V MEĐUNARODNI SEMINAR “ ULOGA SPORTA U OČUVANJU · njegov prikaz u tekstualnom obliku, ima i regionalni karakter. Navedeno se temelji na činjenici Navedeno se temelji na činjenici

1

2

V MEĐUNARODNI SEMINAR “ ULOGA SPORTA U OČUVANJU

ZDRAVLJA”

Zbornik radova

Izdavač:

Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku

Urednik:

prof.dr Izet Rađo

Organizatori:


Sportski savez Kantona Srednja Bosna

Zavod za javno zdravstvo Kantona Srednja Bosna

Travnik, 2013

3

Organizatori skupa:

Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Travnik

Sportski savez Kantona Srednja Bosna,Travnik

Zavod za javno zdravstvo Kantona Srednja Bosna, Travnik

Partner skupa:

Olimpijski komitet BiH, Sarajevo

Pokrovitelj skupa:

Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta SBK - Travnik

Za izdavača:

Dr Nihad Selimović

Urednik zbornika:

Prof. dr Izet Rađo (Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu)

Priprema zbornika za štampu:

Dr. sci. Damir Ahmić ( Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli)

Mr. sci. Amra Tuzović (Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku)

Tehnička podrška skupa:

Maid Omerović i Aljo Delić ( Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku)

Izdavač:


Tiraž: 100 kom

Štampa:

CIP- Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna I univerzitetska biblioteka

Bosne i Hercegovine, Sarajevo

796:616-084(497.6 Travnik)”2011”(063)(082)

MEĐUNARODNI seminar Uloga sporta u očuvanju zdravlja

(5;Travnik;2013)

Zbornik radova /5. Međunarodni seminar Uloga sporta u očuvanju

zdravlja 17.-21. oktobar 2013. godine, Babanovac, Vlašić – Travnik;

(urednik zbornika Izet Rađo). – Travnik: Univerzitet, Edukacijski

fakultet, 2013 -285 str. : ilustr.:26 cm

Tekst na bos., hrv. i srp. Jeziku. – Bibliografija uz svaki rad.

ISBN 978-9958-640-23-0

ISBN 978-9958-640-23-0

4

Organizacioni odbor:

doc. dr . Sead Karakaš - predsjednik

Drago Suban- podpredsjednik

Dr . Nihad Selimović- podpredsjednik

Mr sc Amra Tuzović ,

Amela Trbović – sekretar (Sportski savez Srednjo-Bosanskog Kantona)

Naučni odbor:

Prof.dr Izet Rađo, Olimpijski komitet BiH, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u

Sarajevu;

Prof.dr.Munir Talović ,Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu;

Prof.dr. Franja Fratrić, Fakultet poslovne ekonomije, EDUCONS Univerzitet, Srbija;

Prof.dr. Nijaz Skender, Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću;

Prof. dr. Milorad Đukić, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Novi Sad, Srbija

Prof.dr.Vidoslav Lolić, Fakultet sportskih nauka, Panevropski Univerzitet APEIRON, Banja Luka;

Prof.dr. Marin Čorluka, Odsjeka Fizičke kulture Sveučilište u Mostaru;

Prof.dr. Đorđe Stefanović, Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja,Univerzitet u Beogradu, Srbija;

Prof..dr.Dijana Avdić, Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu;

Prof.dr. Farid Ljuca, Medicinski fakultet Univerzitet uTuzli:

Prof.dr. Edita Kastratović ,Fakultet za poslovnu ekonomiju u preduzetništvo, Belgrade, Srbija;

Prof.dr. Branimir Mikić, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli;

Prof.dr.Ifet Mahmutović, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu;

Prof.dr. Stjepan Heimer, Zagreb, Hrvatska;

Prof.dr. Snježana Beri, Zagreb, Hrvatska;

Prof.dr. Violeta Šiljak, Fakultet za menadžment u sportu, Alfa univerzitet, Beograd, Srbija;

Prof.dr. Stipe Blažević, Katedra za Kineziologiju, Ekonomski fakultet sveučilišta u Rijeci;

Doc.dr. Hazim Selimović,Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku:

Doc.dr. Damir Ahmić, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli;

Doc.dr. Zamir Mrkonjić, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli;

Doc.dr. Aleksandra Grbović, Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerzitet u Beogradu,

Srbija;

Doc.dr. Lejla Šebić, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu.

Doc. dr. Marin Čorluka, Prirodoslovno matematički fakultet Sveučilišta u Mostaru

5

Moderatori sesija i okruglih stolova

Sesija 1

Prof.dr. Ifet Mahmutović,Univerzitet u Sarajevu, Fakultet sporta i tjelesnog

odgoja,BiH;

Sesija 2

Prof.dr. Branimir Mikić , Univerzitet u Tuzli, Fakultet za tjelesni odgoj i sport,

BiH;

Sesija 3 Dr.med.Nihad Selimović, Univerzitet u Travniku, Edukacijski fakultet, BiH;

Sesija 4

Doc.dr. Osmo Bajrić, Univerzitet uTravniku, Edukacijski fakultet,BiH;

Sesija 5

Doc.dr.Dalibor Misirača,Univerzitet u Travniku Edukacijski fakultet, BiH

Okrugli stol

Prof.dr. Stjepan Heimer, Zagreb, Hrvatska;

Radionica 1

Prof.dr. Snježana Beri

Radionica 2

Prof.dr. Nijaz Skender

6

Riječ urednika

Poštovani čitatelji,

U periodu od 17. do 21. oktobra 2012 godine u hotelu „Blanca“resort&SPA, Babanovac Vlašić,

organiziran je 5-ti međunarodni seminar pod nazivom “Uloga sporta u očuvanju zdravlja“.Ovaj

skup je nastavak dosadašnje uspješne saradnje Edukacijskog fakulteta Univerziteta u Travniku,

Sportskog saveza Srednjebosanskog kantona i Zavoda za javno zdravstvo Srednjebosanskog

kantona što pokazuje i objavljeni peti zbornik radova koji je transparetni rezultat uspješno

održanog simpozija.

Posebna važnost 5-tog seminara ogleda se u činjenici da je ovaj skup uspio okupiti dekane i

predstavnike visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture što

predstavlja jedan novi kvalitet i prvi korak ka povezivanju naučnog i stručnog rada i korištenje

resursa i kapaciteta na državnom nivou koji su sigurno vrlo vrijedni i značajni. Susret/sastanak

dekana i predstavnika visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture u

Bosni i Hercegovini, koji se kao takav prvi put organizirao u sinergiji svih pozvanih učesnika,

pokrenuo je nove ideje koje su ostale u obavezi realizacije svih prisutnih učesnika. Edukacijski

fakultet Univerziteta u Travniku kao domaćin pokazao je izuzetne kapacitete i dominaciju

mogućnosti koje se žele staviti u funkciju svih institucija sporta i tjelesne/fizičke kulture koje

imaju viziju budućnosti i opredjeljenost za izvrsnost u svojim vizijama visokoškolskih

ustanova.

Gledajući sa naučnog aspekta, ovaj zbornik je obuhvatio naučne discipline iz oblasti sporta i iz

oblasti medicine. Neophodno je naglasiti da održani seminar kao i ovaj zbornik radova kao

njegov prikaz u tekstualnom obliku, ima i regionalni karakter. Navedeno se temelji na činjenici

da je učešće na istom uzeo veliki broj gostujućih profesora, zdravstvenih, političkih i drugih

javnih ličnosti iz regije. Program seminara je obuhvatio izlaganja naučnih radova, okrugle

stolove, javne rasprave i radionice. Prezentirano je ukupno 35 radova. Svi prisutni dali su

nesebičan doprinos ovom simpoziju i bili karika u finalnom rezultatu koji je izuzetan.

Organizacionom sposobnošću, koja je potpomognuta naučnim doprinosom, kroz prezentirane

radove, te prisutnošću raznih djelatnika iz sfera nauke, politike, sporta, medicine došlo se do

novih saznanja i aktuelnih problema iz ove dvije naučne oblasti koji su se nastojali aktualizirati

i riješiti putem prezentiranja naučnih radova, te aktivnim učešćem svih prisutnih u diskusijama

i organizovanim raspravama i radionicama. Interaktivnim učešćem svih sudionika seminara

postignuto je mnogo toga sa aspekta prezentiranja problema iz prakse kroz odgovarajuća

naučna i teorijska rješenja. Na ovaj način realizovana su dva prioritetna cilja seminara, prvi da

se sa naučnog aspekta analiziraju pojmovi iz oblasti disciplina koje su prezentirane i drugi, da

se napravi prvi korak u povezivanju institucija sporta i tjelesnog/fizičkog odgoja/kulture na

nivou BiH koji će imati zajedničku viziju jedinstvene naučne i stručne misli sa pogledom na

budućnost u kojoj je izvrsnost jedini kriterij uspješnosti i prestiža koji bi trebao biti idejni moto

svakog narednog skupa u sastavu prisutnih autoriteta.

Prof.dr. Izet Rađo

7

SADRŽAJ

Munir Talović, Eldin Jelešković, Midhat Mekić, Haris Alić i Izet Bajramović

Nove tehnologije u funkciji analize nogometne utakmice ....................................................... 10

Nihad Selimović

Savremene metode u funkciji prevencije povreda skočnog zgloba kod košarkaša .................. 16

Dževad Džibrić, Damir Ahmić, Munib Birparić, Aida Konaković, Jasmin Hrnjić

Komparativna analiza antropoloških obilježja učenika mlađeg školskog uzrasta različitih

generacija ................................................................................................................................. 25

Žarko Bilić, Danijela Bonacin

Sociološki strukturalni mehanizmi u populaciji budućih studenata ......................................... 34

Stipe Blažević

Kognitivne dimenzije boksača ................................................................................................. 42

Dobromir Bonacin, Danijela Bonacin i Mislav Lozovina

Matematička paradigma kontrole tangencijalnih parametara oscilatornih transformacijskih

procesa u kineziologiji i edukaciji ............................................................................................ 47

Stjepan Heimer, Snježana Beri

Društveni i zdravstveni značaj tjelesne aktivnosti djece i mladih ............................................ 54

Violeta Šiljak, Ivana Parčina, Jovan Veselinović

Zimske olimpijske igre u Sočiju ............................................................................................... 64

Damir Ahmić,, Dževad Džibrić, Amra Tuzović, Ismet Bašinac, Jovan Veselinović

Analiza razlika u određenim morfološkim obilježjima rukometaša različitog ranga takmičenja

.................................................................................................................................................. 71

Samir Mačković, Muris Đug, Almir Damadžić

Parcijalne kvantitativne promjene funkcionalnih sposobnosti pod uticajem različitih fitness

programa .................................................................................................................................. 86

Ivana Parčina, Violeta Šiljak

Rodna ravnopravnost u sportu .................................................................................................. 94

Milan Dragić, Edita Kastratović, Vesna Čilardžić

Uticaj globalizacije na savremeni sport ................................................................................. 100

Bogdan Kolar

Tjelesni i zdravstveni odgoj osnov zdravlja i sporta .............................................................. 105

Osmo Bajrić, Branimir Mikić, Vladimir Mijatović, Asim Bojić, Fatimir PirevaAnaliza posturalnog statusa stopala žena različite životne dobi ............................................. 77

8

Ifet Mahmutović, Indira Mahmutović, Gordana Manić, Amra Tuzović

Analiza kvalitativnih promjena morfoloških dimenzija kod studentica uvjetovanih

programiranim radom ............................................................................................................. 114

Ifet Mahmutović, Mirela Abdukić, Amra Tuzović, Midhat Mekić, Nedeljko Vidović

Efekti obrazovnih tehnologija sportskih aktivnosti na motoričke dimenzije kod učenica

srednje

škole ....................................................................................................................................... 122

Alija Biberović, Zenaida Malović, Branimir Mikić, Dževad Džibrić, Tarik Huremović

Kvantitativne razlike u motoričkim sposobnostima između učenika sportista i nesportista . 130

Filip Radotić, Milanko Mučibabić, Zoran Mašić

Strategijski značaj sportskih objekata .................................................................................. 137

Sead Karakaš

Uticaj programiranih tjelesnih aktivnosti na kontrolu i redukciju poremećaja zdravlja .. 145

Tatjana Mrkić, Lidija Miletić, Maid Omerović

Razvoj i globalizacija fudbalskih brendova ....................................................................... 156

Seniha Čelik

Zastupljenost fizičke aktivnosti i ponašanje školske djece prema fizičkoj aktivnosti u školskoj

sredini na području KS ........................................................................................................... 164

Mislav Lozovina, Dobromir Bonacin, Vinko Lozovina

Sociometrijski koncept emocionalne inteligencije u sportu ................................................... 172

Damir Ahmić, Dževad Džibrić, Nihad Selimović, Ismet Bašinac, Amra Tuzović

Uticaj bazično-motoričkih sposobnosti na rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih

sposobnosti iz košarke kod učenika VII i VIII razreda .......................................................... 182

Edita Kastratović, Milan Dragić, Vesna Čilardžić

Razvoj rekreativnog sporta u republici srbiji-stanje i perspektive ......................................... 189

Lejla Šebić

Novi trendovi u grupnim fitness programima ........................................................................ 195

Damir Đedović, Almir Popo, Ekrem Čolakhodžić

Osnovna obilježja sportske infrastrukture u gradu mostaru ................................................... 199

Husejn Musić, Salko Pezo, Biljana Mikić

Percipiranje sadržaja televizijskog programa djece i adolescenata ........................................ 202

Grbović Aleksandra, Zamir Mrkonjić

Pristup fizičkom vežbanju dece sa oštećenjem vida .............................................................. 209

9

Branimir Mikić, Alija Biberović, Aghbar Saher, Vladimir Mijatović

Razlike u gipkosti kod žena od adolescencije do zrele dobi .................................................. 215

Nenad Avramović, Vladan S. Perišić, Jelena Perišić

Institucionalni okvir i „never ending story“ sportskih organizacija ....................................... 223

Jasmin Bilalić, Osman Lačić, Ćamil Habul, Osmo Bajrić, Ekrem Čolakhodžić

Hipokinezija i kontrola tjelesne aktivnosti starijih i odraslih osoba ...................................... 229

Milorad Đukić, Milica Đukić, Damir Ahmić

Posledice nestručnog rada u rukometu ................................................................................... 236

Mislav Lozovina, Dobromir Bonacin, Vinko Lozovina

Emocionalna inteligencije i određivanje sociometrijskog statusa u sportu ............................ 241

Kada Delić-Selimović, Pane Mandić, Nermina Mujić

Značaj sporta na poboljšanje zdravlja osoba sa intelektualnim teškoćama............................ 257

Osman Lačić, Jasmin Bilalić, Osmo Bajrić

Primjena polar tim sistema u sportu ....................................................................................... 272

Prilozi......................................................................................................................................280

10

NOVE TEHNOLOGIJE U FUNKCIJI ANALIZE NOGOMETNE UTAKMICE

Munir Talović1, Eldin Jelešković1, Midhat Mekić1, Haris Alić1i Izet Bajramović1

¹ Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Cilj rada je ukazati na nove tehnologije koje se primjenjuju za analizu situacijske efikasnosti ,

te ukazati na korist kvalitetnih informacija dobijenih objektivnim pokazateljima koje mogu

uticati u procesu vođenja na sve aspekte izvedbe od razvoja osnovnih vještina do izrade taktika

i taktičkih planova. Povratna informacija od strane trenera ima mogućnost da djeluje na izvedbu

igrača. Treneri bi trebali studiozno razmotriti kada dati povratnu informaciju kako bi povećali

njenu vrijednost. Kroz historiju, trenerove povratne informacije su bile temeljene na

subjektivnim promatranjima, što se pokazalo problematičnim. Sistematske pogreške, pretjerano

isticanje, ograničenja pamćenja i promatranja, samo su neki od problema povezanih s su-

bjektivnom procjenom. Dakle, uspješan trenerski posao zavisi od prikupljanja i analize

nepristrasnih i objektivnih podataka.

Novi kompijuterski sistemi u današnje vrijeme konstantnog razvoja nogometa su važna

pomagala koja omogućavaju ocjenu izvedbe za vrijeme kompleksnih i dinamičnih aktivnosti.

A krajnji efekat je primjena objektivno dobijenih podataka za unapređenje treninga,

tj.planiranja i programiranjatrenažnih ciklusa.

Ključne riječi: nove tehnologije, situacijska efikasnost, nogomet.

Uvod

Cilj svakog trenera jest unapređenje pojedinca ili tima, na način da im se omogući pružanje

povratne informacije o njihovoj izvedbi. Istraživači su dokazali da ljudsko opažanje i pamćenje,

nisu dovoljno pouzdani kako bi bili tačan i objektivan pokazatelj izvedbe sportiste, posebno ne

u kompleksnom sportu kao što je nogomet.

Objektivna sredstva mjerenja su prijeko potrebna, kako bi se dobila prava povratna informacija.

Ona mogu podrazumijevati razne oblike video analiza u kojima se koristi slijed obrade podataka

nakon utakmice ili za vrijeme utakmice, biomehanički ili kompijuterizirani sistemi.

Ručni i kompijuterski sistemi za pračenje situacijske efikasnosti omogućuju iste informacije i

to u svrhu: analize kretanja igrača, ocjene taktičke efikasnosti, ocjene tehničke efikasnosti i

statističke kompilacije.

Razvoj kompijutorske i video tehnologije doveo je do određenih promjena u analizi izvedbe, a

posljedično i upotrebi analize u procesu unapređenja treninga.

Kako bi treneri dobili istinite i pouzdane informacije o svojim igračima i cijelom timu, potrebna

je iznimna uvježbanost onih koji provode analizu izvedbe, do te mjere da primjena svih

11

navedenih sistema zahtjeva sve veću i veću specijalizaciju. (Talović, M. i sar., 2011.)

”Prave informacije su ključne u potrazi za optimalnom sportskom izvedbom.Što su informacije

upućene igraču preciznije, spotista/nogometaš će imati od njih više koristi.”Hughes and Franks,

(1997, pp177)

Predmet i cilj rada

Povratne informacije u procesu vođenja utječu na sve aspekte izvedbe od razvoja osnovnih

vještina do izrade taktika i taktičkih planova. Predmet ovo rada su savremene tehnologije u

funkciji analize situacijske efikasnosti u toku nogometne utakmice , te adekvatna primjena

rezultata u svrhu unapređenja trenažnih tehnologija i same izvedbe tokom nogometne utakmice.

Proces vođenja u nogometu ima ključnu ulogu u sportskoj izvedbi, i možemo ga definirati kao

odnos između trenera i igrača s ciljem razvoja i unapređenja sportske izvedbe Lynch, G., Wells,

J. and Hughes, M. (2001). Cilj rada je ukazati na nove tehnologije koje se primjenjuju za

analizu situacijske efikasnosti , te ukazati na korist kvalitetnih informacija dobijenih

objektivnim pokazateljima koje mogu uticati u procesu vođenja na sve aspekte izvedbe od

razvoja osnovnih vještina do izrade taktika i taktičkih planova.

Metod rada

Zašto nam je potrebna objektivna povratna informacija?

Kroz upotrebu objektivnih opservacija treneri mogu obratiti pažnju na stvari koje smatraju

ključnim za izvedbu njihovih sportista. Na taj način mogu se nadati da će poboljšati izvedbu

svojih igrača, planirajući treninge na temelju navedenih analiza. Glavni problemi s kojima se

suočavaju treneri i analitičari danas su:

– Uspostava pouzdanosti opservacije

– Osiguravanje prikupljanja dovoljne količine informacija kako bi se u potpunosti definirala

izvedba

– Transformacija podataka u informacije koje mogu koristit za pojedini sport

Hughes (2002)

Hughes (2002) je izjavio da u većini timskih sportova problem predstavlja uočavanje i

interpretacija svih akcija i događaja koje se odvijaju na cijelom igralištu. Istaknuto je da su

treneri u stanju uočiti samo dijelove terena na kojima se odvija suština igre (igra s loptom), dok

su informacije o igri i kretanju na ostalim dijelovima igrališta izgubljeni. Upravo to je razlog

trenerovih ograničenih povratnih informacija nakon utakmice, temeljenih na djelomičnim

spoznajama o pojedinčevoj izvedbi. Za vrijeme utakmice u memoriji trenera ostaju zabilježene

većinom samo dvojbene odluke sudija i iznimna tehnička dostignuća iligreške igrača. Upravo

iz razloga što se navedeni događaji lako pamte, ometaju trenerovu pažnju u opažanju ostalih

dijelova utakmice.Većinu zapamćenih dijelova utakmice možemo pronaći i u televizijskim

pregledima ključnih dijelova utakmice.

12

Ljudsko pamćenje je ograničeno tako da je gotovo nemoguće zapamtiti sve događaje koji su se

dogodili za vrijeme jedne utakmice. Franks i Miller (1986) pokazali su da su nogometni treneri

manje od 45% precizni u svojim analizama o događajima koji su se dogodili za vrijeme 90-o

minutnog trajanja utakmice. Iako postoje individualne razlike, ovakvo brzo zaboravljanje nije

iznenađujuće, posebno s obzirom na složene procese pamčenja i reprodukcije informacija.

Događaji koji se ponavljaju samo jednom za vrijeme utakmice, teško se zapamte, a i

zaboravljanje je izuzetno brzo. Emocije i stvaranje predrasuda značajno utječu na selektivnost

pamćenja i reprodukciju zapamćenog,

Pošto se trener u većini slučajeva za vrijeme utakmice može koncentrirati samo na ključne

dijelove igrališta (s loptom), mnoštvo informacija o igri kretanjima na ostalim dijelovima terena

ostaju izgubljeni. Posljedično, trener daje povratne informacije svojim igračima i timu samo na

temelju djelomičnih informacija o timu ili pojedincu za vrijeme utakmice. Ovakva povratna

informacija vrlo često je neadekvatna što uzrokuje propuštanje prilike da se putem objektivne

povratne informacije optimizira igra pojedinca ili čitavog tima.

Iz navedenog bi se moglo zaključiti da je gotovo nemoguće dati objektivnu informaciju. Zato

bilo kakva nada za poboljšanje izvedbe kroz trenerovu povratnu informaciju bile bi smanjene

na slučajnost. Kako ovo može biti riješeno?

Objektivnost može biti osigurana kroz upotrebu video zapisa, biomehaničkih sistema za

detaljnu analizu ilinovih sistema pračenja situacijske efikasnosti tokom utakmice.

Uvođenje kompjuteriziranih sistema pračenja omogućilo je rješavanje navedenih problema, uz

detaljnu obradu podataka. Korištena u vremenski ovisnim analizama (za vrijeme same

aktivnosti), ili kod analize videozapisa nakon natjecanja, omogućuju trenutno dobijanje

informacija i njihovu prezentaciju putem grafova ili drugih grafičkih oblika prezentacije,

razumljivijih trenerima i igračima.

KOMPIJUTERSKA ANALIZA SITUACIJSKE EFIKASNOSTI

Timski sportovi imaju potencijal da doprinesu u razvoju kompijuterskih sistema

pračenja.Dostupnost sofisticiranih postupaka manipulacije podacima mogu pomoći trenerima

u njihovim naporima da poboljšaju izvedbu(Luhtanen, P., Belinskij, A., Hayrinen, M. and

Vanttinen, T., 2002).

Informacija koja je proizašla iz ove vrste kompijuterskog sistema koji se mogu koristiti u

nekoliko svrha, kao što su predložili Franks i saradnici (1983):

a) trenutna povratna informacija

b) razvoj baze podataka

c) indikacija prostornih zahtjeva napretka

d) procjenjivanje

e) kao mehanizam za selektivno pretraživanje putem video snimanja igre

Sve gore navedene funkcija predstavljaju glavne karakteristike trenerskog procesa. Razvoj baza

podataka je krucijalni elemenat, budući da je ponekad moguće, ako je baza podataka dovoljno

velika, za formuliranje predvidljivih modela kao pomoć u analizi različitih sportova, kasnije

unaprijediti treninge i izvedbu.

13

Jedan od prvih napredaka u kompijuterskom pračenju bio je razvoj mini sistema koji su

konsruisali Franks i saradnici (1983). Franks je oblikovao tastaturu na mini kompijuteru koja

sliči planu nogometnog igrališta i dizajnirao program koji će olakšati pračenje i bilježenje, te

isto tako ukoliko niste sigurni da ste sve evidentirali , taj segment možete ponovo pogledati i

uvjeriti se u ispravnost vašeg evidentiranja. Što znači da se relevantni dijelovi utakmice mogu

vizualno ponoviti tokom kompijuterske analize.

Mayhew i Wenger (1985) su izračunali vrijeme koje su tri profesionalna igrača nogometa

utrošila na različite aktivnost na utakmici, analizirali su videozapise koristeći posebno

dizajnirane kompijuterske programe. Rezultati su pokazali da kod igrača prevladava aerobna

aktivnost, te da je tek 12% vremena igre utrošeno na aktivnosti koje primarno aktiviraju

anaerobne energetske mehanizme. Intervalna priroda nogometa je djelomično opisana , i

predloženi su primjeri za izradu specifičnih trenažnih programa za nogomet. Procjenjivanje je

esencijalna komponenta sporta budući da osigurava trenere pomoću utemeljenja normi iz

modela koji je baziran na «post morten» u cilju provođenja potreba selekcije i skauta.

Esencijalni preduvjet procjenjivanja u tome bi morao biti obavljen što je moguće objektivnije,

Franks i saradnici (1983) spomenuli su da:

«Ako se može mjeriti - riječ je o činjenici, ako se ne može mjeriti- onda samo preosteje

mišljenje, isto pripada trenerskoj areni»

NOVE TEHNOLOGIJE ZA PRAČENJA SITUACIJSKE EFIKASNOSTI

Postoji velik broj komercijalnih sistema dostupnih za analizu zapisa koji mogu značajno

unaprijediti snagu povratne veze (povratne informacije), posredstvom medija za ponavljanje i

uređivanje video klipova. Svaki od njih ima različite prednosti i aplikacije, neki za obilježavanje

zapisa za analizu, drugi nude različite razine kvalitete biomehaničke analize, a neki mogu oboje.

Focus je jedan od najmoćnijih i najfleksibilnijih svjetskih alata za analizu rezultata i sportskog

(atletskog) razvoja. Focus je razvijen od strane tvrtke „Elite Sports Analysis“, svjetskog lidera

u području primijenjene rezultatske analize. Koristi se u preko 40 sportova, ESA pruža

integriranu analizu podrške i rješenja širom svijeta u :

● Olimpijskim programima

● Nacionalnim upravnim tijelima

● Nacionalnim timovima

● Profesionalnom i elitnom nivou sportaša i timova

● Udruženjima, srednjim školama i nižim kategorijama i organizacijama

● Univerzitetskim sportovima naučnih sektora

● Fizičkim srednjim školama obrazovnih sektora

Focus radi hvatanjem i spremanjem snimka izvedbe na kompijuter i upotrebom softvera

analiziraju se ključni aspekti igre. On ima ugrađen video snimak objekta koja omogućava da

kamera bude spojena na kompijuter tako da se snimka automatski učitava. Nakon što je snimak

14

izvedbe učitan na kompijuter podaci se mogu unositi putem jednostavnog „Category Set“

uređaja. U ovom slučaju lista događaja je generirana tokom izvedbe.

Moćan interaktivni nadzorni uređaj ugrađen u Focus sjedinjuje (spaja) podatke i video izvedbe

na takav način da omogućuje korisnicima da odmah vide snimku bilo kojeg aspekta izvedbe

koji odaberu.

PROZONE

ProZone3 je interaktivni sistem analize koji je razvijen po specifikacijama i zahtjevima

svjetskih top trenera. Preduvijet za postizanje ProZone3 analize je minimalno 8 kamera

instaliranih unutar stadiona .Snimke s kamere su zabilježene i zatim sistemski analizirane

pomoću softvera za izradu ProZone3, koji se uglavnom koristi za analizu poslije utakmice.

Općenito gledano, ProZone3 proizvod je potpuna reprodukcija 90minutne igre. Podaci

pohranjeni u ovom softveru analizu svakog pokreta, djelovanja i interakcije svakog igrača obje

ekipa. Sistem je nezavisno potvrđen brojnim istrazivačima i praktičarima kako bi se osiguralo

da su svi proizvedeni podaci tačni i pouzdani.

To nije isključivo za tačnost dostupnih informacija koja razlikuje ProZone3, nego privlačan i

interaktivan dizajn sistema koji omogućava korisniku brzo pretraživanje podataka u različitim

formatima (npr. korisnik može odmah "skočiti" sa statističkog podrućja na analizu a zatim na

video ili 2D animaciju čineći samo nekoliko klikova mišem.)

Zaključak

Upotreba novih tehnologija pračenja situacijske efikasnosti tj.instrumenata za sistemsko

posmatranje, osigurava istraživačima metodu za prikupljanje podataka o ponašanju trenera i

sportista. Ovi podaci se mogu analizirati i procesuirati na različite načine u cilju dolaska do

opisnog profila njihovih akcija koja se zatim prosljeđuje kao informacija sportistima i

trenerima. Napredak i usavršavanje metoda pračenja , tj. stvaranje savremenih sistema pračenja

putem kompjuterskih i video tehnologiji svakako su uticale na to da efekti pračenje situacijske

efikasnosti postanu učinkovitiji, te osiguraju trenerima audio-vizuelnu informaciju o njihovom

odnosu sa nogometašima, te efektima treažnih tehnologija na izvedbu u toku jedne utakmice.

Literatura

1. Franks, LM. and Miller, G. (1986) Eyewitness testimony in sport. Journal of Sport

Behavior,9, 39-45.

2. Franks, LM., Goodman, D. and Miller, G. (1983a) Analysis of performance:

Qualitativeor Quantitative. SPORTS, March.

3. Hughes, M. and Franks, LM.(1997) Notational Analjsis of Sport.London: E & FN Spon.

4. Hughes, M. and Franks, LM. (2002) Analysis of passing sequences, shots and goals

insoccer. Journal of Sports Science.(Submitted, June).

15

5. Luhtanen, P., Belinskij, A., Hayrinen, M. and Vanttinen, T. (2002) A computer

aidedteam analysis of the euro 2000 in soccer. EIJPAS, I, 74-83.

6. Lynch, G., Wells, J. and Hughes, M. (2001) Performance profiles of elite under 17

andunder 19 female juniors. In (eds M. Hughes and LM. Franks) pass.com, Cardiff:

CPA,UWIC, pp. 195-202.

7. Lyons, K. (1988) Using Video in Sport. Huddersfield: Springfield Books. Lyons, K.

(1992) 'The Use of Notational Analysis in Sport'. In Touch, Autumn.

8. Mayhew, S.R. and Wenger, H.A. (1985) Time-motion analysis of professional soccer.

Journal of Human Movement Studies, 11, 49-52

9. Talović, M. i sar. (2011) Analiza situacijske efikasnosti u nogometu, Fakultet sporta i

tjelesnog odgoja,Univerzitet u Sarajevu

16

SAVREMENE METODE U FUNKCIJI PREVENCIJE POVREDA SKOČNOG

ZGLOBA KOD KOŠARKAŠA

Nihad Selimović1

1Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku,Bosna i Hercegovina

Sažetak

Cilj rada je bio objasniti i dati upute u savremene metode u povredema skočnog zgloba

košarkaša kao čest problem današnjice. Dešava se da neliječene povrede uzrokuju druge, veće

povrede ili oštećenja. Neodgovornost za vlastito zdravlje može rezultirati nemogućnosti pa i

zabrani izvođenja sportske aktivnosti.Pažnju treba usmjeriti na individualnu prilagodbu

treninga sukladno dobi, spolu i drugim faktorima, ovisno o sportu. Adekvatno konzumiranje

hrane najmanje 2 sata prije sportske aktivnosti kao i samim ovim istraživanjem, pojašnjenjem

o sastavu samog zgloba, njegovom funkcijom, načinom povrede, liječenja, dobili smo jednu

kompletnusliku kao preventivni materijal za upotrebu u praktičnom radu.

Ključne riječi: Metod, povreda, zglob, košarka.

Uvod

Razvoj sporta i primjena novih tehnologija u sportu dovela je do toga da se pred sportiste

postavljaju sve veći ciljevi, a time i automatski sve veća izloženost sportskim povredama.

Dokaz za to je činjenica da seniorske svjetske rekorde od prije 30 godina, danas nadmašuju

juniori. Zbog toga sportske povrede zauzimaju visoko mjesto po učestalosti povreda u

savremenom svijetu.Liječenje sportskih povreda je specifično (McKay i sar. 2001), a ciljevi su

tačno definisani: povrijeđeni sportista mora biti potpuno izliječen, a oporavak mora biti cjelovit,

jer se, inače, rizikuje ponovno povređivanje, koje je najčešće teže od predhodnog.Sportske

povrede u širem smislu predstavljaju povrede nastale kao posljedica sportske aktivnosti, bilo

da se radi o vježbama, treninzima ili takmičenjima.U užem smislu one predstavljaju povrede

lokomotornog sistema, odnosno sistema za kretanje (mišići, tetive, ligamenti, zglobovi,

kosti).Sportske povrede u pojedinim sredinama zauzimaju 10-15% od ukupnog broja povreda,

dok su prije 70 godina zauzimale oko 1% svih povreda.Danas se u Engleskoj godišnje dešava

oko 1,5 miliona sportskih povreda koje onemogućavaju privremenu sportsku aktivnost.Može

se sa vjerovatnoćom prihvatiti da se u toku godine, od ukupnog broja sportista povređuje i

privremeno onesposobljuje svaki peti sportista.Prema životnoj dobi najveći broj povreda je u

periodu od 20-30 godina oko 50%, zatim ispod 20 godina (20%), u periodu od 30-40 godina (

15% ) i 40-50 godina oko 5%.Sportske povrede su u najvećem broju lake tjelesne povrede, ali

su u pogledu uticaja na takmičarsku sposobnost specifične (McMahon i sar. 1993; Salvia i sar.

2008; Collard i sar. 2008).Akutna simptomatologija nastaje zbog rastezanja mekih struktura,

odnosno ultrafizioloških mišićnih kontrakcija, dok hronična rezultira iz kumulativnog

djelovanja.Zbog toga tkiva nisu u stanju da stalni, ponavljani i prekomjerni pritisak ili

naprezanje pokriju prilagođavanjem.Primjer za akutnu endogenu povredu mogu da posluže

rupture mišića, akutne mišićne distenzije ili neki avulzioni prijelomi .

17

Područja sportske medicine:

a) Preventvini dio

b) Kurativni dio

c) Fiziološki dio

Poseban segment zauzima

- Funkcionalan dijagnostila

SPORTSKA TRAUMATOLOGIJA

Glavni uzroci sportskih povreda:

a) prenaprezanje lokomotornog aparata

a) padovi

c) sudari sa čvrstim predmetima i drugim osobama

Poznavanje mehanizma povređivanja je od presudnog značajabez obzira na težinu povrede, one

se mogu podjeliti na:

- Endogene

- Egzogene

Endogene povrede predstavljaju anatomske i fiziološke promjene tkivnih struktura prvenstveno

zbog premora ili prenaprezanja.Nekada rezultiraju neposrednom simptomatologijom

(AKUTNO), a nekada poslije dugotrajnijeg ponavljanog naprezanja (HRONIČNO).Primjer

endogenih povreda su rupture Ahilove tetive, sindrom bolnih prepona, brojni

entezitisi.Egzogene povrede nastaju djelovanjem spoljnih sila ili agenasa. U sportu su češće i

po prirodi mogu biti teže jer su izazvane mnogo snažnijim insultima bilo da se radi o direktnim

ili indirektnim mehaničkim dejstvima, termičkim oštećenjima ili hemijskim agensima (Messina

i sar. 1999).Po svojoj prirodi povrede su silom uzrokovani prekidi kontinuiteta ili promjene

strukture bilo koje tjelesne površine, unutrašnje ili vanjske (Cumps i sar. 2007). S obzirom na

očuvanost kožnog i služničkog pokrivača djele se na zatvorene i otvorene i mogu biti različitog

stepena i obima. U većini sportskih povreda bilo endogenih ili egzogenih karakteristične

promjene mogu se podjeliti u 4 osnovna stanja:

- oštećenja tkiva

- krvarenja (hematom)

- reaktivna upala

- fibroza ili osifikacija

Tema sportske povrede u košarci stara je koliko i sama košarka.

18

Prije više od 100 godina košarka se igrala kao zimska zabava za studente, danas kada govorimo

o košarci govorimo o masovnom i profesionalnom sportu. Uporedo sa razvojem košarke kao

sporta rasli su i psihofizički zahtevi prema košarkašu kao sportisti.Danas uprkos modernim

ergonomskim pomagalima košarka je po opterećenju došla do granica fizioloških mogućnosti

košarkaša, a profesionalna košarka se po svojoj karizmi može uporediti sa ekstremnim

sportovima.Rastom zahteva igre a time i psihofizičkog opterećenja organizma sportiste

povećala se i incidenca i ozbiljnost povređivanja igrača

POVREDE LOKOMOTORNOG APARATA

Povrede čvrstih tkiva

A) Povrede kosti:

- Naprsnuća ( Fisure)

- Prelomi ( Frakture)

B) Povrede zglobova:

- Uganuće (Distorsio)

- Iščašenje (luxatio)

Povrede mekih tkiva

A) Povrede mišića

- Istegnuća mišića (Distensio musculi)

- Kidanje mišića (Ruptura musculi)

- Nagnječenje mišića (Kontuzija)

B) Povrede tetiva

UGANUĆE SKOČNOG ZGLOBA

Između 10 i 30 posto svih sportskih povreda je u vezi s uganućem te čak 40 posto uganuća

prijeti razvoju hroničnih problema na skočnom zglobu ili bližoj okolini. Uganuće skočnog

zgloba uzrokuje jak bol pri pomjeranju noge, a povrijeđeno mjesto počinje otjecati. Zato odmah

nakon uganuća, na mjesto povrede treba staviti ledeni oblog (kockice leda staviti u najlon-

vrećicu i staviti direktno na bolno mjesto). Deset minuta nakon toga, oblog treba ukloniti, a

ozlijeđeno mjesto previti elastičnim zavojem.

Distorsio ATC (articulatio talocruralis)

Anatomija skočnog zgloba

19

Gornji skočni zglob (articulatio talocruralis) je spoj između donjih okrajaka kostiju

potkoljenice (tibia et fibula) i tijela skočne kosti (talus).Fibroznu opnu zglobne čahure

pojačavaju unutrašnja pobočna veza, označena kao deltasta veza (lig. deltoideum) i spoljašnje

pobočne veze. Gornjim skočnim zglobom izvode se pokreti pregibanja (flexio), pri čemu se

gornja strana stopala kreće ka potkoljenici, i opružanja (extensio), pri čemu se gornja strana

stopala kreće u suprotnom smeru, odnosno udaljava se od prednje strane potkoljenice.

Ligamenti skočnog zgloba:

Unutrašnja veza talokruralnog zgloba (lig. deltoideum) sastoji se od 4 dijela:

- pars tibionavicularis

- pars tibiocalcanearis

- pars tibiotalaris anterior

- pars tibiotalaris posterior

Spoljašnju vezu talokruralnog zgloba čine:

- lig. calcaneofibulare

- lig. talofibulare anterius

- lig. talofibulare posterius

-

Mehanizam nastanka povrede:

Inverzione povrede čine oko 70-85% svih povreda skočnog zgloba. Do povrede dolazi kada je

stopalo u plantarnoj fleksiji (položaj sličan onom koji zauzima stopalo prilikom pritiska

papučice za gas u automobilu) i supinaciji (stopalo blago rotirano u polje). Mehanizam povrede

često uključuje i doskok ili stajanje na stopalo drugog igrača.Ovakav način povrede dovodi do

istezanja spoljašnje veze skočnog zgloba, u smislu delimičnog ili potpunog prekida

ligamentarnih struktura, i to sledećim redom (od najslabijih ka jačim): prednji talofibularni

ligament, kalkaneofibularni ligament i zadnji talofibularni ligament. Do povrede unutrašnje

veze skočnog zgloba (lig. deltoideum) dolazi prilikom forsirane everzije zgloba. Izolovane

povrede ove veze su veoma retke pa uvek treba imati u vidu moguće prelome fibule (spoljašnja

kost potkolenice).

Dijagnoza povrede/početna ozbiljnost i stepena uganuća

Veličina otoka i hematoma najčešće korelira sa stepenom povrede. Palpacijom bolnih mesta

možemo da identifikujemo koji od ligamenata je povređen.Pažljivim pregledom treba isključiti

mogućnost preloma baze pete metatarzalne kosti, proksimalne fibule i medijalnog i lateralnog

maleolusa. Uganuće III stepena udruženo je sa 80% incidencijom oštećenja nervnih struktura

potkolenice (n. peroneus communis koji može biti oštećen pri frakturi proksimalnog dela fibule

i n. tibialis posterior).

Stabilnost skočnog zgloba ispituje se mehaničkim stres testovima:

Test prednje fioke: utvrđivanje integriteta prednjeg talofibularnog ligamenta

20

Talar tilt test: ispitivanje integriteta kalkaneofibularnog ligamenta, kao i prednjeg

talofibularnog ligamenta.

Podjela uganuća skočnog zgloba prema ozbiljnosti povrede:

Tip 1: Oštećenja su mikroskopska, otečenost mala i bol se osjeća više na dodir i pokret nego

što je stvarna bol. Možete stajati i kretati se s malo bola. Liječenje obično podrazumijeva ledene

obloge, elevaciju noge i ograničavanje aktivnosti par dana dok ne prođe otok i bol.

Tip 2: Tetiva se pocijepa ali ne do kraja. Zglob je osjetljiv, bolan, modar i teško se miče. Stati

na nogu i pokušati hodati je bolno. Pored ledenih obloga i elevacije noge doktor može propisati

i nošenje langete kao i upotrebu štaka na par dana.

Tip 3: Tetiva je kompletno prekinuta što rezultira jakim bolovima, oteknuću i modrilu. Stajanje

ili hodanje je skoro nemoguće. Gips ili čak operacija mogu biti potrebni za popravku štete.

REHABILITACIJA

Rehabilitacija označava povratak sportiste u psihofizičko stanje identično onome prije nastanka

povrede. Proces rehabilitacije započinje neposredno nakon povređivanja i odvija se onoliko

dugo koliko to traže narušene sposobnosti i individualno je prilagođen svakom sportisti.

Zadaci postupka za rehabilitaciju sportskih povreda usmjereni su na:

- održavanje mišićne mase i kvaliteta mišića

- pokretljivost zglobova i prevenciju kontraktura

- očuvanje propriocepcije

- održavanje kvaliteta funkcionalnih gibanja

- umanjivanje gubitka sportskih vještina i

- očuvanje kardiovaskularnih sposobnosti

-

PREVENCIJA SPORTSKIH POVREDA

Posebnu pažnju treba obratiti na prevenciju povreda, ali i na pravilno saniranje istih, jer samo

zdrav organizam može izdržati zahtjevne treninge i takmičenja.Preventivne mjere smanjuju

rizik povređivanja, tu podrazumjevamo dobro zagrijavanje, primjenu adekvatne zaštitne

sportske opreme, pravilnu ishranu, te vježbe istezanja i propriocepcije kojima postižemo dobru

fleksibilnost a koja ima jednu od najvažnijih uloga u prevenciji povreda.Za učinkovitu

prevenciju veoma je važno razumjeti funkcionalnu anatomiju i patofiziologiju povreda

različitih tkiva.Provođenjem preventivnih mjera se u znatnoj mjeri može smanjiti rizik

povređivanja tj. posljedica nezgode i djelovanja mehaničke sile.Danas je prevencija povreda u

sportu primaran zadatak trenera i ljekara, ali i samog sportiste .Treneri moraju da posjeduju

osnove znanja metaboličkog programiranja opterećenja te neće sportistu uvoditi u stanjvelikog

kiseoničkog duga kao i opšteg iscrpljivanja što na kraju uvijek ima za rezultat pad koncentracije

i koordinacijeKada se to desi onda mogučnost povređivanja dovodimo do maksimuma i samo

je pitanje trenutka kada će se povreda desiti. U zadnjih dvadeset godina sport je toliko

21

dinamiziran da se postavlja pitanje, koje su realne mogućnosti sportiste da izdrži sva

opterećenja kojim se izlaže njegov organizam. Pokazalo se da se u programima prevencije

sportskih povreda mora voditi računa o multifaktorskoj prirodi nastanka tih povreda (Bahr i sar.

2003).Također , novija istraživanja upućuju na to da kvantiteta i kvaliteta mišićne aktivnosti

značajno utiče na frekvenciju povređivanja (Baumhauer i sar. 1995)

- Psihološka priprema

- Stretehing

- Proprioceptivno vježbanje

- Kinesio toping

Psihološka pripremapredstavlja poseban segment pripreme i veoma je važno da je sportaš

relaksiran, maksimalno koncentrisan prilikom vježbanja i da ima samopouzdanje i jasan cilj što

želi.

STRETCHING

Stretching predstavlja tehniku postepenog i kontroliranog istezanja mišića, zadržavanjem u

određenom položaju od 15 - 25 sekundi, bez naglih i trzajnih kretnji (zbog stretch-refleksa) do

granice tolerancije bola ili preko tog praga.Istezanja se koriste u fizikalnoj medicini, sportu,

fitnessu te u svim domenama društvenih i medicinskih grana koje se bave prevencijom, ali i

sanacijom već nastalih povreda.Tim metodama se osigurava potrebna gipkost (fleksibilnost),

odnosno mogućnost veće amplitude pokreta jer se time povećava elasticitet mišića i automatski

utječe na prevenciju ozljeda.Stretching se, kao metoda, osobito koristi i u sportskim ustanovama

te rehabilitacijskim centrima.Osnovna pravila kod izvođenja stretchingaPostupno istezanje

mišića bez naglih trzajado granice bola i malo preko praga uz zadržavanjeZadržavanje pozicije

minimalno 15-25 sekundiizvoditi prije i poslije tjelesne aktivnosti (prevencija ozljeda i

regeneracija mišića nakon aktivnosti).Izolirani pokreti-istezati samo onu mišićnu skupinu koje

je ciljana bez mogućnosti kompenzacije tijela (fiksiranje određenog dijela tijela). Stretching je

potrebno izvoditi svakodnevno ujutro ili navečer ovisno o treningu, jutarnji ili večernji, a za

bilo kakav pomak potreban je kontinuitet

PROPRIOCEPTIVNO VJEŽBANJE

Proprioceptori su specijalne osjetilne nervne strukture (senzori) koje se nalaze u zglobovima,

mišićima i tetivama.Oni dobivaju informacije iz okoline o poziciji tijela i dijelova

lokomotornog sistema i šalju ih u CNS (centralni nervni sistem).Informacije se šalju na

nesvjesnoj razini, a kao takve se ponovno šalju nazad u mišićna vlakna kako bi tijelo stvorilo

optimalnu reakciju koja će spriječiti pad ili barem umanjiti ozljeđivanje. Propriocepcija je

sposobnost mišića da odgovore na specifične, a često i na neobične pozicije i situacije (Potach

i Borden, 2000).Efekti proprioceptivnog treninga su višestruki – od unapređenja ravnoteže,

povećanje amplitude u zglobnim sistemima, povećavanju osviještenosti o položaju tijela u

prostoru, do jačanja ligamenata i tetiva.Proprioceptivni sistem na svjesnoj razini omogućava

pravilnu funkciju lokomotornog sistema prilikom sportskih aktivnosti i kretanja uopće, a na

podsvjesnoj razini održava mišićni tonus, ravnotežu i stabilizaciju zglobova. Propriocepcija je

sposobnost mišića da odgovore na specifične, a često i na neobične pozicije i situacije (Potach

22

i Borden, 2000). Efekti proprioceptivnog treninga su višestruki – od unapređenja ravnoteže,

povećanje amplitude u zglobnim sistemima, povećavanju osviještenosti o položaju tijela u

prostoru, do jačanja ligamenata i tetiva.

Proprioceptivni sistem na svjesnoj razini omogućava pravilnu funkciju lokomotornog sistema

prilikom sportskih aktivnosti i kretanja uopće, a na podsvjesnoj razini održava mišićni tonus,

ravnotežu i stabilizaciju zglobova.Osim proprioceptora, koriste se i dodirni receptori u koži i

receptori blizu zglobova.Mišićna vretena najvažniji su receptori za određivanje zglobnog kuta

pri pokretima srednjeg raspona.Pri krajnjim zglobnim kutovima, dolazi do rastezanja

ligamenata i dubokih tkiva (Young i Elliot, 2011). Nervni završetci koji se pri tome aktiviraju

su Pacinijeva tjelešca, Ruffinijevi završeci i receptori nalik na Golgijeve tetivne

receptore.Pacinijeva tjelešca i mišićna vretena su prilagođena za primjećivanje brzih

promjena.Dakle, propriocepcija se može shvatiti kao složeno djelovanje nervnomišićnog

sistema u prenosu informacija iz perifernih receptora aferentnim i eferentnim putevima nervnog

sistema, koje omogućuje tijelu da zadrži stabilnost i orijentaciju tokom statičkih i dinamičkih

aktivnosti (Laskowski i sur., 1997).Odličan rekvizit za proprioceptivno vježbanje je svakako

BOSU, skraćenica njegovog imena "both sides up“.Poboljšanje funkcionalnih sposobnosti u

smislu izdržljivosti, snage, poboljšanja kardiovaskularnih i disajnih funkcija, pokretljivosti i

fleksibilnosti postiže se upravo specifičnim vježbama na BOSU.

DOSADAŠNJA ISTRAŽIVANJA

Bernier i Perrin (1998) analiziraju promjene kod nestabilnog zgloba preko vježbi za poboljšanje

propriocepcije i koordinacije. Zaključuju da je eksperimentalna grupa koja je vježbala

propriocepciju postigla značajno bolje rezultate od eksperimentalnih u posturalnom segmentu,

ali i da kod funkcionalno nestabilnog zgloba to nije potpuno sigurno.

Laskowski i saradnici (1997) navode da, iako se definicije smisla propriocepcije položaja mogu

razlikovati, njegova važnost u prevenciji i sanaciji sportske ozljede ostaje konstanta, a to je

obnova nakon povrede, što omogućuje tijelu održavanje stabilnosti i orijentacije tokom

statičkih i dinamičkih aktivnosti

Liu-Ambrose i saradnici (2003) istražuju efekte proprioceptivnog treninga kod pacijenata

nakon rekonstrukcije prednjeg križnog ligamenta (ACL). Ispitanici obije tretirane skupine

pokazali su poboljšanja funkcije kao i subjektivnog doprinosa. Navode kako proprioceptivni

trening sam može inducirati snagu kvadricepsa što je esencijalno da bi se maksimizirala

funkcionalna sposobnost operiranog koljena.

KINESIO-TAPING

Kinesio-taping relativno je nova fizioterapeutska metoda bazirana na kineziloškim principima.

Metodu je osmislio Japanac Kenzo Kase. Tretira mišiće, periferne živce i organe. Tehnika

potiče prirodnu sposobnost tijela za samoizlječenjem, aktiviranjem neuroloških i cirkulatornih

sistema.Suština liječenja je u pravilnom postavljanju trake na željeni dio tijela.Učinak je

antiedematozni, korekcija posture i napetosti prenapregnutog područja, ili proprioceptivna

stimulacija kod oštećene funkcije mišića ili zgloba.Treba naglasiti da metoda nema ništa

23

zajedničko sa standardnim korištenjem elastičnih zavoja i bandaža koje se postavljaju s ciljem

da u određenom stupnju ograniče ili potpuno isključe pokret, a postavljaju se neposredno prije

velikih napora i ubrzo nakon njih uklanjaju. Dakle, kinesio traka nema zadatak imobilizacije.

Upravo suprotno, kinesio traka omogućava pokret. Traka se najčešće koristi u sportskoj

medicini, traumatologiji i neurologiji.

Zaključak

Zagrijavanjem povećavamo tjelesnu temperaturu, elastičnost mišića i pripremamo lokomotorni

sistem za sportsku aktivnost.Istezanjem održavamo elasticitet mekih struktura.Aerobnom

vježbom kao što su trčanje ili vožnja bicikla dosežemo bolju izdržljivost. Vježbama jačanja

možemo utjecati na odnos ravnoteže jačine mišića, kako veće opterećenje pojedinih dijelova

tijela ne bi uzrokovalo ozljedu ili oštećenje.Vježbama dinamičkog balansa sprječavamo

neželjene ozljede donjih ekstremiteta kroz bolji osjet položaja tijela u prostoru, jačanje

ligamentarno-tetivnog aparata, veći opseg pokreta u zglobovima (hodanje na neravnim

površinama, stajanje na balansnim daskama).Raznim oblicima masaža vraćamo tijelo u

prvobitno stanje, smanjujemo napetost mišića koja može biti uzrok ozljede i umanjujemo

nusprodukte aktivnosti(mliječna kiselina).Pažnju treba usmjeriti na individualnu prilagodbu

treninga sukladno dobi, spolu i drugim faktorima, ovisno o sportu.Na smanjenje umora možemo

utjecati dostatnim odmorom kroz spavanje i relaksaciju.Time ćemo imati bolju

koncentraciju.Odjeća i obuća moraju biti prilagođene sportu i uvjetima u kojima se sportska

aktivnost izvodi. Korištenje sportskih uložaka i ortotskih pomagala također pomaže u

smanjenju ozljeda. Adekvatno je umjerene konzumiranje hrane najmanje 2 sata prije sportske

aktivnosti. Dopunsko korištenje vitamina i minerala pomaže u metabolizmu stanica kod

povećanih potreba.Ukoliko postoji mogućnost, treba utjecati na kvalitetu sportskog terena u

smislu kvalitete podlogePravovremeno i adekvatno liječenje bolesti i svih oblika povreda

izuzetno je važno. Dešava se da neliječene povrede uzrokuju druge, veće povrede ili oštećenja.

Neodgovornost za vlastito zdravlje može rezultirati nemogućnosti pa i zabrani izvođenja

sportske aktivnosti.

Literatura

1. Grujić N,“ Fiziologija sporta“, Novi Sad, 2004

2. Samir Mačković, „Sportska medicina –Biomedicinski aspekti sporta“2012.

3. Branka Matković, Lana Ružić, “Fiziologija sporta i vježbanja“: Kineziološki fakultet

Sveučilišta, 2009.

4. Melinda J. Flegel„Ozljede i prva pomoć u sportu“Zagreb : Gopal, [2009?]

5. John Wooden, Swen Nater PhD “ Košarka UCLA napad” Gopal , 2009.

6. Greg Brittenham, “Košarka” Zagreb : Gopal, 1998.

7. Mirko Sosic, “Sportska fiziologija.” RS ; Istocno Sarajevo, BiH; juni 2006.

8. Eldan Kapur Almira Hadzovic-Dzuvo, “Osnove anatomije i fiziologije covjeka sa

fiziologijom sporta”,Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Sarajevo ; Sarajevo, BiH; novembar

2011.

http://katalog.kgz.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&searchById=1&spid0=1&spv0=&fid0=4&fv0=Kineziolo%c5%a1ki+fakultet+Sveu%c4%8dili%c5%a1ta

http://katalog.kgz.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&searchById=1&spid0=1&spv0=&fid0=4&fv0=Kineziolo%c5%a1ki+fakultet+Sveu%c4%8dili%c5%a1ta

http://katalog.kgz.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&searchById=1&spid0=1&spv0=&fid0=4&fv0=Gopal

http://katalog.kgz.hr/pagesResults/rezultati.aspx?&searchById=1&spid0=1&spv0=&fid0=4&fv0=Gopal

http://www.interliber.com/SearchResults.asp?SID=INTERLIBER%5E62084261-2014-1-15-15-7&AuthorID=10326&Author=Sosic&Sort=3&ml=b

http://www.interliber.com/SearchResults.asp?SID=INTERLIBER%5E62084261-2014-1-15-15-7&Publisher=ZAVOD+ZA+UDZBENIKE+I+NASTAVNA+SREDSTVA+RS&Sort=3&ml=b

http://www.interliber.com/SearchResults.asp?SID=INTERLIBER%5E62084320-2014-1-15-15-7&AuthorID=17355&Author=Almira%20Hadzovic-Dzuvo&Sort=3&ml=b

http://www.interliber.com/SearchResults.asp?SID=INTERLIBER%5E62084320-2014-1-15-15-7&Publisher=FAKULTET+SPORTA+I+TJELESNOG+ODGOJA+SARAJEVO&Sort=3&ml=b

24

9. Danilo Nikolić “Biohemija i fiziologija u aktivnom sportu i rekreaciji”

Zaječara, 2011.

25

KOMPARATIVNA ANALIZA ANTROPOLOŠKIH OBILJEŽJA UČENIKA

MLAĐEG ŠKOLSKOG UZRASTA RAZLIČITIH GENERACIJA

Dževad Džibrić1, Damir Ahmić1, Munib Birparić2, Aida Konaković2, Jasmin Hrnjić3

1Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina

2Osnovna škola "Grivice" Banovići, Bosna i Hercegovina

3Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja statističke značajnosti u razlikama aritmetičkih

sredina kod dvije generacije učenika trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle. Uzorak

ispitanika obuhvatio je 329 dječaka, i to: 165 dječaka testiranih 2007. godine i 164 dječaka

testiranih 2012. godine, uzrasta 8 godina ± 6 mjeseci. Za potrebe ovog istraživanja korišteno

je 17 varijabli za procjenu antropoloških obilježja. Rezultati dobiveni ovim istraživanjem

pokazuju da dječaci mjereni 2012. godine imaju veće prosječne vrijednosti u 7 primijenjenih

varijabli koje su pokazale statističku značajnost u odnosu na raniju generaciju ispitivanih

dječaka.

Ključne riječi: dječaci, razlike, antropološke dimenzije, t-test.

Uvod

Na rast i razvoj antropoloških obilježja učenika mlađeg školskog uzrasta u velikoj mjeri utiče i

okolina u kojoj živi i odrasta. Istraživanja su pokazala da se navike za bavljenje tjelovježbom

trebaju razvijati već u ranijem periodu, jer im tako usađene navike mogu puno pomoći u

razvijanju zdrave i potpune ličnosti (Wais, Ebbec, 1995.; Malina, Boushard i Bar-or, 2004). Uz

izuzetak genetskih faktora, na koje se vrlo malo može uticati, postoji niz uticajnih elemenata

kao što su ishrana, socioekonomski status i tjelesna aktivnost pomoću kojih se može uticati na

rast i razvoj djece (Hraski, Živičić, 1996.; Malina, Boushard, Bar-or, 2004.; De Privitellio i sar.,

2007.). Od neprocjenjive važnosti za djecu je da od najranijeg djetinjstva započnu s pravilnim

tjelesnim vježbanjem koje će prije svega biti usmjereno prema pravilnom rastu i razvoju,

razvoju osnovnih antropoloških obilježja, te usvajanju i usavršavanju osnovnih motoričkih

znanja i umijeća. Na osnovu dobivenih rezultata u prostoru antropoloških obilježja može se

obaviti optimalno planiranje i programiranje tjelesne aktivnosti, kao i kontrola ontogenetskog

razvoja.

Određivanje trenutnog stanja pojedinog učenika, ali i grupe u cjelini, te komparacija s

populacijom djece mlađeg školskog uzrasta omogućava nastavniku da na neposredan način

kontroliše svoj rad te kvalitetno programira i provodi planirane sadržaje radi realizacije

26

postavljenih ciljeva. Da bi se mogle ostvariti navedene funkcije, potrebno je odrediti trenutno

stanje djece, i to na početku godine za programiranje rada, a na kraju za analizu učinka rada.

(Findak i sar., 1992). Na taj način kineziološki utvrđeno početno stanje i predviđeno željeno

završno stanje učenika omogućilo bi nastavnicima egzaktno, kvantitativno određivanje

prelaznih stanja učenika tokom godine, od početnog do završnog stanja, a na kraju i konačnu

analizu i procjenu efektivnosti primijenjenog modela tjelesnog vježbanja (Mraković, 1992).

Osnovni cilj ovog istraživanja je da se procijeni statistička značajnost u razlikama aritmetičkih

sredina kod dvije generacije učenika trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle.

Metode rada

Uzorak ispitanika

Uzorak ispitanika obuhvatio je 329 dječaka, i to: 165 dječaka testiranih 2007. godine i 164

dječaka testiranih 2012. godine, uzrasta 8 godina ± 6 mjeseci. Ispitanici su učenici trećih

razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle (Brčanska Malta, Mejdan, Centar, Jala, Pazar,

Tušanj, Novi Grad).

Uzorak varijabli

Za skup varijabli u prostoru antropoloških obilježja korišteni mjerni instrumenti u ovom

istraživanju opisani su po programu Eurofit-a (Hadžikadunić i sar. 2000).

Za procjenu antropometrijskih karakteristika primijeno je 7 (sedam) varijabli, i to: AVISTJ -

visina tijela, ATJMAS - masa tijela, AKNTRI - kožni nabor tricepsa, AKNSUB - kožni nabor

leđa, AKNBIC - kožni nabor bicepsa, AKNSUP - kožni nabor bedra i AKNLIS - kožni nabor

potkoljenice.

Za procjenu motoričkih sposobnosti primijeno je 9 (devet) varijabli, i to: MBAFLA - flamingo

test ravnoteže, MBFTAP - taping rukom, MFLDSJ - dohvat u sijedu, MFESDM - skok u dalj

iz mjesta, MSADIN - stisak šake, MRCLES - ležanje – sijed, MSAVIS - izdržaj u zgibu,

MA10X5 - trčanje tamo-ovamo 10X5m i MREPOL - poligon natraške.

Za procjenu funkcionalnih sposobnosti primijena je 1 (jedna) varijabla, i to: SHURUN -

trčanje 20 m tamo-ovamo sa ubrzavanjem.

Rezultati i diskusija

Za utvrđivanje kvantitativnih razlika između grupa ispitanika na univarijatnom nivou u prostoru

morfoloških karakteristika, motoričkih i funkcionalnih sposobnosti primijenjen je t - test za

nezavisne uzorke.

Tabela 1 sadrži podatke o osnovnim deskriptivnim parametrima za analizirane varijable i

istraživane grupe dječaka. Prikazuju se broj ispitanika u svakom uzorku (N), aritmetičke sredine

oba uzorka (Mean), standardna devijacija oba uzorka (Std. Deviation) i ocjene standardnih

grešaka aritmetičkih sredina (Std. Error Mean).

Tabela 1

27

Group Statistics

grupa N Mean Std. Deviation Std. Error Mean

AVISTJ

1 165 1331,46 66,334 5,164

2 164 1350,55 62,568 4,886

ATJMAS

1 165 32,636 6,9487 0,541

2 164 33,241 7,3807 0,5763

AKNTRI

1 165 12,116 4,255 0,3312

2 164 12,439 4,7647 0,3721

AKNSUB

1 165 9,673 5,8122 0,4525

2 164 10,162 6,0241 0,4704

AKNBIC

1 165 6,019 2,7391 0,2132

2 164 5,935 2,5588 0,1998

AKNSUP

1 165 10,459 6,3258 0,4925

2 164 10,214 6,4145 0,5009

AKNLIS

1 165 8,2 3,938 0,307

2 164 7,53 3,658 0,286

MBAFLA

1 165 6,2488 2,78851 0,21709

2 164 7,4819 2,98772 0,2333

MBFTAP

1 165 20,1304 3,19338 0,2486

2 164 19,7067 2,73611 0,21365

MFLDSJ

1 165 19,33 6,98 0,543

2 164 19,71 6,005 0,469

MFESDM

1 165 121,98 17,747 1,382

2 164 124,75 16,379 1,279

MSADIN

1 165 14,61 7,404 0,576

2 164 16,05 7,816 0,61

MRCLES

1 165 17,7 4,13 0,321

2 164 19,19 2,936 0,229

MSAVIS

1 165 6,5664 4,60739 0,35869

2 164 7,7634 4,24804 0,33172

MA10X5

1 165 23,5468 2,66955 0,20782

2 164 22,7713 2,11548 0,16519

28

MREPOL

1 165 22,0721 4,10153 0,3193

2 164 21,5918 3,36056 0,26242

SHURUN

1 165 22,87 9,303 0,724

2 164 26,85 10,978 0,857

Tabela 2 sadrži sve podatke vezane za procedure t - testa za nezavisne uzorke. Za svaku

varijablu u prvom redu prikazani su rezultati o jednakosti varijansi grupa (Equal variances

assumed), a u drugom redu nejednakost varijansi (Equal variances not assumed).

U prve dvije kolone prikazani su rezultati Levenovog testa jednakosti varijansi (Levene’s Test

for Equality of Variances), njegova vrijednost (F) i značajnost (Sig.).

U sljedećim kolonama prikazani su rezultati testiranja jednakosti aritmetičkih sredina dvije

grupe: vrijednost t-testa (t), broj stepena slobode (df), značajnost dvosmijernog testiranja

razlike aritmetičkih sredina (Sig. 2-tailed), razlika aritmetičkih sredina (Mean Difference),

standardna greška razlike (Std. Error Difference), granice donjeg i gornjeg intervala razlike uz

povjerenje od 95% (95% Confidence Interval of the Difference (Lower, Upper)).

Uvidom u rezultate iz Tabele 2 možemo vidjeti da postoji statististički značajna razlika između

ispitivanih dječaka različitih generacijau jednoj od sedam primijenjenih morfoloških varijabli.

AVISTJ - visina tijela je varijabla koja statistički značajno razlikuje ove dvije grupe dječaka.

Iz Tabele 1 može se vidjeti da dječaci druge grupe (generacija 2012) imaju veće numeričke

vrijednosti, tj. prosječno su viši za 1,5% u odnosu na generaciju učenika istog uzrasta iz 2007.

godine.

Ako se vratimo na Tabelu 2 vidimo da u prostoru bazično-motoričkih sposobnosti postoji

statistički značajna razlika između ispitivanih dječaka različitih generacijau pet od devet

primijenjenih motoričkih varijabli. Varijable koje statistički značajno razlikuju ove dvije grupe

(generacije) dječaka i sve idu u korist druge grupe (generacija 2012) su: MBAFLA - flamingo

test ravnoteže (6,5%), MSADIN - stisak šake (9%), MRCLES - ležanje – sijed (8%),

MSAVIS - izdržaj u zgibu (5,5%) i MA10X5 - trčanje tamo-ovamo 10X5m (3,3%).

I u jedinoj preostaloj funkcionalnoj varijabli SHURUN - trčanje 20 m tamo-ovamo sa

ubrzavanjem koja je pokazala statistički značajne razlike dječaci druge grupe (generacija 2012)

imali su bolje rezultate u odnosu na prvu grupu (generacija 2007) za 15%.

Morfološke karakteristike djece mlađeg školskog uzrasta vrlo su značajne za realizaciju

motoričkih struktura u kojima one predstavljaju realnu biomehaničku osnovu kako kao faktori

koji olakšavaju, tako i faktori koji otežavaju izvođenje motoričkih zadataka.

29

Treba voditi računa o fenomenu biološke akceleracije te o uticaju socio-ekonomskog statusa.

Istraživanja somatskih karakteristika i mnogobrojna druga ukazuju na fenomen biološke

akceleracije (sekularni trend). Pojam "sekularni trend" koristi se za opis postepene,

kontinuirane promjene rasta i razvoja svake sljedeće generacije na određenom području. Taj

trend uticaj je genetskog nasljeđa i faktora okoline (Tanner, 1978. prema Vignerova i sar.,

2006). Manifestacija tog trenda u određenom periodu funkcija različitih je životnih uslova kod

različitih socijalnih grupa.

Faktori koji utiču na varijacije u rastu uključuju ishranu, bolest, socioekonomski status i

psihološko stanje organizma. U Češkoj su rađena iscrpna istraživanja vezana uz pojavu

sekularnog trenda (Vignerova i sar., 2006) gdje se trend povećanja tjelesne visine povezuje s

napretkom civilizacije. Pregledom rezultata morfoloških mjera ovoga istraživanja može se

zaključiti da je prisutan sekularni trend i da djeca imaju veću tjelesnu visinu.

U mlađem školskom uzrastu tjelesno vježbanje treba usmjeriti prema poboljšanju koordinacije,

gipkosti i ravnoteže, te donekle snage i sile (eksplozivne snage), kao motoričkih sposobnosti.

U ovom periodu uočava se ravnomjerni porast snage, a u sljedećem periodu ona se izraženije

povećava dok na početku ovog perioda nema bitnije razlike u snazi između učenika različitog

spola.

Sa djecom mlađeg školskog uzrasta raditi pretežno vježbe za razvijanje dinamičke gipkosti radi

dobrog i pravilnog tjelesnog držanja i motoričkog funkcionisanja.

Vježbe za razvijanje koordinacije u ovom periodu su različite motoričke aktivnosti koje

zahtijevaju tzv. motoričku inteligenciju, kao što su elementarne (manipulativne) vježbe tipa

puzanja, penjanja i provlačenja, bacanja i hvatanja u specifičnim, ali i u nespecifičnim

varijantama.

Najizraženije razlike prema uzrastu su u 8. godini života učenika, što bi se moglo smatrati

kritičnim periodom razvoja eksplozivne snage djece mlađeg školskog uzrasta.

Tabela 2

Independent Samples Test

Levene's Test for

Equality of

Variances

t-test for Equality of Means

F Sig. t df Sig. (2-

tailed)

Mean

Difference

Std. Error

Difference

95% Confidence

Interval of the

Difference

Lower Upper

30

AVISTJ

Equal

variances

assumed 0,88 0,35 -2,69 327,00 0,01 -19,09 7,11 -33,08 -5,10

Equal

variances

not

assumed

-2,69 326,11 0,01 -19,09 7,11 -33,07 -5,10

ATJMAS

Equal

variances

assumed 0,84 0,36 -0,77 327,00 0,44 -0,61 0,79 -2,16 0,95

Equal

variances

not

assumed

-0,77 325,57 0,44 -0,61 0,79 -2,16 0,95

AKNTRI

Equal

variances

assumed 0,65 0,42 -0,65 327,00 0,52 -0,32 0,50 -1,30 0,66

Equal

variances

not

assumed

-0,65 322,46 0,52 -0,32 0,50 -1,30 0,66

AKNSUB

Equal

variances

assumed 0,30 0,59 -0,75 327,00 0,45 -0,49 0,65 -1,77 0,80

Equal

variances

not

assumed

-0,75 326,43 0,45 -0,49 0,65 -1,77 0,80

AKNBIC

Equal

variances

assumed 0,76 0,38 0,29 327,00 0,77 0,08 0,29 -0,49 0,66

Equal

variances

not

assumed

0,29 325,75 0,77 0,08 0,29 -0,49 0,66

AKNSUP

Equal

variances

assumed 0,02 0,89 0,35 327,00 0,73 0,24 0,70 -1,14 1,63

Equal

variances

not

assumed

0,35 326,87 0,73 0,24 0,70 -1,14 1,63

AKNLIS

Equal

variances

assumed 0,08 0,78 1,60 327,00 0,11 0,67 0,42 -0,15 1,50

Equal

variances

not

assumed

1,60 325,51 0,11 0,67 0,42 -0,15 1,49

31

MBAFLA

Equal

variances

assumed 1,33 0,25 -3,87 327,00 0,00 -1,23 0,32 -1,86 -0,61

Equal

variances

not

assumed

-3,87 325,17 0,00 -1,23 0,32 -1,86 -0,61

MBFTAP

Equal

variances

assumed 3,80 0,05 1,29 327,00 0,20 0,42 0,33 -0,22 1,07

Equal

variances

not

assumed

1,29 320,06 0,20 0,42 0,33 -0,22 1,07

MFLDSJ

Equal

variances

not

assumed 3,16 0,08 -0,54 327,00 0,59 -0,39 0,72 -1,80 1,03

Equal

variances

not

assumed

-0,54 320,42 0,59 -0,39 0,72 -1,80 1,03

MFESDM

Equal

variances

not

assumed 0,40 0,53 -1,47 327,00 0,14 -2,77 1,88 -6,48 0,93

Equal

variances

not

assumed

-1,47 325,22 0,14 -2,77 1,88 -6,48 0,93

MSADIN

Equal

variances

assumed 0,54 0,46 -1,71 327,00 0,05 -1,44 0,84 -3,09 0,21

Equal

variances

not

assumed

-1,71 325,82 0,05 -1,44 0,84 -3,09 0,22

MRCLES

Equal

variances

assumed 12,61 0,00 -3,78 327,00 0,00 -1,49 0,40 -2,27 -0,71

Equal

variances

not

assumed

-3,78 296,16 0,00 -1,49 0,40 -2,27 -0,72

MSAVIS

Equal

variances

assumed 0,00 0,95 -2,45 327,00 0,02 -1,20 0,49 -2,16 -0,24

Equal

variances

not

assumed

-2,45 325,17 0,02 -1,20 0,49 -2,16 -0,24

32

MA10X5

Equal

variances

assumed 11,34 0,00 2,92 327,00 0,00 0,78 0,27 0,25 1,30

Equal

variances

not

assumed

2,92 311,56 0,00 0,78 0,27 0,25 1,30

MREPOL

Equal

variances

assumed 4,72 0,03 1,16 327,00 0,25 0,48 0,41 -0,33 1,29

Equal

variances

not

assumed

1,16 315,53 0,25 0,48 0,41 -0,33 1,29

SHURUN

Equal

variances

assumed 5,58 0,02 -3,54 327,00 0,00 -3,98 1,12 -6,18 -1,77

Equal

variances

not

assumed

-3,54 317,81 0,00 -3,98 1,12 -6,18 -1,77

Zaključak

Rezultati dobiveni na osnovu testiranja razlike aritmetičkih sredina dvije generacije učenika

trećih razreda određenih osnovnih škola iz Tuzle, uzrasta 8 godina ± 6 mjeseci, mjerenih 2007.

i 2012. godine, ukazuju na to da je mlađa generacija (testirana 2012. godine) pokazala bolje

rezultate u jednoj morfološkoj, pet motoričkih i jednoj funkcionalnoj varijabli.

Na osnovu ovakvih rezultata može se pretpostaviti da je mlađa generacija provodila mnogo više

vremena u samoinicijativnom kretanju i usmjerenom vježbanju shodno tadašnjem načinu

života. Postoji potreba da se unaprijeđuje aktivan stil života, povećava tjelesna aktivnost van

škola, te promovišu ostale zdravstveno-higijenske navike.

Stoga je pred nama, pedagozima tjelesnog i zdravstvenog odgoja, ali i svim ostalim društvenim

faktorima koji se bave tom problematikom, sve teži i odgovorniji zadatak kako pomoći mladim

ljudima u stvaranju navike za bavljenje tjelesnim vježbanjem. Samim tim pomogli bi im u

savladavanju njihovih teškoća, osiguravajući im normalan biopsihosociološki razvoj i što

zadovoljniji život u današnjoj sve zahtjevnijoj društvenoj sredini.

33

Literatura

1. Hadžikadunić, M., Rađo, I., Grozdanić, B., Turković, S. (2000). Priručnik za testiranje

eurofit baterijom testova. Sarajevo: Madž.

2. Findak, V., Metikoš, D., Mraković, M. (1992). Kineziološki priručnik za učitelje.

Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu.

3. Mraković, M. (1992). Uvod u sistematsku kineziologiju. Zagreb: Fakultet za fizičku

kulturu.

4. De Privitellio, S., Caput-Jogunica, R., Gulan, G., Bosci, V. (2007). Utjecaj sportskog

programa na promjene motoričkih sposobnosti predškolaca. Medicina, 43, 204-209.

5. Hraski, Ž., Živčić, K. (1996). Mogućnost razvoja potencijala djece predškolske dobi. U

D. Milanović (ur.), Zbornik radova Fitness, Zagreb, 1996, 16-19. Zagreb: Fakultet za

fizičku kulturu.

6. Malina, R.M., Bouchard, C., Bar-or, O. (2004). Strengthe and Motor Performance. U:

Growth, Maturation and Physical Activity, 215-231. Europe: Human Kinetics.

7. Weiss, M.R., Ebbec, V. (1995). Self-esteem and perception of competence in youth sport:

Theory, research and enhancement strategies. U: Bar-or o. The encyclopedie of sports medicine,

vol. VI. The child & adolescent athlete, 460-467. Oxford, Blackwell Scientific.

8. Vignerova, J., Brabec, M., Blaha, P. (2006). Two centuries of growth among Czech children

and youth. Economics and Human Biology 4, 237 – 252.

34

SOCIOLOŠKI STRUKTURALNI MEHANIZMI U POPULACIJI

BUDUĆIH STUDENATA

Žarko Bilić1, Danijela Bonacin2

1 FPMOZ Sveučilišta u Mostaru, Bosna i Hercegovina

2 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Istraživanja je urađeno na analizi 400 srednjoškolaca iz Hercegovine, učenika gimnazija,

uzrasta 15-19 godina. Ispitanici su opisani sa 36 socioloških indikatora (autor ankete: Danijela

Bonacin) sukladno modelu Saksida-Petrović (1971). Podaci su prikupljeni u veljači 2009.g.

unutar projekta "Položaj slobodnog vremena u strukturi socioloških stavova gimnazijalaca u

Hercegovini" (2008-2011).Dobiveni rezultati predstavljaju model prema kojima djeluje

odabrana populacija. Pa tako, za vrijeme organiziranja bilo kakve manifestacije slične

sportskim igrama, univerzitetskim igrama, međumjesnim malim olimpijadama i sl., moramo

obratiti pažnju na ove i slične rezultate budući da su sva srednjoškolski obrazovana djeca

potencijalni studenti te potencijalni sudionici u sutrašnjim manifestacijama.

Ključne riječi: Sociologija, mehanizam, student.

Uvod

Postojanje socijalne strukture kao organiziranog skupa elemenata i njihovih međuodnosa je

način na koji je socijalni život uređen – a dešava se sukladno određenim pravilima i oblicima

koji su usmjereni, vođeni i donekle ograničavaju djelovanja i ponašanje pojedinaca u društvu

kao i nagle promjene (Fanuko i sur., 1995). Unutar ove strukture ljudi kao jedinke zauzimaju

određene socijalne pozicije, odgovarajući status, a također i “igraju” određene uloge te

izražavaju pripadnost određenim socijalnim skupinama i institucijama (Fanuko, 1995). U

svemu tome, društvene vrijednosti se prenose edukacijom kroz procese socijalizacije još od

najranijeg djetinjstva, počev od porodice pa sve do utjecaja socijalnih institucija. Pojedinac

“uči” uloge koje će “igrati” do kraja života. Stvarno prihvaćanje tih uloga za život počinje od

faze adolescencije kad individua sazrijeva i odrasta (Đorđević, 1978), i uči o tome tko je, što

želi, što je sociološka struktura i kako odabrati mjesto u toj strukturi istodobno planirajući

budući život. Zbog činjenice da egzistira ali i načina na koji se socijalna zajednica održava to

je moguće jedino zahvaljujući aktivitetu njenih pojedinačnih segmenata i ljudskim

interakcijama, pa je važnost istraživanja ovih populacija očevidna.

Predmet, problem i cilj

Općenito u skladu s potrebama današnjeg svijeta kao i naraslim potrebama pojedinaca, sve veći

broj srednjoškolaca nastoji nastaviti edukaciju, pohađati Sveučilišta ili Visoke škole i

35

sudjelovati u različitim aktivnostima (poput sporta, rekreacije,…) unutar i izvan Sveučilišta.

Kvaliteta takvog života i njihova budućnost uglavnom ovise o stavovima i vrijednostima koje

ova djeca donesu sa sobom iz prethodnih životnih faza, posebno iz srednje škole, budući

neposredna aktualna selekcija i izbor fakulteta utječe trajno na njihove živote, ali i na njihovo

djelovanje kao i buduće okruženje koje je u svojoj biti kao sociološka mreža jako kompleksno.

Ovo je bio razlog što što su za istraživanje odabrana srednjoškolska djeca uzrasta 15-19 godina

s područja Hercegovine koji pohađaju gimnazije. Problem ovog rada sastoji se u istraživanju i

proučavanju odabranog uzorka na skupu socioloških aspekata s ciljem utvrđivanja postojanja

socioloških strukturnih mehanizama u skladu s kojima odabrana populacije djeluje. Konačni

cilje je očevidan. Naime, odgovarajuća i pravodobna selekcija i usmjeravanje rezultirat će

željenim i (za društvo i pojedinca) funkcionalno značajnim posljedicama. Ovo je posebno

primjenjivo u sportu, studentskom i drugim oblicima kinezioloških aktivnosti, gdje pojedinci

koji to mogu i žele, imaju prigodu što je prije moguće naučiti kako proizvesti potreban rezultat.

Metode

Za potrebe ovog istraživanja analizirali smo 400 srednjoškolaca iz Hercegovine, učenika

gimnazija, uzrasta 15-19 godina. Ispitanici su opisani sa 36 socioloških indikatora (autor ankete:

Danijela Bonacin) sukladno modelu Saksida-Petrović (1971). Podaci su prikupljeni u veljači

2009.g. unutar projekta "Položaj slobodnog vremena u strukturi socioloških stavova

imnazijalaca u Hercegovini" (2008-2011).

Nakon normalizacije izvornih podataka i elementarne statistike, za obradu podataka

primjenjene su dvije multivarijantne metode. Prema početnom modelu postoje socijalizacijski,

institucionalizacijski i sankcijski subsustavi. Pod pretpostavkom da su sve refleksije u takvom

modelu formirane kao idealne, moguće je provesti konfirmativnu analizu korištenjem metode

jednostavne strukture pripadnosti seta indikatora nekoj hipotetskoj dimenziji (multigrupni

pristup), iako u mnogim situacijama, posebno sa sociološki neformiranim i nestabilnim

subjektima, imamo redovitu pojavu odstupanja od pretpostavljanog modela. U ovoj situaciji

takav pristup jasno određuje zahtjev za objektivnom solucijom koja pozicionira hipotetske

dimenzije u realni prostor što obično znači različit od zamišljenog. Takva solucija, prirodno

mora imati maksimalnu objektivnost (Orthoblique). Iz skupova identificianih iz ova dva modela

moguće je determinirati na koji način se iskazuju sociološke nestabilnosti u različitim

populacijama. Konfirmativnom analizom testirali smo pripadaju li indikatori ciljanim faktorima

ako je to slučaj (kao što jest), a Orthoblique predstavlja aktualne uvjete u uzorku iz populacije.

Veća odstupanja (uz pretpostavku da je anketa vjerodostojna kao što jest) pokazuju da razlike

opisuju razinu dostignute sociološke zrelosti (mlađi uzorci) u odnosu na sociološku integraciju

(stabilni uzorci). U idealnom slučaju ove dvije solucije (konfirmativna i Orthoblique) bi bile

jednake, što je govoto nemoguće, ali ako je obrazac stabilan (kao što je s uzorcima starijim od

40 godina), i ako je anketa uredan, odstupanja ova dva modela mogu se opisati kao asocijalno

ponašanje. Takav protokol osigurava vjerodostojne rezultate utemeljene na kvantitativnim

metodama (Bonacin, 2010).

36

Rezultati i rasprava

Mogućnost razumijevanja događaja, procesa i uvjeta u bilo kojem uzorku direktno ovisi o razini

fenomena znanja iz određenog područja. To znanje nismo mi kreirali, ono predstavlja realne

događaje i rezultate istih. (Bonacin, Širić i Bonacin Da., 2007). Pa dakle, kako bi mogli djelovati

u bilo kojem području ili utjecati na neku, bilo koju populaciju, potrebna su nam najnovija i

najpotpunija istraživanja o određenom polju i toj određenoj populaciji. Primjenjujući

konfirmativnu analizu određujemo indikator distribucije na tri faktora. Dobiveni rezultati

pokazali su da prvih 12 indikatora pripada prvom faktoru (socijalizacija), slijedećih 12

indikatora pripada drugom faktoru (institucionalizacija) i posljednjih 12 indikatora pripada

trećem faktoru (sankcija). Ovo zasigurno potvrđuje vrijednost ankete. Nadalje, provođenje

Orthoblique analize pokazalo je malu razliku distribucije indikatora unutar faktora. Promatrani

indikatori smješteni na prvom faktoru (mladi ljudi rade na dobrobiti mjesta u kojem su rođeni,

mladi ljudi bi trebali ostati u mjestu rođenja, volim biti u kontaktima s brojnim i različitim

ljudima, mnogi ljudi uvažavaju moje stavove i mišljenja, ljudi trebaju uspostavljati čvrste

odnose s malim brojem prijatelja, stvaranje odnosa je danas stvar interesa, većina ljudi su

eksperti u svojim poslovima) ali također i (znanje se koristi za opću dobrobit, profesionalnost

je zamijenila emocije na radnom mjestu, profesionalnost jamči uspjeh u poslu, moda je važan

dio društvene pozicije, živim u mjestu o kojem sam uvijek sanjao, mjesto boravka danas više

nije toliko važno, mjesto u kojem živim je dobro povezano s ostatkom svijeta) opisuju

djelovanje mehanizama koji karakteriziraju ambicioznost, edukacijsku aklimatizaciju (u gradu

npr. ljudi iz Zagreba i Beograda) u dvije riječi – lokalna elita koja već koristi postojeću

društvenu mrežu, pripada joj i traži solucije unutar te mreže, lokalno vrlo aktivno ali globalno

vrlo pasivno. To je faktor sociološke stabilnosti. Koristi se mreža horizontalno u širinu i glavni

element je stabilnost. U stvarnom životu kao primjer to bi bio sportaš, ali ne onaj najvišeg

ranga. Drugi faktor uključuje slijedeće indikatore (obrazovanje trebaju svi bez obzira na dob,

spol, vjeru…, učenje je bitan aspekt odgoja u prijenosu vrijednosti društva, bolje obrazovanje

daje mogućnost boljeg radnog mjesta, volim mjesto u kojem sam rođen, politički status jamči

sigurnost, politička pozicija se povećava sukladno spoznajama, politički status je doživotan,

treba se odlučiti i potpuno prihvatiti pravila određene politike, biti orijentiran politički znači

djelovati pozitivno, političko mišljenje treba mijenjati sukladno statusu, aktivno sam uključen/a

sam ili ću biti uključen u političke procese, svaki čovjek ima sredstava onoliko koliko se

potrudi, svaki čovjek treba izgraditi svoj vlastiti stil, pravila zajednice u kojoj živim su izvrsna)

koji opisuju aktivne mehanizme koji karakteriziraju i unaprijeđuju političko djelovanje

korištenjem vertikalne društvne mreže. To je faktordruštvenog prokreativnog statusa. U

stvarnom životu, kao primjer to bi bio predsjednik razreda.

37

Tablica 1. Rezultati konfirmativne analize

KNF1 KNF2 KNF3

Stupanj obrazovanja je danas manje važan nego prije. 0.25 -0.07 0.03

Obrazovanje trebaju svi bez obzira na dob, spol, vjeru… 0.38 -0.06 0.01

Učenje je bitan aspekt odgoja u prijenosu vrijednosti

društva. 0.55 0.02 -0.20

Bolje obrazovanje daje mogućnost boljeg radnog mjesta. 0.44 0.09 -0.05

Volim mjesto u kojem sam rođen. 0.54 -0.01 -0.04

Mjesto rođenja definira karakteristike čovjeka koji je u

njemu rođen. 0.49 -0.16 0.08

Mladi ljudi rade na dobrobiti mjesta u kojem su rođeni. 0.60 -0.11 0.03

Mladi ljudi bi trebali ostati u mjestu rođenja. 0.56 0.04 0.00

Volim biti u kontaktima s brojnim i različitim ljudima. 0.45 0.05 -0.01

Mnogi ljudi uvažavaju moje stavove i mišljenja. 0.49 -0.01 0.16

Ljudi trebaju uspostavljati čvrste odnose s malim brojem

prijatelja. 0.46 0.00 0.04

Stvaranje odnosa je danas stvar interesa. 0.41 0.21 -0.07

Većina ljudi su eksperti u svojim poslovima. 0.08 0.49 -0.08

Znanje se koristi za opću dobrobit. 0.05 0.38 0.15

Profesionalnost je zamijenila emocije na radnom mjestu. 0.12 0.33 0.17

Profesionalnost jamči uspjeh u poslu. -0.04 0.50 0.07

Politika je najvažniji segment bilo kojeg društva. 0.04 0.36 0.11

Politički status jamči sigurnost. 0.06 0.51 -0.10

Politička pozicija se povećava sukladno spoznajama. -0.05 0.34 0.04

Politički status je doživotan. -0.08 0.65 -0.18

Treba se odlučiti i potpuno prihvatiti pravila određene

politike. -0.11 0.59 -0.06

38

Biti orijentiran politički znači djelovati pozitivno. 0.05 0.49 -0.06

Političko mišljenje treba mijenjati sukladno statusu. -0.02 0.60 -0.07

Aktivno sam uključen/a sam ili ću biti uključen u političke

procese. -0.11 0.61 0.02

Svaki čovjek ima sredstava onoliko koliko se potrudi. 0.00 0.25 0.29

U društvu te cijene kad imaš dobre prihode. -0.07 -0.17 0.47

Svoje aktivnosti u životu posve ću usmjeriti prema zaradi. -0.02 -0.14 0.61

Materijalna dobra su najvažniji dio čovjekovog statusa. 0.02 -0.14 0.51

Ljudi danas teže pretjerano visokom standardu. -0.03 0.23 0.42

Svaki čovjek treba imati kuću, bazen, auto, laptop,

putovanja... -0.06 -0.21 0.63

Moda je važan dio društvene pozicije. -0.01 -0.09 0.31

Svaki čovjek treba izgraditi svoj vlastiti stil. 0.00 0.08 0.32

Živim u mjestu o kojem sam uvijek sanjao. 0.02 0.02 0.53

Pravila zajednice u kojoj živim su izvrsna. 0.00 -0.07 0.21

Mjesto boravka danas više nije toliko važno. 0.03 0.11 0.55

Mjesto u kojem živim je dobro povezano s ostatkom

svijeta. 0.12 0.14 0.40

KNF1 KNF2 KNF3

KNF1 1.00 0.58 0.40

KNF2 1.00 0.47

KNF3 1.00

39

Tablica 2. Rezultati Orthoblique solucije

OBQ1 OBQ2 OBQ3

Stupanj obrazovanja je danas manje važan nego prije. -0.27 0.20 0.31

Obrazovanje trebaju svi bez obzira na dob, spol, vjeru… -0.19 0.38 0.21

Učenje je bitan aspekt odgoja u prijenosu vrijednosti

društva. 0.05 0.45 -0.16

Bolje obrazovanje daje mogućnost boljeg radnog mjesta. -0.03 0.50 0.12

Volim mjesto u kojem sam rođen. 0.15 0.28 0.11

Mjesto rođenja definira karakteristike čovjeka koji je u

njemu rođen. 0.15 -0.02 0.35

Mladi ljudi rade na dobrobiti mjesta u kojem su rođeni. 0.28 0.15 0.11

Mladi ljudi bi trebali ostati u mjestu rođenja. 0.53 0.12 -0.03

Volim biti u kontaktima s brojnim i različitim ljudima. 0.37 0.26 -0.16

Mnogi ljudi uvažavaju moje stavove i mišljenja. 0.61 0.03 0.03

Ljudi trebaju uspostavljati čvrste odnose s malim brojem

prijatelja. 0.51 0.04 -0.09

Stvaranje odnosa je danas stvar interesa. 0.63 0.05 -0.19

Većina ljudi su eksperti u svojim poslovima. 0.63 0.03 -0.23

Znanje se koristi za opću dobrobit. 0.60 -0.10 0.11

Profesionalnost je zamijenila emocije na radnom mjestu. 0.54 -0.07 0.21

Profesionalnost jamči uspjeh u poslu. 0.44 0.09 0.03

Politika je najvažniji segment bilo kojeg društva. 0.17 0.10 0.36

Politički status jamči sigurnost. 0.22 0.27 0.02

Politička pozicija se povećava sukladno spoznajama. -0.28 0.38 0.34

Politički status je doživotan. -0.07 0.67 -0.14

Treba se odlučiti i potpuno prihvatiti pravila određene

politike. -0.06 0.58 -0.03

40

Biti orijentiran politički znači djelovati pozitivno. 0.21 0.45 -0.13

Političko mišljenje treba mijenjati sukladno statusu. 0.01 0.63 -0.05

Aktivno sam uključen/a sam ili ću biti uključen u političke

procese. 0.02 0.65 -0.06

Svaki čovjek ima sredstava onoliko koliko se potrudi. 0.15 0.39 0.11

U društvu te cijene kad imaš dobre prihode. -0.24 -0.01 0.54

Svoje aktivnosti u životu posve ću usmjeriti prema zaradi. 0.09 -0.15 0.59

Materijalna dobra su najvažniji dio čovjekovog statusa. 0.00 -0.09 0.56

Ljudi danas teže pretjerano visokom standardu. 0.14 0.24 0.37

Svaki čovjek treba imati kuću, bazen, auto, laptop,

putovanja... 0.05 -0.15 0.53

Moda je važan dio društvene pozicije. -0.35 0.26 0.31

Svaki čovjek treba izgraditi svoj vlastiti stil. -0.05 0.33 0.15

Živim u mjestu o kojem sam uvijek sanjao. 0.45 -0.14 0.34

Pravila zajednice u kojoj živim su izvrsna. -0.04 0.11 -0.07

Mjesto boravka danas više nije toliko važno. 0.51 0.00 0.22

Mjesto u kojem živim je dobro povezano s ostatkom

svijeta. 0.64 -0.07 0.12

OBQ1 OBQ2 OBQ3

OBQ1 1.00 0.39 0.33

OBQ2 1.00 0.17

OBQ3 1.00

Treći faktor uključuje indikatore (stupanj obrazovanja je danas manje važan nego prije, mjesto

rođenja definira karakteristike čovjeka koji je u njemu rođen, politika je najvažniji segment bilo

kojeg društva, u društvu te cijene kad imaš dobre prihode, svoje aktivnosti u životu posve ću

usmjeriti prema zaradi, materijalna dobra su najvažniji dio čovjekovog statusa, ljudi danas teže

pretjerano visokom standardu, svaki čovjek treba imati kuću, bazen, auto, laptop, putovanja...)

koji opisuju mehanizam djelovanja koji je karakaterizan kao „sad i odmah, bez obzira što će

biti sutra“, pa pojedinci određeni mjestom rođenja ne prihvaćaju recenziju drugih i ne

41

razmišljaju edukacijski ali svjesni su važnosti politike i usmjeravanja ka materijalnim stvarima.

