Uvod u Pcelarstvo

1. Uvod u pelarstvo

Dr.sc. Teuta Benkovi-Lai, pred.

Veleuilite u Slav.Brodu

ULOGA PELE U PRIRODI

Pele u prirodi od velike vanosti Proizvodi: med, vosak, matinu mlije, propolis i pelud

korist za ovjeka. Pele su dominantni i specijalizirani opraivai - ima

oko 17 000 poznatih vrsta pela (1). ive u uzajamno korisnoj zajednici sa veinom od

poznatih 250 000 skrivenosjemenica (slika 1.) biljke kod kojih se sjeme nalazi unutar ploda.

Pri skupljanju hrane po cvjetovima pele prenose pelud i oprauju biljke (slika 2.), odnosno vre oplodnju.

Opraivanje rezultira proizvodnjom voa i povra koje ima nezamjenjivu ulogu u ljudskoj ishrani.

Slika 1. ivotni ciklus skrivenosjemenica (2)

Slika 2. Pela u opraivanju s peludum na nogama (3)


Najvei broj kulturnog bilja (oko 80%) oprauju kukci, a meu ovima najveu ulogu ima pela medarica (4).

Oplodnja je uspjena - mnogobrojnost pelinjeg drutva i karakteristika pele da nekoliko dana posjeuje cvijet iste biljne vrste te prenosi pelud s jednog cvijeta na drugi.

Jaka pelinja zajednica moe u toku dana opraiti oko tri milijuna cvjetova.

Jedan pelinjak 20 do 30 kg meda, a ponekad u jednom danu 4 do 5 kg istog meda (4).


Prave tunele ispod zemlje, neke vrste pela poput crva odravaju ekoloku ravnoteu.

Pelinje liinke izbacuju izluevine bogate duikom koji obogauje zemljite

Azijske dinovske medonosne pele (Apis dorsata) razbacuju hranjive tvari tokom obilnog izluivanja u toku ljeta.

Kad postanu plijen, pele su hrana za grabeljivce (pauke i druge kukce, gutere, ptice) koje su bitna karika za odravanje ravnotee biosustava.

Uestvuju u kruenju hranjivih tvari i drugih materijala u okviru mree grabeljivaca.

OPASNOSTI ZA PELE

Masovna urbanizacija brojnim pelama umanjuje povrinu moguih stanita

Insekticidi otrovni za pele, veina izaziva smrtnost ili gotovo pogubne uinke za pele skupljaice

Herbicidi unitavaju korov, a on moe biti vaan izvor polena i nektara za slobodne i uzgajane pele

Putovi i autoputovi unitavaju okolnu vegetaciju i travnjake, uzrokujui unitavanje tisue pela i drugih opraivaa godinje (5).

RASPROSTRANJENOST PELA

Najstariji povijesni zapisi (6) prije 30 000. godina (spiljski crte ovjeka pri uzimanju meda- kod Bakora, panjolska)

Zapisi prije 10 000 godina o uzgoju pela starih Egipana i Asiraca, a poslije Grci i Rimljani (6).

Prema rasprostranjenosti roda Apis L. podijela na tri podruja.

Prvo podruje Obuhvaa cijelu Europu, Afriku i Aziju bez junog i istonog

dijela i Sibira udomaena pela medarica Apis mellifica L. (slika 3.) te razliiti varijeteti ili rase ove pele.

Slika 3. Pela medarica (Apis mellifica L.) (7)

Apis mellifica L.

Medonosna pela

Domaa pela

Jedina se ona uzgaja u konicama

Povrste:

Crna ili tamna pela A. Mellifica Mellifica L.

uta pela Apis Mellifica Fasciata L.

Drugo podruje

Obuhvaa junu i istonu Aziju

Tri vrste roda Apis:

Apis indica F. - Indijska pela

Apis dorsata F. - Velika indijska pela

Apis florea - Mala indijska pela

Apis indica Fabricius Indijska pela (slika 4.)

Bioloki slina obinoj peli medarici, ivi u zatvorenim prostorima

Rasprostranjena u Indiji, te na oblinjem kopnu i otocima

Sae je diferencirano i izgraeno od vie satina (6)

Slika 4. Indijska pela (8)

Apis dorsata Fabricius - Velika indijska pela (slika 5.)

Rasprostranjena na cijelom azijskom kontinentu

Radilice ove vrste dva puta su vee od europske pele

Nema razlike izmeu radilica i matica

Sae jedinstvene grae od istog voska (slika 6.)

Jednolike stanice saa bez diferenciranih radilikih ili trutovskih stanica

Nomadski nain ivljenja (6)

Slika 5. Velika indijska pela (8)

Slika 6. Sae velike indijske pele (8)

Apis florea F. - Mala indijska pela (slika 7.)

Rasprostranjena u Aziji (slika 8.)

