of 203 /203
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU mr. sc. Aleksandra Uzelac Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mreža Doktorska disertacija Mentor: Dr. Damir Boras Zagreb, 2003

uzelac doktorat

Embed Size (px)

Text of uzelac doktorat

SVEUILITE U ZAGREBU

mr. sc. Aleksandra Uzelac

Utjecaj novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj: uloga virtualnih mrea

Doktorska disertacija

Mentor: Dr. Damir Boras

Zagreb, 2003

Iskreno zahvaljujem mentoru prof. dr. Damiru Borasu na pomoi tijekom osmiljavanja i izrade rada kao i lanovima komisije prof. dr. Tomislavu oli i dr. Biserki Cvjetianin. Najljepe zahvaljujem i dr. Zrinjki Peruko ulek i ostalim kolegama iz Instituta za meunarodne odnose na savjetima i tehnikoj pomoi u realizaciji ovog rada.

2

Sadraj

1. 2.

Uvod: teorijsko i drutveno znaenje teme ............................................... 6 Ishodini pojmovi i teorijski okvir............................................................. 13 2.1. Informacijsko drutvo i mree: nova paradigma razvoja...................... 13 2.2. Kulturni razvoj i kulturne politike u informacijskom drutvu ................. 21 2.3. Polazne definicije ................................................................................ 27 2.3.1. Kultura - kultura i komunikacija kulturni razvoj ........................... 28 2.3.2. Tehnologija ................................................................................... 32 2.3.3. Komunikacija ................................................................................ 35 2.3.4. ICT i kulturna raznolikost .............................................................. 36 2.4. Razliiti aspekti istraivanja organizacije znanja na Internetu i njegovih

kulturnih dimenzija ................................................................................................ 38 2.4.1. Internet i njegov razvoj.................................................................. 38 2.4.2. Organizacija znanja, informacija i digitalne tehnologije................. 44 2.4.2.1. Digitalizacija i virtualizacija ..................................................... 45 2.4.2.2. Organizacijska forma hipertekst i virtualni svjetovi .............. 49 2.4.3. Kultura Interneta i raunalom posredovana komunikacija ............ 52

3

2.4.3.1. Dosezi utjecaja ICTa kompjutorska revolucija..................... 53 2.4.3.2. Drutveni i kulturni aspekti virtualnih zajednica i raunalno posredovane komunikacije ............................................................................ 57 2.4.3.3. Umjetniki aspekti cyber kulture............................................. 65 3. Primjena informacijsko komunikacijske tehnologije u kulturnom sektoru 70 3.1. Meunarodni kontekst i EU kao okvir nacionalnih kulturnih politika i inicijativa primjene ICTa u kulturi .......................................................................... 78 3.2. Razliiti aspekti prilagodbi kulturnog sektora u informacijskom drutvu .............................................................................................................................. 93 3.3. Kulturna politika kao nacionalni kontekst primjene ICTa u kulturnom sektoru .................................................................................................................. 99 3.4. Informacijski u odnosu na komunikacijske aspekte virtualnih servisa u kulturi ...................................................................................................................108 3.4.1. Informacijski sustavi u kulturi .......................................................112 3.4.1.1. Jedan primjer primjene DAMSa ...........................................118 3.4.1.2. Vanost standarda i metapodataka za organizaciju znanja u sektoru kulturne batine................................................................................120 3.5. E-poslovanje i autorska prava u virtualnom okruenju .......................128 3.6. Novi korisnici i odnosi u virtualnom okruenju ....................................137 4. Virtualne mree u kulturi ........................................................................144 4.1. Kontekst razvoja virtualnih mrea.......................................................156 4

4.1.1.Globalni kontekst virtualnih mrea (tehnoloki, drutveni, ekonomski i politiki aspekti) ..............................................................................................156 4.1.2. Hrvatski kontekst virtualnih mrea ...............................................158 4.2. Analiza sluaja etiri primjera virtualnih mrea u kulturi .....................162 4.2.1. KulturNet Denmark ......................................................................163 4.2.2. Culturenet Sweden ......................................................................168 4.2.3. Culturenet Croatia........................................................................172 4.2.4. Culturelink Network......................................................................177 4.2.5. Zakljuna razmatranja..................................................................185 5. 6. Zakljuak ...............................................................................................188 Literatura ...............................................................................................195

5

1. Uvod: teorijsko i drutveno znaenje temeU proteklih nekoliko desetljea svjedoci smo znaajnog poveanja koritenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija. Umreena raunala, elektronika pota, Internet, baze podataka, WWW, elektronike publikacije, on-line diskusijske liste i elektronike konferencije, digitalne knjinice i on-line pretraivai samo su neki od trendova koji su utjecali na na svakodnevni rad. Termini kao to su informacijsko drutvo, novi mediji, mree, cyber kultura uli su u svakodnevnu uporabu. Informacijsko komunikacijske tehnologije utjeu na sve oblike naih aktivnosti, ukljuujui i kulturu. Drutvo u cjelini, jednako kao i kulturna zajednica suoeni su s ubrzanom komunikacijom i konstantnim poveanjem broja publikacija tj. poveanom produkcijom znanja to, oekuje se, dovodi i do kvalitativnih promjena u nainu rada kulturne zajednice. Uklonjena su, ili smanjena, neka fizika ogranienja kao npr. prostorna ogranienja i ogranienja u diseminaciji informacija (tj. posredovanju) jer virtualni medij Interneta nema mnoga ogranienja tradicionalnih medija. Novi oblici informacije i komunikacije nastali kombinacijom i spajanjem sustava komunikacija, emitiranja, izdavatva i raunalne industrije direktna su posljedica trenda tehnoloke konvergencije. Nove informacijske tehnologije napravile su dubok utjecaj na drutvo u cjelini i esto se govori o novoj vrsti drutva informacijskom drutvu. Fenomen informacijskog drutva temelji se na novim elektronikim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama koje stvaraju nove

oblike drutvene organizacije u kojima su proizvodnja, obrada i diseminacija informacija vaan izvor produktivnosti i moi. Nove informacijske tehnologije stvorile su potpuno nove naine primjene i komunikacije informacija, revolucionirajui brzinu, kapacitete, i kvalitetu tog procesa. Digitalizacija je omoguila lako i brzo spremanje, 6

reprodukciju, distribuciju i koritenje razliitih oblika informacija (teksta, slike, zvuka...). Njezin utjecaj ne tie se samo telekomunikacijskog sektora i sektora informacijskih tehnologija ve se protee na cjelokupni kulturni sektor u drutvu. Nove informacijske tehnologije imaju ekonomske, drutvene i kulturne uinke. Sazrijevanjem nekih od kljunih informacijskih i komunikacijskih tehnologija i servisa, a posebice Interneta, mogue je odrediti elemente koji utiu na promjene i razvoj drutva u cjelini kao i na kulturni razvoj. Nove su informacijske tehnologije, kao i sve tehnologije, po svojoj prirodi neutralne, dok nain i kontekst njihove uporabe odreuje njezine uinke. Stoga se razvoj tog segmenta regulira i na razini politika, smjernica i strategija pojedinih zemalja kao i na meunarodnoj razini. Internet i informacijske i komunikacijske tehnologije, osim svoje tehnike dimenzije imaju i drutvenu dimenziju. Dvostruki proces, uvoenja tehnoloke logike u drutvenu sferu i drutvene logike u tehniku sferu povezanosti s kulturom. Kultura ima integrativnu funkciju kao i funkciju diferencijacije i ta su dva aspekta neodvojiva. Ona je uvijek proces mijene. Informacijske i komunikacijske tehnologije interveniraju u ovjekov okoli i time mijenjaju uvjete postojanja razliitih kultura. Pojaani intenzitet komunikacije koji je izazvala nova informacijska i komunikacijska tehnologija moe, kroz omoguavanje dijaloga, potai bolje znanje o kulturnim razlikama. To takoer otvara mogunost za nastajanje novih kulturnih formi kao posljedica komunikacije i mijeanja razliitih oblika kulture. U svijetu su istraivanja vezana za utjecaj Interneta na razliite aspekte kulture, npr. jezik, kulturna zajednica, kulturna raznolikost, i na razliite kulturne i umjetnike forme npr. glazba, vizualne umjetnosti i sl. postala uobiajena i provode se unutar raznih je u srcu tehnoloke dinamike i njezine

7

akademskih podruja, no u Hrvatskoj nisu osobito brojna. U ovom radu namjeravam istraiti i identificirati faktore i pokretake snage koje utjeu na kulturni razvoj, posebice utjecaj koji imaju informacijsko komunikacijske tehnologije, a takoer u analizirati implikacije koje virtualna kultura ima na kulturne politike i upravljake mehanizme u kulturnim organizacijama. Usprkos brojnim istraivanjima ne postoji sinteza koja bi nam omoguila cjeloviti uvid u ovu temu. Ovim radom namjeravam obuhvatiti one segmente u kojima primjena informacijske tehnologije stvara nove kulturne forme. U radu u pokuati razluiti kvalitativne od kvantitativnih promjena, nainiti sintezu postojeeg znanja o toj temi te razviti teorijski okvir kroz koji bi se mogli procijeniti faktori koji utjeu na te promjene. Naglasak je ovdje na kvalitativnim promjenama tj. strukturalnim promjenama u organizaciji kulturne zajednice te promjenama u nainu komuniciranja unutar zajednice (za razliku od kvantitativnih promjena kao npr. poveanje brzine komunikacije i sl.). U radu u nastojati odgovoriti na sljedea pitanja: Jesu li uoene promjene kvalitativne ili kvantitativne prirode? Mogu li nove primjene informacijskih tehnologija zamijeniti tradicionalne naine organizacije? Koji faktori utjeu na taj proces? Moemo li objasniti postojee razlike izmeu pojedinih kulturnih podruja? Uvodni dio sintetizirat e rezultate dosadanjih istraivanja o utjecaju Interneta i novih informacijskih tehnologija na kulturni razvoj openito i na razliite kulturne forme i pruiti opis elemenata koji ine dio virtualne kulture. Dat e se pregled postojeih kvantitativnih podataka i dovesti se u kontekst ovog rada. Analizirat e se mogui trendovi i utjecaj koje npr. elektronika trgovina i neki drugi aspekti 'ebusiness-a' mogu imati na kulturni razvoj i kulturnu zajednicu openito, kako bi se 8

dobio uvodni okvir i polazite za daljnju analizu. Pitanje odnosa izmeu kulture i informacijskih i komunikacijskih tehnologija nije sasvim jednostavno. Utjecaj tehnologije na razliite aspekte drutva (to ukljuuje i kulturu) esto se prikazuje na tehnoloko deterministiki nain, tj. promatra se previe linearno, tj. uzrono-posljedino. Jedna od potekoa lei u mnogobrojnim definicijama kulture od kojih su neke vrlo iroke, to znai da ukoliko elimo razjasniti sve aspekte koje ovaj odnos moe ukljuivati, moramo analizom pokriti barem one najbitnije definicije i aspekte kulture kako bismo mogli artikulirati kompleksnost problema. Koritenje umreenih raunala u prilinoj mjeri oslobaa umjetnike i kulturne djelatnike, ali i sve ostale, od prostornih i vremenskih ogranienja. Rad na daljinu, tele-konferencije, koritenje, elektronikih asopisa ili on-line baza podataka moe smanjiti potrebu za fizikim pristupom ne-elektronikim resursima kao pr. biblioteke, muzeji, arhivi i sl. Kako to u kulturnoj zajednici nisu samo pomoni informacijski resursi ve upravo sami kulturni segmenti za oekivati je da e se mnogi kulturni segmenti mijenjati kako bi se prilagodili novonastaloj situaciji. irenje informacijskih i komunikacijskih tehnologija i koncentracija potrebnih resursa (ili linkova) na osobnom raunalu moe dovesti do novih zahtjeva na kulturne sektore. Sve vea digitalizacija knjinica i njihovog zbirnog fonda moe dovesti do promjene knjiniara u cyberknjiniara koji e, izmeu ostalog, omoguavati pristup novim informacijskim resursima. Pitanje koje emo si postaviti biti e do koje mjere i s kakvim e kvalitativnim posljedicama virtualna kultura utjecati na 'stvarnu' kulturu. Osim uobiajenog naina komunikacije u formi govora i teksta, u kulturi se kao kulturni proizvodi pojavljuju vrlo razliiti oblici prikaza 'znanja' npr. slika, glazba itd. 9