Oni žive danas, u stvarnosti.

Ovo su individue koje koriste društvenu mrežu samo za svoje dobro. To je faktor statusa

sociološke materijalne sadašnjosti. Sve povezanosti između faktora su statistički značajne,

posebno između prvog i drugog faktora gdje se obadva prostiru jednako no jedan horizontalno

a drugi vertikalno. Usprkos mogućnosti izoliranja konfirmativnih faktora jasno prepoznatih

odnosnih modela, aktualno stanje sugerira nedovoljnu razinu zrelosti ili razlike uzrokovane

specifičnim diferenciranjem. Mogli bismo ih objasniti sljedećim: za vrijeme prihvaćanja uloga,

individue se vode postojećim stanjem (reproduciraju ga) u zajednici ili društvu gdje žive i to je

njihova referentna (početna) točka od koje biraju svoj put.

Zaključak

Problem ovog rada sastoji se od istraživanja i proučavanja društvenih aspekata odabranog

uzorka s ciljem definiranja postojanja mehanizama društvene strukture prema kojima se

odabrana populacija ponaša. U primjeru smo defnirali prisustvo tri mehanizma društvenog

djelovanja: 1) mehanizam društvene stabilnosti, 2) mehanizam društvenog prokreativnog

statusa i 3) mehanizam sociološke materijalne sadašnjosti. Dobiveni rezultati predstavljaju

model prema kojima djeluje odabrana populacija. Pa tako, za vrijeme organiziranja bilo kakve

manifestacije slične sportskim igrama, univerzitetskim igrama, međumjesnim malim

olimpijadama i sl., moramo obratiti pažnju na ove i slične rezultate budući su sva srednjoškolski

obrazovana djeca potencijalni studenti te potencijalni sudionici u sutrašnjim manifestacijama.

Literatura

1. Bonacin, D. (2004). Uvod u kvantitativne metode. Travnik: Edukacijski fakultet.

2. Bonacin, D., Širić, V. i Bonacin, Da. (2007) Procjena definiranosti pojedinih prediktora

u apsolutnom polju kriterijskih događaja u kineziologiji. Acta Kinesiologica, 1, 2:91-

97.

3. Đorđević, D. (1978). Razvojna psihologija. Gornji Milanovac: NIP Dečje novine.

4. Fanuko, N. i sur. (1995). Sociologija. Zagreb: Školska knjiga.

5. Saksida, S., i Petrovič, K. (1972). Teoretični model socijalne stratifikacije - poskus

kvantitativne verifikacije. Teorija in praksa, 9, 10: 1407-1419

6. Žugić, Z. (1996) Uvod u sociologiju sporta: sport kao znanstveni i društveni fenomen.

42

KOGNITIVNE DIMENZIJE BOKSAČA

Stipe Blažević1

1Katedra za Kineziologiju, Ekonomski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Hrvatska

Sažetak

Cilj istraživanja bio je utvrđivanje kognitivnih sposobnosti sustava kognitivnih varijabli

dobivenih racionalnim procedurama, radi bolje sportske orijentacije, selekcije, planiranja i

programiranja treninga. U ovom radu obrađen je uzorak od 92 boksača iz klubova u Hrvatskoj,

različitih težinskih kategorija, opisanih sustavom od 3 varijable kognitivnih sposobnosti.

Naime, sva tri primjenjena testa značajno i visoko su projicirana na prvi faktor, što nam daje za

pravo proglasiti ga generalnim kognitivnim mehanizmom u boksača. Pri tome dominantnu

ulogu u takvom mehanizmu igra percepcija (IT1), ali ni ostala dva načina kognitivnog

funkcioniranja nisu nipošto zanemarljivi. Može se reći da je kognitivniprostor kod boksaša vrlo

specifičan, da u njemu dominantnu ulogu igra kognitivna integracija sa svim vrstama

procesiranja, ali i da je dominantno perceptivno procesiranje, te da je serijsko još jako važno, a

paralelno nešto manje izraženo u važnosti.

Ključne riječi: Kognicija, boks, sposobnost.

Uvod

Ljudska sposobnost da primjećuje, razumijeva, prihvaća i reproducira strukture nekih složenih

gibanja, prije svga ovisi o njegovim kognitivnim sposobnostima. Kognitivni procesi i

kognitivno funkcioniranje su glavni mehanizmi kortikalne regulacije kod čovjeka. Središnji

živčani sustav ima primarno integrativnu ulogu i osigurava racionalno i adaptibilno ponašanje

čovjeka. Integracija na kortikalnoj razini je najvažnija budući je racionalno ponašanje u diektnoj

vezi s integrativnim funkacijama velikog mozga. Dio integracije, naravno, egzistira i na

subkortikalnoj razini ali je manje fleksibilno i osigurava reakciju kad je nužan automatizirani

odgovor na podražaj. Također, dobro je poznato iz znanstvene literature da su kognitivne

sposobnosti jako značajne i za sve vrste struktura aktivnosti svakodnevnog života (Kirkendall

& Gruber, 1970; Malacko & Popović, 2001).

Međutim, kognitivne sposobnosti nisu odlučne samo u nekim aktivnostima, nego i u direktnim

ili indirektnim relacijama s većinom antropoloških značajki. Utjecaj kognitivnih regulacijskih

mehanizama na uspjeh u nekim kineziološkim aktivnostima vidi se u različitom intenzitetu,

ovisno o tipu mehanizma i vrste sporta baš kao i o drugim predvidljivim ili nepredvidljivim

situacijama ili okolnostima. Dakle, sportsko postignuće je optimalno baš u skladu s kognitivnim

dimenzijama, sportkom vještinom, strukturiranjem kretanja, antropološkom modelu pojedinca

i sportskom kondicioniranju (Blažević, 2006).

43

Postoje određena istraživanja i o relacijama kognitivnih dimenzija i motoričkih sposobnosti

(Blažević, 2007b), nešto manje u odnosu na morfološke dimenzije, ali su relacije ovih

antropoloških dimenzija sa kognitivnima uvijek statistički značajne (Blažević, 2007a).

Otkriveno je npr. da kognitivni mehanizmi s morfološkima imaju pozitivan utjecaj na uspjeh u

sportu, posebno perceptivni i spacijalni procesori. Testovi percepcije, paralelne i serijske obrade

su konstruirani s namjerom da mjere pereceptivne sposobnosti koje predstavljaju sposobnost

perceptivne analize ali i sposobnost sinteze ulaznih informacija, perceptivno strukturiranje i

identifikaciju i spacijalizaciju te da utvrde sposobnost određivanja relacija u prostoru i

rješavanje perceptivnih problema u okruženju. Utvrđivanje položaja kognitivnih dimenzija ali

i relacija kognitivnih dimenzija s drugim antropološkim segmentima sportaševa statusa

predstavlja jako važan teorijsko-znanstveni cilj ali i vrlo aktualnu praktičnu vrijednost zbog

mogućnosti oblikovanja najracionalnijih procedura u sportskoj i trenažnoj tehnologiji (Malacko

& Rađo, 2004). Imajući u vidu da boksač u ringu rješava mnoge situacije koje zahtijevaju

procjenu, predviđanje i reakcije na konstantne promjene pretpostavlja se da je utvrđivanje

statusa kognitivnih dimenzija jedan od važnijih indikatora njegovog funkcioniranja i rezultatske

uspješnosti (Savić, 1986).

Cilj

Cilj ovog istraživanja bio je utvrđivanje kognitivnih sposobnosti sustava kognitivnih varijabli

dobivenih racionalnim procedurama, radi bolje sportske orijentacije, selekcije, planiranja i

programiranja treninga. Također i radi praćenja i kontrole transformacijskih procesa relevantnih

antroploških dimenzija sportaša, a među njima su svakako visoko utjecajne upravo kognitivne

pa je izbor ovakvih pokazatelja logičan i prirodan.

Cilj je, naravno, utvrđivanje statistički značajnih kognitivnih faktora na uzorku vrhunskih

boksača s cilejm racionaliozacije upravljanja treningom i efikasnije orijentacije, selekcije

planiranje i programiranje treninga, kao i utvrđivanje racionalnijih potsavki parametara samog

transformacijskog procesa u ovisnosti o ključnim antropološkim značajkama sportaša.

Metode

Za potrebe ovog rada obrađen je uzorak od 92 boksača iz klubova u Hrvatskoj, različitih

težinskih kategorija, opisanih sustavom od 3 varijable kognitivnih sposobnosti. Za procjenu

kognitivnih sposobnosti iz skupa KOG 3 (Wolf, Momirović& Džamonja, 1992) primjenjene su

slijedće varijable: 1) Test IT1 za procjenu efikasnosti perceptivnog procesora, 2) Test AL4 za

procjenu efikasnosti serijskog procesora i 3) Test S1 za procjenu efikasnosti paralelnog

procesora. Za svaku primjenjenu varijablu izračunate su slijedeće vrijednosti centralnih i

disperzivnih parametara: aritmetučka sredina (M), minimum (min), maksimum (max),

standardna devijacija (S) i standardna pogreška aritmetičke sredine (Se). Normalnost

distribucije varijabli testirana je parametrima skewnes (Sk) i kurtosis (Ku), odnosno

procijenejna je zakrivljenost i spljoštenost distribucije. Svi testovi značajnosti i testiranje

44

hipoteza urađeni su na razini 95 % sigurnosti. U zadnjem koraku izvršena je faktorska analiza

s rotacijom u direktni Oblimin, uz GK kriterij zadržavanja značajnih faktora.

Rezultati

U tablici 1 se nalaze rezultati centralne i disperzivne statistike kognitivnih testova kao i njihova

diskriminativnost u odnosu na normalitet. Analizom podataka zakrivljenosti i spljoštenosti

primjetno je da podaci opisuju negativnu asimetriju prema zoni viših vrijednosti za sva tri

analizirana procesora. To potvrđuje kako je najveći broj boksača dobro razvio serijsku

efikasnost (npr. brzinu verbalnog razumijevanja), perceptivnu efikasnost (brzinu rješavanja

perceptivnih zadaća) i konačno paralelnu efikasnost (sposobnost utvrđivanja prostornih

relacija) kognitivnih procesa, što je sve izuzetno značajno u boksu.

M min max S Se Sk Ku

IT1 33.25 21 39 3.3 0.34 -1.71 3.68

AL4 35.97 26 40 2.55 0.26 -1.85 5.31

S1 22.11 13 28 3.03 0.31 -1.12 1.93

Tablica 1: Centralnii disperzivni parametri kognitivnih varijabli

Tablica 2 sadrži faktorske vrijednosti primjenjenih testova tj. projekcije na statistički značajne

faktore. Kako se vidi tih faktora je 3. Što znači da su svi postojeći faktori (F1, F2, F3) zadržani

kao značajni. Ovo govori u prilog činjenici da je kognitivni prostor dobro pokriven i da su

primjenjeni testovi opravdali svoju aplikaciju.

F1 F2 F3

IT1 0.97 0.17 0.14

AL4 0.82 0.54 0.15

S1 0.81 0.20 0.54

Tablica2: Oblimin faktorska struktura mjerenog kognitivnog prostora

Pojedinačno gledano, primjetno je da test perceptivnog procesiranja projiciran značajno samo

na prvi faktor, dok su preostala dva testa značajno projicirana također na prvi ali i na još jedan

faktor osim toga dominantnoga.

45

Rasprava i zaključak

F1 F2 F3

IT1 0.97 0.17 0.14

AL4 0.82 0.54 0.15

S1 0.81 0.20 0.54

Utvrđivanje faktorske strukture skupa kognitivnih testova s ciljem da se pokriju sva tri tipa

kognitivnog funkcioniranja, donijelo ej strukturu koju je moguće opisati kao jako specifičnu.

Naime, sva tri primjenjena testa značajno i visoko su projicirana na prvi faktor, što nam daje za

pravo proglasiti ga generalnim kognitivnim mehanizmom u boksača. Pri tome dominantnu

ulogu u takvom mehanizmu igra percepcija (IT1), ali ni ostala dva načina kognitivnog

funkcioniranja nisu nipošto zanemarljivi. Moglo bi se reći da je boksačima temeljno kognitivno

svojstvo da su kognitivno integrirani, s naglašenom ulogom percepcije u psiho-socijalnom polju

koje ih okružuje. Drugi faktor ima niže projekcije, a u njima je izražena ona koja opisuje

serijsko procesirnja informacija (AL4). To je uvelike očekivana situacija budući u boksu (kad

se apstrahira prethodno opisano prvim faktorom ali se to ima u vidu) serijsko procesiranje je od

krucijalne važnosti za izbor adekvatne akcije, tj. boksač nema mogućnosti prekinuti akciju kad

je jednom pokrenuta (npr. odgovarajući udarac) sve do pogođene mete, promašaja ili

opstrukcije od strane protivnika, ali u svim situacijama je očito da naknadnih intervencija nema

a to znači i da ne može biti promjene trajektorije kojim ide željeni npr. udarac zbog izuzetno

kratkog vremena u kojemu se izvršava, što znači da u toj fazi nema popravaka ili promjene.

Stoga je ovo mehanizam serijske obrade a u konkretnom sportu izbor adekvatne akcije.

Konačno, treći faktor dominantno opisuje uglavnom paralelnu obradu odnosno S1 varijablu.

Čini se, a to je također očekivano, da boksač nema toliko izrađenu potrebu za paralelnom

obradom, koliko je to izraženo u nekim drugim sportovima (npr. sportske igre), i to ponajviše

iz razloga što prostorno-vremenski odnosi, nepostojanje kooperacije s drugima članovima

momčadi, opasnost od pogotka protivnika i sl., u znatnoj mjeri reduciraju potrebu za

višestrukim paralelnim mehanizmima, koji bi u svojoj naglašenosti vjerojatno bili smetnja. No

to nikako ne znači da je funkcija ovog procesora ispodprosječna kod boksača, već samo da

nema onoliki značaj kao perceptivni ili serijski. Ovo je dakle mehanizam paralelne obrade, a

u konkretnoj situaciji kod boksača sigurno lokalni mehanizam integracije i angažmana svih

potrebnih resursa u „ringu“ ma kakvim ga zamišljali.

Zaključno, može se reći da je kognitivniprostor kod boksaša vrlo specifičan, da u njemu

dominantnu ulogu igra kognitivna integracija sa svim vrstama procesiranja, ali i da je

dominantno perceptivno procesiranje, te da je serijsko još jako važno, a paralelno nešto manje

izraženo u važnosti.

Literatura

46

1. Blažević, S. (2006). Relacii pomegu specifiènite motorièki sposobnosti i morfološkite

karakteristiki, baziènite motorièki sposobnosti, kognitivnite sposobnosti i konativnite

karakteristiki kaj vrvnite bokseri. (Dissertation). /In Macedonian/. Skopje: Fakultet za

fizièka kultura.

2. Blažević, S. (2009). Some relations between boxer’s cognitive abilities and

morphological characteristics. Acta Kinesiologica 3(1), 7-11.

3. Blažević, S. (2007a). Relations between morphological and specific motor dimensions

at boxers. Acta kinesiologica, 1 (1), 20-25.

4. Blažević, S. (2007b). Relations among specific motor function abilities and cognitive

characteristics with top class boxers. II. Međunarodni simpozijum "Nove tehnologije u

sportu", Zbornik radova, pp. 479-482. Sarajevo: Fakultet sporta i tjelesnog odgoja.

5. Kirkendall, D.R., & Gruber, J.J. (1970). Canonical relationships between the motor and

intellectual achievement domains in culturally deprived high school pupils. Research

Quarterly of Exercise and Sport, 41 (4), 496-502.

6. Malacko, J., & Popović, D. (2001). Metodologija kineziološko antropoloških

istraživanja. Leposavić: Fakultet za fizičku kulturu.

7. Malacko, J., & Rađo, I. (2004). Tehnologija sporta i sportskog treninga. Sarajevo:

Faculty of Sport and Physical Education.

8. Savić, M. (1986). Relacije izmeðu baziènih psihosomatskih dimenzija i specifiènih

sposobnosti boksera. Novi Sad: Faculty of Physical Education.

9. Stojanović, M., Momirović, K., Vukosavljević, R. & Solarić, S. (1975). Struktura

antropometrijskih dimenzija. Kineziologija, 5(1–2), 194-208.

10. Wolf, B., Momirović, K., & Džamonja, Z. (1992). KOG 3 -baterija testova inteligencije.

Beograd: Savez društava psihologa Srbije, Centar za primenjenu psihologiju.

47

MATEMATIČKA PARADIGMA KONTROLE TANGENCIJALNIH PARAMETARA

OSCILATORNIH TRANSFORMACIJSKIH PROCESA U KINEZIOLOGIJI I

EDUKACIJI

Dobromir Bonacin1, Danijela Bonacin1 i Mislav Lozovina2


2 Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska

Sažetak

Predložen je model matematičke paradigme kontrole tangencijalnih parametara oscilatornih

procesa u kineziologiji i edukaciji. Iz navedenih primjera, očito je da transformacijski proces

možemo dekomponirati na njegove sastavne sub-procese najmanje na dva načina. Po jednome

načinu to se izvodi sukladno očekivanjima iz planiranja transformacija preko npr. energetske,

informacijske i sinergijske komponente tj. proporcionalnom, integracijskom i derivacijskom

identifikacijom i regulacijom. Međutim, ovaj članak je ponudio i jednu drugačiju

dekompoziciju, a ona se odnosi na poseban način upravljanja i kontrole oscilatornih procesa.

Očito je da je ponuđeni model u ovom članku potencijalno snažan alat za identifikaciju procesa

bilo kojih vrsta, a posebno kinezioloških.

Ključne riječi: matematika, transformacija, oscilacija.

Uvod

Trening je proces koji se može definirati na brojne načine, ali je metodološki opravdano opisati

ga kao proces koji je usmjeren na minimizaciju udaljenosti između prognoziranog finalnog

stanja i dobivenog stanja uz pomoć operacija koje smo primijenili. Te operacije odnosno

pojedinačni operatori, imaju višestruku snagu i domet, pa su neki lokalnog, neki globalnog a

neki npr. povremenog karaktera. Čini se da je od krucijalne važnosti izvršiti identifikaciju

parametara takvih transformacijskih procesa, kako bi se mnogo bolje razumjelo procese

općenito. Ovo posebno vrijedi za oscilatorne procese, a transformacijski procesi u kineziologiji,

edukaciji, pa i medicini, ekonomiji i i sl., su redovito upravo takvi. Njihov oscilatorni karakter

naizgled ograničava mogućnost nadzora i kontrole, ali je to slučaj samo dok ne uključimo

matematički alat i metodološke paradigme koje taj alat pozicioniraju na mjesto odakle je

oscilatorna kretanja moguće u najmanju ruku nadzirati, a uz adekvatno metodološko znanje,

također i kontrolirati i u konačnici upravljati njima (Bonacin, 2010).

Metodološki koncept

Ovdje vrijedi slijedeće pravilo: Objektivno ponašanje u svakoj situaciji moguće je samo kada

postoji funkcija čiji se ekstrem može naći, bilo minimum ili maksimum. Slijedeći problem jest

48

veza između postignutog stanja u ranijoj sekvenci i stanja za kojega operator upravo stvaramo.

Općenito važi pravilo da stanje u bilo kojoj mjerenoj točki zavisi o stanjima u ranijim točkama.

Dakle, proces treninga je jedan stohastički proces, a ova situacija može se nazvati i opisati npr.

Markovljevim lancima ili sličnim operacijama (Lozovina i sur. , 2011; 2012).

Slika 1. Univerzalni procesni regulatori (Izvor: Bonacin, D., 2009)

Međutim, ako vrijedi pravilo (a vrijedi !) da su stanja u bilo kojoj mjerenoj točki zavisna o

stanjima u ranijim točkama tada pitanje stohastičnosti nije pravo pitanje već je pravo pitanje

upravo pitanje akumulacije a to onda nisu isključivo Markovljevi lanci nego svakako i procesni

parametri akumulacije. To se može predstaviti na dva načina. Prvi način: Istodobni nadzor

procesa uz barem proporcionalni, derivacijski i integracijski odziv - slika 1 (Bonacin, 2009).

U ovom slučaju postoje dva sustava integracije procesa treninga i označeni su sumacijom na

ulazu (nakon setpoint) i izlazom iz procesa. Na ulazu se pokušava djelovati na grešku, a na

izlazu se ispituje postignuti rezultat. Naravno, trening je uvijek polidimenzionalni sustav sa

početnom pozicijom koja uspostavlja kriterije postignuća (setpoint). Drugi način: Univerzalni

spoznajni kontinuum unutar kojega „bočno“ osciliraju lokalne (tranzitivne) vrijednosti i „u

smjeru naprijed-natrag“ vrijednosti postignuća (Bonacin, 2005). Ukupnost ovog izlaganja

nalaže poznavanje nekih dijelova matematike bez kojega je ove probleme nemoguće riješiti.

Slijedeći problem koji treba riješiti jest: Problem volumena kineziologijskih transformacija.

Slijedeći problem su uređaji uz pomoć kojih možemo prikupiti informacije o promjenama koji

su u našoj struci krajnje PRIMITIVNI. Razlozi: 1. oduzimaju jako puno vremena, 2. pouzdanost

im je mala, 3. valjanost još gora. Ovo je područje koje rješava kineziometrija (Teorija mjerenja).

Pod volumenom rada u treningu, u modernoj fiziologiji i psihologiji podrazumijeva se

kumulativni kompozit intenziteta i ekstenziteta, a energetski ekvivalent uglavnom je volumen

(Trninić i sur., 2009; Lozovina i sur., 2011).

49

Pod imenima opterećenje ili intenzitet, ili opseg obično podrazumijevaju se samo energetski

termini koji govore o količini rada, količini napora, trajanju rada ili o drugim energetskim

komponentama. VOLUMEN se u biti sastoji od tri komponente: 1. energetičke, 2. informatičke,

i 3. sinergijske. U matematici su derivacije funkcija zajedno s integralima glavne osnove

infinitezimalnog računa koji ima široku primjenu u svim znanstvenim i mnogim drugim

područjima gdje je potreban proračun razvoja funkcije u određenom intervalu, a kineziološki

transformacijski procesi su upravo to. Geometrijska interpretacija ovaj problem opisuje

derivacijom nagiba tangente na funkciju u određenoj točki, čime dobivamo brzinu odziva nekog

subprocesa treninga, tj. lokalnu stabilnost procesa pri čemu je m koeficijent smjera

m = yy2 - y1

x2 - x1

a budući je

jer je (x0 + h) − x0 = h i Δx = h.

derivacija funkcije je

Slika 2. Derivacija funkcije oscilatornog procesa (Bonacin i sur., 2012)

(Pravac L tangira funkciju f u točki P čija derivacija odgovara nagibu pravca L u točki P)

Koeficijent smjera usko je povezan sa derivacijom iz razloga što kada interval x2 − x1 = h teži

nuli, pravac postaje tangenta funkcije, a limes njegovog koeficijenta smjera postaje derivacija

funkcije f u točki (x0,f(x)). Derivacija funkcije dakle nije ništa drugo nego stabilnost trenažnog

procesa u dijelu koji se analizira, u ovom slučaju sinergijski integrativni subproces u odnosu na

finalno stanje definirano superponiranim vrijednostima aktualnih stanja u odnosu na limes koji

opisuje aktualno ili ukupno finalno stanje. Ako, u tom smislu, sinergijsku komponentu

50

označimo kao interakcijsku koja uključuje i neke kontinuirane interventne opcije sa

derivacijama koje teže afinoj funkciji, i pod pretpostavkom njenog poznavanja onda se problem

dalje rješava utjecajem na energetsku i informacijsku komponentu. Na sličan način se može

„isključiti“ bilo koja komponenta koja nas zanima, baš kao što je moguće na isti način i otkriti

pravilnost bilo kojeg dijela subprocesa u ukupnom treningu.

Solucija

Realno je pretpostaviti da svaki ozbiljan globalni trenažni proces uključuje diskontinuirano

progresivno opterećivanje (slika 3). Ovo iz razloga što je kontinirani linearni napredak

nemoguć, pa bez odmora, relaksacije, kompenzacije i superkompenzacije brzo dolazi do većeg

pada funkcija, a u pravilu i do povreda.

Slika 3. Globalni prikaz progresivnog diskontinuiranog opterećenja (Bonacin, Da., 2010)

Međutim, ako se čak i površno sagleda prikaz na slici 3, uočava se neminovnost oscilatornosti

u bilo kojem kineziološkom ili pedagoškom procesu (Bonacin Da., 2010). Iz ovoga neminovno

slijedi da su oscilacije ustvari programirane, namjerno izazvane kontrolirane nestabilne faze

cijelog procesa, kako bi se, kroz ostvarivanje homeostaze, omogućila adaptacija na nekoj višoj

razini funkcija. Pri tome je očito ključno pitanje koje u toj programiranoj nestabilnosti treba

riješiti upravo pitanje stabilnosti, kako proces ne bi izmaknuo kontroli i pretvorio se u

destrukciju. Ovaj problem može se riješiti na više načina, ali svi ti načini moraju uključivati

uvažavanje prethodnih stanja, jer su u ovakvim procesima kumulativni efekti uvijek nazočni i

ne mogu se nikad u potpunosti podvesti pod kontrolu, baš kao što su to često baš ireverzibilni

procesi kod kojih povratak u neko priješnje stanje nije moguć zbog ostvarenih nepovratnih

efekata

51

Slijedom prethodno rečenog, kao i uz uvažavanje činjenice opisane slikom 2, nužno je definirati

matematički okvir za reskaliranje oscilacija na, s jedne strane, lakše razumljiv model, a s druge

na operativno prihvatljivu formu. Upravo zato kod progresivnog diskontinuiranog opterećenja

možemo iskoristiti koeficijent smjera odnosno derivaciju funkcije parcijalnog segmenta neke

trenažne faze za eksplikaciju odgovarajućeg stanja sportaša, odnosno tretiranog subjekta u

cijelom procesu. Naravno, i tu postoje dva podmodela, jedan koji se bavi samo jednim

segmentom potrebnim radi identifikacije aktualnih stanja trenažne forme i drugi – kumulativni,

potreban radi identifikacije budućih trenažnih operatora kojima se natoje postići ciljana stanja

(Bonacin i sur, 2008; 2012).

.

Slika 4. Parcijalna tangencijalna segmentacija transformacijskog procesa

Kako se može jasno vidjeti na slici 4, položaj i smjer parcijalne tangente ovisit će o općoj

usmjerenosti, tj. zakrivljenosti akutne trenažne faze, ili matematički rečeno o stupnju afinosti

ili linearnosti segmenta unutar cijelog procesa. Ukoliko je cijeli globalni proces rastući (kao u

primjeru sa slike) može se nekom pogodnom jednostavnom funkcijom (linearna, trend,...)

izračunati tangens kuta u odnosu na apscisu, čime je definirana brzna rasta ili u trenažnoj

tehnologiji brzina promjene po odabranim parametrima za procjenu. Ovo u suštini odgovara

derivacijskom regulatoru sa slike 1. Suština navedenih regulatora, najjednostavnije se može

opisati na način da derivacijski regulator, u ovom slučaju opisan tangencijalnom segmentacijom

registrira ili "sanira" trenutnu pogrešku razlika stanja, te tako pokazuje mogućnosti

redistribucije sadržaja rada koji trebaju biti integrativno tkivo cijelog procesa, ali ne i aktulanih

ad hoc efekata koje je moguće proizvesti.

52

Slika 5. Kumulativna tangencijalna eksplikacija transformacijskog procesa

Kumulativna eksplikacija međutim, pokazuje neke dugoročne efekte, pa nije teško zamisliti da

se u suštini radi o integracijskoj regulaciji, odnosno o globalnom upravljanju transformacijskim

procesom, što je lijepo prikazano slikom 5 (Bonacin i sur., 2008).

Konačno, lokalna razlika između ekstrema, kako je na početku ovog teksta objašnjeno, ako je

ekstreme moguće pronaći (a u transformacijskim procesima uvijek jest!) govori o brzini

reakcije sportaša ili učenika na zadani stimulus, tj. o snazi odziva, što je čisti problem

proporcionalne regulacije i strogo matematički gledano ne oslanja se na tangencijalnu

eksplikaciju niti na parcijalnu segmentaciju, ali se u bilo kako definiranim segmentima može i

mora promatrati u segmentima promatrati (slika 6).

Slika 6. Brzina odziva na stimulus unutar segmenata transformacijskog procesa

53

Zaključak

Napravljen je i predložen model matematičke paradigme kontrole tangencijalnih parametara

oscilatornih procesa u kineziologiji i edukaciji. Iz navedenih primjera, očito je da

transformacijski proces možemo dekomponirati na njegove sastavne sub-procese najmanje na

dva načina. Po jednome načinu to se izvodi sukladno očekivanjima iz planiranja transformacija

preko npr. energetske, informacijske i sinergijske komponente tj. proporcionalnom,

integracijskom i derivacijskom identifikacijom i regulacijom (slika 1). Međutim, ovaj članak je

ponudio i jednu drugačiju dekompoziciju, a ona se odnosi na poseban način upravljanja i

kontrole oscilatornih procesa. Prema slici 6 vidimo kratkoročne efekte i brzi odziv, tj. akutnu

reakciju subjekta koji je izložen tretmanu. U navedenom primjeru očito je da su reakcije jako

burne u središnjem dijelu tretmana, dok su najmanje na samom početku. Prema slici 5 pak,

vidimo dugoročne efekte procesa koji pokazuje stalnu tendenciju porasta ali ipak u četvrtoj

tangencijalnoj kontrolnoj točki najmanje iako je tangencijalni nagib u njoj najveći, što sigurno

upućuje na dostignutu granicu dopuštenih podražaja. Konačno, na slici 4 vidimo da su lokalni

procesi vrlo aktivni, ali i da su praktično jednaki po „karakteru“ jer su segmentarni efekti

izuzetno slični. Očito je da je ponuđeni model u ovom članku potencijalno snažan alat za

identifikaciju procesa bilo kojih vrsta, a posebno kinezioloških.

Literatura

1. Bonacin, D. (2005). Comprehensive continuum. Homo Sporticus, 8(2), 16-20.

2. Bonacin, D. (2009). Univerzalna spoznajna načela egzistencije procesa. Pozvano

predavanje. U Smajlović, N. (Ur.) 2nd international symposium New Technologies in

Sport. Sarajevo: Zbornik radova, (pp 48-53).

3. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2008). Uvod u antropološku analizu. Travnik:

Edukacijski fakultet.

4. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2012). Uvod u kineziološku analizu. Travnik:

Univerzitet u Travniku.

5. Bonacin, Da. (2010). Oscilatorni procesi u kineziologiji /Master studij - Seminarski rad/.

Travnik: Edukacijski fakultet.

6. Lozovina, M., Lozovina, V., & Bonacin, D. (2011). Paradigm of methodological theory

and mathematical modulation of sports training. Sport Science, 4(1), 7-18.

7. Lozovina, M., & Lozovina, V. (2012). Equation of sport's activity specification. Acta

Kinesiologica, 6(1), 24‐34.

8. Trninić, S., Jelaska, I., & Papić, V. (2009). Kinesiological, anthropological, and

methodological aspects of efficacy equation in team sports games. Acta Kinesiologica,

3(2), 7‐18.

54

DRUŠTVENI I ZDRAVSTVENI ZNAČAJ TJELESNE AKTIVNOSTI

DJECE I MLADIH

Stjepan Heimer1, Snježana Beri2

1 Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska

2Hrvatski savez sportske rekreacije „Sport za sve“, Hrvatska

Sažetak

Tjelesna aktivnost u brojnim je istraživanjima dokazana kao jedan od nezamjenjivih sanogenih

faktora, koji značajno smanjuje rizik razvoja niza kroničnih nezaraznih bolesti. Nedostatna

tjelesna aktivnost već u dječjoj i mladenačkoj dobi doprinosi razvoju zdravstveno nepoželjnih

pojava u organizmu, koje ukazuju na rani razvoj kroničnih bolesti, a koje zbog proširenosti kod

odraslih osoba predstavljaju prvorazredne javno-zdravstvene i ekonomske probleme u

razvijenim zemljama, a sve više i u zemljama u razvoju.

Stoga Svjetska zdravstvena organizacija i Europska unija zadnjih godina problemu tjelesne

neaktivnosti posvećuju izuzetnu pažnju i objavljuju smjernice borbe protiv sedentarnog načina

života, koje bi vlade zemalja članica i njeni mjerodavni sektori trebali pretvoriti u akcijske

planove i neophodne mjere implementirati u svakodnevni život stanovništva.

Poseban značaj pri tome imaju ministarstva zdravstva, obrazovanja i sporta. Napori u odgoju

djece i mladih o potrebi kretanja, stvaranje uvjeta za tjelesnu aktivnost i sport u obrazovnom

procesu, ali i u slobodne vrijeme postaje jedna od prioritetnih zadaća državne politike i društva.

Cilj je doseći preporuke SZO i EU o tjelesnoj aktivnosti djece i mladih, koje traže za njih 60

minuta umjerene do žustre tjelesne aktivnosti tokom većine dana u tjednu.

Ključne riječi: djeca, mladi, tjelesna aktivnost, društvena zajednica, zdravlje.

Uvod

Tjelesna aktivnost jedna je od najvažnijih zdravstvenih odrednica povezanih s načinom života.

Široko rasprostranjeno priznavanje te činjenice životno je važno u pristupu utjecaju tjelesne

neaktivnosti na faktore rizika razvoja brojnih kroničnih bolesti. Ako se utjecaj tjelesne

aktivnosti na zdravlje naroda sve bolje razumije u znanstvenim i akademskim krugovima, ostaje

nedostatak političke svijesti i priznavanje da je potrebno poduzeti široku akciju (1).Tjelesna se

aktivnost obično definira kao „svako kretanje tijela povezano s mišićnom kontrakcijom što

55

povećava energetsku potrošnju iznad razine u mirovanju“. Ova široka definicija uključuje sve

oblike tjelesne aktivnosti, t.j. tjelesnu aktivnost u slobodnom vremenu (uključujući sportske

aktivnosti i ples), tjelesnu aktivnost na mjestu rada, tjelesnu aktivnost u kući i oko kuće i

tjelesnu aktivnost povezanu s prijevozom (2). Uz osobne faktore na razinu tjelesne aktivnosti

utječu i faktori okoline koji mogu biti fizički (npr. građevinski okoliš, korištenje zemljišta),

socijalni i ekonomski.Tjelesna aktivnost, zdravlje i kvaliteta života usko su međusobno

povezani. Ljudsko je tijelo građeno za kretanje i stoga mu je za optimalno funkcioniranje i

izbjegavanje bolesti potrebna redovita tjelesna aktivnost. Dokazano je, da je sedentarni način

života faktora rizika za razvoj mnogim kroničnih bolesti, uključujući kardio-vaskularne bolesti,

glavni uzrok smrti u Zapadnom svijetu. Nadalje, aktivan život pruža mnoge druge društvene i

psihološke koristi, a postoji i izravan odnos između tjelesne aktivnosti i očekivanog trajanja

života te tjelesno aktivnije populacije sklone su da žive duže nego neaktivne. Sedentarne osobe

koje su postale aktivne iskazuju bolje i fizičko i psihičko osjećanje i imaju bolju kvalitetu života.

Ljudski organizam pod utjecajem redovite tjelesne aktivnosti doživljava morfološke i

funkcionalne promjene koje sprečavaju ili odlažu pojavu određenih bolesti i poboljšavaju

kapacitet podnošenja fizičkog napora. Danas postoji dovoljno dokaza koji pokazuju da oni koji

žive tjelesno aktivnim životom uživaju brojne zdravstvene koristi, uključujući sljedeće (3):

Smanjeni rizik kardio-vaskularnih bolesti,

Prevenciju i/ili odgađanje razvoja arterijske hipertenzije te poboljšanje kontrole

arterijskog krvnog tlaka kod osoba koje pate od povišenog krvnog tlaka,

Dobra kardio-pulmonalna funkcija,

Održane metaboličke funkcije i niska pojavnost dijabetesa tipa 2,

Povećani iskorištavanje masti koje doprinosi kontroli tjelesne težine, smanjenju rizika

prema pretilosti,

Smanjenje rizika prema određenim malignim bolestima, kao što je rak dojke, prostate

ili debelog crijeva,

Poboljšana mineralizacija kostiju u mlađoj dobi, što doprinosi prevenciji osteoporoze i

fraktura u starijoj dobi,

Poboljšana probava i regulacija crijevnog ritma,

Održavanje i poboljšanje mišićne jakosti i izdržljivosti čime se poboljšava i

funkcionalni kapacitet podnošenja svakodnevnih aktivnosti,

Održana motorička funkcija, uključujući jakost i ravnotežu,

Održane kognitivne funkcije i smanjeni rizik za depresiju i demenciju,

Niža razina stresa i s tim povezana bolja kvaliteta spavanja.

Poboljšano samopoimanje i samopouzdanje te povećani polet i optimizam,

Smanjeno odsustvovanje s posla (zbog bolesti),

Smanjeni rizik padova kod starijih osoba te prevencija ili odgoda kroničnih bolesti

povezanih sa starenjem.

Djeca i mladi ljudi sudjeluju u različitim vrstama tjelesne aktivnosti, na primjer igrajući se i

sudjelujući u različitim sportovima. Ipak, njihove su se dnevne navike promijenile zahvaljujući

56

novim sadržajima slobodnog vremena (TV, Internet, video igrice) i te su se promjene

podudarile s povećanom tjelesnom težinom i pretilošću djece. Kao rezultat, znatno je povećana

pažnja prema djeci i mladima kod kojih je zadnjih godina tjelesna aktivnost zamijenjena

sedentarnim aktivnostima (3).

Poklanjanje pažnje nacionalnih vlada na unapređenje tjelesne aktivnosti u nekim je zemljama

sasvim nedostatna. Zbog dokazanih brojnih su učinaka tjelesne neaktivnosti na zdravlje SZO

Regionalni ured za Europu poziva da se veća nacionalna pažnja posveti tjelesnoj aktivnosti kao

sredstvu unapređenja zdravlja i prevencije bolesti. Ciljevi jesu (1):

1. stvoriti nacionalnu svijest i pažnju prema tjelesnoj aktivnosti kao važnoj odrednici

zdravlja te prema nedostatku tjelesne aktivnosti i sedentarnom načinu života kao

odrednicama koje mogu dovesti do gojaznosti.

2. potaknuti i nadahnuti nacionalnu politiku i djelovanje, i

3. ponuditi smjernice i alate za akciju za uključenje tjelesne aktivnosti u nacionalne javno-

zdravstvene programe kroz višesektorsko djelovanje.

Tjelesna bi se aktivnost trebala prepoznati kao temeljna komponenta javno-zdravstvenog

djelovanja. Za stručnjake u javnom zdravstvu pojam “tjelesna aktivnost” označava ponašanje

za jačanje zdravlja. Kretanje čovjeka stvarno je jedna od najosnovnijih ljudskih funkcija.

Čovječje se je tijelo razvilo za kretanje i naši fiziološki sustavi kontinuirao djeluju na

uravnoteženju energije koju trošimo tokom tjelesne aktivnosti s energijom koju unosimo

hranom. Dostatno kretanje ostaje temelj našeg zdravlja tokom cijelog života. Prvi koraci djeteta

predstavljaju kritični graničnik u razvoju djeteta kada napušta puzanje. Tokom djetinjstva

tjelesna aktivnost pruža prilike za razvoj osnovnih motoričkih vještina koje su bitne za zdravo

aktivno življenje. Kada uđemo u starije godine, tjelesna aktivnost postaje kritička komponenta

zdravog, sretnog i nezavisnog života. Tjelesna je aktivnost ključna za zdrav život i zdravo

starenje (1).Nigdje nije veći jaz između onog što znamo i onog što činimo nego u području

tjelesne aktivnosti, a nigdje isplativost nije veća

Tokom prošlog decenija nekoliko je procjena raspoloživih znanstvenih dokaza pokazalo snažan

potencijal tjelesne aktivnosti za zdravstvenu korist. Tjelesna aktivnost ima preventivni i

sanogeni učinak na nastanak niza važnih specifičnih poremećaja zdravlja, kao što su

metabolički sindrom, važnije srčano-žilne bolesti (koronarna bolest srca, kronična srčana

greška, claudicatio intermittens), i osteoporoza. Postoji dokazi koji pokazuju pozitivne

zdravstvene učinka na specifične simptome svih tih bolesti i onih kao što su kronična

opstruktivna bolest pluća, osteoartritis, fibromijalgija, sindrom kroničnog umora, određeni

tipovi raka i depresija. Dodatno, u svim stanjima bolesti postoji jak ili umjereni dokaz koji

pokazuje da tjelesna aktivnost poboljšava funkcionalni kapacitet i kvalitetu života. Nađeno je

da su i odrasli i djeca iz nižih socio-ekonomskih grupa manje tjelesno aktivni nego oni višeg

socio-ekonomskog statusa.

57

Pojam zdravstveno usmjerena tjelesna aktivnost često se koristi (i često označava kao HEPA,

u hrvatskom ZUTA) u odnosu na zdravstvenu korist koja se postiže tjelesnom aktivnošću.

Trebalo bi je razumjeti kao svaki oblik tjelesne aktivnosti koji koristi zdravlju i funkcionalnim

kapacitetima bez popratnog oštećenja ili rizika za zdravlje. Najveći dio naše svakodnevne

životne okoline, uključujući prijevoz, poslove oko kuće, zaposlenje, školu i neke stavke

slobodnog vremena, smanjio je nužnost tjelesne aktivnosti.

Školska okolina

Djeca danas provode više vremena u institucijama nego ikada prije. Vjerojatno je već samo to

rezultiralo smanjenjem tjelesne aktivnosti tokom njihova odrastanja. Akademski su se zahtjevi

također povećali, često na račun satova tjelesnog odgoja i usprkos dokazima koji ukazuju da bi

više tjelesne aktivnosti bilo povezao s boljom akademskom sposobnošću.

Raspoloživi znanstveni dokazi za dobnu grupu od 5-17 godina podupiru opći zaključak da

tjelesna aktivnost djeci i mladima pruža osnovne zdravstvene koristi. Taj se zaključak temelji

na nalazima promatračkih istraživanja u kojima je nađeno da su više razine tjelesne aktivnosti

povezane s povoljnijim zdravstvenim parametrima, kao i na eksperimentalnim istraživanjima u

kojima su intervencije tjelesne aktivnosti bile povezane s poboljšanjem zdravstvenih

pokazatelja. Utvrđene zdravstvene koristi uključuju povećani fizički fitnes (i srčano-dišni i

mišićni), smanjenu tjelesnu masnoću, povoljne profile rizika za kardiovaskularne bolesti

(KVB) i metaboličke bolesti, povećano koštano zdravlje i smanjene simptome depresije. (4-6)

Vrtići i škole trebali bi djeci i adolescentima pružiti više i bolje prilike za tjelesnu aktivnost

prilagođenu njihovim osnovnim potrebama i ljudskim pravima. Škole obuhvaćaju sve mlade

ljude i zato mogu značajno doprinijeti smanjenju važnosti socio-ekonomskih faktora kao

odrednica razina tjelesne aktivnosti.

Društveno okruženje škole i sportskog kluba važno je mjesto za jačanje zdravstveno usmjerene

tjelesne aktivnosti djece i mladih. Sedentarna djeca i mladi ljudi pokazuju znakove

metaboličkih problema kao što je nastajanje faktora kardiovaskularnog rizika. Ta grupa djece i

mladih ljudi kontinuirano se povećava u mnogim zemljama EU ali ih se teško privlači u

sportske organizacije. S jedne strane ta djeca i mladi ljudi često imaju slabo iskustvo s

natjecateljskim sportom, dok s druge strane sportske organizacije ne nude primjerene programe

odvojene od njihovih tradicionalnih natjecateljskih sportskih aktivnosti. Ipak, u većini zemalja

tjelesni je odgoj obvezni školski predmet te je moguće ponuditi zdrav i privlačan tjelesni odgoj

u školama koji bi stvorio interes za tjelesnu aktivnost. Stoga je važno vrednovati da li povećani

ili poboljšani tjelesni odgoj može u djece i mladih rezultirati poboljšanim zdravljem i zdravim

ponašanjem (3).Tjelesni odgoj u školi učinkovit je u povećanju razine tjelesne aktivnosti i

poboljšanja fizičkog fitnesa. Međutim, da se ostvare veće zdravstvene promjene, potrebno je

provoditi jedan sat tjelesne aktivnosti dnevno u igri na školskom dvorištu ili na satovima

tjelesnog odgoja. Intervencije koje uključuju tjelesnu aktivnost samo dva do tri puta tjedno

pokazale su samo manje zdravstveno poboljšanje (3).Povećana količina tjelesne aktivnosti

58

može se u školi postići povećanjem nastavnog ili izvannastavnog vremena i ne treba biti na

štetu drugih predmeta. Tjelesna se aktivnost može uklopiti u školsku skrb nakon nastave, koja

intervenciju može učiniti ekonomski potpuno neutralnom. Školski tjelesni odgoj najširi je

raspoloživi izvor promicanja tjelesne aktivnosti među djecom i mladima. Stoga bi trebalo

učiniti svekoliki napor u poticanju škola da pružanju svakodnevne tjelesne aktivnosti u svim

razredima, u okviru i izvan nastavnog plana u suradnji s partnerima u lokalnoj zajednici te da

kod svih učenika promiču interes za cjeloživotnu tjelesnu aktivnost. Nastavnici u školi su glavni

akteri za tjelesnu aktivnost djece i mladih ljudi. Međutim, postoje i i drugi važni akteri kao što

su odgojitelji u dječjim vrtićima, treneri u sportskim i društvenim klubovima, a još posebno za

djecu do 12 godina, njihovi roditelji (3).

Za značajno povećanje mogućnosti učenja u tjelesnom odgoju mora se ispuniti čitav niz uvjeta.

To uključuje vrijeme u školskoj satnici, razumnu veličinu razreda, primjerene objekte i opremu,

dobro planirani program, primjerene postupke mjerenja, kvalificirane nastavnike i pozitivnu

administrativnu podršku za mrežu povezanih interesnih faktora lokalne zajednice u području

tjelesne aktivnosti i zdravstvene skrbi (npr. sportski klubovi). Izvanškolska tjelesna aktivnost

može se znatno unaprijediti ponudom na raspolaganje školskih sportskih objekata nakon škole

te stvaranjem partnerstava (3).

Školska igrališta i satovi tjelesnog odgoja trebali bi se prilagoditi svim učenicima, uzimajući u

obzir posebno primjerenu opremu za djevojčice, kako bi ih se poticalo na sudjelovanje u sportu

i rekreacijskim aktivnostima. Školska igrališta imaju potencijalno važnu ulogu u ponudi

objekata izvan nastavnih sati za igru pripadnika lokalne zajednice.

Da bi se tjelesni odgoj svoj djeci i mladima učinio smislenim i uspješnim, moraju se razmotriti,

vrednovati i implementirati inovativne teorije učenja i nove percepcije tjelesnog odgoja kao

predmeta. Visoka kvaliteta tjelesnog odgoja trebala bi, što se tiče metodike i sadržaja, biti

dobno primjerena za svu djecu i mlade. Metodski primjeren tjelesni odgoj uključuje temeljem

istraživanja i nastavnog iskustva najbolje poznate vježbe i programe koji svakome pružaju

najbolju mogućnost za učenje i uspjeh (3).

Slobodno vrijeme i sport

Tjelesna aktivnost u slobodno vrijeme podliježe promjenjivim trendovima. Organizirane

sportske aktivnosti odavno pružaju bitne i različite prilike za aktivnost mnogih grupa. Aktualne

preporuke tjelesne aktivnosti za djecu i mlade ljude jesu da bi svi bi mladi ljudi trebali

sudjelovati u tjelesnoj aktivnosti najmanje umjerenog do žustrog intenziteta 60 minuta dnevno.

Najmanje dva puta tjedno neke od tih aktivnosti trebale bi pomoći pojačanju i održanju jakosti,

fleksibilnosti i zdravlju kostiju (1).

Za neaktivnu djecu i mlade preporučuje se progresivne povećanje aktivnosti do mogućeg

dostizanja niže navedenih ciljeva. Primjereno je početi s malom količinom tjelesne aktivnosti i

tokom vremena postepeno povećavati trajanje, frekvenciju i intenzitet. Trebalo bi napomenuti,

da ako djeca ne provode nikakvu tjelesnu aktivnost, i količina koje je ispod preporučenih razina,

pružit će veću korist nego da ne rade ništa.

59

Istraživanja pokazuju da bi tjelesna aktivnost umjerenog do žustrog intenziteta od najmanje 60

minuta dnevno mogla pomoći djeci i mladima da održe zdravi kardiovaskularni (KV) i

metabolički profil rizika. Općenito, izgleda da viši volumen ili intenzitet tjelesne aktivnosti

pruža veću korist, ali istraživanja u tom području još su uvijek ograničena (4-6). Tjelesna je

aktivnost pozitivno povezana s KV fitnesom djece i mladih te i preadolescenti i adolescenti

mogu odgovarajućim treningom postići poboljšanje KV fitnesa. Uz to je tjelesna aktivnost

pozitivno povezna s mišićnom jakošću. I kod djece i kod mladih sudjelovanje u aktivnostima

za jačanje mišića 2-3 puta tjedno značajno poboljšava mišićnu jakost. Za tu dobnu grupu,

aktivnosti za jačanje mišića mogu biti nestrukturirane i dio igre, kao što je igra na opremi u

dječjem igralištu, penjanje na drvo te aktivnosti s povlačenjem i guranjem (7).

Čini se da postoji odnos doza-odgovor, u tome da je viša doza tjelesne aktivnosti povezana s

poboljšanim pokazateljima KV i metaboličkog zdravlja. Uzevši zajedno, promatračka i

eksperimentalna istraživanja podupiru postavku da održanje veće količine i intenziteta tjelesne

aktivnosti koja počinje kod djece i nastavlja se u odraslim godinama, omogućuje ljudima

održanje povoljnog niskog profila rizika i nižu učestalost pobola i smrtnosti od KVB i dijabetesa

u kasnijem životu (7).

Pojam akumulacije odnosi se na dostizanje cilja od 60 minuta izvođenja aktivnosti u više

kratkih vremenskih odsječaka raspoređenih tokom dana (npr. 2x30 minuta) te zbrojem svih

vremena provedenih u aktivnosti u svakom odsječku. Nadalje, određeni tipovi tjelesne

aktivnosti moraju se uključiti u sveukupnu tjelesnu aktivnost sa svrhom da djeca i mladi

dosegnu široku zdravstvenu korist. One uključuju redovito sudjelovanje u svakoj od sljedećih

oblika tjelesne aktivnosti tokom 3 ili više dana tjedno (7):

vježbe s otporom za jačanje velikih mišićnih grupa trupa i udova;

žustre aerobne vježbe za unapređenje KV fitnesa, i smanjenje faktora KV rizika i rizika

drugih metaboličkih bolesti; vježbe s dizanjem utega za unapređenje zdravlja kostiju.

1. Djeca i mladi u dobi od 5-17 godina trebali bi dnevno sakupiti najmanje 60

minuta umjerene do žustre tjelesne aktivnosti.

2. Količina tjelesne aktivnosti iznad 60 minuta dnevno pruža dodatnu

zdravstvenu korist.

3. Najveći dio dnevne tjelesne aktivnosti trebao bi biti aerobnog tipa.

Najmanje tri puta tjedno trebale bi provoditi aktivnosti žustrog intenziteta,

uključujući i vježbe za mišiće i kosti.

60

Korist od tjelesne aktivnosti i implementacije navedenih preporuka nadmašuje moguće rizike.

Svaki se postojeći rizik može znatno smanjiti progresivnim povećanjem razine aktivnosti,

posebno kod djece koja nisu aktivna (8).

Može se zaključiti da se tjelesni fitnes i zdravstveno stanje djece i mladih bitno unapređuje

redovitom tjelesnom aktivnosti. U usporedbi s neaktivnim mladim ljudima, tjelesno aktivna

djeca i mladi imaju višu razinu srčano-dišnog fitnesa, mišićne jakosti i izdržljivosti, dokazanu

zdravstvenu korist uključujući smanjenje tjelesne masti, povoljniji profil KV i metaboličkog

rizika, višu razinu koštanog zdravlja i smanjene simptome anksioznosti i depresije. Aktivnosti

aerobnog tipa trebale bi predstavljati većinu dnevnih izabranih aktivnosti (9).

Opširniji i bolji tjelesni odgoj i tjelesna aktivnost u školama ne smanjuju rezultate u bitnim

školskim predmetima (čak i ako je raspoloživo vrijeme za te školske predmete malo smanjeno).

Postoje snažni pokazatelji značajno pozitivnog odnosa između tjelesne aktivnosti i kognitivnih

funkcija. U cilju osiguranja da vrtići i škole značajnim dijelom doprinesu preporučenom

dnevnom minimumu od 60 minuta različite tjelesne aktivnosti za djecu i mlade ljude, na

raspolaganju su mogućnosti različite provedbe nastavnih planova i nenastavnih aktivnosti. Ako

škole i vrtići kane kompenzirati povećani sedentarni način života svojih učenika, vjerojatno je

najbolji način ponuditi im različite tjelesne aktivnosti.

Radna grupa Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi RH izradila je akcijski plan kojeg je

Ministarstvo objavilo 2007. godine pod nazivom „Kako spriječiti prekomjernu tjelesnu težinu“

(9). Najveći dio tog materijala posvećen je području prehrane. Analizirajući tjelesnu aktivnost

djece i mladeži, citiraju se rezultati istraživanja „Ponašanje u vezi sa zdravljem u djece školske

dobi 2001/2002“ (10). Oni pokazuju da svega 33% djece u dobi od 11-15 godina ostvaruju

preporuke za dnevnom tjelesnom aktivnošću. U svim promatranim godinama dječaci su

aktivniji od djevojčica, a aktivnost se snižava porastom dobi, s izrazitim padom nakon 15.

godine. Značajan je postotak djece i mladih navedene dobi koji i po nekoliko sati dnevno

provode uz televizor ili uz računalo.

Vezano uz tjelesnu aktivnost u Glavnim ciljevima akcijskog plana je povećanje broja tjelesno

aktivne djece i mladih, te poticanje djece i roditelja da tjelesna aktivnost bude sastavni dio

njihovog svakodnevnog života. U tu se svrhu posebno navodi uloga roditelja i obitelji i posebno

uloga zajednice i javnog sektora te odgovarajući specifični ciljevi. U Planu aktivnosti 2007. –

2011. godine taksativno se navode aktivnosti, sudionici, pokazatelji, nositelji mjera i izvršitelji.

Što se tiče dijela Plana koji se odnosi na djecu i mlade, navedeno je pet točaka za koje su

nositelji mjera, samostalno ili u suradnji, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta,

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi te zavodi za javno zdravstvo, a izvršitelji uglavnom

odgojno obrazovne ustanove, Agencija za odgoj i obrazovanje te Uredi državne uprave pri

županijama. Akcijski plan predviđa praćenje i vrednovanje mjera, a ako se one i provode,

usprkos završenog perioda Plana, do sada javni podaci nisu na raspolaganju.

Novak D. i sur. (11) iznose podatke o fondu satova redovite nastave predmeta „Tjelesna i

zdravstvena kultura“ u hrvatskim školama. Iz tih se podataka, koji ukazuju na trend periodičnog

smanjivanja, može zaključiti o strateško-pedagoškim zanemarivanju znanstveno temeljenih

61

preporuka o stručnim kadrovima (u nižim razredima osnovne škole nastavu tjelesne i

zdravstvene kulture (TZK) vode učitelji s nedostatnom kineziološkom naobrazbom) i o

potrebnoj količini tjedne tjelesne aktivnosti djece i mladih (Tablica 1). Iz tablice 2 (Antala 2011,

prema 11) vidljiv je trend smanjivanja fonda nastavnih sati tjelesne i zdravstvene kulture u

europskim zemljama.

Tablica 1. Fond sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture(TZK)

u hrvatskim školama.

Vrsta škole Sati TZK tjedno

Osnovna škola (I-III razred) 3

Osnovna škola (IV-VIII razred) 2

Srednje škole (gimnazije,

tehničke i umjetničke škole) 2

Srednje obrtničke škole 1

Tablica 2. Udio tjednog fonda sati nastave TZK u školama Europe (1995.-2009.)

Godina 3 sata 2 sata 1 sat

1995 78 % 22 % 0 %

2005 45 % 46 % 9 %

2009 7 % 89 % 6 %

Značajna je razlika u postotku učenika osnovnih škola uključenih u sustav školskoga športa

između učenika mlađe školske dobi (od prvoga do četvrtoga razreda) – 11,6 % i učenika koji

pohađaju više razrede osnovne škole (od petoga do osmoga razreda) – 32,06%. Jedan od

mogućih razloga prije svega jest što aktivnosti školskih športskih društava u pravilu

organiziraju i programiraju profesori kineziologije zaposleni na školama kao profesori tjelesne

i zdravstvene kulture od petoga do osmoga razreda (11). Postotak učenika uključenih u športska

društva srednjih škola društva u usporedbi s onim u višim razredima osnovne škole smanjen je

za oko 11%. Takva nas situacija sigurno ne može zadovoljiti. Iako ih ima više, jedan od glavnih

razloga je vjerojatno činjenica da se u većini športskih sustava upravo u razdoblju od 13. do 15.

godine života provodi prva značajnija selekcija nadarenih športaša. Kod onih koji su negativno

62

selekcionirani, dakle ocijenjeni kao manje nadareni, odnosno neperspektivni, javlja se snažan

osjećaj razočaranja zbog neuspjeha, gubitka ili znatnoga smanjenja zanimanja za daljnje

sudjelovanje u športskim aktivnostima, što se očituje i u smanjenom interesu za uključivanje u

školski šport (11).

Zaključak

Na temelju iznesenog može se zaključiti da su u našoj sredini dostupne sve relevantne

međunarodne preporuke i smjernice o tjelesnoj aktivnosti stanovništva te posebno one za djecu

i mlade, dostupni su podaci o njihovo tjelesnoj aktivnosti kao i odstupanjima od prihvatljivih

pokazatelja zdravlja i sposobnosti u rasponu od dječje do starije odrasle dobi. Uočavaju se

problemi i znaju se mjere, no čini se, da ovog časa nedostaju realne snage za poduzimanje i

provođenje potrebnih mjera povećanja i održanja potrebne razine tjelesne aktivnosti u cilju

zaštite i unapređenja zdravlja i prevencije brojnih kroničnih nezaraznih bolesti. Na

zdravstvenim radnicima i kineziolozima je zadatak da udruženim snagama pokušaju sadašnju

situaciju promijeniti u korist građana i zemlje u cjelini.

Literatura:

1. Svjetska zdravstvena organizacija. Koraci prema zdravlju. Europski okvir za

unapređenje tjelesne aktivnosti za zdravlje (preveo Stjepan Heimer). Zagreb:

Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2010.

2. Svjetska zdravstvena organizacija. Tjelesna aktivnost i zdravlje u Europi – dokazi za

akciju (preveo Stjepan Heimer). Zagreb: Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu;

2010.

3. European Commission. EU Physical Activity Guidelines. Recommended Policy Actions

in Support of Health-Enhancing Physical Activity: 2008. Fourth Consolidated Draft.

4. Janssen I. Physical activity guidelines for children and youth. Can J Public Health

2007; 98 Suppl 2:S109–21.

5. Janssen I, Leblanc AG. Systematic review of the health benefits of physical activity

and fitness in school-aged children and youth.Int J Behav Nutr Phys Act 2010;7:40.

6. Physical Activity Guidelines Advisory Committee (PAGAC). Physical Activity

Guidelines Advisory Committee Report. Washington, DC: US Department of Health

and Human Services; 2008.

7. World Health Organization. Global Recommendations on Physical Activity for

Health. Geneva: World Health Organization; 2010.

8. Edwards P, Tsouros AD. Svjetska zdravstvena organizacija. Zdrav grad je aktivan

grad. Vodič za planiranje tjelesne aktivnosti(preveo Stjepan Heimer). Zagreb:

Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu; 2009.

9. Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi RH. Kako spriječiti prekomjernu tjelesnu

težinu. Zagreb, 2007.

10. Kuzman M., Pejnović Franelić I., Pavić Šimetin I. Ponašanje u vezi sa zdravljem u

djece školske dobi 2001/2002: rezultati istraživanja. Hrvatski zavod za javno zdravstvo

2004.:44

63

11. Novak D., Petrić V., Podnar H. Tjelesna aktivnost i zdravlje u odgojno-obrazovnom

području. Tjelesna aktivnost i zdravlje; Uloga tjelesne aktivnosti u prevenciji i liječenju

prekomjerne težine i pretilosti. (ur. Stjepan Heimer) Kineziološki fakultet Sveučilišta

u Zagrebu. Zagreb, 2011.

64

ZIMSKE OLIMPIJSKE IGRE U SOČIJU

Violeta Šiljak1, Ivana Parčina1, Jovan Veselinović1

1Fakultet za menadžment u sportu, Alfa univerzitet, Beograd, Srbija

Sažetak

Zimske olimpijske igre su vremenom dostigle veoma veliku zainteresovanost javnosti za svoja

takmičenja. XXII Zimske olimpijske igre će biti održane u Sočiju, u Rusiji, od 7. do 23. februara

2014. godine. Soči, grad domaćin, je izabran 4. jula2007. ispred južnokorejskog grada

Pjongčanga i austrijskog Salcburga na 119. zasedanju Međunarodnog olimpijskog komiteta u

Gvatemali. Ovo će biti prvi put da Rusija organizuje Zimske olimpijske igre. Organizacija ovih

Igara predstavlja izazov za Rusiju, jer je organizovanje najvećih multisportskih takmičenja sve

zahtevnije zbog svoje složenosti.

Ključne reči: zimske olimpijske igre/organizacija/takmičenja.

Uvod

Zimske olimpijske igre su višednevno sportsko takmičenje u zimskim sportovima na snegu i

ledu, pandan Letnjim olimpijskim igrama. Pjer de Kuberten, osnivač olimpijskog pokreta, bio

je protivnik Zimskih igara jer je smatrao da krše osnovni postulat olimpizma – okupljanje svih

sportista na istom mestu i u isto vreme. U skladu sa Kubertenovim idejama, takmičenja u hokeju

i umetničkom klizanju održavana su na Letnjim igrama 1908. i 1920. godine,

U početku je država-organizator Letnjih igara imala pravo prvenstva u određivanju grada

domaćina, pod uslovom da ima uslove da organizuje Zimske igre. Tako je Pariz doneo

domaćinstvo Šamoniju, Los Anđeles - Lejk Plesidu, a Berlin - Garmiš-Partenkirhenu. Jedini

predratni izuzetak bila je 1928. godina, kada su Letnje igre organizovane u Amsterdamu, a

zimske u Sent Moricu (najviši vrh Holandije Falserberg visok je samo 323 metra).

Kad je utemeljen MOK, odnosno održavanje Olimpijskih igara, jedan od predviđenih sportova

na Igrama, bilo je i klizanje na ledu, a prvo takmičenje takvog tipa je održano na Igrama 1908.

godine u Londonu gde su bile prisutne četiri discipline umetničkog klizanja. Prvi predlog da se

organizuju posebne, Zimske olimpijske igre istaknut je na 12. zasedanju MOK- a 1911. godine.

Eugenio Bruneta, predstavnik Italije, predložio je da se već postojeće Nordijske igre prihvate

kao zimski deo OI 1912. godine. Skandinavci su protežirali svoje Nordijske igre koje su se

održavala od 1901. do 1926. godine u nejednakim intervalima kao prvo internacionalno

takmičenje u zimskim sportovima. Ipak neke discipline zimskih sportova bile su uvrštene u

program Igara 1916. godine u Berlinu (koje nisu održane) i onih 1920. godine u Antverpenu.

Do 1992. Godine, i letnje i zimske Olimpijske igre održavane su iste kalendarske godine, a onda

je MOK odlučio da ih „razdvoji“. Zbog toga su sledeće Zimske Olimpijske igre, 1994. godine

u Lilehameru, održane samo dve godine posle prethodnih Igara.

http://sr.wikipedia.org/wiki/4._%D1%98%D1%83%D0%BB

http://sr.wikipedia.org/wiki/4._%D1%98%D1%83%D0%BB

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%B5%D1%92%D1%83%D0%BD%D0%B0%D1%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%B8_%D0%BE%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%BF%D0%B8%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B8_%D0%BA%D0%BE%D0%BC%D0%B8%D1%82%D0%B5%D1%82

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9E%D0%BB%D0%B8%D0%BC%D0%BF%D0%B8%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%B5_%D0%B8%D0%B3%D1%80%D0%B5

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9F%D1%98%D0%B5%D1%80_%D0%B4%D0%B5_%D0%9A%D1%83%D0%B1%D0%B5%D1%80%D1%82%D0%B5%D0%BD

http://sr.wikipedia.org/wiki/1908


http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9F%D0%B0%D1%80%D0%B8%D0%B7

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A8%D0%B0%D0%BC%D0%BE%D0%BD%D0%B8

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9B%D0%BE%D1%81_%D0%90%D0%BD%D1%92%D0%B5%D0%BB%D0%B5%D1%81

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9B%D0%B5%D1%98%D0%BA_%D0%9F%D0%BB%D0%B5%D1%81%D0%B8%D0%B4

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%91%D0%B5%D1%80%D0%BB%D0%B8%D0%BD

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%93%D0%B0%D1%80%D0%BC%D0%B8%D1%88-%D0%9F%D0%B0%D1%80%D1%82%D0%B5%D0%BD%D0%BA%D0%B8%D1%80%D1%85%D0%B5%D0%BD


http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%90%D0%BC%D1%81%D1%82%D0%B5%D1%80%D0%B4%D0%B0%D0%BC

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%9E%D0%9A




http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9C%D0%9E%D0%9A


65

Soči je izabran kao grad domaćin 04. 07. 2007. godine tokom 119. sednice MOK-a u Gvatemali.

Kandidati su bili Salcburg, Austrija i Pjongčang, Južna Koreja. Od februara do aprila 2007.

Godine, komitet za izbor grada domaćina obavljao je posete gradovima kandidatima i

pripremao izveštaj o evaluaciji koji je objavljen mesec dana pre zvaničnih izbora. Izbori sa

iscrpnim glasanjem održani su 4. jula 2007. godine u Gvatemala Sitiju, a Soči je pobedio

Pjongčang sa četiri glasa u drugom krugu glasanja.

Kao i četiri godine ranije, Pjongčang je vodio u prvom krugu, ali je u drugom poražen. U prvom

krugu, Pjongčang je vodio sa 36 glasova, Soči je imao 34 glasa dok je Salcburg eliminisan sa

25 glasova.U drugom krugu Pjongčang dobija 47 glasova, dok Soči dobija većinu glasova koje

je dobio Salcburg i pobeđuje sa 51 glasom.

Program takmičenja

Petnaest zimskih sportskih grana je najavljeno kao deo Zimskih olimpijskih igara u Sočiju.

Osam ih je kategorizovano kao ledeni, a to su: bob, sankanje, skeleton, hokej na ledu,

umetničko klizanje, brzo klizanje, brzo klizanje na kratkim stazama i karling. Tri grane su

kategorizovane kao događaji alpskog skijanja i snoubordinga: alpsko skijanje, slobodno

skijanje i snoubording. A preostala četiri koja su kategorisana kao nordijska su:

biatlon, nordijsko skijanje, skijaški skokovi i nordijska kombinacija.

U Durbanu, u Južnoafričkoj republici, na 123 Sesiji MOK-a, Izvršni odbor je potvrdio dodatno

uključivanje "Freestyle Ski Slopestyle" (muškarci i žene) i "Snowboard Slopestyle" (muškarci

i žene), kao i "Snowboard paralel slalom" kao zvanična takmičenja na programu ZOI u Sočiju.

Nažalost takmičenje "Ekipno alpsko skijanja nacija" nije dobilo odobrenje za uključivanje na

program ovih Igara.

Prethodno je u aprilu 2011. godine doneta odluka da se na program u Sočiju uključi šest novih

disciplina: "freestyle ski halfpipe" (muškarci i dame), ženski skijaški skokovi, biatlon mešovita

štafeta, timsko umetničko skijanje i timsko sankanje.Sa dodatkom od ukupno 12 novih

takmičenja, na ovim Igrama biće proglašeno 98olimpijskih šampiona i dodeljeno ukupno 294

olimpijskih medalja. Tačno 50% (49) će biti u šest FIS disciplina1. Na Igrama u Vankuveru

održanim 2010. godine, 86 takmičenja je bilo na Olimpijskom programu, a njih40 su bila u FIS

disciplinama.

Odluka da se uključe nove discipline na program Zimskih olimpijskih igara bila je zasnovana

na izveštaju koji je Komisija za Olimpijski program podnela Izvršnom odboru MOK-a u

Akapulku u oktobru 2010. godine. Komisija je proučavala predloge pojedinih međunarodnih

sportskih federacija i sastavila detaljnu analizu svih disciplina koje su bile predložene, a na

osnovu održanih takmičenja na Svetskim prvenstvima prošle zime.

1 FIS - The International Ski Federation. Takmičenje u Alpskom skijanju sprovodi Međunarodna skijaška

federacija i deli se na pet disciplina. To su spust, slalom, veleslalom, superveleslalom i superkombinacija. Pravila

i konfiguracija trke su ista i za muškarce i žene, ali je najizraženija razlika u dužinama staza.

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%A3%D0%BC%D0%B5%D1%82%D0%BD%D0%B8%D1%87%D0%BA%D0%BE_%D0%BA%D0%BB%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D1%9A%D0%B5

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%91%D1%80%D0%B7%D0%BE_%D0%BA%D0%BB%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D1%9A%D0%B5

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%91%D1%80%D0%B7%D0%BE_%D0%BA%D0%BB%D0%B8%D0%B7%D0%B0%D1%9A%D0%B5_%D0%BD%D0%B0_%D0%BA%D1%80%D0%B0%D1%82%D0%BA%D0%B8%D0%BC_%D1%81%D1%82%D0%B0%D0%B7%D0%B0%D0%BC%D0%B0

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9A%D0%B0%D1%80%D0%BB%D0%B8%D0%BD%D0%B3

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%90%D0%BB%D0%BF%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%81%D0%BA%D0%B8%D1%98%D0%B0%D1%9A%D0%B5

http://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=%D0%A1%D0%BB%D0%BE%D0%B1%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%BE_%D1%81%D0%BA%D0%B8%D1%98%D0%B0%D1%9A%D0%B5&action=edit&redlink=1

http://sr.wikipedia.org/wiki/Biatlon

http://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9D%D0%BE%D1%80%D0%B4%D0%B8%D1%98%D1%81%D0%BA%D0%BE_%D1%81%D0%BA%D0%B8%D1%98%D0%B0%D1%9A%D0%B5

66

Ključni pozitivni faktori za donošenja ove odluke su da će ove promena povećati univerzalnost

i vrednost igara. Drugi razlozi su troškovi infrastrukture, logistike i operacija i uticaj na ukupnu

kvotu i broj takmičenja.

Dvadogađaja, planiranakaotestzaOlimpijskeigreuSočiju - takmičenjausnoubordingparalel-

slalomuisloupstajlskijanju, otkazanasuufebruaru 2013. godinezbogodsustvasnega.

Tojebiosvojevrsniznakzauzbunuzaorganizatore,

kojistrahujudabimoglidabudusuočenisaistimproblemomuvremetrajanjaOlimpijskihigara.Oni

su zato odlučili da prikupe oko 450.000 kubnih metara snega i sačuvaju ga do idućeg

februara.Rusi ne žele da se ponovi situacija sa zimskihIgara u Vankuveru 2010. godine kada je

zbog neuobičajeno toplog vremena sportska manifestacija dobila naziv “smeđe igre”, a

organizatore stavila na muke da hitno dopreme sneg na staze. Sneg će biti uskladišten u osam

specijalno izgrađenih magacina koji su pokriveni specijalnim prekrivačima koji odbijaju

sunčeve zrake. Ukupna površina prekrivača je jednaka površini petnaest fudbalskih stadiona.

Ovi specijalni kontejneri će biti smešteni duž olimpijskih staza skijališta Roza kutor, na planini

Ajbaga gde će se održavati takmičenja u skijanju i snoubordingu. Svi skladišni objekti su

povezani, a najveće skladište ima zapreminu od 100 hiljada kubnih metara. Na skladištenju

snega bilo je angažovano vise od 200 ljudi, a procenjeni troškovi će iznosti vise od 250 miliona

rubalja.

Na osnovu trenutnog stanja na rang listama Međunarodnih sportskih federacija, Srbija je za

XXII Zimske olimpijske igre u Sočiju obezbedila tri kvote u alpskom skijanju (2 muške i 1

žensku), 2 u nordijskom skijanju (1 mušku i 1 žensku) i jednu u biatlonu. Imajući u vidu

činjenicu da su tek na početku završnog takmičarskog kvalifikacionog perioda, sportisti Srbije

imaju šanse da se plasiraju na Igre i u snoubordu i bobu, a konačan broj sportista Srbije koji će

se takmičiti u Sočiju biće poznat 19. januara kada će i zvanično biti završen kvalifikacioni

period.

Olimpijski plamen i baklja

OlimpijskiplamenjeplamenkojisepaliuOlimpijipoovlašćenjuMOK-

anekolikomesecipreotvaranjaOlimpijskihigara.

Onsimbolizujetežnjuzasavršenstvomiborbuzapobedom, alitakođepredstavljamiriprijateljstvo.

OlimpijskabakljajebakljailinjenareplikanakojojgoriOlimpijskiplamen.

BakljasepaliuOlimpijiispredhramaboginjeHere, pomoćuSuncaiogledala,

apotomseuviduštafeteodtrkačadotrkačaprenosidogradakojijedomaćinIgara,

dabisepotomupalioPlamenukotlu,

kojisenalazinaOlimpijskomstadionuprilikomCeremonijeotvaranjaIgara,

asvečanosegasinaCeremonijizatvaranjaIgara.

OrganizacioniKomitetOlimpijskihIgaraodgovoranjezadovođenjeOlimpijskogplamenanaOlimp

ijskistadion.

SvemanifestacijekojimaseOlimpijskiplamendovodinaOlimpijskistadionkaoiupotrebaOlimpijsk

67

ogplamena, morajupoštovatiProtokolMOK-a.

Olimpijskiplamenmorabitipostavljennaistaknutomestonaglavnomstadionu,

namestokojejejasnovidljivoi, tamogdetokonstrukcijastadionadozvoljava,

morabitividljivisaspoljašnjestranestadiona.

PozavršetkuCeremonijezatvaranjaIgara, Olimpijskabaklja,

kotaoilibilokojidrugipredmetkojiispuštaplamen, akojiseidentifikujekaoOlimpijskiplamen,

nemožesevišekoristiti, niugradudomaćinunitinegdedrugde,

osimukolikoMOKdrugačijeneodobri.

Organizatori ovih Igara su rekli da će put baklje biti najduži u istoriji Zimskih olimpijskih igara,

a olimpijski plamen preći će put od 65.000 kilometara. Plamen će nositi oko 14.000 ljudi i on

će više od četiri meseca putovati kroz 2.900 gradova i mesta, počevši od 7. oktobra 2013.

godine. Olimpijska baklja za Igre u Sočiju našla se i ispod vode, kada je jedan spasilac s njom

zaronio u Bajkalsko jezero.Organizacioni komitet Igara u Sočiju objavio je i snimak spasioca

Nikolaja Ribačenka kako u ronilačkoj opermi pali plamen otporan na vodu i s bakljom zaranja

u najveće jezero sveta. Baklja je do sada putovala na Severni pol, a bila je čak i u svemiru.

Već u Moskvi prilikom nošenja kroz Crveni trg plamen se ugasio.Neprijatan trenutak desio se

dok je baklja kružila oko Kremlja, i umesto da se čeka druga koja treba da bude upaljena

pomoću sunčeve svetlosti na Olimpu, nosilac baklje je naišao na jednog zvaničnikakoji je upalio

baklju običnim upaljačem.

Ovo nije jedini incident sa bakljom za Zimske olimpijske igre u Sočiju.Sedamdesetrogodišnji

ruski rvački trener Gorbenko preuzeo je baklju u rodnom Kurganu u zapadnom Sibiru, ali mu

je pozlilo posle samo 150 metara. Gorbenko je doživeo srčani udar i preminuo. Bbivšem članu

bob tima Rusije Pjotru Makarčuku iskra sa baklje zapalila je levi rukav, a pre toga crveno-siva

baklja, koja simbolizuje vatru i led, ekslodirala je u rukama mlade žene, koja je doživela i manje

povrede.

Baklja će 7. februara upaliti olimpijski plamen u Sočiju i tako će označiti početak Zimskih igara

2014, koje će trajati do 23. februara.

Olimpijska maskota i logo Igara

Maskota predstavlja simbolIgaranovijegdatuma. Prviputse, bezzvaničnogimena,

pojavilauMeksiku 1968. godine (jaguar).

MaskotaIgarapredstavljatradicijuikulturudržavedomaćina. Vrlojepogodnazamarketing,

tesuvenirinakojojseonanalazidonoseznačajnasredstvabudžetuIgara.

Popularnajeposebnomeđumladima. ZarazlikuodLetnjih, ZimskeIgresutek 1980.

uLejkPlesiduprihvatileovakavpristuppromociji.

Zajedno sa ruskim predsedničkim izborima 2008. godine, održan je i nezvanični referendum u

Sočiju za izbor maskote za zimske olimpijske igre 2014. Ukupno 270 000 birača zajedno sa

svojim glasačkim listićima dobilo je kupon sa četiri maskote kadidata: Deda Mraz, Pahuljica,

68

Polarni Medved i Delfin. Prema rečima predstavnika gradske uprave Sočija većina građana je

glasala za delfina. Međutim predstavnici organizacionog komiteta u Sočiju za igre naložili suda

se službeno izaberu logo i maskota poštujući i mišljenja građana. Bilo je različitih kontroverzi

oko najavljivanih maskota, Žaba Zoic koja je pobedila na zvaničnom internet glasanju koje je

neobjašnjivo prekinuto nakon drugog kruga glasanja. Na kraju su se zvaničnici složili da će biti

tri maskote-polarni medved, snežni zec i snežni leopard (sl. 1).

Sl.1 Maskote Zimskih olimpijskih igara u Sočiju

Olimpijskiamblemjejedanjedinstvenidizajn,

kojisesastojiodOlimpijskihprstenovaukombinacijisadrugimspecifičnimelementimaizasvakeIgr

esedizajniraposebno.Zvanično je logo za ove Igre objavljen 1. decembra 2009. godine,a tadašnji

predsednik međunarodnog olimpijskog komiteta Žak Rog izjavio je da je to veoma privlačan,

kreativan, inovativan logo i da će se svideti mladoj poulaciji.

„Soči 2014“ je jedini olimpijski grb koji sadrži veb adresu i nešto poput ogledala u kome su

prikazani pojmovi„Soči“ i „2014“, a koji odražava susret između mora i planina (sl. 2). Kao

glavna komponenta ovog grba su veliki olimpijski prstenovi u boji koji prikazuju simbol

napretka olimpijskog pokreta. Preobražaj boja i unutrašnjeg dizajna ostatka amblema ohrabruje

ljude da se izraze, transformišući ga koristeći tradicionalne slike ili primenjujući moderan

pristup.

Sl.2 Logo Igara u Sočiju

69

Bezbednost na Igrama

Zimske igre u Sočiju najskuplje su istoriji olimpizma i koštaće 51 milijardu dolara. Prethodni

rekorder bile su letnje igre u Pekingu 2008. godine, koje su koštale 41 milijardu, a račun za ZOI

u Vankuveru 2010. iznosio je 6 milijardi.

Država Rusija će tim povodom uložiti više od 100 milijardi dolara za finansiranje velikih

infrastrukturnih projekata u gradovima koji će biti domaćini ovih manifestacija: Kalinjingrad,

Krasnodar, Moskva, Kazan, Nižnji Novgorod, Rostov na Donu, Samara, St.Petersburg,

Volgograd, Saransk, Soči, Jaroslavlj i Ekaterinburg. Predviđena je izgradnja 13 i renoviranje 3

stadiona, izgradnja i modernizacija 7.710 km puteva i 2.023 km železničke pruge.

Kao što su Olimpijske igre prilika za Rusiju da se predstavi svetu u najboljem mogućem svetlu,

tako bi eventualno nasilje tokom igara nanelo veliku štetu imidžu zemlje. Do početka Igara u

Sočiju ostalo je malo vremena, a Gradski savet za bezbednost naložio je strogu kontrolu

emigranata koju će obavljati “grupe za prepad” sastavljene od policajaca i emigracionih

službenika sa zadatkom da pronađu i proteraju ilegalne emigrante.

Ruske vlasti su iznele podatak da u Sočiju legalno boravi oko 30.000 emigranata koji su

uglavnom zaposleni na građevinskim poslovima, a među njima se nalazi i nekoliko hiljada

radnika iz Srbije. Policija tvrdi, da se bliženjem Olimpijskim igrama povećao i broj ilegalnih

emigranata, kao i broj krivičnih dela.

Stručnjaci za bezbednost upozoravaju da za eventualno nasilje ili terorizam u vreme Igara u

Sočiju nisu potrebna velika sredstva i široka mreža organizatora, što potvrđuje slučaj sa

Bostonskog maratona, gde su zločin u kojem su poginule tri osobe, a ranjeno više od 100 njih,

izvršila dvojica braće Čečena. Njih dvojica, od kojih je jedan uhapšen, a drugi ubijen u okršaju

sa policijom, došli su iz središta islamske pobune - Dagestana, republike koja je oko 500

kilometara daleko od Sočija.

Policija, službe bezbednosti i medicinske službe izvele su u proteklih godinu i po dana, desetine

vežbi reagovanja na različite scenarije napada i vanrednih situacija tokom kojih su rešavali

različite operativne i logističke zadatke. Pomoć ruskim snagama bezbednosti tokom Igara

pružaće službe Velike Britanije, o čemu su se dogovorili ruski predsednik Putin i britanski

premijer Dejvid Kameron. Rusija veoma malo može da se osloni na iskustva iz 1980. godine

kada su Olimpijske igre održane u Moskvi, pa će stoga britansko iskustvo iz prošle godine kada

su igre održane u Londonu biti dragoceno.

Štampa povezuje napade u Volgogradu sa islamistima u Dagestanu i Čečeniji, a dok pojedini

listovi pozivaju na solidarnost sa žrtvama, drugi govore o greškama ruske države u tom regionu,

gde je terorizam “svakodnevna stvar”. Zimske olimpijske igre u Sočiju trebalo je da budu signal

ruske moći na Kavkazu, ali situacija bi mogla da krene sasvim drugim putem budući da je Čečen

Doku Umarov koji je navodno na čelu naoružanih islamističkih grupa, pozvao na sprečavanje

Igara svim sredstvima koje Alah dozvoljava još u julu 2013. godine. Zimske Olimpijske igre

nisu ugrožene, jer je Soči okružen sa više bezbednosnih obruča, ali napadi sada pogađaju ruske

civile na mestima koje je teško zaštiti od terorista.

70

Rusija je ove godine donela zakon kojim se pred maloletnicima zabranjuje “propagiranje

netradicionalnih seksualnih odnosa” i novčano kažnjavaju organizatori parada ponosa. Zbog

tog zakona mnogi su tražili da se Rusiji oduzmu Zimske Olimpijske igre, te je stoga

potpredsednik ruske vlade Dmitrij Kozak u pismu MOK-u naveo da će ta zemlja poštovati

odredbe Olimpijske povelje protiv bilo kakve diskriminacije, ali je i dodao da se zakoni Rusije

odnose na svakoga i da moraju da se poštuju.

Zaključak

Zimske Olimpijske igrepredstavljaju važan međunarodni sportski događaj koji se održava

svake četiri godine. Prve Zimske Olimpijske igre održane su 1924. godine u gradu Šamoniju u

Francuskoj, a prve sportske discipline koje su bile zastupljene na takmičenju su alpsko skijanje,

kros-kantri skijanje, umetničko klizanje, hokej na ledu, nordijska kombinacija, skijaški skokovi

i brzo klizanje. Dvadeset i druge po redu,Zimske Olimpijske igreodržaće se u periodu od 07.

do 23. februara 2014. godine, u Sočiju, u organizaciji Organizacionog komiteta Soči i

Međunarodnog Olimpijskog komiteta. Na ovim Igrama se očekuje učešće oko 2500 takmičara

iz 86 zemalja, koji će biti smešteni u novoizgrađenom Olimpijskom selu u Sočiju, u skladu sa

pravilima Međunarodnog Olimpijskog komiteta.Organizacija ovakvog sportskog događaja

pruža podsticaj za razvoj masovnog sporta među mladima kao i mogućnost razvijanja i

iskazivanja individualnih ili ekipnih sportskih potencijala.

Literatura:

1. Enciklopedija fizičke kulture, (1975). I tom od A–O, Zagreb: JLZ.

2. IOC (2011). Olympic Charter, Lausanne: IOC

3. Miller, D. (2003). The official history of the Olympic Games and the IOC, 1896-

2004, EP, Edinburgh.

4. Raič, A., MaksimovićN. (2001). Sportskimenadžment, NoviSad: Fakultetfizičkekulture.

5. Šiljak, V. (2013). Olimpizam, Beograd: Alfa univerzitet.

http://www.sochi2014.com/en

http://www.olympic.org/sochi-2014-winter-olympics

http://www.olympic.org/content/footer-pages/documents/games---sochi-2014-olympic-

winter-games/

71

ANALIZA RAZLIKA U ODREĐENIM MORFOLOŠKIM OBILJEŽJIMA

RUKOMETAŠA RAZLIČITOG RANGA TAKMIČENJA

Damir Ahmić1,, Dževad Džibrić1, Amra Tuzović 2, Ismet Bašinac2, Jovan Veselinović3

1 Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

2 Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku, Bosna i Hercegovina

3Fakultet za Menadžment u sportu „Alfa Univerzitet“ Beograd, Srbija

Sažetak

Na uzorku od 37 rukometaša seniora Premijer i Prve lige BiH, provedeno je istraživanje s ciljem

utvrđivanja razlika u morfološkim obilježjima između grupa rukometaša koji pripadaju

različitom rangu takmičenja. Za potrebe ovog istraživanja primijenjeno je 12 morfoloških

varijabli. Na osnovu dobivenih rezultata može se konstatovati da postoji statistički značajna

razlika u 5 varijabli za procjenu kožnog nabora. Veće numeričke vrijednosti imaju rukometaši

koji pripadaju nižem rangu takmičenja, što je vjerovatno rezultat manjih opterećenja na

treninzima i utakmicama tog nivoa.

Ključne riječi: razlike, morfološke karakteristike, rukomet, t – test.

Uvod

Ako se rukomet kao sportska igra uzme kao cjelovit integralni sistem, onda je u definisanju

sistema, osim njegovog strukturalnog aspekta, potrebno primijeniti i njegov funkcionalni

aspekt, kojim se definiše tok procesa u sistemu i značaj pojedinih dijelova sistema (Zaciorski,

1975). Rukometna igra zahtijeva određeni nivo pojedinih antropoloških obilježja kako bi mladi

rukometaši uspješno djelovali u situacionim uslovima uvjetima. Jedan od vrlo bitnih dijelova

antropoloških obilježja za rukometnu igru jeste i nivo morfoloških karakteristika (Srhoj i sar.,

2002). Rukomet je igra koja zahtjeva i visok nivo različitih motoričkih sposobnosti. Stalno

kretanje, ograničeni prostor, iznenadne situacije, ometanje protivnika, nedostatak vremena

zahtijevaju brzinu, snagu, koordinaciju i agilnost, ali isto tako i fleksibilnost, preciznost i

ravnotežu. Karakteristika savremenog rukometa je veća brzina igre nego ranijih godina, ali i

visina. Naravno centimetre i kilogrami naprave rezultat, što znači da je morfologija važna, ali

nije odlučujući faktor (Mašanović, 2009).

