1. UVOD

Kada se osvrćemo na hrvatsku pravnu politiku ili ukupno stanje prava u Hrvatskoj,

često se susrećemo sa mnogim kontroverznim pitanjima. Pitanja vezana uz pravo u ljudima

potiču nezadovoljstvo i ljutnju. Često je to nezadovoljstvo usmjereno na spor pravni i

administrativni aparat, na godine čekanja da se slučajevi riješe, na zakone koji su dosta

nejasni i dvosmisleni, te na ugovore koji su vječna tema rasprava kako na razini države, tako i

među pojedincima, jer ugovori su sredstvo pomoću kojeg se definiraju odnosi i radnje među

ljudima. Nastanak ugovora i prekid ugovora će uvijek biti predmet raznih sudskih sporova.

Potreban nam je ugovor kada želimo nešto kupiti (kupoprodajni ugovor), kada želimo

sklopiti brak, kada želimo nekome nešto posuditi, zamjeniti kao i kada želimo nešto nekome

darovati itd. No razlika darovnog ugovora spram ostalih je u tome što se on smatra pravnim

poslom opće naravi, jer različiti pravni poslovi mogu poprimiti karakter darovanja, bar što se

tiče kauze. Tako npr. posudba ekonomski nije ništa drugo nego darovanje uporabe, to je

upravo ono što ga čini zanimljivim. Darovni ugovor ima svoje prednosti i mane, a jedna od

važnijih prednosti zbog čega se ljudi (obitelj – bračni drug, potomci i preci, te posvojenici

umrlog ili darovatelja) često odlučuje na prijenos nekretnina putem tog ugovora je

oslobođenje od poreza prema čl.13. Zbog takve zakonske odredbe često puta se može

manipulirati sa takvim prijenosom upravo da bi se izbjeglo platiti porez koji je zakonski

određen. Također je vrlo pozitivno kada čovjek želi nekoj humanitarnoj organizaciji ostaviti

svoju imovinu, bilo nekretnine, bilo novčani iznos, zbog specifičnosti situacije i darovnog

ugovora obdarenik će biti oslobođen poreza. Uglavnom pitanje plaćanja i oslobođenja od

poreza je najzanimljivija stavka koja je vezana uz darovni ugovor, te pod kojim uvjetima i na

koje načine se on može sklopiti.

1

U prvom dijelu prikazat ćemo samu zakonsku odredbu o darovnom ugovoru,obradit

ćemo pojam darovnog ugovor, njegove karakteristike, objekte darovne činidbe, oblik

darovnog ugovora, vrste darovanja.

U daljnjem nastavku obradit ćemo i situacije u kojima može doći do opoziva darovanja, jer

pravno gledano to je jedini ugovor koji se može opozvati zbog oskudnosti. Kupoprodaju

možemo opozvati ako su prekršene neke odredbe ugovora, ali ne možemo ju opozvati ako

smo mi nakon što smo stvar prodali i ostali bez novaca, tražiti od nekoga da nam stvar vrati, a

darovanje možemo, jer sam naziv tog ugovora nam govori da je to dar koji je dobrovoljan i to

je besplatni pravni posao.

2

2. DEFINICIJA DAROVNOG UGOVORA

Članak 479. Zakona o obveznim odnosima

„ (1) Ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez

protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

(2) Darovanjem se smatraju također oprost i isplata duga uz dužnikovu suglasnost.

(3) Ne smatraju se darovanjem odricanje od nasljedstva, odricanje od prava prije nego je

stečeno ili prava koje je sporno, ispunjenje neke moralne obveze i prenošenje na drugoga

stvari ili prava s namjerom da ga se obveže na protučinidbu.“ 1

U literaturi iz područja prava nalazimo razrađenu definiciju darovnog ugovora. Iako

ovaj pojam prvenstveno asocira na dar, poklon, a svi znamo da je to nešto što se poklanja

ljudima u nekim prigodama, te se smatra da se tu nema što definirati, ključna nam je druga

riječ, ugovor. Čim je nešto vezano ugovorom moraju postojati i neke zakonske odredbe koje

će to definirati. Tako ispravno tumačenje darovnog ugovora prema Klariću i Vedrišu je da je

to ugovor kojim jedna strana (darovatelj) dobrovoljno i besplatno prepušta drugoj strani

(obdarenik) neku imovinsku korist, a ova to prihvaća.

