UVOD U JUDAIZAM

SKRIPTA

2

KNJIŽEVNOST BIBLIJSKOG DOBA

USMENA TORA– petoknjižje– prvi i najvažniji pisani izvor židovske literature– sva kasnija literatura oslanja se na pisanu toru (sve proročke knjige i

spisi, te usmena tora)– ona ima najvišu svetost u hijerarhiji svetih spisa (slijede ju proročke

knjige, pa spisi → zbirke mudrih riječi proroka, kraljeva i vasta židovskog naroda, te je svjedočanstvo za židovsku povijest od foshinog doba i ulaska u Izrael do doba drugog Hrama

Mesora– tradicija koja se s oca na sina prenosila o svemu vezanom za knjigu

Tore (rukom ispisan kožnati svitak namotan na dva držača– sefer → knjiga; neki drugi sreli felustari – knjiga o Ester, namataju se na

samo jedan držač– megiba → svitak– mesora dolazi od Mojsija, nakon njega počeli su soferi svakog novog

naraštaja prepisivati Tore iz njegovog vremena, stvarajući nove knjige

Ketiv– pismo Tore– piše se crnom tintom na pergameni od kože čiste životinje– asirsko pismo, hebrejski jezik– Mojsije je napisao Toru bez interpukcijskih znakova i bez znakova za

pravilno čitanje

– Mesora gedola → velika predaja u njima su rabini napisali koliki je

– Mesora hetana → mala predaja broj riječi u tori, koliki se razmak

mora ostaviti između riječi i odlomaka

Paraše – tjedni odsječci– čitaju se na Šabat (tu podjelu su odredili rabini)

Pet hamaša– pet knjiga petoknjižja (Postanak, Izlazak, Levitski zakonik, Brojevi,

Ponovljeni zakon)– mnoge paraše u Tori nisu napisane kronološkim redoslijedom nego kako

ih je Bog ispričao Mojsiju

3

USMENA TORA– sva halaha koja nije iznesena u pisanoj tori, tj. Mišna, Posefta,

Talmudima, židovski svjetonazor, to je i objašnjenje pisane tore i potvrda njene istinitosti

– usmena Tora prvi put je zapisana 1500 godina nakon dobivanja Mišna

Tanah – Biblija– Kratica (tora, neviim (proroci), keturim (spisi)– Ukupno 24 svete knjige – halahčka pravna literatura, proročka, proza i

poezija, rasprava od davanja Tore do razdoblja Zilrama– Podjela na poglavlja je kršćanska– Za vrijeme II.Hrama, nakon Ezre i Nehemije, nastala je golema

literatura koja nema obvezujući vjerski značaj – iz nje se može mnogo naučiti o životu Židova, tumačenju Tore, filozofiji i povijesti

Papirusi – o životu Židova u Etephantini (5.st.pr.Kr.), na aramesjkom, dosta

pravnog materijala iz židovskog prava

Prijevodi Sedamdesetorice – grčki prijevod Tore– latinski naziv Septuaginta– napisali ga 72 rabina po nalogu kralja Ptolomeja,– prevodili neovisno jedan o drugome, prijevodi se podudarali do

posljednjeg slova– oko 222. Pr. Kr.

Spisi Filona Aleksandrijskog– židovski filozof– knjige o tumačenju Tore– pravna knjiga «O zasebnim zakonima»

Apokrifi– «skrivene» ili «odložene» knjige– nisu uvršteni u svete spise– većina napisana u doba II. Hrama– sadrže povijest, mudrost, norme, pjesme i pripovijesti– knjige Jubileja, Sira, Tobija, knjiga o Makabejcima, Aristijadovo pismo,

Oporuka iz plemenausmena Tora nije zapisana, jer ako je nešto veliko napisano, notko to neće čitati, knjige se mogu uništiti…

KNJIŽEVNOST IZ DOBA MIŠNE

4

MIDRAŠ– metoda proučavanja Tanaha (Biblije) i vrsta vjerske književnosti– «midraš» = istraživati, to je traganje za značenjem teksta Tanaha

NAČINI PROUČAVANJA TORE

1. Pešat – značenje – učenje na razini doslovnog značenja

2. Remez – znak – tekst alegorijski ukazuje na dodatno značenje

3. Deraš – tumačenje – istraživanje dubljeg značenja

4. Sod – tajna – najdublja razina tumačenja

VRSTE MIDRAŠA

1. Halahički midraši – naglasak na pravnom gledištu biblijskog teksta, njegovim značenjima i pouci, iz doba Tanaita (60.-200.), hebrejski jezik

2. agadički midraši – poučavaju Toru, etiku, način ponašanja prema Božjem primjeru, napisani između 5. i 12. stoljeća, na hebrejskom i aramejskom

ZOHAR– temeljna knjiga Kabale, odnosno židovske mistike, nauka o tajnama– on je Tora za kabaliste

– ideja : svaka riječ i tema u Tori ima sjajnije značenje i smisao od onog koji se pojavljuje u prvome redu

– autor: rabi Šimun bar Johaj– populariziran u Španjolskoj– tiskan od 1558. do 1560.– Sadrži mistična tumačenja i objašnjenja rečenica i odsječaka Tore

PRIJEVODI TORE NA ARAMEJSKI– u doba II. Hrama koje počinje oko 350. godine pr. Kr. govorio se (u

Izraelu) aramejski, a ne hebrejski, pa su rabini poduprijeli prijevod na govorni jezik

– prijevodi nastali tijekom I. stoljeća – Targum Onkelos → Onkelosov prijevod; doslovni prijevod Tore na

aramejski– Targum Jonatan Ben Uziel → prijevod Jonatanam sina Uzielovog;

egzegetski prijevod na aramejski, namjera je bila unijeti tradiciju tumačenja Tore kako bi se istaknula veza poznatih halaha i agada s odgovarajućim mjestima iz Tore

MIŠNA– naziv osnovne židovske literature u usmenoj Tori– mišnajski rabini = tanaiti = onaj koji uči i ponavlja da ne bi zaboravio

(cijela usmena Tora prenosila se samo usmeno te su je morali pamtiti i na glas ponavljati)

– najveći i najvažniji izvor Halahe, židovskog prava– najranije doba Mišne → doba parova (2. st. Pr. Kr.)

5

– posljednji član Velikog Sabora Šimon Hacadile → prvi rabin iz doba Mišne, u svakom naraštaju 2 tanaita na čelu naroda

– kasno doba Mišne (60-ak godina prije rušenja II. Hrama, traje oko 200.njak godina)

RAZLIKE IZMEĐU MIDRAŠA I MIŠNE1. halahe (propisi) u Mišni su samostalne (ne odnose na neku rečenicu u

Tori), razvijene su pomoću 13 načela dedukcije kojima se uči iz Tore2. Mišna je uređena prema širim i užim temama, a Midraš slijedi cijeli

tekst Tore3. u Tori se svaka tema pojavljuje na više mjesta: Midraš slijedi Toru ne

unoseći red, a Mišna unosi red – podjela na teme i podteme

UREĐIVANJE I ZAPISIVANJE MIŠNE– nastajanje Mišne bio je postupak unošenja, sakupljanja i sređivanja

zbiraka mišna koje su se usmeno prenosile od doba II. Hrama– rabi Akiva ju je zapisao zbog straha od zaboravljanja– rabi Jehuda Havasi podijelio je Mišn na 6 dijelova ili redova (o sjemenju,

blagdanu, žetvama, stetaima, o svetim stvarima, obrednoj čistoći)– svaki je podijeljen na traktate (63) pa na odlomke – mišne

BERAJTA I TOSEFTA– Berajta → neuvrštene mišne; zbirka tanaitskih halaha i agada koje Rabi

nije uvrstio u Mišnu, uredili ih amaraji, Rabijevi učenici– Tosefta → dopuna; glavna zbirka berajta, uređena paralelno sa 6

dijelova Mišne; gotovo za svaku masehtu postoji tosefta, uglavnom sadrže izreke Rabijevih prethodnika; objašnjava i tumači halahe u Mišni, proširuje ih i dodaje im nove pojedinosti, pisana hebrejskim

KNJIŽEVNOST TALMUDSKOG DOBA

TALMUD– složeno i opsežno književno djelo koje komentira i pojašnjava Mišnu– sadrži Mišnu i Gemaru u jednoj knjizi– vremenski obuhvaća doba od redakcije Mišne do redakcije Gemare– Amorejac = rabin talmudskog doba = komentatot (zadaća mu je

tumačenje Mišne)

– Gemara = aramejski naziv za tekst koji su napisali Amorejci, učenje– Postoje 2 talmuda → Jeruzalemski i Babilonski