72

Utvrđivanje antropometrijskih karakteristika predstavlja jednu tri najčešće testiranih dimenzija

sportaša (Milanović i sar., 2005). Uvidom u trenutno stanje morfoloških karakteristika moguće

je dobiti uvid u trenutno stanje sastava tijela i time u slučaju postojanja prekomjerne tjelesne

mase i pravovremeno uticati na redukciju masti. Morfološko-konstitucionalne odlike

predstavljaju jedan od osnovnih kriterija selekcije (Blašković, 1979; Cercel, 1986; Delija i sar.,

1995).

Cilj ovog istraživanja bio je utvrđivanje razlika u određenim morfološkim obilježjima

rukometaša Premijer i Prve lige BiH, koji pripadaju različitom rangu takmičenja.

Metod rada

Uzorak ispitanika

Ispitivanje je provedeno na 36 rukometaša seniora koji pripadaju različitom rangu takmičenja.

Ispitanici su podijeljeni u dvije grupe. Prvu grupu čini 19 rukometaša RK "Konjuh" Živinice,

koji se takmiče u Premijer ligi BiH. Drugu grupu čini 17 rukometaša RK "Lukavac" Lukavac,

koji se takmiče u Prvoj ligi BiH – sjever.

Uzorak varijabli

Uzorak varijabli u ovom istraživanju sačinjavao je skup od dvanaest (12) varijabli za procjenu

morfoloških karakteristika, i to: visina tijela (AVISTJ), masa tijela (AMASTJ), kožni nabor na

nadlaktici (AKNNAD), kožni nabor na podlaktici (AKNPOD), kožni nabor na trbuhu

(AKNTRB), kožni nabor na leđima (AKNLEĐ), kožni nabor na natkoljenici (AKNNAT),

kožni nabor na potkoljenici (AKNPOT), obim nadlaktice (AOBNAD), obim podlaktice

(AOBPOD), obim natkoljenice (AOBNAT), obim potkoljenice (AOBPOT).

Za utvrđivanje razlika između testiranih grupa ispitanika u prostoru antropoloških

karakteristika korišten je t – test za nezavisne uzorke.


U tabeli 1 prikazani su osnovni deskriptivni statistički parametri za svaku varijabli

antropometrijskog statusa (Variables) obje grupe ispitanika (Group), aritmetička sredina

(Mean), standardna devijacija (Std. Deviation) i standardna greška aritmetičke sredina (Std.

Error Mean).

73

Tabela 1

Group Statistics

Variables

Group N Mean Std.

Deviation

Std. Error

Mean

AVISTJ

1 19 188,159 6,145 1,585

2 17 184,630 7,598 1,363

AMASTJ

1 19 87,525 7,496 1,928

2 17 87,486 14,689 2,637

AKNNAD

1 19 4,755 3,245 ,585

2 17 7,435 1,520 ,396

AKNPOD

1 19 5,665 3,245 ,582

2 17 7,755 1,520 ,390

AKNTRB

1 19 8,553 2,796 ,724

2 17 15,161 7,887 1,415

AKNLEĐ

1 19 9,144 3,435 ,884

2 17 16,323 6,995 1,253

AKNNAT

1 19 10.020 3,344 ,864

2 17 14,906 5,769 1,034

AKNPOT

1 19 8,276 2,942 ,763

2 17 10,214 4,105 ,736

AOBNAD

1 19 35,602 2,586 ,668

2 17 34,583 2,687 ,483

AOBPOD

1 19 28,734 1,567 ,405

2 17 28,035 1,483 ,266

AOBNAT

1 19 58,932 3,223 ,830

2 17 59,385 6,021 1,085

AOBPOT

1 19 39,300 2,120 ,547

2 17 38,640 3,362 ,605

U tabeli 2 prikazani su podaci vezani za proceduru t – testa za nezavisne uzorke. Za svaku od

varijabli morfološkog statusa prikazani su rezultati u dva reda, pod pretpostavkom o jednakosti,

odnosno nejednakosti varijansi grupa (Equal variances assumed or not assumed). Također

prikazani su rezultati Lovenovog testa jednakosti varijansi (Levene's Test for Equality of

74

Variances), njegova vrijednost (F) i značajnost (Sig.). Prikazani su rezultati testiranja jednakosti

aritmetičkih sredina dvije grupe: vrijednost t – testa (t), broj stepena slobode (df), značajnost

dvosmijernog testiranja razlika aritmetičkih sredina (Sig. 2-tailed), razlika aritmetičkih sredina

(Mean Difference), standardna greška razlike (Std. Error Difference), granice donjeg i gornjeg

intervala razlike uz povjerenje od 95% (95% Confidence Interval of the Difference- Lower,

Upper).

Uvidom u rezultate iz tabele 2 možemo vidjeti da postoji statististički značajna razlika između

ispitivanih rukometaša u pet od dvanaest primijenjenih morfoloških varijabli. Razlika je

postignuta u varijablama za procjenu kožnog nabora. Varijable koje statistički razlikuju ove

dvije grupe su: kožni nabor na nadlaktici (AKNNAD), kožni nabor na podlaktici (AKNPOD),

kožni nabor na trbuhu (AKNTRB), kožni nabor na leđima (AKNLEĐ) i kožni nabor na

natkoljenici (AKNNAT).

U tabeli 1 možemo vidjeti da su rukometaši druge grupe koji se takmiče u nižem rangu

takmičenja (RK "Lukavac" Lukavac) imali veće numeričke vrijednosti kod svih pet varijabli za

procjenu kožnog nabora u kojima je dobivena statistički značajna razlika. Znači da ova grupa

ispitanika ima veću debljinu kožnih nabora, a vjerovatni razlog ovome može da leži u činjenici

da su ispitanici ove grupe za razliku od premijerligaških rukometaša izloženi manjim

opterećenjima kako na treninzima tako i na utakmicama. Prva grupa ispitanika (RK "Konjuh"

Živinice) izloženi su većim opterećenjima, obzirom na veći broj treninga, i utakmica kako na

državnom, tako i na međunarodnom nivou. Ispitanici ove grupe su viši, ali ova razlika nije

statistički značajna. Može se još napomenuti da je za uspješno bavljenje rukometom uz visinu

neophodna i snaga i da intenzivniji trenažni proces utiče na razvoj snage, a s druge strane dovodi

do smanjenja masnog tkiva.

Tabela 2

Levene's Test for

Equality of

Variances

t-test for Equality of Means

F Sig. t df Sig. (2-

tailed)

Mean

Difference

Std. Error

Difference

95% Confidence

Interval of the

Difference

Lower Upper

AVISTJ

assumed 2,317 ,133 1,968 34 ,058 4,445 2,256 -,107 8,983

not assumed 2,125 32,869 0,47 4,445 2,088 ,184 8,692

AMASTJ

assumed 4,273 ,048 0,35 34 ,969 ,137 4,041 -8,012 8,285

not assumed 0,43 32,133 ,962 ,137 3,276 -6,468 6,742

AKNNAD

assumed 12,244 ,001 -3,113 34 ,002 -2,681 ,864 -4,417 -,941

not assumed -4,201 32,98 ,000 -2,681 ,639 -3,970 -1,394

AKNPOD assumed 4,595 ,033 -2,247 34 ,025 -2,086 ,925 -3,950 -,224

75

not assumed -2,863 32,899 ,004 -2,086 ,728 -3,551 -,621

AKNTRB

assumed 12,388 ,001 -3,133 34 ,002 -6,605 2,104 -10,854 -2,362

not assumed -4,152 32,869 ,000 -6,605 1,587 -9,811 -3,395

AKNLEĐ

assumed 17,055 ,000 -3,742 34 ,001 -7,177 1,915 -11,041 -3,314

not assumed -4,662 32,133 ,000 -7,177 1,536 -10,277 -4,074

AKNNAT

assumed 3,652 ,057 -3,022 34 ,003 -4,885 1,614 -8,131 -1,636

not assumed -3,616 32,98 ,001 -4,885 1,345 -7,603 -2,158

AKNPOT

assumed 2,442 ,123 -1,631 34 ,118 -1,945 1,185 -4,334 ,452

not assumed -1,834 32,899 ,081 -1,945 1,053 -4,082 ,203

AOBNAD

assumed 0,64 ,793 1,225 34 ,227 1,016 ,833 -,665 2,704

not assumed 1,239 32,869 ,224 1,016 ,827 -,667 2,706

AOBPOD

assumed ,112 ,744 1,474 34 ,145 ,703 ,477 -,255 1,655

not assumed 1,448 32,133 ,158 ,703 ,489 -,292 1,698

AOBNAT

assumed 5,622 ,025 -,273 34 ,785 -,455 1,667 -3,808 2,903

not assumed -,337 32,98 ,739 -,455 1,363 -3,202 2,295

AOBPOT

assumed 2,322 ,137 ,687 34 ,492 ,651 ,953 -1,264 2,575

not assumed ,801 32,899 ,422 ,651 ,818 -,993 2,308

Zaključak

Istraživanje koje je transferzalnog karaktera, imalo je za cilj da utvrdi postojanje razlika u

određenim morfološkim obilježjima između rukometaša RK "Konjuh" Živinice članova

Premijer lige BiH i rukometaša RK "Lukavac" iz Lukavca članova Prve lige BiH grupa sjever.

Od 12 primijenjenih morfoloških varijabli, statistički značajna razlika postoji u 5 varijabli za

procjenu kožnog nabora. Dobiveni rezultati idu u korist premijerligaške ekipe, a vjerovatni

razlog tome je izloženost većim opterećenjima tokom treninga i utakmica.

Literatura

1. Blašković, M. (1979). Relacije morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti.

Kineziologija, 9(1-2), 51-65

2. Cercel, P. (1986). Morfološke in motorične norme za začetni izbor in selekciju v

rukometu ter preverjanje razvoja teh. sposobnosti med trenažnim procesom. Trener –

rukomet, 21(1) 71-81.

76

3. Delija, K., Šimenc, Z., & Vuleta, D. (1995). Razlike u nekim općim i situacijskim

testovima motoričkih sposobnosti rukometaša i nerukometaša. Kineziologija, 27(1), 57-

61.

4. Srhoj, V., Marinović M., Rogulj, N. (2002). Position specific morphological

characteristics of top-level male handball players. Collegium Antropologicum 26(1),

219-297.

5. Mašanović, B. (2009). Razlike antropometrijskog statusa vrhunskih rukometaša i

nesportista. Sport Mont, 6 (18,19,20), 569-575.

6. Milanović, D., Jukić, I., Vuleta, D., Šimek, S., Šentija D. (2005). Measurement and

evaluation of fitness characteristics of Croatian handball players. Zbornik radova Sports

Kinetics’ 2005 „Scientific Fundaments of Human and Sport Practice“, 444-448.

7. Zaciorski, V.M. (1975). Znanstveni pristup selekciji u sportu i metode istraživanja

sportskog kretanja. (Predavanja studentima postdiplomskog studija kineziologije na

Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu priredio Mihajlo Švidevski), Zagreb: Savez za

fizičku kulturu Hrvatske.

77

ANALIZA POSTURALNOG STATUSA STOPALA ŽENA RAZLIČITE ŽIVOTNE

DOBI


²Nezavisni istraživač, Bosna i Hercegovina ³JU II. OŠ Živinice, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Na uzorku od 125 ispitanica-radnica tvornice „Obuće“ iz Zvornika, podjeljenih po

hronološkom uzrastu na pet subuzoraka po 25 ispitanica, sprovedeno je istraživanje sa ciljem

da se utvrdi učestalost i veličina pojave ravnog stopala u zavisnosti od uzrasne dobi ispitanice.

Procjena spuštensoti svoda stopala izvršena je metodom plantograma, a veličina deformiteta

određena je na osnovu Thomasenove metode. Dobijeni rezultati pokazuju da normalno stopalo

imaju 42 radnice, odnosno 33,6% ispitivanog uzorka. U pogledu zastupljenosti pojedinih

deformiteta možemo konstatovati slijedeće: 24 radnice ili 19,2% istraživanog uzorka ima

deformitet izdubljeno stopalo (Pes excavatus). Najveći broj ispitanica 59 ili 47,2% ima ravno

stopalo (Pes planus). Najveći procenat odstupanja od normale čine funkcionalni poremećaji,

koji se odgovarajućim postupcima još uvijek mogu korigovati ili barem olakšati tegobe.

Primjenom Hi- kvadrat testa nezavisnosti utvrđena je statistički značajna razlika u

zastupljenosti deformiteta stopala između grupa ispitanica, kao i to da su utvrđeni deformiteti

povezani sa hronološkim uzrastom. Svakako da uzroke ovakvom stanju posturalnog statusa

stopala treba tražiti i u specifičnim uslovima obavljanja radnih operacija.

Ključne riječi: radnice, deformiteti, plantogram, stopalo.

Uvod

Hipokinezija i dugotrajni statički položaj tijela predstavljaju rizični faktor na koji je moguće

uticati. Činjenica je da se redovnim bavljenjem sportsko-rekreativnim aktivnostima može

spriječiti ili makar odložiti nastanak većine hroničnih nezaraznih bolesti ili posturalnih

poremećaja. Do sada se važnost prevencije tih bolesti,u velikom broju slučaja isticala samo kod

osoba starije životne dobi. Međutim, zbog povećanja hipokinezije i statičkih položaja tijela radi

obavljanja profesionalne djelatnosti rizik za oboljevanje od pomenutih bolesti sve je više

prisutan i kod mlađih osoba (Bajrić, O. i Bajrić, S. 2012). Stil života je postao takav da se sve

više sjedi i sve više vremena provodi u vožnji kolima,gledanju televizije, sjedenju za

kompijuterom i sl.

Stopalo (latinski, pes) je glavni oslonac lokomotornog aparata i ima fundamentalnu ulogu u

realizaciji svih oblika dvonožnog kretanja. Predstavlja jedan od najkomplikovanih anatomskih

segmenata ljudskog tijela (Mihajlović i sar. 2010) i samim tim, veoma kritičnu tačku u držanju

tijela (Krsmanović, 1995; Nićin, 2000; Mikić, 2004, 2010). Sastavljeno je od elemenata koji

treba da obezbijede dvije važne funkcije stopala, a to su: stajanje-statička funkcija i hod-

Osmo Bajrić1, Branimir Mikić¹, Vladimir Mijatović²,Asim Bojić³, Fatimir Pireva

78

dinamička funkcija (Jovičić, 2007). To znači, da treba da bude statički dovoljno čvrsto da nosi

cijelu težinu tijela, a dinamički mora da se prilagodi podlozi, da bi se omogućilo stajanje,

hodanje, trčanmje i amortizacija udaraca (Jovović ,1999).

Stabilnost i elastičnost stopala postiže se zahvaljujući svodovima koji se određuju prema

tačkama koje su najviše izložene pritisku, a to su kvrga pete i glavice I i IV metatarzalne kosti,

koje zapravo predstavljakju dinamičke tačke stopala (Jovović, 2008). Lukovi (svodovi) daju

stabilnost i elastičnost stopalu, a određeni su ne samo oblikom kostiju, već i otpornošću

ligamenata.

U slučaju narušavanja statike svoda stopala dolazi do tegoba pri stajanju, hodanju i trčanju, a

može negativno da utiče i na njihovu estetiku. Često se javlja bol u nogama, krstima i leđima,

kao i proširene vene na podkoljenicama (Bogdanović i Marković, 2010), što nepovoljno utiče

na zdravlje i kvalitet života.

Osnovni cilj ovog rada je utvrđivanje učestalosti i veličine pojave posturalnih deformiteta

stopala kod radnica tvornice obuće u Zvorniku različite životne dobi.

Metod rada

Uzorak ispitanika

Programom istraživanja obuhvaćene su ispitanice - radnice tvornice obuće „Obuća“ u Zvorniku,

starosne dobi 20 do 44 godine. Ukupan uzorak od 125 ispitanica podjeljen je na osnovu

hronološke starosti na 5 subuzoraka od po 25 ispitanica.

Uzorak varijabli

Za procjenu statusa svoda stopala primjenjene su sljedeće varijable:

1. Normalno stopalo..........................................................................(NORSTO)

2. Ravno stopalo................................................................................(PESPLA)

3. Udubljeno stopalo..........................................................................(PESESK)

Varijabla ravno stopalo (PESPLA) diferencirana je na tri varijable koje označavaju stepene

deformiteta ravnog stopala (PSPLI, PSPLII, PSPLIII).

Procjena statusa svodova stopala realizovana je metodom plantografije. Indeks spuštenosti

svodova stopala određen je primjenom Thomasenove metode.

Metode obrade podataka (statistička analiza)

Prikupljeni podaci o frekvenciji deformiteta stopala određeni su procentnim računom. Razlike

između ispitanica različitog uzrasnog doba u zastupljenosti deformiteta stopala ispitivane su

primjenom neparametrijske metode H-kvadrat testa.

79


Analiza posturalnog statusa stopala ispitanica u totalu

Rezultati analize posturalnog statusa stopala ispitanica- radnica fabrike obuće iz Zvornika

prikazani su u grafikonu 1. Analizi posturalnog statusa stopala ukupno je podvrgnuto 125

ispitanica podjeljenih prema hronološkom uzrastu na pet subozoraka od po 25 ispitanica.

Primjenom kontigencijskih tablica prikazane su frekvencije i pripadajuću postotci pojave

deformiteta stopla.

Grafikon 1 Posturalni status stopala uzorka ispitanica-radnica u totalu

Uvidom u grafikon 1 nije teško uočiti da je kod ispitivanog uzorku radnica normalno

stopalozastupljeno kod 42 radnice, odnosno 33,6 % istraživanog uzorka.

U pogledu zastupljenosti pojedinih deformiteta stopala može se konstatovati sljedeće:

Kod 59 radnica ili 47,2 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo

deformiteta ravnog stopala (Pes planus).

Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog

stopala (59) kod 30 radnica ili 50,84 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog)

stepena, kod 20 radnica ili 33,89 % prisutan je deformitet ravno stopalo – II. (drugog)

stepena i kod 9 radnica ili 15,9% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg)

stepena.

Kod 24 radniceili 19,2 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo

deformitetaizdubljeno stopalo(Pes excavatus).

Također, iz grafikona 1može se vidjeti da je deformitet ravnog stopala (Pes planus),

najzastupljeniji kod petog subuzorka ispitanica – radnica hronološkog uzrasta od 40 do 44

godine, što je realno i očekivani nalaz posturalnog statusa ovog subuzorka, obzirom na

činjenicu da izvjesne profesionalne djelatnosti, pa i ova koje obavljaju ispitanice – radnice

0

50

100

150

NORSTO PESESK PESPLA UKUPNO

4224

59

125

33,619,2

47,2

100%

BROJ ENTITETA

PROCENAT

PESPLA 1

30

PESPLA 3

9

PESPLA 2

20

80

tvornice obuće u Zvorniku, potenciraju nastajanje ove deformacije, naročito u zreloj dobi,

gdje se ravno stopalo javlja kao posjedica popuštanja, insuficijencije muskulature i

ligamentoznog aparata (hipokinetički način rada).

U daljnoj analizi posturalnog statusa stopala prikazani su rezultati posturalnog statusa stopala

po subuzorcima u odnosu na starosnu dob.

Analiza posturalnog statusa stopala ispitanica po subuzorcima

Grafikon 2 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 20 do 24 godine

Uvidom u grafikon 2 u kojem je prikazan posturalni status stopala ispitanica starosne dobi

20 do 24 godina može se vidjeti sljedeće:

Normalno stopalozastupljeno kod 9 radnica ili 36 % istraživanog uzorka.

Kod 12 radnica ili 48 % istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo


Od ukupnog broja ispitanica kod kojih je utvrđeno prisustvo deformiteta ravnog stopala

(12) kod 6 radnica ili 50 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod

3 radnice ili 25 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod 3

radnic3 ili 25 % prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.

Kod 4 radnice ili 16 %istraživanog uzorka radnica ustanovljeno je prisustvo

deformitetaizdubljeno stopalo (Pes excavatus).

0

20

40

60


9 412

25

36

16

48

100%

BROJ ENTITETA

PROCENAT

PESPLA 1

6

PESPLA 3

3

PESPLA 2

3

81

Grafikon 3 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 25 do 29 godina

Uvidom u grafikon 3 u kojem je prikazan posturalni status stopala ispitanica starosne dobi

25 do 29 godina može se vidjeti sljedeće:





(10) kod 5 radnica ili 50 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena, kod

3 radnice ili 30 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod 2

radnice ili 20% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.


deformitetaizdubljeno stopalo ( Pes excavatus).

0

10

20

30

40


105

10

25

40

20

40

100%

BROJ ENTITETA

PROCENAT

0

10

20

30

40

50


85

12

25

32

20

48

100%

BROJ ENTITETA

PROCENAT

PESPLA 1

5

PESPLA 3

2

PESPLA 2

3

PESPLA 1

7

PESPLA 3

1

PESPLA 2

4

82

Grafikon br. 4 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 30 do 34 godine

Uvidom u grafikon 4 u kojem je prikazan status stopala ispitanica starosne dobi 29 do 34

godina može se vidjeti sljedeće:



deformiteta ravnog stopala (Pes planus),


(12) kod 7 radnica ili 58,3 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena,

kod 4 radnice ili 33,3 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i kod

1 radnice ili 8,33% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.


deformitetaizdubljeno stopalo (Pes excavatus),

Grafikon br. 5 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 35 do 39 godine





deformiteta ravnog stopala - Pes planus,


(11) kod 4 radnice ili 36,36 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena,

kod 5 radnica ili 45,45 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i

kod 2 radnice ili 18,18 % prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.

0

10

20

30

40

50


104

11

25

40

16

44

100%

BROJ ENTITETA

PROCENAT

PESPLA 1

4

PESPLA 3

2

PESPLA 2

5

83


deformitetaizdubljeno stopalo - Pes excavatus,

Grafikon 6 Status stopala radnica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine







(14) kod 8 radnice ili 57,14 % prisutan je deformitet- ravno stopalo I. (prvog) stepena,

kod 5 radnica ili 35,71 % prisutan je deformitet - ravno stopalo II. (drugog) stepena i

kod 1 radnice ili 7,14% prisutan je deformitet ravno stopalo III. ( trećeg) stepena.


deformitetaizdubljeno stopalo(Pes excavatus).

Zastupljenost i statistička značajnost razlika deformiteta stopla između subuzoraka

ispitanica u odnosu na hronološku dob (Hi-kvadrat test)

Primjenom Hi-kvadrat testa utvrđena je zastupljenost i statistička značajnost razlika

deformiteta stopla između subuzoraka ispitanica u odnosu na hronološku dob.

Value df Asymp.Sig. (2-sided)

Pearson Chi - Square 6,098a 4 0,02

0

10

20

30

40

50

60


5 6

14

2520

24

56

100%

BROJ ENTITETA

PROCENAT

PESPLA 1

8

PESPLA 3

1

PESPLA 2

5

84

Tabela 1. Chi-Square Test deformiteta stopala između grupa

U tabeli 1 prikazan je Chi-Square test, a uvidom u hi-kvadrata (Pearson Chi-Square) 6,098a

i nivoa značajnosti sig. = 0,02, govori nam da postoji statistički značajna razlika u

zastupljenosti deformiteta stopala između grupa ispitanica, kao i to da su istraživani

deformiteti povezani sa hronološkim uzrastom, ali svakako da uzrok ovakvom stanju

posturalnog statusa stopala treba tražiti i u specifičnim uslovima obavljanja radnih zadataka.

Zaključak

Na osnovu dobijenih rezultata može se konstatovati da postoji statistički značajna razlika u

zastupljenost deformiteta stopala između grupa ispitanica, kao i to da su istraživani deformiteti

povezani sa hronološkim uzrastom.Takođe može se konstatovati da su deformiteti stopala

najzastupljeni kod petog subuzorka ispitanica hronološkog uzrasta od 40 do 44 godine, što je

realno i očekivani nalaz posturalnog statusa stopala ovog subuzorka, obzirom na činjenicu da

izvjesne profesionalne djelatnosti, pa i ova kojom se bave ispitanice potenciraju nastajanje

ovakvih deformiteta, naročito u zreloj dobi, gdje se deformiteti stopalo javlja kao posljedica

popuštanja, insuficijencije muskulature i ligamentoznog aparata (hipokinezija i statički položaj

pri obavljanju radnih operacija).

Očigledno je da značajan procenat radnica ima probleme sa posturom stopala i da je potrebno

preventivno djelovati na jačanje mišića potkoljenice i stopala, ali i pružiti pomoć radnicama sa

stečenim deformitetima u cilju korekcije istih ili ublažavanja tegoba koje ovi deformiteti

izazivaju.

Dobijeni rezultati mogu biti od koristi u smisli preduzimanja preventivnih mjera, izrade

adekvatnih programa rada u cilju podizanja svijesti o neophodnosti permanentnog

upražnjavanja kretnih aktivnosti bez obzira na starosnu dob.

Literatura

1. Bajrić, O.,Bajrić S. Lower - extremity deformities in students of primary school-age,

Sport science International scientific journal of kinesiology, Vol. 5 (2012), Issue 2 (1-

111).

2. Bogdanović, Z., Marković, Ž. (2010). Prisustvo deformiteta stopala u zavisnosi od

pripadnosti polu. Glanisk ADS, 45 (1, 397-402)

3. Jovičić, M. (2007). Fleksibilno stopalo kod djece: Problem ili ne? Sportska medicina,

on line,7 (1), Ava i Lable at: http:/www.smas.org, accessed 09. Semptembar, 2010.

4. Jovović, V. (1999). Tjelesni deformiteti adolescenata. Nikšić III. rd ed Filozofski

fakultet.

5. Jovović, V. (2008). Korektivna gimnastika sa kineziterapijama. Nikšić III rd ed

Filozofski fakultet

85

6. Krsmanović, R., Mijanović, M., Krsmanović, C., Krsmanović, B. (1995). Povezanost

tjelesne visine i tjelesne težine sa parametrima pravilnog držanja tijela. Beograd Fizička

kultura, 1 (2)

7. Mihajlović, I., Šlaja, M., Petrović, M. (2010). Deformiteti stopala kod predškolske djece

u odnosu na pol i uzrasnu dob. Glasnik ADS, 45 (1)

8. Mijatović, V. (2012). Razlike u dimenzionalnosti razvojnih karakteristika i motoričkih

sposobnosti žena različite životne dobi. Magistarski rad. Nastavnički fakultet, Mostar,

Univerziteta Džemal Bijedić.

9. Mikić, B., Bjeković, G. (2004). Biomehanika sportske lokomocije. Istočno Sarajevo,

Fakultet fizičke kulture.

10. Mikić, B. (1999). Testiranje i mjerenje u sportu. Tuzla, FTOS.

11. Mikić, B., Hodžić, Z., Gerdijan, N., Bratovčić, V. (2010). Analiza statusa stopala

učenika uzrasta 8-9 godina. Mostar. "Sportski logos"godina 8 , br.14-15.

86

PARCIJALNE KVANTITATIVNE PROMJENE FUNKCIONALNIH

SPOSOBNOSTI POD UTICAJEM RAZLIČITIH FITNESS PROGRAMA

Samir Mačković¹, Muris Đug ², Almir Damadžić1

¹ JZU Dom zdravlja Tuzla-poliklinika za sportsku medicinu,Bosna i Hercegovina

² JU Univerzitet u Tuzli-Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Bosna i Hercegovina

Sažetak

U ovom radu analizirane su vrijednosti lokalnih kvantitativnih promjena pod utjecajem

različitih transformacijskih postupaka. U uzorku je bilo 199 studentica koje su prošle 6-

mjesečni fitness tretman. Majerni instrumenti za praćenje promjena bili su spirometrijski

pokazatelji. Na osnovu prezentiranih rezultata može se zaključiti da su sva tri primjenjivana

fitness programa u udređenoj mjeri proizvela statistički značajne pozitivne parcijalne

promjene u prostoru varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti kod ispitivanog uzorka.

Posljedično, možemo konstatovati da će primjenjivani fitness programi sa svojim sadržajima,

u trajanju od 6 mjeseci, dovesti do poboljšanja funkcionalnih sposobnosti ispitanica, te da

će kvalitetnije funkcionalne sposobnosti imati trenfer i uticaj na zdravstveni status

istraživanog uzorka, a što je i jedan od ciljeva ovog istraživanja.

Uvod

Zdravlje je osnovni izvor svakodnevnog života, a ne cilj života. Zdravlje je kontinuum stanja

koji podrazumijeva ne samo odsustvo bolesti ili oronulosti, već predstavlja kapacitet za

uspješno podnošenje izazova svagdašnjice i punu realizaciju životnih potencijala. U tom smislu

zdravlje obuhvata i funkcionalne kapacitete potrebne za kvalitetno zadovoljavanje i

ispunjavanje života. Odnos fitnessai zdravlja uočljiv je u nizu sposobnosti koje vode tzv.

aktivnom zdravlju (visokom stepenu zdravlja) u najširem smislu. Te su sposobnosti

kombinacija genske predispozicije i aktualnog stanja. Sposobnost se odnosi na aktuelnu

mogućnost savladavanja zadanog opterećenja. Genska predispozicija donekle je osjetljiva na

tjelesnu aktivnost i trening, dok je sposobnost obično osjetljiva na tjelesnu aktivnost i znatno

se mijenja pod utjecajem treninga.Naučna je činjenica da postoji uska povezanost funkcionalnih

sposobnosti i zdravlja, iz čega proizilazi da mjere funkcionalnih sposobnosti istovremeno

doprinose procjeni nivoa zdravlja. Kako je nivo fitnessaposljedica, prije svega, sistematskog

provođenja tjelesne aktivnosti (uz gensku komponentu), to je logično prihvatiti da takva tjelesna

aktivnost doprinosi zaštiti i unapređenju zdravlja svojom, u osnovi preventivnom, ali prema

potrebi i kurativnom, pa i rehabilitacijskom ulogom. Upravo zbog značaja odnosa tjelesne

aktivnosti i fitnessa prema zdravlju uveden je i pojam "zdravstvenog fitnessa" (healt – related

fitness),kojim se označavaju one karakteristike fitnessana koje tjelesna aktivnost može povoljno

ili nepovoljno utjecati, pa se time odrazi i na zdravstveni status. Zdravstveni se fitnessdefiniše

kao sposobnost za provođenje napornijih svakodnevnih aktivnosti uz smanjeni rizik preranog

razvoja hipokinetskih bolesti i stanja.

87

Smisao postojanja i način opstanka jeste prelaz u jedan viši stepen, ali taj proces mora biti

baziran na naučnim spoznajama, dugoročno orijentisan i kontrolisan.Transformacioni procesi

u opštem smislu označavaju svaku promjenu-probražavanje sistema antropoloških osobina i

karakteristika čovjeka. Stoga možemo reći da transformacioni procesi podrazumjevaju

smišljen, organizovan i kontinuiran naučno-tehnološki proces, sa ciljem transformacije čovjeka

kao biosociološkogsistema, iz nekog inicijalnog-trenutnog stanja u neko finalno-novoformirano

stanje pod utjecajem nekog eksperimentalnog ili situacionog tretmana a obavezno uz primjenu

modela mjerenja primarnih antropoloških karakteristika, modela istraživanja i modela obrade

podataka. S aspekta korisnosti za društvo i državu, prakticiranje fitness sadržaja predstavlja

odlično sredstvo prevencije od bolesti krvožilnog sistema koje su najveći problemi savremene

medicine (Hollmann,1992). Nikako nije za zanemariti i utjecaj fitness sadržaja na prevenciju

bolesti koštano zglobnog, dišnog, imunog i centralno živčanog sistema (Mišigoj-Duraković

1999., Weineck 2000., Hollmann i sur. 2003).

Ključne riječi: program, funkcionalnost, sposobnost, fitnes.

Materijal i metode

Predmet ovog istraživanja predstavljaju funkcionalne sposobnosti studentkinja Univerziteta u

Tuzli.

Problem istraživanja

Osnovni Problem ovog istraživanja je utvrđivanje kvantitativnih promjena funkcionalnih

sposobnosti pod utjecajem primjenjenih fitness programa.

Cilj istraživanja

Osnovni cilj ovog istraživanja je da se utvrdi nivo kvantitativnih promjena funkcionalnih

sposobnosti, kao posljedica 6-to mjesečnih programiranih fitness programa kod studenata prve

i druge godine studija Univerziteta u Tuzli.

Uzorak ispitanika

Uzorak ispitanika u ovom istraživanju predstavljaju studentice prve i druge godine studija

Univerziteta u Tuzli koje su pohađale izbornu nastavu iz predmeta Fitness. Starost ispitanika je

19-21 godine, a ispitivanjem su obuhvaćeni samo oni ispitanici koji su za vrijeme mjerenja bili

potpuno zdravi. U obzir nisu bili uzeti oni ispitanici koji nisu imali kompletna mjerenja.

Istraživanjem smo obuhvatili 199 studentica prve i druge godine studija Univerziteta u Tuzli.

Uzorak varijabli

Mjerni instrumenti za ovo istraživanje bile su varijable za procjenu funkcionalnih sposobnosti

Spirometrija

88

VC ( MJ, PREP, PROC.)

FVC( MJ, PREP, PROC.)

FEV1( MJ, PREP, PROC.)

FEV1/VC( MJ, PREP, PROC.)

FEV1/FVC( MJ, PREP, PROC.)

FMEF( MJ, PREP, PROC.)

FMFT( MJ, PREP, PROC.)

FEF ( MJ, PREP, PROC.)

PEF( MJ, PREP, PROC.)

MVV IND( MJ, PREP, PROC.)

VO2MAX- Astrand test za procjenu maximalnog primitka kisika.

SHURUN-Shutle run 20m


Analiza promjena u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti (T-test)

Analiza parcijalnih kvantitativnih promjena (T-test) I grupa fitness program

Thai-bo

Na osnovu rezultata aritmetičkih sredina u testovima za procjenu funkcionalnih sposobnosti na

početku i na kraju sprovedenog fitness programa, te na osnovu značajnosti promjena testiranih

T-testom za zavisne uzorke, jasno je vidljivo da je fitness program Thai-bo proizveo značajne

parcijalne efekte. Kod testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti a koje su u ovom

istraživanju predstavljene varijablama SHURUN-Shutle run 20m, Astrand testa za procjenu

maximalnog primitka kisika VO2MAX te varijabli iz oblasti spirometrije došlo je do statistički

značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine kod polovine testiranih varijabli

na finalnom mjerenju. Do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke

sredine na finalnom mjerenju došlo je kod varijabli SHURUN-Shutle run 20m (Sig. 0,00), i

varijabli za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX (Sig. 0,00), te ostalih varijabli

prezentiranih u tabelama br.1 i 2. na nivou do Sig. 0,05.Rezultati T-testa polovine varijabli za

procjenu funkcionalnih sposobnosti, pokazuju statistički značajne rezlike između inicijalnog i

finalnog mjerenja, što znači da je fitness program Thai-bo, koji je sproveden sa prvom grupom

ispitanika proizveo značajne parcijalne efekte u prostoru funkcionalnih sposobnosti.

89

Tabela 1

Tabela 2


TBC



T-testom za zavisne uzorke, jasno je vidljivo da je fitness programTBC proizveo značajne

parcijalne efekte. Kod testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti a koje su u ovom

Paired Samples Test

-6,87500 4,34796 ,54350 -7,96109 -5,78891 -12,650 63 ,000SHURUN - SHURUNFPair 1

Mean Std. Deviation

Std. Error

Mean Lower Upper

95% Confidence

Interval of the

Difference

Paired Differences

t df Sig. (2-tailed)

Paired Samples Test

,12258 ,43468 ,05434 ,01400 ,23116 2,256 63 ,028

3,59375 12,34776 1,54347 ,50937 6,67813 2,328 63 ,023

-,43750 2,20236 ,27529 -,98763 ,11263 -1,589 63 ,117

-11,75938 58,89717 7,36215 -26,47145 2,95270 -1,597 63 ,115

,42878 1,34277 ,16785 ,09337 ,76420 2,555 63 ,013

12,85938 41,16512 5,14564 2,57663 23,14212 2,499 63 ,015

5,35938 21,47599 2,68450 -,00517 10,72392 1,996 63 ,050

5,17188 21,29428 2,66178 -,14728 10,49103 1,943 63 ,056

-,95000 31,10211 3,88776 -8,71907 6,81907 -,244 63 ,808

-2,06250 30,54992 3,81874 -9,69364 5,56864 -,540 63 ,591

13,78719 24,32112 3,04014 7,71195 19,86242 4,535 63 ,000

233,44734 252,35671 31,54459 170,41051 296,48418 7,401 63 ,000

-,34484 ,37616 ,04702 -,43881 -,25088 -7,334 63 ,000

-75,39063 113,19973 14,14997 -103,667 -47,11417 -5,328 63 ,000

,37687 1,49359 ,18670 ,00379 ,74996 2,019 63 ,048

20,76563 87,20906 10,90113 -1,01855 42,54980 1,905 63 ,061

-13,14609 169,02141 21,12768 -55,36638 29,07420 -,622 63 ,536

-1,46875 40,18764 5,02345 -11,50732 8,56982 -,292 63 ,771

16,20313 50,50292 6,31287 3,58787 28,81838 2,567 63 ,013

13,42188 41,26254 5,15782 3,11480 23,72895 2,602 63 ,012

-2,51563 2,69032 ,33629 -3,18765 -1,84360 -7,481 63 ,000

VCMJ - VCMJFPair 1

VCPROC - VCPROCFPair 2

FVCMJ - FVCMJFPair 3

FVCPROC - FVCPROCFPair 4

FEV1MJ - FEV1MJFPair 5

FEV1PROC -

FEV1PROCF

Pair 6

FEV1VCMJ - FEV1VCMJFPair 7

FEV1VCPROC -

FEV1VCPROCF

Pair 8

FEV1FVCMJ -

FEV1FVCMJF

Pair 9

FEV1FVCPROC -

FEV1FVCPROCF

Pair 10

FMEFMJ - FMEFMJFPair 11

FMEFPROC - FEFPROCFPair 12

FMFTMJ - FMFTMJFPair 13

FMFTPROC -

FMFTPROCF

Pair 14

FEFMJ - FEFMJFPair 15

FEFPROC - FEFPROCFPair 16

PEFMJ - PEFMJFPair 17

PEFPROC - PEFPROCFPair 18

MVVINDMJ - MVVINDMJFPair 19

MVVINDPROC -

MVVINDPROCF

Pair 20

VO2MAX - VO2MAXFPair 21

Mean Std. Deviation

Std. Error

Mean Lower Upper

95% Confidence

Interval of the

Difference

Paired Differences


90



značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine kod većine testiranih varijabli na

finalnom mjerenju. Do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine

na finalnom mjerenju došlo je kod varijabli SHURUN-Shutle run 20m (Sig. 0,00), i varijabli

za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX (Sig. 0,00), te ostalih varijabli

prezentiranih u tabelama br.13 i 14. na nivou do Sig. 0,05.

Rezultati T-testa većine varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti, pokazuju statistički

značajne rezlike između inicijalnog i finalnog mjerenja, što znači da je fitness programTBC,

koji je sproveden sa drugom grupom ispitanika proizveo značajne parcijalne efekte u prostoru

funkcionalnih sposobnosti, što je i jedan od osnovnih zadataka ovog fitness programa.

Tabela 3

Tabela 4

Paired Samples Test


Mean Std. Deviation

Std. Error

Mean Lower Upper

95% Confidence

Interval of the

Difference

Paired Differences


91


Dance aerobic



T-testom za zavisne uzorke, jasno je vidljivo da je fitness programDance aerobic proizveo

značajne parcijalne efekte. Kod testova za procjenu funkcionalnih sposobnosti a koje su u ovom



značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke sredine kod polovine testiranih varijabli

na finalnom mjerenju. Do statistički značajnog pozitivnog pomaka vrijednosti aritmetičke

sredine na finalnom mjerenju došlo je kod varijabli SHURUN-Shutle run 20m (Sig. 0,00), i

varijabli za procjenu maximalnog primitka kisika VO2MAX (Sig. 0,00), te varijabli

prezentiranih u tabelama br.9 i 10. na nivou do Sig. 0,05. Rezultati T-testa polovine varijabli

za procjenu funkcionalnih sposobnosti, pokazuju statistički značajne rezlike između inicijalnog

i finalnog mjerenja, što znači da je fitness programDance aerobic, koji je sproveden sa trećom

Paired Samples Test

,29977 ,67659 ,07296 ,15471 ,44483 4,109 85 ,000

8,18605 17,11450 1,84550 4,51669 11,85540 4,436 85 ,000

-,71570 2,19398 ,23658 -1,18609 -,24531 -3,025 85 ,003

-22,33709 65,65712 7,07999 -36,41401 -8,26018 -3,155 85 ,002

,30919 1,29796 ,13996 ,03090 ,58747 2,209 85 ,030

11,47674 35,01553 3,77582 3,96940 18,98409 3,040 85 ,003

3,31395 17,98055 1,93889 -,54108 7,16899 1,709 85 ,091

2,97674 17,76313 1,91545 -,83168 6,78517 1,554 85 ,124

-8,62442 30,16846 3,25315 -15,09255 -2,15629 -2,651 85 ,010

-9,29070 29,86198 3,22010 -15,69312 -2,88828 -2,885 85 ,005

11,49302 8,17464 ,88149 9,74038 13,24567 13,038 85 ,000

273,76744 194,71141 20,99627 232,02123 315,51365 13,039 85 ,000

-,46244 ,38505 ,04152 -,54500 -,37989 -11,137 85 ,000

-116,855 48,01549 5,17764 -127,149 -106,560 -22,569 85 ,000

,24686 1,43676 ,15493 -,06118 ,55490 1,593 85 ,115

15,43023 83,05243 8,95577 -2,37625 33,23671 1,723 85 ,089

-101,165 184,88340 19,93649 -140,804 -61,52603 -5,074 85 ,000

-25,33256 46,15908 4,97746 -35,22909 -15,43603 -5,089 85 ,000

14,39535 42,83354 4,61886 5,21182 23,57888 3,117 85 ,002

11,67442 34,62996 3,73424 4,24974 19,09910 3,126 85 ,002

-3,03488 2,09452 ,22586 -3,48395 -2,58582 -13,437 85 ,000

VCMJ - VCMJFPair 1





FEV1PROC -

FEV1PROCF

Pair 6


FEV1VCPROC -

FEV1VCPROCF

Pair 8

FEV1FVCMJ -

FEV1FVCMJF

Pair 9

FEV1FVCPROC -

FEV1FVCPROCF

Pair 10


FMEFPROC -

FMEFPROCF

Pair 12


FMFTPROC -

FMFTPROCF

Pair 14






MVVINDPROC -

MVVINDPROCF

Pair 20


Mean Std. Deviation

Std. Error

Mean Lower Upper

95% Confidence

Interval of the

Difference

Paired Differences


92

grupom ispitanika proizveo značajne parcijalne efekte u prostoru funkcionalnih sposobnosti, na

nivou nešto ispod rezultata druge i prve grupe.

Tabela 5

Tabela 6

Paired Samples Test


Mean Std. Deviation

Std. Error

Mean Lower Upper

95% Confidence

Interval of the

Difference

Paired Differences


Paired Samples Test

,10449 ,92530 ,13219 -,16129 ,37027 ,790 48 ,433

5,40816 14,00434 2,00062 1,38565 9,43068 2,703 48 ,009

-,31980 2,32043 ,33149 -,98630 ,34671 -,965 48 ,340

-10,89592 57,06460 8,15209 -27,28678 5,49495 -1,337 48 ,188

,31000 1,17651 ,16807 -,02793 ,64793 1,844 48 ,071

10,57143 33,83662 4,83380 ,85242 20,29044 2,187 48 ,034

3,71429 16,14259 2,30608 -,92241 8,35098 1,611 48 ,114

3,32653 16,62877 2,37554 -1,44981 8,10287 1,400 48 ,168

-4,08163 19,40451 2,77207 -9,65526 1,49199 -1,472 48 ,147

-4,22449 19,39638 2,77091 -9,79578 1,34680 -1,525 48 ,134

4,75347 8,35380 1,19340 2,35398 7,15296 3,983 48 ,000

117,10204 209,24370 29,89196 57,00023 177,20385 3,918 48 ,000

-,31388 ,25077 ,03582 -,38591 -,24185 -8,762 48 ,000

-99,02857 52,65893 7,52270 -114,154 -83,90316 -13,164 48 ,000

,14592 1,39570 ,19939 -,25497 ,54681 ,732 48 ,468

6,63265 78,76275 11,25182 -15,99065 29,25596 ,589 48 ,558

-39,43531 150,96913 21,56702 -82,79870 3,92809 -1,829 48 ,074

-11,91837 35,93503 5,13358 -22,24011 -1,59662 -2,322 48 ,025

13,14286 41,93745 5,99106 1,09701 25,18870 2,194 48 ,033

10,57143 33,83662 4,83380 ,85242 20,29044 2,187 48 ,034

-3,26531 2,12892 ,30413 -3,87680 -2,65381 -10,736 48 ,000

VCMJ - VCMJFPair 1





FEV1PROC -

FEV1PROCF

Pair 6


FEV1VCPROC -

FEV1VCPROCF

Pair 8

FEV1FVCMJ -

FEV1FVCMJF

Pair 9

FEV1FVCPROC -

FEV1FVCPROCF

Pair 10


FMEFPROC -

FMEFPROCF

Pair 12


FMFTPROC -

FMFTPROCF

Pair 14






MVVINDPROC -

MVVINDPROCF

Pair 20


Mean Std. Deviation

Std. Error

Mean Lower Upper

95% Confidence

Interval of the

Difference

Paired Differences


93

Zaključak

Na osnovu prezentiranih rezultata može se zaključiti da su sva tri primjenjivana fitness

programa u udređenoj mjeri proizvela statistički značajne pozitivne parcijalne promjene u

prostoru varijabli za procjenu funkcionalnih sposobnosti kod ispitivanog uzorka. Posljedično,

možemo konstatovati da će primjenjivani fitness programi sa svojim sadržajima, u trajanju od

6 mjeseci, dovesti do poboljšanja funkcionalnih sposobnosti ispitanica, te da će kvalitetnije

funkcionalne sposobnosti imati trenfer i uticaj na zdravstveni status istraživanog uzorka, a što

je i jedan od ciljeva ovog istraživanja.

Literatura

1. Andrijašević, M. (1995): Fitness programi. Zbornik radova međunarodnog

savjetovanja “Fitness i sport”, Zagreb.

2. Furjan – Mandić, G., F. Prot, D. Metikoš (1995): Primjena aerobike u treningu

sportaša. Zbornik radova međunarodnog savjetovanja “fitness i sport”, Zagreb.

3. Furjan – Mandić, G., F. Prot, N. Marelić, D. Metikoš (1995): Primjena aerobike u

treningu odbojkaša. Zbornik radova 4. Ljetne škole pedagoga fizičke kulture u RH,

Rovinj.

4. Hadžikadunić, M., Rađo, I, Pašalić, E. (2000): Upotreba fitnes programa u sportu i

rekreaciji, Pedagoška akademija Mostar, Sarajevo.

5. MalackoJ. Popović D. : Modelologijakineziološkoantropološkihistraživanja,

Leposavić 2001. godine

6. Malacko J. Rađo I.: Tehnologija sporta i sportskog treninga, Sarajevo 2004. godine

7. Malacko, J. (1982): Osnove sportskog treninga - kibernetički pristup. Sportska

knjiga, Beograd.

8. Mikić, B. (1995): Osnovi psihomotorike čovjeka, Filozofski fakultet, Tuzla.

9. Mikić, B. (1999): Testiranje i mjerenje u sportu, Filozofski fakultet, Tuzla.

10. Milanović, D. (1996): Fitness, Fakultet za fizičku kulturu, Zagreb.

11. Sharkley, B. J. (1991): New dimensions in aerobic fitness. Human kinetiks books.

Champaign.

94

RODNA RAVNOPRAVNOST U SPORTU

Ivana Parčina1, Violeta Šiljak1

1Fakultet za menadžment u sportu, Alfa univerzitet, Beograd, Srbija

Sažetak

Ravnopravno učešće žena u sportu predstavlja mladu društvenu pojavu. Istorija je ukazala da

su žene bile najveća marginalna grupa u društvu, i u sport su se uključile na specifičan način.

Razmatrajući istraživani problem, u obzir su se morali uzeti različiti faktori: uloga porodičnih

prilika na sportsko postignuće žene, uticaj organizacije sporta na polnu i sportsko profesionalnu

diferencijaciju i brojni socijalni i psihološki činioci.Žene su, iako podjednako obrazovane kao

i muškarci, zbog društvenih prilika i prisutne polne nejednakosti i dalje manjina u sportskim

organizacijama. Pitanja prava žena su globalna i univerzalna, a stavovi koji vladaju u

patrijahalnom svetu, održavaju neravnopravnost i diskriminišu žene u svim oblastima rada i

života, time i u oblasti sporta.

Ključne reči: žene/sport/diskriminacija.

Uvod

Prema Evropskoj povelji o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom nivou, rodna ravnopravnost

pretpostavlja da u jednom društvu, zajednici ili organizaciji, postoje jednake mogućnosti za

žene, muškarce i osobe drugačijih rodnih identiteta, da bi doprineli kulturnom, političkom,

ekonomskom i socijalnom napretku, kao i da imaju jednake mogućnosti da uživaju sve koristi

i dobrobiti od napretka jedne zajednice.

Rod je je društveno oblikovanje biološkog pola žena i muškaraca. Pokazuje na koji način jedno

društvo vidi ulogu žene i muškarca i odnosi se na čitav spektar ideja i očekivanja koji se tiču

tih uloga. Ova očekivanja odnose se na to kako žene i muškarci treba da izgledaju, kako da se

ponašaju u određenim situacijama, tj. određuju tipično ženske i tipično muške karakteristike i

sposobnosti. Ove ideje i očekivanja su naučeni,odnosno stečeni u porodici, školi, pod uticajem

medija, verskih ideolgija, u kulturnim i drugim institucijama.

Feminizam kao pojam ulazi u upotrebu u francuskom jeziku počev od 1837. godine, da označi

učenje koje se zalaže za širenje prava i uloge žena u društvu. Feminizam je teorija i praksa, koja

polazeći od načela jednakovrednosti žena i muškaraca, nastoji na društvenim promenama sa

ciljem prestanka društvene, političke i ekonomske diskriminacije žena. Feminizam je društveni

pokret, teorija i lično opredeljenje koji polaze od činjenice da žene u društvu imaju nepovoljan

položaj koji može da se promeni sistemskim aktivnostima činjenja ženskih problema

95

specifičnim i vidljivim, priznatim i adekvatno vrednovanim, tako što će se identifikovati nasilje

nad ženama i ukazati na diskriminaciju i defavorizovanje žena kao i kroz borbu za ostvarivanje

jednakih mogućnosti za žene i muškarce na svakom mestu. Feminizam, kao pokret žena za

oslobođenje iz podređenog položaja i izjednačenje u pravima sa muškarcima, je pokazao da se

paradigme bihejviorističkih nauka ne odnose na žensku polovinu čovečanstva. Time postavlja

metodološki zahtev, da teorija za ženu mora proizaći iz ženskog iskustva.

Feminizam devedesetih godina više ne govori ni o ženi uopšte, već o crnoj, beloj, kolonizovanoj

ženi, ženi radnici,... Iako diversifikuje ženski subjekat i pre nego što ga uspostavlja, ovaj pristup

ima i velike metodološke prednosti. Ukazuje na činjenicu da je osnovno granjanje

muškarac/žena duboko ukorenjeno u druge odnose moći, kao i u klasne i rasne odnose.

Feministička jurisprudencija ispituje osnovne pravne principe (pravda, jednakost, uslovi

posedovanja i lišenosti prava,...) koji su bitni za sve pravne oblasti ali sa stanovišta specifičnih

ženskih potreba i zahteva. Osnovna ideja je uočavanje činjenice da su žene kroz formulisanje i

donošenje zakona i njihovu primenu od strane muškaraca stavljane u stranu. Ženama kroz

istoriju nikada nije bilo dozvoljeno da prilikom donošenja zakona predstavljaju same sebe.

Uvek su bile predstavljanje od strane muškaraca i ponekad su bile totalno pravno zavisne.

Jednakost pravne zaštite i tretmana, diskriminacija u obrazovanju, zaposlenju, napredovanju i

plaćanju, zaštita reproduktivnih prava i sloboda, zaštita od nasilja, silovanja, incesta,

seksualnog ucenjivanja i bračnih zloupotreba, prostitucija i pornografija, glavne su oblasti

izučavanja feminističke jurisprudencije. O ovim i drugim ženskim potrebama je jako teško

govoriti u slučaju postojanja pravne distopije koja označava turobnu zajednicu u kojoj je vlast

neizmerno moćna a pojedinac potisnut i onečovečen. Feministička jurisprudencija, iako sadrži

utopističku viziju sistemskih pravnih promena, ne može da popravi distopične elemente

pravnog sistema, niti ima revolucionarno - reformatorsku snagu promene iz distopije ka

demokratski uravnoteženom sistemu. Najmračniji deo svih distopija predstavlja uzaludnost

pobune, jer ako nije pravno moguća ( ako nije legitimna) onda je u najboljem slučaju prerana.

Žene u sportu

Žene su, iako podjednako obrazovane kao i muškarci, zbog društvenih prilika i prisutne polne

nejednakosti i dalje manjina u upravljačkim telima sportskih organizacija. Pitanja prava žena

su globalna i univerzalna, a stavovi koji vladaju u patrijahalnom svetu održavaju

neravnopravnost i diskriminišu žene u svim oblastima rada i života.

Proteklih godina učinjen je veliki napredak u cilju unapređenja žena putem seminara na raznim

svetskim konferencijama. Problemi položaja žena, ipak nemaju svuda najviši prioritet. One su

suočene sa diskriminacijom i ne učestvuju ravnopravno u razvoju društva. Od preko milijardu

ljudi koji žive u potpunoj bedi, žene čine 70%. Prisiljene su da rade poslove u neprimerenim

uslovima rada i da prihvataju ona zaposlenja čija dugoročnost nije zagarantovana. Žene, u

odsustvu izbora, prihvataju nedovoljno plaćene poslove da bi dopunile kućni budžet, a samim

tim veći teret pada na njih. Migracije, ratni sukobi su samo neki od faktora koji doprinose

96

porastu broja domaćinstava u kojima su hranioci porodice žene koje su diskriminisane i

socijalno marginalizovane.

Jaki razlozi ženskog otpora su rodni stereotipi. Feministička pravna teorija jedinstveno veruje

da je društvo oblikovano patrijarhalno i da u njemu dominiraju muškarci produkujući polno

zasnovano nasilje i strah od njega i pritom razvijaju pravni sistem koji nije u stanju da te pojave

eliminiše. Iako kritikuje ulogu pravnog sistema, ova pravna teorija nastoji da unese neke

transformativne elemente i metode eliminisanja patrijarhata kroz analizu prirode i obima ženske

podređenosti u raznim pravnim oblastima.

Reforme koje su neophodne idu u nekoliko osnovnih pravaca:

1. Polno zasnovano nasilje

Uglavnom se radi o odredbama krivičnog i porodičnog zakonodavstva i u ovoj oblasti su

najvidljivije pravne inicijative za promenu zakona. Insistira se na promeni procedura tako da

postanu rodno senzitivne, tj. da službena lica uvek budu žene, da žene koje su žrtve nasilja budu

praćene od strane druge žene i tome slično. Naročito se insistira na promenjenom pristupu

ženama svedocima i žrtvama krivičnih dela nasilja, koji je do sada uglavnom smeštao krivicu

na žrtvu.

2. Diskriminacija

Još uvek postoje zakonske odredbe koje otvoreno diskriminišu žene kao što su nedostupnost

nekih radnih mesta, profesija ili zanimanja kao i nedostupnost nekih vidova školovanja u visoko

školskim institucijama, npr. u vojsci.

3. Siromaštvo

I ono ima pol, odnosno većinu siromašnih i nezaposlenih čine žene. Da li je to zbog slabijeg

obrazovanja ili usmeravanja na ženska zanimanja koja su po pravilu manje plaćena, ili zbog

iscrpljenosti kućnim radom i podizanjem dece, ili zbog sve veće pojave samohranih majki, ali

uzroci se i dalje traže i analiziraju.

4. Reproduktivna prava i zdravstvena zaštita

Zakonima i praksom se ženama oduzima ili ograničava pravo kontrole svog tela i svoje

fertilnosti. Neophodan je novi pristup problemima tipa kontracepcije, abortusa, sterilizacije,

plodnosti, veštačkog osemenjavanja, dostupnosti i kvaliteta medicinskih usluga,...

97

5. Prava marginalizovanih žena

Postojanje višestruke pravne diskriminacije koja proističe iz postojanja više osnova društvene

nemoći. Žena koja je siromašna, hendikepirana, pripadnica manjina, neobrazovana,...

6. Položaj žena u pravnoj profesiji i pravnom obrazovanju

Diskriminacija koja postoji u procesu obrazovanja, teškoće kod zaposlenja, napredovanja,...

Diskriminacija je naročito izražena sa obzirom na geografski kriterijum ( mali ili veliki gradovi,

hijerarhijski položaj unutar organizacije i sl.).

7. Položaj žena u kriznim periodima

Zakoni koji se menjaju tako da se žene vrate tradicionalnim vrednostima, sklone se sa tržišta

rada, pomognu svojoj zemlji u borbi protiv ''bele kuge'',...

8. Odsustvo žena iz javnog, političkog i informativnog života

Učesnici na pravnoj sceni su uglavnom muškarci. Žena još nema autentičan glas da govori

pravno, ni forum na kome može da misli ženski.

Mogućnost bavljenja sportom podrazumeva se kao ljudsko pravo svakog čoveka, a takmičarski

duh koji pratimo još od načina života starih Grka, kada je agon određivao celokupni ljudski

život postaje dominantno svojstvo. Krajem XIX veka pod uticajem duhovne klime

nastupajućeg građanstva i industrijske revolucije i uverenja u svemoć nauke i tehnike, žene su

vodile žestoku borbu za svoja prava. Želele su, ne samo da dele pozicije sa muškarcima u

različitim oblastima, nego i da steknu pravo da bude ravnopravne građanke novog društva.

Društveni odnosi su se brzo menjali i kretali su se u novom pravcu.

Oba svetska rata su predstavljala veliki napredak u pogledu borbe za ravnopravnost jer su od

muškaraca zahtevala da napuste svoje poslove i odu u rat, ostavljajući prazna mesta u industriji.

Žene su iskoristile priliku da doprinesu društvu u ratnim vremenima zapošljavajući se u

industriji, obrazovanju i slično. Jedna od posledica društvene emancipacije preko rada bio je

pokret za učešće u tradicionalno muškoj aktivnosti- sportu. Iako se nakon rata povratio autoritet

muškaraca i žene su vraćene kućama, mnoge mlade devojke su ostajale u školi duže i nastavile

da se bave sportom.

U početku su žene učestvovale u znatno manje zahtevnim događajima. Briga za fizičku snagu

i izdržljivost žena je dovela do obeshrabrenja učešća žena u fizički intenzivnijim sportskim

granama, a u nekim slučajevima je dovela do manje fizički zahtevne ženske verzije muškog

sporta.

98

Politički aktivizam žena s kraja XIX i 60-tih godina XX veka, kojim se težilo osiguranje polne

jednakosti i okončanje diskriminacije, prenet je i na sportske organizacije i na celokupan sistem

međunarodnog sporta, koji se ovim problemom, manje ili više uspešno bavio tokom celog

prošlog, kao i u prvoj dekadi ovog veka. Ovaj period je ispunjen aktivnostima, agendama,

deklaracijama, ali i rezultatima istraživanja kojima se afirmiše značaj i uloga sporta i daje

pravac za integraciju žene na svim nivoima piramide sporta. Obojen „akademskim bojama“,

ovo je period u kome se sumira učinjeno i daje okvir nove strategije. Ovo je vremenski okvir

unutar koga se registruje mnogo protivurečnih znakova (contradictio symptoma) između

namere- aktivnosti - rezultata da se neposredno učešće žena u sportu i fizičkoj aktivnosti uveća,

kao i da žena bude angažovana u telima koja rukovode i donose odluke u sportu. Rezultati su

ostvareni, učešće je stiglo do praga brojčane ravnopravnosti, kako u opštoj fizičkoj aktivnosti,

tako i na OI, ali se, s druge strane, uočava da se broj žena trenera smanjio, da je žena - trener

koja trenira muškarce retkost, odnosno da je realizacija liderske pozicije žene u sportu puna

kontradikcija, ispunjena dokumentima, siromašna učinkom, daleko i od prostog brojčanog

učešća.

Žene su ipak tokom poslednjih decenija imale velika i permanentna postignuća. One su se

izborile za lično učešće u pravnoobrazovnom, zakonodavnom, izvršnom i sudskom postupku

na nacionalnom i lokalnom nivou. Povećale su ostvarenje jednakih mogućnosti u opštem i

specijalističkom obrazovanju do najviših nivoa. Savremeni pravni sistem može da uvaži neke

od zahteva žena, ali oni moraju biti u skladu sa univerzalnim normativom, muškošću.

Zaključak

Jednakost ili uvažavanje različitosti, olako dolazi od odgovora da je formalna jednakost

neophodna ali i nedovoljna, i da nam treba zakonsko uvažavanje različitosti i specifičnosti.

Tamo gde zakon uvažava i prihvata različitost javlja se opasnost od ozakonjavanja

diskriminacije. Problem je kod zastupanja različitosti, isto kao kod zastupanja jednakosti, da i

jedan i drugi sistem uzimaju muškarca kao normu. Feministička teorija ne zamenjuje mušku

teoriju nego nalazi mesto sebi pored nje u uzajamnom kritičko- analitičkom odnosu. Žensko

iskustvo stvara novu ženskost koja se razlikuje od one ženskosti stvorene od strane muškaraca

sa ciljem da služi njihovim interesima.

Prihvatanje učešća žena u sportu u zemljama širom sveta čini još mladu i nedovoljno razvijenu

pojavu. Mnoge žene i dalje nemaju slobodu i pravo bavljenja sportom usled uslova u kojima

žive, bilo ekonomskim, političkim ili verskim. Iako učešće žena u sportu i fizičkim aktivnostima

ide uzlaznom putanjom, one i dalje ne učestvuju u istom broju kao i muškarci, najčešće iz

razloga koji uključuju religiju, kulturnu tradiciju, rodno pravo i političku situaciju u određenoj

zemlji.

99

Literatura

1. Blue, A. (1987). Grace under Pressure. The Emergence of Women in Sport. London:

Sidgwick & Jackson.

2. Boutilier, M., San Giovanni, L. (1983). The Sporting Woman. Champaign: Human

Kinetics Publishers.

3. Choi, P. (2000). Femininity and the Physically Active Women. London: Routledge.

4. Defrantz, A. (1988). Women and leadership in sport. Journal of Physical

Education,Recreation and Dance, March, 46-48

5. Drinkwater, B.L. (2000). Women in sport. Encyclopedia of Sport Medicine, Volume III.

Blackwell Science

6. Gilligan, C. (1993). In a different voice: Psychological Theory and women’s

development. Harvard University Press

7. Guttmann, A. (1991). Women’s Sports. A History. New York: Columbia University

Press.

8. Hooks, B. (2000).Feminism is for Everybody: Passionate Politics.New York: South

End Press

9. Jevtić, B.; Juhas, I.(2011). Žena u sportu - istina ili contradictio symptoma.Физичка

култура, 65,(7-17). Beograd:Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja

10. Jovanović, B. (1965). Fizička kultura kroz istoriju, Beograd: Državni institut za fizičku

kulturu.

11. Milojević, M., Berić, B. (1983). Žena i sport. Novi Sad : FFK

http://www.fizickakultura.com/cir/prethodni-brojevi/2011/fizicka-kultura-65-s1/250-women-in-sports-truth-or-contradictio-symptoma

100

UTICAJ GLOBALIZACIJE NA SAVREMENI SPORT

Milan Dragić 1, Edita Kastratović 1, Vesna Čilardžić 1

1Fakultet za poslovnu ekonomiju u preduzetništvo, Belgrade, Srbija

Sažetak

U radu je predstavljen uticaj globalizacije na savremeni sport. Cilj rada bilo je predstavljanje

sporta u pogledu prihvatanja novih okolnosti savremenog poslovanja. U radu su iskazane

mogućnosti korišćenja globalnih strategija razvoja, kako sportskih organizacija, tako i

organizacija koje ne pripadaju direktno oblasti sporta, ali imaju određenu poslovnu konekciju

sa njima. Predstavljene su i mogućnosti strateških koraka u pogledu marketinga i njegove

primene u globalnom fenomenu razvoja sporta. U radu su iskazane i tendencije globalnog

uticaja u sportu u pogledu formiranja međunarodnih liga na užem ili širem geografskom

području. Izneseni su i određeni zaključci u pogledu globalnog razvoja sporta ali i zadataka

kako država tako i pojedinaca u liku sportskih menadžera, a sve u cilju maksimalnog korišćenja

mogućnosti koje globalizacija u oblasti sporta nosi sa sobom.

Ključne reči: Globalizacija, sport, marketing.

Uvod

Sport je kao i sve druge oblasti ljudskog društva uvučen u matricu globalnog fenomena.

Transformacija sporta od "igre" do "biznisa" traje dovoljno dugo da se fenomen globalizacije u

sportu može posmatrati kao sasvim realan i izvestan. Sportske organizacije, različitog tipa, svoj

uticaj ostvaruju na globalnoj platformi. Regionalna usmerenost potpuno je zamenjena

konceptom otvorenog dejstva ka svim tržištima koji su manje ili više spremni za prihvatanje

novih ideja i koncepata, "agresivnih" marketinških pohoda modernih sportskih organizacija.

Osim sportskih organizacija, globalnom uticaju sporta značajno, a u nekim slučajevima i

odlučujuće, doprinose organizacije koje nisu iz oblasti sporta. One sport posmatraju kao

atraktivan kanal distribucije svojih proizvoda i usluga širokom opsegu potencijalnih klijenata.

Organizacije više nisu ograničene na poslovanje u okvirima naionalnih granica. To pokazuju

primeri uspešnih kompanija: više od 2/3 prihoda kompanije Avon dolazi od prodaje van

101

Severne Amerika, Japanska kompanija Nissan proizvodi automobile u SAD (Misisipi) i

Meksiku, McDonalds drži preko 700 objekata u Kini2, kao i mnogi drugi primeri.

Globalizacija

Globalizacija predstavlja veliki izazov za sve organizacije u razvoju. Mogućnosti koje se

pružaju u pogledu globalnog dejstva predstavljaju magnet za sve organizacije bez obzira na

oblast svog delovanja. Sportske organizacije koje se bave proizvodnjom i prodajom usluga

imaju mogućnost širenja svojih kapaciteta van granica zemalja u kojima su nastale i gde im se

nalazi sedište. Poznati i uspešni sportski klubovi su delimično limitirani u smislu nemogućnosti

prebacivanja svog obitovanja i poslovnog delovanja u drugim zemljama, ali su globalni izazov

iskoristili u marketinškom pogledu i svoje dejstvo proširili na taj način. Spektar mogućnosti se

proširio, što sportski klubovi obilato koriste:

Prodaj prava TV prenosa utakmica i važnih događaja

Prodaja sportske opreme, navijačkih rekvizita i suvenira sa brendom kluba,

Prodaja prostora za reklamiranje (reklame na stadionima i u halama, reklame na dresu

sportista)

Velike organizacije sa uspešnim menadžeri na čelu, takođe se mogu susresti sa izazovima u

upravljanju u globalnom okruženju. Novi konkurenti se mogu pojaviti iznenada u bilo kom

momentu i na bilo kom mestu u svetu. Menadžeri moraju biti spremni da se suoče sa kulturnim,

ekonomskim i političkim razlikama na tržištima širom sveta3. Pre direktnog nastupa na nekom

novom tržištu, strategijski menadžeri moraju uzeti u obzir konotaciju kulturoloških kodeksa i

normi koje odlikuju to tržište, kako bi izbegli mogućnost uspostavljanja efekta odbojnosti usled

neprilagođene strategija i njenog eventualnog neprikladnog oblika.

Igra, kao bazični element sporta, predstavljala je uspešnog "ambasadora" kvalitetnog korišćenja

slobodnog vremena. Transormacijom igre u sport i potenciranjem takmičarskog duha,

omogućena je lavina pozitivnog prihvatanja svih sportskih sadržaja bez obzira na podneblje sa

koga potiče. Kult Olimpijskih Igara i drugih velikih međunarodnih takmičenja, omogućio je

sportu da bude jedan od pionira globalnoh fenomena u pogledu širenja svog dejstva na

međunarodnom nivou.

Marketing na polju globalizacije

2 Coulter, M. "Strategijski menadžment", 2010,: 20 3Robbins, S., Coulter, M. "Menadžment", 2005,: 78

102

Primetivši globalističku sposobnost sporta, velike organizacije su uočile mogućnost globalnog

širenja svog dejstva posredstvom sporta. Kompanija Red Bull je za manje od 15 godina uspela

da postane brend vredan milijardu dolara i osvoji 70ž5 svetskog tržišta energetskih napitaka.

Menadžeri te kompanije su uspeli u nastojanju da Red Bull bude dostupan na svim većim

sportskim takmičenjima. Red Bull je svoj "cool" imidž izgradio i kroz sponzorisanje ekstremnih

sportova, kao što su X-fighters, Red Bul Cliff Diving - takmičenja u skokovima sa visokih stena

u vodu, takmičenja u skokovima sa motorima, Flugtag - takmičenje u kojem učesnici prave

letelice različitih i često smešnih oblika, sa kojima pokušavaju da sa određenih platformi polete

iznad vode, što je u skladu sa sloganom Red Bulla - "Red Bull daje ti krila"4.

Osim velikih i moćnih kompanija, i mnogo manje kompanije su shvatile kolika je mogućnost

marketing prodora na međunarodna tržišta posredstvom sporta, poznatih sportskih ličnosti,

brendova. Primer neverovatnog uspeha relativno nepoznate kompanije Salton, koja je

proizvodila neobične uređaje, naglašava značaj prihvatanja globalnih pravila poslovanja.

Početkom 1990-tih godina, kompanija je prodavala mali roštilj za kućnu upotrebu, koji nije bio

tako popularan, sve do momenta dok dvostruki šampion u teškoj kategoriji u boksu George

Foreman nije odlučio da ga promoviše i ostvari partnersku saradnju sa kompanijom. Forman

je, kao simpatična grdosija i neko ko je poznat kao ljubitelj čizburgera, na jednoj od promocija

iskoristio zgodan momenat i nesvesno uzeo pljeskavicu, ubacio je u lepinju i počeo da jede.

Nakon tog momenta kojeg je kamera uhvatila, telefoni su se usijali i kompanija Salton je

zahvaljujući popularnosti Formena i njegovog učinjenog gesta, ostvarila prodaju od 40 miliona

roštilja. Zahvaljujući ugovoru koji je imao sa tom kompanijom, Forman je zaradio znatno više

od svoje bokserke karijere - preko 150 miliona dolara. Kompanija salton je postala

međunarodno poznata i od 1995. godine zabeležila rast od 46%5!

Tendencije globalnog uticaja u sportu

Razvoj fenomena savremenog sporta u svim pogledima iskazanim tendencijama svetskog

ekonomskog i marketinškog kretanja, značajno određuje i strategijski pristup samom sportu u

njegovom razvoju6. Kao podrška sportskim aktivnostima osnovnog tipa u smislu sporta kao

osnovnog proizvoda, javlja se i tendencija razvoja usluga u sportu i sportske opreme. Kao

potencijalno najmasovnije tržište iz oblasti sporta, uočava se tržište širokog sportskog

auditorijuma i razvoja životnog stila svakog pojedinca. Upravo razvoj rekreativnog sporta

predstavlja dodatnu mogućnost konekcije u marketinškom smislu između profesionalnog i

rekreativnog sporta. Proizvodi i usluge koje su nekoliko godina unazad bili rezervisani za

4 Kotler, P., Keller, K. "Marketing menadžment", 2006,: 667-668 5 Kotler, P., Keller, K. "Marketing menadžment", 2006: 546 6Tomić, M. "Sportski menadžment", 2007,: 645

103

profesionalni sport, u budućnosti će naći svoju primenu u rekreativnom sportu u smislu

približavanja privilegija modernih "gladijatora" pojedincu. Proizvođači sportske opreme,

energetskih napitaka, organizacije koje pružaju usluge u sportu, pokušavaju da maksimalno

iskoriste svako potencijalno tržište u cilju maksimiziranja profita.

Tendecija globalnog razvoja sporta uveliko je primetna u periodu 20. veka u primerima širenja

NBA u Evropi i Aziji, formiranja evropske NFL lige, širenje NHL u Evropi. Može se uočiti da

je talas Globalizacije počeo upravo sa područja SAD kao društva u kome funkcioniše liberalna

ekonomija.

Osim fenomena opšte globalizacije, koja se odnosi na širenje uticaja i aktivnosti u zemljama

drugih kontinenata, mogu se primetiti i tendencije razmišljanja u pravcu fenomena "delimične

globalizacije", oslonjene na funkcionalno i geografski logične regione. U košarci je takva ideja

i zaživela na prostorima zemalja Balkana u vidu formiranja i funkcionisanja Jadranske lige.

Jedan od primera mogućih liga u fudbalu predstavljen je u sledećoj tabeli:

Tabela 1. Potencijalne globalne međuregionalne lige

NAZIV LIGE POTENCIJALNE ČLANICE LIGA

Sredozemno-balkanska liga

Obuhvatila bi klubove iz: Španije,

(mediteranski deo), Francuske (mediteranski

deo), Italije (mediteranski deo), Grčke,

Turske, Srbije, Hrvatske (jedan deo),

Rumunije i Bugarske

Rusko-istočnoevropsko-skandinavska liga

Rusija, Ukrajina, Moldavija, Belorusija,

Norveška, Finska, Švetska, Baltičke zemlje i

ostale države ZND

Centralnoevropska liga

Nemačka (istočni deo), Austrija, Slovenija,

Češka, Slovačka, Poljska, BiH, Mađarska,

Hrvatska (severozapadni deo)

Britansko-zapadnoevropska liga Engleska, Škotska, Republika Irska, Vels,

Severna Irska, Island, Holandija, Danska7

7Tomić, M. "Sportski menadžment", 2007,: 648

104

Dat je primer formiranja regionalnih liga u fudbalu, pri čemu bi se isti ili sličan scenario mogao

koristiti i u globalnom razvoju rukometa, hokeju, vaterpolu, odbojci, ragbiju i sl.

Zaključak

Sportske integracije su predstavljaju neminovnost i osnovu razvoja sportskih organizacija ali i

organizacija koje imaju direktnu ili indirektnu konekcija sa sportom. Formiranje regionalnih,

kontinentalnih i svetskih liga u različitim sportovima omogućiće razvoj sporta u klantitativnom

i kvalitativnom pogledu. Konkretna razmena iskustva sportista u kontinuumu na godišnjem

nivou, omogućiće sportistima napredak kako u tehničkom, tako i u taktičkom pogledu.

Globalno širenje sportskih aktivnosti, kao osnovne jedinice fenomena sporta uopšte, povlači za

sobom i globalno širenje aktivnosti propratnih industrija (industrija sportske opreme i rekvizita,

industrija hrane i pića ugovorno povezanih sa određenim brendom - klubom, sportistom,

događajem). Zadatak menadžera u budućnosti bila bi adekvatna analiza potencijalnih prednosti

globalnog fenomena i u skladu sa tim definisanje ciljeva i pravaca kojima bi se kretale

organizacije kojima pripadaju. Zadaci država koje bi bile obuhvaćene potencijalnim ligama u

globalnom smislu, bilo bi maksimalno povezivanje i saradnja u ekonomskom, kulturološkom i

političkom smislu a sve to na platformi sporta i njegovog globalnog razvoja.

Literatura

1. Coulter, M. (2010) "Strategijski menadžment", Data Status, Beograd;

2. Beech, J., Chadwick, S. (2010): "Sportski menadžment", Mate, Zagreb;

3. Robbins, S., Coulter, M. (2005)"Menadžment", Data Status, Beograd;

4. Kotler, P., Keller, K. (2006)"Marketing menadžment", Data Status, Beograd;

5. Kastratović E.,(2006):“Osnove menadžmenta sa menadžmentom u sportu“,Institut

MSP,Beograd;

6. Mull, R., Bayless, K., Ross, C., Jamieson, L. (1997): „Recreational Sport Management“,

3rd edition; Human Kinetics, Champaign, Illionis;

7. Tomić, M. (2007): "Sportski menadžment", Data Status, Beograd;

8. Tomić, M. (2001): "Menadžment u sportu", Astimbo, Beograd

105

TJELESNI I ZDRAVSTVENI ODGOJ OSNOV ZDRAVLJA I SPORTA

Bogdan Kolar1

1Predsjednik Udruženja „ Naša djeca Zenica i Sportskog saveza ZDK, Bosna i Hercegovina

“ Djeca su ogledalo društva, njegova sadašnjost i budućnost.

Treba težiti društvu koje djecu čini sretnom „

Sažetak

Evidentno je da su brojni stručnjaci, naučni radnici, sagledavajući razvoj ljudske ličnosti

konstatovali da u ukupnom razvoju čovjeka, fizičke aktivnosti i sport igraju značajnu ulogu.

Među pretečam ovakog odnosa prema fizičkim aktivnostima i sportu evidentirana je prije više

milenija ( Aristotel ,Platon i drugi ).

Evidentno je da su sve generacije u ljudskoj istoriji opredjeli se za stav, da je tjelesni i

zdrastveni odgoj i sport djelatnost od posebnog interesa; kako je sada definišemo Zakonom o

sportu BiH i Strategijom razvoja sporta i Zakon o sportu Zeničko dobojskog kantona.

Naš prilog „Tjelesni odgoj osnov zdravlja i sporta“ nije imao za cilj da argumentima dokazuje

da je tjelesni zdrastveni odgoj sport vrlo bitan za razvoj čovjeka od rođenja do kraja života,

jer kako je to već rečeno to je dokazano i stalno se potvrđuje.

Cilj je da istražimo kako se kod nas u Kantonu odnosno lokalnim i samoupravnim zajednicama

ostvaruju svjetski stavovi o fizičkim aktivnostima i sportu kroz istoriju i sadašnje vrijeme i

kako se naše opredjeljenje da organizovanim i normiranim oblicima aktivnosti ( NPP za

Predmet Tjelesni i zdrastveni odgoj,sportski klubovi i asocijacije ) obezbjedimo da tjelesni

odgoj i sport budu osnova za korektni razvoj djece i omladine i građana u cjelini.

Na osnovu parcijalnih uvida došli smo da saznanja da ima teškoća koje onemogučavaju

korektanu implementaciju dokumenata domaćih i međunarodnih vezanih za oblast Tjelesni i

zdrastveni odgoj i sport. Pošto se radio izuzetno važnoj oblasti odlučili smo ( Sportski savez i

Udruženje „ Naša djeca Zenica) da temeljnije istražimo oblast i da u saradnji brojnih stručnjaka

iz ove oblasti pokušamo pripremiti cjelovite prijedloge za eliminisanje već uočenih smertnj i

do koji ćemo doći istraživanjem.

Rezultati istraživanja potvrdili su naše sumnje u korektnost implementacije Nastavnog plana i

programa za predmet Tjelesni i zdrastveni odgoj Takođe stanje u oblasti sporta nije primjereno

potrebama građana Kantona svih uzrasta ( Kanton ima oko 500.000 stanovnika i oko100.000

mladih uključenih u obrazovni proces oko 20.000 sportista i sportskih radnika

Stanje upučuje da se u razrešavanje ove problematike moraju angažovati organi vlasti svih

nivoa i organi sportskih klubova i asocijacija i NVO koje su svojim misijama vezane za

implementaciju dokumenata iz oblasti TZO i sporta..

106

Mi smo na stanovištvu da je „ Tjelesni i zdrastvestveni odgoj najvažniji predmet na svim

nivoima obrazovanja , vaspitanja / odgoja/ i zato se mi zalažemo da mu treba i posvetiti posebnu

pažnju i podršku.

Naš stav je da se eventualni propusti kod drugih predmeta mogu ispraviti ( instrukcije,

popravni ispiti pa i ponavljanje razreda ), ali propusti u oblasti tjelesnog i zdrastvenog vrlo se

teško otklanjaju ili se ne mogu otkloniti što je ogromna šteta za mlade i društvo u cjelini.

Ključne rijeći : domaći i međunarodni dokumenti, prostor ,oprema ,koordinatori , kabineti,

domaća zadaća,ravnopravnost spolova , djeca prije svega, Udruženje „ Naša djeca Zenica).

Uvod

Nepobitna je činjenica da su sve strukture koje u svojim misijama imaju problematiku vezanu

za položaj djece i omladine upućene na implementaciju Konvencije o pravima djeteta

Ujedinjenih nacija, koja je i osnova za veliki broj drugih dokumenata organa UN i organizacija

i organa Evrope koje još detaljnije razrađuju osnovne postavke Konvencije o pravima djeteta.

Takođe, i organi vlasti na svim nivoima u BiH usvojili su brojne povelje, strategije, akcione i

druge programe, koji se odnose na problematiku vezanu za djecu i omladinu u raznim oblastima

bitnim za razvoj i srećan život mladih . Navodimo samo neke od povelja, strategija akcionih

planova, zakona i slično: npr. Strategija za borbu protiv upotrebe droge, alkohola, pušenja i

drugih opijata i ovisnosti, Strategija protiv maloljetničkog prestupništva, strategije iz oblasti

zdravlja ( prevencija za brojne bolesti koje nastaju zbog fizičke neaktivnosti),Akcioni plan za

djecu 2011. – 2014., Akcioni plan za ravnopravnost spolova, Plan borbe protiv vršnjačkog

nasilja itd. Zajedničko za sva pomenuta dokumenta je stav da su tjelesni i zdrastveni odgoj i

sport značajni faktor za implementacije svih pomenutih i drugih dokumenata koja tretiraju

položaj mladih u društvu

Uvažavajući navedene činjenice, u Sportskom savezu Zeničko-dobojskog kantona ocjenjeno

je da je fizički razvoj jedna od najvažnijih oblasti za mlade i da su vrijedne pažnje sve aktivnosti

koje direktno i indirektno obezbjeđuju uslove za korektan tjelesni razvoj mladih i razvoj sporta

u cjelini.

U tom cilju Predsjedništvo sportskog saveza ZDK donijelo je odluku da se u partnerstvu sa

Udruženjem za brigu i opšta prava djece „ NAŠA DJECA „ Zenica (koje ima iskustvo i

kapacitete za istraživanje i koje svoju osnovnu aktivnost bazira na implementaciji Konvencije

o pravima djeteta više od dvadeset godina) detaljnije istraži problematiku vezanu za realizaciju

nastavnog plana i programa za predmet tjelesni i zdrastveni odgoj/ vaspitanje/ na području

Zeničko – dobojskog kantona.

107

Metodologije istraživanja

1 Za analiziranje i utvrđivanje stanja u oblasti sporta korištene su slijedeće metodologije i

tehnike :

analiza sadržaja ,

ankete, intervjui,

Delfi metoda ( konsultacije sa ekspertima za pojedine oblasti ),

HRBAP metoda ( koja inicira u rješenjima Strategije obezbjeđenje ljudskih prava

u lokalnoj zajednici i to naročito prava djeteta , ravnopravnosti žena i manjina )

miPRO metoda koja upućuje kreatore Strategije na ukljućivanje što većeg broja

sportista ,sportskih radnika ZDK u oblikovanje Strateški pravaca ( javne rasopave

,okrugli stolovi ,panel diskusije i sl ).

SWOT Analize

Sve navedene metode i tehnike istraživanja imaju za cilj korektno utvrđivanja stanja u

oblasti sporta ZDK a analiza dobivene građe ukazaće do kojeg stepena smo došli u

implementaciji Zakona I Strategije razvoja sporta u BiH I šta trebamo u narednom period

poduzeti da otklonimo eventualne nedostatke i da formulišemo osnovne pravce djelovanja,

sa ciljem da u skladu sa našim mogućnostima implementiramo i međunarodna i domaća

dokumenta koji su donešena za oblast sporta.

Uzorak

U istraživanje su bile uključene : uprave 63 centralne osnovne škole (sa 47.027 učenika) sa

145 područnih odjeljenja - škola ( oko 6.000 učenika) , 34 srednje škole, ( oko 19.000 učenika)

20 sportskih klubova, Univerzitet Zenica, Domovi zdravlja Visoko i Zenica, više desetina

sportista , trenera, sportskih radnika itd.

Istraživanje je trajalo nešto manje od godine dana.

Rezultati istrživanja

a) Normativne osnove

Analizom normativnog regulisanja oblasti Tjelesnog i zdratvenog odgoja i sporta

utvrđeno je adekvatno je regulisana na svim nivoima. Postoje zakoni o sportu ,

108

Strategija za razvoj sporta u BiH, Nastavni planovi i programi za predmet Tjelesni i

zdrastveni odgoj i ostali prateći propisi.

b) Prostorni uslovi

Istraživanje je pokazalo da da su, na primjer, od 63 centralne osnovne škole samo za 9

škola njihove uprave izjavile da imaju uslove za implementaciju nastavnog plana i

programa, ostale škole su izjavile da imaju djelimične ili otežane uslove

( nedostatak opreme adekvatnog prostora i sl ).

Od 145 područnih škola (koje su odjeljenja centralnih škola), a koje su locirane na

prigradskom i seoskom području, prema istraživanju, ni jedna škola nema uslova za

korektnu implementaciju NPP, Časove TZO realizuju u otežanim uslovima.

Sve škole su istakle da pored nedostatka prostora velike teškoć pretavlja nedostatak

opreme ( sprave ,lopte oprema za mjerenje razvoja odnosno učinka nastave, stručne

literature itd)

c) Opremljenost škola nastavnim sredstvima (sprave, rekviziti) i pomoćno-tehničkim

sredstvima.

Pod nastavnim sredstvima potrebnim za realizaciju Nastavnog plana i okvirnog programa

tjelesnog i zdravstvenog odgoja podrazumijevamo sprave, rekvizite, tehnička pomagala, mjerne

instrumente i opremu. Navedena nastavna sredstva su u funkciji uspješnije realizacije nastavnih

sadržaja, posebno iz tematskih područja gimnastike (sprave), atletike, ritmike i plesa (sprave i

rekviziti), sportskih igara (rekviziti), te dijagnostike (mjerni instrumenti).

Stanje u ovoj oblasti je nezadovaljsajuće. Školama nedostaju sprave i druga oprema . Situacija

je posebno teška u prigradskim i seoskim. Školama.Ovo stanje dovodi u pitanje sticanje snage(

snage ruku,ramenog pojasa snaga trupa itd), kordinacije,ravnoteže ,motoristike itd. Poseban je

problem što škole nemaju sredstva za mjerenje postignutih rezultata ( flamngo gredice klupe za

mjerenje gipkosti ,,štoperice i sl). Kao značajan problem može se navesti i nedostatak stručnr

literatzre i kontinuiranog obrazovanja kadra

d) Kadar.

109

Adekvatnost kadra i praksa zanavljanja i provjere znanja nije istraživana.Sve su škole izjavile

da raspolažu sa kadrom u skladu sa potrebama NPP i normativima.

Sigurno je da je ovako stanje alarmantno i ne garantuje d a se ostvare težnje vezane za

obrazovanje i odgoj i razvoj u ranom djetinstvu. Ovo stanje posebno uozbiljuje činjenica da se

u ovim područnim školama obrazuje preko 6.000 dječaka i djevojčica od prvog do petog

razreda.Ako se na pomenuti broj djece koji realizuju NPP za TZO u otežanim uslovima dodaju

djeca iz centralnih škola koja takođe nemaju uslove za nastavu TZO, može se zaključiti da je

više desetina hiljada dječaka i djevojčica uskraćeno je za korektnu realizaciju NPP za TZO.

Stanje u ovoj oblasti ukazuje da je neophodan konkretan angažman: obrazovnih vlasti,

nevladinih organizacija (klubova, sportskih asocijacja i drugih organizacija koje u misijama

imaju i ovu problematiku), lokalne i mjesnih samouprava, roditelja i mladih što bi omogućilo

da se što hitnije uspostavi sistem koji treba da u što kraćem roku obezbjedi organizovano

rješavanja uočenih nedostatka u ovoj oblasti, te da se u relativno kratkom vremenskom periodu

mogu uspostaviti organizacione i druge forme,koje će obezbjediti korektniji odnos društva u

ovoj za mlade izuzetno važnoj oblasti.

Za sada se pominje stav da je dva časa sedmično za TZO malo i da bi povećanje za jedan čas

sedmično značajno uticalo na eliminaciju lošeg stanja. Međutim, u stručnim krugovima se ističe

da bi i to bilo nedovoljno u odnosu na važnost TZO i sugeriše da se iznađu, odnosno koriste,

druge mogućnosti koje bi mladim obezbjedile organizovano korištenje slobodnog vremena i

veće prisustvo u oblasti sporta , za šts postoji veliki interes mladih, a već postoje i organizacioni

i oblici aktivnosti i koji obezbjeđuju veći angažman u vannastavnim i vanškolskim

aktivnostima, (realizacija Malih olimpijskih igara i drugih takmičenja koja bi trebala postati

takođe tradicionalna i obuhvaćati učenike svih uzrasta - od predškolskog do fakultetskog

nivoa).

Istraživanje je dokazalo da u školama zbog nedostatka prostora i opreme nema uslova da se

korektno iskoriste i već planirana dva časa sedmično odnosno 70 časova u toku jedne školske

godine.

Zaključci,Prijedlozi i mjere

Opšta ocjena je da se ne može biti zadovoljno u oblasti implementacije Nastavnog plana i

programa za predmet TZO.

Stanje zahtjeva ubrzano otklanjanje uočenih i drugih nedostataka.

110

Osnove Projekta „ Tjelesni odgoj osnov zdravlja i sporta“ nude i rješenja, koja će obezbjediti

da tjelesni odgoj postane i stvarno jedna od najvažnijih oblasti u obrazovanju i vaspitanju mlade

generacije i nudi niz praktičnih rješenja, koja treba da ostvare ovu osnovnu zamisao.

Konkretnim aktivnostima treba težiti da fizičke aktivnosti postanu pravilo življenja ,jer je to

jedini način da se održi zdravlje i zdrav duh.

Naš stav je da se eventualni propusti kod drugih predmeta mogu ispraviti ( instrukcije,

popravni ispiti pa i ponavljanje razreda ), ali propusti u oblasti tjelesnog i zdrastvenog vrlo se

teško otklanjaju ili se ne mogu otkloniti što je ogromna šteta za mlade i društvo u cjelini.