„Oprost i isplata duga uz suglasnost dužnika smatraju se također darovanjem.“ 2

1 (Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, 479/1,2,3)

2 (Klarić,Vedriš, Građansko pravo, XI/2008, str. 507)

3

Tako kada pročitamo zakonsku odredbu i razrađenu definiciju pojma darovnog ugovora

možemo zaključiti da se darovanjem ne smatra prenošenje na drugoga stvari ili prava s

namjerom da ga se obveže na protučinidbu. Ne smatraju se darovanjem ni odricanje od

nasljedstva, odricanje od spornog prava i prava koje još nije stečeno te ispunjenje neke

moralne obveze.

3. KARAKTERISTIKE DAROVNOG UGOVORA

Kada govorimo o ugovorima moramo znati da postoje različite vrste ugovora prema

njihovoj obveznosti. Tako razlikujemo jednostrano obvezujuće ugovore (uniliteralne) i

dvostrano obvezujuće ugovore (biliteralne). Razlika je u tome dali je samo jedna strana

obvezna na činidbu ili je jedna strana obvezna na činidbu dok je paralelno s time druga strana

obvezna na neku protučinidbu. Imamo npr. oporuku koja je jednostrani pravni posao, a

ugovor o darovanju je dvostrani pravni posao, a to znači da je za perfekciju posla, osim

očitovanja volje darovatelja, nužno potrebno i očitovanje volje obdarenika, tj. prihvat. Budući

je ugovor o darovanju, tj. darovanje pravna osnova za stjecanje vlasništva bez naknade, nužno

je prilikom njegova sklapanja poštivati socijalna načela i interese darovatelja, obdarenika i

treće osobe. Nitko se ne može obdariti protiv svoje volje. Potrebno je poštivati načela dobre

vjere i povjerenja u prometu.

Ugovor o darovanju je obvezno-pravni ugovor i njegovim sklapanjem se zasniva

ugovorni odnos između darovatelja i obdarenika na osnovu kojeg se ugovor o darovanju

ukazuje kao pravna osnova za stjecanje prava vlasništva na strani obdarenika na predmetu

darovanja.

Kod darovanja pokretne stvari može doći do predaje dara prije nego se obdarenik očitovao o

njegovu prihvaćanju. U tom slučaju smatra se da je dar prihvaćen, ako nije otklonjen u roku

4

koji je darovatelj ostavio obdareniku. Ako dar nije prihvaćen njegov se povrat može

zahtijevati po osnovi stjecanja bez osnove.

Darovanje je besplatni pravni posao. To znači da se za činidbu ne traži, niti se može tražiti

protučinidba. Vidjeli smo već u Općem dijelu da ni darovanje pod nalogom nije naplatan,

nego besplatan posao.

Darovanje može biti ili konsenzualan ili realan ugovor.

Za darovanje je potrebna dobrovoljnost. To znači da darovatelj nije morao učiniti određenu

činidbu niti se bilo iz kojeg razloga mogao bilo kada prisiliti na tu činidbu. Stoga vraćanje

zastarjelog duga nije darovanje, nego ispunjavanje obveze koja je jednom preuzeta ugovorom.

Animus donandi (namjera darovanja) znači da ugovorom o darovanju darovatelj mora svoju

imovinu umanjiti, a daroprimcu se mora darovanjem njegova imovina povećati. Animus

donandi ne treba poistovjećivati s kauzom. Kauza kod darovanja je stjecanje prava vlasništva

ili nekog drugog imovinskog prava.

Iz navedenog možemo zaključiti da darovni ugovor možemo promatrati i analizirati

kao instrument prava. Zbog svoje funkcije važan je za određene pravne sfere i definiranje

određenih odnosa.

