SVEUCILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKUEKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

PREDDIPLOMSKI STUDIJOSIJEK

Andrea KramarRužica Krpan

SEMINARSKI RAD IZ KOLEGIJA ORGANIZACIJA INFORMACIJSKIH SUSTAVA U FINANCIJAMA I RAČUNOVODSTVU

MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARD 31 FINANCIJSKO IZVJEŠTAVANJE O UDJELIMA U

ZAJEDNIČKE POTHVATE

Mentor (i):prof. dr. sc. Luka Crnković

dr.sc. Ivo Mijoč

Osijek, 27. ožujka 2012.

Sadržaj

1. Uvod

Globalizacija  svjetskog  tržišta  uvidjela  je  i nametnula  potrebu  za  komuniciranjem

zajedničkim računovodstvenim jezikom, tzv. poslovnim jezikom između

subjekata vezanih za financijske aranžmane različitih zemalja svijeta.

Pomoću računovodstvenih načela i pretpostavki utvrđuju se osnovne karakteristike i

koncepcija računovodstva. Načela su pravila koja procesiraju računovodstvene podatke sa

svrhom sastavljanja financijskih izvještaja. Ona interpretiraju proizašle informacije te se

razrađuju metodama obrade podataka, formiranjem i prezentiranjem računovodstvenih

informacija. Navedena razrada je utemeljena u obliku računovodstvenih standarda.

Računovodstveni standardi predstavljaju razradu računovodstvenih načela u pogledu metoda

obuhvaćanja i obrade računovodstvenih podataka, formiranja računovodstvenih informacija,

prezentiranja i čuvanja računovodstvenih podataka i informacija.

Financijski izvještaji prikazuju financijsko stanje i promet nekog poslovnog subjekta i čine

podlogu u poslovnom odlučivanju i upravljanju. Prilikom sastavljanja istih, postoje određena

pravila i kriteriji. Računovodstveni standardi su objektivni kriteriji kod eksternog

izvještavanja. Oni u sebi uključuju i norme profesionalne etike računovođa. Tehnološki

napredak razvija komunikaciju i veze, poslovno okruženje i socijalni život prelaze na

međunarodnu razinu te financijski izvještaji postaju sve relevantniji. Investitori žele biti

sigurni da se poslovne informacije kojima se rukovode temelje na načelima koja se mogu

uspoređivati s drugima.

Tema ovog seminarskog rada jeste Međunarodni računovodstveni standard 31 - financijsko

izvještavanje o udjelima u zajedničkim pothvatima te opisuje djelokrug, definicije, zajedničke

kontrolirane djelatnosti, sredstva, subjekte, transakcije između pothvatnika i zajedničkog

pothvata, izvještavanja o udjelima u zajedničkim pothvatima u financijskim izvješćima

ulagača, upravljače zajedničkih pothvata, objavljivanja i datum stupanja na snagu.

2. ZAJEDNIČKI POTHVATI

2.1. Pojam i obilježja zajedničkih pothvata

Zajednički pothvati (engl.joint venture) je ugovorni sporazum na osnovu kojega dva ili više

partnera/pothvatnika poduzimaju neku ekonomsku aktivnost čije izvršavanje zajednički

kontroliraju. To je međusobno udruživanje poduzeća s određenim ekonomskim ciljem koje se

temelji na ugovoru i/ili suvlasništvu u postojećem ili novom poduzeću. Ugovorni ili

suvlasnički karakter ujedno označavaju i dva temeljna oblika zajedničkog pothvata. To su:

neinkorporirani ili ugovorni, i inkorporirani zajednički pothvat. Već iz samog naziva razvidno

je da ugovorni zajednički pothvat nastaje povezivanjem pothvatnika na osnovu ugovora. Iako

teoretski trajanje na takav način formiranog zajedničkog pothvata može biti neograničeno, u

praksi je ono najčešće do ispunjenja ciljeva definiranih ugovorom, odnosno do završetka

nekog projekta. Pri tome nije važno o kojoj djelatnosti se radi, pa se razlikuju ugovorni

zajednički pothvati za izvođenje građevinskih projekata, projekata istraživanja i razvoja ili

pothvati sklopljeni radi podjele financijskih rizika kod velikih bankovnih pozajmica

