Vehabizam - kritički esej

8/13/2019 Vehabizam - kritiki esej

1/46


2/46

Naslov izvornikaHamidAlgarWahhabism: A Critical EssayCopyright 2002. by Islamic Publications International

NakladnikZlatko H a s a n b e g o v i Frankopanska 20 [email protected] i korekturaFerid Drinjanin

Naslovna stranicaProsvjed u Sarajevu oujak 2000. godineautor: Damir agoljCopyright ReutersCIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i s v e u i l i n a knjinica - ZagrebUDK297ALGAR HamidVehabizam : k r i t i k i osvrt HamidAlgar ; prevela Lamia K u l e n o v i - Zagreb:Z H a s a n b e g o v i 2004.Prijevod djela: Wahhabism. -Bibliografija. - Kazalo.ISBN 953-99698-0-8l Vehabizam Studija440628090

Hamid lgar

VEf fABIZAM:k r t k svrt

Prevelaamia K u l e n o v i

Zagreb 2004


3/46

t

VEHABIZAMk r t k svrt

lovom osvrtu pokuat dati skromniprikaz povijesti, u e n j a i suvremenog

z n a a j a vehabizma. Osobe naklonjene u e n j ukoje ovdje nazivamo vehabizmom mogle bi, naravno, prigovarati ovom imenu u d u i da je tonaziv koji su tom pokretu dali oni izvan njega, e s t o u pogrdnom z n a e n j u Vehabiti za sebekoriste nazive al muvahhidun i ahi al tavhid tou prijevodu z n a i pristae Bojeg jedinstva .No upravo su nazivi koje su sebi dali utemeljeni na njihovoj elji da polau i s k l j u i v o pravona tevhid (Boje jedinstvo), tj. na sami temeljislama, iz e g a slijedi da s sve ostale muslimanemoe odbaciti kao pristae irka (mnogobotva).Nema razloga da prihvatimo to svojatanje, a

u d u i da je taj pokret naposljetku djelo jed-7


4/46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrt

noga o v j e k a , uhammada b. 'Abd al-Vahhaba,razumno je i prikladno govoriti o vehabizmui vehabitima .

Jo dvije uvodne napomene. Prvo, u izuzetno dugoj i bogatoj povijesti islamske mislivehabizam ne zauzima posebno vano mjesto.Intelektualno b e z n a a j a n , vehabijski pokretimao je s r e u pojaviti se na Arapskom poluotoku (dodue u Neddu, razmjerno z b e n o mdijelu poluotoka), odnosno u blizini Haramajna (Meke i Medine), u glavnom zemljopisnom aritu muslimanskog svijeta. Njegovisaudijski zatitnici t k o e r su imali s r e u da u20. s t o l j e u steknu golemo naftno bogatstvokoje su dijelom koristili za irenje vehabizma umuslimanskom svijetu i drugdje. ez ova dva

i m b e n i k vehabizam je mogao lako ostati upovijesti kao sporedno i kratkotrajno sektakogibanje. Ta dva i m b e n i k a , o j a a n a d j e l o m i n i mpreklapanjem s drugim suvremenim tenjama uislamskom svijetu, obdarila su vehabizam izvjesnom d u g o v j e n o u .

Drugo, vehabizam je posve osobita pojava, koju bi trebalo priznati kao zasebnu kolumiljenja ili a k sljedbu za sebe. Vehabite katkada opisuju, posebice nemuslimanski p r o m a t r a ikoji trae kratak opis, kao ekstremne ili kon-

8


zervativne sunite, s pridjevima pridodanimporadi pojanjenja poput puritanski i strogi . Ipak, naobraeni suniti jo su od najranijihvremena o a v a l i da vehabiti ne pripadaju ehl-isunnetu ve dematu (pristae Poslanikove predaje i zajednice, naziv za sunitski islam), b u d u ida su gotovo sve radnje, predaje i vjerovanjakoje je uhammad b. 'Abd al-Vahhab o s u i v a obile povijesno sastavni dio sunitskoga islama,utkane u golemu cjelinu vjerske literature i

p r i h v a e n e od strane izrazite e i n e muslimana.Upravo zato su mnogi alimi (vjerski u e n j a c i ,istovremeno sa pojavom vehabizma, prokazivali vehabite kao skupinu izvan okrilja ehl-i sunneta ve demata. To to ih se danas ubraja e usunite samo je pokazatelj da se naziv sunitp o e o rabiti u izuzetno rastezljivom z n a e n j u ,

o g r n i e n o m na priznavanje zakonitosti e t v o -rice prvih halifa (koje suniti smatraju pravednim halifama, ar. Hu/efa al-Raidun . U stvari,sunit z n a u j e malo to drugo osim ne-ijit .

Nae o z n a a v a n j e vehabita kao ne-suni ta je stoga ponajprije povijesno razjanjenje, bez namjere koritenja u p o l e m i k e svrhe, ako ni zbog e g a drugog, onda zbog toga to za ovoga piscasunizam predstavlja tek jednu vrstu predstavljanja i t u m e n j islama.


5/46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtJo jedna o p e n i t a predodba, u v r e n a uglavama mnogih muslimana, jest da je vehabizam bio na izvoritu niza reformskih pokretakoji su u nekim s l u a j e v i m a jo djelatni u muslimanskom svijetu. Tako se zamilja da izravnislijed n a s l j e i v a n j a vodi od vehabita u Arabiji,prvo do Damal-al-Dina al-Afganija, uham-mada Abduhua i Raida Ride, a od njih do u-slimanske b r a e al-Ihvan al-Muslimun)- ukratko, do mjeavine osoba i pokreta poznatog kaoselefije. Doista, postoje neka a j e d n i k a stajalitavehabita i selefija, kao to e m o kasnije raspravljati u ovom osvrtu, a a k o e r nije u potpunosti

s l u a j n o da su od 1960-ih, i kasnije, mnogi aktivisti Muslimanske b r a e izabrali Saudijsku Arabiju kao u t o i t e od Naserovih progona. Ipak,ne postoji nasljedna veza i z m e u vehabizma ipokreta koji su se pojavili kasnije u muslimanskom svijetu. Razmjerna p r e m o vehabijskihn a i n a miljenja danas n z o n i h u raznim muslimanskim zemljama novija je pojava, proizalaiz mnotva s l u a j n o s t i koje nemaju veze s prvotnom pojavom te sljedbe. S l i n a je pogrekamisliti da je vehabizam od vremena svoga nastanka reformski pokret koji je naiao na iroki povoljan odjek u muslimanskom svijetu, ili dase uklopio u o p i obrazac "obnove" taddid), u

lO

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtto vrijeme n z o n e na Bliskom istoku, u JunojAziji, u Africi i drugdje. Svi ovi pokreti bili suvrlo r z l i i t i u svojoj naravi od vehabizma, kojise mora promatrati u osebujnom kontekstu vlastitog vremena kao izuzetak, zastranjivanje ili, unajboljem s l u a j u , nepravilnost.

llMhammad bin 'Abd al-Vahhab r o e n je1115. h. g. l 1703. u g r a d i u al-Ujajna uNeddu, s t o n o m dijelu onoga to se danas naziva Kraljevina Saudijska Arabija. Nedd nije imaoz n a a j n u ulogu u islamskoj tradiciji u e n o s t i ilipokreta vjerske obnove, a topografska pustotoga prostora odraavala se, i n i se, u njegovojintelektualnoj povijesti. tovie, postoje naznakeu hadisu da je Nedd po stupnju Bojega blagoslova u nepovoljnijem poloaju od p o d r u j a kaoto su Sirija i Jemen, te da se u njemu pojaviti

p o r e m e a j i , nered i sotonsko pokoljenje" al-zalazi va 'l fitan va karn al-ajtan). Povezivanjea p o k a l i p t i n o g hadisa s vidljivim povijesnimpojavama smion je postupak, u koji je najbolje neuputati se, a ovaj konkretan hadis, ako je doistavjerodostojan, mogao bi se na kraju p r o t u m a i t i


6/46


u z n a e n j u posve nepovezanom s vehabizmom.Ipak, njegova pojava u hadiskoj literaturi daje

o d r e e n i smisao upozorenja kad je r i j e o Aral'skom poluotoku u k a z u j u i da se prema svakompokretu koji odatle p o t j e e mora odnositi s velikim oprezom.

Otac Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba, ujedno i njegov prvi u i t e l j bio je kadija (sudac)u g r a d i u al-Ujajna, koji je vodio sud u skladus hanbelijskim mezhebom (jedna od e t i r i sunitske vjersko-pravne kole, mezheba). Han-belizam je bio tradicionalno p r e v l a d a v a j u i utom o d r u j u Usman b. Abdullah b. Bir, autork l a s i n e saudijske kronike, p i u i o ranim godinama Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba kae damu je Bog v e m o g u i proirio grudi o m o g u i v imu da shvati ona protuslovlja koja su skretalaljude s Njegovoga puta. 2 Rani protu-vehabijski

p o l e m i a r i prikazuju stvari p r i l i n o d r u g a i j e : injegov otac i njegov brat, Sulajman, i z v j e u j unas, otkrili su u njemu u vrlo ranoj dobi znakove krajnje misaone i z o p a e n o s t i 3 Sigurno je1 Njegovo upozorenje moglo je, ustvari, biti ispunjeno udobrodolici koju su stanovnici Nedda iskazali lanom poslaniku Musajlami al-Kazzabu neposredno poslije smrti poslanikaMuhammada.z Usman b. Abdullah b. Bir, Unvan al-Mada i Tarih Nedd,Rijad, bez nadnevka, str. 6.J v dolje, str. 78.

12


samo da je Sulajman kasnije doista istupio protiv njega i napisao prvo opirno djelo u kojemse pobija vehabizam. i n i se da je njegov otac,barem isprva, bio popustljiviji. Zbog djelovanjasvoga sina smijenjen je s dunosti, te je 113 9.h. l 1726. morao napustiti al-Ujajnu i o t i i uoblinju Hurajmilu. Muhammad b. 'Abd alVahhab boravio je jo neko vrijeme u al-Ujajnip o k u a v a j u i ispraviti navodne sklonosti njezinih g r a a n a mnogobotvu prije nego to jedoao do a k l j u k a da su same r i j e i uzaludnela jugni l-kau/). 4 On se zbog toga pridruio

svome ocu u Hurajmili prije nego to je otiao uHidaz, sa prvotnom namjerom da obavi had.

S l i j e d e e e t i r i godine proveo je u Medini,koja je, bilo bi korisno istaknuti, tada jo uvijekvano sredite islamske znanosti i razmjene misli, te je p r i v l a i l a u e n e ljude i studente iz mnogih dijelova muslimanskog svijeta. Zabiljeenoje da su m e u onima s kojima je studirao biliejh 'Abdullah b. Ibrahim, t a k o e r podrijetlomiz Nedda, i Muhammad Hajat al Sindi, indijskipoznavatelj hadisa. Ponekad se poseban z n a a jpridaje prijateljstvu s al-Sindijem, m e u i j i mje brojnim u e n i c i m a bio i u v e n i indijski sufija (islamski mistik ) i fakih (islamski pravni4 Unvan al-Madd, str. 7.

13


7/46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrts t r u n j a k ejh Valiullah Dihlavi. Ova i n j e n i c auzima se kao dokaz stanovitog stupnja bliskostiili podudarnosti i z m e u vehabizma i r a z l i i t i hobnoviteljskih pokreta na Indijskom potkontinentu koji su izrasli iz n a s l i j e a aha Valiullaha.5Takva tvrdnja je neodriva jer i najpovrnijausporedba vehabizma s neizmjerno bogatijim idubljim (iako e s t o neuravnoteenim) u e n j i maha Valiullaha odmah otkriva golemu razliku.Nadalje, sama i n j e n i c a da je netko bio n e i j iu e n i k ne z n a i nuno da je usvojio sve stavovesvoga i t e l j a niti se u i t e l j moe smatrati d g o ~vornim za bilo kakve zamisli koje u e n i k kasnije

r a z r a u j e ; drugim r i j e i m a , niti se vehabizam,ni njegove sutinske sastavnice, mogu naknadno pripisati uhammedu Hajat al-Sindiju.

Z n a a j n i j e je to se navodi kako je Muhammad b. 'Abd al-Vahhab znatan dio svojeg privremenog boravka u Medini posvetio p r o u a v a n j udjela Ibn Tajmijje (koji je umro 728. h./1328.),doista z n a a j n e osobe u intelektualnoj povijesti islama, i j i je utjecaj vjerojatno postao v e inakon smrti nego to je bio za vrijeme ivota.Ono to je njemu i uhammadu b. 'Abd al-5 John Voli Muhammad Hayat al-Sindi and Muhammad ibn'Abd al-Vahhab: an Analysis of an Intellectual Group in Ei-ghteenth-Century Medina , Bulletin of the School of Orientaland African Studies, XXXVIII:1 (1975.), str. 32-38.

