je moglabiti model za grčkog Apolona. Bio je otmjeno odjeven u plašt od tamnog krzna, sa šešira muje stršilo nojevo pero, dokaz da je ili imao veze u inozemstvu ili poznavao nekoga uFirentinskom zoološkom vrtu. Prodorno je gledao Macka velikim, sjajnim očima. "Oprostite, stranče," obratio mu se čovjek, "ali nismo li se mi sreli?"

"Sumnjam", odvratio je Mack. "Nisam odavde." "Zanimljivo. Ja tražim čovjeka koji nije odavde. Moje je ime Pico della Mirandola.Možda ste čuli za mene?" Mack je uistinu čuo, od Mefistofelesa, za jednog od najvećih alkemičara renesanse. Alinije, predviđajući nevolju, želio priznati kako je čuo za njega.

"Mislim da nisam", izjavio je. "Uostalom, slučajnost je što smo se ovako sreli. Nije bašvjerojatno da sam ja čovjek kojeg tražite." "Znači, ovo je uobičajeni slijed događaja", rekao je Pico. "No kad aktivirate magiju,slučajnosti naglo postaju puno vjerojatnije. Ovdje sam se s nekim trebao naći. Da to niste vi?" "Kako se zove osoba s kojom se trebate naći?"

"Johann Faust, veliki mag iz Wittenberga.""Nikad čuo za njega", hitro je kazao Mack, jer mu je odmah bilo jasno da je pravi Faust,

ili, kako je Mack običavao misliti o njemu, Drugi Faust, sigurno upotrijebio svoje magičnemoći kako bi kontaktirao ovog tipa. Pico della Mirandola jest ili je bio, čuveni mag zloglasnereputacije. On i Faust su vjerojatno kontaktirali kroz stoljeća. Pričalo se da magovi to mogu,budući da čak ni smrt nije zapreka pravoj magiji.

"Sigurni ste da niste Faust?" nastavio je Pico."Oh, da, prilično siguran. Pretpostavljam da znam vlastito ime, ha, ha! Ispričavam se,

žurim, ne želim propustiti Vatromet taštine." Žurno je otišao. Pico je gledao za njim, a ondaga počeo pratiti.

Mack je žurio i ugledao veliki otvoreni trg. U njegovom se središtu nalazila visokagomila drvenog namještaja, slika, kozmetike i različitih ornamenata.

"Što se događa?" pitao je Mack čovjeka pored sebe u gomili."Savonarola i njegovi svećenici spaljuju taštine", rekao mu je čovjek.Mack se primaknuo bliže. Vidio je kako je na tu gomilu nehajno bačeno puno lijepih

stvari. Tamo su bile dječje obrubljene haljinice, čipkasti stolnjaci, kvalitetno iskovanisvijećnjaci, ulja umjetnika nevelike reputacije i puno drugih stvari. Kad je prišao bliže Mack je vidio, na rubu vatre, veliku sliku u ornamentiranom okviru.Pošto mu je Mefistofeles podario znanje o umjetnosti odmah je znao da je to Botticelli, jednaiz srednjeg perioda majstorovog slikanja. Vrijedila je puno novca, a također je bila lijepa. Naravno, pomislio je Mack, sigurno neće biti važno ako uzmem jednu sliku iz ovegomile?

Pogledao je uokolo, vidio kako ga nitko ne gleda i izvukao sliku prije no što je plamenstigao do nje. Izgledala je kao nova. Stavio ju je sa strane i pogledao ostale. Tamo je bioGiotto, ali na površini su se već počeli stvarati mjehurići od topline. Gladno je tražio ostale.

Ako je spašavanje jednog Botticellija dobro, spašavanje dva treba biti izvrsno. Također iprofitabilno! A definitivno nije loše služiti umjetnosti! Posebno kad je bačena kako bi bilaspaljena! Oni drugi izbori koje mu je Mefistofeles dao jednostavno su zvučali prečudno. Bioje siguran kako nitko neće prigovarati čovjeku koji spašava veliku umjetnost.

Onda mu se ruka spustila na rame. Mršav, raskošno odjeven muškarac kratke bradestrogo ga je gledao.

"Gospodine, što radite?""Ja?" rekao je Mack. "Samo gledam tulum kao i svi ostali.""Vidio sam kako ste uzeli sliku s lomače.""Sliku? Oh, mislite ovo." Mack je pokazao Botticellija i nacerio se. "Sluga ju je greškom

donio. Spustili smo je kako bismo je očistili. To je Botticelli. Botticellija jednostavno nespaljujete na lomačama, čak ni na lomačama taštine." "A tko ste vi, gospodine?" pitao je čovjek. "Ja sam samo lokalni bogataš", odgovorio je Mack.

"Čudno kako vas prije nisam vidio.""Nisam bio u gradu. Tko ste vi?""Ja sam ", predstavio se čovjek, "Niccolo Machiavelli. Radim za Firentinsku komunu.""Ovo je slučajnost", rekao je Mack. "Rečeno mije da vam kažem da ne napišete onu

knjigu koju planirate, onu koju zovete Vladar.""Nisam napisao takvu knjigu", primijetio je Machiavelli. "Ali to je dobar naslov. Možda

baš i probam.""Radite što želite", odvratio je Mack. "Ali sjetite se, upozoreni ste."

"A tko me upozorava?" zatražio je Machiavelli. "Ne mogu otkriti ime", odbio je Mack. "Ali uvjeravam vas da je vraški dobar tip."

Machiavelli je zurio u njega, onda se okrenuo i otišao tresući glavom. Mack je podigaosliku, spremajući se otići dok je plijen dobar. Ali upravo se tada Pico della Mirandola vratio. "Provjerio sam kod stanovitih paklenskih sila", rekao je. "Što si učinio s pravimFaustom?"

Pico je prijeteći prilazio. Mack se povlačio. Pico je podigao jedno od novih vatrenihoružja koje je ispucavalo kuglu dovoljno veliku da rastrga čovjeka. Mack je tražio mjesto zaskrivanje. Ništa nije bilo na vidiku. Picov se prst stegao na okidaču. U tom se trenu pojavio Faust. "Nemoj to učiniti, Pico!" viknuo je.

"Za Čovjek se pretvara daje ti!" "Ali nije nam dopušteno da ga ubijemo. On glumi mene. Ali neophodno je da ostane živsve dok je u mojoj ulozi." "Koja je to uloga, Johanne?"

"Sve će biti otkriveno kasnije. Za sada odustani, stari prijatelju.""Ti si mudar čovjek, Fauste!"

"Možda te posjetim kasnije, Pico. Imam plan!""Računaj na mene!"Faust je nestao. Onda se pojavio Mefistofeles. "Spreman?" obratio se Macku. "Idemo.

Zašto svi bulje?"Mack je odlučio ne reći mu o Faustu. "Znaš kakvi su ljudi. Buljit će u bilo što." Čvrsto je

primio sliku i Mefistofeles je učinio da obojica nestanu.

7.

Mack i Mefistofeles stigli su u Čistilište i stvorili se ispred ulaza u malu zgradu na brdu ublizini mjesta gdje će se održati presuđivanje Milenijskog natjecanja. "Što je ovo mjesto?" pitao je Mack.

"To je Čekaonica Čistilišta. Imam spremište gdje možeš odložiti Botticellija. Osim akomi ga ne želiš odmah prodati? " "Mislim da ću ga još malo zadržati", rekao je Mack. "Pa, kakav sam bio?"

"Molim?"

"Na natjecanju, u Firenci."Mefistofeles nije odgovorio sve dok nisu ušli unutra. Pokazao je sobu u koju je Mack

mogao odložiti svoju sliku. "Nisi ništa postigao pokušavši pomiriti Medicija i Savonarolu. Dobivaš nulu zanesposobnost."

"Ali rekao sam Machiavelliju da ne napiše Vladara. To je dobra stvar, zar ne?"Mefistofeles je slegnuo ramenima. "Ne znamo. Na Nužnosti je da prosudi o tim stvarima.

Dobro i Zlo moraju ostati podložni Onome što Mora Biti. Usput, tko je bio onaj čovjek?Izgledalo je kao da te poznaje." "Koji čovjek?"

"Onaj koji je spriječio Pica della Mirandolu da te ubije" "Neki luđak", odmahnuo je Mack i odlučio ne spomenuti Fausta. "Nemam pojma tko jeto bio. Slika je lijepa, zar ne?"

Mefistofeles je uzeo sliku i neko je vrijeme gledao. "Da, vrlo je lijepa. Bit ću sretan akote riješim njenog tereta." "Ne još", rekao je Mack. "želim vidjeti tržišnu cijenu, takvu nekakvu stvar." "Dobra ideja", priznao je Mefistofeles. "Tu je čarolija koja će te odnijeti u London. Ipak,nemoj ljenčariti. Trebamo te za sljedeći čin."

"Ne brini, neću zakasniti", obećao je Mack.Mefistofeles je kimnuo i nestao. Mack je pogledao po sobi i pronašao veliku metalnu

kutiju s ključem u bravi. Otključao ju je i spremao se spremiti sliku u nju. Kad ju je podigaočuo je grebanje pod nogama. Žurno se maknuo s puta. Pod je pukao, mali pijuk provirio jekroz rupu, onda ga je zamijenila lopata. Rupa se brzo povećavala. Uskoro je mali lik izašao iznje. Bio je to Rognir. "Bog", pozdravio je Mack, prisjetivši se patuljka sa Sabata.

"Lijepa slika", rekao je Rognir. "Gdje si je nabavio?""Ovu sliku? Uzeo sam je na mjestu zvanom renesansa, to je negdje u Italiji, blizu

Firence." "Oh? Što si radio tamo?"

"Ja sam u natjecanju", rekao je Mack. "Ono će odlučiti sudbinu ljudskog roda u idućihtisuću godina."

"Jesu li te zato poslali u renesansu, da uzmeš sliku?" "Uistinu ne znam zašto su me poslali. Radio sam neke druge stvari. Ali uzeo sam slikujer je Mefistofeles rekao kako želi jednu, a za nju će mi dobro platiti. Ali još je nisam prodao.Odlučio sam provjeriti koja je tržišna cijena." "Želio je da uzmeš sliku, zar ne?" "Naravno. Pošto sam ionako bio tamo. Oprosti, moram ići. Čeka me London. Taj jevelik." "Sretno", rekao je Rognir. "Možda se vidimo tamo."

"Bit će mi drago", rekao je Mack. Oklijevajući je gledao rupu u podu. "Očistit ćeš to prijeno što odeš, zar ne?" Rognir mu je rekao da ne brine, njegova je slika sigurna. Otišao je razmišljajući kolika jesamo naivna budaletina ovaj Mack. Nije čak ni znao da manipuliraju njime. Ideja samostalnogodlučivanja sigurno mu nikad nije pala na pamet. Još je uvijek pokušavao zadovoljiti drugeljude. Što je najvjerojatnije činio cijelog života. Pa ipak, bilo je nešto u njemu što jepobuđivalo neko čudno suosjećanje.

Ahilej1.

U međuvremenu, bilo je posljedica proizašlih iz Azzijevog odvlačenja Helene Trojanskes njezinog mjesta u Hadu, gdje je, zajedno sa svojim suprugom Ahilejom, vladala društvenimživotom podzemlja. Azzie je oteo Helenu prilično nonšalantno, nije zastao kako bi se zapitaozašto se ovakve stvari obično ne rade i kakve bi posljedice mogle biti. Trenutak razmišljanjapodsjetio bi ga kako mrtvi imaju neke moći i nije im se dobro zamjerati. Ahilej uistinu nije dobro primio činjenicu što Helene nije bilo kad se jedne večeri vratioiz lova na jelena duha na maglom prekrivenim livadama koje su ležale u blizini BeznadnogOčajanja. To joj nije bilo svojstveno. Isprva je pomislio da je posjetila susjede. Raspitao se, alije nitko nije vidio. Ipak, ljudi iz Hada ne nestaju tek tako. Netko ih mora odvesti. Ahilej jesmjesta otišao starom prijatelju i susjedu, Odiseju, po pomoć. Odisej je prilično dobro prolazio u bitki arhetipskog stila. Naravno, i on je imao svojihproblema. Iako je bio prilično lukav tip, bilo je teško smišljati nove fore koje će zavrijeditinaziv Odisejska lukavost. Duhovi iza arhetipova mogu doseći svoju zrelost i iščeznuti, ali ipakse moraju truditi nadmašiti sami sebe. Znate što kažu o učenju starih bogova novim trikovima.Odisejevi posljednji trikovi bili su prilično providni. I ponekad vrlo zli. Odisej je posjedovaozlu crtu. Volio je pobjeđivati i sve bi učinio da pobijedi. I nije mu se sviđalo što je mrtav. Mrzio je to što nema tijelo. Prezirao je način na koji suse svi u Hadu cijelo vrijeme samo izležavali i žalili zbog uvjeta i pričali o dobrim starimdanima na Zemlji. On se nije želio poniziti žaljenjem. Pokažite malo duha, govorio bi im. Iakomrtvi ne mogu imati mišiće, Odisej je uredno vježbao. "Morate se održati sposobnima obavitistvari", rekao je mrtvim ljudima koji su ga pitali o tome, "čak i ako to što činite ne mijenjaništa." Odisej je sjedio na trijemu svoje kuće kad gaje Ahilej došao zamoliti za pomoć. Odisej ježivio sam u mramornoj kući u blizini pritoka Stiksa. Ljiljani su rasli u mahovini isprednjegove kuće. Mjesto je bilo u hladu od neizbježnih crnih topola, od kojih se čovjek nakonnekog vremena umori, i u Hadu i drugdje. Bio je to tmuran dan, poput svih ostalih dana uHadu. Bilo je dovoljno hladno da nije bilo ugodno sjediti vani, ali nedovoljno da osvježi.Odisej je u dnevnoj sobi upalio vatru, ali davala je vrlo malo topline. Kao da je to bilo važno:mrtvi se ionako ne mogu pristojno zagrijati. Odisej je odveo Ahileja u kuhinju i ponudio mudoručak od datulja i kaše. To, naravno, nije bila prava hrana. Ali mrtvi su privrženi navikamaživih i nastavljaju jesti, čak planiraju komplicirane bankete. Vječnost traje jako dugo i hranaje način ubijanja vremena. Seks je također način ubijanja vremena, čak i ako se za mrtve ne može reći da vodeljubav, ektoplazma je lišena osjećaja kao i nematerijalno. Ali seks je nešto što su navikli činiti,pa čine i nakon smrti, ili barem izvode pokrete.

Odisej je trenutno bio neoženjen. On i Penelopa su se odavno rastali. Odisej je oduvijekbio sumnjičav glede onoga što je ona uistinu radila s proscima tijekom dvadeset godina što ganije bilo kad se borio s Trojancima. Neko je vrijeme držao obitelj na okupu zbog dječaka,Telemaha. Ali onda je Telemah pronašao vlastiti arhetip, ništa veliko, ali prilično postojano, isada je živio u drugom dijelu Hada, a prijatelji su mu bili sinovi drugih čuvenih ljudi.

Odisej je bio sam i bilo je malo stvari koje bi ga zaokupile. Svakog je dana postojanovježbao. Ponekad bi posjetio svog prijatelja Sizifa. Sizif je još uvijek gurao kamen uz brdo.Nije to morao činiti. Davno je oslobođen. Ali, kao što je rekao, to mu je predstavljalo nekakavposao, i, iznad svega, održavalo je njegov arhetip na životu. Odisej je ponekad otišao posjetiti Prometeja, jednog od svojih najstarijih prijatelja, kojije još uvijek bio razapet na stijeni, a lešinar mu je proždirao jetru. Prometej je bio težak slučajza bogove. Njegove oslobađanje predstavljalo bi opasnost za svakoga, pošto svijet još nije biospreman za osobne slobode. A tip nije mogao obećati kako će šutjeti o svojim idejama. I opet,

moglo je doći, kako bi se reklo, do sporazuma - prije ili kasnije svi mrtvi kompromitirajusvoje vrijednosti - ali Prometeja je zanimalo održavanje reputacije. U posljednje je vrijemepostao ćudljiv i ponekad ne bi čak ni razgovarao s Odisejom. Ljudi su govorili kako mu jejedini prijatelj njegov lešinar. Odiseju je bilo dosadno. Običavao je ići loviti jelena duha s Ahilejom ili Orionom, ali tajje sport brzo dosadio. Glavni nedostatak lova na jelena duha bio je taj što ga niste mogli ubiti.A čak i da jeste, niste ga mogli pojesti. Odisej je bio dobro raspoložen kad je Ahilej došao i iznio mu svoje probleme. Predložioje da smjesta odu i popričaju s Hadom, kraljem Tartara, u crnoj palači koju je dijelio sPerzefonom.

Had je imao vlastitih problema. Bio je uključen u sukob o nadležnostima s rimskimpodzemnim božanstvom Plutonom, koji je nedavno postao vrhovno božanstvo rimskogpodzemlja i povukao veze da ga proglase zasebnim božanstvom po njegovom pravu koje nepotpada pod koncept Hada. Zbog ove presude Had je odmah izgubio kontrolu nad velikimdijelom klasičnog podzemlja i više nije imao nadležnost nad Latinima koji su prije bilinjegovi podanici. Na jedan je način bio sretan što ih nema. Mrtvi Latini nikad se nisu dobroslagali s Grcima. S druge strane, gubitak Latina smanjio je njegovo kraljevstvo i umanjionjegov arhetip. Bio je uključen i u druge sukobe o nadležnostima, jer su drugi podzemni konstruktiuvijek tvrdili da helenski Had treba biti pod njima. Bogovi ljudi koji su govorili sanskrtsakupili su puno materijala kako bi dokazali da su grčki bogovi u početku bili pod njihovimpokroviteljstvom, te bi tako opet trebalo biti. Za sada je Had uspio odgoditi finalno glasanje uvezi toga. Ali to je još uvijek bila bolna točka. Problemi, problemi. A onda su se iznenada pojavili Ahilej i Odisej i zahtijevali pravdu.

"Što očekujete da učinim u vezi toga?" upitao je Had. "Tamo gore nemam nikakve moći.K vragu s Hadom, to govore. Imaju nove konstrukte." "Sigurno postoji nešto što možeš učiniti", inzistirao je Ahilej. "Ako si tako neučinkovit,trebao bi odstupiti i prepustiti nekom drugom upravljanje Hadom. Imam to namjeru iznijetipred Helenski vrhovni savjet na idućem sastanku o Lokalnim propisima Hada." "Pakao, ne, nemoj to učiniti", zamolio je Had. "Daj da razmislim o tome. Znaš li tko ju jeoteo?" "Uključen je demon", odgovorio je Ahilej. "Alekta mi je to rekla. Ona je jedan odduhova iz kruga koji je došao nakon našeg."

"Na kojoj je strani taj demon?" pitao je Odisej."Alekta je rekla da predstavlja Tamu ili Zlo", objasnio je Ahilej. "Ne sjećam se koje."

"Tama", razmišljao je Odisej. "Pretpostavljam da je to isto što i Zlo? U tom slučajuznamo kojoj se strani obratiti Nikad nisam uspijevao shvatiti razlike između Dobra i Zla.Ljudi su ih počeli stvarati nekoliko stoljeća nakon našeg vremena." "Ja isto ništa ne kužim", primijetio je Had. "Ali ljudima se izgleda sviđaju te Dobre i Zlestvari."

Odisej je rekao: "U međuvremenu, tu je nepravda koju moramo ispraviti. Ako nam dašprivremenu karticu stvarnosti tako da možemo otići odavde, i svoju ovlast da u ovoj stvarizastupamo klasični paklenski konstrukt, Ahilej i ja ćemo na ovo skrenuti pažnjuodgovarajućim vlastima." "Dobro, imate je", odobrio je Had. Bio je zadovoljan sobom. Jedna od najvažnijih stvariu posjedovanju autoriteta je sposobnost dijeljenja odgovornosti. Sada je na Odiseju da ispravitu nepravdu.

2.

Nakon što je Odisej dobio Hadovu dozvolu da se s Ahilejem pridruži svijetu živih,odlučio je potražiti Tireziju, najčuvenijeg maga drevnog svijeta. Tirezija će znati što trebajuučiniti i kako stići tamo kamo idu.

Junaci su najprije morali pripremiti žrtvu krvi, jer Tirezija neće ništa učiniti bez krvi. Bioje nepovratno ovisan o krvi. Krvi je u Tartaru bilo malo, ali Had je osjećao kako mu jedužnost dati im mješinu iz privatne zalihe. (Nije istina da u Hadu ne možete dobro piti, alimorate poznavati nekoga.) Dvojica junaka zaputila su se prema Perzefoninom gaju, s njegovim crnim topolama iostarjelim vrbama, na mjestu gdje su dvije rijeke Hada, Piriflegetont i Kokit, utjecale uAheron. Tamo su iskopali rov i izlili krv, junački se suzdržavši da je sami popiju. Kad god bimrtvaci došli i zatražili malo krvi, oni su ih odbili. Nisu dali gutljaj čak ni Agamemnonu,svom starom zapovjedniku, koji je došetao privučen mirisom. Ova je krv bila samo zaTireziju.

Tamna i uljasta, krv je ležala u rovu. Onda se iznenada zapjenila i nestala, popila ju jeneka nevidljiva sila. Odmah nakon toga pojavio se Tirezija, vitka figura u dugom, sivom,vunenom ogrtaču, lice mu je bilo obojano smeđom i plavom glinom, mokra bijela kosaprekrivala mu je oči.

"Želim vam vrlo dobar dan, gospodo. Puno vam hvala za lijepu žrtvu. Iz Hadovihprivatnih zaliha, zar ne? Strašna stvar! Nemate više, zar ne? Prava šteta! Pa, što mogu učinitiza vas?" "Tražimo Helenu", odvratio je Odisej. "Nezakonito je oteta od svog supruga, Ahileja,ovdje." "Izgleda kako uvijek netko otima lijepu Helenu", primijetio je Tirezija. "Znate li tko je toučinio?"

"Rečeno nam je da je to učinio demon iz novog doba", objasnio je Odisej. "Ali ne znamonjegovo ime, ni gdje ga pronaći. Trebamo tvoj savjet i pomoć." "U redu", rekao je Tirezija. "Demonovo ime je Azzie i on je dio novog Tama-Svjetlostpogleda koji je obuzeo umove ljudi."

"Otići ćemo ga pronaći!" uskliknuo je Ahilej."Tamo vani ćete pronaći drugačiji svijet", upozorio ih je Tirezija. "Trebate otići na

glavno mjesto otkuda Zlo zapovijeda, koje se zove Pakao i tamo se raspitati. Mogu vam datiČaroliju putovanja, ako imate Hadovu dozvolu za njezino korištenje. U stvari, znam s kim jeHelena u ovom trenutku." "Reci nam!" viknuo je Ahilej.

Tirezija je pročistio grlo i okrenuo se prema rovu, u kojem više nije bilo krvi. "Nemamo više da ti damo", kazao je Odisej. "Ali prvom ćemo prilikom priskrbiti novužrtvu."

"Odisejeva je riječ za mene dovoljno dobra", rekao je Tirezija. "No, upozoravam vas,neće biti lako pronaći Helenu. Puno se kreće pošto je sada družica čuvenog maga po imenuFaust." "Faust?" ponovio je Ahilej. "To mi ne zvuči grčki." "I nije. Druge su rase došle na svijet i sada su fizički kao i intelektualni gospodari. Faustje uključen u igru sa samim bogovima. Mislim, novim bogovima." "Onako usput, gdje su naši stari bogovi?" pitao je Odisej.

"Uglavnom su obuhvaćeni drugim imenima", objasnio je Tirezija. "Uzeli su noveidentitete. Većina ih se više ne sjeća Grčke i Olimpa. Osim Hermesa, naravno, koji je jošuvijek aktivan kao Trismegistus." "Pa onda, gdje ćemo pronaći Fausta i Helenu?"

"Oni putuju", odvratio je Tirezija. "Ali ne samo po Zemlji. Također putuju kroz vrijeme." "Možemo li brodom doći tamo gdje su oni?" pitao je Ahilej. "Ne, osim ako to nije čarobni brod. Putovanje čarolijom je uistinu jedini način." "Siguran si kako tamo ne možemo doći kopnom?"

"Ni tako, također. Treba vam malo magije kako biste došli tamo kamo je Helena otišla.Na sreću, donio sam svoju vreću čarolija." Izvadio je veliku vreću ispod ogrtača. Sumnjivo senapinjala i pucketala, i malo uzdisala i cvilila. "Čarolije su danas nemirne", primijetio je Tirezija. "Pažljivo ih koristite i pazite prste kadih uzimate iz vreće. Nemojte srljati. Ne zaboravite, stvar morate rješavati korak po korak.

Najprije morate posjetiti Pakao i tražiti dozvolu od Sila Tame da vratite Helenu. U ovimstvarima uvijek postoji procedura." "Hoćeš li nam se pridružiti do tamo?" upitao je Ahilej. "Ne, neću. Ali raspitat ću se malo po okolini. Ne zaboravite, dužni ste mi žrtvu. Sadamoram ići."