(bankovni sindikati). Inkorporirani zajednički pothvati ili zajednički pothvati s vlasničkim

ulogom (engl. incorporated joint ventures, equity joint ventures – EJVs) podrazumijevaju

kapitalno povezivanje dva ili više poduzeća, s tim da je trajnost, odnosno kontinuitet

poslovanja, kao i kod bilo kojeg drugog poduzeća, njihovo dominantno obilježje. No, bez

obzira na oblik, obilježja zajedničkih pothvata su sljedeća:

interesi partnera su srodni/komplementarni (barem na početku udruživanja)

nastaju kao posljedica strateških odluka koje dugoročno utječu na ugovorne strane

koje ih sklapaju

svi partneri zajednički kontroliraju/zajednički upravljaju pothvatom

partneri ulažu određene resurse

partneri sudjeluju u podmirenju obveza nastalih u pothvatu

partneri sudjeluju u poslovnom rezultatu zajedničkog pothvata

poslovanje pothvata multirazinski je povezano s poslovanjem pothvatnikâ

partneri zajednički nastupaju prema trećima.

2.2. Vrste zajedničkih pothvata

Jedna od prihvaćenih klasifikacija zajedničkih pothvata je i ona koju je usvojila Organizacija

za industrijski razvoj Ujedinjenih naroda (engl. United Nations Industrial Development

Organization – UNIDO) kojom se razlikuju:

ugovorni zajednički pothvati ili konzorciji (engl. contractual joint ventures, consortia)

javno-privatna partnerstva (zajedničko, kooperativno djelovanje javnog sektora s

privatnim sektorom u proiuzvodnji javnih proizvoda ili pružanju javnih usluga

zajednički pothvati za restrukturiranje (engl. restructuring joint ventures) koje sklapaju

poduzeća iz razvijenih zemalja radi restrukturiranja nekog segmenta poslovanja

inkorporirani zajednički pothvati

2.3. Ciljevi i razlozi ulaska poduzeća u zajedničke pothvate

Motivi formiranja zajedničkih pothvata su mnogobrojni, kao što je i broj njihovih

klasifikacija. Ipak, najčešće isticani motivi nastanka zajedničkih pothvata mogu se grupirati u

tri široke kategorije:

smanjenje troškova

smanjenje rizika

stjecanje resursa

Pod smanjenjem troškova podrazumijeva se smanjenje fiksnih i varijabilnih troškova,

troškova razmjene, ne samo apsolutno već i relativno prema konkurentima.

Rizici se mogu podijeliti na one koji su specifični za određeno poduzeće te ono može na njih

utjecati, stoga se nazivaju endogenima, i na tržišne rizike koji su egzogenog karaktera i njima

se poduzeće mora stalno prilagođavati.

Motivi formiranja međunarodnih zajedničkih pothvata identični su razlozima koji dovode do

direktnih inozemnih ulaganja u neke zemlje. Riječ je o potrazi za resursima, tržištem ili

većom efikasnošću.

Razlozi nastanka zajedničkih pothvata:

djeljenje, odnosno eliminiranje troškova

diverzificiranje poslovanja

lakši pristup financijskim sredstvima

smanjenje rizika za svakog partnera

postizanje ekonomije razmjera

razmjena tehnologije

izgradnja/postizanje konkurentske prednosti

izbjegavanje zakonskih propisa

olakšavanje početne međunarodne ekspanzije

ostvarenje učinka sličnog vertikalnoj integraciji putem povezivanja komplementarnih

partnera u lancu dodane vrijednosti1

3. MEĐUNARODNI RAČUNOVODSTVENI STANDARDI1 http://dsd-professionals.com/153/ten-reasons-to-engage-in-a-joint-venture/ (preuzeto 21.03.2012)

3.1. Općenito o Međunarodnim računovodstvenim standardima

Međunarodni računovodstveni standardi podrazumijevaju dogovorena pravila o pripremanju,

priznavanju ili vrednovanju i prezentaciji računovodstvenih stavki poslovnog subjekta.

