Povijest farmacijePrirodne ljekovite tvari

1. “HORTUS SANITATIS”

FARMAKOGNOZIJA

farmakon (lijek ili otrov) + gnosis (znanje, poznavanje)

“najstarija moderna znanost”

- naziv uveo C. A. Seydler nazivajući svoj rad“Analecta pharmacognostica” (Halle, 1815.)

- znanost koja se bavi proučavanjem ljekovitih sirovinaprirodnog podrijetla (biljnog, životinjskog, mineralnog)

- jedna od najstarijih farmaceutskih disciplina; sluša sesamo na farmaceutskim fakultetima

Gdje i kada je sve počelo?

arheološko nalazište u Iraku (50000 BC)uz ostatke pračovjeka pronañene biljne vrste koje se i danas primjenjuju

(stolisnik, sljez, kičica...)

DREVNA MEZOPOTAMIJA

5000 god. BC mezopotamsku kulturu razvijajuSumerani svećenik i liječnik i ljekarnikliječenje bazirano na vračanju i iskustvu

2300. BC Babilonci i Asirci osnivaju carstvasačuvali sumerski kao jezik kulture i učenosti

služili se sumerskim pismom koje se iz slikovnograzvilo u klinopis

Glinena pločica (15x8 cm)2200.-2100. BC (Irak)

najstariji liječnički priručnik tj.najstarija poznata recepturna knjiga

sumerski liječnik urezao 12 recepata zamasti i lijekove za unutarnju primjenu

DREVNA MEZOPOTAMIJABabilonci se zanimali i za uzgoj ljekovitog bilja

Botanički vrt u 8 st. BC s biljnim vrstama iz 67 rodova

Asirski kralj Asurbanipal (668.-626. BC) napravio najveću knjižnicu na klinopisu tog dobana ostacima glavnog grada Ninive pronañeno više od dvadeset tisuća pločica

medicinski tekst na 660 pločica s podacima o lijekovima biljnog i životinjskog podrijetlaspominju se datulja, smokva, med, luk, ječam, lan, čempres, cedrovina, hrastovo lišće

ekstrakciju provodili vodom, mlijekom, kvascem i uljem

DREVNI EGIPAT

Egipatska medicina dosegla vrhunac 2000. BC

Dostupni medicinski papirusi (1900.-1200. BC) koji pokazujuveliko znanje liječnika-ljekarnika

Egipatske medicinske ustanove pripadale moćnomsvećenstvu i povezane s hramovima

Škole okružene prostranim vrtovima za uzgoj ljekovita bilja

PAPIRUS EBERS (1550. BC) ima najveću vrijednost(20,23 m dug, 30 cm širok)

glavna knjiga staroegipatske medicine i farmacijeknjiga o pripremanju lijekova za sve

bolestinapisano na hijeratskom pismu u svrhu učenja

recepti svrstani prema bolestimasadrži nazive nekoliko stotina ljekovitih biljaka

DREVNA KINACar Shen-nung (2838.-2698. BC)prvi sakupljač ljekovita bilja“božji ratar”

Knjiga PEN TS‘AOnajstarije kinesko medicinsko djeloobrañeno 365 ljekovitih sredstava

(240 biljnog podrijetla)

Knjiga PEN TS‘AO KAN MU (1578)11000 recepata

1892 ljekovita sredstava (376 prvi put opisano, 1160 ilustracija)napisao Li Shi Zhen

DREVNA INDIJAVedsko razdoblje (1200.-800 BC)VEDE - svete knjige Hindusa

AJURVEDA - aju (život), veda (znanje)donosi cjelovit pristup o životu i zdravljuopis ljekovitih biljaka i njihovo djelovanjenapisana drevnim jezikom Indije

Brahamsko razdoblje (800. BC - 1000.)temeljeno na vedskom znanju

ČARAKA-SAMHITAopisano više od 200 ljekovitih droga razvrstanih prematerapijskom učinkuSUŠRUTA-SAMHITA opisuje 760 ljekovitih biljaka

smatraju je ljekarničkom knjigom i farmakopejom drevne Indije

Mogulsko razdobljeislamski utjecaj

PALESTINA (hebrejska medicina)

Iz starog doba izraelskog naroda nije sačuvano nijednostručno medicinsko djelo

Biblija i Talmud donose podatke o uzgoju i primjeni bilja

Medicinom se bave svećenici

Talmudski liječnik sam priprema lijekove

U Bibliji se više puta spominje druga osoba koja pripremamast (smatra se pretečom farmaceuta)

- uzgajali aromatične biljne vrste i začinsko bilje Kralj Salamun - prirodoslovac(freska u pavlinskoj ljekarni u- pripremali tekuće lijekovite pripravke u vinu i octu

Sloveniji)

- masti pripravljali od ulja i smola

- ulja iscijeñena iz sjemenki rabili za rane, kožne bolesti i kozmetiku

- pripremali infuze i dekokte...