Odisej bi volio nešto malo određenije. Ali Tirezija je rekao svoje. Pa se Odisej složio.Tirezija je nestao. Odisej je posegnuo u vreću, i odmotao jednu čaroliju koja je bila omotanaoko ostalih. Izvadio ju je van i hitro opet zavezao vreću. Čarolija se uvijala i meškoljila, aliOdisej ju je čvrsto držao i promrmljao neophodne riječi. Čarolija je zatreperila, a ondagromko prasnula. Odisej je držao čaroliju, Ahilej se držao za njega. S klasičnomjednostavnošću, bez baroknih besmislica o vatri i sumporu, Odisej i Ahilej su se našli učekaonici Kraljevstva Tame.

3.

Vrata Belialovog ureda s treskom su se otvorila. Belial je poskočio od iznenađenja.Debeli demon žabljeg tijela, plavosive boje i izbuljenih narančastih očiju gledao je u ogledaluiluzija, izgubljen u razmišljanju o vlastitoj pameti i ljepoti, pošto u paklu ljubav premasamome sebi zamjenjuje samopoštovanje, pa nije čuo kucanje. Unutra su ušla dva mišićavalika u bijelim kiltovima i tunikama.

"Tko ste vi, ljudi?" "Ja sam Odisej," predstavio se Odisej, "a ovo je Ahilej."

"Oh. Stvarno?" Belial ih je pažljivije promotrio i vidio kako imaju klasičan grčki izgled -krupni ljudi ravnih nosova i kovrčave smeđe kose. Čak i mrtvi i bez tragova stvarnosti okosebe, bili su impresivni. Neki zadivljeni činovnik na donjim vratima kraljevstva Tame sigurnoim je dao propusnicu privremene stvarnosti. Inače ne bi mogli doći na ovo mjesto. Stanovniciklasičnog podzemlja proglašeni su nestvarnima. Na kraju, to je bio jedini način da ih se riješe,a čak ni to nije uvijek palilo. "Ahilej i Odisej", ponovio je Belial. "Čuo sam za vas, naravno, ali nikad nisam očekivaoda ću vas vidjeti."

"Ne puštaju nas iz Tartara", objasnio je Odisej. "Nekoć smo bili prejaki za njih. Sadanam ne dopuštaju nikakve manifestacije osim arhetipskih, koje nemaju nikakvu svrhu osimpubliciteta." "Oh, stvarno. Šteta! Prava je šteta što niste stvarni. Neki mladi vragovi uživali bi čutipredavanje ili s vama porazgovarati uz doručak. Siguran sam kako nas možete naučiti punokorisnih stvari." "O tome možemo razgovarati neki drugi put", obećao je Odisej. "Predavanje nijenemoguće. Ali sada ovdje govorim za svog prijatelja Ahileja. Jedan od vas mu je učinionepravdu." "Ti zastupaš Ahileja, ha? Može li on govoriti sam za sebe?"

"Naravno da mogu", zaustio je Ahilej, iznenada zakreštavši. "Problem je u tome što jemoj govor nagao, poput moje naravi. Pričam nepromišljeno i dovodim se u neobične situacije.One često završavaju tučom, koju dobijem, naravno. Ali ljudi me obično ne vole. Ipak, svivole Odiseja."

"To je dosta, Ahileju", prekinuo gaje Odisej. "Sjećaš se, ja ću pričati.""Oprosti, Odiseju", ispričao se Ahilej."U redu je. Mene vole jer sam ja neka vrsta poluboga, zanimaju me običaji i život, za

razliku od tebe, Ahileju, koji misliš samo na rat i ubijanje." "Pa sada definitivno želim nešto ubiti", izjavio je Ahilej. "Nervozan sam."

"Smiri se", rekao je Odisej. Opet se okrenuo prema Belialu. "Imamo podatke izpouzdanog izvora da je demon pod tvojim zapovjedništvom, po imenu Azzie, zarobio jednuod naših žena, Helenu Trojansku, otevši je iz Hada i od njenog supruga bez ikakve dozvole.Dao ju je magu po imenu Faust, koji ju je uključio u negrčke pustolovine."

"To sigurno ne može biti istina", opovrgnuo je Belial. "Mi sluge Tame ne otimamo mrtveljude bez njihova odobrenja." "Možda bi trebao provjeriti", predložio je Odisej.

"Pa i hoću." Belial je pritisnuo tipku interkoma. "Gospođice Siggs?" "Da, Vaša Ekscelencijo." "Jeste li slušali ovaj razgovor?"

"Pa, na neki način, ali potpuno slučajno.""Nema veze. Provjerite to i odmah mi javite."

"Ne moram provjeravati, Vaša Ekscelencijo. Istina je to što ti Grci kažu. Ljudi većizmišljaju priče o Azziejevoj otmici Helene. To bi trebao postati vrlo popularan mit." "Ali prokletstvo, nije imao autorizaciju da je otme! Postoje pravila, znate!" "Da, Vaša Ekscelencijo. Ali nitko izgleda ne zna kako glase."

"U ovom je slučaju prilično jasno", zaključio je Belial, jer nije želio propustiti priliku dase osveti Azzieju koji je prema njemu nekoliko puta bio bezobrazan na sastancimasamokritike. Isključio je interkom i okrenuo se prema Odiseju i Ahileju. "Izgleda kako postoje nekitemelji za vašu tvrdnju. Ipak, to nema veze sa mnom, i ja tu ništa ne mogu učiniti. Bolje vamje da razgovarate s Mefistofelesom, ili samim Azziejem." "Gdje ćemo ih naći?" pitao je Ahilej.

"U stvari, obojica su trenutno zaposleni natjecanjem.""Kakvim natjecanjem?""To je veliko Milenijsko natjecanje između Svjetlosti i Tame koje će odlučiti tko će

vladati ljudskim rodom u idućih tisuću godina.""Kakve veze Helena ima sa svim tim?" čudio se Odisej."Vjerujem da ju je Azzie ugrabio kako bi je kao nagradu dao Faustu."Ahilej je iznenada viknuo: "Dosta nam je priče. Hoćemo Helenu!""Da, tako je", složio se Odisej. "To je bit svega.""Moj dragi momče," uzdahnuo je Belial, "shvaćam tvoj položaj. Ali što ja mogu učiniti?"

"Pusti nas da sami nešto učinimo", zatražio je Odisej. "Ne trebamo pomoć kako bismospasili Helenu." "Vi ste dobri dečki", rekao je Belial. "Ali u ovom konstruktu nemate moći." "Možda nemamo. Ali imamo neke moćne prijatelje."

"A tko bi oni mogli biti?" Odisej je na nos položio prst kao znak upozorenja. "Ne izgovaraj njihova imena ukolikoih ne želiš vidjeti ovdje u redu s tobom."

Onda je Belial shvatio. Odisej je govorio o Eumenidama! Također poznatima kaoErinije, i Furije! Neki od tih drevnih konstrukata još su uvijek imali moći, poput sameAnanke. Belial je zaključio kako pametniji popušta. "Ako mislite da to možete srediti," rekao je Belial, "samo naprijed. Imate mojedopuštenje." Namrštio se. "Ne želim kritizirati, ali vas dvojica baš i nemate puno što se tičetijela." "Ovo je najbolje što možemo", objasnio je Odisej. "Znaš, mi smo mrtvi." "Ma slušajte", kazao je Belial. "Ovdje su dvije besplatne ulaznice za Vještičju kuhinju.Recite im da vam daju tijela. Nisu svi u Paklu loši poput nekih koje bih mogao imenovati."

4.

Ogromni arapski demon koji je stražario pred vratima vidio je puno čudnih stvari radećiu Vještičjoj kuhinji. Ali ovo je bilo prvi put što je ovaj mlohavi, razroki, bivši građaninGehene vidio dva grčka junaka iz Homera kako pješice dolaze u njegov salon ljepote. Demonje odmah znao tko su jer je bio klasični znanstvenik prije no što je postao vratar u salonuljepote za umrle. "Nikad prije nismo imali grčke junake", promrmljao je. "Imate li vi duhovi certifikatstvarnosti?"

Odisej je pokazao certifikat privremene stvarnosti koji im je dao Had. Starija vještica jespustila svoje željezo za žigosanje, došla i pogledala certifikat, i propusnice koje je Belial daojunacima. Rekla je: "U redu je, Tony, pusti ih unutra."

U materijalizirajućem tretmanu koji je uslijedio, veliko je pitanje bilo koliko im datijunačke muskulature. Vještice su odlučile ne pretjerivati s mišićnom masom, budući su brzinai spretnost bile neophodne u većini polubožanskih potjera. Nekoliko sati kasnije, Ahilej i Odisej završili su tretman ljepote koji ih je ponovno učinioljudima. Upotrijebili su još jednu čaroliju iz Odisejeve vreće koja ih je odvela na Zemlju. Sadasu se odmarali pod drvetom, ne baš sigurni gdje se točno nalaze. Ali to ih nije brinulo. IzVještičje kuhinje su ponijeli hrane za nekoliko dana. U teoriji je trebala trajati nekoliko dana.Ali svladani novošću materijalne hrane, sve su požderali za ručak. Nakon nekoliko stoljećasanjanja o hrani nisu znali stati. "Pun sam", dahnuo je Ahilej. "Ja također", pridružio se Odisej. "Ovo je jedan dan kad mudri Odisej nije baš mudro jeo.Ipak, kisele haringe su bile izvrsne, zar ne?" "Meni se svidjela tjestenina", rekao je Ahilej. "Mislim da je pirjana jetra najveći izum nasvijetu od našeg vremena. Sjećaš li se kako je to bilo u klasičnim vremenima? Uvijek smo jeliprženu jetru, s lukom sa strane. U tim danima nije bilo ni sojinog umaka. Odiseju, kako smoto podnosili?" "Nismo znali bolje", odgovorio mu je Odisej. "Ipak, sada bi se bilo teško vratitiTrojanskom ratu i vojnoj hrani, zar ne? Ne da ima neke šanse za to."

"Pretpostavljam da nema", uzdahnuo je Ahilej. "To je bio dobar rat, zar ne Odiseju?""Najbolji", složio se Odisej. "Nikad neće biti nijednog poput njega. Sjećaš se kad sam

porazio Ajanta?" "Nisam to uspio vidjeti", požalio se Ahilej. "Već sam bio mrtav, sjećaš se? Borio si se snjim za moj oklop." "Da, i pobijedio sam", prisjetio se Odisej.

"Bio je to uistinu dobar oklop", čeznutljivo je rekao Ahilej. "S takvim oklopom bilo jeteško izgubiti. Noseći ga ubio sam Kikna i Troila. Ali moje najveće ubojstvo, naravno, ono pokojem ću uvijek biti poznat u povijesnim knjigama, jest Hektor." "Znam sve o tome", podsjetio ga je Odisej.

"Samo sam se podsjećao. Kasnije me Paris sredio onim podlim pogotkom strijelom ... Ito u petu, ha! Oh, dobro." Uzdahnuo je i protrljao trbuh. "Ta tjestenina ... Odiseju, ova tijelakoja sada imamo ..." "Da?"

"Trebala bi biti dobra, zar ne?""Da, najbolja, koliko sam shvatio.""Pa, boli me ovdje dolje."Pokazao je trbuh."Nije to ništa", umirio ga je Odisej. "Malo istegnut mišić ili, vjerojatnije, prežderavanje."

"Siguran si kako to ne znači da nešto sa mnom nije u redu?""Rekli su da su ovo dobra tijela. I prije si istezao mišiće.""Ne sjećam se da sam ikad prije dobio nešto ovakvo. A bole me i noge."

"To je zato što smo trčali. Noge počnu boljeti kad trčiš. Čak i kad hodaš."Ahilej je pitao: "Jesmo li se ovako osjećali nekoć kad smo imali tijela?""Pretpostavljam", odgovorio je Odisej. "Ali nismo dizali toliku frku oko toga. Bili smo

na vježbama. Bili smo naviknuti na veselja i tugu posjedovanja tijela." "Ne mislim se žaliti", rekao je Ahilej. "Pun sam, ali sam također opet gladan. I izgledakako ovdje nema ništa za piće." "Sreća je što u blizini nema nikakvog kroničara koji bi te čuo", primijetio je Odisej."Zamisli velikog Ahileja kako se buni zbog gladi i žeđi!"

"Sigurno sam te stvari govorio kad smo bili živi."

"Ne sjećam se da si ikad priznao da si gladan, Ahileju. Obična hrana je bila nevažna zatebe. Tvoje je cijelo biće bilo posvećeno slavi." "Još uvijek je", odvratio je Ahilej, ustao i trznuo se. "Mislim da me boli donji dio leđa.Nema veze, idemo, krećemo."

"Ja sam spreman", prihvatio je Odisej. "Ali stvar je u tome što ne znam kamo krenuti."Ahilej je pogledao uokolo. Vidio je da su na sunčanoj livadi. Ispred njih je bila šuma,

mračna i zelena. Male su ptice letjele i pjevušile svoje pjesme. Puhao je lagani povjetarac idonosio svježinu. Podne je upravo prošlo. Sunce je, sada visoko na nebu, bilo zlatno i lijepo,toplo, ali ne vruće. Bio je to jedan od boljih dana kojih su se obojica u dužem razdoblju moglaprisjetiti, i vrlo različit od tipičnog dana u Hadu, gdje je uvijek bilo na rubu kiše, a nebo jeimalo boju uistinu ružne modrice. Livada je bila topla i ugodna, ali oko nje je ipak još uvijek bilo nešto neprirodno, pa seOdisej nije iznenadio kad je ponovno pogledao i ugledao tri dame kako sjede u travi i imajupiknik. Bile su prilično stare, odjevene u klasične haljine. Odisej je znao da ih je vidio i prije, inakon kratkog razmiČudne Sestre koje su običavale putovati drevnim svijetom izluđujući ocoubojice. One su bileloša vijest kad god ste ih sreli, ali važno je bilo prijateljski razgovarati s njima i ne dati imnijedan razlog da se naljute na vas. "To su moje stare prijateljice, Eumenide", rekao je Odisej i prišao damama s Ahilejomkoji ga je pratio. "Bog, Tizifona, Alekta, vozdra, Megera. Vi ste, djevojke, daleko od dragestare Helade." "Bog, Odiseju", odzdravila je Alekta. Bila je visoka, kosa joj je imala uredan minival.Nos joj je bio zapovjednički kljun, onakav kakav očekujete na pramcu broda. "Očekivale smoda ćete proći ovuda." "Kako ste to mogle predvidjeti?" pitao je Odisej. "Nitko osim vještica nije znao da smoovdje." "Mi smo sestre vještica", objasnila je Alekta. "Kad smo ih posjetile u Vještičjoj kuhinjirekle su nam da ćete proći ovuda, a ovo mjesto je Livada Međuigre. Ovdje prodiru samo dobriutjecaji. Zato moje sestre i ja nismo u uobičajenom stravičnom obliku. To će doći kasnije.Sada možemo uzeti nekoliko minuta odmora i biti dobre." "Ja sam uvijek mislio kako ste dobre", naglasio je Odisej. " Ovdje prisutni Ahilejtakođer. Dođi ovamo, Ahileju. Poznaješ li ove dame?" Ahilej je pomalo sramežljivo prišao. "Vjerujem da sam ih nakratko upoznao, jednom kadsam posjetio Oresta. Recite mi, dame, zašto tražite Odiseja?" "To je najsigurniji način da pronađemo tebe!" nacerila se Tizifona. Ahilej je problijedio. "A zašto mene želite pronaći?"

Alekta je rekla: "To je najbolji način za pronalaženje Fausta i ukradene dame kojutražimo. Mislim, naravno, na Helenu, tvoju suprugu." "Zašto želite Helenu?" pitao je Ahilej. "Nemamo ništa protiv nje osobno. Ona je plijen, i smjesta se mora vratiti u Had. Mi smoutjerivačka ruka Odjela Pronalaženja Klasičnog Konstrukta. Azzie Elbub, demon koji ju jeoteo iz Hada, nije imao pravo to učiniti. Ne odobravamo takve stvari. Vratit ćemo ti je. Nije liti drago?"

"Jako mi je drago", odvratio je Ahilej, iako je sada počinjao sumnjati. "I ja sam zatoovdje."

"Dobro", kimnula je Alekta. "Nismo bile u potpunosti sigurne što smjerate. Previšejunaka napokon uspijeva izaći iz Hada i onda provode vrijeme u ljenčarenju na Zemlji,zaboravljaju svoje dužnosti i samo uživaju što opet imaju tijela." Još je malo vremena provedeno u razgovoru. Onda je došlo vrijeme da junaci nastavesvoju potragu za Helenom.

Marlowe1.

Bio je velik dan u Londonu tog oblačnog, ali ugodnog 30. rujna 1588. kad je KazališteRose u Southwarku ponovno otvoreno dramom Doktor Faustus, s Edwardom Alleynom uglavnoj ulozi. Ne samo da je ovo bila važna drama, u pogledu njenih budućih upozorenja,nego je to bila prva drama nakon što je jenjala nedavna pošast kuge. Ovo joj je dalo posebnudraž i osiguralo puno gledalište. Ljudi su došli rano, čak prije zore, dugi redovi vukli su se smjesta čak izvan grada, iz Graveslinesa, Swiss Cottagea, Hampton Courta, Shepherd's Milla,Reindeer's Heada, Haxbyja, Weltenshirea, i uporno hodali po upornoj kiši. Skelom i pješice suprelazili Temzu i London Bridge kako bi čekali trube koje će najaviti početak drame. Ranije tog jutra prije predstave, Mack i Mefistofeles su se sastali u taverni Utopljenogčovjeka.

"Gospodo!" uskliknuo je gostioničar. "Nisam vidio kad ste došli!""To je zato jer si se hvatao s konobaricom", primijetio je Mefistofeles."Nije tako, gospodine! Cijelo sam vrijeme bio iza bara i polirao čaše i pričao s

gospodaricom Henley koja nam priprema dnevne obroke." "Pašto ako nisi vidio kad smo došli?" pitao je Mefistofeles. "Vjeruješ da smo se ja i mojprijatelj magijom stvorili u tvojoj jadnoj gostionici?" "Ne, nikako, gospodine!" izjavio je gostioničar. "Ne trebaju vam nikakve vradžbine dabiste došli na ovo mjesto! Viata su uvijek otvorena i ja sam uvijek spreman za posao! Štomogu donijeti gospodi?"

"Boca tvoje najbolje malvazije će savršeno odgovarati", rekao je Mefistofeles. "što vimislite, doktore?" Mack je dolazio k sebi jer je prijelaz iz Firence u London bio vrlo brz, a njegova odjeća,koju je Mefistofeles promijenio usred leta, još uvijek nije dobro pristajala. Ali pošto ga jeMefistofeles laktario, a gostioničar gledao otvorenih usta, brzo je povratio svoju urođenuživahnost.

"Malvazija je u redu", složio se Mack. "I jesam li ono na polici primijetio pitu spaunima?"

"Jeste, gospodine", potvrdio je gostioničar."Onda nam donesite i nekoliko komada toga", naručio je Mack i pogledao Mefistofelesa,

jer nije bio u potpunosti siguran da je hrana uključena u putne troškove. "Da, i polovicu tvog najboljeg pšeničnog kruha", dodao je Mefistofeles. Umilno senasmiješio. "Je li doktor John Dee možda bio jutros?" "Još ne, gospodine", odgovorio je gostioničar. "Ali ubrzo će doći, nema sumnje, jerdanas imamo njegovu omiljenu pitu s jeguljama i pire krumpir, a on sigurno neće propustiti tudelikatesu, pogotovo što uskoro odlazi na dvor kralja Češke, ili nam barem tako kaže gospođaGlasina."

"Možda će vam gospođa Glasina također reći da se moj prijatelj i ja žestoko naljutimoako brzo ne dobijemo naručeno."

"Pobrinut ću se da vam se naručeno odmah donese!" izjavio je gostioničar. "Polly!Dolazi ovamo i posluži gospodu!" I rekavši to, žurno je otišao, barska krpa lepršala je izstražnjeg džepa njegovih širokih hlača. "Gdje je ovo mjesto?" pitao je Mack čim su ostali sami. "I što si učinio s Margaritom!"

"Ostavio sam je u svojoj čekaonici u Čistilištu", rekao je Mefistofeles. "Ne treba ti ženaza zadatak koji te danas očekuje. A što se tiče onog gdje smo, ovo je London, dragi mojFauste, godina je 1588., zanimljiva godina za Englesku, i tebe." "Za mene?" upitao je Mack. "Zašto to kažeš?" "To je godina i dan premijere čuvene drame temeljene na tvom životu. Govorim,naravno, o Tragičnoj povijesti tloktora Faustusa u kojoj glume earl od Nottinghama i

jedinstveni Edward Alleyn u glavnoj ulozi. Ali ovo si sigurno saznao u Krakowu pomoćusvojih nekromantskih čarolija." "Oh, da, naravno", prihvatio je Mack, uvijek željan na ramena staviti znanstveničkuhalju. "Čuvena drama omeni! I ti si me doveo ovamo da je vidim! To je lijepo od tebe, dragimoj Mefistofelese." Mefistofeles se namrštio. "Nisam te doveo ovamo kako bi sjedio u publici, cuclaonaranču i pljeskao lažima pjesnika. Ovdje imaš posla." "Ma naravno", rekao je Mack. "Nisam ni mislio drugačije. Što trebam učiniti?" "Slušaj", započeo je Mefistofeles, a onda odustao jer je Polly, konobarica, stigla s pitamas paunima, koje su u stvari bile s vrapcima, pšeničnim kruhom, koji se pokazao zobenim, imalvazijom koja nije bila ništa više od običnog vina iz Bordeauxa. Ipak, to je bilo najbolje štose mogli očekivati od puba uz rijeku u godini Španjolske armade, s kugom koja je bjesnilagradom i vojvodom Guiseom i njegovih trideset tisuća španjolskih veterana smještenih uScheveningenu kako reže preko Kanala. Mefistofeles i Mack su navalili s dobrim apetitom. Uovom trenutku Mefislofeles je odgurnuo svoj tanjur u stranu rekavši: "Sada me slušaj. Fauste,jer danas imaš posao koji moraš obavili." "Pretvorio sam se u uho", odgovorio je Mack, "i voljan sam učiniti ono što tražiš."

"Christopher Marlowe je autor te drame", nastavio je Mefistofeles, "i večeras će biti upublici. A nakon predstave - koja će jako dobro proći - srest će se s određenim čovjekom irazgovarati s njim." "Aha!" prihvatio je Mack, iako nije bio siguran kamo ovo vodi.

"Taj čovjek", pričao je Mefistofeles dalje, "je Thomas Walsingham, stari Marloweovprijatelj. Thomasov otac, sir Francis, je državni tajnik Elizabete, engleske kraljice, a također jezapovjednik tajne službe, pomoću koje će saznati namjere raznih frakcija ove godine ratomopustošene Europe." "Walsingham. U redu, skužio sam", rekao je Mack, pokušavajući nešto zapamtiti izobilja Mefistofelesovih riječi. "Što želiš da učinim tom tipu? Krađa mi dobro leži i mogu tiobećati -" "Ne, ne", odbio je Mefistofeles, "ne smiješ ni dirnuti Walsinghama. Samo slušaj."

"Dobro, slušam", uzdahnuo je Mack. "Walsingham će tražiti Marlowea da opet služi u tajnoj službi njegovog oca, kao što ječinio proteklih godina. Marlowe će se složiti. To je činjenica. Ona vodi do Marloweoveprijevremene smrti. Ali u ovom slučaju, čim Marlowe i Walsingham završe razgovor potražitćeš Marlowea i uvjeriti ga da ne učini tako."

"Uvjerit ću ga, u redu", složio se Mack. "Je li taj Marlowe vješt s oružjem?Pretpostavljam da bi bilo dobro da imam neko oružje za ovo. Znaš li gdje mogu nabavitidobru toljagu?" "Zaboravi toljagu", naredio je Mefistofeles. "Nijedan čovjek nije silom uvjerioMarlowea, a ni uvjeravanjem također. Ne, demonstrirat ćeš mu koje će biti posljedicenjegovog špijuniranja za Walsinghama."

"A koje će to posljedice biti?""Pet godina od danas, 30. svibnja 1593., Marlowe će otići u gostionicu s Ingramom

Frizerom, Robertom Poleyjem i Nicholasom Skercsom. Prepirat će se s njima glede dokazakoje posjeduje o njihovim izdajničkim djelima počinjenim u korist Henrija III., francuskogkralja, i tražeći od njih da postanu kraljevski svjedoci i prepuste se milosti Tajnog vijeća. Tiće ljudi to s prezirom odbiti, zgrabiti Marlowea i ubiti ga, a onda razglasiti da je Marlowepoludio i napao jednog od njih, Frizera, koji ga je, stjeran u kut, slučajno ubio u samoobrani.Time će Engleska i svijet izgubiti svog vodećeg pjesnika u njegovoj dvadeset devetoj godini,dok bi, da je živio, mogao napisati mnoge dobre drame razotkrivajući težnje općepobožnosti." "Skužio sam", rekao je Mack. "Želiš da taj Marlowe živi, zar ne?" "Oh, ne bih išao baš tako daleko da kažem da ja to želim", rekao je Mefistofeles. "To jesamo prijedlog, izbor za tebe."

"Ali postavio si smjernicu koji trebam pratiti."

"Naravno. Ali samo ako želiš. Također možeš ukrasti magično ogledalo doktora Deeja.Nema sumnje, čuo si za čuvenog doktora Deeja?"