Izrađeno je 32 Međunarodna računovodstvena standarda s tim da su pojedini računovodstveni

standardi zamijenjeni sa Međunarodnim standardima financijskog izvješćivanja.2

3.2. Pregled Međunarodnih računovodstvenih standarda:

MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja

MRS 2 Zalihe

MRS 7 Izvještaji o novčanom toku

MRS 8 Neto dobit ili gubitak razdoblja, temeljne pogreške i promjene

računovodstvenih politika

MRS 10 Događaji nakon datuma bilance

MRS 11 Ugovori o izgradnji

MRS 12 Porez na dobit

MRS 14 Izvještavanje o dijelovima poduzeća

MRS 16 Nekretnine, postrojenja i oprema

MRS 17 Najmovi

MRS 18 Prihodi

MRS 19 Primanja zaposlenih

MRS 20 Računovodstvo državnih potpora i pomoći

MRS 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta

MRS 23 Troškovi posudbe

MRS 24 Objavljivanje povezanih stranaka

MRS 26 Računovodstvo i izvještavanje o mirovinskim planovima

MRS 27 Konsolidacija financijskih izvještaja

MRS 28 Računovodstvo ulaganja u ovisna društva

MRS 29 Financijsko izvještavanje u hiperinflacijskim privredama

2 http://www.efos.hr/imijoc/2539-nastava-organizacija-informacijskih-sustava-u-financijama-i-raunovodstvu (preuzeto 21.03.2012)

MRS 30 Objavljivanja u financijskim izvještajima banaka i sličnih financijskih

institucija

MRS 31 Financijsko izvještavanje o udjelima u zajedničkim pothvatima

MRS 32 Financijski instrumenti : Objavljivanje i prezentiranje

MRS 33 Zarade po dionici

MRS 34 Financijsko izvještavanje za razdoblja u toku godine

MRS 36 Umanjenje imovine

MRS 37 Rezerviranja, nepredviđene obveze i nepredviđena imovina

MRS 38 Nematerijalna imovina

MRS 39 Financijski instrumenti: Priznavanje i mjerenja

MRS 40 Ulaganja u nekretnine

MRS 41 Poljoprivreda3

3 http://www.efpu.hr/fileadmin/nastavnici_files/Zenzerovic/3._RACUNOVODSTVENA_NACELA__STANDARDI_I_POLITIKE.pdf (preuzeto 21.03.2012.)

4. MRS 31 Financijsko izvještavanje o udjelima u zajedničkim pothvatima

4.1. Djelokrug

Ovaj se Standard primjenjuje u računovodstvu udjela u zajedničkim pothvatima izvještavanju

o imovini, obvezama, prihodima i rashodima zajedničkog pothvata u financijskim

izvještajima pothvatnika i ulagača, neovisno o strukturama ili oblicima prema kojima se

odvijaju aktivnosti zajedničkog pothvata. Međutim, Standard se ne odnosi na pothvatnikov

udjel u zajednički kontroliranim subjektima koji su u vlasništvu:

organizacija zajedničkih pothvata

otvorenih fondova, uzajamnih fondova i sličnih subjekata uključujući

investicijama povezane osiguravajuće fondove,

koji su kod početnog priznavanja klasificirani kao po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak ili

kao imovina koja se drži radi trgovanja i obračunati u skladu s MRS-om 39 Financijski

instrumenti: priznavanje i mjerenje.

4.2. Definicije

U ovom se Standardu koriste sljedeći izrazi s određenim značenjima:

Kontrola je pravo upravljanja financijskim i poslovnim politikama subjekta tako da se ostvare

koristi od njegovih aktivnosti.

Metoda udjela je računovodstvena metoda kojom se ulaganja početno priznaju po trošku i

potom usklađuju za promjene ulagačeva udjela u neto imovini subjekta koji je predmet

ulaganja. Dobit ili gubitak ulagača uključuje njegov udjel u dobiti ili gubitku subjekta koji je

predmet ulaganja.

Ulagatelj u zajednički pothvat je osoba u zajedničkom pothvatu i nema zajedničku kontrolu

nad tim zajedničkim pothvatom.

Zajednička kontrola je ugovorom uređeno sudjelovanje u kontroli nad ekonomskim

aktivnostima i postoji samo kada donošenje strateških financijskih i poslovnih odluka

zahtijeva jednoglasni pristanak svih strana koje dijele kontrolu (pothvatnika).

