Strategija zapošljavanja u Bosni i Hercegovini

2010. – 2014.

april 2010. godine

Sadržaj Uvod 3 1. EKONOMSKO-SOCIJALNI KONTEKST I STANJE NA TRŽIŠTU RADA 4

1.1 Makroekonomski okvir 4 1.2 Analiza stanja na tržištu rada 6

1.2.1 Starosna struktura stanovništva 6 1.2.2 Struktura radne snage 7 1.2.3 Struktura tržišta rada po sektorima 9 1.2.4 Neformalna ekonomija 11 1.2.5 Nezaposlenost 13 1.2.6 Rodna dimenzija 14 1.2.7 Mladi 16 1.2.8 Starije stanovništvo 17 1.2.9 Osjetljive grupe: 17

Lica sa invaliditetom 17 Manjine 18

1.3. Analiza ljudskih resursa u Bosni i Hercegovini i nivoi obrazovanja 18 1.4 Izrada politike zapošljavanja i radna administracija 22 1.5 Službe za zapošljavanje 25 1.6 Aktivne i pasivne politike tržišta rada 26 1.7 Okvir politika 27

2. KLJUČNI IZAZOVI NA TRŽIŠTU RADA 28

2.1. Nedovoljno snažan i zaposlenjem bogat rast 29 2.2. Slabi rezultati tržišta rada posebno za osjetljive grupe: niske stope

aktivnosti i zaposlenosti (posebno za žene); visoka nezaposlenost (posebno mladih i nekvalifikovane radne snage) 29

2.3. Nizak stepen pokretljivosti radne snage 30 2.4. Visok stepen zaposlenosti u neformalnoj ekonomiji 30 2.5. Neadekvatan razvoj ljudskih resursa 31 2.6. Ograničeni kapaciteti politika i institucija tržišta rada 31 2.7. Nedovoljan socijalni dijalog u oblasti zapošljavanja 31

3. CILJ, PRIORITETNI CILJEVI I METE STRATEGIJE ZAPOŠLJAVANJA 32 3.1. CILJ 32 3.2. PRIORITETNI CILJEVI I METE 32

3.2.1 Promovisati inkluzivni i zapošljavanjem bogat rast i smanjiti deficit produktivnog zaposlenja i dostojanstvenog rada 32

3.2.2 Unaprijediti zapošljivost žena i muškaraca a posebno najugroženijih 34

3.2.3 Unaprijediti djelotvornost, efikasnost i upravljanje politikama i institucijama tržišta rada 35

4. SISTEM ZA IMPLEMENTACIJU, NADZOR I EVALUACIJU 36 5. FINANSIRANJE STRATEGIJE 37 Aneks 1 38

Uvod

Bosna i Hercegovina (BiH) se i dalje suočava sa teškim deficitom produktivnog zapošljavanja i dostojanstvenog rada. Dok se u prošloj deceniji stanje na tržištu rada donekle poboljšalo zahvaljujući prilično visokim stopama ekonomskog rasta, rezultati su se djelimično izgubili s obzirom da globalna ekonomska i finansijska kriza nije zaobišla BiH. Stope zaposlenosti su i dalje izuzetno niske, gotovo jedna polovina stope Evropske unije. Ovo je uglavnom posljedica niske stope učešća radne snage kod ekonomski aktivnih starosnih grupa, kao i veoma visokih stopa nezaposlenosti, posebno kod mladih. Stope uposlenosti žena su izuzetno niske, što ukazuje na značajne rodne nejednakosti na tržištu rada. Zaposlenost u neformalnoj ekonomiji je velika i povećala se kao posljedica krize. Razvoj ljudskih resursa predstavlja poseban izazov za BiH. Ukupno obrazovno postignuće stanovništva je nisko sa velikim razlikama među spolovima, a postoji i raskorak između vještina i zahtjeva tržišta rada. Nadalje, osjetljive grupe poput Roma i lica sa invaliditetom suočavaju se sa posebnim izazovima u smislu socijalne uključenosti i integracije u tržište rada.

Hitna potreba da se ovi izazovi rješavaju i da se promovira produktivno zapošljavanje i dostojanstven rad vodili su ka formuliranju Strategije zapošljavanja u BiH 2010.-2014., pri čemu se vodilo računa o Okviru zapošljavanja EU i obavezama koje proizilaze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Sporazuma o evropskom partnerstvu. Okvir zapošljavanja EU dat je u Aneksu 1 ove Strategije. Cilj Strategije zapošljavanja u BiH je da “unaprijedi puno, produktivno i slobodno izabrano zaposlenje za sve” u skladu sa ILO Konvencijom o politici zapošljavanja, 1964, br. 122 koju je Bosna i Hercegovina ratificirala.