Jedinstveno sae gradi na otvorenom prostoru ili u umi te u bunju (slika 9.)

Stanice saa diferencirane - radilike, trutovske i matinjake

Nomadski nain ivljenja

Slika 7. Mala indijska pela (9)

Slika 8. Mapa rasprostranjenosti Male indijske pele (10)

Slika 9. Sae male indijske pele (11)

Tree podruje

obuhvaa itav ameriki kontinent, Australiju i Sibir

U ovo podruje su pelu medaricu iz Europe unijeli europski doseljenici prvom polovicom 17. stoljea, to se i nastavilo kroz povijest u 18. i 19. stoljeu sve do danas [4].

SISTEMATIKA PELA

KOLO: LANKONOCI (Arthropoda)

RAZRED: KUKCI (Insecta)

RED: OPNOKRILCI (Hymenoptera)

PODRED: Apocrita

NATPORODICA: Apoidea

PORODICA : PELE (Apidae)

POTPORODICA: DRUTVENE PELE (Apinae)

ROD: Apis

VRSTU: Apis mellifica L.

Pele medarice mogu se podijeliti na europske i izvaneuropske vrste.

etiri europske rase su: Apis mellifica var. mellifica L., Apis mellifica var. caucasiaca,

Apis mellifica var. ligustica Spin , Apis mellifica var. carnica.

etiri izvaneuropske vrste: Apis dorsata F., Apis florea F., Apis indica F.,

Apis mellifica L.

Apis mellifica L.- europsko - afrika medonosna pela

Podvrste: A.M. Mellifica L. i A.M.Fasciata L. Podvrste se dijele na rase i sojeve, a parametri za odreivanje rasa

medonosne pele su: Boja pigmenta kutikule, Duina jezika pele radilice, Kubitalni ideks, Afinitet prirodnom rojenju i grabei, Obranbena sposobnost, Otpornost na bolesti, Izlazak iz konice pri niim temperaturama, Broj izgraenih matinjaka prilikom izmjene matice [6]. Na osnovi navedenih parametara medonosna pela se dijeli na etiri osnovne rase.

Apis mellifica Var. mellifica L. Sjeverno-europska (tamna europska-Njemaka pela)

U sjevernoj i zapadnoj Europi, te nekim zemljama srednje Europe i Ukrajini.

Razvijene zajednice ove pele su srednje snage, polaganog proljetnog razvoja, dok ljeti ostaju dugo na vrhuncu razvoja, a zimuju u jakim zajednicama [4].

Krupne grae, zatupljen zadak, kratkog jezika i tamnosive gotovo crne boje (slika 10).

Vrsta se umjereno roji, a lanove zajednice karakterizira neuroza i nemir, te neotpornost na bolesti [12]

Slika 10. Apis Mellifica var. Mellifica L. [12]

Apis mellifica var. Caucasiaca - Kavkaska sive pela (slika 11.)

U planinskim dijelovima Kavkaza, a razlikujemo dvije vrste: siva i uta [13],

Ima umjereno brz proljetni razvoj,

U ljeto su zajednice iznimno jake, te kao takve i prezimljuju.

Odlino se brani od uljeza ali je sklona zalijetanju u tue konice grabei,

Ima veliku sposobnost prikupljanja propolisa, te se brzo prilagoava novim paama,

Od anatomskih osobitosti - neto dui jezik (prosjeno oko 7 mm),

Slabo se roje,

Vole izlaziti iz konica za vrijeme niskih temperatura, to rezultira smrtnou pelinjeg drutva.

Slika 11. Apis mellifica var. Caucasiaca [14]

Apis mellifica var. ligustica Spin- talijanska pela (slika 12.)

Rasprostranjena na cijelom podruju Italije, Srednji proljetni razvoj, a cijeloga ljeta zajednice su jake, Leglo se odrava do kasno u jesen, Prezimljuje u jakim zajednicama, a posljedica

mnogobrojnosti legla jest ubrzano troenje hrane Slabo se roji, na sau je mirna, blage udi, zalijee u tue

konice, sklona grabeu [4]. Ima utu pigmentiranu kutikulu, kod radilica su samo prva

dva tri trbuna segmenta uta, a matica je posve uto obojena [6].

Slabiji instinkt za sakupljanje hrane pa taj svoj nedostatak kompenzira brojnou rojenja.

Slika 12. Apis mellifica var. ligustica Spin [15]

Apis mellifica var. Carnica Pollm- kranjska pela (slika 13.)

Rasprostranjena cijeli Balkan i Podunavlje Postoji vie podvrsta: alpska, panonska i sredozemna

(jadranska) Crnog tijela obraslog sivkastosrebrnastim dlaicama posebni oblici pele medarice: Hrvatska pela,

Banatska pela, Makedonska pela i Karpatska pela [4].

pele radilice imaju izuzetan instinkt za skupljanje hrane.