STRUKTURA TALMUDA– trebao se prenositi usmeno i zato nema uvoda, definicija, kazala…već

izravno ulazi u pitanja i odgovore, uspostavljanje teorija i obrazloženja, protuargumente u odbacivanje

– Talmud prati Mišnu (svaka Mišna ima svoju gemaru = talmud, tekst koji se odnosi na tu mišnu)

6

JERUZALEMSKI TALMUD– uređen u Izraelu– rabi Johanan, 4128. (268. pr.Kr.)– zapravo uređen u Tiberijasu, ime dobio zbog redakcije u Izraelu– nastajao postupno, na više mjesta– uređivanje jeruzalemskog talmuda je manje kvalitetno od uređivanja

babilonskog talmuda zbog teških okolnosti židovskog stanovništva u 5. stoljeću u Izraelu

BABILONSKI TALMUD– najvažnije talmudsko djelo– obvezujući prema halahi– mlađi je, opsegom veći i tematski sveobuhvatniji od jeruzalemskog– uređivan je sloj po sloj sve do velike uredbe u Babilonu – rav Aši i

Ravina 500. godine

RAZLIKE1. rasprave i dijalozi u babilonskom talmudu su dulji2. aramejski iz babilonskog talmuda razlikuje se od aramejskog u

jeruzalemskom talmudu3. razlike u halahičkim mišljenjima (ako postoji razlika između babilonskog

i jeruzalemskog talmuda halahe, halaha je prema babilonskom) → zbog lošije kvalitete jeruzalemskog talmuda i zato što jeruzalemski talmud iznosi trećinu materijala babilonskog talmuda

MICVE – BOŽJE NAREDBE ŽIDOVIMA

MICVA– pravna norma u sustavu židovskog prava– micve iz Tore = mideorajta; micve od rabina = Miderabanam– u Tori ima 613 micvi, zapovijedi (u 5 Mojsijevih knjiga)

1. 248 zapovijedi, prema tradiciji, broju dijelova ljudskog tijela, aktivne zapovijedi

2. 365 zabrana, prema broju dana u godini, pasivne zapovijedi

HUKM– micve čiji se razlog ne može pronaći u Tori i ne može ga se racionalno

shvatiti (zapovijed o crvenoj hrani)

MIŠPATIM– micve čiji razlog možemo naći u Tori (Šabat) i zapovijedi kojima ne

nalazimo razlog u Tori, ali su očigledni (umorstvo, krađa)

7

RABINSKE MICVE– zapisane u Mišni i Talmudu– njihova snaga proizlazi iz zakonodavne ovlasti rabina koja proizlazi iz

Tore:

1. Gezerot – propisi koje su rabini donijeli tijekom naraštaja radi udaljavana čovjeka od grijeha u odnosu s Bogom

2. Takanot – uređuju odnose među ljudima3. neke micve su rabini propisali po svom mišljenju (paljenje svijeća na

Hanuku)4. micve koje imaju za cilj osnaživanje židovskog prava

– prvi čovjek dobio jednu micvu – ne jesti s drva spoznaje– nakon grijeha dobio je 6 micvi – a noa 1650. još jednu → čovjeku

dopušteno jesti meso– ukupno «Sedam Micva Noinim sinovima» → dane su cijelom

čovječanstvu, a 613 Micva je dano židovskom narodu

– židovstvo dopušta ali nadzire sljedeće nagone:

1. za jelom – prije nego prinese hranu ustima, čovjek se mora upitati: «Je li jelo košer?», «Je li inače dopušteno jelo tog časa dopušteno?», «Je li post?», «Koliko je sati prošlo od zadnjeg mliječnog ili mesnog obroka?», zatražiti blagoslov

2. spolni nagon – zabrana prije vjenčanja

3. nagon za posjedovanjem - vlasništvo je ograničeno; dio prihoda s polja izravno pripada siromašnima, na otpusnu godinu zemlja se jednu godinu odmara, svake 50. godine prelazi zemlja u prvotno vlasništvo

ŽIDOVSKI KALENDAR

ODREĐIVANJE DANA, MJESECA I GODINE

– dan : određen suncem → od zalaska do zalaska

– godina : određena suncem → krug oko Zemlje 365 dana

– mjesec: određen Mjesecom → od volada do volada (noć u kojoj se prvi put u mjesecu vidi mjesec koji se rodio – sliči uskom srpu

NASTANAK ŽIDOVSKOG KALENDARA– važni i Sunce i Mjesec– kalendar nastao 2448. godine, izlaskom židovskog naroda iz Egipta,

primanjem dragocjenog dara od Boga: «drevnoga Božjeg sata» → nisan = početak mjeseci; tako su kalendarski mjeseci dobili važno značenje, a ovisni su o Mjesecu

– Tora je naredila: Pesah mora pasti u proljeće (židovski blagdani su vezani za godišnja doba zbog simbolike, promjena u prirodi i poljodjelstva

– Ove dvije zapovijedi nije bilo lako ispuniti budući da je između Sunčevog i Mjesečevog kalendara 11 dana razlike → rješenje: Mojsije na

8

Sinaju dobio Halahu (propis) koja se prenosila s naraštaja na naraštaj =

dodavanje jednog mjeseca (Ibur Hahadeš)1

– Obična godina = šana pešuta

– Prijestupna godina = šana rotrudna– Hilel Drugi = zadnji predsjednik Sanhedrina, stvorio ciklus od 19 godina

(12 običnih i 7 prijestupnih); dodatni mjesec (adar) uvijek je posljednji mjesec te prijestupne godine prije nisana

– Hilel Drugi je i tvorac trajno zapisanog židovskog kalendara (385./389.)– Prije njega svaki mjesec se određivao na temelju iskaza svjedoka koji

su vidjeli mladi mjesec i došli posvjedočiti u Bet Din (Vrhovni sud povezan s Hramom) u jeruzalemu, a Bet din bi proglasio novi mjesec

– U Tori je prvi mjesec Nisam, a po izlasku Tišre

NAZIVI MJESECA– po redu stvaranja svijeta: tišre, hešvan, kislev, tevet, ševat, adar,

nisan, ijar, sivan, tamuz, av i elul → nazive im dali Židovi prognanici u Babilonu, nakon rušenja prvog Hrama

– danas se koristi kronološki– u Tori se mjeseci nazivaju Prvi, Drugi…– dva su redoslijeda mjeseci:

1. od izlaska iz Egipta – Židovi izašli u Nisanu, on je 1. mjesec – Tora (broji mjesece)

2. od stvaranja svijeta – u mjesecu Tišreu stvoren čovjek, on je 1. mjesec → to je današnji, kronološki red

TRAJANJE MJESECI– 29 dana, 12 sati, 44 minute, 33 sekunde

– prvi dan mjeseca = Roš Hodeš → počinje krajem prethodnog dana jer mjesec mora imati određen broj punih dana

– zato su neki mjeseci nepotpuni (haser) i imaju 29 dana, a drugi potpuni (male) i imaju 30 dana

– židovski narod su rabini usporedili s Mjesecom: obnavljanje – usponi i padovi → zato što uvijek opstanu unatoč teškoćama

GODIŠNJA DOBA– Jekufot

– Tekufat Tišre = jesen

– Tekufat Teret = zima

– Tekufat nisan = proljeće

– Tekufat Tamuz = ljeto

1dodavanje jednog mjeseca pa se tako rješava problem razlike i tako svaka treća godina ima 13 mjesec = trudna godina

9

ROŠ HODEŠ– mlađak– prvi dan sljedećeg mjeseca nakon mjeseca od 29 dana– ako mjesec ima 30 dana, 30. dan je istodobno Roš Hodeš sljedećeg

mjeseca, pa tada Roš Hodeš traje 2 dana– veseli dan– Roš Hodeš kao blagdan: Roš Hodeš i blagdani iz Tore – dodatna žrtva

koju se u Hramu prinosilo samo tada– Doba proroka: posjet proroku na Roš Hodeš i Šabat– Danas se radi kao na normalan radni dan ali se radi bolje jelo i oblači se

ljepša odjeća– Sefardi navečer pale svijeću– Zabranjeno postiti i držati posmrtni govor

– Običaji: molitve, čitanje Tore (žrtva na Roš Hodeš), moli se musaf; dan prije Roš Hodeša čita se molitva – molba za oproštenje grijeha proteklog mjeseca, samopreispitivanje…Kipur Katan

TIŠRE

– prvi mjesec od stvaranja svijeta Talmud: svijet stvoren 25. elula, a 1. Tišren, na Roš Hašanu, stvoren je čovjek – čovječanstvo)

– 1. Tišrea = početak godine, rođendan čovječanstva, prvi blagdan u godini

– «Tišre» = aramejski opraštanje, otpuštanje;

