Click here to load reader

Zlatna Knjiga Svjetske Ljubavne Poezije

  • View
    109

  • Download
    6

Embed Size (px)

DESCRIPTION

ZLATNA KNJIGA SVJETSKE LJUBAVNE POEZIJE

Text of Zlatna Knjiga Svjetske Ljubavne Poezije

ZLATNA KNJIGA SVJETSKE LJUBAVNE POEZIJE PETO IZDANJE Sastavio NIKOLA MILIEVI

Kad sam se prihvatio posla da sastavim ovu Zlatnu knjigu nisam imao (niti sam mogao imati) namjeru da pruim potpunu panoramu svjetske ljubavne lirike. Takve pretenzije bile bi previe ambiciozne i neostvarive. Jedini put koji sam mogao izabrati bio je: da pregledam ono to je u nas u novije doba prevedeno iz strane poezije, da nastojim da se jo poneto prevede i da od svega toga izaberem ono to mi se inilo i najprikladnije, kako bih itaocima pruio to je mogue bolju i raznovrsniju zbirku pjesama za itanje. Za vee i ire organiziranje posla nije bilo ni vremena ni mogunosti.Zahvaljujui injenici da je u posljednjih dvadeset godina u nas znatna panja posveena prevoenju poezije, imao sam na raspolaganju podosta gradiva, od kojega se eto, ipak, mogla sastaviti prilino bogata knjiga ljubavnih pjesama svih vremena i gotovo svih naroda. Ali, pregledavajui sav taj materijal, lako je bilo uoiti da nam jo mnogo toga nedostaje, kao npr. iz klasine poezije nekih evropskih naroda, naroito iz engleske i francuske. Poezija azijskih naroda (arapska, perzijska, indijska, kineska, japanska) kod nas je poseban problem. 1 nije sva nevolja u tome to se ove poezije u nas ne prevode s jezika originala, nego to se sve to radilo prilino povrno i bez ikakva sistema. Na veim evropskim jezicima postoje mnoge dobre i pouzdane antologije ovih poezija (pravljene u novije doba), te bi se uz ozbiljan rad i uz konzultiranje razliitih edicija ipak moglo doi do koliko-toliko zadovoljavajuih rezultata. Ali, na alost, tako se kod nas ne radi.U ovoj se knjizi naao na okupu znatan broj veoma dobrih i veoma poznatih ljubavnih pjesama iz svjetske literature. Ali isto tako znatan broj tekstova neemo ovdje nai. Takva knjiga, razumije se, ne moe sve obuhvatiti, ali je ozbiljniji razlog u injenici da se ne moe sve prevesti. Uloio sam mnogo truda da se za ovu priliku prevede to vie neprevedenih pjesama. U tim sam nastojanjima bar jednim dijelom uspio, i to mi je posebno drago. Na alost, kao to esto biva, neki prevodioci nisu izvrili svoja obeanja i zbog toga je knjiga u nekim dijelovima poneto manjkava. Zbog toga sam isto tako bio prisiljen da sam prevodim vei broj tekstova, kako bih bar donekle popunio neke praznine.Iz poezije jugoslavenskih naroda uzeo sam neto vei broj pjesama nego to bi (u omjeru prema izabranom gradivu iz drugih knjievnosti) trebalo uzeti. Tako sam postupio naprosto zato to je to naa poezija. Pa ipak e mi tkogod prigovoriti to nema ovog ili onog pjesnika, ove ili one pjesme. I meni je samom ao za mnogim pjesnicima i pjesmama. Ali ovaj, kako rekoh, i tako irok okvir nisam mogao jo vie proirivati.Izbor poezije iz stranih knjievnosti mnogo puta nije ovisio o volji sastavljaa, negoOraspoloivim prijevodima, i ako su npr. talijanska, francuska i panjolska poezija bolje zastupljene od, recimo, engleske ili ruske, to je zato to nisam imao dovoljno engleskihiruskih prijevoda. Posebno mi je ao to nisam mogao doi do tekstova novijih ruskih pjesnika.Zlatnu knjigu sam komponirao po epohama, a unutar svake epohe pjesnici pojedinih zemalja su ostali na okupu. Tako je npr. poezija srednjega vijeka rasporeena ovako: provansalska, portugalska, talijanska, njemaka, panjolska, katalonijska, francuska. inilo mi se da je taj nain mnogo prikladniji od stroge i potpune kronologije, koja bi zahtijevala da se pjesnici svih zemalja izmijeaju pa onda poredaju po godinama roenja. A jo manje bi imalo smisla knjigu komponirati po zemljama (odnosno

jezicima) tako da npr. francuska ili talijanska ili neka druga poezija bude sva na okupu. Onaj tko eli pregledati u cjelini poeziju ove ili one zemlje, lako e se orijentirati prema *Popisu pjesnika po zemljama, koji se nalazi na kraju knjige.U komponiraju po epohama i u redoslijedu zemalja unutar epoha ne treba traiti neku strogu svrhu ili dosljednost, jer poznato je da je razdobljima mnogo puta teko odrediti preciznu granicu.Narodnu poeziju svih zemalja smjestio sam otprilike u osamnaesto stoljee, ispred romantizma (premda su neke od tih pjesama zabiljeene mnogo ranije), jer je tada poelo izrazitije zanimanje za narodno stvaranje i jer je velik dio narodnih pjesama upravo tada prikupljen.

Zagreb,6. travnja 1965.NikolaMILIEVINAPOMENA UZ PETO IZDANJEBudui da zbog vie razloga nije bilo mogue znatnije proiriti ovu knjigu, ovo izdanje se samo neto malo razlikuje od prethodnog. Dodano je petnaestak pjesama kojih dosad nije bilo, a pet-est ih je izostavljeno.Zagreb, 6. veljae 1982.N.Milievi

Stavi me kao znak na srce, kao peat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob; ar je njezin ar vatre i plamena bojega.Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti.Da netko daje za ljubavsve to u kui ima,taj bi navukao prezir na sebe.PJESMA NAD PJESMAMA (Biblija)

PJESME STAROG EGIPTALJUBAV MOJE DRAGELjubav moje drage na drugoj je strani.I izmeu nas je rijeka iroka.elim doi do nje.Ali se krokodil na pijesku pruio.Silazim u vodu I gazim valove.Moje srce nemirno je poput bujice,Ali je voda vrsta kao tlo pod nogama.Jer me ljubav moja uinila neranjivim I ona je vodu kao i mene zaarala.KUKOLJAPOZIV DRAGOMEDragi moj, moj muu voljeni,Presretna sam, to mogu sii (k rijeci)I ispuniti tvoju elju,Da se naga kupam pred tobom.eljna, da ti vidi svu moju ljepotu,U odjei od najtanjega lana,Natopljenu mirisavim uljem I namirisanu skupocjenim balzamom.Ulazim u vodu, da do tebe doem,I opet iz vode, zbog ljubavi, izlazim Sa crvenom ribom u rukama svojim, to je hladnu na vrele grudi prinosim.O, muu moj, najmiliji,Doi, doi i ovdje je, jadnu, pogledaj.KUKOLJA

PIJANSTVO OD LJUBAVI1Vidim svoju dragu, kako k meni dolaziIsrce mi je sretno,A moje se ruke ire da je zagrle.Moje srce od radosti skae Kao da ne misli nikad prestati.Ne ostavljaj me sama i doi Blie k meni, o moja miljenice.2Kada svoju dragu na ruke podignem I kad me njene ruke vrsto zagrle, Osjeam se kao u sanjanome kraju,Kao da je moje tijelo Premazano mirisavim balzamom.A kada je ljubimI kad su njene usne uz moje priljubljene, Osjeam se posve pijanim A da nisam ni okusio pia.KUKOLJAIZ VELIKE RADOSTI SRCAOna, to je meni najdraa,I najljepa na svijetu cijelome,Ona kojoj nema ravne, slina sjajnoj zvijezdi, Na pragu jedne divne nove godine.Ona, to sja ljepotom i ija se koa Ko najljepi biser zrcali u noi,Ona, koja ima oi jasnog pogleda I koja nikad ne zbori uzalud.

Ona, iji vrat je tanak ko u labuda I ije su grudi slatke ko dvije jabuke,Ona, ije su ruke sjajnije od zlata,I iji su prsti njeni ko lotosove peteljke.Ona, iji struk je tanak, a bokovi zaobljeni, I ije noge ljepotu svijetom pronose,Ona, iji hod je prepun dostojanstva,Kada zemljom prolazi i nikoga ne gleda.Ona, za kojom se kad proe I mlado i staro pomahnitalo okree,I to svakog ini i sretnim i nesretnim,Kad mu svojim glasom bilo to progovori.Ona, to nalikuje, kad iz doma svoga izlazi, Na najdivniju neku boicu,Tek jednim svojim poljupcem Uzbunila je moje srce.KUKOLJAMOGRANJZrnje moje nalikuje na zube njezine,A plodovi su nalik njenim grudima.U vrtu sam, bez sumnje, ja drvo najljepe, Jer ivim i cvatem najdue u godini.I draga i njen dragi vole najvie Pod granama mojim uvijek etati,Pijani od vina i sree ljubavne,Ko da ih opaja balzam i rajski mirisi.A ujesen, kad padnu moji cvjetovi,I u vrtu sve drvee bez lia ostane,Ja ponosan i zelen stojim i daljeJer dvanaest mjeseci ivim preko godine.

Zar nisam, dakle, prvo drvo u vrtu,Iako me oni posljednjim smatraju?Ali vie neu ni ja utjeti,Budu li me oni toliko potcjenjivali.I neu vie kriti tajne njihove,Budu li o meni zlo govorili,I budu li se samo lotosovim cvijeem kitili, Pa neka se zna tada, to su radili.KUKOLJAPOUKE1Ako li si mudar, podigni svoj domIosnuj svoje ognjite.Ljubi svoju enu onako,Kako tebi samome to najbolje odgovara.Odmaraj svoj duh i hrani svoje tijelo,Te raduj svoje srce tako dugo dok -ivi,Jer ono je, uistinu, Najvjerniji prijatelj svoga gospodara.2Svaki ovjek oenjen treba da zna Obuzdavati samoga sebe,Ne nadgledajui enu odvie izbliza I ne doputajui joj nikada Da odvie uznemiruje njegovo srce.3Uzmi svoju enu, dok je jo mlada I pouavaj je u onome, to ine ljudi.Ona e ti na vrijeme darovati sina,I ti e imati zdravo i lijepo potomstvo.Jer ovjek koji je sklon ljudima,Stjee pravi ugled tek po svojoj djeci,Koja su mu bila od njegove ene roena.KUKOLJA

NEPOZNATI PJESNIK (oko 4. stoljea stare ere) IZRAELPJESMA NAD PJESMAMA (Fragmenti)Zarunicato je jabuka meu umskim stablima, to je dragi moj meu mladiima, bila sam eljna hlada njezina i sjedoh:plodovi njeni slatki su grlu mome.Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.Potkrijepite me kolaima, osvjeite me jabukama, jer padam bolna od ljubavi.Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.Keri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i koutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!ZarunikUstani, dragano moja, ljepoto moja, i doi,jer evo, zima je ve minula, kia je prola i nestala.

Cvijee se ukazuje posvuda, vrijeme pjevanja doe i grlica se javlja u naem kraju.Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, mirie.Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doi!Golubice moja (koja prebiva) u spiljama kamenim, u skrovitima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno.Kralj SalomonLijepa ti si, prijateljice moja, lijepa ti si:ima oi kao golubica kad gleda ispod koprene, a kosa je tvoja kao stado koza to izaoe na brdo Galaad.Zubi su ti kao stado ovaca kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.Usne su tvoje kao trake od grimiza i rije je tvoja draesna, kao krike mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom...Tvoje su dvije dojkekao dva laneta blizanca koutinato pasu meu ljiljanima...Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi.

ZarunikPoi sa mnom s Libana, nevjesto, poi sa mnom s Libana.Sii s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih.Srce si mi ranila, sestro moja nevjesto,srce si mi ranilajednim pogledom svojim,jednim samim biserom kolajne svoje.Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja nevjesto!Slaa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa.S usana tvojih, nevjesto, sae kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski.Ti si vrt zatvoren, sestro moja nevjesto,vrt zatvoren i zdenac zapeaen...ZarunicaDragi je moj bijel i rumen, istie se meu tisuama.Glava je njegova kao zlato, zlato isto, uvojci kao plamine mladice, crne poput gavrana.Oi su njegove kao golubi nad potokom, zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.

Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnoga bilja, kao cvijee ugodno, usne su mu kao ljiljani iz kojih smirna tee.Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja,prsa su njegova kao ista bjelokost pokrita safirima.Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnoju.Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti.Takav je dragi moj, takav prijatelj moj,okeri jeruzalemske!Salomon (gleda zarunicu kako plee)Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, keri kneevska!Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.Pupak ti je kao okrugla aa koja nikad nije bez pia.Struk ti je kao stog penice ograen ljiljanimaDvije su dojke tvojedva laneta blizanca koutina.Vrat je tvoj kao kula bjelokosna.Oi su tvoje kao ribnjaci u Hebonu kod vrata batrabimskih.Nos ti je kao kula libanska.

to gleda prema Damasku.Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene uvojke.Kako si lijepa i kako si ljupka,onajdraa, u milinama!Stas je tvoj kao palma, dojke su tvoje grozdovi.Rekoh: popet u se na palmu da dohvatim vrke njezine, a dojke e tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.Usta su tvoja kao najbolje vino...ZarunicaDoi, dragi moj, ii emo u polja, noivat emo u selima.Rano emo ustajati, ii u vinograde da vidimo cvate li loza, zamee li se groe, jesu li procvali mogranji?Tamo u ti dati ljubav svoju.Mandragore ire miris, u naim kuama ima svakog voa, novog i starog.za te sam ga uvala, o najdrai moj!Oda si mi brat,da si sisao prsa majke moje, nala bih te vani, poljubila bih teinitko me zato ne bi prezirao.

