Roger Zelazny-Frka s Faustom

  • View
    77

  • Download
    3

Embed Size (px)

Text of Roger Zelazny-Frka s Faustom

Roger Zelazny & Robert Sheckley

Frka s Faustom

Roger Zelazny and Robert Sheckley : IF AT FAUST YOU DON''T SUCCEED

eljeli bismo zahvaliti svima koji su predlagali naslove za ovu knjigu: Willieju Sirosu, Scottu A. Cuppu, Kathi Kimbriel, Jane Lindskold, Walteru Jonu Williamsu i Thorarinnu Gunnarsonu. I da, Faust od talira ne zvui loe.

Natjecanje1. Dvojica predstavnika Tame i Svjetlosti dogovorila su sastanak u Taverni na pola puta u istilitu, kako bi zapoela dogovoreno natjecanje. istilite je bilo nekakvo sivkasto mjesto vrlo ujednaenog osvjetljenja. Postojalo je izmeu Prebivalita Svjetlosti i Prebivalita Tame, neka vrsta magliaste ekaonice, neodreena u najboljem sluaju, ali ne u potpunosti liena kakvoe. Na primjer, tamo se nalazila Taverna na pola puta, smjetena tono u sreditu istilita. Taverna je bila neobina, trona stara drvenjara s luckastim naherenim krovom. Izgraena je na crti koja dijeli dio istilita blii Raju od dijela blieg Paklu. Ovo mjesto nije imalo puno prometa, ali je dobivalo donacije od Svjetlosti i Tame. Odravana je kako bi pomogla onim duama koje su bile u prolazu prema drugim mjestima. "Znai, ovo je uvena Taverna na pola puta! " rekao je arhanel Mihael. "Nikad nisam bio ovdje. Imaju li dobra kuhinju?" "Ima prilino dobru reputaciju", odvratio je Mefistofeles. "Ali nakon pola sata ima osjeaj kao da nita nisi pojeo. Uvjerljivo, ali nestvarno, poput ostatka istilita." "Koji je ono tamo dio?" pitao je Mihael, pokazujui. Mefistofeles je zakiljio. "Oh, to je ekaonica. U starim danima tamo su slali besprijekorne bezbonike i nekrtenu djecu kako bi ekali dok se neto s njima nije moglo uiniti. To danas vie nije vano, ali puno se ljudi iz ovog ili onog razloga nae tamo." "Pitam se je li ovo najbolje mjesto za na sastanak", rekao je Mihael, jer mu se nije sviao izgled nekih stvari koje su se odvijale u ekaonici. "To su tvoji i moji unaprijed dogovorili", primijetio je Mefistofeles. "istilite je neutralno podruje, ni riba, ni perad, a definitivno nije crveno meso. Koje je mjesto bolje za sastanak i poetak natjecanja? Doi, hoemo li ui?" Mihael je bio visok ak i za arhanela, i dobro graen, poto su boanska tijela bila sklona atletskoj grai. Imao je crnu kovravu kosu, kukasti nos i maslinastu kou, sve su to bile ostavtine njegovih semitskih i perzijskih predaka. U starim je danima Mihael bio aneo zatitnik Izraela, onda kad lokalna boanstva jo uvijek nisu bila obuhvaena sustavom Jednog Boga koji se iskazao strano popularnim na Zemlji. Mihael je mogao otii boanskom kozmetikom kirurgu, budui da ste u Raju mogli izgledati kako god elite, sve dok niste izgled upotrebljavali za osobnu korist, ali on je svoj izgled zadrao u spomen na stare dane, premda je mogao biti plavooki plavuan poput ostalih arhanela. Mislio je kako mu zamrena kosa i maslinasta koa daju osobnost. "Unutra je prohladno", napomenuo je Mefistofeles, ustro trljajui ruke. Bio je prosjene visine za visoko rangiranog asnika Tame, vitak, duguljastog, uskog lica, ruku dugih prstiju, i malih, lijepih stopala na kojima je imao niske lakirane cipele. Kosa mu je bila crna poput noi, i zalizana unatrag, s razdjeljkom na sredini. Nosio je male brkove i iljatu bradicu vrste poznate kao carska, zato to su mu rekli da tako izgleda kao netko kome se ne moe vjerovati.