– znak mjeseca: Vaga – presuda

ROŠ HAŠANA– Nova godina– Dan trubljenja → trubi se u šofar– Sudnji dan → pred Gospodarom svijeta se sudi svima za njihova djela

tijekom godine– Na Roš Hašanu počinje suđenje, a presuda se izriče na fon kipur

– Dan skrivenog Mjeseca → Mjesec je skriven, jer je to prvi dan u mjesecu

– Dan sjećanja → kad se čuje šofar, budi se sjećanje na djela koja smo učinili tijekom protekle godine

– Roš Hašana traje dva dana (prvi dan je odredila Tora, drugi dan su odredili rabini u doba proroka zbog načina na koji se određivao početak novoga mjeseca → Roš Hadeš se određivao svjedočenjem – vijest se prenosila Židovima u dijaspori: krijesovima s jednog vrha brda na drugi, a kasnije glasnicima)

– Radi izbjegavanja pogreške i oskvrnuća svetosti tog dana koji je ovisio o dolasku ili nedolasku svjedoka odlučeno je da će se slaviti i drugi dan

OBIČAJI NA EREV ROŠ HAŠANA (dan prije)

1. oslobađanje od zavjeta – nakon jutarnje molitve priređuje se oslobađanje od zavjeta, zavjeti koje je netko preuzeo tijekom godine ali

10

ih nije ispunio; oslobođenje provodi samo bet din od najmanje trojice; to se obavlja među vjernicima u sinagogi

2. davanje milodara – cedaka

3. posjećivanje grobova cadika (pravednika)

PALJENJE SVIJEĆA NA ROŠ HAŠANU– ako pada na Šabat, svijeće se pale prije odlaska u sinagogu– na neki drugi dan pali se nakon sinagoge– prije početka blagdana pale svijeću koja gori 24 sata i čiji plamen

prenose na plinski plamenik radi kuhanja (dopušteno na blagdan ali ne na Šabat)

– nakon paljenja svijeće majka blagoslivlja

– večernja molitva: na Šabat – Mizmar le David, zatim se čita pijut, pozdravlja se blagdanskim pozdravom

VEČERA

1. hala (krušna pletenica) i med – važno je da je slatko (da i godina bude takva)

2. jabuka i med

3. mogranj – koštice (da zasluge budu brojne kao koštice – 613 koštica i zapovijedi)

4. datulja – da nestanu oni koji nas mrze i progone

5. riblja ili janjeća glava – da budemo glava a ne rep– neki jedu ribu (simbol blagoslova, uspjeha i razmnožavanja)

– općenito: običaj je jesti slatko

ŠOFAR

– puhanje = jedna od središnjih micvi iz Tore– razlog: Boga proglašavamo kraljem, podsjećamo na sinajsku objavu,

podsjećamo Boga na zaslugu nastalu vezivanjem Izaka (zbog žrtvovanog ovna pušemo u ovnov rog), podsjećanje na uskrsnuće mrtvih, podsjećanje na okupljanje židovske dijaspore u Izraelu

– ako prvi dan Roš Hašane padne na Šabat, ne puše se u šofar

DESET DANA POKORE ILI STRAŠNI DANI– 10 dana od Roš Hašane do Jan Kipura

– Gedaljin post – Com Gedalja → 3. Tišrea, Gedalju je ubio Jišmael iz političkih razloga → dan kad je Židov ubio Židova = nacionalni dan posta

JOM KIPUR– dan pomirbe (praštanja)– na taj dan se opraštaju grijesi– blagdan koji pada na Šabat i tad se smije postiti, a inače se na Šabat ne

posti

11

– dan kada je Mojsije nakon 40 dana na Sinaju sišao s Pločama Saveza i kada se Abraham obrezao

OBIČAJI NA EREV JOM KIPUR (dan prije)

1. oslobađanje od zavjeta (područje odnosa čovjeka prema Bogu)

2. kaparot – klanje pijetlova (za muškarce) i kokoši (za žene), zaklanu perad daju siromašnima, neki daju novac

3. davanje cedala (milodara)

4. uranjanje u mikve (obredna kupelj)

SEUDA MAFSERET– obrok prije posta– posti se od večeri prije Jom Kipura– jedu se lako probavljiva jela, ne ljuto i slano– pale se svijeće i jedna dodatna koja gori 26 sati

ZABRANE NA JOM KIPUR

– zabrana tjelesnih užitaka → jesti i piti, kupati se, obuvati kožnu obuću, mazati se uljem, imati spolni odnos (važan br. 5 na taj dan)

– navečer za sinagogu se oblači bijela odjeća – simbol čistoće, ogrnu se talitom – molitvenim plaštem pri svim molitvama

– moli se 5 molitvi: arit, šahrit, musaf, minhu i neilu– na kraju Jom Kipura obilno se jede i pije

– zabrana posta → bolesnik u životnoj opasnosti, trudnice, djeca poste samo navečer, muškarci poste od 13 godina i 1 dan, a žene od 12 godina i 1 dan

SUKOT– blagdan koliba (sjenica)– 15. tišrea– u Izraelu traje 7 dana, a u dijaspori 8

1. blagdan koliba – moraju se graditi kolibe prisjećajući se onih u kojima su živjeli Židovi prije izlaska iz Egipta

2. blagdan berbe – sezona skupljanja uroda s polja

3. blagdan veselja – to je jedno od tri hodočasnička blagdana (Pesah, Šarvot, Sukot); sjedi se u kolibi (suki) jer su Židovi tamo bili smješteni kad su izlazili iz Egipta

– svi blagdani spomenuti u Tori u dijaspori se slave 1 dan duže, osim Roš Hašane

– prvi i zadnji dan Pesaha, dan Šarvota, prvi dan Sukota i dan Šemini Acereta pet su blagdanskih dana u Izraelu

– u dijaspori se svakome doda još jedan dan (odredili rabini)– Jom Kipur se jedini slavio samo 1 dan zbog životne ugroženosti (posta)– Na dan polublagdana se izbjegavaju neke aktivnosti

12

– Blagdanski propisi su jednaki kao propisi za Šabat, osim u 2 razlike kad blagdan pada na radni dan i smije se kuhati jelo za blagdane ali samo uz preneseni plamen i smije se prenositi predmete s mjesta na mjesto izvan doma

– Polublagdani = dani između prvog blagdanskog dana i posljednjeg blagdanskog dana – tada je zabranjeno raditi za zaradu, zabranjeno je prati rublje, nema vjenčanja, treba jesti ukusna jela

– U suko moraju sjediti samo muškarci, a žene jedu u suki

ARBAA MINIM – 4 VRSTE

1. plod citrusa – limeta -1

2. nerazvijeni palmin list –1 dio usmene Tore, simbol jedinstva

3. grana mirte – 3 i unapređivač međuljudskih odnosa

4. grana riječne vrbe - 2

MOLITVE ZA SUKOT

– sve dane se čita cijeli Halel, specifična molitva Hašana

– Hošana Raba → 7. i zadnji polublagdanski dan Sukota i zadnji dan podizanja Arbia Minim; izgovara se puno hošanot molitvi; ujutro se obilazi oko bime (postolje) sedam puta; to je 21. tišrea → Abraham je pripadao 21. naraštaju od stvaranja svijeta – monoteizam; nakon 7 obilazaka u ruke uzimaju 5 povezanih grana vrbe i 5 puta se udari o pod = simbol obilja vode (moli se za kišu); noću se skupljaju u sinagogi i cijele noći uče iz Tikuna (Ponovljeni zakon i psalmi kralja Davida); uče u Mišnu, Toru i Talmuds

ŠEMINI ACERET– samostalni blagdan nakon Sukota– slavi se 22. Tišrea– čita se molitva za kišu

– razkir = spominju se imena preminulih

SIMHAT TORA– 22. tišrea– tad završava ciklus tjednog čitanja Tore na Šabat (prema babilonskom

ciklusu – Tora podijeljena na 54 paraše)

MARHEŠVAN ili HEŠVAN– 2. mjesec

– znak: škorpion– suša i žeđ– «gorak» jer u njemu nema blagdana i veselih događaja i zbilo se više

tužnih događaja (započeo potop, umrla pramajka Rahela)

KISLEV– 3. mjesec

13

– znak: strijelac– mjesec kiša i duge (prva duga poslije potopa)

HANUKA– 25. kisleva počinje 8 dana Hanuke– ne drže se nadgrobni govori i ne posti se– to je «novi» blagdan jer nije ni iz Tore ni Tanaha– odredio ga je Veliki sabor, 200-ak godina nakon događaja vezanih za

Hanuku– 165. uveli članovi Sanhedrina– u središtu proslave paljenje svijeća

– Hanuka = posvećenje– Svečanost otvaranja nove ili preuređene kuće– Blagdan svjetlosti

