1. UVOD

Neka je svaka hvala Milostivome Gospodaru Allahu dž.š., našemu Stvoritelju i Opskrbitelju, Vladaru Sudnjega dana. Svjedočimo da je on jedan Bog, osim kojeg drugoga Boga nema. Salawat i selam našemu Resulu, Allahovom miljeniku Muhammedu, s.a.v.s., njegovoj porodici, njegovim vjernim ashabima i svim dobrim Allahovim robovima.

Tema ovoga eseja je „Spoj tradicionalnog i racionalnog tumačenja Kur'ana u suri El-Lejl kod Ibn Kesira“, te ćemo pokušati da ovim esejom makar i djelimično dokučimo kao i pojasnimo način tumačenja jednog od najvećih mufessira časne Allahove knjige, Kur'ana, a.š., velikog znalca i učenjaka Ibn Kesira r.a.

U eseju ćemo se koristiti raznom literaturom relevantnom za ovu temu eseja a prije svega samim tefsirom Ibn Kesira, hrestomatijom „Metodologija tefsira“ FIN-a u Sarajevu, kao i drugim elektronskim pomagalima te svim izvorima koji nam mogu biti od pomoći pri obradi ove teme eseja, a što ćemo navesti u dijelu eseja predviđenom za spisak literature korištene pri izradi ovoga eseja.

U uvodnom dijelu ćemo pored osnovnih smjernica vezanih za sam esej kao i temu eseja navesti i biografiju ovog velikana Ibn Kesira r.a. dok ćemo u glavnom dijelu u kratkim crtama navesti osnovne smjernice i odrednice vezane za tradicionalno ali i racionalno tumačenje časnoga Kur'ana a.š. kako bi čitalac ovoga eseja mogao imati uvid u samu materiju eseja te napraviti paralelu između jedne i druge metode tumačenja Kur'ana a.š. kao i shvatiti šta bi to trebalo značiti „Spoj tradicionalnog i racionalnog tumačenja Kur'ana u suri El-Lejl kod Ibn Kesira“. Nakon upoznavanja sa tradicionalnom i racionalnom metodom tumačenja Kur'ani Kerima navest ćemo i sažetak komentara Ibn Kesira r.a. na suru El-Lejl kako bismo konkretno vidjeli način tumačenja Allahovog Govora kod ovog velikog islamskog alima.

U završnom dijelu eseja navest ćemo završne riječi i komentare na sam način tumačenja imam Ibn Kesira kao i odredenu kratku analizu eseja.

Molim Uzvišenog Allaha dž.š. da nam podari Svoj blagoslov i rahmet u ovom hajirli poslu.

Amin!

1

1.1. BIOGRAFIJA HAFIZA IBN KESIRA

Njegovo puno ime bilo je Imadu-d-Din Isma'il ibn Omer ibn Kesir El-Basri ed-Dimiški – Allah mu se smilovao i oprostio mu. On je čuveni imam i šejh hafiz Ebul-Fida Isma'il, sin čuvenog šejha, alima i vaiza Ebu-Hafsa Šihabuddina Umera, koji je bio vaiz svoga mjesta, Ibn-Kesir ibn Daw' ibn Kesir ibn Zer' el Kureši, iz Busre porijeklom, a odrastao i obrazovao se u Damasku. Pripadao je šafijskom selefijskom mezhebu i pravcu.

Rođen je – Allah mu se smilovao i oprostio mu – u jednom selu nedaleko od Busre, istočno od Damaska, 701. h. godine. Otac mu je umro u njegovoj četvrtoj godini života. Njega tada prihvata i odgaja brat Abdul-Vehab, a 706. h.g. prelazi u Damask, u petoj godini života. U Damasku sluša predavanja najpoznatijeg muhaddisa Šama Behauddina el-Kasima ibn Asakira, koji je umro 723. h.g., zatim Ishaka ibn Jahja'a el-Amidija šejha Zahirija, koji je preselio 725. h.g. šejhul-islama Tekijuddina Ahmeda ibn Tejmijje, koji je preselio 728. h.g., kojeg je naručito volio i cijenio čijim se znanjem najviše okoristio, zbog čega je imao velikih problema, ali je bio i njegov najčuveniji učenik. Fikh je uzeo od šejha Burhanuddina Ibrahima ibn Abdur-Rahmana el-Fezarija, koji je bio čuven po svom nadimku Ibnil-Ferkah, umro 729. h.g. Slušao je i Ahmeda ibn Ebi-Taliba, koji je živio preko sto godina, a poznat je kao Ibnuš-Šahne, umro 730. h.g. Učio je i od Isa'a Ibnil-Mut'ima i Muhammeda ibn Zerada. Družio se i sa šejhom Džemalom Jusufom Ibniz-Zekki el-Mizzi, autorom čuvenog djela "Tehzibul-kemal", koji je umro 724. h.g. Mnogo se okoristio njegovim znanjem i oženio se njegovom ćerkom. Slušao je i Ibnir-Radijja i šejha hafiza Šemsuddina ez-Zehebija Muhammeda ibnn Ahmeda Kajmaza, koji je umro 748. h.g.

Stekao je diplome od sljedećih alima iz Egipta: Ebul-Feth ed-Debbusija, Ali ibn Umera el-Vanija, Jusufa el-Hatenija, Ebu-Musaa el-Kirafija, El-Husejnija i drugih.

Za njega Ibn-Hadžer u svom djelu "Eddurerul kamine fi a'janil mietis samine" kaže: "Bavio se hadiskom naukom, sakupio tefsir, i počeo pisati veliko djelo u fikhu, ali ga nije dovršio. Sakupio je historijsko djelo koje je nazvao "Početak i kraj", napisao biografiju najznačajnijih šafija, pojasnio stepene hadisa spomenutih u fikhskom djelu šafijskog mezheba "Et-Tenbih" i "Muhtesarul-Hadžib" i započeo komentar Buharije. Družio se Mizzijem i pred njim pročitao "Tehzibul-kemal" i oženio se njegovom ćerkom. Učio je i pred Ibn-Tejmijjom i neuobičajeno ga zavolio i zbog toga imao velikih poteškoća."