14

' VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtVahhabu bilo z a j e d n i k o je oduevljenje polemikama u kojima se obruavalo na k r a n s t v o ,ijizam, mnoge sufijske o b i a j e i e n j a , kao i namu'tazilite, to je svakako bilo p r o b l e m a t i n otroenje snage b u d u i da mu'taziliti v e odavnonisu postojali. Zbog zanimanja koje je uham-mad b. 'Abd al-Vahhab pokazivao za djela IbnTajmijje, redovito se tvrdi kako vehabizam predstavlja zakanjelu obnovu njegove batine. Ovatvrdnja je teko odriva, iako je manje nestvarna od pokuaja da se o s n i v a vehabizma dovedeu vezu sa ah Valiullahom. Donald P Little nijepotpuno neutemeljeno jednom napisao l a n a kpod naslovom Je li Ibn Tajmijja bio sasvim prisebi? 6 Ipak, togod tko mislio o stajalitimakoja je zastupao Ibn Tajmijja, on je nesumnjivo bio daleko savjesniji i oprezniji mislilac teneusporedivo plodniji u e n j a k od uhammadb. 'Abd al-VahhabaJ Nadalje, k l j u n a razlika

i z m e u njih dvojice je u tome to Ibn Tajmijjanije u potpunosti odbacivao sufizam, iako seprotivio nekim njegovim pogledima u to vrijeme, s m a t r a j u i ih pogrenima ili i z o p a e n i m a ;6 Studia Islamica, XLI: 1975., str. 93.-111.7 Opsena djela Ibn Tajmijje danas uglavnom nisu p r o i t a l i ninjegovi estoki zagovornici ni njegovi protivnici. Ironija je toje ista sudbina zadesila Ibn 'Arabija, glavnog Ibn Tajmijjinog suparnika m e u sufijama.

15


8/46


on sam je bio primljen u kaderi jski red. 8 Nasuprot tome, Muhammad b 'Abd al-Vahhab u 'cijelosti se protivio tesavufu (sufizmu), njegovimkorijenima i granama, a ne tek nekima od njegovih o i t o v a n j a Vehabizam je u sutini pokretbez rodoslovlja; doao je niotkud, ne samo zatoto se pojavio iz pustoi Nedda, nego i zbognedostatka prethodnog uporita u islamskojpovijesti.

Sa stajalita samog vehabizma, moglo bi se,naravno, tvrditi da je upravo nepostojanje povijesnog uporita vrlina jer je cijela svrha vehabizma da razmrsi sloene i svretka struktureprava, teologije i misticizma, a da ne spominjemo vjersku praksu, izrasle nakon zavretka objave Kur'ana, te da p r o n a e put povratka izravnodo dva vrela islama, Kur'ana i suneta (praksaposlanika Muhameda a.s.) a prvi pogled, ovise ciljevi mogu n t pohvalnim i nesumnjivoih dijele mnogi muslimani koji sebe ne smatraju vehabitima. Zaista, ne postoji o b v e z u j u avrijednost u razradama tijekom povijesti;

o b v e z u j u u vrijednost imaju samo Kur'an i sunet. M e u t i m besmisleno je zamiljati da bi sez n a e n j a i primjene Kur'ana i suneta mogli na

George Makdisi, Ibn Taymiya: a Sufi of the Qadiriya Order ,American Journal o Arabic Studies. I (1974.), str. 118-129.

16


bilo koji sadrajan i provediv n a i n ostvantizanemarivanjem sveukupne stvarnosti islamsketradicije nakon razdoblja Objave. Jednako jeprividno predmnijevati da su, bilo pojedinac,bilo drutvo, prazan prostor u koji se Kur'an isunet mogu vjerodostojno utisnuti bez natruhapovijesnih ili suvremenih okolnosti. Upravotijek i n a i n objave Kur'ana podrazumijevajuneprekidno uzajamno djelovanje sa promjenjivom s t v a r n o u ljudskih drutava, s t v a r n o ukoja nuno u k l j u u j e i povijesnu dimenziju.

Vratimo se ivotopisnom prikazu. Muhammad b 'Abd al-Vahhab vratio se iz Medine uHurajmilu i nedugo zatim, iz razloga koji nisuodmah jasni, otputovao u Basru, nastanivi seu selu po imenu al-Madmu'a. Ondje, premar i j e i m a saudijskog p o v j e s n i a r a 'Usmana b'Abdullaha b Bira, javno o s u u j e neke stvarikoje se odnose na irk (al-irkijat, mnogobotvo)i novotarije (al-bida}. Tamo se vjerojatno iprvi put izravno susreo sa ijitskim islamom.Al-Ahsa, koja je sve do danas ostala v e i n s k iijitska regija usprkos d e s e t l j e i m a vehabijskosaudijskih progona, na svoju veliku n e s r e ug r a n i i s Neddom, ali nema nikakvih pokaza-9 'Unvan al-Madd, str. 8 Izraz al-irkijat je vjerojatno jedinidoprinos vehabizma s t r u n o m r j e n i k u islama.

17


9/46


telja da je Muhammad b. 'Abd al-Vahhab imaostvarnu svijest o ijizmu prije svoga boravka ual-Madmu'i. Ondje je i ijitski islam privukaonjegovu pozornost kao navodno prepun irka. \Nije, m e u t i m , imao nikakvog uspjeha u uvjeravanju bilo sunita ili ijita u njihove pogubnenedostatke, te je napustio selo. Prema kazivanju 'Usmana b. 'Abdullaha b. Bira, namjeravao je o t i i u Damask (moda zbog tamonje

n a z o n o s t i hanbelijskih u e n j a k a ) , ali nekako jeostao bez novca koji mu je bio potreban za put,pa se umjesto toga preko al-Ahse vratio u Hurajmilu. To se dogodilo, kae saudijski o v j e s n i a r ,zato to je Bog koji zna sve skriveno i vidljivoelio da Njegov naum pobijedi i da se Njegova

r i j e uzvisi ujedinjavanjem naroda Nedda podjednim o o m 10Jedna druga p r i a , nepoznatog autora i vjerojatno legendarna, kazuje da je Muhammadb. 'Abd al-Vahhab iz Basre otputovao u Bagdadgdje je oenio bogatu nevjestu i tamo ostao petgodina. Zatim je, kae se, preko Kurdistana nastavio prema Iranu gdje je posjetio Hamadan,Kum i Isfahan kako bi studirao filozofiju. Ako10 Unvan al-Madd, str. 8.n N e ~ e t \=agatay V e h h a b i l i k ~ , Islam Ansiklopedisi, XIII, str.263; autor nepoznat, Lam al-Sihab i Tarih Muhammad b Abdal-Vahhab, izd. Ahmad Abu Hakima, Bejrut, 1967.

18


je zaista krenuo na taj put u n a t o nesklonostikoju je o s j e a o prema ijizmu, motivi koji su gapri tome vodili ostaju tajnoviti. Perzijska vrela iztograzdobljanigdjenespominjuimeMuhammada b. 'Abd al-Vahhaba, to moe z n a i t i - uvijekp r e d m n i j e v a j u i da je doista posjetio Iran- da sunjegova h v a a n j a ispravnosti koje je pokuavaopromicati tamo bila o d b a e n a kao b e z n a a j n a ,ili da je bio u p r o t u r j e j u sa samim sobom takoto je privremeno prakticirao ijitski o b i a jtakije (pretvaranje iz opreza). Vjerojatnije je,

v e iz kronolokih razloga, da se iz Basre, manjeili vie izravno, vratio u Hurajmilu.

Ondje se pridruio svome ocu te nastavio idalje otro o s u i v a t i neznanje, irk, i novotarije s toliko neumornog ara da je zamorio ivlastitog oca, pa su se p o r j e k a l i (vaka a bajnahu va bajna abihi kalam), kako to Usman b.'Abdullah b. Bir obazrivo opisuje.U Naao je

t a k o e r vremena prirediti knjiicu nazvanu Ki-tab al-Tavhid (Knjiga Bojeg jedinstva). U n a t o tome to naslov o b e a v a t u m a e n j e najvanijegod svih islamskih u e n j a , ova se knjiica sastoji

i s k l j u i v o od neobjanjenih hadisa, r a s p o r e e n i hu ezdeset sedam poglavlja. Umrli Ismail Radial-Faruki, u svoje vrijeme jedan od glavnih pro-12 Unvan al-Madd, str. 8.

19


10/46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtmicatelja vehabizma u Sjevernoj Americi, gotovo je bio u pravu kad je u uvodu svoga prijevodaKitab al-Tavhida naveo kako ta knjiga izgledapoput studentskih zabiljeki . Jo bi o n i j ocje- na bila da ova knjiga, kao i mnogi drugi radoviuhammada b. 'Abd al-Vahaba, jesu biljekejednoga studenta. U uzletu mate, koji bi sluiona a s t nekom srednjovjekovnom dvorskom

p a n e g i r i a r u Al-Faruki je o p e n i t u skromnostpisanih uradaka svoga junaka pokuao objasnititvrdnjom kako se predao (ispravljanju navodnog pogrenog razumijevanja tevhida od stranep r a k t i k i svih muslimana) s duevnom estinom prevelikom za njegovo pero . 3 estinuje uhammad b. 'Abd al-Vahhab zacijelo pokazao, ali ostaje otvoreno pitanje koliko je biladuevnog tipa.Na ovom je mjestu red za kratku opasku o

n e e m u to bi se dobrohotno moglo nazvatiu e n i m djelom Muhammada b.'Abd al-Vahhaba.Sva njegova djela su izuzetno slabana po sadrajui opsegu. Kako bi opravdao svoje hvalospjeveMuhammadu b 'Abd al-Vahhabu, al-Faruki jepridodao svom prijevodu svakog poglavlja Kitabal-Tavhida popis daljnjih tema koje je on sam13 Sejh uhammad ibn 'Abd al-Vahhab, Kitab al-Tavhid, prijevod Isma'il al-Faruki, pretisak, Delhi, 1988., str. XV

20

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtsastavio, to bi podrazumijevalo da je autor prvobitno raspravljao o nekim od tema koje proizlaze iz hadisa u knjizi, a nije. S l i n o tome, izdanjeknjige Muhammada b 'Abd al-Vahhaba Kaf alubuhat (Otkrivanje sumnjivih stvari), objavljeneu Rijadu 1388./1968., sadri napomenu na naslovnoj stranici potankosti razradio (kama bitafsilihi) 'Ali al-Hamad al-Salihi . Jo jedna knjigakoja se pripisuje Muhammadu b 'Abd al-Vahhabu, Masa il al-Dahilijja (Madina: al-Dami'a al-Islamija, 1395./1975. , nosi napomenu proirio(tavasa a fiha) al-Sajjid Mahmud ukri al-Alusi .Niti u jednom od ova dva primjera nema nikakvihnaznaka gdje zavrava djelo Muhammada b 'Abdal-Vahhaba, a gdje p o i n j e doprinos p r i r e i v a a .

i n i se da su u v r i vehabizma, u neprilici zbogslabanosti opusa Muhammada b 'Abd al-Vahhaba, p o e l i smatrati nunim proirenje njegovogopsega.Istina, nekoliko p r i l i n o opsenih svezaka jeobjavljeno u Saudijskoj Arabiji kao sabrana djela Muhammada b 'Abd al-Vahhaba (Mu allafatal-ejh al-Imam Muhammad b. Abd al-Vahhab,Rijad: Dami'at al-Imam Muhammad b. Sa'ud),ali uglavnom se radi o malo e m u drugomeosim zbirki biljeki i hadisa r a s p o r e e n i h premao r e e n i m temama. Ovaj pisac ima u svojoj zbir-

21


11/46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtci svezak broj jedan, dva i t i r i te cjeline; nejasno je koliko svezaka o b u h v a a cijeli niz. Svezakjedan i dva u potpunosti se sastoje od hadisa kojise odnose na pravila o abdestu (muslimanskomobrednom pranju), molitvi i zekatu (obvezatnomvjerskom porezu); ne sadre nikakva t u m a e n j aili objanjenja Muhammada b 'Abd al-Vahha-ba, dok su vrela hadisa navedena u biljekama upotpunosti djelo trojice nakladnika toga niza. 14Svezak broj t i r i p o i n j e kratkom raspravompodnaslovom Kitab Fada il al-Kur an (Knjiga o vrednotama Kur'ana), to je opet zbirka e t u m a e n i hhadisa r a s p o r e e n i h u osamnaest poglavlja. Nastavlja se djelom s naslovom koji o b e a v a Taf-sir Ajat al-Kur an al-Karim T u m a e n j e ajetaKur'ana a s n o g ) , za koje se ispostavlja da nijevie od niza p r e p r i a v a n j a nekih Kur'anskih aje-ta i biljeki o osnovnim g r a m a t i k i m pitanjimau nekim drugim; ovdje je jedino pokazano zanimanje za povremene p o l e m i k e strelice kojeautor odailje protiv onih koje naziva v o a m airka (a immat al-irk). Svezak zavrava kratkimb. 'Abd al-Vahhabovim prikazom teksta Zad alMa ad Ibn Kajjima al-Dauzijje, koji teko da jetoliko zahtjevan da bi iziskivao posebnu obradu.14 Nakladnici su 'Abd al-Aziz b Zajd al-Rumi, uhammad Baltadi i Sajjid Hidab .