– Menora = sedmerokraki svijećnjak

– Hanukija = svijećnjak koji je dobio naziv prema Hanuki, kad se na njoj pale svijeće; ima 9 krakova od kojih jedan nosi svijeću kojom se pali ostalih 8, svaki dan blagdana jedna

– Paljenjem svijeća se razglašava čudo Hanuke (micva)– Svatko ih mora platiti (i siromasi)– Aškenazi pale 1h za svakoga– Sefordi pale 1h za sve ukućane (pali kućedomaćin)– Pali se maslinovo ulje ali i normalno ulje u sve svijeće– Šamaš = svijeća kojom palimo sve ostale, dok gore svijeće ne radi se

– Redoslijed stavljanja svijeća na hanukiju : s desna na lijevo, red paljenja: s lijeva na desno (od novododane svijeće nadesno)

– Smisao paljenja : objavljivanje čuda, hanukija se postavlja na mjesto vidljivo prolaznicima na ulici

– Doba: od zalaska sunca do pola sata nakon izlaska zvijezda

OBIČAJI ZA HANUKU

1. latkes (jelo od prženog krumpira) i hanuka uštipci (punjeno i prženo tijesto, jela se prže u ulju jer to podsjeća na čudo posuda za ulje)

2. hanuke gelt – novčići → navečer nakon paljenja svijeća djeci se daju novčići

3. drajdl = zvrk – djeca se igraju zvrkom, na svakoj od 4 strane zvrka piše po jedno hebrejsko slovo – N, G, H, P (veliko čudo se dogodilo ovdje)

– kao nevjerski blagdan Hanuka simbolizira hrabrost, oslobođenje od tužinske vlasti i državnu samostalnost

TEVET– 4. mjesec

– nema blagdana, samo postovi

– znak: jarac (nakon kiše ima trave pa ovce pasu)– post 9. teveta → obilježava početak opsade Jeruzalema (glad)

14

– postovi: 17. tamuzam 9. ava, 3. tišrea (Gedaljin post) i 10. teveta

– Dan općeg kadiša → uspostavom Države Izrael, Glavni rabinat odredio je 10. kevet za Dan općeg kadiša u sjećanje na žrtve plamena Holokausta kojima nije poznat smrtni dan; pale se dušice, a u sinagogi se moli kadiđ

ŠEVAT– 5. mjesec

– znak: vodenjak (bunari i vjedra puni vode, prelijeva se)– na roš odeš ševata Mojsije počeo objašnjavati Toru

TU BIŠVAT = 15– svako slovo u hebrejskom ima brojevnu vrijednost

– računanje slovima prema njihovim brojevnim vrijednostima = gematrija

PRVI NISANA– nova godina za kraljeve– brojanje godina kraljevanja– židovsko kraljevstvo počinje do tog dana– tri hodočasna blagdana u Tori su Pesah, Šarvot i Sukot

PRVI TIŠREA– nakon godine za sud, otpusna godina je svaka 7. godina– kad se zemlja odmara– zabranjeno uzgajati poljoprivredne kulture (samo Izrael)– tad se otpuštaju i dugovi– blagdan sađenja (drveća), jede se voće– sedam vrsta:

1. pšenica – najvažnija (kruh)

2. ječam – uspijeva na jugu u pustinji (treba malo vode)

3. vinova loza – plod, vino, grožđice

4. smokva – mirnodopski simbol, nema ništa za odbaciti

5. mogranj – brojne koštice

6. maslina – plod i ulje

7. datulja – palma → plod (jelo), list (micva), vlakna (uže), stablo (kuća)

ADAR– 6. mjesec

– znak: ribe (množe se), znak blagoslova

– Adar Šeni → dodatni mjesec u prijestupnoj godini– U prijestupnoj godini svi događaji koji se događaju u adaru (šabat

hahodeš, Esterin post, purim) padaju u adar šeni– Mjesec veselja– 7. adar = dan rođenja i smrti Mojsija

15

OSOBITE SUBOTE U ADARU

1. šabat šekalim – roš hodeš adara; plaćanje šekela za nabavljanje žrtava za Hram, popravke i uređivanje Hrama i prebrojavanje naroda

2. šabat zahor – šabat prije Purima → iznosi se dodatni svitak tore, prisjećaju se na Smabeke i štetu koja je nanesena Židovima

3. šabat para – prvi ili drugi šabat poslije Purima; obredna čistoća, pepeo crvene hrane

4. šabat hahodeš – prvi nakon šabat para i zadnji dan u adaru ili na roš hadeš nisana se čita o Pesahu

ESTERIN POST– podsjetnik na Esterin trodnevni post u Šušanu prije nego što je otišla

priznati kralju da je Židovka– 13. adara (ako je šabat, posti se 11. adara)– daju se 3 novčića u spomen na 3 dana posta– posti se od jutra do večeri– trudnice, dojilje i bolesni ne poste

PURIM– pur = ždrijeb (Haman odredio dan kad će Židovi biti pobijeni)– 14. adara Purim se slavi svugdje osim u Jeruzalemu– 15. se slavi u Jeruzalemu u znak sjećanja na Židove u Šušanu koji su se

borili 13. i 14., a odmorili se 15.– Zapovijedi (iz svitka o Ester).

1. čitanje megile – ujutro i navečer, mora biti košer (sofer, pergamena), ne čita se na šabat; za čitanje svitka - (da bismo ispunili zapovijed brisanja spomena na Amateka)

2. purimski obrok – meso i piti puno vina (cilj: isticanje tjelesne pobjede nad Hamanom)

3. darivanje siromašnih –dvama siromasima po jedan dar (novac, jelo, odjeća) danju nakon jutarnje molitve

4. slanje hrane – danju, 2 vrste jela ili jelo i piće, gotov obrok, priprema za jelo, daje se barem jednoj osobi (cilj: osnaživanje prijateljstva i jedinstva naroda)

– muškarci od 13. godine i žene od 12. godine dužni ispunjavati micve Purima (zato što su i žene bile obuhvaćene purimskim čudom – Ester, inače su žene oslobođene ispunjavanja zapovijedi koje se ispunjavaju u određeno vrijeme)

– zabranjeno trgovati i postiti, dopušteno je raditi

OBIČAJI ZA PURIM

– peći kolače punjene pekmezom i makom (Hamanove uši) = Hamanatešen

– prerušavanje – u cijelom svitku o Ester Božje ime se ne spominje, on djeluje skrivajući svoje lice; Amatek –Ezav mrzio Jakova jer se prerušio

16

– Purim je veći i važniji od Jom Kipura (u budućnosti će svi blagdani biti ukinuti osim Purima, a sve knjige će izgubiti važnost osim svitka o Esteri → bit će uz bok Tori i Talmudu jer sve ostale knjige trebaju poduprijeti Toru

NISAN– 1. mjesec prema Tori– 7. mjesec– Židovi tada izašli iz Egipta i postali narod

– Znak: ovan (na Pashu se prinosi kao žrtva)– Blagoslov mladica, blagoslov sunca (jednom u 28 godina), sakuplja se

novac za siromašne da mogu dolično proslaviti Pesah

– Šabat hagadol – šabat prije Pesaha

– Jom Hašoa – 27. nisana → dan stradanja i junaštva (sjećanje na 6 milijuna mrtvih židova u Holokaustu)

– Običaji : ne održavaju se žalobni običaji

PESAH– tada su Židovi izašli iz ropstva i postali narod– traje 7 dana, od 15. do 21. nisana– prvi i zadnji dan su blagdani, a ostali su polublagdani

1. Pesah – kad je Bog u Egiptu ubio prvorođenčad, kazna je preskočila prvorođenčad Židova – blagdan poštede

2. blagdan beskvasnih kruhova – pri izlasku iz Egipta jeli su maces3. blagdan slobode4. blagdan proljeća– HAMEC → od trenutka dolaska brašna u dodir s vodom do kraja pečenja

prođe više od 1 minuta– MACES → manje od 18 minuta– Na Pesah se svih 7 dana u kući ne smije nalaziti ništa od ukvasanog

kruha:

1. traženje hameca prije Pesaha - traži se svaka preostala mrvica

2. spaljuje se , pri spaljivanju se poništava hamec (odriče se preostalih mrvica koje možda nije našao)

3. prodaja hameca ne Židovima

– hagala → čišćenje posuđa za pesah

– Maces – neukvasani kruh, tijesto samo od brašna i vode i izrada traje manje od 18 minuta

– obveza jedenja macesa je 1 dan prije Pesaha a ostale dane se ne mora jesti ali je zabranjen hamec

– Erev Pesah– dan prije → uranjanje u nikve (nakupina prirodne vode), šišanje, peče se maces, post prvorođenaca, uzdržavanje od jela, paljenje svijeća

– Micve za seder: jedenje macesa, pripovijedanje o izlasku iz Egipta, jedenje gorkog bilja, piti 4 čaše vina

– Hagada – govori o izlasku iz Egipta, redoslijed micvi za noć sedera

17

IJAR– 8. mjesec

– znak: bik (zadnji mjesec u kojem se bik u Izraelu zasiti paše)– 14. ijara: Drugi Pesah – za one koji su bili spriječeni prinijeti pashalnu

žrtvu 14. nisana i to ako su bili obredno nečisti zbog dodirivanja mrtvog tijela i nisu se do Pesaha stigli očistiti (pomoću pepela crvene krave) ili ako su se vraćali iz inozemstva i nisu na vrijeme strigli do Jeruzalema

– Dan sjećanja → 4. ijara, krvoproliće nakon uspostave države Izrael 1948.