Maticu je iznimno plodna, te vrlo otporna prema razliitim bolestima.

Slika 13. Apis mellifica var. Carnica [13]

Zanimljivosti

Pela radilica u sezoni ivi 30-45 dana,

Matica ivi i do sedam godina,

Pele med proizvode na isti nain najmanje 150 milijuna godina,

Pri sakupljanju nektara i peludnog praha pela posjeti dnevno oko 1 000 cvjetova,

Jaka i zdrava pelinja zajednica u tijeku jednog dana moe opraiti do 3 000 000 cvjetova,

Ovisno o tipu i veliini konice, jedna pelinja zajednica broji od 20 000 - 80 000 pela,

To je jedini kukac na svijetu koji proizvodi hranu koju jedu i ljudi,

Sve pele proizvode dobar i zdrav med, a lo med je rezultat industrijskog naina punjenja ili loeg i needuciranog pelara,

Veina opasnih bakterija uope ne mogu ivjeti u medu med je sigurna hrana [12].

Zanimljivosti

Znanstvenici sa sveuilita Oklahoma otkrili da u drutvu pele rado i popiju.

ini se da pele najvie vole jaka alkoholna pia - kad im je ponuen izbor izmeu najae mogue eerne otopine i 80 postotnog alkohola, pelice su stale u red za ankom.

"ak smo ih uspjeli nagovoriti da popiju isti etanol, rekao je Charles Abramson sa sveuilita Oklahoma. "To, koliko znam, ne bi napravilo niti jedno drugo ivo bie, ak ni student.

Znanstvenici pretpostavljaju da pele, koje imaju vrlo razvijene drutvene strukture, lijee svoje alkoholiare, tako to svoje prijestupnike izoliraju [12].

Zanimljivosti

Npr. Radilice medonosne pele izvre oko 10 miliona sakupljakih letova za nektar da bi se dobilo 0,5 kg meda (16)

Pripadnici jedne konice mogu izvriti 4,5 miliona posjeta cvjetova u jednom danu, a za to vrijeme ugine oko 1000 radilica uginu od iscrpljenosti (16)

Pele pripadaju podredu Apocrita, red Hymenoptera, a tu se ubrajaju sve Hymenoptera koje imaju suenje izmeu I i II abdominalnog segmenta

Prvi abdominalni segment - Osinji struk omoguava veliku pokretljivost abdomena, to je veoma vano pri polaganju jaja u uskim saama gnijezda

U svjetskoj fauni je opisano oko 25 000 vrsta pela, oko 4000 vrsta u Severnoj Americi, Euroaziji i Africi, oko 7000 vrsta u Junoj Americi i oko 3000 vrsta u Australiji (16)

Literatura 1. Michener C. D. (2000): The bees of the World; The Johns Hopkins University Press, Baltimore and London

2. http://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Angiosperm_life_cycle_diagram.svg&filetimestamp=20120808122250 (8. 9. 2012.)

3. http://drgabriels.info/shake_and_slim.php (8. 9. 2012.)

4. Beli, J., Katalini, J., Loc, D., Lonarevi, S., Peradin, L., imi, F., Tomaec, I. (1982): Pelarstvo, Nakladni zavod Znanje, Zagreb

5. http://www.pcelari.ba/index.php?option=com_k2&view=item&id=88:ja%C4%8Danje-uloge-p%C4%8Dele-kao-opra%C5%A1iva%C4%8Da (8. 9. 2012.)

6. Tucak, Z., Bai, T., Horvat, S., Pukadija, Z. (2005): Pelarstvo, Poljoprivredni fakultet Osijek, Osijek

7. http://commons.wikimedia.org/wiki/File:2010-0318_(27)_Honey_bee,_Honigbiene,_Apis_mellifica.JPG (8. 9. 2012.)

8. http://www.payer.de/amarakosa2/amara209j.htm (8.9.2012.)

9. http://beeftadauchi.aiic.jp/ (10.9.2012.)

10. http://en.wikipedia.org/wiki/File:Apis_florea_distribution_map.svg (10.9.2012.)

11. http://en.wikipedia.org/wiki/File:Apis_florea_nest_thailand.jpg (10.9.2012.)

12. http://lanapcelarstvo.blogspot.com/2009_05_01_archive.html (16.9.2012.)

13. http://hr.wikipedia.org/wiki/Pele (20.9.2012.)

14. http://www.flickr.com/photos/arthur_chapman/3028556325/sizes/z/in/photostream/ (9.10.2012.)

15. http://www.taringa.net/posts/info/2040960/Apicultura.html (9.10.2012.)

16. http://www.bio.bg.ac.rs/stari_sajt/WWW_BF/OBF/Organizacija/IZOO/KMSFZ/Kursevi/2009-10/01_Biologija_pcela_sa_pcelarstvom_2010.pdf (15.10.2012)

Documents

Uvod u Pcelarstvo