"Naravno", potvrdio je Mack. "Ali baš ga se sada nekako ne mogu sjetiti.""Doktor Dee je najpoznatiji nekromant i mag u Engleskoj, ime koje treba šaptom

izgovarati, zajedno s onima Alberta Velikog i Kornelija Agripe. Elizabeta Engleska, ni manjeni više, zatražila je da joj napravi horoskop, a kraljica je poznata po svojoj tvrdoglavosti. Deeuskoro odlazi na dvor Rudolfa II. od Češke. I sa sobom će ponijeti magično ogledalo. Morašnekako uzeti to ogledalo." "Što će mi magično ogledalo?" "Oh, možeš ga upotrijebiti kako bi uvjerio Marlowea da izbjegne špijuniranje zaWalsinghama. Kad ga pogleda, ogledalo će pokazati krvavi rezultat ako nastavi tim putem.Ako vidi vlastitu smrt to bi mu moglo promijeniti mišljenje. Jesi li shvatio sve što sam tirekao?" "Mislim da jesam", potvrdio je Mack. "Ali kako ću uzeti to ogledalo od doktora Deeja?"

"Dragi moj momče," kazao je Mefistofeles, "ne možeš očekivati da obavim sav tvojposao umjesto tebe. Pitaj ga. Pokaže li se uporan, daj mu ovo." Mefistofeles je izvadio malipredmet iz unutarnjeg džepa plašta, zamotao ga u grimizni svileni rupčić i dao ga Macku.Onda je ustao i čvrsto omotao svoj dugi crni plašt oko sebe. "Onda, zbogom Fauste, čekamtvoje rezultate." Spremio se otići. Ali Mack gaje povukao za rukav.

"Što je?" "Ako bi Vaše Demonstvo bilo ljubazno podmiriti račun." "Nemaš svoje love?" "Možda će mi trebati. Ne zna na ovakvom zadatku može iskrsnuti."

Mefistofeles je prezirno bacio šaku kovanica na stol i spremio se nestati. Onda je, sjetivšise kako treba održavati privid, izašao iz taverne i u blizini pronašao malu uličicu u kojojnjegov nestanak neće biti zamijećen. Mack je predmet zamotan u rupčić stavio u džep bez da ga je pogledao, onda je odbrojiotočan iznos od novca kojeg je Mefistofeles ostavio, ostatak spremio, raspitao se gdje je kućadoktora Deeja i otišao. U susjednom separeu, skriven visokim naslonom od Macka i Mefistofelesa, umotani likse promeškoljio. Bio je to tip lisičjeg lica elegantno odjeven u grimizno i zeleno, sa štirkanimovratnikom. Azzie, jer to je bio on, zamišljeno je kuckao prstima po hrastovom stolu, anjegova duga gornja usna razvukla se u zlokobno cerenje. Kradimice je pratio Mefistofelesa, željan proniknuti tajanstveno ponašanje demona.Znači to je Mefistofelesova igra! Varanje! A sigurno postoji način na koji Azzie možeiskoristiti to saznanje. Na trenutak je razmislio, a onda pomislio kako je pronašao način. U trenu je nestao iz taverne, prije no što je zapanjeni gostioničar mogao donijeti račun.Neka za to praznovjerni tupan krivi Marloweovog Fausta. Azzie je imao vražjeg posla. Brzose uspeo zvjezdanim nebom, prema spiritualnim područjima gdje je imao nešto zanimljivoreći određenoj bivšoj vještici koju je poznavao.

2.

"Ne bismo se trebali ovako sastajati", rekla je YIith i zabrinuto gledala uokolo. Aliizgledalo je kako nema zašto brinuti. Ovaj koktel bar, Miješani duh, unutar plavocrnih zidovaBabilona, odmah kod ugla Baalovog hrama, bio je čuven po tome što je bio neutralno mjestogdje su se operativci Dobra i Zla s vremena na vrijeme sastajali, mijenjali informacije ipokušavali podmititi jedni druge. Pošto su obje strane mislile kako su u prednosti što se tičepodmićivanja nijedna nije zabranila sastanke. Babilon je u tim vremenima dok se nisu doseliliHetiti i upropastili susjedstvo, i prije no što ga je Aleksandar razorio za sva vremena kao iTebu, bio dobro mjesto za malo zabave. Bio je čuven po svojim glazbenim revijama, velikomzoološkom vrtu u kojem su životinje svih vrsta lutale u rajskom okruženju, svojim visećimvrtovima, koji su bili poput smrznutih Niagara vegetacije koja se rušila s gornjeg grada. Iako

je ovaj podatak kasnije omalovažavan od ljubomornih Atenjana, Babilon je u tim danima biointelektualno središte svijeta, mjesto gdje su se Feničani i Židovi, Beduini i Egipćani,Perzijanci i Indijci, mogli sastati i veselo razgovarati u jednoj od brojnih kavana - jer Babilonje saznao veliku tajnu kave, espresso stil, ključala voda tiskana je kroz miomirisnu mješavinuvelikim mjehovima na kojima su radili Nubijci i Etiopljani koji su imali monopol nadtrgovinom. Babilon je također bio prijestolnica hrane, čijem šiš-ćevapu ništa nije bilo ravno, ičije je pecivo s grožđicama bilo čuveno čak do Asmare i dalje. A iznad svega, Babilon je bioveličanstveno prepun boje i spektakla, mjesto sklono javnim festivalima i kraljevskimproslavama. "Opusti se, ne činiš ni e", rekao je Azzie. "Samo zato što smo na suprotnimstranama, ne znači da tu i tamo ne možemo izaći van i prepričati si najnovije tračeve." Ylith gaje pogledala nježno, ali i sa sumnjom. Azzie jest zgodan demon, u to nije bilosumnje. Njegovo narančastocrveno krzno bilo je kratko podšišano i bujno, njegov dugi, uskinos bio je jako elegantan, a njegove usne, iskrivljene i nasmijane, prečesto su dodirivale njeneda bi ih mogla gledati potpuno nezainteresirano. Ipak, još joj je uvijek bilo stalo do njega. Alito nije bio jedini razlog zbog kojeg je prihvatila njegov poziv. Znala je kako je za njenu dušudobro što mu odolijeva; a uz to, uzbuđivalo ju je što osjeća trnce ljubavi koja nije mogla biti,ljubavi koja je nedavno prenesena na anđela Babriela. Da, Babriel je uistinu bio dobar, i to jebilo dobro, što se dobrote tiče. Ali Ylith je u posljednje vrijeme počela osjećati besmrtnežudnje, za koje se nadala kako nisu također i nemoralne.

Okani se toga, djevojko, ukorila se. Onda se obratila Azzieju: "Pa, što ima novog?" "Ništa naročito", odvratio je Azzie uz izvještačeno slijeganje ramenima. "Iste stareprevare i lažni dogovori. Znaš kakav je život demona."

"Koga si u posljednje vrijeme prevario?" pitala je Ylith."Ja? Nikoga. Za mene je bilo mirno, pošto su me Sile Koje Jesu u svojoj mudrosti

odlučile ne zaposliti na trenutnom Milenijskom natjecanju." "Mefistofeles je sposoban demon, koliko čujem", napomenula je Ylith. "Nema sumnje daće obaviti dobar posao za Tvoju Stranu." "Nema sumnje. Pogotovo što poboljšava omjer lukav-štinama."

"To je za očekivati. Nakon svega, on je demon." "Znam. Lukavštine su u redu. Ali pravo varanje nije, prema sporazumu."

"Varanje?" ponovila je. "Sigurna sam kako Mefistofeles ne bi varao. Po svemu što samčula, on je čestit demon." "Možda to onda nije bilo varanje", prihvatio je Azzie. "Možda sam krivo shvatio." Promeškoljila se i uspravila u stolcu. "Što si krivo shvatio?"

"Ma ništa", rekao je Azzie, puhnuo je na nokte i počeo ih glancati svojimplamenocrvenim sakoom.

"Azzie, prestani me zezati! Što si vidio?" "Baš ništa. Načuo sam ..."

"Što?""Načuo sam kako čestiti Mefistofeles daje upute Johannu Faustu, natjecatelju u našoj igri

Svjetlosti i Tame." "Pa naravno da mu daje upute! Inače Faust ne bi znao što učiniti."

"Sada predobro zna", ustvrdio je Azzie."Prestani s tim nejasnim presentimentalnim naklapanjima! Reci mi na što misliš?"

"Mefistofeles bi Faust trebao ponuditi izbor, točno?""To je opće poznato.""Čuo sam kako je Faustu rekao koji bi točno izbor trebao napraviti, i kako da ga obavi.""Hoćeš reći, savjetovao je natjecatelja?""Upravo to ti hoću reći. Zaboravi na slobodnu volju u ovom natjecanju, draga moja.

Izvršava se Mefistofelesova volja."Zurila je u njega otvorenih usta. Azzie joj je prepričao Mefistofelesov i Mackov razgovor

koji je prisluškivao u gostionici u Londonu, i kako je Mefistofeles savjetovao čuvenom maguda spasi Marlowea, čak mu je i predložio kako da to učini.

"Azzie, ako samo želiš stvoriti frku ...""Uvijek sam spreman za to", priznao je Azzie. "Ali ono što sam ti rekao je apsolutna

kamena istina, bez muljanja ili preuveličavanja." Ylith je neko vrijeme šutjela i razmišljala. Popila je dva gutljaja nektar frapea,ambrozijskog pića koje je nestalo s lica svijeta kad je Aleksandar Veliki srušio zidineBabilona i uništio frape barove činom pogrešno primijenjene makedonske pobožnosti. Ondaje rekla: "Ako govoriš istinu, onda je to vrlo ozbiljno." "Nikad nisam ni mislio drugačije", rekao je Azzie. "Ali vidiš, ja sam ovdje hendikepiran.Mefistofeles je na mojoj strani i za mene ne bi bilo dobro kad bih otišao Vrhovnom vijeću iiznio im njegovo varanje. A ipak, u meni, Ylith, kuca srce posvećeno istini i pravdi, baš kao itvoje." "Kako to možeš reći?" zgrozila se Ylith. "Ti i tvoja vrsta dobrovoljno služite lažima iZlu!"

"Da. Ali to činimo u svrhu istine", rekao je Azzie i upotrijebio paradoks kad obična istinanikad ne bi upalila. "Mi darkeri imamo vlastiti način." Zatresla je glavom, ali je njen smiješak bio pun ljubavi. "Uvijek si bio demon srebrnogjezika." "Demon koji neće lagati u službi ljepote ne zaslužuje nositi ime Zla. Ali ono što sam tirekao o Mefistofelesu je jednostavna istina, nepreuveličana." Ylith nije shvaćala Mefistofelesove motive. "Ako spasi Marlowea," pitala je, "neće li tobiti Dobra Stvar, pošto će to svijetu dati još njegovih drama?"

"To je jedan pogled na stvari", odgovorio je Azzie. "Ali pošto je Marlowe velikibogohulnik svih dobrih stvari, njegove će nenapisane drame prije omalovažavati bitpobožnosti, nego je promicati." "Azzie", rekla je Ylith, "dao si mi puno za razmišljati. Moram razmisliti što ću učiniti sovom informacijom." "Čini što želiš", odvratio je Azzie. "Barem je moja savjest čista. A sada, hoćemo li popit inastaviti sa svojim poslom."

Ylith je kimnula i popila frape. Onda su njih dvoje otišli.U susjednom separeu promeškoljio se mali lik. Bio je odjeven u visoke čizme, kožni

kaput i nosio je dugu žutu bradu."Ha, ha, moj dragi demone lisičjeg lica", rekao je Rognir - jer to je bio on. "U tom grmu

leži zec, ha? Ipak, vidim kroz tvoju malu shemu, i vidim kroz vražji samointeres koji te vodida izdaš vlastitu stranu kako bi došao do trenutnog probitka." Nakon posla s čišćenjem Vještičjeg sabata pod Azziejevim rukovodstvom, Rogniru ništanije dobro išlo. Požurio je prema Montpellieru. Stigao je prekasno za dernek. Razne patuljčicesu tamo bile i otišle. Uokolo je bilo puno praznih pivskih krigli, to je bilo sve. Krenuo je kući,naporno kopanje cijelim putem, a kad je stigao, otkrio je kako je netko provalio u njegovozakopano blago i sve ukrao. Nije to bio Rognirov jedini trezor, naravno. Nijedan patuljak kojidrži do sebe ne ostavlja sve bogatstvo u jednom trezoru. Ali gubitak ipak nije bio beznačajan,loša sreća ga je izjedala.

Rognir je još uvijek bio ljut na Azzieja zbog toga kako se prema njemu ponašao naVještičjem sabatu. Od tada je bio ljut na demona i nadao se kako će pronaći nešto što bimogao upotrijebiti protiv njega; jer patuljci imaju izvrsno pamćenje i mogu biti ljuti nanekoga duže nego što planine mogu zadržati svoj izgled. Sada je protrljao svoje punašneručice i razmišljao kako najbolje iskoristiti nedavno stečeno znanje. A onda mu je sinuo planakcije, izašao je iz taverne i otišao u predgrađe Babilona gdje je pronašao jedan od podzemnihpatuljačkih tunela koje vode bilo gdje i bilo kada. Gotova patuljačka rupa bila je ono što jetrebao. Odjednom mu se žurilo.

3.

Haron je tog dana imao prilično zanimljiv tovar mrtvaca. Pokupio je trojicu ribara kojasu se utopila blizu obale Sparte, a u podzemlje ih je donijela iznenadna oluja koja je došla sa

sjevera. Ribari su bili bez novca, ali su obećali plaćanje preko rođaka, Adelfija od Korinta,koji je imao novac u Mirovinskom fondu udruženja prijevoznika mrtvih duša. Objasnili su daje obol* za svakog od njih položen na bankovni račun u Velikoj helenskoj štedno-kreditnoj ugornjem Korintu. Haron je jedino trebao u bilo koje vrijeme navratiti, ili poslati predstavnika spotrebnom dokumentacijom i mogao bi pokupiti novac za njihovu vožnju. Haronu se to nije sviđalo. Bio je staromodan. Lova na ulazu ili, pošto je ovo bio brod,lova na pramcu, bila je ono što je želio. Sumnjao je kako ga ribari pokušavaju prevariti i vozitise besplatno. Ali bankar slatkog jezika među mrtvom posadom Haronovog broda, po imenuOzimandijas, iako nije bio kralj kraljeva, koji je ubijen na Krfu tijekom pobune koju suorganizirali helenski tajni agenti, pa je tako pao pod Haronov djelokrug prije nego podobičaje vlastite zemlje, inzistirao je da je priča u potpunosti istinita. Haron nije mogao pronaćiargument protiv toga, ali mu se još uvijek nije sviđalo. Naravno, čak je i on morao biti u tijekus vremenom. U stranim lukama koje je posjećivao kad je trebao popravljati čamac, ljudi nisuuzimali obole. Smiješni novac, zvali su ih. U svakom slučaju, sve je sada bilo akademska rasprava. Bio je tu, nasukan na greben uStiksu, na mjestu gdje uopće nije trebalo biti kamenja.

Bilo je to glasno mjesto, mračno i močvarno, s tmurnim nebom i neprestanimpovjetarcem koji je zaudarao na mrtvu ribu. Mali, smećem prekriveni valovi udarali su njegovbrod. U blizini obale nalazila su se mala deformirana stabla, a na nekoliko njih visjeli sumrtvaci koji su mahali rukama, preklinjući da ih skinu. Bilo bi to poput dolijevanja vode umore, jer je Haron imao sve mrtve kojima je mogao baratati, njih dvadeset ili tridesetnaguranih na svom malom brodu. Sjedili su na pramcu i kartali nepotpunim špilom tarotkarata. Izležavali su se na palubi, njihove ogavne košulje bile su raskopčane do sablažnjivihstrukova, i brčkali noge u vodi ispod treće četvrti mjeseca. Napustili su nasukani brod ipljuskali po močvari i igrali vodeni polo pljesnivom starom glavom koju je donijela voda. Haron je došao do Fausta i rekao: "Znaš, za sve si ti kriv. Što ćeš učiniti u vezi toga?"

"Nema ničega što mogu učiniti", odvratio je Faust. "To je krivnja onog prokletogdemona Azzieja. Sredio je moj sretni talisman." "Zašto ga onda ne baciš u vodu?" pitao je Haron.

Faust je zatresao glavom. "To je najgora stvar koju možeš učiniti. Ne, to jednostavnomoramo prebroditi." "To nam stalno govoriš", kazao je Haron. "No vrijeme prolazi, a mi smo još uvijeknasukani ovdje. Bolje ti je da prilično brzo nešto učiniš ili letišu vodu."

Faust je pogledao uzburkanu vodu. To bi gotovo bilo olakšanje. Dolje u dubini je mogaovidjeti ogromne oblike kako lijeno plivaju. Znao je da se pod Stiksom nalazi Ogromnokraljevstvo o kojem ljudi ništa ne znaju. Zamalo ga je dovodilo u iskušenje. Zašto ne odustatiod ove beskrajne muke koja ništa ne donosi? Neka ga bace u vodu - što ga briga? Kakvo bizadovoljstvo bilo vječno se utapati i pridružiti se ljigavim plivačima ovih tamnih voda? Ali se sabrao. On je Faust! A Faust se ne predaje očaju! To je za neznatnije ljude, ne zanjega. Pronaći će izlaz iz ove situacije. A onda se pojavilo blago svjetlucanje u zraku. Može li biti svjetla čak i na Stiksu?Pogledao je u daljinu. Da, nešto se kretalo vodom. Kad je izašlo iz magle primijetio je mali ičamac. U njemu je bio mali čovjek koji je veslao moćnim zaveslajima. Haron je pogledao i uzviknuo: "Tko bi, u ime Pakla, to mogao biti?"

"Mislio si kako imaš Stiks samo za sebe, ha, Harone?" pitao je Faust. Čamac se približio Haronovom brodu. U njemu je bio Rognir, odjeven u žutu jaknu iveliku gumenu kapu na svojoj velikoj kuštravoj glavi. "Hej ho!" viknuo je. "Imate li moždaFausta na brodu?"

"Pa, u stvari, imamo", odvratio je Haron. "Ali tko si ti?" "Ja sam Rognir", predstavio se Rognir. "Dolazim iz potpuno drugog kraljevstvapostojanja. Ali ja znam tko si ti. Ahoj, Harone! Zašto si parkiran ovdje u pustoši? Na svom

* obol (grč. obolos) - 1. sitan novac u staroj Grčkoj (prinos; prim. prev.

sam putu vidio dokove i utovarne rampe prepune mrtvih duša. Plakali su za tobom, Harone, iimali su novac u rukama."

"Prokletstvo," opsovao je Haron, "znao sam da pušim lovu. Tu sam, Rognire, jer je nekazla osoba bacila kletvu na moj brod, vjerujem da se zove kletva kormila, i moj dobri mali brodsamo ide u krug i tako se nasukao na greben, jedini greben u krugu od sto pedeset kilometara,i ovdje moj brod stoji i odbija krenuti. A što ti radiš ovdje?"

Rognir je objasnio kako je došao razgovarati s Faustom jer za njega ima važne vijesti."Prisluškivao sam demone", rekao je Rognir. "Možda poznaješ Azzieja Elbuba, demona, zlostvorenje čak i po standardima Pakla?" "Sreo sam ga", potvrdio je Faust. "Pokušavao me skrenuti s mog puta, koji je dazauzmem svoje mjesto u natjecanju Tame i Svjetla i tako dobijem oprost za ljudski rod ivječnu slavu za sebe. Ne samo to, dao mi je neispravnu Pogonsku čaroliju, jednu zaraženuUrokom, kao što sada vidim, koja je zaustavila Haronov brod."

"Mislim da mogu učiniti nešto u vezi toga", izjavio je Rognir. "Drži. Probaj ovo." Daomu je zapetljanu vrpcu.

"Što je to?" pitao je Faust."Čarolija otpetljavanja. Raspetljaj čvor i bit ćete slobodni."

4.

Mack je prišao londonskoj kući doktora Deeja. Upitao je: "Jesi li sigurna da si sveshvatila?"

"Mislim da jesam", rekla je Margarita. "Ali mi se ne sviđa.""Zaboravi na to. Samo učini kako sam ti rekao. Upalit će, vjeruj mi."

Margarita je izgledala nesretno, ali prilično lijepo. Njezina se smeđa kosa sjajila. Imalase vremena osvježiti prije no što ju je Mefistofeles doveo kako bi se pridružila Macku. Čak jei njezina zelena točkasta pamučna haljina izgledala svježe i sjajno. Mack se pobrinuo da sepojavi u najboljem izdanju. Prišao je vratima čudne, nakrivljene stare kuće s kapcima na prozorima koji su činili dasliči mački koja spava. Bio je to opasan dio Londona. Na svakoj su se strani nalazili stožerisumnjivih poslovnih poduzetnika, jer je ovo bio ozloglašeni okrug Tostingham, koji će kasnijebiti napučen zbrkom džepara, zgubidana, propalica i pripadajućeg ološa. Ovdje je čuvenidoktor Dee sada stanovao. U svojoj je dnevnoj sobi doktor Dee, visok i koščat, odjeven u doktorsku kutu, listaodrevnu knjigu o čudesnoj i zaboravljenoj znanosti. Zastao je i podigao pogled. "Kelly!" viknuo je.

Na drugoj strani sobe, niski čovjek širokih ramena podigao je pogled s klupka konca kojeje otpetljavao. Edward Kelly, izuzetni medij - vidoviti Irac iz okruga Limenek, s krznenomkapom nabijenom na glavu - podigao je obrvu.

"Da?" odazvao se."Imam predosjećaj nekoga na stepenicama", rekao je Dee."Da odem vidjeti tko je to?" pitao je Kelly."Najprije prorekni, jer imam predosjećaj o dvoje."

Kelly je posegnuo preko stola i ispred sebe postavio čašu vode. Promiješao je površinunavlaženim prstom, a onda koncentrirano gledao u nju. U njenim uzburkanim dubinama vidioje stvaranje neobičnih oblika, krajičkom oka ugledao oblike i sjene utopljenih stvari, šarenonamotavanje i odmotavanje duhova koji su bili opipljivi poput tračaka dima. Također je čuozvukove, jer ga je dar tako obuzimao. Pogledao je u vodu i vidio muškarca i ženu. Oko njih,vidljiva samo njegovim očima, treperila je maglica tajanstvenih događaja.

"Dvoje ljudi prilazi vratima", obratio se Deeju. "Oni su neobičan par, iako nije lako rećiotkuda potječe njihova neobičnost. Muškarac je visok i plavokos, žena smeđokosa i lijepa.Izgledaju prilično pristojno."

"Ako tebi izgledaju dobro, onda ćemo ih vidjeti", izjavio je Dee. "Bila je stvar samo uodređenim osjećajima koji su me zapljusnuli." "Pa zašto si pitao mene?" zanimalo je Kellyja. "Zašto nisi pogledao u svoje magičnoogledalo i saznao sve o njima?"

" Ogledalo je u drugoj sobi", odgovorio je Dee. "I ne vidim zbog čega si tako ljut." "Ja, ljut?" rekao je Kelly, namrštivši se. "Po čemu zaključuješ da sam ljut?" "Pa, izgledaš ljutito."

"Zbog čega bih izgledao ljutito", pitao je Kelly, "kad se nemam zašto buniti? Nisam lipratio tebe i tvoj psihički cirkus diljem Europe? Nisam li glavna zvijezda tvoje točke s psom iponijem? Ne obavljam li sav posao kako bi ti imao energije za uživanje u priznanjima?"

"Hej, Edwarde", upozorio je Dee. "Ovo smo već prošli. Idi vidi goste." Tako gunđajući Kelly je otišao do vrata. Sluga nikad nije tu kad želite da učini nešto

poput ovog. Nije trebalo puno proricanja kako bi se saznalo da je sluga u svojoj sobi podstrehom gdje liječi staru ranu iz rata koju je dobio pod Crnim Princem, ili je barem ispričaotakvu priču. Kelly je pomislio na Irsku hodajući prema vratima, Irsku zelenu i močvarnu, sdjevojkama koje bi prošle pored njega na putu do stada ovaca koja su čuvale na padinamapokraj hladnog i blistavog mora. Razdražljivo je zatresao glavom. Prestani govoriti, Sjećanje. Otvorio je vrata. "Bog", pozdravio je Mack. "Želimo razgovarati s doktorom Deejem, ako može." "Zašto želite vidjeti doktora?"

"To je samo za njegove uši." "I za moje uši, inače to njegove nikad neće čuti." "To je samo za njegove uši", ustrajao je Mack. Kelly je slegnuo ramenima i odveo ih u dnevnu sobu. "Nešto tajno i važno, tako kaže", obratio se Kelly Deeju.

Mack je kimnuo doktoru i nasmiješio se. "Zanima nas kupovina vašeg magičnog ogledala", rekao mu je.