– Dan neovisnosti → 5. ijara (14.5.1948.) , natjecanje u poznavanju Tanaha

– Dan Jeruzalema → 28. ijara, šestodnevni rat

SIVAN– 9. mjesec

– znak: blizanci (primljena Tora putem Mojsija i Arona)

ŠAVUOT1. blagdan – od Pesaha do Šavouta prođe 7 tjedana2. blagdan žetve3. blagdan prvina = prvi sin, donosile se prvine od 7 vrsta u Hram

4. Aceret – Šavout prekida razdoblje koje počinje s Pesahom = doba bojanja Omera

5. blagdan davanja Tore na Sinaju → jednodnevni blagdan (zbog doba žetve = puno posla); paljenje svijeća (magla); molitva ista kao i na Pesah i Sukot

– akdamut = poznata molitva na Šavout – hvala Bogu za stvaranje svijeta; kabalisti cijelu noć uče Toru zbog primanja Tore na taj blagdan

OBIČAJI ZA ŠAVOUT– čita se Svitak o Ruti ili iz tiskanog Tanaha– jedu se mliječna jela, a iza toga i meso jer na blagdan se mora jesti

meso i piti vino

– dan sjećanja na kralja Davida → čita se knjiga psalama

TAMUZ– 10. mjesec

– znak: rak (zbog topline se razmnožavaju)

POST 17. TAMUZA– jedan od pet postova u godini– posti se zbog razbijenih ploča Saveza

18

– prestalo svakodnevno prinošenje žrtve kad je Jeruzalem bio pod opsadom, probijene zidine Jeruzalema, spaljena Tora

– post traje od jutra do večeri

RAZDOBLJE BEN HAMECARIM– traje 3 tjedna – od 17. tamuza do 9. ava– tada se ne sluša glazba, ne šiša i ne smije se, nema vjenčanja– u tjednu u kojem pada Tiša beav ne jede se meso i ne pije vino

AV– 11. mjesec

– znak: lav (Ariel = Božji lav), jedan od naziva za Jeruzalem i Hram– u Avu se manje veseli– ne kupuje se nova odjeća i ne oblači se (kao i 10. tamuza i 9. teveta)

TIŠA BEAV

– narodni dan žalosti zbog rušenja Hrama i početka prognanstva

– dogodile se brojne nesreće– srušena oba Hrama (prvi Hram sagradio Salomon, srušen za vladanja

Cedekije i prorokovanja Jeremije; rušenje II. Hrama 70. godine po. Kr. – rimski car Tit)

– 9. ava → izgon iz Engleske, Francuske, Španjolske– zatvaranja poljskih Židova u logore

– prije Tiša beava priređuje se seuda mafseket – otok odvajanja i započinje post → jede se leća i tvrdo kuhana jaja (to je hrana za doba trgovanja zbog kružnog oblika – krug života: rođenje i smrt); obrok se jede sjedeći na podu – zabranjeno jelo i piće, pranje, mazanje uljem, nošenje kožne obuće i spolni odnos

TU BEAV– 15. ava– jedan od najradosnijih dana– ukinute smrtne kazne zadnjem naraštaju u pustinji– donošenje drva za žrtvenik – tad počinje zimska polovica godine

ELUL– 12. mjesec– elul = traženje (istine, samopreispitivanje i pokajanje prije dostizanja

vrhunca pokajanja na kraju mjeseca pred početak tišrea te na 1. tišrea – roš hašanu a zatim i na Jom Kipur

– znak: djevica

– Selihot = molitve s molbom za oproštenje grijeha i s priznanjem naših postupaka, mole se prije jutarnje molitve 40 dana i cijeli elul i tijekom 10 dana od Roš Hašane do Jom Kipura (ne lose na ne Roš Hašanu, šabat i Jom Kipur)

– Tijekom elula se puše u šofar – uznemiruje srca i potiče za kajanje

19

– 25. elula dovršio Nehemija zidove Jeruzalema– dani elula i 10 dana od Roš Hašane do Jom Kipura su dani pokajanja

– putovi tešuve: napuštanje grijeha (odluka da se više ne čini grijeh), grižnja savjesti (duboko žaljenje), usmena ispovijed, odluka za ubuduće

– Tešuva pomaže samo u prijestupima protiv Boga– U prijestupima protiv čovjeka tešuva nije moguća, za njih nema

oproštaja na Jom Kipur– Svatko je dužan drugome se ispričati, a u vrijeme elula osveta je

oprostiti mu

ŽIDOVSKO PRAVO

SUDSKE INSTANCE

1. sanhedrin – vrhovni sud – zasjedao u Hramu, zatim se selio, a zadnji put je bio u Tiberijasu; 71 sudac kao Mojsijev et din; rabi je uvijek bio najučeniji čovjek, za svaki naraštaj on je bio nasljednik Mojsija, desno je sjedio bet din, ostali u polukrugu, redoslijed s lijeva na desno prema starosti i učenosti; sudio u predmetima koji su se odnosili na cijeli narod – imenovanja kralja, imenivanja malog sanhedrina za svako pleme i grad, suđenje lažnom proroku…

2. bet din – 23 člana, mali sanhedrin; smrtna kazna

3. bet din sedmorice – proglašenje prijestupne godine

4. bet din petorice – kad se nađe mrtvo tijelo a ne zna se uzrok smrti

5. bet din trojice – proglašenje punog mjeseca, slučajevi štete, spornih ugovora, krađe…

KRITERIJI ZA SUCA

– Sanhedrin: mudri, učeni u Tori, znati jezike i biti učeni u medicini, matematici i astronomiji

– Sud trojice: učeni, složni, voljeti istinu, ugledni

4 VRSTE SMRTNE KAZNE1. kamenovanje2. spaljivanje3. probadanje mačem4. gušenje– to je redoslijed po težini (kamenovanje najteža)

3 RAZLOGA ZA RIJETKO PROVOĐENJE SMRTNE KAZNE1. moral naroda visok2. zahtjev za svjedočenje (2 svjedoka, upozorenje)3. članovi sanhedrina tražili olakotne okolnosti– posljednji pokušaj obrane: objava i poziv nekome tko zna olakotne

okolnosti

20

3 IZVORA IZRAELSKOG PRAVA

1. otomansko pravo – malo

2. englesko pravo – iz doba britanskog mandata prije uspostave države Izrael

3. izraelsko pravo – izravno izraelsko pravo uz utjecaj američkog, engleskog i europskog prava s nešto utjecaja židovskog prava

VRSTE SUDOVA1. državni2. vjerski

KAŠRUT – PROPISI O HRANI

– životinje koje su košer pripitomljene su, domaće životinje, kojima je hrana isključivo biljna, nisu osobito samostalne i prihvaćaju čovjeka kao gospodara

– među pticama zabranjene su grabljivice i pjevice– Rambanova škola tumači to željom Tore da udalji čovjeka od jela koje bi

loše utjecalo na njegova moralna i duhovna svojstva, čineći ga okrutnim i agresivnim u simboličnom ili stvarnom smislu

SMISAO KAŠRUTA– Higijena: svinjetina zabranjena zbog toga sto je lako pokvarljiva i

prenosi trihinelozu

MESO ZABRANJENO ZA HRANU1. meso nečiste životinje – nije košer

2. hevela – meso košer životinje koja je uginula ili nije provedeno košer klanje

3. terefa – košer životinja i košer klanje, ali je bolesna– kopnene životinje → razdvojeni papci & preživanje– vodene životinje → peraje i krljušt (rakovi, škampi, školjke, mekušci –

zabranjeni)– ptice – popis zbog toga što je većina dopuštena (zabranjene: orao,

jastreb, sokol, gavran, noj, galeb, lastavica, sova, labud, pelikan, roda, šišmiš…)

– zabranjeni su i kukci, muhe, komarci, pčele, skakavci– košer klanje je obavezno za ptice i kopnene životinje, a za ribe nije (jer

ugibaju kad se izvade iz vode)– zabranjeno je zajedno jesti meso s mlijekom, ali je dopušteno jesti ribu i

mlijeko zajedno– zabrana jedenja krvi – zabranjeni dijelovi tijela košer životinje: krv, helev i gid hanaše– košeriranje: ispiranje mesa od krvi i namakanje u mlakoj vodi, soljenje

sa svih strana i ispiranje tri puta

21

– kod ptica se odstranjuju vratne žile, kod sitne stoke gid hanaše, kod krupne stoke loj

– šohet kolje životinje, menaher odstranjuje helev i gid hanaše, a nadzire ih rabin

TEREFOT– bolest životinje zbog koje ona ne bi poživjela više od 12 mjeseci– npr. kaverna u plućima, priraslica na porebrici

NAČELA ZA PROIZVODNJU KOŠER VINA1. sva pomagala moraju biti namijenjena proizvodnji košer vina, sve što

se dodaje vinu mora biti košer2. cijeli proces moraju obavljati Židovi (pobožni)

TEFILA - MOLITVA

– Molitva je zamjena za žrtve koje su se prinosile dok je postojao hram.– Jutarnju molitvu je ustanovio Abraham. – Poslijepodnevnu je ustanovio Izak. – Večernju molitvu je ustanovio Jakov.– Muškarci i žene su obvezni moliti.– Žene obično mole jednom dnevno nakon ustajanja i pranja ruku, a

muškarci 3x.