3.1.OBLIK DAROVNOG UGOVORA

Kod pitanja oblika darovnog ugovora trebamo dobro paziti na to radi li se o

konsenzualnom darovanju (darovanje bez prave predaje, akt sklapanja ugovora je vremenski

odvojen od akta ispunjenja), ili se pak radi o realnom darovanju u kojem akt ispunjenja slijedi

neposredno iza sklapanja.

„Sukladno Zakonu o obveznim odnosima (čl. 482.) ugovor o darovanju nekretnine mora biti

sklopljen u pisanom obliku, dok ugovor o darovanju bez prave predaje stvari čak mora biti

5

sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene privatne isprave (čl. 482. st. 2.

ZOO-a).U slučaju ne pridržavanja oblika ugovora, propisanog čl. 482., ugovor će biti ništetan,

tj. isti neće proizvoditi pravne učinke.“ 3

U praksi ćemo vidjeti da će darovatelj kada je predmet darovanja nekretnina, morati u

najmanju ruku ovjeriti svoj potpis pred javnim bilježnikom, upravo zbog toga kako bi se što

više osiguralo pravo zakonsko stjecanje i da nebi došlo do prijevare, da netko sam tuđu stvar

daruje, a sve kako bi bilo moguće ostvariti zakonom propisani modus stjecanja prava

vlasništva na nekretninama, a to je upis u zemljišnu knjigu.

Zaključno je za napomenuti, da u slučaju darovanja nekretnine, ugovor o darovanju

nužno mora sadržavati sve bitne elemente tabularne isprave podobne za prijenos

vlasništva s darovatelja na obdarenika, upisom u zemljišne knjige.

To podrazumijeva, da nekretnina u samom ugovoru mora biti precizno i točno opisana,

sukladno odgovarajućim zemljišno-knjižnim podacima.

Imamo dva ključna elementa ugovora o darovanju koja obavezno moramo ispuniti da bi nam

ugovor bio valjan, a to su:

-    predmet ugovora

-    volja darovatelja da učini darovanje

Međutim ako se ugovorne strane o navedenim elementima ne uspiju dogovoriti, ugovor o

darovanju neće proizvesti pravni učinak.

3

(Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, 482/1,2)

6

3.2.OBJEKT DAROVNE ČINIDBE

Postoje različite stvari koje mogu biti predmetom darovne činidbe. Predmet ugovora o

darovanju može biti jedna ili više stvari darovatelja, imovinska prava darovatelja, jedan dio ili

cijelokupna imovina darovatelja i buduća imovina. Stvar koja je predmet ugovora o darovanju

nužno mora biti određena ili odrediva, što zapravo znači da stvar mora biti individualizirana, a

sve kako bi se točno znalo koja se imovinska vrijednost prenosi na obdarenika ugovorom.

Klarić i Vedriš nam objašnjavaju koje stvari mogu biti objekt darovne činidbe, zašto one to

mogu biti i pod kojim uvjetima;

a) Kao objekt darovne činidbe mogu se u prvom redu javljati stvari i to sve stvari, sadašnje i

buduće. Na primjer, mogu se darovati plodovi. Budući da među stvari u pravnom smislu

spadaju danas i razni oblici energije,može i energija biti objekt darovne činidbe. Svakako je

za napomenuti, kako sklapanje ugovora o darovanju pa i sama predaja ne utječe na sudbinu

stvarnih prava koja treće osobe imaju na predmetu darovanja, a sve iz razloga što darovatelj

ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima na stvari. Dakle ukoliko je predmet

darovanja neka stvar na kojoj treće osobe imaju neko stvarno pravo, obdarenik je dužan i

obvezan poštovati ta prava, a treća osoba ima pravo ostvariti svoje pravo na isti način kako je

to mogla ostvariti prema darovatelju.

b) Osim stvari darovati se mogu i imovinska prava. Pritom je važno da takvo pravo na strani

darovatelja bude prenosivo. Na primjer, ugovor kojim se osniva personalna služnost jest

darovanje prava plodouživanja. Razumije se, darovatelj ne može to pravo dalje prenijeti, jer je

ono na njegovoj strani neprenosivo.

c) Objekt darovne činidbe može biti i imovina. Međutim prema odredbi st.1. čl.480. ZOO

valjano se može darovati čitava sadašnja imovina i najviše polovina buduće imovine, s tim da

7

se u dvojbi smatra da je darovana samo sadašnja imovina. Može se darovati i samo buduća

imovina, ali to mora biti izrijekom navedeno u ugovoru.