"Ali kako moe biti hladno?" upitao je Mihael. "U istilitu nije ni toplo ni hladno." "Ljudi tako kau," odgovorio je Mefistofeles, "ali to nije istina. One prie kako istilite nema nikakvih osobina uope nemaju temelja. Ima dovoljno svjetlosti da moe vidjeti, zar ne? A ako ima svjetlost, zato ne i hladnou?" "U istilitu", kazao je Mihael, pomalo pompozno, "vidi unutarnjim vidom." "I trese se od unutarnje hladnoe, pretpostavljam", primijetio se Mefistofeles. "Ne, u ovome nisi u pravu, Mihaele. Vjetar koji pue istilitem ponekad moe biti opako hladan, pue kao da pue iz smjera Oaja." "U pravu sam", ustvrdio je Mihael. "Ali pretpostavimo kako je dio poretka stvari da se ti i ja ne slaemo, predstavljajui, kao to i jest, dva velianstvena, ali suprotna pogleda. I tako to treba i biti, naravno." "Mislim da sam to ja trebao rei", veselo je rekao Mefistofeles, sjedajui u separe nasuprot Mihaela i skidajui sive svilene rukavice. "Pretpostavljam kako se moemo sloiti da se gotovo ni u emu ne slaemo." "Pogotovo o temi gradovi nasuprot drava." "Da. Nae je posljednje natjecanje to ostavilo otvorenim, zar ne?" Mefistofeles je govorio o nedavnom velikom Milenijskom natjecanju u kojem su se sile Tame i Svjetlosti natjecale za kontrolu nad sudbinom ljudskog roda u iduih tisuu godina. To se natjecanje vrtjelo oko plana kojeg je predloio mladi demon po imenu Azzie, koji je ponovno izveo legendu o Draesnom Princu, namjeravajui je ovoga puta dovesti do alobnog zavretka, i to bez vlastitih makinacija, nego iskljuivo kroz duh Propasti koji je izraen u sklepanom tijelu Draesnog Princa. Dobro je prihvatilo okladu, iako se inilo da je natjecanje pomalo namjeteno za stranu Tame. Ali Dobro uvijek ulazi u takva natjecanja, pretpostavljajui da u ovjeanstvu snaga Dobra tako pretee, sentimentalna bagra, da netko mora malo nagnuti vagu na stranu Zla kako bi se bilo to neizvjesne prirode uope dogaalo. Tamna je strana, pak, uivala u provoenju planova zamrene prirode, jer se Tamna strana stvari osjeala kao kod kue samo u komplikacijama. Svjetlost je, poto je bila jednostavna, iako na doktrinarni nain, uivala u suprotstavljanju sumnjivim izumima Tame, esto gubei jer niste vagu mogli beskonano optereivati, a da se s treskom ne srui na jednu stranu, to je onda smatrano predodreenim. Doao je vlasnik taverne. Bio je neodreen tip, poput svih koji su neko vrijeme ostali u istilitu, a jedine odreene stvari u vezi njega bile su kiljenje jednim okom i velika, nespretna stopala. "Da, gospodine", obratio se Mefistofelesu, duboko se naklonivi. "to vam mogu donijeti?" "Krvavi daiquiri bi dobro sjeo", rekao je Mefistofeles. "Da, gospodine. A mogu li vam preporuiti komad vraje pite? Frika je, dananja!" "U redu. to jo imate?" "unka je danas vrlo dobra. Imamo mjesto u istilitu koje je vraguje posebno za nas." "Nema krvavica?" "To je samo utorkom." "Pa, donesi vragovanu unku", odluio je Mefistofeles. Mihaelu je rekao: "Ne moemo iznevjeriti stranu, zar ne?" "Definitivno. Ali nije li vrijeme da zaponemo s poslom?" "Spreman sam", odvratio je Mefistofeles. "Jesi li donio dnevni red?" "Nema potrebe", izjavio je Mihael. "Sve mi je u glavi. Na nas je red da odluimo o sljedeem Milenijskom natjecanju. Na sreu, ovog emo puta takoer rijeiti pitanje Dobrote ili Zla gradova za sva vremena." "Kako vrijeme brzo prolazi kad si besmrtan!" uzdahnuo je Mefistofeles. "Naravno, to to sam majstor jednostupnjevne koncentracije takoer ima veze s time. Pa onda, neka gradovi niu poput gljiva." "Poput cvijea je prikladniji izraz", primijetio je Mihael.