Digitalizacija (prevoenje kontinuiranih ili analognih podataka u njihovu numeriku reprezentaciju) prevodi sve te oblike u elektroniku formu tj. virtualnu sferu ili moemo rei da digitalizacija stvara i sainjava ono to se u literaturi naziva novi medij. Internet je novi komunikacijski prostor povezan sa suvremenom kulturom ali nije njezin supstitut. On omoguuje pojavu novih formi koje ujedinjuju u sebi suvremene oblike kulture i umjetnosti sa tehnolokom infrastrukturom novih medija. Postoje razlike meu razliitim kulturnim sektorima u koritenju informacijsko komunikacijske tehnologije pa emo se pozabaviti otkrivanjem faktora koji utjeu na te razlike, a zapitati emo se i oekujemo li konvergenciju meu razliitim kulturnim sektorima i nastajanje novih. Studija o utjecaju informacijsko komunikacijskih tehnologija na bilo koje podruje ne bi bila potpuna bez uzimanja u obzir pravnih aspekata. Publiciranje na Internetu dovelo je u sredite interesa pitanja o intelektualnom vlasnitvu i autorskim pravima (to je vrlo vano pitanje i u svim kulturnim sektorima). Meunarodna dimenzija ovog pitanja nije uope trivijalna s obzirom da ne postoji meunarodna regulativa. Stoga pravna ogranienja mogu predstavljati vaan imbenik u odreivanju daljnjeg razvoja Interneta i razliitih servisa koji su preko njega dostupni. U drugom dijelu rada baviti emo se mreama openito i virtualnim mreama kao njihovom posebnom inaicom. Kulturne virtualne mree ine element koji premouje i povezuje razliite kulturne i umjetnike inicijative. One pruaju vano sredstvo za istraivanje i interaktivnu razmjenu informacija meu organizacijama, umjetnicima i istraivaima na meunarodnom nivou. Virtualne su kulturne mree dosada uspjele izbjei komercijalizaciju i uglavnom podravaju ideju omoguavanja kreativnog i otvorenog pristupa za sve. U takvim je mreama, kroz otvoren pristup i

10

slobodnu razmjenu informacija, koncept globalnog drutva testiran na iroj osnovi, no komercijalizacija Interneta moe predstavljati moguu prijetnju za nezavisnu budunost takvih inicijativa. Zakljuno e poglavlje objediniti zakljuke iz prethodnih poglavlja i interpretirati nalaze ovog istraivanja u svjetlu zadanog teorijskog okvira. Osim toga zakljuci bi nam trebali omoguiti da odredimo mogue implikacije Interneta i virtualne kulture na kulturnu ali i informacijsku politiku, te omoguiti identifikaciju elemenata bitnih za izradu strategije razvoja oba podruja - kulture i informacijskih tehnologija. Rad e se temeljiti na prouavanju postojee literature kako bismo osigurali sveobuhvatni opis ovog fenomena, te postojee argumente i hipoteze. Literatura e nam biti i izvor kvalitativnih i kvantitativnih podataka. Takoer emo se koristiti i elektronikim publikacijama i dokumentima dostupnim na Internetu te openito izvorima informacija dostupnim na web stranicama nekih virtualnih kulturnih mrea. U drugom dijelu rada koji je usredotoen na analizu postojeih virtualnih mrea u podruju kulture nainit emo komparativnu analizu sluaja izmeu nekoliko postojeih virtualnih kulturnih mrea te pokuati dati smjernice za razvoj takvog projekta u Hrvatskoj. Vano je istaknuti da u Hrvatskoj ova tema do sada nije obraena u dovoljnoj mjeri, to je vidljivo kao nedostatak i u vladinim strategijama kulturnog razvitka i u strategiji razvitka informacijske i komunikacijske tehnologije. U obje strategije dotie se spoj ova dva podruja no niti u jednom od spomenutih dokumenata ne ulazi se dovoljno duboko u analizu, to ne zauuje jer su strategiju kulturnog razvitka radili strunjaci iz podruja kulture, a strategiju razvoja informacijske i komunikacijske tehnologije strunjaci za tehnologiju. Svakome od njih nedostaje blii uvid u suprotno 11

podruje, a elimo li napraviti kvalitetan pomak potrebno je sintetizirati znanja iz oba segmenta i nainiti dovoljan korpus znanja koje bi sluilo kao polazite za daljnja istraivanja. U okviru informacijskih znanosti veza s kulturom istrauje se ve dui niz godina, no brzi razvoj tehnologija koji namee stalnu mijenu trenutnog stanja stvari postavlja zahtjeve za kontinuiranim istraivanjima u tom segmentu.

12

2. Ishodini pojmovi i teorijski okvirRazvoj ka informacijskom drutvu nije neki usko definirani segment tog razvoja ve vrlo iroko shvaen razvoj koji ukljuuje sve aspekte ivota u suvremenom drutvu i sve vidove naih djelatnosti. Tu kultura igra vrlo vanu ulogu jer je ona istovremeno i cilj i sredstvo tog razvoja kao i mjera njegove uspjenosti. Stoga su relevantni teorijski okviri koji omoguuju razumijevanje teme tj. dvije vane teorije koje moramo uzeti u obzir upravo ona o informacijskom drutvu te o odrivom kulturnom razvoju.

2.1. Informacijsko drutvo i mree: nova paradigma razvojaKompleksnost drutvenih promjena koje su zahvatile dananje drutvo zrcali se u estoj uporabi pojmova kao to su informacijsko drutvo i mree. Brojni lanci, analize i istraivanja bave se tom temom. Dok je mrea pojam koji je karakteristian za informacijsko drutvo, taj pojam, tj. struktura, sam po sebi nije novina. Informacijsko drutvo, s druge strane, obino definiraju kao novi stupanj razvoja koji ima posljedice na globalnom nivou. Tehnoloka revolucija, bazirana prije svega na informacijskim tehnologijama, odreuje i mijenja temeljne odrednice modernog drutva koje u svim svojim aspektima postaje sve vie globalno i meuzavisno, pa je nemogue govoriti o razvoju odreenih segmenata bez poveznica s trendovima u drugim segmentima. Tehnologija i drutvo stoje u dijalektikom odnosu jedan spram drugog i nemogue ih je potpuno razluiti. Naglasak na interaktivnosti, umreavanju i individualizmu danas je odrednica razvojnih trendova u sferi tehnologije kao i drutva.

13

Manuel Castells, autor trilogije 'The Rise of the Network Society', opisuje razliku izmeu industrijskog i informacijskog drutva na sljedei nain1. U industrijskom drutvu glavni izvori produktivnosti bazirali su se na koritenju novih vrsta energije i na mogunosti njezine decentralizirane primjene. U informacijskom drutvu glavni izvor produktivnosti lei u novim informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i u tehnologijama za generiranje znanja, pa su stoga znanje i informacija osnovni elementi na kojima se cijeli proces razvoja temelji. Castells naglaava da je specifinost informacijskog drutva generiranje novog znanja kao temeljni izvor produktivnosti. Procesiranje informacija pomou informacijskih tehnologija potie kontinuirani razvoj i unapreenje informacijskih tehnologija, a time novog znanja. Stoga Castells naziva takvu vrstu razvoja informacionalizam (informationalism) jer se temelji na uvoenju nove paradigme koja se temelji na informacijskim tehnologijama i kae da se svaki tip razvoja temelji na strukturalno odreenim principima djelovanja 'industrialism' ili industrijsko drutvo orijentirano je prema ekonomskom rastu, tj. maksimalnoj efikasnosti u proizvodnji i profitu, dok je informacijsko drutvo ili 'informationalism' orijentirano prema tehnolokom razvoju i akumulaciji znanja i sve kompleksnijim nainima obrade informacija. Iako svaka tehnologija ima uvijek svoju specifinu primjenu, ona se iri i u druge segmente drutva i rada pa stoga ima utjecaja na drutvo u cjelini. Castells zakljuuje da kako se informacijsko drutvo temelji na informacijskim tehnologijama i na tehnologijama za generiranje znanja, postoji bliska veza izmeu kulture i proizvodnih snaga, iz ega zakljuuje da je za oekivati nastajanje novih oblika drutvene interakcije, kontrole i promjene, a jo jedna veza izmeu kulture i informacijskog drutva koju opisuje je ta

1

Manuel Castells, The Information Age: Economy Society and Culture, str. 17

14

to je informacijsko drutvo okarakterizirano vanou koju u njemu ima kulturni identitet kao njegov organizacijski princip. Opisujui elemente bitne za razumijevanje informacijskog drutva Castells uvodi pojam koji naziva 'paradigma informacijskih tehnologija'2 i kae da se suvremene drutvene promjene mogu sagledati kao pomak od tehnologija koje su se temeljile na jeftinoj energiji prema tehnologijama koje se temelje na uglavnom jeftinim informacijama, to je izazvano razvojem i novim spoznajama na podrujima mikroelektronike i telekomunikacija. Kroz tu paradigmu pokuava opisati novonastale drutvene transformacije precizirajui elemente koje ine osnovu te paradigme, a time i osnovu informacijskog drutva. Prva karakteristika nove paradigme bila bi gore spomenuta injenica da je osnova razvoja i novih tehnologija informacija kao osnovni element tj. sirovina. Druga osobina odnosi se na injenicu da nove tehnologije imaju uinke na sve vidove naih aktivnosti. Kako je informacija neodvojivi dio svih ljudskih aktivnosti tako su sve nae aktivnosti ili procesi u odreenoj mjeri uvjetovani i dostupnim tehnologijama. Trea osobina odnosi se na mrenu logiku koja odreuje temeljne odnose u podruju organizacije i primjene informacijskih tehnologija. Mree su dobro prilagoene sve kompleksnijim meuodnosima izmeu razliitih podsustava i sve veim zahtjevima da odgovore na nepredviene pravce razvoja koji su proistekli iz tih meuodnosa. Kroz koritenje informacijskih tehnologija, mrea kao

organizacijska infrastruktura moe biti implementirana u razliitim vrstama procesa ili organizacija. Osobina mree da je fleksibilna i da daje strukturu nestrukturiranim odnosima, a da ih pri tom ne ograniava je kljuna za proces inovacije i razvoja. etvrta osobina, povezana s mreama, je upravo fleksibilnost. Koritenjem IT,

2

Manuel Castells, The Information Age: Economy Society and Culture, str. 61

15

procesi postaju reverzibilni, a organizacijska struktura moe se mijenjati bez posljedica na funkcioniranje sustava, to odgovara suvremenom drutvu koje je stalno u procesu mijene. Peta osobina te tehnoloke paradigme je konvergencija razliitih tehnologija u integrirani sustav, pa su tako mikroelektronika,

telekomunikacije, raunala, optika elektronika danas svi integrirani u 'informacijske sustave'. U podruju ICTa odreeni element ne moe se niti zamisliti bez ostalih, tako su primjerice raunala uvelike odreena mogunostima to ih imaju ipovi i sl. No tehnoloka se konvergencija protee i na podruja povezivanja razliitih podruja znanosti, primjerice biologije i ICTa, gdje je primjena ICTa bila nuna kako bi se dobili odreeni rezultati kao primjerice u sluaju identifikacije ljudskog genoma. Konvergencija izmeu razliitih podruja tehnologije u informacijsku paradigmu rezultat je njihove zajednike logike generiranja i meusobnog dijeljenja novih informacija. Castells navodi da se dogaa dublja transformacija od isto tehnoloke, tj. da se mijenjaju konceptualne kategorije s kojima baratamo, tj. na nain miljenja o stvarima, i navodi da je danas nemogue ne biti svjestan da su sredstva i naprave koja ljudi proizvode, dakle i raunala, neodvojiva od ljudske prirode i kulture. Paradigma informacijskih tehnologija ne razvija se prema zatvorenom sustavu ve prema otvorenosti mree. Tako se ini da se drutvena dimenzija informacijskih tehnologija moe opisati Kranzenbergovim zakonom3 koji kae da tehnologija nije niti dobra niti loa, niti neutralna. ICT je ini se sila koja prodire u sve aspekte naeg ivota i mijenja nain naeg miljenja.