– Smisao molitve: molba Bogu da ispuni potrebe; molitvom do izražaja dolazi dar govora koji čovjeka čini jedinstvenim među svim stvorenjima.

– KAVANA- usredotočenost na riječi koje se izgovaraju tijekom molitve.– MINJAN- zajednička molitva – SINAGOGA- treba biti izgrađena u svakom mjestu gdje ima 10 židovskih

muškaraca- U dijaspori treba biti okrenuta prema Izraelu . U Izraelu prema Jeruzalemu, u Jeruzalemu prema mjestu hrama.

– Židovstvo dopušta molitvu samo na hebrejskom jer mu nije cilj privlačenje pripadnika drugih naroda.

– ŠAHRIT- jutarnja molitva nakon ustajanja peru se ruke, lijeva se voda po lijevoj pa po desnoj ruci 3x.

– KADIŠ- izjava o svetosti Imena Božjeg – sastavljen na aramejskom– ARVIT- večernja molitva– TALIT – molitveni ogrtač – veliki vuneni plašt koji do kraja, uzduž cijele

širine ima crte, a cicit (rese) su mu zavezane na kutovima. Seže od glave do nogu. Njime se ogrće preko odjeće pri jutarnjoj molitvi. Mali talit – isti ali manji i u sredini ima prorez za glavu, nosi se cijeli dan ispod odjeće. Talitom se ogrću muškarci.

– Obveze činjenja micvi oslobođeni su:

22

1. maloljetnici – 12 godina za cure i 13 za dečke (jer ne mogu izdržati sučeljavanje duše i tijela pri činjenju micva.

2. mentalno zaostali, gluhonijemi 3. žene oslobođene zapovijedi «određenih vremenom»– Od 63 micvi preostalo je 270 – 222 zabrane i 48 zapovijedi, jer su

danas nakon rušenja drugog hrama ostale micve vezane za hram.

SEDAM MICVA NOINIM SINOVIMA– Zapovijedi koje je Bog dao cijeloj ljudskoj zajednici kako ne bi sama

sebe uništila. – To su prirodne i logične zapovijedi. – Prvi čovjek dobio je šest micvi (1 prije grijeha i 5 nakon grijeha), a Noi

je dao još 1: 1. ZABRANA IDOLOPOKLONSTVA - Zabranjeno vjerovati u druga božanstva

osim jednoga Boga

1. ZABRANA PROKLINJANJA Boga2. ZABRANA KRVOPROLIĆA- zabrana UBOJSTVA3. ZABRANA OTKRIVANJA GOLOTINJE – zabrana nekih spolnih veza:

zabrana odnosa s majkom, s očevom ženom, sa svakom udanom ženom, s majčinom sestrom, homoseksualni odnos i odnos sa životinjom

4. ZABRANA KRAĐE –duša (radi prodaje u roblje), novca, žene putem prisile u brak, krađa misli (stvaranje zabluda, neisplaćivanje naknade za rad

5. zapovijed o uspostavi sudova6. zabrana jedenja mesa još žive životinje

NOINI SINOVI– Noin sin je svaki čovjek bilo kojeg naroda koji nije židov. – Židovi su sinovi Izraela (Jakov) – tad je počeo postojati židovski narod– 12 sinova = dvanaest plemena židovskoga naroda.

KRUG ŽIVOTA U ŽIDOVSTVU

BERIT MILA – OBREZIVANJE 1. zapovijed: o plodnosti; embrij je živo biće od trenutka začeća

– obveza oca prema sinu (kao i obveza poučavanja Tore, nalaženje žene, poučavanje obrtima, poučavanje u plivanju i otkup prvorođenca);

– ako ne može otac, mora bet din ili ako on ne može, onda se dijete mora samo dati obrezati kad odraste.

Obrezivanje obavlja MOHEL, a to je micva za oca. Tri koraka obrezivanja:

1. mila – rezanje prepucija; 2. peria – odmicanje tanke kožice; 3. mecica – isisavanje krvi iz rane

23

SVRHA: Božja namjera da čovjek svojom rukom sklopi savez u svakom naraštaju, svaki put iznova – tako svatko zasebno donosi odluku o židovskom identitetu. RAZLOG je pečaćenje na našem tijelu svetog saveza između čovjeka i Boga. ako je netko prije prelaska na židovstvo već bio obrezan, mora mu se pustiti kap krvi radi saveza.Obrezanje se obavlja 8. dana nakon rođenja (čak ako je tada Šabat ili Jom kipur). Odgađa se zbog žutice djeteta ili premale tjelesne težine. Obavlja se danju (obično ujutro). Zašto 8. dan? Vitamin K se ne stvara u dovoljnoj količini do 7. dana (važan faktor za grušanje krvi). Druga tvar za grušanje je protrombin (110% 8. dana, 100% 9. dana).Za svečanost obrezivanja sakupljamo minjan . Obično se obrezuje u sinagogi nakon jutarnje molitve, ili u roditeljskoj kući. Pratioci uzimaju i predaju dječaka u majčine ruke. Otac predaje dijete ….. a ovaj sandaku (uvaženi rabin ili djed) – njemu na krilu leži dijete dok ga obrezuju. Blagoslov. Pije se vino, kap popije i dijete. Dijete dobiva ime koje se čuva u tajnosti sve dok ga otac o blagoslovu ne spomene prvi put. Slijedi svečani objed.

PIDJON HABEN – OTKUP PRVOROĐENCA– prvorođene sinove treba otkupiti. Prvorođenac je onaj sin koji se rodi iz

prve trudnoće majke. Tako jedan otac može imati više prvorođenaca ako se ženio sa više žena.

– RAZLOG: vezan je za izlazak iz Egipta – egipatski prvorođenci su umrli kad je Bog poslao kaznu, a izraelski su preživjeli. Prije zlatnog teleta prvorođenci su prinosili žrtvu u Hramu, a kasnije je Bog odabrao levite za tu svrhu jer oni jedini nisu sagriješili.

Kad se rodi prvorođenac, otkupljuje se od kohena (levita) koji služi umjesto njega. Svečanost otkupa priređuje se 30. dana od rođenja (tada sin nije više u opasnosti). Otac otkupljuje 5 kovanica od kohena (5 šekela). Dijete se otkupljuje i ako je bolesno, neobrezan ili nije prisutan 30. dana. Ako ne bude otkupljeno, mora otkupiti sam sebe kad odraste.

BAR MICVA (SIN ZAKONA) I BAT MICVA (KĆI ZAKONA)Bar micva ('sin zakona') – dečko sa 13 godina i 1 dan obavezan je ispunjavati sve Božje zapovijedi iz Tore za muškarce.Bat micva ('kći zapovijedi') – djevojčica sa 12 godina i 1 danSimbol sazrijevanja – pojava dviju dlačica.

PROSLAVA BAR MICVE - Svečanost priređuju roditelji. Dječak prvi put ispunja dvije micve: vezivanje tefilina i alija k T ori (poziv na čitanje Tore), održava se ponedjeljkom i četvrtkom. Proslava počinje vezivanjem tefilina ujutro na dan Bar micve.ŠABAT HATAN – Šabat poslije bar micvekada dječak sam čita haftaru.

PROSLAVA BAT MICVE : održava se u krugu obitelji i prijatelja. Žena od tada biva oslobođena zapovijedi vezanih uz određeno doba dana (npr. vezivanje tefilina). Zabrana kuhanja na šabat vrijedi za oboje.

