Upload
others
View
6
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
Sve prirodne nauke imaju zajednički cilj: da se bolje
razume prirodni svet, da se otkriva suština prirodnih
pojava, da se saznaju i objasne zakonitosti prirode i da
se na tim saznanjima zasnuju mogućnosti primene i
korišćenja prirodnih zakona i prirodnih materija.
Priroda je materijalna i u njenom razumevanju
hemija zauzima centralno mesto.
Prirodne nauke izučavaju materiju, svaka svojim
metodama, znanjima, svaka sa svog stanovišta.
Nastoje da upoznaju i okarakteršu sastav, strukturu i
osobine materije.
Značaj nauke u svim oblastima ljudskog rada je
ogroman.
Prirodne nauke proučavaju različite oblike kretanja materije kao i zakonitosti pretvaranje jednog oblika kretanja materije u drugi.
Fundametalne prirodne nauke: hemija, fizika, biologija
Primenjene nauke: medicina, veterina
Fizika izučava subatomski nivo strukture materije, unutrašnju strukturu i sastav atoma
Hemijske osobine atoma proučava hemija.
Hemija proučava materiju na molekulskom atomskom nivou, otkriva njen sastav, strukturu, osobine i promene.
Biologija izučava osobine materije u živom organizmu i ispituje njenu strukturu, funkcije i odnose na višem ćelijskom nivou, dok elementarni sastav i detaljnu molekulsku strukturu materije u živim organizmima izučava hemija.
Astronomija ispituje vasionu i zakonitosti u njoj
Geologija izučava mrtvu prirodu, poreklo i osobine zemljine kore, ali hemija proučava njihov sastav i finu strukturu.
Prelazne naučne oblasti: biohemija, geohemija, fizička hemija
Hemija se preklapa i sa medicinom, agrikulturom, elektronikom.
Nauka predstavlja razvojni sistem objektivno istinitih znanja o prirodi, društvu i psihi, kojima se pojave tumače , predviĎa njihov tok i usmerava praksa.
Nauka je sistematizovan skup objektivno istinitih znanja o prirodi, društvu i mišljenju.
Svakodnevna znanja se stiču u praksi.
Postajemo svesni mnogih činjenica do kojih dolazimo putem čula.
Skup individualnih znanja svakog pojedinca.
Naučna znanja
Zdravorazumska znanja – su empirijska znanja
Religijska znanja - u njih se samo veruje i ne proveravaju se
Sticanje naučnih znanja započinje posmatranjem i uočavanjem činjenica od značaja za izučavanu pojavu.
Nakon uočene pojave činjenice o njoj prikupljaju se merenjima.
Dobiju se pouzdani i provereni podaci.
PoreĎenje činjenica
Pouzdanost prikupljenih činjenica proverava se eksperimentom.
Činjenice prikupljene posmatranjem i eksperimentom predstavljaju znanje.
• Da bi se prikupljena znanja objasnila nauka se služi hipotezama, teorijama i zakonima.
• Hemija ima predmetnu oblast sastav i osobine različitih vrsta materije kao i pojave koje se odvijaju kada različite materije meĎusobom reaguju.
• Hemija je nauka koja proučava materiju na atomskom
i molekulskom nivou, otkriva njen sastav, strukturu, osobine i promene.
Postiji veliki broj prirodnih nauka: hemija, fizika, biologija, geologija.
IzmeĎu pojedinih nauka može se povući oštra granica dok izmeĎu pojedinih ne može.
Fizička hemija – nauka koja na hemijske promene primenjuje zakone fizike
Nauka koja proučava meĎusobnu povezanost hemijskih i fizičkih pojava.
Fizička hemija kao predmet proučava dve glavne oblasti pojava:
1. strukturu i osobine različitih supstanci,a isto tako osobine i strukture čestica od kojih su supstance sastavljene (atomi, molekuli, joni)-predmet proučavanja Fizičke hemije II
2. proučavanje hemijskih reakcija i drugih meĎudejstava supstanci u zavisnosti od hemijskog sastava i njihove strukture- predmet proučavanja Fizičke hemije I
Obuhvata poglavlja:
- atom
- osnove atomističkog razmatranja strukture matrije
-molekul i strukturu molekula
-radioaktivnost
-čvrsto stanje materije
V vek p.n.e. Leukip i Demokrit- došli do zaključka da je celokupna materija sastavljena od najmanjih delića koji dalje nisu deljivi
Dobili naziv ATOM (1808. XIX v)
Dalton-svaki se elemenat sastoji od nedeljivih čestica atoma, od kojih svaka ima istu masu za posmatrani elemenat, koji meĎusobno reaguju i grade jedinjenja.
Objašnjen zakon prostih umnoženih proporcija i Laovazijeov zakon o održanju mase
Ako dva elementa grade veći broj jedinjenja onda se
različite mase jednog elementa jedine sa istom
masom drugog elementa koji stoje u odnosu malih
celih prostih brojeva. Formulisan 1849. god.
Primer: N2O; NO; N2O3; NO2; N2O5
1. Zakon o održanju mase – Lavoazijeov zakon
Ukupna masa supstanci koje učestvuju u hemijskoj reakciji je konstantna.
Masa supstanci pre reakcije = masi supstanci posle reakcije.
Formulisali su ga Lavoazije 1774. i Lomonosov 1756. god nezavisno jedan od drugog.
Potvrđen je eksperimentalno sa specijalno konstruisanim posudama.
Važi sa relativnom greškom manjom od 10-6 %
Preko Ajnštajnove relacije o ekvivalenciji mase i E, dolazi do promene mase m=E/c2, ali ona je veoma mala-zanemarljiva.
Radovi Fradeja pokazali su da su materija i elektricitet nerazdvojno povezani
Elektricitet je korpuskularne prirode
Kasnije je dokazano da su atomi deljivi, ispitivanjem električnog pražnjenja u razreĎenim gasovima, otkrićem radioaktivnosti
Radovi Faradeja:
Materija-elektricitet
Eliktricitet čestične prirode
Ispitivanje eliktičnih pražnjenja kroz razreĎene gasove-Tomson
Otkrićem radioaktivnosti-atomi su deljivi.
Istorijski gledano, na utvrĎivanju unutrašnje strukture atoma zapaža se da su istraživanja išla u tri pravca .
Bor ih je objedinije u vidu postulata i Borovom atomskom modelu.
1. pravac Tomson ispitivao je električno pražnjenje u gasovima.
Pokazao je da se katodni zraci koji se tom prilikom javljaju sastoje od malih negativnih naelektrisanih čestica-ELEKTRONA
prisustvo e- opaženo je i u drugim pojavama:
fotoelektrični efekat
pojava radioaktivnosti
X-zraci
2. pravac Prirodna radioaktivnost Bekerel, Raderford,
Marija i Pjer Kiri-ekstrakcija i koncentracija prirodno-radioaktivnog materijala
3. pravac-Max Plank-kvantna teorija 1900. god.
Emitovanje svetlosti nije kontinualno već se emituje u malim porcijama energije tzv. kvantima energije, tj. svetlost se ponaša kao čestica
Osnove kvantne teorije mogu se prikazati primerima:
zračenje crnog tela
fotoelektrični efekat
Borov atomski model