Povela bih te i uvela u kuu majke svoje,koja me odgojila,pojila bih te najboljim vinomi sokom od mogranja.Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me zagrli.Zaklinjem vas, keri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela.MILIEVI18

ARHILOH (7. stoljee stare ere)GRKALJUBAVNA ENJATakva je nastala ljubavna enja u mome srcu, da je gusta magla obvila moje oi a njeno srce ukrala iz grudi...SMERDELVESELA SE DRAGA RADUJES granicom mirte i njenim pupoljkom rue vesela se draga raduje. Njena kosa puna sjaja na vrat joj pada u obliku sunanoga slapa.SMERDELSAPFO (oko 628-568. stare ere)GRKAOEKIVANJEOtprhnula je poput ptice s lovorove granice i sad je u srcu sve mirnije...Djevojina dua vie ne dre.Moda je stigo neki putnik, netko tko joj je drag...Zabrinuta shvatila sam boli u srcu prijateljice.

Za doek je obukla lijepu haljinu, obukla za susret prijateljski.I sad sva u urbi, jer je netko eka, postaje jo ljepa. Njezina je enja u tako lijepu ruhu meka, meka...SMERDELPJESMA O DJEVOJCISlatkoj je jabuci slina, rumenoj jabuci na vrhunajvie grane.Ubrati nju su berai zaboravili, dok voe su brali.Nisu je zaboravili, dohvatiti nisu je mogli.SMERDELLIJEPA DJEVOJKA Milo je tvoje oblije,tvoje su oi pune dragosti... i tvoja ljubav... Ta se slatka ljubav prelijeva kao rumeni med tvojim licem, koje onda budi enju...SMERDEL

MOJA LJUBAVLjubav danas razdire moje srce.Ona je ko vjetar koji u planini na hrastove stoljetne udara ...Ljubav je vjetar koji sve pustoi...SMERDELSLOMILA JE LJUBAV Slatka majko, ja ne znam vie tkati. Svladala me ljubavna enja, koju mi je udahnula mila Afrodita za mladiem jednim ...SMERDELINI MI SE BOZIMA SLIANini mi se bozima slian onaj koji smije naprama tebe sjesti te izbliza sluati tebe kako ljubazno zbori,smijekom slatkim smije se, to je meni sve u grudma stravilo srce miljem. im te samo za asak vidim, glas mi u grlu zapne,jezik meni zanijemi, tihi mene po svem tijelu ljubavni oganj proe, nit ve vidim oima nit to ujem, ui mi ume,21

teki znoj mi tee sa ela, drem sva ko prut, a ua sam nego trava, ini mi se, samo jo malo te bih umrla jadna.BADALIANAKREONT (6. stoljee stare ere)GRKAJELENEPlaljivo se djevojka okree slina jelenetu sisanetu koje u umi od straha strepi, kad mu se udalji kouta majka...SMERDELLJEPOTICA S LEZBAEros zlatne kose udari me jednog dana purpurnom loptom.Potaknu me da se loptam s djevojkom sa sandalama izvezenim. Al onako djevojka s Lezba i iz dobro graena grada prezirno pogleda moju sijedu kosu i za drugog ushit sauva svoj...SMERDEL

ANAKREONTIKAGRKAPJESMA U PROLJEEKako je lijepo lutati niz zelene livade, kad lahor odie ljupkim dahom mirisnih trava. Kako je krasno pohoditi vinograde kad listaju, pa pod liem loze njenu zagrliti djevojku to odie svom ljupkou boice Afrodite!SMERDELMOJA LIRAHtio bih pjesmom slaviti Atride, htio bih Kadma junaka opjevati, ali moja lira sa svim icama svojim skladno svira samo s pjesmama ljubavnim. Htjedoh nedavno zamijeniti ice i svojim pjesmama izmijeniti lice pa da pjevam Heralkovim podvizima, al osjea ipak moja lira da je samo ljubav zanosi i dira.Osvi vi dini junaci, moju napustite matu, jer moju liru samo ljubav zanosi i dira.SMERDEL23

IBIK (6. stoljee stare ere)GRKAJESEN LJUBAVIOpet me Eros oima crnim ispod trepavica eznutljivo gleda i u meni tamnu budi enju za novom kobnom ljubavlju.Zato drhtim kad je naslutim.Slian sam konju pobjednikukoji kad osjeti starostobino bezvoljan s mlaim trkaima tri.SMERDELPRAKSILA (6. stoljee stare ere)GRKAODLOMAKTi koja me gleda oima lijepim sa svoga prozora, ti si djevica u licu a ena u kukovima ...SMERDEL24

NONOS (4. stoljee stare ere)GRKABALADAUmro je krasni pastir, ubi ga djevojka krasna.Njega prepuna enje pogubila djevojka ljupka.Tako je umjesto ljubavi smrti darovala njemu, jer je krvlju pastira svoju omastila strijelu i ugasila ljubavnu zublju vjenih Erota.Krasnipastir je umro,ubigadjevojkakrasna!Nimfesluala nije, panijenihridi nigore,nije ni brijestove, ni omorike kad su joj rekle: Strijelu ne bacaj, nemoj pastira ubiti krasna! Vuk je plakao za njim i medvjedi plakahu drski, plakahu za njim mrkogledi lavovi suzama krupnim.Krasnipastir je umro,ubigadjevojkakrasna!Junice,druge planinske glavice traitesadai vi bikovi pasite odsada travnjake druge.Ljupki umro je pastir, enje ubie njega.Panjaci, ostajte zdravo! Travnjaci da ste mi zdravo!Krasni pastir je umro, ubi ga djevojka krasna!Izvore zbogom! Pozdravljam i vas strme o hridi, ostajte zbogom i vi Nimfe uma i voda!Pastirski Pan i sjajni Apolon rekoe tada: O nek nestane frula! Gdje li je osveta sada? Gdje je Afrodita? Erose, luk ti sada odbaci!Onek odsad zauvijek zamru frulini zvuci, jer je preminuo pastir koji je pjevao divno.SMERDEL25

NOSIDA (oko 330. stare ere)GRKAAFRODITINE RUESlae ti nita, sretnije nita od ljubavi nije.Ljubav kad osvoji nas, drugo sve gubi svoj sjaj. Nosida misli da i med je poslije ljubavi gorak.Boica dariva slast onom to poznaje cvat njezinih rua i dah toga milog joj cvijeta.SMERDELMELEAGAR (130-60. stare ere)GRKAIGRA EROSOVAesto se Eros i ja igramo loptom. Gle, Heliodoro, on ti umjesto lopte moje dobacuje srce!Uslii ipak moju enju i poigraj se sa srcem mojim, al ako ti na zemlju padne, tad nikad Afroditi oprostiti neu nehajno loptanje tvoje!SMERDELNEZABORAVNA ZENOFILAI arkadski potvrdit e Pan da ti, Zenofilo, skladno na harfi svira, te ice preskladan zvuk uz tvoj se razlijee glas.

Kako da napustim tebe? Kamo da odem?Sa svih strana k tebi me goni Eroti.Izgubih zbog toga dah, strast mi odnijela mir.as me tvoja zanosi pjesma,as me oparava tvoja krasota a zatim jo ljupkost. Od enje izgaram, plamtim. Izgorjet u sav!SMERDELUMRLOJ DRAGOJaljem ti, Heliodoro, suze u Podzemlje tamno, izbirak njenosti uj, iako skriva te Had.Gui me suza gorina, dok rtvujem ganut na grobu rtvuspomena tvog, ljubavi preslatke srh.Za tobom kuka Meleagar, jer si mu draga i mrtva,uzalud kuka ti on, gluh je Aheront i gluh.Kuku i lele! Had mi je udenu zgrabio dragu, divni rascvali cvijet, obori njega u prah.Zemljo, majice svega, djevojku zagrli njeno rukama svojim ti sad, koju oplakuje svak!SMERDELRUFIN (1.- stoljee)GRKAKAKO JE KRASNA!Nije Vrijeme potamnilo sav sjaj tvoje ljepote, krasi te jote i sad bive draesti ar.Svjea je tvoja milota i ruama sline ti grudi, prekrasan njihov je smijeh, jedar njihov je val. Odnio oka ti plammnogim je u srcu mir!SMERDEL27

LJEPOTICAU drage zlatne su oci, a obrazi njeni su cvjetni, ljepi no rua je cvat usana njezinih kras.Mramorno bijeli u nje je vrat i prebujne grudi bijelih nogu joj hod Tetidi oteo ar.Ako sjedina se koja u njenoj kosi ba blista, prezreti neu je ja.Srebrne niti su to!SMERDEL28

KATUL (87 54. stare ere) RIMIVIMO, LEZBIJOivimo, Lezbijo moja, i ljubimo se, a sva kivna brbljanja strogih staraca neka ne vrijede za nas ni po groa. Sunce zalazi, ali se opet vraa, a nama kad se pogasi kratki sjaj ostaje no i samo beskrajan san.Daj mi tisuu cjelova i onda sto pa drugu tisuu i opet drugih sto i onda jo jednu tisuu i jo sto.A kad se skupi mnogo, mnogo tisua, tada pomrsimo raun, nek se ne zna, da nas zlobnici moda ne bi urekli kad bi za takvo mnotvo cjelova znali.MILIEVICMOJA MI DRAGA KAEMoja mi draga kae da mene jedinog voli, da bi i samog Jupitra odbila, da joj doe. Kae; ali to ena u strasti kae ovjeku, to zapisi na vjetar, na talas brze vode!MILIEV129

NAJLJEPI DANako se nekome ispune elje kad se najmanje nada, sretan je u svom srcu.I ja sam sretan i to mi je drae od zlata, jer evo opet si dola, Lezbijo, k meni koji sam tako arko eznuo za tobom, dola si, a ja sam eznuo za tobom bez ikakve nade; opet si dola. O dane, dostojan da te oznaim najbjeljom bojom. Tko je sretniji od mene, tko bi mogao neto ljepe poeljeti u svom ivotu!MILIEVIJADNI KATULEJadni Katule, ne daj se vie.to misli da je propalo, propalo je, znaj. Dok si iao s djevojkom draom ti od sviju, Raskono ti je blistao sunev sjaj.Tolike radosti ovdje proivio si s njome. Veseo ti je bio svaki asak taj.Sve to je ona htjela, po elji ti je bilo. Raskono ti je blistao sunev sjaj.Sad ona vie nee, ali nemoj vie ni ti.Ne udi za onim, to slii varavoj sjeni.Ne budi oajan, slabi nemoj biti.Uporno sve podnosi, otvrdni, okameni.30

Zbogom, djevojko, Katul ti nije vie jadan.to ti je bio, nikad ti vie nee biti.A ti e za njim jo kako zaaliti.Otvrdnuo je Katul, ko kamen je hladan.A ti, zloo, ta ti osta od ivota?Drugome nee biti, to si bila meni.Koga e sada voljeti, kome e draganom biti? Koga e ljubiti, ije e usne gristi?A ti, Katule, samo odluno, stvrdni se, okameni. opHORACIJE (65 8. stare ere) RIMLIDIJAHoracijeNekad, Lidijo, dok ti bijah mio, dok nisi bila sklona da ti drugi savija ruke oko bijelog vrata, bijah sretniji od kralja Perzije.LidijaPrije, dok nisi za drugom eznuo i dok ti Kloe nije bila draa, ime Lidije bilo je slavnije nego Ilija, boginja RimljanaHoracijeSada sam posve predan dragoj Kloi to mi milo pjeva i na citri svira.Za nju bih umro bez ikakva straha, samo da usud njoj dade da ivi.

Lidijaza Kalaisa, sina Ornitova, ja sva izgaram, i on za me gori. Rado bih za njeg i dvaput umrla, samo da usud njemu da da ivi.HoracijeAli, da stara povrati se ljubav i da nas opet u tvrd jaram vee? Da plavu Klou otjeram, i da mi otvori vrata prezrena Lidija?LidijaPremda je onaj i od zvijezde ljepi, ti nestalniji od laganog pluta i od burnoga Jadrana nagliji, s tobom u rado ivjeti i mrijeti.MILIEVIDJEVOJCI KLOI koja je odbila pjesnikaNekada bijah mio djevojkama i boj bojevah s uspjehom i slavom, danas, oruje, istroeno ratom, i lutnju svoju objesit u o zidkoji zaklanja tvoje lijevo krilo, Venero morska. Okaite ovdje blistave baklje, lukove i motke koje su tvrda otpirale vrata.32

Oti, boginjo, kraljice, to vlada nad sretnim Ciprom i toplim Memfisom, gdje nema snijega, daj, zamahni biem, i drsku Klou bar jednom raspali.MILIEVICTIBUL (48 19- stare ere) RIMDELIJIO, sve zlato svijeta neka radije propadne, nego da zbog mog puta plae ijedna djeva.Tebi pristaje, Mesala, da na kopnu i moru ratove vodi i kuu trofejima krasi; mene je privezala jedna lijepa djevojka te kao straar sjedim na pragu njenih vrata.to e mi slava, Delijo! Glavno je da sam s tobom pa nek mi slobodno kau da sam nitko i nita.Sada se ljubimo, dok nam je sudbina sklona, jer brzo e doi smrt, ovita crnim mrakom, doi e starost i nee nam priliit vie da, sijedi, ljubimo i apemo njene rijei. Sada uivajmo ljubav, dok nije sramota razbiti vrata ili izazvati svau.U takvu sam poslu dobar voa i vojnik.Vi, zastave i trube, dalje odavde! A rane nosite ratniku koji je slave eljan.Njemu i blago dajte! Ovo malo to imam meni je sasvim dosta. ivim bez ikakve brige i prezirem bogate kao to prezirem glad.MILIEVI

TKO LJUBAV NOSI U SEBITko ljubav nosi u sebi, miran i posveen, nek ide kud ga je volja. Nek se ne boji zasjeda. Meni ne kodi studen ledene zimske noi ni pljuskovi kie, samo da Delija na vratima svojim povue zasun, da mi pucketanjem prsta, neujno, dade znak da uem.Skrenite oi, ljudi i ene: ljubav hoe da njene potajne krae ostanu skrite.Nemojte da strepim od bata koraka, ne traite kako se zovem i vae sjajne baklje ne prinosite k meni. Ako me netko sluajno opazi, nek uti, neka se na sve bogove kune da se ne sjea nieg.No ako se netko ipak izbrblja i kae taj e se uvjerit da je boginja ljubavi roena iz krvi i valova bijesnog mora.MILIEVINJEZIN ORACerinte, djevojka moja otila je u selo.Okako je bezduan taj, kome jo mio je gradIsama je Venera za njom u selo otila bijelo.Priprosta seljaka rije Amoru draga je sad.Okako bih radosno kraj nje ja motikom kopao tamo, oro uz najtei trud svuda oko nje u krug.Samo da blizu nje budem i kradom je pogledam samo naas, i dalje da svoj preteki povlaim plug.OP34