Dee je podigao svoje guste obrve. "Prodati moje magično ogledalo? Gospodine, vi ste sigurno poludjeli! Moje ogledalo s

moći proricanja nije za prodaju kao vreća konjske hrane. To ogledalo, moj dragi gospodine,bilo je objekt pohlepe u kraljevskim krugovima diljem Europe. Poljski kralj mi je za njegaponudio imanje u Wladiwilu, kompletno, sa seljačkom poslugom i divljim svinjama, i titulomgrofa koja je uz njega išla, a kako bi zasladio pogodbu ubacio je i prelijepu mladu groficu odRadzivilla čija je savršena stražnjica uzrokovala nemir i socijalne probleme daleko na zapad,sve do Wesera. Sa smiješkom sam ga odbio, prezirnim smiješkom, moj dragi gospodine, jerponuditi samo zemaljske stvari za moje ogledalo koje predstavlja pogled u neviđenokraljevstvo i može prognozirati buduće događaje, isto je kao ponuditi smeće za zlato." "To mi je jasno", kazao je Mack. "Ali ja dolazim s ponudom koju ne možete odbiti." "Ne mogu, stvarno? Da čujem vašu ponudu."

Mack je izvadio grimizni svileni rupčić koji mu je Mefistofeles dao, u kojem je jošuvijek bio zamotan tajanstveni predmet. Povijest nam nije rekla što je to bilo, niti njegovtočan učinak na uobraženog i oholog doktora Deeja. Samo je jedna stvar sigurna. Nekih desetminuta kasnije Mack i Margarita su napustili Deejevu kuću i krenuli prema Southvvarku,magično je ogledalo bilo ispod Mackove ruke, smješteno u kožnoj futroli.

5.

Kazalište se polako punilo. Iako je bilo mjesta za nešto manje od tristo osoba, tisuće suhtjele ući, privučene iz svih dijelova kraljevstva. Ovi su ljudi bili odjeveni u svoju najboljuodjeću. I muškarci i žene nosili su duge plašteve jer se ovog lijepog svibanjskogposlijepodneva u zraku osjećala hladnoća. Publika je bila šarolika. Bilo je mnogo plemića sdvora, među njima lord Salisbury, lord Dunkirk, lord Cornwallis, lord Glavni Dželat i lordFaversham. Neki su došli sa suprugama, drugi s elegantnim ljubavnicama s lažnimdijamantima, dok su neki, oni najmlađi, poput lorda Dovera koji je imao samo osam godina,

došli s roditeljima, ili tutorima, ili, kao u slučaju vikonta Delvillea, bolešljivogsedmogodišnjaka, sa svojim tjelesnim čuvarima - liječnicima. Ovo su bili uglednici; ali većinupublike sačinjavali su obični ljudi: krupni trgovci tkaninama iz Meaching Rowa, visoki,mršavi apotekari iz Pali Malla i Cheapsidea, okrugli trgovci hranom s Piccadillyja, i čakobičniji ljudi, neustrašive skitnice koje su užicarile kartu i nikoga nisu zvale gospodarom,vojnici na odmoru iz nizozemskih ratova sa svojim fantastičnim kapama s perjanicama ikratkim rukavima. U gužvi je bilo više nego dovoljno svećenika koji se nisu došli zabaviti,nego s ozbiljnom namjerom, jer Faustus je navodno bogohulna drama i očekivali su da ćedobiti dobar materijal za nedjeljnu propovijed. Svi su krenuli unutra, laktarili su se, vikali,pljuvali, kupovali naranče i male vrećice bombona od djevojčura koje su prodavale takvestvari i zurili po kazalištu, koje je bilo malo i ovalnog oblika s redom loža sa svake strane, ipovišenom pozornicom koja se pružala preko prvih redova publike. Baklje su treperile uzgromoglasnu buku engleskih glasova koji su dovikivali jedni drugima. "Ej, Harry!" "Oh, enoSaffron!" "Gledaj, dolaze Mélisande i Cuddles!" I slično. Ulaz za one bez propusnice bio je tri penija po glavi, jer ljudi lorda od Nottinghama nisuovo radili besplatno. Ali ionako su platili i nije se čulo prigovora iz te rastrošne, lakomislenegomile, jer to je bio dan slavlja, a budućnost je bila neizvjesna, jer ako se Španjolska armadaiskrca, kao što su neki predviđali, i pobijedi pomorske snage crvenokose kraljice, vaš novacneće vrijediti ni pišljiva boba. Dolje pored baklji sakupili su se gledatelji lošeg ukusa u svojimnajboljim dvobojnim hlačama i šarenim jaknama kako bi pričali, pili i podbadali glumce. Uz zvuke truba, Edward Alleyn je izašao na pozornicu. Mladi Will Shakespeare, koji jeveć ćelavio, pribilježio je za svoju buduću uporabu kako su brbljavi mladi kicoši i njihovekreštave dame na trenutak zašutjeli. Svjetla od magnezija i nafte postavljena su na pozornicu ukositrenim posudama na tronošcima. Nedavno su zamijenile stare uljne svjetiljke u bakrenimposudama koje su dobro služile u pretkazališnim danima. Donesene su iskre koje su ih upalile,te su tako prizvale pozornost publike. Mali sastav oboa počeo je temu iz Faustusa. Pozornica je predstavljala grad Wittenberg u prošlom stoljeću. Bila je prilično realističnaosim činjenice što je stražarska kula Draken gdje će Faustus kasnije sresti Duha Zemlje bilaponešto čudno nagnuta ulijevo, jer je scenografija još uvijek bila u povojima i pravi potpornjiza kulise pojavit će se tek početkom osamnaestog stoljeća. Uzdizanje zavjese popraćeno jepodužim pročišćavanjem grla, ovo je bio vrhunac sezone prehlade, i šuškanjem đonovaprekrivenih različitim supstancijama, ali većinom neravne i grube površine, jedina vrsta kojuste mogli očekivati u ovim danima predindustrijske proizvodnje. Njihova je grubost bila uzrokiritantnih zvukova koje su stvarali kad ste ih vukli preko ljuski jaja i kora naranči, i ljusakasjemenki koje su prekrivale pod u toj godini kuge kad je puk bio lud za zabavom i voljandobro platiti za nju. Predstava je upravo počinjala kad je Mack žurno stigao, i prošao redom mrmljajućiisprike i sjeo na svoje mjesto pomalo bez daha. Magično ogledalo, sigurno u svojoj kožnojfutroli, bilo je uz njega. Margarita ga je pratila i sjela pored njega sa smiješkom ženskogiščekivanja. "Nikad prije nisam gledala dramu", priznala je. "Je li lo isto kao sjedenje kad se pričajupriče?"

"Jako slično", odgovorio je Mack. "Samo što ovdje ljudi glume priču umjesto da je netkopriča." "A ponekad i oboje", dodao je čovjek pored njega.

Mack se okrenuo. Čovjek srednjih godina sjedio je pored njega, bio je krupan i rumenoglica, prodornih crnih očiju i vrlo inteligentnog izgleda. "Faust!" uzviknuo je.

"Da", rekla je osoba. "A ti si smrdljivi prevarant." "Tišina", zatražio je mrzovoljan glas u redu ispred njih. "Zar ne vidite da je predstavapočela?"

Na pozornici je Edward Alleyn zakoračio naprijed, razmetljivo skinuo kapu i zauzeopozu. "O tome ćemo razgovarati kasnije", obećao je Mack.

"Tiho!" siknuo je čovjek ispred njih. Na pozornici je zbor završio uvodni govor. Edward Alleyn, u raskošnom grimiznomkostimu, s pozlaćenim križem na prsima, je govorio: "Sada kad tmurna sjena Zemljina, žudećiOrionov daždovit pogled vidjeti..." "Nemamo o čemu razgovarati", odbrusio je Faust. "Jednostavno smjesta otiđi. Sada japreuzimam."

"Nema teorije", rekao je Mack.Njihov je razgovor u ovom trenu prekinula publika koja nije bila zainteresirana za

slušanje grube prepirke dvojice probisvijeta. "Začepi!"

"Gurni si čizmu u usta!" "Daj šuti!"

I slični povici.Faust i Mack bili su prisiljeni ustuknuti, jer nijedan nije želio da prava priroda stvari

bude razotkrivena. Zato su krajičkom oka zurili jedan u drugoga dok su ih Margarita i Helena,svaka na svojoj strani, tapšale po rukama i šaptale im da ostanu mirni. Na pozornici su glumciprošli Faustusov dijalog sa Sedam Smrtnih Grijeha, koji su ostali na pozornici tužnih licaodjeveni u šarene kostime, i nastavili do ulaska nekolicine vragova. Mackov je um radio svjetlosnom brzinom, definirao je igru u koju je upleten i planiraoidući potez. Bilo mu je jasno da ovdje može više dobiti, a to znači više i izgubiti, nego što je upočetku mislio, u Krakowu kad je provalio u Faustov stan i prihvatio Mefistofelesovu ponudu.Bila je istina da je pravi Faust ovdje i da traži svoje; ali što je to značilo Macku? Mackova muje stvarnost bila važnija od Faustove, i izgleda da ga je njegova stvarnost dovela do toga dapostane Faust. Zbog toga ovaj drugi Faust, od koga je preuzeo ulogu, nema pravo na likFausta. Ipak, to će biti veliki problem. Trebao je način da ovo sredi, način da skine Fausta sdnevnog reda, šansu da nastavi raditi svoju stvar. Ako dopusti Faustu da ga sada zamijeni, štoće on biti? Prednost! Trebao je prednost! Naravno, to je bila bit svake vojne strategije - shvatiti kadste u škripcu i tražiti - Izjednačenje.

U tom se trenutku prisjetio magičnog ogledala doktora Deeja koje mu je stajalo uz bok usvojoj kožnoj futroli. Shvatio je da bi pogledom u Deejevo magično ogledalo mogao vidjeti budućnost, te bitako znao što učiniti u ovom svom susretu s Faustom.

Izvadio je ogledalo iz futrole, prikrio buku vukući noge po ljuskama sjemenki na podu irekao Margariti: "Odvratno je kako održavaju ova mjesta." Ogledalo mu je sada bilo u krilu. Baš kad se spremao pogledati u njega čula se eksplozija na pozornici praćena bljeskompaklenske vatre. Mack je već vidio to svjetlo. Bilo je to Mefistofelesovo pojavljivanje.

Visoki privlačni demon izašao je iz dima, poravnao svoje večernje odijelo, otišao nasredinu pozornice, zurio u publiku i primijetio Macka. "Ogledalo!" viknuo je.

"Da, imam ga!" doviknuo je Mack. "Ne brini, ovdje je." "Moraš ga uništiti!" naredio je Mefistofeles.

"Molim?" "Smjesta ga se riješi! Upravo su presudili! Ako pogledaš u njega, upropastit ćešnatjecanje, pošto natjecatelji ne smiju znati što će se dogoditi. To bi naherilo rezultat, kužiš."

U ovom je trenutku publika nesigurno međusobno mrmljala i često udisala parfem izbočica koje su držali svojim prljavim rukama u čipkastim rukavicama. Đonovi presvučeniraznim materijalima bučno su šuštali po ljuskama sjemenki, u zvuku je bilo nešto zlokobno,neki čudan pod - ili nadzvuk, ili oboje, neka nevjerojatna bas nota ludila što će buknuti koja jedjelovala na uho poput užasnog i možda krvavog događaja koji čeka iza scene koja je srcesvakog Čovjeka iz kojeg će uskoro biti rođen. Vrijeme je za odlazak iz ove gomile. Mack je ustao i krenuo prema prolazu, bolje seizgubiti s ovog mjesta prije no što se nešto dogodi - jer je osjećaj da su kazališta mjesta gdjese zlokobne stvari mogu dogoditi, pomisao koja je suvremenik samog prvog kazališta, a

možda je i ova premijera drame Doktor Faustus uzrok rađanja legende po kojoj se u kazalištulako može dogoditi nešto čudno i zastrašujuće. Margarita ga je pratila držeći se za njegovkaput kako se ne bi izgubila u gomili koja se počela kretati i komešati oko njih. Postojao je razlog za njihovu paniku. Jedan čovjek u publici, ne tako glup kao što jeizgledao, prebrojio je glumce na sceni i vidio kako njihov broj ne odgovara onome uprogramu. Kad je ovu informaciju prenio ostalima - "Na pozornici bi trebalo biti sedamvragova, ali ja vidim osam" - val nesigurnosti zapljusnuo je gledatelje. Naočale drvenih okvirahitro su nabijane na duge nosove, koji su tog dana prevladavali, dok su gledatelji provjeravaliprograme. Ako je na sceni bilo previše vragova, jedan od njih je sigurno pravi. Nije im trebaoToma Akvinski da bi ovo shvatili. Svaka pametna osoba koja je na stvar gledala bezpredrasuda, mogla je bez sumnje vidjeti da je visoki, mršavi tip koji se iznenada pojavio, višesličio vragu iz njihovih snova nego drugi tip, glumac u otrcanom crvenom pamučnom odijelui prevelikim papučama. Uvidjevši to, iznenadno k-vragu-izgubimo-se-odavde raspoloženjezahvatilo je publiku koja je počela ustajati i vući noge po ljuskama sjemenki, predigrastampeda prema izlazima.

Osam vragova. A onda se pojavio deveti. Upravo se tada na pozornici pojavio dotjeranidemon lisičjeg lica, odjeven u bijelo odijelo, bijele mokasinke i s tirkiznim šalom, snaslikanom tibetanskom mandalom, omotanim oko vrata. Kad je gomila ovo vidjela, malo jepoludjela. "Zadrži to ogledalo!" doviknuo je Azzie Macku. "Nikad ne možeš znati kad će se takavpredmet pokazati korisnim. U svakom slučaju, treba ti za natjecanje!" "Ne, ne treba mu!" viknuo je Mefistofeles. "To je samo jedan od njegovih mogućihizbora."

"Tko si onda ti da mu kažeš da to ne može izabrati?""Nisam rekao ništa takvo", rekao je Mefistofeles. "Samo ga savjetujem da ne pogleda u

njega, jer bi predznanje upropastilo natjecanje, na zajedničku sramotu Tame i Svjetla."Publika, zahvaćena praznovjernom manijom brzim nizom uistinu čudnih događaja sa

zlokobnim prizvucima, počela je paničariti. Odrasli su ljudi odguravali ženske košarenapunjene najfinijim šunkama, pečenkama, svinjskim odrescima i sličnim sa svog puta premanajbližem izlazu. Band je uzalud počeo svirati kolo. Ostatak je bio ubrzani film.

6.

Dok se ovo događalo, patuljak Rognir sjedio je u patuljačkom javnom području iplanirao frku. Pokušavao je odlučiti kako Azzieju smjestiti najveću moguću frku. Ovo je bilosamo djelomično jer je mrzio demona lisičjeg lica. To je također bilo zato što je Rognirupredstavljalo istančani užitak kad bi bilo kojeg ponosnog demona srezao za broj-dva. Rognirnije volio demone, osobito nije volio demone lisičjeg lica, a ovog je najmanje volio. Napraviti frku demonu! Rognir je samo radio ono što bi bilo koji pravi patuljak napraviokad bi dobio priliku. Sve što će nauditi demonu bilo je prihvatljivo. Ako pored toga patuljkumože donijeti profit, tim bolje. Problem je bio što nije bio siguran što znači informacija koju je načuo. Bilo je jasno daAzzie radi iza leđa drugog demona, Mefistofelesa. Ali kako? Što radi? Što smjeraju tadvojica? Što je, uostalom, to Milenijsko natjecanje? (Patuljci su rijetko o velikim događajimaobaviješteni na vrijeme.) Rognir, koji je Mefistofelesu rekao što se događa, smislio je noviplan. Sjedio je na otrovnoj gljivi kad mu je ideja naišla, vrlo velikoj narančastoj otrovnoj gljivis jarko žutim točkama, vrste koju jedino patuljak može jesti i preživjeti. Ipak, Rognir nije jeo,premda su njegova usta postojano radila. Svjedok koji bi se nagnuo bliže, mogao primijetio bikako patuljkovi zubi škrguću dok je očito bio u vrtlogu inspiracije. "Rekavši Faustu za te stvari, pa onda Mefistofelesu, bio sam doista nestašan. Ali čini mise kako mogu smisliti još jednu lukavštinu. Zato ću skoknuti do onih područja u ili blizuEmpireja gdje, priča se obitavaju, duhovi svjetlosti ..." Ali prije no što je završio svoj govor njegova patuljačka čarolija se aktivirala i otišao je.

Pariz1.

"Gdje smo sada?" pitao je Mack."Ovo je taverna u Latinskoj četvrti Pariza", rekao je Mefistofeles. "Među studentima sam

kao doma. Uvijek su imali zanimljiv pogled na vraga. A Pariz je, naravno, grad samog vraga.Mislio sam kako će ovo biti odgovarajuće mjesto za početak posljednjeg čina našegnatjecanja." Mack je pogledao uokolo. On i Mefistofeles su sjedili za velikim, grubo tesanim drvenimstolom. Još je ljudi bilo za stolom, mladići, po izgledu studenti. Bili su zaokupljeni vlastitimrazgovorima koje su vodili glasno, uz složene geste i puno slijeganja ramenima. Taverna jebila mračna, velika i niskog stropa. Konobari su jurili amo-tamo i nosili poslužavnike prepunevrčeva vina, poslužavnike s dagnjama u crvenom umaku i komadima kruha sa strane.Odzvanjao je glasan smijeh, povici i pjesma. Ovi su studenti bili mladi i imali su cijeli životpred sobom, studirali su u Parizu koji je već tada bio najznačajniji grad u Europi, a i u svijetu. "Što se ovog puta događa?" pitao je Mack.

"Godina je 1789.", otpočeo je Mefistofeles. "Pariz, u stvari cijela Francuska, se buni.Uzrok je nedavna Američka revolucija, obični ljudi spremni su ustati i zbaciti neučinkovitikraljevski dvor i korumpirane plemiće. To je zora novog vremena za mase, i sumrak zanekolicinu privilegiranih. U palači Tuileries očajni Luj XVI. i njegova supruga, MarijaAntoaneta, uplašeni su prijetnjama i uvredama sve nekontroliranijeg puka i noćas se spremajupobjeći kočijom u Belgiju gdje će se sastati s rojalističkom vojskom željnom osvete zboguvreda kraljevskoj obitelji."

"Zvuči zanimljivo", rekao je Mack. "Jesu li uspjeli?" "Ah, nije im uspjelo. Povijest nam kaže da u ključnim trenucima stvari krenu krivo. Nakraju je kraljevsku obitelj Republikanska garda dovela u Pariz. Ubrzo nakon toga, svi ćeizgubiti glavu pod giljotinom."

"Jesu li zli, taj kralj i kraljica?" pitao je Mack.Mefistofeles se tužno nasmiješio. "Uopće nisu zli. Oni su samo ljudi svog vremena i

mjesta. Njihove smrti neće ništa riješiti, a njihovo uništavanje će uzrokovati revolt u svijetu.Nastupit će bitke i pokolji, i Francuska će se sama suprotstavljati vojskama Europe." "Pretpostavljam kako želiš da spasim kralja i kraljicu." "Što ćeš učiniti u potpunosti ovisi o tebi, naravno", rekao je Mefistofeles. "Ali bio bi toznačajan pothvat." "Što da učinim?"

"Bijeg je organiziran za noćas. Jedan po jedan, članovi kraljevske obitelji će izaći izpalače i krenuti kočijama kojima će upravljati lojalisti. Ali odmah na početku doći će dokobnog kašnjenja. Marija Antoaneta će se tako dugo spremati da će bijeg biti odložen zanekoliko sati. Zbog ovog kašnjenja vojvoda de Choiseul, koji čeka u šumi izvan Pariza sgrupom husara odanih kralju, pomislit će da je bijeg otkazan i napustit će svoj položaj. To jeključna točka." "Ima još ključnih točaka?"

"Nekoliko", rekao je Mefistofeles. "Kad bijeg počne, stanoviti Drouet će prepoznatikralja kad njegova kočija prođe kroz selo Saint-Menehould. Drouet će dignuti uzbunu koja ćedovesti do uhićenja Njegovog Veličanstva. To što je vidio kralja je puka sreća. Ako bi seDroueta moglo zadržati ..." "Počinjem shvaćati", kimnuo je Mack.

"Ili, ako to ne uspije, kralj i kraljica još uvijek mogu biti spašeni ako most kod Varenneabude otvoren, a ne blokiran. Blokirani most je zaustavio prolaz kraljevske kočije premabelgijskoj granici i sigurnosti. Znači, postoje tri šanse; kašnjenje Marije Antoanete, Drouetovo

prepoznavanje i blokirani most kod Varennesa. Promijeni bilo koje i promijenit ćeš povijest.Jesi li spreman, Fauste?" "Mislim da jesam", potvrdio je Mack. "Spreman koliko to mogu biti."

"Izvrsno. I molim te, Johanne, pokušaj ovo obaviti dobro. Ovo je posljednje, znaš. Svremena na vrijeme pogledat ću kako ti ide. Možda ti čak i pomognem." Namignuo je."Vidimo se!" I s tim riječima, Mefistofeles je nestao.

Nakon što je u prolazu pitao prodavačicu riba, Mack je saznao da se Marija Antoanetanalazi u Versaillesu, nekoliko kilometara od Pariza. U Place Saint-Michel pronašao je javnukočiju i platio centim za mjesto u njoj. Tramvaj su, kako je bila zvana, vukla četiri konja, itandrkao je Parizom i svako malo se zaustavljao kako bi uzeo ili iskrcao putnike, sve dok nijeizašao iz grada na seosku cestu koja je vijugala kroz zelena polja i male šumarke.

Mack je sišao kod palače Versailles i prišao glavnom ulazu. Naoružani stražar,veličanstven u grimizno-bijeloj odori kraljičine garde, podigao je koplje. "Ti, tamo! Štoželiš?"

"Želim audijenciju kod kraljice", rekao je Mack."Danas nikoga ne prima", odvratio je stražar."Da, znam. Ali ovo je hitno.""Rekao sam ti, nikoga ne prima.""Reci joj je da ovdje doktor Faust", zatražio je Mack. "Nagradit će te. A i ja imam nešto

za tebe." Dao je zlatnik stražaru. "Hvala, građanine", kazao je stražar, spremajući zlatnik u džep. "A sad se gubi odavde iliću te uhiti zbog podmićivanja."

2.

Kuća arhanđela Mihaela nalazila se na povišenoj parceli u otmjenom predgrađu Raja.Mihael je bio u dvorištu uređujući svoje ruže. Pogledao je gore i ugledao Ylith, anđelastudenta i bivšu vješticu, kako se uspinje mramornim stepenicama. "Ah, hej, Ylith, lijepo te je vidjeti." Odložio je lopaticu i obrisao ruke. "Hoćeš lilimunade? Dan je prilično vruć, iako suh, tipičan rajski ili dobar dan." "Ne, hvala", odbila je Ylith. "Došla sam jer sam zbog nečega u nedoumici."

"Pa onda", rekao je Mihael, "mi moraš reći sve o tome. O čemu se radi?" Ylithje obznanila: "Pronašla sam dokaze da je Mefistofeles varao." "Aha!" kazao je Mihael, ali prilično blago. "Ali to se i moglo očekivati, ako uzmemo uobzir tko je on." "Što je još gore", nastavila je Ylith, "također sam pronašla dokaze da si ti varao."

"Ja?" iznenadio se Mihael."Da, ti", potvrdila je Ylith.Mihael je na trenutak šutio i razmišljao. Onda je upitao: "Ti si nova u našim krugovima,

zar ne?""Da, jesam", odgovorila je Ylith. "Ali kakve veze -"Mihael je podigao ruku."I zato si neiskusna, nedostaje ti znanje o velikoj harmoniji koja drži Dobro i Zlo u

jedinstvu i diktira pravila njihovog ponašanja." "Nikad nisam čula za tu veliku harmoniju", rekla je Ylith. "Je li to uistinu bitno?Govorim o varanju."

"Izuzetno je bitno, draga moja. Razmisli: da bi se Svjetlo i Tama uopće natjecali, morajuto ravnopravno činiti u natjecanju koje traje, i sa znanjem da ta borba ne znači pobjedujednom za sva vremena. I Dobro i Zlo su ovisni. Jer jedno mora postojati kako bi drugopostojalo. Shvaćaš?" "Mislim da da", rekla je Ylith sumnjičavo. "Ali kakve veze-"

"Znači, postoji smisao", nastavio je Mihael, "u kojem su Dobro i Zlo jednaki ishodi. Narazini naše interakcije mi podupiremo jedan ili drugi ishod. Igramo da bismo pobijedili i

pokušavamo za sva vremena poraziti naše protivnike; čak iako, na višoj razini, znamo dapotpuna pobjeda nije niti moguća niti praktična, pa čak niti poželjna. Pratiš me?" "Nisam sigurna", odmahnula je Ylith. "Ali nastavi, molim te."

"Znači, kao jednaki u igri Dobra i Zla, i jedni i drugi moramo imati pristup istimtehnikama. Dobro ne smije biti hendikepirano zabranom 'zlih' alternativa koje su dostupneTami. Pošto Zlo s vremena na vrijeme koristi 'dobre' stvari za svoje vlastite Zle ciljeve, iz togaproizlazi da Dobro može koristiti 'zlo' u svoje vlastite ciljeve. Konačni zaključak, moja dragaYlith, nije što je dobro i što je zlo, nego što je ovdje." Mihael je položio ruku na predio srca. "Znači li da je u redu što varaš?" pitala je Ylith.

Mihael se nasmiješio i skrenuo pogled. "Znači da imamo pravo varati isto kao i Zlo.""I ti misliš kako je ispravno varati da bi pobijedio?""Umjesto toga rekao bih da nije pogrešno", rekao je Mihael."Dakle, sad sam sve čula. Moram ići razmisliti o ovome.