22

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtProsudba o s t i g n u a Muhammada b 'Abd alVahhaba kao u e n j a k a i pisca posve je opravda

no mjerilo za ocjenu njegovih irih ostvarenja,s obzirom da povijest islama kao intelektualnei duhovne tradicije i n e iznad svega u e n i ljudii djela koja su napisali; knjiga je sutinska vrednota islamske civilizacije. Svaka vanija osobakoja je pokrenula neki z n a a j a n obnoviteljskipokret u povijesti islama bila je plodan i utjecajan pisac; dva primjera vremenski razmjernoliska uhammadu b 'Abd al-Vahhabu, bili suejh 'Usman dan Fodio i ah Valiullah Dihlavi.On se ni izdaleka ne moe u s p o r e i v a t i ni s jednim od njih dvojice. Zaista, dobiva se dojamda je Muhammad b 'Abd al-Vahhab gledao naspisateljski rad kao na jo jednu nedozvoljenunovotariju koja je s t o l j e i m a zamagljivala muslimanski um.Vratimo se s ove opaske na njegov ivotopis. i n i se da ga je o e v a smrt 1153./1740.oslobodila svih zapreka u pokuajima da iskorijeni navodne pojave irka. Iako je okupioneto sljedbenika, uskoro je shvatio da bi bilomudro napustiti Hurajmilu, pa se mogao vratiti u al-'Ujajnu pod povoljnijim uvjetima odonih koji su prevladavali nekih e t r n a e s t godina ranije kada je bio primoran o t i i iz toga

23


12/46


grada. Sada je vladar al-'Ujajne, 'Osman ibnMu'ammar, pruio svoju zatitu Muhammadub.'Abd al-Vahhabu i prisegnuo na odanost tevhidu na n a i n kako ga je ovaj t u m a i o . Ovajsavez je u v r e n enidbom Muhammada b.'Abd al-Vahhaba s al-Dauharom, r o a k i n j o m'Osmana b. Mu'ammara. U i v a j u i tako zatituvladara, Muhammad b.'Abd al-Vahhab je prionuo s j e i stanovito prijeporno d r v e e prije negoto je preao na zahtjevniji pothvat razaranja:unitavanju grobnice Zajda b al-Hattaba, Poslanikovog druga i brata drugog halife, koji jepoginuo u bici kod Jamame b o r e i se protivMusajlame al-Kazzaba. 'Osman b Mu ammarosigurao je Muhammadu b.' Abd al-Vahhabupratnju od est stotina naoruanih ljudi kakobi zatitili njega i njegovu skupinu sljedbenikadok su razbijali to zdanje. M e u t i m viekratnoosobno kamenovanje jedne preljubnice, koja jenavodno svojevoljno priznala p o i n j e n i grijeh,u i n i l o je Muhammada b 'Abd al-Vahhabastvarno poznatim. Nakon toga, pie 'Osmanb 'Abdulah b Bir, njegov nauk je procvjetao,njegova o se p o v e a l a a istinski tevhid se posvuda proirio, zajedno sa nametanjem vrlina izabranom poroka . 1515 Unvan al-Madd str. 10.

24


Upravo tada je 'Osman b Mu'ammar popustio pritisku m o n o g plemenskog glavara te regije i protjerao Muhammada b 'Abd al-Vahhaba iz 'Ujajne. Taj prividni nazadak bio mu je ustvari vrlo koristan jer odlazi u al-Dir ' ijju i smjesnim vladarom Muhammadom b Sa'udomsklapa novi savez, z a p e a t i v i ga sa jo jednimbrakom. Ovaj savez se pokazao trajnim, dovevido pojave p o l i t i k o g entiteta koji je dugi niz godina n a i z m j e n i n o mogao biti o z n a a v a n kaosaudijski ili vehabijski. Istina, u dvadesetoms t o l j e u saudijska drava je dobila jedan drugiraison d etre kao povlateno o r u stranih -prvo britanskih, a zatim a m e r i k i h - probitakana Bliskom istoku. U svom p o e t k u m e u t i mona je jednostavno bila p o l i t i k o i vojno o r u evehabijske sljedbe. Slabljenje veze i z m e u vjerske elite i obitelji Saud, koje sada o i g l e d n otraje, u svojoj je biti neizbjena posljedica sukoba i z m e u ove dvije n a s l i j e e n e privrenosti,vehabijske i a n g l o - a m e r i k e . Preostaje vidjetito se dogoditi kad se jednom razdvoje ovisijamski blizanci, vehabizam i obitelj Saud, tekoji od njih preivjeti.

Savez, koji se danas raspada, dobro jez a p o e o Muhammad b. Sa'ud je o b e a o pruiti

p o m o Muhammadu b 'Abd al-Vahhabu u25


13/46


v o e n j u dihada (borbe/napora na Bojem putu) prot iv svih onih koji odstupaju od njegovogs h v a a n j a tevhida. Pri tome je imao samo jednuogradu: da ga Muhammad b.'Abd al-Vahhabs p r i j e i t i u ubiranju o b i a j e n o g godinjeg pore-za od stanovnika al-Dir'ijje. Muhammad b.'Abdal-Vahhab ga je uvjerio da mu p r e d s t o j e idihad donijeti plijen daleko obilniji od togporeza. 16 Time je sve pripravljeno za u b i l a k e ip l j a k a k e pohode diljem Arabije.

Vehabijsko-saudijska drava je 1159./1746.godine slubeno proglasila dihad protiv svihkoji nisu dijelili njihovo s h v a a n j e tevhida,u b r a j a j u i ih u nevjernike i k r i v l j u j u i ih za irki otpadnitvo. Znakovito je da kadgod se pojammuslimani pojavljuje u kronici 'Usmana b.

'Abdullaha b. Bira, Unvan al-Madd i TarihNedd, odnosi se i s k l j u i v o na vehabite. Ali,vehabijsko odbacivanje svih ostalih muslimana, osim njih samih, kao nevjernika, ima i v e uvanost od samo povijesne. Obzirno prikrivangodinama zbog mnotva r z l i i t i h i m b e n i k a- a prije svega zbog elje saudijskog reima dasebe prikae zatitnikom muslimanskih probitaka, u n t o obilju dokaza koji govore suprotno - ovaj pristup i s k l j u i v o g odbacivanja i dalje16 Unvan al-Madd str. 12.

26


oblikuje odnos suvremenih vehabita, i onih kojisu pod njihovim utjecajem, prema muslimanima i kad nije posve obrazloen.17

edan od najranijih p o v j e s n i a r a vehabijskogpokreta, osmanski admiral Ejiib Sabri-paa, usvome djelu Tarih-i Vehhabijan povukao je zanimljivu usporedbu i z m e u vehabizma i pokretakaramita, ogranka ismailitskog pokreta koji jeosvojio Meku 317./930. 18 Ova usporedba je bila potaknuta onim to je zadesilo Haramajn zavrijeme vehabijske okupacije od 1806. do 1812.godine. Drugi osmanski dunosnici su napravilimoda jo o u n i ju usporedbu, sa hariditima.19Puno ranije u islamskoj povijesti, hariditi su,kao i vehabiti, sve muslimane koji se nisu u svemu slagali sa njihovim u e n j i m smatrali otpadnicima protiv kojih je rat doputen, ako ne i

o b v e z u j u i pa su sukladno tome protiv njih pokretali r a z b o j n i k e pohode. Dok su se vehabiti,sredinom osamnaestog s t o l j e a irili Arapskimpoluotokom, njihovo ponaanje i opravdanjanisu se ni po e m u razlikovali od hariditskih.Moda se, na kraju, u hariditskom pokretu17 Vidi dolje, str. 54.18 Ejiib Sabri Paa Tarih-i Vehhabiyan, Istanbul, 1296./1879.str. 3-17.19 Neset c;agataj, Vehhabilik , Islam Ansiklopedisi, XIII., str.267.

27


14/46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtmoe otkriti neka vrsta povijesne p r e t e e vehabita, ne glede podrobnosti njihovog u e n j a v e po n a i n u na koji se odnose prema drugima.

Prezir prema muslimanima ne-vehabitimazgodno se, u vie od jedne prigode u dvadesetom s t o l j e u poklopio sa potrebom iskazivanja vjernosti nemuslimanskim silama. Vrijedispomenuti, na primjer, da je 'Abd al-'Aziz b.Sa'ud, koji je vladao od 1902. do 1953., jednom rekao St ohn (''Abdullahu ) Philbyju,posredniku i z m e u njega i britanskog ForeignOfficea (ministarstva vanjskih poslova), da sumu k r a n i drai nego muslimani ne-vehabiti.K r a n i objasnio je, postupaju prema pravilima svoje vjere, dok su muslimani koji ne slijedevahabijsko s h v a a n j e tevhida krivi za irk. Ukratko, bolje k r a n i n nego musliman ne-vahabit.20Ne bi bilo pretjerano objasniti odnose obiteljiSaud s njihovim inozemnim pokroviteljima ikao p o l i t i k u primjenu takvog svjetonazora.U petnaest godina od vehabijske objavedihada osvojena su velika p o d r u j a Arabije.Saudijci su prvo osvojili n a j v e i dio Nedda;zatim su pokorili plemena sredinje Arabije; azauzeli su i 'Asir i dio Jemena. Muhammad bSa'ud je umro 1180./1766., a naslijedio ga je2 Elizabeth Monroe, Philby o Arabia London, 1973., str. 69 70.

28

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrt'Abd al-' Aziz, koji se sa jo v e o m snagom odsvog predasnika posvetio irenju saudijske vladavine i prisilnom promicanju vehabizma. Rijadje osvojio 1187./1773., i bacivi oko na Hidaznekih sedamnaest godina kasnije, z a p o i n j ez n a a j n i j e irenje svoje kraljevine. Muhammadb. 'Abd al-Vahhab je 1146./1733., prije negoto je dobio saudijsko pokroviteljstvo i potporu, poslao izaslanstvo od tridesetoro ljudi erifuMeke, Mas'udu b Sa'idu, kako bi za sebe i svojesljedbenike ishodio doputenje da obave had.erif je prosudio da mu je uz to bila namjera i iriti svoj nauk m e u okupljenim h o d o a s n i c i m apa je zato priredio raspravu i z m e u g o s t u j u i hvehabita i uleme Meke i Medine. Predstavnici Muhammada b. 'Abd al-Vahhaba nisu biliuspjeni, pa ih je kadija Meke proglasio nevjernicima, prema gleditu dobro poznatog n a e l azasnovanog na hadisu, da sam postaje nevjernikom svaki onaj koji bez jakog razloga takvimproglasi drugog muslimana. Muhammad b 'Abdal-Vahhab je umro 1206./1791., nedugo nakonto su p o e l i 'Abd al-'Azizovi oruani sukobi svladarima Hidaza, ali to ni na koji n a i n nijeumanjilo pohlepu Saudijaca za osvajanjem i pokoljima. Za manje od deset godina, vehabijskavjera je - premda privremeno, snagom oruja

29


15/46


nametnuta Haramajnu.Osvajanju Hidaza i zlodjelima koja su ga po

pratila prethodio je, 1217./1802. godine, saudijski pohod n grad Karbalu u junom Iraku,mjesto u e n i t v a i ukopa Imama Huseina. Prema nekim opisima, napadaj se dogodio t o n o10. muharrema, na dan kad se ijiti okupljaju dabi obnovili j e a n j e na njegovo m u e n i t v a . Akoje takvo bilo vrijeme napadaja, mora da je biloodabrano namjerno kako bi se ijitima nanijelo n a j v e u m o g u u uvredu i bol. Stvaran prikaz

z l o i n a koji daje saudijski k r o n i a r Usman bAbdullah b Bir, m e u t i m datira taj napadajotprilike tri mjeseca ranije:

Sa ud (sin Abd al- Aziza) krenuo je 1216. godine sa svojom boanski potpomognutom vojskom ikonjanitvom, koje je n o v a i o iz redova i mjetanai nomada Nedda, s juga, iz Hidaza, Tihame i od

drugdje. Krenuo je na Karbalu i p o e o sa neprijateljskim napadajima na stanovnike al-Huseinovogmjesta. Bilo je to u mjesecu zu l Ka de. Muslimani (tj.vehabiti} preli su preko gradskih zidina, silom uli ugrad i pobili e i n u stanovnika koje su zatekli na trnicama i u njihovim domovima. Zatim su unitili grobnicu al-Huseina natkrivenu kupolom koju su sagradilioni koji vjeruju u takve stvari. Uzeli su sve to su naliu unutranjosti i oko kupole. Odnijeli su reetkastuogradu grobnice ukraenu oblogama od smaragda,