SULPICIJA (1. stoljee stare ere) RIMLJUBAV JE DOLANapokon, ljubav doe, i da je, zbog stida, pokuam kriti, bila bi vea sramota nego da je nekome kaem. Moje su muze molile Veneru te mi je ona donese i spusti u krilo. Tako boginja ljubavi ispuni obeanje i, ako se nade netko tko nije imao sree, taj neka priaomojoj radosti. Nita neu da zapiem, jer ne elim da o tome netko ita prije mog dragana. Ali grijeh je sladakigadno bi bilo da zbog dobra glasa pravim nevino lice. Bili smo dostojni jedno drugog. I to neka se kae.MILIEVIPROPERCIJE (48 16. stare ere)RIMTO ENE ZNAJUI tako, nevoljna eno, zar nisi mogla ni jednu no, ni jedan jedini dan izdrati sama? ak to vie, pili ste au za aom, u smijehu, i o meni, moda, podrugljivo priali svata.35

A pola si upravo k onom, koji te nekad odbacio. Pa dobro, kad ti se svia, uivaj s njime! Ali, zar ti tako pamti zavjete to sam ih neko inio za tvoje zdravlje, kad ti je glava ve bila u vodi Stiksa i kad smo uz tvoj krevet stajali plaui? O podmukla, a on, gdje ti je bio, ta li je radio onda?ta bi od tebe bilo da sam sluajno u dalekoj Indiji sluio vojsku ili da sam u lai plovio irokim morem?No vama je lako kovati lai i varke, jer to je oduvijek jedino to ene znaju.MILIEVIGORKI SPOKOJOva su pusta i spokojna mjesta za onog tko bol u dui nosi, jer ovdje nikog nema, samo daak vjetra piri samotnom umom. Tu bez straha moe otkriti tajne boli, ako je istina da samo kamenje uti..... .O bukve i borovi, toliko dragi Panu, vi mi svjedoci budite, vama ljubav rekoh. Koliko puta su odzvanjale moje rijei u sjeni vaih kroanja! Koliko puta ime dragane svoje upisah u vau koru! Koliko trpjeh od tvojih nepravdi, Cintijo, to tvoja nijema vrata najbolje znaju.Ve sam naviko da posve krotko podnosim tvoje ohole naredbe i da ne plaem na glas patnje svoje. Jedina su utjeha meni boanski izvori i ove hladne hridine a divlje staze daju mi gorki spokoj.36

I sve to osjeam, sve to mi duu titi moram u osami priati zvonkim pticama. No bila ti kakva mu drago, ume e meni i dalje umit Cintija, a ime e tvoje uvijek odzvanjati kroz puste, daleke gore.MILIEVIMUZE IPAK POSTOJEOn joj je davao mnogo i bio je spreman jo vie dati, pa ipak je pohlepa nije odvukla iz mog krila. Nisam je slomio zlatom ni biserjem s istoka nego umilnim tonom stihova mojih. Dakle, muze ipak postoje, i one, koji iskreno ljube, Apolon uje.MILIEVIPISMO CINTIJI U KUPALITU BAJICintijo, sada dok uiva kliktava, sjajna sred Baje,putenog roita tog tamo uz Herkulov al,dive se moru nad kojim je Tesprot kraljevao davno,slavni gdje Mizenov grob umni zapljuskuje val,misli li na mene, sada, dok bdijem nad noima naim?Osta li u srcu tvom za me bar slabani trak?Ili te napasnik neki ve salijee, hoe da moji stihovi od sada svi zvue bez imena tvog.Kamo li sree da snatre vesla jezercem Lukrinom, tihi mu motrei ar, sama u amiu svom.II lovijena u prozirne bukove bistrog Tevtranta plivaju zamahom svim, presijeca brzi mu tok, nego da negdje na zabitnom alu, podatljiva, udna, varavom apatu sad priklanja uzbuen sluh.Djevojci lukavoj slina, to mugnuvi pratilji s oka, bestidno podlegne tad, preziru bogove sve.

Nisi ti sumnjiva meni, to glasine o tebi bruje, nego se u srcu ar ljubavni burka i bol.Draga, oprosti mi, ako te togod rastuie moji stihovi; svemu je kriv potajni u meni strah.Ah, ni za majicu dragu toliko se brinuo ne bih.Bez tebe ivot je moj nitavan, besciljan svud.Ti si mi bogatstvo cijelo, o Cintijo, sve mi na svijetu. Svakom trenutku si mom radost i utjeha ti.Doem li prijanu tuan, ii radostan, uvijek u njemu, istu proaptati rije: Sve je zbog Cintije to.Samo to prije, to prije tu razbludnu ostavi Baju. Mnogom je razdoru, znaj, uzrokom bio taj al.Bjei iz gadnoga legla, to nije za djevojke edne. Proklet bio taj al, proklet mu varavi val.OPOVIDIJE (43. stare ere17. nove ere) RIMPA VJERUJ U BOGOVEEto, pa vjeruj u bogove!? Ona mipostade nevjerna, a sve je na njojjednako kao i prije. Bujna kosa,kakvu je nekad imala, jednako niz nju padaduga i bujna. Bila je bijela bjelinom,rumena, a isto joj lice i sadko zlato sija. Noga joj uvijek bilai ostala mala. Vitki i visoki stasi danas vitko se njie. A arke oi,to su me okrutno varale, ko zvijezdejednakim sjajem gore.38MILIEVI

BRIJEST I LOZABrijestu je mila loza i loza ne naputa brijest. Zato se onda esto od svoje drage dijelim?Ti si se meni klela da e mi biti vjerna, klela se oima svojim, zvijezdama mojim dragim. No rijei djevojaka lake su od suha lia i prazna obeanja nose lahor i voda.MILIEVIMARCIJAL (40-104)RIMLIKORINije bilo nijedne ene, Likoro, koja se mogla usporediti s tobom; danas Gliceri nijedna nije ravna.Ona e jednom postati kakva si ti, ti nikada vie kakva je ona sada.Eto to ini vrijeme!Sad evo elim nju, a nekad sam elio tebe.MILIEVI39

PETRONIJE (1. stoljee nove ere) RIMSASVIM NEJAKASasvim nejaka udadoh se za ila i snana mua, a sada evo, kad sam zrela, kod sebe imam troma starca. Onaj me slabu mrcvario, ovaj me, dok sam puna snage, po svu no puta neka leim i nee niti da me takne.Kad nisam htjela, gnjavio me, sad, kada hou, nema nita. O ljubavi, posluaj me: ili mi vrati mlade dane, ili mi vrati mlada mua.MILIEVINEPOZNATI (3. stoljee stare ere 1. stoljee nove ere) RIMPOMPEJANSKI NATPISIPlavojka me pouila da mrzim crnke.Mrzit u ih, ako budem mogao.U protivnom ljubit u i protiv volje.Ako tko sliku Apelesove Afrodite vidio nije, nek djevoje pogleda moje; slina je boici i ljepotom blista!

Oti cvijete Afroditin, ako zna to ljubav znai, ako srca ima, ti dopusti da u sobici te pohodim...Dok ove rijei na zidu piem Ljubav mi ispunja srce za tobom, ona me na to upuuje.Radije bih poginuoikad bog bih neki postao nego da ivim bez tebe

O, elim, ljepotice Sabino, da ljepota tvoja dovijeka cvjeta, elim da lijepa bude do kraja svijeta!SMERDEL41

Iz zbornika I-KING (115. stoljee stare ere) KINANEMIRNE VODEUsred nemirnih voda Bijelo je stijenje isto.U bijelom kaputu crvenoga ruba Sve do Yueha te slijedih.Sad kad vidjeh svoga gospodara Zar da se ne veselim?Usred nemirnih voda Oprano bijelo je stijenje.U bijelom kaputu crvenoga ruba Sve do Kaoa te slijedih.Sad kad vidjeh svoga gospodara Zato bih bila tuna?Usred nemirnih voda Bijelo je stijenje golo.ula sam da si se vjenao:Kako da se usudim da ti ita kaem?OLJANUZLAZI MJESECBijeli uzlazi mjesec, Gospo ljupka i sjajna. to sam oparan tako? to me izjeda bol?42

Bijeli ulazi mjesec; Rasko gospoje moje,to sam lancima sputan? to me izjeda bol?Raste raskoni mjesec, Svjetlo ljubavi moje.to sam naputen tako? to me izjeda bol?SOLJANKOU E (1. stoljee stare ere)KINAKAD JE ENA SAMAVeoma je zelena trava na obali rijeke, veoma su guste vrbe u vrtu, veoma je gorda ta ena uvrh paviljona: blistava pojava na prozoru!Veoma lijepa pod rumenilom, u raskonoj odjei.Ona promatra svoje profinjene ruke. Nekada je bila kurtizana.Danas je ena lakoumna ovjeka, lakoumna ovjeka, koji je izaao i koji se ne vraa.Kad je ena sama,teko je ouvati prazan krevet!MILIEVI

CARICA IWA NO HIME (4. stoljee)JAPANENJESve dok bijelo inje jesenje ne padne na moju vranu valovitu kosu, itav ivot ekat u tebe, koga ljubim.Ti si ve odavno otiao, i u enji za tobom, ne znam,moram li sad na brdo tebi ususret izii, ili mi je ekati,pa e brdo samotno k meni dolje sii.O, radije bih umrla, ili tvrdi kamen iz gore kao jastuk stavila pod glavu, nego da me, oajnu, i dalje enja tako mui.KUKOLJA44

JAUR-VEDA (Prije nae ere) INDIJAOENO!Oeno, ti si blago tijelom svojim,ija te kao blago uzimam.Ti si smjerna i meni pristupana kad proe vrijeme uenja.Ja te uzimam!Ti si bogatstvo, i ja te kao bogatstvo uzimam.Ti si blistanje,i ja te kao blistanje uzimam.KRMPOTICSVA SI OD MILJAOeno, ti obasjava zemlju i nebesaiiroko carstvo zraka meu njima.Sva si od milja i od ljupkosti,i od iste svjetlosti znanja.Postavljam te u dom mua tvojegakoji je duga vijeka, pod okrilje te muko dajem, zatiti njegovoj, u srce te muko smjetam, u dubinu njegovu poput morske.KRMPOTI45

KALIDASA (5. stoljee)INDIJALJETOSunce u poaru, mjesec blag i hladan; lokva, ak i plitka, na kupelj poziva; suton u tiini, ljubav u klonuu, eto, to je ljeto!Djevojke u svili, s pojasom na boku, s grudima u cvijeu, gdje grimiz-bradavice sandalom odiu, raeljane kose, mirisne, podane.Kako lako gaze lelujave ene tabanima rujnim od laka i smole, tako im grivne ko labui kliku, pamet muku mute.Grudi naprahane skrletnim sandalom, pod cvjetnim vijencem netaknute rose, krupni bokovi s kojih pojas klizi tko da im odoli?Zbog znojne rose u dolinama tijela skidaju se halje tekim zlatom tkane; sad tanka svila bujnost enskih grudi jo bujnijom ini.Na bijeloj terasi djevojke pospale, a pohotni mjesec pase udne oi; u zoru kad ga sunce u tome zatee, poblijedi od srama.Nek ti ljetni dani prou u kupelji mirisnoj od lia, u kropcu lotos-rose; noivao na krovu, mjesecom umiven, u pjesmi s ljepojkama.KRMPOTI

TIRUVALUVAR (5. stoljee)INDIJATUALJKA U PREDVEERJETi nisi puko vee ti si koplje to probada ivot nujnih nevjestica. Zbogom ostaj, o veernje doba!Neka ti je pozdrav, potiteni sutone!Jesu li ti noi emerne ko meni?Je li tvoja ena jednako bezduna kao suprug moj?Dok je mu moj boravio sa mnom, drhtavo i krotko prilazilo vee; a sad mi se primie bez straha i s jadom me mojim razgovara.Otkad nema voljenog supruga,veeri se iz potaje uljaju,ko dumanske vojske na zlim pohodima.Kakvo li sam dobro jutru uinila te mi vazda nosi olakanje?ime li sam vee uvrijedila, te me stalno na muke udara?Dok je mu moj boravio sa mnom, nisam znala to je vee kadro uiniti ucviljenoj dui.Ljuvena je boljka jutrom u pupoljku, i dan kako raste, tako ona raste, a uvee punim cvatom cvate.47

Svirala pastirska, nekad blagozvuna, sad je glasnik veernje lomae.Blii mi se kao smrtonosno oruje u ruci veeri, as prije smaknua.Kad padne vee, moj duh se rastepe, a svrh grada lijee mrak i sumor, i puk ide u zbunjenoj misli.Moja se dua sama sobom krijepi, omrkla u pustoj amotinji, u duboke zavezana misliomuu koji ode tragom zlata.KRMPOTIBHAVABHUTI (78. stoljee)INDIJASLAST ILI BOLNe umijem rei je li to slast ili bol, mrtvilo ili san? Da li se to otrov ulja kroz ile, ili slatka omama od pia?Jer kad te taknem, zbune i se ula, um se moj zamagli i vie ne zna za sebe.KRMPOTI48

AMARU (7. stoljee)INDIJALJUBAVKamas je slomio moje srce i ubio vitko tijelo.Nikad mu se neu pribliiti u ljubavi. Tako je govorila prijateljici ponosnim rijeima, a pogledom gazele gledala je da li se on pribliava.goloBEKANJESve tamo dokle pogled dopire ona promatra put kojim je otiao.A kad se putovi pomute u suton, kad tama pone gmizati, klonula i tuna ona upravi korak prema svome domu.MILIEVI