GRČKA I RIM

Grci i Rimljani preuzeli medicinska iskustva Babilonaca, Asiraca, Egipćana i drugihstarih naroda

Postavili temelje na kojima se razvila današnja farmakognozijaHipokrat II, Teofrast i Dioskorid osobito zaslužni za razvoj medicine i farmacije

HIPOKRAT II. Veliki (460. BC)osnivač znanstvene medicine

napisao 60-70 medicinskih djela koja pružaju uvid u grčku medicinu 5. ipočetka 4. st. BC

poznavao oko 260 ljekovitih biljaka od kojih se mnoge i danasprimjenjuju

TEOFRAST (372.-287. BC)Aristotelov učenik i prijatelj, upotpunio Aristotelov sustavi znanje iz botanike i mineralogije

“otac botanike”, opisao 500 biljnih vrsta

DIOSKORID (sredina 1. st)Grčki farmakolog i farmakognost

DE MATERIA MEDICA(944 poglavlja, u 657 obrañuje biljke i biljne tvari, a u 105 lijekove životinjskogpodrijetla)

droge dobro opisane i metodički svrstaneopisano njihovo terapijsko djelovanje, navedene moguće zamjene i patvorine

veliki utjecaj na srednjovjekovnu medicinu (većina dijela srednjeg i novog vijekatemeljena je na Dioskoridovim podacima)

oko 500. god. djelo prevedeno na latinski, a zatim i na druge jezike

GALEN (130.-200.)poslijednji veliki grčko-rimski liječnik-ljekarnik

smatrao da bolesniku treba dati djelotvorne tvari u takvom obliku da ga organizamprimi što lakše

stručnjak u uporabi, pripremanju i sastavljanju lijekova

napisao mnoga djela koja pokazuju sveukupno znanje grčko-rimskog svijeta umedicini

Današnji nazivi: galenski pripravci, galenski laboratoriji

ARAPSKE ZEMLJEAVICIENA

veliki liječnik 10. st.Najvažnije djelo “Kanon medicine”, izuzetan medicinski priručnik

prva arapska ljekarna koju su vodili ljekarnici postojala već 700. god

u 12. st. prodor arapske medicine u Europu

uveli su u farmaciju mnogo novih i raširili uporabu raznih dotad nepoznatih droga(sena, klinčić...)

prevode se arapska djela iz farmakognozije na latinski

u 13. st. izdana prva arapska farmakopeja nazvana KARABADINI

SREDNJOVJEKOVNA EUROPA

”PHYSICA”djelo o ljekovitim tvarima;

4 knjige u 383 poglavlja

Medicina se razvija u samostanima

Benediktinci se posebice ističu

Pavlini u Hrvata

Reovnica Hildegardaiz Bingena (1098.-1179.)

Medicinska Salerenska škola (sredina 11. st. - 1811.)Benediktinac Konstantin Afrički - osnivač i autor mnogih dijela o ljekovitom bilju

1240. zakonski propisano odvajanje ljekarničke od liječničke struke

Krajem srednjeg vijekafarmacija najrazvijenija u Europi

16. st. nastaje nova grana farmakognozije - farmakobotanika

“Tri oca botanike”liječnici i botaničari Otto Brunfels, Hieronymus Bock, Leonhard Fuchs (NEW

KREÜTERBUCH iz 1543.) objavljuju vrlo lijepo ilustrirane biljaruše u kojima suvećinom biljke njemačke flore (povijesno značenje)

holandski crtež tušem iz 17. st.

Otkrića novih svjetova - novo razdoblje farmakognozije

- upoznavanje novih ljekovitih prirodnih sirovina i načina liječenja

Osnivanje botaničkih vrtova i zbirki ljekovitih droga

- stvaraju se temelji nastave u farmakognoziji

Ljekarnici sami skupljaju ljekovito bilje, u vrtovima oko ljekarne uzgajaju idomaće i inozemne biljne vrste

Prve botaničke vrtove osnivaju talijanske visoke škole, a poslije i sveučilišta uostatku Europe

1533. god. osnovana prva katedra farmakognozije u Padovi1545. god. osnovan prvi sveučlišni botanički vrt (najstariji u Europi)

“Tres patres pharmakognosiae”Valerius Cordus (1515. - 1544.) - načinio prvu njemačku farmakopeju objavljenu 1546.