Imao je izrazito jako pamćenje i volio se na lijep način šaliti. Njegova su djela, još za njegova života, bila čuvena diljem islamskoga svijeta, a poslije njegove smrti mnogi su se okoristili njima. On nije bio od onih muhaddisa koji su težili da sakupe hadise sa kratkim senedom, niti je razlikovao hadise sa kratkim od hadisa sa dugim senedom, nego je bio muhaddis koji je veoma dobro poznavao fikh. Međutim, i pored toga on je napisao skraćenu verziju čuvenog djela o hadiskim naukama od Ibn-Salaha. 1

Es-Sujuti je odgovorio Ibn-Hadžeru na njegove riječi da Ibn-Kesir nije bio klasični muhaddis nego da je bio muhaddis fakih (da se više bavio fikhom kroz hadis) rekavši: "On je bio

1 „Biografija Hafiza Ibn Kesira“,"http://www.dzematsabah.com/index.php?option=com_content&view=Article&id=657:biografija-hafiza-ibn-kesira&catid=100:Velikani-Ummeta-Biografije&Itemid=128", 10.februar 2011.g.

2

stručnjak u pitanjima hadiskih znanosti, raspoznavanja vjerodostojnih hadisa i onih koji to nisu, raspoznavanja nedostataka seneda, različitosti njihovih predanja i pouzdanosti njihovih prenosilaca, a što se tiče visokog ili nižeg seneda – to spada u dopunske stvari, a ne u temeljne discipline."

O njemu je čuveni alim i hafiz hadisa Šemsuddin Muhammed ibn Ahmed Kajmaz ez-Zehebi u svom djelu El-Mu'džemul muhtess rekao: "On je bio imam, muftija, vrsni muhaddis, vješti fakih, mufessir koji izvanredno poznaje tefsire i od njih prenosi, ima dosta korisnih djela koje je napisao. Preselio je na bolji svijet u ša'banu 774. h.g. i bio je već oslijepio u poznim godinama svog života."

A šejh Ebu-Abdillah Šemsuddin Muhammed ibn Ebi-Bekr Nasiruddin ed Dimeški (preselio 842. h.g.) u svome djelu o Ibn-Tejmijji, koje se zove "Er-reddul vafir ala men zeame enne men semma ibne tejmijjete šejhul-islam kafir", nabrajajući njegove učenike veli: "...Jedan od njih je i šejh, veliki alim, hafiz Imauddin, provjereni muhaddis, prvak među historičarima, znalac tefsira, Ebul-Fida Isma'il, sin šejha čuvenog vaiza Ebi-Hafsa Umera ibn Kesira...rođen je 701. h.g. u jednom selu u predgrađu Damaska, zvanom Busra, u kojem je njegov otac bio vaiz (hatib). Umro je 774. h.g. i njegovoj dženazi je prisustvovao ogroman broj ljudi. Ukopan je po njegovoj oporuci uz sami kabur šejhul-islama Ibn-Tejmijje..."

A čuveni historičar Ibn-Tagri Berdi el-Hanefi u svom djelu "El-Menhelus safi vel-mustesfa minel vafi" veli: "Šejh, uvaženi alim Imauddin Ebul-Fida... Bio je neumorni radnik, stekao mnogo znanja i mnogo napisao. Bio je izrazito sposoban u fikhu, tefsiru i hadisu. Dosta je djela sakupio i napisao. Bio je predavač, muhaddis i pisac. Pored hadisa, tefsira i fikha bio je i veliki poznavalac arapskog jezika. Ostao je na mjestu predavača i muftije sve do svoje smrti."

U "El-Bedrut tali" u biografiji hafiza Ibn-Kesira stoji: "Imaduddin ibn Isma'il ibn Umer: isticao se u fikhu, tefsiru i gramatici, i bio je veliki poznavalac prenosilaca hadisa i nedostataka u hadiskim predanjima. Jedan od njegovih profesora od kojih je stekao znanje jeste i šejhul-islam Ibn-Tejmijje, kojeg je često pratio i izuzetno ga zavolio. Bio je muftija i predavač i napisao je veoma korisna djela, od kojih je najpoznatiji njegov čuveni tefsir, koji se sastoji od više tomova, a u kojem je sakupio srž svih tefsira i sve to dobro pojasnio. U njemu je prenio razna mišljenja i predanja i sve to krunisao najljepšim i najkorisnijim opaskama. Njegov je tefsir, zasigurno, jedan od najboljih tefsira. Preselio je 774. h.g., rahimehullah."

Mufessir Ibn-Kesir bio je čuven po provjeri podataka i naučnome radu, te je postao prvak u historiji, hadisu i tefsiru.

Njegove su sljedeće riječi:

Dani užurbano prolaze, a svako od nas ka svome edželu naočigled ide.Niko nije u stanju povratiti mladost koja je prošla niti otkloniti ovu starost koja bije.2

On je imao veliki broj učenika, među kojima su: Ibn-Hadždži, koji o svome učitelju kaže: "Bio je najbolji među hafizima hadisa koje smo zapamtili, i najbolje je poznavao hadiske

2 V.,Isto

3

nedostatke, njihove prenosioce i autentične i neautentične hadise. Njegovi savremenici od uleme to su mu priznavali. Ja ne pamtim da sam se ikada s njim sastao a da nisam nešto novo naučio."

Ibn-Imad el-Hanbeli u svom djelu "Šezeratuz-zeheb" veli: "Čuveni hafiz Imaduddin naučio je napamet "Et-Tenbih" i "Muhtesar ibnil-Hadžib". Imao je veoma jako pamćenje, a veoma malo zaboravljao, i bio je oštrouman. Dao je svoj doprinos i u arapskom jeziku i pisao prozu." Za njega je Ibn-Habib rekao: "Puno je slušao i sakupljao, a zatim je mnogo pisao. Dugo je plijenio svojim izrazitim fetvama. Bio je veoma plodan muhaddis. Njegove su se fetve veoma daleko čule i bio je veoma precizan i naučan."