3

Prema Manuel Castells, The Information Age: Economy Society and Culture, str. 65

16

Jo jedan utjecaj novih tehnologija na kulturu tj. na preobraaj suvremene kulture, ukljuujui i ovjekovu predodbu o stvarnosti Castells naziva kulturom stvarne virtualnosti gdje naglaava sve veu vanost posredujue slike stvarnosti putem medija. Povlaei razliku izmeu virtualne stvarnosti i stvarne virtualnosti Castells kae da je u svim drutvima ovjeanstvo postojalo i djelovalo kroz simboliki okoli i da stoga specifinost novog komunikacijskog sustava nije virtualna stvarnost ve stvarna virtualnost, koju definira kao 'sustav u kojem je sama stvarnost (to jest ljudsko materijalno/simboliko postojanje) u potpunosti obuhvaena, posve uronjena u virtualnu postavu slika, u izmiljeni svijet, u kojemu pojave ne postoje samo na ekranu pomou kojeg se iskustvo komunicira, ve same postaju iskustvo.'4. Kao primjer mu je posluila amerika TV serija Murphy Brown. Naime za vrijeme predsjednike kampanje 1992, Dan Quayle, stvarni ameriki konzervativni

potpredsjednik, kroz medije je poveo polemiku s likom iz serije Murphy Brown, na to su producenti serije reagirali montirajui izmiljeni intervju Murphy s

potpredsjednikom. Realno i virtualno se posve izmijealo. Sve je bilo detaljno popraeno u stvarnim medijima, a osim to je serija poveala gledanost Quayle je tim potezom, prema Castellsovu tumaenju, pridonio Bushovu porazu na izborima. Ovom slikom Castells ilustrira injenicu da novi sustav komunikacija, koji se temelji na digitalnoj, umreenoj integraciji razliitih naina komunikacije, karakterizira njegovo ukljuivanje i obuhvaanje svih kulturnih izraza. U njemu sve vrste poruka funkcioniraju u binarnom kljuu prisustva-odsustva, a samo prisustvo u sustavu omoguuje drutvenu komunikaciju poruka, sve druge poruke reducirane su na razinu osobne komunikacije. Iz gledita drutva, elektronika je komunikacija

4

Manuel Castells, The Information Age: Economy Society and Culture, str. 372

17

jednostavno komunikacija, a novi komunikacijski sustav koji u sebi konvergira razliite vrste informacija i poruka (multimedijski sustav) u stanju je obuhvatiti razliite kulturne izraaje te omoguuje i nastanak nekih novih. Ukljuivanje veeg dijela kulturnih izraza u taj integrirani digitalni komunikacijski sustav ostavlja posljedice na kulturne forme i na kulturne procese, dok s jedne strane oslabljuje utjecaj poiljaoca poruka koji rabe medije koji nisu ukljueni u taj globalni komunikacijski sustav, s druge pak strane poruke tih istih poiljaoca u okviru sustava postaju prodornije, efikasnije i dalekosenije. Novi mreni, globalni komunikacijski sustav stoga sunastanjuju razliiti drutveni i kulturni izraaji koji mogu imati i pozitivni i negativni vrijednosni predznak kao primjerice, moda nepoeljni ali vrlo popularni, pornografski sadraji ili nasilje. S druge strane Castells navodi da novi komunikacijski sustav mijenja nae poimanje vremena i prostora. Mjesta su odvojena od njihovog konteksta i reintegrirana u mreu kao novi prostor tokova namjesto starog prostora mjesta (kola), a u novom komunikacijskom sustavu izbrisano je i vrijeme koje je postalo bezvremensko5. Analizirajui mrenu strukturu informacijskog drutva Castells definira pojam umreeno poduzee (network enterprise) kao specifian model poduzea u kojemu su dijelovi mree istovremeno zavisni i nezavisni od mree, i mogu biti dijelovi drugih mrea6. Za razliku od prethodnog modela poduzea sa strogo definiranom hijerarhijskom strukturom, umreeno poduzee je fleksibilna struktura koja se naslanja uvelike na mogunosti ICTa, a nastala je zbog potrebe rada u globalnom okruenju to postavlja nove zahtjeve pred poduzea. Razvoj ICTa prema

5

Manuel Castells, The Information Age: Economy Society and Culture, str. 375 Manuel Castells, The Information Age: Economy Society and Culture, str. 171

6

18

mogunostima rada na mrei pogodovala je konvergenciji izmeu organizacijske strukture poduzea i tehnologije i rezultirala je upravo u umreenom poduzeu. Suradnja i umreavanje omoguuju smanjenje trokova i rizika, kao i stalan dostup informacijama. Castells smatra da su danas mree, a ne poduzea, osnovne radne jedinice. Uspjenost neke mree zavisiti e od njezine povezanosti sa svim njenim dijelovima i mogunosti slobodne komunikacije unutar mree i od konzistentnosti interesa dijelova/lanova mree. Castells sugerira da je umreeno poduzee osnovna organizacijska forma informacijske/globalne ekonomije, a kao razloge za tu tvrdnju navodi osobine umreenog poduzea kao to su prilagodljivost, fleksibilnost, inovativnost i generiranje novog znanja to ih omoguuje uporaba ICTa u radu umreenog poduzea, te zakljuuje da umreeno poduzee utjelovljuje/ostvaruje kulturu informacijske/globalne ekonomije jer obradom znanja/informacija transformira signale/informacije u robu. Definicija mree koju rabi Castells glasi: mrea je skup meusobno povezanih vorova, a vor je toka sjecita te krivulje7. Mree su, prema Castellsu, otvorene strukture koje se mogu iriti i stalno ukljuivati nove vorove, sve dok oni mogu funkcionirati unutar mree tj. dok dijele zajednike ciljeve i komunikacijske kodove, a njezina se struktura ne naruava promjenama niti inovacijama unutar mree. Opisujui dalje topologiju mree navodi da je udaljenost izmeu bilo koja dva vora unutar mree nula, dok je za bilo koju toku izvan mree ta udaljenost beskonana. Povezano s velikim brzinom komunikacije putem ICT, ta injenica odreuje dominantne procese i funkcije u drutvu. Zakljuujui svoje istraivanje

informacijskog drutva i nastajanja novih drutvenih struktura, Castells strukturu

7

Manuel Castells, The Information Age: Economy Society and Culture, str. 470

19

mree opisuje kao dominantnu formu organizacije u drutvu i kae da, iako su mree postojale i u ranijim vremenima, paradigma informacijske tehnologije prua materijalnu osnovu za njihovo irenje kroz sve drutvene strukture. U informacijskom drutvu mree stvaraju novu drutvenu morfologiju i mijenjaju nain rada, iskustva i kulturu i izvor su dominacije i promjene u drutvu, pa stoga Castells to drutvo naziva i terminom umreeno drutvo. Konvergencija, tj. ispreplitanje, informacijskih tehnologija i drutvenog razvoja pruila je materijalnu osnovu za djelovanje u svim dijelovima drutvene strukture te kroz strukturu mrea odreuje dominantne drutvene procese. Castells zakljuuje da umreeno drutvo oznaava kvalitativnu promjenu u ljudskom iskustvu i da ulazimo u novi stupanj razvoja u kojemu se drutveno djelovanje moe razumjeti kao obrazac odnosa Kulture prema Kulturi8. Za razliku od prethodnih stupnjeva gdje je obrazac odnosa bio vladavina Prirode nad Kulturom, zatim u industrijskom drutvu vladavina Kulture nad Prirodom, Castells ustvruje da smo zbog konvergencije povijesne evolucije i tehnoloke promjene uli u isti kulturni obrazac drutvene interakcije i organizacije u kojemu je informacija kljuni sastojak drutvene organizacije i da stoga tokovi poruka izmeu mrea ine osnovu suvremene drutvene strukture, to je poetak novog informacijskog doba, kojeg obiljeava autonomija kulture naspram materijalnoj osnovi naeg postojanja. Ne odreujui vrijednosno tu promjenu zakljuuje da nam tek predstoji evaluacija ili njegovim rijeima 'konano sami, u

8

Detaljnije u objasniti ovaj odnos u sljedeem poglavlju gdje e se dati definicije ishodinih pojmova i

prikazati njihov meuodnos.

20

naem ljudskom svijetu moramo gledati sebe u ogledalu povijesne stvarnosti. I moda nam se nee svidjeti ono to budemo vidjeli.' 9

2.2. Kulturni razvoj i kulturne politike u informacijskom drutvuPojam kulturni razvoj u devedesetim je godinama dvadesetog stoljea postao vrlo prisutan na meunarodnoj razini. Razvoj se danas vie ne moe promatrati kao jednoobrazni, linearni put ka ekonomskom boljitku jer bi takvo shvaanje neminovno dovelo do smanjenja postojee kulturne raznolikosti i ograniilo kreativne kapacitete u postojeim zajednicama. Sprega kulture i razvoja moe se promatrati dvostruko gdje kultura moe biti sredstvo ili cilj razvoja10 ili moda dublje kao drutveni osnov i mjera razvoja. Postalo je oigledno da je pogrean razvoj, koji je preesto rezultirao promaajima, izvor drutvenih i kulturnih frustracija u lokalnim zajednicama i uzrok irenja jaza izmeu bogatih i siromanih zemalja. Pojam razvoj tako je danas prihvatljiv jedino kao 'odrivi razvoj' koji u sebi sadri i kulturne i ekoloke komponente i u kojemu je nuno redefinirati njegove ciljeve kako bismo shodno tome mogli redefinirati i zadatke koje je potrebno ostvariti. Takvo gledite ima i UNESCOva komisija za kulturu i razvoj u svojem izvjetaju 'Naa stvaralaka razliitost'11. Razvoj je ovdje definiran kao proces koji unapreuje stvarnu slobodu ljudi ukljuenih u taj razvoj u njihovoj tenji za bilo ime to imaju razloga smatrati vrijednim. Izvjetaj je za cilj imao pokazati kako kultura i kulturni

9

Manuel Castells, The Information Age: Economy Society and Culture, str. 478 Marshall Sahlins, A Brief Cultural History of Culture - citirano u Our Creative Diversity, str. 21 Our Creative Diversity, 1996

10

11

21

procesi oblikuju cjelokupno nae razmiljanje , ponaanje i stvaralaku matu, pa kulturu definiraju kao transmisiju ponaanja ali i kao izvor promjene, kreativnosti i slobode ili kao energiju, inspiraciju i mo, te kao znanje (ili tovie mudrost). Dananji globalizacijski trendovi zahvatili su cijeli svijet i nije mogue u njima ne sudjelovati. Svijet u svim svojim pojavnostima postane uistinu meuzavisan pa vie nije mogue ignorirati novonastale promjene, a zbog kompleksnosti sustava teko je u njemu uspostaviti ravnoteu. UNESCO naglaava da je meunarodno rasprostiranje kulturnih procesa jednako vano koliko i raspon ekonomskih procesa, a opasnost globalne, popularne kulture lei u injenici da ona potie smanjenje kulturne raznolikosti u mnogim aspektima naeg ivota i to ini ponajvie putem medija i komunikacijskih sustava openito. Naa svijest o tome to se dogaa takoer je postala globalna i zahvaa dogaaje u cijelome svijetu. Nove informacijske i komunikacijske tehnologije umreile su ve stotine miliona ljudi. Vijesti se, putem masovnih medija, ire velikom brzinom i dolaze do svih kutaka zemlje, pa tako nekada posve nepoznata mjesta ulaze u svakodnevni vokabular udaljenih zajednica. Takvo veliko otvaranje naih lokalnih i nacionalnih okolina utjecajima iz raznih dijelova svijeta ponekad ostavlja osjeaj nemoi i gubitka kontrole nad vlastitom okolinom i dogaanjima. U kontekstu globalizacije usko definirani razvoj - kao ekonomski razvoj - koji nije ukljuivao kulturnu dimenziju doveo je do gubitka identiteta i osjeaja pripadnosti zajednici. Stoga ne udi da je kulturni identitet postao vana tema istraivanja i rasprava12.