3.

U Tuileriesu je bilo veče. Prozori su bili osvijetljeni tisućama svijeća. Ljudi su žurnoulazili i izlazili kroz visoka izrezbarena ulazna vrata. Nosili su republikansko plavo i sivo, ane bijelo i grimizno rojalista. Mack je sjedio na maloj klupi preko puta beskrajne gomile irazmišljao o situaciji. Povjetarac je uznemiravao mala, pažljivo potkresana stabla koja su okruživala palaču. Aonda je Mack osjetio nešto, nešto puno opipljivije od povjetarca. Bio je to tihi glas bez tijelakoji je lutao avenijom stabala i govorio: "Fauste! Fauste! Gdje si, Fauste?" Mack je pogledao okolo. "Je li me netko zvao?"

Ylith se materijalizirala pored njega. Nosila je veličanstveni jahaći komplet od crnogbaršuna i antilopa. Njene jahaće čizme su zagasito sjajile, a duga tamna kosa bila je vezanabijelom svilenom maramom. "Sjećaš me se?"

"Predobro", potvrdio je Mack. "Ti si me u Pekingu zatvorila u labirint ogledala kad sipomislila da varam."

"Od tada sam saznala stvar ili dvije", rekla je Ylith. "Što sada planiraš?" Mack je pomišljao da se okrene i duri i ovoj privlačnoj, ali nagloj i vrlo oštroumnoj ženi-duhu ne kaže baš ništa. Ako je tako pametna, neka sve shvati sama! Ali, predosjetivši korist,prevladao je svoju ljutnju i rekao: "Pokušavam spasiti kralja i kraljicu Francuske." "Zašto ih želiš spasiti?" pitala je Ylith. "Jedva da znam. Nisam ih upoznao, shvaćaš. Ali čini mi se da moram napraviti nešto uovom natjecanju, a ovo izgleda kao prilično dobra stvar. Mislim, k vragu, oni su zapravoprilično smiješni ljudi čiji je jedini zločin što su se rodili kao plemići. U svakom slučaju,Mefistofeles je mislio kako bi bilo dobro za mene da to učinim." "Shvaćam", kimnula je Ylith. "Pa naravno, pošto Mefistofeles to želi, Mihael je protivtoga."

"Pretpostavljam da je tako", složio se Mack. "A pošto si ti na Mihaelovoj strani -" "Više ne znam na čijoj sam strani", primijetila je Ylith. "Ali prije sam se prema tebi lošeponijela i ovdje sam kako bih se iskupila. Što mogu učiniti kako bih pomogla?" "Moram natjerati kraljicu da požuri. Već je osam sati, vrijeme je za polazak, ali ona nijeizašla." "Vidjet ću što mogu učiniti", obećala je Ylith. Uz graciozni dvostruki pokret svojih dugihruku, izblijedjela je iz Mackovog pogleda.

4.

Ylith se pojavila u hodniku koji je vodio u kraljevske odaje na drugom katu Tuileriesa.Odmah je vidjela da je dobro što je ostala nevidljiva. Vojnici Nacionalne garde pijano suhodali hodnicima s veličanstvenim tapetama, šlatali prestravljene kraljičine dame, cugaliobično vino iz flaša s dugim grlima, neuredno jeli kroasane i mrvili po sagovima. Ylith je

nevidljiva prošla pored stražara, pronašla kraljičine odaje i hitro ušla unutra. Tamo je ugledalaMariju Antoanetu kako potpuno odjevena spava na trosjedu. Kraljičini su se prsti čak i u snustezali i opuštali, kao da se pokušavaju uhvatiti za nešto što im je izmicalo, možda sam život. Marija Antoaneta postala je svjesna kako je još netko s njom u sobi. Njene plave oči suse širom otvorile.

"Tko si ti?""Samo prijateljska duša, Vaša Visosti", rekla je Ylith. "Došla sam pomoći kako biste se

izvukli iz ove zbrke." "Oh! Molim te, pričaj mi!" zavapila je Marija Antoaneta.

"Da ti objasnim, Marija, ako smijem, tvoj je bijeg planiran za osam sati na večer. U toćeš vrijeme sići prerušena u guvernantu, žurno proći kraj stražara i ući u određenu kočiju.Vozač će te izvan Pariza prebaciti u veću kočiju gdje ćeš se pridružiti kralju i nastaviti bijegprema Belgiji" "Da, to je plan", potvrdila je Marija, širom otvorenih očiju. "Kako znaš? Zar nešto nije uredu s njim?"

"Plan je dobar," odvratila je Ylith, "ali povijest nam kaže da si s ulaskom u kočijuzakasnila nekoliko sati, te je to kašnjenje poremetilo pažljivo planirani raspored koji je svetrebao učiniti mogućim."

"Ja, zakasnila nekoliko sati?" uzviknula je Marija ogorčeno. "Nemoguće! Oh, možda bito mogla biti istina kad bi ovo bila samo mala ljubavna avanturica, priča kakvu će povijestdefinitivno povezati sa mnom, kao da sam besramna kurva ili obična drolja poput one duBarryjeve. Da je to slučaj, mogla bih odugovlačiti, kako bih povećala draž i iščekivanjetamnokosog i lijepog stranca koji me iščekuje. Pravila bih se da sam zaboravila muf, kutiju sdraguljima, cucka, a on bi cupkao u mjestu i uvijao brkove stojeći pokraj svoje kočije,njegovo bi uzbuđenje raslo kao suprotnost mojoj lakomislenosti u tako važnoj situaciji. Aliovo nije flert, dragi moj duše, nisam tako lakomislena da zakasnim na sastanak koji će mispasiti život." "Drago mi je što Vaša Visost nije lakomislena kao što povijest o njoj kaže", rekla jeYlith. "Trebamo samo napustiti ovo mjesto točno u osam sati i stvar će biti dječja igra." "Da, slažem se. Ali pogriješili ste. Vrijeme određeno za polazak je jedanaest sati."Ylith je razmislila i zatresla glavom. "Vaša Visosti, sigurno niste u pravu. Moj je izvor samapovijest."

"Ne sviđa mi se ići protiv povijesti," izjavila je Marija, "ali prije sat vremena samrazgovarala s kočijašem. Vrlo je jasno rekao jedanaest."

"Meni je rečeno osam", usprotivila se Ylith."Sigurno su vam krivo rekli", uvjeravala ju je Marija."Idem provjeriti", odlučila je Ylith.

Nestala je odavde i stvorila se u šarenom kraljevstvu koje postoji između diskretnihslojeva postojanja i požurila kroz njih sve do Knjižnice važnih zemaljskih datuma i vremenasmještene u Duhovnom Zapadu 12 11, gdje se čuvala povijest svega s točnim vremenima. Ylith je prišla velikom, nedavno instaliranom kompjutoru koji je pratio činjenice oZemlji za Duhovno Kraljevstvo. Kompjutor je bio inovacija protiv koje se mnogo duhova, iDobrih i Zlih bunilo, jer kompjutori su smatrani novim izumom kojeg vrijeme još uvijek nijeprihvatilo na odgovarajući način. Konsenzus između stvorenja Tame i Svjetla glasio je da jeovdje odgovarajuće pravilo: kako dolje, tako gore, te da čak i duhovi moraju ići u korak spromjenama koje se odvijaju na Zemlji.

Ylith je prišla otvorenom terminalu kompjutora i predstavila se.Kompjutor je rekao: "Pretpostavljam da imaš problem. Reci mi što trebam znati."Ylith nije gubila vrijeme. "Trebam točan sat polaska u važnoj povijesnoj situaciji. Marija

Antoaneta misli kako je sastanak s kočijašem koji je treba odvesti iz Pariza i od giljotine udvadeset tri sata. Meni je rečeno dvadeset sati. Što je točno?" "Zao mi je", oglasio se kompjutor, nakon ne više od nanosekunde stanke. "To jezabranjeni podatak."

"To je jednostavna činjenica i sigurno je u dosjeu! Ne može biti zabranjena!"

"U stvari i nije", odgovorio je kompjutor. "Rečeno mi je da tako kažem ako netko pita začinjenicu određene klase činjenica."

"Koja je to klasa?""Klasa jednostavnih i očito lako ustanovljivih činjenica, koje su, u stvari, nemoguće za

definiranje." "Pa, zašto je tako teško pogledati to za mene, ili što god već radiš?"

"Činjenica sama po sebi nije problem", objasnio je kompjutor. "To je rutina za traženječinjenica koja je upravo sada deaktivirana." "Zašto?" "Zato što tehničari instaliraju novi sortirni sustav za činjenice koje su već u dosjeu. Da biga mogli koristiti, morat će izmisliti novi sustav traženja koji će pronaći smisao u novomsortirnom sustavu."

"I u međuvremenu nitko ništa ne može pronaći? To je apsurdno! Zašto ne učiniš nešto uvezi toga?" "Ja?"

"Da, ti!""Ne bih trebao", rekao je kompjutor. "Rekli su kako će mi javiti kad sve srede."

"Znači, govoriš kako ne znaš činjenicu o kojoj te pitam?""To uopće ne govorim!" Kompjutorov je glas zvučao povrijeđeno. "Znam sve činjenice.

Deaktiviran je samo moj sustav za njihovo traženje. Tako postaje tehnički nemoguće da tikažem." "Tehnički! Ali ne praktički!"

"Ne, naravno da nije praktički.""Pa daj mi onda praktički odgovor. Ili ni to ne možeš učiniti?"

"Mogao bih kad bih htio. Ali neću."Ylith je u kompjutorovom glasu čula povrijeđeni ponos. Odlučila je krenuti drugim

putem. "Ne bi to učinio za mene?""Naravno, komad. Čekaj malo." Svjetla su se upalila. Onda je kompjutor rekao: "Tri

sata.""Nemoguće", rekla je Ylith.

"Nije ono što si očekivala? Rekao sam ti, sustav za traženje je deaktiviran.""Znam, ali rekao si kako ga možeš premostiti.""Jesam. Dobio sam tri sata!"

"Je li to uistinu najbolje što možeš? U redu, morat ću se poslužiti time. Hvala ti."

5.

Ylith je požurila Mariji Antoaneti. "Koliko je sada sati? " Marija je pogledala pješčani sat. "Skoro će jedanaest."

Ylith je pogledala svoj vodeni sat. "Kod mene je skoro osam sati. Pa, k vragu i sve. Uredu, idemo."

"Spremna sam", rekla je Marija. "Samo da uzmem torbicu. "

Vani je visoki kočijaš pocupkivao u mjestu kako bi održao cirkulaciju i s vremena navrijeme zavirivao u kočiju kako bi pogledao visoki pješčani sat koji je počivao na polici odpalisandrovine. "Prokletstvo, prokletstvo, prokletstvo", mrmljao je sam sebi na švedskom. Vrata Tuileriesa su se napokon otvorila i dvije su žene žurno izašle, jedna plavuša, drugacrnka. "Vaša Visosti!" uzviknuo je visoki kočijaš. "Gdje ste, do vraga, bili?" "Kako to misliš, gdje sam bila?" pitala je Marija. "Ovdje sam u dogovoreno vrijeme." "Mrsko mi je proturječiti vam, ali kasnite četiri sata. To će stvoriti probleme."

"Ja? Kasnim? Nemoguće!" Okrenula se prema Ylith. "Koliko je kod vas sati?"Ylith je pogledala svoj mali pješčani sat za putovanja. "Osam sati."

Marija je pogledala svoj. "Kod mene je točno jedanaest."

"A na mome", rekao je kočijaš, "tri ujutro!"Njih troje su se zapanjeno gledali, simultano žaleći nedostatak jedinstvenog vođenja

vremena na svijetu u to vrijeme. Ylith je sada postalo bolno jasno kako Marija Antoanetaračuna po francuskom rojalističkom vremenu, kočijaš po švedskom reformiranom vremenu, aona sama po duhovnom standardnom vremenu, i da je po svakom od ovih vremena, i mnogimdrugima, Marija Antoaneta zakasnila na ključni sastanak. Kočijaš je rekao: "Tu nema pomoći, idemo. Ali kasnimo, jako kasnimo."

6.

Mack je drijemao u Hotelu de Ville kad ga je neko grubo protresao za rame. "Što je?" Naglo se probudio i ugledao malo, bradato lice.

"Ja sam Rognir, patuljak.""Oh, da." Mack je sjeo i protrljao oči. "Pretpostavljam da jesi. Što mogu učiniti za tebe?"

"Baš ništa. Ali donosim ti vijesti. Ylith me zamolila da navratim i kažem ti kako jeuspjela požuriti kraljicu. Nešto je u vezi nepouzdanosti upetljano s vremenom, ali tog se dijelane mogu sjetiti." "Prokletstvo!" opsovao je Mack. "Znači, kraljevska kočija krenula je na svoj kobni putprema Varennesu?" "Ako ti tako kažeš", prihvatio je Rognir. "Nitko se nije potrudio mene izvijestiti o onomešto se događa."

Mack je objasnio: "Pokušavam spasiti kraljevsku obitelj od uhićenja. Ali ne znam štosada učiniti osim ako ne nabavim konja." "Konja? Što će ti konj?"

"Kako bih stigao u Saint-Menehould gdje ću dobiti drugu šansu da promijenim sudbinuLuja XVI. i Marije Antoanete." "Zašto tamo ne odeš magijom?" upitao je Rognir i natočio Macku punu čašu vina. "Ne znam prave riječi", priznao je Mack.

"Onaj drugi tip bi znao.""Koji drugi tip?""Onaj kojem sam pomogao na Stiksu."

"Misliš Faust?""Tako mi svi kažu.""Ja sam isto Faust."

"Ako ti tako kažeš.""Ali on me se pokušava riješiti!""Onda je to tvoj problem", rekao je Rognir. "Ništa osobno. Pretpostavio sam kako će,

ako njemu pomognem, to dovesti u škripac određenog demona kojeg poznam. Prevario me naposljednjem poslu. Patuljci imaju dugo pamćenje." "I kratke, čekinjave brade", dodao je Mack. "Prokletstvo! Kako da dođem do Saint-Menehoulda prije kraljevske kočije?" "Trebaš otići odavde i nabaviti konja", odvratio je Rognir. Mack je zurio u njega. "Misliš da je to tako jednostavno?"

"Bolje da je", primijetio je Rognir, "ili si uistinu u velikoj frci." Mack je kimnuo. "U pravu si. U redu, idem."

Nakon nekog vremena, Mack je galopirao kroz mračnu šumu na snažnom, crnompastuhu. Uzeo ga je iz štale koju je Rognir pronašao za njega ispred Tuileriesa, u imeKomiteta javne sigurnosti. Nitko mu nije želio proturječiti. I tako je galopirao slabo osvijetljenim šumskim putem i čestitao si na krasnom konjukojeg je izabrao. Onda je čuo nešto iza sebe, okrenuo se i pogledao, opet se okrenuo i pognuona konjev vrat. Da, imao je brzog konja, ali ne dovoljno brzog da bi jahaču iza sebeonemogućio postojano smanjivanje razdaljine.

Nije bilo ničega stoje mogao učiniti u vezi toga. Progonitelj ga je sustigao, pa je vidio daje to Faust koji se zlobno cerio, crni reveri njegovog kaputa divlje su lepršali, vjetar mu jenabio šešir na čelo.

"Pa, varalico, opet se srećemo!" viknuo je Faust.Neko su vrijeme galopirali jedan pored drugog. Mack je imao puno problema samo da bi

ostao na konju, jer mu galopiranje u punoj brzini kroz mračnu šumu s drugim jahačem, kojiurla uvrede, tik uz njega, nije bilo uobičajena praksa. Navodno ni Faustova. Ali mag izWittenberga se dobro snalazio, jahao je poput husara, kako bi se reklo, a također je uspijevaodržati Helenu na konju iza sebe, njene lijepe ruke bile su mu omotane oko pojasa. Mack je,naravno, teglio Margaritu, koja je do sada šutjela, očarana treperavom igrom mjesečine isjena. Konjanici su bili iste težine. Ali Faust je imao veliku prednost u samopouzdanju. "Odustani od svojih pretenzija na moje veličanstveno ime!" grmio je Faust. "Jer uskoroće postati jasno kako je samo sam Faust prikladan pisati bilješke sudbine koja nosi tragnjegove psihe, a ostalim jadnim budalama poput tebe je bolje da se maknu prije no što uistinune počnem primjenjivati vrlo, vrlo drastične mjere, kužiš što mislim, mali?" Faustove su riječi bile izobličene, a njegovo oponašanje slenga budućnosti bilo je jadno,ali bit njegovih riječi bila je jasna: Gubi mi se s očiju, inače ...

"Ne mogu sada odustati!" povikao je Mack. "Ovo je moja priča!" "Možeš si misliti. Ja sam jedini i najveći Faust!" viknuo je Faust, a svjetlucanje njegovihplamenih vukodlačkih očiju bilo je uznemirujuće. Približio je svog konja Mackovom, i izunutarnjeg džepa kaputa izvadio predmet dug oko devedeset centimetara i optočendraguljima, a po svjetlucanju oko njega bilo je jasno kako to nije obično žezlo, kao što jeizgledalo, nego magično, koje je Mack ukrao, u ovom slučaju, od Kublaj-kana. Ali magičnožezlo je sada bilo u Faustovim rukama, a te ruke nisu poznavale milost. Po načinu na koji jeFaust držao žezlo, Mack je mogao reći kako je mag iz Wittenberga nekako aktivirao njegovemoći; tj. kad ste ga uperili u osobu i rekli "Bang!" ta je osoba dezintegrirana na način koji jeprethodio zrakama smrti kasnijeg doba. Suočen s toliko okultne vatrene moći, Mack je gotovo izgubio nadu. Onda je ispred sebevidio očajničko pomagalo za izbjegavanje zrake moći iz žezla. Pomagalo se uzdizalo u oblikuvelikog hrasta. Mack je pažljivo preračunao svoj potez, a onda svog konja skrenuo na Faustovput. Faust je skrenuo na drugu stranu, nagonski potez pod takvim okolnostima, a Mack jeskrenuo desno, oko stabla, dok se Faust frontalno zabio u njega s takvom silinom da suzvijezde koje je vidio nakratko postale vidljive i Mackovim očima iako su bile imaginarne.Mack je iza sebe čuo kako je Margarita suosjećajno uzdahnula. Doktor se srušio na zemlju,ošamućcn, dok je njegov podivljali konj otrčao u jednom smjeru, a Mack odgalopirao udrugom, putem koji je vodio u Saint-Menehould. Helena, utjeha ratnika, skočila je na zemljuprije trenutka udara, nekoliko se puta zakotrljala, stala na noge i popravila frizuru. Porinućejednog čarobnjaka ili tisuće brodova - njoj je bilo svejedno. Mora izgledati najbolje bez obzirana prigodu.

7.

Nakon što je usamljen prešao značajnu udaljenost, Mack je došao do čistine u šumi. Tuje ugledao gostionicu iz čijeg je dimnjaka izlazio stup dima. Činila se pogodnim mjestom zaneophodan predah. Stao je, pomogao Margariti da sjaše, vezao konja za stup namijenjen tojsvrsi i donio mu vode iz obližnjeg bunara. Onda su on i Margarita ušli unutra. Tamo je bio uobičajeni gostioničar koji je za šankom glancao čaše, a u kutu sobe gorjelaje lijepa vatra. Još je jedan putnik sjedio u njezinoj blizini, leđima okrenut Macku, i grijaoruke na vatri.

"Dobar dan, putnici", pozdravio je gostioničar. "Hoćete li čašu konjaka za poboljšanjeapetita?"

"Prerano je za piće", odvratio je Mack. "Samo šalicu biljnog čaja da nas održi budnima." "Sjedite pored vatre i ugrijte se", ponudio je gostioničar. "Biljni čaj mi se baš kuha,odmah ću vam ga donijeti."

Mack je prišao vatri i sjeo pored nje i uljudno kimnuo čovjeku koji je tamo već sjedio,omotan u dugi plašt, lica skrivenog kapuljačom, s lukom naslonjenim na zid pored njega. "Dobro veče", rekao je čovjek i zbacio kapuljaču.

Mack je zurio. "Znate, mislim da sam vas već negdje vidio.""Možda ste vidjeli moju bistu u muzejima", odgovorio je stranac. "Ja sam Odisej, a kako

sam došao ovamo iz svoje kuće u predgrađu Tartara, bila bi lijepa priča, kad bismo imalivremena. Ali nemamo. Vi niste slučajno Faust, zar ne?" Odisej je govorio homerskim grčkim, s blagim naglaskom Itake, kojeg je Mack mogaorazumjeti pošto Mefistofeles nikad nije uzeo natrag svoju čaroliju jezika. "Pa, da", rekao je Mack. "To jest, poznajem ga na određeni način. Bolje rečeno, obavijaosam Faustov posao za njega, ali sada se dvoumim u vezi cijelog prijedloga."

"Jesi li ti onaj Faust koji putuje s Helenom?" pitao je Odisej."Ne, to je onaj drugi", odvratio je Mack. "Ja putujem s Margaritom." Okrenuo se kako bi

Odiseju predstavio Margarini, ali otkrio je kako je djevojka već zaspala u kutu separea."Ali ti tvrdiš da si ti također Faust?" nastavio je Odisej."Upravo sada, glumim Fausta u nekom natjecanju između Tame i Svjetla. Ali pravi me

Faust pokušava izbaciti.""I što namjeravaš učiniti?" zanimalo je Odiseja."Uopće nisam siguran", uzdahnuo je Mack. "Počinje mi opterećivati savjest, to što sam

preuzeo njegovu ulogu. Možda bi jednostavno trebao odustati i prepustiti mu ulogu Fausta." Odisej je primijetio: "Meni se čini da radiš prilično dobar posao. Zašto bi odustao? ŠtoFaust ima, a ti nemaš?"

"Pa znate, taj drugi Faust je veliki mag, pa ima pravo predstavljati ljudski rod ..." "Ma nikako!" Odisej se jače omotao plaštem. "Zašto bi mag predstavljao ljudski rod?Oni su isto što i političari, samo gori. Zar još uvijek ne znaš istinu? Magija uvijek radi protivljudskog roda." "Nikad o tome nisam tako razmišljao", priznao je Mack. "Magija je moć, a samo je nekolicina ljudi dobra u njoj. Misliš li kako je u redu dagomila magova vodi ljude? Bi li uistinu želio da Faust vlada tobom?"

"Samo sam pretpostavio kako magovi znaju više od običnih ljudi." "Ono što znaju nije uvijek korisno nama ostalima. Ja imam neka iskustva s magovima. Umoje smo vrijeme imali Tireziju. On je bio uistinu superioran. Ali misliš li da bi mu dopustilida nas vodi u politici ili ratu? Nikad! Naš vođa, Agamemnon, bio je nesavršen na mnogonačina, ali bio je čovjek, i nije tvrdio kako posjeduje nekakve posebne providnosti od bogovaili duhova. Čuvaj se ljudi koji tvrde,da pričaju u božje ime!"

"Ali on je pravi Faust!""Možda je. Ali to ga ne čini pravim vlasnikom faustovskog duha. To si ti, moj dragi Mack,čovjek koji stoji onakav kakav jest, bez posebnih znanja ili sposobnosti, bez magičnih moći, iunatoč tome pokušava vladati sobom." Mack je sa zahvalnošću primio ove hrabre riječi. Popio je svoju šalicu čaja koju mu jegostioničar donio, ustao i probudio uspavanu Margaritu kako bi popila svoj čaj. "Bolje dakrenemo." "A Faust?"

"Prati me.""Ah, dobro", rekao je Odisej. "Jesi li čuo, Ahileju?"Ahilej, koji je spavao u mračnom kutu separea, uz trzaj se probudio i sjeo. "Jesi li me

zvao, Odiseju?""Pripremi se, prijatelju moj! Faust stiže!"

Odisej i Ahilej! Mack se nadao kako će ova dvojica prilično dugo zadržati Fausta."Dođi, Margarita", pozvao je.

"Dolazim", složila se i zaustavila zijevanje.Napustili su tavernu, uzjahali i opet krenuli u smjeru Saint-Menehoulda.

8.

Faust je u gostionicu u šumi stigao dvadeset minuta kasnije. Na čelu je imao žućkastumodricu od svog čeonog sudara s hrastom, ali sve je drugo izgledalo u redu. Helena je bilaraskuštrana od vjetra, ali ljupkija nego ikad. Faust je ušao u tavernu i našao se licem u lice s Odisejom koji mu se obratio: "Znam tkosi ti. Tvoje je ime Faust." "To nije nikakva tajna", odgovorio je Faust.

"I imaš Helenu u svojoj vlasti.""Pa, naravno da je imam!" rekao je Faust. "Ona je najljepša žena na svijetu, i zbog toga

jedina družica dostojna mene. Tko si ti i što želiš?" Odisej je predstavio sebe i Ahileja. Ako je Faust bio impresioniran, nije to pokazivao.

"Stvar je u tome", objasnio je Odisej, "što želimo Helenu natrag. Tvoj je demon nijeimao pravo oteti iz doma njezinog supruga u Tartaru." "To sa mnom nema veze", odbio je Faust. "Dobio sam je i zadržat ću je."