30


rubina i drugog dragog kamenja. Odnijeli su sve to sunali u gradu: r a z l i i t e vrste imovine, oruje, o d j e utepihe, zlato, srebro, dragocjene primjerke Kur anakao i mnotvo drugih svari - vie nego to se moenabrojati. U Karbali nisu ostali dulje od jednog prijepodneva, napustivi je oko podneva s cjelokupnomimovinom koju su prikupili nakon to su poubijalioko dvije t i s u e ljudi. Sa ud je potom krenuo natragpreko al-Ma al-Abjada. Pred njim je stajao prikupljeni plijen. Jednu petinu je odredio za sebe, a ostatak jepodijelio m e u ostalim muslimanima (tj. vehabitima),

d a j u i po jedan dio svakom vojniku-pjeaku, a po dvadijela svakom konjaniku. Potom se vratio k u iPosve u o b i a j e n svakodnevni posao, reklo

bi se.Vehabiti su u Hidazu najprije osvojili grad

Ta if, koji su pregazili u mjesecu zu l-Ka de 1217./v e l j a i 1803., nakon duge opsade protkane

r a z l i i t i m spletkama i besplodnim pregovorima.I ovdje su, t a k o e r napravili pokolj, zapalili sveknjige koje se pronali osim Kur ana i zbirki hadisa, te unitili sve grobnice ashaba (Poslanikovihdrugova) koje su u tome gradu uspjeli p r o n a i .Saudijski k r o n i a r opisuje taj d o g a a j ovako:

Usman (prebjeg iz vojske Galiba, erifa Meke)uao je u grad zajedno sa s k u p i n a m ~ koje su ga pratile.Bog im je o m o g u i o da grad zauzmu silom ali bez bor-

21 Unvan al-Madd, str. 121-122.

31


16/46


be sic), pobivi nekih dvije stotine ljudi koje su zateklina trnicama i u njihovim domovima. Oduzeli su immnogo imovine, vrijednosti kao to su novac, oruje,sukno i dragocjenosti, preko svake mjere i prosudbe ..Usman je sve to poslao Abd al- Azizu koji ga je imenovao namjesnikom Ta ifa i ostatka Hidaza.22Otprilike dva mjeseca kasnije, Abd al- Aziz

je uao u Meku i prisilio ulemu toga grada damu da h f (prisegu na vjernost}. M e u t i m taprva vehabijska okupacija Meke bila je kratkogvijeka jer im je namjesnik Galib uspio preotetigrad dva mjeseca kasnije.

Nedugo zatim, Abd al- Aziza je u al-Dir ijjiubio izvjesni Usman kojeg r a z l i i t o opisuju kaokurdskog dervia iz Mosula koji se pretvarao daje gorljivi o b r a e n i k u vehabizam, i kao ijita- vjerojatno afganistanskog - iz Karbale koji jeelio osvetu za pokolj p o i n j e n u tome gradu. 23Abd al- Aziza je odmah naslijedio njegov sin

Sa ud, krvnik Karbale, te se o s v a j a k i pohodnastavio gotovo bez predaha. Vehabijsko-saudijska vojska osvojila je Medinu, muharrema1220./travnja 1805. godine, i po drugi put zauzela Meku u zu l-Ka deu 1 2 2 0 . / s i j e n j u 1806.22 Unvan al-Madd i Tarih Nedd, str. 123.23 Unvan al-Madd i Tarih Nedd, str. 125 -126. O njegovomnavodnom afganistanskom ident itetu vidi Abbas al- Azzavi, -rik al-Irak bajna Ihtilalajn, Bagdad, 1956. , VI str. 160.

3


godine. Ova okupacija Haramajna trajatsve do kraja 1227./1812., u razdoblju od esti pol godina tijekom kojih je vehabijsko u e n j enametano puku Meke i Medine, dok su sevehabiti okrenuli svojoj omiljenoj djelatnosti -unitavanju kupola. U Meki su razorene kupole koje su natkrivale k u e za koje se vjerovaloda su rodne k u e Poslanika, Hatide al-Kubre,imama Alija i Abu Bakra al-Siddika, a grobnicei mauzoleji na povijesnom groblju al-Ma la sravnjeni su sa zemljom. U Medini je o p l j a k a n oblago Poslanikove damije, ali se od pokuajaunitavanja kupole koja se uzdizala iznad Poslanikova groba odustalo nakon to je nekolicinunajgorljivijih kojima je bila povjerena ta a d a avoljom providnosti, zadesila smrt. M e u t i msva zdanja i nadgrobni spomenici na grobljupoznatom kao Dannat al-Baki , u susjedstvuPoslanikove damije, bili su porueni; ondje subile pokopane Poslanikove supruge i njegovidrugovi, nekoliko imama iz Ahi al-Bejta (porodice Muhameda a.s.), kao i mnotvo manjeistaknutih uglednika iz duhovne i intelektualnepovijesti islama. Ranije, dok nije bilo vehabijskeprisile, ulema Haramajna je bez oklijevanjaodbacivala vehabijska u e n j a ; sada su bili prisiljeni pokoriti se. M e u mjerama koje su bile

33


17/46


nametnute, kako njima tako i ostalim stanovnicima ova dva grada, bilo je obvezatno obavljanje svih pet propisanih dnevnih molitvi udematu ( z a j e d n i k i ) ; obvezatna indoktrinacija

u e n j a k a i o b i n i h ljudi vehabijskim u e n j e m ;unitavanje knjiga koje bi optuili da podravajuirk - u k l j u u j u i , na primjer, al-Dazulijev Da-la il al-Hajrat i al-Jafi'ijev Raud al-Rajahin; teveliki raspon zabrana u k l j u u j u i i neke pojedinosti u molitvi kako su ih odredili hanefijski imalikijski mezheb, uporaba tespiha (brojanica),proslava Milad al-Nabi (mevluda, Poslanikovog

r o e n d a n a ) , posebno kroz reci tiran e pjesnitva,u o b i a j e n o izgovaranje nekoliko hadisa petkomprije hutbe (propovijedi pred a j e d n i k u tjednupodnevnu molitvu u petak, dumu), posjedovanje i puenje duhana i (privremeno) pijenjekahve. Nadalje, karavanama h o d o a s n i k a kojesu dolazile iz Sirije i Egipta, smatranima pogubnim prenositeljima irka, zabranjen je pristupHaramajnu.

Vehabijska okupacija Haramajna prisilila jeOsmanlije na o d l u n o djelovanje. Njihov ugledkao u v a r a sunitskog islama i nasljednika hilafeta ovisio je o barem neznatnom nadzoru nadHaramajnom, dok su njihovu stvarnu vlast e s t oosporavali erifi Meke. Neki arapski o v j e s n i a r i

4


skloni nacionalizmu, barem oni ranog narataja,bili su u iskuenju da vehabijski pokret smatrajup r o t o n a c i o n a l i s t i k o m pobunom i j i je ilj bio

o s l o b a a n j e Arapa o osmanske imperijalne vlasti. Nedavno je saudijska vlada navelakako je prvo vehabijsko osvajanje Arapskogpoluotoka pobudilo ljubomoru OsmanskogCarstva i izazvalo elju dokidanja nacije kojase tek r a a l a . 24 Pripisivanje ovakvih obiljeja upotpunosti je besmisleno: vehabijska ideologijanije imala nita sa nacionalizmom, a upitno je,

i danas, postoji li u o p e saudijska nacija. Usvakom s l u a j u , moe se utvrditi kako se i prva pojava vehabijsko-saudijske drave krajemosamnaestog i p o e t k o m devetnaestog s t o l j e a ,kao i njezino u v r e n j e i irenje u dvadesetoms t o l j e u , d o g l o u kontekstu europskog posezanja za arapskim zemljama i stoga je posluila kao i m b e n i k slabljenja kroz izazivanjepodjela. Kako i s t i p o v j e s n i a r ejh Ahmadb. Zajni Dahlan, Osmanlije su se istovremeno

s u o i l i s dvije smutnje jitne): Napoleonovimpoho om na Egipat i vehabijskim osvajanjemArabije. Zaista, m o g u e je da su Saudijci bili udosluhu s Francuzima koji nisu bili jedini ne-24 King Fahd of Saudi Arabia , reklamni prilog a s o p i s a TheEconomist, 17.-23. studeni 2001.

35


18/46


prijatelji s kojima su se Osmanlije u to vrijememorali sukobljavati; u tijeku je bila i obnova neprijateljstava s Rusijom i Austrijom.

U svjetlu tih viestrukih zaokupljenosti,Osmanlije su nakon niza neuspjelih pohoda kojeje protiv vehabita pokretao namjesnik Basre povjerile z d u o s l o b a a n j a Haramajna namjesniku Egipta, Muhammedu 'Ali-pai (Mehmetu Aliju). On se 1226./1811. godine iskrcao uluci Janbu na obali Crvenog mora, i do kraja

s l j e d e e godine uspio je osloboditi Medinu, a trimjeseca nakon toga i Meku. Progonjeni snagama Muhammada 'Ali pae, koje su 1234./1819.zauzele i o p l j a k a l e njihovu prijestolnicu alDir'iju, Saudijci su pobjegli natrag u Nedd.Dva unuka Muhammada b. 'Abd a-Vahhaba supogubljena, a 'Abdullah b. Sa'ud je otpremljenu Istanbul. Ondje je i on bio pogubljen, u skladu s fetvom koju je izdao Mustafa ef Asim,onodobni ejh-ul-Islam. Ostali saudi-vehabiti suodvedeni u r z l i i t e dijelove grada kako bi bilijavno smaknuti i tako primjerom pokazali sudbinu koju su Osmanlije odredili - a k i u ovomrazmjerno kasnom razdoblju svoje povijesti -onima koji su p o l i t i k e elje udruili s vjerskimzastranjivanjem.

36


Ill

Ovrnimo se sada neto podrobnije naosebujni nauk Muhammada b 'Abd alVahhaba. On je u s r e d o t o e n na poimanje tevhida kao sutinski sastavljenog iz tri dijela: tavhidal-rububijja (priznanje da samo Allahu pripadaatribut rabb, gospodar i stvoritelj svjetova, Onajkoji daje ivot i smrt); tavhid al-asma ve l-sifat(jednostavna potvrda boanskih imena i atributaspomenutih u Kur'anu, bez bilo kakvog pokuaja

t u m a e n j a te uz nedopustivost pripisivanja bilokome osim Bogu bilo kojeg od tih imena, a kna primjer karim / velikoduan /); i tavhid alibada (usmjeravanje svakog oboavanja samoprema Bogu).

Ovo posljednje je najznakovitije s gleditaMuhammada b 'Abd al-Vahhaba, kako u njegovom kruto iscrtanom u e n j u tako i u njegovoj,prezirom o p t e r e e n o j prosudbi prilika kakvesu, navodno, s t o l j e i m a vladale m e u muslimanima. P o r i u i sve to je prethodilo i o p emiljenje u e n j a k a on odbacuje prvu sastavnicutevhida kao puki verbalni izraz, koji sam po sebinema nikakve vrijednosti i sigurno nije dostatanda bi netko stekao svojstvo muslimana, s obzirom da su, tvrdi on, a k i mnogoboci pred-

37


19/46


islamske Arabije u to vjerovali.25 T a k o e r nepokazuje veliko zanimanje za opirniju razradudrugog oblika tevhida i ne ide dalje od ponavljanja tvrdnji Ibn Tajmijje koje g r a n i e s antropomorfizmom. Tek t r e i dio, prema Muhammad b Abd al-Vahhabu, predstavlja otru granicu i z m e u islama i kufra (nevjerstva), i z m e utevhida i irka. n tvrdi da je n a e l o tavhid al-ibada objavljeno Poslaniku a k i prije objavepobonih dunosti kao to su molitva, zekat,post i h o d o a e (had), to je o m o g u i l o primjenu tog n a e l a u praksi, te da zato ono imaprednost u odnosu na njih. Na isti n a i n kao toni tavhid al-rububijja nije dostatan da bi netkobio musliman, tako se to svojstvo ne moe s t e initi samim ispunjavanjem vjerskih dunosti,ukoliko se kri n a e l o tavhid al-ibada kako gao d r e u j e vehabijska sljedba.

To n a e l o se kri uvijek kada i n pobonosti,na bilo koji n a i n u k l j u u j e bilo to drugo osimoboavatelja i Boga. Primjeri su brojni : molitva zaosobne potrebe (du a) u kojoj se spominju Poslanik i druge uzviene osobe s nadom u p o s t i g n u e

v e e prihvatljivost te molitve, k o r i s t e i pritomi z r i j e kao to su bi-hurmati .. ; isti ana i isti-gasa, traenje p o m o i kad se radi o svjetovnim25 Vidi dolje, str. 73.