12

Mrea Culturelink je u proteklih deset godina objavila je brojne priloge o temi kulturnog identiteta te

je organizirala nekoliko konferencija i seminara na tu temu: meunarodni teajevi - Redefining Cultural Identities: Cultural Industries and Technological Convergence; Redefining Cultural Identities:

22

Tradicija i kulturni identitet trebali bi biti polazite za konkretne razvojne strategije kako bi se lokalne zajednice mogle prepoznati u globalizacijskim trendovima ili kako se navodi u izvjetaju Naa stvaralaka razliitost veina ljudi eli sudjelovati u 'modernosti', ali u smislu vlastitih tradicija. Mogunost izraavanja vlastitih kulturnih identiteta u procesu globalizacije takoer se promijenila. Za one koji aktivno sudjeluju u kulturnoj razmjeni kultura je proces, a ne produkt, u kojemu se njihovi kulturni identiteti suodnose s drugim kulturama na dinamian nain i mijenjaju se iznutra i bez prisile. Za one zajednice i ljude koji nemaju mogunost izraavanja vlastitog kulturnog identiteta u kulturnoj razmjeni i za koje je globalizacija strani i nametnuti proces vlastiti kulturni identitet postaje utoite u kojemu nema mjesta za kulturnu raznolikost i u ponekim sluajevima dovodi do konflikta. Brzina drutvenih i ekonomskih promjena esto nije u skladu s uvrijeenim ritmom kulturnih promjena neke zajednice, to je takoer jedan od razloga nestajanja mnogih kulturnih elemenata poput jezika, obiaja, zanata i sl. Iako ivimo u vremenu u kojemu nas okruuju kulturni proizvodi iz raznih krajeva svijeta i moe nam se initi da imamo na izbor vie toga od generacija prije nas, ipak nestajanje mnogih kulturnih procesa koji se odvijaju u lokalnim zajednicama sve vie zabrinjava istraivae ali i meunarodnu zajednicu koja pokuava sprijeiti taj proces. Rasprave o kulturnom razvoju i kulturnoj raznolikosti dotiu se vrlo razliitih tema koje se pokuavaju uskladiti u jednoj irokoj viziji razvoja Kako je kultura u

Southeastern Europe,

Redefining Cultural Identities: The Multicultural Contexts of the Central

European and Mediterranean Regions i meunarodne konferencije - The Mediterranean: Cultural Identity and Prospects for Intercultural Dialogue, i Europe of Cultures: Cultural Identity of Central Europe. Rezultati s tih skupova publicirani u zbornicima radova pod istim nazivom.

23

antropolokom smislu shvaena kao nain ivota, podruja koja obuhvaa vrlo su razliita i ukljuuju drutvene aspekte poput poloaj ena i mladih, multikulturalni mozaik u lokalnim zajednicama, poloaj manjina i sl., zatim okoli (prirodni i kulturni) gdje ovaj drugi ukljuuje medijski prostor, kulturnu batinu te kulturno i umjetniko stvaralatvo, tj. kulturni sektor u uem smislu te rijei. U uvjetima globalizacije, ICT mijenja naine na koje ljudi shvaaju kulturnu raznolikost gdje se odreena kultura ne moe vie shvatiti kao jasno omeeni postojei sustav koji s drugim takvim sustavima (tj. kulturama) sainjava 'kulturni mozaik' ve kao proces i otvoreni i dinamian sustav koji se temelji na procesu komunikacije, posebice putem Interneta i medija, i koji je u stanju ubrzane mijene zbog brzog razvoja tehnologije13. Kako navodi Koichiro Matsuura, glavni direktor UNESCOa, u predgovoru World Culture Report-a 2000 'kultura je na viestruke

naine povezana sa znanjem, a proces u kojemu od obrade informacija dolazimo do znanja kulturni je i kreativan in, kao to je to i primjena tog znanja'. Stoga organizacija znanja, i tehnologije povezane sa znanjem kao to je to ICT, postaje nezaobilazna spona s odrivim (kulturnim) razvojem. ICT, a posebice Internet omoguuju nove mogunosti za komunikaciju, stvaralatvo i irenje novih znanja, pomiui pritom granice onoga to smatramo vlastitim okruenjem. Jedan od ciljeva strategija razvoja ICTa vezan je i za ouvanje kulturne raznolikosti drutva kroz ostvarivanje stvarnih drutvenih potreba. Odnos ICTa i kulture trebao bi biti takav da ne ubrzava kulturnu homogenizaciju dominantnih kultura ve bi trebao sluiti kao sredstvo koje pojedinci i zajednice mogu iskoristi za

13

Lourdes Arizpe, u World Culture Report 2000

24

svoje vlastite prednosti. Drugi aspekt odnosa kulture i ICTa kojeg trebamo biti svjesni je poloaj kulture u trino orijentiranim drutvima gdje cirkulacija kulturnih dobara koji podlijee autorskim pravima moe onemoguiti ili suziti dostup nekim kulturnim dobrima. No ne smije se zaboraviti da su komercijalni kulturni proizvodi samo jedan dio kulturnih dobara prisutnih na webu. Osim njih, kulturni sadraj na webu sainjavaju resursi javnih ustanova, neprofitnih organizacija, kreativnih pojedinaca koji svi zajedno pridonose gradnji korpusa znanja koji odraava prioritete i elje raznih drutava14. World Culture Report 2000 identificirao je tri teme vezane uz nove medije i kulturu s kojima se susreu 'policy-makeri' u informacijskom drutvu. Prva je povezana s naporima da se odri kulturna i jezina raznolikost u virtualnom prostoru i da se primjenom ICTa osnae razliite kulturne zajednice i manjine. Druga tema bila bi uloga javnih i privatnih inicijativa u razvoju kulturnih resursa na Internetu, a trea novi oblici 'kulturnih znanja' (cultural knowledge) koji su nastali kao posljedica novih kolaborativnih on-line servisa tj. nove kulturne forme. Internet se sastoji od tehnike infrastrukture u kojoj su implementirani servisi i strukture koji uvijek imaju i svoju kulturu dimenziju pa o tome esto ovisi i koji profili korisnika sudjeluju u njima. O svemu tome kulturne ustanove koje razvijaju svoje aktivnosti na Internetu moraju voditi rauna. Kulturni sektor u uem smislu (tj. sektori pod ingerencijom ministarstava kulture) vrlo je irok i u njega spadaju vrlo razliita podruja. Implementaciju strategija razvoja kulture reguliraju kulturne politike na nacionalnim, regionalnim i lokalnim

14

Isabele Vinson, u World Culture Report 2000

25

razinama kao i sektorske kulturne politike. U svima njima planiranje organizacijskih promjena zbog primjene ICTa postalo je neizbjeno. Ulaganje u razvoj ICT u kulturnom sektoru moe se opravdati ako donosi prednosti kulturnim ustanovama i njihovim korisnicima, a to uvelike ovisi i o tome imaju li kulturne ustanove dovoljno znanja da bi mogle kompetentno odluiti o vlastitoj restrukturaciji i o pravcima razvoja svojih informacijskih servisa. Korist koja se oekuje od znanja koja postoje u tako ue shvaenom kulturnom sektoru nadilazi njegovu upotrebu u samom kulturnom sektoru ve treba osigurati polazite i za ire razvojne ciljeve u informacijskom drutvu. Kako navodi Katunari u uvodu Strategije kulturnog razvitka 'razvojni pomak i promjena nisu, dakako, interes i obaveza jedino kulturnog, nego i drugih sektora' i dalje 'strategija kulturnog razvitka trebala bi razabrati neki smisao izmeu onoga to se stvara u suenom sektoru kulture i svega to se stvara izvan toga'15. Kultura-cilj i kultura-sredstvo dva su komplementarna vida kulturnog razvoja. Opseg znaenja kulture kako ga poima kulturna politika protee se izvan institucionalnog kulturnog sektora, a u sebi ukljuuje institucionalnu sferu (djelatnosti u nadlenosti ministarstava kulture i lokalnih vlasti), subinstitucionalnu sferu koja ukljuuje nevladine organizacije, te vrijednosne orijentacije i nain ivota to ukljuuje ivotne stilove i stavove16. Sve navedeno odraava se u virtualnoj sferi i stvara mreu koja ini okvir meuodnosa kulture i tehnologije.

15

Hrvatska u 21. stoljeu: Strategija kulturnog razvitka, ur. Vjeran Katunari i Biserka Cvjetianin,

Ministarstvo kulture RH, Zagreb, 2001. str. 16 i 1916

Hrvatska u 21. stoljeu: Strategija kulturnog razvitka, str.36

26

2.3. Polazne definicijeRazvoj ICTa prema mogunostima komunikacije i rada na mrei doveo je do nastanka globalnog komunikacijskog sustava Interneta. Taj komunikacijski sustav u proteklih nekoliko desetljea od njegovog nastanka razvijao se eksponencijalno, a ponuena Castellsova teorija moe se najvjerodostojnije iskuati upravo na analizi te konkretne globalne mree i njezinih osobina te trendova. Kroz Castellsov opis informacijskog drutva provlae se pojmovi kao to su tehnologija, znanje i organizacija znanja, informacija i komunikacija, pojmovi koji se rabe u podruju informacijskih znanosti, kao i pojmovi kulture i razvoja. To su osnovni pojmovi kojima emo se baviti u ovom radu, a koriste se u razliitim znaenjima pa emo ih stoga na poetku precizno definirati. Cilj je sustavno i koherentno istraiti povezanost kulture, komunikacije i tehnologije. To je interdisciplinarno podruje na sjecitu razliitih disciplina. Radovi na temu utjecaja Interneta na razvoj drutva propitkuju da li je Internet odskona daska za skok prema globalizmu ili povratak ka tribalismu, ili pak korak prema kulturnoj raznolikosti ili unifikaciji. Danas ljudi esto imaju oprena miljenja o moguoj ulozi novih informacijskih tehnologija, posebice Interneta, na drutvo. Miljenja su podijeljena od entuzijazma do cininog otpora prema koritenju raunala i digitalnih mrea jednako kao i miljenja o znaenju informacijskog drutva, cyber-prostora i drugih srodnih pojmova. Postoje brojni naini na koje moemo pristupiti analizi problema vezanih uz pojavu novih tehnologija prouavajui njezin utjecaj na razliite sektore, ili na promjene u praksi i nainu rada u odreenom podruju, ili se moemo fokusirati na sadraj komunikacije ili na osobine odreene zajednice ili drutva. esto se utjecaj

27

tehnologije na odreene aspekte drutva tumai na previe linearan, tj. uzrono posljedian nain. U ovoj analizi pokuati u ii srednjim putem uzimajui u obzir i drutvenu i tehnoloku logiku. Pitanje meuodnosa kulture i tehnologije nije jednostavno, izmeu ostalog i zbog brojnih definicija pojma kulture, pa emo na ovom mjestu pokuati definirati osnovne pojmove onako kako emo ih koristiti u ovom radu. Uzimajui u obzir osnovne razlike u znaenju pojmova pokuati u artikulirati kompleksnost problema, bez pretjeranog pojednostavljivanja stvari.