BHARTRIHARI (7. stoljee)INDIJARIJEKANjeno je tijelo rijeka samotnica na kojoj trepte traci mjeseine; tri su je mreke oplele u struku, u krunom slijedu, kao kolobari.Dvije labud-ptice kvase snjeno perje i neujno se ljuljaju na valu, i voden-rue glavama klimaju, al je bjelji cvijet njezina ela.Vi koji pijete od vode ivota, dr te se obale, podalje od vira!Jer tamo u dubini uda su neznana, strave i hudobe kakvih nigdje nema.KRMPOTISARMAD (17. stoljee)INDIJALJUBAVNA BITKA U bitci ljubavi ne pogiba nitko izim onih to vole; slabi i rdavi ne dopadnu rana.Ti, ako si zaista ljubavnik, ne bjei od bitke, oni koji preive, mrtvi su za ljubav.KRMPOTI50

KONZUL MAKEDONIJE (5. stoljee)BIZANTEROS MI JE OTEO SANJUSan sam sanjao noas da sam djevojku dragu i nasmijanu zanosno grlio. I sva se predala meni, dok sam je milovao strasno.Ipak, ljubomoran bijae Eros!Blizu sobice moje uljao se kao tat i u kasni sat probudio me, te sna lijepog nestade.Eto tako je meni neskloni Erosu duboku nonome snusve radosti i zanose srca rasprio moje!SMERDELPAVAO SILENCIJARIJ (520-575)BIZANTLAIDIN OSMIJEHSladak je Laidin osmijeh. Njene su oi mile, kada zablista u njima bisernih suza niz.Juer je draga zaista bez razloga plakala naslonivi glavicu njeno na rame moje.A kad je i dalje uzdiui plakala i kad sam je u usne poeo cjelivati, poljupce nae orosie prevrele suze.Napokon rekoh joj: - Zato Laido plae? Drhtavim glasom odgovorila ona: Strepim da me ne ostavi!Svi se vi kunete i o vjernosti govorite, al zakletva vaa esto je obina la! SMERDEL

POLJUPCIGalateja cjeliva dugo i pucka pri tome usnama, al Dema sono, dok Dorida grize.Onda, u emu je najvea slast?Zaista, nisu ui zato da poljupce ocijene, jer usne su tu da ocjenu iskrenu dadu.Osrce, ti si zaneseno! Soni i blagi Demini poljupci poznati su tebi, jer njena je usna slaa od meda.Nju samo cjelivaj, jer ona ljubiti zna!Pa neka drugi ljepotice druge ljube, ja Demu zaboraviti neu!SMERDELKRATKA JE NODugo je u mrkloj noi plakala ljupka Teano naslonivi glavicu na rame moje.A kad je veernja zvijezda ko Danica nad Olimpom zablistala,Teano plaui ree: Gle, zora ve svie!Onijedna se ljudska ne ostvaruje enja!Zaista, za poklonike Erosove sve su noi vrlo kratke!SMERDELDVIJE RUMENE JABUKEPotajno i kriom od majke lijepo mi je djevoje na dar poslalo dvije rumene jabuke.Vjerujem da je u jabuke tajno arobni udahnula dah, jer jadnik izgaram od ljubavnog plama dok drim na dlanu samo jabuke dvije!SMERDEL

IMRUL-KAIS (umro oko 540) ARABIJAUAO SAM JEDNOG DANAUao sam jednog dana u Onajzinu nosiljku ..Nesreo! Natjerat e me da idem pjeice, ree mi;a nosiljka je u meuvremenu krenula s nama... i zatim: Sii, Imrul-Kais, ivine mi zamara.A ja joj odgovorih: Hajd, otpusti mu uzde; ne tjeraj me, pobogu, od svog ploda koji me opija ...Posjeivao sam ene poput tebe, pa ak i trudne, neke bi ostavljale dojene, okrueno amuletima...Ako bi zaplakalo, one bi se napola okrenula prema njemu, a moj bi ih raonik mimo rezao i ne bi "spao iz brazde.j. PUPAINA PIJESKU OTISAK NAIH TIJELAProao sam etu uvara koji me, spremaju mi neasnu smrt, vrebahu;kad se na nebu ukazae Vlaii, poput niza bisera na pojasu,uoh, a ona bje zbog poinka odloila svu odjeu kraj zavjese, izim tunike lagane.Ne! Zaboga! Lukavstvo ti ne uspijeva ovdje, ree mi, vidim, ne kani prestati da me zavodi.

I povedoh je odmah; krih joj put, a ona je, vuku po zemlji ogrta, brisala nae tragove.Kad preosmo preko seoskog trga i stigosmo do male doline, okruene dunama,rukama na njenim sljepoicama nagnuh je,ona se, vitka stasa i oblog bedra, privi uza me, ukraena prstenjem.Tanka i bijela, nikakvu pravu samou nije doputala; glatke i sjajne kao ogledalo grudi joj bijahu.Odrazi odbijanja il elje na glatkome licu, zadovoljni pogled divljeg Wadjaraha na njegovu djetetu,lijepi vrat kao onaj u bijele gazele, njean, kada se uspravi, i bez ikakva uresa;bujna i potpuno crna kosa, to ukraava lea, bogata poput palmine grane pune plodova;i neposlune joj kovre diu se neukroene, potapajui vrpcu u zamrene talase;njeni bokovi, gipki kao ue spleteno; noga, postojani okot u plodnoj zemlji,i prosute mrvice mousa po njezinu leaju,ona spava, pod visokim suncem, oputena nehajno.J. PUPAI54

KUTHAIJIR (? 723)ARABIJAKAD BIH SE MOGAO RAZBOLJETINetko drugi na mome mjestu dobio bi svoj dio sreekraj neke druge na tvom mjestu, tek govore joj ove pjesme to za te sam ih ispjevao.A1 meni one ne koriste da dobijem to posti elim.Poezija nek postane pothvat jalov i nemoan kad nestanem s ovog svijeta, kad vi takoer nestanete.Stih neka onda poslije menepremine svojom lijepom smru, isto ko onaj to ga spjeva, Ljubavi u ast.J. PUPAIKAIS IBN AL-MULAVAH, zvani: Madnun Laila (8. stoljee) ARABIJALEILA

Uvijek mislim na Leilui na minule dane. Prijatelji moji,zato ne oplakujete sa mnom moju nevolju?Htio bih da imam prijatelje koji plaukada sam tuan. O, da li Alah ima moda sjedini dva srca, kad je nada,koja ih je sjedinjavala, pretvorena ve u pepeo?

Neka Alahova kletva padne na sve onekoji misle da vrijeme mome srcu moe donijeti mir.Moj um i moje srce neprestano sanjaju o Leilii u snu je vidim gdje oeve ovcesvako vee tjera s livade.Ali Alah je ve drugom obeao moju dragu, a mene je izludio od ljubavi.Zar mi nita ljepe nije mogao darovati?Zar mi ne rekoe da ona svakoga ljeta dolazi u Timu? Ali topli ljetni dani odavno ve prooe, a nje jo uvijek nema.Jao, moja ljubav napeta je kao strijela i jednog e dana luk popustiti.I svakoga jutra, kad jutarnja zvijezda sa blistavom zorom iz duboke noi izlazi, probudi se opet moja enja...A kad se spremam na molitvu Alahu,sagibam se prema onoj strani,gdje ti, moja najdivnija zoro, boravi...I ma da mi sveti zakoni Korana to zabranjuju, ja ipak samo za njom eznem, jer vie od svega volim ime Leilino.I ljubim sva imena koja slie njenome.Ali besmislenim ini mi se ovaj ivot jao! kad ona, za kojom toliko eznem, pripada sada drugome.Ja ivim sad da stradam i tugujem za Leilom.I kad jaem na svom konju preko livade, priteem to vre mogu svoje sedlo, jer se ono uvijek naginje spram one strane gdje se moja draga nalazi...A kad nou ne mogu da usnem, zaklinjem Alaha, neka mi san daruje 56dabaremusnuvidimnjenu divnu sliku.

Jer dra i milina, koje od nje dolaze, arolija su najvea. I kada bih znao da uistinu ima tajanstvenih rijei kojima se moe arati nikada ih ne bih elio izgovoriti, da ne zaaram njima svoju dragu, kojoj sve do smrti elim sluiti.Prijatelji moji, ako mi ne moete rei gdje se nalazi Leila,pripremite mi sanduk i mrtvake ponjave, i molite Alaha, neka se smiluje ovjeku kome je srce prepuklo za Leilom.KUKOLJAABU NUVAS (arapski pjesnik, 748 814) IRAKOKRUTNOSTBila je tako lijepa one veeri i tako vedrih oiju.U smionoj igri dopustila je da joj skinem s ramena bijelu maramu.A kad je no spustila preko nas svoju crnu zavjesu, postao sam jo odvaniji.No ona mi se istrgla i rekla: Priekaj do sutra!Drugog dana, kada sam je sreo, bila je jo divnija.

I ja joj uzdrhtavi od sree rekoh to mi je obeala.No ona mi je na to odgovorila:Mutne rijei to se kazuju u noi gube danju svaki smisao!I nasmijeivi se blago ree mi na odlasku: Budi strpljiv i ne gubi nade nikada!KUKOLJASJENENedavno sam u snu doivio da su se nae sjene ponovo srele i naa je ljubav bila kao i nekada.Zato su, draga, naa tijela rastavljena a nae sjene sretne?Zar ne bi bilo bolje da i u ivotu dolazi tako blaga u susret meni kao i u ivotu mog sna.Od boli! Mi smo dva ljubavnika koji se vole kad sanjaju, a stvarnost je puna mrnje.Treba se uvati kula u zraku i snova, ali oni su ponekad mudriji od nas ljudi.GOLOB58

OPOJNOSTIzgledala je zabrinuta.Htjedoh da je zagrlim iznenada. No tada iz njenih oiju potekoe tople suze, palei rue, to su venule na njenim obrazima.Ponudih joj au... i tako mi poe za rukom da prodrem do njena Raja.Ali jao! Kad je izronila iz valova svoje opojnosti, pomislih da e me ubiti jednim od maeva svog zaborava.To vie to nisam znao pravilno vezati uzao njena pojasa.MILIEVIIBN AL-MUTAS (arapski pjesnik, 861 908) IRAKPOBJEDNICANe ljubiti vie, odluio sam, ali me ljubav ipak svladala.Ne saopivi mi sata svoga dolaska, posjetila me draga, opremljenasvim orujima sjajnim svoje draesti.59

Nju posjedovati gotovo je isto to i zlatan ivot ivjeti.Nju izgubiti gotovo je isto to i najstraniju smrt doekati.Ma, luk i strijele zdrueni se vide u njezinu pogledu.I kao vatre sjajeoko njena tijela zlatni pojasi.Dok u bokovima njenim smiono koraca gordost pobjede.I ma da se zauvijek posvetih svetoj molitvi, svi zavjeti sadau prah e se pred njom sruiti.KUKOLJA60

VANG SENG JU (6. stoljee) KINAOSAMLJENA K.ao mjesec na nebu, sama sam u sobi. Ugasila sam svjetiljku i drhtim u tami, kao plaha ptica.Svi presahnuli izvori u meni su prokljualii ja opet plaem plaem, jer si ti daleko. . .I nikad nee doznati,kako mi je teka ova no bez tebe.KUKOLJAVAN VEJ (701-761)KINAPITANJE Ti dolazi ravno iz mog selai sigurno e znati mnogo toga rei.Kai, da li je ve procvala trenjau njezinu vrtu,nije li koza obrstila ruu,to sam je zasadio kraj njena prozora?KUKOLJA61

LI TAI PO (701 - 762) KINATUGA ZA MUEM VOJNIKOM Mu moj otiao daleko, daleko, na svome bijelom konjui oblaci praine sada ga ovijaju u tuoj hladnoj zemlji.Kako prolazi teko vrijemei misli su moje o njemu sve tunije i alosnijei mranije svakog dana.Jesenske krijesnice dolijeu na stakla mojih prozora,i trijem se od inja zabijelio,i mjesec tiho putuje.S lipe se truni posljednje liei stablo je ve golo: grane pod otrim vjetrom u noi lamataju i kripe.A ja osamljena toliko o njemu mislim danju i nou.A suze bez prestanka iz oiju mojih samo teku i teku.MILIEVI62

ENA RIJENOG TRGOVCA: PISMODok sam jo nosila kosu ravno postrienu na elu Igrala sam se kraj vrtnih vrata berai cvijee.Ti si naiao na bambusovim hoduljama igrajui se konjanika; Obilazio si oko moje kue poigravajui se s modrim ljivama. A mi smo i dalje ivjeli u selu o Kan:Dvoje mladih ljudi, bez neprijateljstava ili sumnji.S etrnaest godina pola sam za tebe, Moj Gospodaru. Srameljiva, nisam se nikada smijala.Obarajui glavu, gledala sam u zid.Zazivana, tisuu puta, nisam se okretala.S petnaest godina prestala sam se mrgoditi;Poeljela sam da se moj prah izmijea s Tvojim Zauvijek i zauvijek i zauvijek.Zato da ekam na straarskom tornju?Kad sam navrila esnaest godina Ti si otputovao.Otiao si u daleki Ku To Jen, na rijeci uskovitlanih virova;I nema Te ve pet mjeseci.Tuni su glasovi majmuna s krova.Kad si odlazio koraci su Ti bili nevoljki.Kraj vrtnih vrata razrasla se sada mahovina, razne mahovineI suvie guste da se opljeve!Ove se jeseni lie rano osiplje na vjetru.Leptiri u parovima ve ute od kolovoza Nad travom u Zapadnom vrtu;Nanose mi bol. Starim.Ako se vraa tjesnacima rijeke Kiang,Javi mi, molim Te, unaprijed,I ja u Ti doi u susret.Sve do o Fu Sa.BUJAS63

LJEPOTICE VIE NEMATu dvoranu je krasilo cvijee Kad joj je bila dom.Ljepotice vie nama Li Po je pjevao o tom.Haljine njene na leaju S vezom od arene svile.Tri godine ve bez vlasnice,A njen su miris skrile.Ziv je neprispodobiv daak,Da uvijek bude bliz,Premda gospodarice nema.Godina besciljan niz.Danas mislim samo na nju,A uto lie slijee.Vrt na pod surovom slanom Zelenjeti vie nee.BUJATU FU (712-770) KINA POSLIJF NJENOG ODLASKAKad ona ode, ne donosite mi vie iz vrta boure,64vegranice empresa.