"Ostaje za vidjeti stoje istinitiji prizor", rekao je Mefistofeles. "Pa, poalji jednog od svojih urbanih svetaca i moja vesela demonska bagra i ja u treptaju oka emo ga natjerati da se odrekne Dobra." "Ne, ne mora biti svetac", kazao je Mihael, ponovno demonstrirajui neodoljivu tendenciju Dobra da daje prednost. "I u svakom sluaju, imamo neto sloenije na umu. Neto poletno i velianstveno, to e se pamtiti na svim mjestima, tijekom cijelog novog milenija. Ali o tome u ti priati kasnije. A sada, jesi li upoznat s naim slugom Faustom?" "Naravno", ustvrdio je Mefistofeles, iako je napravio tipinu pogreku Tamne strane, pretvarajui se kako posjeduje znanje koje nije imao. "Misli Johann Faust, naravno, poznati maioniar i nadrilijenik koji ivi - gdje lije on sada - Knigsberg?" "Jo se uvijek raspravlja je li Faust nadrilijenik ili ne", objasnio je Mihael. "Ali nije u Knigsbergu. Pronai e ga u Krakowu." "Naravno, to sam cijelo vrijeme znao", rekao je Mefistofeles. "Ima malu kuicu u blizini Jagelonskog sveuilita, zar ne?" "Nikako", opovrgnuo je Mihael. "ivi u kui u Ulici Malog Kazimira pored Florijanovih dveri." "Bilo mi je na vrhu jezika", muljao je Mefistofeles. "Smjesta u otii do njega i predloiti mu plan. Usput, kakav je plan?" "Stie tvoja vragovana unka", primijetio je Mihael. "Objasnit u ti dok jede." 2. Johann Faust bio je sam u svojoj kui u Krakowu, gradu u udaljenoj Poljskoj kamo ga je njegov peripatetiki put uenjaka odveo. Glaveinama Jagelonskog sveuilita bilo je drago to ga imaju, jer je Faust bio znamenit uenjak koji je napamet znao najznaajnija djela na svijetu - Paracelzusova, i Kornelija Agripe prije njega, i, prije njega, tajne spise Vergilija, najveeg arobnjaka rimskog doba. Faustova je kua bila jednostavna - goli drveni pod kojeg je svako jutro istila djevojka koja je uvijek promrmljala molitvu prije no to bi ula kroz Faustova ovalna vrata, i pljunula u prste za sreu, jer potrebna vam je sva srea kad istite za ovjekom stranim poput Fausta. Prekriila se kad je dolje na podu vidjela pentagram, svakog jutra iznova nacrtan kredom, ispunjen vijugavim hebrejskim slovima i simbolima koje ak ni masoni nisu razumjeli. Namjetaj u sobi se nikad nije mijenjao. U kutu se nalazio Faustov alembik. U malom kaminu vatra je tinjala, ali se osjeala toplina; Faust ju je odravao i nou i danju, i zimi, jer je patio od ozeblina koje nikako da sasvim nestanu. Tamo je bio i prozor, ali su masivne barunaste zavjese u potpunosti spreavale ulaz danjem svjetlu. Faust je volio ujednaeno osvjetljenje, oi su mu bile naviknute na treperenje vatre i uti plamen svijea koje su gorjele u kositrenim svijenjacima postavljenima na desetak mjesta u sobi. Bile su to duge svijee od kvalitetnog voska koje si obini graani nisu mogli priutiti. Ali neki od bogatijih graana Krakowa redovno su opskrbljivali Fausta ovim tankim svijeama, koje su bile bolje od svih, osim od onih u katedrali. Bile su miriljave, te svijee, s balzamom i mirhom, rijetkih cvjetnih mirisa dobivenih iz arenog proljetnog cvijea. Njihov je miris djelomino prikrivao isparavanja ive, zlata i ostalih metala ije su pare zatvorenu prostoriju inile nezdravom za sve os