Mi smo na stanovištvu da je „ Tjelesni i zdrastvestveni odgoj najvažniji predmet na svim

nivoima obrazovanja , vaspitanja / odgoja/ i zato se mi zalažemo da mu treba i posvetiti

posebnu pažnju i podršku.

Projektom se u poglavlju „Prijedlozi i mjere“ nudi niz praktičnih rješenja kao na primjer :

U svim školama formirati kabinete (po mogućnosti sa poligonima) za predmet

tjelesni i zdrastveni odgoj, a prije svega u školama na selu. Kabinete opremiti

opremom kojom se mogu realizovati časovi iz NPP za koje nisu potrebne dvorane.

Kabineti bi mogli poslužiti i za dio NPP koji se odnosi na zdrastveni odgoj i

praćenje efekata TZO. Kabineti bi, pored ostalog, mogli poslužiti i za realizaciju

programa za djecu predškolskog uzrasta što bi sigurno značajno pomoglo većem

obuhvatu i implementaciji ciljeva iz Strategije za razvoj sporta u BiH 2010. – 2014.

Kabineti bi mogli poslužiti i za edukaciji učenika sa teškoćama u razvoju i za

rehabilitacije pojedinih osoba sa sportskim povredama

Uvođenje u obrazovni proces koordinatora za TZO koji će potpomagati realizaciju

TZO kada iz objektivnih razloga to ne mogu da relizuju u cjelini profesori razredne

nastave i profesori za TZO

Kordinator bi stimuliro i podržavao organizovano uključivanje učenika u sportske

klubove u cilju povećanja vremena organizovanog bavljenja aktivnostima koje su

predviđene u NPP.

Koordinator bi inicirao izradu i potpisivanje ugovora i protokola koji bi regulisali

odnose vezane za učenike uključene u rad klubova.

Koordinator bi se angažovao na organizaciji Malih olimpijskih igara i osnivanju

sportskih društava u školama.

Organi vlasti u obrazovnom procesu trebali bi temeljno sagledati

problematiku ocjenjivanja i doprinosa obrazovnih ustanova u razvoju učenika i

učenica svih uzrasta. Ovo podrazumjeva i drugačije đačke knjižice koje bi, u

stvari, trebale postati lični dokument svakog učenika i učenice iz oblasti tjelesnog

i zdrastvenog odgoja, jer nije dovoljno upisati samo brojčanu ocjenu koja ništa

111

ne govori o zdrastvenom stanju učenika prilikom ulaska u obrazovni proces i ne

govori o stepenu razvoja učenika u toku obrazovnog procesa. Knjižica bi trebala

biti i osnovni dokument za formiranje baze podataka iz oblasti TZO kod upisa u

naredne nivoe obrazovanja. Sve ovo podrazumjeva i promjenu u odnosu prema

praćenju zdravlja učenika i strukturi komisija za preglede učenika kod upisa u

obrazovne ustanove svih nivoa. U komisiju, pored psihologa i ljekara opšte

prakse, treba uključiti i ljekare specijaliste sportske medicine i specijaliste

medicine rada. Posebno je bitno da komisija bude u pomenutom sastavu kod upisa

u srednje škole i na fakultete da bi se izbjegla situacija da učenik odnosno student

odabere zanimanje za koje nema adekvatne psiho- fizičke predispozicije, što će

mu pričinjavati velike teškoće kod zapošljavanja..

Neophodno je razmotriti mogućnost da i tjelesni odgoj ima tretman kao i ostali

predmeti : obezbjeđenje udžbenike za sve uzraste , razmatrati i mogućnosti

uvođenja domaćih zadataka koje će mladi da realizuju kod kuće uz pažnju roditelja,

nekih drugih članova porodice ili u sportskim asocijacijama odnosno klubovima.

Implementacija Osnova projekta treba da rezultira stavom i praktičnom aktivnošću

koja će obezbjediti da ni jedan dječak i djevojčica ne izlaze iz osnovne škole a da

nisu naučili plivati , da nisu ovladali osnovama atletike, gimnastike, ritmike i da

nisu usvojili stav da korektnim tjelesnim i sportskim odgojem obezbjeđuju zdravu

i srećnu budućnost (ovo bi trebalo da bude upisano u đačku knjižicu) .

Neophodno je obezbjediti kontinuiranu finansijsku podršku sektoru razvoja

tjelesnog i zdrastvenog odgoja i sporta . Do sada je evidentan trend stalnog pada

izdvajanja u sport, ali je evidenan stalni rast uloženih sredstava za sanirenje

posljedica zbog neadekvatnog odnosa prema zdravstvu, prestupništvu, upotrebi

droge, alkohola, cigareta i drugih opijata itd., a sve zbog neadekvatnog odnosa

prema razvoju oblasti sporta u najširem smislu.

Posebno je neophodno raditi na saniranju objekata koji su devastirana u toku rata,

ali je neophodno raditi i na izgradnjih novih objekata. U proteklom periodu, bez

obzira na brojne teškoće, neke su lokalne zajednice izgradile prostore za sport i

TZO. Ovdje posebno ističemo općinu Zenica, koja je za potrebe sporta i tjelesnog

odgoja adaptirala više prostora koji su bili devastirani, a zatim je izgrađena sportska

arena , atletski stadion , centar za sport, a u Strategiji za privredni razvoj Zenice

2010, – 2020. godina programirana je adaptacija ili izgradnja objekata za sport

skoro u svim mjesnim zajednicama.

Projektom se sugerišu i dodatna istraživanja naročito za problematiku vezanu za

izostajanja učenika sa nastave uopšte, a time i izostajanja sa časova TZO. Takođe,

112

neophodno je izvršiti dodatno istraživanje vezano za uključivanje učenica i osoba

sa teškočama u razvoju u implememtaciju predmeta TZO i sporta u cjelini.

Ovim Prilogom je ukratko prezentirana problematika vezana za realizaciju NPP za TZO koja

je detaljnije izložena u Osnovama za implementaciju predmeta TZO i sporta i stanje

nedvojbeno upućuje na zaključak da se u ovoj oblasti moraju poduzeti mjere od strane organa

zakonodavne i izvršne vlasti na svim nivoima, jer je situacija, uglavnom, neprimjerena

potrebama mladih i društvu u cjelini.

U prilogu smo posebno potencirali stanje u osnovnom obrazovanju ,jer je ovaj segment razvoja

mlade ličnosti temeljana osnova za dalji razvoj svako čovjeka.

Literatura

1. Platon : Država, Kultura Beograd ,1969g.

2. Dr S. Pataki : Opća pedagogija , Pedagoško književni zbor ,X izdanje , Zagreb 1965,

3. Radovan Teodosić, Bogoljub Prokić, Radisav Ničković,Mile Novaković: Pedagogika

IX izdanje Zavod za izdavanje udžbenika Sarajevo 1966 godina.

4. Grupa autora : Pedagogija ,II izdanje, Matica hrvatska Zagreb 1969 godina,

5. Dr. Mirjana Mađarević i Dr Muriz Hadžikadunić : Metodika nastave tjelesnog odgoja

sa osnovama fiziologije tjelesnog vježbanja : Pedagoški fakultet Zenica ,2004 godina

6. Nastavni plan i program –Osnovna škola ( Izdavač Ministarstvo za

obrazovanje,nauku,kulturu i sport ZDK -1999 godina )

7. Akcioni plan prevencije i suzbijanja maloljetničke delinkvencije u Federaciji BiH,

Vlada FBiH, maj 2008. godine;

8. Informacija Ministarstva za obrazovanje ,nauku ,kulturu i sport - Pedagoški zavod ZDK

o uslovima za implementaciju NPP za TZO

9. Analiza položaja mladih u BiH; (Vijeće ministara – Komisija za koordinaciju pitanja

mladih u BiH u saradnji sa GTZ, 2008;

10. Državna strategija nadzora nad opojnim drogama, sprečavanja i suzbijanja zloupotrebe

opojnih droga u Bosni i Hercegovini, mart 2009;

11. Evropska povelja o učešću mladih u životu na općinskom i regionalnom nivou, OSCE

2004;

12. Informacija o položaju mladih-ocjena implementacije Zaključaka iz 2005godine;

(Ministarstvo za obrazovanje, nauku kulturu sport ZDK, 2006 godina )

13. Informacija o stanju NVO 2007; ( Ministarstvo za obrazovanje, nauku kulturu i sport

ZDK, 2007 godina)

14. Informacija o stanju u oblasti sporta; (Ministarstvo za obrazovanje, nauku kulturu i sport

ZDK, 2008 godina )

113

15. Informacija o stanju u oblasti sporta; (Sportski savez Zeničko-dobojskog kantona, 2008)

16. Izvještaj o zdravstvenom stanju stanovništva i organizacija zdravstva., Kantonalni

zavod za javno zdravstvo, 2004, 2005,2006,2007,2008 .

17. Mladi i evropske integracije; (Vijeće ministara – Komisija za koordinaciju pitanja

mladih u BiH u saradnji sa GTZ , 2008.

18. Podaci JU Kantonalni Zavod za borbu protiv bolesti ovisnosti» o karakteristikama

ovisnika, 2006.;

19. Rezultati istraživanja 2004, 2005, 2006, 2007 u sektoru za mlade, NVO i sportu u ZDK;

( Agencija za intelektualne usluge UG “ Naša djeca “ Zenica )

20. Smjernice za izradu Strategije omladinske politike na području Zeničko-dobojskog

kantona za period 2009.-2014. godine; Skupština ZDK -2008 godine

21. Zakon o sportu BiH ( 2009 godina ),

22. Strategija za razvoj sporta u BiH 2010-2014 godina, ( 2010 godina )23. Informacija o

stanju materijalno – tehničkih uslova za realizaciju nastave tjelesnog i zdrastvenog

odgoja u osnovnim školama na području Zeničko dobojskog kantona (JU Pedagoški

zavod ZDK 2011 godina)

114

ANALIZAKVALITATIVNIH PROMJENA MORFOLOŠKIH DIMENZIJA KOD

STUDENTICA UVJETOVANIH PROGRAMIRANIM RADOM

Ifet Mahmutović1, Indira Mahmutović2, Gordana Manić3

, Amra Tuzović4

1Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina 2 Pedagoški fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina 3 Zdrastveni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina 4 Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak

U radu je razmatran problem kvalitativnih promjena latentnih antropoloških struktura studentica I

godine. Na uzorku ispitanika od 290 studentica Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru primjenjeno

je 18 morfoloških varijabli. Osnovni program sačinjavaju ukupne kineziološke aktivnosti koje se

provode u nastavnom procesu sporta i zdravlja. Sastoji se od: izbornog programa sa programom

dopunskih sportova, sadržaja općeg bazičnog i utilitarnog karaktera. Program rada je trajao jednu

akademsku godinu u trajanju od ukupno 60 časova. Faktorskom analizom na inicijalnom i finalnom

mjerenju, utvrđena je latentna struktura skupa primjenjenih morfoloških varijabli primjenom

Hotellingove metode glavnih komponenti. U ovoj analizi, a na osnovu izračunate karakteristične

jednačine primjenom Guttman-Kaiserovog kriterija, u inicijalnom mjerenju dobijeno je pet

karakterističnih korijenova koji objašnjavaju 72. 875 % zajedničke varijanse, dok je u finalnom dobijena

su četiri karakteristična korijena koji objašnjavaju 69. 432 % zajedničke varijanse. Na kraju možemo

kazati da je latentna dimenzionalnost antropoloških dimenzija bitno individualizovana pojava i pokazuje

nam da gotovo svaki pojedinac može imati osobni latentni model koji treba poštivati u svim

transformacijskim situacijama.

Ključne riječi: morfološke karakteristike,kvalitativne promjene, faktroska analiza, studentice.

115

Uvod

Za nastavu sporta i zdravlja studenata aktuelno je pitanje uticaja kinezioloških operatora (tjelesna vježba

i tjelesno vježbanje) na organizam. Nemoguće je pravilno organizovati tjelesno vježbanje i iskoristiti

sredstva, ako se na zna kako djeluju kineziološki operetori na organizam. Jasno je da se čovječiji

organizam ne smije promatrati kao mehanički zbir raznih organa, već kao nedjeljiva cjelina u kojoj

djelatnost jednog organskog sistema neizbiježno izaziva funkcionalne reakcije u ostalim. Osnovno

sredstvo tjelesnog odgoja jesu kineziološki operatori. Svaku tjelesnu vježbu treba biomehanički

promatrati kao kretanje određene forme i inteziteta.

Kineziološkistimulansjekombinacijakineziološkihoperatora ( vježbi ) ienergije,

potrebnihzatransformacijskeproceseuorganizmusvakogvježbača.”8Cilj istraživanja je bio da se utvrde

kvalitative promjene ispitivanih prostora antropometrijskih varijabli na početku i na kraju školske

godine uvjetovane programiranim radom.

Uzorak istraživanja

Uzorku istraživanja su sačinjavale studentica I godine Univerziteta „ Džemal Bijedića“ u

Mostaru i to studentice: Pravnog fakulteta, Fakulteta za poslovni menadžment, Nastavničkog

fakulteta, (Psihologija, Razredna nastava, Hemija, Sociologija), Fakultet humanističkih nauka,

Mašinski fakultet i Građevinski fakultet, obuhvaćene redovnom nastavom sporta i zdravlja.

Starost studentica je definisana kao hronološka starost u rasponu +/- 6 mjeseci od 19 g.

Uzorak varijabli

Za procjenu morfoloških karakteristika u ovom istraživanju primijenjeno je 18 varijabli koje pokrivaju

latentni morfološki prostor:

Za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti skeleta :

1. visina tijela (AVISTJ)

2. dužina noge (ADUŽNO)

3. dužina ruke (ADUŽRU)

Za procjenu transverzalne dimenzionalnosti skeleta :

4. širina ramena (biakromijalni raspon) (AŠIRRA)

5. širina karlice ( bikristalni raspon) (AŠIRKA)

6. dijametar lakta (ADLAKT)

7. dijametar ručnog zgloba (ADRUZG )

8Malacko, J, Popović, D (2000): Metodologija kinezološko antropoloških istraživanja. Priština: Fakultet za

fizičku kulturu u Prištini – Liposavić

116

8. dijametar koljena (ADKOLJE)

9. dijametar skočnog zgloba (ADSKOZG)

Za procjenu volumena i mase tijela :

10. masa tijela (težina tijela) (ATJMAS)

11. srednji obim grudnog koša (AOBGRU)

12.. obim nadlaktice (ispružena ruka) (AOBNAD)

13. obim podlaktice (AOBPOD)

14. obim potkoljenice (AOBPOT)

Za procjenu masnog tkiva

15. debljina kožnog nabora na nadlaktici (ANABNAD)

16. debljina kožnog nabora leđa (ANABLE)

17. debljina kožnog nabora trbuha (ANABTR)

18. debljina kožnog nabora potkoljenice (ANABPOT)

Metod rada

Faktorskom analizom na inicijalnom i finalnom mjerenju, utvrđena je latentna struktura skupa

primijenjenih morfoloških varijabli primjenom Hotellingove metode glavnih komponenti.

Primjenom Bartlettovog testa, testirana je mogućnost podvrgavanja ovog skupa morfoloških

varijabli bilo kakvom tipu faktorizacije. Podaci iz Tabele 1 potvrđuju nam da se ova matrica

podataka može podvrgnuti faktorizaciji.

Tabela 1. KMO and Bartlett's Test – inicijalno

Kaiser-Meyer-Olkin Measure

of Sampling Adequacy.

INICIJALNO FINALNO

.839 .833

Bartlett's Test of Sphericity Approx.

Chi-Square

3138.139 3369.019

df 153 153

Sig. .000 .000

117

Na osnovu izračunate karakteristične jednačine (Tabela 2), primjenom Guttman-Kaiserovog

kriterija, dobijeno je pet karakterističnih korjenova koji objašnjavaju 72. 8 % zajedničke

varijanse. Pojedinačni doprinos u objašnjavanju zajedničke varijanse iznosi: za prvi izolirani

faktor 30. 1%, za drugi 18. 8 %, za treći 12. 2 %, za čtvrti 6 % i za peti 5. 5 %. U finalnom

mjerenju dobijena su četiri karakteristična korijena, koji objašnjavaju 69. 4 % zajedničke

varijanse. Pojedinačni doprinos u objašnjavanju zajedničke varijanse, iznosi: za prvi izolirani

faktor 30. 1%, za drugi 19. 5 %, za treći 13. 4 %, i za čtvrti 6. 3 %.

Tabela 2. Izolovanekomponente morfoloških karakteristika uinicijalnom i finalnom mjerenju

Component Initial Eigenvalues Extraction Sums of Squared Loadings

Total % of Variance Cumulative % Total % of Variance Cumulative %

1 5.419 30.107 30.107 5.419 30.107 30.107

INIC

IJA

LN

O 2 3.402 18.898 49.005 3.402 18.898 49.005

3 2.203 12.241 61.245 2.203 12.241 61.245

4 1.090 6.057 67.303 1.090 6.057 67.303

5 1.003 5.572 72.875 1.003 5.572 72.875

FIN

AL

NO

1 5.428 30.156 30.156 5.428 30.156 30.156

2 3.514 19.524 49.680 3.514 19.524 49.680

3 2.421 13.450 63.130 2.421 13.450 63.130

4 1.134 6.302 69.432 1.134 6.302 69.432

Analizom matrice slopa (Tabela 3), gdje su prikazane koordinate vektora manifestnih varijabli

na faktore (paralelne projekcije), kod inicijalnog mjerenja vidimo da na prvi izolovani faktor

najveće projekcije imaju varijable za procjenu potkožnog masnog tkiva. Na osnovu takvih

rezultata, ovaj faktor ćemo definirati kao faktor za procjenu potkožnog masnog tkiva. Na drugi

izolorani faktor, najveće projekcije imaju gotovo sve varijable za procjenu transverzalne

dimenzionalnosti skeleta, osim varijabli AŠIRRAI – širina ramena (biakromijalni raspon),

AŠIRKAI – širina karlice (bikristalni raspon), te ovaj faktor možemo definirati kao faktor

transverzalne dimenzionalnosti skeleta. Na treći izolirani faktor, najznajčajnije projekcije

vektora manifestnih varijabli imaju varijable za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti

skeleta. Stoga smo ovaj faktor definirali kao faktor za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti

skeleta. Na četvrti, najveće projekcije imaju varijable AŠIRRAI – širina ramena (biakromijalni

raspon), AŠIRKAI – širina karlice (bikristalni raspon), te ga tako možemo i definirati. Na peti

izolirani faktor, najveće projekcije vektora manifestnih varijabli imaju varijable za procjenu

volumena i mase tijela, te smo ga stoga i definirali kao faktor za procjenu mase i volumena

tijela. U finalnom mjerenju možemo vidjeti da najznačajnije projekcije vektora manifestnih

118

varijabli imaju sve varijable za procjenu mase i volumena tijela, kao i sve varijable za procjenu

potkožnog masnog tkiva. Visina ostvarenih projekcija kreće se u granici od .45 do .88. Na

osnovu dobijenih podataka, ovaj faktor možemo definirati kao mješoviti faktor za procjenu

volumena i mase tijela i potkožnog masnog tkiva. Ovaj se faktor, u odnosu na inicijalno stanje,

promijenio, jer smo na inicijalnom stanju ovaj faktor definirali kao faktor potkožnog masnog

tkiva. Na drugi izlirani faktor, najznačajnije projekcije vektora manifestniha varijabli imaju:

ADLAKTF – dijametar lakta (.94), ADRUZGF – dijametar ručnog zgloba (.93), ADKOLJEF

– dijametar koljena (.93) i varijabla ADSKOZGF – dijametar koljena (.89). Na osnovu

dobijenih podataka, ovaj faktor možemo definirati kao faktor za procjenu trransverzalne

dimenzionalnaosti skeleta. On se u odnosu na inicijalno stanje nije promijenio. Na treći izolirani

faktor najznačajnije projekcije vektora manifestnih varijabli imaju sve varijable za procjenu

longitudinalne dimenzionalnosti skeleta, te ga stoga možemo tako i definirati. Također u odnosu

na inicijalno stanje nije promijenio svoje mjesto ali je sada dosta čistiji, s nešto višim

projekcijama vektora manifestnih varijabli. I na četvrti izolirani faktor najznačajnije projekcije

vektora manifestnih varijabli imaju dvije varijable, i to: AŠIRRAF – širina ramena

(biakromijalni raspon) i AŠIRKAF – širina karlice (bikristalni raspon). On se sada pojavljuje

kao zadnji izolirani faktor pa, s obzirom na to i na malu količinu objašnjene varijanse (6. 302

%), vrlo ga je teško smisleno definirati.

Tabela 15. matrica sklopa izolovanih komponenti morfoloških karakteristika – inicijalno

Component - INICIJALNO Component – FINALNO

1 2 3 4 5 1 2 3 4

AVISTJI -.058 .044 .887 -.065 -.115 .063 .067 .926 -.103

ADUŽNOI .067 .022 .799 .031 .193 -.083 -.048 .803 -.042

ADUŽRUI -.216 -.013 .688 .249 -.107 -.065 -.018 .714 .159

AŠIRRAI -.123 -.084 .036 .805 -.273 -.105 -.113 -.051 .915

AŠIRKAI .242 .042 .115 .816 .128 -.050 .011 .043 .767

ADLAKTI -.001 .930 -.025 .040 -.029 -.008 .944 -.033 .027

ADRUZGI -.022 .958 -.001 -.019 .075 -.067 .934 -.012 -.067

ADKOLJEI .058 .924 -.060 .053 -.077 .069 .934 -.080 .076

ADSKOZGI -.054 .892 .108 -.102 .009 -.075 .891 .091 -.086

ATJMASI .398 .088 .321 .013 -.535 .653 .059 .433 .155

AOBRGUI .391 -.026 .251 -.060 -.489 .655 .032 .283 .134

AOBNADI .236 -.026 .006 -.010 -.751 .539 .029 .080 .352

AOBPODI -.116 .075 -.087 .133 -.828 .178 .094 -.005 .541

119

AOBPOTI .339 .000 .153 .113 -.326 .446 .055 .180 .253

ANABNADI .817 -.036 -.063 .048 .070 .861 -.107 -.046 -.103

ANABLEI .731 .029 -.076 -.003 -.210 .856 -.062 -.079 -.078

ANABTRI .752 -.024 .102 -.127 -.081 .877 .025 -.041 -.033

ANABPOTI .766 .055 -.108 .213 .063 .777 .034 -.182 -.010

Na osnovu analize matrice interkorelacija izoloranih faktora (Tabela 4), možemo vidjeti da su

ostvareni niski koeficijenti korelacija među izoliranim faktorima. Statistički značajni

koeficijenti korelacija ostvareni su između faktora koji smo definirali kao faktor za procjenu

potkožnog masnog tkiva i faktora 5, koji smo definirali kao faktor za procjenu mase i volumena

tijela (.37), zatim između faktora 5, koji je definiran kao faktor za procjenu mase i volumena

tijela i faktora 3, koji je definiran kao faktor za procjenu longitudinalne dimenzionalnosti

skeleta (.26); zatim, između faktora 3 – longitudinalna dimenzionalnost skeleta i faktora 4 –

faktor za procjenu širine ramena i širine karlice (.25), te između faktora 4 – faktor za procjenu

širine ramena i širine karlice i faktora 5 – faktor mase i volumena tijela (.25). u finalnom

mjerenju statističkiznačajnikoeficijentikorelacijaostvarenisuizmeđufaktora 4 ifaktora1,

aostvarenikoeficijentkorelacijeiznosi (.33), kaoiizmeđufaktora 4 ifaktora 3,

gdjeostvarenikoeficijentkorelacijeiznosi (.38).

Tabela 17. matrica interkorelacije – inicijalno i finalno mjerenje

Component 1 2 3 4 5

1 1.000 .048 .103 .168 -.368

INIC

IJA

LN

O

2 .048 1.000 .130 -.008 -.092

3 .103 .130 1.000 .248 -.255

4 .168 -.008 .248 1.000 -.254

5 -.368 -.092 -.255 -.254 1.000

1 1.000 .044 .111 .334

FIN

AL

NO

2 .044 1.000 .130 .051

3 .111 .130 1.000 .382

4 .334 .051 .382 1.000

Zaključak

Na osnovu analize rezultata, utvrđenih na inicijalnom i finalnom mjerenju, može se konstatirati da je

došlo došlo je do nekih kvalitativnih promjena. Prvi faktor na finalnom mjerenju je mješoviti

120

faktor volumena i mase tijela i potkožnog masnog tkiva, što nam govori da kod ove populacije

preovladava masno tkivo. To možemo reći, jer su potkožno masno tkivo i volumen i masa tijela

u direktnoj vezi i ovise jedno o drugom. Kako se radi o ženskoj populaciji, logično je da one

imaju povećanu količinu masnog tkiva, pa bi primijenjeni program trebao da sadrži i malo više

trenažnih sadržaja koji bi bili usmjereni na razvoj aerobnih sposobnosti. To bi, sigurno, utjecalo

i na smanjenje količine potkožnog masnog tkiva, koje za organizam predstavlja balast.

Literatura

1. Hodžić, M (2008) Transformacija morfoloških obilježja i motoričkih sposobnosti

udodatnoj nastavi , Univerzitet u Sarajevu, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja. Magistarski

rad.

2. Kent, M. (1994) The Oxford Dictionary of Sports Science and Medicine. Oxford University Press,

Oxford.

3. Kurelić, N. i saradnici (1975) Struktura razvoja morfoloških i motoričkih

dimenzijaomladine, Institut za naučna istraživanja Fakulteta za fizičko vaspitanje

Univerziteta u Beogradu.

4. Liu, X., Wall, MM., Hodges, JS. (2005) Generalized spatial structural equation models.

Biostatistics, 6, 4: 539-557.

5. Malacko, J, Popović, D (2001) Metodologija kinezološko antropoloških istraživanja.

Priština: Fakultet za fizičku kulturu u Prištini – Liposavić.

6. Malina. R. M.. Bouchard. C. (1991) Growth. Maturation and Physical Activity. Human Kinetics.

Champaign. Il. USA.

7. Mesić, I.,Boutkas,G., (2005) Neke dimenzije antropološkog statusa studentica prve godine

Visoke učiteljske škole u Čakovcu i studntica Tehničke škole u Larisi. Zbornik radova 14

ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske.Zagreb.

8. Mikalački,M. (2006) Efekti primene različitih modela vježbanja na neke motoričke

sposobnosti i morfološke karakteristike žena.Homo sporticus Vol 2,No2.(2006)

9. Radovanović, Đ (2006) Efekti diferencirane nastave fizičkog vaspitanja napsihosomatski

status djece i omladine. Zbornik radova, Univerzitet u Novom Sadu, Fakultet za fizičku

kulturu, Novi Sad.

10. Radovanović, Đ, Božić, B (1990) Morfološke karakteristike i motoričke

sposobnostistudenata različitih fakulteta u Novom Sadu. Zbornik radova, str.79-88, Novi

Sad, 1990.

11. Rađo, I., Wolf, B. (2002). Kvantitativne metode u sportu. Sarajevo.

12. Skender,N.,Kendić S. I sar.(2002) Utjecaj nekih antropometrijskih parametara na

motoričke spsosbnosti studentica Pedagoškog fakulteta Univerziteta u Bihaću. Homo

sporticus, Vol.1,No1, Sarajevo.

121

13. Vidović,N, Božur,F.(2000) Doprinos poznavanju morfoloških karakteristika studenata

Građevinskog i Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu. Stučno-naučni časopis, Sport u teoriji

i praksi, Vol.2 No1, Sarajevo.

14. Vidović,N., Tabaković,M.i saradnici.(2004) Analiza razlika grupa u prostoru morfoloških

karakteristika kod studenata različitih studijskih grupa. Savremene tehnologije u sportu,

Zbornik naučnih i stručnih radova, Sarajevo.

122

EFEKTI OBRAZOVNIH TEHNOLOGIJA SPORTSKIH AKTIVNOSTI NA

MOTORIČKE DIMENZIJE KOD UČENICA SREDNJE ŠKOLE

Ifet Mahmutović1, Mirela Abdukić2, Amra Tuzović3, Midhat Mekić1, Nedeljko Vidović4

1Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina 2Opća gimnazija “Muhsin Rizvić“ Breza, Bosna i Hercegovina 3Edukacijski fakultet Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina 4Građevinski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Poboljšanje sporta i tjelesnog odgoja u školi treba da je primarni cilj svakog nastavnika, koji

je uvijek u potrazi za načinima, sredstvima i oblicima organizacije koji će privlačiti učenike,

motivirati ih, ali u isto vrijeme i da poboljšavaju i svoju izvedbu.

Ovaj rad opisuje primjenu obrazovnih tehnologija u obrazovnom procesu sportskih aktivnosti

u srednjoj školi te naglašava važnost diversifikacije obrazovne tehnologije u poboljšanju

nastave i privlačenju učenika da vježbaju i postizanju performansi.

U ovom radu je obuhvaćeno praćenje i analiza efekata programirane nastave tjelesnog odgoja

sa sadržajem odbojke odnosno odbojkaške tehnike i igre (70-časovnog fonda) te poređenje sa

nastavnim sadržaje dvije,ili više sportskih igara u sklopu nastave tjelesnog odgoja koji je

primjenjivan u kontrolnoj grupi.

Dakle, glavna svrha ovog istraživanja je bila učinkovitost odabira i primjene obrazovnih

tehnologija koji osiguravaju dobar povrat i uspostavljanje poticanja procjene odabira sportskih

aktivnosti koje učenici imaju pravo birati.

Rad opisuje primjenu nastavnih sadržaja u obrazovnom procesu sportskih aktivnosti u srednjoj

školi te naglašava važnost diversifikacije obrazovnih tehnologija u poboljšanju nastave i

privlačenju učenika vježbanju i postizanju performansi.

Ključne riječi - tjelesni odgoj, sportske igre, nastavni sadržaj, transformacija, motoričke

sposobnosti.

Uvod

Djelotvornost tjelesnog odgoja može biti definirana kao organizirano vodstvo na temelju

razmatranja obrazovnih načela, oblika i metoda, unutarnjih i vanjskih uvjete kako bi se

osigurala operativna učinkovitost od procesa sportskih aktivnosti, kroz uspostavljene kriterije.

123

Posebno ističući potrebu za kombiniranjem različitih metode rada i učinkovitosti obrazovnog

procesa koji se obavlja od strane nastavnika. Sportske aktivnosti su kompleksni načini

organiziranja i vođenja nastavnog procesa koji se temelji na kombinaciji metoda, sredstava i

oblika obrazovanja učenika kako bi se postigli obrazovni ciljevi. Kao sastavni dio porodice

kineziologije, predmet tjelesnog i zdravstvenog odgoja, programiranim sadržajem sa faktorom

kreativnosti nastavnika te u skladu sa uslovima izvođenja nastave, ima za cilj razvoj

funkcionalnih sposobnosti i stvaranja trajne navike svakodnevnog vježbanja i usmjeravanja

zdravom načinu života kao jedan od načina preventivnog djelovanja.

„Svaki učenik uključen aktivno u nastavni proces ima bioritam rasta i razvoja, svoje

mogućnosti, interesovanje i sposobnosti kojima je potrebno pružiti podršku i pomoć, a najčešće

je to smisao nastave tjelesnog odgoja“. (Najšteter,1998).

Jedan od parcijalnih ciljeva nastave tjelesnog odgoja je pronalaženje i stvaranje uslova za

izgrađivanje i usavršavanje kompleksne ličnosti učenika skladno njihovim mogućnostima.

Metod rada

U svrhu utvrđivanja efekata obrazovnih tehnologija sportskih aktivnosti kroz nastavu sporta i

tjelesnog odgoja na motoričke sposobnosti, organizirali smo nastavni eksperiment u kojem, na

kontrolnoj grupi, nastavni plan i program je pokriveno bez posebne intervencije, a na

eksperimentalnoj grupi, predložene su u sistemu obrazovnih tehnologija za razvijanje

motoričkih kvalitete kroz odbojku. Da bi se postigao cilj u eksperimentu, koristili smo kao

metode istraživanja, metode ispitivanja i statističko-matematičke metode. Eksperiment je

urađen u Mješovitoj srednjoj školi „Mehmedalija Mak Dizdar “Breza i Općoj gimnaziji

“Muhsin Rizvić“Breza i „Perzijsko-Bosanskom koledžu“Lješevo, tokom školske godine i za to

smo koristili dvije grupe: kontrolna (od 72 učenice) i eksperimentalna (od 72 učenice) uzrasta

od 14 do 16 godina.

Uzorak varijabli

RB VARIJABLA OZNAKA

1 Taping rukom MBRTAR

2 Taping nogom MBRTAN

3 Trčanje 20m MBR20V

4 Koordinacija sa palicom MKOKOP

5 Slalom sa tri lopte MKOS3M

6 Poligon natraške MKOPOL

7 Slalom nogom sa dvije lopte MKOSN2L

8 Vođenje lopte rukom MKOVLR

9 Stajanje na klupici uzdužno jednom nogom otvorenih očiju MABAU10

10 Stajanje na klupici uzdužno sa obje noge otvorenih očiju MABAU 20

11 Stajanje na klupici uzdužno jednom nogom zatvorenih očiju MABAU2Z

12 Stajanje na klupici uzdužno zatvorenih očiju s obje noge MABAU1Z

124

13 Bacanje medicinke iz ležanja MESBML

14 Podizanje trupa iz ležanja 30 sec MRSPTL

15 Skok u dalj s mjesta MESSDM

16 Dohvat u sjedu MFDS

17 Iskret sa palicom MFLISK

18 Bočna špaga MFLBOS

Programska strukture predmeta tjelesnog i zdravstvenog odgoja

Oba programa čine jednu cjelinu te se realizuju u toku jedne školske godine. Sadržaj A

programa je jedan od sportova, a sadržaja B dopunskog programa je jedan, ili dva sadržaja

(sporta) koji nisu ušli u A program.

Programska struktura sadržaja eksperimentalnog tretmana

Sadržaj eksperimentalnog programa se sastojao od nastavnih jedinica provjere, obrade,

vježbanja, ponavljanja elementa tehnike odbojkaške igre. Takođe,nastavne jedince su

obuhvatale i sadržaje specifičnih vježbi razvoja motoričkih sposobnosti kao i sadržaja obrade

organizacije i taktike odbojkaške igre.


Rezultati Box M-ovog testa motoričkog prostora, koji testira homogenost matrica kovarijansi

unutar grupe kako bi se provjerila jednakost varijansi u obje grupe i u oba mjerenja. Rezultati

A O snovni

program

70%

B Dopunski

program

30%

A OSNOVNI PROGRAM ODBOJKA

83%

DIJAGNOSTIKA MORFOLOŠKO MOTORIČKIH DIMENZIJA

17%

A OSNOVNI PROGRAM ODBOJKA

DIJAGNOSTIKA MORFOLOŠKO MOTORIČKIH DIMENZIJA

A izborni

program

50%

B

dopunsk

i

progra

m …

A izborni program

B dopunski program

tehničke i stručne srednje škole

opća gimnazija

125

Box M testa eksperimentalne i kontrolne grupe(inicijalno i finalno mjerenje) te vrijednosti F-

distribucije sa stepenima slobode pomoću kojih se testira statistička značjanost razlika ove dvije

grupe, pokazuju da je na nivou zaključivanja p=0.05,utvrđena veća homogenost matrica

kovarijansi u eksperimentalnoj grupi sig.001 dok u kontrolnoj grupi iznosi sig .028

Tabela 1. Analiza promjena motoričkih dimenzija eksperimentalne i kontrolne grupe

Eksperimentalna grupa Kontrolna grupa

Box's M 273.956 238.589

F Approx. 1.390 1.218

df1 171 171

df2 61893.075 67233.977

Sig. .001 .028

Na osnovu značajanosti izolovane diskriminativne funkcije motoričkog prostora izolovale su

se diskriminativne funkcije. Uporedbom obje grupe, karakteristični korjen kao i koeficijent

kanoničke korelacije je veći u eksperimentalnoj grupi (Canonical Correlation .738, dok u

kontrolnoj grupi iznosi .560). Na osnovu vrijednosti veće kanoničke korelacije . 738 može se

konstatovati da postoji veća mogućnost razlikovanja grupe na osnovu njene diskriminativne

funkcije u eksperimentalnoj grupi u odnosu na kontrolnu grupu.

Tabela 2. Značajnost izolovane diskriminativne funkcije u eksperimentalne i kontrolne grupe

Function Eigenvalue % of

Variance

Cumulative

%

Canonical

Correlation

1 1.197a 100.0 100.0 .738 Eksperimentalna

grupa

1 .457a 100.0 100.0 .560 Kontrolna grupa

Na osnovu diskriminativne jačine primjenjenog sistema varijabli Wilks Lambda, može se

vidjeti da u sistemu varijabli motoričkih dimenzija postoji statistička razlika na nivou

značajnosti .00. dok vrijednosti diskriminativne jačine varijabli, iskazane preko testa Wilks

lambda, ukazuju na odnos unutar grupe i totalne varijanse te niza vrijednosti koje ukazuju na

veće razlike među grupama.

tabela 3. Wilks' Lambda motoričkog prostora eksperimentalne i kontrolne grupe

Test of Function(s) Wilks' Lambda Chi-square df Sig. Eksperimentalna grupa

1 .455 104.692 18 .000

1 .686 52.299 18 .000 Kontrolna grupa

Analizom rezultata u tabeli 4 u kojoj je predstavljena struktura diskriminativne funkcije obje

istraživane grupe u motoričkom prostoru, možemo uočiti da su se izdvojile po vrijednosti

126

varijable koje su najodgovornije za promjene nastale u tretiranim grupama te predznakom

objašnjavaju u kojoj vremenskoj tački mjerene grupe su te promjene na varijablama bile

izraženije. U eksperimentalnoj grupi, najveće vrijednosti, promjene nastale pod uticajem

tretmana unutar grupe (razlikuju finalno mjerenje od inicijalnog u korist finalnog) imaju

varijable: poligon natraške (MKOPOL), varijable za procjenu eksplozivne snage ruku

(MESBML), brzine gornjih ekstremiteta (MBRTAR), repetativne snage trupa (MRSPTL),

fleksibilnosti donjih ekstremiteta (MFLBOS), brzine donjih ekstremiteta (MBRTAN), brzins

ke snage (MBR20V) fleksibilnosti lumbalnog dijela kičmenog stuba (MFDS), ravnoteže

(MABAU1Z, MABAU2O i MABAU1O), te varijable za procjenu eksplozivne snage donjih

ekstremiteta (MSSDM). Sve ove motoričke sposobnosti u kojima su nastale promjene pod

uticajem eksperimentalnog tretmana, a koji se sastojao od sadržaja odbojke (savladavanja

tehnike i igre) su preduslov uspješne izvedbe ove sportske igre. Analizirajući strukturu i

specifičnost odbojke, svojim kompleksima gibanja, prilikom realizacije elemenata tehnike i

aktivne faze igre, ispred učesnika postavlja zahtjeve za određenim nivoom motoričkih

sposobnosti. Za svaki elemenat odbojkaške igre i za njihovo uspješno izvođenje, od velike

važnosti su niz motoričke sposobnosti. Za izvođenje različitih servisa (smeč i iz mjesta) od

velike važnosti su eksplozivna snaga ruku i nogu, koordinacija tijela, fleksibilnost ramenog

pojasa, lakta, šaka te preciznost. Za uspješno izvođenje prijema servisa važni su ravnoteža tijela,

okretnost, koordinacija tijela, ferkvencija pokreta ruku. Eksplozivna snaga nogu, ferkvencija

pokreta ruku, koordinacija tijela, brzina su motoričke sposobnosti odgovorne za izvođenje

tehnike dizanja lopte u odbojci. Za uspješnu realizaciju napada iz skoka ili iz mjesta,

eksplozivna snaga nogu i ruku, koordinacija tijela, fleksibilnost i agilnost su odgovorni za

sposobnost skoka, udarca, realizacije zaleta i skoka, pokretljivosti ruku i prelasla iz jedne akcije

u drugu. Različite sposobnosti skoka u blok iz različitog kretanja, realizacije aktivnog bloka na

mreži, brzine reakcije na napad, ravnoteža u skoku te koordinacija pokreta u bloku zahtjevaju

sposobnosti poput eksplozivne snage nogu, ferkvencije pokreta, okretnosti, ravnoteže i

koordinacije. Zadaci odbrane terena od učesnika zahtjeva ravnotežu prilikom realizacije

zaustavljanja u poziciju, okretnosti i brzog prelaska i promjenu pravca, kooridnaciju tijela

prilikom postavljanja i izvođenja odbrane lopte u polju ovisno od akcije protivničke ekipe, te

snage. Svi nabrojani elementi obuhvataju tehniku s loptom. Međutim, u odbojci postoje faze i

zadaci bez lopte, koji od aktivnog učesnika zahtjevaju isto tako određeni nivo motoričkih

sposobnosti. Takva kretanja podrazumjevaju trenutne promjene pravca za koje su odgovorne

sposobnosti eksplozivne snage nogu, zadržavanje određenje posture do momenta realizacije

zadatka što zahtjeva statičku snagu nogu i izdržljivost u snazi te faze izvršavanja određenih

zadataka bez lopte što zahtjeva brzineske sposobnosti i okretnosti.

Sadržaj odbojkaške tehnike i igre primjenjen u školskoj nastavnoj godini kroz sedmičnu

realizaciju od dva nastavna časa, je ostavio promjene na koordinaciji. Programski sadržaj kroz

nastavne jedinice je obuhvatao obradu,vježbanje, ponavljanje osnovnih elemenata tehnike

sporta te realizaciju odbojkaške igre kroz pravila, očito je da na ovu motoričku sposobnost,

neophodnu za efektivnije izvođenje motoričkih znanja, program ostavio bitnije promjene te su

vrijednosti varijabli za procjenu koordinacije razlikuju u inicijalnom mjerenju od vrijednosti u

finalnom mjerenju u korist finalnog. Kada analiziramo strukturu diskriminativne funkcije

motoričkog prostora kontrolne grupe, maksimalne razlike između mjerenja u dvije vremenske

127

tačke unutar te grupe a u korist finalnog mjerenja, iskazuju varijable poligon natraške

(MKOPOL), varijable za procjenu repetativne snage trupa (MRSPTL), brzine donjih

ekstremiteta (MBRTAN), eksplozivne snage gornjih ekstremiteta (MESBML), frekvencije

pokreta gornjih ekstremiteta (MBRTAR), ravnoteže (MABAU1O, MABAU2O, MABAU2Z,

MABAU1Z), fleksibilnost lumbalnog dijela kičmenog stuba (MFDS), fleksibilnost donjih

ekstremiteta (MFLBOS) te varijabla za procjenu eksplozivne snage donjih ekstremiteta

(MESSDM).

Shodno programiranom sadržaju kontrolne grupe koja se sastojala od sadržaja dva do tri sporta,

obuke, vježbanja, ponavljanja elemenata tehnike i igre, promjene nastale pod takvim tretmanom

su rezultat strukture i specifičnosti sportskih igara koja su se primjenjivale kao i vremenske

raspodjele i ekstenziteta opeterećenja na času.

Tabela 4. Struktura diskriminativne funkcije motoričkog prostora

Eksperimentalna grupa Kontrolna grupa

Function Function

1 1

MKOPOL -.550 MKOPOL -.610

MESBML .394 MRSPTL .494

MKOS3M -.354 MBRTAN .430

MBRTAR .306 MKOS3M -.414

MRSPTL .301 MKOKOP -.340

MFLBOS .261 MESBML .311

MKOKOP -.261 MBRTAR .296

MBRTAN .240 MABAU1O .238

MKOVLR -.203 MKOVLR -.230

MFLISK -.188 MABAU2O .210

MBR20V .184 MKOSN2L -.192

MFDS .147 MFLISK -.185

MKOSN2L -.146 MABAU2Z .142

MABAU1Z .145 MFDS .136

MABAU2O .106 MBR20V .113

MABAU2Z -.071 MFLBOS .086

MESSDM .066 MABAU1Z .082

MABAU1O .034 MESSDM .077

128

Zaključak

Savremeno obrazovanje otvara nastavniku velike mogućnosti za odabir sistema, tehnologije,

programa i obrazovne tehnologije. U tim okolnostima, zadatak je osiguranje učenicima u

srednjoj školi informacije potrebne i dovoljne za njegov daljnji rad. Osnov je stavljen na

intelektualne razvojne ciljeve, koji uključuju, u dijelu, individualni kapacitet asimilacije novih

znanja i novih informacija i znanja integracija ciljeva i specifične tehnike za optimizaciju

sportskog obrazovanje u optimizaciju tjelesnih aktivnosti i njihova sposobnost iskorištavanja,

sticanja znanja i vještina itd...

Iz gore navedenog, možemo zaključiti da je u ovoj fazi može se spomenuti da organizacija

nastave je proces gdje mudrim korištenjem obrazovnih tehnologija, obrazovna aktivnost

usmjerena prema učeniku, za svoje potrebe i doprinosi izravno na poboljšanje obrazovnog

procesa predmeta "tjelesnog odgoja".

Program obuke se sastojao od fragmentiranih sadržaja dostupnih (slijed, metodički koraci,

mikrostruktura), ovisno o pojedincu, grupi ali u određenim granicama. Rješavanje problema

smatra se najvredniji dijelom obrazovnih tehnologija tkao što se može primijeniti u tjelesnom

odgoju, koji je varijanta heuristika, odnosno pomoću otkrića učenja metoda.

Programirani sadržaj odbojkaške igre primjenjen u eksperimentalnoj grupi, je prouzrokovao

promjene unutar prostora koordinacije, eksplozivne snage gornjih ekstremiteta, brzine gornjih

ekstremiteta, fleksibilnosti donjih ekstremiteta, brzine, fleksibilnosti lumbalnog dijela kičmenog

stuba, koje po vrijednostima se razlikuju od promjena nastalih u istim motoričkim sposobnostima

pod uticajem programiranog sadržaja primjenjenog u kontrolnoj grupi. Veliki broj autora je

sprovodio istraživnja sa sličnim ciljem te ovisno od sadržaja i strukture tretmana, došlo do

različitih zaključaka. Programirana nastava odbojke, izazvala je očekivane transformacione

efekte unutar motoričkog sastusa istraživanog uzorka, učenica srednje škole uzrasta 14-16

godina.

Literatura

1. Bala,G (1986): Logičke osnove metoda za analizu podataka iz istraživanja u fizičkoj

kulturi. Novi Sad, Fakultet fizičke kulture.

2. Bokan,M.(2009): Motoričke sposobnosti odbojkaša i testovi za njihovu procjenu.

Beograd: Fizička kultura,vol.63,str 116-125.

3. Dizdar,D. (2006): Kvantitativne metode. Zagreb, Kineziološki fakultet Sveučilišta u

Zagrebu.

4. Findak,V.,Mraković M.(1997): Razvoj motoričkih i finkcionalnih sposobnosti učenica

osnovnih i srednjih škola. Napredak, časopis za pedagogijsku teoriju i praksu, (Vol

2),160-166.

5. Janković,V.,Sabljak,M.(2004):Elementi tehnike odbojke i metodika,Zagreb

129

6. Marković,Ž. (2008): Uticaj dva modela realizacije programa nastave fizičkog vaspitanja

u prvom razredu srednje škole na fizičku obrazovanost učenika. Izvod iz doktorske

disertacije. Beograd, Fizička kultura 61,71-87.

7. Najšteter ,Đ.(1997): Kineziološka didaktika. Sarajevo, Fakultet za fizičku kulturu,

Sarajevo.

8. Rađo, I.(2000):Antropomotorika.Priručnik, Mostar, Pedagoška akademija u Mostaru.

9. Rađo,I., Malacko,J. (2007): Tehnologija treninga u sportu, Fakultet sporta i tjelesnog

odgoja, Sarajevo.

10. Širić,V., Manić,G., Bonacin,D. (2008): Promjene relacija morfološko motoričkih

dimenzija dječaka uzrasta 7 godina pod utjecajem tretmana, Naučni rad, Sport science

(Vol.1),18-27.

11. Šoše,H.,Rađo,I. (1998): Mjerenje u kineziologiji.Fakultet sporta i tjelesnog odgoja,

Sarajevo.

130

KVANTITATIVNE RAZLIKE U MOTORIČKIM SPOSOBNOSTIMA IZMEĐU

UČENIKA SPORTISTA I NESPORTISTA

Alija Biberović 1, Zenaida Malović 2 Branimir Mikić 1, Dževad Džibrić 1, Tarik

Huremović 1

1Fakultet za tjelesni odgoj i sport Tuzla, Bosna i Hercegovina

2JP Elektroprivreda, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Istraživanje je imalo za cilj da se utvrde kvantitativne razlike motoričkih sposobnosti, kao

posljedica bavljenja sportom kod dječaka uzrasta od 12 do 15 godina sportista, i dječaka istog

uzrasta koji se ne bave sportom.

Ukupan uzorak od 192 učenika OŠ "Suljo Čilić" iz Jablanice, podijeljen je na dva subuzorka.

Prvi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika V i VI razreda (48 dječaka koji se bave sportom i 48

dječaka koji se ne bave sportom). Drugi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika VII i VIII razreda

(48 dječaka koji se bave sportom i 48 dječaka koji se ne bave sportom).

Uovomistraživanjuprimijenjenoje 16 varijablizaprocjenubazično-motoričkihsposobnosti. Za

utvrđivanje parcijalnih kvantitativnih razlika na univarijantnom nivou u prostoru varijabli za

procjenu bazično-motoričkih sposobnosti između grupa subuzorka korišten je t-test za male

nezavisne uzorke. Dobiveni rezultati ovog istraživanja pokazali su da je grupa učenika sportista

bolja gotovo svim primijenjenim varijablama.

Ključneriječi:dječaci, motoričkesposobnosti, t-test.

Uvod

Nastavatjelesnogizdravstvenogodgojaposebanakcenatdajestruktuiranju

štokvalitetnijihprogramskihsadržajaunastaviiizvannje,

kakobiseuspješnoostavarivaliciljeviizadaciovogpredmeta. Tjelesni odgoj i školski sport su

međusobno povezani mnogostrukim i složenim vezama i međusobno se dopunjuju.

Sportske aktivnosti učenika u školama predstavljaju nezaobilaznu kariku u sistemu školovanja

budućih sportista. Najveći broj sportista započeli su svoju sportsku karijeru u školi, tako da

škola mora nastaviti takvu tradiciju.

131

Motoričke sposobnosti kod učenika prije svega rezultat su interakcije biološkog nasljeđa,

zakonitosti rasta i razvoja, te njihove prilagodbe na vrstu i učestalost tjelesnih aktivnosti

(Svoboda i sar., 2005).

Svaki dodatni oblik uključivanja u tjelesnu aktivnost, mimo redovne nastave tjelesnog i

zdravstvenog odgoja, od velike je koristi i važnosti za mladog čovjeka (Findak, 2002).

Razvoj motoričkih sposobnosti moguće je ostvariti kroz nastavni proces tjelesnog vježbanja

koji bi se provodio planski, racionalno, organizirano, te ga treba planirati i programirati, a

potom realizirati i kontrolirati (Findak, 1999).

Tjelesno vježbanje u školama ima, kao jedan od osnovnih ciljeva pozitivan utjecaj na sve

bazično-motoričke sposobnosti. Dodatna tjelesna aktivnost, prema većini dosadašnjih

istraživanja (Nićin, 2000; Petković, 2007; Džibrić i sar., 2011) povećava pozitivne efekte kako

tjelesnog razvoja, tako i bazično-motoričke sposobnosti.

Osnovni cilj ovog istraživanja je utvrđivanje kvantitativnih razlika motoričkih sposobnosti, kao

posljedica bavljenja sportom kod dječaka uzrasta od 12 do 15 godina sportista, i dječaka istog

uzrasta koji se ne bave sportom.

Metodologija istraživanja

Uzorak ispitanika

Istraživanje je provedeno na uzorku od 192 učenika od V do VIII razreda OŠ "Suljo Čilić" iz

Jablanice, muškog pola, uzrasta od 12 do 15 godina. Na osnovu kriterija istraživanja, po pitanju

uslovljenosti bavljenja sportom, uzorak je podjeljen na dva subuzorka. Prvi subuzorak

sačinjavalo je 96 učenika V i VI razreda (48 dječaka koji se bave sportom i 48 dječaka koji se

ne bave sportom). Drugi subuzorak sačinjavalo je 96 učenika VII i VIII razreda (48 dječaka

koji se bave sportom i 48 dječaka koji se ne bave sportom). Trenažni proces se odvijao u okviru

školskih sekcija ili u sportskim klubovima.

Uzorakvarijabli

Uzorakvarijablizaprocjenubazično-motoričkihsposobnostiučenikasastojaoseod 16 testova

(Kurelić isar. 1975.), ito: MBFTAP - taping rukom, MBFTAN - taping nogom, MRFPZD -

132

predklon- zasuk – dodir, MFLPRK - dohvat u stoju sa klupice, MFLECES - čeona špaga,

MFLPR - predklon raskoračno, MFESVM - skok u vis iz mjesta, MFESDM - skok u dalj iz

mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MKTOSP - koordinacija s palicom, MMSNL - slalom

nogom s 2 lopte, MAGONT - koordinacija na tlu, MKSRL - slalom rukama s 3 lopte,

MAGKUS - koraci u stranu, MFE20V - visoki start-sprint 20m, MAGTUP - koverta test.

Metodeobradepodataka

Za utvrđivanje parcijalnih kvantitativnih razlika na univarijantnom nivou u prostoru varijabli

za procjenu motoričkih sposobnosti između grupa subuzorka korišten je t-test za male nezavisne

uzorke.

Obrada podataka obavljena je na Fakultetu za tjelesni odgoj i sport u Tuzli. U tu svrhu korišten

je program "Statistica" 5.0 for Windows i programom SPSS 12.0.


Tabela 1. T- test motoričke sposobnosti ( sportisti – nesportisti V i VI razred)

Aritm.

sredina

Aritm.

sredina

Std.Dev. Std.Dev. F-ratio p Levene df p

sportisti nesportisti t-vrij. df p sportisti nesport. variancs varianca F(1,df) Levene Levene

MBFTAP 31,17 27,21 6,85 94,00 0,00 3,08 2,56 1,44 0,21 1,67 94,00 0,20

MBFTAN 23,25 21,25 4,17 94,00 0,00 2,54 2,15 1,40 0,26 2,81 94,00 0,10

MRFPZD 19,38 17,52 3,45 94,00 0,00 2,89 2,35 1,51 0,16 0,37 94,00 0,54

MFLPRK 11,79 7,02 4,47 94,00 0,00 5,79 4,59 1,59 0,12 0,88 94,00 0,35

MFLECES 29,31 32,06 -1,80 94,00 0,08 6,87 8,09 1,39 0,27 0,61 94,00 0,44

MFLPR 63,75 56,13 5,66 94,00 0,00 6,32 6,87 1,18 0,57 0,19 94,00 0,66

MFESVM 31,48 30,69 0,60 94,00 0,55 6,98 5,90 1,40 0,25 0,47 94,00 0,49

MFESDM 173,04 156,77 6,05 94,00 0,00 11,51 14,66 1,62 0,10 1,27 94,00 0,26

MFEBKL 602,65 587,54 0,69 94,00 0,49 113,57 101,11 1,26 0,43 0,05 94,00 0,83

133

MKTOSP 9,67 11,45 -3,43 94,00 0,00 1,84 3,09 2,82 0,00 10,50 94,00 0,00

MMSNL 26,88 28,94 -1,98 94,00 0,05 5,32 4,85 1,20 0,53 0,55 94,00 0,46

MAGONT 13,34 17,84 -5,59 94,00 0,00 3,53 4,32 1,50 0,17 8,97 94,00 0,00

MKSRL 26,71 37,14 -8,82 94,00 0,00 5,49 6,08 1,22 0,49 0,06 94,00 0,81

MAGKUS 12,24 12,63 -0,64 94,00 0,52 3,08 2,86 1,16 0,61 0,82 94,00 0,37

MFE20V 3,67 4,11 -3,64 94,00 0,00 0,42 0,72 3,03 0,00 1,43 94,00 0,23

MAGTUP 31,01 33,19 -1,72 94,00 0,09 5,43 6,87 1,60 0,11 3,31 94,00 0,07

U Tabeli 1, prikazani su deskriptivni parametri za obje grupe ispitanika (učenici V i VI razreda).

Iz dobivenih podataka možemo zaključiti da statististički značajna razlika postoji između grupe

sportisti i nesportisti u 11 od 16 primijenjenih varijabli za procjenu motoričkih sposobnosti.

Statistički značajna razlika nije identifikovana u 5 varijabli i to : MFLECES - čeona špaga,

MFESVM - skok u vis iz mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MAGKUS - koraci u stranu,

MAGTUP - koverta test. Razlog izostanka očekivane statistički značajne razlike u ovim

varijablama vjerovatno se može pripisati nedovoljnom radu na poboljšanju fleksibilnosti,

eksplozivnosti i agilnosti.

Grupa ispitanika označena kao sportisti, statistički značajno bolja je u svim varijablama u

kojima postoji razlika. To su varijable: MBFTAP - taping rukom, MBFTAN - taping nogom,

MRFPZD - pretklon-zasuk-dodir, MFLPRK - dohvat u stoju sa klupice, MFLPR - pretklon

raskoračno, MFESDM - skok u dalj iz mjesta, MKTOSP - koordinacija s palicom, MKSNL -

slalom nogom s 2 lopte, MAGONT - koordinacija na tlu, MKSRL - slalom rukama s 3 lopte i

MFE20V - visoki start-sprint 20m.

Grupa ispitanika označena kao nesportisti, statistički značajno nije bolja niti u jednoj

primijenjenoj varijabli.

Iz gore navedenih rezultata možemo zaključiti da sportisti imaju statistički značajno bolju

segmentarnu brzinu-frekvenciju pokreta ruku i nogu, fleksibilnost, eksplozivnu snagu donjih

ekstremiteta i to njenu horizontalnu komponenu, koordinaciju i koordinaciju sa loptom, te

brzinu-eksplozivnost.Ovakve razlike između dvije grupe možemo pripisati povoljnom utjecaju

kinezioloških operatora na organizam sportaša, a u okviru u dodatnih sati bavljenja sportskim

aktivnostima.

Tabela 2.T- test motoričke sposobnosti ( sportisti – nesportisti VII i VIII razred)

134

Aritm.

sredina

Aritm.

sredina

Std.Dev. Std.Dev. F-ratio p Levene df p

sportisti nesportisti t-vrij. df p sportisti nesport. variancs varianca F(1,df) Levene Levene

MBFTAP 36,85 32,71 5,05 94,00 0,00 4,20 3,84 1,19 0,55 0,24 94,00 0,62

MBFTAN 25,85 22,44 6,72 94,00 0,00 2,78 2,16 1,66 0,09 2,13 94,00 0,15

MRFPZD 20,52 19,79 1,23 94,00 0,22 3,43 2,25 2,33 0,00 4,03 94,00 0,05

MFLPRK 11,88 7,06 4,12 94,00 0,00 6,60 4,67 2,00 0,02 1,75 94,00 0,19

MFLECES 29,42 42,73 -8,65 94,00 0,00 5,96 8,84 2,20 0,01 7,71 94,00 0,01

MFLPR 67,35 55,35 9,29 94,00 0,00 6,32 6,34 1,01 0,98 0,00 94,00 0,98

MFESVM 38,85 34,69 3,80 94,00 0,00 5,29 5,46 1,07 0,83 0,21 94,00 0,65

MFESDM 195,46 199,54 -0,92 94,00 0,36 20,26 23,12 1,30 0,37 0,92 94,00 0,34

MFEBKL 623,38 672,21 -1,26 94,00 0,21 102,03 249,10 5,96 0,00 15,90 94,00 0,00

MKTOSP 7,08 7,17 -0,24 94,00 0,81 1,65 2,11 1,63 0,10 2,08 94,00 0,15

MMSNL 24,26 26,12 -1,37 94,00 0,17 3,42 8,80 6,62 0,00 21,14 94,00 0,00

MAGONT 12,46 15,74 -4,71 94,00 0,00 1,98 4,40 4,93 0,00 12,00 94,00 0,00

MKSRL 27,70 25,19 2,11 94,00 0,04 4,35 7,01 2,60 0,00 4,32 94,00 0,04

MAGKUS 10,13 11,21 -3,96 94,00 0,00 0,98 1,61 2,72 0,00 6,79 94,00 0,01

MFE20V 3,77 3,91 -1,64 94,00 0,10 0,36 0,48 1,77 0,05 2,34 94,00 0,13

MAGTUP 26,44 30,79 -4,20 94,00 0,00 2,18 6,83 9,85 0,00 40,99 94,00 0,00

U Tabeli 2, prikazani su deskriptivni parametri za obje grupe ispitanika (učenici VII i VIII

razreda). Iz dobivenih podataka možemo zaključiti da statististički značajna razlika postoji

između grupe sportisti i nesportisti u 10 od 16 primijenjenih varijabli za procjenu motoričkih

sposobnosti.

Statistički značajna razlika nije identifikovana u 6 varijabli i to :MRFPZD - pretklon-zasuk-

dodir, MFESDM - skok u dalj iz mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MKTOSP -

koordinacija s palicom, MKSNL - slalom nogom s 2 lopte i MFE20V - visoki start-sprint 20m.

Grupa ispitanika označena kao sportisti, statistički značajno je bolja u 8 varijabli u kojima

postoji razlika. To su varijable: MBFTAP - taping rukom, MBFTAN - taping nogom, MFLPRK

- dohvat u stoju sa klupice, MFLPR - pretklon raskoračno, MFESVM - skok u vis iz mjesta,

MAGONT - koordinacija na tlu, MAGKUS - koraci u stranu i MAGTUP - koverta test.

135

Iz gore navedenih rezultata možemo zaključiti da sportisti imaju statistički značajno bolju

segmentarnu brzinu ruku i nogu, fleksibilnost nogu, te ekplozivnu snagu nogu i to vertikalnu

komponentu, te koordinaciju i agilnost.

Grupa ispitanika označena kao nesportisti, statistički značajno je bolja u varijablama

MFLECES - čeona špaga i MKSRL - slalom rukama s 3 lopte.

Očekivana statistički značajna razlika izostala je u varijablama: MFESDM - skok u dalj iz

mjesta, MFEBKL - izbačaj lopte s grudi, MKTOSP - koordinacija s palicom, MKSNL - slalom

nogom s 2 lopte i MFE20V - visoki start-sprint 20m.

Iz odsustva razlika među sportistima i nesportistima može se zaključiti da se na treninzima vrlo

malo generalno radi na eksplozivnoj snazi, zatim fleksibilnosti te koodinaciji, a poznato je da

se bez tih motoričkih sposobnosti ne mogu očekivati neki kvalitetniji rezultati u sportu u starijim

kategorijama.

Zaključak

Ovo istraživanje predstavljalo je transferzalnu studiju kojom se htjelo utvrditi da li postoje

kvantitativne razlike u motoričkim sposobnostima, kao posljedica bavljenja sportom kod

dječaka uzrasta od 12 do 15 godina sportista, i dječaka istog uzrasta koji se ne bave sportom.

T- test za male nezavisne uzorke kod učenika V i VI razreda pokazao je postojanje statististički

značajne razlike između grupe sportisti i nesportisti u 11 od 16 primijenjenih varijabli za

procjenu motoričkih sposobnosti i ta razlika u kojoj postoji statistička značajnost ide u korist

grupe sportisti. Bolja segmentarna brzina donjih i gornjih ekstremiteta, fleksibilnost i

eksplozivna snaga donjih ekstremiteta, koordinacija i koordinacija sa loptom, te brzina

vjerovatno su rezultat povoljnog utjecaja programskih sadržaja na organizam učenika sportista,

odnosno dodatnog bavljenja raznim sportskim aktivnostima.

Slična situacija je kod učenika VII i VIII razreda, gdje je statistički značajna razlika između

učenika sportista i nesportista postignuta u 10 od 16 primijenjenih motoričkih varijabli. Grupa

učenika sportisti statistički značajno je bolja u 8, dok je grupa učenika nesportista statistički

značajno bolja u 2 varijable.

Ovao istraživanje trebalo bi da doprinese u markiranju pozitivnih i negativnih karakteristike

efekata bavljenja sportom kao i da preporuči određene teorijske smjernice po pitanju

organizacije nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja u osnovno školskom uzrastu. Dakle,

dobiveni rezultati moći će se usmjeriti u pravcu inoviranja nastavnih programa i prilagođavanja

istih potrebama školske djece.

Literatura

136

1. Džibrić, Dž., Kapidžić, A., Hadžikadunić, A., Brčaninović, Dž. (2011). Efekti programa

vannastavnih aktivnosti na bazično-motoričke sposobnosti učenika prvog razreda

srednje škole, U A. Biberović (ur.) Zbornik naučnih i stručnih radova sa IV

međunarodnog simpozijuma "Sport i zdravlje", 206 - 210. Tuzla: Fakultet za tjelesni

odgoj i sport.

2. Findak, V. (1999). Metodikatjelesneizdravstvenekulture:

Priručnikzanastavniketjelesneizdravstvenekulture. Zagreb: Školskaknjiga.

3. Findak, V. (2002). Oprema i sredstva u funkciji obuke plivanja. Glasnik Hrvatskog

saveza sportske rekreacije, 7, 4-7. Split: Hrvatsko savjetovanje o obuci neplivača.

4. Nićin, Đ. (2000). Antropomotorika. Novi sad: Fakultet fizičke kulture.

5. Petković, J. (2007). Razlike u povezanosti motoričkih sposobnosti sa uspješnošću u

realizaciji programskih sadržaja sportske gimnastike u odnosu na uzrast ispitanika.

Sport Mont, 12,13,14 (5), 489-492.

6. Svoboda, T., Golemanović, I., Tomas, A., Krajcar, A. (2005). Razlike u motoričkim i

funkcionalnim sposobnostima učenika i učenica Križevačkih srednjih škola i usporedba

s orijentacijskim rezultatima,U V. Findak (ur.) Zbornik radova 14. ljetne škole

kineziologa Republike Hrvatske, 358 - 362. Rovinj: Hrvatski kineziološki savez.

137

STRATEGIJSKI ZNAČAJ SPORTSKIH OBJEKATA

Filip Radotić1, Milanko Mučibabić2,Zoran Mašić1

1Visoka škola za poslovnu ekonomiju i preduzetništvo, Beograd, Srbija

2Fakultet sportskih nauka, Univerzitet Apeiron, Banja Luka, Bosna i Hercegovina

Sažetak

U razvijenim zemljama sportski objekti bez obzira na namenu moraju da zadovlje brojne

ekološke standarde kroz primenu energetske efikasnosti kao i elemente održivog

razvoja.Stručno orijentisani interesi sportskih radnika (trenera, zaposlenih) i inžinjera koji

preferiraju kvalitetu aktivnosti, tehnološkoj efektivnosti sadržaja sportskog objekta, trebaju biti

inkorporirani u marketinški i finansijski aspekt, odnosno ekonomsku efikasnost sportskog

objekta.Osnovu delatnosti sportskih centara čini pružanje usluga, odnosno zadovoljenje brojnih

sportskih i drugih potreba potencijalnih potrošača.Sportski objekti moraju da imaju način i

ozbiljnost planiranja njihove izgradnje, njihovu veličinu i kompleksnost u građevinskom,

arhitektonskom i funkcionalnom smislu, njihov broj, cenu njihove izgradnje, opremanja i

održavanja, kao i period eksploatacije, broj posetilaca koje mogu da prime, broj događaja koji

se u njima realizuje tokom godine, kao i godišnji obrt finansijskih sredstava.

Ključne riječi: Strategija, objekat, sport, planiranje.

Uvod

Sportski objekti, odnosno objekti prvenstveno namenjeni sadržajima fizičke kulture u tehničko-

arhitektonskom smislu podrazumevaju sve prostore i površine otvorenog ili zatvorenog

građevinskog oblika, opredeljeni za održavanje određenih aktivnosti (vežbanje, treniranje,

takmičenje, razonoda), obuhvataju i prateće pomoćne prostore, gledališta i slično. Sportski

objekti mogu da budu arhitektonski projektovani i izgrađeni za posebne namene (javni bazeni

za plivanje), projektovani za samostalne aktivnosti kao što su parkovi ili prirodni resursi

pristupačni širem broju ljudi (rečne obale, šume, plaže, planine).

Sportski objekti takođe mogu da budu projektovani i izgrađeni kao višenamenski kompleksi

kao što su sportske hale, stadioni, rekreativni centri, školski objekti za fizičko vaspitanje i

slično, sa potrebnom opremom i instalacijama. Sportski objekti predstavljaju materijalno-

tehničku bazu programiranja, proizvodnje, isporuke programa sportskih aktivnosti različitim

sportskim konzumentima.

138

Nakon izgradnje sportski objekt dospeva u delokrug menadžmenta koji organizuje i koordinira

sportske događaje, stvara kadrovsku strukturu, proizvodi dohodak, svodi rashode na najmanju

moguću meru i stvara sisteme menadžmenta unutar ograničenja koje postavlja arhitektonski

projekat objekta.

Danas, u razvijenim zemljama sportski objekti bez obzira na namenu moraju da zadovlje brojne

ekološke standarde kroz primenu energetske efikasnosti kao i elemente održivog razvoja.

Izgradnja sportskih objekata zavisi od uticaja mnoštva posebnih interesa, kako onih iz

nalogodavnog okruženja, tako i onih koji proističu iz različitih pristupa delatnosti sportskog

objekta. Stručno orijentisani interesi sportskih radnika (trenera, zaposlenih) i inžinjera koji

preferiraju kvalitetu aktivnosti, tehnološkoj efektivnosti sadržaja sportskog objekta, trebaju biti

inkorporirani u marketinški i finansijski aspekt, odnosno ekonomsku efikasnost sportskog

objekta.

Menadžment sportskog objekta mora da integriše različite interese i da uravnoteži prihode

sportskog objekta sa troškovima, te kratkoročni i dugoročni razvoj. Dizajniranje i oblikovanje

asortimana programa i usluga sportskog objekta polazi od potreba korisnika svih potencijalnih

interesnih grupa.

Lokacija sportskog objekta zavisi od niza elemenata: blizina tržišta, raspoloživost personala,

transportni uslovi, životni uslovi u lokalnoj zajednici...

Planiranje i upravljanje sportskim objektima

Važno je naglasiti da sportski objekti u savremenom svetu ne predstavljaju samo građevinske

strukture u kojima se odvijaju određeni sportski događaji već sve više poprima socio-društvenu

vrednost. U savremenim sportskim objektima se pored primarnih aktivnosti realizuju i

sekundarne – dopunske aktivnosti, kao što su na primer šoping centri, organizovanje zabavnih

aktivnosti za sve uzrasne kategorije stanovništva, restorani, barovi, fitnes centri, sportski

bioskopi i muzeji, te druge uslužne delatnosti.

Osnovu delatnosti sportskih centara čini pružanje usluga, odnosno zadovoljenje brojnih

sportskih i drugih potreba potencijalnih potrošača. Stoga sportski objekat treba da se sagledava

kao celina, odnosno da funkcioniše kao servis celokupne društvene zajednice.

Pre samog procesa izgradnje sportskog objekta potrebno je detaljno organizovati različite faze,

kao što je faza planiranja. U fazi planiranja potrebno je definisati optimalnu lokaciju za

izgradnju sportskog objekta. Preliminarna faza razvoja obuhvata praktične i distributivne

karakteristike objekta. Faza opštih kriterijuma koja obuhvata tehnološko-građevinski izbor.

Dizajn faza razvoja obuhvata izvodljive operativne i održive aspekte, koji u eksploataciji

sportskog objekta obezbeđuju smanjenje globalnih troškova kao i troškova celokupnog

poslovanja (Gianfranco, M. 2011).

139

Upravljanje sportskim objektima obuhvata niz aktivnosti koje se odnose na funkcionisanje

unutrašnje strukture svake organizacije orijentisane tržišnim ciljem: upravljanje ljudskim

resursom, proizvodnim procesom i materijalima, marketingom kao i finansiranjem i rizikom

(Raič, A. 2001).

Jezgro sportske organizacije čini sistem upravljanja operacijama (proizvodnjom sportskih

programa i usluga). Taj proces povezan je sa okruženjem sportske organizacije tokom

materijala (sportske opreme, rekvizita, energije i slično) u inputu i finalizovanih programa

(usluga) i informacija u outputu.

Sistem marketinaga uspostavlja povezanost sportske organizacije sa njenim okruženjem

(tržištem) realizujući tok narudžbina: narudžbina kupaca (klijenata, publike) u inputu, i

reklama, promocije novih usluga (priredbi, vežbačkih programa) i prodajne aktivnosti u

outputu. Sistem finansiranja i računovodstva ima funkciju održavanja toka novca i naplate u

inputu i isplate u outputu. Informacioni sistem povezuje tri prethodna sistema u jedinstvenu

svrsishodnu celinu poslovne organizacije. Input ovog sistema su informacije o politici

funkcionisanja i razvoja upravljačkog sistema u globalu, o njegovim ciljevima i opštim

performansama (radnim karakteristikama) uspeha.Output čine povratne informacije o

posmatranoj sportskoj organizaciji značajne za njeno nalogodavno okruženje.

Upravljanje transformacionim procesom i ostalim operacijama (kupovanje, skladištenje,

transport i druge aktivnosti, sve do "isporuke" programa krajnjem korisniku) u vezi je sa

funkcionisanjem sportskog objekta kao i poslovnog sistema i čini njegov osnovni deo.

Operativno upravljanje sportskim objektom obuhvata: koordinaciju transformacionog procesa,

aktivnosti planiranja proizvodnih inputa, instalaciju potrebnih inputa, kontrolu efektivnosti.

Planiranje operacija u sportskom objektu ima za pretpostavku utvrđivanje misije objekta,

ciljeva, pretpostavki (koje proističu iz okruženja) i strategija. Ako su ove pretpostavke

definisane, moguć je izbor usluga - sportskih aktivnosti na čiju proizvodnju se objekat

dugoročno orijentiše.

Ekonomska isplativost sportskog objekta

U Americi je između 1990. i 1999. godine izgrađeno ili renovirano 46 velikih sportskih objekata

(sportskih stadiona i arena). Porast broja nacionalnih timova u Americi uslovio je razvoj,

izgradnju i reparaciju velikog broja sportskih objekata, jer su postojeći objekti bili

preopterećeni. Do kraja 20. veka ukupan broj nacionalnih timova iznosio je 115 (Nacionalna

hokejaška liga - NHL, Nacionalna košarkaška asocijacija - NBA, Nacionalna liga američkog

fudbala - NFL, glavna košarkaška liga - MLB) (Keating, R.J. 1999; Smothers, R. 1999; Suggs,

W. 1999). U tabeli 1. dat je prikaz razvoja investicionog ulaganja u sportske objekteiskazan po

dekadama.

140

Tabela 1. Troškovi izgradnje novih sportskih objekata u Americi za profesionalne timove

Dekada Broj sportskih objekata Milioni dolara

1910 - 1919. 7 3,22 $

1920 - 1929. 8 33,86 $

1930 - 1939. 6 11,45 $

1940 - 1949. 1 0,25 $

1950 - 1959. 7 26,87 $

1960 - 1979. 21 513,69 $

1970 - 1979. 25 1.766,15 $

1980 - 1989. 14 1.445,50 $

1990 - 1998. 32 6.405,10 $

1999. (započeto) 41 15.370,50 $

Izvor: Keating, R.J. 1999

Ekonomska isplativost kao i održivi razvoj predstavljaju primarni cilj izgradnje i funkcionisanja

sportskog obejekta. Nekoliko studija utvrdilo je međusobnu korelaciju u ekonomskom razvoju

oblasti gde se nalaze vitalni sportski objekti. Takođe postoje i studije koje negiraju navedenu

korelaciju. Međutim osnov neslaganja dobijenih rezultata istraživanja predstavlja činjenica da

sportski obejekti ne stimulišu rast svih ekonomskih grana zastupljenih u oblasti blizu objekata

(Baade, R. & Sanderson, A. 1997).

Prema istraživanju objavljenom 2000. godine prosečan američki sportski objekat zapošljava

između 70 i 130 radnika u punom radnom vremenu od 8 sati dnevno. Između 1.000 i 1.500 ljudi

rade po ugovoru o povremnim i privremenim poslovima uz minimalnu dnevnicu. Imajući u

vidu da klub u NFL ligi odigra ukupno 10 utakmica kod kuće, to za radnu snagu koja radi

povremene poslove ne predstavlja glavni izvor zarade (John, S. & Andrew, Z. 2000). Međutim

savremeni sportski objekti koji se ne oslanjaju samo na primarnim delatnostima mogu delom

uticati na razvoj lokalne ekonomije kroz pružanje sekundarnih delatnosti (poput restorana,

barova, hotela i td.).

Uticaj sportskih rezultata predstavlja jedan od najznačajnijih elemenata za dalji razvoj sportskih

objekata. Prema internim podacima Bostonskog Red Sox kluba, preko 35% fanova iz drugih

država dolazi u njihov sportski objekat kako bi pratilo utakmice. Samo od ove grupe ljudi

bostonski Red Sox ostvaruje zaradu od nekoliko milijardi dolara ne računajući lokalne fanove

i ostale sportske gledaoce.

Popularnost sportskih klubova koji postižu zavidne rezultate igra značajnu ulogu u turističkoj

ponudi lokalnih oblasti. Međutim, pojedini stručnjaci za sportsku ekonomiju naglašavaju da je

veoma važno uzeti u obzir sportska takmičenja koja se ne održavaju u lokalnom sportskom

objektu već u drugim gradovima ili državama. Tada dolazi do značajnog smanjenja profita

lokalnog sportskog objekta (Noll, R. & Zimbalist, A. 1997).

141

Gledaoci koji dolaze iz drugih gradova ili država radi određenog sportskog događaja zadržavaju

se u gradovima gde se sportski objekat nalazi i radi drugih aktivnosti poput poslovnih,

porodičnih, turističkih, zabavnih ili drugih, koje nisu u direktnoj vezi sa primarnim ciljem

dolaska. Pored potrošnje novca na definisanom sportskom događaju od strane turista, lokalna

ekonomija ima značajan porast prodaje roba i usluga u drugim privrednim sektorima

(Crompton, J.L. 1995; Noll, R. & Zimbalist, A. 1997).

Prosečan američki košarkaški tim prihoduje oko 85 miliona dolara. Aproksimativno 20 miliona

dolara dolazi iz MLB centralnog fonda i lokalne ekonomije, 10 miliona dolara ili 14,3% se

prihoduje od fanova, a od ostalih sportskih gledalaca zaradi se oko 25 miliona dolara. Prihod

od sekundarnih delatnosti poput entertajmenta nije veliki, ali može dostići nekoliko miliona

dolara (KPMG. 1998).

Profit sportskog objekta je veoma značajan kako za vlasnike tako i za timove, odnosno

profesionalne sportske igrače. Individualni sportista kao i vlasnici i top menadžeri sportskih

obejekata (stadiona i arena) imaju značajne prihode kao i posebne bonuse i benefite.

Prema Forbes magazinu od 400 najbogatijih Amerikanaca njih 45 poseduju ili direktno

investiraju u jednu od 115 glavnih američkih liga. Zarada vlasnika, osnivača i investitora kao i

igrača svake godine se udvostručuje. Prosečna zarada igrača u američkim ligama, poput NBA,

NHL, NFL i MLB iz 2000.godine iznosila je od 1,7 do 3,5 miliona dolara. Ukoliko se uzme u

obzir navedena činjenica može se zaključiti da sportisti ne zarađuju ogromne sume u odnosu na

vlasnike i investitore sportskih timova i sportskih objekata (Siegfried, J.J. &Peterson, T. 2000).

Segment bezbednosti sportskog objekta

Menadžment sportskog objekta je pravno obavezan da garantuje bezbednost svakom učesniku

i gledaocu sportskog događaja koji organizuje. Nasilničko i destruktivno ponašanje sportske

publike (mase navijača i sl.) poslednjih godina izaziva znatne materijalne štete i ljudske žrtve,

što je tokom 90-tih godina u fokus pažnje menadžera sportskih objekata postavilo problem

bezbednosti i upravljanja rizikom.

Uzroci sportskog nasilja su sociološke i psihološke prirode, ali ih treba tražiti i u lokaciji i

arhitektonskim rešenjima sportskih objekata. Klasične tribine na stadionima, koje omogućuju

pristup publici na teren, su glavni uzrok nedovoljne mogućnosti kontrolisanja publike.

Nekontrolisan pristup mase gledalaca u stadione i sale bez numerisanih sedišta je još jedan od

važnih razloga nedovoljne bezbednosti sportskih objekata.

Osnovni cilj bezbednosti je upravljanje masom radi zaštite imovine i pružanja konfora svim

sportskim akterima (gledaoci, učesnici, specijalni gosti i sl.). Ova politika u menadžmentu

sportskog objekta teži upravljanju, a ne kontroli mase. Jedan od ključnih aspekata upravljanja

masom je "predvidljivost" povreda i ekscesa koji mogu kao posledicu imati ugrožavanje aktera

od trećih lica kao i pravnu (krivičnu) odgovornost menadžmenta zbog nepreduzimanja mera

bezbednosti. Svaki element događaja od uređenja sportskog objekta do igre čini deo upravljanja

masom.

142

Analiza sportskog objekta Hubert H. Humphrey Metrodome

Hubert H. Humphrey Metrodome predstavlja jedan od značajnijih sportskih objekata na

teritoriji Minijapolisa u državi Minesota. Otvoren je 1982. godine da bi zamenio Metropolitan

stadion na Univerzitetu Minesota. Od svog otvaranja bio je dom NFL Minesota Vikings timu.

Takođe je za još nekoliko američkih klubova predstavljao “centralu” od 1989. godine

(Minnesota Twins, Minnesota Golden Gophers i Minnesota Timberwolves). Navedeni sportski

objekat je deveti najstariji stadion u Nacionalnoj fudbalskoj ligi (Metrodome Memories 2011).

Specifičnost ovog sportskog objekta je u tome što stadion ima poseban fiberglas platneni krov

koga pridržava vazdušni pritisak. Zbog velikih problema od izgradnje kao i nekoliko incidenata

koje su se desile tokom eksploatacije sportskog objekta (urušavanje korva, skupe reparacije i

zamene dotrajalih delova), stadion će biti u funkciji do 2016. godine (Staff. Consumer Price

Index 2013)

Kapacitet gledališta ovog stadiona je 64.035 mesta, ali je broj mesta promenljiv u zavisnosti od

tipa sportskog događaja koji se u njemu odigrava. Broj mogućih mesta za bejzbol utakmice

iznosi 45.423, američki fudbal 64.121 i košarku 50.000. Objekat poseduje i veliki parking za

posetioce od 500 mesta (Hubert H. Humphrey Metrodome 2006).

Primarna cena izgradnje Metrodome stadiona iznosila je 68 miliona dolara. Prema

aproksimativnim podacima preko dva miliona ljudi posetilo je stadion (procena 2.900.000).

Cena prosečne karte za sportske događaje je varirala u zavisnosti od godine, tako da je u 2005.

godini iznosila 68 dolara dok je u 2009. bila74 dolara.

Pet puta su tokom postojanja ovog objekta, snežne oluje i druge vremenske nepogode uticale

na pojavu značajnih oštećenja na specifičnom krovu stadiona. Prvo oštećenje dogodilo se

novembra 1981. godine zbog veoma brze i velike akumulacije snega na krovu, što je dovelo do

njegovog potpunog urušavanja. Sledeće 1982. godine, usled jake snežne oluje desilo se

ponovno urušavanje krova, četiri dana pre finalne NFL utakmice između Vikings-a i Dalas

Kauboja (Dallas Cowboys). Takođe, 1983. godine usled teškog snega došlo je do popuštanja

dela krova stadiona. Zbog strmih uglova krova 1986. godine jak vetar doveo je do velikih

oscilacija krova, koji međutim tada nije popustio. Zadnje urušavanje krova desilo se u decembru

2010. god. kada je ceo krov potpuno srušen. Zbog grešaka u izgradnju, konstrukciji kao i

neprilagođenosti vremenskim uslovima Minesote, uprava kluba morala je da promeni

celokupan fiberglas platneni krov, što je dovelo do dodatnog ulaganja od 20 miliona dolara

(Historical April Snowstorms Minnesota Climatology working group 2013).

Zbog visokih troškova održavanja i nepredviđenih oštećenja dovodi se u pitanje celokupna

ekonomska isplativnost navedenog stadiona. Na osnovu procena Federalnih rezervi kao i na

bazi ukupnog potrošačkog indeksa (consumer price index) ukupna cena izgradnje stadiona do

2013. godine iznosila je 174 miliona dolara(Staff Consumer Price Index 2013). Na osnovu

navedenih činjenica vlasnici i ulagači odlučili su se na ponovnu izgradnju novog i savremenijeg

sportskog objekta koji će imati potpuno drugačiju tehničko-arhitektonsku strukturu.

143

Zaključak

Imajući u vidu značaj koji sportski objekti imaju za realizaciju sporta, način i ozbiljnost

planiranja njihove izgradnje, njihovu veličinu i kompleksnost u građevinskom, arhitektonskom

i funkcionalnom smislu, njihov broj, cenu njihove izgradnje, opremanja i održavanja, kao i

period eksploatacije, broj posetilaca koje mogu da prime, broj događaja koji se u njima realizuje

tokom godine, kao i godišnji obrt finansijskih sredstava, oni nesumnjivo predstavljaju bitan deo

strategijskog menadžmenta i to ne samo u sportu.

Istovremeno treba naglasiti da njihova uspešna eksploatacija i bezbedno funkcionisanje

zahtevaju izuzetno dobro upravljanje.

Literatura

1. Baade, R. & Sanderson, A. (1997): The Employment Effect of Teams and Sports

Facilities, in Sports, Jobs and Taxes. Roger Noll and Andrew Zimbalist, eds.

Washington: Brookings Institution.

2. Crompton, J.L. (1995): Economic Impact Analysis of Sports Facilities and Events:

Eleven Sources of Misapplication. Journal of Sports Management.27–29.

3. Gianfranco, M. (2011): Maintenance and management costs of open sport

facilities.National Council of Economy and Work (C.N.E.L.)

4. Historical April Snowstorms Minnesota Climatology working group, University of

Minnesota. Last modified: April 18, 2013.

5. Hubert H. Humphrey Metrodome.About Metrodome. Retrieved November 4, 2006.

6. John, S. & Andrew, Z. (2000): The Economics of Sports Facilities and Their

Communities.Journal of Economic Perspectives 14 (3), 95–114.

7. Keating, R.J. (1999): Sports Pork: The Costly Relationship between Major League

Sports and Government. Cato Policy Analysis 339, 2-33.

8. KPMG. (1998): Economic and Fiscal Impact Analysis for a Proposed New Stadium to

Host the New England Patriots in Hartford, Connecticut, prepared for the State of

Connecticut.

9. Mašić, Z.(2006): Menadžment sportskih objekata, Fakultet za menadžment u sportu,

Beograd

10. Metrodome Memories: The last hurrah, KARE 11 News, October 5, 2009, Accessed

January 18, 2011.

144

11. Noll, R. & Zimbalist, A.(1997): The Economic Impact of Sports Teams and Facilities,

in Sports, Jobs and Taxes. Washington: Brookings Institution.

12. Raič, A.(2001): Sportski menadžment, Fakultet fizičke kulture, Novi Sad.

13. Siegfried, J.J. &Peterson, T. (2000): Who Is Sitting in the Stands? The Income Levels

of Sports Fans, in The Economics of Sports: Winners and Losers. William Kern, ed.

Kalamazoo, MI: Upjohn Institute.

14. Smothers, R. (1999): Baseball Returns to Newark Amid Doubt. New York Times, July

4.

15. Staff Consumer Price Index (estimate) 1800–2012. Federal Reserve Bank of

Minneapolis. Retrieved March 31, 2013.

16. Suggs, W. (1999): Firms Look to College Sports. Street and Smith’s Sports Business

Journal.2(13), 22.

145

UTICAJ PROGRAMIRANIH TJELESNIH AKTIVNOSTI NA KONTROLU I

REDUKCIJU POREMEĆAJA ZDRAVLJA

Sead Karakaš1

1Zavod za javno zdravstvo SBK/KSB, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Fizička aktivnost (vježbanje) kao preventivno-terapijska mjera je dozirano i kontrolisano

bavljenje tjelesnom aktivnošću, koje dovodi do pozitivnih efekata natjelesnu težinu, količinu

abdominalnihmasti, hiperglikemiju, insulinsku rezistenciju, hipertenziju, dislipidemiju, na

ukupno zdravstveno stanje i prevenciju kardiovaskularnihoboljenja, te se smatra jednom od

najznačajnijih nefarmakoloških mjera u prevenciji i tretmanu ovih promjenljivih

kardiovaskularnih faktora rizika.

Cilj ovog rada je ukazati na značaj provođenja programiranih tjelesnih aktivnosti, ne samo sa

aspekta preventivnih mogućnosti, već i njegovog uticaja na kontrolu i redukciju postojećih

poremećaja zdravlja

U više studija dokumentovan je pozitivni efekat fizičke aktivnosti u rehabilitaciji bolesnika

poslije infarkta miokarda. Umjerenom tjelesnom aktivnošću moguće je postići smanjenje,

ukupne smrtnosti za 27%, a kardiovaskularnu smrtnost za 31%.

Fizička aktivnost dovodi i do značajnog simptomatskog poboljšanja kod bolesnika sa

klaudikacionim smetnjama. Meta analiza 21 studije pokazala je popravljanje hodne distance do

pojave bola za 179% ili 225 metara. Ovo je bolji rezultat od bilo kog primjenjenog lijeka.

Najbolja poboljšanja su postignuta kada su bolesnici hodali do maksimalno podnošljivog bola

i kada je fizička aktivnost trajala bar šest meseci.

Zdravstveni efekti tjelesne aktivnosti kod oboljelih od dijabetesa tipa 2 se postižu tako što

poboljšava osetljivost na insulin i time dovodi do bolje glikoregulacije, poboljšava

iskorištavanje glukoze, smanjuje produkciju glukoze iz jetre i smanjuje koncentraciju

cirkulišućeg insulina tokom napora. Programirana tjelesna aktivnost može dovesti do znatne

redukcije komplikacija ove teške blesti.

Ključne riječi: tjelesna aktivnost, dijabetes, kardiovaskularna oboljenja.

Uvod

Fizička aktivnost (vježbanje) kao preventivno-terapijska mjera je dozirano i kontrolisano

bavljenje tjelesnom aktivnošću, koje dovodi do pozitivnih efekata natjelesnu težinu, količinu

http://www.stetoskop.info/Arterijska-hipertenzija-Povisen-krvni-pritisak-586-c29-sickness.htm

http://www.stetoskop.info/Bolesti-srca-i-krvnih-sudova-Kardiologija-s2-c29-sicknesses.htm



146

abdominalnihmasti, hiperglikemiju, insulinsku rezistenciju, hipertenziju, dislipidemiju, na

ukupno zdravstveno stanje i prevenciju kardiovaskularnihoboljenja, te se smatra jednom od

najznačajnijih nefarmakoloških mjera u prevenciji i tretmanu ovih promjenljivih

kardiovaskularnih faktora rizika.