2.3.1. Kultura - kultura i komunikacija kulturni razvojKako bismo definirali pojam kulture i razliitih znaenja koje taj pojam i njegove razliite sintagme nose poi emo od rjenike definicije pojma. Aniev Rjenik Hrvatskog jezika donosi 2 definicije kulture prva je definirana kao ukupnost duhovne moralne, drutvene i proizvodne djelatnosti drutva (npr. Mikenska kultura), a druga kao tip ili opseg duhovnog razvitka pojedinca u zajednici s potrebnim odlikama o odnosu prema drugome (npr. opa kultura)17. Slino Anievoj definiciji kulture Webster Dictionary18 donosi sljedee definicije: 1) ukupnost ljudskog znanja, vjerovanja i ponaanja koja se prenosi s generacije na generaciju koritenjem zajednikog jezika, tehnika i apstraktnim miljenjem; ili

17

Vladimir Ani, Rijenik hrvatskoga jezika, Novi Liber, Zagreb, 1998, str. 466 Webster Dictionary of the English Language, Enciclopedia Britanica Inc., 1986, str. 552 (prijevod

18

AU)

28

2) obiaji, vjerovanja, drutvena organizacija i materijalni artefakti neke rasne, vjerske ili drutvene grupe. Prva definicija tie se znanja i njegovog prenoenja (tj. komunikacije) i ukljuuje podruja umjetnosti i znanosti. Druga definicija tie se drutvenih vrijednosti i uvrijeenih naina koji odreuju ponaanje i odnose unutar odreene kulturne zajednice. Umjetnost i znanost mogu imati utjecaja na ponaanje odreene grupe, tj. novo 'znanje' utjee na uobiajena vjerovanja. To nije jednosmjeran odnos, a do koje e mjere znanje utjecati na drutvene vrijednosti ovisi i o dostupnim nainima komunikacije. Komunikacijske tehnologije povezane su s kulturom i njena oba spomenuta vida. Kroz komunikaciju, posebice kroz interaktivnost dananjih komunikacijskih tehnologija i mogunosti umreavanja, mijenja se i komunikacija kulturnih sadraja. Komunikacijske tehnologije utjeu na uvjete razmjene meu ljudima i time i na kulturu u antropolokom smislu. Svako drutvo uvijek iznova redefinira svoju kolektivnu realnost tj. kulturu kroz proces komunikacije. Kultura je kolektivno pamenje koja za svoj nastanak, ouvanje i razvoj ovisi o komunikaciji. Kultura je nain na koji se pojedinac odreuje prema grupi/zajednici i u njoj sudjeluje. Pojedinac iz zajednice preuzima 'definicije' tj. znanja ili vrijednosti zajednice te ih mijenja i prilagoava kroz osobno iskustvo stvarajui tako vlastiti identitet te komunicira poneto izmijenjene vrijednosti natrag u zajednicu ime doprinosi odravanju i razvoju kulture svoje zajednice. Tako je svaka kultura uvijek nuno dinamina i promjenjiva. Borges je izrekao da je tradicija spoj pamenja i zaborava to u realnosti ponekad rezultira situacijom da komunikacijska ili organizacijska forma postane vanija od sadraja pa obiaji i drutvene institucije gube svoje znaenje no 29

zadravaju formu, a forma svake poruke utjee na njezin sadraj, tj. mijenja ga. Takva situacija danas je izraena u utjecaju masovnih medija i globalnih telekomunikacija na drutvo gdje su posljedice dalekosene jer je takav i utjecaj medija i tehnologije. Danas je kultura u mnogim aspektima uistinu svjetska ili globalna kultura jer su kroz utjecaj medija - televizije, glazbe, Interneta i sl. ljudi u svojim domovima izloeni kulturnim utjecajima iz svih krajeva svijeta. Kroz mogunosti globalne komunikacije proirujemo svoj pogled na svijet i mijenjamo vlastite kulturne obrasce. Tako i umjetnost postaje sve vie internacionalna, a umjetnici sve ee sudjeluju u meunarodnoj kulturnoj suradnji koristei pri tom i mogunosti komunikacijskih tehnologija. Pojam kulture u sebi sadri i inovacijsku i razvojnu dimenziju. Pojam kulture u najirem smislu ukljuuje skup pravila ponaanja i znanja koji odreuju ponaanje lana odreene zajednice, u stvari moemo rei da je to skup ogranienja koja definiraju zajedniki ivot neke zajednice. Umjetnost i umjetniko stvaralatvo takva pravila zaobilaze, kre i stvaraju nova, ime stvaraju nova gledita, tj. moemo rei da je umjetniko stvaralatvo transgresivno. Novine nastale u procesu umjetnikog stvaralatva mogu postati dio kulture zajednice u kojoj su nastale i tako pridonose procesu kulturne mijene i kulturnog razvoja. Moemo rei da je umjetnost pokuaj razumijevanja ljudske okoline iz nove perspektive, umjetniko stvaralatvo je in individualnog stvaranja koje reflektira drutveni kontekst, a skup takvih gledita sainjava kulturu u uem smislu tog pojma. Jedna definicija umjetnika definira kao 'istraivaa drutvenih fenomena koji primjenjuje svoju intuiciju i osobno iskustvo kako bi razotkrio skrivene odnose koji postoje izmeu razliitih aspekata svoje

30

okoline'.19 Stoga je logino da su umjetnici uvidjeli slojevitost ICTa i iskoristili novonastale medije i tehnologije za eksperimentiranje, prouavanje i stvaranje novih umjetnikih formi i izraaja. Komunikacija je uvijek odreivala i drutvenu paradigmu tj. drutvene institucije. Danas moderna tehnologija proiruje takvu interakciju (meudjelovanje) na sve vee grupe ljudi stvarajui globalne institucije i globalnu kulturu. U prolosti je blizina tj. fiziki prostor bio limitirajui faktor koji je odreivao kulturni razvoj, dok je irenje kulturnih utjecaja bilo postepenije, od centra prema periferiji (ili obratno), i dalje prema irem podruju - dravi ili kontinentu. Danas globalne komunikacijske mree prenose utjecaje daleko bre i dalekosenije ime se stvara i globalni intelektualni i kulturni prostor i gube se mnoge lokalne kulturne razlike. Pojam kulture u sebi podrazumijeva dva razliita procesa proces integracije i proces diferencijacije tj. spajanja i razdvajanja. U svojoj integrativnoj funkciji kultura osigurava uvjete za ivot u skladu s zajednikim drutvenim okvirom i pravilima, dok u funkciji diferencijacije osigurava meusobno razlikovanje razliitih grupa tj. zajednica. Ta su dva aspekta kulture nerazdvojiva i uvjetuju jedan drugog. Integrativna funkcija djeluje kroz proces razlikovanja od drugih i obratno. Kad govorimo o kulturnoj raznolikosti bitno je odrediti i razlike i preklapanja izmeu razliitih kulturnih nivoa, tako je hrvatska kultura dio europske kulture, mediteranske kulture, a istovremeno i dio zapadne kulture (to ju pak na neki nain povezuje i s amerikom kulturom). Mediteranska kultura ujedinjuje kulture s tri kontinenata a istovremeno ne ukljuuje cjeloviti teritorij pojedinih zemalja. Viestruko odreenje

19

D. Foresta, A. Mergier, B. Serexhe, The new space of communication, the interface with culture and

artistic activities, str. 42

31

pojma neke kulture geografski i povijesno, prostorno i vremenski daje nam i kompleksniji uvid u kulturnu raznolikost pojedinih kultura. Viestruka kulturna pripadnost ne temelji su samo na etnikoj pripadnosti ve ju moe odreivati i generacijska, spolna, ili neka druga supkulturna razina, a posebice e se identitet koji se temelji na takvim razinama pokazati vanim u virtualnoj sferi nae drutvenosti.

2.3.2. TehnologijaTehnika i tehnologija dva su pojma koja takoer moramo definirati kako bismo ih razjasnili. Definirati emo ih polazei iz antropoloke definicije kulture. Tehnika je osnovna dimenzija kulture u antropolokom smislu20. Tehniku moemo definirati kao neto to ljudima omoguava da mijenjaju svoj odnos prema prirodi, tj. tehnika je skup sredstava i znanja koji omoguuju ovjeku da prevlada dominaciju prirode nad njim, tj., daje mu djelominu autonomiju u odnosu na svoju okolinu21. Koritenjem razliitih sredstava ovjek se postavlja u poziciju u kojoj je on gospodar, tj. u poziciju subjekta ili onog koji djeluje (mijenja odnose). Kroz ovladavanje sredstvima i tehnikama ovjek je zapoeo proces kulturne emancipacije i evolucije svoje vrste. to je vie ljudska okolina strukturirana i tehniki organizirana tim vie postajemo ovisni o tim istim tehnikama. Mogli bismo rei da je stupanj razvoja razliitih tehnika u dvadesetom stoljeu rezultirao situacijom u kojoj one dominiraju nad ovjekom, tj. da smo dostigli nivo gdje tehnika okolina postaje za ovjeka druga priroda jer danas vie i ne znamo ivjeti bez primjerice struje ili ak automobila.

20

vidi definiciju kulture iz Webster Dictionary D. Foresta, A. Mergier, B. Serexhe, The new space of communication, the interface with culture and

21

artistic activities, str. 25

32

Moemo rei da nas odreeni tehniki nivo oslobaa od ogranienja onog prethodnog npr. struja nas je oslobodila od ogranienja prethodno koritenih mehanikih tehnika. No tehnika ne odreuje nuno odnos izmeu ovjeka i odreene tehnike ili sredstva. Primjena neke tehnike ovisi i o drutvenoj logici i potrebama. Primjerice dananja raunalna tehnologija ne temelji se iskljuivo ne tehnikoj logici ve i na mnogim elementima vezanim uz drutvenu logiku i drutvene potrebe, i potekla je iz interakcije odreenih tehnikih shvaanja s drutvenom logikom. To nije

deterministiki odnos ve prije proces interakcije, razmjene i povratne reakcije izmeu odreenih tehnika ili sredstava i ovjeka i upravo tu logiku interakcije izmeu tehnikog i drutvenog aspekta nazivamo tehnologijom. Kako bismo razumjeli kompleksnost tehnologije valja je promatrati u odnosu prema gospodarstvu, industriji, i drugim kategorijama drutvene organizacije ukljuujui i kulturu. Kad govorimo o komunikacijskoj i informacijskoj tehnologiji govorimo o drutvenoj dimenziji spomenutih tehnika. Dvostruki proces, uvoenja tehnoloke logike u drutvenu sferu i drutvene logike u tehniku sferu je u srcu tehnoloke dinamike i njezine povezanosti s kulturom. Vano je ne promatrati problem kulture i njezine povezanosti sa sredstvima za primjerice informiranje i komunikaciju bez istovremenog uzimanja u obzir i naina na koji su te tehnike i sredstva ukorijenjeni u kulturi samoj, na koji nain ju mijenjaju, tj. vano je razmiljati njihovom dinamikom meuodnosu. Da li bilo koja tehnika ima odluujui utjecaj na drutvenu i kulturnu situaciju kao to sugerira uporaba pojma utjecaj, primjerice utjecaj ICT na kulturu, kao to je naznaeno u naslovu ovog rada? Svaka tehnika nastala je u okviru odreene kulture, 33

tj. njezin je produkt, (rezultat neke drutvene potrebe) i istovremeno tu istu kulturu donekle odreuje, ali ju ne uvjetuje. Odnos izmeu bilo koje tehnike ili tehnologije i njezinog drutvenog konteksta nikada nije deterministiki pa nikada nije mogue odrediti jedan jedinstveni uzrok za bilo koju kulturnu ili drutvenu situaciju, ve se prije mogu traiti elementi i procesi koji ju zajednikim utjecajem odreuju. Stoga niti jedna tehnika niti tehnologija nije sama po sebi niti pozitivna niti negativna niti neutralna. Njezin utjecaj uvijek samo otvara nove mogunosti, no ne odreuje izbor i realizaciju odreene mogunosti. Pierre Lvy22 je opisao odnos tehnologije, drutva i kulture rekavi da tehnologiju moemo promatrati kao odreeno gledite na ire aspekte drutva i kulture gdje kae da je tehnologija gledite koje naglaava materijalni tj. artificijelni aspekt drutva tj. ovjeka, a ne zasebni fenomen koji postoji nezavisno od drutva i na njega izvanjski utie. On naglaava da se ljudska aktivnost temelji na interakciji ovjeka s drugim ljudima, zatim ovjeka i njegove okoline (prirode i kulture tj. stvorene okoline) te s idejama, te da nije mogue odijeliti ljudska bia od njihove materijalne okoline niti od znakova kojima dajemo znaenje svom ivotu i okolini, jednako kao to ne moemo odijeliti niti materijalnu okolinu (pogotovo onu stvorenu, tehniku tj. artificijelnu) od ideja na kojima se odreene tehnike ili proizvodi temelje niti od ljudi koji su ih izumili, napravili, ili ih pak koriste, pa stoga razlikovati izmeu kulture, drutva i tehnologije moemo samo na konceptualnoj razini jer su u stvarnosti ti aspekti meupovezani i nedjeljivi. Promatrati stoga ne treba utjecaj

tehnologije na kulturu ve mnogostruke odnose izmeu ljudi koji su izumili, napravili ili koriste razliite tehnike na razne naine.