„Ugovor o darovanju kojim bi se darovatelj obvezao na povremena davanja obdareniku, npr.

određeni iznos novca svakog mjeseca, prestaje smrću darovatelja, osim ako je ugovorom

predviđeno drukčije.“ 4

Odgovornost darovatelja za materijalne nedostatke darovane stvari: 

Ovo je jedna također vrlo zanimljiva stavka u kojoj govorimo o odgovornosti darovatelja.

Obzirom da je ugovor o darovanju besplatan pravni posao, na strani darovatelja ne postoji

odgovornost za fizičke i pravne nedostatke stvari koja je predmet ugovora, jer realno

gledajući kada nešto besplatno poklanjamo nekome zašto bismo mi odgovarali za nedostatke,

ipak je na kraju zadnja riječ na obdareniku koji mora prihvatiti taj dar. Kada bi sve bilo tako

jednostavno, onda nebi postojala ni potreba zakonskog definiranja te odredbe, nego bismo svi

radili kako nama odgovara. Upravo zbog toga je zakonodavac uveo i tu stavku o

odgovornosti, kako bi zaštitio obdarenika od darovatelja koji bi zlonamjerno prešutio neke

nedostatke stvari da bi počinio štetu. U takvom slučaju jedini logički zaključak je da će

darovatelj odgovarati za fizičke i pravne nedostatke stvari i biti će obvezan obdareniku

nadoknaditi štetu koja bi mu uslijed toga bila prouzročena. Jer je u takvom slučaju očito na

strani darovatelja postojala neka skrivena namjera, koju je on želio prikriti darovanjem (npr.

da darovani automobil ima slabe kočnice, odgovara obdareniku za štetu koja bi zbog toga

nastala).

4 (Klarić,Vedriš,Građansko pravo str.509)

8

3.3. VRSTE DAROVANJA

Darovanja ima više vrsta. ZOO (čl. 484.-491.) uređuje darovanje s nametom, nagradno

darovanje, uzajamno darovanje, mješovito darovanje i darovanje za slučaj smrti.

a) Darovanje s nametom

To je ugovor o darovanju u koji je unesen uglavak, kojim se obdarenik obvezuje da u korist

darovatelja, treće osobe, u javnom ili vlastitom interesu izvrši određenu radnju ili se od nje

uzdrži. Npr. obdareniku se daruje određeni iznos novca s uglavkom da otputuje na odmor,

liječenje i sl. Namet ili nalog nema karakter protučinidbe, pa s njime darovanje ostaje

besplatan pravni posao.

Osim darovatelja, ispunjenje nameta mogu zahtijevati i njegovi nasljednici, kao i nadležno

državno tijelo (u pravilu državni odvjetnik) ako je određen u nekom javnom interesu.

Međutim da bi mogao zahtijevati ispunjenje nameta darovatelj mora prethodno ispuniti svoju

činidbu, dakle mora predati dar obdareniku.

Ne ispuni li obdarenik namet, darovatelj mu ostavlja dodatni primjereni rok, pa ako ni u tom

roku ne dođe do ispunjenja nameta, darovatelj ima pravo na raskid ugovora i povrat dara. To

pravo darovatelj nema kad je netko treći (npr. državno tijelo) ovlašten zahtijevati ispunjenje

nameta.

„Obdarenik ima pravo odbiti ispunjenje nameta, ako se odnosi na protupravnu radnju, kao i u

slučaju kada dar ne pokriva troškove ispunjenja nameta. Osim toga obdarenik se može

osloboditi ispunjenja nameta povratom dara, ali ne u slučaju kada je ispunjenje nameta u

javnom interesu.“ 5

5

(Klarić,Vedriš,Građansko pravo str.510)

9

b) Nagradno darovanje

Imamo u slučaju kad je učinjeno na ime nagrade, priznanja za neki uspjeh ili neke zasluge.