"Čini mi se kako smo ovo već i prije čuli", rekao je Odisej aludirajući na događaje kojisu započeli Ilijadu, kad je Ahilej prigovorio zbog davanja djevojke po imenu BrizeidaAgamemnonu, i kad je Agamemnon nije želio vratiti, pa se onda durio u svom šatoru sve dokGrci nisu gotovo izgubili Trojanski rat. "Možda si čuo", dodao je Ahilej. "To nije važno. Daj nam je."

"Nema teorije. Hoćete li je pokušati uzeti od mene?" Iz unutarnjeg je džepa plaštaizvadio kremenjaču. "Kad bismo željeli, vjeruj mi, mogli bismo", rekao je Odisej. "A tvoje oružje nas ne bizaustavilo. Daj spremi mač, Ahileju. Postoji bolji način."

Odisej je stavio dva prsta u usta i zazviždao, dugi, niski, otužni zvižduk kojem je gotovoodmah odgovoreno vrištavom i urlajućom bukom koja je u početku sličila vjetru, a onda serazaznala kao glasovi starica. Vrata taverne naglo su se otvorila pod naletom smrdljivog zraka. Furije su uletjeleunutra. Došle su kao velike vrane prašnjavog crnog perja, vrištale i kreštale i sve bombardiralesmrdljivom nečistoćom. Onda su se pretvorile u svoje ljudske oblike - tri starice, dugihnosova, crvenih očiju, odjevene u otrcane, crne prašnjave haljine. Alekta je bila debela,Tizifona mršava, a treća, Megera je bila i debela i mršava, ali sve na krivim mjestima. Sve susestre imale oči poput pečenih jaja iz kojih je nestalo žumance. Plesale su oko Fausta, vrištalei cerile se, smijale i hukale, skakale i vrtjele se, a Faust je pokušavao dostojanstveno šutjeti,ali bilo je to teško uz ovakvu predstavu drevnih babuskara.

Faust je na posljetku rekao: "Ovakvo vam ponašanje neće donijeti ništa dobra, dragemoje dame, jer ja nisam iz vašeg vremena i konstrukta, pa nije vjerojatno kako će me vašeprisustvo ispuniti pobožnom stravom." "Pobožnom, bezbožnom", kazala je Tizifona. "Možda te fizički ne možemo prisiliti. Aliotkrit ćeš da je vrlo problematično razgovarati kad ti cijelo vrijeme vrištimo u uho."

"To je apsurdno", pobunio se Faust. "Ali je tako", ustvrdila je Tizifona. "Možda želiš čuti kako pjevamo posebno iritantnunarodnu pjesmu od nekoliko stotina strofa? Cure, sve zajedno."

Faust se povukao kad su Furije počele ranu helensku verziju "Zakotrljaj bačvu". Na nekije način podsjećalo na čopor uspaljenih hijena, ali je bilo gore, puno gore. Faust je nekovrijeme trpio, ali je otkrio kako ne može misliti, jedva može disati i napokon je u očajupodigao ruku. "Tražim trenutak tišine, dame, kako bih razmislio o svoj situaciji." S dragocjenom tišinom koja je opet vladala u njegovoj glavi, Faust se povukao na drugikraj prostorije kako bi na brzinu porazgovarao s gostioničarem. Ali Furije mu nisu vjerovale,jer su odmah počele međusobno razgovarati, glasovima koji su izgledali kao da dolaze iznjegovog vlastitog uma. Glasovi su se pretvarali da su njegova vlastita unutarnja savjest igovorili: "Pa k vragu, nemam pojma kako sam se našao u ovom škripcu. Ne mogu se čak ničuti kako mislim uz svu ovu buku u mojoj glavi. A i kad bih mislio, o čemu bih mislio?

Heleni? Ali kako mogu misliti o Heleni kad su mi ove stare vještice ispunile um strahom iodbojnošću od njih samih?"

Iako su mu starice stavljale ove misli u glavu, Faustu se činilo kako su to njegove vlastitemisli, pa je rekao: "Kakva je korist od toga što imam Helenu kad je jedino što u glavi mogučuti recept za krvavi puding i neke upute kako varati u mah-jongu? Pa, vidim da su me ovestarice pobijedile." Onda je glasno rekao: "U redu, pošto je tako žarko želite, uzmite je!"

Tri su starice nestale naglo kao što su se i pojavile. Helena je nestala s njima. Odisej iAhilej su također otišli, a Faust je pojeo komad kruha i isprao ga vrčem vina. Živciralo ga ješto je izgubio Helenu, ali kad smo već kod toga, nije ju baš previše ni želio. To što je se riješiooslobodilo ga je da sve svoje moći posveti glavnom cilju, postati ubilježeni Faust u natjecanjuizmeđu Tame i Svjetlosti.

Nije bilo vremena za gubljenje. Izašao je van, opet uzjahao i uskoro je žestoko prašioMackovim tragom.

9.

Mack je napokon došao do čistine, a ispod nje je bilo selo Sommevesle gdje se Macknadao pronaći vojvodu de Choiseula, veliku bijelu nadu rojalista. Zatekao ga je kako sjedipred gostionicom na kraju grada i čita oglase o rabljenim konjima u pariškim novinama.

"Vi ste vojvoda de Choiseul?" pitao je.Čovjek je podigao pogled s novina i pogledao Macka preko žicanih okvira naočala. "Ja

sam taj.""Imam vijesti o kralju!""Pa, bilo je vrijeme", primijetio je vojvoda de Choiseul. Otvorio je naslovnicu novina i

pokazao depešu Pariškog revolucionarnog žurnala."Jeste li vidjeli ovo? Danton i Saint-Just traže kraljevu glavu, također i onu Marije

Antoanete. To smo u starim danima zvali klevetom i oštro kažnjavali. Ali danas ljudi moguobjavljivati što žele. I to zovu napretkom! Gdje je kralj, gospodine?" "Dolazi ovamo", odgovorio je Mack.

"Kada?" "Baš i nisam siguran", priznao je Mack.

"Oh, to je super", rekao je sarkastično vojvoda de Choiseul, stavio monokl na lijevo oko is neodobravanjem gledao Macka. "Kasne već satima, seljaci su spremni za linč jer misle kakosmo ovdje da uberemo porez, a vi mi kažete da dolazi. A kad točno dolazi?" "Teško je biti precizan o dolascima kraljeva", kazao je Mack. "Ide najbrže što može.Kraljica je morala obaviti stanovite pripreme. Zato još nemojte otići. Kraljevski par je naputu." "Kraljevski seljaci su također na putu", pokazao je vojvoda rukom. Mack je pogledao ividio gomilu seljaka naoružanih vilama kako su se sakupili u kompaktnu gomilu na drugomkraju ulice. "Pa, što s tim?" upitao je Mack. "Oni su samo seljaci. Ako vam počnu praviti probleme,pobijte ih."

"Vama je to lako reći, mladiću. Vi ste očito stranac. Ne živite ovdje. Ali ja imam imanjapuna tih tipova. Moram biti u slozi s njima dogodine kad budem vršio droit du seigneur*. Ovoje Francuska, gdje je seks važan! Uostalom, oni seljaci su samo vidljiva nekolicina. Tisuće ihima izvan grada, a sa svakim satom ih dolazi sve više. Mogu nas razbiti bez problema. A vimi savjetujete da ih pobijem!" "To je bio samo prijedlog", napomenuo je Mack.

"Opa", rekao je vojvoda de Choiseul i okrenuo se. "Tko je ovo?"Jahač u crnom je galopirao cestom, reveri kaputa su lepršali iza njega. Bio je to Faust.

Dokloparao je u dvorište, skočio s konja i prišao grofu.

* droit du seigneur (fr.) - navodno pravo koje feudalni vlastelin može iskoristiti kako bi imao seksualneodnose s vazalovom mladenkom u njihovoj prvoj bračnoj noći - (prim, prev.)

"Vaše su zapovijedi poništene", izjavio je Faust. "Gospodine, smjesta odvedite svojetrupe odavde."

"Hoity-toity*", odvratio je vojvoda de Choiseul koji je obožavao šaljive engleske izraze."A tko biste vi mogli biti?"

"Doktor Johann Faust, vama na usluzi.""Ne," usprotivio se Mack, "u stvari, ja sam Johann Faust."

"Dva Fausta donose kontradiktorne poruke", mrmljao je vojvoda de Choiseul. "Pa, znatešto. Mislim da je bolje da vas dvojica ostanete ovdje sa mnom dok ne otkrijemo što se događa.Vojnici!" Ljudi su zgrabili Faustovog konja i njegovu osobu. Mag se uzalud opirao njihovimčeličnim rukama. Mack, koji je vidio razvoj događaja, naglo je odskočio prije no što su gamogli zgrabiti, potrčao preko malog trga prekrivenog lišćem i skočio na svog konja. Zabio muje mamuze u bok i odgalopirao solidnim tempom, a Faust, koga su vojnici držali, je za njimizvikivao kletve.

10.

Emile Drouet, upravitelj pošte Saint-Menehoulda sjedio je u stolici pokraj prozora svojespavaće sobe, kasno u noći, i još uvijek očekivao tekliće iz Pariza. Noć je bila hladna i tiha,dobrodošlo olakšanje od uzbudljivog dana. Bilo je fenomenalnih vijesti iz Pariških komiteta!A cijelog su dana plemićki bjegunci prolazili kroz selo na putu prema granici! Drouetove sumisli ipak bile praktične. Pitao se kako će predstojeća revolucija utjecati na poštanske usluge.Ranije tog dana rekao je supruzi: "Vlade mogu dolaziti, vlade će odlaziti, ali bez obzira tko ihvodio, trebat će pouzdanu poštansku službu." Ali je li to bila istina? Drouet i njegove kolegenaporno su radili kako bi tako i bilo. Zakomplicirali su postojeći poštanski sustav na mnogedovitljive načine tako da ga nikakvo novo osoblje neće shvatiti. "Trebat će nas da im gasredimo." Ali još uvijek nije bio potpuno siguran. Revolucije su čudne stvari ... Trg ispod njegovih prozora bio je obasjan mjesečinom. Čak i u ovo kasno doba nekolikoje ljudi prolazilo amo-tamo. Onda je čuo zvuk klopotanja, kao kod konjskih kopita, kakoodjekuju s mračnih brda koja su ležala iza tamne i vlažne šume. I putnik je došao jašući,jašući, iz tame šume u tamu civilizacije. Građanin Mack, jer to je bio on, skočio je sa sedla i popravio revolucionarnu kapu nasvojoj glavi. Prodorno je gledao oko sebe očekujući kako neće vidjeti ništa naročito, ali seipak iznenadio. Iza njega je još jedan konj ušao u grad, sporije. Na ovom je jahala Margarita. Mack je zaustavio konja pod prozorom monsieura Droueta. Rekao je: "Monsieur Drouet,moram vam pokazati nešto što bi vas moglo zanimati."

"A tko ste vi, gospodine?" zahtijevao je Drouet. "Ja sam", predstavio se Mack, "posebni izaslanik Savjeta iz Pariza. Morate smjesta poćisa mnom."

Drouet je nazuo drvene klompe, omotao se svojim dugim tamnim kišnim ogrtačem isišao dolje.

"Kamo idemo?""Pokazat ću vam. Margarita, ostani ovdje s konjima."

Mack ga je proveo kroz selo na drugu stranu, pored štale, javnog zahoda i svibanjskogstupa, da bi napokon došli do malo korištenog puta u šumi. "Što je ovo?" pitao je Drouet.

"Ovo je obilaznica oko Saint-Menehoulda", odgovorio mu je Mack."Ali dragi moj gospodine, nitko ne prolazi ovuda."

Mack je bio savršeno svjestan toga. Također je znao daje baš negdje u ovo vrijeme velikažuta kočija s kraljem i kraljicom trebala proći glavnim putem kroz Saint-Mene-hould.Očekivao je da će dovođenjem Droueta do ove malo korištene obilaznice eliminirati svakumogućnost da se Drouet čak i nađe u kraljevoj blizini, a kamoli ga prepozna.

* hoity-toity (eng.) - gle ti njega! (prim, prev.)

"Gospodine, ovo je ludilo", pobunio se Drouet. "Nitko ne prolazi ovuda!" "Obično ne ", složio se Mack. "Ali tiho! Zar ne čujete topot kopita kako brzo prilazi izdaljine?"

Drouet je slušao, Mack je slušao s njim. Bilo je neobično kako je mašta radila. Stajao jena tihom mjestu, bez zvuka osim nježnog šuštanja prolaska vjetra kroz meko lišće kestena ihrasta, a mogao se zakleti da čuje udaljeni zvuk kopita. Bila je to samo njegova mašta,naravno. "Da, čujem ih", uzbuđeno je rekao Drouet.

"Naravno da čujete", prihvatio je Mack i čestitao si na zamisli.Prerano, pokazalo se, jer je zvuk sada postao glasniji, praćen izdajničkim škripanjem

opruga kraljevske kočije koje protestiraju dok prelaze grbave, neravne obilaznice.Mali listovi treperili su na nejasnoj mjesečini. Drouet je zurio, ukočen, dok je zvuk

postajao sve glasniji. A onda se pojavila kočija, blijedo je svjetlucala na mjesečini. Približilaim se, sada se sporo kretala zbog zavojitosti puta. Dok je prolazila Drouet je bacio pogledunutra i žestoko se trznuo od uzbuđenja zbog onog što je vidio.

"Vaša Visosti!" uskliknuo je."Koji vrag?" promrmljao je Mack ispod glasa.A onda je kočija prošla.

"Jeste li ga vidjeli?" pitao je Drouet. "Bio je to kralj Luj, jasno kao dan. Sjećam se dasam ga vidio prošle godine na kraljevskom primanju za sve poštanske upravitelje Francuske.A i kraljica je također bila tamo!"

"To je sigurno bio netko drugi", opovrgnuo je Mack. "Ima puno ljudi u Francuskoj kojiizgledaju poput njih dvoje." "To su bili oni, kažem vam!" viknuo je Drouet. "Hvala, građanine, što ste me doveli doove rijetko upotrebljavane obilaznice. Moram se vratiti u selo i dati uzbunu!" Okrenuo se kako bi otišao. Mack nije znao što se dogodilo, ali je znao da ovakav razvojdogađaja zahtijeva trenutnu akciju. U džepu je imao vrećicu pijeska, nešto bez čega iskusnidžepar nikamo ne ide. Kako se Drouet okrenuo da ode Mack je izvadio vrećicu, zamahnuonjome i zahvatio Droueta po potiljku. Drouet se bezglasno srušio na rosno tlo šume. Trenutak kasnije pojavio se usamljeni jahač, njegov grimizni plašt lepršao je iza njega.Bio je to Mefistofeles, izgledao je kao pravi demon iz Pakla na visokom crnom konju vatrenihočiju. "Jesi li vidio prolazak kraljevske kočije?" povikao je.

"Jesam", potvrdio je Mack. "Sto su oni ovdje radili?""Ja sam ih skrenuo", ponosno je rekao Mefistofeles. "Maknuo sam ih s glavnog puta tako

da ih Drouet neće moći vidjeti. Rekao sam ti da ću pomoći." "Uspio si samo pokvariti stvari, eto ti tvoje pomoći", odbrusio je Mack. "Rekao sam tikako to mogu obaviti sam." "Samo sam pokušavao pomoći", primijetio je Mefistofeles mrzovoljno i nestao, konj isve ostalo. Mack se okrenuo prema onesviještenom Drouetu. Izgledao je kao da će prilično dugoostati onesviješten. Mack je odvukao njegovo tijelo u grmlje i prekrio ga granama. Onda jepožurio do Margarite i konja. Još je uvijek imao jednu šansu kako bi spasio kraljevski par.Most kod Varennesa! S Drouetom onesviještenim ovdje u Saint-Menehouldu, trebao bi uspjetidržati most otvorenim i osigurati im bijeg u Belgiju!

11.

Blijedo svjetlo lauglovima ulica, pospani vojnici Nacionalne garde naslonjeni na svoje muškete, čuvali suuspavanu naciju. Onda je jutarnja tišina razbijena zvonjavom kopita Mackovog konja pokamenju i njenim odzvanjanjem od kamenih pročelja kuća. Mack je brzo projahao kroz grad i došao do mosta iznad Airea. To nije bio veliki most.Bio je od kamena, a potpornji su bili drveni trupci srušeni u obližnjim Ardenima. Ispod njegaje rijeka Aire mirno tekla na svom putu prema moru. Most je bio prepun, jer su čak i u ovo doba na njemu bila brojna kola, prepuna robe,kojima su upravljali nervozni tipovi s dugim bičevima. Odmah je bilo jasno kako ništa nemože proći; sigurno ne ništa veliko i nezgrapno poput kraljeve žute kočije. Drouet ili ne,mostom se ne može. Osim ... Mack je odlučio riskirati. "Oslobodite prolaz!" povikao je. "Dolaze važni ljudi!"

Začuo se zbor protesta. Mack je preuzeo ulogu prometnog policajca, mahao onome dapođe naprijed i onome da krene natrag, i cijelo vrijeme vikao: "U ime Komiteta javnesigurnosti." Kočijaši su psujući, pušući, pijući, zviždeći, ali također i jako impresionirani,pokušali poslušati njegove zapovijedi. Ali kako god brzo Mack uklonio kola, još ih se višenašlo na mostu. Izgledalo je kao da se odsvuda pojavljuju, kola svih veličina i oblika, kolapuna gnoja, jabuka, kukuruza, pšenice i ostalih proizvoda domišljatih Francuza i njihovihsusjeda Belgijanaca. Psujući i znojeći se, Mack je stajao u sredini i pokušavao upravljatiprometom. Ali otkuda su, do vraga, sva ova kola dolazila? Podbo je konja i, s Margaritom upratnji, prošao kroz prometnu gužvu na drugu stranu rijeke. Na drugoj je strani obišao mali zavoj i naišao na visoku figuru odjevenu u bijelo oko kojeje blistalo nezemaljsko svjetlo čak i u pola bijelog dana. Ova je figura upravljala promet kolaprema mostu. "Tko si ti?" zarežao je Mack. "I što misliš, što to radiš?"

"Oops", ustuknula je figura odjevena u bijelo. "Nisi me trebao vidjeti."U tom se trenutku Mefistofeles materijalizirao, konj i sve ostalo, pored Macka. Pogledao

je u bijelo odjevenu figuru i uzviknuo: "Mihael! Što radiš?" "Samo sam slao neka kola u Varennes", odgovorio je Mihael, pomalo zlovoljnog izrazalica.

"I prouzročio zastoj u prometu", rekao je Mefistofeles, "i time onemogućavao našegnatjecatelja. Petljaš se u natjecanje, Mihaele, a to nije dopušteno čak ni arhanđelu." "Nije dopušteno niti demonu", primijetio je Mihael. "Ne činim ništa više od onog što si tiučinio."

Mefistofeles ga je mrko pogledao. "Mislim kako je bolje da ovo raspravimo u četiri oka."Mihael je bacio pogled na Macka i napućio usne. "Da. Ima stvari koje ni jedan čovjek ne trebačuti." Dva su se duha dematerijalizirala.

12.

Mack je požurio natrag do mosta. Bio je zaštopan, natrpan, napučen, pretovaren ipreplavljen kolima i pripadajućim konjima i vozačima cijelom dužinom i širinom. Kola subila desno, kola su bila lijevo, a između njih mala, uska kola. Mack je bjesnio među njima ipokušao uvesti nekakav red. Ali sve je više i više kola dolazilo na most, privučenoMihaelovim obećanjem o ranojutarnjim sniženjima cijena na velikoj tržnici Varennesa. Potpornji su zlokobno škripali. Tada su se posljednja kola jako natovarena sušenimharingama s Baltika ugurala na most. Čulo se pucanje napregnutih greda, a onda je cijela stvarpopustila.

Mack se sklonio s mosta na vrijeme da izbjegne kupanje. Most se srušio kao u usporenojsnimci, kola su pospano padala u mirne vode Airea. Čuli su se brojni zlovoljni povici i glasnomukanje volova. Onda je nastupila tišina. A onda se, iz daljine, mogla čuti zvonjava - ormekraljevih konja dok je kraljevska kočija prilazila putem i zaustavljala se ispred srušenogmosta.

Ne gubeći vrijeme Mack je požurio do kraljevske kočije. "Vaša Visosti!" uzviknuo je."Još uvijek ima vremena."

"O čemu pričate?" pitala je Marija Antoaneta. "Most je blokiran. Izgubljeni smo." "Ipak, još uvijek postoji način", ustrajao je Mack.

"Koji, molim vas, recite?" "Smjesta izađite iz kočije, Vaše Visosti. Kupit ćemo konje od ovdašnjih seljaka i jahati,najprije natrag prema Parizu, tako će izgubiti trag, a onda ćemo opet skrenuti i preko granicestići u sigurnost. Još uvijek ima vremena za vaš bijeg."

Luj se okrenuo prema svojoj supruzi. "Što ti misliš?""Meni zvuči preriskantno", rekla je Marija Antoaneta.Kralj se dvoumio, a Marija nije baš previše cijenila plan, ali na kraju su se složili. Mack

ih je izveo iz kočije. Stajali su na ranojutarnjem suncu i izgledali više nego blesavo, kao danisu navikli stajati na vlastitim nogama. Mack je požurio i nabavio konje. Proračunao je kakose još uvijek mogu izvući iz ovoga. Nakon svega, nitko nije znao da je kralj ovdje. Nitko osimDroueta, a njega je ostavio čvrsto vezanog u Saint-Menehouldu. Kralj je prišao konju kojeg je Mack nabavio za njega i s puno oklijevanja uzjahao. Ondaje Marija Antoaneta uzjahala drugog konja. Sve je napokon bilo spremno. Ali onda se, ba o što su uspjeli odjahati, na putu pojavio oblak prašine koji jenarastao i razdvojio se u jahače. Bio je to Drouet, na čelu tisuće naoružanih ljudi.Primijetio je žutu kočiju i povikao: "Kralj i kraljica! Uhitite ih! Smjesta se moraju vratiti uPariz!" Stražari su učinili što je tražio. Drouet je dojahao do Macka.

"Pa, opet smo se sreli. Niste se tamo dobro ponijeli prema meni, građanine. Mislim da ćuvam uzvratiti uslugu." Mahnuvši dvojici stražara, naredio je: "Ovaj je čovjek kontrarevolucionar. Držite ga!" Mack je zatražio: "Reci mi samo jednu stvar. Kako si tako brzo došao ovamo?"

"Ne zahvaljujući tvojoj pomoći", odvratio je Drouet. "Na sreću, pojavio se ovaj gospodini ponudio pomoć." Jedan je jahač prišao i Mack je vidio da je to Faust.

"Opet ti!" procijedio je kroz zube. Faust se samozadovoljno nasmiješio. "Lako sam pobjegao vojnicima, a onda sam naišaona ovog tipa i pomogao mu, te time upropastio tvoj plan."

Onda se pojavio Mefistofeles. "Pustite tog čovjeka", obratio se Drouetu. Drouet se jako uplašio demona, ali je promrmljao: "Ovaj čovjek mora pred tribunal."Mefistofeles je rekao: "Ispričavam se. Natprirodne stvari imaju prednost. Ovo je krajnatjecanja." Pru io je na Mackovo rame. Zajedno su nestali. Trenutak kasnije,Margarita je također nestala.

Presuda1.

Nakon što ga je Mefistofeles odveo iz Varennesa nastao je prekid u kontinuitetuMackove svjesnosti. Sanjao je čudne snove, ali detalji su mu pobjegli iz pamćenja. Onda jenastupilo razdoblje spavanja, i na posljetku, Mack se probudio. Otkrio je kako leži na zelenom krevetu na mutnom, nejasnom mjestu. Pokušao jerazaznati detalje, ali oni su se mutili pred njegovim očima. Ipak, znao je samo jedno mjestokoje je imalo ovakav zeleni krevet. Sigurno je u Mefistofelesovom uredu u Čistilištu! Ustao je i pogledao okolo. Iza niskog nadsvođenog prolaza nalazila se druga prostorija, au njoj je bio sanduk sa spašenim Botticellijem.

Čuo se zvuk otvaranje vrata i Mack se okrenuo, spreman za nevolje. Ušla je Ylith. Nosilaje smeđu usku haljinu koja je sezala do polovice listova njenih lijepih nogu. Duga joj je tamnakosa bila spletena u malu pundžu koju su na okupu držale ukosnice u imitaciji oklopakornjače. Njezino je lice bilo uobičajeno blijedo, ali lagani nanos ruža dao je boju obrazima. "Sve je gotovo", rekla je. "To je bio posljednji događaj u kojem si trebao birati."

"I mislio sam da je Mefistofeles tako rekao! Što se sada događa?""Sada počinje presuđivanje. Ja idem tamo. Samo sam navratila pogledati kako si."

"To je lijepo od tebe. Pretpostavljam kako ja nisam pozvan na presuđivanje?""Koliko ja znam, nisi", odgovorila je Ylith.

"To je baš nalik na njih", rekao je Mack s nešto gorčine. "Mefistofeles je bio nasmijan ipažljiv kad je želio da nešto učinim, ali sada kad je gotovo, nisam čak ni pozvan na proslavu." "Ljudi su rijetko pozvani na ove stvari", primijetila je Ylith. "Ali naravno, shvaćam štoželiš reći."

"A kad ću dobiti svoju nagradu?" "Ne znam ništa o tome", odvratila je Ylith. "Jednostavno ćeš morati čekati. Ovo jeČistilište, a u Čistilištu ljudi čekaju."