22

Pierre Lvy, The second Flood: Report on cyberculture, 1996, str. 9-10 i Cyberculture, 2001, str. 4-5

34

2.3.3. KomunikacijaJednako kao i tehnologija, komunikacija je pojam tijesno povezan s pojmom kulture. James Carey u svojoj knjizi 'Communication as Culture: Essays on Media and Society', pojam komunikacije opisuje kroz dva modela. Prvi model naziva komunikacija kao prijenos (transmission) , a drugi komunikacija kao ritual23. Ukratko komunikaciju kao prijenos opisuje pojmovima kao to su slanje, prijenos, davanje informacija drugima, transport, itd., tj. komunikacija je prijenos signala ili poruka na daljinu sa svrhom kontrole. Model komunikacije kao rituala odnosi se, ne na irenje poruka kroz prostor, ve na odravanje drutva/zajednice kroz vrijeme gdje se komunikacijom predstavljaju zajednika vjerovanja, tj. komunikacija kao ritual je neka vrsta drutvenog rituala u kojemu se sudionici osjeaju meusobno povezanima u neku zajednicu. Ova dva modela na iskljuuju jedan drugog, ve se nadopunjuju. Autori studije Vijea Europe The new space of communication, the interface with culture and artistic activities komunikaciju dijele u dvije kategorije interaktivnu i masovnu komunikaciju24. Interaktivna komunikacija se temelji na konceptu zajednikog prostora. Kad komuniciramo dijelimo isti fiziki prostor s nekim i stvaramo interaktivni sustav s osobom s kojom komuniciramo, koristimo zajednike komunikacijske metode tj. zajedniki jezik. Moderne telekomunikacijske tehnologije proiruju zajedniki prostor na elektroniki (virtualni) prostor, to omoguuje komunikaciju preko velikih udaljenosti i na neki nain ukida fiziku dimenziju prostora.

23

James W. Carey, Communication as Culture: essays on media and society D. Foresta, A. Mergier, B. Serexhe, The new space of communication, the interface with culture and

24

artistic activities

35

Primjerice kad telefoniramo dijelimo zajedniki (virtualni) prostor gdje ljudi komuniciraju (interaktivno) mada ne dijele isti fiziki prostor. Proirimo li taj virtualni prostor s dodatnim komunikacijskim dimenzijama, dobivamo nove komunikacijske sustave, npr. audio dimenziji telefonskog sustava dodamo mogunost prijenosa pisanog teksta putem faksa. Umreena raunala dodatno proiruju komunikacijske dimenzije dodajui i ujedinjavajui mogunosti prijenosa video slike, zvuka, teksta sve konvergirano u istom dokumentu kao i mogunosti pohrane i lakog upravljanja podacima. Drugi aspekt komunikacije je masovna komunikacija ili masovni mediji, pod ime se podrazumijeva radio i televizija, koja se razlikuje u svojoj funkciji od telekomunikacijskih sustava po tome to je to jednosmjerna komunikacija koja distribuira informaciju prema korisnicima. Masovni mediji danas zauzimaju vano mjesto u komunikacijskom prostoru, no ne omoguuju ljudima mogunost participacije dok istovremeno stvaraju privid dijeljenja zajednikog prostora. Proirenjem telekomunikacijskih potencijala te njihovom konvergencijom s medijima, dolo je do nastanka novog komunikacijskog prostora - Interneta, koji sve vie dobiva na vanosti (i zauzima sve vanije mjesto u osobnom prostoru graana razvijenog svijeta). Za oekivati je da e on proiriti naine komunikacije meu ljudima jednako kao i promijeniti percepciju postojee okoline, u koju se sve vie ukljuuje i virtualna sfera.

2.3.4. ICT i kulturna raznolikostRazvoj novih informacijsko komunikacijskih tehnologija slijedi mrenu logiku koja razliito poima kategorije vremena i mjesta. Korisnici irom svijeta koji koriste

36

Internet dijele neke zajednike vrijednosti i obiaje to im omoguuje meusobnu komunikaciju i u biti stvara neki jednostavniji oblik drutvene organizacije. Taj zajedniki skup vrijednosti, i obiaja tj. zajedniku paradigmu moemo nazvati tehnolokom kulturom gdje vidimo razvoj kulturnih formi koje se ne temelje na odreenom geografski ili povijesno utemeljenoj kulturi ve presijecaju vie njih. Potencijalni problem nastaje ako taj novi sloj tehnoloke kulture nije tek jedan dodatni nivo kulture ve zamjenjuje druge kulturne forme i time smanjuje postojeu kulturnu raznolikost. ICT danas odreuje vrlo brzi razvoj koji moe poveati efekte kulturne diferencijacije na one koji imaju pristup ICTu tj. spadaju u on-line zajednicu i na one koji taj pristup nemaju. Takva podjela, mada se temelji na isto infrastrukturnim i tehnikim osnovama, moe rezultirati iskljuivanjem odreenih drutvenih grupa. Grupe koje ostanu iskljuene iz pristupa ICTu u biti ostaju iskljuene iz suvremene kulture, ime se pak smanjuje suvremena kulturna raznolikost. Zbog svog brzog razvoja i dalekosenog utjecaja vano je identificirati nastale probleme i pokuati ih razrijeiti. Poveani intenzitet i domet komunikacije ima za posljedicu dva razliita trenda, jedan prema unifikaciji i to kroz dva mehanizma - dominacijom jedne kulture nad drugom to moe rezultirati nestankom ove slabije ili nastankom novog kulturnog miksa gdje je raznolikost reducirana na nove zajednike elemente dok se originalni slojevi kulture gube. Drugi trend ide prema prihvaanju kulturnih razliitosti jer omoguuje dijalog izmeu pripadnika razliitih grupa, to moe opet rezultirati nastankom vie novih kulturnih formi. Kako bi bilo koja kulturna forma opstala ona mora nastaviti ivjeti i mijenjati se. Kultura se ne moe odrati na ivotu na umjetan nain. Kultura je iva samo kada se

37

prilagoava svojoj okolini i nastavlja proizvoditi nove kulturne obrasce. Informacijske i komunikacijske tehnologije interveniraju u ovjekov okoli i time mijenjaju uvjete postojanja razliitih kultura, pa je stoga logino da dananja ivua kultura proiznalazi nove naine izraavanja i organizacije koristei se upravo ICTom. Stoga je potrebno kulturu pokuati razumjeti kao sredstvo koje integrira postojee tehnologije u svoju vlastitu dinamiku, a ne reducirati problem pitanja odnosa tehnologije i kulture na difuziju kulture kroz ICT. Iz svega gore reenog vidljivo je da se pojmovi kultura, komunikacija i tehnologija meusobno proimaju i nadopunjuju te ine kompleksne meuodnose koji preimlju na svakodnevni ivot.

2.4. Razliiti aspekti istraivanja organizacije znanja na Internetu i njegovih kulturnih dimenzija2.4.1. Internet i njegov razvojPojam cyber ili kiber koji oznaava interaktivnost danas je vrlo popularan, a cyber-prostor pojam je koji se esto koristi za opis Interneta. Internet, mrea razvijena u okviru vojne industrije, za potrebe suradnje akademske zajednice danas je dostupna i obinim graanima. Poetci razvoja Interneta vezani su uz ARPANET, raunalnu mreu koju je uspostavila ARPA (Advanced Research Projects Agency) 1969 godine, nakon viegodinjih istraivanja i razvoja, a u cilju postizanja vojne i tehnoloke premoi nad tadanjim Sovjetskim Savezom. Dizajn mree zasnivao se na vieslojnoj, decentraliziranoj arhitekturi i otvorenim komunikacijskim protokolima. Uz suradnju sveuiline zajednice i ondanjih ICT gurua nastali su mnogi preduvjeti

38

koje danas

koristimo u sklopu ICTa. Razvijen je TCP/IP protokol, MODEM,

operacijski sustav UNIX (koji je u poetcima bio temeljni operacijski sustav mree), elektronika pota, itd. Konano sredinom 90tih godina prolog stoljea razvojem WWWa, Internet se poeo sve bre iriti meu obinim korisnicima. Osim tehnolokih elemenata, u infrastrukturi Interneta vano mjesto u njegovu razvoju imali su i korisnici njegovih najranijih servisa koji su istovremeno bili i njegovi inenjeri. Sveuilina zajednica i 'alternativci' imali su vaan utjecaj na razvoj Interneta jer su utjecali na njegov razvoj kroz koritenje, populariziranje i testiranje njegovih pojedinih servisa i na neki su nain odredili 'duh' mree. Otvorenost arhitekture Interneta i njegov kontinuirani razvoj u kojemu su korisnici bili istovremeno i 'inenjeri' i pridonosili njegovom daljnjem razvoju, bile su njegove glavne snage razvoja. Osim toga trokovi prikljuivanja na Internet nisu bili veliki, a softver je bio dostupan i esto besplatan. Situacija u kojoj su korisnici istovremeno i glavni

protagonisti razvoja tehnologije skrauje proces izmeu faza razvoja, testiranja, uporabe i daljnje modifikacije sustava, to je i jedan od razloga brzog razvoja Interneta i to ne samo u smislu irenja vorova mree, ve i u pogledu razliitih servisa koji se kontinuirano razvijaju. Prema Castellsu25 preduvjeti za ovakav razvoj Interneta su otvorena, decentralizirana, interaktivna mrena arhitektura, zatim mreni protokoli koji takoer moraju biti otvoreni i koji se mogu jednostavno modificirati, te institucije/strukture upravljanja i razvoja Interneta moraju biti u skladu s principima otvorenosti i suradnje kako ga ne bi koile.

25

Manuel Castells The Internet Galaxy: Reflections on the Internet, Business, and Society, Oxford

University Press, 2001. str. 28-29

39

Telematska

mrea,

koja

povezuje

informacijsku

s

komunikacijskom

tehnologijom, otvorena je mrea koja omoguuje ekstenzivnu razmjenu informacija, to predstavlja korak prema globalnom interaktivnom komunikacijskom sustavu i vjerojatno najvanijem mehanizmu razmjene informacija do sada izumljenom. U

studiji The new space of communication, the interface with culture and artistic activities (str 18), autori, kako bi ga definirali, izdvajaju sljedee njegove osobine26. Internet je lako dostupan i to zbog sljedeih razloga: tehniki nije ogranien na uski krug specijalista iz podruja informatike, financijski je dostupan irokom krugu

korisnika, a takoer nije niti ekskluzivan u smislu ograniavanja pristupa informacijama. Internet je interaktivan jer ne filtrira komunikaciju kroz posrednike (politike ili ekonomske) te omoguuje direktnu komunikaciju na razliitim nivoima izmeu pojedinaca, pojedinaca i grupa, izmeu grupa. Internet takoer potie raznovrsnost. Zbog ranije spomenute lake dostupnosti svoje vienje mogu izraziti pojedinci i grupe s najrazliitijim gleditima pa se tako izbjegava stereotipski prikaz razliitih kulturnih fenomena koji nameu grupe ili centri moi. Internet je povezan sa suvremenom kulturom ali nije njezin supstitut, omoguuje nastanak novih kulturnih formi koje nastaju kao spoj suvremene kulture i komunikacijske tehnologije. Internet je eksperimentalan tj. otvoren za nove ideje, namjene i procese i ne temelji se prvenstveno na komercijalnoj osnovi ve ga odreuje i njegova kulturna, drutvena ili politika korist, a takoer su relevantni i njegovi edukacijski potencijali. Kad je prevaziao prvotni cilj namjene za razmjenu podataka meu znanstvenicima, i postao iroko dostupan, Internet je postao manje strukturiran i

26

D. Foresta, A. Mergier, B. Serexhe, The new space of communication, the interface with culture and

artistic activities, str. 18

40

donekle kaotian. Ogromna koliina dostupnih informacija i velik broj dostupnih kontakata pruaju nove mogunosti i istovremeno zaguuju korisnike. Standardni protokoli i formati omoguuju razmjenu dostupnih podataka no jo uvijek ima dovoljno mjesta za eksperimentiranje i kreativno stvaranje novih umjetnikih, kulturnih i organizacijskih formi. Rasprave o informacijskom autoputu i cyber-

prostoru uglavnom se vie fokusiraju na razvoj tehnologije i komercijalnu korist dobivenu novim mogunostima. Rasprave se vode i oko edukacijskog i kulturnog potencijala Interneta, no uglavnom bez preciznog definiranja sadraja tog pojma. Kako bismo u potpunosti razumjeli dosege Interneta u suvremenom drutvu dovoljno je pogledati statistike podatke koji se odnose na koritenje Interneta. Skoro je nemogue tono procijeniti broj korisnika Interneta u svijetu, no prema podacima Nua Internet Surveys (www.nua.com/surveys ) u rujnu 2002 godine procjenjuje se da je pristup Internetu imalo oko 605 miliona ljudi u svijetu, a trend je u stalnom porastu. Iz podataka izloenih u tablici vidi se postojei informacijski jaz koji se poveava kako razvijeni dio svijeta ubrzava tempo razvoja informacijske

infrastrukture i servisa.Svijet ukupno Afrika Azija/Pacifik Europa Bliski Istok Kanada & SAD Latinska Amerika 605.60 miliona korisnika Interneta 6.31 miliona korisnika Interneta 187.24 miliona korisnika Interneta 190.91 miliona korisnika Interneta 5.12 miliona korisnika Interneta 182.67 miliona korisnika Interneta 33.35 miliona korisnika Interneta