24

TEFILINI : dvije kutijice od životinjske kože u kojima su odlomci iz Tore napisani na pergameni. Jednu pričvršćuje na ruku, a drugu na čelo.

HATUNA – ŽIDOVSKO VJENČANJENajvažnija židovska privatna institucija, temelj za ispunjavanje mnogih Božjih zapovijedi. Prvi uvjet za vjenčanje je da su oba partnera Židovi.2 koraka: 1) ERUSIN (zaruke) ili KIDUŠIN (posveta)

2) NISUIN (ženidba)

KIDUŠIN – muškarčevo stjecanje žene uz njezin pristanak. Obred zahtijeva i dva košer svjedoka. Može se obaviti na tri načina:

1) novcem koji muškarac daje ženi2) ispravom koju muškarac daje ženi – 'posvećena si mi ovom ispravom'.

Na nju se potpisuju svjedoci3) spolnim odnosom partnera radi ostvarenja braka4)

NISUIN – vjenčanje, nakon oko godinu dana – obred pod hupom (baldahin) koji obuhvaća sedam blagoslova i davanje ketoše (bračne isprave), nakon čega žena odlazi u dom svoga muža.

Danas je od ERUSINA preostao običaj zaruka – one nemaju pravnu snagu već su izraz međusobnog dogovora partnera i njihovih obitelji o namjeri budućeg vjenčanja. Razbije se tanjur, sklapa se ugovor, mažu se ruke hanom (ostaje na rukama tjedan dana kao dokaz). Danas se KIDUŠINI i NISUIN priređuju istoga dana (Aškenazi kad poste i to traje do kraja obreda pod hupom).KETUBA – ugovor, prvo potpisuje mladoženja pa dva svjedoka. U njoj se navode obaveze muža i prava žene. Stvorili su je članovi Velikog vijeća u doba Hrama. Ketuba treba osigurati prava žene u braku u slučaju smrti muža ili rastave. Muž joj obećava osigurati hranu i odjeću i održavati s njom spolne odnose. Obvezuje se brinuti za njezino liječenje i pogreb. Osigurava joj isplatu određene svote novca u slučaju rastave ili svoje smrti. Ranije neudavana žena dobiva dvostruko veću svotu novca od rastavljene žene ili udovice jer su one već dobile ketubu bivših muževa. Navodi se: miraz donesen iz roditeljske kuće, na to muž dodaje svotu od ketube. Ta dodatna svota je 1/3 miraza. U ketubi se ne navode iznosi novca. Tekst isprave je na aramejskom jeziku. Samo uz ženin pristanak moguće je oženiti se, ali se muž mogao rastati i bez njenog pristanka (valjan razlog).Hatan - mladoženja – dva ocaKala – mlada – dvije majkeHupa – komad tkanine razapet pomoću motki poput nadstrešnice pod kojom se održava vjenčanje. Danas se novac za kidušin daje u obliku prstena.

GERUŠIN – RASTAVA BRAKARazlozi: neplodnost, nevjera, bolest, mana (tjelesna ili duševna) koji su otkriveni tek nakon vjenčanja, odbijanje spolnih odnosa zbog odbojnosti ili nemogućnosti.GET – isprava o rastavi

25

Manizer – dijete preljubnice

SMRT U ŽIDOVSTVU

AVELUT obuhvaća sve ono što mora činiti osoba koja je izgubila nekog bliskog. Sastoji se od četiri dijela:

1) ANINUT – od trenutka smrti do pogreba, najteže razdoblje tugovanja. Onen je oslobođen od svih Božjih zapovijedi kako bi mogao biti uz preminuloga i prirediti pogreb. U to vrijeme ne jede se meso i ne pije vino. Obrok za ožalošćenog pripremaju znanci ili rođaci, a jede ga dan nakon pogreba. To je obična leća i tvrdo kuhana jaja (zbog okruglog oblika).

2) ŠIVA – 7 dana nakon pogreba, sjedi se na podu, jede se na klupicama i spava na madracima na podu. Žalosnici ne rade i ne izlaze iz kuće. Vrata kuće su otvorena zbog tješenja. Zabranjeno je kupati se, brijati i šišati. Ne jede se meso i ne pije vino, nema spolnih odnosa, ne proučava se Tora, pale se svijeće.

3) ŠELOŠIM – 30 dana nakon pogreba, nakon Šive kupa se i mijenja odjeća, smije se ići na posao, ne brije se i ne šiša. Ne posjećuju se veseli događaji i ne sluša se glazba. 30. dana posjećuje se grob i podiže nadgrobni spomenik.

4) ŠANA – 12 mjeseci nakon pogreba, vezano uz smrt oca ili majke, izbjegava se veselje (glazba, zabava, promjena stana i kupovanje suđa ili odjeće).

TKO JE OBAVEZAN ZA AVELUT?Svatko za oca i majku, brata, sestru, supružnika, sina, kćer.HEVRA KADIŠA – skupina ljudi koji se brinu za sve potrebno oko pokojnika i njegova pogreba.VIDUJA – ispovijest umirućega. Za to vrijeme ga se ne smije dirati. Nakon smrti otvaraju se prozori i izlijeva se sva voda u kući. Tijelo se stavlja na pod, priljubljenih nogu i ruku na prsima. Oči se zatvaraju, a lice prekriva plahtom. Pali se svijeća pokraj glave. Netko uvijek mora biti pokraj njega i čitaju se psalmi. Pranje pokojnika. Mazanje mirisima, šiša se i oblači u odjeću za preminule (od bijelog lana), umotava ga se u talit i odmotava se prije ukapanja. Ispraćaj započinje sakupljanjem u mrtvačnici, posmrtni govor (hesped), deranje odjeće (za majku i oca zadere se ovratnik s lijeve strane do prsa, za ostale s desne strane. Deranje (keria) obavlja se i prigodom smrti učitelja Tore, predsjednika Sanhedrina i presjednika vrhovnog suda Sanhedrina, kad začujemo nekoga da proklinje Boga, kada je zapaljena Tora i kada se vidi Hram u Jeruzalemu u ruševinama.Pokojnika se pokapa istoga dana, osim: kad je pokojnikov sin na putu (jer on mora moliti kadiš); na Šabat i na blagdan se ne pokapa mrtve. Za pogreb nije

26

potreban lijes, tijelo je samo zamotano u tahrihim (pogrebnu odjeću) i polaže se izravno na zemlju; nakon zatvaranja groba moli se kadiš. Pri izlasku iz groblja peru se ruke ali se ne brišu.Micva – tješenje ožalošćenih – razgovara se o lijepim svojstvima pokojnika.KADIŠ ŽALOBNIKA – obaveza za svih 7 bliskih članova obitelji, moli se u sinagogi u tri dnevne molitve tijekom 11 mjeseci.JEDNOSTAVNOST ISPRAĆAJA – jer svaka ceremonijalnost služi živima a ne mrtvima, i ne smiju se razlikovati bogati od siromašnih.

SMRT I DUŠA

SMRT – točka prijelaza iz materijalnog svijeta u duhovni.

5 STUPNJEVA DUŠE:

1. NEFEŠ – krv kola kroz sve dijelove tijela

2. RUAH – srce – ispunjavanje Božjih zapovijedi

3. NEŠAMA – mozak – proučavanje Tore

4. JEHIDA – i

5. HAJA – razine do kojih se dopire dugim i napornim radom na ostalim dijelovima duše.

EUTANAZIJA– 'dobra smrt' ili 'lagana smrt', ubojstvo iz milosrđa. - Za Židove svaka sekunda čovjekova života je vrijedna (nema razlike između ubojstva zdrave ili bolesne osobe), čak i za bolesnika na umoru mora se prekršiti šabat ako će mu to omogućiti da poživi makar još jedan sat. - Bolesnik ima dužnost liječenja, aktivna eutanazija je zabranjena. - Pasivna eutanazija – suzdržavanje od terapije koja bi produljila život (priključak na aparate) ili prekid terapije čiji je cilj produljivanje života (isključivanje aparata). Vrijednost i svetost života – sprečavanje muka i patnje, zabranjeno dati terapiju umirućem bolesniku kojemu nema spasa, ako je ta terapija mučna i bolna.

POBAČAJ – ne žrtvuje se ljudski život radi života fetusa. - Dopušten je ako je ugrožen život i zdravlje majke (čak i duševno), npr. depresija. - Zabranjen zbog socioekonomskih razloga ili zato što nije udana.- Može se ubiti dijete dok ne iziđe glava.SAMOUBOJSTVO – Naše postojanje je činjenica protiv koje se nemamo pravo pobuniti ili ju promijeniti. - Samoubojstvo je ubojstvo u svakom smislu.