38


ili duhovnim stvarima iskazano r i j e i m a kojepodrazumijevaju o e k i v a n j e p o m o i od d o t i n eosobe, a ne od Boga, a k i ako se ta osoba smatra u s m j e r i v a e m ili prenositeljem boanske

p o m o i ; tavassul, smatranje osobe, kolikogoduzviene, sredstvom koje olakava put do boanske n a z o n o s t i ; pripisivanje ivota i sposobnostiposredovanja mrtvima o b r a a j u i im se u pobonom kontekstu, pa i kada oni nisu predmetioboavanja; o e k i v a n j e ili elja za afa a (zauzimanje, zagovor) poslanika, svetaca, m u e n i k a idrugih uzvienih osoba; tabarruk (traenje blagoslova) pred njihovim grobovima; zijaret (zija-ra), p o s j e i v a n j e tih grobova kao i n po sebi is tom namjerom; izgradnja kupola i podizanjedrugih zdanja nad takvim grobovima. Sve to dovodi do krenja tavhid al- ibada i i n i prekriteljamurikom. Drugim r i j e i m a tavhid al- ibadamoe se odrediti samo n i j e n o u smislu izbjegavanja o d r e e n i h postupaka, a nikako potvrdno;time se strah od predmnijevanog zastranjivanjapostavlja u samo srce vehabizma i pomae objasniti njegovu sutinski cenzorsku narav. Svi navedeni, navodno z a s t r a n j u j u i o b i a j i mogu se,

m e u t i m opravdati pozivanjem ne samo na predaju i suglasje nego i na hadis kao to su objasni li brojni u e n j a c i sunitski i ijitski podjednako,

39


20/46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtkoji su se pozabavili pojavom vehabizma. a k ikada to ne bi bio s l u a j i kada bi bilo pogrenovjerovanje da su zijara ili tavasul ispravni, nema

l o g i n o g razloga za osudu tog vjerovanja kaon e e g a to i s k l j u u j e iz islama.26 Jer pogrekakoja se p r o v l a i kroz vehabijsko p o i s t o v j e i v a n j esvih tih raznovrsnih o b i a j a sa irkom proizlaziiz neraspoznavanja razlike i z m e u sredstava i ciljeva, odnosno pretpostavke da ono to traimoo Boga p o m o u osobe, ive ili umrle, zapravotraimo o te osobe, to bi i s k l j u i v a l o boanskuvolju, milost i plemenitost. 27Naravna posljedica i z j e d n a a v a n j a muslimana koji nisu vehabiti s muricima bila je v o e n j eratova protiv njih, to je postalo ne samo dopustivo nego i o b v e z u j u e : njihova krv se moglazakonito prolijevati, njihova imovina plijeniti, aene i djeca odvoditi u roblje. Kako su d o g a a j iu Karbali i Ta'ifu 1217./1803. jasno pokazali,vehabiti se nisu ni u kom s l u a j u susprezali odsvojih k r v n i k i h dunosti koje im je nametnulonjihovo u e n j e .26 Vidi dolje, str. 82.7 Zanimljivo je usput primijetiti koliko su zapadni u e n j c i napisali besmislica o, kako oni to nazivaju oboavanju grobaili oboavanju svetaca u muslimanskom svijetu, na taj n a i nimplicitno p r i h v a a j u i vehabijsku tezu da posjetiti grob i molitise na grobu, iako nije u p u e n o onome tko je ukopan, ipak naneki n a i n predstavlja oboavanje groba.

4

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtJo jedna z n a a j k a vehabijskog u e n j a jestopsean i n e k r i t i a n koncept bid'a, novotarijau vjerskim pitanjima. Ovaj koncept je objanjen

kao novotarija koje se Drugovi ili Sljedbenici nisu pridravali i koja nije dio onoga toiziskuje pravni dokaz (dalil ar'i) . o se postavlja kao o p a opreka sunetu: podravanje suneta podrazumijeva suzbijanje bid'a.18 Treba, ipak,uzeti u obzir ire i jasnije razumijevanje ovoga.afijski u e n j a k 'Izz al-Din b. 'Abd as-Salam bioje, na primjer, miljenja da je dopustivo govoriti o bid'a hasana, dobroj novotari i , te dase pravno svi oblici bid'a mogu podijeliti u petskupina: obvezatne, p r e p o r u l j i v e dopustive,

n e p r e p o r u l j i v e i zabranjene.29 Muhammad b.'Abd al-Vahhab je odabrao potpuno o d r i n o ikronoloki razjanjeno s h v a a n j e toga koncepta: bid'a je postala svaki vjerski o b i a j ilikoncept koji se pojavio poslije t r e e g s t o l j e aislamske ere. o razdoblje prihvatljivog razvitkau k l j u u j e tako ne samo prva dva narataja muslimana - Drugove i Sljedbenike - nego i eponime e t i r i sunitske pravne kole. M e u t i m pridravati se taklida (dosljedno slijediti bilo koju28 Al-Sarif al-Durdani, Kitab al-Ta'rifat, Bejrut, 1403./1983.,str. 43.29 Navedeno u Rahmi ]aran, Bid'at , Turkiye Diyjanet VakfiIslam Ansiklopedisi, Vl, str. 129.

41


21/46


od ove e t i r i kole) smatra se da je bid a utolikoto naizgled podrazumijeva tovanje nekog drugog autoriteta osim Kur ana i suneta. Bid a jenavodno preplavila islamsko drutvo mnotvompogubnih o b i a j a . Taj popis u k l j u u j e iakose ne o g r a n i a v a na to, razne oblike zikra iz-govaranje, invokacija Bojeg imena) i ostalihobreda u o b i a j e n i h kod sufijskih redova; p u k e

o b i a j e povezane s o d r e e n i m vjerski vanimnadnevkom, kao to su dva Bajrama; redovitozazivanje mira i blagoslova Poslaniku kao i npobonosti, osobito ako je p o p r a e n o izgovaranjem o b i a j e n i h i z r i a j a ili tekstova kao to jeal-Dazulijev Dala il al-Hajrat; te obiljeavanjedana Poslanikovog r o e n j a n bilo koji n a i na osobito kad se radi o formalnoj s v e a n o s t i i,opetovano, uz recitiranje tekstova kao to sual-Barzandijeve proslavljene kaside. UvjerenjeMuhammada b. Abd al-Vahhaba da je bid dai ne spominjemo irk - preplavila muslimanskuzajednicu v e oko devet stotina godina, bilo jejedan od nekoliko i m b e n i k a koji su ga odvojiliod njemu suvremenih obnoviteljskih pokreta.Oni su se drali tradicionalnog pristupa da jemuslimansko drutvo u o d r e e n i m vremenskimrazdobljima potrebno obnoviti i r o i s t i t i te da

tu ulogu, u skladu s r e e n i m hadisom, odi-42


grati pojava po jednog mudadida (obnovitelja)u svakih sto godina. Sa stajalita Muhammadab. Abd al-Vahhaba, i n i se da se takav obnovitelj nije pojavio jo od 299. godine po Hidri,a ako jest, onda nije uspio s p r i j e i t i bujanjebid a p je islam u p r a k t i n o j stvarnosti est

s t o l j e a ili dulje bio u velikoj neizvjesnosti. TakoMuhammad b. Abd al-Vahhab nije samo odbacivao i borio se protiv svojih suvremenika, negoje bio u ratu i protiv njihovih predaka.

IV

kon to su se postrojbe MuhammadaAli-pae povukle, saudijsko-vehabijski

pokret-se postupno prestrojio u svojem z a v i a j uNeddu, o s n i v a j u i novu prijestolnicu u Rijadu,a d e s e t l j e e kasnije p r e u z i m a j u i nadzor nadal-Ahsom. S l i n o tome, 1248./1832. godinevojni je pohod u p u e n na Oman uvjerio sultana Muskata da iskae odanost Rijadu. I s t o n ismjer tog novog vala irenja bio je plodonosanu tome to je na kraju doveo Saudijce u vezus Britancima, koji nisu samo traili n a i n zau v r i v a n j e svoje p r e m o i u Perzijskom zaljevu, nego su p o e l i kovati planove za komadanje

43


22/46


Osmanske drave.30 Prvi dodir je ostvaren 1865.i britanski darovi p o e l i su se slijevati u rizniceobitelji Saud, a kako se pribliavao Prvi svjetskirat postajali su sve obilniji. Ovaj odnos dostiesvoju punu zrelost tijekom tog rata. S tadanjimvladarom 'Abd al-' Azizom b. Sa'udom (IbnSa'udom), Britanci su 1915. potpisali jedan odonih sporazuma sa svojim p o d r e e n i m , poznatih pod e u f e m i s t i k i m nazivom sporazum30 Ovdje bi bilo dobro osvrnuti se na teoriju urote koja samip o e t a k vehabizma pripisuje ne samo Kraljevini Saudijskoj Arabiji v e britanskom a v o l s t v u . Teorija se u v a u takozvanimMudhakkirat Mister Hempher, tobonjim memoarima britanskog agenta na Bliskom istoku s p o e t k a osamnaestog s t o l j e podnaslovljenim kao a/-Dasus ai-Britani fi l-Bi/ad al-Islamijja.Navodni memoari postoje samo na arapskom jeziku, to je vrlo

n e o b i n o , a predmnijeva se da ih je preveo, i n a e neustanovljeniDr]. Kh. Jedinu p o s t o j e u i n a i c u na engleskom jeziku objavilaje skupina zanesenjaka protivnika vehabizma u Istanbulu i o i t oje p r i l i n o nespretan prijevod s arapskog. i n i se da se Gosp.Hemper dobro uivio u svoju ulogu tajnog agenta pa je vievolio koristiti hidretski nego k r a n s k i kalendar. M e u ostalim o k ~ z a t e l j i m a da se ne radi o izvornom djelu jesu poticanjenactonalrzma kao sredstva koje slui razbijanju islamskog jedin

~ t v a - to u vrijeme kad se u Europi nacionalizam jedva p o e oJaVlJati - preporuka o promicanja nadzora r a a n j a s namjeromda se zaustavi demografski rast u muslimanskom svijetu i potreba da se arapski jezik zamijeni zagovaranjem mjesnih jezikakao to je Sanskrt . Obzirom na pozitivan odnos prema ijizmuu knjizi, i n i se da je autor bio ijit. Bilo bi puno bolje da jez a d a u opovrgavanja vehabizma prepustio u e n j a c i m a kao toje e j ~ D a ' f ~ r Kaif al-Gita' , se odlomak iz jedne raspravenalazi na kraJu ovog osvrta. Primjerak Hempersovih memoara (Hemper' s memoirs) u vlasnitvu pisca ovih redaka nabav

~ j e n u Tehe_anu i na kraju s nadnevkom 1. v e l j e 1973., i jJe vaznost neJasna, bez n a v o e n j a mjesta naklade.

44


o prijateljstvu i suradnji . Novac je, naravno,bio glavno sredstvo za podmazivanje prijateljstva i suradnje, te je saudijski vladar 1917. godine primao pet i s u a funti m j e s e n o , to i nijebio lo iznos za jednog od sporednijih najamnika Britanskog imperija. M e u t i m Britancisu t a k o e r velikoduno prosudili kako im jeprvaku vehabizma pogodno u r u i t i viteki naslovY I kasnijih godina nastavilo se pridravatitih formalnosti; 1935. je 'Abd al-'Aziz b. Sa'udproglaen vitezom reda Bath. S l i n o tome, kadje kralj Fahd, u v a r dvije svete damije , 1986.godine posjetio kraljicu Elizabetu, fotografiraose sa znakom britanskog vitekog reda, raspelom koje mu je visjelo oko vrata).32 Britanski31 U silnoj elji da ostvari nadzor nad Bliskim istokom, nakonzavretka Prvog svjetskog rata, Britanci su imali pune ruke posla

k u j u i odlikovanja i d o d j e l j u j u i viteke naslove. M e u onimakoji su tada imali koristi od ove velikodunosti bio je i 'Abd alBaha', sin Baha'ullaha, o s n i v a a bahaizma. Iako ga je jedan odnjegovih sljedbenika hvalio kao najskriveniju Boju tajnu (si-rullah; vidjeti E.G. Browne, A Literary History o Persia (Cambridge, 1924, IV, str. 207.), 'Abd Baha' je 1920. god. dobrostivopristao ponijeti naslov neto manje uzviene naravi Viteza britanskog imperija. (Alessandro Bausani, ' ~ b d - a l - B a h a ' , Encyclopaedia ranica, I str. 103.). Kia imperijalne naklonosti pala je sekumenskom n e p r i s t r a n o u jednako i na vehabite i bahaje.32 Za fotografiju u boji ovog povijesnog d o g a a j a vidjeti Fouadal-Farsy, Custodian o he Two Holy Mosques King Fahd ibn Abdul Aziz, Guernsey, Channel Islands, 2001, str. 214. Nije poznato je li n e o b i n a zanesenost koju je kralj Fahd, prema svomkasnijem priznanju, o s j e a o za Margaret Thatcher, doprinijeladaljem j a a n j u temelja anglo-saudijskog prijateljstva.

45


23/46

\

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtzahtjevi vehabijsko-saudijskoj dravici bili su u

p o e t k u p r i l i n o skromni: neka njezina vojska- brino opskrbljena britanskim orujem i instruktorima - napadne Banu Raida, glavnogsaveznika Osmanlija u s j e v e r o i s t o n o j Arabiji,i neka samim Osmanlijama uskrate bilo kakvouporite na junim obalama Perzijskog zaljeva.Ovi zahtjevi bili su pokorno izvreni.Stvari su se, m e u t i m malo zamrsile. IbnSa'ud jo nije dobio doputenje od Britanijeda osvoji cijeli Arapski poluotok. U skladu s

l u k a v o u koja se v e pretvorila u p o s l o v i n ospletkarenje, Britanci su u to vrijeme u Arabijiimali vie od jednog suradnika. Istovremeno subili u vezi s vladarom Meke, erifom Husejnom,praocem Haemitske dinastije koja sve do danasproizvodi odane podanike stranih probitaka uzapadnim medijima takve osobe se o b i n o nazivaju umjerenim arapskim vladarima ), p o t i u iga financijskim i drugim sredstvima da ustaneprotiv Osmanlija u ime ujedinjene arapske nacije

i j i on biti kralj. Z n a a j n o je to da su Britancipostavili kao uvjet potpore erifu Husejnu njegovo priznavanje povlatenog poloaja Saudijaca uNeddu i ostatku i s t o n e Arabije.Posljedice Prvog svjetskog rata i njegovi odjeCl na Arapskom poluotoku dobro su poznati .