Obuci u tada svoje najljepe haljinei otii u da snivam meu visoke bambuse, koje je ona toliko voljela.KUKOLJANA RIJECI UMoj amac hitro rijekom prolazi, ja utim i gledam u vodu.Nada mnom lete bijeli oblaci,i meni se ini, kao da moj amac plovi po nebu.Srebrna slika mjeseca zasja najednom u vodi,i tad mi se uini, da je to slika moje drage procvjetala u mome srcu.KUKOLJAANG CZI (8. stoljee)KINAPJESMA VJERNE ENEVi znate da sam udata, pa ipak mi nudate dva sjajna bisera.Ja sam ganuta vanom njenom ljubavljui htjela bih da ih objesim na svoju crvenu halju.

Kua se moja uzdie tamo, na kraju carskih vrtova, a mu moj, s kopljem u ruci, uva mir gospodarev u dvorcu Jasne Svjetlosti.Znam da je ko sunce i mjesec vaa namjera ista, no ja sam se zaklela da u ivjeti i umrijeti uz svoga mua. Zato vam suznih oiju vraam vaa dva bisera sjajna.O, zato vas nisam susrela prije, dok sam djevojka bila?MILIEVINEPOZNATI PJESNIK (8. stoljee)KINA LJUBAVNI POKLONUbrao sam krukin cvijet i dao ga mladoj eni.Usne joj od neba rumenije, njenije od krukina cvijeta.Uhvatio sam lastavicu i dao je mladoj eni.Obrve njene jo tanje su i tamnije od krila lastavice.Jednog je dana cvijet uvenuo a lastavica odletjela u modre planine.Ali usne mlade ene jo su rumene, a tamne obrve nisu odletjele sa njenih oiju.GOLOB

NEPOZNATI PJESNIK (8. stoljee)KINAPOVRATAK VOJNIKA U SELO KI-ANGNa zapadu zalazi crveno sunce i ptice pjevaju negdje u daljini.Iza grmlja vidim gdje se smijei moja kua ko brod sa zastavama.eno moja, dijete, tu sam konano!Ne nalazim rijei, samo suze.Graanski rat je spalio zemlju i vjeala rastu umjesto drvea.Morao sam bjeati hiljade milja, hiljadu puta umro sam na vjealima.Tamno je ve, doi, nek lampa gori, pusti da se nijemo u oi gledamo.GOLOBLI AN JIN (812-858)KINABEZ NATPISAU osmoj se godini kradom gleda u ogledalu I ve zna crtati obrve.Deset godina. U proljetnim etnjama Haljina joj okiena sljezovim cvjetovima.U dvanaestoj godini ve prebire na lutnji Prsti joj srebrnim noktom ukraeni.U etrnaestoj, neodluna pred zarukama Bjei pred estoricom.Napokon petnaest godina. Skrivena iza njihaljke Puta da joj vjetrovi lagani piju suze.ivaniSevi

LI O EJ (9. stoljee)KINAPJESNIK MISLI NA SVOJU DRAGU Jo uvijek kii. Vjetar ranjava cvijee jasmina u mome vrtu i lomi boure, koji posiplju stijene.Otvaram prozor i kao da vidim talasanje djevojakih kosa.alostan sam i mislim na svoju dragu. Plavo nebo, zeleno more i bijele planine nas dijele. Ah, kada bi ove ptice mogle ponijeti mojoj dragoj list, koji joj sada piem. Ah, kada bi potok mogao da joj ponese latice mojih boura! Magnolije sjaje u noi.Ne uzimam lutnju. Promatram mjesec, koji mi nalikuje na golem magnolijin cvijet.KUKOLJA68

OTOMO NO JAKAMOI (720-785) JAPANUTJEHA CVIJEAPrognan od svemonog cara u daleku pustu zemlju, pet godina eto ve ivim bez tebe, ljubljena eno.I nema utjehe za me do toga cvijea u vrtu, to ga iz movare donijeh i zasadih pred vratima kue.Te uvijek kad idem od kue gledam gdje ono cvate, mislei uvijek na te, ljubljena moja eno.PripjevO, kada vas ne bi bilo, slatki ljubavni snovi, da mi ublaite muku, doista ne bih ni asa mogao vie da ivim u tome pustom kraju.KUKOZJA

MUIMARO (8. stoljee)JAPANALOSNA VRBAalosna vrba na grobu djevojke savila je grane na jednu stranu. Tamo je humak mrtvog mladia. Tko moe jo sumnjati ija je bila ljubav ove djevojke?GOLOBPRINC NARIHIRA (825 - 880)JAPANLJUBAV Na procvaloj grani, gdje je ona, sjedei u zoru, pjevala nje sad vie nema. Zbog toga je slavuj danas tako alostan.KUKOLJA70

GOSPOA KAMAI (834 - 885)JAPANMOLITVAOnoga, koji zna za moju ljubav,a ipak odlazi,zaustavi o drvo trenjino!I neka padnu tvoje latice da zametu njegov put.KUKOLJAOIKOI NO MITSUNE (859-907)JAPANJEDNOM PRIJATELJITi mojoj kui samo zato dolazida vidi kako cvate divno cvijee u mom vrtu,a kad ono uvene,znam, da u danima ekati uzaludtvoj dolazak.KUKOLJAMIBU NO TADAMINE (868-960)JAPANRASTANAKOtkako se od nje hladne kao zora! rastadoh, dok je blijedi mjeseev srp na jutarnjem nebu stajao, nita za mene nije tako bolno kao bljetavi sjaj jutarnjeg rumenila.KUKOLJA71

RIJEKA LJUBAVIKao to perunike u dubokoj rijecitu i tamo bez korijenja bujaju,tako i ja rastembez prestankauokolo u rijeci ljubavi.KUKOLJANepoznati pjesnici iz zbirke KOKINU (9. stoljee) JAPANLUDOST JELudost je pisati rijei po vodi koja protjee, ali nema nita lue, nego svoje snove darovati eni koja nema srca za tebe.KUKOLJATko je bio taj koji je ljubav prozvao imenom ljubavi?Zar ne bi bilo boljeda ju je nazvao umiranjem,kad ljubiti uistinu znai umrijeti?KUKOLJALJUBAV I SMRT72

SJENAOd plamene enje osuih se kao sjena.O, kada bih barem mogao sad bitisjena svoje drage,da joj vjeno bijele noge milujem.KUKOLJATERANGE (10. stoljee)JAPANALOSTJao, drugi posjeduje srce lijepe djevojke koju volim.esto se sjetim alosne vrbe to raste u mom vrtu.Vrba je moja, ali njene grane rese susjedov vrt, a ne moj.KUKOLJANEPOZNATA PJESNIKINJA (10. stoljee)JAPANOSTAVLJENA Prijatelju, ti ne zna kako je tuna i duga no od veeri do zore, kad ja sama, sama, sama leim na postelji mokroj od suza.GOLOB

IGEJUKI (11. stoljee)JAPANOAJKao to se talas na olujnom vjetruokamenu hrid razbija, tako se i moja enja na otroj stijeni tvoje oholosti razbija, o moja hladna ljubavi!GOLOBGOSPOA INO BETO (11. stoljee)JAPANISTA NOKako to, da jedna ista no, to smo je proveli zajedno, tvom srcu dade mir, a mene zauvijek ispuni ludom ljubavi?KUKOLJA74

GOSPOA IZUMI IKIBU (11. stoljee)JAPAN SAMO JO JEDNOMJo samo jednom, dragane, prije nego to zemlju ostavim, pusti me da gledam tvoj mili lik, da ga u sebe duboko upijem i da ga ponesem sa sobom u tamno carstvo vjenosti.KUKOLJA75

NEPOZNATI PJESNIK (10. stoljee)BIZANTPODOKNICA(Iz poeme Digenis Akritas)Opojavi se, ljepotice, da ti vidim krasno lice,pa da tvoja ljubav moje prome srce!Mlad sam i nevin, ali kad me tvojaoara ljubav, o plavojko moja,tad ni moni otac tvoj,ni rodbina ugledna tvoja,ni sve njihove strijele,ni maevi ni lukovizastraiti nee moje srce zaljubljeno ...Igle, preko praga pozlaena prozora prekoraila je ljepotica!A mladi uspravljen na dobro osedlanu konju doekao Eudokiju djevicu.Odletjela je prepelica.Zgrabio je jastreb, ptica grabljivica!SMERDELNEPOZNATI PJESNIK (14. stoljee)BIZANTLIBISTROSOVA POHVALA LJUBAVI (Iz poeme Libistros i Rodamneja)Ljubav je svemoni kralj, vladar u cijelom svijetu.Ona je vladar u neivu carstvu. Vlada i nad vladarima samim, a sve due ispituje i upravlja strastima svima.76Onavodisnaneeljeaprijateljjeestitosti.

Nekad za te, o Ljubavi, mario nisam. tavie, prezirah te, o vladaru svemoni, al nemoj mi zbog pogreke zamjeriti ove i ne kazni me, jer neupuen bijah.Ti to dobro zna pa zato meni oprata!I to je dovoljno to me toliko plai. Smiluj mi se, jer od sada tvoj u biti rob, u svemu u te sluati i svaku tvoju posluati rije, dok me tamni ne skrije grob!SMERDEL77

OMER HAJ JAM (1040-1123) PERZIJARUBAIJEZbirka poezije i burence vina, komad suha kruha nijema tiina, a ja i ti sami oko nas pustinja.To je carstvo, a ne kruna od rubina!Vino, svirka i djevojke mlade, pa jo rijeka i cvjetne livade!To ti je raj ne spominji pako, drugog raja, vjeruj, ne imade!Jedne zgode sad u se dotai, ali hou da budem to krai: s ljubavlju u pod zemlju otii i s ljubavlju iz zemlje izii.*Miris tvoje due u ruici traim, kada duh klonuli hou da osnaim.Stog je ruin miris moj balzam i snaga, a njen cvijet nakit kojim cure draim.*Zora je, ustaj, draga, izvore moje sree, pij i sviraj na harfi kraju se ivot kree! Ni oni dugo ne ive, to dugo spavati mogu a ni oni koji su bili nikad se vratiti nee!Ljubav je uvod knjizi vie znanosti, ljubav je prva strofa pjesme mladosti.Ti, koji nema pojma o uvstvu ljubavi, znaj da je ljubav izvor ljudske radosti.MIRZA SAFET

SAADI (oko 1193-1250)PERZIJAGLEDAJUI DRAGUivot je lijep ovako, ljepi na obali mora.Vino nam bolje prija kad sluamo slavuja.O, divno je usnuti kod procvala jasmina! Prijatna li je frula uz namirisanu dragu.Meni ne treba harfa ni pjevanje pjevaa, radije razgovaram sa svojom milom draganom. Da bi vidio polje, ne okrei se nikad od svoje vjerne drage: ona je ugodnija.Njene uvijene i kovave kose draesnije se njiu od valova pod vjetrom. Saadi, da 1 e ikad vrijednost svoje drage moi upoznati bez napora i patnje?Mnogo je ugodnije postii to se eli poslije mnogog truda i mnogih nastojanja.MILIEVIHAFIZ (14. stoljee)PERZIJAENA Rua nije lijepa, ako uz cvjetove njene nema umilnog lica drage, voljene ene.Bez opojna pia, bez dobrog starog vina ni proljee ne vrijedi ni njegova milina.I nebo ti je pusto, i sva je bata pusta ako nema poljupca s toplih, rumenih usta.

I na svijetu ti, brate, nema tunije stvari nego gledati dragu kad se u licu ari, kada se u njoj tajno ljubavna vatra budi, a ne brati poljupce, ne milovati joj grudi. I ples vitkog empresa i umilnost rue, ako nema ljubavi, to mogu da ti prue? I sva svjetlost uma, pa i mudrost sama, bez svjetlosti ljubavi nisu nego tama. Divna je ljepota pjesme, rue, vina, no kad nema ene sve je to praznina.MILIEVIALOSNO PROLJEEJavilo se proljee. Karanfil i tulipani i narcisi niu nasmijani iz svih tratina. Ali gdje si ti?Zemlja te vrsto skriva u svojoj tami. Plakat u poput proljetnog oblaka, moda e ipak iz svoje dubine niknuti kao najljepi cvijet proljea.GOLOBNAJLJEPA SMRT

Ja sam siromana uljena svjetiljka koja mutno i neprimjetno tinja u noi.Ti si bogato jutarnje rumenilo to se sjajno i raskono raa na horizontu. Pred tobom gasne moje malo svjetlo i ne bih alio, kad bih morao umrijeti.Ti si tako neizrecivo lijepa,gdje je slae umrijeti nego u tvojoj ljepoti?