„Međutim ako je netko imao pravo na nagradu po osnovi ugovora ili zakona, tada ne možemo

govoriti o darovanju, već će se u takvim slučajevima biti riječ o naplanom pravnom poslu ili

izvanugovornoj obvezi.(npr. nagrada poslovođi kod poslovodstva bez naloga)“ 6

c) Uzajamno darovanje

Koristi se još i naziv dar i uzdarje.Postoji kada se ugovori da će obdarenik uzvratiti

darovatelju, odnosno kada strane jedna drugoj obećaju darovanje. „Dakle u oba se slučaja

javljaju iste ugovorne strane, samo s izmijenjenim ulogama. U ovom slučaju sukladno ZOO-u

dar zapravo postoji samo u glede veće vrijednosti dara, tj. razlike u vrijednostima. „ 7

d) Mješovito darovanje

Postoji kada činidbe u naplatnom poslu nisu vrijednosno jednake, a za razliku vrijednosti je

nedvojbeno izražena namjera darovanja (animus donandi). „Kada nebi bilo namjere

darovanja, radilo bi se u pravilu o prekomjernom oštećenju. Stoga se mješovito darovanje ne

može pobijati zbog prekomjernog oštećenja (st.2.čl.490.ZOO).“ 8

e) Darovanje za slučaj smrti 

Ugovor o darovanju kod kojeg je pravni učinak odgođen do smrti darovatelja, dakle akt

sklapanja je nužno odvojen od akta ispunjenja. Za valjanost tog darovanja potreban je oblik

javnobilježničkog akta ili ovjerovljene isprave, što naravno podrazumijeva nužnost pismene

forme, nadalje je bitno da se darovatelj odrekao opoziva darovanja i da je to navedeno u

samom ugovoru, da je darovatelj predao ugovor obdareniku, te da je obdarenik prihvatio

darovanje. Obdarenik iz ugovora o darovanju za slučaj smrti i njegovi nasljednici u odnosu na

ostavinu darovatelja se ne smatraju nasljednicima nego vjerovnicima, pa stoga obdarenik na

temelju ugovora o darovanju za slučaj smrti može tražiti od nasljednika da mu se darovana

stvar uruči.

10

„Darovana stvar ne ulazi u ostavinsku masu, pa tako nije niti predmet ostavinske rasprave, a

samo darovanje za slučaj smrti nije osnova za nasljeđivanje, niti se obdarenik smatra

nasljednikom.“ 9

4. OPOZIV DAROVANJA

Sada dolazimo do drugog dijela našeg izlaganja u kojem ćemo malo pomnije proučiti

opoziv i odustajanje od ugovora. Iako u narodu imamo onu dobru staru poslovicu „ Što se

jednom da, to se više ne vraća.“ u ovom slučaju to ne funkcionira tako jednostavno. Kao što

smo prethodno gore spomenuli, ovdje se radi o ugovoru, a svaki ugovor kao što ima odredbe

za sastavljanje, također ima odredbe ukoliko stranke odluče prekinuti taj ugovor. Pravo

opozvati darovanje je osobno pravo darovatelja i ne prelazi na nasljednike. Unaprijed

odricanje od prava na opoziv nema pravnog učinka. „Članak 493. ZOO-a navodi dva osnovna

razloga za opoziv darovanja, i to – oskudnost darovatelj i gruba nezahvalnost obdarenika (čl.

493.,494.)“ 10

6 (Klarić,Vedriš,Građansko pravo str.510)

7(Klarić,Vedriš,Građansko pravo str.510)

8 (Klarić,Vedriš,Građansko pravo str.510)

9 (Klarić,Vedriš,Građansko pravo str.510)

10 (Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, 493)