46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtDva s u p a r n i k a britanska dunosnika - svaki

u p e a t l j i v o neugodan, i prema vrlo skromnimmjerilima britanske v l a d a j u e klase na vrhuncum o i - neumorno su vrili pritisak, p o s t a v l j a j u izahtjeve svaki za svog arabijskog t i e n i k a : T.E. Lawrence nadmetao se u ime Haemita, aSt. ohn (''Abdullah ) Philby traio prednost zaSaudijce.33 erif Husejn pokazao se krivim zadjetinjastu pogreku vjerovanja da treba uzetiozbiljno britanska o b e a n j a iz rata o ujedinjenojarapskoj dravi koja biti osnovana pod njegovim okriljem, pa je postao smetnja. tovie, zarazliku od Saudijaca, nedostajale su mu stegomproete borbene snage koje bi bile u stanju preuzeti nadzor nad cijelim poluotokom i osiguratipostojanost koja se smatrala bitnom za britanske imperijalne probitke. Ibn Sa'ud je to imao uobliku zloglasnog Ihvana, udarnih odreda za nametanje vehabizma. Haemiti su stoga o d b a e n ia Ibn Sa'ud je dobio zeleno svjetlo da osvoji cijeliArapski poluotok. Daleko od spontanog ili auto- U sudbinama Lawrenca i Philbyja u velikoj mjeri zrcali se isudbina njihovih t i e n i k a erif Husejn je izgubio pan-arapskokraljevsrvo koje mu je bilo o b e a n o a Lawrence je izgubio glavu, stradao je u u d n o j n e s r e i na motoru. Ibn Sa'ud osvojio je

v e i n u poluotoka, a Philby je bio n a g r a e n unosnim poslom uFordovom predstavnirvu za cijelo vehabijsko kraljevsrvo, a dane spominjemo mnogobrojne mlade djevojke koje su mu stavljene na raspolaganje.47


24/46


nomnog razvitka, irenje saudijske vlasti diljempoluotoka treba stoga smjestiti u kontekst o p e gpreoblikovanja Bliskog istoka koje je bilo tada utijeku, velikim dijelom pod dobrohotnim pokroviteljstvom Britanaca, uvijek dareljivih kada jeu pitanju t u a zemlja. Bio je to dio istog obrascakao i podjela arapskih zemalja Plodnog polumjeseca u umjetne cjeline; ubacivanje cionizmau Palestinu pod zatitom britanskog mandata;osnutak sekularne Turske republike; te uspondinastije Pahlavi u Iranu.

Ni osnutak Kraljevine Saudijske Arabije nijeprotekao miroljubivo. Cijena drugog vehabijskosaudijskog osvajanja poluotoka bila je 400.000ubijenih i ranjenih. Ihvani su p o i n i l i neskrivenak r v o p r o l i a u gradovima Ta'if, Burajda i al-Huda.Za namjesnike a z l i i t i h pokrajina koje je imenovao Ibn Saud navodi se da su za p o d i n j a v a n j epoluotoka izvrili 40.000 javnih pogubljenja i350.000 odsijecanja udova. V e i n s k o ijitskostanovnitvo al-Ahse zadobilo je posebnu pozornost: Ibn Sa'ud je imenovao svog o k 'Abdullaha b. Mussalima b Dilavija, moda najistaknutijeg krvnika u obitelji nakon samog monarha,da ih pokori, to je ovaj i u i n i o smaknuvi na

t i s u e ljudi, prorijedivi vjerske i plemenskev o e ijitske zajednice. Meka i Medina, koje su

48


Saudijci osvojili 1925. godine, bile su opetovano n g r e n e nametanjem vehabijskih propisa i

o b i a j a . Novi pokuaj unitavanja kupole Poslanikove damije je propao, ali brojna povijesnamjesta koja su preivjela prvu vehabijsku okupaciju sada su razorena.34 (Zanimljivo je kako sevehabijsko u e n j e opsesivno usmjerilo na zlo kupola podignutih nad grobovima, dok su visokouzdignute p a l a e koje podiu saudijski monarsinekako uspjele i z j e i strogosti prvaka te sljedbe). U ime nametanja onog to je dobro, a zabrane onog to je zlo , puenje je opetovano zabranjeno, mukarci su kanjavani zato to ne nose dovoljno dugu bradu, glazba je stavljena izvanzakona, a tegle sa c v i j e e m za koje se dralo davedrim bojama kre javnu e d n o s t bile su razbijane. 35 Istina je da se s nekim od tih mjera prekinulo kada se zbog upravljanja Haramajnom pojavila potreba poputanja muslimanskim o s j e a j i m a .34 Kao dokaz da je unitavanje povijesnih mjesta blagoslovljen

i n od najranijeg razdoblja islama, pa sve do danas stvar i z r i i t ovehabijsko-saudijske politike, vidjeti Elaine Sciolino, Wherethe Prophet Trod, He Begs Tread Lightly , New York Times15. v e l j a e 2002. Posebno zanimljiv u ovom l a n k u je navodiz fetve 16626 koju je 1994. izdao 'Abd al-' Aziz b. 'Abdullah b.Baz, a i j i jedan dio glasi: Nije dozvoljeno v e l i a t i g r a e v i n ei povijesna mjesta. Takve djelatnosti vode u irk jer ljudi mogupomisliti da mjesta imaju duhovnu vrijednost.35 O tom razvitku vidjeti SaidK Aburish, The Rise orruption andoming Fall o he House o Saud London, 1994. str. 20-27.

9


25/46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtNeprijeporno je, m e u t i m da j t i s u l j e t n a uloga Haramajna kao sredita islamske u e n o s t ii intelektualnih doticaja, kojeg su nastanjivali

u i t l j i i studenti iz tako udaljenih krajeva svijeta kao to su sredinja Azija, malajska-indonezijski svijet, pod-saharska Afrika i Indija, sadak o n a n o d o k r a j e n a . Vehabijska ruka smrti nitanije ostavila na svom mjestu. S izuzetkom nekihmalih polu-tajnih kruoka p o d u a v a n j a sv tos sada moe n a i u Meki i Medini su institutiza irenje vehabizma, groteskno preimenovani u

s v e u i l i t a .Kasnija povijest obitelji Saud, njihovo stjecanje naftnog bogatstva, zaokret od Britanije prema Americi kao glavnom stranom zatitniku,izlaze iz okvira ovog prikaza. Bit ipak, primjereno osvrnuti s na neprekinuta nastojanjasaudijskog reima u promicanju vehabizma izvan granica Arabije.

V e smo prije spomenuli da j vehabizam kadas tek pojavio naiao na nepovoljan odjek izvanArapskog poluotoka. Pri tome su neto e j a s n o eunijeli zapadni autori koji su naziv vehabijskipripisali jednom broju islamskih pokreta koji suimali malo ili nikakve s l i n o s t i s vehabijskomsljedbom - jedan u o l j i v primjer j skupina Ahial-Hadis u Indiji. C a r i s t i k e sovjetske i post-

s

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtsovjetske vlasti su, s l i n o tome, nazivale vehabijskim gotovo sve pokrete islamskog otporaruskoj vlasti na sjevernom Kavkazu i sredinjojAziji. (Ovo pripisivanje s v e o p e g rasprostiranjavehabizma j moda najraniji primjer zapadnognastojanja da povee svaki i sve islamske pokrete s jednim nepromjenjivo z l o u d n i m vrelom).Jedini pokret u devetnaestom s t o l j e u i j i korijeni pouzdano vode do vehabizma bio je Padriustanak u visoravni Minangkabau na Sumatrikojeg je predvodio izvjesni Hadi Miskin kojije boravio u Meki 1803. godine za vrijeme kratkotrajne vehabijske okupacije. 6Sila i daljnje vojno irenje kao sredstvouvjeravanja o d b a e n i su v e 1929. kada su IbnSa udovi britanski gospodari bombardiranjem izzraka, to je bio njihov omiljeni a i n odravanjareda na Bliskom istoku, zaustavili upade Ihvanau Irak. to s t i miroljubive promidbe, zanimljivo j da su prvi promicatelji oivljenog saudijskog reima bila dvojica k r a n s k i h Arapa:Amin Rajhani i George Antonius. M e u t i m nijetrebalo dugo pa da s izvan Arapskog poluotokapojavi muslimanski pobornik tog reima. Bio jto Raid Rida (umro 1935.), koji je v e 1909.36 Vidjeti Christine Dobbin, Islamic Revivalism in Chaning e sant Economy: Central Sumatra 1784.-1847., London Malmo, 1983. str. 128.-149.

l


26/46


u svojoj rodnoj Siriji optuen za vehabizam. 37Nakon posjete tek pokorenom Hidazu, objavio je rad u kojem hvali saudijskog vladara kaospasitelja Haramajna i obnaatelja nepatvoreneislamske vladavine, a dvije godine kasnije i zbirku vehabijskih rasprava. 38 Moemo se prisjetitida je nakon Prvog svjetskog rata ukinut Osmanski hilafet, a erif Husejn doivio neuspjeh udobivanju sve-arapskog kraljevstva ili potporemuslimana da oivi hilafet. Zato ne i z n e n a u j eto su osobe selefijskog usmjerenja, kakav je bioRaid Rida, o a j n i k i t r a e i junaka, p o e l i podupirati Ibn Sa'uda i izraavati naklonost prema vehabizmu.

Napokon, selefije i vehabiti su imali i nekez a j e d n i k e sastavnice, prije svega prezir premasvemu to je nastalo poslije al-Sala( al-Saliha

( p r a v i n i h predaka , kojima se o b i n o smatraju prva .dva narataja muslimana), odbacivanje sufizma i naputanje dosljedne pripadnosti jednom od t i r i sunitska mezheba. Otprilike t i r i d e s e t l j e a nakon saudijskog osvajanjaHidaza, selefijski pokret - n a r o i t o u Egiptu - 7O ranoj sklonosti Raida Ride vahabizmu, vidjeti David DeanCommins, Islamic Reform: Politics and Social Change in Latettoman Syria, Oxford, 1990., str. 129.-131.

38 Raid Rida, al-Vahhabijjun v 1-Hidaz, Kairo, 1344. l 1926.;Raid Rida, izd., Madmu at al-Tavhid al-Neddijja, Kairo,1346. 1928.

52


napravio je korjenitiji zaokret i p o e o opisivatisuvremeno muslimansko drutvo kao neodahilijet ( doba neznanja , predislamska Arabija). 39

o g u e je u ovom razvitku naslutiti zaostaliodjek vehabijskog odbacivanja svih muslimanakao murika. Ipak, dvije vane i e u s o b n o povezane z n a a j k e o b i n o su sluile razlikovanjuselefija od vehabita: oslanjanje na uvjeravanjeumjesto na prisilu u pridobivanju drugih muslimana za svoje ciljeve, te osvijetena u p u e n o s tu p o l i t i k e i drutveno-gospodarske probleme skojima se s u o a v a muslimanski svijet.

U svakom s l u a j u , tek 1960-ih uspostavljenaje blia povezanost i z m e u selefija i vehabita,koja nije bila samo u i n a k irokog promicanjavehabizma, raspirivanog petrodolarima, nego ip o l i t i k i h okolnosti u arapskom svijetu. Upravoje tada trajao, sasvim prikladno nazvan, arapskihladni rat: borba i z m e u tabora p r e d v o e n o gEgiptom i njegovim saveznicima s jedne i Saudijskom Arabijom i njezinim prijateljima s druge strane. Ugroen p o p u l a r n o u Damala 'Abdal-Nasera, saudijski reim je razradio viestruku39 To prije svega primjerima pokazuje Sajjid Kutb (umro 1966.)u raznim svojim djelima, a najbolje u Social justice in Islam,prev John B Hardie (New York, 2000.) i njegov brat Muhammad Kutb u svome radu Dahilijjat al-Karn al- Irin (Kairo,1964.).