IBN KUZMAN (arapski pjesnik, 1095 1159) ANDALUZIJAPOHVALASrce mi kida, malena.O, kad bi znala kako stradavam!Toliko te elimiz zbog svojih elja toliko sam tjeskoban, da ne mogu oka sklopiti ni usnuti.Samo su Alahu poznate moje misli i moja duboka osjeanja.Kada te vidim, o bjelino mojih oiju, kad promatram rue tvojih obraza, vrt svoj,kad si zadovoljna sa mnom,oljubavi srca mojega,tada sam ispunjen savrenom radou.Ljepota je sluavka tvoja i robinja tvoja.Svijet se ukraava da te primi kad se pojavi. Kad stane pred svoju postelju da legne,cijela se kua svjetlou ispuni.Tvoje je lice svjetlost mojih oiju i zora moja. Ti si za mene mirta i slatko pie.Nemam radosti ni nadahnua, ako tvoje lice ne vidim.MILIEVI

NEPOZNATI ARAPSKI PJESNIKS ljubavlju je isto kao i sa sjenom:ako za njom tri, dostii je nee nikada. No samo joj okreni lea, ona e te zauvijek slijediti.KUKOLJAIBN AL-DABARI (arapski pjesnik, umro oko 1240)Mi u bujnom perivoju,oljepoto toga vrta,to pred naim se vidom stere, opasan krunom bisernom koju nosioci kie oblaci bijahu poloili.Jedna golubica gue svoju radost po granama,isvaka se granica svija, svaka granica,pod teretom cvijea, pod teretom plodova.STARA MUDROSTSIRIJANO RADOSTI82

Odbacila sam svaki stid u udnji za njegovom ljubavlju, i to mi bijae milo.Radosni zanosiroeni s muzikom to se ula, njeni napjevi na lutnji bez struna.I svjetla se pehar, i pije sa mnom Dragi moj, sjajni mjesecmeu blistavim zvijezdama...Postigla sam ono to je udjela moja ljubav, blagost zagrljaja i balzamcijelog jednog ivotau njegovu drutvu,bez klevetnika i bez smutnji.Oslasti ove noi!Probdjeli smo je na prijestoljima, jedno pored drugog, pokriveni rascvalim granicama, klizeiniz neku bistru rijeku.B. PUPAI83

AN TIJU LIN (12. stoljee) KINALIST PROLJETNE VRBENe ljubim zato onu mladu enu, koja se sanjarski nagnula preko prozora, to ima dvorac na utoj rijeci.Ne! Nego je ljubim, to je taj maleni list proljetne vrbe bacila u vodu.Ne ljubim zato istoni vjetar, to mi je s dalekih visina donio miris krukina cvijeta.Ne! Nego ga ljubim, to je taj maleni list proljetne vrbe doveo do moga amca.Ne ljubim zato taj maleni list vrbe, to mi je ranjenom srcu poklonio proljetnu radost.Ne! Nego ga ljubim, to je na njemu njezinom rukom ispisano moje ime.KUKOLJALI I HAN (13. stoljee)KINADIVLJI LABUDOVI

Svu no je vjetar puhaoi bjesnila oluja,podstiui plamen moje enje.U zoru, kad je svanulopola sam na balkon, gdje sam nekoekala svog dragog.

Jo je uvijek kiilo i nabujala rijeka valjala je odasvud panjeve stabala.Ali moje boli ne htjede da ponese...I dok sam tako matala, gledajui u vrtu usnule boure, odjednom zauh nad sobom pjev divljih labudova. O, ptice drage! zaplakah i spustih im na krila dvije vrele kapi suza Ponesite ih onome, to me tako mui.KUKOLJA

VILIM OD POITIERSA (Guilhem de Peiteus, 1071-1126) PROVANSASA NOVIM VREMENOMSa novim vremenom slatkoe listaju ume, ptica hoe da svaka na svoj nain jekne po stihu novom, novom zvuku; pa pravo je, svak to da stekne za im ga elje snano vuku.Od te, to ima svu mi svijest ne dolazi mi list ni vijest, zbog eg nit spavam nit se smijem, a nit se pokrenut smijem, jer ja o miru ne znam je li onakav, kakva ga ja elim.Naa je ljubav jednakoga udesa, kao grana gloga koja na grmu drhte lista za noi, kie i za slane, do jutra, sunce kad zablista u zelenome liu grane.Jo spomen mi na jutro traje kad ratovanju bio kraj je i kad mi dade dar ko niko: svoj prsten, milovanja slast: daj bog mi ivjet jo toliko da ruke stavim pod njen plat!86

JAUFRE RUDEL (12. stoljee) PROVANSAKAD RAZBISTRI SE MLAZ FONTANEKad razbistri se mlaz fontane kako i treba u as nov, kad divlje rue bukne cvat i umom razlegne se jeka to slavuj pjeva s vrha grane i pjesma izvija se meka to ne bi jeknula i moja?Oljubavi sa tla daleka, zbog vas mi tijelo mui jad, a nai mu ne mogu lijeka osim da doem na va zov dok ljubavne me elje mame za zastor, il u cvjetna polja u drutvu eljene mi dame.Al prilike mi nema sad,ine udim se to sam plamen, jer niti jedna od nje bolja kranka nije, ne da bog,ni idovka ni Saracenka; kog malo njenog srca eka tog uistinu manom hrane!Moja je elja stalna tijeka k toj, kojoj najvie sam rad; a znam, zavarava me volja ako je izgubljena za me; otrije bode nego glog bol, to u slasti nae lijeka! al nemoj stog se smilit na me.SLAMNIG

BERNART DE VENTADORN (12. stoljee)PROVANSAVRIJEME DOLAZIVrijeme dolazi, bjei, tee, mjeseci, ljeta, dana trista, a moje srce to da ree?Moja je elja uvijek ista: niti se mijenja, nit me minu, jer vazda elim nju jedinu, koja mi ne htje radost dati.Ona se smije, jer joj godi, a mene mui bol paklena.Igra, kojoj me ona vodi, za me je dvaput izgubljena, jer ljubav lako gine, bjei, kad samo jedno za njom tei i dok je drugo ne prihvati.Ako sam brukom tom pogoen, sve mi to moja pamet dade, jer nije stvor, od majke roen, sluio tako, a bez nade.Ne kazni li me ona sama, jo lui bit u, jer ludama batina samo razum vrati.Zato pjevati vie neu. kao to moj je htio metar, jer pjesma mi ne donije sreu, iako strofa bje mi vjeta; bilo da zborim il se tuim, niemu sve mi to ne slui, uvijek me ista bijeda prati.88

No neka, neka samo ini od mene to je njena volja, neka me mui, neka kini, jednom e ipak postat bolja, jer iz Svetoga pisma slijedi da dan radosti vie vrijedi nego sto dana kad se pati.Ljubavi dobra i jedina,lice proeto rujnom bojom,stasito tijelo, puti fina,to Bog je stvori rukom svojom,otebi uvijek ja sam snioidrugu nisam poelio,nit u za drugu ljubav znati.Pojavo divna, lie mio,On to te stvori, kad bi htio da me uz tebe k srei vrati.MILIEVII NIJE UDOI nije udo, to mi par nijedan od pjevaa nije: k ljubavi elja jaa mi je, za slubu njenu vei dar.A srce, tijelo, znanje, um posvetih joj, i snagu, mo; sve tako odluno, da po ne mogu ve na drugi drum.Taj ba je mrtav, tko ni trun ljubavi nema, da ga grije, tom ivot sav bez vrijednosti je i samo dosade je pun.

Ah, Bog gospodar nek mi da da umrem isti dan il no, u dosadu kad moram do i ljubavi ne utjet ar...SLAMNIGCOMTESSA DE DIA (12. stoljee)PROVANSAU VELIKOJ TEGOBI BIHU velikoj tegobi bih zbog viteza kog imaah, i htjela bih da uvijek zna kako ga voljeh iznad svih. Znam sad da sam prevarena, jer mu ne predah ljubav svu, u velikom bjeh zbog zlu, u postelji i obuena.O, da moj vitez plemenit u naruaj mi doe nag! Trenutak taj e bit mu drag; jer ja u jastukom mu bit; Floris nije tako bio za svojom Blancheflorom lud; dajem mu ljubav, srce, grud, um i oi, ivot cio.Lijepi moj, dobri, da bar znam kad u nad vama imat mo! Da legnem s vama jednu no i ljubavni vam cjelov dam! Znajte, vas bih kao mua eljela imat, jer ste vi uiniti obealisve ono to mi radost prua.SLAMNIG

MARTIN COD AX (umro 1250)PORTUGALBARKAROLAMoja sestrice lijepa, hoete sa mnom doi tamo u crkvu u Vigo gdje je visoko more i gledat emo vale.Moja sestrice lijepa, doite drage volje tamo u crkvu u Vigo gdje se podiglo more i gledat emo vale.Tamo u crkvu u Vigo gdje je visoko more, tamo e, o majko, doi i moj dragi i gledat emo vale.Tamo u crkvu u Vigo gdje se je more diglo, jer tamo e biti, majko, i moj mili i gledat emo vale.MILIEVI91

BERNAL DE BONAVAL (13. stoljee) PORTUGALENJAenu koju volim koja je gospa moja, pokai mi je, Boe, ako je volja tvoja, ako ne, smrt mi zadaj.Nju, koja je svjetlost za ove oi moje, za kojom stalno plaem, pokai mi je, Boe, ako ne, smrt mi zadaj.Nju, koju si stvorio ljepom od svih ena koje poznam, Boe, pusti da je gledam, ako ne, smrt mi zadaj.Nju, koju si dao da je vie volim nego sebe, Boe, daj da s njome zborim, ako ne, smrt mi zadaj.miliCeviRUY FERNANDEZ (13. stoljee) PORTUGALBARKAROLAKada promatram vale i strme obale divne, vali mi srce rane zbog jedne djeve mile: prokleto bilo more koje me mui tako!

Nikad ne gledam vale ni previsoke stijene da mi ne rane srce zbog jedne krasne djeve: prokleto bilo more koje me mui tako!Ako promatram vale, ako promatram ale, vali mi srce rane zbog jedne vitke male: prokleto bilo more koje me mui tako!MILIEVIJOAN ZORRO (13. stoljee)PORTUGALBARKAROLAU Lisabonu, gdje je more, graditi dadoh lae nove, haj, moja gospo lijepa!U Lisabonu, a uz alo graditi nove lae dadoh, haj, moja gospo lijepa!Graditi dadoh lae nove, neka puinom mora plove, haj, moja gospo lijepa!Graditi nove lae dadoh i na more u s njima rado, haj, moja gospo lijepa!MILIEVI

PERO DA PONTE (oko 1200-1250) PORTUGALODA MI JE NE VOLJET NJUOda mi je ne voljet nju to mene nije zavoljelaida navedem kakvom zlutu, to je uvijek zlo mi htjela, s tom osvetom bih sretan bio, samo da mogu muit nju koja me mui ivot cio.Ali ne mogu da zavaram to srce moje to me vara: ono me sili da izgaram za njom, to za mnom ne izgara. Zato sam od sna poblijedio, jer muiti ne mogu nju koja me mui ivot cio.O, da napusti dobri Bog tu, to me tako napustila, i da mi da da budem strog s njom, to je sa mnom stroga bila. Tada bih miran san usnio,samo da mogu muit nju koja me mui ivot cio.Da se ne molim vie toj koja ne moli, ve prkosi.Zato da zbog nje snosim bol, kad ona za me bol ne snosi?Zato sam uvijek jadan bio, jer muiti ne mogu nju koja me mui ivot cio.MILIEVI

KRALJ DON DINIS (1261-1325) PORTUGALKAU VAM, GOSPOKau vam, gospo, za moje zlo da ja ne pjevam jer vas volim neg zato to mi pjesma godi, a meni dobro ne dao Bog,ako ja pjevam za svoju volju, ve pjevam, gospo, za ljubav tvoju.I ta koja vam veli to da pjevam samo jer uivam, a ne zbog vas o kojoj snivam, lae, i svako snalo me zlo,ako ja pjevam za svoju volju, ve pjevam, gospo, za ljubav tvoju.Zato, tko god vam rek& da ja ne pjevam zbog vas koju elim, ve zato jer me pjesma veseli, lae, i Bog me kaznio sad,ako ja pjevam za svoju volju, ve pjevam, gospo, za ljubav tvoju.MILIEVI95

CHIARO DAVANZATI (umro oko 1280) ITALIJANE UDI MENE Ne udi mene to izmeu sviju ostalih ena vi ste poput cvijeta i to se svakoj sve ljepote skriju kad uz vas budu, jer im vaa smeta;jer vae se vrline sravnit smiju sa zvijezdom to se ranom zorom sreta to vie gledam, vie iz vas siju ljubavna uvstva prirodna i sveta.Stoga su misli moje uvijek iste kad svjetlost vidim u vama toliku: da enski stvor sa ovog svijeta niste, ve mislim da u svome divnom liku po volji velianstva bojeg vi ste anela jednog pokazali sliku.CalhCOMPIUTA DONZELLA (13. stoljee)ITALIJAU PROLJEEKada priroda procvate i lista, ljubavnik njean veu radost ima: svakoga u gaj vodi elja ista kad ptice ljupke pjesme poju njima;

zaljubi se tko god je srca ista, gospama mladim sluiti je svima, pa svaka od njih u radosti blista, a samo mene bol i pla se prima,jer otac moj je uzrok tome jadu, moje se muke esto jedva broje; na silu hoe udati me mladu.A daleko od mojih elja to je i sve u patnji ivim, pa ne znadu radost cvijea i lia misli moje.ALEGUIDO CAVALCANTI (oko 1255-1300)ITALIJAU VAMA CVIJEE...U Vama cvijee sve i zelen sva je i sve to sja i ljepotom se kiti; jae od sunca pojava Vam sjaje, tko Vas ne vidi nee otmjen biti.Na ovom svijetu u nijednog stvora toliko nema ljupkosti i drai; i ljubovnik srameljiv planut mora, jer Vae lice u njem udnju snai.Svaka od gospi to Vas pratit znadu s ljubavi Vae moju hvalu prima; ponizno molim njinu krepost mladunek ast i hvalu samo za Vas ima; nek sve Vam draga srca prednost dadu jer ste i tako vi prva nad svima.TOMASOVI - MAROEVI

RAD SEBE SAMOG.Rad sebe samog samilost me gane, pun bolnog jada vidim ivot cijeli; a kada slomljen odmorit se elim, gledam gdje duu bol razdirat stane.Sav sam utuen, jerbo dobro utim da moji jadi vrh svake su boli, a gospa ona iju milost molim ostavlja mene u mukama ljutim.A kada svoje njoj upravim oi, ona mi tada prezriv pogled vrati okrutno tako da mi srce plae.Tad bivam lien svake svoje moi, a srce moje kao da e stati s pogleda ovih to nemilost znae.TOMASOVI - MAROEVIDANTE ALIGHIERI (1265-1321)ITALIJASONETTolike drai i sklad se u moje Gospoje vide, kad pozdravlja koga,Da svaki jezik nijem protrne s toga, A oi u nju gledati se boje.Dok joj, kad ide, svatko hvalu poje, Nju resi krotkost i dobrota mnoga,Pa misli: stvor je taj zemlji od Boga Poslan, da udo on pokae svoje.