Djela koja je napisao:

1. Tefsir (komentar) Kur'ana časnog. Njegov se tefsir smatra jednim od najvrednijih klasičnih tefsira. On tumači Kur'an prije svega Kur'anom, zatim poznatim hadisima iz čuvenih hadiskih zbirki sa njihovim senedima. On daje kritički osvrt na senede (lance prenosilaca) hadisa i, u većini slučajeva, pojašnjava sve što se u njima nađe od nejasnoće, netačnosti i neosnovanosti. Zatim navodi mišljenja ashaba i tabiina. Sujuti za njegov tefsir kaže: "Nije napisan bolji tefsir u njegovom stilu."

2. "El-Bidaje ven nihaje", historijsko djelo.

3. "Kitabut-tekmil fi marifeti es-sikat ved-dua'fai vel-medžahil". U ovom svom djelu sakupio je dva poznata djela svoja dva učitelja, Mizzija i Zehebija: "Tehzibul-kemat fi esmair ridžal" i "Mizanul i'tidal fi nakdir ridžal" uz korisne dodatke vezane uz poznavanje prenosilaca hadisa.

4. "Kitabul-hedji ves sunen fi ehadisil mesanidi ves sunen", poznato pod naslovom "Džami'ul-mesanid", u kome je sakupio musned imami Ahmeda, Bezzara, Ebu-Ja'le i Ibn Ebi-Šejbe, zajedno sa kutubis-sitte (šest najpoznatijih hadiskih zbirki, Buharije i Muslima i četiri poznata Sunena), koje je rasporedio po fikhskim temama.

5. "Tabekatuš-šafi'ijje" – Biografija najpoznatijih šafija, osrednji tom u kome je i duža biografija imama Šafije.

6. "Tahridžu ehadisit-tenbih" – Obrada hadisa u šafijskom fikhskom djelu Et-Tenbih.

7. "Tahridžu ehadis Muhtesar Ibnil-Hadžib" – Obrada hadisa u šafijskom fikhskom djelu Muhtesarul-Hadžib.

8. Komentar Buharije, koji nije dovršio.

9. "Kitabul-ahkam" – Knjiga islamskih propisa, koju, isto tako, nije dovršio; stigao je do poglavlja o hadždžu.

10. "Musnedu eš-Šejhani" tj. musned Ebu Bekra i Omera, radijellahu anhuma. 3

3 V., Isto

4

11. "Ihtisaru ulumil-hadis" – Djelo u kojem je skratio poznatu "Mukaddimu" Ibn-Salaha u hadiskim znanostima, a koje je poslije nazvano "El-Bai'sul hasis šerh ihtisar ulumil hadis".

12. "Es-siretu en-nebevijje".

13. "Kitabul-mukaddimat"

14. "Muhtesar Kitabul-Medhal" – Skraćena verzija knjige "Uvod" od Bejhekija.

15. "Risaletul-džihad" – Ovo je djelo štampano.

Autor El-Menhela kaže: "Preselio je u četvrtak 26. ša'bana 774. h.g. u sedamdeset četvrtoj godini svoga života, Allah mu se smilovao."4

2. GLAVNI DIO4 V., Isto

5

2.1. Tradicionalno tumačenje Kur'ana

Dva su osnovna, glavna pravca u tumačenju Kur'ana: tradicionalno i racionalno. Podjela na tradicionalno, racionalno, sufijsko, znanstveno i dr. tumačenja je, zapravo na osnovu izvornosti, tj. šta je izvor određenom tumačenju. U slučaju tradicionalnog tefsira izvor tumačenja je tradicija.

Tradicionalni tefsir je komentarisanje Kur'ana predajom, svejedno da li je ta predaja prenesena od velikog broja prenosilaca ili ne. Tradicionalno tumačenje obuhvata tumačenje Kur'ana Kur'anom, tumačenje Kur'ana Poslanikovim sunnetom te izrekama ashaba i tabiina. U vezi s pitanjem izreka tabi'ina postoji razilaženje učenjaka o kriterijima preuzimanja njihovih kazivanja. Iz izložene definicije se vidi da postoje četiri izvora tradicionalnog tefsira, a to su:

a) Kur'an,

b) Poslanikov sunnet,

c) Kazivanje ashaba, i

d) Kazivanje tabi'ina, uprkos razilaženju o kriterijima za preuzimanje od njih

a) Kur'an

To je prvi među izvorima tradicionalnog tefsira, iz nekoliko razloga. Prvi je, svakako, njegov opći značaj, drugi je njegova preciznost, treći je neizostavno obraćanje na taj izvor i nužno započinjanje od njega, budući da nikom nije moguće zaobići i nadomjestiti nekim drugim. Brojni su primjeri u Kur'anu gdje je nešto rečeno sažeto i nedovoljno jasno, da bi na drugom mjestu bilo šire razrađeno.

Ko malo bolje osmotri Kur'an, uvidjet će da on u sebi obuhvata sažetost i opširnost, sumarnost i detaljisanje, uopćavanje i konkretizaciju, općenitost i posebnost. Ono što se na jednom mjestu pokazuje sažeto, na drugom mjestu se razviđa detaljno; što se na jednom mjestu navodi sumarno,na drugom mjestu se obrazlaže potanko; što je u jednoj suri ili ajetu navedeno neograničeno, na drugom mjestu se ograničava; što je u nekom ajetu izneseno u općoj formi, u drugom ajetu se konkretizuje.

Stoga je svakome ko se odluči za komentarisanje Allahove dž.š. Knjige, neizostavna obaveza najprije pogledati Kur'an i sabrati sve što je u njemu a u vezi je sa zadatom temom, zatim ajete upoređivati jedan s drugim, kako bi se razumijevanje upotpunilo a cilj kur'anskog teksta razjasnio.