Tjelesna aktivnost je takođe efikasan dio programa srčane rehabilitacije čime se smanjuje

ukupna srčana smrtnost za 31% i koronarna smrtnost za 35% a poboljšava se funkcionalni

kapacitet i kvalitet života pacijenata .

Cilj ovog rada je ukazati na značaj provođenja programiranih tjelesnih aktivnosti, ne samo sa

aspekta preventivnih mogućnosti, već i njegovog uticaja na kontrolu i redukciju postojećih

poremećaja zdravlja.

Uticaj na kardiovaskularni sistem

Kardiovaskularni sistem mijenja se morfološki i fiziološki tokom starenja.

U mirovanju nema značajnijih promjena u sistoličkoj funkciji lijeve komore tokom starenja:

frekvenciji srca, volumenu lijeve komore na kraju dijastole, udarnom volumenu, istisnoj frakciji

i minutnom volumenu.

Promjene postoje, međutim, u dijastoličkom punjenju lijeve komore.

Pri submaksimalnom opterećenju opaža se sniženje frekvencije srca i kompenzatorno

povećani udarni volumen, što rezultira nepromjenjenim minutnim volumenom i primitkom

kisika tokom starenja pri ovom opterećenju na što ukazuju neke studije.

Novije studije, čak argumentiraju očuvanje minutnog volumena srca pri maksimalnom radu u

starosti kompenzatornim Frank-Starlingovim mehanizmom (povećanje udarnog volumena

povećanjem volumenana kraju dijastole).

Radni kapacitet smanjuje se za 25–30% tokom starenja, a označava smanjenu sposobnost rada

tokom kojeg se koriste velike skupine mišića kroz duže vrijeme.

Najčešće korišten parametar procjene radnog kapaciteta jest maksimalni primitak kisika –

VO2maks (sposobnost organizma da primi kisik, prenosi ga i koristi za oksidacijske energijske

procese)

Maksimalni primitak kisika smanjuje se stopom od 0,75 do 1% godišnje (što iznosi 0,40 – 0,50

ml/kg/min, izraženo u obliku smanjenja relativnog maksimalnog primitka kisika), odnosno 8 –

10% tokom svake decenije života nakon dobi od 25 godina.

To je ujedno i parametar koji istraživači fenomena starenja a posebno uticaja tjelovježbe na taj

fenomen, najčešće koriste u prikazu trenda »sveukupnih« funkcionalnih promjena tokom

starenja .

http://www.stetoskop.info/Arterijska-hipertenzija-Povisen-krvni-pritisak-586-c29-sickness.htm




147

Fizički trening u primarnoj prevenciji i rehabilitaciji koronarne bolesti srca

U većini razvijenih zemalja svijeta smanjen je morbiditet i mortalitet od koronarne bolesti srca.

U periodu od 1979. do 1989. godine smanjena je učestalost infarkta miokarda u SAD za 37%,

Japanu i Australiji za 32% i Engleskoj za 22%.

Ove promjene mogu se pripisati mnogim faktorima, ali su najznačajnije promjene u faktorima

rizika. Među faktorima rizika najmanje su se izmjenili fizička neaktivnost i gojaznost.

Skoro 60% stanovništva SAD je fizički neaktivno. Američki Nacionalni institut za zdravlje

zauzeo je stav kojim se svim Amerikancima preporučuje umjerena fizička aktivnost bar 30

minuta dnevno.

U osmogodišnjem praćenju više od 10.000 diplomiranih studenata sa Harvardskog univerziteta,

koji su imali umjerenu fizičku aktivnost, smrtnost od koronarne bolesti je smanjena za 41%, a

smrtnost od svih ostalih uzroka za 23%.

Većina studija se odnosi na bolesnike posle akutnog infarkta miokarda. Meta analiza 51.

radnomiziranih, kontrolisanih studija koje su uključile 8440 bolesnika ispitivala je efekat

fizičke aktivnosti u rehabilitaciji bolesnika poslije infarkta miokarda. Posle 2,4 godine praćenja,

ukupna smrtnost je smanjena za 27%, a kardiovaskularna smrtnost za 31%.

Kod 426 bolesnika, uključenih u 15 randomiziranih, kontrolisanih studija, fizički radni

kapacitet se popravio za prosječno 20,5%, kao i kvalitet života.

Fizička aktivnost dovodi i do značajnog simptomatskog poboljšanja kod bolesnika sa

klaudikacionim smetnjama. Meta analiza 21 studije pokazala je popravljanje hodne distance do

pojave bola za 179% ili 225 metara. Ovo je bolji rezultat od bilo kog primjenjenog lijeka.

Najbolja poboljšanja su postignuta kada su bolesnici hodali do maksimalno podnošljivog bola

i kada je fizička aktivnost trajala bar šest meseci. Fizička aktivnost je prihvatljiva alternativa

invazivnom liječenju za mnoge bolesnike sa klaudikacionim tegobama.

Mehanizmi povoljnog dejstva fizičkog treninga na kardiovaskularni sistem

• Tjelesna aktivnost dovodi do hemodinamskih, morfoloških, metaboličkih,

neurohormonalnih, vaskularnih i psiholoških promjena.

Hemodinamske promjene

• Pod uticajem fizičkog treninga usporava se srčana frekvencija, smanjuje se arterijski

krvni pritisak, kako sistolni, tako i dijastolni, povećava se fizički radni kapacitet i postiže

se brži oporavak poslije akutnih fizičkih opterećenja

148

• Pacijenti kod kojih je dijagnostikovan akutni infarkt miokarda, poslije fizičkog

treninga bilježe povećanje funkcionalnog kapaciteta.

• Neposredno poslije akutnog infarkta miokarda funkcionalni kapacitet iznosi 50-60%

funkcionalnog kapaciteta zdravih osoba istog životnog doba i pola.

• Sa formiranjem ožiljaka, funkcionalni kapacitet iznosi 75% funkcionalnog kapaciteta

zdravih. Pod uticajem fizičkog treninga, posebno višegodišnjeg, funkcionalni kapacitet

dostiže vrijednosti zdravih osoba.

• Povoljni efekti fizičkog treninga rezultat su prvenstveno perifernih adaptacija. U

treniniranim skeletnim mišićima povećava se kapilarna mreža, sadržaj oksidativnih

enzima, koncentracija mioglobina i broj i veličina mitohondrija. Ove promjene

povećavaju perfuziju u skeletnim mišićima i ekstrakciju kiseonika i do 20%.

• Smanjenje arterijske vaskularne rezistencije i bolja preraspodjela minutnog volumena,

takođe doprinose povoljnom djelovanju fizičkog treninga.

• Trening većeg intenziteta, naročito kod mlađih osoba, dovodi i do centralnih (srčanih)

adaptacija. Popravlja se oksigenacija miokarda i sistolna funkcija u opterećenju.

Morfološke promjene

• Fizički trening kod mlađih osoba (do 40 godina) dovodi do morfoloških promjena u

srcu. Povećava se mišićna masa srca, dijastolni volumen lijeve komore, promjer

koronarnih arterija i odnos kapilara prema miofibrilama. Ove promjene dovode do

efikasnijeg rada srca i bolje perfuzije srca u bilo kom stresu

• Pokazano je da fizička aktivnost smanjuje vaskularni oksidativni stres preko povećane

aktivnosti endotelne azotoksid sintetazei ekstracelularne superoksid dismutaze, koji

ispoljavaju povoljne vaskularne efekte.

Vaskularne promjene

Oslobađaju se važne vazodilatatorne supstance kao što su prostaciklin (PGI2)

endotelijum hiperpolarizacioni faktor (EDHF) i azotoksid

• Pored ovih vazodilatatornih efekata fizičke aktivnosti, prvenstveno u mikrocirkulaciji

aktivnih mišića i miokardu, popravlja se funkcija endotela i u očuvanju permabilnosti

krvnog suda, hemostazi, atheziji leukocita i antiinflamatornim reakcijama.

• Ovim vaskularnim efektima fizičke aktivnosti više nego uticajem na faktore rizika

objašnjavaju se povoljni efekti fizičke aktivnosti na kardiovaskularni sistem ali i u opšte

na cijeli organizam.

149

• Nedavna istraživanja su pokazala da vaskularna funkcija ne zavisi samo od ćelija u zidu

krvnog suda već je značajno modulirana cirkulišućim ćelijama iz koštane srži.

• Specifične grupe ovih ćelija nazvane endotelne matične ćelije koštane srži ubrzavaju

angiogenezu, popravljaju funkciju endotela, inhibiraju proces ateroskleroze i

popravljaju funkciju miokarda posle infarkta miokarda.

Potreban intezitet vježbanja za uključivanje adaptacionih mehanizama organizma

• Da bi vježba imala nadražajno dejstvo potrebno je pravilno dozirati intenzitet vježbanja.

• Poznato je da intezitet vježbanja mora preći određenu granicu (aerobni prag) na kojoj

se uključuju adaptacioni mehanizmi koji omogućuju dase nivo režima funkcionisanja

promjeni i omogući izvršenje rada u aerobnoj zonivježbanja — ova zona predstavlja

zonu u kojoj srčana frekvenca se kreće u rasponu od 110- 170 otkucaja u minuti.

• Preko toga govorimo o anaerobnom radu (zbog metaboličkihprocesa pomoću kojih se

obezbjeđuje energija za rad).

• Adaptaciona granica nivoainteziteta vježbanja posmatrana kroz adaptaciju srca mjerenu

srčanom frekvencom, se mjenja sa starošću i izgleda ovako:

Frekvenca srca - aerobna zona

do 40 godina 130-170

od 40 - 50 godina 120-150

od 50 - 60 godina 115-140

od 60 - 70 godina 110-120

• Prve vrijednosti pulsa smatraju se za vrijednosti koje predstavljaju 50%

mogućnostikardiovaskularnog sistema, dok se druge vrijednosti mogu dozvoliti samo

osobama kojesu u punom zdavlju i/ili u redovnom rekreativnom procesu i predstavljaju

blizu 85%krajnjih mogućnosti.

• Naravno da ove vrijednosti pulsa govore o potrebi da se rad izvrši uaerobnoj zoni, koja

je bez dvoumljenja nejekonomičnija, nejbezopasnija za zdravlje.

• Aerobni kapacitet u visoko aktivnih osoba smanjuje se samo 1 do 2 % za svaku deceniju,

što je tek desetina smanjenja kapaciteta u tjelesno neaktivnih osoba.

U zoni 70-85 % od maksimalnog pulsa, dakle ispod anaerobne zone, se najbolje

razvijaju kardiorespiratorne sposobnosti. Ovdje je ključnifaktor dužina zadržavanja u

zadanoj zoni.

150

Po preporukama Američke asocijacije zasportsku medicinu i Američke asocijacije za

srce, minimalno zadržavanje unutar zoneje 20 minuta. Zadržavanje kraće od toga neće

dati dovoljan podsticaj srcu, plućima ikrvnožilnom sistemu da unaprjede svoju

efikasnost.

Razvrstavanje bolesnika za fizički trening prema funkcionalnoj klasifikaciji

NYHA

Bolesnici prve funkcionalne grupe, prema klasifikaciji Njujorškog kardiološkog

društva, zahtjevaju samo opšte smjernice koje se odnose na tip, intenzitet i učestalost

treninga. Treba da izbjegavaju ekscesivna statička opterećenja i naporne dinamske

vježbe.

Bolesnici druge funkcionalne grupe, oni koji povremeno imaju blaže simptome pri

običnim naporima ili stresu, ne smiju imati intenzivnije aktivnosti, trčanje na primer,

bez kontrole. Mogu da se ohrabre da šetaju, povremeno bržim tempom, dok ne dostignu

da pješače 4-5 kilometara sa povremeno bržim hodanjem

Bolesnici treće funkcionalne grupe imaju simptome i na manje napore. Mnogi od ovih

bolesnika neće imati koristi od fizičkog treninga, a ako im se preporuči pješačenje mora

da bude manjeg intenziteta pod strogim medicinskim nadzorom.

Bolesnici četvrte funkcionalne grupe imaju simptome čak i kad miruju. Dok se

odgovarajućim lijecenjem stanje ne popravi, medikamentno ili hirurški, do nivoa da

mogu polako da se šetaju ili popnu na jedan sprat, oni nisu kandidati ni za kakav fizički

trening.

Kontraindikacije za fizički trening

Da bi se postigli povoljni efekti fizičkog treninga i da bi se široko primjenjivao u primarnoj,

sekundarnoj, i tercijarnoj prevenciji kardiovaskularnih bolesti, mora da se ispuni osnovni uslov

- bezbjednost

151

KONTRAINDIKACIJESTANJA KOJA ZAHTIJEVAJU NADZIRANO TJELESNO

VJEŽBANJE

Učestalost aerobnog vježbanja

Trening koji se odvija tri puta nedjeljno primjenjen je u ovom slučaju pošto je rječ

orekreativcima.

U idealnim uslovima za osobe vrlo slabe kondicije i 2 treninganedjeljno omogući će određeni

napredak. Za većinu, preporučljivo je 3 do 5 putanedjeljno.

Povećanje učestalosti na više od 5 puta nedjeljno onemogućit će potpunioporavak, što može

smanjiti imunitet organizma.

jasni klinički znakovi popuštanja srca ili angine pektoris pri aktivnosti< 4 MET-a

novonastala angina pektoris ili pogoršanje postojeće

smetnje provođenja: atrioventrikulski blok drugog i trećeg stupnja

nedavno preboljeli infarkt miokarda (< 6 tjedana)

pojava aritmije srca u naporu unatoč primjene lijekova

arterijska hipertenzija u naporu: RR sistolički > 250 mm Hg ; RR dijastolički > 120

mm Hg

plućno srce i kronična opstruktivna bolest pluća s nedovoljnom saturacijom

kisikom već u početku tjelovježbe

neke nekompenzirane metaboličke bolesti: hipertireoza, insuficijencija nadbubrežne

žlijezde

aktivne zarazne bolesti, artritis ili tromboflebitis

pojava angine pektoris pri aktivnosti 6–8 MET-a

električni stimulator srca s fiksnom frekvencijom ili s frekvencijom »na zahtjev«

lijekovi (beta blokatori, ganglion blokatori)

izrazita pretilost

tranzitorna cerebralna ishemija

zatajivanje bubrega

anemija (hemoglobin < 70 g/L)

152

Važno je, iz nedjelje u nedjelju,postepeno povećavanje trajanja, intenziteta i učestalosti

treninga. Napredak u ojačanju srca se može jednostavno ustanoviti tako što se izmjeri puls u tri

dana prije ustajanja iz kreveta i nakon mirnog buđenja(bez budilnika), izračuna se prosječni

puls u mirovanju. Isto ponoviti nakon 4 nedjeljnog programa aerobnog vježbanja.

Uticaj na dijabetes melitus tipa 2

Dijabetes tipa II razvija se kao kombinacija genetske osjetljivosti i vanjskih faktora, a njegova

učestalost raste sa godinama. Najvažniji vanjski faktori su pretilost, sedentirani način života i

prehrana bogata zasićenim mastima.

Nekoliko je prospektivnih istraživnja pružilo dokaze da tjelesna neaktivnost povećava rizik

razvoja dijabetesa tipa II za 20-70%

Šećerna bolest tipa 2 danas predstavlja svjetsku pandemiju i neraskidivo je povezana s

epidemijom pretilosti. Brojne studije pokazuju povećanje incidencije šećerne bolesti tipa 2 u

mladoj životnoj dobi te najavljuju razdoblje u kojem će se društvo i modeli zdravstvene zaštite

morati naučiti nositi s većim brojem bolesnika koji će u sve ranijoj dobi razvijati šećernu bolest

i dugoročne komplikacije te bolesti.

S povećanom prevalencijom prekomjerne tjelesne težine i pretilosti u djece i mladih današnja

će generacija mladih u kasnijoj životnoj dobi imati još višu prevalenciju pretilosti i kroničnih

zdravstvenih komplikacija nego njihovi roditelji.

Javnozdravstveni problem šećerne bolesti prvenstveno je definiran svojom:

- rasprostranjenošću,

- komplikacijama koje uzrokuju invalidnost i preranu smrt, kao i

- materijalnim troškovima koji nastaju u zdravstvenom zbrinjavanju ovih bolesnika.

Izraziti trend porasta

• porast učestalosti 35% na svjetskoj razini u razdoblju 1995. do 2025. iznositi

• porast broja osoba sa šećernom bolesti od 194 miliona u 2003. godini na 333 miliona

2025 (366 mil. 2030.)

• 2/3 osoba sa šećernom bolešću živi u zemljama u razvoju

• 2025 među prvih 10 zemalja po boju dijabetičara njih 8 biti će zemlje u razvoju

• 2025.godine 7-13% (u nekim zemljama i do 40%) zdravstvenog proračuna biti trošeno

na liječenje osoba sa šećernom bolesti u zemljama sa visokom učestalošću te bolesti

153

Zdravstveni efekti tjelesne aktivnosti kod tipa 2 dijabetesa

• Poboljšava osetljivost na insulin i time dovodi do bolje glikoregulacije

• Poboljšava iskorištavanje glukoze

• Smanjuje produkciju glukoze iz jetre

• Smanjuje koncentraciju cirkulišućeg insulina tokom napora

Preporuke

• Osobe sa tipom 2 dijabetesa treba da sakupe 150 minuta aerobnog vježbanja umjerenog

intenziteta u toku nedjelje u toku 3 nevezana dana

• Osobe sa dijabetesom treba podržati da 3 puta nedjeljno rade i anaerobne vežbe

• Američki koledž sportske medicine savjetuje 20-60 minuta vježbi dnevno skoro svakog

dana

• Aerobne vježbe, kao što je šetnja, plivanje, skakanje, vožnja bicikla treba da bude

dovoljnog intenziteta da ubrza puls i disanje

• Kod anaerobnih vježbi bolje je dizati više puta manje tegove nego manje puta teže

Kada osobe oboljele od dijabetesa ne bi trebalo da vježbaju?

• Najveći razlog protiv tjelesne aktivnosti su komplikacije dijabetesa.

• Potrebno je uzeti u obzir postojanje periferne neuropatije i mikroangiopatije (oštećenja

živaca i krvnih sudova na ekstremitetima koja u završnici uzrokuju dijabetičnostopalo).

• Vježbanje bi u tom slučaju moglo pogoršati stanje dijabetičnog stopala pa fizičku

aktivnost po pravilu treba izbjegavati dok se stanje ne sanira.

• Ukoliko je zbog bolesti smanjena senzitivna funkcija treba izbjegavati aktivnosti kod

kojih dolazi do snažnog kontakta stopala sa tlom, a to su skakanje i trčanje - treba

praktikovati plivanje ili vožnju bicikla.

• Potrebno je svakodnevno pregledati stopala, držati ih dobro namazanima da se koža ne

tare o obuću, nositi obuću koja je odgovarajuće veličine, nositi čarape koje ne uzrokuju

žuljeve i svaku ozljedu kože stopala odmah početi tretirati.

• Osobe koje imaju dijabetičku retinopatiju (oštećenje krvnih sudova u unutrašnjosti oka),

treba da izbjegavaju aktivnosti koje podižu sistolni pritisak iznad 180 mm Hg, a u tu

http://www.stetoskop.info/Dijabetesno-stopalo-4125-c0-content.htm?b2



154

kategoriju spadaju dizanje tegova i vježbe kod kojih dolazi do kratkotrajnog, ali snažnog

naprezanja muskulature (sklekovi, trbušnjaci, vratilo).

• Ronjenje treba izbjegavati jer povišeni pritisak vode djeluje na već oštećenu mrežnjaču

oka (retinu - retinopatija)

Kako spriječiti pad glukoze u krvi tokom vježbanja?

vrijednost manja od 7.2 mmol/L: tada treba uzeti oko 120 ccal ugljenih hidrata za svakih 30-

45 min laganog do umjerenog vježbanja i oko 180 ccal prije napornog vježbanja. (Jedan voćni

jogurt ima otprilike 60ccal, 2 kriške bijelog kruha imaju otprilike 60ccal, a na različitim

sportskim napitcima pišu njihove enrgetske vrijednosti)

vrijednost između 7.2 i 10 mmol/L: tada treba uzeti 60 ccal ugljenih hidrata prije laganog do

umjerenog vježbanja i oko 120 ccal prije napornog vježbanja.

vrijednosti više od 10mmol/L ne zahtjevaju uzimanje dodatnih ugljenih hidrata prije laganog

do umjerenog vježbanja i do 30 min napornog vježbanja, a duže naporno vježbanje zahtjeva

drugo mjerenje tokom vježbanja i uzimanje ugljenih hidrata u skladu sa smjernicama koje su

gore navedene.

za vrijednosti iznad 14 mmol/L preporučuje se odlaganje vježbanja jer bi prisustvo

kontraregularnih hormona moglo uzrokovati rast šećera u krvi i ketona tokom vježbanja.

Zaključak

• Fizičko vježbanje treba ohrabrivati kod svih osoba bez obzira na dob, spol i

funkcionalnu sposobnost

• Period fizičke aktivnosti treba da je dobro isplaniran

• Pri medicinskom pregledu prije uključivanja starije osobe u tjelesne aktivnosti, posebnu

pažnju valja obratiti na anamnestičke podatke o obolijevanju od koronarne bolesti srca,

arterijske hipertenzije, cerebrovaskularnog inzulta ili iznenadne smrti u obitelji te

simptome koji govore u prilog kardiovaskularnoj bolesti.

• Pušenje cigareta, sjedeći način života, arterijska hipertenzija i pretilost povećavaju

opasnost tjelovježbe.

• Pažnju zaslužuju fizikalni nalazi koji govore u prilog postojanja bolesti pluća, srca ili

bolesti periferne arterijske cirkulacije. Laboratorijska obrada zahtjeva određivanje

cjelovite krvne slike, analizu urina, GuK-a, holesterola, kreatinina u serumu.

• U starijih osoba potrebno je, osim snimanja elektrokardiograma (EKG) u mirovanju,

snimiti EKG u opterećenju, te rendgensku sliku pluća i srca. Snimanje EKG-a

155

priopterećenju može ukazati na postojanje ishemijske bolesti srca, aritmije koja se javlja

u naporu, te biti osnova određivanju radnog kapaciteta te utvrđivanju maksimalne

frekvencije srca, što je potrebno za programiranje tjelesnog vježbanja.

Literatura

1. Heljić B I saradnici. Dijabetes mellitus, klinički aspekti. Sarajevo: Jež, 2002

2. WHO, Preventing Chronic Diseases: A Vital Investment: WHO global report. Geneva:

WHO Pres; 2005

3. Mišigoj-Duraković M. Tjelesno vježbanje I starenje. Medix 1999; 27/28;136-138

4. Mišigoj- Duraković M. i sur, Uloga tjelovježbe u prevenciji kroničnih nezaraznih

bolesti, Medicus 2000. 9;1: 99-104

5. Mustajbegović J. Način života I zdravlje. Madicus9;1: 7-15

6. Karakaš S. Tandir S. Epidemiologija Travnik: PrintGS, 2009

7. Radovanović Z. Najčešće bolesti I povrede:epidemiologija, etiologija I prevencija.

Beograd, CIBID,2004

8. Vorko-Jović A. i sur. Epidemiologija kroničnih nezaraznih bolesti. Zagreb, Medicinska

naklada 2010

9. Mičić J. Nešović B. Sportska medicina-Beograd.ECPD.20002.

10. Gledović Z. et al. Epidemiologija. Beograd. Medicinski fakultet Univerziteta 2006

11. Leon AS et al. Leisure-time physical activity levels and risk of coronary heart disease

and death: the Multiple Risk Factor Intervention trial. Journal of the American Medical

Association, 1987, 258:2388-2395.

12. DeBusk RF et al. Training effects of long versus short bouts of exercise in healthy

subjects. American Journal of Cardiology, 1990, 65:1010-1013.

13. The Community Guide-Physical Activity. Atlanta, GA, Centers for Disease Control and

Prevention, 2006 (http://www.thecommunityguide.org/).

14. European Strategy for the Prevention and Control of Noncommunicable Diseases,

Copenhagen, WHO Regional Office for Europe, 2006

(www.euro.who.int/Document/RC56/edoc08.pdf).

15. Lakka TA et.al, Relation of leisure-time physical activity and cardiorespiratory fitness

to the risk of acute myocardial infarction N Engl J Med 1994; 330: 1549-54

http://www.thecommunityguide.org/

http://www.euro.who.int/Document/RC56/edoc08.pdf

156

RAZVOJ I GLOBALIZACIJA FUDBALSKIH BRENDOVA

Tatjana Mrkić1, Lidija Miletić2, Maid Omerović3

1Galenika – Klirit d.o.o, Beograd, Srbija 2Visoka strukovna škola za preduzetništvo, Beograd, Srbija 3Fakultet za tehničke studije Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Fudbal kroz globalnu komunikaciju nudi emocionalnu osnovu i predstavlja značajno sredstvo

za postizanje rezultata kod željene ciljne grupe. Dobro osmišljena marketing strategija o

promociji fudbalskog brenda, fudbalskim klubovima može doneti neverovatno visoke prihode

iz celog sveta. U radu je objašnjen razvoj i globalizacija fudbalskih brendova, i ukazano na

značaj brenda u razvoju i promociji kluba na globalnom nivou. Takodje je ukazano i na problem

koji se javlja kod ovog poslovnog pristupa, jer fudbalskim klubovima preti uništenje

najvažnijeg dela fudbala – igre.

Ključne reči:Brend, brendiranje, fudbal, fudbalski klubovi, globalizacija.

Uvod

Svetski Fudbalski Savez FIFA je sa 207 država članica najveći telo u svetu sporta, pa čak ima

više članova nego Ujedinjene nacije. Fudbal kao takav je aktivnost, koja ne može da se takmiči

sa bilo kojim drugim sportom. O globalnom značaju fudbala govore i činjenice o rejtingu

utakmica kao najvažnijih događaja u svetu sporta. Prošle godine je Svetsko prvenstvo u

fudbalu, održano u Južnoafričkoj Republici širom sveta gledalo 32 milijarde gledalaca, a

emitovanje televizijskog programa sa direktnim prenosima utakmica sa svetskog prvenstva je

zabeleženo u više od 200 zemalja.

Kako je evropski model sporta demokratski i pristupačan svima, znači da postoji piramidalna

organizaciona struktura. U vrhu piramide su fudbalski klubovi i fudbalski brend. Od svih

ekipnih sportova, koji su popularni u Evropi, svakako je najpopularniji fudbal, tako da samo u

najvećim zemljama zapadne Evrope fudbal predstavlja potencijalno ozbiljnu industriju

U razvijenim tržištima Zapadne Evrope (Engleska, Francuska, Italija, Španija i Nemačka)

fudbal je daleko ispred ostalih sportova. Kako je u ovim zemljama fudbalska industrija veoma

jaka na tržištu kapitala, logično je da se najveći klubovi, odnosno brendovi nalaze upravo u

ovoj oblasti, a u skladu sa sledećim karakteristikama zapadnoevropskog tržišta:9

oko 245 miliona stanovnika,

9European Football 2010 – England, France, Germany, Italy, Spain. Hamburg: Sportfive, 2010. str. 202.

157

177,32 miliona osoba zainteresovanih za fudbal,

57% stanovništva redovno prati fudbal na TV,

55% ljudi su pokazali interesovanje za brendove koji se u fudbalu javljaju kroz

sponzorstva.

Definisanje brendova u fudbalu

Fudbalski brendovi uključuju:

klubove / organizacije,

udruženja (FIFA, UEFA, itd),

nacionalne timove (npr. engleski, brazilski, argentinski, holandski, nemački, itd.)

ličnosti (osobe),

infrastrukturne objekte, itd.

Prilikom definisanja fudbalskih brendova najviše se obraća pažnja na klubove koji dolaze iz

pet, fudbalski najrazvijenijih zemalja: Španije, Engleske, Italije, Nemačke i Francuske. Pored

klubova, kontakt pojedinaca unutar njih, kao zajednički reciprocitet je neizbežan. U kontekstu

fudbalskih brendova su brendovi sportske opreme i brendovi drugih proizvođača.

Razvoj i globalizacija

Tradicija i relativni uspeh je nešto što na neki način međusobno razlikuje fudbalske brendove i

same fudbalske klubove. Tradicija predstavlja maksimalnu vrednost za potrošača. Fudbaleri su

prolazni, sponzori i dobavljači opreme takođe, a organizacije ostaju nepromenjene. To je

osnova za potrošače, odnosno njihov osnovni izbor – najbolji fudbalski klubovi/brendovi. Zbog

toga, rukovodstvo fudbalskog brenda ima cilj da na osnovu njegove istorije, odnosno tradicije,

osmisli novi smisao i šarm, ali i da prilagodi tradiciju savremenom dobu. To podrazumeva

sledeće tehnike:10

kako da stekne nove i zadrži stare navijače;

kako da prodre globalno;

kako da se izgradi arhitektonski atraktivan, funkcionalan i profitabilan stadion.

Magija fudbalskih brendova leži u tradicionalnim karakteristikama, istorijskoj uspešnosti,

ličnoj privrženosti i lojalnosti, nešto što u poplavi brendova u svim oblastima još uvek važi. To

je konkurentna prednost u umu potrošača i ne može da se kupi. I pored toga, vrednost

fudbalskog brenda je teško izračunati. Da li je moguće izmeriti emocije navijača dok gledaju

tim ili pojedinca koje podržavaju? Svoja osećanja o pobedama i porazima? To je teško ili

nemoguće. Fudbalski klubovi pripadaju brendovima koji svoju vrednost grade na emocionalnoj

10Pujol Francesc, Garcia-del-Barrio Pedro, Elizalde Javier: Report on media value in,football. Pamplona: ESIrg –

Universidad de Navarra, 2007. str. 52.

158

pripadnosti njihovih pristalica i navijača. Analizirajući fudbalski brend po ekonomskim

faktorima ne možemo izračunati njihovu pravu vrednost.

Konačni proboj brend fudbala dogodio se posle Svetskog prvenstva u fudbalu 2002. godine u

Japanu i Južnoj Koreji. Tada je bila uklonjena poslednja prepreka da ovi brendovi iskoriste

ekonomski potencijal azijskog tržišta, koje se pridružilo fudbalski tradicionalno nastrojenoj

Evropi, Južnoj Americi, kao i ekonomski slabijoj Africi. Fudbal je postao važan izvozni

proizvod za tržište u Aziji, tako da su najjači evropski klubovi planirali dobro da iskoriste

njegovu veličinu na globalnom tržištu.

Prvi klub koji je počeo sa radom u Aziji je Mančester Junajted, koji je te godine u leto imao

turneju u Aziji, igrao prijateljske utakmice sa lokalnim timovima, i na taj način iskoristio puni

potencijal svoga imena, odnosno brenda. Na ovaj način klub je zabeležio znatno povećanje

prodaje proizvoda i brenda. Sličan pristup su takođe planirali i drugi fudbalski brendovi.

Globalno tržište je rezervisano samo za mali broj fudbalsih brendova. Ali, u fudbalu postoje

nepisana pravila i svakako nije slučajnost da je na vrhu svih pet glavnih evropskih liga

(Engleska, Španija, Nemačka, Italija i Francuska). Tržište za Mančester Junajted, Real,

Barselonu, Inter, Liverpul, Milan, Arsenal, Bajern, Juventus i Čelsi od deset najpoznatijih

svetskih brendova, dakle, nije samo Engleska, Španija, Nemačka i Italija, već su popularni u

Aziji i sve više u Sjedinjenim Američkim Državama. Porodica Glejzer u Mančester, Tim Hiks

i Džordž Gillett u Liverpul, pa čak i Roman Abramovič u Čelsi, nisu došli da uzmu slavu i

titule. U stvari, oni su došli u kompanije čiji se godišnji prihodi kreću oko tri stotine miliona

dolara, baza navijača i pristalica ovih klubova postoji u relativno dobro definisanoj ciljnoj

publici, tako da su otvorena vrata za marketing svih mogućih proizvoda. Takvu moć može imati

samo veliki fudbalski klub.

Među najuspešnije fudbalske brendove spadaju engleski fudbalski klubovi, koji predstavljaju

pojam uspešnog marketinga. Engleske lige emituju, kako domaće, tako i televizije u većini

zemalja i ovaj sport na ostrvu uživa veliku popularnost, i ima veliku bazu domaćih

navijača. Razlozi za uspeh su tradicija i velike modernizacije infrastrukture. Engleska kultura

ligaškog takmičenja je stara skoro stotinu i dvadeset godina i za to vreme su se izgradili brojni

mitovi, legende i uspešni fudbaleri i treneri, kao i brend imena poput Mančester Junajted,

Liverpul, Arsenal i Vest Hem. Na tržištu se danas može kupiti sve, a zahvaljujući tradiciji i

šarmu, izgrađenom tokom više decenija, brojni engleski fudbalski klubovi postaju sve više meta

stranih investitora, jer su još u devetnaestom veku organizovani kao korporacije. Veliki i

renovirani stadioni u engleski fudbal su doneli skuplje cene karata, na stadione su počeli da

dolaze pripadnici srednje i više – srednje klase, koji su finansijski dovoljno jaki da su počeli da

troše na kupovinu dresova omiljenih klubova sa svojim ličnim podacima, i koji su postali

dragocen izvor prihoda, kako fudbalskim klubovima, tako i sponzorima klubova. Uloga igrača

kao brendova sa ulogom fudbalskih klubova se može mnogo teže uporediti, jer je njihov životni

ciklus drugačiji. Vrednost pojedinca je velika, ali pored toga, pojedinac ne može biti važniji od

organizacije.

159

Fenomen fudbalskih brendova takođe postavlja druga pitanja. Neki tvrde da poslovni pristup

fudbalskih klubova u ovom obliku preti da uništi najvažniji deo fudbala – igru.11 Ovaj pregled

je takođe izneo predsednik Evropske fudbalske asocijacije (UEFA) Mišel Platini, koji je rekao

da želi da vrati fudbal na stare načine, sa akcentom na takmičarski deo. Bez konstantno dobrih

rezultata, teško je graditi brend, koji treba da se zasniva prvenstveno na kvalitetu. Ključ uspeha

nije samo sirova borba za prihode, već racionalna politika u svim oblastima. Dugoročni uspeh

će biti onaj zasnovan na zdravoj ekonomiji i uvek se akcenat mora staviti na takmičarski uspeh,

centralna figura mora da bude visok kvalitet igrača, sportski rezultati, što predstavlja preduslov

za poslovni uspeh.

Vrednosti fudbalskih brendova

Pitanje je da li je moguće fudbalske klubove kao brendove posmatrati različito i koje to

vrednosti predstavljaju objektivne kriterijume? Potpuno neverovatno, međutim, procena

pokazuje sasvim reprezentativne slike. Činjenica je da je zajedničko da se svim fudbalskim

klubovima upravlja kao preduzećima. Klubovi moraju zbog jake konkurencije sve više sebe

pozicionirati kao uspešan brend. Na ovom nivou, marketinška znanja su važna isto kao

marketing veštine.

Postoji nekoliko metoda procene fudbalskih brendova. Iako različite metode ne daju iste

rezultate, na najvišim pozicijama se nalaze Real Madrid, Barselona, a pored njih je Mančester

Junajted. Dobar pokazatelj ekonomske vrednosti je analiza prihoda fudbalskih klubova, koju

deset godina zaredom priprema Delloite Sports Business Group. Vrednovanje na osnovu

finansijskih izveštaja fudbalskih klubova je podeljeno u tri dela:12

prihodi od televizijskih prava,

komercijalni prihodi

prihodi koje klub ostvaruje od prodaje karata.

RANG FUDBALSKI KLUB PRIHODI (u mil.

eura)

1 Real Madrid 292,2

2 FC Barselona 259,1

3 Juventus 251,2

4 Mančester Junajted 242,6

11Pujol Francesc, Garcia-del-Barrio Pedro, Elizalde Javier: Report on media value in,football. Pamplona: ESIrg –

Universidad de Navarra, 2007. str. 54.

12Football Money League – Changing of the guard. Manchester: Delloite, 2010. str. 2.

160

5 AC Milan 238,7

6 Čelsi 221,0

7 Inter 206,6

8 Bajern Minhen 204,7

9 Arsenal 192,4

10 Liverpul 176,0

Tabela 1. Prihodi deset najvećih fudbalskih klubova u sezoni 2008/09

Izvor: Football Money League – Changing of the guard. Manchester: Delloite, 2010. str. 3.

Vrednovanje potvrđuje da je fudbal ogromna industrija na najvišem nivou. U prvoj analizi

(1996/97), dvadeset fudbalskih klubova sa maksimalnim godišnjim prihodom, zajedno generiše

1,3 milijarde evra prihoda, dok je u 2005/06 bilo 3,3 milijarde. U ovom istraživanju postoje

određene praznine, posebno za bolju identifikaciju i vrednovanje fudbalskih brendova, jer ona

samo uzima u obzir prihode, dok ostali elementi koji čine fudbalski klub, nisu

pokriveni. Takođe, rashodi su za neke klubove čak veći od prihoda, dok je veoma bitan uspeh

kluba, kako na nacionalnim, tako i na međunarodnim takmičenjima, broj i članstvo navijača,

značaj tradicije itd.

RANG FUDBALSKI KLUB

1 FC Barselona

2 Real Madrid

3 Mančester Junajted

4 Čelsi

5 AC Milan

6 Bajern Minhen

7 Arsenal

8 Liverpul

9 Inter

10 Lion

161

Tabela 2. Deset najvećih fudbalskih brendova u 2009.

Izvor: The Top 10 Power Brands of World Club Football. London: Global Sponsors, 2010. str.

4.

Nefinansijske faktore u proceni vrednosti fudbalskih klubova koristi Agencija Global

Sponsorsu čijem je istraživanju učestvovalo na stotine organizacija iz Fortune 500 (500

najvećih američkih korporacija), a kriterijumi za ocenjivanje fudbalskih brendova su bili

sledeći:13

istorija uspeha,

kvalitet i ugled sponzora,

negativan publicitet,

kvalitet (komfor) i kapacitet stadiona,

atraktivnost poznatih ličnosti u timu,

globalna medijska situacija u klubu.

Prema ovim kriterijumima, prema studiji koja je sprovedena 2006. godine prvo mesto je osvojio

FK Barselona, zatim Mančester Junajted, dok je Real Madrid bio treći. Razlog za prvo mesto

Barselone leži u globalnoj ikoni Ronaldinju, koji je tada igrao za ovaj fudbalski klub, kao i

treneru Frenku Rajkardu. Pored toga, klub je razvio inovativni način da dođe do globalne

publike. Dobijeni rezultati su dobar pokazatelj vrednosti brenda fudbala, a slabost ove metode

je što ne otkriva konkretne finansijske detalje.

RANG BREND

TRŽIŠNA

VREDNOST (u

mil. eura)

1 Real Madrid 1063

2 FC Barselona 948

3 Mančester Junajted 922

4 Čelsi 828

5 AC Milan 824

6 Bajern Minhen 727

7 Inter 715

8 Arsenal 712

9 Juventus 709

10 Liverpul 645

13The Top 10 Power Brands of World Club Football. London: Global Sponsors, 2010. str. 4.

162

Tabela 3. Deset najvećih fudbalskih brendova u 2009.

Izvor: Real Madrid is the football club with the highest brand value in Europe. Düsseldorf:

BBDO Consulting, 2010. str. 6.

Detaljniju studiju fudbalskih brendova koristi i sprovodi nemačka istraživačka agencija BBDO

Consulting, koja izračunava tržišnu vrednost 25 fudbalskih brendova. Real Madrid je jedini

fudbalski brend, čija tržišna vrednost premašuje milijardu evra. BBDO Consulting za

izračunavanje vrednosti brenda koristi metod BEVA (engl. Brand Equity Evaluation for

Accounting), koja se može proširiti i proceniti čak i one brendove koji su u osnovi teško

definisani. Metod uključuje 25 fudbalskih klubova / brendova koji su u poslednje tri sezone

rangirani u četvrtfinalu Lige šampiona. Kriterijumi su bili sledeći:14

finansijska vrednost kluba,

uspeh kluba,

svesnost brenda,

imidž,

odlične kritike,

lojalnost poblike.

Najveća fudbalska takmičenja održavaju brendove na stranim tržištima. Tržišne utakmice

diktiraju situaciju u razvijanju i opstanku sportskih brendova koji imaju ograničen životni

ciklus. Sportska dostignuća su presudna, ali nisu jedini i odlučujući faktor koji utiče na

cikličnost i stabilnost fudbala i rasprostranjenost brendova, tako da je nemoguće očekivati da

prevlada na duge staze samo jedan brend, jer će pre ili kasnije biti zamenjen drugim.

U novom okruženju, ciklična dominacija fudbalskih brendova je još očiglednija jer se navijači,

kao potrošači pre identifikuju sa pojedincima, nego sa fudbalskim klubovima, a oni imaju kraći

životni ciklus. S druge strane, lokalno ili regionalno tržište je uvek verno istom brendu fudbala,

jer lokalni navijači koji pripadaju organizaciji neće prebaciti neki neuspeh klubu, iako nisu uvek

zadovoljni. Ali je zato nemoguće zamisliti da navijač Real Madrida ikada navija za večitog

rivala Barselonu ili obrnuto, dok to na tržištima u razvoju ne bi bilo previše čudno. Zbog toga

je najveći izazov fudbalskim brendovima stalna lojalnost na globalnom nivou.

Zaključak

Od svih sportova na svetu, fudbal zauzima ubedljivo prvo mesto, što se vidi po objektivnim

faktorima: širokoj svetskoj popularnosti i velikom interesu medija. Zbog velike

rasprostranjenosti i popularnosti fudbalskih utakmica, fudbalskih takmičenja i fudbalskih

klubova, cilj svake organizacije je da svojim brendovima u fudbalu obezbede uzalak u proces

14Real Madrid is the football club with the highest brand value in Europe. Düsseldorf: BBDO Consulting, 2010. str. 6.

163

komercijalizacije kroz sport, da se poveća prihod, naročito kroz korišćenje marketinga i tržišnih

alata komunikacije u promovisanju sopstvenih brendova, kao i stvaranje strateških partnerstava

i zajedničkog partnerstva sa drugim brendovima.

Literatura

1. European Football 2010 – England, France, Germany, Italy, Spain. Hamburg: Sportfive,

2010. str. 202.

2. Pujol Francesc, Garcia-del-Barrio Pedro, Elizalde Javier: Report on media value

in,football. Pamplona: ESIrg – Universidad de Navarra, 2007. str. 52 i 54.

3. Football Money League – Changing of the guard. Manchester: Delloite, 2010. str. 2.

4. The Top 10 Power Brands of World Club Football. London: Global Sponsors, 2010. str.

4.

5. Real Madrid is the football club with the highest brand value in Europe. Düsseldorf:

BBDO Consulting, 2010. str. 6.

164

ZASTUPLJENOST FIZIČKE AKTIVNOSTI I PONAŠANJE ŠKOLSKE DJECE

PREMA FIZIČKOJ AKTIVNOSTI U ŠKOLSKOJ SREDINI NA PODRUČJU KS

Seniha Čelik1

1Zavod za javno zdravstvo KS, Bosna i Hercegovina

Sažetak

U istraživanju je obuhvaćeno 50 djece iz dvije Osnovne škole u KS u uzrastu 12 i 15godina

(peti i osmi razred), i to po 25 djevojčica i dječaka. Rezultati su dobiveni anonimnim i

dobrovoljnim anketiranjem učenika/djece školskoguzrasta (5 i 8 razred) u dvije Osnovne škole

na području KS. Instrument istraživanja je bio upitnik koji je kreiran za potrebe ovog

istraživanja. Rezultati ovog istraživanja pokazali su da djeca sve više koriste medije u

svakodnevnom životu i provode sve više vremena uz njih na uštrb slobodne igre i fizičke

aktivnosti sa vršnjacima. Prosječno vrijeme koje djeca provode u medijskoj interakciji je 5,22

sata dnevno. Djeca su najviše izložena računaru i internetu 3,3 satidnevno, dok uz televizijski

prijemnik provode 1,92 sata dnevno, igraju se i provode vrijeme sa vršanjica van škole u

prosjeku 2,26 sata, a uče 1,90 sata dnevno.Također podaci nam govore da dok su mlađeg

uzrasta, djeca su više fizički aktivna i treniraju neki sport, a sa porastom godina opada interes

za treniranjem nekog sporta a dječaci su više fizički aktivni od djevojčica.

Ključne riječi: aktivnost, ponašanje, zastupljenost, sport.

Jedna od značajnih komponenti navika i ponašanja u vezi sa zdravljem kod djece i

adolescenata je fizička aktivnost, a naročito je važna s obzirom na uticaj koji navike stečene

u dječijem dobu i periodu adolescencije mogu imati na ponašanje u odraslom dobu. (1,2)

Djeca se danas sve manje međusobno igraju igara, koje same po sebi navode na kretanje i

pružaju mogućnost za ispoljavanje kreativnosti, a sve više slobodno vreme ispunjavaju sjedeći

ispred televizijskih prijemnika i računara. Umjesto da se nalaze na terenu kao direktni učesnici

sportskih igara i pritom sebi obezbijede pravilan i svestrani razvoj organizma, djeca danas radije

sjede u udobnoj fotelji i te iste igre „konzumiraju“ preko računara obično nesvjesna posledica

svog izbora.

Sjedilački način života je riziko faktor za niz bolesti koje sa porastom dobi preovladavaju kod

oba spola. Nasuprot tome, redovna fizička aktivnost koja se izvodi u različitim sredinama( kuća,

škola,sportski klubovi, radno mjesto idr.) se pokazuje kao zdravstveno ponašanje s povoljnim

posljedicama na život ljudi. (Bouchard C i Despres JP, 1995). Redovna fizička aktivnost je

važna tokom cijelog životnog ciklusa, od djetinjstva do starosti. U dječjoj dobi, glavni učinci

fizički aktivnog stila života će dovesti do "dugoročnog" usvajanje i primjene u praksi tj. djeca

koja odrastaju sa fizičkom aktivnošću imaju skladnije ne samo fizičko nego i psihičko zdravlje

a naročito uspješnije socijalno sazrijevanje. U odrasloj dobi, prednosti fizičke aktivnosti su

165

pozitivni pomaci u povećanju radnih i odbrambenih sposobnosti, produženju radnog i životnog

vijeka, te podizanju kvalitete života savremenog čovjeka (Shepard 1995).

Zbog sve manje fizičke aktivnosti stanovništva i njenog značaja na cjelokupno zdravlje čovjeka,

SZO je u maju 2000.godine usvojila Global Strategy on Diet, Physical Aktivity and Health u

kojoj je fizičku aktivnost afirmisala kao ključni faktor rizika u prevenciji i kontroli hroničnih

nezaraznih bolesti (hipertenzija, dijabetes tip 2, hiperlipidemija, gojaznost, kvs bolesti,

osteoporoza). (3)

Prema SZO preporučuje se piramida fizičke aktivnosti kao pravilan stil života, gdje bio fizička

aktivnost trebalo da bude sastavni dio svakodnevnog života u trajanju od najmanje 45-60

minuta. Svakodnevno bi trebalo da budu zastupljene aktivnosti kao što su: šetnja, brzo hodanje,

penjanje uz stepenice, zatim 3-5 puta nedeljno: trčanje, plivanje, vožnja bicikla ili aerobik

vježbe. Intenzivni treninzi 2 puta nedeljno, a rekreativna aktivnost u slobodno vrijeme, poput

košarke, plesa, rada u bašti, 2-3 puta nedeljno. Na vrhu piramide zastupljena je fizička

neaktivnost u vidu rada na kompjuteru i gledanja televizije. Slika 1. (4)

Cilja rada

Cilj rada je da se ispitaju ponašanja i stavovi u vezi sa bavljenjem sportom kod školske djece

petih i osmih razreda, kao i uključenost u izvanastavne sportske aktivnosti. Također u ovom

radu je ispitivano i zadovoljstvo učenika sadržajem nastave iz tjelesnog odgoja kao i uticaj

ekonomskih i demografskih faktora na tjelesnu aktivnost kod školske djece.

Matrijal i metode rada

Rezultati su dobiveni anonimnim i dobrovoljnim anketiranjem učenika/djece školskoguzrasta

(5 i 8 razred) u dvije Osnovne škole na području KS. Ukupan broj anketiranihučenika je 50.

Instrument istraživanja je bio upitnik koji je kreiran za potrebe ovog istraživanja. Kako se cilj

istraživanja odnosio na ponašanje i stavove školske djece u odnosu na fizičku aktivnost

ispitivana je redovnost pohađanje nastave iz tjelesnog odgoja, treniranje sporta u školskoj

sekciji i u sportskom klubu, zadovoljstvo nastavom tjelesnog odgoja ali i postojanje površina

za igru u blizini mjesta stanovanja učenika. Također je ispitivana cijena koštanja mjesečnih

izdvajanja za djecu koja treniraju sport u sportskom klubu . Ispitano je i vrijeme koje djeca

provode uz medije, vrijeme koje provode u školi, vrijeme koje provode za učenje i vrijeme koje

provedu u igri sa vršnjacima.

Podaci su obrađeni u statističkom programu SPSS Statistics 20.

Rezultati

Anketiranjem je obuhvaćeno 50 djece iz dvije Osnovne škole u KS u uzrastu 12 i 15

godina (peti i osmi razred), i to po 25 djevojčica i dječaka. Rezultati analize podataka dobivenih

anketiranjem učenika su pokazali da svi učenici redovno pohađaju časove tjelesnog odgoja ali

je 76% učenika osmih razreda aktivno na časovima tjelesne nastave od čega su 67,9% dječaci

a 32.1% djevojčice. Svi učenici petih razreda su aktivni na časovima tjelesnog odgoja. Samo

166

14% učenika trenira sport u sportskoj sekciji u školi koja se pohađa bez novčane nadoknade.

34% učenika trenira neki sport u slobodno vrijeme, od čega 76,5% su učenici petih razreda a

23,5% su učenici osmih razreda. Kod učenika petih razreda koji treniraju neki sport dječaci su

zastupljeni sa 62% a djevojčice sa 38%, a kod učenika osmih razreda po 50% su zastupljeni

dječaci i djevojčice. Radeći ovo istraživanje došli smo do saznanja da u jednoj OŠ u kojoj je

izvršeno anketiranje učenika, postoje samo sekcije za odbojku i folklor (koje se ne plaćaju) a u

drugoj OŠ sekcija za odbojku i rukomet.

Roditelji djece koja treniraju sport u sportskom klubu prosječno izdvajaju po 52km za

mjesečne treninge za svoju djecu. U zavisnost od sporta koji djeca treniraju izdvajanja za

sportske treninge, bez dodatne opreme, se kreću u rasponu od 2,5%-13,8% prosječnog ličnog

dohodtka na nivou KS. (Prosječan lični dohodak na nivou KS za VI mjesec 1005 KM)

Od učenika koji treniraju neki sport u sportskom klubu 35,30% imaju brata ili sestru koji

također treniraju neki sport, što donosi uvećanje troškova za roditelje čija djeca treniraju neki

sport u slobodno vrijeme. Od ukupnog broja anketiranih učenika je 18% učenika koji ne

treniraju sport u slobodno vrijeme ali imaju brata ili sestru koji treniraju sport u sportskom

klubu.

Na tabeli 1. su prikazani rezultati dnevnog korištenja medija, vremena provedenog u slobodnoj

igri i druženju sa vršnjacima i vremena provedenog u učenju. Prosječno djeca u školi provode

4,96 sati, koriste medije 5,22 sati dnevno, igraju se i provode vrijeme sa vršnjacima van škole

u prosjeku 2,26 sata, a uče 1,90 sata dnevno.

Upoređujući vrijeme koje djeca provode u igri sa vremenom koje provode u medijskoj

zabavi dolazimo do rezultata da djeca za 2,96 sati dnevno više koriste medije nego igrajući se

izvan kuće sa vršnjacima. Ovo je alarmantan podatak koji nam govori koliko se djeca danas

malo fizički aktivna. Postojanje statistički značajne razlike u iskorištavanju vremena u

anketiranim varijablama (škola, učenje, igra, mediji) izračunata je t-testom za nezavisne uzorke.

Rezultati su prikazani u tabeli 2. Dobijene su značajne razlike na razini značajnosti 1%

(p=o,oo).

Također rezultati ovog istraživanja su pokazali da 68% učenika osmih razreda nije zadovoljno

sadržajem nastave tjelesnog odgoja u svojoj školi a 12% učenika petih razreda nije zadovoljno

sadržajem nastave iz tjelesnog odgoja. Kao razloge za bavljenje sportom i rekreacijom 70%

učenika je navelo dobro zdravlje i pravilan razvoj kičme i tijela, 10% učenika je odgovorilo da

trenira zbog ljubavi prema sportu koji treniraju, po 8% učenika je izjavilo da trenira sport radi

druženja i zabave sa vršnjacima, i da bi postali poznati i uspješni sportisti a 4% trenira sport

zbog želje svojih roditelja. Tabela 3. 60% učenika je izjavilo da u blizini svoje kuće nema

uređeno igralište ili mjesto za igru i fizičku aktivnost.

167

Diskusija

Bavljenje fizičkom aktivnošću od velikog je značaja za pravilan fizički i psihički razvoj djece

a racionalno bavljenje sportom omogućava pravilan psihofizički razvoj, formiranje strukture

ličnosti, bolje zdravlje i veću radnu sposobnost. Svakodnevna fizička aktivnost kako djece tako

i odraslih, kao prihvaćena navika i stil života ima značajnu ulogu u kvalitetu i dužini života.

Učenici Oš redovno pohađaju nastavu tjelesnog odgoja ali su učenici nižih razreda aktivniji na

časovima tjelesnog odgoja. Samo 14% anketiranih učenika trenira sport u sportskoj sekciji u

školi koja se pohađa bez novčane nadoknade a 34% učenika trenira neki sport u sportskom

klubu u slobodno vrijeme. Zabrinjavajuće je da u školama postoji vrlo malo sportskih sekcija

koje su dostupne djeci, jer je za mnoge učenike škola i nastava tjelesnog odgoja jedina priprema

za formiranje ponašanja prema aktivnom stilu života. Nastava tjelesne kulture, kako je

organizairana danas u OŠ, sa dva časa sedmično koja su obično loše raspoređena u dnevnom

rasporedu nije djelotvorna, a pored toga u školama ne postoji nikakav oblik rekreativnog

bavljenja sportom u organiziranom obliku a školske sportske sale se obično iznajmljuju

sportskim društvima ili grupama za rekreativno bavljenje sportom.

Također podaci nam govore da dok su mlađeg uzrasta, djeca su više fizički aktivna i treniraju

neki sport, a sa porastom godina opada interes za treniranjem nekog sporta a dječaci su više

fizički aktivni od djevojčica. Učenici starijih osmih razreda su nazadovoljniji sadržajem koji im

se nudi iz nastave tjelesnog odgoja od učenika petih razreda.

Rezultati ovog istraživanja pokazali su da djeca sve više koriste medije u svakodnevnom životu

i provode sve više vremena uz njih na uštrb slobodne igre i fizičke aktivnosti sa vršnjacima.

Prosječno vrijeme koje djeca provode u medijskoj interakciji je 5,22 sata dnevno. Djeca su

najviše izložena računaru i internetu 3,3 sati

dnevno, dok uz televizijski prijemnik provode 1,92 sata dnevno, igraju se i provode vrijeme sa

vršanjica van škole u prosjeku 2,26 sata, a uče 1,90 sata dnevno.

Pozitivno je što djeca imaju informacije i znanje o značaju i važnosti fizičke aktivnosti kao i

o prednostima koje im ona donosi.

Zaključak

Prva iskustva i navike dijete stiče u porodici, od roditelja, a tek kasnije u školi i od vršnjaka.

Roditelji imaju najveću odgovornost u oblikovanju stavova i ponašanja vezano za fizičku

aktivnost. Roditelji mogu modelirati i podsticati zdrave navike kod kuće tako što će biti

pozitivni uzori, tj.oni sami trebaju voditi aktivan stil života te se trebaju potruditi da fizička

168

aktivnost postane ugodan dio porodične dnevne rutine. Također roditelji mogu da postaknu

djece da se uključe u fizičku aktivnost tako što će odrediti vrijeme za porodične šetnje, igranje

aktivne igre i za učešće u tjelesnim aktivnostima kroz razonodu (plivanje, planinarenje, klizanje

i dr.)

Roditelji danas nažalost sve manje vremena imaju za svoju djecu, a nerijetko su od najranijeg

djetinjstva mediji „idelna dadilja“ i „neko“ sa kim djeca provode najviše vremena. Kako mediji

mogu da utiču na fizičku aktivnost djece, roditelji moraju voditi više računa o vremenu koje

njihova djeca provode uz i sa medijima, ali i o programskim sadržajima koje gledaju njihova

djeca, moraju znati i kontrolisati kako djeca provode vrijeme za računarom i internetom.

Menadžment i nastavnici tjelesnog odgoja trebaju da promoviraju fizičku aktivnost u školama

i kroz različite aktivnosti, osiguranjem vannastavnih programa tjelesne aktivnosti, podsticanjem

i omogućavanjem učešća roditelja u fizičkoj aktivnosti, organizovanjem zajedničkih aktivnosti

(takmičenja roditelji-djeca,roditelji volonteri za tjelesni odgoj, roditelji pokrovitelji za različite

fizičke aktivnosti i programe u školi idr.). Neophodno je da škole omoguće pristup sadržajima

koji su vezani za fizičku aktivnost prije i poslije školskih sati u školama.

Na novou države (Vlada i Ministarstva zdravstva i obrazovanja) je potrebno ići prema usvajanju

politika i strategija za poboljšanje fizičke aktivnosti za cjelokupnio stanovništvo, a naročito

programe koje se odnose prema dječjoj populaciji (primjer dnevne fizičke aktivnosti).

Društvena lokalna zajednica tj. općinski nivoi vlasti trebaju više raditi na stvaranju okolinskih

faktora koji će pogodovati promociji fizičke aktivnosti ( dostupnost parkova, uređenih igrališta,

staza, mjesta za rekreaciju isl.). Zdravstveni radnici se trebaju više angažovati da provode

promotivne aktivnosti u različitim područjima uključujući prehranu i fizičku aktivnost.

Zbog toga je neophodna multisektorska saradnja i aktivnosti koje će sada i u budućnosti

rezultirati kvalitetnijem životu djece a tako i svih nas.

169

Tabela 1. Odnos aktivnosti učenika van škole i provedenog vremena u aktivnostima

učenici-

aktivnosti

van škole

Vrijeme

do 1h. 2h. 3h. 4h. 5h.i > nema prosječno

televizor 12 - 30 % 8 % - - - - - - 1,92

internet 5 10% 2 4% 10 20% 9 18% 18 36% 6 12% 3,30

mobitel 25 50% 2 4% - - - - - - 23 46% 0,58

učenje 14 28% 26 52% 10 20% - - - - - - 1,90

Igra van

stana

7 14% 28 56% 10 20% 5 10% - - - - 2,26

Tabela 2. Rezultati t-testa za nezavisne uzorke

Odnos ispitivanih varijabli t-test p (sig.)

sati u školi (dnevno) – sati provedeni u igri (dnevno) -15,917 0.000

sati učenja (dnevno) – sati provedeni u igri (dnevno) -2,053 0,045

170

sati učenja (dnevno) – sati korištenja medija (dnevno) -4,932 0,000

sati provedeni u igri (dnevno) - sati korištenja medija

(dnevno)

-3,973 0,000

sati u školi (dnevno) - sati korištenja medija (dnevno) 6,818 0,000

Tabela 3. Razlozi za bavljenje sportom i rekreacijom kod djece u Osnovnim školama

Razlozi za bavljenje sportom i rekreacijom broj

učenika

%

dobro zdravlje i pravilan razvoj kičme i tijela 35 70%

ljubav prema sportu kojeg trenira 5 10%

radi druženja i zabave sa vršnjacima 4 8%

da bi postali poznati i uspješni sportisti 4 8%

zbog želje svojih roditelja 2 4%

Literatura

1. Jessor, R. (1984) Adolescent development and behavioral health. u: Matarazzo

J.D.,Weiss S.M., Herd J.A., Miller N.E. (ur.) A handbook of health enhancement and

disease prevention, New York, itd: Wiley, str. 58-65

2. Perry, C.L., Stone, E.J., Parcel, G.S., Ellison, R.C., Nader, P.R., Webber, L.S., Luepker,

R.V. (1990) School-based cardiovascular health promotion: The child and adolescent

trial for cardiovascular health (CATCH). J Sch Health, 60 (8): 406-13

3. World Health Organisation . Move for Health. Global strategy on Diet, Physical

Activity and Health, 2002, available URL: www.who.int/move for

health/en/publications

4. Activity pyramid jpg available URL: http://www.takeheart.alaska.gov and for children

available URL: http://www.classbrain.com/artread/publish/article_31.shtml available

URL: http://www.MyPyramid.gov

5. Martin Wabitsch, The acquisition of obesity: insights from cellular and genetic

research- journals.cambridge.org/production/2000/

171

6. Bidde S, Sallis JF, Cavill N. Young and active? Young people and health enchaning

physical activity-evidence and implications. London, Health Education Authority,

1999:1-149.

7. Jessor, R. (1984) Adolescent development and behavioral health. u: Matarazzo

J.D.,Weiss S.M., Herd J.A., Miller N.E. (ur.) A handbook of health enhancement and

disease prevention, New York, itd: Wiley, str. 58-65

8. Perry, C.L., Stone, E.J., Parcel, G.S., Ellison, R.C., Nader, P.R., Webber, L.S., Luepker,

R.V. (1990) School-based cardiovascular health promotion: The child and adolescent

trial for cardiovascular health (CATCH). J Sch Health, 60 (8): 406-13

9. Ilišin V., Bobinac Marinović A., Radin F. (2001): Djeca i mediji, Državni

10. zavod za zaštitu obitelji, Zagreb

11. 8 Bidde S, Sallis JF, Cavill N. Young and active? Young people and health enchaning

physical activity-evidence and implications. London, Health Education Authority,

1999:1- 149.

12. N. Foretić, S. Rodek, D. Mihaljević: Utjecaj medija na fizičku inaktivnost djece, školski

vjesnik 58(4) 381-397 2009.

13. Petar D. Mandić – Danimir P. Mandić “Obrazovna informaciona tehnologija”

172

SOCIOMETRIJSKI KONCEPT EMOCIONALNE INTELIGENCIJE U SPORTU

Mislav Lozovina1, Dobromir Bonacin2, Vinko Lozovina1

1 Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska


Sažetak

Koncept EI naslanja se na jedan od dvaju načina gledanja na relacije između emocija i logičkog

mišljenja u psihologiji. Prvi koncept temelji se na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje

suprotni jedno drugome iz čega bi proisteklo da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i

općenito negativno utječu na racionalno funkcioniranje čovjeka. Drugi koncept zasniva se na

stajalištu da su emocije dio logičkog mišljenja te da na taj način doprinose inteligenciji a time

i kvaliteti funkcioniranja u svim aspektima života.U radovima koji emocionalnu inteligenciju

tretiraju kao skup mentalnih sposobnosti najčešće upotrebljavan i citiran upravo je model

Mayera i Saloveya.Emocionalna inteligencija sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine,

odnosno sociometrijski status sportaša, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno

istraživani do danas, a nedvosmisleno je da su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj

disciplini. Iz tih razloga ovaj tekst prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji

rade u sportu.

Ključne riječi: sociometrija, emocionalna inetligencija, sport.

Uvod

Emocionalna inteligencija (EI) je relativno novi predmet istraživanja u području psihologijskih

znanosti. U znanstvenoj literaturi EI, kao pojam i koncept prvi put se pojavljuje devedesetih

godina u radovima Peter Salovey-a (Yale) i John D. Mayer-a (New Hempshire), koji (prema

Takšić 1998) EI definiraju kao skup sposobnosti koje pridonose točnijoj procjeni i izražavanju

svojih emocija, kao i procjeni tuđih emocija i upotrebi osjećaja u motiviranju i planiranju akcija

u dosezanju ciljeva u životu. Autori (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001) EI definiraju kao tip

inteligencije koji uključuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija. Pri tome

emocije predstavljaju organizirani mentalni odgovor na aktualne događaje koji uključuju

psihološke iskustvene i kognitivne funkcije. Emocije se redovito javljaju u kontekstu odnosa.

Onako kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenjaju se i njene

emocije prema toj osobi ili objektu i to nezavisno dali su ti odnosi stvarni, pohranjeni u

sjećanjima ili zamišljeni oni su uvijek popraćeni osjetnim signalima odnosno emocijama.

Prema (Mayer i dr.,1999, prema Mayer, Caruso, Salovey, i Sitarenios, 2001) EI predstavlja

sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, dakle korištenja emocija kao

temelja za razumijevanje i rješavanje problema što svakako uključuje kognitivne procese a to

pak govori da korištenje emocija može, i to efikasno, poslužiti za poboljšanje kognitivnih

aktivnost. Pojedinac koji posjeduje navedene sposobnosti smatra se dobro prilagođenim i

emocionalno vještim. Suprotno, onaj koji ih ne posjeduje u biti će oštećen u emocionalnom i

socijalnom funkcioniranju (Salovey i DiPaolo 1990). Koncept EI naslanja se na jedan od dvaju

173

načina gledanja na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi koncept

temelji se na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega bi

proisteklo da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno

funkcioniranje čovjeka. Drugi koncept zasniva se na stajalištu da su emocije dio logičkog

mišljenja te da na taj način doprinose inteligenciji a time i kvaliteti funkcioniranja u svim

aspektima života. Autori koncepta EI zato naglašavaju da emocionalna inteligencija ne

isključuje inteligenciju te da EI ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” već da je to

jedinstveni spoj jednog i drugog. Novija istraživanja ukazuju da bi ispitivanje EI vrlo brzo

moglo zauzeti mjesto uz druge važne psihologijske varijable kao prediktor različitih faktora

uspješnosti u svim aktivnostima čovjeka (Brackett, 2001; Formica, 1988; Mayer,

Perkins,Caruso i Salovey, 2001; Rubin,1999; Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, u tisku, prema

Mayer, Salovey, Caruso i Sitarenios, 2001).

Emocionalna inteligencija u modelima

Postoje različite, a među njima i prilično široke, konceptualizacije emocionalne inteligencije.

Jedne uključuju čitav raspon adaptivnih karakteristika povezanih sa emocijama, druge naglasak

stavljaju na kognitivne elemente, kao što su olakšavanje rasuđivanja i pamćenja, a treće EI

konceptualiziraju kao sposobnosti i crte ličnosti (Schutte i sur.,1998). Mayer, Caruso i Salovey

1999, 2000, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001) zaključili su i upozorili da je potrebna

suptilna analiza kako bi se utvrdilo što jest, a što nije dio EI. Mayer i sur. analizirali su razlike

između različitih modela EI i podijelili su ih u dvije skupine: Modele mentalnih sposobnosti,

koji se fokusiraju na sposobnost procesiranja afektivnih informacija i Mješovite modele-

koncepte, u kojima se EI pojavljuje kao raznolik konstrukt koji uključuje aspekte ličnosti, kao

i sposobnost zamjećivanja, obrade, razumijevanja i upravljanja emocijama, te motivacijske

faktore i afektivne dispozicije. (Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. 2003). U

radovima koji emocionalnu inteligenciju tretiraju kao skup mentalnih sposobnosti najčešće

upotrebljavan i citiran upravo je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji (1990) model

je uključivao tri razine sposobnosti: procjenu i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih,

regulaciju emocija kod sebe i drugih te upotrebu emocija u adaptivne svrhe. Model je imao

heurističku vrijednost a predstavlja prvi pokušaj konceptualizacije ovog konstrukta sa

pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije i konceptualno srodne

procese obrade emocionalnih informacija koje su neophodne za minimalnu razinu

kompetentnosti i inteligentnog funkcioniranja (Takšić, 1998).

174

Model Mayera i Saloveya

Model koji se najčešće navodi u radovima koji tretiraju emocionalnu inteligenciju, a tretira je

kao skup mentalnih sposobnosti je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji iz 1990.

godine uključivao je tri razine sposobnosti, a to su: procjena i izražavanje emocija kod sebe i

kod drugih, regulaciju emocija kod sebe i drugih te uporabu emocija u adaptivne svrhe. Model

je imao uglavnom heurističku vrijednost a predstavljao je prvi pokušaj konceptualizacije ovog

konstrukta sa pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije. Dobra mu je

karakteristika što sposobnosti koje sadrži uključuju konceptualno srodne procese obrade

emocionalnih informacija neophodne za minimalnu razinu kompetentnosti i inteligentnog

funkcioniranja. Sukladno logici modela autori su EI definirali kao “sposobnost praćenja svojih

i tuđih osjećanja i emocija, i upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju.” (Salovey i

Mayer, 1990). Usavršavanjem modela autori su objavili drugu verziju konstrukta te su

predložili revidiranu definiciju prema kojoj “emocionalna inteligencija uključuje sposobnosti

brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja

koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i

sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja”

(Mayer i Salovey, 1996). Ova verzija konstrukta proširena je za jednu razinu sposobnosti i

prikazana je kao dijagram u kojemu su četiri ogranka dijagrama poredana od jednostavnijih

psiholoških procesa prema višim, psihološki objedinjenim procesima. Svaki ogranak ima četiri

reprezentativne sposobnosti. Sposobnosti koje se javljaju na ranom stupnju razvoja nalaze se

na lijevoj strani ogranka, a one kasnijeg razvoja, na desnoj. Od osoba visoke emocionalne

inteligencije očekuje se da brže napreduju kroz spomenute sposobnosti i da ih svladaju u većem

broju (Salovey i Sluyter, 1997).

Revidirani model emocionalne inteligencije Mayera i Saloveya, 1997. (Mayeri Salovey, 1997)

4. razina: REFLEKSIVNA REGULACIJA EMOCIJA U PROMOCIJI EMOC. I

INTELEKTUALNOG RAZVOJA

3. razina: RAZUMIJEVANJE I ANALIZA EMOCIJA: UPORABA EMOCIONALNIH

ZNANJA

2. razina: EMOCIONALNA FACILITACIJA MIŠLJENJA

1. razina: PERCEPCIJA, PROCJENA I IZRAŽAVANJE EMOCIJA

Razina 1. (Percepcija, procjena i izražavanje emocija) opisuje sposobnosti i vještine osobe da

točno uočiemocionalni obrazac. Na ovoj razini nauči se identificirati vlastita i tuđa

175

emocionalnastanja, te ih razlikovati. Ova razina sposobnosti uključuje i mogućnost preciznog

izražavanja osjećaja i potreba koje okružuju te osjećaje. A budući da emocionalno inteligentni

pojedinci poznaju izražavanje i očitovanje emocija, oni su ujedno i osjetljivi i na manipulativne

izraze (Salovey i Sluyter, 1997). Ovaj aspekt EI utječe na svjesnost pojedinca o vlastitim

emocijama i mislima koje se tiču emocija, na njihovo međusobno razlikovanje, te sposobnost

adekvatnog izražavanja emocija (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).

Razina 2. Emocionalna facilitacija mišljenjauključuje sposobnosti da se emocije koriste na

načine kojiolakšavaju intelektualne procese. Emocije određuju prioritete u mišljenje tako

štousmjeravaju pozornost na važne informacije. One su dovoljno živopisne i dostupne pa ih se

može prizvati po potrebi kao pomoć u prosudbi i pamćenju događaja. Kada seuspijemo uživjeti

u neki događaj ili osjećanja osoba čiju „priču“ pratimo, lakše ćemo se snaći i odlučiti (za

povoljniji ishod) u sličnim situacijama u kojima se kasnijenađemo. Promjene raspoloženja

mijenjaju pojedinčevu perspektivu od optimistične dopesimistične potičući ga na različite

izbore u poduzimanju akcija. Različite vrsteraspoloženja olakšavaju izbor načina u obavljanju

različitih zadataka kao i različitih oblika zaključivanja (Salovey iSluyter, 1997).Ova

komponenta EI uključuje asimiliranje osnovnih emocionalnih iskustava u mentalni život

(Mayer, Caruso i Salovey, 1999, 2000). Stavljanje emocijau funkciju cilja neophodno je za

selektivnu pažnju, samopromatranje, samomotiviranje,itd. (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).

Razina 3.Razumijevanje i analiziranje emocija i korištenje emocionalnog znanja uključuje

sposobnosti razumijevanja emocija i upotrebe emocionalnog znanja. Već u dječjem uzrastu

počinju se primjećivati sličnosti i razlike između simpatije i ljubavi, netrpeljivosti i bijesa itd.

Nešto kasnije javlja se sposobnost tumačenja značenja koje emocije prenose s obzirom na

odnose kao i sposobnost razumijevanja složenih osjećaja. (npr. da tuga prati gubitak, radost

pobjedu i dr.) U nekim situacijama mogu se istovremeno javiti i suprotne emocije (npr. ljubav

i mržnja). Kombinacijom različitih emocija dobivaju nove kvalitete (npr. nada je spoj vjere i

optimizma).Kod zrelih pojedinaca se javlja sposobnost prepoznavanja vjerojatnih

prijelazaizmeđu emocija, kao što je prijelaz iz bijesa u zadovoljstvo ili iz bijesa u stid. Ljudi se

obično slažu u mišljenjima o tome što izaziva pojedine emocije (Salovey i Sluyter, 1999).

Razina 4. Refleksivna regulacija emocija u svrhu emocionalnog i intelektualnog razvitka

najsloženija je razina emocionalne inteligencije i svjesna je regulacija emocija kojavodi

emocionalnom i intelektualnom napretku.Bitna sposobnost na ovoj razini jest otvorenost prema

osjećajima, bili oniugodni ili neugodni. Jedino kada je osoba svjesna svojih osjećaja i otvorena

premanjima, može o njima nešto i naučiti. Dijete se kroz odrastanje uči socijaliziranju emocija.

To se odvija u selektivnom procesu izražavanja emocija ovisno o količini informacijama kojima

raspolaže, njegovoj prosudbi o svrhovitosti takvih reakcija i društvenim normama. Ovaj aspekt

poboljšava socijalnu adaptaciju i rješavanje problema, jer uključuje znanje o tome kako se

smiriti nakon stresnih osjećaja ili kako ublažiti stresne emocije kod drugih ljudi (Roberts,

Zeidner i Matthew, 2001).

Golemanov model

176

Goleman je naslanjajući se na Mayera i Saloveya izdvojio neke dijelove njihove teorije a

emocionalnu inteligenciju definirao je kao: poznavanje vlastitih emocija, upravljanje

emocijama, samomotiviranje,prepoznavanje emocija kod drugih i snalaženje u vezama. Na

taj način u Golemanov model emocionalne inteligencije uključio je konstrukte poput

optimizma, motivacije, svjesnosti, socijalne kompetencije i specifične socijalne i

komunikacijske vještine.

Bar-Onov model

Bar-Onov model u emocionalnu inteligenciju uključuje “niz personalnih, emocionalnih i

socijalnih kompetencija i vještina koje utječu na nečiju sposobnost da uspije u suočavanju sa

zahtjevima i pritiscima okoline.” (Bar-On, 2000). Njegov koncept emocionalne inteligencije

uključuje pet komponenti: Intrapersonalnu, koju definiraju (emocionalna samosvijest, upornost,

samopoštovanje, samoaktualizacija i nezavisnost), Interpersonalnu, koju definiraju (empatija,

interpersonalni odnos i socijalna odgovornost), Prilagodljivost, koju definira (rješavanje

problema, objektivnost u procjeni i fleksibilnost), Upravljanje stresom, kojega definiraju

(tolerancija na stres i kontrola poriva) i Opće raspoloženje, kojega definira (sreća i optimizam).

Model Mayera i Saloveya tretira EI kao skup mentalnih sposobnosti dok modeli Golemana i

Bar-Ona osim sposobnosti uključuju i različite aspekte ličnosti, motivacijske faktore, vještine

snalaženja u interpersonalnim odnosima i različite socijalne vještine.

Mjerenje emocionalne inteligencije

Modeli emocionalnu inteligenciju predstavljaju kao konstrukt pretpostavljenih višestrukih

sposobnosti za koje treba pronaći načine i metode kojima bi se procijenile. Autori Mayer i

Salovey postavili su i kriterije na osnovi kojih je EI moguće valjano mjeriti i procjenjivati.

Istraživanja emocionalne inteligencije provode se na tri načina i to: samoprocjenama ispitanika,

procjenama drugih ljudi i neposrednim procjenjivanjem sposobnosti. Skale za samoprocjenu

konstruirane su tako da se pomoću njih procijeni vjerovanja i percepcije pojedinca o

kompetencijama u specifičnim područjima. Neposredno procjenjivanje emocionalne

inteligencije vrši se pomoću psihologijskih instrumenata koji izravno mjere sposobnosti

ispitanika. Odgovori ispitanika evaluiraju se u odnosu na zadani kriterij. Načini bodovanja

odgovora ispitanika mogu biti određeni različitim kriterijima: npr. Konsenzusom, po kojem

kriteriju točan odgovor jest onaj koji je odabrala većina ispitanika. Prikladnost korištenja ovog

kriterija temelji se na evolucijskim i kulturološkim nalazima koji potvrđuju konzistentnost

informacija koje signaliziraju emocije (Bar-On, 1997; Mayer, Caruso i Salovey, 1999).

Bodovanje čestica kojima se ispituje sposobnost upravljanja emocijama je mnogo složenije, jer

177

se određene emocionalne reakcije mogu procijeniti samo prema osobnim i društvenim

standardima. Mayer i suradnici složili su se da se određivanje točnog odgovora pomoću

mišljenja stručnjaka i pomoću konsenzusa preklapaju u određenom stupnju. Konsenzus se

pokazao kao pouzdaniji jer takav kriterij u konačnim rješenjima proizvodi bolju faktorsku

strukturu pa bi ga trebalo češće koristiti (Mayer i sur., 2003).

Prilagodba djeca i adolescenata

Pretpostavlja se da je visoka razina emocionalne inteligencije povezana s uspjehom u važnim

aspektima života, kao što su obrazovanje, posao i odnosi s ljudima. Brojni dokazi potvrđuju

kako osobe koje imaju visoko razvijene emocionalne sposobnosti i koje dobro poznaju i

upravljaju vlastitim osjećajima te dobro iščitavaju i učinkovito reagiraju na osjećaje drugih,

imaju prednost u svim područjima života i rada. Rezultati istraživanja koja su ispitivala

povezanost percepcije emocija iz neverbalnih sadržaja s različitim kriterijima na više od sedam

tisuća osoba u SAD-u i osamnaest drugih zemalja pokazala su da prednost u sposobnosti

iščitavanja osjećaja iz neverbalnih znakova imaju osobe s boljom emocionalnom usklađenosti,

većom popularnosti, većom otvorenosti i većom senzibilnosti. Ispitanici koji su postigli bolje

rezultate bili su bolji učenici premda im, u prosjeku, kvocijent inteligencije nije bio veći od

kvocijenta u djece koja su bila manje uspješna u čitanju neverbalnih poruka. Oni koji su

pogrešno tumačili emocionalne znakove u školi su postizali rezultate koji su lošiji u odnosu na

potencijal iskazan u ispitivanjima kvocijenta inteligencije (Goleman, 1997). Mladi koji si imali

poteškoća sa zakonom najčešće nisu stekli vještine percepcije emocija (McCown, Johnson i

Austin, 1986, prema Mayer, Di Paolo i Salovey,1990). Pokazalo se da djeca koja iskazuju

naglašeno agresivno ponašanje imaju više teškoća u prepoznavanju i upravljanju svojim

emocijama. Među djecom školske dobi, viši stupanj eksternalizirajućih simptoma je bio

povezan sa smanjenom sposobnošću pronalaženja primjera prošlih emocionalnih iskustava s

prikladnim primjerima osjećaja (Cook, Greenberg i Kusche, 1994, prema Bohnert, Crnic i Lim,

2003). Emocionalno stabilna djeca pokazala su da znaju upravljati svojim postupcima, mislima

i osjećajima na prilagođen i fleksibilan način i u raznim kontekstima iskazivala su

samoefikasnost, samopouzdanje i osjećaj povezanosti s drugima i bila su bolje prihvaćena od

strane vršnjaka (Salovey i Slyter, 1999).

Sociometrijski status

Socijalni status, među ostalim, pokazuje kako neka grupa prihvaća osobu i kako je osoba

socijalno adaptirana grupi. Socijalna adaptiranost se, između ostalog utvrđuje i različitim

sociometrijskim postupcima. U takve tehnike ubrajamo sociometrijski test kao sredstvo za

proučavanje obiteljskih, radnih i školskih grupa. Sociometrijski test omogućuje da se odredi

178

prihvaćenost pojedinca u grupi. Prednost ovog testa pred psihometrijskim testovima je u tome

što umjetne situacije zamjenjuje prirodnim situacijama koje se javljaju u svakodnevnom životu.

Sociometrijsku metodu je razvio J. L. Moreno 1934. godine. Prema njemu sociometrija ima

nekolicinu funkcija:

1. Predstavlja istraživačku tehniku koja služi kako bi se proučila organizacija grupe ili grupa;

2. predstavlja dijagnostičku proceduru kojom se treba odrediti položaj pojedinca u grupi i

položaj grupe u široj društvenoj zajednici;

3. Sociometrija uključuje i psihoterapijsku tehniku koja pomaže pojedincu ili grupi u boljoj

prilagodbi.

U najjednostavnijem obliku sociometrijski upitnik sadrži pitanja upućena svakom članu grupe

da označi među ostalim članovima grupe one s kojima bi želio sudjelovati u nekoj aktivnosti ili

one s kojima ne bi. Aktivnosti za sudjelovanje u kojima se ispituje odnos prihvaćanja ili

odbijanja nazivamo sociometrijskim kriterijima. U sociometrijskom ispitivanju se može

koristiti jedan ili više kriterija. Kriteriji moraju biti logični i moraju se odnositi na aktivnosti

značajne za pojedinca. Ispitivanje se provodi u malim grupama, a uvjet za primjenu je da se

učesnici ispitivanja međusobno poznaju i da su zajedno provela određeno vrijeme. Poželjno je

da ispitivanje bude anonimno. Sociometrijski položaj pojedinca u grupi može se odrediti

pomoću tri vrste informacija. To su pozitivna biranja, negativna biranja i neutralni glasovi.

Postoje različiti sociometrijski postupci kao što su, npr.:

1. Tehnika imenovanja – gdje se od pojedinca traži da imenuje određeni broj članova grupe

koji mu se jako sviđaju ili ne sviđaju. Broj biranja može biti ograničen (npr. 3 ili 5 mogućih

biranja) ili neograničen.

2. Tehnika rangiranja – od pojedinca se traži da prema nekom kriteriju poreda sve članove

grupe.

3. Tehnika usporedbe u parovima – pojedincu se iznesu imena dvoje članova iz grupe i on mora

izabrati onoga tko mu se više sviđa. Nakon procjene svih mogućih parova dobije se rezultat

koji pokazuje koliko se pojedincu sviđa svaki član grupe.

Podaci dobiveni sociometrijskim ispitivanjem mogu se prikazati kvantitativno (sociometrijskim

matricama, te grupnim i individualnim indeksima) i grafički (sociogramom). U slučaju većih

grupa sociogram je nepregledan, te se ne koristi. Sociometrijski upitnik je vrlo prilagodljiv

različitim grupama i koristi se u različitim područjima ljudske djelatnosti: u industriji, školama,

domovima, vojnim jedinicama i dakako sportu. Primjenjuje se svugdje gdje su neki kolektiv ili

grupa nastali ili bi ih trebalo formirati unutar jednog šireg, već nastalog, kolektiva. U

istraživanju u kojemu je sociometrijski upitnik upotrijebljen kao jedan od kriterija prilagodbe

djece rane adolescentne dobi, odnosno kao mjera prihvaćenosti u grupi vršnjaka rezultati

upućuju na slijedeće zaključke. Ako se pretpostavi da su sposobnosti emocionalne inteligencije

nužne za razvijanje različitih emocionalnih i socijalnih vještina koje osiguravaju veći

sociometrijski status u grupi vršnjaka, odnosno da pojedinci koji imaju razvijenije sposobnosti

179

emocionalne inteligencije imaju i veći kapacitet za razvoj socijalnih vještina, tada se može

očekivati da razina sposobnosti emocionalne inteligencije objašnjavati dio varijance

sociometrijskog statusa ispitanika.

Emocionalna inteligencija u školskom uspjehu

Istražujući faktore koji određuju školsko postignuće najviše se ispitivala inteligencija učenika,

no utvrđeno je da ona objašnjava samo dio varijance. U traženju drugih faktora koji bi mogli

utjecati na uspjeh djece u školi, istraživali su se socijalni faktori, kao što je obiteljsko porijeklo

i socio-ekonomski status, faktori ličnosti i motivacijski faktori. Cattel, Sealy i Sweny (1966) su

se bavili ispitivanjem povezanosti školskog uspjeha s faktorima ličnosti i motivacije, te su

pronašli da od ukupne varijance školskog postignuća testovi inteligencije objašnjavaju između

21- 23%, motivacijske osobine 23-27%, a crte ličnosti 27-36%. U novije vrijeme javila se ideja

da bi se barem dio uspješnosti u području školskog i profesionalnog uspjeha mogao objasniti

emocionalnom inteligencijom. Još je Kahneman (1973) tvrdio da to koliko je osoba u stanju

držati pod kontrolom ostale, za osnovnu aktivnost irelevantne misli i događanja utječe na uspjeh

u obavljanju osnovne aktivnosti (Takšić, 1998). Goleman također opisuje važnost upravljanja

emocijama za uspjeh u školi i navodi: „Razmjeri do kojih emocionalna uzrujanost može utjecati

na mentalni život za učitelje nisu ništa novo. Učenici koji su nervozni, ljutiti ili deprimirani ne

uče; osobe koje su obuzete ovim stanjima ne primaju informacije na učinkovit način ili s njima

postupaju lošije. Snažne negativne emocije prebacuju pozornost na njihove vlastite

preokupacije, ometajući pokušaje da se usredotoče na nešto drugo“ (Goleman, 1995). Logika

modela Mayera i Saloveya bazira se na pretpostavci da bi sposobnosti emocionalne inteligencije

mogle imati pozitivne učinke na uspjeh u školi temeljila se uglavnom na dijelu modela koji

razrađuje način na koji emocije facilitiraju mišljenje (razina B). Takšić je u svom istraživanju

došao do zaključka da varijable emocionalne inteligencije značajno dodatno doprinose

objašnjenju školskog uspjeha. Varijable emocionalne inteligencije su povećale za 13.5%

postotak varijance školskog uspjeha objašnjene općom inteligencijom (Takšić, 1998). Općenito

govoreći, čimbenik osobnosti objašnjava samo mali dio životnih priča, pa bi se doprinos

emocionalne inteligencije od 10% u razjašnjavanju toga mogao smatrati vrlo velikim (Salovey

i Sluyter, 1999).

Sportski uspjeh i emocionalna inteligencija

Riječi trening, nastava i kineziološki postupci, sinonimi su sa stajališta kinezioloških

transformacija. Promjene koje nastaju pod djelovanjem kinezioloških operatora (vježbi) uvijek

su promjene cjelovite ličnosti tako da u realnim slučajevima nije moguće izučavati izolirane

strukture. I u treningu i u nastavnom procesu cilj je transformacija (postizanje funkcionalne

efikasnosti), jedino pitanje jest pitanje razlike u kojem području se postiže funkcionalna

efikasnost. Čovjek kao integralno biće uvijek funkcionira na isti način razvijajući se cjelovito.

U praksi nema razlika između procesa treninga i procesa učenja, ili ako ih ima one su samo i

uvijek tehničke naravi. Uspjeh u svakoj sportskoj aktivnosti zavisi o nizu različitih i međusobno

povezanih faktora kao što su: morfološka struktura i građa, psihomotoričke osobine,

180

intelektualne i emocionalne karakteristike, motivacijska struktura, fiziološko funkcionalne

karakteristike, tehnička i taktička znanja, teoretska znanja i drugo. Jednadžba specifikacije neke

sportske discipline jest matematički izraz koji objedinjuje sve faktore koji su relevantni za

uspjeh u njoj sa pridodanom greškom. Logika matematičkog modela uvijek bi trebala

odražavati logiku stvarnosti te aktivnosti a matematički model trebao bi u potpunosti obuhvatiti

konpleksitet zadane sportske discipline. Uvažavanje neposredne povezanosti između

psiholoških faktora i sportske uspješnosti, omogućilo je da se psihološka saznanja tretiraju kao

nerazdvojni dio jednadžbe specifikacije sportske aktivnosti , time i ukupne specifične pripreme

sportaša. U psihološkom radu sa sportašima ispitivane su psihološke dimenzije relevantne za

uspjeh u sportu ali i one koje su od značaja za integralni razvoj i funkcioniranje ličnosti, a na

koje se u pedagoškom radu može značajno utjecati. Psiholozi su do nedavno standardno

istraživali područje intelekta (kognicije), područje emocija (konacije) kao i motiva, a relativno

malo bavili su se i procjenom strukture i dinamike sportske grupe što inače spada i u područje

sociologije (Lozovina, M. at al. 2011., Lozovina M. and Lozovina V. 2012.). Emocionalna

inteligencija sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine, odnosno sociometrijski status

sportaša, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do danas, a

nedvosmisleno je da su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj disciplini. Iz tih

razloga ovaj tekst prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u sportu.

Psiholozima sa nakanom da ih potakne na konstrukciju dobrih mjernih instrumenata za mjerenje

emocionalne inteligencije sportaša i efikasno korištenje sociogram metode, a kineziolozima da

u suradnji s psiholozima na što efikasniji način iskoriste dobivene rezultate.

Literatura

1. Bar-On, R., Brown, J.M., Kirkcaldy, B.D., Thome, E.P. (2000).Emotional expression

and implications for occupational stress; an application of the Emotional Quotient

Inventory (EQ-i). Personality and Individual Diferences 28, 1107-1118.

2. Bohnert, A..M., Crnic, K. A., Lim, K. G. (2003). Emotional competence and aggressive

behavior in school-age children (1). Journal of Abnormal Child Psychology.

3. Bonacin, D., Bilić, Ž., & Bonacin, Da. (2008). Uvod u antropološku analizu. Travnik:

Edukacijski fakultet.

4. Cattell, R.B. (1971). Abilities: Their structure, growth, and action. Boston: Houghton

Mifflin.

5. Cattell, R.B. (1987). Intelligence: Its structure, growth, and action. New York: Elsevier.

6. Goleman, D.(1997). Emocionalna inteligencija – zašto je važnija od kvocijenta

inteligencije?. Mozaik knjiga, Zagreb.

7. Kulenović, A., Balenović, T., Buško, V. (2000). Test analize emocija: jedan pokušaj

objektivnog mjerenja sposobnosti emocionalne inteligencije. Suvremena psihologija.

3(1-2), 27-48.