11

4.1.OPOZIV ZBOG OSKUDNOSTI

U uvodnom dijelu smo spomenuli da je upravo ovaj opoziv vrlo interesantan, jer je on

sastavni dio samo ovoga ugovora. Klarić i Vedriš nam jako dobro obrazlažu tu zakonsku

odredbu.Ako darovatelj naknadno, nakon ispunjenja ugovora o darovanju toliko osiromaši da

više nema sredstava za svoje nužno uzdržavanje, a nema ni osobe koja ga je po zakonu dužna

uzdržavati, može opozvati darovanje i zahtijevati povrat dara. Međutim darovanje se može

opozvati samo ako se dar ili njegova vrijednost još uvijek nalazi u imovini obdarenika, te ako

se i obdarenik ne nalazi u oskudici glede svog uzdržavanja i uzdržavanja osoba koje je po

zakonu dužan uzdržavati. Obdarenik nije dužan vratiti dar ako darovatelju osigura sredstva

koja mu nedostaju za uzdržavanje u granicama opravdanih potreba. Ne može se opozvati

darovanje ako se je darovatelj namjerno ili grubom nemarnošću doveo u oskudicu.

„Osobe koje je obdarenik dužan uzdržavati nemaju pravo na opoziv darovanja ako bi

darovanjem bilo ugroženo njihovo uzdržavanje, ali imaju pravo zahtijevati od obdarenika

nadopunu onoga što darovatelj, zbog darovanja, više nije u stanju davati. Štoviše, to pravo

imaju i prema obdarenikovim nasljednicima, ako se dar ili njegova vrijednost nalaze u

ostavini.“ 11

11 (Klarić,Vedriš, Građansko pravo str.509)

4.2. OPOZIV ZBOG GRUBE NEZAHVALNOSTI

Također još jedan vrlo interesantan način radi kojeg može doći do opoziva darovnog

ugovora. Većinom kod drugih ugovora se susrećemo da dolazi do opoziva ili raskida ugovora

ako se prekrše neke odredbe iz ugovora.

12

No darovni ugovor je baš zbog ovoga vrlo specifičan.Drugi razlog zbog kojeg darovatelj

može opozvati darovanje jest gruba nezahvalnost obdarenika. Također su nam Vedriš i Klarić

to vrlo dobro razradili. „Sukladno čl. 494. st. 2. ZOO-a, gruba nezahvalnost podrazumijeva da

je obdarenik učinio prema darovatelju ili nekom od članova njegove uže obitelji kazneno

djelo kažnjivo po kaznenim propisima, ili se teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti

prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji (npr. dužnost uzdržavanja). Nema opoziva

ako je djelo oprošteno. Odricanje od ovoga razloga nije dopušteno, pa ako do njega dođe bit

će ništetno.“ 12 Zbog grube nezahvalnosti darovanje će moći opozvati i nasljednik darovatelja

ali samo ako je obdarenik namjerno usmrtio darovatelja ili ga je spriječio da opozove

darovanje.

12 (Klarić,Vedriš, Građansko pravo str.509)

4.3.OBLIK OPOZIVA

Vrlo je bitno da taj opoziv izvedemo onako kako nam je to po zakonu propisano, jer će

u suprotnome biti nevažeće. Zato se darovanje opoziva pisanom izjavom upućenom

obdareniku, time da potpis na izjavi mora biti ovjeren od strane javnog bilježnika.

Učinak opoziva je u obvezi obdarenika da vrati dar odnosno njegovu vrijednost, pri čemu se

primijenjuju pravila instituta stjecanja bez osnove.

No kao što imamo odredbe koje štite darovatelja, a te su da on u određenim

situacijama može tražiti povrat svog dara, također imamo i odredbe koje štite obdarenika u

svom pravu koje mu je pripalo sklapanjem darovnog ugovora. Kad nebi bilo te zaštite

13

darovatelj bi mogao kad god se sjeti tražiti natrag svoj dar, no to njegovo pravo je ipak

ograničeno ugovorom.