(Izvor: www.nua.com/surveys )

41

Za komparaciju brzine penetracije Interneta u Europi posluiti emo se podacima iz Information society Statistics 2001 edition gdje citiraju podatke koje je objavio NUA za studeni 2001 kada je u zemljama EU bilo 114 miliona korisnika Interneta, 2000 godine 98 miliona, 1999 - 56 miliona, 1898 - 36 miliona i 1997 - 19 miliona korisnika27. Prevedeno u postotke trend pokazuje rast broja korisnika od 5% u 1997 do 30% u 2002 godini. Europa se po uporabi Interneta nalazi u skupini razvijenih zemalja, pa mada razvoj nije jednako brz u svim europskim zemljama kroz programe EU poput ISTa pokuava se osigurati ravnomjeran razvoj informacijskog drutva u Europi. U Hrvatskoj je u proteklih 5 godina dolo do znaajnog rasta koritenja informacijskih i komunikacijskih tehnologija. To se najbolje moe ilustrirati podacima iz tabele i grafikonom sa slike iz studije Instituta za meunarodne odnose GODINJE IZVJEE O KONKURENTNOSTI HRVATSKE 2002. koja donosi pokazatelje koritenja IC tehnologija 1997. 2001 (citirajui izvore: World Bank, Eurostat, DZS)28.Pokazatelj Broj korisnika Interneta (na 100 stanovnika) Broj osobnih raunala (na 100 stanovnika) Broj sigurnih Internet servera (na 1000 stanovnika) 1997 1,8 44,6 1998 3,4 55,8 1999 4,5 67,0 2000 5,6 80,7 10,0 2001 11,0 13,9

27

Eurostat, Information society statistics - Pocketbook 2001 edition, Office for Official Publications of

the European Communities, 2001, str. 3828

GODINJE IZVJEE O KONKURENTNOSTI HRVATSKE 2002. (radna verzija), Institut za

meunarodne odnose i Nacionalno vijee za konkurentnost Republike Hrvatske, 2003.

42

Glavne telefonske linije 7,3 (stopa rasta) Broj pretplatnika mobilne telefonije 27,1 (na 1000 stanovnika) Udio pretplatnika mobilne telefonije u 7,6 ukupnim pretplatnicima (%) Broj tel. linija i mobilnih pretplatnika (na 35,8 100 stanovnika)

4,8 40,2 10,1 38,8

4,9 93,0 19,9 43,1

3,0 253,8 40,3 61,6

395,1 49,3 74,2

1600 1400 1200 1000 800 600 400 200 0 1997 1998 1999 2000 2001

Broj korisnika Interneta Broj osobnih raunala Stopa rasta glavnih telefonskih linija Broj pretplatnika mobilne telefonije Udio pretplatnika mobilne telefonije u ukupnim pretplatnicima Broj mobilnih telefona Broj tel. linija i mob. pretplatnika

Pokazatelji koritenja IC tehnologija 1997. - 2001. (1997=100)

Vidljivo je kako je u posljednjoj promatranoj godini koritenje mobilnih telefona poraslo za 3,5 puta, a Interneta za skoro 2 puta. Iste kategorije porasle su od 1997. do 2001. osam, odnosno est puta. Zanimljivo je istaknuti da broj osobnih raunala nije pratio takav nagli razvoj: njihov broj rastao je stopom od 25-30% godinje do

43

2000. i nije mogao u cijelosti generirati eksponencijalni rast korisnika Interneta. Ipak, za pretpostaviti je da se u 2001. godini i broj raunala popeo na zavidnu visinu.29

2.4.2. Organizacija znanja, informacija i digitalne tehnologijeVe smo ranije spomenuli da su novi oblici organizacije informacija i znanja, te komunikacije, nastali kombinacijom i spajanjem sustava komunikacija, emitiranja, izdavatva i raunalne industrije, posljedica trenda tehnoloke konvergencije. Nove informacijske tehnologije omoguile su nove naine primjene i komunikacije informacija, a digitalizacija je omoguila lako i brzo spremanje, reprodukciju, distribuciju i koritenje razliitih vrsta informacija, a digitalno je okruje posebice vano kao organizacijska infrastruktura u podruju kulturne batine. Dananje drutvo okarakterizirano je brojnou i utjecajem razliitih medija. Sadraj novog medija je uvijek prethodni medij (McLuhan). Svaki novi medij pokuava korisnike uvjeriti da im omoguava direktnije iskustvo stvarnosti od prethodnog medija. Kako kae Arjen Mulder30 fotografija je ok ali film je 'pomina slika', film je ok ali televizija prenosi dogaaje uivo, TV je ok ali Web je interaktivan, itd. Svaki novi medij eli se prikazati kao transparentniji od prethodnog, tj. kao nevidljiv (nezamjetljiv) za razliku od drugih medija koji to nisu, tj. ija tehnoloka ogranienja odreuju sliku realnosti tj. iskustvo korisnika. to je novina u nekom novom mediju

29

U prilog toj pretpostavci idu rezultati posljednjeg istraivanja GfK-Croatia koje pokazuje da 30%

kuanstava u Hrvatskoj posjeduje raunalo (a u EU 40%, u ekoj 31% i Slovakoj 46%); , a 28% raunala opremljeno je za osiguran pristup Internetu30

Arjen Mulder: Transmedia: From Simulation to Emulation, u Mediamatic Magazine, vol. 9#4 / 10#1,

1999.

44

moemo razumjeti tek ako poznajemo prethodne medije. Mulder kae da je u svim medijima dominantna logika remedijacije (remediation). Remedijacija je reprezentacija jednog medija u drugom mediju, primjerice film u virtualnoj realnosti ili TV na webu, ali to je dvosmjeran proces pa tako primjerice virtualna realnost uglavnom postoji samo na filmu. Svi dosadanji mediji konvertiraju se u digitalnu domenu. Analogni mediji i dalje postoje, ali digitalizaciji nita ne promie. Mulder stoga raunalo smatra meta-medijem tj. zbirkom koja u sebi sadri sve druge zbirke. Digitalni se univerzum sastoji od nula i jedinica to omoguuje da bilo to moe biti prikazano zajedno na istom raunalu. Ogranienja ipak postoje, kao primjerice nekompatibilnost izmeu razliitih hardverskih platformi i sl. Ne postoji stvaran razlog za tu vrstu ogranienja, ve su ona nastala kao posljedica ekonomskih razgranienja izmeu razliitih kompanija koje su one na taj nain materijalizirale tj. ostvarile. Prevoenje tih ogranienja u univerzalni kod koji se moe pokrenuti na bilo kojoj platformi Arjen Mulder naziva emulacijom.

2.4.2.1. Digitalizacija i virtualizacijaDigitalizacija, tj. prevoenje kontinuiranih ili analognih podataka u njihovu numeriku reprezentaciju, prevodi sve te oblike u elektroniku formu tj. virtualnu sferu ili moemo rei da digitalizacija stvara i sainjava ono to se u literaturi naziva novi medij (new media). Lev Manovich31 daje analizu osnovnih principa novog medija i kae da su osnovne karakteristike novog medija njegova numerika reprezentacija, (tj. digitalni kod) to prevodi stvarni predmet (koji je po prirodi analogan) u diskretni oblik to omoguuje algoritmiku manipulaciju prikaza predmeta. Druga osobina

31

Lev Manovich, The Language of New Media, MIT Press, 2001

45

novog medija koju navodi je modularnost tj. objekt moe sainjavati drugi sloeniji objekt no i dalje zadrava svoj zasebni identitet. Ove dvije osobine omoguuju automatizaciju mnogih operacija nad novim medijem, takoer iz prva dva principa proizlazi jo jedna osobina novih medija tj. njihova varijabilnost tj. postojanje mnogobrojnih verzija istog objekta. Peta osobina novog medija je transkodiranje objekta tj. njegovo prevoenje u druge fizike formate. Sve to mijenja osobine predmeta iz realne sfere i mijenja nae iskustvo o njima. Analogni i digitalni zapis odnosi se na metodu zapisa i prijenosa informacija. Radio, TV, film, fotografija, itd., mogu biti analogni i digitalni. Sve vrste informacije ili poruke mogu se digitalizirati ako ih je mogue opisati i izmjeriti. Primjeri za digitalizaciju ukljuuju razliite oblike dokumenata kao to su: tekstualni dokument gdje se svako slovo prevodi u brojani niz, slika koja se moe razlomiti na toke (pixels) gdje svaka toka moe biti opisana s dva broja koji odreuju njezine koordinate i tri broja koji opisuju intenzitet boja tj. svjetla, zvuni zapis moe biti razlomljen na sekvence koji se brojano kodiraju ili pak definiran opisujui strukturu zvune (ili grafike) poruke. Nadalje svi tako dobiveni brojani zapisi mogu se

prevesti u binarni oblik to omoguuje njihovo spremanje u raunalne sustave. Digitalna informacija moe se jednostavno slati ili kopirati, a da se pritom ne gubi na kvaliteti 'kopije' to nije sluaj s analogno kodiranim informacijama. Analogna informacija prikazana je kao kontinuirani niz nekih vrijednosti, dok digitalna informacija ima samo 2 diskretne vrijednosti, to omoguuje rekonstruiranje cjelovitosti informacije kroz primjenu tehnika za kontrolu integriteta poruke tj. kontrolnih elemenata koji uklanjaju mogue greke tj. buku u kanalu. Osim toga, s informacijom u binarnom kodu mogu se raditi logike i aritmetike operacije, moe se mijenjati koristei automatske operacije i prikazati u razliitim oblicima. Ukratko 46

digitalizacija omoguuje uinkovito procesiranje informacija koje ne bi bilo mogue obraditi na druge naine. Digitalnu informaciju mogue je ne samo procesirati ve i generirati novu informaciju koristei odreeni algoritam kao to to rade primjerice glazbeni sintesajzeri, pa time i proces stvaranja prestaje biti vezan iskljuivo za ovjeka to pak otvara neka nova pitanja. Pierre Lvy32 postavlja si pitanje da li digitalizacija dovodi do

dematerijalizacije informacije i uzima za primjer fotografiju (koja se dobiva optikim zapisom neke slike u njegovom primjeru rascvjetale trenje i primjenom

odreenog kemijskog procesa) i njezinu digitalnu verziju, dobivenu koritenjem scanera koji ju pretvara u brojani niz zapisan na raunalu. U neku bi se ruku moglo rei da ja digitalna fotografija dematerijalizirana jer spomenuti brojani niz vrlo precizno opisuje sliku na fotografiji. Meutim, sam opis ne moe postojati izvan nekog fizikog medija, on zauzima odreeni prostor na raunalu, a takav se kodirani zapis onda moe prikazati na razliite naine i na razliitim medijima kao primjerice ispis na ekranu ili na papiru ili pak kao neki drugi proces. Digitalna fotografija nije dematerijalizirana ve zauzima manje mjesta od fotografije na papiru, moe je se lake modificirati i Lvy smatra da ona nije dematerijalizirana ve virtualna33.

32

Pierre Lvy, Cyberculture, str. 35 Lvy za pojam virtualno kae da se koristi u barem 3 razliita znaenja tehniko znaenje koje se

33

koristi u podruju ICTa, filozofsko znaenje te rijei, te njegovo danas uvrijeeno znaenje. U ICTu pojam virtualno oznaava mogunost sintetiziranja informacije na temelju postojeih digitalnih podataka i korisnikovih zadanih kriterija. U filozofskom smislu taj bi pojam oznaavao neto to postoji potencijalno, a nije se jo realiziralo, tj. aktualiziralo (primjer kojim to eli pojasniti je rije u jeziku koja postoji kao apstraktan pojam tj. ona je virtualna dok se ne aktualizira svojom konkretnom upotrebom u govoru ili pismu), a u danas uvrijeenoj uporabi tog pojma virtualno bi bilo neto suprotno od realnog.