Ylith je nestala uz elegantni pokret svojih vitkih ruku. Mack se neko vrijeme prešetavao,a onda je na malom stolu ugledao gomilu knjiga i sjeo na stolac pored njih. Podigao je Put uPakao i kako ga pronaći, proizvod Satanic Pressa. Čitao je: "Želite li uistinu ići u Pakao?Nemojte se iznenaditi. Mnogi ljudi žele! Niste jedini. Pakao odlikuje važnost apetita. Zarazliku od onog što kažu priče, te apetite možete savršeno zadovoljiti u Paklu. Problem je utome što oni nikad ne ostaju zadovoljeni. Ali nikad nisu ostajali zadovoljeni ni kad ste biliživi. Da razmotrimo ..." Iznenada se pojavio bljesak svjetlosti i oblak dima. Kad se dim raščistio, tamo je stajaoFaust. Izgledao je dobro, odjeven u novu učenjačku halju s ovratnikom od hermelinovogkrzna.

"Bog, pozdrav!" rekao je Mack, sretan što vidi poznato lice, čak i ako je bilo Faustovo,čak i ako se mrštilo.

Faust je kazao: "Čuj, žuri mi se. Jesi li vidio kako je ovuda prošao visoki, vrlo mršavičovjek žućkastih očiju i duge, ravne tamne kose i pomalo čudnog izraza lica?" Mack je zatresao glavom. "Nitko nije prošao ovuda osim ženskog duha po imenu Ylith." "Ne, ona nije osoba koju tražim. Grof od Saint-Germaina je rekao kako ćemo se ovdjesastati. Nadam se kako neće zakasniti." "Tko je on?"

Faust gaje superiorno pogledao. "Samo jedan od najvećih magova, eto tko. Pojavio sepuno nakon tvog vremena."

"Ali tvoje je vrijeme također i moje vrijeme. Kako ti znaš za njega?"

"Oh, pa", objasnio je Faust, "ja sam također veliki mag, najveći koji je ikad živio, i zaočekivati je da znam ljude u mom poslu i iz prošlosti i budućnosti. Živi ili mrtvi, ili jošnerođeni, mi magi ostajemo u kontaktu." "Zašto si zvao tog Saint-Germain tipa?"

"Bojim se kako bi bilo prerano da ti kažem", otklono je Faust. "Recimo samo dapripremam malo iznenađenje."

"Iznenađenje? Ali natjecanje je završeno.""Natjecanje je uistinu gotovo, iako će biti zanimljivo čuti što će Ananke reći o tvojim

nespretnim i neinformiranim pokušajima da promijeniš povijest. Ali unatoč tome što je ovokraj, zadnja riječ još nije izgovorena. Reći ću ti to jezgrovito, moj dragi Mack, sam Faust sejoš nije oglasio."

"Faust? Misliš na sebe?""Naravno da mislim na sebe! Ja sam Faust, nisam li?""Na neki način. Ali na neki način, ja sam također Faust."

Faust je dugo i oštro gledao Macka, a onda je zabacio glavu i nasmijao se."Ti, Faust? Moj dragi momče, ti si sušta suprotnost faustovskom idealu, podla vrsta

stvorenja, zao, pokoran svojim gospodarima, izdajnik svojih prijatelja, vulgaran, neupućen upovijest, filozofiju, politiku, kemiju, optiku, alkemiju, etiku, i iznad svega, glavnu znanost,magiju." Faust se okrutno nasmiješio. "A sada, Mack, neko si vrijeme bio u Faustovimcipelama, kao što dijete može obuti cipele odraslog i možda napraviti korak ili dva. No sadaje, na sreću, tvoj cirkuski trenutak na pozornici ljudske povijesti završen. Moj prijatelju, nemaništa faustovskog oko tebe ili, u stvari, čak ni ničega zanimljivog. Ti si jedan od najbjednijihobičnih pripadnika ljudskog roda, i ovdje te više ne trebamo." "Oh, znači tako?" rekao je Mack, dok mu je um bio prepun nesuvislih odgovora. Aligovorio je zraku jer je nakon jednog kompliciranog pokreta lijeve ruke Faust nestao. "Volio bih kad bih to mogao činiti", primijetio je glasno Mack, opet sam u ČekaoniciČistilišta, bijes je istjecao iz njega i bio zamijenjen samosažaljenjem. Glasno je rekao: "Nijefer, staviti me nasuprot svih tih čuvenih ljudi, da ne spominjem duhove koji se mogumaterijalizirati gdje požele u treptaju oka, dok ja, obična, zemaljska vrsta čovjeka moram ićipješice i mučiti se, napraviti svaki korak kamo god išao."

"Kakvo to turobno samosažaljenje čujem?", upitao je dubok i sarkastičan glas iza njega. Mack se brzo okrenuo, zapanjen, jer je mislio da je potpuno sam. Tamo je bio Odisej,visok i veličanstven, sjajan u svježe izglačanoi bijeloj tunici. Preko nje je bio prebačen plašt smnogo nabora koje su skulptori obožavali. Odisejevo je lice bilo tako otmjeno da je moglodjelovati da se obični čovjek poput Macka, sa svojim običnim izgledom, prćastim nosom ipjegicama, smatra nimalo privlačnijim od majmuna. Odisej je bio za glavu viši od Macka,koža mu je bila preplanula, mišićave ruke savršeno oblikovane. "Bog, Odiseju", pozdravio je Mack. "Kamo ćeš ti?"

"Idem u veliku dvoranu kako bih čuo Anankinu presudu i možda ponudio nekolikovlastitih zamisli. A ti?" "Čekam Mefistofelesa s nagradom koju mije obećao."

Odisej je slegnuo ramenima. "Misliš li kako je mudro uzeti je? Osobno, ja ne bihprihvatio ni obol od ovih današnjih demona. Žele od tebe napraviti roba tako da postanešovisan o njima. Ali svakome svoje. Zbogom, Mack." I s tim je riječima Odisej oslobodio čaroliju putovanja iz svoje kožne vreće čarolija inestao s vidika. "Ovi stari Grci misle da su velike face", rekao je Mack osorno kad je Odisej otišao."Imaju te stare bogove koji rade za njih, zato mogu učiniti toliko stvari. A i drže se zajedno,drevni bogovi i klasični ljudi. Dok netko poput mene, moderan čovjek, ima samo iznemoglostvlastitog razuma koja ga vodi kroz zamršenost različitih svjetova, i samo popuštajuću snaguvlastite dvije noge da ga nose tamo kamo želi ići. Ali postoje putovanja predaleka za ljudskenoge." "Ma da, tako kažeš?" primijetio je glas iza njega.

Mack je imao trenutak kako bi se zapitao postoji li neki poseban mehanizam u svemirukoji omogućava ljudima da se uvijek materijaliziraju iza njegovih leđa. Okrenuo se i ugledaopatuljka Rognira, koji je upravo ušao kroz rupu u podu koju je napravio svojim pijukom.

"Naravno da tako kažem", odvratio je Mack. "Svi se ostali ovdje kreću pomoću magije.Trebaju samo reći riječ i tamo su gdje žele biti. Ali ja sam prisiljen hodati, a čak ni ne znamkamo idem."

"To je stvarno gadno", rekao je Rognir uz veliku dozu sarkazma. "Što misliš, frajeru, štoja radim?" "Ti? Nikad nisam o tome razmišljao. Kako ti putuješ?"

"Patuljci putuju na staromodni način. Pješice. Ipak, patuljci samo ne hodaju. Najprijekopaju tunele kamo žele ići, a onda hodaju. Misliš da je lako kopati tunel?" "Pretpostavljam da nije", odgovorio je Mack. Na trenutak je razmislio o tome."Pretpostavljam kako ponekad naiđete na stijene."

"Mjesta kroz koja kopamo tunele imaju više stijena nego zemlje", ustvrdio je Rognir."Mi patuljci smo strahovito sretni kad nema ničega osim zemlje kroz koju treba prokopatitunel. Stijene i kamene gromade su prilično gadne, ali najgore je kopati tunel ispod močvare.Moraš podupirati tunel kako napreduješ, a to znači da moraš sjeći drvene potpornje i dovući ihtamo gdje su potrebni. Drveni potpornji ne dolaze spremni za rušenje, a šume su obično vrlodaleko od mjesta gdje želiš drvo. Ponekad koristimo male čupave ponije za pomoć, alivećinom je to snaga mišića i odlučnost."

"Pretpostavljam kako vam baš i nije dobro.""Opet krivo", opovrgnuo je Rognir. "Mi patuljci smatramo kako nam je uistinu dobro. Mi

nismo ljudi, sjeti se. Mi smo vrsta natprirodnih bića, iako od toga ne pravimo larmu. Moglismo od onih na vlasti peticijom zahtijevati posebne sposobnosti. Ali to nije naš način. Mi smoapsolutno jedina rasa u svemira koja nikoga ništa ne traži." "Niste li zabrinuti tko će pobijediti na natjecanju između Svjetla i Tame?"

"Ni najmanje. Ishod ne utječe na nas patuljke. Stvari oko Dobra i Zla ostavljaju nashladnima. Patuljci ne znaju ništa dobro osim kopanja, i ništa zlo osim kopanja, naravno. Našaje sudbina određena od rođenja do smrti: kopamo dok ne riknemo, kad ne kopamo šećemosvojim tunelima i pronalazimo dragulje i posjećujemo derneke. Ne očekujemo duhove koji ćedoći i obaviti naš posao umjesto nas."

"Pa, pretpostavljam da bih se trebao sramiti sam sebe", zaključio je Mack, i osjećao se, ustvari, pomalo posramljeno. "Ali što ti očekuješ da učinim?"

"Ispravi me ako griješim," rekao je Rognir, "ali nije li istina da se svi ovi duhovi ipolubogovi i sam Faust bore za vlast nad ljudskim rodom u idućih tisuću godina?" "Tako sam ja to shvatio", odgovorio je Mack. "Odlično. I što ćeš poduzeti u vezi toga?" "Ja? Misliš ja osobno?" "Da, mislim upravo na tebe", potvrdio je Rognir. "Pa... Ništa, pretpostavljam. Ne postoji ništa što mogu učiniti. A i ako postoji, zašto bih?"

"Jer razgovaramo o tvojoj sudbini, tupane", razljutio se Rognir. "Ne želiš pravo glasa onjoj?" "Naravno da želim! Ali tko sam ja da govorim ljudima kako treba vladati?" "Tko je taj koji će govoriti u ime ljudskog roda? Je li to Faust?"

Mack je zatresao glavom. "Faust misli kako je on Mr. Univerzalni, ali on je u stvari samobrbljavi mag s nekoliko dobrih trikova. Ljudi poput njega drukčiji su od nas ostalih. Znamneke od njihovih trikova, ali kad pričaju o višim izrazima alkemičarske umjetnosti, to meostavlja hladnim." "Tako i treba biti", složio se Rognir. "Sve je to mlaćenje prazne slame. Postoji samokopanje. To je za nas, patuljke, naravno. A što se tebe tiče, zašto bi dopustio da budaletinapoput Fausta određuje kako će ti vladati?"

Mack je zurio u njega. "Ali što mogu učiniti?""Kao prvo", predložio je Rognir, "možeš se naljutiti."

"Ali nisam ljut ni na koga", odvratio jc Mack. Ali čak i dok je poricao, osjetio jetreperenje dugo potiskivanog bijesa. Isprva je pomislio kako se pretvara, kao što se pretvaraou puno stvari u životu, rekao si je smiri se, proći će. Ali taj osjećaj bijesa nije nestao. Umjestotoga je narastao i proširio se glavom, sve dok nije osjetio crni bijes kako mu plamti u očima,juri žilama na vratu, prijeti kako će buknuti iz glave.

"Pa, do vraga, to nije u redu!" planuo je na posljetku. "Nitko ne bi trebao odlučivati osudbini običnog čovjeka osim samog običnog čovjeka. Predugo smo dopuštali duhovima itakozvanim velikim ljudima poput Fausta da odlučuju o našim sudbinama. Sada je vrijeme dase nešto poduzme u vezi toga!" "To su prave riječi", pohvalio ga je Rognir. Mack je opustio ramena. "Ali što mogu učiniti?"

"To je zanimljivo pitanje", rekao je Rognir, okrenuo se prema tunelu kojeg je upravoiskopao i ušetao u njega.

Mack je kao ukopan stajao u sobi i neko vrijeme zurio u rupu kroz koju je Rognir nestao.Imao je veliku želju sam uroniti u nju. Ali naravno, ljudi ne uskaču u tunele poput patuljaka.Mack je prešao sobu i otvorio vrata. Vani se ogromni, nejasni krajolik Čistilišta pružao isprednjega. Brda su bila u blizini, zamagljena, činilo se da nestaju u magli, osim ako ono iza njihnisu planine obavijene maglom. Mack je pogledao bolje i vidio nagovještaj staze. Pratio ga je kroz vijugavu bijeložutumaglu. Stigao je do raskrižja. Tamo je bio natpis koji je glasio PUT NA ZEMLJU i pokazivaou jednom smjeru, PUT U PAKAO u drugom, PUT KOJIM STE DOŠLI pokazivao je putkojim je došao, a PUT U RAJ bio je posljednji smjer. Mack se odlučio i počeo hodati.

2.

Bio je vedar dan u dijelu Čistilišta rezerviranom za presudu o sudbini ljudskog roda.Nebo je bilo bijelo poput ribljeg trbuha, ali to nije bilo neuobičajeno za ovo doba godine.Ranije je palo nekoliko pahulja snijega, ali nije se očekivala prava mećava. U daljini su brdaNištavila bila niska plava crta na obzoru. Bilo je doslovno točno da po vedrom danu možetevidjeti beskraj. Mefistofeles i arhanđel Mihael su sjedili jedan pored drugog na visokom stupu s kojeg jenedavno sišao Simon Stylitcs, koji je pronašao bolji način za ponižavanje duha tako što jeodabrao kaznu iz budućnosti i prisilio se gledati TV reprize svake utakmice koju su TampaBay Buccaneersi ikad odigrali. Mihael već duže vrijeme nije posjetio Cistilište, ne od onda kad se sastao sMefistofelesom kako bi dogovorili natjecanje. Još je uvijek postojala ista draga nejasnoća gdjeje nebo završavalo, a zemlja počinjala, ista zadovoljavajuća dvosmislenost o bojama stvari,ista nejasnoća oblika. Nejasnoća! I njena popratna pojava, moralna nesigurnost! Nakon dugogživota punog apsolutnih kategorija, bilo je nešto osvježavajuće u njoj.

"Čistilište je potpuno isto kao što je uvijek i bilo!" napomenuo je Mihael. "Dragi moj arhandele", odvratio je Mefistofeles, "ako na trenutak zauzdaš svoju žudnjuza paradoksima, primijetit ćeš kako je ovdje bilo puno promjena. Ne primjećuješ li svu ovunovogradnju?"

"Oh, to, naravno", složio se Mihael. "Ali to je prilično prolazno. Ispod toga je isto starodrago Čistilište." Pogledao je u smjeru zapada. "Što to grade tamo?" Mefistofeles je pogledao u pokazanom mu smjeru. "Ne znaš? To je nova Palača pravdegdje će presuda biti objavljena."

Mihael je zurio u nju. "Izgleda kao kvalitetna građevina." "Definitivno je dovoljno velika", rekao je Mefistofeles. "Koliko znam, pozvano je dostagostiju s obje strane. Čak i neki ljudi, iako je to prilično neuobičajeno."

"Pa, to mi se čini jako pravedno", primijetio je Mihael. "Napokon, odlučuje se o njihovojsudbini."

"Pa što?" frknuo je Mefistofeles. "Sile Svjetla i Tame nikad nisu konzultirale ljude udobrim starim danima. Samo smo im rekli kako će biti, a ako im se nije sviđalo, to je bionjihov problem." "Znanost i racionalizam su sve to promijenili", objasnio je Mihael. "To se inače zovenapredak. Dobra stvar u ravnoteži, vjerujem." "Naravno da vjeruješ u to", rekao je Mefistofeles. "Što bi drugo mogao reći, uzevši uobzir tvoju sklonost potvrđivanju." "A što bi ti drugo mogao reći nego suprotno?" pitao je Mihael.

"Tu si u pravu", priznao je Mefistofeles. "Obojica smo ograničeni svojim stajalištima.""Točno. Zato imamo Ananke za presudu.""Uostalom, gdje je Ananke?""Nitko nije vidio njenu posljednju reinkarnaciju. Nužnost ima čudne načine ponašanja. I

zbog njih se nema smisla žaliti. Ona samo kaže kako je to Nužno, a nikad ne objašnjavazašto." "Tko to ide?" pitao je Mefistofeles.

Mihael je pogledao preko Čistilišta. Čak i sa savršenim vidom trebao mu je koji trenutakda uoči nešto malo poput čovjeka na ogromnom krajoliku baš ničega. "To je Mack Toljaga!" uzviknuo je Mihael.

Mefistofeles je pogledao. "Jesi li sto posto siguran? To je čovjek s kojim sam radiotijekom ovog natjecanja."

"Oh, to je definitivno Mack", potvrdio je Mihael. "Je li moguće da si pogriješio uKrakowu, moj dragi demone? Nije li krivi Faust sudjelovao u tvom natjecanju?" Mefistofeles je opet pogledao i stisnuo usne. Izgledalo je kao da iz njegovih tamnih očijusuklja dim. Mrko je gledao Mihaela i rekao: "Čini mi se kako u svemu tome vidim profinjenuduhovnu ruku!"

"Odaješ mi previše priznanja", otklonio je Mihael.Mefistofeles je opet pogledao. "To je definitivno tip koji je sudjelovao u natjecanju.

Siguran si da on nije Faust?""Bojim se da nije. Njegovo ime je Mack, i on je običan zločinac. Bojim se da si odabrao

krivog čovjeka za odlučivanje o sudbini ljudskog roda, dragi moj Mefistofelese.""A ti si odabrao krivog vraga ako misliš da ćeš se samo tako izvući!"

Mihael se nasmiješio, ali nije odgovorio. Mefistofeles je rekao: "Ovo ćemo kasnije srediti. Moram dolje do dvorane za bankete.Darkeri ovaj put osiguravaju cugu." Opet je pogledao preko Čistilišta. "Kamo taj tip ide?"

"Čitaj putokaz. Na putuje za Raj", pokazao je Mihael."Stvarno? Nisam znao kako postoji put do njega!""S vremena na vrijeme se mijenja", objasnio je Mihael.

"Ali zašto?""Mi sile Dobra", ponosito je izjavio Mihael, "ne pokušavamo provoditi puno vremena

pitajući se zašto."Mefistofeles je slegnuo ramenima. Dva su velika duha zajedno krenula prema Palači

pravde.

3.

Azzie je šetao vanjskim dvorištima Palače pravde kad je naišao na Michelangela osobno.Prepoznao je slikara sa slika koje je vidio u knjigama o umjetnosti na Demonskom sveučilištu.Michelangelo je upravo dovršavao divovsku fresku. "Dobro izgleda", rekao je Azzie i stao iza slikara. "Hoćeš li biti ljubazan i maknuti se sa svjetla?" zatražio je Michelangelo. "Uvjeti rada sudovoljno loši i bez tvog pogoršavanja."

Azzie se pomaknuo. "Sigurno je divno stvarati umjetnost." Michelangelo se nacerio i krpom obrisao znojno čelo. "Ovo nije umjetnost. Samo malopopravljam svoj stari rad."

"Ali mogao bi napraviti originalnu sliku kad bi htio, zar ne?" pitao je Azzie."Naravno. Ali da bi slikao, čovjek mora težiti, a čemu težiti nakon što si dosegao Raj?"

Azzie nije imao odgovora jer nikada nije o tome razmišljao. Michelangelo se vratio svomposlu, a Azzie je, gledajući ga nekoliko trenutaka, pomislio kako izgleda savršeno zadovoljno.

Izvan velikog auditorija, u kružnim hodnicima koji su okruživali kružnu zgradu,bezbrojni su duhovi stajali s pićem u ruci, jeli nareske i razgovarali. U stvari, bilo je višeduhova no što je mjesto moglo primiti zato što je svako nadljudsko biće, zapravo veći dio svihinteligentnih bića, željelo prisustvovati. Prijemni ured morao je smisliti novi način smještajakako bi svi stali. Čak je i tada morao biti upotrijebljen koncept prividnog prostora, na gađenječistunaca koji su govorili: ili si tamo ili nisi tamo. Ovo je bio velik dan, Sudnji dan, najveći događaj Milenija, super Mardi Gras* svemira.Bilo je to vrijeme kad su se svi sastajali sa svima ostalima. Skupine duhova su neprestanodolazile, s divljenjem gledajući Palaču pravde i onda izjavljujući: "Auu, znači to je to!" Aonda su otišli negdje drugdje, obično do restorana, gdje je većina naručivala lagane salate, jernisu željeli izgubiti apetit za orgiju koja je obećana ako Zlo pobijedi, ili gozbu koja ćeuslijediti ako je Dobro pobjednik.

Sva ova buka i uzbuđenje bili su promjena za Čistilište. Čistilište je inače tiho mjesto bezpreviše zabavnih događanja. Njegovi stanovnici nisu puno očekivali i bili su voljni živjeti ipustiti druge da žive. Trudili su se ne donositi sudove o vrijednostima, pošto je to jedinadionica u trgovini dvije suprotne sile Tame i Svjetla. Stanovnici Čistilišta su tumarali u svomneobičnom, nejasnom okruženju, povremeno rastreseno pojeli neki obrok, vodili ljubav nasvoj neprikladan način, održavali recitale osrednje poezije i prilično nevažne festivalenarodnih plesova. Vrijeme je ovdje bilo tako isprazno da ga se nitko nije trudio mjeriti.Nedostatak godišnjih doba također je pridonosio monotoniji. A sada su odjednom bilidomaćini natjecanja Milenija. To je samo dokazivalo onu tvrdnju: Nikad ne reci nikad.

4.

U velikoj dvorani za skupove, središnjoj točki Palače pravde, sve je bilo spremno zaveliki događaj. Publika je sjedila u dugim zakrivljenim redovima i međusobno čavrljala, alivećinom su sjedili u tišini, osim u dijelu označenom za prividnu stvarnost gdje su se gledateljimijenjali gotovo brzinom svjetlosti, tako da svatko tko želi vidi predstavu bez značajnogkašnjenja. A ipak, jedna stvar nije bila u redu. Ananke se nije pojavila.

Nitko nije sumnjao kako će se velika božica Nužnost otkriti kad bude spremna, i da ćeizabrati ono što će smatrati odgovarajućim tijelom za to. Ali tko će to biti? Očekivanja publikebila su velika, ljudi su neprestano krivili vratove u nadi kako će primijetiti transformaciju. Aličak su se i ti upućeni iznenadili kad je Margarita, koja je sama sjedila u zadnjem redu,iznenada ustala kad su dva fratra, jedan slijep, drugi nijem, stigli niz prolaz, njihovi su štapovilupkali po podu, i krenuli ravno prema njoj. Nijemi je zurio. Slijepi je podigao glavu, i s izrazom ekstaze rekao: "Napokon nam sevratila!"

Margarita je, očiju velikih i sjajnih poput opala, ustala i krenula prolazom. Ljudi su joj semicali s puta dok je, praćena fratrima koji su hodali korak iza nje, išla prema pozornici. Licejoj je bilo bijelo poput slonovače, usne blijede, a njene svjetlucave oči bile su poput plamičakau tamnom ogledalu. U tom je trenutku izgledala kao nešto puno veće od smrtne žene.

Iz publike se nije čuo ni zvuk dok je hodala prema prijestolju koje je bilo pripremljeno zanju. Sjela je i okrenula se prema publici. "Vrijeme Presude je došlo. Ali prije toga, vjerujem kako netko želi nešto reći."

Odisej je ustao, duboko se naklonio, krenuo naprijed, stao i okrenuo se prema Anankekako bi najprije njoj govorio.

* Mardi Gras - dan prije fašnika koji se slavi u nekim gradovima (New Orleans) kao dan karnevala iveselja (prim, prev.)

"Moj pozdrav tebi, Velika Božice. Znam, dobro kao i svi ostali, da vladaš svime i svima.Ipak, kako je ovo natjecanje za određivanje slobode izbora koju si velikodušno dala ljudskomrodu, bila bi mi čast kad bi mi dopustila da zatražim nešto što ovdje nikada nije spomenuto."

"Dođi na pozornicu i govori, Odiseju", odobrila je Ananke. "Velika je tvoja slava uanalima ljudskog roda. Gledište poput tvojeg mora se čuti." Odisej se popeo na pozornicu, namjestio ogrtač i počeo dubokim, promuklim glasom."Želio bih predložiti", rekao je Odisej, "da svi ovdje okupljeni razmotre prijedlog koji ćuiznijeti. Moja je ideja jednostavna, i iako može izgledati revolucionarno, molim vas darazmislite o njoj. Pa, tu je: predlažem da vratite stare helenske bogove na zemlju i sudbinuljudskog roda ostavite u njihovim rukama."