Tko god je gleda, tako mu se mili, Da kroz oi mu slast u srce lije, Koju ne pojmi, tko je kuo nije.I s njene usne regbi duh se krili Ljubavi slatke pun, to duu zove Neprestano na uzdisaje nove.KOMBOLGUIDU CAVALCANTIJUGuido, htio bih da ti se, Lapo i ja ko zaarani naemo u lakom brodiu, da po vjetru plovi ma kom, i po naoj nas volji morem njija;i da oluja nikad ne zavija i nemirnim ne zaprijei nas zrakom, ve jedna elja da raste u svakom: da zajedno nam uvijek biti prija.I gospe Vannu i Lagiu i s njimaonu to trideseta je po reduda taj arobnjak dobri kraj nas stvori,i samo da se o ljubavi zbori, da im je lijepo u svakom pogledu, kao to, mislim, bilo bi nam svima.ALE99

CECCO ANGIOLIERI (oko 1260-1313) ITALIJATRI STVARITri su mi samo stvari drage sanje i dovoljne mi nikad nisu bile, a to su: ene, krma i kockanje, samo su one mome srcu mile.No sad ih moram uivati mnaje, jer depovi me prazni na to sile; dreknem kad mislim na to jadno stanje, da elje imam, a pare se skrile.Pa velim: Oca koplje nek udari! Jer moro bih se iz Francuske vratit bez poziva, kad novac ne da stari.Njemu je tee jedan dinar platit, pa i na Uskrs kad se daju dari, nego tri drala sokolu uhvatit.ALEFRANCESCO PETRARCA (1304-1374)ITALIJAZAMILJENZamiljen, samac, hodam sve sporije, kroz pusto gazim koraka napeta i pazim mjesta da izbjegnem kleta kuda je ljudska noga prola prije.

Zaklona drugog ne znam da me skrije od zagledanja znatieljna svijeta; a jer je s mene sva radost uzeta, izvan se ita da u meni vrije.I mislim: gore i ikare ljute, rijeke i ali poznaju jednako ivot mi to ga pred drugima skrivam.Al ne znam nai tako divlje pute,gdje Amor ne bi stigao me lako,da sa mnom zbori i da s njim prebivam.MILIEVITO UTIMto utim, to je, ako ljubav nije,Al ako je ljubav, boe, to je ona?Ako je dobra, zato je zlu sklona,Ako je zla, zbog ega slatka mi je?Gorim li od sebe, emu pla i tuba, Kriv li sam tome, malo jauk vrijedi.Oiva smrti, slatkoo u bijedi,Ako vas neu, emu ste mi druba?Al ako vas hou, zdvajat nemam prava, Suprotni me vjetri, kroz um i bjesnou, Tjeraju u amcu vrh bezdana plava.Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti, Tako da ne znam sam stvarno to hou, Te se znojim zimi, a cvokoem ljeti.DELORKO

VESELI I SRETNI CVIJECIVeseli i sretni cvijeci, trave mile, to vas zamiljena moja gospa gazi, obalo, do koje glas njen sladak slazi, gdje su lijepe noge trag joj ostavile!Ovi drvca glatka, grane to bi boleiljubice blijede, koje ljubav grije, sjenate ume, o vas sunce bije, pa je uzrok da ste visoke i hole.Osusrete krasni, o ti rijeko ista, to joj vlai lice ko i oi jasne, sjajnost joj je oka ko i tvoja ista.Zbog navika njenih mene enja mori, nek ne bude sred vas hridi, pa da strasne ne osjea udnje i sa mnom ne gori!DELORKOJA NEMAM MIRAJa nemam mira, a u rat ne hrlim; Leden a gorim, plaim se i nadam; Po nebu letim, a na zemlju padam; Ne hvatam nita, a svijet itav grlim.Amor me kazni da sred uza stojim, Nit omu drijei, nit okove stee,Nit da me smakne, niti da odvee, Nee me iva, ne smatra me svojim.102

Bez vida vidim, nijem glasa ne gubim: Umrijeti udim, a pomoi traim,Sebi sam mrzak, a drugoga ljubim.Nit mi se mrije, niti mi se ivi, Smijem se plaui, alou se snaim. Ovakvom stanju vi ste, gospo, krivi.TOMASOVIIZ KOJEG DIJELA NEBAIz kojeg dijela neba i iz koje zamisli Narav uzor je uzela za milo lice, u kojem je htjela da tu pokae rajske moi svoje?Takove zlatne kose zar postoje u umskih vila i nimfa iz vrela?Jo mnoga krepost u njoj se je srela, a najvia je uzrok smrti moje.Boanstvenu ljepotu zalud ite tko njene oi jo vidio nije kad blagi pogled okree i njie.A kako ljubav i lijei i bije, zna tko nju vidje kad milo uzdie i milo zbori i milo se smije.MILIEVI103

AMORA MOLJAHAmora moljah i molim da mene ispria kod vas, gorka moja slasti, moj jade slatki, ako s puta asti i s vjerom jakom ponekada skrenem.Ne nijeem, gospo, nit mi nijekat vrijedi da um, to ravna dobrom duom svakom, ne svlada elja; pa me ona lako odvede tamo gdje je silom slijedim.Vi, srca to ga obasjava snagom nebeskom vinja krepost, pamet jasna, kakva na svijetu ne vidje se nikad,trebate rei saalno i blago:to drugo moe, muen od mog lika: on tako eljan, a ja tako krasna.TOMASOVIKO DADKo dad mi s lica gorke suze liju i muan vjetar uzdaha ih prati, kad dogodi se da mi pogled svrati na vas, zbog koje sklanjam se od sviju.Dok vam se ljupke oi blago smiju, mogu mir mojoj vruoj udnji dati i smire plam u kom mi srce pati, kad motriti ih moje oi smiju.104

No svaki duh se u meni zaledi, im vidim kako rastaju se odu kobnih mi zvijezda ari nesueni.Kad ljuven klju je pusti na slobodu, iz srca dua ode da vas slijedi, pa s milju na vas povrati se meni.ALEHAJDETE BOLNE RIMEHajdete bolne rime tvrdom kamu to mi u zemlji milo blago skriva, odzvat e vam se s neba, premda sniva tijelo joj skrito u samrtnu jamu.Recite da mi teko ivjet samu i plovit ovim stranim morem biva, pa plod joj slave skupljam sa svih njiva, i za njom idem krok po krok u tamu.Onjoj ivoj i mrtvoj samo zborim, dapae samo ivoj, sad besmrtnoj, neka je svatko voli i upozna.Molim je kada za smrt moju dozna, koja je blizu, nek upravi put moj k sebi, da kraj nje u nebu se stvorim.

U KRHKO STAKLOU krhko staklo svoje nade kujem, a misli slikam na zrak i na sjene, kad hou naprijed onda nazadujem: sudba je moja uvijek protiv mene.Mir traim, a rat strani prieljkujem, jer to da ekam od varljive ene?Ko list na vjetru ona je lagana i stoput mijenja elje tokom dana.*MILIEVIGIOVANNI BOCCACCIO (1313-1375)ITALIJANA LIVADICINa livadici u zelenoj travi prepunoj cvijea, oko jednog vrelaoljubavi su moda zbore sjela tri anela, a granica na glavito svakoj od njih u vjeni se savi po lijepu licu sjenke im je plela; s vjetriem blagim kosa im se srela, pa s njim se igra uvojak im plavi.A domalo e jedna od njih rei (kako sam uo): Kad bi iznenada doao svakoj na dragi po srei,bismo li od stra mi utekle tada? Druge e dvije: Koja bi utei htjela toj srei, njom pamet ne vlada!ALE106Ne zna se pouzdano je li ovo Petrarkina pjesma.

FRANCO SACCHETTI (1330?-1400) ITALIJAMADRIGALKraj ala jednog dovede me Amor; netko je pjevo gdje je rijeka tekla, a ne znam otkle pjesma je potekla.Tako mi srce ispuni milinom,da se okrenuh pitat svog gosparagdje se ta slatka udnja s pjesmom stvara?Milosne sjajne oi gospodara pokazae mi jednu gospu malu, koja je poju sjedjela na alu:Tu nimfu posla boginja Dijana, iz udesnih je stigla umskih strana.ALENEPOZNATI PJESNIK (14. stoljee)ITALIJAGIZDAVA GOSPOGizdava gospo, vi ste uzdah moj!Kada vas vidim, ar me kida vrui; iz polja, s posla, vraaju se kui ko luak idem viu oja oj.

Trim i trim, pustivi volove, i kad ne radim, moje misli plove za vama to ste dinija od zlata, ko potonica miljem ste bogata, ko cvijet brnistre okrunjena sjajem. Ako vam, gospo, sve to srce dira, s prozora vaeg pogledajte na me, a ja vam evo za uzdarje dajem: svinjetu vaem punu korpu ira, teletu vaem punu korpu slame.A vama, gospo due umiljate, vama donosim koaru salate.MILIEVI

WALTHER VON DER VOGEL WE IDE (1170-1228)NJEMAKAOVDJE POD LIPOMOvdje pod lipom Usred lugaBio je krevet dvoje nas: Zgaeni hipom,Ko dva druga,Trava i cvijee bjehu taj as! A pred lugom, gdje stoji dol, Tralalala!Slavuj je ljubavnu pjevo bol.Dola sam amo Cvijee brati,A moj me dragan doeka:On bje ve tamo.Boja mati,Kako li sretna bijah ja!Cjelov li da mi? Hiljade! Tralalala!Usne mi gore jo i sad, gle!Spremio mi je Leaj ba lijep;Cvijeem ga posuo svud. Tomu se smije Tko nije slijep,Ako na isti dospije put A po ruama moe da zna, Tralalala!Gdje mi je glava leala.109

Da bi tko znao,Sto li sve nismo Radili tamo, ne dao bog!Stid ne bi daoPriznat, da mi smoGrlili tu se, i mnogo jo tog.Sve je to gledala ptiica,Tralalala!Al ona tajnu uvati zna.JEIKLARA HATZLERIN (15. stoljee) NJEMAKAIZ PJESMARICE(1471)Svom duom, tijelom tvoja sam, Najdrai mi od svih si, znam; Da mogu sebe da ti dam, Najsretnija bih bila ja.Ah, uzmi ljubav, uzmi sve,Po mojoj elji tvoje je.U srce svoje stavi me,Nek mojim kuca ilama.Ja sluim ti, ko da si car.I ljubavi me pali ar:Moj budi k novom ljetu dar To elja mi je jedina.JEI110

JUAN RUIZ (Arcipreste de Hita; 1283?1351?) PANJOLSKAMALE ENEHou da skratim govor i da zborim bez zloe, jer moja rije je vazda pravi uzor kratkoe, a o malenoj eni malo se rijei hoe.Kratki se govor pamti, ako je pun jasnoe.Tko brblja tom se smiju, a mnogo se smije bena. Ako je ena mala, u njoj je ljubav golema.Mnoge velike ene nisu maloj ni sjena i od velikih esto bolja je mala ena.Ljubav me na to tjera da slavim ene male i evo, odmah u za njih velike rei hvale, za one male ene s kojima zbijate ale: hladne su poput snijega a kao vatra se pale.Izvana su ledene, u njima gore plami, one su oganj, radost, u krevetu, u tami; u radu i veselju njima prolaze dani.Promatrajte ih dobro, uvjerite se sami!Biseru malom nitko ne moe sjaj da sprijei, mali eer je sladak, od sveg drai i prei, a mala ena ljubavlju najbolje zna da lijei.Tko dobro shvaa tome ne treba mnogo rijei.I malo zrno ita, to se u zemlju sije, vanije je neg orah i mnogo bolje grije, tako i mala ena, kad iz nje ljubav vrije, nijedna slast na svijetu milija od nje nije.111

Kao to mala rua po boji sjajna biva, ko to u malo zlata poiva vrijednost iva, ko to u malo balzama veliki miris pliva, tako u maloj eni velika ljubav sniva.Kao to mali rubin mnogo ljepote ima, i sjaja i kreposti, i vrijednosti pred svima, tako i mala ena mnoge pohvale prima zbog ljepote i ara, ljubavi i milina.Mala je ptica eva, malen slavuj to lijeta, ali pjevaju bolje od veeg ptijeg svijeta.I ena, kad je mala, to ba nita ne smeta, jer je ovjeku slaa od eera i cvijeta.Mala se ena ni s im usporediti ne da, ona je raj zemaljski, ona je utjeha vedra, ona je sjaj i radost, ljubav slaa od mea; bolja je kad se kua nego kad se gleda.Manja neka vam uvijek bude draa neg vea, jer nije mudro uzet veliko zlo na plea,Od dva zla biraj manje na to nas mudrac sjea zato u maloj eni poiva prava srea.MILIEVIMARQUES DE SANTILLANA (1388-1458)PANJOLSKAROMANCAKud me noge nose ja ne vidjeh lice ko u obanice 112selaFinohose.

Idu malo prije iz Kalatravenja put Svete Marije, zalutah sred stijenja i dno gorske kose ugledah pristalu obanicu malu sela Finohose.U drutvu pastira uvala je stada, po cvijeu, sred mira, gazila je mlada; ja sam udio se takvoj ljepotici i to obanici sela Finohose.Niti rua jasna ne bi za me bila ni toliko krasna, ni toliko mila, da sam susreo se prije s lijepim licem male obanice sela Finohose.Ne gledah je da me ne oara ime, no da bih saznao bar njezino ime, rekoh: Djevo, to se ee, lijepa lica, gdje je obanica sela Finohose?113

Dobro doli k nama, (u smijehu mi vrati) ja razumijem sama to elite znati, no ljubavne ale nita ne zanose obanice male sela Finohose.MILIEVIGIL VICENTE (portugalski i panjolski pjesnik, 1470?1536?) DRAESNA DJEVOJICAGle draesne djevojice, krasna li je i pristala!Ti nam reci, o mornaru, na brodu si vijek proveo, je li brod i je li jedro, je li moda zvijezda jasna tako krasna?Ti nam reci, o vitee, to oruje bojno pae, je li konj i je 1 oruje, je li bitka ta opasna tako krasna?Ti nam reci, o pastiru, koji svoje stado uva, je li stado, je 1 dolina, je li moda gora glasna tako krasna?114MILIEVI

AUSIAS MARCH (1397-1459)KATALONIJALJUBAVNA PJESMAKo bik to odmor u pustoi trai kad je od jaeg svladan protivnika i ne vraa se dok se ne osnai da pobijediti moe pobjednika, ja tako bjeim iz vae blizine, jer va mi pogled cijelu snagu ubi, i neu doi sve dok me ne mine taj ludi strah zbog kojeg sreu gubim.MILIEVIJORDI DE SAN JORDI (1397-1425) KATALONIJARASTANAKUzdiem, gospo, zbog vas izdaleka, a ludost moja sve me jae mori zbog te ljubavi kojoj nema lijeka te mi se radost u tugu pretvori kad se sjetim da moram otii i odijelit se od vaeg pogleda; zbog tog rastanka patnja e me stii i bol velika to srce izjeda.Znam, bolje bi mi bilo i umrijeti ko sveti Petar i sveci po redu okrutnom smru, nego doivjeti da prisustvujem tom tunom obredu.