8. Lozovina, M., Bonacin, D., & Lozovina, V. (2011). Paradigm of methodology theory

and mathematical modulation of sports training, Sport Science 4 (2011) 1: 7-18.

181

9. Lozovina, M. and Lozovina, V.: Equation of sport’s activity specification, Acta

Kinesiologica 6 (2012) 1: 24‐34.

10. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2001). Emotional Intelligence as

a Standard Intelligence. Emotion, 1(3), 232-242.

11. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2003). Measuring Emotional

Intelligence With the MSCEIT V2.0. Emotion, 3(1), 97-105.

12. Mayer, J. D., & Geher, G. (1996). Emotional intelligence and the identification of

emotion. Intelligence, 17, 89-113.

13. Mayer, J. D., Caruso, D. R. i Salovey, P. (2000). Emotional intelligence meets

traditional standards for an intelligence. Intelligence, 27 (4), 267-298.

14. Mayer, J. D. i Salovey, P. (1999). Što je emocionalna inteligencija ?. U: P.Salovey i D.

Sluyter (ur.). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: Pedagoške implikacije.

EDUCA, Zagreb.

15. Mayer, J. D., Salovey, P., Caruso, D. R., & Sitarenios, G. (in press). Measuring

Emotional Intelligence with the MSCEIT V2.0.Emotion.

16. Papić, M.(2003). Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu. Magistarski rad.

Filozofski fakultet, Zagreb.

17. Roberts, R. D., Zeidner, M., Matthews, G. (2001). Does Emotional Intelligence Meet

Traditional Standards for an Intelligence? Some New Data and Conclusions. Emotion,

1(3), 196-231.

18. Salovey, P. i Sluyter, D. J.(1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija:

pedagoške implikacije. Educa, Zagreb.

19. Schutte, N. S., Malou, J. M., Hall, L. E., Haggerty, D. J., Cooper, J. T., Golden, C. J.,

& Dornheim, L. (1998).Development and validation of a measure of emotional

intelligence. Personality and Individual Diferences, 25,167-177.

20. Takšić, V.(1998). Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Doktorska

dizertacija. Filozofski fakultet, Zagreb.

182

UTICAJ BAZIČNO-MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI NA REZULTATE TESTOVA

ZA PROCJENU SITUACIONO-MOTORIČKIH SPOSOBNOSTI IZ KOŠARKE KOD

UČENIKA VII I VIII RAZREDA

Damir Ahmić1,, Dževad Džibrić1, Nihad Selimović2, Ismet Bašinac2, ,Amra Tuzović2

1 Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

2 Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja uticaja bazično-motoričkih sposobnosti na

rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke. Uzorak ispitanika

činili su učenici VII i VIII razreda osnovne škole, uzrasta 13-15 godina. Prediktorski skup

varijabli sačinjavalo je 18 varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti i kriterijski

skup sačinjavale su 3 varijable za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke.

Rezultati regresione analize pokazuju da je čitav sistem prediktorskih varijabli značajan za

predikciju situaciono-motoričkih znanja u košarci. Analizom utjecaja pojedinačnih varijabli u

prostoru bazične motorike može se zaključiti da tri varijable imaju statistički značajan utjecaj

na kriterij.

Ključne riječi: košarka, učenici, regresiona analiza.

Uvod

U okviru reformi odgojno-obrazovnog sistema uvode se novi programi nastave tjelesnog i

zdravstvenog odgoja u škole. Uporedo sa njihovom primjenom pokušava se započeti i

sistematsko praćenje efekata programa, sa željom ostvarivanja, ne samo stalnog uvida u tok

njihove realizacije, već i njihovog dograđivanja i usavršavanja na osnovu stečenih iskustava.

Obzirom da sadržaji nastave tjelesnog i zdravstvenog odgoja često doživljavaju odgovarajuće

promjene, uzrokovane navedenim faktorima a koje idu ka ostvarenju konačnog cilja, to je

formiranje nezavisne i samostalne jedinke uz pružanje podrške i pomoći prirodnom rastu i

razvoju. Upravljanje ovim procesom zahtijeva kvalitetno utvrđivanje antropoloških

karakteristika.

Obzirom na svestran uticaj koji ima na organizam kao i na razvoj ličnosti u odgojnom procesu

košarka zauzima važno mjesto u sistemu tjelesnog i zdravstvenog odgoja. Košarku susrećemo

u različitim organizacionim oblicima rada tjelesnog i zdravstvenog odgoja: sat tjelesnog i

zdravstvenog odgoja, košarkaška sekcija, izlet, logorovanje i sl. Različiti autori imaju različita

gledišta o uzrastu djece koja se prvi put susreću sa košarkom. Neki autori smatraju da sa

košarkom u nastavi tjelesnog i zdravstvenog odgoja treba započeti u šestom razredu, drugi su

stajališta da se ova sportska igra treba uvesti u nižim razredima osnovne škole, ali najčešći su

oni koji smatraju da je peti razred najpogodniji za prve košarkaške korake. U službenom

183

programu za osnovne škole, košarka je obuhvaćena u dijelu koji se odnosi na sportske igre, a

elementi košarkaške tehnike i taktike su predviđeni od V do VIII razreda.

Košarka kao jedna od najpopularnijih, najzanimljivijih i najatraktivnijih timskih sportova

današnjice, ima izuzetno veliki uticaj na razvoj djeteta. Pored razvitka motoričkih sposobnosti,

izuzetan uticaj ima na odgoj, socijalizaciju i psihičku stabilnost kod djece.Kroz košarku uče da

rješavaju nove iznenadne situacije za njih nepoznate i na taj način razvija kod njih mogućnost

da u nekim budućim životnim situacijam reaguju brže, bolje i pametnije od drugih. Košarka je

bila predmet istraživanja mnogih autora (Matković, 1990.; Zukolo, 1990.; Milanović i Jukić

1992.; Blašković, Matković i sar. 1993.; Milanović i sar. 1994., 2000). U istraživanju (Dežman,

1981.) najveći prirast u testovima bazične i specifične motorike uočen je kod košarkaša starih

dvanaest i trinaest godina, a ujedno je i po autoru varijabilnost tada najveća.

Osnovni cilj ovog istraživanja jeste utvrditi uticaj bazično-motoričkih sposobnosti na rezultate

testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke kod učenika VII i VIII razreda

osnovne škole.

Metode rada

Uzorak ispitanika

Ispitivanje je provedeno na učenicima VII i VIII razreda OŠ "Centar" u Tuzli. Ukupno je

obuhvaćeno 112 učenika muškog spola starosne dobi 13-15 godina koji su zdravi, bez izrazitih

anatomskih deformacija kao i bez oštećenja lokomotornog aparata. Obuhvaćeni su redovnom

nastavom tjelesnog i zdravstvenog odgoja.

Uzorak varijabli

Uzorak prediktorskih varijabli u ovom istraživanju sačinjavao je skup od osamnaest (18)

varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti, i to: MBFTAR – taping rukom,

MBFTAN – taping nogom, MBFTNZ – taping nogom o zid, MFLISK – iskret s palicom,

MFLPRK – pretklon na klupici, MFLBOS – bočna špaga, MFESDM – skok u dalj iz mjesta,

MFE20V – trčanje 20 m – sprint iz visokog starta, MFEBML – bacanje medicinke iz ležanja

na leđima, MKOS3M – slalom s tri medicinke, MAGTUP – koverta test, MAGKUS – koraci u

stranu, MPGVCN – gađanje vertikalnog cilja nogom, MPGHCR – gađanje horizontalnog cilja

rukom, MPGPIK – pikado, MBAP2O – stajanje popriječno na dvije noge otvorenih očiju,

MBAU2O – stajanje uzduž na dvije noge otvorenih očiju, MBAU1O – stajanje uzduž na jednoj

nozi otvorenih očiju.

Uzorak kriterijskih varijabli u ovom istraživanju sačinjavao je skup od tri (3) varijable za

procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke, i to: SKBLZH – bacanje lopte objema

rukama o zid i hvatanje u trajanju 30 sek., SKVLSL – vođenje lopte rukom u slalomu,

SKULKO – ubacivanje lopte u koš u trajanju od 30 sek.

184

Multipla regresiona analiza primijenjena je radi utvrđivanja uticaja sistema bazično-motoričkih

sposobnosti (kao prediktorskog skupa varijabli) na rezultate situaciono-motoričkih testova iz

košarke (kao kriterijskog skupa varijabli).


Tabela 1 predstavlja skup centralnih i disperzionih parametara primijenjenih manifestnih

bazično-motoričkih i situaciono-motoričkih varijabli. Osnovni i najznačajniji centralni i

disperzioni parametri (Mean - aritmetička sredina, Std. Dev. - standardna devijacija) funkcije

distribucije rezultatskih frekvencija, kod većine primijenjenih motoričkih varijabli ukazuju na

standardno i uravnoteženo raspoređivanje rezultata ispitanika ove uzrasne dobi. Na osnovu

parametara varijabilnosti možemo zaključiti da postoji određena disperzija rezultata u nekim

primijenjenim motoričkim varijablama, što možemo vidjeti na osnovu vrijednosti raspona

rezultata i standardnih devijacija. To je posebno izraženo kod testova MFLISK - iskret s

palicom, MFEBML – bacanje medicinke iz ležanja na leđima i kod varijable MFESDM – skok

u dalj iz mjesta, što govori o većoj heterogenosti ispitanika u ovom uzrastu. Razlog ovakvoj

heterogenosti rezultata vjerovatno leži u tome što je postojala manja grupa niskih i visokih

rezultata koje su dovele do veće raspršenosti rezultatskih frekvencija.

Vrijednosti skewness-a nam daju podatke o diskriminativnim vrijednostima primijenjenih

varijabli. Analizom prikazanih rezultata možemo vidjeti da značajno izražene vrijednosti ovog

parametra imaju sve varijable za procjenu ravnoteže, MBAP2O – stajanje poprečno na dvije

noge otvorenih očiju, MBAU2O – stajanje uzduž na dvije noge otvorenih očiju, MBAU1O –

stajanje uzduž na jednoj nozi otvorenih očiju. Sve ove vrijednosti skewness-a su sa pozitivnim

predznakom što govori da su distribucije pozitivno asimetrične – epikurtične.

Podaci o diskriminativnoj vrijednosti primijenjenih motoričkih testova mogu se dobiti i uvidom

u koeficijente izduženosti. Najveće vrijednosti koje ukazuju na leptokurtičnost distribucija

imaju takođe sve varijable za procjenu ravnoteže, MBAP2O - stajanje poprečno na dvije noge

otvorenih očiju, MBAU2O - stajanje uzduž na dvije noge otvorenih očiju, MBAU1O - stajanje

uzduž na jednoj nozi otvorenih očiju.

Parametri varijabilnosti u okviru primijenjenih motoričkih varijabli ukazuju na disperzivnost

većine ostvarenih rezultata u okviru ovog istraživanja, što pokazuje da je većina testova dobro

prilagođena za mjerenje bazičnih motoričkih sposobnosti na istraživanoj populaciji.

Dobivene vrijednosti raspona rezultata, standardne devijacije, kao skewness-a i kurtosisa sa

pozitivnim i negativnim predznakom ukazuju na težinu i specifičnost postavljanog motoričkog

i situaciono-motoričkog zadatka.

185

Tabela 1

Valid

N Mean Sum Minimum Maximum Range Std.Dev. Skewness Kurtosis

MBFTAR 112 43,3125 4851 29 59 30 7,462 0,515 -0,792

MBFTAN 112 38,55357 4318 31 52 21 4,836 0,584 0,258

MBFTNZ 112 20,48214 2294 15 27 12 2,405 0,123 -0,335

MFLISK 112 96,75 10836 45 142 97 19,595 0,061 -0,235

MFLPRK 112 41,66071 4666 24 61 37 8,149 0,029 -0,396

MFLBOS 112 171,9286 19256 140 208 68 14,056 0,25 -0,234

MFESDM 112 181,3036 20306 122 235 113 25,567 -0,02 -0,533

MFE20V 112 3,807679 426,46 3,05 4,53 1,48 0,301 -0,043 -0,24

MFEBML 112 76,99107 8623 49 117 68 16,539 0,208 -0,821

MKOS3M 112 28,78188 3223,57 21,16 38,9 17,74 4,36 0,386 -0,522

MAGTUP 112 27,63938 3095,61 24,15 33,75 9,6 2,227 0,618 -0,3

MAGKUS 112 12,60777 1412,07 10,41 15,38 4,97 1,151 0,084 -0,741

MPGVCN 112 8,928571 1000 4 17 13 2,931 0,609 -0,242

MPGHCR 112 12,35714 1384 5 24 19 3,997 0,543 -0,221

MPGPIK 112 23,84821 2671 11 37 26 6,185 -0,04 -0,835

MBAP2O 112 4,087679 457,82 1,18 23,08 21,9 3,165 4,044 21,017

MBAU2O 112 3,915893 438,58 1,1 18,34 17,24 2,498 2,73 10,676

MBAU1O 112 5,465179 612,1 1,31 31,5 30,19 4,057 3,242 15,889

SKBLZH 112 22,03571 2468 16 30 14 3,145 0,035 -0,378

SKVLSL 112 9,169821 1027,02 6,13 11,78 5,65 0,976 -0,416 0,137

SKULKO 112 11,75893 1317 7 20 13 2,48 0,679 0,305

Koeficijent multiple korelacije prediktorskog sistema varijabli sa kriterijem iznosi (R .759) sa

ukupno objašnjenim varijabilitetom 58 % (R Square .577) Tabela 2, na statistički značajnom

186

nivou (Sig. .000) Tabela 3. Ovo nam govori o tome da je čitav sistem prediktorskih varijabli

značajan za predikciju situaciono-motoričkih znanja u košarci.

Tabela 2

Tabela 3

Model Summary

,759a ,577 ,495 ,71087239

Model

1

R R Square

Adjusted

R Square

Std. Error of

the Estimate

Predictors: (Constant), MBAU1O, MPGVCN, MFE20V,

MBAU2O, MFLISK, MPGPIK, MFLBOS, MPGHCR,

MBAP2O, MFLPRK, MBFTAR, MBFTNZ, MAGKUS,

MKOS3M, MFEBML, MBFTAN, MFESDM, MAGTUP

a.

ANOVAb

64,003 18 3,556 7,036 ,000a

46,997 93 ,505

111,000 111

Regression

Residual

Total

Model

1

Sum of

Squares df Mean Square F Sig.

Predictors: (Constant), MBAU1O, MPGVCN, MFE20V, MBAU2O, MFLISK, MPGPIK,

MFLBOS, MPGHCR, MBAP2O, MFLPRK, MBFTAR, MBFTNZ, MAGKUS, MKOS3M,

MFEBML, MBFTAN, MFESDM, MAGTUP

a.

Dependent Variable: REGR factor score 1 for analysis 1b.

187

Tabela 4

Analizom utjecaja pojedinačnih varijabli (Tabela 4) u prostoru bazične motorike može se

zaključiti da tri varijable imaju statistički značajan utjecaj na kriterij. Statističku značajnost

pokazale su slijedeće varijable: MFEBML – bacanje medicinke iz ležanja na leđima (.02),

MAGTUP – koverta test (.05), i varijabla MPGHCR – gađanje horizontalnog cilja rukom (.04),

što nam pokazuju vrijednosti t – testa. Varijabla MAGTUP – koverta test ima logički negativnu

projekciju gdje se u vremenu i prostoru savladava metarska distanca i gdje brojčano niži rezultat

predstavlja vrijedniji rezultat.

Na osnovu dobivenih rezultata mišljenja smo da snaga ruku i ramenog pojasa kao i varijable za

procjenu agilnosti i preciznosti gađanja su pokazale statističku značajnost iz razloga što su

značajne za uspješno savladavanje elemenata tehnike košarke, a kada uzememo u obzir da su u

kriterijskom skupu varijabli prisutne varijable za procjenu preciznosti šuta, brzine i preciznosti

rukovanja loptom te vođenja lopte u slalomu logično je da ovi faktori značajno doprinose

uspješnosti u košarci. Ove varijable su pokazivale značajnost i u ranijim istraživanjima

(Šeparović, 2001).

Coefficientsa

1,702 2,592 ,657 ,513

,007 ,012 ,054 ,613 ,541

,007 ,020 ,036 ,364 ,717

,042 ,039 ,100 1,075 ,285

-,003 ,004 -,062 -,815 ,417

,006 ,010 ,049 ,601 ,549

,002 ,006 ,031 ,369 ,713

,003 ,004 ,069 ,601 ,549

-,073 ,365 -,022 -,201 ,841

,014 ,006 ,239 2,361 ,020

-,004 ,021 -,017 -,187 ,852

-,105 ,053 -,233 -1,989 ,050

-,176 ,100 -,202 -1,757 ,082

,021 ,025 ,063 ,842 ,402

,038 ,019 ,152 2,039 ,044

-,001 ,012 -,009 -,121 ,904

-,002 ,027 -,005 -,056 ,956

-,031 ,030 -,078 -1,049 ,297

-,013 ,018 -,053 -,704 ,483

(Constant)

MBFTAR

MBFTAN

MBFTNZ

MFLISK

MFLPRK

MFLBOS

MFESDM

MFE20V

MFEBML

MKOS3M

MAGTUP

MAGKUS

MPGVCN

MPGHCR

MPGPIK

MBAP2O

MBAU2O

MBAU1O

Model

1

B Std. Error

Unstandardized

Coefficients

Beta

Standardized

Coefficients

t Sig.

Dependent Variable: REGR factor score 1 for analysis 1a.

188

Zaključak

Ovo istraživanje provedeno je sa svrhom da se utvrdi uticaj bazično-motoričkih sposobnosti na

na rezultate testova za procjenu situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke kod učenika VII

i VIII razreda osnovne škole. Istraživanjem je obuhvaćen uzorak od 112 učenika VII i VIII

razreda OŠ "Centar" u Tuzli, muškog spola starosne dobi 13-15 godina. Mjerenjem je

obuhvaćeno 18 varijabli za procjenu bazično-motoričkih sposobnosti i 3 varijable za procjenu

situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke. Na osnovu dobivenih rezultata u regresionoj

analizi između bazično-motoričkih sposobnosti i situaciono-motoričkih znanja iz košarke

utvrđena je značajnost reakcija između prediktorskog skupa varijabli (motoričke sposobnosti)

i kriterijskog skupa varijabli (situaciono-motoričkih sposobnosti iz košarke).

Literatura

1. Blašković, M., Matković, Bo., Matković, Br. (1993). Utjecaj tjelesne aktivnosti na

razvoj nekih bazičnih motoričkih sposobnosti kod dječaka, Kineziologija, 25(1-2), 33-

38.

2. Dežman, B. (1982). Spremembe v relacijah med nakaterimi morfološkimi in

motoričkimi spremenljivkami košarkaša starih 11,12, 13 in 14 let, (Magistarski rad),

Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

3. Matković, B. (1990). Neki pokazatelji vrijednosti odnosa bazičnih motoričkih

sposobnosti i situacionih motoričkih sposobnosti kod pionira košarkaša, Košarkaški

medicinski vjesnik, 5, 7-12.

4. Milanović, D., Jukić, I. (1992). Kvantitativne promjene u testovima motoričkih

sposobnosti tijekom treninga djece – košarkaša, Hrvatski športsko medicinski vjesnik,

7, 12 -17.

5. Milanović, D., Jukić, I., Itoudis, D. (1994.): Utjecaj programiranog treninga na

promjene u motoričkim sposobnostima mladih košarkaša, Kineziologija, 26(1 -2), 33 –

43.

6. Milanović, L., Kolovrat, G. (2000). Utjecaj programiranog treninga na promjene u

motoričkim sposobnostima mladih košarkaša, Zbornik radova 9. Ljetne škole pedagoga

fizičke kulture Hrvatske, 171-174.Poreč. Hrvatski kineziološki savez.

7. Šeparović, V. (2001). Uticaj programiranog rada na nivo usvojenosti elemenata tehnike

košarke dječaka uzrasta 11-13 godina, (Magistarski rad), Tuzla: Filozofski fakultet.

8. Zukolo, Z. (1990). Utjecaj košarkaškog treninga na promjene u nekim varijablama

bazične motoričke sposobnosti kod pionira, (Diplomski rad), Zagreb: Fakultet za fizičku

kulturu Sveučilišta u Zagrebu.

189

RAZVOJ REKREATIVNOG SPORTA U REPUBLICI SRBIJI-STANJE I

PERSPEKTIVE

Edita Kastratović 1, Milan Dragić 1, Vesna Čilardžić 1

1Fakultet za poslovnu ekonomijuipoduzetništvo, Beograd, Srbija

Sažetak

U radu je predstavljen rekreativni sport i njegov značaj za moderno društvo. Definisane su

potrebe savremenog čoveka za kretanjem i rekreativnom aktivnošću. U radu su naglašene

smernice razvoja rekreativnog sporta, koje su definisane u Nacionalnoj strategiji razvoja sporta

u Republici Srbiji. Predstavljeni su rezultati istraživanja u prethodnom periodu, koji ukazuju na

značajno zaustajanje u odnosu na zemlje EU u pogledu upražnjavanja rekreativnog sporta, ali i

da je primetno povećanje broja stanovnika Republike Srbije koji su u svoj svakodnevni život

uključili neki od vidova rekreativne aktivnosti. U radu su predstavljeni ciljevi i konkretne akcije

koje je iniciralo Ministarstvo omladine i sporta u saradnji sa granskim sportskim savezima i

lokalnim vlastima.

Ključne reči:rekreativni sport,sportske navike,potrebe i promocija rekreativnog sporta.

Uvodne napomene

Sport, rekreacija i drugi oblici fizičkih aktivnosti predstavljaju značajan segment čovekovih

aktivnosti, kako sa aspekta održavanja i unapređivanja psiho-fizičkih sposobnosti i opšteg

zdravstvenog stanja, tako i sa aspekta zabave, razonode, dokolice. Demografska struktura ljudi

koji upražnjavaju rekreativno bavljenje sportom je takva da obuhvata skoro sve starosne

kategorije, kako decu od 7, tako i odrasle i do 77 godina. Različiti su motivi i potrebe ljudi da

se bave rekreativnim sportom: od zabave, razonode, potrebe za uzbuđenjima, preko želje za

relaksacijom, socijalizacijom (druženjem), sportskih izazova, do mode i praćenja životnih

trendova.

Potreba za slobodnim vremenom kod čoveka se pojavila kao direktna posledica procesa

urbanizacije i industrijalizacije tokom XIX veka. Tehnološka rešenja i ustaljeni (monotoni)

režimi rada u fabrikama podstakli su kod ljudi potrebu da se nešto promeni u dnevnoj

oraganizaciji života. Nakon višečasovnog, napornog radnog dana čoveku je potrebna relak-

sacija i razonoda. U skladu sa ovim potrebama i željama i intenzivnim urbanim razvojem

otpočelo je uređivanje i prilagođavanje zelenih površina i parkova za različite vidove

rekreativnih aktivnosti (Central Park u Njujorku, Hyde Park u Londonu ili Tašmajdanski park

u Beogradu).

190

U sastavu rekreativnog sporta danas se može govoriti o njegovim različitim segmentima: a)

lokalne (opštinske) rekreativne aktivnosti, gde na lokalnom nivou dolazi do organizovanja

različitih sportsko-rekreativnih takmičenja i manifestacija, b) vojne rekreativne aktivnosti, koje

obuhvataju različite sportske aktivnosti za pripadnike vojske i policije (krosevi, utakmice), c)

sportovi u prirodi, kao sportovi i aktivnosti koji se organizuju u prirodnom okruženju u

različitim godišnjim dobima i vremenskim uslovima, d) školski i univerzitetski programi, koji

propagiraju raznovrsne sportsko-rekreativne aktivnosti dece i studenata, i e) terapeutska

rekreacija, kao vid rekreativnih aktivnosti u cilju fizičkog, emocionalnog i mentalnog

zdravstvenog oporavka.

Oni, koji nameravaju da rade u institucijama i organizacijama koje podržavaju ovakve

aktivnosti, moraju poznavati opšte pojmove menadžmenta u industriji sporta i moraju biti

svesni trenutnih i budućih pravaca razvoja ove, izuzetno perspektivne, grane industrije sporta.

U pojedinim oblastima su neophodne posebne stručne i menadžerske veštine za uspešno

obavljanje posla.

Šta se sve smatra rekreativnim sportom?

Uloga sporta, u velikom broju razvijenih zemalja sveta (SAD, pre svih), kreirana je tako da

bude u skladu sa tradicijom, popularnošću i raspoloživim potencijalima za ostvarivanje profita.

Upravo zahvaljujući ovakvom pristupu došlo je do razvoja i prosperiteta pojedinih grana sporta,

kao što je, na primer, rekreativni sport. Potencijali razvoja ovog sporta mogu se prepoznati na

osnovu zahteva i potreba društvene sportske javnosti, zdravstvenih i fitnes koristi za same

učesnike (aktere) i zadovoljstva učesnika u bavljenju rekreativnim sportom.

U razmišljanjima o rekreativnom sportu nameću se neka suštinska pitanja:

Šta je rekreativni sport?

Kada i gde se odigrava?

Zašto se ljudi opredeljuju za rekreativni sport?

Na koji način ljudi učestvuju u rekreativnom sportu?

Gde se sve susrećemo sa rekreativnim sportom?

Ko su neposredni akteri rekreativnog sporta?

Koliko je rasprostranjen rekreativni sport?

191

Rekreativni sport se, ako se pogleda unazad, najčešće identifikuje i tumači na različite načine

koji se mogu sažeti u nekoliko najčešće korišćenih termina: dokolica (slobodno vreme),

sportske aktivnosti unutar škole, rekreacija u smislu fizičkih aktivnosti, programiranje

rekreacije (recreational programming) i fitnes programiranje (fitness programming).

Upotrebljena terminologija, međutim, ne obuhvata i ne odslikava u potpunosti sve što se dešava

na ovom polju. U većini slučajeva sadržaj programa određenog rekreativnog sporta je sličan,

ali postoji nekonzistentnost i nepreciznost u njegovom nazivu ili opisu.

Dokolica je termin koji se interpretira na različite načine. Poreklo reči do-kolica (leisure) je iz

latinskog – licere – što znači biti slobodan, a blisko je francuskoj reči – loisir – dozvoliti,

dopustiti. Suština dokolice bila bi, dakle, sloboda koja se vezuje za slobodno vreme. Dokolica

je, u tom slučaju, ono vreme u životu određene osobe koje se razlikuje od vremena provedenog

da se zaradi novac za život . Dokolicom se može smatrati sloboda izbora da se ispuni

raspoloživo slobodno vreme. Možemo je kategorizovati i kvalitativno i kvantitativno. Opis

kvalitativnog koncepta dokolice među prvima je dao grčki filozof Aristotel, koji dokolicu vidi

kao način da se iskažu superiornost i duhovne vrednosti uma i tela. Prema ovom filozofskom

gledištu i ovoj filozofskoj školi, zastupa se teorija da je dokolica stanje postojanja ili stanje uma

u kome je čovek oslobođen svih bioloških i rednih stega. Pod umnošću se podrazumevaju

duboko misleće aktivnosti (razmišljanje), koje su u to vreme, obično, bile rezerevisane za više

(povlašćene) klase. Danas je, međutim, obrazovanje dostupno širokim masama, pa se sve manje

naglasak stavlja na "stanje postojanja".

Kvantitativno gledište ove filozofske škole na dokolicu objašnjava se kao diskreciono vreme,

slobodno vreme ili bilo koje drugo vreme koje pojedinac može sam da osmisli i ispuni.

Slobodno vreme se, obično meri sa-ima ili danima.

Rekreacija se najčešće definiše kao pozitivna i društveno prihvatljiva aktivnost u slobodno

vreme, radi zabave i razonode i obnavljanja i akumuliranja energije za nove radne i poslovne

poduhvate. Osnovni cilj rekreativnog programiranja je mogućnost izbora različitih sportsko-

rekreativnih aktivnosti, kao i pomoć akterima u ostvarivanju pozitivnih životnih iskustava.

Nacionalna strategija razvoja sporta u Republici Srbiji

Sport je u Ustavu Republike Srbije definisan kao kategorija od posebnog društvenog interesa i

velikim delom se finansira iz budžeta Republike Srbije. Usled takvog pravnog rešenja, država,

odnosno njeni nadležni organi imaju pravo i dužnost da odrede i osmisle ciljeve, kriterijume i

prioritete za ulaganje budžetskih sredstava u sport.

Ministarstvo omladine i sporta Republike Srbije započelo je izradu Nacionalne strategije

razvoja sporta za period od 2014. do 2018. godine i Akcionog plana za njenu primenu. Zadatak

Strategije je da obezbedi smernice za unapređenje i dalju afirmaciju sporta u Srbiji. Jedan od

nezaobilaznih segmenata biće obezbeđivanje uslova da se svi građani bave sportom,

poboljšanje školskog i univerzitetskog sporta, kao i unapređenje infrastrukturnih kapaciteta i

stručnog rada u sportu.

192

Strategija razvoja sporta će se, kao najznačajniji strateški i planski dokument u ovoj oblasti,

baviti svim suštinskim prioritetima sporta u Srbiji. Strategija predstavlja skup principa o

upravljanju sportom i njegovom strateškom usmeravanju u budućnosti sa definisanjem uloge

države u podsticanju sporta za sve kategorije kroz sportske aktivnosti i sve segmente

stanovništva, ali uz očuvanje autonomije sporta i njegove političke neutralnosti kao istorijske

tekovine i međunarodnog standarda čije poštovanje i ostvarivanje predstavlja jedno od

opredeljenja strategije. Strategija razvoja sporta će pružiti odgovor na pitanje na koji način, i

u koje segmente sporta, je najefikasnije i najprimerenije uložiti novac poreskih obveznika, i

kako na osnovu tog ulaganja na najbolji način ostvariti javni interes u oblasti sporta.

Rezultatiistraživanjarekreativnogsportasaaspektaznačaja,zainteresovanostiipromenasp

ortskihnavika

PrethodnaStrategijarazvojasportaodnosilasenaperiodod 2009.do

2013.godine.Uperioduimplementacijeovestrategijeizvršenojeupoređivanjenivoaaktivnostiisves

tigrađanaoznačajurekreativnogsportanazdravljegrađana.

Komparacijadobijenihrezultatajeizvršenauodnosunadvaistraživanja, jednojeistraživanjeu 2010.

godinesprovelaEvropskakomisija (EUROBAROMETAR) nateritorijizemalja

članicaEvropskeUnije, adrugoistraživanjejesproveoCESIDnateritorijiSrbije,

anazahtevMinistarstvaomladineisporta.

Ukolikosepogledajunekiodparametaraistraživanjamožesezaključitidajerazličitazainteresovano

stzarekreativnovežbanjeuzemljamaEUiuSrbiji, atosevidiusledećimpodacima:

-40 %

stanovnikaEUizjavljujedasebavisportombarjednomnedeljnodoksesportomuSrbijijednomnedelj

nobavioko 10 %;

-34 % stanovnikaEUizjavljujedasenikadanebavifizičkimvežbanjem,

dokseuSrbijinikadanebavifizičkimvežbanjem 56 % odstopopulacije.

Međutim, istraživanjekojejesprovedenouSrbijikadaseporediistraživanjekojejesprovedenou

2007. godiniiistraživanjekojejesprovedenou 2011. godini,

apopitanjupromenasportskihnavikagovoriuprilogdonetojStrategiji. Od donošenja Strategije

došlo je do povećanja broja onih koji kažu da se bave sportom u bilo kojoj meri. Ranije je

takvih ispitanika bilo 37%, dok je danas taj broj 44%. Takođe se poboljšala i struktura bavljenja

sportom, jer je znatno više onih koji se sportom bave svakodnevno ili dva do tri puta nedeljno.

To pokazuje da je došlo do porasta sportskih navika u Srbiji.

Jedan od prvih preduslova za pronalaženje rešenja podizanja mobilnosti građana Srbije za

bavljenje fizičkim aktivnostima je i nalaženje uzroka njihove pasivnosti u odnosu na fizičko

vežbanje. Kada se uporede podaci EUROBARA i CESID-ovog istraživanja videće se da je

osnovni razlog slabog učešća u sportskim aktivnostima nedostatak vremena. Upravo su rezultati

vezani za nedostatak slobodnog vremena i u EU i kod nas veoma slični. 45 % ispitanika

Evropske unije to navodi kao osnovni razlog, dok je u Srbiji taj broj manji i kreće se na oko 40

%.

193

Specifični ciljevi u funkciji podizanja mobilnosti građana Srbije za bavljenje

rekreativnim sportom

Da bi se realizovao opšti cilj i podigao nivo mobilnosti građana Srbije u odnosu na bavljenje

rekreativnim vežbanjem nakon donošenja Strategije iz 2009.godine., Ministarstvo, omladine i

sporta je realizovalo sledeće specifične ciljeve:

-Sprovedeno je istraživanje o stanju rekreativnog sporta u Republici Srbiji;

-Na osnovu istraživanja definisane su potrebe rekreativnog sporta na nivou Republike Srbije;

-Urađena je Analiza finansiranja rekreativnog sporta u Republici Srbiji u odnosu na ukupan

Budžet nacionalnog sporta;

-tokom finansiranja nacionalnog sporta u 2010. godini, priređena je uporedna Analiza

finansiranja rekreativnog sporta, koja je imala za cilj da definiše smernice za izradu Predloga

budžeta rekreativnog sporta za 2011. godinu. Analiza je definisala nivo, tok i stepen realizacije

finansiranih programa, kao i broj korisnika programa;

-iz budžeta Ministarstva omladine i sporta se finansiraju tri organizacije iz oblasti rekreacije:

Asocijacija Sport za sve Srbije, Savez za rekreativni sport Srbije i Savez za rekreaciju i fitnes

Srbije;

-.Finansirane su nacionalne rekreativne manifestacije;

-U prethodnom periodu definisani su projekti koji predstavljaju nacionalni nivo organizacije,

tako da su isti i bili finansirani kroz Budžetski fond za razvoj sporta;

-Finansirane su edukativne aktivnosti kroz realizaciju stručnih skupova iz oblasti usavršavanja

u rekreativnom sportu (Međunarodna konferencija TOFA, Fitnes Fest). Za navedene programe

iz oblasti rekreativnog sporta Ministarstvo omladine i sporta je izdvojilo značajnija sredstva

nego što je to bio slučaj pre donošenja Strategije.

- Izvršena je promocijarekreativnogsportakrozideju ,,Sportzasve”

- Uspostavljen je sistemlicenciranjauoblastirekreativnogsporta

- Uspostavljensistempodrškeprogramimaizrekreativnogsporta

Zaključak

Rekreativni sport ima značajnu ulogu u procesu poboljšanja ali i održavanja opšteg fizičkog

zdravlja stanovnika jedne zemlje. Upravo je fizičko zdravlje uz psihološko, osnovni preduslov

u pogledu funkcionalne radne snage na putu ekonomskog oporavka zemlje. Država je uočila

194

značaj rekreativnog sporta za sve uzrasne kategorije stanovništva i kroz Nacionalnu strategiju

razvoja rekreativnog sporta, definisala pravac kojim je neophodno ići. Podaci dobijeni u

različitim vremenskim periodima u okviru istraživačkih aktivnosti, pomažu u opštem

sagledavanju situacije i mogućnosti detaljne analize u tom pravcu. Osim budžetskih sredstava

planiranih za razvoj rekreativnog sporta, neophodna je pronaći i druge izvore finansiranja, kako

bi se što više sredstava moglo uložiti u razvojni proces. Bankarski sektor bi mogao pružiti

značajnu podršku u cilju kreditiranja razvoja rekreativnih centara kao potencijalnih nosioca

razvoja inovacija u oblasti sadržaja rekreativnih aktivnosti. Visokoškolske ustanove iz oblasti

sporta i medicine moraju pronaći svoju ulogu u postupku transparentnosti, edukacije opšteg

tipa, kao i aktivnosti animacionog tipa.

Literatura:

1. Beech, J., Chadwick, S. (2010): "Sportski menadžment", Mate, Zagreb

2. Brayant, J., Bradley, J. (1993): “Enhancing academic productivity, student development

and employment potential”; National Intramural-Recreational Sports Association

Journal 17 (3): 42-44

3. Jamieson, L., Ross, C., Swartz, J. (1994): “Research in recreational sports management:

A content analysis aproach”; National Intramural-Recreational Sports Association

Journal 19 (1): 12-14

4. Kastratović E.,(2006):“Osnove menadžmenta sa menadžmentom u sportu“,Institut

MSP,Beograd

5. 5.Mull, R., Bayless, K., Ross, C., Jamieson, L. (1997): „Recreational Sport

Management“, 3rd edition; Human Kinetics, Champaign, Illionis

6. Ministartsvo omladine i sporta, Informator o radu, Beograd, 2013.

7. U.S.D.A., Bureau of Land Management, U.S. Army Corps of Engineering & National

Park Service (1995): “National Survey on Recreation and the Environment”

8. Tomić, M. (2007): "Sportski menadžment", Data Status, Beograd

9. Tomić, M. (2001): "Menadžment u sportu", Astimbo, Beograd

10. Vučković, S. i Mikalački, M. (1999): "Teorija i metodika rekreacije", Fakultet fizičke

kulture, Novi Sad

11. Zakon o sportu „Službeni glasnik RS", br. 52/96, 101/2005-3. i 24/2011.

195

NOVI TRENDOVI U GRUPNIM FITNESS PROGRAMIMA

Lejla Šebić1

1Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Kada govorimo o treningu rekreativaca važno je izabrati najefikasnije i najsigurnije metode

treninga i rekvizite s kojima ih provodimo te, potruditi se da treninzi budu zanimljivi s ciljem

da se održi motivacija i zainteresiranost vježbača kroz duže vrijeme jer će jedino onda doći do

pravih efekata treninga tj. do željenih transformacija.Program Insanity i P90X nisu nalik ni

jednom program vježbanja koji je ikada napravljen jer predstavljaju ekstremne programe

grupnog vježbanja koji omogućavaju zdravim pojedincima da u kratkom vremenskom periodu

(60 do 90 dana) postignu najbolju, vrhunsku formu u životu.

Ključne riječi: fitnes, program, trend, insanity, P90X.

Uvod

Svi se možemo složiti da je glavni cilj tjelesnog vježbanja poboljšavanje zdravstvenog stanja.

Uz to ide bolji tjelesni izgled tj. poboljšanje morfoloških karakteristika, te mentalno zdravlje.

Sve te dobrobiti tjelesnog vježbanja su uzročno – posljedično vezane što nam govori da u biti

nije toliko važan motiv koji vježbača (ovdje govorimo o populaciji rekreativaca) potiče na

vježbanje jer će indirektno pozitivno utjecati na više stvari. Kada govorimo o treningu

rekreativaca važno je izabrati najefikasnije i najsigurnije metode treninga i rekvizite s kojima

ih provodimo te, potruditi se da treninzi budu zanimljivi s ciljem da se održi motivacija i

zainteresiranost vježbača kroz duže vrijeme jer će jedino onda doći do pravih efekata treninga

tj. do željenih transformacija. Tjelesna aktivnost (fizički stres) korisna je samo ukoliko dovodi

tijelo u situaciju da se prilagodi na stres fizičkog napora (Bompa, 2006). Ako stres nije dovoljno

izazovan tada neće doći do adaptacije. Većina osoba koje rekreativno treniraju nikad se ne

tjeraju da idu dovoljno daleko i zato ne napreduju. Upravo iz ovog razloga u fitness industriji

osmišljeni su ekstremni programi grupnog fitnessa koji tjeraju tijelo do krajnjih granica

izdržljivosti, ubrzavaju metabolizam i u kratkom vremenskom period dovode do značajnih

transformacija kod rekreativaca.

Insanity i P90X programi vježbvanja privlače veliki broj rekreativaca oba spola i zadržava ih

kroz duži vremenski period u fitness/aerobik centrima.

Insanity

Insanity (u prevodu „ludilo“) predstavlja ekstremni program grupnog fitnessa gdje se sve

vrijeme koriste koraci visokog intenziteta skokovi i poskoci u kombinaciji sa vježbama snage.

196

Ovaj program je osmislio američki fitness trener i plesni koreograf Shaun Thompson.

Cjelokupni Insanity trening sastoji se od kombinacije aerobnih i anaerobnih intervala. Trening

zbog izuzetno visokog intenziteta traje kreće u odnosu na klasične aerobik programe svega 45

minuta. Sastoji se od zagrijavanja u trajanju od 10 minuta koje se za razliku od klasičnog

aerobika izvodi kroz korake visokog intenziteta (jumping jack, jog, skip, hop jump, ...), slijedi

stretching u trajanju od 5 minuta, a nakon toga glavni dio sata u kojem se izmjenjuju intervali

rada koji se sastoje od 3-6 vježbi svaka u trajanju od 30 sekundi nakon čega slijedi pauza od 30

sekundi, ovakvi intervali rada se ponavljaju po 3 puta. U toku jednog treninga može biti više

intervala rada, a njihov intenzitet zavisi od nivoa sposobnosti vježbača. Svaki interval rada

sastoje se od nekoliko tipova vježbi:

1. trening s vlastitom masom za gornji dio tijela,

2. vježbe za trup i oblikovanje trbušnih mišića,

3. kardio s ciljem gubljenja masnoća,

4. pliometrijske vježbe za donji dio tijela,

5. vježbe za poboljšanje brzine i agilnosti.

Na kraju treninga slijedi stretching i opuštanje. Insanity se od drugih programa vježbanja

razlikuje po tome što koristi metodu koja se naziva "Maksimalni Intervalni Trening“.Ta metoda

se sastoji od maksimalnog intervalnog treninga gdje se provode duži periodi visoko intenzivnog

rada (2-3 minute) koji se izmjenjuju s kraćim periodima pauze (30 sekundi). Cilj je raditi do

maksimalnog kapaciteta na način da se napravi najveći mogući broj ponavljanja koji netko

može.

Putem vježbanja Insanity treninga istovremeno postiže se više ciljeva: djeluje “agresivno” na

organizam i tijelo, mijenjajući ga od prvog dana jer svojim 45 minutnim trajanjem ispunjava

tzv. uslove produženog djelovanja (preko 30 minuta) koji su neophodni za značajan učinak u

reguliranju tjelesne težine. Skoro čitav program baziran je na kardio vježbama maksimalnog

intenziteta koje povoljno djeluju na srčani mišić i na taj način djeluju i preventivno na razvoj

hipertenzije. U rad je uključen veliki broj mišića koji se svakim treningom iskorištavaju do

maksimuma i tako poboljšava snagu i izdržljivost, a istezanje koje je zastupljeno na svakom

satu dovodi do povećanja fleksibilnosti. Program je podjednako namijenjen i muškarcima i

ženama.

P90X

P90X (Power 90 extreme) je visokointenzivni, ekstremni fitness program koji je u svom

početku bio osmišljen kao “home fitness” program, namjenjen za vježbanje kod kuće, a danas

postoje i grupne varijante prilagođene za izvedbu u fitness centrima. Autor ovog programa je

trener Tony Horton, iskusan osobni trener, koji je u saradnji sa Beachbody team-om razvio ovaj

program i prezentirao ga kroz knjigu sa detaljnim uputstvima o programu i 12 trenažnih DVD-

a, koje prati vodič prehrane.

197

Program je namjenjen zdravim rekreativcima u dobroj fizičkoj formi, pa ga zbog toga ne bi

smjeli upražnjavati oni koji ne udovoljavaju minimum zahtjeva. Da bi pristupili program

vježbači prije svega moraju zadovoljiti norme Fit testa koji je posebno osmišljen za ovaj

program. Fit test traje oko 40 minuta i sastoji se od 8 vježbi. Između svake vježbe planirane su

4 minute odmora. Vježbe su sljedeće: zgibovi na vratilu – PULL UP, vertikalni skok –

VERTICAL LEAP, sklekovi – PUSH UPS, fleksibilnost (dodirivanje nožnih prstiju iz sjeda,

noge pružene), izdržaj u čučnju oslonjeni leđima na zid – WALL SQUAT, biceps pregib –

BICEPS CURLS, trbušnjaci sklopke – IN & OUTS, poskoci u 2 minute Jumping jacks –

HEART RATE MAXIMIZER.

Ako su vježbači u stanju izvoditi poskoke – jumping jacks – u trajanju od 2 minute bez

prestanka na inicijalnom Fit testu, onda su spremni krenuti s P90X programom.

Za razliku od insanity programa kod kojeg se koristi kao otpor samo težina vlastitog tijela u

P90X program koriste se i različiti rekviziti kao što su bučice, elastične trake, stolice, fit lopte

i lopte medicinke.

P90X se realizira kroz 12 odvojenih setova vježbi koje sadrže na stotine jedinstvenih kretnji

od intenzivnih treninga s opterećenjem do ekstremnih vježbi yoge. Pomoću velikog broja

različitih kretnji za čije savladavanje je potrebno vrijeme, P90X stalno izaziva mišiće tijela na

novi rast. Orginalni program P90X traje 90 dana i sprovodi se kroz vremenske dionice. Svaka

dionica se sastoji od tri sedmice intenzivne vježbe, nakon čega slijedi sedmica aktivnog

oporavka. Kada se završi prva dionica programa vježbanja u trajanju od 3 sedmice, nova dionica

se temelji na rezultatima dobivenim u predhodnoj dionici. Ništa ne ostaje isto zadugo u ovom

program. Rutine se redovno mjenjaju. Tokom svake dionice postoje tri faze: 1. Faza

prilagođavanja – kada se tijelo uči raditi novi set vježbi; 2. Faza savladavanja – kada tijelo

odgovara na vježbe i doživljava promjene; 3. Faza oporavka – kada se mišić oporavlja i tijelo

jača spremno za novi napor.

Kada god stavite tijelo pod novi fizički izazov, ono mora naučiti proizvesti novi set “engrama”,

dakle neuromišićnih uzoraka stvorenih u svrhu izvršenja novih kretnji. Taj proces učenja

sastavni je dio faze prilagođavanja, koja obično traje 2-4 sedmice. Kada su u pitanju sportaši u

lošijoj formi ova faza može potrajati i do 10 sedmica. Uobičajeni programi vježbanja iz tog

razloga mjenjaju raspored mnogo rijeđe. Što je program vježbanja napredniji, manje su dionice

treninga, a dobro utrenirano tijelo će se brže prilagođavati novim vježbama. Tijelo uvijek slijedi

fazu prilagođavanja sa dramatičnom fazom rasta mišića. Nakon toga se prirodno dolazi do

“platoa” kako te kretnje postaju sve prirodnije. U P90X tokom prvog mjeseca, tijelo se dovodi

u stanje neuromišićne zbunjenosti, nakon toga kada tijelo savlada tu fazu ponovo ga dovodimo

u novu fazu zbunjenosti, a dionice adaptacije postaju brže dok faze rasta postaju duže. Nema

dostizanja “platoa” već se kretanje nastavlja progresivno uzlaznom putanjom.

Zaključak

198

Ljudska bića fizički se razlikuju u cjeloj lepezi oblika, veličina, snage i zbog toga svako treba

imati različita očekivanja po pitanju transformacije i postizanja rezultata u okviru grupnih

fitness programa. Nedostatak velikog broja fitness programa je u tome što oni vode do

određenog “platoa” gdje tijelo postraje naviknuto na rutinu, što rezultira smanjenom

učinkovitošću. Program Insanity i P90X nisu nalik ni jednom program vježbanja koji je ikada

napravljen jer predstavljaju ekstremne programe grupnog vježbanja koji omogućavaju zdravim

pojedincima da u kratkom vremenskom periodu (60 do 90 dana) postignu najbolju, vrhunsku

formu u životu. Mjenjajući stare navike vježbanja i otvarajući uvijek nova vrata izazovnim

vježbama postižu se znatno bolji rezultati u kraćem vremenskom periodu.

Literatura

1. Bompa,T.O. (2006). Periodizacija- teorija i metodologija treninga; Zagreb: Gopal.

2. Bergoč, Š., Zagorc, M. (2000). Metode poučevanja v aerobiki. Fakulteta za šport, Univerza

v Ljubljani.

3. Friel, J. (2006). Total heart rate training. Ulysses Press USA.

4. Gillett, PA., Eisenman PA. (1987). The eff ects of intensity controlled aerobic dance

exercise on aerobic capacity of middle-aged, overweight women. Res in Nursing and Health

; 10: 383-390.

5. Johnson, S., Berg, K., Latin, R. (1984). The effect of training frequency of aerobic dance

on oxygen uptake, body composition and personality. J Sports Med Phys Fitness; 24: 290-

297.

6. Kardel, R. K. (2005). Effect of intense training during and after pregnancy in top – level

athletes. Scand J. Med Sci Sports; 15: 79 – 86.

7. Šebić, L., Arapović-Podrug, M. (2012). Aerobik- aerobna gimnastika. Fakultet sporta i

tjelesnog odgoja, Sarajevo.

8. Šebić, L., Šarić, M., Arapović, M. (2011). Adaptabilni potencijali aerobik programa. II

internacionalni simpozij; Sport, turizam i zdravlje , Bihać.

199

OSNOVNA OBILJEŽJA SPORTSKE INFRASTRUKTURE U GRADU MOSTARU

1Damir Đedović, 1Almir Popo, 1Ekrem Čolakhodžić,

1Nastavnički fakultet, Univerzitet “ Džemal Bijedić“, Mostar, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Trenutno stanje sportske infrastruktre u Gradu Mostaru govori nam da trenutno ima vrlo malo

objekata koji zadovoljavaju osnovne kriterije za organizovanje većih sportskih manifestacija,

ali isto i za nesmetano odvijanje trenažnog procesa sportskih klubova. Sportski objekti moraju

dobiti značajno drugačiji status u našoj sredini, jer su sportski sadržaji samo jedan manji

segment rada. Sadašnja koncepcija rada objekata tjelesne kulture, uz programski obuhvat koji

realizuju osnovne sportske organizacije - klubovi preko Sportskog saveza Grada Mostara, treba

biti predmet izrade elaborata o formiranju Ustanove za sport, koja bi objedinjavala tenutno

odvojene cjeline istog područja.

Ključne riječi: Sportska infrastruktura, sportski objekti, upravljanje.

Uvod

Problematika rada i djelovanja sportskih objekata svodi se na pitanja njihovog planiranja,

izgradnje, evidencije, upravljanja, održavanja i korištenja. Osnovi uslov za sprovođenje

aktivnosti iz oblasti sporta, tjelesnog odgoja i rekreacije je postojanje dovoljnog broja sportskih

objekata. Nije, međutim, važan samo njihov dovoljan broj, već i da ti objekti zadovoljavaju

propisane uvjete (u pogledu gabarita i sigurnosti, sanitarno - higijenske, instalacijsko - tehničke

i dr.) kako bi se u njima nesmetano mogli obavljati određeni oblici sportskih aktivnosti.

Osiguravanje navedenih uslova zahtjeva izdvajanje poprilično velikih materijalnih sredstava

koja, po pravilu, ne mogu da osiguraju sami korisnici (sporski klubovi, organizacije,

pojedinci..). Uzme li se u obzir sam značaj sportskih objekata, kao i njihova deficitarnost, u

svim jedinicama lokalne samouprave u našoj državi, pa tako i u Mostaru, jasno je da rješavanje

ovog infrastrukturnog problema traži velika budžetska izdvajanja. Jedinice lokalne uprave u

svojim budžetima, uz sredstva za korištenje sportskih objekata, moraju predvidjeti i sredstva za

određene intervencije u vezi investicijskog održavanja, posebno rekonstrukcije i modernizacije

sportskih objekata u svom vlasništvu i onih kojima upravljaju ustanove.

200

Analiza trenutnog stanja sportske infrastrukture u Gradu Mostaru

Trenutnu situaciju po pitanju stanja sportskih objekata u Gradu Mostaru možemo

okarakterizirati kao nepovoljnu i djelom neorganizovanu. Naime, gotovo svi sportski objekti u

gradu se nalaze u tehničkom pogledu, u krajnje oskudnom stanju.

Na osnovu uvida u sadašnje stanje sportskih objekata u gradu i načine upravljanja istim mogu

se navesti neka osnovna obilježja mostarske sportske infrastrukture:

Izrazito je velik nedostatak savremenih, racionalno programiranih i izgrađenih

sportskih objekata,

Veliki broj objekata je devastiran uslijed ratnih dešavanja i 15 godina nakon rata,

Još nije utvrđen jasan hijerarhiski sistem kada je riječ o stručnom i

kvalificiranom pristupu programiranju, planiranju, projektiranju i izgradnji

sportskih objekata.

Promjene u društvenom životu i ekonomskom sistemu, brzo povećavanje broja stanovnika i

promjena strukture stanovništva te nova uloga i novi zadaci koje je Mostar dobio kao jedan od

tri najveća centra samostalne države učinili su da gradska infrastruktura, a tako i mreža

sportskih objekata više ne odgovaraju zahtjevima. Može se ustvrditi da u ovom trenutku nema

dovoljno sportskih objekata, a oni izgrađeni nemaju dovoljno prostora i opreme te ne mogu

ponuditi sve potrebne programeisadržaje. Te je objekte nužno rekonstruirati i proširiti te

oplemeniti njihove sadržaje u skladu s utvrđenim potrebama i financijskim i prostornim

mogućnostima. Isto tako, usporedno treba početi plansku izgradnju novih objekata.

Osnovni programski ciljevi u oblasti izgradnje i upravljanja sportskim objektima u narednom

periodu trebali bi biti :

Osmišljavanje politike razvoja materijalne osnove sporta na jasno utvrđenim

potrebama i planovima razvoja cjelokupne djelatnosti,

Radi buduće planske izgradnje sportskih objekata izraditi odgovarajuću mrežu

sportskih objekata koja će na osnovu stručnih analiza sadržavati broj vrstu i

razmještaj postojećih objekata i onih koji se planiraju izgraditi. Tako definisani

sistem ugraditi u odgovarajuće prostorne planove Grada Mostara,

201

Velike sportske objekte obogatiti dodatnim sadržajima kako bi se povećale

mogućnosti njihova korištenja,

Provesti kategorizaciju gradskih sportskih objekata,

Predložiti mjere i modele za racionalniju izgradnju sportskih objekata.

Zaključak

Na kraju možemo zaključiti da u ovom trenutku nema dovoljno sportskih objekata koji

ispunjavaju osnovne tehnološke uslove, koje po određenim normativima za sportske objekte

moraju zadovoljavati. Postojeće objekte nužno je rekonstruirati i proširiti, te oplemeniti njihove

sadržaje u skladu s utvrđenim potrebama i prostornim mogućnostima. Isto tako, usporedno treba

izgradnju svih započetih objekata, poput Gradske dvorane.

Sadašnja koncepcija rada objekata tjelesne kulture, uz programski obuhvat koji realizuju

osnovne sportske organizacije - klubovi preko Sportskog saveza Grada Mostara, treba biti

predmet izrade elaborata o formiranju Ustanove za sport, koja bi objedinjavala, tenutno

odvojene cjeline istog područja. Održavanje i eksploatacija objekata tjelesne kulture mora biti

ove predmet većeg angažovanja Sportskog saveza Grada Mostara, da u okviru namjenskih

sredstava u Budžetu pronađe što bolja rješenja za rad i funkcionisanje sportskih objekata na

području Grada Mostara.

Literatura

1. Bartoluci, M., i Škorić, S. (2009): Uloga menadžmenta u organizaciji hrvatskog

športa. // VII. Konferencija o športu RZ Alpe-Jadran / Gracin, Fadila ; Klobučar,

Borna (ur.). – Zagreb : Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa Republike

Hrvatske , 2007. 187-192

2. Čolakhodžić, E., Rađo, I. (2011). Metodologija naučno – istraživačkog rada u

kineziologiji. Mostar: Nastavnički fakultet.

3. Delić, M., i Marić, Z. (2008). Upravljanje sportskom organizacijom. Brčko

distrikt BiH: ONS Brčko distrikta BiH.

4. Đedović, D. (2011). Strukturalni i funkcionalni aspekt menadžmenta u

institucijama sporta u Gradu Mostaru, Doktorska disertacija. Mostar:

Nastavnički fakultet.

5. Šunje, A. (2002). Top – menadžer, vizionar i strateg. Sarajevo: Tirada.

202

PERCIPIRANJE SADRŽAJA TELEVIZIJSKOG PROGRAMA

DJECE I ADOLESCENATA

Husejn Musić1, Salko Pezo1, Biljana Mikić1

1Nastavnički fakultet- Mostar, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Dosadašnja istraživanja,svakodnevnazbivanja i informacije koje percipiramo putem sredstava

masovnog komuniciranja ukazuju na složenost i aktuelnost problema kojim smo se bavili u

našem radu, njegovom determinisanju sa više aspekata u cilju identifikacije, prevencije i

prevazilaženja veoma čestih ispoljavanja neprihvatljivih oblika ponašanja djece i adoloscenata

u sredini u kojoj egzistiraju. Konkretnije rečeno, televizija sa programskim sadržajima,

informacijama, porukama, pored porodice, odgojno-obrazovnih ustanova, drugih faktora ima

veliku i odgovornu ulogu, utječe pozitivno i negativano na kvalitet cjelokupnog odgojno-

obrazovnog procesa djece i adolescenata.

Ključnipojmovi: dijete, adolescent,odgoj, televizija, sadržajitelevizijskogprograma,

porodica, publika.

Uvod

Upsihofizičkomrazvoju čovjekadjetinjstvopredstavljanajznačajnijiperiodiobuhvatagotovo

četvtrtinu čovekovog života, pri

čemusutragovijasnovidiljivitokomcjelograzvojatesedirektnoodražavajunaoblik

čovjekovihmisliiponašanja. Djetinjstvo u ovom značenju, počinje rođenjem i traje do

punoljetnosti. U našem radu mi ćemo akcenat staviti na percipiranje sadržaja televizijskog

programa djece i adolescenata pri čemu smo se ograničili na dva perioda i to: srednje (od 6. do

11. god.) i kasno djetinjstvo-adoloscenciju (od 12. do 18. god.). Dijete tokom odrastanja ima

čitav niz potreba i aktivnosti neophodnih za duševnu, intelektualnu i tjelesnu ravnotežu, a jedna

od najzančajnijih je potreba za znanjem, radoznalošću što povećava ovisnost. Odgojni proces

počinje veoma rano još od onog momenta kada dijete počinje govoriti i razmišljati, odnosno,

kada uspostavi komunicijski proces sa okolinom, usvaja od nje određenja saznanja, što ima za

rezultat razvoj sposobnosti, vještina, navika, stavova, predstava o onome što ga okružuje.

Odrasli moraju obratiti pažnju na podražaje, informacije koje daju djeci i posledicama koje će

imati u fazama njegovog razvoja. Edukacijaska vrijednost televizije15, zavisi od načina kako se

15 Televizija je telekomunikacijski sistem za emitovanje i primanje pokretnih slika i zvuka sa velikih daljina. Riječ televizija dolazi od grčke

riječi tele - daleko i vizija - gledanje. Ovaj pojam se odnosi na sve aspekte televizijskog programa i transmisije.

203

korsiti, percipira, ko i kakav izbor programa vrši, što predstavlja suštinsko pitanje. Televizija

kao sredstvo masovnog komuniciranja u odgojno-obrazovnom procesu (televsion in schol and

in teaching, Fernsehen in Schule und Unterricht,) može se primjenjivati putem radio-difuzne

televizijske mreže (televizija otvorenog tipa) i televizije zatvorenog tipa sa najnovijom video-

kasetnom tehnikom na nivou škole, porodice ili neke druge odgojno-obrazovne ustanove.

Televizija otvorenog tipa privi put primijenjena je 1947. (SAD) u odgojno-obrazovne svrhe. Na

prostorima bivše Jugoslavije Radio-televizija Zagreb počela je emitovati prvi domaći program

u septembru 1956. Radio-televizija Beograd avgusta 1958. a Radio-televizija Ljubljane oktobra

1958. godine.Televizija zatvotrenog kruga počela se koristiti u nastavi od 1956. godine kada je

kablovskom mrežom bilo povezano 43 škole u državi Merilend (SAD). Korištenje televizije u

procesu nastave i slobodnih aktivnosti na prostoru bivše Jugoslavije počinje od 1963. godine

kada je Televizija Zagreb počela emitovanje emisija namijenjenih učenicima i školama za

realizaciju programskih sadržaja. Televizija može ponuditi brojne, dobro urađene obrazovne

programe i dokumentarne filmove, televizijske drame, filmove, zanimljive putopise i druge

priče. Informatička tehnologija, mas mediji pored svih pozitivnosti na žalost donijeli su i

mnoštvo negativnosti i problema.

Percipiranje sadržaja televizijskog programa djece i adolescenata

Rezultati dosadašnjih istraživanja o percipiranju sadržaja televizijskog programa uglavnom

ukazuju na sklonosti djece da u velikoj mjeri imitiraju agresivno ponašanje percipirano u

sadržajima emitovanih putem televizijskih programa, odnosno, uočeno je da su scene agresije

u televizijskim sadržajima bile u korelativnoj vezi sa ispoljavanjem neprihvatljivih oblika

ponašanja (loši postupci “lošeg momka”). Nepotpuno razumjevanje sadržaja programa često

dovodi do toga da djeca stječu stavove, različite načine ponašanja suprotne od namjera njihovih

autora. Uopšteno govoreći, porast agresivnog ponašanja kod djece i mladih može se u velikoj

mjeri objasniti kao imitacija nasilja, ponašanja glavnih likova-uloga, percipiranih u sadržajima

emitovanih putem televizije. Ovakvo gledište je dosta uprošćeno i jednostrano, mada je i danas

prisutno u javnosti. Ima dosta podataka koji ukazuju na to da nasilje percipirano putem sadržaja

televizijskog programa ima mnogo suptilnije i opasnije delovanja na publiku16, kako na djecu,

adolescente, tako i na odrasle, dovodi do ravnodušnosti, pasivnog odnosa prema nasilju u

svakodnevnom životu, pri čemu djeca npr. ratnu scenu u informativnom programu posmatrati

manje-više isto kao i scenu u nekom filmu. Značajno je to što dijete na ovaj način postepeno

uči da je nasilje za njega bezopasno, te postaje ravnodušno prema nasilju u svakodnevnom

životu, sve lakše dopuštaju da ljudi oko njega budu žrtve, čime će i sami lakše postati njegova

žrtva, odnosno, ravnodušnost prema nasilju širom otvara vrata novom nasilju. Negativni efekti

televizijskog nasilja su:

- djeca postaju tolerantnija prema nasilju i ono im manje smeta,

- razvijaju pogrešne stavove o nasilju, imaju gubitak saosjećanja prema onima koji trpe

nasilje,

16 Publika je grupa ljudi (mada je može predstavljati i jedan čovjek) koja kao aktivni posmatrač uzima udjela u umjetničkom činu - teatarskoj

predstavi, filmu, koncertu, itd.

204

- počinju gledati svijet kao nasilan, plašeći se da će se naći u situaciji da trpe nasilje,

- sve više ispoljavaju asocijalno i nasilno ponašanje,

- više su izložena nasilju i imaju potrebu za više nasilja u igri,

- sukobe pokušavaju riješiti koristeći se nasiljem kao prihvatljivim i poželjnim,

- žive u virtuelnom svijetu, ne razvijaju emocijalnu inteligenciju niti samopouzdanje,

- manjka im kreativnosti, a povećava razvijanje depresije i nesigurnosti, pogrešno

poimanje

nasilja, -

nasilje vrši konstantan uticaj na navike i način života.

Činjenica je da se u televizijskim programima zapravo pojavljuje mnogo više nasilja

nego što ga u stvarnom svijetu zaista ima. Pokušaj zaštite djece od medijskog nasilja i drugih

neprimjerenih sadržaja regulisano je članom 17. Konvencije o pravima djeteta. Ovim članom

uspostavljen je sistem oznaka koji treba da pomogne u izbjegavanju štetnih utjecaja

televizijskih sadržaja. Zajedničko gledanje odraslih i djece televizije, vođenje razgovora o

onome što se gledalo, može pomoći djetetu da gledani sadržaj bolje razumije, a roditeljima

mogućnost da zajedno sa djecom provedu više vremena.

Uloga porodice u pravilnom percipiranju sadržaja televizijskog programa

djece i adolescenata

Sredstva masovnog komuniciranja ušla su na široko otvorena vrata, prepravila dobar deo života

savremenog čovjeka, porobila mlade i stare. Mladi i odrasli satima sjede ispred televizije,

gledaju maratonske serijalne sapunice i dugačke “dnevnike” dok mališani trče iz dvorišta,

poligona, fiskulturne dvorane, prekidajući igru kada je crtani ili neki drugi film koji je pun

nasilja, agresije, zloupotrebe opojnih sredstava i sl. Najmoćnije sredstvo masovnog

komuniciranja kojem su podložna djeca i omladina je televizija sa programskim sadržajima,

koja prijeti da potpuno uzme i ono malo vremena što je za ,,spavanje,, ostalo. Ako se ovome

doda i poplava šunda što ga nude lokalne televizijske stanice, od spotova u vidu reklama,

filmskih maratona, farmi i velikih bratova, tada slika postaje veoma sumorna i obeshrabrujuća.

Kada roditelji zanemare odgoj djece, njihovo pozitivno usmjerenje, djeca postaju problem,

izvor muka i nevolja ne samo roditeljima, već okolini i cjelokupnom društvu. Mnogi roditelji

nisu svjesni odgovornosti koju imaju prema djeci, neki su ih u potpunosti zanemarili, odgoj

prepustili ulici, televiziji i internetu, stavljajući akcenat i usmjeravajući svoju aktivnost u pravcu

pribavljanja što više novca i materijalnih dobara. Ono što se programskim sadržajima nudi treba

znati odabrati, imati izgrađenu televizijsku kulturu, znati se oduprijeti kiču, šundu, jednostavno

promjenom kanala i pritiskanjem dugmeta na daljinskom. Ovu kulturu prvo mora da stječu

roditelji da bi od njih učila djeca. To svakako nije jednostavan zadatak ali vrijedi pokušavati i

bar nešto činiti. U porodici bi trebalo da se poštuje vrmensko ograničenje gledanja televizijskog

programa. Za učenike osnovne škole sat i po dnevno (u prosjeku) za dejcu predškoloskog

uzrasta pola sata manje a za srednjškolce pola sata više. Subotom i nedeljom se to vreme može

produžiti na dva do tri sata računajući i korišćenje interneta. Porodica koja u tome uspije, riješila

je dva velika problema:

205

- ubijedila je i navikla svoje djete da prema svojim interesovanjima i školskim

zadacimasamostalno vrši izbor i selekciju onoga što će gledati,

- dijete će imati dovoljno slobodnog vremena za brojne druge društvene aktivnosti,

odmor i razonodu drugačijeg karaktera (igra na slobodnom prostoru, izleti, sportske i

drugeaktivnosti), čime će se djetetu pomoći da se vrati jednom prirodnom i normalnom

tokuživota i rada kakav je tekao hiljadama godina i kakav mora biti ako želimo da nam mlade

generacije budu zdrave i srećne.

Porodice koje iz različitih razloga nisu u stanju da vremenski ograniče gledanje

televizijskog programa čine medvjeđu uslugu svojoj djeci. (Mihajlović, A., 2004:13) Slobodno

možemo konstatovati da takva djeca po pravilu liče na pijanca, kome su dovoljne jedna ili dvije

čašice alkohola da bi bili pijani, oni ne znaju i ne mogu da stave crtu ili tačku na gledanje

televizije čime ona postaje opijat kojeg nikad nije previše. Drugo veoma važno pitanje je pitanje

edukativne vrijednosti izabranih televizijskih programa. Roditelji trebaju nastojati da kod svoje

djece razviju kriterij, osjećanje za mjeru, sposobnost za prihvatanje pravih vrjednosti u svemu

što se u tom programu percipira. Na tom planu više i organizovanije radi škola pa zato roditelji

trebaju pomoći i podržavati njena nastojanja. Sa djecom predškolskog i osnovno-školskog

uzrasta roditelji mogu da razgovaraju o percipiranom sadržaju, čime se rješava problem

jednosmjerne komunikacije i pasivnosti djece u porodici. Djeci samo odmažemo ako

svakodnevno percipiraju brojne sadržaje agresivnih filmova, video igrica, čime se samo

zabavljaju poslije kojih ostaje ,,ništa,,. Djeca gube slobodno vrijeme, postaju intelektualno

lijena, ništa ne misle, ne rješavaju, ne učestvuju, pasivni su posmatrači, mnogo toga što pored

njih prođe i ode u nepovrat. Treće pitanje i veoma važan problem je prisustvo nasilja na

televiziji, izrazit afinitet mladih, pa i djece prema tom žanru filmskih i drugih ostvarenja koje

se već može videti u skoro svakom crtanom filmu. Zbog velike prisutnosti nasilja, prostitucije,

agresivnosti u sadržajima televizijskog programa osnovano se postavlja sumnja i pitanja

pozitivnih, negativnih likova i uloga. Ako glavni lik-uloga u nekom igranom filmu da bi

dokazala svoju nevinost, opravdala svoje postupke, iskazala pravednost, izvršila pravdu, ubije

raznim oružjem stotinu i više ljudi, uništi na desetine auta, ošteti više objekata, zgrada itd.,

postavlja se pitanje i sumnja u edukativnost posmatranog sadžaja televizijskog programa.

Mladi i djeca često se identifikuju sa glavnim ulogama i likovima koji su na filmu, po pravilu

jaki, brzi, spretni, hrabri, okrutni u savlađivanju brojnih neprijatelja da bi na kraju slavili

pobjedu i izrasli u posebnu veličinu. Imajući u vidu navedene negativnosti postoji mogućnost

da se iz ove populacije procesom identifikacije izdvoje novi ,,betmeni,, ,,tarzani,, ,,ninđe,, ,,neki

novi Rambo,, ,,supermeni,, ,,spajdermeni,, ,,mladi bombaši-ratnici ulice,, koji će skrivenim

oružjem, eksplozivnim napravama zaostalim i skrivenim iz prošlog rata na našim prostorima,

iz čistog mira, ubiti, povrijediti više prolaznika, bez značajnog povoda, ubaciti bombu kroz

otvoren prozor komšiji u kuću, garažu, podmetnitu bombu u školu, kafić ili neka druga mjesta

masovnog okupljanja. Posebne refleksije na psihofizički razvoj djece i adolescenata pa i njihove

roditelje, imaju igrane serije (sapunice) sa stotinu i više epizoda, (Esmeralda, Gaviota, Marisol,

Kućanice i druge) zasićene ljubavnim, pornografskim sadržajima koji navode na prostituciju,

u kojima se najčešće bogataš-princ zaljubljuje u neku siromašnu djevojku i obratno, te nakon

mnogobrojnih prepreka koje su praćene obično sa raznim podmetanjima, ogovaranjima,

pričanjem neistina, silovanjima, ubistvima, dolazi se do sretnog kraja. Ovakvi sadržaji

206

televizijskog programa su štetni, naročito ako se gledaju često u kasnim večernjim satima,

otežavaju san, mijenjaju bioritam17 i sistematski razaraju psihofizičku strukturu gledaoca,

pobuđuju maštu, stvarni objektivni svijet pretvaraju u imaginarni, gubi se dragocjeno vrijeme

za izvršavanje školskih i vanškolskih radnih obaveza, i sl. Svaki roditelj trebao bi posebnu

pažnju posvetiti i staviti akcenat na ovaj problem. Izlaz bi trebalo tražiti u nekoj vrsti adekvatne

ali isto tako primamljive zamjene. Odgojno-obrazovne, kulturne, javne ustanove, porodica,

odnosno svi oni koji se bave odgojem, obrazovanjem trebali bi ponuditi i obezbijediti djeci

zanimljive kulturne aktivnosti, dati im mogućnost da svoju energiju kanališu kroz adekvatnu

igru, sporstka i druga takmičenja, sadržajne boravke u prirodi odnosno, da se prirodnije ljudski

vrednuju, iskazuju i ostvaruju.

Uloga škole u pravilnom percipiranju sadržaja televizijskog programa

djece i adolescenata

Nastavna televizija kao audio-vizuelno komunikacijsko i nastavno sredstvo stimuliše

kognitivni, emotivni i konativni razvoj ličnosti učenika. Značaj televizije ogleda se u tome što

ona učeniku prenosi i upoznaje ga sa geografski i vremenski dalekim prostorima, događajima,

stimuliše njihove aktivnosti i podstiče samostalni rad, kreativno, svaralačko ispoljavanje.

Prenošenje informacija, prezentacija sadržaja, aktivnosti, znanja, putem televizijskih emisija u

nastavi podrazumijeva tri etape i to: pripremu učenika i nastvanika, praćenje sadržaja TV

programa, i završna etapa. Priprema učenika i nastvanika obuhvata aktivnosti vezane za

upoznavanje sa emisijom, pratećim tekstovima, materijalima, razmještanje učenika, uvođenje

u sadržaje emisije ponavljanjem gradiva, poticanjem na razgovor i diskusiju o sadržajima koji

će biti prezentirani. Praćenje sadržaja TV programa obično teče bez prekida, ali u eri video-

tehnike, interneta, prezentirani sadržaji se mogu podijeliti u nekoliko manjih dijelova-sekvenci

iza kojih slijedi kratko ponavljanje, analiza, vraćanje i uočavanje važnijih detalja, scena,

njihovo ubrzavanje ili usporavanje, a pravilo je da nastavnik osigura kontinuirano promatranje,

prenošenje informacija, znanja do čula učenika, sa malo i bez sugestija, skretanja pažnje na

nešto bitno, a kod starije dobi učenika i vođenje bilježaka o nekim važnijim podacima i

detaljima. U završnoj etapi prvo treba ukratko ponoviti prezentirani sadržaj i aktivnost, izvršiti

analiza, pojasniti što je bilo nejasno, nepoznato i sl.

Konstatujemo da televizija sa svojim programskim sadržajima u procesu komunikacije, nastave

i slobodnih aktivnosti, pokretnom slikom, zvukom, koristeći se drugim brojnim

komunikacijskim nastavnim sredstvima, veoma konkretno, dinamično informiše, prezentira

učenicima informacije o objektivnoj stvarnosti, privlači, razvija pažnju, njihova interesovanja,

pobuđuje znatiželju, kultiviše motivaciju, obezbjeđuje odgovarajući kvalitet znanja,

informacija, razvijanje intelektualnih sposobnosti, samostalnosti, kritičnosti u radu učenika,

nastavnika, olakšava rad nastavniku, daje mu mogućnost da se bavi suptilnijim, važnijim

pitanjima odgojno-obrazovnog rada, podiže, širi, produbljuje opštu, pedagošku kulturu i

pismenost.

17 Teorija bioritma polazi od toga da od svog rođenja čovjek, tačnije njegove emocionalne, fizičke i intelektualne sposobnosti prolaze kroz

povoljne, nepovoljne i kritične trenutke.

207

Djeci i adoloscentima obezbediti aktivno sudelovanje u sekcijama škole, društvenim

organizacijama gde će aktivno sudjelovati, biti zaduženi, nečim se baviti i biti uspješni. Na

kraju treba istaći važnost svih društvenih faktora koji se moraju oduprijeti i organizovano boriti

protiv nasilja prije svega televizijskog. Ne treba dozvoliti da u izboru filmskih sadržaja osnovni

kriterij bude komercijalizam. Ako ništa drugo zakonom i drugim aktima visoko oporezovati sve

ono što se nudi bez stvarne društvene, kulturne, umjetničke i odgojne vrijednosti a posebno u

vidu nasilja, šunda i kiča.

Zaključak

Mnogi naučnici mišljenja su da gledanje televizije za dijete predškolskog uzrasta je fizički

veoma naporna aktivnost, pri kojoj su mu napeti svi mišići, ima ubrzan rad srca, tijelo mu je

pasivno, ubrzani su svi tjelesni i umni procesi, što rezultura stresom i uznemirenosti. Moramo

imati na umu da se radi o vrlo intenzivnom ermocionalnom doživljavanju, koje predškolsko

djete može podnijeti samo u manjem obimu. Znači, pored fizičkog utjecaja ne smijemo

zanemariti ni utjecaj sadržaja televizije i na psihički razvoj djece. Dijete kada napuni tri ili četiri

godine, sposobno je da dobro posmatra odrasle oko sebe i imitira njihovo ponašanje, pokrete,

izraze lica. Isto tako sposobno je da se poistovijeti sa glavnim likovima, imitira njihovo

ponašanje, pokrete, govor i sl.. Veoma je važno ukazati djeci koje će i u kojoj mjeri gledati

sadržaje televizije. Više puta istakli smo u ovom radu, da su rezultati mnogih istraživanja

ukazali da je televizija kao sredstvo masovnog komuniciranja postala značajan dio dječijeg

života, što inicira zabrinutost da ona (a u širem kontekstu i mediji) sa svojim neprimjerenim

programskim sadržajima sve više ugrožavaju odgojnu ulogu porodice, škole, odgojnih ustanova

i drugih relevantnih faktora. Dužina vremena koje djeca potroše gledajući televiziju, bez obzira

na sadržaj, treba biti kontrolisana od strane roditelja, najviše iz razloga što ona smanjuje

vrijeme koje može da se utroši na više korisnih aktivnosti kao što su čitanje, igranje, rekreacija,

bavljenje raznim sportovima, hobijima, druženja i sl. Pravilnim odabirom sadržaja televizijskog

programa na djecu u ranom djetinjstvu, ostvaruju se preduslovi za pravilan psihofizički razvoj

djeteta, izgrađivanje pravilnog načina i stila u korišćenju televizje kao sredstva masovnog

komuniciranja. Djeci treba stalno ukazivati da svoju energiju trebaju više usmjeravati prema

igri, bavljenju sportom i drugim raznim vrstama psihičke i fizičke rekreacije a sve u službi

njihovog boljeg, normalnijeg razvoja i življenja.

Takođe, napominjemo da je neophodno, da odgajatelji djeluju preventivno protiv neadekvatne

upotrebe televizije, njenih programskih sadržaja, a isto tako, istovremeno koriste njene

mnogobrojne potencijale, odnosno, da uz pomoć nje ostvare pozitivan utjecaj na sve oblasti

dečijeg psihofizičkog razvoja, podizanju kvaliteta svih segmenata odgojno-obrazovnog rada i

razvoja medijske kulutre djeteta. Rezultati istraživanja ukazuju da djeca i odrasli uz televiziju

provode više sati dnevno, da je ona sredstvo masovnog kimuniciranja, bitan odgojno-obrazovni

faktor sa pozitivnim i negativnim utjecajem na cjelokupan psihofizički razvoj pojedinca.

Naučno su potvrđene uzročno-posljedične veze realizovanih programskih sadržaja tv-emisija

ispunjenih nasiljem sa krimogenim elementima u ponašanju djece, omladine pa čak i odraslih.

Roditelji, odgojno-obrazovne ustanove, televizijske kuće, moraju biti oprezniji tokom

planiranja, programiranja, načina komunikacije, slanja poruka, realizacije sadržaja i aktivnosti

208

o njihovim refleksijama na sveukupan psihofizički razvoj onoga ko percipira poruku,

doživljava je i reaguje na istu. Televizujski sadržaji imaju snažno djelovanje na gledaoce,

odnosno, posmatranje televizijskih sadržaja sugestivno djeluje i ostavlja trag na ponašanje

pojedinca više nego što je slučaj sa gledanjem predstave u kinu.

Literatura

1. Bratanić M.(l991): Komunikacija ključ za razumijevanje unutrašnje reforme (i

destrukcije škole),

2. Institut za pedagoška istraživanja pedagogijske znanosti, Filozofski fakultet, Zagreb.

3. Danilović,M.(1993): Značaj, uloga i mogućnosti nove obrazovne tehnologije u

realizacijiobrazovnog procesa, Zbornik br. 25, Institut za pedagoška istraživanja,

Beograd.

4. Dotlić Lj.(1986): Uloga verbalne komunikacije u samostalnim aktivnostima po

dječijem izboruupredškolskim ustanovama, Pedagoška stvarnost, Novi Sad.

5. Enciklopedijski riječnik pedagogije (l963), Matica Hrvatske, Zagreb.

6. Graorac I.(1998): Vaspitanje i komunikacija, Novi Sad.

7. Mihajlović, A.(2004): Internet tehnologija kao podrška obrazovnom procesu,

8. Zbornik radova Jagodina: Učiteljski fakultet u Jagodini i Institut za pedagoška

istraživanja uBeogradu,

9. Musić, H., Muratović, A., (2010): Komunikacija u nastavi, OFF-SET, Tuzla,

10. Musić, H. (2011): Autoritarna i demokratska komunikacija u nastavi, OFF-SET,

Tuzla;

209

PRISTUP FIZIČKOM VEŽBANJU DECE SA OŠTEĆENJEM VIDA

Grbović Aleksandra1, Zamir Mrkonjić2

1Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, Univerzitet u Beogradu, Srbija

2Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Odgovarajući pristip fizičkim aktivnostima dece i mladih sa oštećenjem vida podrazumeva i

detaljan uvid u fizičko, funkcionalno i zdravstveno stanje pojedinca. U barijere lične prirode

ubrajamo nedostatak samopouzdanja, socijalnu izolaciju, strah i sl. ali i veoma često prisutan

nepovoljan zdravstveni status.Slep učenik se oslanja na kinsetetičku memoriju, stoga se mora

pažljivo voditi kroz pokret uz detaljna verbalna objašnjenja. Aktivnosti koje koje

podrazumevaju veliki broj kontakata, stalne i brze promene situacije i tempa (npr. dodavanje),

zahtevaju konstantno menjanje i prilagođevanje kretanja, pri čemu je neophodno posedovati

dobre perceptivne veštine nisu odgovarajuće za osobe sa oštećenjem vida. Za uspešno

uključivanje dece sa oštećenjem vida u fizičke i sportske aktivnsti potrebne su i izvesne

adaptacije. Osnovne adaptacije odnose se na prilagođavanje prostora za vežbanje i adaptiranje

rekvizita. Za dete sa oštećenjem vida neophodno je detaljno upoznavanje sa vežbalištem.

Upoznavanje se vrši obilaženjem u krug i po dijagonali uz detaljno verbalno opisivanje

rasporeda postojeće opreme, rekvizita i orijentira (npr. prozora, vrata i sl.) Zbog toga je

potrebno odabrati i prilagoditi fizičke aktivnosti njihovim potrebama i mogućnostima,

prilagoditi metode rada i obezbediti adaptiran prostor i rekvizite.

Ključne riječi:vježbanje, vid, pristup.

Uvod

Kod osoba sa oštećenjem vida prisutni su mnogi faktori koji ometaju ili znatno ograničavaju

bavljenje fizičkim aktivnostima i sportom. Oštećenje vida ima negativan uticaj na razvoj

motorike, a nemogućnost vizuelne imitacije pokreta ometa učenje motoričkih radnji od

najranijeg detinjstva. Usled nedovoljnih vizuelnih informacija u ranoj fazi razvoja, deca sa

oštećenjem vida nisu svesna sopstvenog tela i prostora, imaju problem sa posturom, teškoće

samostalnog kretanja i orijentacije u prostoru. Motorni razvoj slepe i slabovide dece je usporen,

što se ispoljava kao kasnije prohodavanje, trapavost, nespretnost, češće padanje. Slepo dete ima

strah od kretanja zbog sudaranja s preprekama, sputanost i slabu pokretljivost. Hod slepog

deteta odlikuje loša koordinacija pokreta ruku i nogu i hodanje na širokoj osnovi kako bi se

bolje uspostavila ravnoteža. Osobe sa oštećenjem vida prate značajne teškoće učenja i izvođenja

pokreta koji su sastavni deo fizičkih vežbi ali i brojne bartijere u uključivanju u fizičke i

sportske aktivnosti.

210

Barijere u upražnjavanju fizičkih aktivnosti dece i mladih sa oštećenjem vida

U upražnjavanju različitih fizičkih aktivnosti i bavljenju sportom dece i mladih sa oštećenjem

vida javljaju se različite barijere koje mogu biti lične ili socijalne prirode, uzrokovane faktorima

školske ili porodične sredine.

U barijere lične prirode ubrajamo nedostatak samopouzdanja, socijalnu izolaciju, strah i sl. ali

i veioma često prisutan nepovoljan zdravstveni status. Istraživačkim nalazi ističu da se zbog

oftalmoloških oboljenja od 12% do 18%, a zbog opšteg stanja zdravlja od 47% do 60% dece sa

oštećenjem vida oslobađa fizičkih aktivnosti predviđenih redovnim nastavnim planom i

programom (Akimova, 1975; Semenov, 1986). Kod učenika škola za decu sa oštećenjem vida

u Beogradu, istraživanjim sprovođšenim u poslednjih 25 godina dijagnostikovani su sledeći

zdravstveni problemi koji znatno ograničavaju ušražnjavanje fizičkih aktivnosti: multipla

oštećenja (52% učenika); usporen intelektualni razvoj (46% učenik); različiti problemi

centralnog nervnog sistema (65% učenik); neurološki, metabolički i srčani problemi (38.3%

učenika) (Grbović, 2007; Dimčović, 1991; Dikić, 1988). Kod dece sa oštećenjem vida uočena

su i odstupanja u fizičkom i funkcionalnom razvoju. Pokazatelji fizičkog razvoja najčešće

odgovaraju najnižem stupnju dece koja vide: kosti su tanke i krte, oblik grudnog koša je

nepravilan, mišićni sistem slabo razvijen. Usled stalnog saginjanja prema predmetu

posmatranja javljaju se poremećaji u držanja tela koji utiču na opšte stanje organa i sistema,

naročito na disanje i krvotok i vremenom dovode do krivljenja kičme, ravnih stopala i drugih

defekata u fizičkom razvoju (Zemcova, 1975).

Uključivanje dece sa oštećenjem vida u različite fizičke i sportske aktivnosti ometaju i barijere

uzrokovane nepovoljnim faktorima školske sredine: nedovoljan broj časova fizičkog

vaspitanja, nedostatak novca i opreme, nedovoljna profesionalna priprema i ograničena

očekivanja nastavnika, sadržaji programa, tempo rada na času i sl. U školi se mogu javiti i

barijere socijalne prirode kao što su predrasude okoline, niska prihvaćenost u fizičkim

aktivnostima karakterističnim za vršnjačku grupu i sl.

U uključivanju dece i mladih sa oštećenjem vida u fizičke aktivnosti svakako treba uzeti u obzir

barijere od strane roditelja. Roditelji veoma često ovu decu prezaštićuju zbog straha od povreda

i sprečavaju dete u aktivnostima koje bi ono moglo da uradi, pa dete nema dovoljno prilika za

spontano vežbanje motoričkih aktivnosti. Kod roditelja se sreću i negativni stavovi i niska

očekivanja od uključivanja deteta sa oštećenjem vida i organizovane fizičke i sportske

aktivnosti.

Bez obzira na teškoće, deci i mlade sa oštećenjem vida treba uključiti u raznovrsne vidove

fizičkih aktivnosti i sporta jer vežbanje značajno doprinosi fizičkom i psihološkom zdravlju. Na

fizičkom nivou smanjuje se rizik od nastanka hroničnih bolesti, poboljšava rad srca i pluća,

ispravlja loše držanje tela, kontroliše težina, snižava holesterol i krvni pritisak, ojačavaju se

kosti, mišići i zglobovi. Na psihološkom nivou fizička aktivnost smanjuje napetost i depresiju,

povećava osećaj samopoštovanja i dobrobivstva, poboljšava sposobnost obavljanja

211

svakodnevnih aktivnosti i održanje nezavisnosti. Dok na socijalnim nivou druženje i uživanje

sa vršnjacima razvija odgovarajuće socijalne veštine, samouverenost i poverenje u sopstvene

snage i poboljšava kvalitet života. Međutim, nameće se pitanje: Na koji način prilagoditi i

odabrati fizičke aktivnosti koje će osoba sa oštećenjem vida sa uspehom upražnjavati?

Pristup fizičkom vežbanju dece sa oštećenjem vida

Uključivanje dece i mladih sa oštećenjem vida u fizičke i sportske aktivnosti pored opšte

pedagoških ciljeva, zadataka i principa, podrazumeva specifične metode i postupke kojima

treba da se koriguju i kompenzuju nedostaci čulnog iskustva.Naime, učenik tipičnog razvoja se

oslanja na vizuelne informacije kako bi kopirao nastavika ili vršnjake. Za dete koje vidi motorni

pokret nastaje imitacijom vizuelno opažene aktivnosti, dok vizuelno ometeno dete mora fizički

da iskusi aktivnost, jer imitacija nije moguća. Slep učenik se oslanja na kinsetetičku memoriju,

stoga se mora pažljivo voditi kroz pokret uz detaljna verbalna objašnjenja.

Za odabir odgovarajućih metode rada i nastavnih strategija potrebno je dobro poznavati vrstu

oštećenja vida i stepen vizuelne ometenosti. Oštećenje vida kao uzrok slepila ili slabovidosti

može biti progresivno ili stacionarno. Oboljenja koja imaju nastabilan tok i patološke promene

na očnom dnu ograničavaju upražnjavanje fizičkih aktivnosti. Pre uključivanja deteta sa

oštećenejm vida u fizičke aktivnosti koje zahtevaju značajnije naprezanje, nagle pokrete glavom

i dotok krvi u glavu, kao i aktivnosti koje mogu da dovedu do udarca u glavu ili jačih potresa

priliko skokova i doskoka, neophodno je konsultovati se sa oftalmologom.

Za odgovarajući pristup detetu sa oštećenjem vida potrebno je poznavati stepen oštećenja vida.

Osobe sa oštećenjem vida se mogu kategorisati na slepe ili slabovide, a prilagođavanje

nastavnog pristupa je direktno vezano za to koliko i kako osoba vidi. Slabovide osobe se

najvećim delom oslanjaju na vizuelne informacije, bez obzira na njihov slab kvalitet, dok za

slepe osobe auditivne i taktilne informacije predstavljaju primarne puteve saznanja.

Osnovni problem u upražnjavanju fizičkih i sportskih aktivnosti dece sa oštećenjem vida odnosi

se na demonstraciju pokreta /veštine. Ukoliko postoje očuvane izvesne vizuelne mogućnosti,

dete će biće u stanju da uoči demonstruiran pokret. Međutim, kvalitet uočene slike najčešće nije

dovoljan za pravilno shvatanje kretanja. U takvoj situaciji, neophodno je konstantno, detaljno

verbalno opisivanje kretanja radi pojašnjavanja nepotpunih vizuelnih informacija i povezivanja

sukcesivnih taktilnih informacija. Detaljno opisivanje tražene kretnje se vrši na sledeći način,

npr.: osloni se na levu nogu, podigni desnu, zamahni rukama i istovremeno se odbaci levom

nogom u vazduh i skoči! Prilikom kretanja kroz prostor neophodno je davati jasne orijentire,

npr.: idi do izlaznih vrata, okreni se ka prozoru za pola kruga, čučni i ispred ćeš naći... Kao

orijentir najčešće se koristi sat, pa uputstva izgledaju ovako: čučni i ispred sebe na 7h. ćeš naći

loptu. Prilikom kretanja kroz prostor potrebno je dete usmeravati glasom.