U domen komentarisanja Kur'ana Kur'anom, također, spada i argumentovanje Kur'anom u ravni jezičkog značenja riječi. To znači, da jezičko značenje neke riječi iz Kur'ana možemo otkriti putem onoga što je zabilježeno u samome Kur'anu. Možemo s pravom reći da El-Džessasovo interesovanje za „nizanjem ajeta s istim semantičkim sadržajem“ nije bilo ništa manjeod istorodnog Ibn Kesirovog interesovanja.5

b) Vjerovjesnikov sunnet

5 Halilović, Safvet, Osnovi tefsira, Zenica, Islamska pedagoška akademija, 2005., str.266-267

6

To je drugi izvor neophodan za pravilno razumijevanje Kur'ana. Poslanikov sunnet komentariše i pojašnjava Kur'an. Kur'an izvještava o tome da je jedna od Poslanikovih, s.a.v.s., dužnosti objašnjavanje onoga što je Uzvišeni Allah objavio u Kur'anu, što se vidi i iz riječi Uzvišenoga: A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje, da bi oni razmislili. (En-Nahl, 44)

Prilikom pozivanja na Vjerovjesnikov sunnet u tumačenju Kur'ana u obzir dolaze isključivo autentični (sahih i hasen) hadisi, što podrazumijeva izbjegavanje slabih (da'if) i apokrifnih (mevdu') hadisa, jer se Vjerovjesniku u komentarisanju Kur'ana podmetalo, kao što mu se podmetalo i u drugim područjima.

U svakom slučaju, tumačenje Kur'ana treba tražiti u samom Kur'anu, pa ako se ne nađe ništa, onda u sunnetu, shodno slučaju kada je Poslanik, s.a.v.s., slao Muaza u Jemen. Upitao ga je: 'Po čemu ćeš suditi?' a on je odgovorio:'Po Kur'anu.' Zatim je dodao: 'A ako ne nađeš u njoj?', pa je odgovorio: 'Po sunnetu Allahovog poslanika.' Ponovo ga je upitao: 'A ako ne nađeš ni tu?', a on je odgovorio: 'Trudit ću se da dođem do rješenja vlastitim mišljenjem.' Tada ga je Poslanik, s.a.v.s., potapšaopo grudima i rekao: 'Hvala Allahu, koji je uputio izaslanika Allahovog poslanika onome sa čime će biti zadovoljan Allahov poslanik.' Allahov Poslanik je za vrijeme svoga života prokomentarisao znatan broj ajeta iz časnoga Kur'ana, međutim, činjenica je da ne postoji kompletan Poslanikov, s.a.v.s., komentar Kur'ana. Razlog tome je u slijedećem:

1. Poslanik, s.a.v.s., svojim drugovima s obzirom da su oni dobro poznavali jezik na kojem je ojavljivan Kur'an, nije objašnjavao ono što su mogli sami da shvate.

2. Akcenat Poslanikovog, s.a.v.s., tumačenja Kur'ana nije bio u njegovoj teoretskoj razradi, već u praktičnoj primjeni. Život Allahovog Poslanika je, ustvari, praktični komentar i primjena kur'anskih normi i principa. Zato je Aiša, r.a., govoreći o njegovom životu i ponašanju rekla: „Njegov ahlak (tj. ćud i ponašanje), bio je Kur'an.“

3. Kur'an je posljednja Allahova, dž.š., objava ljudskome rodu. On sadrži opća pravila, norme i principe koji odgovaraju ljudima i koji ostvaruju njihovu sreću u svim vremenima i sredinama. Poslanik, s.a.v.s., koji je poslan kao milost ljudskome rodu, bio je svjestan činjenice da je Knjiga kojamu je objavljena univerzalnog karaktera i da važi za sva vremena, mjesta i prilike te zbog toga nije izrekao konačnu formulaciju interpretacije kur'anske misli koja bi vžila za sva vremena. Naprotiv, „svaki povijesni trenutak uzima iz Božije Riječi koliko mu u datom trenutku, prema nivou razvoja, treba. Svaka generacija mora dati doprinos u razradi kur'anske misli, ukoliko želi da živi u njenom duhu i da u njoj traži rješenja za pitanja koja joj život postavlja, a život je uvijek u kretanju, pa, prema tome u vječnom suočavanju sa novim pitanjima i veoma složenim dilemama.“6

c) Kazivanja ashaba

Ako tumačenja nema u Allahovoj, dž.š., Knjizi niti Poslanikovom, s.a.v.s., sunnetu, treći izvor kojem se treba obraćati prilikom komentarisanja Kur'ana jesu kazivanja ashaba,

6 V., Isto, str. 268

7

radijellahu anhum. Ashabi su učenici Muhammedove, a.s., škole, njeni svršenici, u njoj su učili i saznavali, i na toj poslaničkoj trpezi hranili su se njihovi umovi i srca. Ashabi su imali čast da prisustvuju povodima i okolnostima Objave, tako da su vidjeli i čuli ono što drugi nisu. Uz to, oni su bili dobri poznavaociarapskog jezika.

Poznati islamski učenjak, imam Ibn Hadžer el-'Askelani je, razmatrajući ovu problematiku, izniostav da kazivanja ashaba u tefsiru imaju vrijednost predaje koja seže do Poslanika, s.a.v.s., tek ako su ispunjena dva uslova:

- Prvi je da kazivanje bude iz domena u kojem nema mjesta mišljenju niti promišljanju, kao kad se radi o povodima objavljivanja, Sudnjem danu, budućem svijetu i sl.;

- Drugi je da za ashaba nije poznato da je preuzima od sljedbenika nebeskih Knjiga (ehlul kitab) koji su prešli u islam, odnosno da se zna da nije prenosio israilijate.

d) Kazivanja tabi'ina

Kada su u pitanju kazivanja tabi'ina, čak i ona oja su prenesena na autentičan način, ne postoji saglasnost o njihovoj podobnosti da budu izvori za tradicionalni tefsir. Mišljenja učenjaka u vezi s tim se razilaze. Dio učenjaka smatra da ih treba uzimati u obzir i obraćati im se, jer su tabi'ini pretežan dio onog što koriste u tefsiru, preuzeli od ashaba.