Kad na to mislim, razum pove gubim, kad lud hodam, sam sa sobom zborim i sve rijeima odgovaram grubim, ako me netko smiruje i kori.U teke muke mene ljubav mee te do odlaska muiti ne elim vlastite oi, jer pomo mi nee znanje ni razum s umovanjem cijelim, i ako silom otii mi treba, hou da odem odmah, bez ekanja, od vaeg tijela, divnijeg od neba, a srce moje nek ostane s vama.OBoe, kako da se smrti spasim, kada se naem, smeten, nasred mora, u broduj to ga podiu talasi, daleko od vas i od ovih gora?Kada se, dalek, sjetim vaeg likaimile zemlje, vae postojbine, umrijet u moda poput oajnika, kunui sebe i grubost sudbine.Vau ljepotu preporuam Bogui umnost vau koja zlo otklanja,i vas to svijetu daste slavu mnogu, jer ast vam je u srcu upisana. Preporuam mu i oko ljuveno koje mi patnje nanese podmukle. Ostajte zbogom, najdivnija eno od svih koje su koulju obukle.Kraljice asti, svud, na svakoj strani, iv ili mrtav, ja sam va pred svima,i neka Bog me od zla ne obrani ako pogazim ljubav koju imam.MILIEVI116

CHARLES D ORLEANS (1394-1465)FRANCUSKARONDOLijepo li ju je gledat, boe,Ljupka je, dobra i milena!Ta prevelika vrijednost njena Svakome srce hvalom proe.Tko nagledati nje se moe?Ljepota sved joj obnovljena.Lijepo li ju je gledat, boe,Ljupka je, dobra i milena!Pa da se sve na svijetu sloe,Nijedna djevojka ni ena Nije ko ona savrena.Ko san me miso na nju proe.Lijepo li ju je gledat, boe!ALEFRANCOIS VILLON (1431-1480?)FRANCUSKABALADA O DEBELOJ MARGOTIToj ljepojci ako sluim dragovoljno,Zar sam zato luda, po miljenju vaem?S njom bi svako srce bilo zadovoljno, Stog za njenu ljubav ma i pojas paem. Pa kad dodu gosti, po krage kaemI donosim vino bez kavge i zloe:Tu im nudim vode, kruha, sira, voe.Pa tko dobro plati, podravljam ga: Svate, Svrati opet k nama, kad god ti se hoe, U jazbinu ovu gdje nam poso cvate!

A1 ponekad znade izbit ljuta tua,Kad se tko bez pare k Margoti uulja;Gonim ga i grmim: Daleko ti kua,Skidaj hlae, gae! Gdje je potkoulja?A sad bje otale, bezona si hulja!Podboim se, sijevam gle ti Antikrista!A on mi se kune smru Isukrsta,Da je zadnji puta! epam kladu, brate, Zviznem ga po tikvi, polomim mu krsta,U jazbini ovoj gdje nam poso cvate.A kad sve se smiri, ona vjetar puta,Debeo ko dobro ugojena urka.Cerei se, apu na tjeme mi sputaI veli: Vozi! pa me nogom gurka.Tad hremo pjani zvonko poput turka;A u zoru, kad joj krule jutro javi,Na mene se popne, da svoj plod ne davi. Pod dahtanjem njenim tad provodim sate, Dok me poljupcima malone udavi,U jazbini ovoj gdje nam poso cvate.Vjetar, mraz il tua moj se hljebac pee! Izvrstan sam ortak lopue jo vee.Lijepi par smo: krpa nae svoje vree:Lonac svoj poklopac, vrijedni iste plate, Odani uitku ba smo vrake sree.Ne traimo asti, il ona k nama nee,U jazbinu ovu gdje nam poso cvate.KUKOLJA118

MATTEO MARIA BOJARDO (1441-1494) ITALIJAJA VIDJEHJa vidjeh sunce gdje se s mora die pod bujnom grivom od zlaanih zraka, a u licu mu takva sjajnost arka kao da plamen iz puine lie.Vidjeh kad grane rosom se ogrnu, ruu kad cvatu takvom bojom sine te svak bi reko, motre iz daljine: to vatra gori na zelenom trnu.Proljee vidjeh, zemlju obnovljenu,i mlade travke kad se blago pruei kad bujaju mlaanim ivotom.I vidjeh jednu boanstvenu enu pod ranim suncem kako bere ruei sve na svijetu zastire ljepotom.MILIEVIKROZ KAKVU OLUJUKroz kakvu oluju samo moram proi, Srea, ne, nije bila sklona meni,Ona sipa na me snijeak zaleeni,Da kasnije mogu svoj elji doi.Ispod ljuta neba ja u isto poi,Strah me nee biti vjetra ni studeni,Jer se u mom srcu igra val ognjeni,Pa mi zbog njeg zima nee nita moi.

Uz Ljubav se njeno stislo bie moje,A ona mi kae putove, kroz koje Moja enja ravno samo k njojzi stie.Sada bijela rua, a sad bijelo cvijee,Priinja se meni snijeg to s neba lijee, Dok mislim na Sunce, kome sam sve blie.DELORKOLORENZO DE MEDICI (1448-1492)ITALIJAKROZ PAMET MOJUKroz pamet moju nepsretano lutai u sjeanje vraa mi se esto haljina ona, i vrijeme, i mjesto gdje gospu svoju vidjeh prvi puta.Ti zna, ljubavi, kakav ar je kiti, jer ti si uvijek uz nju boravila; koliko bjee draesna i mila, teko je rei, teko zamisliti.I to su sjajne zrake sunca, kada po snijegu sjaju vrh planinskih strana, nad bijelom haljom to je kosa njena.No to da zborim i nabrajam sada!Gdje ima sunca tu je uvijek dana, raj je nebeski gdje je lijepa ena.MILIEVI120

ANGELO POLIZIANO (1454-1494)ITALIJANAOH SENaoh se, cure, jednog lijepog maja izjutra usred zelenoga gaja.Ljubice bjehu okolo, ljiljani, cvjetii ljupki sred zelene trave, modri i bijeli, rumeni, zlaani: stadoh ih brati, prinosit do glave, da njima kitim svoje kose plave, vjeniem ljupkim da okrunim prame, Nadoh se, cure...Kad je u skutu puno cvijea bilo, ugledah rue raznovrsne boje; potrah tad da skupim puno krilo, tako im bjehu blagi vonji koje osjetih kako bude srce mojei elju slatku, boanstvene plame. Nadoh se, cure...Promatrao sam: bjehu tako mile da izre ne znam, one rue tada: neke su netom u pupoljku bile, neke tek vehnu, a neka je mlada. Amor mi ree da uberem sada na trnu to su najcvjetnije za me. Naoh se, cure...121

Laticu svaku kada iri rua, kad najljepa je, tad je treba brati; vjeniu ukras tad najbolji prua, prije no ari bjeat e joj stati. Berimo, cure, kad najvie cvati u vrtu rua od ljepote same.Naoh se, cure...ALEJACOPO SANNAZZARO (1458-1530)ITALIJAUT ETE OPETut ete opet, obale sunane, pla i jad tei no to itko sluti;oume, bolne glase ete utiituan zvuk zbog stare moje rane.ut e, o more, muke dobro znane,i ribe e mi albu osluhnuti; lahori, druzi, nee ostat kruti na uzdisaje arke to me hrane.ivi l sred hridi ovih iskra ista ljubavi prave, moebit ih gane srce to ude izgara i blista.Ah, njena milost nee da mi svane: spram mojoj udnji ona je sve ista, pa i spram suzi kad iz oka kane.ALE122

LODOVICO ARIOSTO (1474-1533) ITALIJASRETNI ZATVORZatvore sretni, ljupki, gdje me stavi Dumanka moja i slatka i lijepa,A1 ne rad srdbe to joj srce cijepa, Ve radi milote i njene ljubavi;Zatvori drugi, kad ih se zabravi,Stue, a moj mi radost i okrepa:Ne ekam suca od zakona slijepa,Ni smrt, ni muke, nego ivot pravi;Ve blagi doek, vrele zagrljaje,Rijei, to dem ih nikakav ne sputa, Igru i alu, milovanje milo;Vatrene dane, slatke poljubljaje Tisuu, tisu, tisu, tisu puta Sve da ih zbrojim, malo bi ih bilo.ANGJELINOVIGASPARA STAMPA (1523-1554)ITALIJASONETKojoj je od vas, gospe, upoznati stalo Gospodina moga, nek sebi doara Mlada, umna stvora, kome nema para,I kojeg je svako slavlje ovjenalo.

Puti ive, svijetle, oka to bi znalo Razigrati mnoge, krupnim likom stvara Sliku savrenstva pravoga tek ara Ljubavnog u njega, ah, ima vam malo.A tko hoe mene upoznati, nek gleda enu trepetljivu, due osjeajne,A uz to slaba, napaena lika:Boravite vrsto vjere ive, stalne: Jednu to, jer plae, uzdie i preda,Ne moe da gane krutog ljubavnika.DELORKOTORQUATO TASSO (1544-1595)ITALIJAURBINSKOJ VOJVOTKINJIU nezreloj dobi, plavoj rui slina,Bila si, koja na sunane zrake,Ne otvara grudi, neg sred svoje lake Zelena halje, nije svijetu vina!Ili jo bolje sliila si Zori,(Smrtna stvar nije poreenje za te),S koje polja blijete, a brda se zlateI ista rosa kao dijamant gori.Sad iako nisi ko prije zelena,Iako ti prva mladost nije dana,Jo si uvijek svjea, mila i rumena.Tako se i cvijet vie krasan raji,Kad otvori ake, a sunce sred dana Vie nego s jutra svjetluca i sjaji.DELORKO

CVIJETI ZUZORINi svjee stablo nema takve kose,Kad ih rasplete, il mraz ih stegne leden,II lkad se nona koprena razvede Ko te, to mree Amorove nose.Ni zvijezde jutra, vlane jo od rose,Na istom nebu, privlane i blijede Nisu ko oi, to me egu, lede,Ko usnice, gdje grimiz skupio se.Da, to je cvijet, visoko u ljepotiI kreposti, kog Ilirija rodi,A1 amo ga je prevezao Amor:Tu uzdasi mu nai laki lahor,A mjesto toplih voda tu od plaa Ljepota mu je i zamamnost jaa.SLAMNIG-SOLJANEPIGRAMDa mi je biti pela,gospo lijepa i stroga,da iz vas siem soka medenoga;pela bi bar smjelada vas ubode u ta prsa bijelai na taj nain da vam se osveti,pa u toj slatkoj ranida ostavi svoj ivot okonani.MILIEVI125

MADRIGALute ume i rijeke,more bez vala sniva,vjetar u spilji smiren otpoiva,a tamna no je punatiine, koju stvara bijela luna:svu ljubavnu milinumi sakrismo u tminu:nek ljubav naa veeras ne diei neka se ne glasi,nek su nijemi poljupci i moji uzdasi.MILIEVI126

KARLO PUCI (latinist, 1461-1522)HRVATSKAPOHVALA DJEVOJCI JANJI (Odlomak iz Prve elegije)Zar nisi krasna kao nebo i divnija od zvijezde? Koja ljepota tvoju zasjeniti moe?Oi su ti ljepe od suneva sjaja, a mlijena ramena svjetlija od snijega.Izgaram, kad me kao zvijezda promatra.Izgaram, kad zbori il utljiva uti.Izgaram, kad skladne rijei govori.Izgaram, kad na tle hladno obara oi,II lkad se osmjehuje il gorko plae il ljupke izgovara rijei.Izgaram, bilo da hitrim hodom izmie okuii lsmirena po stazi koraa.Izgaram, pa ako si me odvie mrzilaii lmoda sada arko ljubi.Takve zlatne niti isplele su meni Sudenice!A ja bih radije htio da mnogi gorki pretrpim tren nego da val brzice rijeke primi moj sjen!SMERDEL127

ELIJE LAMPRIDIJE CRIJEVI (latinist, 1463-1520) HRVATSKANEPOSTOJANA FLAVIJATee je milovati tvoje tijelo to uvijek izmie nego dohvatiti na obali morskoj Proteja to proricati znade.Htjedoh da te cjelivam, al usne moje niz jagodice skliznue tvoje.I kad htjedoh bujne da pomilujem grudi, ti prekrila si rukom drai krasne.Al onda elio sam da te zagrlim, taj vrat tvoj nemirni da obuhvatim...Uzalud se pruile ruke... Jer kad se ponadaju one da ve te grle, ti vjeto njima izmie pa one klonu nepomine...SMERDELDORE DRI (1461 -1501)HRVATSKAODILJAM SEOdiljam se, moja vilo, bog da nam bude u drubu; pla i suze i moju tubu da bi znala, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.Pokle ti je sluba mila koju ti sam ja inio, a sad te sam ucvilio, ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.128

Putovaje, uzdihaje i srdacem svaki danak, a na oi moje sanak da t ne pride, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.Sila mi je putovati; oh, gorka je moja srjea, od svih tuga ma najvea; da bi znala, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.Ne uzdam se u dni kratke da te vidu, srce moje, koje ostavljam da je tvoje; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.Ako drumak pomanjkaje ter te ivot moj ne vodi, srce moje ne slobodi; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne vijem komu ostavljam lice bilo.Neka srce ne zabludi da ne bude drugoj sluit, a s tobom se ne razduit; ostaj zbogom, moja vilo! Odiljam se a ne