27

- Duša samoubojice ne nalazi mir i ne može se vratiti u tijelo jer je uništeno, a ne može ući ni u svijet duša prije nego joj dođe vrijeme. Počast se ne iskazuje samoubojici, ali se zabranjuje prouzročiti bol njegovoj obitelji pa se održavaju svi žalosni običaji vezani za čast obitelji – posjećuje ih se i tješi. - Samoubojicu se ne pokapa na središnjem dijelu židovskog groblja nego u kutu, na rubu. Ne drži se nadgrobni govor. - Danas se smatra da je samoubojica duševno bolesna osoba pa ga ne smijemo kazniti jer nije mogao utjecati na svoje postupke pa ga se pokapa kao sve ostale.

OBDUKCIJA I DONACIJA ORGANADONACIJA – dopušteno prekršiti sve Božje zapovijedi da bi se spasio život. Podupire se donacija. Zabrana oskvrnjivanja mrtvog tijela; svaki dio tijela treba biti pokopan – suprotstavlja se donaciji organa. Donacija se dopušta kada je organ neposredno potreban za određenog primatelja (tiče se i presađivanja sa živoga, kao i sa mrtvoga donora).KREMIRANJE je zabranjeno. Dopušteno je samo pokopati mrtvo tijelo zbog uskrsnuća mrtvih u budućnosti. Kremacijom se uništavaju kosti koje bi trebale ustati iz groba i dobiti meso, tetive i kožu. Time (kremiranjem) se izjavljuje da se ne vjeruje u uskrsnuće. Tu se ne ubrajaju oni koji nisu dobrovoljno pristali na kremaciju – bitan je svjesni i slobodni postupak.

ŽIDOVSKA FILOZOFIJA

POČECI: I. Doba II. Hrama – zlatno doba grčke kulture kada je djelovao Tales iz Mileta. Dodir s grčkom filozofijom (poč. 6. st. pr. n. e.). židovski filozof koji je stvarao u okružju grčke kulture bio je FILON ALEKSANDRIJSKI (1. st. pr. n. e.).

Razlike između grčke i židovske filozofijeGRCI ističu snagu, oblik, lijepo znači dobro, prednost daju sadašnjosti pred budućnosti, prvenstvo daju korisnosti, cijene cjelovitost tijela, Aristotelovska filozofija obavezuje na robovanje na svijetu.ŽIDOVI ističu duh, sadržaj, dobro znači lijepo, budućnost ima prednost pred sadašnjošću, prvenstvo daju moralu, cijene cjelovitost duše, zastupaju apsolutnu jednakost među ljudima (svi prema Božjem liku).

GLAVNI PREDSTAVNICI ŽIDOVSKE FILOZOFIJE1. FILON ALEKSANDRIJSKI ( 1. st. pr. n. e.)2. RABI SEADJA GAON (9. st.)3. RABI MOŠE BEN MAJMON – RAMBAM (12. st.)

IZVOR ŽIDOVSKE FILOZOFIJEU teorijskom promišljanju na nekoliko razina:

28

1. KOZMOLOŠKA RAZINARAMBAM – Čuda prirode su u Abrahamovu životu izazvala intelektualnu znatiželju i teološko promišljanje. Red i harmonija koji vladaju u svemiru dovode onoga koji razmišlja do konačnog zaključka da taj divni svijet nije slučajnost, već ima pokretača, tvorca i vodiča.2. ETIČKA RAZINA – Moralno vladanje čovjeka vodi k promišljanju o čovjekovom izvorištu i o njegovu određenju kao psihofizičke, a ne samo tjelesne cjeline.3.POVIJESNA RAZINA – nastala uvidom u opću povijest i uspredbom sa židovskom poviješću od njenih početaka

ČUDA ŽIDOVSKE POVIJESTI– život Abrahama, Izaka i Jakova– nastanak židovskog naroda izlaskom iz Egipta i primanje Tore– preživljavanje nesreća– babilonsko ropstvo– grčka, perzijska i rimska okupacija– progon iz europskih zemalja– optužbe za obredna umorstva holokaust

13 TEOLOŠKIH NAČELA

POKUŠAJI ZAPISIVANJA TEOLOŠKIH NAČELA

1. Filon – 5 načela «O stvaranju svijeta»

2. Rav Sedaja Gaon – «O vjerovanjima i mišljenjima»

3. Rambam – naveo 13 načela i dao im je dogmatsko značenje kao vjerskim postavkama koje svaki Židov mora prihvatiti

1. POSTOJANJE STVORITELJA– Stvoritelj je iznad prirode i pokreće ju– Stoji iznad ljudskog razuma koji ga pokušava dokučiti– Ljudski um je ograničen u mogućnosti primanja pa ne može shvatiti

nijednu duhovnu silu, Božju misao ili Njegovu veličinu– Prirodne zakonitosti kao dokaz Božjeg postojanja:

a) moralni čimbenik u čovjeku : najviša razina spoznaje je ona koja ne treba dokaz

b) duhovni pojmovi kao dio čovjekove osobnosti – misao, spoznaja, osjećaj, moral, volja → nadmaterijalna duhovna dimenzija

c) složenost tijela čovjeka i životinja d) ustroj svemira e) nepromjenjivost prirodnih zakona

2. JEDINSTVO STVORITELJA– jedan i jedini– Abraham → otac monoteizma

29

3. BOŽJA BESTJELESNOST– Bog nije od materije i nema oblika

4. STVORITELJ JE PRETHODIO SVEMU– prethodnost Boga je apsolutna, ontološka (uzrok svemu

prouzročenomu)

5. SAMO SE BOGU SMIJE SLUŽITI– nitko se ne može postaviti između Boga i čovjeka– čovjek smije molitve upućivati samo Bogu (znači ne svecima, anđelima,

mrtvima!)– Bog nema predstavnika (nije svećenik bogomdan za otpuštanje

grijeha!)

6. PROROKOVANJE– Bog se na Sinaju objavio cijelome narodu od 3 milijuna Židova– Cijeli narod se uspeo na razinu proroka

– Najveći prorok : Mojsije → dušom i tijelom predan Bogu, idealan narodni vođa

– Razina proroka : tjelesna, duhovna i moralna potpunost– Prorok je utjelovljenje Božjeg nadzora nad ljudima, uzor narodu,

predstavlja Božje ponašanje svojim djelima – Jedino je Mojsije primio proroštvo pri stanju potpune svijesti

– Tri posljednja proroka : Hagaj, Zaharija i Malahija

– Preduvjet za prorokovanje je bio da većina Židova živi u Izraelu a za ove trojice Židovi su bili u Babilonu ili dalje u progonstvu (od 370. pr. Kr., od dana kad je srušen I. Hram)

– Isus nije prihvaćen kao prorok zato što se pojavio nakon ovog razdoblja i zato se njegovo prorokovanje protivi Tori

7. UZVIŠENOST MOJSIJEVOG PROROKOVANJA– razlozi:

a) primio proročanstvo izravno od Boga, bez posrednika (anđela)b) prorokovanje se dogodilo danju, u budnom stanju (ostali u snu ili

priviđenju)c) prorokovanje nije bilo popraćeno teškim tjelesnim stanjem

(slabost, strah, drhtanje – zbog pobuđenja mašte)d) prorokovao u trenucima koje je sam određivao

8. TORA JE S NEBA– Božje otkrivenje cijelom narodu – Sadržaj Tore kao svjedok o njenom božanskom izvoru:

a) etička razina – etička načela iz Tore nisu poznata u drugim kulturama – zaštita slabima u društvu (siročad, stranci, udovice i sirotinja)

b) teološka razina

30

c) razina znanja – Tora iskazuje mnoga znanja o tijelu, za koja se ne zna kako bi mogla biti dostupna u ono vrijeme; znanje o astronomiji

9. POTPUNOST TORE– potpuna i vječna– ne smije joj se ništa dodavati ni oduzimati– nepromjenjiva je

10. BOG ZNA ŠTO LJUDI ČINE– providnost– slobodna volja i izbor → Bog poznaje sva naša djela i misli

11. NAGRADA I KAZNA– Židovska povijest vraća dobrima dobro, a kažnjava zlo

12. DOLAZAK MESIJE– kraj vremena, potpuno jednoboštvo, zaustavljena bol, savršenstvo

svega u svemiru– Mesija: običan čovjek, rodit će se na uobičajen način a čovječanstvo

toga neće biti svjesno, s očeve strane mora biti iz loze kralja Davida– Zadaća Mesije:

a) sakupljanje židovskog naroda u Svetu zemlju i određivanje porijekla unutar židovskog naroda (levit, izrael)

b) gradnja trećeg Hramac) vrhovni sudac među narodimad) neće biti raznih religijae) uskrsnuće umrlih

13. USKRSNUĆE UMRLIH– jedna od zadaća Mesije– kazna za nevjerovanje u uskrsnuće je odsijecanje od života u budućem

svijetu