Ibn Kesir u vezi s tim kaže: „Ako tumačenje nisu našli u Kur'anu, niti sunnetu, niti u kazivanjima ashaba, učenjaci su se obraćali kazivanjima tabi'ina, kao što je Mudžahid ibn Džebr, koji je bio veliki autoritet u tefsiru. O njemu Muhammed ibn Ishak piše: 'Eban ibn Salih prenosi da mu je Mudžahid kazivao: 'Ibn Abbasu sam tri puta predočavao mushaf, uvijek počevši od sure El-Fatiha pa do kraja, zaustavljajući ga na svakom ajetu, da bih gaa pitao o onom što me je interesovalo.'“

Drugi su na stanovištu da kazivanja tabi'ina u tefsiru ne treba uzima u obzir. Sve što u vezi s tim dolazi od tabi'ina oni uvode u domen mišljenja (re'j) i promišljanja (idžtihad), zbog međusobnih razilaženja koja su mnogo naglašenija nego u slučaju ashaba. Nakon iznesenih opaski meritornim se može smatrati da u čemu su tabi'ini imali konsenzus, ne treba sumnjati kao u dokaz, jer su glavninu onog na osnovu čega iznose tumačenja preuzeli od ashaba. I Ibn Kesir prenosi Et-Taberijevu predaju u vezi s Ebu Mulejkom, takođe istaknutim i pouzdanim tabi'inom, kad kaže: „Gledao sam Mudžahida dok Ibn Abbasa pita za tumačenje Kur'ana, a pored njega pribor za pisanje. Ibn Abbas bi mu rekao: 'Piši!' Tako ga je pitao za kompletno tumačenje.“ Ibn Kesir taj navod dopunjava: „Zato je Sufjan es-Sevri rekao: 'Ako tumačenje dolazi od Mudžahid, to ti je dovoljno.'“

Ibn Tejmije poručuje: „Ukoliko su (tabi'ini) oko nečega saglasni, ne treba sumnjati da je to dokaz, a ako se razilaze, onda kazivanja jednih nisu argument protiv kazivanja drugih. U tom slučaju, za tumačenje se treba obratiti na jezik Kur'ana, sunneta, ili, općenito, arapskog jezika, ili na riječi ashaba u vezi s tim.“7

2.2. Racionalno tumačenje Kur'ana

7 V., Isto, str. 269-280

8

Kada se spomene racionalni tefsir (et.tefsir bir-re'j), pod značenjem imenice mišljenje (re'j) ovdje se podrazumjeva samostalno iznalaženje rješenja (idžtihad). Prema tome, racionalni tefsir je izraz komentarisanja Kur'ana putem samostalnog iznalaženja rješenja nakon što komentator stekne znanja iz arapskog jezika te o odnosu Arapa prema svome jeziku, o značenjima pojedinačnih riječi i različitim nijansama njihovih skrivenih poruka, zatim osposobljenost da se pri tome koristi pjesništvom iz predislamskog razdoblja, da pronikne u povode objavlivanja, da stekne znanje o derogirajućim i derogiranim ajetima iz Kur'ana, kao i drugimpretpostavkama potrebnim jednom komentatoru.

Sličnu definiciju dao je i poznati islamski učenjak šejh Jusuf el-Karadavi, koji racionalni način tumačenja Kur'ana definiše na sljedeći način i kaže: „Racionalnim tefsirom označava se angažovanje vlastitog razumai intelekta u razumijevanju Kur'ana, zasnovano na poznavanju arapskog jezika, nakon što mufessir ispuni određene naučne i moralne kvalitete.“

Od najranijih pojavljivanja knjiga iz tefsira i ulumu-l-Kur'ana učenjaci su se razilazili oko pitanja dozvoljenosti racionalnog tefsira, zauzimajući dva suprotna stava. Jedni smatraju da je on u svakome slučaju dozvoljen, a drugi ga smatraju u cjelosti nedozvoljenim.

Oni koji smatraju da racionalni tefsir nije dozvoljen, pozivaju se na:

a) Ajete kojima se zabranjuje govoriti o onome o čemu se nema znanja;

b) Ajet: A tebi (Muhammede) objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje. (En-Nahl, 44), koji –po njima-ograničava tumačenje Kur'ana Poslanika;

c) Hadise o zabrani tumačenja Kur'ana na osnovu vlastitog mišljenja;

d) Izreke ashaba i tabi'ina iz kojih se vidi da su se oni ustručavali tumačiti Kur'an vlastitim razumom.

Međutim, oni koji dozvoljavaju racionalni tefsir odgovorili su na navedee argumente na sljedeći način:

a) Racionalni mufessir ne tumači bez znanja, nego na osnovu naučnih disciplina kojima vlada;

b) Poslanik, s.a.v.s., protumačio je samo neke ajete, pa jemufessirima dozvoljeno da tumače one ajete koje on nije protumačio;

c) Tim hadisim zabranjuje se tumačiti mutešabih, odnosno manjejasni ajeti, čije se tumačenje može saznati samo putem jakog tradicionalnog dokaza, a moguće je da se oniodnose na one koji su slabi poznavaoci islamskih znanosti;

d) Neki istaknuti ashabi su se ustručavali tumačiti Kur'an iz pobožnosti i bogobojaznosti, ali su to radili drugi, također istaknuti ashabi.8

Uz sve navedeno, oni koji smatraju racionalni tefsir dozvoljenim pozivaju se i na slijedeće dokaze:

8 Latić, Džemaludin (priređivač), Metodologija tefsira (hrestomatija), Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, „Štamparija Fojnica“, Sarajevo, 2005., str. 211-215

9

1. Ima mnogo ajeta koji podstiču ljude na razmišljanje i izvođenje zaključaka iz kur'anskih ajeta, kao što je npr. ajet: Kako oni ne razmisle o Kur'anu, ili su im na srcima katanci. (Muhammed, 24);