Zajednički pothvat je ugovorni aranžman kojim dvije ili više osoba poduzima ekonomsku

aktivnost koja je podvrgnuta zajedničkoj kontroli.

Razmjerna konsolidacija je računovodstvena metoda kojom se pothvatnikov udjel u svakoj

imovini, obvezama, prihodu i rashodu nekog zajedničkog kontroliranog subjekta dodaj

dodaje, stavku po stavku, sličnim stavkama u financijskim izvještajima pothvatnika ili se

iskazuju kao zasebne stavke u financijskim izvještajima pothvatnika.

Odvojeni financijski izvještaji su izvještaji koje prikazuje matica, ulagatelj u pridruženi

subjekt ili zajednički kontrolirani subjekti, u kojima su ulaganja iskazana na temelju

vlasničkog udjela radije nego na temelju objavljenih rezultata i neto imovine subjekta u koji

se ulaže.

Značajan utjecaj je moć sudjelovanja u odlučivanju o financijskim i poslovnim politikama

subjekta koji je predmet ulaganja, ali nije kontrola niti zajednička kontrola nad tim

politikama.

Pothvatnik je osoba u zajedničkom pothvatu koja ima zajedničku kontrolu nad tim

zajedničkim pothvatom.

4.3. Zajedničke kontrolirane djelatnosti

Djelatnost nekog zajedničkog pothvata obuhvaća korištenje imovine i drugih resursa

pothvatnika umjesto uspostave korporacije, ortakluka ili drugog subjekta ili financijske

strukture koja je odvojena od samih pothvatnika. Svaki se pothvatnik koristi svojom vlastitom

nekretninom, postrojenjem i opremom te vodi vlastite zalihe. To mu također stvara vlastite

rashode i obveze te povećano koristi svoju novčanu imovinu, što predstavlja njegove vlastite

obveze. Aktivnosti zajedničkog pothvata mogu obavljati pothvatnikovi namještenici usporedo

sa sličnim aktivnostima pothvatnika. Sporazum o zajedničkom pothvatu obično predviđa

način na koji se prihodi od prodaje zajedničkog proizvoda i svih nastalih rashoda dijele

između pothvatnika.

 Primjer je zajednički kontrolirane djelatnosti kada dva ili više pothvatnika spajaju svoje

djelatnosti, resurse i znanje da proizvedu, trguju i distribuiraju proizvod, kao što je zrakoplov.

Različite dijelove proizvodnog procesa obavlja svaki od pothvatnika. Svaki pothvatnik snosi

vlastite troškove i utvrđuje udjel prihoda od prodaje zrakoplova, tako da je udjel određen u

skladu s ugovornim aranžmanom.

U pogledu svojih udjela u zajednički kontroliranim djelatnostima, pothvatnik treba priznati u

svojim financijskim izvještajima:

imovinu koja kontrolira i obveze koje nastaju, i

rashode koji nastaju i svoj udio u prihodu koji zarađuje od prodaje robe ili pružanja

usluga zajedničkim pothvatom.

Budući da su imovina, obveze, prihodi i rashodi već priznati u financijskim izvještajima

pothvatnika ne zahtijevaju se usklađivanja ili drugi konsolidacijski postupci u pogledu tih

stavaka kada pothvatnik prezentira konsolidirane financijske izvještaje. Odvojeni

računovodstveni dokumenti vjerojatno se neće zahtijevati za sam zajednički pothvat i

financijski izvještaji se ne mogu sastavljati za zajednički pothvat. Međutim, pothvatnici mogu

sastavljati interne financijske izvještaje za menadžment tako da oni mogu ocijeniti uspjeh

zajedničkog pothvata.

4.4. Zajednička kontrolirana sredstva

Neki zajednički pothvati obuhvaćaju zajedničku kontrolu, a često i zajedničko vlasništvo

pothvatnika, jednoga ili više njih, koji su dali imovinu ili je nabavljena i namijenjena za svrhe

zajedničkog pothvata. Tom se imovinom ostvaruje korist za pothvatnike. Svaki pothvatnik

može uzeti dio proizvodnje od imovine i svaki snosi dogovoreni dio rashoda koji su nastali s

tim u svezi. Ti zajednički pothvati ne obuhvaćaju uspostavljanje korporacije, partnerstva ili

drugog subjekta, ili financijske strukture koja je odvojena od samih pothvatnika. Svaki