53

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrt VEHABIZAM: K r i t i k i osvrt


27/46

strategiju kako bi osigurao svoj opstanak. avojnom planu, vodio je posredni rat s Egiptomu Jemenu, a na p o l i t i k o j bojinici prionuo jeposvuda obznanjivanim z a d a a m a islamskesolidarnosti s tako neuvjerljivim prvacima islama kakvi su bili tuniski predsjednik Burgiba iiranski ah.40 a ideolokoj bojinici 1962. jeosnovana - to je, nimalo s l u a j n o bila i godina izbijanja republikanske pobune u susjednomJemenu - tijelo nazvano Muslimanska svjetskaliga (Rabitat al- Alam al-Islami).Tek pod okriljem ove organizacije, kojaje trebala zasjeniti sve druge nadnacionalneislamske organizacije, uspostavljena je blia veza i z m e u v o d e i h selefija i vehabita. Njezinoutemeljiteljsko v i j e e koje se prvi put sastalou prosincu 1962., vodio je tadanji glavni muftija Saudijske Arabije, Muhammad b. Ibrahim'Al al-ejh, izravni potomak Muhammada b.'Abd al-Vahhaba, i sve do danas predsjedanjepripada glavnom saudijskom muftiji. e u40 Znakovito je da je Saudijska Arabija, kad se u Iranu kao posljedica revolucije zaista pojavio uvjerljivo islamski poredakbila najsnaniji i n a j o d l u n i j i protivnik tek nastale Islamske republike; islamska solidarnost i z m e u dviju obala Perzijskogzaljeva ubrzo je zaboravljena. Saudijci su a k dali 10 milijunaUSD jednom pukovniku iranskih zrakoplovnih snaga da izvededravni udar 1981. godine u kojem je trebalo bombardirati rezidenciju imama Homeinija u sjevernom dijelu Teherana; udarje bio pravovremeno otkriven i o s u j e e n .

S

ostalih osam l a n o v a v i j e a bili su vani predstavnici selefijskog usmjerenja: Sa'id Ramadan,zet i pretendent na mjesto nasljednika Hasanaal-Banne, o s n i v a a egipatskog Muslimanskogbratstva; maulana Abu 1-.A la Maududi (umro1979.), v o a pakistanskog Dama'at-i Islami;i maulana Abu 'l-Hasan Nadvi iz Indije (umro2000.). Sukladno statutu, na e l u tajnitva Lige je uvijek saudijski dravljanin, a prvi koji jezauzimao to mjesto bio je Muhammad Surur alaban (umro 1972.). l a n o v i m a egipatskog (ikasnije sirijskog) Muslimanskog bratstva jedvase moe zamjeriti ovakvo saveznitvo sa Saudijskom Arabijom, s obzirom na progon kojemsu bili izloeni u vlastitim domovinama, a moglo bi se i tvrditi da su ove selefije bili u stanjuponeto ublaiti krutost vehabizma, barem nainstitucionalnoj razini. Drugi nisu imali takvoopravdanje, i u svakom l u a j u morala se platiti

p o l i t i k a cijena: potpora, otvorena ili preutna,politici saudijske vlade, b u d u i da e t v r t a t o k ao s n i v a k o g ugovora Muslimanske svjetske ligeobvezuje na rad za uspostavu islamske solidarnosti , na n a i n koji u o b l i i saudijski reim.4141 Za opiran prikaz Muslimanske svjetske lige vidjeti ReinhardSchulze, Islamischer Internationalismus im 20. jahrhundert:Untersuchungen zur Geschichte der islamischen Weltliga, Leiden, 1990.


28/46

/ VEHABIZAM: K r i t i k i osvrt

Muslimanska svjetska liga u i n i l a je sve toje mogla kako bi zaivjela sukladno svom nazivu, o s n i v a j u i urede irom svijeta; oni su

u s r e d o t o e n i u Europi, Junoj i J u g o i s t o n o jAziji, a n a r o i t o u Africi. Dio dunosti tih ureda, kako je to obazrivo navedeno na web stranici Lige, je da suzbiju nepovoljna nastojanja idogme . o o p e n i t o z n a i irenje vehabizma na

r a u n mjesnih islamskih tradicija, z a d a a u kojojoduevljeno sudjeluju i povratnici, diplomirani studenti takozvanog islamskog s v e u i l i t a uMedini. Duboko ukorijenjene sufijske tradicije

o s u e n e su kao bid a, to je razorna i o d r i v a k adjelatnost, osobito u a f r i k i m zemljama gdje jeprakticiranje islama e s t o neodvojivo od pripadnosti sufijskom redu (tarikat). Slavljenje mevluda (Mavlid al-Nabi) t a k o e r je izloeno napadajima, sa s l i n i m posljedicama. 42

Neke muslimanske studentske organizacijet a k o e r su povremeno djelovale sa saudijskompotporom kao kanali za irenje vehabizma uinozemstvu, posebice u Sjedinjenim Dravama.Muslimansko studentsko udruenje (MuslimStudent Associaton- MSA) Sjeverne Amerike iKanade osnovano je 1963., godinu poslije Mu42 Primjedbe se djelomice zasnivaju na posjeti Nairobiju, Mombasi, Malin di i otoku Lamu 19 85 god.

56


slimanske svjetske lige, s kojom je imalo bliskeveze. Nijedan oblik kritike Saudijske Arabije,posebice 1960-ih i 1970-ih godina, nije biodoputen na godinjim skupovima MSA; KraljaFejsala se smatralo neustraivim borcem zaislam. Brojni mjesni ogranci MSA bi na svakojdumi (molitvi petkom) osigurali goleme hrpeRabitinih (Liginih) publikacija na engleskom ina arapskom jeziku, i o p e n i t o n l su sve da

s p r i j e e irenje nepovoljnih nastojanja i dogmi .Niz godina intelektualni mentor vodstva MSAbio je umrli Ismail al-Faruki, ovdje ranije v e spominjan zbog svojih u n a k i h napora da uzdigne intelektualni poloaj Muhammada b. 'Abdal-Vahhaba. Iako su veze MSA s arapskim zemljama postupno postajale raznovrsnije, slubeno odobravanje vehabizma ostalo je snano. Jo1980. godine n a k l a d n i k i ogranak MSA uputnim je smatrao tiskati prijevod ( proirenje ?)triju rasprava Muhammada b. 'Abd al-Vahhabakoje je al-Faruki priredio pod nazivom Sources o Islamic Thought (Vrela islamske misli).Na prvi pogled moglo bi izgledati z b u n j u j u eto studente koji se trude p o s t i i visoku naobrazbu p r i v l a i vehabijsko t u m a e n j e islama.M e u t i m u izvjesnom smislu, ta p r i v l a n o s t jebila naravna: naviknuti na racionalni pogled na

57



29/46

svijet koji p o t i u njihovi studiji inenjerstva iprirodnih znanosti, oni u vehabizmu pronalazeracionalizirani islam , v e lien i s t a n a n o s t i i

dvosmislenosti pravnog r a s u i v a n j a teolokesloenosti i profinjenosti sufizma, a koji su sviozloglaeni kao priraslice . Moglo bi se ustvrditi da je, u tom smislu, zapravo bila istinita alFarukijeva naizgled n e o b i n a tvrdnja da je alDir'ijja postala n a j v e e sredite islamskog modernizma, a da nije bila izloena bilo kakvom

m o d e r n i s t i k o m utjecaju .43 Prvobitna MSArazgranala se 1980. na studentsku organizaciju,koja je i dalje nosila isti naziv, i na novo tijelo nazvano Islamsko drutvo Sjeverne Amerike(Islamic Society ofNorthAmerica ISNA). ISNAje trenutno n a j v e a muslimanska organizacijau Sjedinjenim Dravama i kao takva odraava- iako ne u podjednakoj mjeri - iroki rasponsklonosti i p r i v l a n o s t i koje prevladavaju u tojzajednici. S l i n o tome, na stotine muslimanskihstudentskih skupina, sada djelatnih u Sjedinjenim Dravama, odraavaju mnotvo raznolikihmiljenja i opiru se bilo kakvom j e d n o z n a n o mobiljeavanju.Plod suradnje i z m e u prvobitne MSA i srodnih organizacija drugdje u svijetu je 1996. godi-43 Uvod u prijevod Kitab al-Tavhida, str. XIV.

58

ne osnivanje M e u n a r o d n o g islamskog savezastudentskih organizacija (International IslamicFederation of Student Organizations - IIFSO),opisanog kao tijelo koje ima bliske veze sMuslimanskom svjetskom ligom . IIFSO se usvom djelovanju preklapa sa Svjetskim savezommuslimanske mladei WAMY), glavni tajnikIIFSO-a je po svojoj dunosti l a n upravnogodbora WAMY-a. Utemeljen 1972., WAMY imasjedite, kakve li s l u a j n o s t i u Rijadu. Vrijedispomenuti i poneto rastezljivo s h v a a n j e pojma mladei , kakvo su u prvom d e s e t l j e upostojanja toga saveza pokazali . neki njegoviviegodinji v o d e i l a n o v i .

Sredstvo vehabijskog p o u a v a n j a u irokomopticaju je a s o p i s al-]umu ah na engleskomjeziku, utemeljen 1991., kojeg pripremajum o m a d i u Sjedinjenim Dravama, Londonu i Saudijskoj Arabiji, i koji se reklamirakao va v o d i u islamski ivot . P o s v e e n jeispravljanju vjerovanja (tashih al- akida), tj.

odbacivanju ne-vehabijskog t u m a e n j a islama,kao i objavama fetvi, uglavnom zabrana kojese d o t i u pojedinosti svakodnevnog ivota. To44 Sayyid Muhammad Syeed, International Islamic Federationof Student Organizations , Oxford Encyclopaedia o the Modern Islamic World, Oxford, 1995., II, str. 207.-209.

59



30/46

je, m e u t i m daleko od kakve turobne naklade:tiskan na sjajnom papiru, objavljuje a k i fotografije ivih osoba, ali u d n o odrezanih, kakobi s pridravalo vehabijske zabrane a k i dvodimenzionalnog prikazivanja ivih b i a . Trebat a k o e r spomenuti engleski prijevod Kur'ana,Muhammada Taki al-Din al-Hilalia i Muhammada Muhsina, objavljen 1994. u Rijadu, zakoji je odobrenje dao saudijski muftija 'Abd al' Aziz b. 'Abdulah b. Baz.45 Prevoditelji u svompogovoru, inter alia, navode kako su primijetili da v e i n a o v j e a n s t v a koja p r i h v a a islam,sic) ne razumije pravo z n a e n j e prvog, temelj

nog n a e l a islama, La ilaha ill Allah, Muhammad-ur-Rasut-Allah (nema boanstva osim Boga, a Muhammad - neka je mir i blagoslov nadnjim j Boji poslanik) .46 Iza toga nespretnog

. eufemizma skriva se k l a s i n a vehabijska osudavelike v e i n e muslimana kao krivaca za irk.

U n a t o svim ovim naporima, vehabizamnije ni u kom s l u a j u postigao s v e o p i trijumf.U mnogim dijelovima Bliskog istoka, sufijskiredovi su pokazali takvu ilavost i ivotnost45 Pitamo s j li muftijino poznavanje engleskog bilo dovoljnodobro da ocijeni t o n o s t prijevoda.46 Interpretation o the Meanings o the Noble Qur an in theEnglish Language, Rijad 1994., str. 1011. Zadrao sam prijepisehadeta p r o n a e n u izvorniku.

60

da su zaprepastili kako vehabite tako i zapadne u e n j a k e . Pojedini dijelovi muslimanskogsvijeta su, m e u t i m posebice osjetljivi na vehabizam, pogotovo oni koji s danas pojavljujunakon d e s e t l j e a k o m u n i s t i k e vladavine i rata.Neporecivo j da j vehabizam napredovao urepublikama sredinje Azije kao i sjevernog Kavkaza, iako sigurno u manjoj mjeri nego to totvrdi Moskva.

N e s r e a koju su proteklih godina doivjeli bosanski muslimani p o j a a n a je naporima

r z l i i t i h izvanjskih utjecaja, m e u kojima si s t i u vehabiti, u irenju vlastitog razumijevanja islama na r a u n mjesne tradicije. To imaarhitektonsku kao i vjersku dimenziju. Kaoda pustoenja koja su p o i n i l i Srbi i Hrva-ti tijekom rata nisu bila dovoljna, vehabijskanastojanja u Bosni u k l j u i l a su i n a g r i v a n j e uime obnove. U Gazi Husrev-begovoj damiji,glavnoj sarajevskoj damiji, ukrasi na zidovima prekriveni su vapnom, pa bez tepiha napodu unutranjost damije bi imala estetskudra b o l n i k e dvorane.* P l o e p r i v r e n e uz

Ovo autorovo opaanje ne odgovara u potpunosti stvarnosti. Sredinja sarajevska damija i nakon obnove j uglavnomzadrala k l a s i n e ukrase. Autor j posjetio damiju u vrijemeobnove njezine unutranjosti kada su i glavni zidovi bili izloeniobnoviteljskim zahvatima (op. nakladnika).