U radu sa decom/osobama sa oštećenjem vida verbalno opisnivanje često nije dovoljno, jer

kinestetičke informacije za slepe osobe predstavljaju efikasniji put učenja. Individualno vođena

aktivnost taktilnim putem osigurava sigurno razumevanje traženog kretanja. Demonstracija

pokreta potpuno slepoj osobi vrši se putem taktilnih instrukcija, a postoji više načina poznatih

pod nazivima taktilno modelovanje, zajedničko kretanje i fizičko usmeravanje pokreta.

212

Osim odgovarajućeg nastavnog pristupa osobi sa oštećenjam vida potebno je učeniku/osobi

dozvoliti da priđe dovoljno blizu kako bi se omogućilo vizuelno uočavanje demonstriranog

pokreta i olakšalo slušno praženja verbalnog objašnjenja. Za vizuelno praćenje demonstracije,

pozicija nastavnika je od izuzetnog značaja. Potrebno je izbegavati stajanje ispred prozora, gde

svetlost bije u oči učeniku. Takođe, nošenje odeće sa dugim rukavima kontrastne boje u odnosu

na okolinu, olakšava uočavanje pokreta nastavnikovog tela.

Za uspešno uključivanje dece sa oštećenjem vida u fizičke i sportske aktivnsti potrebne su i

izvesne adaptacije. Osnovne adaptacije odnose se na prilagođavanje prostora za vežbanje i

adaptiranje rekvizita.

Za dete sa oštećenjem vida neophodno je detaljno upoznavanje sa vežbalištem. Upoznavanje se

vrši obilaženjem u krug i po dijagonali uz detaljno verbalno opisivanje rasporeda postojeće

opreme, rekvizita i orijentira (npr. prozora, vrata i sl.) Prilikom upoznavanja prostora, potrebno

da dete stekne uvid u veličinu prostorije (npr. brojanjem koraka). U prostoru u kome vežbaju

deca sa oštećenjem vida neophodno je ukloniti sve prepreke ili predmete koji mogu dovesti dete

u opasnost (npr. štekere, radijatore koji nisu zaštićeni kutijom, rekvizite na neuobičajenom

mestu u sl.). Dete se mora osećati bezbedno kako bi se moglo slobodno kretati. Elementi

iznenađenja kao što su iznenadni udarac lopte uz vazduha, rekviziti ostavljeni na podu,

poluotvorena vrata, itd., frustriraju slepo dete i veoma često dovode do odbiljanja učešća deteta

u fizičkim aktivnostima. za povećžanje bezbednosti dobro je uključiti videćeg vršnjaka, koji će

biti u mogućnosti da pruži individualnu pomoć a time poveća slepom detetu uživanje u kretanju.

Prostor za vežbanje treba opremiti taktilnim oznakama. Ukoliko je dete sigurnu da unutar

ograničenog prostora nema opasnosti i da nije moguće da mu se desi da npr. udari u zid, kretanje

je slobodnije. Promena teksture poda (npr. guma umesto parketa) predstavlja dobru taktilnu

oznaku i signalzira slepom detetu da je izašlo van granica igrališta i da treba da se vrati unutar

njega. Taktilne oznake omogućavaju i smanjivanje prostora za vežbu, što olakšava orijentaciju

i omogućava bolju uključenost deteta sa OV u aktivnosti vršnjaka.

Radi maksimalnog korišćenja i zaštite vida neophodno je izvršiti izvesne adaptacija opreme i

rekvizita. Adaptacije se vrše u pogledu povećanja vidljivosti (promena boje lopte radi

povećanja kontrasta); dodavanju zvučnih sighnala (zvučne lopte, zvončići na košu, mreži i sl.

omogućavaju uočavanje kretanja) i težine radi smanjenja brzine kretanja (lakše lopte, baloni,

krpene lopta manje odskaču i sporije lete što omogućava hvatanje i dodavanje). Ukoliko je

potrebno rekvizitima se može promeniti i veličina, ali i dodati taktilne oznake.

O obezbeđuivanu adekvatnih uslova za vežbanje deec sa oštećenjem vida od velike pomoći

može biti individualan razgovor o faktorima koji ometaju vizuelno funkcionisanje kao što su

svetlost, boja, veličina i udaljenost rekvizita.

Osim odgovarajućeg nastavnog pristupa i obezbeđivanja adaptiranih uslova za vežbanje

potrebno je imati u vidu da nisu sve fizičke aktivnosti pogodne za decu i mlade sa oštećenjem

vida. Prilikom uključivanja u sportske aktivnosti potrebno je voditi računa o zahtevima koje

pojednine aktivnosti postavljaju pred učenika. Odgovarajuće aktivnosti za slepu i slopabovidu

decu su one koje sa odvijaju u predvidljivom okruženju, omogućavaju tačno i precizno

213

izvođenje pokreta koji prate zadate obrasce, imaju jasan početak i kraj, mogu se izvoditi

individualnim tempom i nisu pod uticajem spoljašnjih okolnosti ili protivnika. Većina

individualnih sportskih aktivnosti ne zahteva adaptacije ili su one minimalne, tako da deca sa

oštećenjem vida sa uspehom mogu upražnjavati npr: borenja (džudo, rvanje), atletiku, plivanje,

gimnastiku, veslanje, skijanje, klizanje, biciklizam, jahanje, streljaštvo, kuglanje...

Aktivnosti koje koje podrazumevaju veliki broj kontakata, stalne i brze promene situacije i

tempa (npr. dodavanje), zahtevaju konstantno menjanje i prilagođevanje kretanja, pri čemu je

neophodno posedovati dobre perceptivne veštine nisu odgovarajuće za osobe sa oštećenjem

vida. Timski sportovi najčešće zahtevaju adaptacije u pogledu dodatnog vremena za izvođenje

pokreta, promene cilja i/ili pravila igre, sporijeg tempa igre, upotrebu taktilnih i zvučnih signala

ili pružanje pomoći od strane osobe koja vidi. Slepa osoba se teško u potpunosti uključuje u

popularne timske sportove. Umesto toga, slepi uče bazične veštine i modifikovan način igre,

što ima značajnog udela u socijalnoj participaciji.

Zaključak

Prilikom organizovanja fizičkih aktivnosti za osobe oštećenog vida, treba imati u vidu da ova

populacija ima povećanu preventivno-zdravstveni potrebu za vežbanjem. U isto vreme

suočavaju se sa brojnim barijerama i objektivnim zdravstvenim problemima koji ograničavaju

fizičke aktivnosti. Zbog toga je potrebno odabrati i prilagoditi fizičke aktivnosti njihovim

potrebama i mogućnostima, prilagoditi metode rada i obezbediti adaptiran prostor i rekvizite.

Odgovarajući pristip fizičkim aktivnostima dece i mladih sa oštećenjem vida podrazumeva i

detaljan uvid u fizičko, funkcionalno i zdravstveno stanje pojedinca. Deca i mladi sa oštećenjem

vida bez prisistva dodatne olmetenosti mogu se baviti uobičajenim sportske aktivnostima uz

odgovarajuće modifikacije ili sportskim aktivnostima kreiranim specijalno za slepe.

Literatura

1. Grbović, A.(2007): Health problems as a limiting factor in physical education of low

vision pupils,Proceedings of the III ICEVI Balkan Conference: „Transition of Education

and Rehabilitation new possibilities“, Faculty of Special Education and Rehabilitation,

30. September – 2. October, Belgrade, (str. 389-399).

2. Grbović, A., Jablan, B. (2009): Uređenje prostora i adaptacija opreme i sredstava za

nastavu fizičkog vaspitanja sa decom oštećenog vida, Beogradska defektološka škola,

Društvo defektologa Srbije i Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju, br. 3,

Beograd, str. 131 – 137.

3. Letcher K. (2006):Adapted Physical Education for the Blind and Visually Impaired,

Overbrook School for the Blind website. Dostupno na

http://www.aph.org/pe/art_letcher1.html

4. Lieberman L, Cowart J. (???)Games for people with sensory impairment, Human

Kinetics.

http://www.aph.org/pe/art_letcher1.html

214

5. Lieberman L., Ponchillia P, Ponchillia S. (???): Phusical Education and Sports for

People with wisual Impairments and Deafblindness:Foundations of Instructions, AFB

press. Ove dve knjige nisu ovog momenta kod mene, pa ne mogu godinu da navedem,

mislim da ću ih sutra imati.

6. Montagnino, A. (2001): Physical Education and Recreation for Blind and Visually

Impaired Students, Future Reflections, Special Issue: Sports, Fitness, and Blindness.

Volume 20, Number 4. Dostupno na

https://nfb.org/images/nfb/publications/fr/fr6/frw0113.htm

7. Акимова, А. К. (1975):

Занятияфизическоикультуроисослабовидящьихдетеи,Дефектологиябр. 3,

Научно-методическиижурнал, Академии педагогических наук СССР, (стр. 67-70).

8. Семенов Л.А. (1986): Лечебная физкультура в школе для слепьих и слабовидящьих

детеи и оптимизация ее проведения путем примения тренажеров, Дефектология

бр. 3, Научно-методическии журнал, Академии педагогических наук СССР, (стр.

43- 49).

9. DimčovićN. u Hrnjica S iautori (1991): Ometenodete,

Zavodzaudžbenikeinastavnasredstva, Beograd, (str. 235-264)

10. DikićS. (1988): Metodikavaspitno – obrazovnogradasaslabovidimučenicima,

Naučnaknjiga, Beograd, 1988. (str. 1-64)

11. ZemcovaM.I. (1975): Slabovidiučenici, SavezdruštavadefektologaJugoslavije,

Beograd.

215

RAZLIKE U GIPKOSTI KOD ŽENA OD

ADOLESCENCIJE DO ZRELE DOBI

Branimir Mikić¹, Alija Biberović¹, Aghbar Saher², Vladimir Mijatović³

¹Fakultet za tjelesni odgoj i sport Univerziteta u Tuzli, Bosna i Hercegovina

²Gimnazija Brčko-Distrikt, Bosna i Hercegovina

³Neovisni istraživač, Bosna i Hercegovina

Sažetak:

Istraživanje je provedeno s ciljem utvrđivanja razlika između ispitanica različite hronološke

dobi u motoričkoj sposobnosti- gipkost. Uzorak ispitanica N=150 je dobijen iz populacije osoba

koje su tek uključene u rekreativnu aktivnost (aerobik) u dva fitness kluba u Brčkom i radnica

tvornice obuće u Zvorniku. Uzorak je podijeljen u šest (6) subuzorka od po 25 ispitanica

hronološke dobi od 18 do 46 godina starosti.

Primjenom multivarijatne i univarijatne analize varijanse utvrđene su statički značajne razlike

u šest (6) testova za procjenu gipkosti kod ispitanica različite hronološke dobi od 18 do 46

godina starosti

Dobijeni rezultati su u skladu sa istraživanjima (Mc Adams i Smith, 1988 prema Haywood i

Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010).

Ključne riječi: žene, gipkost, hronološka dob, subuzorci, razlike.

Uvod

Njemački filozof Šopenhauer (Svijet kao volja i predstava, 1844) ocijenio je da su zdravlje,

mladost i sloboda tri najveća dobra života koja ne umijemo da cijenimo dok ih imamo, nego

tek kada ih izgubimo. To su vrijednosti za koje većina Ijudi smatra da su date same po sebi, što

je svojstveno samo mladosti, dok stepen zdravlja i slobode u velikoj mjeri zavisi od napora koji

ulažemo da bismo ih dostigli.

Kretanje, optimalna fizička aktivnost, uslov je za očuvanje čovjekovog zdravlja i normalnog

funkcionisanja organa, sistema i čovjekovog organizma u cjelini. Svako prekomjemo

ograničavanje motorne aktivnosti u protivrječnosti je sa čovjekovom bioloskom prirodom. Ono

izaziva raznovrsna narušavanja i rastrojstva funkcija najvitalnijih organa i sistem organizma,

koja su u početku samo funkcionalnog, a kasnije i organskog karaktera. Nedostatak optimalne

216

fizičke aktivnosti najbolje i najlakše možemo da nadoknaditi kroz odgovarajuće programe

sportske rekreacije.

Gipkost je motorička sposobnost čovjeka za lako ostvarivanje velikog obima pokreta (Gajić,

1985), to jest da se izvede pokret velike amplitude (Zaciorski, 1975), dok Perić (1997) i Mikić

(2000) gipkost definišu kao sposobnost lokomotomog aparata da ostvari pokrete optimalne

amplitude. Sinonimi za termin gipkost su: fleksibilnost, savitljivost, pokretljivost, elastičnost,

istegljivost, rastegljivost, zglobna amplituda, obim pokreta i jos neki drugi.

Individualnagipkostopada čakiuperiodudjetinjstvaiadoloscencije,

ukolikoosobanijepodvrgnutatrenažnomprocesu, iliorganizovanomvježbanju

(HupprichiSigerseth, 1950; Martin, 1977; Milneisar., 1976; prema: HaywoodiGetchel, 2005;

prema Andrijašević

(2010).Opadajućitrendgipkostiukazujenasmanjenufizičkuaktivnostukolikoseposmatrajureprez

entativnegrupeispitanika. To ne znači da je gipkosti u opadanju kod svakog pojedinca. Sportisti,

plesaci i ljudi uključeni u treninge gipkosti zadržavaju, ili čak popravljaju, nivo gipkosti sa

godinama života (Munns, 1981; Germain i Blair, 1983; McAdam i Smith, 1988; prema:

Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010)

Poznato je da je uticaj uzrasta na nivo gipkosti veoma značajan (Gajić, 1985).

Cilj istraživanja

Osnovni Cilj ovog istraživanja je utvrđivanje razlika između ispitanica različite hronološke

dobi u motoričkoj sposobnosti- gipkosti.

Metodologija istraživanja

Uzorakispitanika

UzorakispitanicajedobijenizpopulacijerekreativkiizBrčkog (fitnessklubovi “Kolos” i

“Sportforma”) iradnicatvorniceobućeizZvornika.Veličinauzorkaje 150

ispitanicakojesenebaveorganiziranimoblicimatjelesnihaktivnostiilisunasamompočetkubavljenj

a.Uzorakjepodijeljennaosnovuhronološkestarostinasubuzorke - grupe, ito:

HRONOLOŠKA STAROST BROJ ISPITANIKA

18-21 25

22-26 25

27-31 25

32-36 25

37-41 25

42-46 25

217

UKUPNO: 150

Uzorak varijabli

Uzorak varijabli za procjenu gipkosti

MFLISK - Iskret s palicom

MFLZAR - Zaručenje

MFLUZK - Uzručenje nazad

MFLPRK - Pretklon na klupici

MFLPRE - Prednoženje

MFLRZN - Raznoženje

Metode obrade podataka

Primjenjene varijable u ovom istživanju su obrađene standardnim deskripivnim postupcima,

izračunati su osnovni centralni i disperzioni parametric kako bi se utvrdila funkcija njihovog

distibucija i osnovni parametri funkcija, za istaživani prostor.

Za utvrđivanje statističke značajnosti razlika rezultata među ispitivanim grupama za ispitivane

prostore primjenjena je Multivarijantna analiza varijanse(MANOVA).

Stastistička značajnost rezultata testova gipkosti posmatranih subuzoraka (podjeljenih po

kriteriju hronološke starosti) ispitivana je analizom varijanse (ANOVA).


Trendovi promjena vrijednosti za varijable gipkosti.

Na grafikonima od 1 do 6 su prezentirani trendovi promjena vrijednosti za varijable

gipkosti.

218

Grafikon 1. PromjenevrijednostizavarijabluiskretspalicomGrafikon 2.

Promjenevrijednostizavarijablupretklonnaklupici

Grafikon 3 Promjene vrijednosti za varijablu zaručenje Grafikon 4

Promjene vrijednosti za varijablu uzručenje

0,00

20,00

40,00

60,00

80,00

100,00

120,00

MFLISK

MFLISK

0,00

5,00

10,00

15,00

20,00

25,00

30,00

35,00

40,00

45,00

18

-21

22

-26

27

-31

32

-36

37

-41

42

-46

MFLPRK

M…

0,00

20,00

40,00

60,00

80,00

100,00

120,00

MFLZAR

M…

170,00

180,00

190,00

200,00

210,00

220,00

18

-21

22

-26

27

-31

32

-36

37

-41

42

-46

MFLUZR

M…

219

Grafikon 5. PromjenevrijednostizavarijabluprednoženjeGrafikon 6.

Promjenevrijednostizavarijabluraznoženje

Gipkostjesposobnostostvarenjakretanjauzglobovima punom amplitudom pokreta koja

omogućava maksimalno kvalitetno izvođenje, dok je limitirana gipkost čest faktor

povređivanja. Individualna gipkost opada čak i u periodu djetinjstva i adolescencije, ukoliko

osoba nije podvrgnuta trenažnom procesu, ili organizovanom vježbanju (Milne i sar., 1976;

prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010).

Opadajući trend gipkosti ukazuje na smanjenu fizičku aktivnost. To ne znači da je gipkost u

opadanju kod svakog pojedinca. Sportisti, plesači i osobe uključene u trening gipkosti

zadržavaju ili čak popravljaju nivo gipkosti sa godinama života (Mc Adam i Smith, 1988;

prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010).

Rezultati 6 testova za procjenu gipkosti, izmjerenih na uzorku 150 ispitanica starih od 18-46

godina, prikazuju promjene na gipkosti, kao motoričkoj sposobnosti u periodu kasne

adolescencije i zrelog doba žena

Analiza razlika između subuzoraka ispitanica u istraživanim varijablama gipkosti

U tabelama 1 i 2. Prikazani su rezultati multivariantne (MANOVA) i univarijantne analize

varijanse (ANOVA)varijabli gipkosti (6 varijabli) ispitanica,podjeljenih u 6 subuzoraka od po

25 ispitanica u odnosu na hronološku dob.

U postupku analiziranja činjeničnog stanja,primjenom multivarijantne analize varijanse

(MANOVA), utvrđeno je da se analizirani subuzorci ispitanica (6-subuzoraka) međusobno

statistički značajno razlikuju u varijablama gipkosti tijela i da postoji jasno definisana granica

između grupa ispitanica.

0,00

20,00

40,00

60,00

80,00

100,00

120,001

8-2

1

22

-26

27

-31

32

-36

37

-41

42

-46

MFLPRE

M…

0,00

20,00

40,00

60,00

80,00

100,00

120,00

140,00

18

-21

22

-26

27

-31

32

-36

37

-41

42

-46

MFLRZN

M…

220

Tabela 1 Značajnost međugrupnih razlika rezultata ispitanica motoričkog prostora-

gipkosti

n F p

MANOVA 6 4964 .000

Primjenom univarijantne analize varijanse (ANOVA) utvrđeno je da postoji statstički

značajna razlika u većini primjenjenih varijabli (tabela 2) sem varijabli duboki pretklon na

klupici (MFLPRK) i prednoženje (MFLPRE)

Tabela 2. Statistička značajnost razlika varijabli gipkosti

Varijable F P

MFLISK 11.066 .000

MFLPRK 1.346 .107

MFLZAR 12.274 .000

MFLUZR 4.366 .001

MFLPRE 1.725 .126

MFLRZN 7.136 .022

Na osnovu prethodnih istraživanja (Hupprich i Sigerseth, 1950; Martin, 1977; Milne i sar. 1976,

prema: Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010)očekivan je bio silazni trend,

odnosno smanjenje nivoa gipkosti ispitanica sa porastom godina života, zato što se ne radi o

osobama uključenim u trenažni proces ili svakodnevne aktivnosti na razvoju gipkosti (McAdam

i Smith, 1988, prema Haywood i Getchel, 2005; prema Andrijašević (2010).

Svi dobiveni rezultati ukazuju na statistički značajne razlike rezultata u zavisnosti od

hronološke starosti, što je bilo i očekivano.

Poznato je da je uticaj uzrasta na nivo gipkosti veoma značajan (Gajić, 1985). U periodu kasne

adolescencije koji se kod osoba ženskog pola odvija od 17. do 21. godine života, motorika se

mijenja prvenstveno u zavisnosti od načina života i specifičnog treninga, a individualne razlike

su u ovom periodu života veoma velike (Nićin, 2000; Mikić, 2005). Bazične motoričke

221

sposobnosti se i dalje razvijaju i kumuliraju sa velikim individualnim vremenskim razlikama.

Na ovoj osnovi se mogu tumačiti izvjesne nepravilnosti u ispoljavanju testova gipkosti u

subuzorku ispitanica od 18.-21. godine starosti. Kao primjer može se navesti da poboljšanje

rezultata testa iskret s palicom, kod ispitanica starih od 18.-21. godine ne prati poboljšanje

rezultata testa zaručenje. Na uspješnost realizacije zadatih testova vjerovatno su bitno uticali

koordinacija i mišićna sinergija, koji se u navedenim periodima još uvijek usaglašavaju. Ista

nepravilnost očitava se kod rezultata testa prednoženje (čiji trend je rastući) i testa pretklon na

klupici (ima opadajući pa rastući trend).

Zaključak

Može se zaključiti da se gipkost ispitanica poboljšava od perioda adolescencije do 30. godine

života. U periodu od 27. do 31. godine života ispitanica svi testovi pokazuju najbolje rezultate.

Nakon ovog perioda u svim testovima, dolazi do manje, ili više, osjetnog pada retultata sa

manjim odstupanjima kod testova pretklon na klupici i prednoženje. Opadajući trend očitava se

u cijelom posmatranom periodu od 30-46 godine života ispitanica. Bez obzira na smanjenje

rezultata testova, tek oko 32. do 36. godine života oni dostižu nivo sposobnosti procjenjenih u

periodu kasne adolescencije. Nakon 37 godine život primjećuje seznačajan pad svih rezultata

testova gipkosti i on se nastavlja sve do kraja posmatranog perioda, odnosno do 46 godine

života.

Literatura

1. American Alliance for Health, Physical Education, Recreation and Dance (1989).

Physical best the AAHPERD guide to physical fitness education and assessment.

Reston, VA: AAHPERD.

2. Andrijašević, M. (2010). Kineziološka rekreacija. Kineziološki fakultet Sveučilišta u

Zagrebu.

3. Hadžić, S., Mikić., Mehinović, J., Đug M. (2009). Uticaj programskih sadržaja aerobika

na regulaciju pretilosti i razvoj fleksibilnosti kod studentkinja Univerziteta u Tuzli.

Beograd, V međunarodna konferencija (Menadžment u sportu)

4. Kalajdžić, J. (1992): Ispitivanje transformacione strukture gipkosti na repetativnu

snagu, Doktorska disertacija, Novi Sad.

5. Mikić, B. (2005). Wellness i Fitness, Nastavnički fakuItet "Džemal Bijedić" Mostar,

Mostar.

6. Mikić, B., Bratovcić, V. (2004). Wellness osnova novi životni sti!, Sportnaučni i

praktični aspekti, 2, Tuzla

7. Mikić, B. (1978). Programiranje rekreativnih aktivnosti osoba poslije 35-te godine,

Sportnomedicinske objave, (10-12), 509-512.

222

8. Mitić, D. (1998): Tendencije te tiranja u rekeraciji, Rekreacija časopis asocijacije "Sport

za sve", (2), 9-13.

9. Shahana, A., Nair, S., Hasrani, S.S. (2010). Effect of aerobic exercise programme on

health related physical fitness components of middle aged women, Br J Sports Med

2010; 44:il9 doi:10.1136/bjsm.2010.078725.60

223

INSTITUCIONALNI OKVIR I „NEVER ENDING STORY“ SPORTSKIH

ORGANIZACIJA

Nenad Avramović1, Vladan S. Perišić1, Jelena Perišić2,

1Pravni fakultet za privredu i pravosuđe, Univerziteta Privredna akademija u Novom Sadu,

Srbija 2VŠSS «Sportska akademija», Beograd, Srbija

Sažetak

Pravna lica poseduju pravni subjektivitet koji im omogućava da budu nosioci prava, obaveza i

odgovornosti utvrđenih pravnim poretkom, kao jedinstvom sistema pravnih normi i adekvatnog

ljudskog ponašanja po propisanim pravilima.Opšte elemente koji su pravna pretpostavka

osnivanja pravnih lica moraju da ispune i sportska udruženja, organizacije i drugi oblici

delovanja u sportu.Dakle, u zavisnosti od kriterija organizovanja, vrste delatnosti, svrhe

osnivanja i ciljeva koji se žele postići zavise i forme organizovanja pravnih lica.Premda su

sportske organizacije i udruženja regulisani posebnim Zakonom o sportu, kao lex specialis

propisom, Zakon o udruženjima je matični ili lex generali propis koji reguliše osnivanje i rad

udruženja građana.Sportske organizacije se radi obavljanja sportskih aktivnosti i delatnosti

osnivaju u formi sportskih udruženja ili sportskih privrednih društava, a mogu da budu i u ulozi

osnivača privrednih društava i drugih pravnih lica, te zadužbina i fondacija, kao i inicijator

osnivanja ustanova.

Ključne riječi: pravo,never ending story, sport,organizacije.

Uvodne napomene

Društvene aktivnosti, uključujući i sportske, po pravilu se odvijaju kroz organizovane

delatnosti ljudi. Institucionalni okvir kroz koji fizička lica obavljaju pravnim sistemom

dozvoljene delatnosti, i na taj način ostvaruju ciljeve svoga udruživanja, naziva se pravno

lice ili subjekt. Pravna lica poseduju pravni subjektivitet koji im omogućava da budu nosioci

prava, obaveza i odgovornosti utvrđenih pravnim poretkom, kao jedinstvom sistema pravnih

normi i adekvatnog ljudskog ponašanja po propisanim pravilima. Pravnu sposobnost pravno

lice stiče osnivanjem odnosno aktom priznanja izvršenim od strane nadležnog organa na

propisan način. Adekvatnom registracijom pravnog lica istovremeno je potvrđeno da subjekt

ima potrebne osnivačke akte, izabrane organe, neophodnu organizaciju i sopstvena pravila,

te svoju imovinu koja je neophodna za obavljanje delatnosti i pritom odvojena i samostalna

od imovine pojedinaca.

Zadovoljivši predviđene uslove pravno lice je steklo i specijalnu pravnu sposobnost,

odnosno sposobnost da bude nosilac samo onih prava i obaveza koji karakterišu obavljanje

delatnosti zbog kojih je osnovano. Opšte elemente koji su pravna pretpostavka osnivanja

pravnih lica moraju da ispune i sportska udruženja, organizacije i drugi oblici delovanja u

224

sportu. Otuda ćemo, u cilju jasnije prezentacije, dati i kratak istorijski prikaz klasifikacije

pravnih lica, a nešto detaljnije dati prikaz udruženja i društava, formi koje odlikuju oblike

sportskog organizovanja, koje se nalaze u „fazi tranzicionih promena kao novi zamrznuti

start“ i nikad ne završena priča

Vrste pravnih lica

Postoje klasifikacije pravnih lica zasnovane na podeli ustanovljenoj u Rimskom pravu,

odnosno o podeli na udruženja (universitas) i društva (societas)18. Pritom se universitas

pojavljivao u dva oblika: kao zajednica lica (universitas personarum) i kao zajednica dobara

(universitas bonorum), odnosno universitas rerum ako je u pitanju zbirna stvar.

Klasična pravna teorija buržoaskog prava pravi razliku između pravnih lica javnog i

privatnog prava. Pritom pod subjektima javnog prava ubraja državu, društveno-političke i

teritorijalne celine poput opština, srezova i okruga, te ustanove od društvenog značaja kao

bolnice, biblioteke, muzeji..., dok pod pravnim licima privatnog prava podrazumevaju

sportska, naučna, stručna, profesionalna i druga udruženja.

Dakle, u zavisnosti od kriterija organizovanja, vrste delatnosti, svrhe osnivanja i ciljeva koji

se žele postići zavise i forme organizovanja pravnih lica. I pored više od dva milenijuma

egzistiranja, osnovne postavke osnivanja pravnih lica, u suštini, nisu bitno promenjene.

Današnje sportske organizacije strukturno bi mogle da se podvedu pod udruženja odnosno

zajednice lica poznate još u rimskom pravu.

Klasifikovanje pravnih lica u pravnim sistemima savremenih država, među koje nesumljivo

spada i Republika Srbija, opredeljuje specifičan pravni identitet i u tom smislu razlikuje:

Udruženja odnosno pravna lica koja su osnovana radi zadovoljenja interesa osnivača

obavljanjem neprivredne delatnosti;

Društva tj. pravna lica koja su osnovana radi pribavljanja koristi osnivačima

bavljenjem privrednom deatnošću;

Ustanove – javna preduzeća kao pravna lica koja su osnovana radi zadovoljenja

potreba trećih lica, najčešće obavljanjem privredne delatnosti;

Zadužbine, fondacije i fondovi odnosno pravna lica koja su osnovana radi

zadovoljenja interesa trećih lica obavljanjem neprivredne delatnosti.

18 Stanković O., Orlić M., Stvarno pravo, IX, 1999. godina, strana 15-17.

225

Sportske organizacije kao udruženje

Udruženje je dobrovoljna nevladina nedobitna organizacija zasnovana na slobodi

udruživanja više fizičkih ili pravnih lica, osnovana radi ostvarenja i unapređenja određenog

zajedničkog ili opšteg cilja i interesa, koji nisu zabranjeni Ustavom ili zakonom.19

Premda su sportske organizacije i udruženja regulisani posebnim Zakonom o sportu, kao lex

specialis propisom, Zakon o udruženjima je matični ili lex generali propis koji reguliše

osnivanje i rad udruženja građana. Zakon o udruženjima ne propisuje obavezu upisa u

registar ali samo udruženje, koje je upisano u registar, danom upisa stiče status pravnog lica.

Ove odredbe, kao i javnost rada udruženja odlikuju i sportska udruženja odnosno

organizacije. Opšte pravno načelo Lex specialis derogat legi generali, odnosno pravilo da

poseban zakon isključuje primenu opšteg primenjuje se i na sve obaveze i prava udruženja

odnosno sportske organizacije ukoliko su one određene odredbama Zakona o sportu.20 A

contrario, ukoliko Zakon o sportu, kao specijalan, nije regulisao neku meteriju, a ista je

stipulisana Zakonom o udruženjima, biće primenjen opšti zakon.

Sportska organizacija kao udruženje osniva se i organizuje slobodno, a upis u Registar koji

vodi Agencija za privredne registre kao povereni posao, ima konstitutivno dejstvo. Zakon o

sportu sportsko udruženje definiše kao dobrovoljnu nedobitnu organizaciju zasnovanu na

slobodi udruživanja više fizičkih i/ili pravnih lica, organizovanu na osnovu statuta i osnovanu

radi ostvarenja zajedničkog cilja u oblasti sporta.21 Upisom u Registar sportsko udruženje

stiče svojstvo pravnog lica, a Jedinstvenu evidenciju udruženja, društava i saveza u oblasti

sporta vodi Ministarstvo omladine i sporta. Sportsko udruženje mogu osnovati najmanje tri

osnivača, a njegov osnivač može biti potpuno poslovno sposobno fizičko lice ili pravno lice.

Sportsko udruženje, shodno članu 37. Zakona o sportu, osniva se usvajanjem i potpisivanjem

osnivačkog akta, statuta i izborom odnosno imenovanjem lica ovlašćenog za zastupanje.

Navedene odredbe govore o usklađenosti opšteg i posebnog zakona. Statut je najviši opšti

pravni akt autonomnog dejstva, koji donose članovi sportskog udruženja sa ciljem

regulisanja organizacije, rada i nadležnosti organa sportskog udruženja.

Na taj način potvrđena je teza da državna vlast ne može i ne mora svojim propisima da

određuje sve društvene odnose koji su u njenom interesu već određene odnose prepušta

autonomnim pravnim subjektima. Ovakvo pravo, koje donose autonomni pravni subjekti

mora da se zasniva na osnovu i u okvirima pravnih ovlašćenja koje je odredio i dao nadležni

državni organ.22 Ovakvo pravno stanovište značajno je, jer je statutom moguće predvideti,

na bazi zakonskih ovlasti, da osnivači upravljaju sportskim udruženjem srazmerno visini

unetih uloga, što je logično rešenje, dok se društvenim kapitalom i sportskoj organizaciji

19 Član 1. Zakona o udruženjima („Službeni glasnik RS“, broj 51/09). 20 Službeni glasnik RS”, broj 24/11. 21 Član 34. stav 1. Zakona o sportu („Službeni glasnik RS”, broj 24/11).

. 22 Duguit L., L’Etat, le droit objectif et lla loi positive, I Paris, 1901, strana 30.

226

upravlja isključivo ravnopravno, od strane svih članova. Inače, shodno opštim principima,

sportsko udruženje, kao pravno lice, može biti osnivač privrednog društva ili drugog pravnog

lica, radi pribavljanja sredstava potrebnih za ostvarenje svojih sportskih ciljeva.23

Sportsko privredno društvo

Drugi manifestni oblik obavljanja sportskih aktivnosti i sportske delatnosti sportske

organizacije je sportsko privredno društvo. Na sportske organizacije organizovane kao

privredno društvo, pored Zakona o sportu, primenjuju se i odredbe Zakona o privrednim

društvima24, kao matičnog zakona o osnivanju i radu privrednih društava. Naravno, i ovde

važi opšte pravilo Lex specialis derogat legi generali u odnosu primene odredbi Zakona o

sportu i Zakona o privrednim društvima. Sportsku organizaciju kao privredno društvo,

pritom, mogu osnovati fizička i/ili pravna lica, uključujući i sportska udruženja.

Sportsko privredno društvo može obavljati sportske aktivnosti i sportske delatnosti ako ima

učlanjene ili ugovorom angažovane sportiste; angažovane sportske stručnjake u datoj vrsti

sportske delatnosti; obezbeđen odgovarajući prostor, odnosno sportske objekte i opremu i

odgovarajući unutrašnju orfganizaciju i finansijska sredstva, ako učestvuje u sportskim

takmičenjima.25 Zakon obavezuje sportsko privredno društvo da neto dobit koju društvo

ostvari u tekućoj godini mora u iznosu ne manjem od 70 % biti reinvestirana u pretežnu

delatnost toga društva. Ovom odredbom zakonodavac je želeo da fiksira profitabilna ulaganja

u dalji razvoj sporta. U svom nazivu sportska privredna društva koja ne učestvuju u

takmičenju ne mogu da imaju reč „klub“. Takođe, Zakon o sportu predviđa da preduzetnik

ukoliko želi da se bavi stručnim radom u oblasti sporta mora da ima odgovarajuće sportsko

zvanje, kao i da se na njegov rad u sportu supsidijarno primenjuju propisi o preduzetnicima.

I preduzetnik u sportu a i sportsko privredno društvo mogu se baviti poslovima posredovanja

u sportu prilikom prelaska sportiste iz jedne u drugu sportsku organizaciju ukoliko imaju lice

sa odgovarajućim sportskim zvanjem i dozvolom za rad.

Sportske organizacije generalno mogu se radi ostvarenja zajedničkih ciljeva i interesa i

zajedničkog nastupanja u oblasti sporta udruživati u sportska društva.

Sportske ustanove, zadužbine i fondacije

Kao osnivači ustanova o oblasti sporta mogu se javiti Republika Srbija, autonomna pokrajina

i jedinica lokalne samouprave. Osnivači sredstva za osnivanje ustanova obezbeđuju iz

budžeta, a cilj osnivanja nije konkretan ekonomski interes osnivača, već želja šire ili uže

društveno političke zajednice da njene institucije funkcionišu u opštem društvenom interesu,

23 Član 72. stav 1. Zakona o sportu . 24 “Službeni glasnik RS“, broj 125/04. 25 Član 33. stav 1. Zakona o sportu.

227

a država da bude stabilan i siguran radni i životni ambijent. Ustanove nisu normativno

uređene jednim, posebnim zakonom, već se kao pojedinačne osnivaju posebnim zakonom ili

odlukom nadležne skupštine autonomne pokrajine ili jedinice lokalne samouprave. Ustanove

su po svojoj prirodi universitas bonorum26, a po normativnom određenju više societas,27pa

se na njih primenjuju propisi koji se odnose i na privredna društva, iako je njihova delatnost

usmerena na zadovoljenje opštih potreba odnosno potreba trećih lica. Ustanove često

iskazuju negativan finansijski bilans, odnosno prave gubitke i finasiraju se iz budžeta tako

pokrivajući male i simbolične takse koje naplaćuju za svoj rad. Svrha njihovih taksi je

simbolična i pokriva maksimalno troškove samo administrativne obrade. Ovaj načelan

pravno teorijski stav o radu ustanova dopunimo čestim primedbama koje korisnici ustanova

u oblasti sporta upućuju na visinu i učestalost taksi.

Na ustanove kao pravna lica u sportu primenjuju se odredbe Zakona o sportu, ali i odredbe

zakona koji se odnose na javne službe kao supsidijarne. Najznačajnija sportska ustanova u

Srbiji je Republički zavod za sport osnovan sa ciljem da razvija stručni rad u oblasti sporta,

a delom i zdravstvnu zaštitu, kroz zadovoljenje potreba sportista, sportskih organizacija i

saveza.

Novi Zakon o sportu je članom 111. predvideo osnivanje sportskih zadužbina i fondacija radi

ostvarivanja društveno korisnih ciljeva u oblasti sporta smatrajući da sa njima otvara mogućnost

daljeg razvoja sporta, što u ranijem zakonu nije bio slučaj. Ipak, na osnivanje i rad sportskih

zadužbina i fondacija primenjivaće se odredbe posebnog Zakona o zadužbinama, fondacijama

i fondovima, kao dobrotvornim ustanovama.

Zaključna razmatranja

Zakon o sportu iz 2011. godine, svojim odredbama u domenu pravnog statusa, organizacije

i funkcionisanja sportskih organizacija usaglasio je svoje odredbe za Zakonom o

udruženjima, ali i Zakonom o privrednim društvima, te drugim propisima privrednog prava,

koji se kao opšti primenjuju samo ako „sportske teme“ nisu stipulisane posebnim zakonom.

Sportske organizacije se radi obavljanja sportskih aktivnosti i delatnosti osnivaju u formi

sportskih udruženja ili sportskih privrednih društava, a mogu da budu i u ulozi osnivača

privrednih društava i drugih pravnih lica, te zadužbina i fondacija, kao i inicijator osnivanja

ustanova. Na taj način tkz. sportsko pravo nastavilo je lagani trend reformi i usaglašavanja

sa privrednopravnim promenama koje donosi tržišno privređivanje, dajući specifičan

doprinos društveno - ekonomskoj tranziciji kroz uvođenje novih pravnih formi sportskih

organizacija.

Literatura

26 Zajednica dobara. 27 Društva, privredna društva.

228

1. Brayant, J., Bradley, J. (1993): “Enhancing academic productivity, student development

and employment potential”; National Intramural-Recreational Sports Association

Journal 17 (3): 42-44.

2. Duguit L., L’Etat, le droit objectif et lla loi positive, I Paris, 1901

3. Stanković O., Orlić M., Stvarno pravo, IX, 1999. godina, strana 15-17.

4. Suggs, W. (1999): Firms Look to College Sports. Street and Smith’s Sports Business

Journal.2(13), 22.

5. Gianfranco, M. (2011): Maintenance and management costs of open sport

facilities.National Council of Economy and Work (C.N.E.L.).

6. Zakona o udruženjima („Službeni glasnik RS“, broj 51/09).

7. Službeni glasnik RS“, broj 125/04.

8. Zakona o sportu („Službeni glasnik RS”, broj 24/11).

229

HIPOKINEZIJA I KONTROLA TJELESNE AKTIVNOSTI STARIJIH I ODRASLIH

OSOBA

Jasmin Bilalić1, Osman Lačić1 , Ćamil Habul2 , Osmo Bajrić3,Ekrem Čolakhodžić4

1 Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Tuzla, Bosna i Hercegovina

2 RMC „Dr Safet Mujić“, Mostar, BiH, Edukacijski fakultet , Bosna i Hercegovina

3 Edukacijski fakultet, Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina

4 Nastavnički fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“ Mostar,Bosna i Hercegovina

Sažetak

Iako nema sigurnih dokaza da tjelesna aktivnost produžuje trajanje života, poznato je da

sprečava, ublažuje pa i otklanja faktore rizika. Na taj se način poboljšava zdravstveno stanje

starijih osoba. S druge strane, relaksacija postignuta tjelesnim vježbanjem, rekreacijom ili

sportskom aktivnošću nenadoknadiva je u borbi protiv psihičkih preopterećenja i stresnih

situacija kojima obiluje današnji život. Povoljnim djelovanjem tjelesne aktivnosti na činioce

rizika može se život u starosti učiniti znatno ugodnijim i zdravijim. Nije važno samo živjeti,

već je važno kako se živi.

Ključne riječi: hipokinezija, zdravlje, prehrana, vježba.

Uvod

U današnjem svijetu način življenja se znatno promjenio u odnosu na prije. Ljudi žive ubrzano,

nedostatak vremena za vanposlovne aktivnosti je sve veći, a čovjek svoj život i navike u sve

većoj mjeri automatizuje. U razvijenim zemljama starosna dob se iz godine u godinu produžuje

pa tako je prije nekih stotinu godina prosječno trajanje životne dobi iznosilo oko 40 godina.

Danas se ta granica pomjerila na 70 pa čak i više godina. Među starijima se sve više i više javlja

potreba za relaksacijom u obliku rekreativnih aktivnosti a problem koji se pri tome javlja

najveću brigu stvara liječnicima. Naime, velika odgovornost je upravo na onima koji se susreću

sa problemom procjene tjelesne sposobnosti tih ljudi. Poznato je da nivo nekih osnovnih ali i

nekih manje bitnih životnih funkcija, prije svega misli se na fiziološke, opada u skladu sa

starenjem. Cilj bavljenja tjelesnom aktivnošću starijim populacijama trebao bi da bude

održavanje osnovnih fizioloških funkcija. Kontrola funkcionalnih sposobnosti spada u

djelokrug sportske medicine, pa se zbog toga sportski liječnik mora upoznati sa problemima

starih ljudi.

230

HIPOKINEZIJA, ZDRAVLJE I RADNA SPOSOBNOST

U svaremenim uslovima proizvodnje mnogi radici su oslobodeni aktivnog tjelesnog naprezanja

koje je neophodno za održavanjevisoke radne sposobnosti. Smatra se da je normalno da se u

toku dana kroz mišicni rad troši minimalno 1200 – 1300 kcal. Mnoga istraživanja pokazuju da

nedostatak mišične aktivnosti negativno utiće na čovjeka, u vidu njegove fizičke

pripremljenosti, radne sposobnosti pa čak i njegovog zdravlja. To dovodi do smanjenja mišicne

snage, kao i izdržljivosti, te atrofije mišiča i drugih promjena. Fiziološka suština uticaja

hipokinezije na organizam je u uskoj uzajamnoj vezi izmedu motoričkih i vegetativnih funkcija.

Vrste hipokinezije

Subjektivno motivacioni vidovi nisu prinudni već iznuđeni kroz sferu motivacije ličnosti,

njenih potreba, interesovanja i sl. Prinudni vidovi hipokinezije uslovljeni su objektivnim

faktorima koji ograničavaju motornu aktivnost. Tonostatički vidovi hipokinezije su

karakteristični za mnogo profesija, kod kojih se usljed dugotrajnog statičkog prenaprezanja

mišica narušava prirodni bioritam naizmjeničnosti naprezanja i slabljenja mišiča, što dovodi

do narušavanja bioritma sinhronizovanih bioprocesa koji su neophodni za regulaciju mišicne

aktivnosti. Lokomotorna hipokinezija je vezana za osiromašenje fizičkog skracivanja mišica, s

obzirom da se često formira fiksiran radni položaj koji je u večini slučajeva i fiziološki

nepogodan. Takvo stanje je popračeno naprezanjem mišica vrata, ramenog pojasa i trupa i sl.

Fiziološke promjene koje se pojavljuju tokom starenja

Postoji niz promjena koje se dešavaju u organizmu tokom starenja. Neke od njih značajno utiću

na bioritam i život uopšte, neke druge u manjoj mjeri. Sa gledišta sportske medicine možemo

izdvojiti jedanaest najbitnijih:

1. Smanjenje maksimalnog minutnog volumena srca zbog sniženja maksimalne srčane

frekvencije i maksimalnog sistoličkog volumena srca.

2. Povečano opterečenje srca zbog gubitka elastičnosti arterija, posebno aorte. Kod starenja,

sistoličko arterijski tlak raste više kod muškaraca u odnosu na žene.

3. Smanjene količine kalija u organizmu.

4. Lošija kapilarizacija perifernih dijelova tijela i slabija ravnomjerna raspodjela krvi.

5.Slabljenje funkcije srca kao pumpe zbog povećanja količine vezivnog tkiva (kardioskleroza).

6. Smanjenje ventilacijskog i difuznog kapaciteta pluća kao posljedica manjeg broja alveola i

kapilara.

7. Involucijski procesi na neuromuskularnom sistemu i unutrašnjim organima. Tokom starenja

dolazi do opadanja apsolutne mišicne snage kod netreniranih osoba.

231

8. U starosti nastanak degenerativnih promjena najviše se oslikava na zglobnim hrskavicama.

Najveću prijetnju predstavlja nastanak skleroze

i spondiloze koje osim što ugrožavaju

zglobove, isto tako direktno utiču na kretanje

kompletnog lokomotornog aparata.

9.Kvalitativne i kvantitativne promjene

metaboličkih depoa i fermentnih sistema.

10.Postepeno smanjenje ukupne kolicine vode

u organizmu. Procentualno gledano, tijelo 70-

godišnjaka sadrži samo 60% količine vode u

odnosu na novorodence.

11.Kalorijske potrebe kroz dvevni obrok se smanjuju zbog sniženja bazalnog metabolizma.

Zdravstveni pregled i kontrola starijih

Na sistematskom pregledu osoba koje su navršile 40 godinu života treba obratiti pažnju na

slijedeće:

1. Detaljnu anamnezu usmjerenu na preboljene bolesti i subjektivne poteškoće. Pri tome ljekaru

može znatno olakšati uvid u dokumentaciju o ranijim pregledima u ambulanti i sl.

2. Uz ekektrokardiogram u moru treba snimiti I

elektrokardiograf pri opterećenju.

3. Vrlo korisne podatke dati će i mjerenje

krvnog tlaka u toku ergometrijskog opterećenja.

4. Uz vitalni kapacitet treba izmjeriti i sekundni

kapacitet.

Kada se određuje privremena nesposobnost

poslije preboljenih akutnih bolesti ili povreda

treba voditi računa o tome da vrijeme

rekonvalescencije sratijih osoba traje približno dvostruko duže nego kod mladih osoba.

Izbor aktivnosti u starijoj životnoj dobi

Nakon tridesete godine utjecaj treninga, odnosno vježbi počinje opadati, sve do osamdesete

nakon čega sasvim iščezava. Kada je u pitanju dob od šezdeset godina, fizička aktivnost ne

232

pokazuje velike razlike između muškaraca i žena ( Hollmann, Hettinger, 197628). Schmidt

(1970)29 je primjetio da sposobnosti kod starijih osoba koje su trenirale izdržljivost opadaju, da

bi se tek u osmom desetlijeću javlja nagli pad funkcionalnih sposobnosti. Bez obzira na starost,

osobe koje se nalaze u toj dobi, uz redovito vježbanje učiniti će da budu funkcionalno

sposobnije od onih koji svoj organizam ne izlažu redovitom vježbanju, i to je posljedica

slijedećeg:

1. Većeg maksimalnog aerobnog kapaciteta;

2. Bolje ekonomike disanja

3. Niže frekvencije srca u mirovanju i u toku doziranog opterećenja

4. Mogućnosti postizavanja veće maksimalne fekvencije srca

5. Manje sklonosti poremećajima srčanog ritma

6. Nižeg arterijskog krvnog pritiska u mirovanju i pri opterećenju

7. Nižeg ekvivalenta volumena srca

8. Veće apsolutne mišićne sile, veće lokalne dinamičnosti i statičke izdržljivosti

9. Niže razine mliječne kiseline pri doziranom radu.

Da bi izbor aktivnosti bio odgovarajući i učinkovit, treba imati u vidu spol osobe, životnu dob,

te fiziološke i druge mogućnosti.Vježbe izdržljivosti i snage, neće biti djelotvorne i neće učiniti

da osoba starije dobi time poboljša funkcionalnost svog organizma, naprotiv, pretjerano

izlaganje neadekvatnom vježbanju može postati uzrokom nekih posljedica. Takve vježbe se

mogu preporučiti ukoliko zadovoljavaju slijedeće kriterije:

1. Da aktiviraju najmanje 1/7 cjelokupne poprečnoprugaste musculature;

2. Da im intenzitet bude toliki da se fekvencija srca ubrza na 130 u minuti ili više

3. Da traju najmanje 5 minuta i da se ponavljaju svakodnevno.

S obzirom da je čovjek sposoban za tjelesnu aktivnost za vrijeme cijelog života, bitan je podatak

da li se osoba koja se upušta u tjelesne aktivnosti nekada bila sportista i da li se uopšte bavila

sportom. Aktivnosti koje se preporučuju starijim osobama su: kaskanje, trčanje i pješačenje,

vožnja biciklom, sobna gimnastika, skijanje, plivanje, stolni tenis i tenis.

Također je poznato da osobe koje su više u pokretu manje pate od osteporoze. Da bi osobe koje

se nisu u životu mnogo bavile fizičkim aktivnostima u starijoj dobi počele sa tim, potrebno je

organizovati grupne šetnje ili grupna vježbanja.

28Hollmann, Hettinger – 1976. 29Schmidt – 1970.

233

Način prehrane u starijoj životnoj dobi

Prilikom kreiranja programa za starije osobe a i druge,

ne smije se zanemariti važnost prehrane. Prehrana u

starosti treba u ključuje slijedeće faktore:

Da dovod kalorija bude ograničen,

Da hrana bude raznovrsna,

Da sadrži dovoljnu količinu vitamina i

mineral,

Da hrana bude bogata bjelančevinama.

Prevelika količina unesene hrane može samo da

naškodi, a posljedica toga jeste skraćivanje životnog vijeka. Mnogobrojne statistike pokazuju

da svako povećanje tjelesne težine za 1 kg preko idealne težine povečava smrtnost za 2% od

očekivanog modaliteta stanovništva određene životne dobi. Posljedice pretjerane tjelesne težine

često su povišenje arterijskog tlaka, pojava šećerne bolesti, urantna nefropatija, hiperlipemija i

arterosleroza.

S druge strane, izostavljanje osnovnih hranjihvih sastojaka može biti štetno, jedini izuzetak je

izostanak šećera. Česta greška koja se javlja prilikom određivanja dijeta je izostavljanje

ugljikohidrati, naročito u starijoj životnoj dobi.

Generalno gledajući, starijim osobama je potrebno manje kalorija. Smatra se da je u toj životnoj

dobi muškarcima potrebno oko 2400, a ženama 2100 kalorija dnevno. Naravno i ta vrijednost

može da varira s obzirom na različitosti pojedinaca. Poslije 50 god. unošenje kalorija treba

postepeno početi smanjivati. Tako, npr. sedamdesetogodišnjaku u prosjeku ne treba više od

1700 kalorija dnevno, a sedamdesetogodišnjakinji 1500 kalorija.

Najčešće dolazi do manjka vitamina B1 i B2, magnezija, cinka i željeza kao i bjelančevina

(katabolički procesi). U tim slučajevima je indicirano uzimanje bjelančevina u obliku

koncentriranih preparata. U starosti je nepoželjno unošenje vitamina D i kalcijuma, jer ljudski

organizam u tim godinama sadrži prekomjerne količine tih supstanci.

Metode funkcionalnog testiranja

234

Ocjena jednog organa, organskog sistema ili više organskih sistema, vrši se postupkom koji se

naziva test. Test je eksperimentalni postupak kojim se mjeri neka osobina, a rezultat tog sluza

kao baza za ocjenu funkcionalne spremnosti odnosno sposobnosti. U fiziologiji primjenu su

naši pretežno tkz. organski testovi, tj testovi kojim se mjeri sposobnosti pojedinih organskih

sistema, najcešce kardiovaskilarnog i disajnog. Neki od njih su npr Lorenzov ili Shellongov

test. Broj organskih testova opisanih u domaćoj literaturi je veoma velik, što je najbolji

pokazatelj da ne postoji idealan test. Za razliku od testiranja u sportskom treningu gdje se teži

ka vrhunskim rezultatima i dostignućima, testiranje starijih osoba ima prije svega preventivni

karakter. U toj populaciji koriste se prije svega regulantni testovi i testovi aerobnog kapaciteta.

Oni daju sasvim zadovoljavajući nivo rezultata koji je potreban kod doziranja i kontrole

opterećenja prilikom aktivnosti odraslih i starijih osoba.

Zaključak

U današnje vrijeme, vrijeme u kojem se živi i radi znatno brže nego što je to ranije bio slučaj,

veliki značaj ima pravilno stečena navika redovnog tjelesnog vježbanja. Sam proces sticanja

takve navike počinje još u ranoj mladosti, na časovima tjelesnog odgoja, na treninzima ili

rekreativnim aktivnostima. S obzirom da se današnja granica životne starosti pomjerila do neke

70 godine, može se reći da je čovjek dosta napredovao u smislu boljeg i zdravijeg života, drugim

riječima dužeg života. Ne postoji konkretan dokaz koji potvrđuje teoriju da tjelesna aktivnost

produžuje život, međutim postoji niz slučajeva i faktora koji to djelimično potvrđuju. Prilkom

bavljenja tjelesnom aktivnošću starijih osoba, najbitniju ulogu ima ljekar koji kontrolise klijenta

kroz razne testove, prije svega funkcionalnih sposobnosti i dr., kao i ljekarske preglede. Pored

njega stoji i odgovorni stručnjak čiji je posao odabir, doziranje i kontrola tj nadzor nad

aktivnostima tokom tjelovježbanja.Svaki čovjek treba da shvati da se kroz fizičku aktivnost

izbacuju štetočine iz ogranizma, poboljšava se opšti nivo zdravlja organizma, radi se na

regulaciji tjelesne težine te se izbjegavaju i savladavaju psihičke smetnje, prije svega misli se

na stress.

Literatura

1. Alić-Partić, M. (2003). Teorija sporta. Tuzla, Fakultet za tjelesni odgoj i sport.

2. Berg, A., Halle, M., Franz, I i sur. (1997.). Physicla activity and lipoprotein metabolism:

epidemiological evidence and clinical trials. Eur J Med Res, 2, 259-264.

3. Blair, S.N. i Brodney, S. (1999.). Effects of physical inactivity and obesity on morbidity

and mortality: current evidence and research issues. Medicine & Science in Sports &

Exercise. 31, S646-662.

4. Clarkson-Smith, L. and A.A. Hartley. Relationships between physical exercise and

cognitive abilities in older adults. Psychol. Aging 4:183-189, 1989.

5. Hassmen, P., R. Ceci, and L. Backman. Exercise for older women: a training method

and its influences on physical and cognitive performance. Eur. J. Appl.Physiol. 64:460-

466, 1992.

235

6. Mišigoj-Duraković, M. i sur. (1999.). Tjelesno vježbanje i zdravlje. Zagreb: Grafos,

Fakultet za fizičku kulturu.

7. Medved, R., Pavišič-Medvedev, V. (1983). Rizici sa internističkog aspekta u toku

rekreaticne aktivnosti starijih osoba.Fakultet za fizičku kulturu, Sveučilište u Zagrebu.

8. Milanović, D. (1996). Fitness. Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu.

9. O’Connor, P. J., L. E. Aenchenbacher, and R.K. Dishman. Physical activity and

depression in the elderly. J. Aging Physiol. Activ. 1:34-58, 1993.

236

POSLEDICE NESTRUČNOG RADA U RUKOMETU

Milorad Đukić1, Milica Đukić1, Damir Ahmić2

1Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja, Novi Sad, Srbija 2Fakultet za Tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Posledice nestručnog rada u današnjem sportu pa naravno i u rukometu su velikih razmera i

prete da ga sputaju u svom daljem napretku. Sve više se susrećemo sa neškolovanim kadrom

unutar sporta koji predstavlja jedan od glavnih problema daljeg razvoja sporta. Zajedno sa

nestručnim kadrom dolaze i ostale teze koje predstavljaju uzročne faktore posledica nestručnog

rada i to su: pretreniranost (pojava zamora), diskontuiranost opterećenja, povrede, nepravilna

ishrana, korišćenje doping sredstava. Vezano za trenere postoji nekoliko grupacija problema,

prvo su: obrazovanje trenera, kvalifikacije, zvanje, status, godine starosti, staž po stalnosti u

jednoj organizaciji i po bavljenju sportom. Druga grupacija problema odnosi se na trenere i

njihovo okruženje, koje se odnosi na sve složenije probleme u sportu sa kojima se treneri

svakodnevno susreću, u njima deluju, ali samalo mogućnosti da ih sami mogu menjati i rešavati.

Treća grupacija problema se odnosi na status trenera, njihovo zapošljavanje, vrednovanje i

stimulaciji rada, zatim selekciju, školovanje i usavršavanje, saradnju sa kadrovima drugih

profila i institucijama, organizovanost u okviru stručnih tela, kao i sprovođenje kontrole nad

trenažnim radom.

Ključne reči: rukomet, sport, obim, intenzitet.

ISTORIJA RUKOMETA

Igre slične rukometu postojale su u drevnoj grčkoj i opisao ih je Homer u svojoj Odiseji.

Obzitom da su trčanje, skakanje i bacanje (lopte) osnovna kretanja kod ljudi verovatno su slične

igre postojale i mnogo pre. Sigurno je jedno - rukomet u sličnoj formi u savremenom sportu

kakav se danas upražnjava nastao je u danskoj. Učitelj Holger Nilsen je u gradu Ordrupu 1898.

godine uveo u školski program igru sa 7 igrača koja se igrala u dvorani. Iz Danske igra se

proširila na Švedsku i Nemačku. Šveđani su prvi upotrebili naziv rukomet (handball) 1910

godine. Igra se u severnim zemljama zbog klimatskih uslova igrala u zatvorenom prostoru i

imala je 7 igrača u ekipi, dok je u Nemačkoj preovladao veliki rukomet koji se igrao na

otvorenom prostoru i gde je ekipu činilo 11 igrača. Karl Šelenc, profesor visoke škole za telesno

vaspitanje je 1919. god. u Nemačkoj uveo veliki rukomet. Godine 1928. je osnovana u

Amsterdamu Međunarodna amaterska rukometna federacija (IAHF) koja je prestala da deluje

1939. U tom periodu 1936. godine veliki rukomet je prvi i jedini put bio uvršćen u program

237

Olimpijskih igara u Berlinu (Nemačka je osvojila zlatnu medalju), a zatim i 1938. godine

održano je Svetsko prvenstvo u velikom i malom rukometu. Nakon II svetskog rata 1946.

godine u Kopenhagenu (Danska) osnovana je Međunarodna rukometna federacija - IHF

(Internacional Hanball Federation).

Kod nas se rukomet pojavljuje između dva svetska rata prvo kao hazena koja je slična rukometu

i igrala se u Češkoslovačkoj. Godine 1949. osnovan je Rukometni savez Jugoslavije. Od 1953.

god. igraju se prvenstva Jugoslavije i u muškoj i u ženskoj konkurenciji. Kup takmičenja se

održava od 1955. godine u malom rukometu. Kod nas veliki rukomet je potpuno napušten 1958.

godine. Od 1972. godine na Olimpijskim igrama u Minhenu rukomet je redovno na programu

igara.

Uvod

Savremeni sport je u velikoj ekspanziji pa se u XXI-om veku očekuje dalji porast kako broja

neposrednih učesnika, tako i količine novca koji će pratiti ovu veoma ozbiljnu profesiju. Opšte

je poznato da današnji koncept vrhunskog sporta više nije obavezno u funkciji dobrog zdravlja

i pravilno ispunjenog slobodnog vremena, jer mnoge studije govore da je zdravstvena korist

koju donosi ovakva fizička aktivnost sve manja, a rizik naprotiv sve veći.

Kada odluku o bavljenju nekim poslom donosi odrastao čovek, onda on svojevoljno prihvata

sve benefite što nije nikada ni za koga predstavljao problem, ali i sve rizike koje pomenuta

profesija donosi. Bavljenje sportom međutim, zahteva da se ta odluka donese mnogo pre nego

što je osoba psihički i fizički zrela za nju. Vreme za odluku se nažalost, sve više pomera ka

ranom uzrastu deteta, pa je stoga sasvim jasno, da je umesto deteta mora doneti neko drugi.

PSIHOLOŠKE POSTAVKE

U radu sa decom pre puberteta ni u kom slučaju ne treba primarno forsirati rad na značajnom

povećanju energetskog kapaciteta. Učenje tehnike, uspostavljanje koordinacije, razvoj ličnosti,

socijalizacija deteta, pronalaženje sporta ili mesta u timu koje mu najviše odgovara, je toliko

rada da po obimu i odgovornosti može prevazići treniranje vrhunskih sportista. Treba uvek

imati u vidu da se dete ne sprema za osvajanje državnog prvenstva u 12. godini (ako se to

dogodi još niko nije vratio medalju) nego se prvenstveno priprema za formiranje zdrave ličnosti,

a tek onda i za eventualno postizanje vrhunskih sportskih rezultata.

Uloga trenera za rad sa decom je višestruka i stoga veoma odgovorna. On mora da prihvati

ulogu "drugog" roditelja, pedagoga, fiziologa, nutricioniste, psihologa i još mnogo čega, pa na

kraju i trenera. Baš zato je neophodno znanje i mnogih stvari koji nisu strogo u domenu

doziranja treninga. Stepen motivacije je izuzetno značajan a na treneru je da odabere način.

MOGUĆI RIZICI

U većini sportova ozbiljan trening počinje sa početkom puberteta kada se uspostavlja obavezan

tronožac. Doping-Trening-Ishrana. Pubertet je najveći mogući poznati prirodni, samim tim i

dozvoljeni doping, gde se uz valjani trening i pravilnu ishranu konačno formira lokomotorni

238

sistem za kasnije postizanje vrhunskih sportskih rezultata. Ako se propusti pubertet, nema tog

treninga koji, za sportove tipa izdržljivosti, može to kasnije nadoknaditi.

Rizik bavljenja sportom u dečiem uzrastu postoji, naročito tamo gde se radi nestručno i ne

poznaju dovoljno fiziološke zakonitosti rasta i razvoja. Od mikrotrauma epifiza, stresa nezrelog

kardiorespiratornog sistema, hormonalnog disbalansa, izostanka menstruacije kod devojčica,

pa sve do razvoja osteoporoze.

POSLEDICE NESTRUČNOG RADA

Posledice nestručnog rada u današnjem sportu pa naravno i u rukometu su velikih razmera i

prete da ga sputaju u svom daljem napretku. Sve više se susrećemo sa neškolovanim kadrom

unutar sporta koji predstavlja jedan od glavnih problema daljeg razvoja sporta. Zajedno sa

nestručnim kadrom dolaze i ostale teze koje predstavljaju uzročne faktore posledica nestručnog

rada i to su pretreniranost (pojava zamora), diskontuiranost opterećenja, povrede, nepravilna

ishrana, korišćenje doping sredstava.

PRETRENIRANOST (ZAMOR)

Pretreniranost predstavlja nepravilnost u radu trenažnog procesa i dovodi do niza problema

među kojima je na prvom mestu pojava zamora. Šta je to zamor? Zamor predstavlja jedan od

najsloženijih problema savremene nauke i proučava se u okvirima opšte teorije sistema složenih

međusobnih i međusobno uslovljenih pojava i složenih međusobnih i međusobno uslovljenih

pojava i delatnosti čovekovog organizma. Međusobni odnos zamora i oporavka čini suštinsku

osnovu tehnološkog procesa sportskog treninga. U sveukupnosti uzajamno povezanih faktora

koji uslovljavaju promene radne sposobnosti sportiste vodeću ulogu u razvoju zamora može

imati bilo koji organ ili više organa. Utvrđivanje uzroka nastupa zamora moguće je samo putem

tačnih merenja, s jedne strane odgovarajuće količine izvršenog rada, a sa druge strane analize

aktivnosti organa koji su neposredno učestvovali u izvršavanju odgovarajućeg rada. Zamor

možemo definisati kao privremenu sprečenost za rad nekog mišića ili celog tela izazvanu nekim

opterećenjem (prethodnom aktivnošću). Postoje više vrste zamora: umni, senzorni, emocionalni

i fizički. Zamor je složena kombinacija svih navedenih vrsta od kojih je jedna dominantna.

Zamor ima dve faze u svom nastajanju. Prvu fazu nazivamo kompenzovana, u kojoj čovek

zahvaljujući pojačanom naprezanju uspeva da istim intenzitetom vrši rad. Drugu fazu nazivamo

dekompenzovanom kada i pri maksimalnom naprezanju čovek ne može da održi rad istog

intenziteta. U rekreaciji i sportu jako je bitan odnos rada i odmora (pauze), za postizanje uspeha.

Takođe se u pretreniranosti susrećemo sa povredama i oštećenjima organizma, i ona obično

nastaju pri forsiranom pripremanju, nepoštovanju u povećanju sportskih napora odnosno

nedovoljnim odmorima između pojedinih napora i treninga

DISKONTINUIRANOST OPTEREĆENJA

U procesu sportskog treninga nije dovoljno utvrditi samo određeni ekstenzitet i intenzitet rada,

nego je daleko bitnije pronaći mogućnost kako da organizam apsorbuje svakodnevna velika

opterećenja, a da ne dodje do negativnih efekata odnosno pada radne sposobnosti, što se često

javlja kod nestručnog kadra i njihovog rada. Ili to konkretno znači da sportisti doživljavaju

239

najveća opterećenja nestručno vođeni i doživljavaju stresove u raznim oblicima. Da bi to izbegli

potrebno je izvesti čitavu seriju merenja (motoričkih, fizioloških, biohemijskih, psiholoških,

itd.) i zatim ih sprovesti u trening. Povrede u sportu su česta pojava i na njihov porast utiče

nestručnost odnosno nepoznavanje pravilne organizacije rada i osnovnih znanja iz oblasti

anatomije i fiziologije koje bi trebao da ima svaki trener i naravno profesor fizičke kulture.

DOPING

Pod dopingom se podrazumeva postojanje jednog ili više prekršaja sledećih antidoping pravila:

1. prisustvo zabranjene supstance ili njenih metabolita ili markera u telesnom uzorku sportiste;

2. upotreba (primena, unošenje, ubrizgavanje ili konzumiranje) ili pokušaj upotrebe zabranjene

supstance ili zabranjenog metoda; 3. odbijanje ili nepristajanje bez ubedljivog opravdanja, da

se preda uzorak posle obaveštenja ili izbegavanje prikupljanja uzorka na drugi način; 4.

neispunjavanje određenih uslova u pogledu dostupnosti sportiste za testiranje van takmičenja

uključujući i nepružanje podataka o boravištu, propuštanju testiranja objavljenih na osnovu

razumnih pravila; 5. onemogućavanje ili namera da se onemogući bilo koji deo doping kontrole;

6. posedovanje zabranjenih supstanci i metoda; 7. prodaja, davanje, prepisivanje, transport,

slanje, isporuka ili distribucija bilo koje zabranjene supstance ili zabranjene metode sportisti,

bilo direktno ili posredstvom jedne ili više trećih strana, ali isključujući prodaju ili distribuciju

zabranjene supstance u istinske i legalne terapeutske svrhe; davanje ili pokušaj davanja

zabranjene supstance ili zabranjene metode bilo kom sportisti, ili pomaganje, ohrabrivanje,

podsticanje, zataškavanje ili bilo koji drugi vid saučesništva koji uključuje prekršaj antidoping

pravila ili pokušaj prekršaja. Sve ovo navedeno vezano za doping nije slučajno pomenuto jer

pribegavanje doping sredstvima je upravo posledica nestručnog rada. Odnosno sportistima nije

omogućen pravilan napredak i rad pa oni poneseni željom za uspesima i rešavanju socijalnog

statusa pribegavaju nedozvoljenim sredstvima.

ISHRANA

Ishrana kao bitan faktoru životu sportiste predstavlja jednu od glavnih stvari u njihovom

napretku. Snaga je bitan faktor za sportistu i zato ne kažemo za džabe snaga ulazi na usta

naravno misleći na hranu. Putem hrane sportista bi trebao u svoj organizam da unosi sve

potrebne materije koje bi mu omogućile izdržavanje velikih napora koji se sigurno nalaze u

vrhunskom sportu. Koje su to materije, naravno mislimo na proteine, vitamine, ugljene hidrate,

i sve ostalo što doprinosi boljem i na prvom mestu zdravijem napretku. Međutim, nije sve tako

sjajno. Mnogi sportisti se ne pridržavaju pravilne ishrane ili su loše savetovani od ljudi koji ih

treniraju, pa tako sebe sputavaju u daljem napretku. I to predstavlja jedan od problema

nestručnosti i lošeg rukovođenja sportom i samim sportistima.

SPORTSKI TRENERI

Vezano za trenere postoji nekoliko grupacija problema. Prva je grupacija sigurno zastupljenost

obrazovanosti trenera. Odnosno, na osnovu većeg broja istraživanja generalno podaci o

školskoj spremi, kvalifikacijama, zvanju, stausu, godinama starosti, stažu po stalnosti u jednoj

organizaciji i po bavljenju sportom, može se zapaziti, da stanje stručnih kadrova u sportskim

240

organizacijama ne zadovoljava ni najmanje kriterijume. Druga grupacija odnosi se na trenere i

njihovo okruženje, koje se odnosi na sve složenije probleme u sportu sa kojima se treneri

svakodnevno susreću, u njima deluju, ali sa malo mogućnosti da ih samo mogu menjati i

rešavati. Obzirom da su oni isključivo u funkciji spoljašnjih ekonomskih društvenih zbivanja i

treća i najobimnija i najaktuelnija, odnosi se na status trenera, njihovo zapošljavanje,

vrednovanje i stimulaciju rada, zatim selekciju, školovanje i usavršavanje, saradnju sa drugim

profilima kadrovima i institucijama, organizovanosti u okviru stručnih tela kao i sprovođenje

kontrole nad trenažnim radoM.

Zaključak

Posledice nestručnog rada mogu da budu kao što ste i čuli fatalne po jednog mladog sportistu

"Ali zato smo tu mi, profesori i treneri fizičke kulture, da unapredimo sport svojim znanjem i

ne dozvolimo pojavu nestručnog rada".

Literatura

1. Grujić N., Kovač M., Secher H.N.: (1994)Physiological variables of oarsmen related to their

experience.

2. Grujić N.: (2001)Adolescenti u sportu,

3. Đukić, M.: (1988) Praktikum treninga rukometnog kampa "RASTIMO", FFK, Novi Sad,

4. Đukić, M., Jovanović B.: Praktikum treninga pedagoške prakse mladih rukometaša, Unija

rukometnih kampova, Novi Sad,

5. Jovanović B.: Efekti koncentrisanog oblika treniranja na bazične motoričke i situaciono-

motoričke sposobnosti mladih rukometaša kampa Rastimo, magistarski rad, FFK, Novi Sad,

(2004).

6. Đukić, M.: (1988) Trener metodičar rukometa, FFK, Novi Sad,

7. Đukić, M.: (1990) Efekti različitih programa u trenažnom procesu na situaciono-motoričke,

bazično-motoričke i funkcionalne sposobnosti rukometašica, magistarski rad, FFK, Novi

Sad,

8. Đukić, M.:(2007)Problem rešavanja ljudskih resursa JP SPC Vojvodina, ACIMSI.

241

EMOCIONALNA INTELIGENCIJE I ODREĐIVANJE SOCIOMETRIJSKOG

STATUSA U SPORTU

Mislav Lozovina1 ,Dobromir Bonacin2,Vinko Lozovina3

1Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska


3Pomorski fakultet Sveučilišta u Splitu, Hrvatska

Sažetak

Emocionalna inteligencija (EI) novi je predmet istraživanja u području psihologijskih znanosti.

Kao pojam i koncept pojavljuje se devedesetih godina. Salovey i Mayer EI definiraju kao skup

sposobnosti koje pridonose boljoj i točnijoj procjeni i izražavanju svojih emocija, procjeni tuđih

emocija i upotrebi osjećaja u motiviranju i planiranju akcija u dosezanju ciljeva u životu.

Roberts, Zeidner i Matthews EI definiraju kao tip inteligencije koji uključuje sposobnost

procesiranja emocionalnih informacija gdje emocije predstavljaju organizirani mentalni

odgovor na aktualne događaje koji uključuju psihološke, iskustvene i kognitivne funkcije. Kako

se mijenja odnos neke osobe prema drugoj ili objektu, mijenjaju se i emocije prema toj osobi

ili objektu, nezavisno dali su ti odnosi stvarni, pohranjeni u sjećanjima ili zamišljeni. Prema

Mayeru EI predstavlja sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, dakle

korištenja emocija kao temelja za razumijevanje i rješavanje problema što uključuje kognitivne

procese što znači da korištenje emocija može efikasno poslužiti i za poboljšanje kognitivnih

aktivnost. Postoje različite konceptualizacije EI. Jedne uključuju čitav raspon adaptivnih

karakteristika povezanih sa emocijama, druge naglasak stavljaju na kognitivne elemente, a treće

EI konceptualiziraju kao sposobnosti i crte ličnosti. Potrebna je suptilna analiza kako bi se

utvrdilo što jest, a što nije dio EI.Koncepti EI naslanjaju se na jedan od dvaju načina gledanja

na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi se temelji na stajalištu da su

emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega proističe da emocije ometaju i

pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno funkcioniranje čovjeka. Drugi,

na stajalištu da su emocije dio logičkog mišljenja što doprinose inteligenciji a time i kvaliteti

funkcioniranja u svim aspektima života. Autori koncepta EI naglašavaju da EI ne isključuje

inteligenciju te da EI ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” već da je to jedinstveni spoj

jednog i drugog.Model Mayera i Saloveya, koji je najčešće u upotrebi, EI tretira kao skup

mentalnih sposobnosti.Sukladno logici modela EI je definirana kao “sposobnost praćenja svojih

i tuđih osjećanja i emocija, i upotreba tih informacija u razmišljanju i ponašanju.”

Usavršavanjem modela revidirali su definiciju prema kojoj EI uključuje sposobnosti brzog

zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i generiranja osjećanja koji

olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o emocijama; i sposobnost

reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog razvoja”. Istraživanja EI

provode se na tri načina: samoprocjenama ispitanika, procjenama drugih ljudi i neposrednim

242

procjenjivanjem sposobnosti. Vjerodostojan standard za evaluaciju odgovora ovisi o prirodi

čestica testa EI. Čestice se mogu odnositi na različite stupnjeve apstrakcije. E I može biti

procijenjena kroz procese nižeg reda u koje spadaju osjeti i percepcija. Istodobno čestice testa

EI mogu se odnositi na procese mišljenja višeg reda. Temeljne sposobnosti moguće je

najobjektivnije procijeniti, ali bodovanje čestica kojima se ispituje sposobnost upravljanja

emocijama je mnogo složenije procijeniti. Određivanje točnog odgovora prema mišljenja

stručnjaka i pomoću konsenzusa preklapaju se u određenom stupnju. Konsenzus kao kriterij je

pouzdaniji jer proizvodi bolju faktorsku strukturu. Uvažavanje neposredne povezanosti između


nerazdvojni dio jednadžbe specifikacije sportske aktivnosti. U radu sa sportašima i ranije su

ispitivane psihološke dimenzije relevantne za uspjeh u sportu kao i one koje su od značaja za

integralni razvoj i funkcioniranje ličnosti. EI sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine,

posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do danas iako su od izuzetnog

značaja za uspjeh u svakoj sportskoj aktivnosti. Ovaj tekst iz tih razloga, prvenstveno je

namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u sportu. Psiholozima sa nakanom da ih

potakne na konstrukciju dobrih mjernih instrumenata za mjerenje EI sportaša i usmjeri na

efikasno korištenje sociogram metode, a kineziolozima da u suradnji s psiholozima na što

efikasniji način iskoriste dobivene rezultate.

Ključne riječi: Emocionalna inteligencija, model, sociometrija, sport, trening.

Emocionalna inteligencija u kontekstu teorija inteligencije

Emocionalna inteligencija (EI) je relativno novi predmet istraživanja u području psihologijskih

znanosti. U znanstvenoj literaturi EI, kao pojam i koncept prvi put se pojavljuje devedesetih

godina u radovima Peter Salovey-a (Yale) i John D. Mayer-a (New Hempshire), koji (prema

Takšić 1998) EI definiraju kao skup sposobnosti koje pridonose točnijoj procjeni i izražavanju

svojih emocija, kao i procjeni tuđih emocija i upotrebi osjećaja u motiviranju i planiranju akcija

u dosezanju ciljeva u životu. Autori (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001) EI definiraju kao tip

inteligencije koji uključuje sposobnost procesiranja emocionalnih informacija. Pri tome

emocije predstavljaju organizirani mentalni odgovor na aktualne događaje koji uključuju

psihološke iskustvene i kognitivne funkcije. Emocije se redovito javljaju u kontekstu odnosa.

Onako kako se mijenja odnos neke osobe prema drugoj osobi ili objektu, mijenjaju se i njene

emocije prema toj osobi ili objektu i to nezavisno dali su ti odnosi stvarni, pohranjeni u

sjećanjima ili zamišljeni oni su uvijek popraćeni osjetnim signalima odnosno emocijama.

Prema (Mayer i dr.,1999, prema Mayer, Caruso, Salovey, i Sitarenios, 2001) EI predstavlja

sposobnost prepoznavanja značenja emocija i njihovih veza, dakle korištenja emocija kao

temelja za razumijevanje i rješavanje problema što svakako uključuje kognitivne procese a to

pak govori da korištenje emocija može, i to efikasno, poslužiti za poboljšanje kognitivnih

aktivnost. Pojedinac koji posjeduje navedene sposobnosti smatra se dobro prilagođenim i

emocionalno vještim. Suprotno, onaj koji ih ne posjeduje u biti će oštećen u emocionalnom i

socijalnom funkcioniranju (Salovey i DiPaolo 1990). Koncept EI naslanja se na jedan od dvaju

243

načina gledanja na relacije između emocija i logičkog mišljenja u psihologiji. Prvi koncept

temelji se na stajalištu da su emocije i logičko mišljenje suprotni jedno drugome iz čega bi

proisteklo da emocije ometaju i pogrešno usmjeravaju i općenito negativno utječu na racionalno

funkcioniranje čovjeka. Drugi koncept zasniva se na stajalištu da su emocije dio logičkog

mišljenja te da na taj način doprinose inteligenciji a time i kvaliteti funkcioniranja u svim

aspektima života. Autori koncepta EI zato naglašavaju da emocionalna inteligencija ne

isključuje inteligenciju te da EI ne predstavlja “pobjedu glave nad srcem” već da je to

jedinstveni spoj jednog i drugog. Novija istraživanja ukazuju da bi ispitivanje EI vrlo brzo

moglo zauzeti mjesto uz druge važne psihologijske varijable kao prediktor različitih faktora

uspješnosti u svim aktivnostima čovjeka (Brackett, 2001; Formica, 1988; Mayer,

Perkins,Caruso i Salovey, 2001; Rubin,1999; Salovey, Mayer, Caruso i Lopez, u tisku, prema

Mayer, Salovey, Caruso i Sitarenios, 2001). Opću inteligenciju moguće je definirati kao

ukupan kapacitet osobe za prilagodbu kroz efikasno mišljenje i procesiranje informacija

(Roberts, Zeidner i Matthews, 2001). Postoje mnogobrojni i različiti pristupi i modeli više

autora koji su pokušali opisati prirodu inteligencije i njezine funkcije. Neki od ovih modela

sigurno sadrže konstrukte koji su konceptualno povezani s konstruktom EI. Jedan od takvih

konstrukata je socijalna inteligencija, iz koje, prema (Roberts, Zeidner i Matthews, 2001)

proizlazi EI. Davne 1920.godine Thorndike je inteligenciju podijelio na apstraktnu (verbalnu),

mehaničku (vidno–prostornu) i socijalnu. Socijalnu je definirao kao “sposobnost razumijevanja

muškaraca i žena, dječaka i djevojčica i mudrog djelovanja u međuljudskim odnosima” (prema

Papić, 2003). U brojnim pokušajima da se definira i izmjeri socijalna inteligencija, do danas, ti

su pokušaji ostali bezuspješni. Jedan od razloga tomu sigurno je i to što je socijalna inteligencija

proučavana manje od drugih vrsta inteligencije jer (Mayer i Geher, 1996, prema Roberts,

Zeidner i Matthew, 2001) čini se da je nju najteže teorijski i empirijski odvojiti od drugih. Na

temelju Thorndikeove apstraktne definicije socijalne inteligencije Babić A. 2004. godine

konstruirala je i standardizirala instrument za mjerenje individualnih razlika u ovom konstruktu.

Sternberg je, temeljem vlastitih istraživanja, utvrdio da snalaženje u svakodnevnim situacijama

zahtijeva drugačije sposobnosti od onih koje mjere klasični testovi inteligencije, stoga je uz

analitičku i kreativnu inteligenciju u svoju teoriju uvrstio i praktičnu. On je mišljenja da su

sadržaji većine testova kojima se procjenjuje akademska inteligencija analitički problemi koji

su jasno definirani i koji sadrže sve informacije potrebne da ih se može riješiti, a imaju samo

jedno rješenje do kojeg se može doći samo jednim putem. Za razliku, praktični problemi

zahtijevaju prepoznavanje i formuliranje problema koji su slabo definirani i ne sadrže sve

potrebne informacije te imaju više prihvatljivih rješenja, a zahtijevaju prethodno iskustvo,

motivaciju i osobnu zainteresiranost. Cantor i Kihlstrom 1985. predlažu socijalnu inteligenciju

kao jedinstven konstrukt za razumijevanje ličnosti. U njihovim razmatranjima rješavanje

socijalnih problema središnji je proces koji podupire socijalno ponašanje (prema Papić, 2003).

Zbog problema u definiranju i operacionalizaciji socijalne inteligencije Mayer i Geher (1996)

predložili su da se odustane od konstrukta socijalne inteligencije te da se ona podijeli na

emocionalnu i motivacijsku. Motivacijsku koja bi uključivala razumijevanje različitih oblika

motivacije kao i razumijevanje onoga što Sternberg i sur. (prema Takšić, 1998) nazivaju

“znanje koje se podrazumijeva” (“tacit knowledge”) a definiraju ga kao “djelovanju usmjereno

znanje naučeno bez neposredne pomoći drugih, koje osobi omogućuje postizanje ciljeva od

244

osobne važnosti”. Emocionalna inteligencija uključivala bi prepoznavanje svojih i tuđih

emocija, rezoniranje o emocijama i informacijama povezanih s njima, te procesiranje

emocionalnih informacija kao dio opće sposobnosti rješavanja problema.

Koncept EI preklapa se s Gardnerovom predodžbom socijalne inteligencije koju definira kao

tip osobne inteligencije. U svoj model višestrukih inteligencija među sedam uvrstio i dva oblika

osobnih inteligencija. Uz muzičku, kinestetičku, logičko–matematičku, lingvističku i

spacijalnu, u kategoriju inteligencija uvrstio je interpersonalnu i intrapersonalnu inteligenciju.

Intrapersonalnu koju definira kao sposobnost pristupa u vlastiti emocionalni život kroz

identificiranja, opisivanja i razlikovanja vlastitih osjećaja i njihovo simboličko predstavljanje.

Interpersonalnu definira kao sposobnost prepoznavanja raspoloženja, namjera i želja drugih

ljudi. (Roberts, Zeidner, & Matthew, 2001). Inteligencija u razumijevanju ponašanja i njegovog

značenja sadržana je u Guilfordovom (1959) modelu inteligencije, kojega autor temelji na svim

mogućim kombinacijama tri glavna faktora: Operacije (kognicija, memorija, divergentna

produkcija, konvergentna produkcija i evaluacija); Sadržaji (figuralni, semantički, simbolički i

ponašajni) i Produkti (jedinice, klase, relacije, sustavi, transformacije i implikacije). Svaka

intelektualna aktivnost se sastoji od sadržaja, operacija i produkata. Svaka od četiri vrste

inteligencije (kategorije sadržaja informacija) obuhvaća po 30 sposobnosti (6 produkata puta 5

operacija). Figuralni, semantički i simbolički sadržaj odnosi se na apstraktni materijal sadržan

u standardnim testovima inteligencije. Ponašajna domena zanemarena je u konvencionalnim

testovima iako je povezana s socio-emocionalnom inteligencijom. EI se na određeni način

preklapa s kognicijom bihevioralnog sadržaja (sposobnost identifikacije unutarnjeg stanja

pojedinca, interpretacija posljedica socijalnog ponašanja, i dr.). Čestice testa formirane za

mjerenje tih sposobnosti podsjećaju na bihevioralne mjere EI. Od 30 mogućih faktora socijalne

inteligencije istraživanja Guilforda i suradnika potvrdila su postojanje njih 12, koji se odnose

na kogniciju i divergentnu produkciju (Petroska-Beška, 1987, prema Takšić, 1998.). Koncept

EI može se smjestiti i u teoriju o fluidnoj i kristaliziranoj inteligenciji Cattell-a (1971), Horn-a

(1988) i njihovih suradnika. Istraživači koji se intenzivno bave s EI mišljenja su da EI čini dio

kristalizirane inteligencije, a koje mišljenje temelje na pretpostavci da se procjena, ekspresija,

regulacija i korištenje emocija razvijaju kroz iskustvo i socijalnu interakciju na isti način kao i

drugi psihološki procesi koji čine kristaliziranu inteligenciju (Roberts, Zeidner, & Matthew,

2001).

Modeli emocionalne inteligencije

Postoje različite, a među njima i prilično široke, konceptualizacije emocionalne inteligencije.

Jedne uključuju čitav raspon adaptivnih karakteristika povezanih sa emocijama, druge naglasak

stavljaju na kognitivne elemente, kao što su olakšavanje rasuđivanja i pamćenja, a treće EI

konceptualiziraju kao sposobnosti i crte ličnosti (Schutte i sur.,1998). Mayer, Caruso i Salovey

1999, 2000, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001) zaključili su u upozorili da je potrebna

suptilna analiza kako bi se utvrdilo što jest, a što nije dio EI. Mayer i sur. analizirali su razlike

245

između različitih modela EI i podijelili su ih u dvije skupine: Modele mentalnih sposobnosti,

koji se fokusiraju na sposobnost procesiranja afektivnih informacija i Mješovite modele-

koncepte, u kojima se EI pojavljuje kao raznolik konstrukt koji uključuje aspekte ličnosti, kao

i sposobnost zamjećivanja, obrade, razumijevanja i upravljanja emocijama, te motivacijske

faktore i afektivne dispozicije. (Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. 2003). U

radovima koji emocionalnu inteligenciju tretiraju kao skup mentalnih sposobnosti najčešće

upotrebljavan i citiran upravo je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji (1990) model

je uključivao tri razine sposobnosti: procjenu i izražavanje emocija kod sebe i kod drugih,

regulaciju emocija kod sebe i drugih te upotrebu emocija u adaptivne svrhe. Model je imao

heurističku vrijednost a predstavlja prvi pokušaj konceptualizacije ovog konstrukta sa

pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije i konceptualno srodne

procese obrade emocionalnih informacija koje su neophodne za minimalnu razinu

kompetentnosti i inteligentnog funkcioniranja (Takšić, 1998).

Model Mayera i Saloveya

Model koji se najčešće navodi u radovima koji tretiraju emocionalnu inteligenciju, a tretira je

kao skup mentalnih sposobnosti je model Mayera i Saloveya. U svojoj prvoj verziji iz 1990.

godine uključivao je tri razine sposobnosti, a to su: procjena i izražavanje emocija kod sebe i

kod drugih, regulaciju emocija kod sebe i drugih te uporabu emocija u adaptivne svrhe. Model

je imao uglavnom heurističku vrijednost a predstavljao je prvi pokušaj konceptualizacije ovog

konstrukta sa pokušajem da integrira spoznaje iz različitih područja psihologije. Dobra mu je

karakteristika što sposobnosti koje sadrži uključuju konceptualno srodne procese obrade

emocionalnih informacija neophodne za minimalnu razinu kompetentnosti i inteligentnog

funkcioniranja (Takšić, 1998). Sukladno logici modela autori su EI definirali kao “sposobnost

praćenja svojih i tuđih osjećanja i emocija, i upotreba tih informacija u razmišljanju i

ponašanju.” (Salovey i Mayer, 1990). Usavršavanjem modela autori su objavili drugu verziju

konstrukta te su predložili revidiranu definiciju prema kojoj “emocionalna inteligencija

uključuje sposobnosti brzog zapažanja, procjene i izražavanja emocija; sposobnost uviđanja i

generiranja osjećanja koji olakšavaju mišljenje; sposobnosti razumijevanja emocija i znanje o

emocijama; i sposobnost reguliranja emocija u svrhu promocije emocionalnog i intelektualnog

razvoja” (Mayer i Salovey, 1996). Ova verzija konstrukta proširena je za jednu razinu

sposobnosti i prikazana je kao dijagram u kojemu su četiri ogranka dijagrama poredana od

jednostavnijih psiholoških procesa prema višim, psihološki objedinjenim procesima. Svaki

ogranak ima četiri reprezentativne sposobnosti. Sposobnosti koje se javljaju na ranom stupnju

razvoja nalaze se na lijevoj strani ogranka, a one kasnijeg razvoja, na desnoj. Od osoba visoke

emocionalne inteligencije očekuje se da brže napreduju kroz spomenute sposobnosti i da ih

svladaju u većem broju (Salovey i Sluyter, 1997).