Iz publike se čuo mjestimični žamor glasova, ali Ananke je podigla ruku tražeći tišinu.Odisej je nastavio. "Razmislite: već koristite grčki koncept, Ananke, Nužnost, kao svog vrhovnog suca oonome što će biti. Vaši koncepti dobra i zla, koji počinju kao apsolutističke tvrdnje upočecima Crkve, poboljšani su do točke u kojoj se oni uopće ne razlikuju. Dosezi do kojih stedošli u istinitosti, praćeni su gubicima u vjerodostojnosti. Umjesto stare slobodne dijalektikeSokrata i sofista, vi imate didaktiku raznih vođa religija, crkvi i društava. Dopustit ćete mi dakažem kako je sve to prilično primitivno, intelektualno nepouzdano i nedostojno ljudskih bićasa sposobnošću razumijevanja. Zašto dopustiti da budete pod utjecajem emocionalnih izjava?Zašto propovijedati iskupljenje kad sami u njega ne vjerujete? Preklinjem vas, vratite opetvladavinu starih bogova, iracionalnih starih bogova s ljudskim osobinama. Neka Ares bjesnibojnim poljem kao da nikad nije ni prestao. Neka Atena stoji za ono što je pošteno ineiskvareno, postavite Zeusa za božanskog suca, svemoćnog, ali ne svemudrog. Naš jedoprinos, grčki doprinos, predložiti bogove koji su vrlo moćni, ali nisu jako pametni. Iskrojilismo tkaninu nadnaravnog kako bismo prekrili krhkost naših unutarnjih bića. Završimo sada slicemjerjem, priznajmo kako novi bogovi i duhovi ne valjaju, i vratimo se starim načinima.Ako ništa drugo, bit će to estetski dobitak." Kad je Odisej završio i vratio se na svoje mjesto, u publici se čuo žamor razgovora među

mnoštvom duhova. Ali Ananke je zatražila tišinu i rekla: "Sjajne su riječi Odisejeve, i bit ćerazmotrene. Ali imamo još jednog govornika koji želi nešto predložiti, i on je čuven na svojnačin kao i Odisej na svoj. Govorim o nikome drugome nego o doktoru Johannu Faustu, kojise poprilično namučio kako bi danas bio s nama. Pred vama je doktora Faust." Faust je došao na pozornicu i prošaptao: "Hvala ti, Margarita, nekako ću ti se odužiti", aonda se okrenuo okupljenim duhovima.

"Moj pošteni, časni prijatelj Odisej bio je poznat u povijesti po slatkorječivosti. Ja nisamslatkorječiv. Ipak, ja ću vam otvoreno reći neke istine, a s njima možete činiti što vas je volja.Prvo, o Odisejevim argumentima: klasični konstrukt ima veliki šarm, nema sumnje, alinikakav osjećaj za pravdu. Ti helenski tipovi i bogovi imali su svoje vrijeme. Svijet jezaboravio njihove religiozne poglede bez puno tuge. Ne trebamo opet tu bagru. Ni njih, nineke druge bogove. Ja kažem, maknimo sve bogove, i drevne i moderne. Mi, ljudi, ne trebamobogove. Mi smo poput radnika koji glasaju za klasu superiornih bića koja će ih ugnjetavati.Zbog čega nam trebaju te providne izmišljotine? Zašto bi bogovi ili vragovi ili nešto drugovladalo našom sudbinom? Ja sam Faust i predstavljam čovjeka pobjednika, čovjeka sa svimnjegovim krhkostima koji vlada svojom sudbinom, ne pribjegavajući natprirodnom. Sa samojednom jedinom odlukom mogli bismo se riješiti cijele stvari - cijelog providnog parlamentavragova i anđela koji nas truje svojim lažima i beskrajnim prepirkama. Čovjek će dati sve odsebe, i ne treba natprirodnost koja će ga nagnati na veće napore. Ali ako je posrednikpotreban, ako je savjet mudrih ljudi neophodan, sakupio sam skupinu ljudi koja ima višeprava na vladanje ljudskim rodom od svih ovih božanstava prevarantskih osobina. Ja kažem,neka magovi vladaju nama! Uvijek su to činili; samo to još nismo sami sebi priznali." Faust je pljesnuo rukama. Skupina ljudi polagano je izašla na pozornicu.

Faust ih je predstavio: "Ovdje su Cagliostro, Paracelzus, Saint-Germain i mnogi drugi.Ovo je savjet koji će savjetovati svijet."

Mihael je ustao rekavši: "Ne možeš to učiniti, Fauste." "K vragu, ma nemoj. Ovdje sam i činim to. Umanjili ste čovjekovu sposobnost vladanjamagijom. Ja sam doveo najveće magove koji su ikad živjeli. Oni su otkrili tajne Prirode.Njihov dar im pripada kao ratni plijen, ne kao poklon nekog zamaskiranog duha. Mi ljudimožemo se brinuti sami o sebi, vođeni ovim genijima, koji su preteča znanstvenika koji će sekasnije pojaviti." "Ovo uopće nije po propisima", upozorio je Mihael. "Tvoje pozivanje svih ovih magovaje protuzakonito, nemoguće i izvan pravila. Vremenom i prostorom se ne smije manipuliratina ovakav način. Jesam li u pravu, Mefistofelese?"

"Baš sam to ja mislio reći. " " Ne pokoravam ti se! " uzviknuo je Faust. "Mi magovi ne priznajemo vraga i Boga!Maknite se od nas sa svojim nerazumljivim pravilima! Sami ćemo vladati sobom. "

Obojica, i Mihael i Mefistofeles su zagrmjeli: "Gubi se!"Faust i magovi su ostali postojano stajati. Mihael je zatražio: "Neka Ananke odluči, jer

Nužnost vlada svima nama."Faust je nastavio: "Ananke, ti možeš uvidjeti da sam u pravu."Margarita je svjetlucala. "Da, Fauste, u pravu si."

"Onda moraš presuditi u našu korist.""Ne, Fauste, ne mogu."

"Zašto? Zašto?" "Zato, što je po pretpostavkama Nužnosti, biti u pravu samo jedna od odlika za izabrati.Postoje druge, i one su jednako važne u planiranju onog što će biti." "Koje su to?"

"Tu je toplina, Fauste, a ti je nemaš. Tu je sposobnost voljenja, Fauste, a ti je nemaš. Tuje sposobnost vladanja sobom, a ti je, Fauste, nemaš. Tu je suosjećanje, Fauste, a ti to takođernemaš. Ono što je Odisej predložio predstavlja nostalgiju, ali tvoje su ideje prokletstvo. Zbogtoga si, Fauste, unatoč tvom hrabrom pokušaju, izgubio i svijet će nastaviti bez tebe da mugovoriš što treba učiniti."

Iz publike su se čuli povici. "Ali tko je pobijedio, Tama ili Svjetlo?"Ananke je pogledom obuhvatila publiku. "A sada o rezultatima. Krenimo odozgo prema

dolje. Ali prvo, što se tiče drevnih bogova i stare religije, to je puka sentimentalnost, jer sestaro nikada ne vraća, nikad nije ponovno u milosti. Stari su bogovi nestali, i neće se vratiti.Što se tiče Fausta, on će prionuti da bude postavljen za vašeg vođu. Ali ima i nekoliko stvarikoje o Faustu treba reći, osobito: on je hladan, indiferentan, i nije mu zbilja stalo do toga davas vodi. Ovo su različite tvrdnje, i mi ćemo ih ostaviti tamo gdje smo ih našli. Sada je na redu presuda onog što je bilo i onog što će biti. O svakom djelu koje je Mackizveo može se prosuditi na mnogo načina, na temelju rezultata, na temelju namjere, na temeljuurbanih ili ruralnih utjecaja - ukratko, oni stvaraju dijalektičku zbrku o kojoj se Dobro i Zlomogu prepirati sljedeći Milenij. Evo rezultata: Prvo, Carigrad. Ikona koju je Mack spasio, kasnije je uništena. Grad su opljačkali onikoji su ga došli zaštiti. Zlo ovdje osvaja bod.

Drugo, Kublaj-kan je izgubio žezlo. Gubitak žezla lišio je mongolsku hordu dijela sreće ienergije za osvajanjem i prijetnja zapadnoj civilizaciji je smanjena. Dobro zato dobiva bod. Treće, u Firenci je spašeno neprocjenjivo umjetničko djelo. De Medici i Savonarola,obojica potencijalni utjecaji za Zlo, umiru prerano, pa su poštedjeli svijet puno boli. Bod zaDobro.

Četvrto, ogledalo doktora Deeja nije bilo uistinu važno. Ali Marlowe jest. Da je preživio,napisao bi još poučnih, i na kraju, moralno korisnih djela. Drugi bod za Zlo. Peto, spašavanje ili nespašavanje francuske kraljevske obitelji ne bi previše značilo naduge staze u sprečavanju demokratskih reformi devetnaestog stoljeća. Ali zlo je učinjenokralju i kraljici. Neriješeno. I na posljetku, bilo je varanja na obje srane. To se, također, poništava. Ovo je natjecanjezbog toga proglašeno nenatjecanjem!"

5.

Mefistofeles u to vrijeme nije saznao. Ali kasnije je čuo vijest od anđela koji je putovaoiz Raja u Čistilište kako bi prisustvovala proglašenju pobjednika natjecanja. Ovaj je anđeoodlučila letjeti, jer je osjećala kako joj treba vježba, a i prošlo je dugo vremena od kad jeputem razgledala krajolik. Kad je napustila božansku stambenu zgradu, i za sobom ostavilajedno od vrlo poželjnih predgrađa Raja, koga je ugledala nego Macka kako tumara kamenomcestom koja je vodila do nebeskih visina božanske palače. Anđeo je primijetila da se krećepolako, ali stajao je na svoje dvije noge i kretao se. To je bilo sve što je anđeo znala.

"Ali kamo bi mogao ići?" pitao je Mefistofeles."Izgledao je kao da ide vidjeti Znaš Koga", odgovorila je anđeo.

"Ne Znaš Koga!" viknuo je Mihael."Tako je izgledalo. Naravno, moguće je kako je samo razgledavao okoliš."

"Ali kako samo može otići tražiti Boga? Kako se usuđuje? Bez propusnice? Bezpreporuke? Bez pratnje duhovnih uglednika dokazane pobožnosti? To je nečuveno."

"To se događa", primijetila je anđeo. "Volio bih vidjeti što se događa", rekao je Mihael, a Mefistofeles je kimnuo u znakslaganja.

6.

Kad je Mack stigao na najvišu maglovitu planinu ugledao je, točno ispred sebe, velikabijela vrata čije su se zlatne šarke polako razmaknute kad je prišao. Ušao je i našao se uobilnom vrtu u kojem su svako stablo i grm rađali dobre stvari, a nigdje na vidiku nije bilopuževa balavaca ili žižaka. A onda je do Macka žurno došao čovjek, visoki, bradati muškaracu bijeloj halji pred kojim se Mack duboko naklonio i rekao: "Zdravo, Bože." Čovjek jepožurio kako bi mu pomogao ustati i rekao: "Ne, ne, nemoj mi se klanjati, ja nisam Bog.Bojim se da On trenutno ne može doći razgovarati s tobom, mada bi On to volio, no On jeposlao mene, Slugu Svoga, kako bih ti rekao da je On odlučio ukinuti Anankinu presudu itebe proglasiti pravim pobjednikom natjecanja."

"Mene?" viknuo je Mack. "Ali što sam učinio da sam to zaslužio?""Nisam upoznat s detaljima", izjavio je bradonja. "U svakom slučaju, to nije ništa

osobno. Samo je donesena odluka da se poslovi svijeta predaju običnim vragolanima i ljudimane boljima nego što bi mogli biti. Stari bogovi su pokušali voditi ljudski rod i nisu uspjeli,Bog i vrag su pokušali i nisu uspjeli, Zakon je pokušao i nije uspio, Razum je bio nedovoljan,čak se i Kaos pokazao nedovoljnim. Ovo je era običnog čovjeka. Tvoji jednostavni, sebičnipostupci, Mack, učinjeni za tvoje vlastito dobro, ali s malom nadom kako će poslužitiplemenitijim ciljevima moraju biti proglašeni pobjednicima natjecanja, jer čak i taj tračakidealizma u sebi ima više uvjerenja nego sve one veličanstvene i kompliciranije ideje."

Mack je bio zapanjen. "Ja da upravljam stvarima? Ne, to je nemoguće, neću ni čuti otome. Iskreno, to mi zvuči kao bogohuljenje." "Bog živi u bogohuljenju, vrag u pobožnosti."

"Gledajte", rekao je Mack, "mislim kako je bolje da o ovome diskutiram sa samimBogom."

"Kad bi to samo moglo biti!" odvratio je čovjek tužno. "Ali Jednog Boga se ne smijevidjeti, ni razgovarati s njim, čak ni ovdje u Raju. Tražili smo Ga, a On jednostavno nijeovdje. Izgleda kako se On udaljio. Čak postoje i oni koji kažu da On nikad nije ni postojao, anaravno nemamo fotografija kojima bi dokazali da je On postojao. Ali naše legende kažu kakoje On nekoć postojao, da su Ga anđeli često posjećivali i uživali u Njegovom spokoju. On imje običavao govoriti kako su Raj i Pakao u detaljima. Nitko to nije shvaćao. On im je rekao,kako dolje, tako gore. Nitko nije shvaćao što to znači sve dok se u Raju nisu počelepojavljivati zloglasne četvrti, a onda zločin."

"Zločin u Raju?" zgrozio se Mack. "To ne mogu vjerovati."

"Iznenadio bi se kad bi znao što se ovdje događa. Upravo je negdje u to vrijeme Oniznenada svima rekao kako On uopće nije Bog, ne onaj veliki, imanentni, sveprisutni, ne, Onje mijenjao Boga jer je Bog imao drugog posla. Ali svi su se pitali što bi to moglo biti. Nekisu pretpostavljali kako On opet počinje stvari ispočetka u novom prostoru i vremenu, ali ihovoga puta pojednostavljuje kako bi funkcionirale. Svi su jednoglasno prihvatili činjenicukako je Bog razočaran kako su stvari ispale u ovom svemiru, ali naravno, pošto je gospodin,On nikada nije ni slova prozborio o tome. Možda bi 'natuknuo' bila bolja riječ.'

Mack je zurio u bradonju u bijeloj halji, i onda upitao: "Vi ste uistinu Bog, zar ne?""Pa, da, na neki način. Što je?""Oh, ništa", rekao je Mack.

"Razočaran si, zar ne?" primijetio je Bog. "Očekivao si Nekog Drugog. " "Ne, ne, uopće nisam."

"Znam da to misliš. Sjeti se, ja sam sveznajuć. To je jedna od mojih osobina.""Znam. Svemoćan, također.""Pa da, i to. Ali tu je moć najbolje ostaviti na miru. Bogov je pravi zadatak odolijevati

Svojoj svemoći i odbiti biti ograničen njome.""Ograničen svemoći? Kako to može biti?""Svemoć je velika smetnja u kombinaciji sa sveznanjem i suosjećanjem. Uvijek postoji

iskušenje da se umiješam zbog nježnosti, da ispravim nepravdu.""Pa zašto tako ne učiniti?""Kada bih Svoju svemoć stavio u službu Svog sveznanja, rezultat bi bio mehanizirani

svemir. Ne bi bilo slobodne volje. Niiko ne bi trpio posljedice svojih djela. Uvijek bih moraobiti tamo kako nijedan vrabac ne bi pao s neba, nijedna osoba ne bi stradala u prometnojnesreći, kako nijednu antilopu nikad ne bi ulovio leopard, kako nijedan čovjek ne bi biogladan, gol, kako mu ne bi bilo hladno, kako niko ne bi umro prije svog vremena, ili, u stvari,zašto ne otići do kraja i napraviti da uopće ne umiru?"

"To mi zvuči dobro", složio se Mack. "To je zato što nisi razmislio o tome. Pretpostavi da sve što je ikad postojalo nastavipostojati. Svi oni sa svojim zahtjevima, prioritetima, željama. I sve se to mora ispuniti. Anaravno, moraju se srediti i neke druge stvari. Ako leopardu nije dopušteno jesti antilope,onda mu moramo osigurati drugu hranu. Pretvorimo ga u vegetarijanca? Ali po čemu mislišda biljke ne znaju da ih jedu, i da im se to ne sviđa kao što se i tebi ne bi sviđalo da te netkojede? Vidiš li kuda to vodi? Ja bih morao raditi sve, neprestano se upletati. Ljudski bi životipostali krajnje dosadni kad bih ja radio sve važne stvari umjesto njih." "Vidim kako Vi imate puno stvari za razmišljanje", rekao je Mack. "Ali onda, Vi stesveznajući. To sigurno pomaže." "Moje mi sveznanje govori da smanjim Svoju svemoć." "A što je s Dobrom i Zlom?"

"Pa, shvatio sam, naravno, kako je to apsolutno važno, ali nikad baš nisam uspio shvatitikoje je koje. Sve je to vrlo komplicirano. Namjerno sam stvorio ovu manje-nego-božju sliku osebi. Čak i ako sam bog, i to jedini Bog kad smo već kod toga, još uvijek imam pravo bitiskroman. I imam si pravo dati nešto zbog čega ću biti skroman. Čak iako sam sveznajuć isvemoćan, odbio sam koristiti te moći. Smatram to neophodnim ograničenjem od neprestanogpokušavanja činjenja Dobra. Izgledalo mi je vrlo fanatično i pristrano konstantno podržavatiDobro. U svakom slučaju, pošto sam u tim danima bio sveznajuć, znao sam da su u nekojkonačnoj analizi Dobro i Zlo komplementarni, jednaki. Ne da je to išta riješilo. Odbio sam bitisputan time. Rekao sam da je problem sa sveznanjem što nikad ništa ne naučinastaviti učiti. Možda sam Ja znao tajni razlog iza svega. Nikad si nisam dopustio saznati tutajnu. Rekao sam kako čak i Bog ima pravo na Svoje tajne, i ima pravo i dužnost ne znatisve." "Ali što bih ja trebao naučiti iz svega ovoga?" upitao je Mack. "Da si slobodan kao i Ja. To možda nije puno, ali je nešto, zar ne?"

7.

Nakon nečeg velikog poput Milenijskog natjecanja uvijek dolazi zatišje. Ubrzo nakon što jezavršilo, Azzie se opet dosađivao. Odlučio je vidjeti što se dogodilo s Faustom i ostalima. Pronašao je Fausta u taverni u blizini Krakowa. Za divno čudo, anđeo Babriel također jebio tamo, sjedio je s njim u separeu i pio pivo. Obojica su Azzieju poželjela dobrodošlicu kadje ušao i ponudila mu piće. Faust je nastavio razgovor rekavši: "Jeste li čuli onu žensku, Ananke? To je bilaMargarita, koja je ranije učinila sve kako bi me pridobila!" "Stari, nije to bilo ništa osobno", rekao je Babriel. "Ona je govorila kao Nužnost." "Da, ali zašto je Ananke izabrala nju?" Razmislio je na trenutak o tome, pa nastavio:"Pretpostavljam zato što je posjedovala osobine koje je Nužnost zahtijevala u svojem slijepomvođenju ljudske sudbine." Babriel je zatreptao, otpio pivo i spustio ga na stol. "Shvaćaš to, zar ne? Naučio si nešto,Fauste!"

"Ne dovoljno", uzdahnuo je Faust. "Mogli smo to učiniti, Babriele! Mi ljudi, mislim.Mogli smo skinuti sve okove. Samo da sam ..." "Ne ti sam", upozorio je Babriel. "Ne volim zvučati samozadovoljno, ali sudilo senedostacima cijelog ljudskog roda, ne samo tvojima." "Tu ima nešto nepouzdano", rekao je Faust. "To je namješteno protiv nas od početka.Otkrili su koje nam osobine nedostaju, i kažu kako su to one koje žele, da gubimo zato što ihnemamo. Kad dođemo do tih osobina smislit će nešto drugo. Ali otkuda im uopće ideja kakobismo se mi trebali ponašati nego od nas samih?" "Istina, istina", složio se Babriel. "Ej, hajde sada, nemojmo o politici. Igra je gotova.Popijmo piće, pričajmo o tome kako smo se dobro zabavili i pođimo svojim putem."

Mack je upravo tada ušao pjevajući studentsku pjesmu. Nakon natjecanja se izuzetnodobro snašao. Sada je bio trgovac, na putu da postane bogat. Imao je lijepu djevojku koja jejako sličila Margariti. Nakon svojeg posjeta Raju opet je s veseljem prihvaćao svoj život naZemlji. Ostali su se okupili oko njega. Azzie je upitao: "Pa, što ti je On rekao?"

"Tko?""Pa Bog, naravno. Gledali smo iz Palače pravde kako se penješ u Raj. Što si naučio?"

Mack je zatreptao i osjećao se zbunjeno. "Ne mogu reći kako sam nešto naučio. Usvakom slučaju nisam vidio Boga. To je bio samo Njegov kompić."

"Ali rekao ti je da si pobijedio na natjecanju, zar ne?""Ne baš. Po mom shvaćanju, mogu sa svojim životom raditi što god poželim. A to i

radim." "Je li to sve što nam možeš reći?" pitao je Azzie.

Mack se namrštio i nije odgovorio. Onda se opet nasmiješio."Dođite, prijatelji", rekao je. "Rezervirao sam stol u Ranjenoj patki. Već nas čeka pečena

guska. Jest ćemo i nazdraviti našim uspjesima i smijati se neuspjesima." To se svima činilo dobrom zamisli. Ali Faust je rekao kako će doći kasnije. Napustio jetavernu i hodao Ulicom Malog Kazimira, i stigao do elegantne male čajane gdje se dogovoriosastati s Helenom. Ušao je unutra. Helena je sjedila za malim stolom i pila čaj od naranče. Hladno se nasmiješila kad jeušao i sjeo.

"Pa, draga moja," rekao je Faust, "zbrisala si onim starim vješticama. I vratila si semeni!"

"Samo kako bih se oprostila, Johanne", odvratila je Helena. "Oh? To je tvoja odluka?" "Odlučila sam se vratiti Ahileju", kimnula je Helena. "To je neophodni dio Heleninogarhetipa. Na posljetku sam se vratila Menelaju kad je on bio moj suprug, znaš."

"Pa, pretpostavljam da je tako najbolje", složio se Faust, ne žaleći što Helena odlazi, jerje ona bila zbilja previše dobre stvari. "Naši arhetipovi ne odgovaraju pretjerano jedandrugom. Oboje smo dominantni, jedinstveni. Ali zamisli samo kako bismo se zabavljali!" "Više zabave za tebe nego za mene", primijetila je Helena. "Uz to, ti više voliš guščarice.Zašto opet ne probaš sa svojom Margaritom?" "Kako znaš za nju?" zahtijevao je Faust. "Zaboravi, znam da mi nećeš reći. U svakomslučaju, Margarita je otpala. Bit stvari je, baš je i ne poštujem, iako je bila Ananke, koliko godto kratko bilo."

Na vratima čajane se čulo glasno nabijanje. Onda se čulo žvakanje, kao tri starebabuskare koje grizu drvo. Zelena je sluz ulazila ispod vrata.

"Čudne sestre ne smiju čekati", rekla je Helena, ustala i krenula prema vratima. Sam u taverni, Faust je zurio u prostor, nije vidio ništa osim vlastitih razorenih snova.Nitko ga nije zadovoljavao. Muškarci, žene, duhovi, svi su izgledali lakomisleno. Čak je iAnanke bila perolaka, intelektualno. Sjetio se kako je to dobar osjećaj bio, stajati na čelunajveće ikad sakupljene legije magova. Mogli su uvesti novo doba. Pod njihovom vlašćuljudski rod bi napokon vrijedio nešto ... Ili bi izumro pokušavajući! Ipak, to se još nećedogoditi. Ali jednoga dana ... Jednoga dana, ljudski će rod biti dostojan Fausta. Onda neka sečuvaju!

Ustao je kako bi napustio čajanu. Onda je zrak zasvijetlio i Ylith je stajala ispred njega,izgledala je prilično privlačno. Faust je zurio u nju nepromijenjenog izraza lica Pretpostavio jekako je došla s još jednom objavom od Dobra ili Zla, a on je nije želio čuti.

"Da," javio se, "što je?""Razmišljala sam", počela je Ylith. Onda je zastala. Nosila je dugu haljinu, smaragdno

zelenu, nabranu naprijed u imperijalnom stilu. Jedna niska blistavih bisera krasila je njezinvitki vrat. Kosa joj je bila povučena unatrag, naglašavajući dugi oval njenog lica. Nastavila je: "Nekoć sam bila vještica koja je služila silama Tame. Onda sam se okrenulaSvjetlu. Ali otkrila sam kako su oboje u nekim važnim aspektima vrlo slični."

"Nema sumnje", složio se Faust. "Ali zašto mi govoriš sve to?" "Zato što želim početi ispočetka", odvratila je Ylith. "Želim novi život, bez Dobra i Zla.Pomislila sam na tebe Fauste. U pravu ili krivu, ti ideš svojim putem. I tako sam te mislilapitati – trebaš li nekim slučajem pomoćnicu?" Faust ju je pogledao. Bila je privlačna, bila je inteli gentna, smiješila se. Ispravio je leđa iizravnao ramena Osjećao je kako mu se faustovski duh vraća. "Da", rekao je. "Mislim da je ovo stvar koja se može razviti na obostrano zadovoljstvo.Sjedite, draga damo. Ostanite. Ovo bi mogao biti početak predivnog trenutka. "