61


31/46

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtzid na ulazu u ovu i druge damije p o d s j e a j uvjernike da obnovu koju upravo mogu zapaziti duguju velikodunosti Saudijaca; u nekim

s l u a j e v i m a nezahvalni su Bonjaci izbrisalite natpise. N o v o s a g r a e n a damija u Zenici,na s l i a n n a i n liena zidnih ukrasa, nastalaje z a h v a l j u j u i saudijskoj n o v a n o j p o m o i avjernika se na to p o d s j e a kad god padne naseddu, jer je na svakoj serdadi koja prekrivapod upisan d v o j e z i n i natpis, na arapskom ibosanskom jeziku, dar Kraljevine SaudijskeArabije Y Dolaze i z v j e a i o vahabijskomoskrnavljivanju islamskih spomenika na Kosovu, u n i j i i Hadramautu.Postoji razlog zbog kojeg se i z o p a e n i nesposobni i sada v e na s r e u propali reimtalibana u Afganistanu smatra izrazom vehabizma, iako je tamonji fikh (islamsko pravo)kao podlogu imao hanefijsku, a ne hanbelijskupravnu kolu, te iako je taj pokret svoju koheziju dugovao i velikodunom ulaganju pakistanskih vojnih i obavjetajnih sredstava. Saudijskislubeni dodiri s talibanima p o e l i su 1995. kadje Maulana Fazlur Rahman, v o a pakistanskeDami'at-i 'Ulama-ji Islam, za zabavu saudijskih47 Zapaanja se temelje na autorovim posjetima Bosni 1998. i1999.

6

VEHABIZAM: K r i t i k i osvrtp r i n e v a priredio lov na p o d r u j u Kandahara.Za a a n j e talibana, m e u t i m ideoloka su razmatranja vehabijskim u e n j a c i m a bila vanijaod l o v a k i h zadovoljstava. Uvjereni da su nalirevne nove borce za svoju stvar, uspjeno su lobirali kod saudijskog reima da isprui bratskuruku talibanima.48 U travnju 1997., l a n talibanskog vodstva, umrli mulla Rabbani (ne treba gamijeati sa Burhanuddinom Rabbanijem, predsjednikom Afganistana prije dolaska talibanana vlast, sada, s u s r e t l j i v o u a m e r i k o g ratnogzrakoplovstva, opetovano djelatnim u Kabulu),otiao je u posjet Rijadu na kraju kojeg je mogaoprimijetiti: Kralj Fahd je izrazio zadovoljstvodobrim mjerama koje su poduzeli talibani kaoi nametanjem eri'jata u naoj zemlji (naveoRobert Fisk u l a n k u Saudis Turn Their Backson the Taliban , /Saudijci o k r e u l e a talibanima/, Independent 27. rujna 2001.). N a r o i t oopako neprijateljstvo koje su talibani pokazali prema Hazarima - u k l j u u j u i pokolj nekih5.000 ljudi nakon drugog talibanskog osvajanjaMazar-i arifa 1998. kao i neto novija zvjerstva na p o d r u j u Bamijana i o d v o e n j e hazarskih ena za prilenice - uvelike se objanjava48 Ahmed Raid, Taliban: Militant Islam Oil nd Fundamenta-lism in Central Asia New Haven i London, 2000. str. 201.

63



32/46

ijitskim identitetom toga naroda.49 S l i a n podsjetnik na k l a s i n i vehabizam bile su mjere kaoto su zabrane malih i bezazlenih uitaka poputd j e j e g putanja papirnatih zmajeva, upornostu donoenju propisa o potankostima brade,prisilno skupno obavljanje molitve u damiji,i bezobzirno i s k l j u i v a n j e ena iz svih oblikadrutvenih i gospodarskih djelatnosti.50 Odlazak talibanskog reima s pozornice, m e u t i mne z n a i nuno da su dani vehabizma u Afganistanu odbrojeni: 'Abd al-Rasul Sajjaf, jedan odv o a takozvanog Sjevernog saveza, uvjereniji jevehabit nego bilo tko od talibanskog vodstva, iodgovoran je za sektaka ubijanja ijita u vrijeme b e z v l a a u Kabulu koje je prethodilo talibanskom usponu na vlast.49 Pravednosti poradi treba navesti i s l i j e d e e na primanju kodajatolaha Sajjida 'Ali Hameneija, u lipnju 1997. , na kojoj je bion a z o a n i ovaj pisac, dva predstavnika afganistanske ijitskeorganizacije su se poalila na navodno n e o d g o v a r a j u u p o m o koju im Iran prua u njihovoj borbi za opstanak. U svome odgovoru ajatolah Hameneij je ukorio organizaciju zbog jednake

n o s t i koju su oni pokazivali u sukobu s talibanima, zakoju su opravdano bili optueni. Vjerojatno je imao na umulikvidaciju talibanske posade u Mazar-i arifu koja se dogodilamjesec dana ranije; to se moglo o z n a i t i ili kao razumna mjeraopreza ili i n osvete, kad se zna za masovna ubijanja ijita u kojasu talibani bili umijeani i drugdje u Afganistanu.5Kao primjer talibanskih propisa, vidjeti Ahmed Raid, aliban, str. 217-2 19.

6

Kraj talibanskog reima ipak je bolno raalostio vehabijske u e n j a k e Saudijske Arabije. Uizjavi bez nadnevka, objavljenoj na vehabijskojweb stranici 5. prosinca 2001., njih desetoricao s u u j u posljedice ulaska u Kabul snaga Sjevernog saveza - koje su opisane kao sastavljeneod komunista, ijita i licemjera - i to na ovajn a i n Oni su otvorili svetita irka koja su talibani zatvorili (vjerojatno se misli na sufijske hanakahe), obrijali brade, odbacili hidab, rairiliglazbu i pjevanje zajedno s prikazivanjem filmova . Ostaje neizvjesno h o e li se Sjeverni savezpokazati manjim zlom od talibana, ali ono toje z a p a n j u j u e u halabuci tih mudraca jest njihova potpuna ravnodunost prema stvarnim i silnim patnjama afganistanskog naroda i njihovoobruavanje s osudama navedenog oblika. S l i n a

b e u t n o s t moe se o i t a t i iz njihove ocjene napadaja na Svjetski t r g o v a k i centar kao boanske odmazde . Kakve su prijestupe, vrijedneboanske kazne, o i n i l e t i s u e ljudi koji su obavljali svoj svakodnevni posao ostaje tajna, osimako se ne prihvati po Kur'anu neodrivo uvjerenje u kolektivnu krivnju. Tih deset uglednihu e n j a k a t a k o e r misli da su strah i izbijanjebolesti koji su uslijedili (nakon 11. rujna) primjer ''Allahovog n a i n a ... sunan Allah). Ovog

65



33/46

pisca gotovo kao bogohuljenje p o g a a dopunada je smrt potara koji su, nita ne s l u t e i nosili pisma zaraena bedrenicom, nekakav odrazboanske volje i mudrosti. 51 to se t i e arab jskedomovine vehabizma, povijesni savez i z m e uvehabita i obitelji Saud v e se neko vrijeme raspada. Ustanak u Meki p o e t k o m studenoga1979. koji je predvodio izvjesni DuhajmanMuhammad 'Utajbi, predstavljao je iznenadnui n e o e k i v a n u opetovanu pojavu vehabijskogIhvana; uguili su ga francuski vojni specijalcikojima su vehabijski u e n j a c i odani saudijskomreimu dali posebno odobrenje da u u u Masdid al-Haram i pobiju pobunjenike tako tosu prvo poplavi damiju vodom a potom pustilistruju. 5 M e u t i m rat u Zaljevu 1991. godine iveliko irenje a m e r i k e vojne n a z o n o s t i koji gaje pratila, doveo je do daljnjeg o t u e n j a i z m e uvehabita i saudijskog reima. Kada se zna za51 Vana deklaracija desetorice u e n j a k a nakon p o v l a e n j atalibana , www.as-sahwah.com. Potpisnici su 'Abd ar-Rahman b. Salih al-Mahmud, Ahmad b. Salih al-Sinani, Sa'd al Humajd, 'Abd al-'Aziz b Muhammad Al 'Abd al-Latif, 'Abdal-'Aziz b Nasir al-Dalil, amd b Ris, Farih b Salih al-Bihlal, amd b.' Abdullah al-Humajdi, i Nasir b amd al-Fahd.52 Said K Aburi, The House o Saud,str.118.; Intifadat al-Haram knjiica koju je izdala Munazzamat al-Saurat al-Islamijjafi 'l Dazirat al-'Arabijja (Organizacija islamske revolucije naArabijskom poluotoku), nije navedeno mjesto izdavanja (Teheran?), bez nadnevka.

66

n a z o n o s t britanskih a s n i k a u Neddu jo zavrijeme Prvog svjetskog rata, i za dugogodinjua m e r i k o z r a n o uporite u Dahranu, teko daje za saudijski reim bila novost pozvati strane snage da se ukopaju u Arabiji (ili, vjerojatno

t o n i j e pristati na takav njihov postupak). Ipak,nova su uporita bila ispravno r o t u m a e n a kroznjihovu namjeru da budu nametljivija, trajnija irasprostranjenija nego bilo to prije toga. Gotovo jednako sablanjivim smatrani su prizorijednog broja ena koje bi sjele za u p r a v l j a i vozile se Rijadom. Dio vehabijskih u e n j a k a osudio je ovakav razvitak d o g a a j a glavni m e unjima su bili Safar b. 'Abd al-Rahman al-Havalii Salman b. Fahd al-'Auda, koji su za taj svoj bol

n a g r a e n i dugim boravkom u zatvoru.Vrijedi spomenuti da zabrinutost zbog m e r i -ke n a z o n o s t i i kulturolokih posljedica za koje sevjerovalo da iz nje proizlaze nisu potisnule staruvehabijsku opsjednutost ijizmom. U propovijedina temu to je Bog odredio ovom (Arabijskom)poluotoku (Kadar Allah i hazihi l-Dazira), tajisti Salman b Fahd al-'Auda je izloio to vehabizam dri sredinjim za dobrobit Arabije (zamiljenekao srce, ne samo u zemljopisnom smislu, cijelogmuslimanskog svijeta), te je u a k l j u k u koji slijedipozvao na protjerivanje svih ijitskih stanovnika

67



34/46

Arabije koje je nazvao tradicionalnim pogrdnimnazivom al-rafida. 53 gore, 'Abdullah b. Dibrinje 1991. izdao fetvll kojom o s u u j e ijitske muslimane kao murike i j a se krv smije prolijevati .Moda u nastojanju da skrene sa sebe pravednivehabijski gnjev saudijski reim je s l j e d e e godinezatvorio i pogubio vie svojih ijitskih podanika tesravnio sa zemljom e t i r i ijitske damije.54

Al-Havali i al-'Auda su u svakom s l u a j u bili svjesni razvitka d o g a a j a u svijetu i ne moese osporiti valjanost barem nekih njihovih postavki kad je u pitanju Zaljevski rat i a m e r i k i

p o l i t i k i razvitak. M e u t i m oni nisu imalinikakvog izravnog doticaja sa Zapadom, gdjesu i dalje p r a k t i k i posve nepoznati. R a z l i i t i uoba pogleda su dva oporbena lika, Muhammadal-Mis'ari i Sa'd al-Fakih, koji su svaki na svoj

n a i n ostali privreni vehabizmu.53 Kako navodi Mamoun Fandi u Saudi Arabia and the Polities o Dissent, New York, 2001., str. 101. Ovaj zahtjev nijenov. Vehabijska ulema je jo 1927. izdala fetvu kojom suprijetili protjerivanjem svih ijita iz al-Ahse ukoliko ne pristanu unititi svoje damije i indoktrinirati se vehabizmom.Ova fetva nije nikad stupila na snagu iz p o l i t i k i h razloga.Vidjeti Jacob Goldberg, The Shi'i Minority in Saudi Arabia, izd. Juan R. Cole i Nikki R. Keddie, Shi ism and SocialProtest (New Haven, 1986.) str. 235 -236. Vehabijsku ulemuneprekidno p r i v l a i rjeenje protjerivanjem to neizbjenop o d s j e a na c i o n i s t i k i projekt premjetanja , tj. potpunog i e n j a Palestine od njezinog s t a r o s j e d i l a k o g stanovnitva.54 Said K Aburi The House o Saud, str. O -111.

68

Prvi je t r e n u t a n i v o a Odbora za obranuzakonitih prava, CDLR (Lajnat al-Difa anal-Hukuk al-ar ijja), tijela koje je u svibnju1993. osnovalo alimsko v i j e e na i j e m je e l ustajao njegov otac, ejh 'Abdullah al-Mis'ari. 55Muhammad al-Mis'ari, koji je obnaao dunostglasnogovornika v i j e a u h i e n je 15. svibnja, aprotiv Odbora je pokrenuta promidbena kampanja, na koju je CDLR odgovorio 26. svibnja,r a z j a n j a v a j u i svoje ciljeve. Potpisnici su naglasili njihovu r e f o r m i s t i k u narav, t v r d e i da su upotpunosti u skladu s o s t o j e i m ustanovama, tesu u z a k l j u k u potvrdili da svi l a n o v i odboravjeruju u vjerovanje Ahl al-Sunne (pristaa suneta, sunita) i pridravaju se pravila toga vjerovanjakad se radi o vladarima. 56 Ovom izjavom nesumnjivo se eljelo prenijeti dvije poruke: da l a n o v iOdbora, u n a t o suprotnim slubenim optubama, nemaju veze sa ijiz

Documents

Vehabizam - kritički esej