pothvatnik ima kontrolu nad svojim dijelom budućih gospodarskih koristi kroz svoj udjela u

zajednički kontroliranoj imovini.U pogledu svoga udjela u zajednički kontroliranoj imovini,

pothvatnik treba priznati u svojim financijskim izvještajima:

svoj udjel u zajednički kontroliranoj imovini, razvrstan prema vrsti imovine,

sve obveze koje su nastale,

svoj udjel u svim obvezama koje su nastale zajednički nastale s drugim pothvatnicima

u odnosu na zajednički pothvat,

svaki prihod od prodaje ili korištenje svog udjela od proizvodnje zajedničkog

pothvata, zajedno sa svojim udjelom svih rashoda nastalih zajedničkim pothvatom, i

sve rashode koji su nastali u svezi s njegovim udjelom u zajedničkom pothvatu.

Svaki pothvatnik, u pogledu svojeg udjela u zajednički kontroliranoj imovini uključuje u

računovodstvene dokumente i priznaje u svojim financijskim izvještajima:

svoj dio u zajednički kontroliranoj imovini, razvrstan prema vrsti imovine, a ne kao

ulaganje.

sve obveze koje su se s tim u svezi pojavile, na primjer one nastale u financiranju

svojeg udjela u imovini,

svoj dio u nastalim obvezama zajednički s drugim pothvatnicima u svezi zajedničkog

pothvata,

svaki prihod od prodaje ili korištenja svog dijela proizvodnje od zajedničkog pothvata,

zajedno sa svojim dijelom u svim rashodima nastalim zajedničkim pothvatom, i

sve rashode koji su nastali u svezi s pothvatnikovim udjelom u zajedničkom pothvatu,

na primjer oni vezani uz financiranje pothvatnikova udjela u imovini i prodaji svog

dijela proizvodnje.

Budući da je imovina, obveze, prihodi i rashodi već priznati u financijskim izvještajima

pothvatnika ne zahtijevaju se usklađivanja ili drugi konsolidacijski postupci u smislu tih

stavaka kada pothvatnik prezentira konsolidirane financijske izvještaje. Postupak zajednički

kontrolirane imovine odražava suštinu i ekonomsku realnost i obično pravni oblik

zajedničkog pothvata. Odvojeni računovodstveni dokumenti za sam zajednički pothvat mogu

biti ograničeni na one rashode koji su nastali u zajedništvu s pothvatnicima i konačno koje

pothvatnici snose prema svojim dogovorenim udjelima. Financijski izvještaji se ne mogu

sastavljati za zajednički pothvat, iako pothvatnici mogu sastavljati interne financijske

izvještaje menadžmentu tako da oni mogu ocijeniti uspješnost zajedničkog pothvata.

4.5. Zajednički kontrolirani subjekti

„Zajednički kontrolirani subjekt je zajednički pothvat koji obuhvaća uspostavu korporacije,

partnerstva ili drugog subjekta, u kojem svaki pothvatnik ima udjel. Subjekt posluje na isti

način kao druga poduzeća, samo što ugovorni aranžman između pothvatnika uspostavlja

zajedničku kontrolu nad gospodarskom aktivnošću subjekta.

Zajednički kontrolirani subjekt kontrolira sredstva zajedničkog pothvata, stvara obveze i

rashode i zarađuje dobit. On može ugovarati u svoje ime i pribavljati financijska sredstva za

svrhe aktivnosti zajedničkog pothvata. Svaki pothvatnik je ovlašten na dio rezultata zajednički

kontroliranog subjekta, iako neki zajednički kontrolirani subjekti također obuhvaćaju

dijeljenje prihoda zajedničkog pothvata.

Jednostavan je primjer zajednički kontroliranog subjekta kada dva poduzeća spajaju svoje

aktivnosti u poseban posao prenoseći primjerena sredstva i obveze u zajednički kontrolirani

subjekt. Drugi se primjer pojavljuje kada poduzeće započinje poslovanje u inozemstvu

zajedno s vladom ili drugom agencijom u toj zemlji, uspostavljajući odvojeni subjekt koji

zajednički kontroliraju poduzeće i vlada ili agencija.