Revidirani model emocionalne inteligencije Mayera i Saloveya, 1997. (Mayer

i Salovey, 1997)

246

4. razina: REFLEKSIVNA REGULACIJA EMOCIJA U PROMOCIJI

EMOCIONALNOG I INTELEKTUALNOG RAZVOJA

sposobnost

otvorenosti za

sposobnost

refleksivnog

sposobnost sposobnost

upravljanja

osjećaje – za one

ugodne uživljavanja ili

refleksivnog

praćenja svojim i tuđim

kao i za one

neugodne

odvajanja od

emocija ovisno o

procjeni

informativnosti ili

korisnosti

emocija u odnosu

na sebe i druge

kao prepoznavanje

toga koliko su

tipične, jasne,

utjecajne ili

odmjerene

emocijama

ublažavajući

neugodne i

pojačavajući

ugodne emocije,

bez umanjivanja ili

prenaglašavanja

informacija koje

prenose

3. razina: RAZUMIJEVANJE I ANALIZA EMOCIJA: UPORABA EMOCIONALNIH

ZNANJA

sposobnost

imenovanja

sposobnost sposobnost sposobnost

emocija i

prepoznavanje

interpretiranja

značenja razumijevanja prepoznavanja

odnosa između riječi

i

koje emocije

prenose složenih osjećanja

vjerojatnih

prijelaza

samih emocija (npr. (npr. da je tuga (npr. istovremeni između emocija –

kao

između sviđati i

voljeti)

povezana s

gubitkom)

osjećaj ljubavi i

mržnje)

prijelaz iz ljutnje u

zadovoljstvo ili

ljutnje u stid

2. razina: EMOCIONALNA FACILITACIJA MIŠLJENJA

emocije određuju emocije su dovoljno promjene emocionalna stanja

mišljenje tako da jasne i dostupne

tako da raspoloženja olakšavaju pristupe

usmjeravaju pažnju

na

pomažu

prosuđivanju i

mijenjaju

perspektivu specifičnim

važne informacije pamćenju događaja

koji su u vezi sa

različitim

emocijama

pojedinca od

optimistične do

pesimistične,

potičući

razmatranja

različitih pogleda

na istu situaciju

problemima: radost

olakšava

induktivno

mišljenje i

kreativnost

1. razina: PERCEPCIJA, PROCJENA I IZRAŽAVANJE EMOCIJA

sposobnost zapažanja sposobnost

zapažanja

sposobnost točnog sposobnost

emocija u nečijem emocija kod drugih izražavanja

emocija,

razlikovanja točnog

od

tjelesnom stanju, ljudi, u umjetničkim kao i izražavanja netočnog, odnosno

247

Razina 1. (Percepcija, procjena i izražavanje emocija) opisuje sposobnosti i vještine osobe da

točno uočiemocionalni obrazac. Na ovoj razini nauči se identificirati vlastita i tuđa

emocionalnastanja, te ih razlikovati. Kako dijete raste, ono imaginativno pripisuje osjećaje i

živimi neživim pojavama. To imaginativno mišljenje može pomoći djetetu izvoditi

općezaključke od sebe prema drugima. Zrela osoba zna brižljivo pratiti unutarnje osjećaje.

Primjereno razvijena i samostalna osoba u razvoju počinje ocjenjivati emocije gdje god se one

mogu izraziti: kod drugih ljudi, u arhitekturi, umjetničkim djelima, itd. Ova razina sposobnosti

uključuje i mogućnost preciznog izražavanja osjećaja i potreba koje okružuju te osjećaje. A

budući da emocionalno inteligentni pojedinci poznaju izražavanje i očitovanje emocija, oni su

ujedno i osjetljivi i na manipulativne izraze (Salovey i Sluyter, 1999). Ovaj aspekt EI utječe na

svjesnost pojedinca o vlastitim emocijama i mislima koje se tiču emocija, na njihovo

međusobno razlikovanje, te sposobnost adekvatnog izražavanja emocija, sposobnost shvaćanja

i razlikovanja emocionalnih stanja (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).

Kako dijete raste, ono imaginativno pripisuje osjećaje i živimi neživim pojavama. To

imaginativno mišljenje može pomoći djetetu izvoditi općezaključke od sebe prema drugima.

Zrela osoba zna brižljivo pratiti unutarnje osjećaje. Primjereno razvijena i samostalna osoba u

razvoju počinje ocjenjivati emocije gdje god se one mogu izraziti: kod drugih ljudi, u

arhitekturi, umjetničkim djelima, itd. Ova razina sposobnosti uključuje i mogućnost preciznog

izražavanja osjećaja i potreba koje okružuju te osjećaje. A budući da emocionalno inteligentni

pojedinci poznaju izražavanje i očitovanje emocija, oni su ujedno i osjetljivi i na manipulativne

izraze (Salovey i Sluyter, 1997). Ovaj aspekt EI utječe na svjesnost pojedinca o vlastitim

emocijama i mislima koje se tiču emocija, na njihovo međusobno razlikovanje, te sposobnost

adekvatnog izražavanja emocija (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).

Razina 2. Emocionalna facilitacija mišljenjauključuje sposobnosti da se emocije koriste na

načine kojiolakšavaju intelektualne procese. Emocije određuju prioritete u mišljenje tako

štousmjeravaju pozornost na važne informacije. One su dovoljno živopisne i dostupne pa ih se

može prizvati po potrebi kao pomoć u prosudbi i pamćenju događaja. Kada seuspijemo uživjeti

u neki događaj ili osjećanja osoba čiju „priču“ pratimo, lakše ćemo se snaći i odlučiti (za

povoljniji ishod) u sličnim situacijama u kojima se kasnijenađemo. Promjene raspoloženja

mijenjaju pojedinčevu perspektivu od optimistične dopesimistične potičući ga na različite

izbore u poduzimanju akcija. Različite vrsteraspoloženja olakšavaju izbor načina u obavljanju

različitih zadataka kao i različitih oblika zaključivanja (Salovey iSluyter, 1997).Ova

komponenta EI uključuje asimiliranje osnovnih emocionalnih iskustava u mentalni život

(Mayer, Caruso i Salovey, 1999, 2000). Stavljanje emocijau funkciju cilja neophodno je za

selektivnu pažnju, samopromatranje, samomotiviranje,itd. (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).

Razina 3. Razumijevanje i analiziranje emocija i korištenje emocionalnog znanja uključuje

sposobnosti razumijevanja emocija i upotrebe emocionalnog znanja. Već u dječjem uzrastu

počinju se primjećivati sličnosti i razlike između simpatije i ljubavi, netrpeljivosti i bijesa itd.

osjećajima i

mišljenju

djelima, jeziku i

ponašanju

potreba povezanih

s tim emocijama

iskrenog od lažnog

izražavanja emocija

248

Nešto kasnije javlja se sposobnost tumačenja značenja koje emocije prenose s obzirom na

odnose kao i sposobnost razumijevanja složenih osjećaja. (npr. da tuga prati gubitak, radost

pobjedu i dr.) U nekim situacijama mogu se istovremeno javiti i suprotne emocije (npr. ljubav

i mržnja). Kombinacijom različitih emocija dobivaju nove kvalitete (npr. nada je spoj vjere i

optimizma).Kod zrelih pojedinaca se javlja sposobnost prepoznavanja vjerojatnih

prijelazaizmeđu emocija, kao što je prijelaz iz bijesa u zadovoljstvo ili iz bijesa u

stid.Poznavanje tijeka razvoja osjećajnosti u međuljudskim odnosima značajan je

elementemocionalne inteligencije.

Emocionalna znanja usvajaju se od djetinjstva i usavršavaju cijelog života. Ljudi se obično

slažu u mišljenjima o tome što izaziva pojedine emocije (Salovey i Sluyter, 1999). Ova

komponenta odnosi se na zamjećivanje zakonitosti pojavljivanja specifičnih emocija,

razumijevanje emocionalnih problema kao i na saznanje o tome koje su emocije slične i u

kakvim su relacijama (Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).

Razina 4. Refleksivna regulacija emocija u svrhu emocionalnog i intelektualnog razvitka

najsloženija je razina emocionalne inteligencije i svjesna je regulacija emocija kojavodi

emocionalnom i intelektualnom napretku.Bitna sposobnost na ovoj razini jest otvorenost prema

osjećajima, bili oniugodni ili neugodni. Jedino kada je osoba svjesna svojih osjećaja i otvorena

premanjima, može o njima nešto i naučiti.

Dijete se kroz odrastanje uči socijaliziranju emocija. To se odvija u selektivnom procesu

izražavanja emocija ovisno o količini informacijama kojima raspolaže, njegovoj prosudbi o

svrhovitosti takvih reakcija i društvenim normama. Razvija se sposobnost refleksivnog

uključivanja u emocije ili isključivanja iz njih, ovisno o procjeni njihove informativnosti ili

korisnosti. Osoba koja posjeduje ovu sposobnost emocionalno je zrela osoba koja u različitim

situacijama reagira adekvatnije i “hladne glave”. Ova razina emocionalne inteligencije

uključuje sposobnost refleksivnog

praćenja emocija u odnosu na sebe i druge kroz prepoznavanje svojih i tuđih oblika reagiranja

pod vidom jasnoće, tipičnosti, utjecaja odnosno korisnosti i razboritosti a što je suštinski meta-

evaluacija. Najsloženija sposobnost najviše razine emocionalne inteligencije, prema ovom

modelu, sposobnost je upravljanja emocijama u sebi i drugima ublažavanjem negativnih

emocija i pojačanjem ugodnih, a da se pri tome ne umanji ili prenapregne informacija koju one

prenose. Ovaj aspekt poboljšava socijalnu adaptaciju i rješavanje problema, jer uključuje znanje

o tome kako se smiriti nakon stresnih osjećaja ili kako ublažiti stresne emocije kod drugih ljudi

(Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).

Model Mayera i Saloveya EI tretira prvenstveno kao skup mentalnih sposobnosti. Postoje i

mješoviti modeli, koji osim sposobnosti uključuju i neka druga nekognitivna svojstva, od kojih

ćemo izdvojiti Golemanov iz 1995.g. i Bar-Onov iz 1997. g.

Goleman je naslanjajući se na Mayera i Saloveya izdvojio neke dijelove njihove teorije a

emocionalnu inteligenciju definirao je kao: poznavanje vlastitih emocija, upravljanje

emocijama, samomotiviranje,prepoznavanje emocija kod drugih i snalaženje u vezama. Na

249

taj način u Golemanov model emocionalne inteligencije uključio je konstrukte poput

optimizma, motivacije, svjesnosti, socijalne kompetencije i specifične socijalne i

komunikacijske vještine.

Bar-Onov model u emocionalnu inteligenciju uključuje “niz personalnih, emocionalnih i

socijalnih kompetencija i vještina koje utječu na nečiju sposobnost da uspije u suočavanju sa

zahtjevima i pritiscima okoline.” (Bar-On, 2000). Njegov koncept emocionalne inteligencije

uključuje pet komponenti: Intrapersonalnu, koju definiraju (emocionalna samosvijest, upornost,

samopoštovanje, samoaktualizacija i nezavisnost), Interpersonalnu, koju definiraju (empatija,

interpersonalni odnos i socijalna odgovornost), Prilagodljivost, koju definira (rješavanje

problema, objektivnost u procjeni i fleksibilnost), Upravljanje stresom, kojega definiraju

(tolerancija na stres i kontrola poriva) i Opće raspoloženje, kojega definira (sreća i optimizam)

Model Mayera i Saloveya tretira EI kao skup mentalnih sposobnosti dok modeli Golemana i

Bar-Ona osim sposobnosti uključuju i različite aspekte ličnosti, motivacijske faktore, vještine

snalaženja u interpersonalnim odnosima i različite socijalne vještine. Mješoviti modeli

emocionalne inteligencije doimaju se preširokim i po kritičarima neopravdano neintelektualne

karakteristike pripisuju inteligenciji. To je razlogom što im se upotreba modela Mayera i

Saloveya u istraživanjima emocionalne inteligencije čini znanstveno opravdanijom.

Iako postoje različitosti u pristupu konceptu EI, opća ideja navedenih autora je zajednička:

“Procesiranje emocionalnih informacija je:

- drugačije prirode i relativno neovisno o sposobnostima koje se vezuju uz tradicionalno

shvaćanje intelektualnih potencijala

- posebna klasa sposobnosti, a ne sustav preferiranih ponašanja

- važna specifična determinanta uspjeha u mnogim područjima života, koja “može biti važnija

od IQ (Goleman, 1997, Kulenović i sur, 2000).

Načini mjerenja emocionalne inteligencije

Modeli emocionalnu inteligenciju predstavljaju kao konstrukt pretpostavljenih višestrukih

sposobnosti za koje treba pronaći načine i metode kojima bi se procijenile. Autori Mayer i

Salovey postavili su i kriterije na osnovi kojih je EI moguće valjano mjeriti i procjenjivati.

Istraživanja emocionalne inteligencije provode se na tri načina i to: samoprocjenama ispitanika,

procjenama drugih ljudi i neposrednim procjenjivanjem sposobnosti.

Skale za samoprocjenu konstruirane su tako da se pomoću njih procijeni vjerovanja i percepcije

pojedinca o kompetencijama u specifičnim područjima. Nisu se pokazale osobito korisnima u

procjeni emocionalne inteligencije a imale su i slabu pouzdanost. Davies i suradnici u svojim

istraživanjima utvrdili su da se emocionalna inteligencija mjerena skalama za samoprocjenu

ispitanika ne može razlikovati od osobina ličnosti jer rezultati dobiveni na takvim skalama

visoko koreliraju s faktorima ličnosti. Skale samoprocjene oslanjaju se na samorazumijevanje

250

osobe. U slučajevima kada su samoprocjene netočne, dobiveni rezultati sadržavat će

informacije koje se odnose na samopercepciju osobe, a ne na stvarnu razinu EI. Istraživanjima

je utvrđena i slaba povezanost između samoprocjena i stvarnih mjera sposobnosti. Meta-

analizom koja je uključila 55 studija (Mabe i West 1982.) dobili su korelaciju od 0.34 između

samoprocjena inteligencije i objektivnih rezultata na testovima inteligencije.

Procjene drugih ljudi rijetko se koriste za mjerenje emocionalne inteligencije. Ovakav pristup

ima brojne nedostatke. Prvi je nedostatak što procjena tuđeg ponašanja značajno ovisi o

percepciji opažača. Ako procjenjivač posjeduje nisku razinu emocionalne inteligencije, tada

njegovi odgovori neće biti valjani i on neće znati dobro procijeniti emocionalnu inteligenciju

druge osobe. Procjenjivač, u principu, operira s vrlo malom količinu informacija koje isključuju

stvarne misli i osjećaje druge osobe. Na procjene procjenjivača mogu utjecati i neke osobine

procjenjivane osobe koje nisu u vezi s emocionalnom inteligencijom. Primjerice simpatičnost

procjenjivane osobe, njena ljepota, dob i komunikativnost i dr. I sami autori koncepta smatraju

da procjene drugih ljudi nemaju svoje mjesto u znanstvenoj metodologiji mjerenja sposobnosti

emocionalne inteligencije. Takvi pokušaji pružaju samo zanimljivu informaciju o tome kako

nas drugi vide i doživljavaju naše vještine.

Neposredno procjenjivanje emocionalne inteligencije vrši se pomoću psihologijskih

instrumenata koji izravno mjere sposobnosti ispitanika. Odgovori ispitanika evaluiraju se u

odnosu na zadani kriterij. Takav instrument konstruirali su autori koncepta emocionalne

inteligencije i operacionalizirali ga u Multi-Factor Emotional Intelligence Scale (MEIS;

Mayer, Caruso i Salovey, 1999). Nakon toga razvili su Mayer-Salovey-Caruso Emotional

Intelligence Test (MSCEIT; Mayer, Caruso i Salovey, 2000.) U MSCEIT-u se od ispitanika

traži da: identificiraju emocije u izrazima lica i slikama,

generiraju raspoloženje i rješavaju određene probleme u tom raspoloženju, definiraju uzroke

različitih emocija i razumiju progresiju emocija te da odrede kako najbolje uključiti emocije u

mišljenje u situacijama koje se odnose na njih same ili na druge osobe. Postoje teškoće u

određivanju točnih, odnosno netočnih odgovora u ovakvim testovima. Načini bodovanja

odgovora ispitanika mogu biti određeni različitim kriterijima: Konsenzusom, po kojem kriteriju

točan odgovor jest onaj koji je odabrala većina ispitanika. Prikladnost korištenja ovog kriterija

temelji se na evolucijskim i kulturološkim nalazima koji potvrđuju konzistentnost informacija

koje signaliziraju emocije (Bar-On, 1997; Mayer, Caruso i Salovey, 1999). Na ovaj kriterij

mogu utjecati iskrivljena kulturološka vjerovanja, pa takvo bodovanje može indicirati stupanj

slaganja s kulturološkim ili spolnim stereotipima.

Mišljenje stručnjaka (expert thinking) jest sud o točnosti odgovora koji donose stručnjaci koji

se bave emocijama (psihijatri i psiholozi) i pri tome se koriste profesionalnim iskustvom.

Točnim odgovorom smatra se onaj kojeg je izabrao stručnjak. Međutim, istraživači su se složili

da procjene stručnjaka ne moraju nužno biti pouzdaniji indikator točnog odgovora od

konsenzusa grupe (Legree, 1995, prema Roberts, Zeidner i Matthew, 2001).

Kriterij može biti i mišljenje ciljne osobe (target scoring). U tom slučaju točan odgovor

određuje osoba koja je uključena u neku emocionalnu aktivnost (pisanje pjesme, sviranje ili

251

slikanje), a procjenjivač procjenjuje što ta osoba osjeća. Smatra se da ta osoba ima više

informacija nego što je dostupno vanjskom promatraču (Bar-On, 1997;

Mayer, Caruso i Salovey, 1999, 2000; Mayer i Geher, 1996, prema Roberts, Zeidner i Matthew,

2001). Ovakav način određivanja točnog odgovora slabo je zastupljen u istraživanjima,

vjerojatno zato što je prikladan samo za zadatke identificiranja emocija, a ne i za procjenu viših

razina emocionalne inteligencije.

Vjerodostojan standard za evaluaciju odgovora dobrim dijelom ovisi o prirodi čestica testa

emocionalne inteligencije. Kao i kod kognitivnih sposobnosti čestice se mogu odnositi na

različite stupnjeve apstrakcije. Emocionalna inteligencija može biti procijenjena kroz procese

nižeg reda u koje spadaju osjeti i percepcija. Primjeri za to su detekcija prisutnosti emocija na

licu prezentiranom tahistoskopski ili odlučivanje imaju li dvije riječi istu ili sličnu valenciju.

Istodobno čestice testa emocionalne inteligencije mogu se odnositi na procese mišljenja višeg

reda, kao što je izbor rješenja kod suočavanja sa stresnom izjavom. Temeljne sposobnosti

moguće je najobjektivnije procijeniti. U tom postupku mišljenje stručnjaka čini se prikladnim i

nema mjesta za konsenzus. Međutim, bodovanje čestica kojima se ispituje sposobnost

upravljanja emocijama je mnogo složenije, jer se određene emocionalne reakcije mogu

procijeniti samo prema osobnim i društvenim standardima. Mayer i suradnici složili su se da se

određivanje točnog odgovora pomoću mišljenja stručnjaka i pomoću konsenzusa preklapaju u

određenom stupnju. Konsenzus se pokazao kao pouzdaniji jer takav kriterij u konačnim

rješenjima proizvodi bolju faktorsku strukturu pa bi ga trebalo češće koristiti (Mayer i sur.,

2003).

Emocionalna inteligencija i različiti pokazatelji prilagodbe djece i

adolescenata

Pretpostavljaju da je visoka razina emocionalne inteligencije povezana s uspjehom u važnim

aspektima života, kao što su obrazovanje, posao i odnosi s ljudima. Brojni dokazi potvrđuju

kako osobe koje imaju visoko razvijene emocionalne sposobnosti i koje dobro poznaju i

upravljaju vlastitim osjećajima te dobro iščitavaju i učinkovito reagiraju na osjećaje drugih,

imaju prednost u svim područjima života i rada. Rezultati istraživanja koja su ispitivala

povezanost percepcije emocija iz neverbalnih sadržaja s različitim kriterijima na više od sedam

tisuća osoba u SAD-u i osamnaest drugih zemalja pokazala su da prednost u sposobnosti

iščitavanja osjećaja iz neverbalnih znakova imaju osobe s boljom emocionalnom usklađenosti,

većom popularnosti, većom otvorenosti i većom senzibilnosti. Ispitanici koji su postigli bolje

rezultate bili su bolji učenici premda im, u prosjeku, kvocijent inteligencije nije bio veći od

kvocijenta u djece koja su bila manje uspješna u čitanju neverbalnih poruka. Oni koji su

pogrešno tumačili emocionalne znakove u školi su postizali rezultate koji su lošiji u odnosu na

potencijal iskazan u ispitivanjima kvocijenta inteligencije (Goleman, 1997). Mladi koji si imali

poteškoća sa zakonom najčešće nisu stekli vještine percepcije emocija (McCown, Johnson i

Austin, 1986, prema Mayer, Di Paolo i Salovey,1990). Pokazalo se da djeca koja iskazuju

naglašeno agresivno ponašanje imaju više teškoća u prepoznavanju i upravljanju svojim

emocijama. Među djecom školske dobi, viši stupanj eksternalizirajućih simptoma je bio

252

povezan sa smanjenom sposobnošću pronalaženja primjera prošlih emocionalnih iskustava s

prikladnim primjerima osjećaja (Cook, Greenberg i Kusche, 1994, prema Bohnert, Crnic i Lim,

2003). Emocionalno stabilna djeca pokazala su da znaju upravljati svojim postupcima, mislima

i osjećajima na prilagođen i fleksibilan način i u raznim kontekstima iskazivala su

samoefikasnost, samopouzdanje i osjećaj povezanosti s drugima i bila su bolje prihvaćena od

strane vršnjaka (Salovey i Slyter, 1999).

Sociometrijski status

Socijalni status pokazuje kako neka grupa prihvaća osobu i kako je osoba socijalno adaptirana

grupi. Socijalna adaptiranost se, između ostalog utvrđuje i različitim sociometrijskim

postupcima. U takve tehnike ubrajamo sociometrijski test kao sredstvo za proučavanje

obiteljskih, radnih i školskih grupa. Sociometrijski test omogućuje da se odredi prihvaćenost

pojedinca u grupi. Prednost ovog testa pred psihometrijskim testovima je u tome što umjetne

situacije zamjenjuje prirodnim situacijama koje se javljaju u svakodnevnom životu.

Sociometrijsku metodu je razvio J. L. Moreno 1934. godine. Prema njemu sociometrija ima

nekolicinu funkcija:

1. Sociometrija predstavlja istraživačku tehniku koja služi kako bi se proučila organizacija

grupe ili grupa;

2. Sociometriju predstavlja dijagnostičku proceduru kojom se treba odrediti položajpojedinca

u grupi i položaj grupe u široj društvenoj zajednici;

3. Sociometrija uključuje i psihoterapijsku tehniku koja pomaže pojedincu ili grupi u boljoj

prilagodbi.

U najjednostavnijem obliku sociometrijski upitnik sadrži pitanja upućena svakom članu grupe

da označi među ostalim članovima grupe one s kojima bi želio sudjelovati u nekoj aktivnosti ili

one s kojima ne bi.

Aktivnosti za sudjelovanje u kojima se ispituje odnos prihvaćanja ili odbijanja nazivamo

sociometrijskim kriterijima. U sociometrijskom ispitivanju se može koristiti jedan ili više

kriterija. Kriteriji moraju biti logični i moraju se odnositi na aktivnosti značajne za pojedinca.

Ispitivanje se provodi u malim grupama, a uvjet za primjenu je da se učesnici ispitivanja

međusobno poznaju i da su zajedno provela određeno vrijeme. Poželjno je da ispitivanje bude

anonimno.

Sociometrijski položaj pojedinca u grupi može se odrediti pomoću tri vrste informacija. To su

pozitivna biranja, negativna biranja i neutralni glasovi. Postoje različiti sociometrijski postupci

kao što su, npr.:

1. Tehnika imenovanja – gdje se od pojedinca traži da imenuje određeni broj članova grupe koji

mu se jako sviđaju ili ne sviđaju. Broj biranja može biti ograničen (npr. 3 ili 5 mogućih biranja)

ili neograničen.

253

2. Tehnika rangiranja – od pojedinca se traži da prema nekom kriteriju poreda sve članove

grupe.

3. Tehnika usporedbe u parovima – pojedincu se iznesu imena dvoje članova iz grupe i on mora

izabrati onoga tko mu se više sviđa. Nakon procjene svih mogućih parova dobije se rezultat

koji pokazuje koliko se pojedincu sviđa svaki član grupe.

Podaci dobiveni sociometrijskim ispitivanjem mogu se prikazati kvantitativno (sociometrijskim

matricama, te grupnim i individualnim indeksima) i grafički (sociogramom). U slučaju većih

grupa sociogram je nepregledan, te se ne koristi. Sociometrijski upitnik je vrlo prilagodljiv

različitim grupama i koristi se u različitim područjima ljudske djelatnosti: u industriji, školama,

domovima, vojnim jedinicama i dakako sportu. Primjenjuje se svugdje gdje su neki kolektiv ili

grupa nastali ili bi ih trebalo formirati unutar jednog šireg, već nastalog, kolektiva.

U istraživanju u kojemu je sociometrijski upitnik upotrijebljen kao jedan od kriterija prilagodbe

djece rane adolescentne dobi, odnosno kao mjera prihvaćenosti u grupi vršnjaka rezultati

upućuju na slijedeće zaključke. Ako se pretpostavi da su sposobnosti emocionalne inteligencije

nužne za razvijanje različitih emocionalnih i socijalnih vještina koje osiguravaju veći

sociometrijski status u grupi vršnjaka, odnosno da pojedinci koji imaju razvijenije sposobnosti

emocionalne inteligencije imaju i veći kapacitet za razvoj socijalnih vještina, tada se može

očekivati da razina sposobnosti emocionalne inteligencije objašnjavati dio varijance

sociometrijskog statusa ispitanika.

Školski uspjeh i emocionalna inteligencija

Istražujući faktore koji određuju školsko postignuće najviše se ispitivala inteligencija učenika,

no utvrđeno je da ona objašnjava samo dio varijance. U traženju drugih faktora koji bi mogli

utjecati na uspjeh djece u školi, istraživali su se socijalni faktori, kao što je obiteljsko porijeklo

i socio-ekonomski status, faktori ličnosti i motivacijski faktori. Cattel, Sealy i Sweny (1966) su

se bavili ispitivanjem povezanosti školskog uspjeha s faktorima ličnosti i motivacije, te su

pronašli da od ukupne varijance školskog postignuća testovi inteligencije objašnjavaju između

21- 23%, motivacijske osobine 23-27%, a crte ličnosti 27-36%.

U novije vrijeme javila se ideja da bi se barem dio uspješnosti u području školskog i

profesionalnog uspjeha mogao objasniti emocionalnom inteligencijom. Još je Kahneman

(1973) tvrdio da to koliko je osoba u stanju držati pod kontrolom ostale, za osnovnu aktivnost

irelevantne misli i događanja utječe na uspjeh u obavljanju osnovne aktivnosti (Takšić, 1998).

Goleman također opisuje važnost upravljanja emocijama za uspjeh u školi i navodi: „Razmjeri

do kojih emocionalna uzrujanost može utjecati na mentalni život za učitelje nisu ništa novo.

Učenici koji su nervozni, ljutiti ili deprimirani ne uče; osobe koje su obuzete ovim stanjima ne

primaju informacije na učinkovit način ili s njima postupaju lošije. Snažne negativne emocije

prebacuju pozornost na njihove vlastite preokupacije, ometajući pokušaje da se usredotoče na

nešto drugo“ (Goleman, 1995 ).

Logika modela Mayera i Saloveya bazira se na pretpostavci da bi sposobnosti emocionalne

inteligencije mogle imati pozitivne učinke na uspjeh u školi temeljila se uglavnom na dijelu

254

modela koji razrađuje način na koji emocije facilitiraju mišljenje (razina B). Takšić je u svom

istraživanju došao do zaključka da varijable emocionalne inteligencije značajno dodatno

doprinose objašnjenju školskog uspjeha. Varijable emocionalne inteligencije su povećale za

13.5% postotak varijance školskog uspjeha objašnjene općom inteligencijom (Takšić, 1998).

Općenito govoreći, čimbenik osobnosti objašnjava samo mali dio životnih priča, pa bi se

doprinos emocionalne inteligencije od 10% u razjašnjavanju toga mogao smatrati vrlo velikim

(Salovey i Sluyter, 1999).

Sportski uspjeh i emocionalna inteligencija

Riječi trening, nastava i kineziološki postupci, sinonimi su sa stajališta kinezioloških

transformacija. Promjene koje nastaju pod djelovanjem kinezioloških operatora (vježbi) uvijek

su promjene cjelovite ličnosti tako da u realnim slučajevima nije moguće izučavati izolirane

strukture. I u treningu i u nastavnom procesu cilj je transformacija (postizanje funkcionalne

efikasnosti), jedino pitanje jest pitanje razlike u kojem području se postiže funkcionalna

efikasnost. Čovjek kao integralno biće uvijek funkcionira na isti način razvijajući se cjelovito.

U praksi nema razlika između procesa treninga i procesa učenja, ili ako ih ima one su samo i

uvijek tehničke naravi. Uspjeh u svakoj sportskoj aktivnosti zavisi o nizu različitih i međusobno

povezanih faktora kao što su: morfološka struktura i građa, psihomotoričke osobine,

intelektualne i emocionalne karakteristike, motivacijska struktura, fiziološko funkcionalne

karakteristike, tehnička i taktička znanja, teoretska znanja i drugo. Jednadžba specifikacije neke

sportske discipline jest matematički izraz koji objedinjuje sve faktore koji su relevantni za

uspjeh u njoj sa pridodanom greškom. Logika matematičkog modela uvijek bi trebala

odražavati logiku stvarnosti te aktivnosti a matematički model trebao bi u potpunosti obuhvatiti

konpleksitet zadane sportske discipline. Uvažavanje neposredne povezanosti između


nerazdvojni dio jednadžbe specifikacije sportske aktivnosti , time i ukupne specifične pripreme

sportaša. U psihološkom radu sa sportašima ispitivane su psihološke dimenzije relevantne za

uspjeh u sportu ali i one koje su od značaja za integralni razvoj i funkcioniranje ličnosti, a na

koje se u pedagoškom radu može značajno utjecati. Psiholozi su do nedavno standardno

istraživali područje intelekta (kognicije), područje emocija (konacije) kao i motiva, a relativno

malo bavili su se i procjenom strukture i dinamike sportske grupe što inače spada i u područje

sociologije (Lozovina, M. at al. 2011., Lozovina M. and Lozovina V. 2012.).

Emocionalna inteligencija sportaša kao i dinamika mikro socijalne sredine, odnosno

sociometrijski status sportaša, posebno u kolektivnim sportovima, nisu sustavno istraživani do

danas, a nedvosmisleno je da su od izuzetnog značaja za uspjeh u svakoj sportskoj disciplini.

Iz tih razloga ovaj tekst prvenstveno je namijenjen psiholozima i kineziolozima koji rade u

sportu. Psiholozima sa nakanom da ih potakne na konstrukciju dobrih mjernih instrumenata za

mjerenje emocionalne inteligencije sportaša i efikasno korištenje sociogram metode, a

kineziolozima da u suradnji s psiholozima na što efikasniji način iskoriste dobivene rezultate.

255

Literatura

1. Bar-On, R., Brown, J.M., Kirkcaldy, B.D., Thome, E.P. (2000).Emotional expression and

implications for occupational stress; an application of the Emotional Quotient Inventory

(EQ-i). Personality and Individual Diferences 28, 1107-1118.

2. Bohnert, A..M., Crnic, K. A., Lim, K. G. (2003). Emotional competence and aggressive

behavior in school-age children (1). Journal of Abnormal Child Psychology.

3. Cattell, R.B. (1971). Abilities: Their structure, growth, and action. Boston: Houghton

Mifflin.

4. Cattell, R.B. (1987). Intelligence: Its structure, growth, and action. New York: Elsevier.

5. Goleman, D.(1997). Emocionalna inteligencija – zašto je važnija od kvocijenta

inteligencije?. Mozaik knjiga, Zagreb.

6. Kulenović, A., Balenović, T., Buško, V. (2000). Test analize emocija: jedan

pokušaj objektivnog mjerenja sposobnosti emocionalne inteligencije. Suvremena

psihologija. 3(1-2), 27-48.

7. Lozovina, M. et al.: Paradigm of methodology theory and mathematical modulation of

sports training, Sport Science 4 (2011) 1: 7-18

8. Lozovina, M. and Lozovina, V.: Equation of sport’s activity specification, Acta

Kinesiologica 6 (2012) 1: 24‐34

9. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2001). Emotional

Intelligence as a Standard Intelligence. Emotion, 1(3), 232-242.

10. Mayer, D., Salovey, P., Caruso, D. R., Sitarenios, G. (2003). Measuring Emotional

Intelligence With the MSCEIT V2.0. Emotion, 3(1), 97-105.

11. Mayer, J. D., & Geher, G. (1996). Emotional intelligence and the identification of

emotion. Intelligence, 17, 89-113.

12. Mayer, J. D., Caruso, D. R. i Salovey, P. (2000). Emotional intelligence meets traditional

standards for an intelligence. Intelligence, 27 (4), 267-298.

256

13. Mayer, J. D. i Salovey, P. (1999). Što je emocionalna inteligencija ?. U: P.Salovey i D.

Sluyter (ured.). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija: Pedagoške implikacije.

EDUCA, Zagreb.

14. Mayer, J. D., Salovey, P., Caruso, D. R., & Sitarenios, G. (in press). Measuring Emotional

Intelligence with the MSCEIT V2.0.Emotion.

15. Papić, M.(2003). Emocionalna inteligencija u školskom kontekstu. Magistarski

rad. Filozofski fakultet, Zagreb

16. Roberts, R. D., Zeidner, M., Matthews, G. (2001). Does Emotional Intelligence

Meet Traditional Standards for an Intelligence? Some New Data and Conclusions.

Emotion, 1(3), 196-231.

17. Salovey, P. i Sluyter, D. J.(1999). Emocionalni razvoj i emocionalna inteligencija:

pedagoške implikacije. Educa, Zagreb.

18. Schutte, N. S., Malou•, J. M., Hall, L. E., Haggerty, D. J., Cooper, J. T., Golden, C. J., &

Dornheim, L. (1998).Development and validation of a measure of emotional intelligence.

Personality and Individual Diferences, 25,167-177.

19. Takšić, V.(1998). Validacija konstrukta emocionalne inteligencije. Doktorska

dizertacija. Filozofski fakultet, Zagreb.

257

ZNAČAJ SPORTA NA POBOLJŠANJE ZDRAVLJA OSOBA SA

INTELEKTUALNIM TEŠKOĆAMA

1Kada Delić-Selimović, 1Pane Mandić, 1 Nermina Mujić

1Fakultet sportskih nauka, Panevropski Univerzitet APEIRON, Banja Luka, Bosna i

Hercegovina

Sažetak:

Specijalna olimpijada osigurava cjelogodišnji trening i sportska takmičenja u različitim

olimpijskim sportovima, za djecu stariju od osam godina i odrasle sa mentalnim deficijencijom

dajući im neprekidnu mogućnost za razvoj fizičke kondicije, demonstriranje hrabrosti, uživanje

i sudjelovanje u podjeli darova, vještina i prijateljstva sa svojim porodicama, drugim sportistima

i zajednicom. ''Specijalna olimpijada'' u BiH je osnovana 1998. godine u Tuzli, i od tada

uspješno egzistira. Takmičenja nisu samo cilj nego i sredstvo kojim se stvara interes kod djece

za bavljenje fizičkom aktivnošću. Specijalna Olimpijada u BiH je u partnerstvu sa Udruženjem

za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama na području Kantona Sarajevo „OAZA“

organizovala veliko sportsko takmičenje, za osobe sa invaliditetom sa područja BiH i regiona

pod nazivom „SPORTSKE IGRE OAZE I SPECIJALNE OLIMPIJADE BiH, u periodu od

04. do 07.10.2012. godine. Ovo je druga godina zaredom da se organizuje ovo veliko

takmičenje, na kojem su bile prijavljene 32 ekipe iz BIH i regiona sa preko 700 takmičara.

Kroz tri dana takmičenja, osobe sa invaliditetom su se borile za zlatna, srebrna i bronzana

odličja u osam različitih sportova: nogomet, košarka, atletika, plivanje, stoni tenis, bočanje,

kuglanje i MATP program za osobe sa višestrukim smetnjama.

Prema UN Konvenciji o pravima osoba sa invaliditetom, koju je Bosna i Hercegovina

ratifikovala i potpisala 2009. godine, osobe sa ivaliditetom imaju pravo na aktivno bavljenje

sportom i rekreacijom, te pravo na život u lokalnoj zajednici.

Cilj ovog takmičenja jeste promocija sposobnosti i mogućnosti osoba sa invaliditetom, te

ravnopravno uključivanje u lokalnu zajednicu.

Testiranje je rađeno u Sarajevu gdje je obuhvaćeno ukupno 80 ispitanika koji su bili lake i

umjerene mentalne deficijencije, starosti od 14 – 22 godine, koji su igrali košarku i nogomet.

Glavni je zadatak bio utvrditi kroz košarkašku i nogometnu igru značaj treninga i takmičenja

na poboljšanju zdravlja osoba sa intelektualnim teškoćama

Ključne riječi: sport, zdravlje, intelektualne teškoće, treninzi i takmičenja.

Uvod

Mogu li se osobe sa posebnim potrebama baviti sportom? Koje predostrožnosti preduzeti prije

nego što se započne sa aktivnostima? Koji su to korisni učinci koje osobe mogu imati od sporta?

Sva ova pitanja su važna pa se o njima, i još mnogima, razmišlja kada se govori o učestvovanju

258

osoba sa posebnim potrebama u organizovanim sportovima. U današnjem društvu,osobe sa

posebnim potrebama su više uočljive nego prije 50 godina.

Do ove promjene je došlo zbog toga što su se ljudi navikli vidjeti osobe sa posebnim potrebama

u javnosti.

Danas osobe sa posebnim potrebama aktivno učestvuju u brojnim

aktivnostima širom svijeta i to u javnim školama i raznim rekreacijskom

programima.

Učestvovanje u sportu može pomoći u razvoju osoba sa posebnim potrebama. Kroz njihovo

učestvovanje u sportu, osobe se mogu razvijati ne samo tjelesno već i mentalno.

Ovo je od izuzetne važnosti za razvoj iodrastanje i življenje uopšte i može imati brojne

pozitivne pomake kasnije u životu.

Mogućnost učestvovanja u nekoj aktivnosti, dopušta osobi da se dobro i pozitivno osjeća -ona

daje osjećaj zadovoljstva. Osim toga, uspješno savladavanje određene vještine može kod tih

osoba dovesti do poboljšanja načina na koji razmišlja o sebi, samopoštovanja i vjere u sebe.

Kako živimo s ljudima s poteškoćama u mentalnom razvoju ili kako oni žive s nama, pitanje je

koje dolazi kao rezultat našeg poimanja njihove različitosti, tolerancije u suživotu, pripravnosti

na razumijevanje njihovog svijeta življenja, strpljivosti i upornosti u edukacijskim,

socijalizacijskim i rehabilitacijskim postupcima.

Osnovni problem ovog istraživanja jeste da se utvrdi uticaj košarke i nogometa kroz nastup

na velikom međunarodnom takmičenju i promjene koje sportista doživljava pod uticajem

učešća na sportskim igrama.

Predmet istraživanja su transformacioni procesi efikasnost u košarci i nogometu osoba sa

poteškoćama u mentalnom razvoju koja su uključena u program Specijalne Olimpijade u BiH i

koji učestvuju na Sportskim igrama Oaze i Specijalne Olimpijade u BiH

Cilj programa je stvoriti uslove u kojima svi sportisti imaju priliku da treniranjem i

takmičenjem unaprijede svoje sportske vještine. Timovi se kreiraju tako da treniranje i

takmičenje predstavlja izazov za sve učesnike i često rezultira većim samopoštovanjem,

ujednačenim statusom i novim prijateljstvima. Na sportskim manifestacijama koje organizuje

Specijalna olimpijada mogu da učestvuju osobe sa usporenim kognitivnim funkcijama, ako

imaju osam ili više godina. Da bi se omogućilo najsigurnije i najsvrsishodnije takmičarsko

iskustvo sportisti trabaju biti podijeljeni po dobi života. Među takmičarima ne preporučuju se

dobne razlike veće od pet godina. Također se prave grupe na osnovu testova procjene vještina

koji postoje za svaki sport.

Cilj i zadaci istraživanja

Na osnovu predmeta i problema, određeni su ciljevi i zadaci istraživanja.

Osnovni cilj ovog istraživanja je da utvrdi značaj sportskog treninga i takmičenja na

poboljšanje zdravlja osoba sa intelektualnim teškoćama iz specijalnih ustanova BiH, pod

259

uticajem programa nogometne i košarkaške igre u okviru učešća na sportskoj manifestaciji

„Sportske igre Oaze i Specijalne Olimpijade u BiH“.

Zadatak je osvijetliti i dati novu širinu sportskim uspjesima osoba sa poteškoćama u

intelektualnom razvoju i dati značaj sportu kao alatu za njihovu integraciju u društvo, što

podrazumjeva:

- na adekvatan način izvršiti prikupljanje potrebne literature;

- obezbijediti uslove i instumentarij za dijagnostiku na inicijalnom i finalnom mjerenju;

- izvršiti inicijalno mjerenje efikasnosti u nogometu i košarci;

- formirati osnovnu bazu podataka dobijenih testiranjem i primjenom odgovarajućih

kvantitativnih metoda i obraditi podatke;

- Interpretirati podatke na osnovu provedenog programa.

Metodologija rada

Uzorak je iz populacije osoba ometenih u intelektualnom razvoju iz specijalnih škola, dnevnih

centara, zavoda i klubova iz cijele Bosne i Hercegovine koji imaju prijavljene nogometne i

košarkaške ekipe na takmičenju u Sarajevu.Istraživanje je provedeno na 80 dječaka lake i

umjerene mentalne deficijencije, uzrasta od 14 do 22 godine, muškog spola, koji aktivno

učestvuju na takmičenjima u nogometu. Svi ispitanici imaju rješenja o kategorizaciji, na osnovu

koje su smješteni u laku ili umjerenu mentalnu deficijenciju. Ispitanici nemaju vidljivih

oštećenja lokomotornog aparata.

Svi su ispitanici su učesnici državnih prvenstava u kalendarskoj 2012. godini.

Za procjenu efikasnosti u košarci i nogometu korišteni su testovi za procjenu baratanja loptom

i brzine vođenja lopte, te testovi za procjenu brzine krivolinijskog trčanja. Svi testovi

standardizirani su i objavljeni u publikacijama. S obzirom da su ispitanici djeca ometena u

mentalnom razvoju izabrani su testovi koji su lakši za izvođenje i kod kojih se ispitanici nisu

mogli povrijediti.

Varijable za procjenu efikasnosti u košarci

Kretanje u odbrambenom stavu, bočno, naprijed i nazad za 24 sekunde

Instrumenti: štoperica, 4 čunja

Zadatak: Ispitanik na znak pištaljke polazi od 1. čunja u košarkaškom stavu bočno (noga do

noge) do 2. čunja na rastojanju 4m, a zatim u stavu izlazi naprijed pod uglom od 45 stepeni i

prolazi između 3. i 4. čunja a zatim se u stavu unazad spušta do 1 čunja, dohvati startnu poziciju

i kreće u obrnutom smjeru sve do startne tačke, a zatim kao na početku istim redosljedom do

isteka od 24 sekunde. Zadatak se izvodi tri puta .

Ocjenjivanje: Na isteku vremena upisujemo broj ukupno pređenih dionica

260

Kretanje sa promjenom smijera licem prema košu za 24 sekunde

(KPS 2 )

Instrumenti: štoperica sa 1/10s, prostoror od

linije slobodnog bacanja do osnovne linije.

Slika 1

Zadatak: Ispitanik na znak polazi sa linije slobodnog bacanja i trči što brže može do osnovne

linije (bar jednom nogom da nagazi osnovnu liniju), a onda se vraća po istom pravcu ali leđima

u pravcu kretanja i dolazi do linije slobodnog bacanja. To predstavlja jedan ciklus kretanja.

Ispitanik se trudi da izvede što veći broj ciklusa kretanja u roku od 24 sekunde. Zadatak se

izvodi tri puta.

Ocjenjivanje: Broje se ispravno izvedeni ciklusi kretanja

Slalom driblingom ( SDFF )

Instrumenti: Košarkaška lopta, tri stalka, štoperica sa

1/10 sekundi

Zadatak: Stalci se rasporede u razdaljini od 260 cm.

Ispitanik stoji u košarkaškom stavu sa loptom u pravcu

stalka. Lopta se nalazi u lijevoj ruci. Na znak, ispitanik

uspostavlja dribling lijevom rukom potiskujući loptu u

desnu stranu i obilazi prvi stalak driblingom desnom

rukom, ispred drugog stalka prebacuje loptu u lijevu ruku

i obilazi drugi stalak, ispred trećeg ponovo prebacuje loptu

u desnu ruku, obilazi treći stalak i nastavlja nazad oko

trećeg stalka, ispred drugog stalka prebacuje loptu u lijevu

ruku, obilazi drugi stalak, ispred prvog stalka

prebacuje loptu u desnu ruku obilazi prvi stalak i završava

zadatak na polaznoj liniji. Potrebno je izvršiti zadatak u što

kraćem vremenu. Zadatak se izvodi 3 puta.

Slika 2

Ocjenjivanje: Mjeri se vrijeme za koje se izvrši zadatak u opsegu 1/10 sekundi.

Šut sa pet spoljnih pozicija za 50 s (Š5SP50)

261

Instrumentarij: štoperica (1-10), 15 lopti (minimum 9), stalci za lopte, označeno 5 pozicija za

šutiranje, koš

Zadatak: Ispitanik startuje sa šutiranjem, tehnikom skok šuta, sa krilne pozicije i na svakoj

poziciji šutira po tri lopte, ukupno 15 šuteva. Zadatak je da se postigne što više pogodaka (svih

15) u roku od 50 sekundi. Zadatak se izvodi dva puta.

Ocjenjivanje: Broje se uspješni šutevi, pogoci. Vrijedi bolji rezultat.

Za procjenu efikasnosti u nogometu korišteni su testovi za procjenu baratanja loptom i brzine

vođenja lopte, te testovi za procjenu brzine krivolinijskog trčanja. S obzirom da su ispitanici

djeca ometena u intelektualnom razvoju izabrani su testovi koji su lakši za izvođenje i kod kojih

se ispitanici nisu mogli povrijediti.

Za procjenu efikasnosti u nogometu korištene su sljedeće varijable: Test SNPDPD –

dodavanje iz prvog dodira, Test SNKSLA – vodjenje lopte u slalomu, Test SNBV20-brzo

vođenje na 20 m, Test SBLHOZ – horizontalno odbijanje lopte od zid za 20 sec.

Varijable za procjenu efikasnosti u nogometu

Test SNPDPD – dodavanje iz prvog dodira

Instrumentarij: Rampa za spuštanje lopti, 2 lopte, mini gol 100x40cm

Zadatak: Ispitanik je udaljen 10 metara od mini gola, a rampa za spuštanje lopti nalazi se metar

udaljena od ispitanika sa strane bolje noge ispitanika. Zadatak je loptu spuštenu niz rampu

uputiti u gol koristeći tehniku dodavanja. Rampa je oblika pravokutnog trokuta kojemu je

stranica koja određuje visinu 1m, a duljina hipotenuze je 2,5m. Ocjenjivanje: Ispitanik izvodi

15 dodavanja, a jedan bod donosi svako uspješno dodavanje,odnosno pogodak u vrata. Rezultat

je ukupan broj pogodaka u mini gol.

Slika:3

Test SNKSLA – vođenje lopte u slalomu

Instrumentarij: 1 lopta, 1 štoperica, staza koja je obilježena za vođenje lopte, 6 čunjeva

(visokih), 15x10 m, prostor ili igralište gdje se ovaj test izvodi.

Zadatak: Ispitanik je u sportskoj opremi na liniji starta. Ta je linija udaljena 1 metar od prvog

čunja. Na ispitivačev znak "kreni" ispitanik starta u desnu stranu prema prvom čunju, obilazi

čunj vodeći loptu ka drugom čunju kojeg obilazi sa lijeve strane. Tako nastavlja vršiti "slalom"

sve do zadnjeg čunja kojeg obilazi i vraća se nazad također vodeći loptu oko čunjeva u slalomu.

Trajanje je testa za jednog ispitanika 2 minuta. Cijeli zadatak se demonstrira u cjelosti i ukaže

na sve propuste koji mogu uslijediti. Ispitanik mora pravilno izvršavati zadatak, ispravno

262

prolaziti oko čunjeva. Ako pogriješi, mora se vratiti i pravilno obići čunj. Ispitivač starta

vrijeme čim ispitanik dodirne loptu na startu.

Ocjenjivanje: Vrijeme se mjeri na taj način što od znaka "kreni" do prolaza kroz ciljnu

liniju. Ovaj test se ponavlja 5 puta. Svaki prolaz se upisuje posebno u ispitanikovu listu.

Slika 4

Test SNBV20 – brzo vođenje na 20m

Instrumentarij: lopta, štoperica, oznake na tlu: start, cilj, linija udaljena 3 m od startne Zadatak:

Ispitanik vodi loptu maksimalno brzo koridorom širine 3 m tako da u prostoru 3m od starta još

jednom udari loptu, a u slijedećih 17 m još najmanje tri puta dotakne loptu s kojom treba proći

kroz ciljna vrata.

Ocjenjivanje: Rezultat je vrijeme potrebno za izvođenje ispravnog vođenja. Test se ponavlja 5

puta.


Sportske igre košarka i nogomet spadaju u najpopularnije sportove u svijetu i kao takvi

izazivaju kod ljudi veliko interesovanje da ih prate i da se njima bave, bilo u profesionalnom ili

rekreativnom smislu. Zbog toga su sportske igre neizostavni dio tjelesnog odgoja i tjelesnog

vježbanja šire populacije. Tako i u radu sa osobama sa intelektualnim teškoćama sportske igre

zauzimaju posebno mjesto u procesu tjelesnog vježbanja. Radi se o timskim sportovima u

kojima rad nije podređen pojedincu, već se krajnji cilj ostvaruje zajedničkim zalaganjem,

odnosno timskim radom, što je veoma značajno za osobe sa intelektualnim teškoćama, budući

da se na taj način razvija svijest za druženje, međusobnu komunikaciju i saradnju sa drugima.

u BiH, i pokazalo je da program koji se sprovodi ima višestruko pozitivne efekte.

Predmet ovog istraživanja bila su djeca sa poteškoćama u mentalnom razvoju iz specijalnih

ustanova BiH, koja su uključena u sportske aktivnosti, trenažni proces i kontinuirani sistem

takmičenja. Osnovni je cilj organizatora sportskih manifestacija je socijalizacija osoba sa

mentalnom deficijencijom.

U uvom istraživanju korišteno je osam testova: četiri testa košarkaških specifičnih

sposobnosti koji u svojoj izvedbi sadrže elemente igre, poput kretanja sa loptom, kretanja sa

ubacivanjem lopte u koš, vođenja lopte i četiri testa iz fudbala, koji također sadrže elemente

263

igre, brzo vođenje lopte, dodavanja. Program je sačinjavao uvježbavanje tehničkih elementa

igre, i utakmice, tako da je ostvario pozitivne pomake u svim varijablama.

Analizirajući dobijene vrijednosti u oba mjerenja uočavaju se pozitivnije vrijednosti nakon

finalnog mjerenja u svim varijablama tretiranog prostora, s tim što su kod nekih varijabli

primjećene veće, a kod nekih manje vrijednosti.

Globalno gledajući program rada svojim sadržajem i trenažnim operatorima imao je značajan

uticaj na kvalitativne promjene efikasnosti u kosarci i nogometu. Analizirajući sadražaje

treninga i igre, vidno je da su isti utjecali na promjene jer suština rada sa ovom grupom

ispitanika bio je rad gdje su unaprijed određene kretnje, odnosno automatizovano izvršavanje

unaprijed određenih zadataka sa loptom ili bez lopte i sportovi kojima se grupa bavila najmanje

tri godine.

Ono što je najbitnije za Specijalnu Olimpijadu u BiH je što je manifestacija „SPORTSKE IGRE

OAZE I SPECIJALNE OLIMPIJADE U BIH“ još jednom potvrdila da su treninzi i takmičenja

osoba sa intelektualnim teškoćama prihvaćena u društvenoj zajednici, da su sportski rezultati

pokazali da se kontinuiranim radom mogu postići izvanredni rezultati značajni za psihofizički

razvoj svakog sportiste.

Tabela 1 Centralni i disperzioni parametri za procjenu efikasnosti u inicijalnom stanju

Valid

N Mean Median Minimum Maximum Range Variance Std.Dev.

Standard

Error Skewness Kurtosis

SIU 74 4.486 5 2 5 3 .691 .831 .096 -1.277 .160

TRTN 74 4.229 5 2 5 3 .973 .986 .114 -1.009 -.185

TKTG 74 4.283 5 2 5 3 .973 .986 .114 -1.131 .041

KVNZ 74 4.418 5 2 5 3 .602 .776 .090 -1.075 .157

UPOR 74 4.472 5 2 5 3 .636 .797 .092 -1.407 1.168

KVTRE 74 4.378 5 2 5 3 .567 .753 .087 -.956 .146

SIGS 74 4.540 5 2 5 3 .525 .725 .084 -1.474 1.431

UTIP 74 4.648 5 2 5 3 .422 .650 .075 -1.959 3.714

STPDRK 74 4.662 5 2 5 3 .391 .625 .072 -2.026 4.348

ZDRT 74 4.621 5 2 5 3 .457 .676 .078 -1.822 2.919

RPUDGR 74 4.621 5 2 5 3 .457 .676 .078 -1.822 2.919

SRZPUT 74 4.472 5 2 5 3 .526 .725 .084 -1.229 .885

ROSME 74 4.5 5 2 5 3 .527 .726 .084 -1.323 1.076

RINPNM 74 4.459 5 2 5 3 .553 .743 .086 -1.192 .643

VDIVBRT 74 4.310 4 2 5 3 .628 .792 .092 -.960 .339

SRSPISV 74 4.324 5 2 5 3 .715 .845 .098 -.961 -.108

264

Tabela 2 Matrica interkorelacije efikasnosti u košarci i nogometu u inicijalnom stanju

Tabela 3 Matrica interkorelacije efikasnosti u košarci i nogometu u finalnom stanju

Tabela 4 Izolirane komponente efikasnosti u košarci i nogometu u finalnom stanju

Initial Eigenvalues = Inicijalne svojstvene vrijednosti

KOS_2 KPS_2 SDFF S5SP50 SNPDPD SNKSLA SNBV20 SBHLOZ

KOS_2 1.000 .442 -.219 .426 .939 -.344 -.030 -.364

KPS_2 .442 1.000 -.194 .409 .516 -.314 -.041 .058

SDFF -.219 -.194 1.000 -.316 -.221 -.008 .036 .073

S5SP50 .426 .409 -.316 1.000 .439 -.389 -.018 .076

SNPDPD .939 .516 -.221 .439 1.000 -.446 .012 -.317

SNKSLA -.344 -.314 -.008 -.389 -.446 1.000 -.182 .075

SNBV20 -.030 -.041 .036 -.018 .012 -.182 1.000 -.185

SBHLOZ -.364 .058 .073 .076 -.317 .075 -.185 1.000

KOS_2 KPS_2 SDFF S5SP50 SNPDPD SNKSLA SNBV20 SBHLOZ

KOS_2 1.000 -.214 -.299 -.139 .269 .077 -.656 -.523

KPS_2 -.214 1.000 .529 .328 -.183 -.052 .433 .440

SDFF -.299 .529 1.000 -.123 -.251 .473 .387 .118

S5SP50 -.139 .328 -.123 1.000 -.005 -.182 .108 .382

SNPDPD .269 -.183 -.251 -.005 1.000 -.301 -.364 -.214

SNKSLA .077 -.052 .473 -.182 -.301 1.000 -.100 -.256

SNBV20 -.656 .433 .387 .108 -.364 -.100 1.000 .437

SBHLOZ -.523 .440 .118 .382 -.214 -.256 .437 1.000

Comp

onent Initial Eigenvalues

Extraction Sums of Squared

Loadings

Rotation Sums

of Squared

Loadings

Total

% of

Variance

Cumulati

ve % Total

% of

Variance

Cumulativ

e % Total

1 2.89

2 36.151 36.151 2.892 36.151 36.151 2.549

2 1.75

3 21.916 58.067 1.753 21.916 58.067 1.819

3 1.03

0 12.878 70.945 1.030 12.878 70.945 1.879

4 .852 10.656 81.601

5 .594 7.420 89.021

6 .462 5.781 94.802

7 .247 3.082 97.883

8 .169 2.117 100.000

265

Extraction Sums of Squared Loadings = Izolovani rezultati kvadratnih opterećenja

Rotation Sums of Squared Loadings = Rotacija rezultata kvadratnih opterećenja

Component = Komponenta

Cumulative = Cjelokupan

Tabela 5 Matrica komponenti

Component

1 2 3

KOS2 -.744 .086 .458

KPS2 .701 -.018 .564

SDFF .569 .639 .270

Š5SP50 .332 -.542 .496

SNPDP

D -.488 -.395 .238

SNKSL

A -.002 .844 .184

SNBV2

0 .814 .001 -.303

SBHLO

Z .716 -.418 -.014

Tabela 6 Izolirane komponente efikasnosti socijalnog statusa u inicijalnom stanju

Compo

nent Initial Eigenvalues

Extraction Sums of Squared

Loadings

Rotatio

n Sums

of

Square

d

266

Loadin

gs

Total

% of

Variance

Cumulative

% Total

% of

Variance

Cumulativ

e % Total

1 5.57

0 34.815 34.815 5.570 34.815 34.815 4.580

2 4.29

7 26.855 61.670 4.297 26.855 61.670 4.327

3 1.39

1 8.693 70.363 1.391 8.693 70.363 4.325

4 .903 5.643 76.006

5 .689 4.307 80.313

6 .608 3.801 84.114

7 .514 3.215 87.329

8 .429 2.684 90.013

9 .382 2.388 92.401

10 .305 1.907 94.309

11 .273 1.709 96.018

12 .263 1.646 97.663

13 .199 1.244 98.907

14 .113 .706 99.613

15 .062 .387 100.000

16 .000 .000 100.000

Tabela 7 Matrica komponenti

Component

1 2 3

SIG -.101 .711 .114

TRTN .135 .790 .331

TKTG .171 .827 .218

KVNZ .242 .807 -.028

267

UPOR .402 .682 -.063

KVTRE .215 .609 -.137

SIGS .432 .631 .121

UTIP .731 .243 -.133

STPDR

K .746 .000 -.367

ZDRT .844 -.051 -.427

RPUDG

R .844 -.051 -.427

SRZPUT .732 -.312 -.110

ROSME .733 -.245 .345

RINPN

M .670 -.321 .486

VDIVB

RT

.727 -.294 .476

SRSPIS

V .703 -.431 .268

Tabela 8 Matrica sklopa

Component

1 2 3

SIG -.191 .685 -.145

TRTN -.256 .887 .165

TKTG -.127 .889 .065

KVNZ .153 .797 -.127

UPOR .287 .702 -.040

KVTRE .246 .566 -.189

SIGS .131 .727 .166

UTIP .566 .337 .191

STPDR

K .807 .028 .043

ZDRT .927 -.020 .052

268

RPUDG

R .927 -.020 .052

SRZPUT .561 -.174 .370

ROSME .123 .054 .786

RINPN

M -.048 .020 .910

VDIVB

RT -.005 .054 .922

SRSPIS

V .184 -.155 .750

Tabela 9Testiranjerazlikaartimetičkihsredina varijabli

Paired Differences

t

df

Sig. (2-

tailed)

Mean

Std.

Deviatio

n

Std.

Error

Mean

95%

Confidence

Interval of the

Difference

Lower Upper

Pair 1 KOS2

-

KOS2

2

-

.68919 3.84254 .44669

-

1.5794

3

.20105 -1.543 73 .127

Pair 2 KPS2

-

KPS2

2

-

3.5043

2

5.80580 .67491

-

4.8494

2

-

2.1592

3

-5.192 73 .000

Pair 3 SDFF

-

SDFF

2

1.6954

1 7.57566 .88065

-

.05973

3.4505

4 1.925 73 .058

269

Paired Differences = Parne razlike

Mean = Aritmetička sredina

Std. Deviation = Standardna devijacija

Std. Error Mean = Standardna greška aritmetičke sredine

Confidence Interval of the Difference = Pouzdani intervali razlika

T= t - test

Df = stepen slobode

Sig. = Vjerovatnost.

Zaključak

Specijalna Olimpijada u Bosni i Hercegovini je jedina akreditovana sportska institucija u državi

koja organizuje treninge i sportska takmičenja za osobe sa intelektualnim teškoćama. Osnovni

Pair 4 Š5SP5

0 -

Š5SP5

02

-

2.8648

6

5.84813 .67983

-

4.2197

7

-

1.5099

6

-4.214 73 .000

Pair 5 SNPD

PD -

SNPD

PD2

1.7162

2 4.93386 .57355 .57313

2.8593

0 2.992 73 .004

Pair 6 SNKS

LA -

SNKS

LA2

-

2.0083

8

12.0848

8

1.4048

4

-

4.8082

2

.79146 -1.430 73 .157

Pair 7 SNBV

20 -

SNBV

202

1.7652

7 5.11680 .59482 .57980

2.9507

4 2.968 73 .004

Pair 8 SBHL

OZ -

SBHL

OZ2

-

2.7162

2

5.53821 .64380

-

3.9993

2

-

1.4331

2

-4.219 73 .000

270

cilj Specijalne Olimpijade u BiH je uključivanje osoba sa posebnim potrebama u lokalnu

zajednicu i socijaliziranje ove populacije pomoću sportskih aktivnosti.

Kada se radi o uključivanju u sport ili pojedine sportove osoba s intelektualnim teškoćama, pri

čemu se ne teži ka postizanju vrhunskih sportskih ostvarenja, govori se o ukupnom odgojno-

obrazovnom procesu i sportu kao sredstvu za postizanje željenih rezultata. Tokom provođenja

ovog procesa prvenstveno je bitno očuvanje i unapređenje zdravlja, razne edukacije iz oblasti

sporta, stvaranje sportskog duha i navika zdravog načina života, te druženja i stvaranja novih

prijateljstava.

Zbog značaja za zdravlje osoba sa intelektualnim teškoćama Specijalna Olimpijada u BiH je u

saradnji sa Udruženjem „OAZA“ pokrenula projekt pod nazivom „SPORTSKE IGRE OAZE

I SPECIJALNE OLIMPIJADE U BIH“ koje su ove godine okupile preko 500 sportista iz cijele

Bosne i Hercegovine, Srbije, Slovenije, Hrvatske i Švedske. Takmičenja su se održala u atletici,

boćanju, stonom tenisu, plivanju, kuglanju, košarci i nogometu, te posebnom programu za

osobe sa teškim intelektualnim teškoćama.

Ovaj je rad pokazao da program sportskih aktivnosti koji se sprovode u BiH nailaze na veliko

interesovanje svojih sportista, koji su naročito oduševljeni i najčešće se uključuju u košarku i

nogomet i da primjerena sportska djelatnost pozitivno utječe njihovo zdravlje, ali i na na

resocijalizaciju i rehabilitaciju osoba s posebnim potrebama, a sportski dosezi daju tim ljudima

potjecaj i vjeru u vlastite sposobnosti, a time i u bogatiji i potpuniji život. Sport je jedan od

načina na koji se osobe s posebnim potrebama mogu aktivirati i potencirati svoje talente i

mogućnosti te se na taj način što uspješnije uključiti u svakodnevni život.

Uz uticaj na poboljšanje opšteg tjelesnog razvoja i ponovno usvajanje duševno-tjelesnih

sposobnosti, sport razvija zabavu, zajedništvo, sport hrabri, oduševljava, pomaže u sticanju

samouvjerenosti u vlastite sposobnosti. Svaka osoba s poteškoćama u razvoju želi postići

potpunu socijalizaciju u društvo, izjednačiti se sa ostalima, pa i preteći ih u raznim vještinama.

Sistematskim vježbanjem, kroz realizaciju programa ''Specijalne olimpijade'' i „OAZE“,

doprinosi se procesu biološkog rasta i razvoja, procesu formiranja odgojene i obrazovane

ličnosti, razvoju i očuvanju fizičkog i mentalnog zdravlja, humanizaciji savremenog načina

života i rada, stvaranju navika za organiziranje i korisno korištenje slobodnog vremena.

Manifestacija „Sportske igre Oaze i Specijalne Olimpijade“ je prošle godine okupila 220

takmičara iz BIH, a ove godine učešće je uzelo preko 500 takmičara-ki.

Literatura

1. Bajgorić, B. (2006) Efekti programiranog rada na transformaciji morfoloških

obilježja,bazičnih motoričkih sposobnosti i situaciono-motoričkih sposobnosti kod

polaznicakošarkaške škole. Magistarski rad, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja,

Sarajevo.

2. Galešev,V., Igrić,Lj. i Nikolić,B. (1992). Metrijske karakteristike Evidencijskog lista

zaotkrivanje i praćenje djece s teškoćama u razvoju (Opći dio) nakon taksonomske

korekcijeskaliranja pojedinih čestica, Defektologija, 28,

3. Karalejic, M., Jakovljevic,S. (1998) Testiranje i merenje u košarci, KSS

271

4. Kennedy Shriver, E. (2002). Specijalna olimpijada, Washington,

5. Malacko,J.,Rađo,I., (2005) Tehnologija sporta i sportskog treninga, Sarajevo.

272

PRIMJENA POLAR TIM SISTEMA U SPORTU

Osman Lačić1, Jasmin Bilalić1, Osmo Bajrić2

1Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli, Bosna i Hercegovina

2Edukacijski fakultet, Univerziteta u Travniku, Bosna i Hercegovina

Sažetak

Programiranje fiziološkog opterećenja predstavlja esencijalni dio planskog pristupa trenera i

nastavnika u doziranju opterećenja. Samo adekvatno doziran podražaj će izazvati i željenu

reakciju organizma, a time i usloviti pravilan razvoj organizma. Međutim, programirana i

provedena aktivnost treba biti i valjano kontrolirana, kako bi se dobila povratna informacija o

učinkovitosti tako programiranog vježbanja. Povratna informacija može biti dvojaka: može

nam dati potvrdnu ispravnost doziranja opterećenja, ili nas, u slučaju neočekivane reakcije

organizma, može usmjeriti na korekcije u daljnjem radu. Tehnološki napredak nudi nam niz

pomagala za praćenje reakcije organizma izazvanesportsko-rekreativnim aktivnostima.

Ovdje izdvajamo praćenje frekvencije srca preko monitora srčane frekvencije Polar Team

System-a (Polar Electro Oy, Finland), čija se utilitarnost sve više nalazi u okviru dijagnostike,

treninga i rehabilitacije.

Ključne riječi: dijagnostika, monitor srčane frekvencije, sportske performanse.

Uvod

Fiziološko opterećenje se mjeri stepenom angažovanosti organa i sistema organizma koji

omogućavaju tjelesno kretanje-vježbanje. Definiše se kao nivo metaboličkih i biohemijskih

procesa, koji se na različitom nivou dešavaju pri vježbanju (Višnjić, Jovanović, Miletić 2004).

Vježbanje kao proces, izaziva određeno opterećenje organizma ili njegovih sistema.

Opterećenje u vježbanju se može posmatrati kao mjera objektivnih pokazatelja i parametara

funkcionisanja organizma i njegovih sistema. Fiziološko opterećenje može se odrediti sa

velikom tačnošću, jer se fiziološke manifestacije mogu bilježiti (Hottenrott, 2006.). Mjerenje

frekvencije srca je oblik praćenja reakcija na podražaje izazvane tjelesnom aktivnošću.

Kontinuiranom primjenom i evidentiranjem stanja fiziološkog opterećenja dobivaju se validne

povratne informacije o efektima vježbanja pri sportsko rekreativnim aktivnostima.

273

SRČANIMONITORING

Srce je bez sumnje najvažniji mišić u tijelu. Funkcija čitavog organizma zavisi o radu srca, a

preko jedne karakteristike srce ukazuje i na druge važne fiziološke funkcije. Radi se o

frekvenciji srca, broju otkucaja u minuti, na kojoj se bazira čitava ideja srčanog monitoringa.

Sama ideja mjerenja intenziteta na osnovu frekvencije srca zasniva se na linearnoj korelaciji

intenziteta vježbanja (primitka kisika) i frekvencije srca u čitavom aerobnom području. To je

ujedno, za sada, jedina tjelesna karakteristika koja pouzdano ukazuje na stanje organizma, a

moguće ju je objektivno pratiti u gotovo svim situacijama. Frekvencija srca, kroz jedan broj,

broj otkucaja u minuti (FS), govori o mnoštvu važnih fizioloških procesa u raznim vrstama

aktivnosti i reakcija na vanjske uslove u kojima se nađemo. Tako, pomoću mjerača frekvencije

srca (pulsmetra, pulsomjera, monitora frekvencije srca, kardiotahometra) sasvim tačno znamo

kako brzo i koju vrstu energije tijelo troši, kakvim intenzitetom vježbamo, trebamo li ubrzati ili

usporiti, reakciju na vrućinu i vlažnost u atmosferi, jesmo li oporavljeni od prošlog treninga za

novi napor, te koje se fiziološke i metaboličke promjene mogu očekivati. Na stres, bilo

emocionalni, fizički ili intelektualni srce će reagirati promjenom FS. Mjerenje srčane

frekvencije ovim uređajima omogućuje optimalno doziranje intenziteta treninga ili takmičenja,

rano prepoznavanje pretreniranosti te različite vrste testiranja. Srce kao najvitalniji,

najdinamičniji i najsnažniji organ u tijelu daje nam kroz broj otkucaja u minuti (FS) mnogo

informacija koje su ključne za optimalno planiranje i programiranje treninga. FS je poput otiska

prsta, izrazito individualna ali i jedina bitna za procjenu reakcije organizma na stres, u raznim

uslovima kontinuirano mjerljiva fiziološka karakteristika.

MONITORI FREKVENCIJE SRCA

Srčani monitor sastoji se od dva dijela. Elektrodnog elastičmog pojasa

koji poput EKG aparata mjeri električnu aktivnost srca ili preciznije,

vremensku razliku između R – R faza srčanog ritma, te pohranjuje

podatke i bežično šalje informacije do ručnog prijemnika sa prikazom

aktualne frekvencije srca koji kod većine modela ima i funkciju

sportskog sata. Ovako konstruiran uređaj pokazao se superiornim u

usporedbi sa mjeračem pulsa koji se postavlja na ušnu resicu ili jagodicu

prsta ali i svakom drugom metodom praćenja intenziteta. Preciznost,

pouzdanost, upotreba u gotovo svim uslovima treninga, memorisanje i

bežični prijenos signala samo su neke od prednosti.

Na tržištu se danas mogu naći monitori frekvencije srca više proizvođača i široke lepeze

funkcionalne složenosti. Uglavnom svaki nivo vježbanja, od rekreacije, srčane rehabilitacije ili

mršavljenja do vrhunskog sporta može naći uređaj u skladu sa specifičnim potrebama. Osim

prikaza aktualne frekvencije srca imaju funkciju sata, podešavanje ciljane zone sa alarmima, pa

do najsloženijih modela koji uključuju brojne statističke kalkulacije, različite metode

274

programiranja ciljanih zona, timere, prolaze i automatsku pohranu podataka u programiranim

intervalima za više treninga što uz pomoć posebnih programa omogućuje detaljnu računalnu

analizu.

ZONE OPTEREĆENJA

U srčanom monitoringu se koriste tzv. ciljne zone frekvencije srca za različite ciljeve ili faze

vježbanja. To su procenti nekih definiranih vrijednosti. Najčešće se FSmax, izmjerena najbolje

u fiziološkom laboratoriju ili samo pretpostavljena, uzima za osnovnu vrijednost. Druga je tzv.

rezerva frekvencije srca, koja uzima u obzir i trenutnu kondiciju (srčana rezerva – oduzimanjem

minimalne od maksimalne frekvencije), te postotci biohemijskih (laktatni prag) ili

ventilacijskih (maksimalni primitak kisika - VO2 max) karakteristika. Na osnovi FSmax i

rezerve četiri su osnovne zone intenziteta vježbanja i to: zona umjerene aktivnosti 50-60%,

kontrola tjelesne težine (djelotvorno metaboliziranje masti) 60-70%, aerobni (napredniji)

trening 70-80%, i takmičarski trening 80-100% maksimuma. Ovo su aproksimativne vrijednosti

i dobro ih je za pravilnu primjenu zona opterećenja tačno individualno odrediti

spiroergometrijskim testiranjem pod nadzorom sportskog liječnika.

MOGUĆNOSTI PRIMJENE MONITORA FREKVENCIJE SRCA U DOZIRANJU

INTENZITETA U VRHUNSKOM SPORTU I REKREACIJI

U području rekreacije i vrhunskih sportskih dometa sve više trenera

i sportista prepoznaje vrijednost praćenja pulsa elektronskim

uređajima - monitorima frekvencije srca (Heart Rate Monitor).

Pulsmetri, kardiotahometri, pulsomjeri neki su od naziva za uređaj

usavršavan od 70-ih godina prošlog stoljeća i koji mnogi stručnjaci

smatraju jednim od najvažnijih tehnoloških dostignuća u području

sporta.

Oduševljenje kojim rekreativci često reagiraju na rad sa srčanim monitorima dodatno potvrđuje

prethodnu pretpostavku. Vrijednost srčanih monitora je u mogućnosti maksimalne

individualizacije. Oni praktično uklanjaju nagađanje o intenzitetu iz trenažnog procesa. Ne

daju čarobnu formulu uspjeha, međutim uz stalno obogaćivanje znanja i nemjerljivi trud u

primjeni ovog vrijednog pomagala u treningu, uspjeh je mnogo izvjesniji.

POLAR

275

Kompanija Polar Elektro je lider u tehnološkim inovacijama i praćenju

srčane frkvencije još od 1977. godine. Kroz godine iskustva Polar je

uspeo da objedini iskustva u fiziologiji sporta i elektronici i tako

zadovolji potrebe korisnika. Bazira se na sve nivoe fitnesa nudeći

sveobuhvatnu ponudu proizvoda, zajedno s bitnom podrškom i

savjetima. Sve, od poboljšanja sportskih performansi sportista do

pomaganja da ljudi uživaju u zdravijem stilu života, te pomaže pri rehabilitaciji i održavanju

mase.Od prvog predstavljanja Polar monitora otkucaja srca 1982. godine, kompanija Polar

Electro je predana provođenju inovativnih fizioloških i sportskih medicinskih istraživanja.

Zapravo, sve karakteristike Polar proizvoda su bazirane na naučnom radu i u skladu su s

preporukama vodećih svjetskih stručnjaka u sportskoj medicini. Uz vlastita istraživanja i razvoj,

Polar Electro je također uključena u saradnju s raznim istraživačkim institucijama u svijetu, a

rezultati saradnje su prezentirani na mnogim naučnim skupovima i objavljeni u međunarodnim

naučnim časopisima.Osim za individualce koji su zainteresirani za svoje zdravlje, Polar

monitori otkucaja srca i tehnologija analiziranja podataka se koristi u raznim istraživanjima u

području sporta, vježbanja i zdravlja.Tokom vežbanja Polar omogućava praćenje srčane

frekvencije i samim tim unapređivanje treninga i sticanje bolje kondicije.Pomoću aktivnog

monitoringa srčane frekvencije, jačine treninga i kalorijske potrošnje doprinosi unapređenju

performansi kako profesionalnih tako i rekreativnih sportista, te su različiti modeli i prilagođeni

potrebama ciljnih grupa.Polar je svoje proizvode svrstao u A,F,M i S kategorije. Modeli S serije

S410, S610, S710, S625x i S810 imaju mogućnost prijenosa podataka na PC za analizu i

planiranje treninga i nastupa - zvučni ili IR prijenos. Polar monitor mjeri frekvenciju srčanih

otkucaja koristeći senzor za mjerenje mehaničkog pulsa prilikom protoka krvi kroz kapilare, a

koji se u konačnici očituje na monitoru sprave kao broj otkucaja u minuti.

POLARTEAMSYSTEM

Polar, vodeća tvrtka u fiziologiji timskih sportova 2001

godine predstavila je prvi sistem vježbanja na bazi nadzora

otkucaja srca za timske sportove, koji omogućava treneru

praćenje, testiranje i dobivanje povratnih informacija o

uspješnosti igrača. Napravljen da zadovolji trenerske

potrebe, pruža jedinstveni uvid u funkcionalne sposobnosti

igrača ekipe. Integracija Polar tehnologije mjerenja otkucaja srca u program vježbanja

osigurava optimalni nivo kondicije sportista, pomaže u uklanjanju većih povreda i spriječava

pretreniranost. Polar Team Pro set uključuje baznu stanicu, punjač primopredajnika, 10

punjivih primopredajnika, USB adapter i softver za računala.

POLARTEAMSYSTEM – BAZNASTANICA

276

Polar Team bazna stanica prima podatke sa primopredajnika koristeći

Bluetooth tehnologiju, te šalje informacije putem mrežnog kanala ili

WLAN na računar. Može da primi do deset primopredajnika i

istovremeno služi kao Polar Team punjač primopredajnika a napaja

ih u momentu kada ne prenose podatke.

POLARTEAMSYSTEM – PRIMOPREDAJNIK

Polar Team sistem detektuje podatke otkucaja srca preko elastičnog

elektrodnog pojasa sa integriranim primopredajnikom koji se postavlja

oko prsa ispod prsnih mišića. Frekvenciju srčanih otkucaja transmiter

mjeri koristeći senzor za mjerenje mehaničkog pulsa prilikom protoka

krvi kroz kapilare. Na taj način dobijeni rezultati vrlo su precizni i

gotovo identični sa rezultatima Elektrokardiograma. Primopredajnici registriju parametre

svakih 5 sekundi, te ih pohranjuju na unutrašnju memoriju za spremanje podataka sa

kapacitetom snimanja od 11 sati i 20 minuta ali najviše do 127 distinktnih ciklusa. Nakon

mjerenja primopredajnici se fiksiraju na baznu stanicu, koja je putem softificiranog programa

zadužena za prijem i prijenos pohranjenih informacija na računalo.

POLARTEAMSYSTEM- SOFTVER

Polar team softver je specifično dizajniran za

upravljanje timskim i grupnim vježbanjem. Ova

aplikacija uključuje sveobuhvatne alate za analizu,

planiranje i programiranje ciklusa vježbanja, te

osigurava najbolje moguće karakteristike za nadzor

informacija otkucaja srca u vremenu s alatima za

analizu i izvještavanje, kako bi maksimizirali sportske

performanse svakog pojedinca, kako bi se postigli

postavljeni ciljevi.

Ovaj alat omogućava odabir različitih prikaza za praćenje određenih parametara. Prikaz

kompletnog ciklusa omogućava prikaz ukupnog napora svakog pojedinca u okviru sportskih i

ciljnih zona, dok prikaz detalja nudi sveobuhvatne informacije u određenom vremenskom

periodu. Uz Polar Team kalendar vježbanja može se kreirati sezona, podijeljena na razdoblja

i detaljne cikluse vježbanja, te uključuje analizu zadnjih vremenskih perioda s indikatorom

statusa oporavka za svakog pojedinca.

277

Zaključak

Opterećenje u vježbanju se može posmatrati kao mjera objektivnih pokazatelja i parametara

funkcionisanja organizma i njegovih sistema. Optimalna opterećenja su ona koja omogućavaju

zadovoljavanje postavljenih zahtjeva bez negativnih posljedica na organizam. Frekvencija srca,

kao instrument za praćenje fiziološkog napora, je tjelesna karakteristika koja pouzdano ukazuje

na stanje organizma, a moguće ju je objektivno pratiti u gotovo svim situacijama. Monitori

srčane frekvencije omogućuju kvalitetan pristup analizi, tj. pružaju uvid u stvarno fiziološko

opterećenje koje kineziološki tretmani predstavljaju za svakog pojedinca. Povratne informacije

govore o efektima postavljenih programa, te otvaraju prostor za optimalno planiranje i

programiranje trenažnih sadržaja shodno potrebama pojedinca u cilju razvijanja sportskih

performansi, što u potpunosti opravdava implementaciju monitora srčane frekvencije u sportu

i rekreaciji.

Literatura

1. Bar-Or T., Bar-Or O., Waters H., Hirji A., Russell S. (1996). Validity and social

acceptability of the polar vantage xl for measuring heart rate in preschoolers.

USAPediatr Exerc Sci 8(2): 115-121.

2. Burke, E.R. (1998). Precision heart rate training. Human Kinetics.

3. Dias A., Fisterer B., Lamla G., Kuhn K., Hartvigsen G., Horsch A. (2009). Measuring

physical activity with sensors: a qualitative study. Stud Health Technol Inform 150:475-

9.

4. Fox, S.M., Naugthton, J.P., Gorman, P.A. (1972). Physical activity and cardiovascular

health: III. The exercise prescription: frequency and type of activity. Mod Concepts

Cardiovasc Dis, 41: 25-9.

5. Hottenrott, K. (2006). Training with the heart rate monitor. Oxford:Meyer & Meyer

Sport.

6. Must A, Spadano J, Coakley EH, et al.(1999). The Disease Burden Associated with

Overweight and Obesity. Journal of the American Medical Association; 282(16): 1523-

1529.

7. Porto LG. (2009). Comparison of time-domain short-term heart interval variability

analysis using a wrist-worn heart rate monitor and the conventional electrocardiogram.

Junqueira LF JrPacing Clin Electrophysiol 32(1):43-51.

8. Protić, J. (2006). Sportsko rekreativno vježbanje u grupi ili osobnom programu. 15.

Ljetna škola kineziologa Republike Hrvatske, zbornik radova.

9. Rohde, H.C., T. Espersen (1987). Work intensity during soccer training and match-

play.

10. Thivierge M., Leger L. (1988). Validity of heart rate monitors. Department of Physical

Education, University of Montreal, CanadaSci et Sports 3(3): 211-221.

278

11. Thivierge M., Leger L. (1989). Critical review of heart rate monitors. Department of

Physical Education, University of Montreal, CanadaCAHPER J 55(3): 26-31.

12. Vieno A., M. Santinello, MC. Martini, (2005.): Epidemiology of overweight and obesity

13. among Italian early adolescents: relation with physical activity and sedentary behaviour.

14. Epidemiologia e psichiatria sociale 14(2):100-107.

15. Vogelaere P., De Meyer F., Duquet W., Vandevelde P. (1986). Sport tester pe 3000 vs

holter ecg for the measurement of heart frequency. Hoger Instituut voor Lichamelijke

Opvoeding, Vrije Universiteit Brussel, BelgiqueSci et Sports 1(4): 321-329.

279

PRILOG 1.: PROGRAM RADA

P R O G R A M R A D A

18. OKTOBAR 2012., četvrtak

17:00 - 19:30 Doček gostiju i prijave, Hotel „ Blanca „ resort&spa, Babanovac Vlašić

20:00 Večera

19. OKTOBAR 2012., petak 08:30 - 11:00 Prijava učesnika, Hotel „ Blanca „ resort&spa, Babanovac Vlašić 11:00 - 11:45 Svečano otvaranje 11:45 - 12:15 Pozvano predavanje: Uloga lokalnih vlasti u promicanju tjelesne aktivnosti prof. dr. Stjepan Heimer (Zagreb,HR) 12:15 - 12:45 Pozvano predavanje: Vjetrovi globalizacije i njihov utjecaj na sport i zdravlje u

BiH, prof. dr. Izet Rađo (Predsjednik Olimpijskog komiteta BiH, predsjednik Naučnog odbora V međunarodnog seminara“Uloga sporta u očuvanju zdravlja“, (Sarajevo, BiH)

13:00 - 14:00 Koktel dobrodošlice/ručak 14:30 - 15:00 Prezentacija projekta: Edukacija žena za menadžere i instruktore sportsko- rekreatvivnih aktivnosti, Amela Trbić, Sportski savez SBK/KSB Radni dio 1. Nove tehnologije u sportu 16:50 - 17:00 kafe pauza /osvježenje 17:00 - 17:30 Promocija knjige: Aerobik – aerobna gimnastika, Autori: dr.sci.Lejla Šebić i mr.sci.Marijana Arapović Univerzitetski udžbenik Izdanje 2012. godina Radni dio 2. Fitness u službi tjelesne aktivnosti: trenažni programi i programi za 17:30 - 18:30 invalidne osobe i osobe sa posebnim potrebama

280

18:30 - 19:30 RADIONICA:

Metodički pristup organizacijskih oblika sata sportske rekreacije

prof.dr. Snježana Beri , Zagreb, Hrvatska;

19:30 Slobodne aktivnosti 20. OKTOBAR 2012., subota Radni dio 3. Zdravstveni aspekti: Povrede i prevencija i Ishrana sportista 09:30 - 10:50 10:50 - 11:05 kafe pauza /osvježenje Radni dio 4: Zdravstveni aspekti – Očuvanje zdravlja i tjelesna aktivnost 11:05 - 12:05 12:10 - 13:00 OKRUGLI STO :

Javno-zdravstveni potencijal zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti (ZUTA-e)

gost predavač: prof.dr. Stjepan Heimer, Zagreb, Hrvatska;

moderator i predavač : mr.sc. Amra Živanović Zavod za javno zdravstvo SBK/KSB, BiH;

13:00 - 13:15 kafe pauza /osvježenje 13:15 - 14:15 Zdravstveni aspekti – Očuvanje zdravlja i tjelesna aktivnost 14:30 15:30 Ručak Radni dio 5: Menadžment u sportu 16:00 - 17:20 17:30 - 18:15 RADIONICA:

Kako biti uspješan nastavnik, prof.dr. Nijaz Skender Univerzitet u Bihaću, Pedagoški fakultet, BiH;

moderator: doc.dr. Osman Bajrić 18:30 - 19:30 Zaključci seminara, podjela zahvalnica i certifikata 20:30 Svečani koktel 21. OKTOBAR 2012., nedelja 10:00 - 12:00 Sportske aktivnosti 12:00 - 14:00 Obilazak znamenitosti grada Travnika

281

14.00 Ispraćaj gostiju PRILOG 2: GOSTI SEMINARA

POSEBNI GOSTI SEMINARA

Dekani i predstavnici visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture:

1. prof.dr. Munir Talović, dekan, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerzieta u Sarajevu;

2. prof.dr. Nijaz Skender, dekan, Pedagoški fakultet Univerziteta u Bihaću; 3. prof.dr. Vidoslav Lolić, dekan, Fakultet sportskih nauka, Panevropski Univerzitet

APEIRON, Banja Luka; 4. prof.dr.Vlatko Šeparević, dekan, Fakultet za tjelesni odgoj i sport, Univerzitet u Tuzli; 5. doc.dr. Hazim Selimović , dekan, Edukacijski fakultet, Univerzitet u Travniku; 6. doc.dr. Ekrem Čolakhodžić,prodekan za nastavu,Nastavnički fakultet,

Univerzitet "Džemal Bijedić" Mostar; 7. doc.dr. Marin Čorluka, voditelj/studijska grupa:Fizička kultura, Fakultet

prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Sveučilište u Mostaru; 8. prof.dr. Goran Bošnjak, Fakultet fizičkog vaspitanja i sporta, Univerzitet u Banja Luci

Dekani visokoobrazovnih institucija u oblasti medicine i zdravstvenih nauka: 1. prof.dr. Dijana Avdić, dekan, Fakultet zdravstvenih studija, Univerzitet u Sarajevu; 2. prof.dr. Farid Ljuca,dekan,Medicinski fakultet Univerzitet uTuzli; 3. prof.dr. Mehmed Avdagić, Farmaceutsko zdravstveni fakultet, Univerzitet u Travniku;

SASTANAK DEKANA I PREDSTAVNIKA VISOKOOBRAZOVNIH INSTITUCIJA U OBLASTI SPORTA I TJELESNE/FIZIČKE KULTURE I OBLASTI MEDICINE I ZDRAVSTVENIH NAUKA U

BOSNI I HERCEGOVINI

Susret/sastanak dekana i predstavnika visokoobrazovnih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture i oblasti medicine i zdravstvenih nauka održan je u subotu, 20.10.2012. godine na Edukacijskom fakultetu Univerziteta u Travniku sa početkom u 12.00 sati. Sastankom je predsjedavao prof.dr. Munir Talović, dekan Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu a domaćin je u ime Edukacijskog fakulteta bio dr Nihad Selimović. Sastanak je imao slijedeći Dnevni red: 1. Predstavlajnje Instiucija i pojedinaca; 2. Vidovi moguće saradnje između institucija; 3. Zakljkučci;

282

Na početku sastanka prof.dr. Munir Talović je u ime prisutnih zvaničnika Institucija pozdravio domaćina, dr. Nihada Selimovića, izrazio zadovoljstvo odzivom prisutnih i čestitao Eduakcijskom fakultetu, dr Nihadu Selimoviću na uspješnoj organizaciji seminara i realiziranoj ideji da se okupe dekani odnosno predstavnici visokoškolskih institucija u oblasti sporta i tjelesne/fizičke kulture. Na sastanku je zaključeno slijedeće: 1. Potrebu za okupljanjem institucija treba pretvoriti u praksu i slijedom određene

dinamike razviti kontinuitet u zajedničkom sastajanju i druženju;

2. Na nivou države napraviti kalendar zvaničnih datuma koji se obilježavaju na ustanovama koji bi poslužio kao vodić za planiranje sadržaja na godišnjem nivou za svaku instituciju posebno.

3. Njegovati nove trendove privatnih Fakulteta i Univerziteta u kojima se konkurencija

posmatra kao šansa za povečanje kvaliteta i razmjene iskustava dobre prakse a nikako kao konkurencija u odnosima između visokoškolskih institucija koja može ugroziti trenutnu i buduću saradnju.

4. Povezati institucije na naučnom i stručnom nivou kroz prisustvo na skupovima i

praćenju sadržaja koji se realiziraju na visokoškolskim institucijama kroz seminare, simpozije, časopise, takmičenja, susrete.

5. Raditi na razvijanju modela koji će postepeno povezivati studente u sportska

takmičenja i susrete na nivou države.

6. Baviti se stručnim pitanjima koja zastupaju interese institucije u cilju kvaliteta i ishoda učenja koja se stavljaju pred studente i načina na koji se istih dolazi.

7. Pokrenuti pitanje usaglašavanja Nastavnih planova i programa na svim ciklusima u cilju

unaprjeđenja implementacije bolonjskog sistema i otvaranja mogućnosti studentima da prohodnost i mobilnost bude sastavni dio njihove mogučnosti studiranja i ponuda koju očekuju.

8. Ne baviti se pitanjima na koje se ne može uticati i za koja se ne mogu ponuditi odgovori

iz razloga koji su pitanje politićkog sistema i na koja nemamo uticaj. Krenuti od situacija koje se mogu razviti vlastitim radom uz korištenje vlastitih resursa i kapaciteta.

9. Raditi na razvijanju programa edukacije koji bi bili interesno povezani između

institucija sa lokalnim značajem kako za visokoškolsku instituciju i studente tako i za užu i širu lokalnu zajednicu.

10. Pružiti podrčku i ako treba inicirati studentska okupljanja kroz sportski, stručni, naučni

i istraživački rad i podržati projekte koji će objediniti studenstku misao, ideju i aktivnost

283

koja nema prepreka ni granica jer se usmjerava isključivo na problematiku studenata, njihove sadašnjosti i budućnosti.

Svi prisutni gosti su pohvalili održani skup, inicijativu organizatora i ideju koju treba nastaviti u budućnosti kako bi ovaj sastanak imao nastavak i kontinuitet koji će se pratiti.

Documents

V MEĐUNARODNI SEMINAR “ ULOGA SPORTA U OČUVANJU · njegov prikaz u tekstualnom obliku, ima i regionalni karakter. Navedeno se temelji na činjenici Navedeno se temelji na činjenici