„Tako pravo na opoziv darovanja prestaje istekom godine dana od dana kad je osoba koja ima

pravo na opoziv, saznala za razlog opoziva, a najkasnije u roku od deset godina za nekretnine

odnosno pet godina za pokretnine od dana predaje dara, osim u slučajevima kada je:

a)Zakonom o obveznim odnosima ili posebnim zakonom drugačije određeno.

b)U slučaju opoziva darovanja, obdarenik je dužan vratiti dar, odnosno njegovu vrijednost.

c)Na vraćanje dara se primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima, koje uređuju

stjecanje bez osnove.“ 13

13 (Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, 497,498)

4.4. ODUSTANAK OD DAROVANJA

 

„Sukladno odredbi čl. 490. ZOO-a darovatelj može odustati od ugovora o darovanju,

sve dok njegova obveza na ispunjenje ne dospije, ukoliko se poslije sklapanja ugovora

njegovo imovinsko stanje toliko pogorša da bi ispunjenje ugovora ugrozilo njegovu

uzdržavanje, odnosno onemogućilo ispunjavanje njegove obveze davanja uzdržavanja.“ 14

14 (Zakon o obveznim odnosima, Narodne novine, 490)

14

5. ZAKLJUČAK

Iz cijele prethodno izložene situacije vidimo da koliko god smatrali da je neki ugovor

banalan ili jednostavan to nije baš tako. Ugovori su sami po sebi izuzetno kompleksni i

komplicirani, te prilikom njihova sastavljanja moramo pomno pratiti na svaku, ali doslovno

svaku riječ koju pišemo, jer svaka riječ iz ugovora nas veže. Svaki ugovor ima svoje prednosti

i mane, ali u globalu imaju više prednosti nego mana ukoliko se sastavljaju u načelu

povjerenja i poštenja u prometu. Ako mi sastavljamo ugovor da bismo sklopili neki posao,

bila to kupoprodaja, bilo to darovanje ili bilo što drugo iz ispravnih razloga, bez ikakvih

sakrivenih motiva da naštetimo drugoj strani, ugovor je dobar i pomoći će nam da definiramo

neke odnose. Također su vrlo dobri, jer ako dođe do nekih nepredviđenih situacija uvijek

postoji osiguranje za onu stranu koja je u dobroj vjeri sklopila ugovor. Jedna od mana

ugovora je to da se uvijek mogu dogoditi neke nepredviđene situacije, koje nisu definirane i

zbog kojih može doći do nesuglasica, od iznimne je važnosti da se poštuju zakonske odredbe

kako bi se spriječile upravo ovakve situacije. Zato kroz povijest vidimo da uvijek iznova

dolazi do promjena i nadopuna zakona, jer zakon nije konstanta koju kad smo napisali više

nemamo brige. Kao što se i mi mijenjamo, mijenaju se odnosi među ljudima, prilike, što

socijalne,ekonomske,kulturne, tako je potrebno i zakon prilagođavati nekim novim okvirima

koja s vremenom nastaju.

Nažalost proučavajući praksu u Hrvatskoj dolazimo do vrlo poražavajućih rezultata,

ali ne zato što ugovori (ili dotični darovni ugovor) nije dobar, nego zato što ukoliko dođe do

kršenja neke odredbe naši sudovi su ti koji usporavaju cijelu situaciju, te slučajeve u kojima je

sve jasno određeno rješavaju godinama i ljudi su zbog toga vrlo skeptični i imaju tendenciju

rješavati različite ugovorne odnose sami između sebe, pomoću nekih internih dogovora, a što

15

je najgore tek u takvim slučajevima, ako dođe do problema, ne postoji nikakva zaštita za

nijednu stranu.

Smatram da bi se svijest ljudi o takvim stvarima trebala povećati, prvenstveno radi

njihove vlastite zaštite. Zakon nije savršen i nikada to neće postati, uvijek će biti rupe koje će

ljudi moći iskoristiti bilo radi njihova probitka ili radi nanošenja štete drugome, ali u globalu

on je dobar i trebamo ga poštovati.

16

6. POPIS LITERATURE

1. Klarić, Petar i Vedriš Martin – Građansko pravo I. dio ( opći dio, stvarno pravo, obvezno i

nasljedno) ; XI. izmijenjeno i dopunjeno izdanje ; str. 507 – 510

2. Zakon o obveznim odnosima (ZOO) , Narodne novine čl.479. – 478.

INTERNET IZVORI:

1. www.legalis.hr ; Hrvatski pravni portal

2. www.porezna-uprava.hr

17