Mnogi su zajednički kontrolirani subjekti slični u sadržaju onim zajedničkim pothvatima kao

što su spomenute zajednički kontrolirane djelatnosti ili zajednički kontrolirana sredstva. Na

primjer, pothvatnici mogu prenijeti zajednički kontrolirano sredstvo, kao što ja naftovod, u

zajednički kontrolirani subjekt, zbog poreza ili drugih razloga. Slično tomu, pothvatnici mogu

priložiti sredstva u zajednički kontrolirani subjekt kojim će se upravljati zajednički. Neke

zajednički kontrolirane djelatnosti također obuhvaćaju uspostavu zajednički kontroliranog

subjekta koji se bavi pojedinim oblicima aktivnosti, na primjer: dizajn, marketing, distribucija

ili usluge koje nastaju nakon prodaje proizvoda.

Zajednički kontrolirani subjekt vodi svoje vlastite računovodstvene dokumente te priprema i

prezentira financijske izvještaje na isti način kao druga poduzeća u skladu s odgovarajućim

nacionalnim zahtjevima i Međunarodnim računovodstvenim standardima.

Svaki pothvatnik obično uplaćuje novac ili druge resurse u zajednički kontrolirani subjekt. Ti

su doprinosi uključeni u računovodstvenu evidenciju pothvatnika i priznati su u njegovim

odvojenim financijskim izvještajima kao ulaganje u zajednički kontrolirani subjekt.“4

4.6. Transakcije između pothvatnika i zajedničkog pothvata

„Kada pothvatnik pridonosi ili prodaje sredstva u zajednički pothvat, priznavanje bilo kojeg

dobitka ili gubitka iz transakcije treba odražavati sadržaj transakcije. Dok su sredstva

zadržana zajedničkim pothvatom i uz uvjet da je pothvatnik prenio značajne rizike i nagrade

od vlasništva, pothvatnik treba priznati samo onaj dio dobitka ili gubitka koji se može

pripisati udjelima drugih pothvatnika. Pothvatnik treba priznati puni iznos gubitka kada

doprinos ili prodaja pruža dokaz o smanjenju neto utržive vrijednosti tekućih sredstava

4 Službeni tekstovi MRS, II. izmijenjena i dopunjena naknada, Računovodstvo poduzetnika knjiga III., RriF, Zagreb, 1997.

ili pad, osim prolaznoga, u knjigovodstvenom iznosu dugoročnog sredstva.

Kada pothvatnik kupuje sredstva od zajedničkog pothvata, pothvatnik ne smije priznati svoj

udjel u dobiti od zajedničkog pothvata iz transakcije dok ne preproda sredstva neovisnoj

stranci. Pothvatnik treba priznati svoj udjel u gubicima proizašlih iz tih transakcija na isti

način kao i dobit, samo što se gubici trebaju odmah priznati kada predstavljaju smanjenje neto

prodajne vrijednosti tekućih sredstava ili pad, osim prolaznoga, u knjigovodstvenom iznosu

dugoročnih sredstava.“5

„Da bi se ocijenilo pruža li transakcija između pothvatnika i zajedničkog pothvata dokaz o

umanjenju vrijednosti imovine, pothvatnik određuje nadoknadivi iznos imovine prema MRS-

u 36 - Umanjenje imovine. Pri određivanju vrijednosti u upotrebi, budući novčani tokovi od

imovine procjenjuju se na temelju kontinuirane upotrebe imovine i njegovog posljednjeg

otuđenja od zajedničkog pothvata.“6

4.7. Izvještavanje o udjelima u zajedničkim pothvatima u financijskim izvještajima ulagača

„Ulagač u zajednički pothvat, koji nema zajedničku kontrolu, treba izvijestiti svoj udjel u

zajedničkom pothvatu u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 25,

Računovodstvo ulaganja, ili ako ima značajan utjecaj u zajedničkom pothvatu, u skladu s

Međunarodnim računovodstvenim standardom 28, Računovodstvo ulaganja u pridružene

kompanije.“7

4.8. Upravljači zajedničkih pothvata

„Upravljači ili menadžeri zajedničkog pothvata trebaju obračunati sve naknade u skladu s

MRS18 - Prihodi.

Jedan ili više pothvatnika može djelovati kao upravljač ili menadžer zajedničkog pothvata.