2. Kada racionalni tefsir ne bi bio dozvoljen, onda ni idžtihad u fikhu ne bi bio dozvoljen, jer i on podrazumijeva tumačenje ajeta i hadisa na osnovu vlastitog razumijevanja;

3. I sami ashabi su pojedine ajete različito tumačili, što ukazuje na to da su se i oni koristili vlastitim razumom pri tumačenju Allahovih, dž.š., riječi;

4. Kad bi tumačenje Kur'ana podrazumijevalo samo oslanjanje na predaje, kakav bi onda smisao imala dova koju je Poslanik, s.a.v.s., proučio Ibn Abbasu: „Allahu! Daj mu da razumije vjeru i poduči ga tumačenju Kur'ana!“

Na osnovu navedenog, jasno je da su učenjaci racionalni tefsir podijelili na dvije vrste: prva, pokuđeni ili neprihvatljivi (et-tefsiru-l-mezmumul-murdud); druga, pohvalni ili prihvatljivi (et-tefsirul-mamduhul-makbul).

Pokuđeni ili neprihvatljivi racionalni tefsir je tefsir koji potiče od osobe koja nije dovoljno obrazovana u naukama neophodnim jednom komentatoru Kur'ana, zatim proizvoljan i tendenciozan tefsir kojim se želi podržati neko skrenulo naučavanje ili nastrani stavovi, te nejasan tefsir koji niko ne razumije. To je tefsir kojisadrži nepouzdane kao i predaje koje nemaju nikakvog utemeljenja.

Pohvalni ili prihvatljivi racionalni tefsir je tefsir zasnovan na dovoljnom poznavanju jezičkih nauka i osnova islamskog zakonodavstva (fikh i usul), zatim nauke o islamskoj tradiciji (hadis) i srodnih nauka. To je tefsir koji je se ne kosi sa pouzdanom predajom, zdravim razumom i stabilnim postulatima nauke, tefsir u kojem se ulažu sve raspoložive istraživačke i naučničke mogućnosti, uz nastojanje da se sllijedi istina i pravi put: U ovoj vrsti tefsira mufessir se čuva neargumentovanog udovoljavanja željama i hirovima i svjestan jeda Allah, dž.š., kontroliše sve što kaže.9

2.3. Tefsir sure El-Lejl kod Ibn Kesira

9 V., Isto, str. 216-219

10

92 SURA EL - LEJL / NOĆ

OBJAVLJENA U MEKI, IMA 21 AJET

"U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog!"

"Tako mi noći kada sve zakrije" /1/ "i dana kad svane" /2/ "i Onoga Koji muško i žensko stvara", /3/ "vaš trud je, zaista, različit" /4/ "onome koji udjeljuje i bogobojazan" /5/ "i ono najljepše smatra istinitim", /6/ "njemu ćemo put dobra olakšati"; /7/ "a onome koji tvrdiči i osjeća se neovisnim", /8/ "i ono najljepše smatra lažnim", /9/ "njemu ćemo put zla olakšati", /10/ "i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti." /11/

Ranije smo naveli riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s., upućene Muazu: "Zašto nisi klanjao sa:

'Tako mi Sunca i svjetla njegova' i 'Tako mi noći kada sve zakrije.'" Uzvišeni se kune: "Tako mi noći kada sve zakrije”, tj. kada svojom tminom ljude i životinje obavije. "...i dana kad se očituje", tj. svojim svjetlom i bjelinom.

"...i Onoga Koji muško i žensko stvara", kao što Uzvišeni na drugom mjestu kaže: "...i vas kao parove stvorili" (78:8). Pošto je zakletva došla u obliku međusobno suprotstavljenim stvarima i ono što dolazi poslije zakletve navedeno je u suprotnostima. Zato Uzvišeni kaže: "...vaš trud je, zaista, različit", tj. vaša djela su različita, jer ima onih koji rade dobro, a i onih koji rade loše. Uzvišeni kaže:

"...onome koji udjeljuje i bogobojazan je", tj. onome koji dijeli od onoga što mu je naređeno da od svoga imetka izdvaja i u svemu se čuva Allaha. "...i ono najljepše smatra istinitim", tj. da će za to biti nagrađen. Katade kaže: "U tom smislu Ibn Ebi-Hatim od Ebu ibn Ka’ba prenosi da je rekao: /639/ "Pitao sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., šta je to najljepše, pa mi je rekao da je to Džennet." U pogledu riječi Uzviženog: "...njemu ćemo put dobra olakšati", Ibn-Abbas kaže: "tj. dobro". Neki raniji učenjaci u vezi sa ovim ajetom rekli su: "Nagrada za dobro je dobro, a kazna za loše loše." Uzvišeni dalje kaže: "...a onome koji tvrdiči", tj. škrtari da udjeljuje od onoga što posjeduje "...i osjeća se neovisnim", tj. škrtari sa svojim imetkom i osjeća se neovisnim o svome Gospodaru, kako kaže Ibn Abbas, a prenosi Ibn Ebi-Hatim.10

"...i ono najljepše smatra lažnim", tj. nagradu i kaznu na onom svijetu

10 Tefsir Ibn Kesir (skraćena verzija), Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, OKO-Sarajevo, 2002., str. 1505

11

"...njemu ćemo olakšati put zla", tj. omogućiti put propasti i zla. U tom smislu Uzvišeni na drugom mjestu kaže:

"...i da Mi srca njihova i oči njihove nećemo zapečatiti, i da neće vjerovati kao što ni prije nisu vjerovali, i da ih nećemo ostaviti da u zabludi svojoj lutaju smeteni?" (6:110) Mnogobrojni su ajeti koji u tom smislu govore da će Allah, dž.š., onoga ko namjerava dobro, nagraditi uspjehom, a onoga ko namjerava zlo, ostaviti na cjedilu. Sve ovo je sudbnom unaprijed određeno. O tome govore mnogobrojni hadisi. Buhari od Alije, r.a., prenosi da je rekao: /640/ "Bili smo s Allahovim poslanikom, s.a.v.s., na jednoj dženazi na groblju Beki el-Garkad kad je rekao: 'Nema nikoga od vas a da mu nije određeno mjesto u Džennetu i mjesto u Vatri.' Upitali su: 'Allahov Poslaniče, da se onda prepustimo sudbini?' 'Radite', rekao je 'ali će opet svako dospjeti tamo gdje mu je suđeno!', a zatim je proučio:

"Onome koji udjeljuje i bogobojazan je i ono najljepše smatra istinitim - njemu ćemo put dobra olakšati, a onome ko tvrdiči i osjeća se neovisnim i ono najljepše smatra lažnim - njemu ćemo put zla olakšati." Postoje i druge verzije hadisa u istom značenju. Tako Ibn-Džerir navodi da je ovaj ajet objavljen u vezi Ebu-Bekra es-Siddika, r.a., i navodi lanac njegovih prenosilaca koji se završava sa Amirom ibn Abdullahom ibn ez-Zubejrom koji kaže: "Ebu-Bekr, r.a., u Meki je oslobađao starce i žene koji bi primili islam. Na to mu je njegov otac rekao: 'Sine, vidim kako oslobađaš iznemogle ljude. Kako bi bilo da počneš oslobađati snažne muškarce koji bi ti pomagali, čuvali te i branili?' On je odgovorio: 'Oče, ja želim postići ono što je kod Allaha.'" Amir ibn Abdullah dalje kaže: "Pričali su mi neki moji ukućani da je ovaj ajet objavljen u vezi sa Ebu-Bekrom.

"...i bogatstvo njegovo mu, kad se strovali, neće koristiti." Mudžahid kaže: tj. kad umre, a Zejd ibn Eslem: tj. kad se strovali u Vatru.

"Mi smo dužni ukazati na pravi put" /12/ "i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet." /13/ "Zato vas opominjem razbuktalom vatrom", /14/ "u koju će ući samo najvećI nesretnik", /15/ "onaj koji bude poricao i okretao se", /16/ "a od nje će daleko biti onaj naj bogobojazniji", /17/ "onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio", /18/ "ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati", /19/ "već jedino žudeći za licem Gospodara svoga Svevišnjeg", /20/ "i on će, zbilja, zadovoljan biti!" /21/

Katade kaže da riječi Uzvišenog: "Mi smo dužni ukazati na pravi put", znače: da objasnimo šta je dozvoljeno a šta zabranjeno.

12

"...i jedino Nama pripada i onaj i ovaj svijet", tj. sve je Naše i Mi svim slobodno upravljamo i raspolažemo. "Zato vas opominjem razbuktalom vatrom." Imam Ahmed od Semak ibn Harba prenosi da je rekao: čuo sam En-Nu’mana ibn Bešira da je, govoreći jednom prilikom, rekao: /641/ "Čuo sam Allahovog poslanika, s.a.v.s., da je u jednom govoru rekao: 'Opominjem vas razbuktalom vatrom', tako glasno da ga je odavde na pijaci čovjek mogao čuti i da mu je crnoporubljeni ogrtač sa ramena pao pod noge.'" Muslim od En-Nu’mana ibn Bešira prenosi da je rekao: "Allahov poslanik, s.a.v.s., rekao je: /642/ 'Najblaža kazna stanovnika Vatre će biti da nekome od njih obuća i remenovi na obući budu od vatre od koje će mu ključati mozak kao kotao. To je najblaža kazna, a činit će mu se da niko od njega nije teže kažnjen.'"

"...u koju će ući samo najveći nesretnik", tj. samo će nesretnik ući u vatru koja će ga sa svih strana okruživati. Uzvišeni, zatim, opisuje ko je taj nesretnik pa kaže: "...onaj koji je poricao", tj. srcem "...i okretao se", tj. ko se svojim rukama, nogama i drugim organima okretao od (dobrih) djela. Imam Ahmed od Ebu - Hurejrea prenosi da je rekao: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: /643/ 'Sav moj ummet, svi moji sljedbenici će na Sudnjem danu ući u Džennet, osim onih koji to odbiju.' Upitali su: 'A ko će odbiti Božiji Poslaniče?' Odgovorio je: 'Ko mi se pokori ući će u Džennet, a ko odbije meni poslušnost, taj je odbio.'" Ovah hadis navodi i Buhari.

"A od nje će daleko biti onaj najbogobojazniji", tj. od Vatre će se ukloniti onaj ko je čist i ko se Allaha bude bojao. Uzvišeni dalje opisuje ko je taj pa kaže: "...onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio", tj. svoj imetak dijeli pokoravajući se svome Gospodaru i tako čisti i sebe i svoj imetak i vjeru i ovaj svijet koji mu je Uzvišeni darovao.

"...očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati", tj. ne dijeli svoj imetak da bi se odužio onima koji su mu kakvo dobro učinili, nego ga dijeli" "...jedino žudeći za licem Gospodara svoga Svevišnjeg", tj. u želji da bi Ga u dženetskim vrtovima vidio. Uzvišeni kaže: "...i on će zbilja zadovoljan biti", tj. zadovoljan će biti onaj koga budu krasile ovakve osobine. Više komentatora Kur’ana navode da se ovi ajeti odnose na Ebu-Bekra, r.a., od kojih neki smatraju da se u tome svi slažu. Bez sumnje on sa prvacima ovog ummeta spada u one na koje se odnose ovi ajeti, iako se ne ograničava samo na njih, nego na sve koji se podrazumijevaju pod riječima Uzvišenog:

"...a od nje će daleko biti onaj najbogobojazniji, onaj koji bude dio imetka svoga udjeljivao, da bi se očistio, ne očekujući da mu se zahvalnošću uzvrati." On, ipak, u ovim i drugih pohvalnim osobinama, prednjači u ovom ummetu, jer je bio istinoljubljiv, bogobojazan, plemenit i darežljiv, trošeći svoj imetak pokoravajući se svome Gospodaru i pomažući svoga Poslanika, s.a.v.s.11

Ovim se,zahvaljujući Allahu i uz Njegovu pomoć, završava kratki komentar

poglavlja El-Lejl / ”Noć."