47

Polazei od nekog odreenog podatka, opisa ili modela raunalni program moe 'izraunati' tj. proizvesti neodreeni broj razliitih verzija, ovisno o zahtjevima korisnika pa tako raunalo prema Lvy-ju nije samo sredstvo za 'proizvodnju'

tekstova, slika ili zvuka ve sredstvo za virtualizaciju informacija. Iako joj moda ne moemo odrediti tone prostorne i vremenske koordinate virtualna je informacija ipak stvarna, ona postoji, a njezine se razliite aktualizacije mogu prilino razlikovati. Virtualnost je, kako kae Lvy, beskonaan izvor aktualizacija. Za informaciju na Internetu moemo rei da je virtualna jer dodue postoji fiziki negdje na mrei ali je virtualno prisutna na svim vorovima u mrei gdje je zatraena. Osim toga, za digitalnu bi se informaciju (u binarnom obliku) moglo rei da je virtualna i zbog injenice da moemo pristupati samo njezinom prikazu tj. aktualizaciji dok nam strojno zapisan oblik nije dostupan, a takoer i mnoge informacije kojima pristupamo preko Interneta esto i ne postoje dostupne u obliku u kojemu su nama dostupne ve se te informacije izraunavaju ili sintetiziraju u trenutku zahtjeva korisnika, ovisno o od njega zadanim parametrima. Tako raunalo primjerice sintetizira sliku u razliitim virtualnim igrama na temelju zadanih podataka (konstantne vrijednosti) i varijabilnih podataka koji ovise o igraevim prethodnim potezima (akcijama), tj. o 'stanju' u kojemu se igra nalazi. Virtualna je igra skup digitalnih kodova koji stvaraju potencijalne slike ije aktualizacije ovise o prethodnim izborima tj. stanju. Takav dijalektiki potencijal, temeljen na izraunavanju i prikazu konteksta karakterizira veinu dokumenata i informacija u digitalnom obliku. Razvoj interaktivnih digitalnih mrea omoguio je i druge (drutvene) oblike virtualizacije, tako Internet potie uspostavu komunikacijskih veza koje su nezavisne od fizike, geografske lokacije i vremenske istovremenosti. Iako je ve telefon uveo

48

interaktivnu telekomunikaciju, a sustav pote mogunost reciprone, asinkrone, udaljene komunikacije, ipak je tek specifinost Interneta i ICTa omoguila ljudima suradnju neovisnu od prostorno-vremenskih ogranienja to je dovelo do, kako kae Lvy, virtualizacije organizacija (ili koristei Castellsov termin, do umreenog poduzea) koje su sve manje zavisne od specifinih lokacija, radnog vremena i sl. Lvy smatra da razvoj Interneta prati i openita virtualizacija drutva i ekonomije. Medij Interneta, kojemu on pripisuje osobinu kolektivne inteligencije, omoguuje sinergiju aktivnosti njegovih sudionika tj. korisnika, u kojemu se ljudske aktivnosti sve vie ire u virtualnu sferu.

2.4.2.2. Organizacijska forma hipertekst i virtualni svjetoviNovina koju uvodi ICT i posebice Internet je mogunost komunikacije u formi svatko sa svakim, tj. bez posrednika i sa ili bez vremenske zadrke. Za razliku od komunikacijskog modela jedan-vie koji koriste masovni mediji, implementacija Interneta otvara komunikacijski kanal koji omoguuje korisnicima direktnu

komunikaciju tipa vie-vie. U tom komunikacijskom sustavu poruke mogu biti strukturirane na razliite naine. Poruke mogu biti linearno ustrojene (primjerice glazba, tekst ili film) ili pak mreno ustrojene kao primjerice hipermedija (koja se esto naziva i hipertekst). Mreni ustroj neke informacije nije novina vezana iskljuivo uz primjenu na Internetu ve su se takve strukture koristile i ranije (primjerice enciklopedija, leksikon ili rjenik). Digitalnim informacijama na Internetu (ili na CD ROMu) korisnik pristupa navigirajui kroz informacije dok ne doe do onoga to ga zanima. Hipermedija je uobiajena forma strukturiranja informacija koje mogu sadravati tekst, sliku, zvuk, animaciju i sl., tj. hipermedija moe sadravati razliite oblike prikaza znanja u 49

razliitim perceptivnim modalitetima (vizualni, zvuni, i sl.) koji pak mogu ukljuivati razliite tipove prikaza pr. tekst ili slika u vizualnom modalitetu, a govor ili glazba u zvunom. To se obino naziva multimedijskim dokumentom ili multimedijskom porukom. Hipermedija/hipertekst je u stvari mreno strukturirani tekst koji se sastoji od vorova (koji mogu biti bilo to paragraf, stranica, slika, muzika sekvenca, itd.) i veza izmeu njih koje omoguuju korisniku da izabere razliite smjerove kretanja kroz takav dinamiki dokument. Moemo ga opisati kao tekst (dokument) koji ve u sebi ve sadri pomone indekse koji nas upuuju na detaljnije informacije o odreenom pojmu koji se ne moraju nalaziti na istom mjestu, ve mogu biti bilo gdje na mrei. Takva forma organizacije informacija odgovara primjerice enciklopedijama ili leksikonima koji nam slue kao vodii do informacijama kojima pristupamo prema nekim kriterijima. Digitalna informacija strukturirana u hipertekst razlikuje se od predraunalnog hiperteksta poput enciklopedije i sl. Usporedimo li ju s prethodnim nainima 'papirnate' organizacije mogli bismo rei da digitalni hipertekst omoguava veu brzinu pristupa, intuitivnu navigaciju, kombinaciju razliitih tipova informacije i jednostavniji pristup informacijama (bez fizike manipulacije, listanja i sl.). Lvy interpretira dananju tendenciju prema organizaciji teksta u formi hiperteksta kao tendenciju spajanja funkcija itanja i pisanja. Iz perspektive itatelja dinamiki hipertekst omoguuje mu strukturiranje 'konkretnog dokumenta' izborom navigacijskih putova koji bira itatelj, tj. nije zadan od onoga koji je dokument napisao. Na neki nain itatelj svojim izborima 'pie' dokument, a osim to bira koje e linkove slijediti ima mogunost i stvarati nove veze ili vorove. Iz perspektive autora, koji esto nije individualna osoba ve tim, velike koliine informacija strukturirane u formi hiperteksta dolaze iz razliitih izvora (iji su autori razliiti). Odabir i dodavanje novih informacija takoer se moe promatrati kao jedno od 50

moguih 'itanja'. Autor se u stvaranju hiperteksta koristi raspoloivim hardverom, softverom kao i dostupnim on-line dokumentima/informacijama, pa je hipertekst u stvari aktualizacija odabira nekih od dostupnih elemenata (stoga e esto mogunosti ovisiti i o dostupnom hardveru ili softveru). Pisanje i itanje hiperteksta ne moe se uvijek jasno razluiti jer osoba koja strukturira hipertekst ve se slui dostupnim izvorima koje je prethodno trebalo istraiti tj. proitati, dok itatelj aktualizira samo odreene dostupne informacije, a istovremeno je u mogunosti dodati neto novo tj. on je potencijalni autor/pisac. ICT je uveo dva nova oblika informacijskih struktura koji nisu postojali u drugim medijima34, to su virtualni svijet (virtual world) i informacijski tok (information stream). Virtualni svijet organizira informacije u kontinuirani prostor ovisno o stanju/poloaju korisnika (tj. njegovog reprezentanta) koji je uronjen u taj trodimenzionalni virtualni svijet. Primjer za to su video igre. Informacijski tok Lvy definira kao niz stalno promjenjivih podataka koji se nalaze raspreni negdje na mrei, a koji mogu biti prikazani korisniku u razliitim oblicima ovisno o njegovim uputama, softveru, navigacijskim pomagalima itd. Obje strukture pokuavaju, kroz koritenje tehnikih medija, korisniku predoiti neposredno iskustvo u pristupu informaciji, tj. pokuavaju korisniku dati privid nepostojanja medija (uranjanje u video igru ili u program za simulaciju). Novi oblici informacija iako su u svom konceptu neovisni od medija na kojemu su implementirani (tj. mogue ih je preseliti ili kopirati na druge medije kao i prikazati u razliitim oblicima) ipak su odreeni mogunostima medija na koji se naslanjaju.

34

Pierre Lvy, Cyberculture, str. 43

51

Internet prua korisnicima mogunost komunikacije, pohrane i strukturiranja velike koliine informacija razliitih vrsta to stvara slojeve kolektivnog pamenja, pohranjenih na Internetu. Sustavi poput viekorisnikih virtualnih svjetova ili sustava namijenjenih uenju i suradnji kao i WWW mogu se smatrati vrstama

komunikacijskog sustava koji omoguuju komunikaciju svakoga sa svakim, a Lvy smatra da su upravo spominjani novi oblici informacija poput virtualnih svjetova ili simulacijskih programa zajedno sa viekorisnikim komunikacijskim sustavima elementi koji dovode do kulturnih mutacija na Internetu. Hipermedija, simulacije, virtualni svjetovi i ostale vrste softvera poput baza podataka, primjeri su virtualnih informacija i struktura. Virtualna sfera mogla bi se opisati kao 'svijet' mogunosti koje se izvode iz digitalnog modela i uputa korisnika, a kada takve interakcije izmeu ovjeka i sustava mijenjaju polazni model. Lvy smatra da virtualna sfera postaje 'vektor kolektivne inteligencije i stvaralatva' tj. virtualno dobiva svoju kulturnu dimenziju35. Raunala i raunalne mree tako slue kao infrastruktura za virtualni svijet informacija, a to se vie poveava njihov kapacitet proporcionalno raste i broj i vrste virtualnih struktura. Virtualnost, prema Lvy-ju, nije iluzija stvarnosti, jer je korisnik uvijek svjestan da je odreeni prikaz umjetan, ve prije osjetilna igra sudjelovanja u iluziji36.

2.4.3. Kultura Interneta i raunalom posredovana komunikacijaProuavanja Interneta raena su iz razliitih gledita i razliitih disciplina, kao primjerice sociologije, psihologije, informacijskih znanosti, etnologije, itd. Etnoloki

35

Pierre Lvy, Cyberculture, str. 57 Pierre Lvy, Cyberculture, str. 61

36

52

pristup prouavanju cyber-prostora primijenjen je u istraivanjima razliitih aspekata Interneta. Kako etnologija pokuava razumjeti to je to kultura, u istraivanjima vezanim za Internet pokuava dokuiti koji su nosioci kulture u cyber-prostoru i po emu su oni razliiti od onih van njega. Istraivanja su raena na razinama virtualnih zajednica, ali i na razinama, organizacije, regije ili civilnog drutva. Izloiti emo neke teme koje su bile u fokusu interesa istraivaa u proteklom desetljeu.

2.4.3.1. Dosezi utjecaja ICTa kompjutorska revolucijaDavid Hakken je pokuao etnografskim empirijskim istraivanjima cyberprostora i procesa informatizacije u poduzeima istraiti promjene koje su nastale zbog 'kompjutorske revolucije', pojam koji on dovodi u pitanje, te pokuava istraiti koji su stvarni dometi promjena u drutvu nastali masovnom primjenom raunala u svim sferama ivota i rada37. Hakken uvodi pojam TAN38 (technology actor network) kako bi opisao utjecaj odreene tehnologije na drutvene promjene. TAN odraava ideju da tehnologiju treba promatrati kao mreu koju sainjavaju ljudi, artefakti, organizacijske strukture i praksa, a unutar odreenog TANa razlikuje aktivne i pasivne elemente39. Propitkujui da li raunalna tehnologija sainjava novi TAN postavlja sljedea pitanja: da li raunala (artefakti) uistinu imaju dalekosene posljedice na drutvene promjene, da li se implicitni potencijali za nove oblike aktivnosti uistinu realiziraju u novom TANu, je li novi TAN povezan s novim oblikom drutvenih institucija (social