Upravljači su obično plaćeni menadžerskom naknadom za takve obveze. Naknade se

obračunavaju kod zajedničkog pothvata kao rashod.“8

5 http://zakon.poslovna.hr/public/mrs-%E2%80%93-25-%C2%A0%C2%A0%C2%A0-racunovodstvo-ulaganja/13531/zakoni.aspx, 23.3.2012.6 http://www.srr-fbih.org/pdf/MSFI_MRS/20_MRS_31.pdf, 23.3.2012.7 Međunarodni računovodstveni standardi 1996, prijevod s engleskog jezika, Hrvatska zajednica računovođa i financijskih djelatnika, Zagreb, 1996.8 http://www.srr-fbih.org/pdf/MSFI_MRS/20_MRS_31.pdf, 24.3.2012.

4.9. Objavljivanje

„U skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 10, Nepredviđeni događaji i

događaji nastali nakon datuma bilance, pothvatnik treba objaviti zbrojni iznos sljedećih

nepredviđenih događaja, odvojeno od iznosa drugih nepredviđenih događaja, osim ako je

vjerojatnost gubitka neznatna:

a) sve nepredviđene događaje koji su se pothvatniku dogodili u svezi s njegovim

udjelima u zajedničkim pothvatima i svoj udjel u svakom od nepredviđenih događaja

koji su se dogodili zajednički s drugim pothvatnicima:

b) svoj udjel u nepredviđenim događajima samih zajedničkih pothvata za koje je on

možda odgovoran; i

c) one nepredviđene događaje koji proizlaze jer je pothvatnik možda odgovoran za

obveze drugih pothvatnika zajedničkog pothvata.

U skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardom 5, informacija koju treba objaviti u

financijskim izvještajima, pothvatnik treba objaviti zbrojni iznos sljedećih obveza u smislu

svojih udjela u zajedničkim pothvatima odvojeno od drugih obveza:

a) sve obveze pothvatnika u svezi s njegovim udjelom u zajedničkim pothvatima i

njegov udjel u obvezama po osnovi kapitala koje su se dogodile zajedno s drugim

pothvatnicima; i

b) svoj udjel obveza po osnovi kapitala samih zajedničkih pothvata.

Pothvatnik treba objaviti spisak i opis udjela u značajnim zajedničkim pothvatima i omjer

udjela vlasništva koje drži u zajednički kontroliranim subjektima. Pothvatnik koji izvješćuje u

svojim udjelima u zajednički kontroliranim subjektima primjenjuje izvještajni oblik redak po

redak za razmjernu konsolidaciju ili metodu udjela treba objaviti zbrojne iznose svakog od

tekućeg sredstva, dugoročnog sredstva, tekuće obveze, dugoročne obveze, prihoda i rashoda

vezanih za njegove udjele u zajedničkim pothvatima.“9

Poželjno je da pothvatnik koji ne priprema konsolidirane financijske izvještaje, jer nema

podružnice, pruža iste informacije o svojim udjelima u zajedničkim pothvatima kao

pothvatnici koji izdaju konsolidirane financijske izvještaje.

9 http://zakon.poslovna.hr/public/mrs-%E2%80%93-25-%C2%A0%C2%A0%C2%A0-racunovodstvo-ulaganja/13531/zakoni.aspx, 24.3.2012.

4.10. Datum stupanja na snagu

„Ovaj Međunarodni računovodstveni standard stupa na snagu za financijske izvještaje koji

obuhvaćaju razdoblja koja počinju na 1. siječnja 1992. ili poslije.“10

10 Službeni tekstovi MRS, II. izmijenjena i dopunjena naknada, Računovodstvo poduzetnika knjiga III., RriF, Zagreb, 1997.

Međunarodni računovodstveni standardi jesu jedno od najznačajnijih područja

suvremeneteorije međunarodnog računovodstva zahvaljujući globalizacijskim procesima i

pritiscimau pravcu postizanja računovodstvene ujednačenosti diljem svijeta. 

Mnoge

su različitosti uinstitucionalnim i drugim elementima okruženja koje 

predstavljaju prepreku dostizanjuharmonizacijskih ciljeva, ali također postoje i interni

čimbenici pri poslovnim subjektima kojiutječu na usklađenost sa međunarodnim standardima