Nicolas Monardes (1493. - 1578.) - uredio zbirku američkih droga i drugih prirodnih tvariNovog svijeta

Carolus Clusius (1526. - 1609.) - sakupio zbirku prirodnih produkata, bavio se inozemnimdrogama i rijetkim biljkama

- jedan od utemeljitelja europske botanike, profesor botanikena Sveučilištu u Leidenu, osnovao botanički vrt koji jesačuvan u okviru najstarijeg botaničkog vrta u Europi

Botanički vrt u Amsterdamu osnovan 1646.

Botanički vrt ljekovitog bilja “Fran Kušan” FBF-a

Zagreb

osnovan 1947.

2,4 ha

fond oko 2000 vrsta

Služi za potrebe nastave, u znanstvene i stručne svrhe

Velebitski botanički vrt

osnovan 1967.

Sjeverni Velebit

u jugozapadnom dijelu Modrić docapodno Vučjaka i planinarskog doma“Zavižan”

Hrvatski botanički vrt jadranskog bilja “Sv. Kuzma i Damjan”

Lastovo

osnovan 1996.

Ulaz u vrt

Poznate europske farmakognoške zbirke :

Zbirka “Hartwich” u Zürichu

Farmakognoška zbirka Sveučilišta u Götingenu

Farmakognoška zbirka Sveučilišta u Utrechtu

Zbirka fararmaceutskog povijesnog muzeja u Baselu

Zbirka “Tschirch” u Bernu

Farmaceutskopovijesna zbirka u Beču - sadrži oko 18000 uzoraka sakupljanih tijekom200 godina, smatra se najvećom u Europi

Zavod za farmakognoziju FBF-a

Prof. dr. Julije Domac (1853.-1928.)

osnivač Zavoda za farmakognoziju (1896.)profesor farmakognozije i rektor Sveučilišta u Zagrebu

sastavio monografije za Hrvatsko-slavonski ljekopis (farmakopeju)- napisao udžbenik iz farmakognozije

- dao veliki stručni doprinos ljekarništvu(Nagrada Hrvatskog farmaceutskog društva za izniman doprinos u strucinosi njegovo ime)

Zavod za farmakognoziju FBF-a

Prof. dr. Antun Vrgoč (1881.-1949.)

profesor farmakognozije i prvi dekan Farmaceutskogfakulteta u Zagrebu

- veliki doprinos usavršavanjufitokemijskih metoda

- briga o famakognoškoj zbirci

“Farmakografija Banovine Hrvatske teujedno Bosne i Hercegovine” “Uputa u farmakognoziju“

(prvi moderan hrvatski udžbenik farmakognozije)

Farmakognoška zbirka Zavoda za farmakognoziju

Osnivač dr. Jiruš (1883.)

Više od 3000 uzoraka iz Europe, Azije, Amerike i Afrike

Dio Zbirke u doba prof. Vrgoča

Rijetki i vrijedni izlošci

“prekomorskih”Dio Zbirke koji se danas koristiljekovitih droga u nastavi

Prof. dr. Branka Akačić u mikroskopskoj dvorani (1927.)

(predstojnica Zavoda za farmakognoziju nakon prof. Vrgoča)

Današnji izgled dvorane za mikroskopiranje

Knjižnica Zavoda za farmakognozijuZbirka starih

knjiga

biljarušealkemijski testovifarmakopeje

taksestari recepti

Joannes de Cuba:HORTUS SANITATIS iz 1498.

Hyeronymus Bock:KREÜTERBUCH iz1546.

Pietro Andrea Mattioli 1678.(naslovnica biljaruše )

“Flos medicinae”(prijevod fra Emerik Pavić 1768.)

- prva hrvatska medicinska knjiga

D. J. T. Tabernaemontani:NEUES VOLLKOMMENTLICH KREÜTERBUCH iz 1625.

Zagreb 1996.

Prvi hrvatski kongres farmacije

100. obljetnica Zavoda za farmakognoziju

Vrt ozdravljenja(prigodna izložba u muzeju Mimara)