3. ZAKLJUČAK

Iako većina onih koji se bave tefsirom ubrajaju Hafiza Ibn Kesira u red onih koji pripadaju mufessirima tradicionalne metode tumačenja Kur'ana, tj. klasične škole tefsira ipak moramo

11 V., Isto, str. 1506

13

istaći da on takođe spada i među one koji su pokušavali načiniti spoj između tradicionalne i racionalne metode tumačenja Kur'ana. On je takođe pored onih osnovnih izvora tumačenja časnoga Kur'ana ipak u određenim situacijama koristio i svoj razum i promišljanje što je na tragu racionalne metode tumačenja Kur'ana.

Ovdje je veoma bitno navesti riječi velikog islamskog učenjaka današnjice dr. Jusufa el-Karadavija koji kaže: „ Naime, pošto u metodologiji tumačenja Kur'ana ima onih koji uzimaju u obzir naslijeđe i tradiciju, te onih koji posvjećuju pažnju razmišljanju i raciju, najispravniji način jeste spoj tradicionalnog i racionalnog, spoj vjerodostojnih predaja i racionalnih dostignuća, te zbližavanje naslijeđa prvih generacija sa sa spoznajama kasnijih generacija.“

Nakon ovoga, šejh El-Karadavi navodi niz mufessira koji su preferirali taj metod u tumačenju Kur'anu: Muhammed ibn Džerir et-Taberi, Ibn Kesir ed-Dimiški, Ebu 'Abdillah el-Kurtubi, Muhammed ibn Ali eš-Ševkani i dr. on čak tvrdi da je nepravda smatrati imama et-Taberija-najizrazitijeg predstavnika tradicionalnog tefsira- samo tradicionalnim mufessirom, jer on, nakon navođenja predaja, donosi svoj stav i komentariše koje predaje su ispravnije, ili navodi i lični stav o pitanju značenja određenog ajeta, što sve spada u racionalni tefsir.12

Ovakav je slučaj i sa Ibn Kesirom koji takođe prilikom tefsira koristi svoja promišljanja i racio te donosi i svoj stav što je svakako iz domena racionalne metode tumačenja Kur'ana. To možemo primijetiti kada uđemo u njegov tefsir i primjetimo njegovo navođenje i poređenje različitih stavova vezanih za neki određeni ajet.

U uvodu svog tefsira Eš-Ševkani je pojasnio metod koji će slijediti u komentarisanju Kur'ana: „Jasno je da je neophodno napraviti spoj između ta dva pravca (između tradicionalnog i racionalnog metoda tumačenja Kur'ana), ne ograničavajući se na bilo koji od njih. To je cilj za kojim moja duša teži i put kojim sam naumio hoditi- ako Allah da- s tim što ću, u situaciji kada postoji razlika među tefsirima, davati prednost pojedinim od njih, kada god to bude moguće i koliko god budem shvatao koji su ispravniji među njima. Moje polazište, koliko god je to moguće, bit će značenje riječi u arapskome jeziku, te gramatika i stilistika a trudit ću se da navodim vjerodostojne predaje o tumačenju ajeta od Poslanika, s.a.v.s., ashaba, tabiina, tabi-tabiina i drugih priznatih islamskih učenjaka.“ (...) Već u generaciji ashaba izvjesne elemente racionalnog tefsira možemo naći kod Ibn 'Abbasa, najistaknutijeg mufessira među njima. Poznato je, da je on kur'anske ajete, donekle, na osnovu svoga razuma. Isti slučaj je sa najistaknutijim mufessirima u generaciji tabi'ina, što se može potvrditi njihovim različitim tumačenjem istih ajeta, za šta ima puno primjera. Pored toga, zagovornika spoja tradicionalnog i racionalnog tefsira ima i među velikanima tefsirskih znanosti kao što su: Ez-Zerkeši, Es-Sujuti, El.'Alusi, 'Abduhu, Rida, Sejjid Kutb, Se'id Havva itd.13

I na kraju, neka je svaka hvala i zahvala Gospodaru svih svjetova, Vladaru Sudnjega dana, Milostivome Opskrbitelju, Allahu, dž.š.

LITERATURA

12 Latić, Džemaludin (priređivač), Metodologija tefsira (hrestomatija), Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, „Štamparija Fojnica“, Sarajevo, 2005., str. 22113 V., Isto, str.223-224

14

- Biografija Hafiza Ibn Kesira,"http://www.dzematsabah.com/index.php?option= com_content&view=Article&id=657: biografija-hafiza-ibn-kesira&catid=100:Velikani-Ummeta-Biografije&Itemid=128", 10.februar 2011.g.

- http://www.altafsir.com , 10.02.2011.

- Halilović, Safvet, Osnovi tefsira, Zenica, Islamska pedagoška akademija, 2005.- Korkut, Besim, Kur'an, a.š., s prijevodom, - Latić, Džemaludin (priređivač), Metodologija tefsira (hrestomatija), Fakultet islamskih

nauka u Sarajevu, „Štamparija Fojnica“, Sarajevo, 2005.- Tefsir Ibn Kesir (skraćena verzija), Visoki saudijski komitet za pomoć BiH, OKO-

Sarajevo, 2002.

SADRŽAJ

15

1. UVOD .......................................................................................................................str. 1

2. BIOGRAFIJA HAFIZA IBN KESIRA .......................................................................... str. 2-53. GLAVNI DIO ............................................................................................................ str. 64. Tradicionalno tumačenje Kur'ana ........................................................................ str 6-85. Racionalno tumačenje Kur'ana ......................................................................... str. 9-106. Tefsir sure El-Lejl kod Ibn Kesira ......................................................................str. 11-137. ZAKLJUČAK ........................................................................................................... str. 148. LITERATURA .......................................................................................................... str.

159. SADRŽAJ ............................................................................................................... str. 16

16