Strategija se sastoji iz tri dijela. Prvi dio analizira ekonomsku situaciju i stanje na tržištu rada u BiH, drugi dio elaborira set politika koje su identificirale vlasti u Bosni i Hercegovini, a treći i završni dio opisuje prioritete i ciljeve politika i postavlja mete. Strategija je pripremljena u skladu sa Državnom razvojnom strategijom 2010.-2014., koja promociju zapošljavanja navodi kao jedan od šest strateških ciljeva, i Strategijom socijalne uključenosti 2010.-2014.

Ova Strategija je urađena pod okriljem i uz koordinaciju Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, te od strane Koordinacionog odbora sastavljenog od predstavnika relevantnih institucija BiH, njenih entiteta i Brčko Distrikta (BD), kao i predstavnika organizacija poslodavaca i radnika. Koordinacioni odbor (sastavljen od predstavnika: Ministarstva civilnih poslova BiH - Sektora za rad, zapošljavanje, socijalnu zaštitu i penzije i Sektora za obrazovanje; Ministarstva finansija i trezora BiH; Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Odsjek za koordinaciju politike poljoprivrede i prehrane i Odsjek za preduzetništvo; Direkcije za ekonomsko planiranje BiH; Agencije za rad i zapošljavanje BiH; Federalnog ministarstva rada i socijalne politike FBiH; Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite RS; Federalnog ministarstva energije, rudarsva i industrije FBiH; Ministarstva industrije, energetike i rudarstva RS; Vlade Brčko Distrikta BiH - Odjel za privredni razvoj, sport i kulturu i Odjel za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu; Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS; Federalnog ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva; Vlade Brčko Distrikta BiH – Odjel za obrazovanje; Federalnog ministarstva obrazovanja i kulture FBiH; Ministarstva prosvjete i kulture RS; Zavoda za zapošljavanje RS; Federalnog zavoda za zapošljavanje FBiH; Zavoda za zapošljavanje Brčko Distrikta BiH; Konfederacije sindikata BiH; Asocijacije poslodavaca BiH, (ukupno 26 članova), je odlučivalo i koordiniralo sadržaj različitih dijelova Strategije.

Izražavamo posebnu zahvalnost predstavnicima navedenih institucija i socijalnim partnerima koji su aktivno učestvovali i doprinijeli radu Koordinacionog odbora velikim zalaganjem i motivacijom. Zahvalnost također izražavamo Međunarodnoj kancelariji rada i njenim ekspertima za komentare, priloge i tehničku podršku u različitim fazama procesa.

4

1. EKONOMSKO-SOCIJALNI KONTEKST I STANJE NA TRŽIŠTU RADA

1.1 Makroekonomski okvir

Period 2005.-2008. godine je obilježio ekonomski rast i makroekonomsku stabilnost: BDP je u ovom periodu rastao u prosječnom iznosu od 5,6 %. Takav ekonomski rast je bio potaknut ekspanzijom domaće potražnje i izvoza. Domaću potrošnju je podsticao rast plaća i prihoda po glavi stanovnika, kao i priliv novčanih doznaka iz inozemstva. Banke su sve više davale kredite, kako za potrošnju (domaćinstvima) tako i za investicije (privatnim preduzećima). Rast izvoza je također bio snažan, iako uvijek nadmašen uvozom – što je rezultiralo sve većim negativnim trgovinskim bilansom.

Makroekonomske osnove zemlje su bile zdrave. Prihodi prikupljeni iz poreza su stalno rasli dok se vanjski dug smanjivao. Održana je finansijska stabilnost. Inflacija je blago oscilirala i nakon što se ograničila na 1,5 % u 2007. godini, ponovo je porasla na preko 7 % u 2008. godini, iako se to može pripisati visokim cijenama goriva i hrane na međunarodnom tržištu u prvoj polovini godine.

Globalna finansijska kriza je dovela do pada indeksa na berzama i tržišne kapitalizacije u 2008. godini, ali se njen stvarni utjecaj osjetio u realnoj ekonomiji u 2009. godini. Dok je rast iznosio dobrih 5,8 % u 2008. godini (Tabela 1) prema podacima Direkcije za ekonomsko planiranje, Međunarodni monetarni fond i Evropska banka za razvoj procjenjuju pad realnog BDP za 3 % u 2009. godini, a očekuje se da će oporavak biti spor sa gotovo nultnim rastom u 2010. godini. Ekonomska kriza brzo je prerasla u krizu zapošljavanja koja je počela krajem 2008. godine, što je uočljivo u padu plaćenog zaposlenja u formalnom sektoru, te rastu nezaposlenosti, neformalne ekonomije i siromaštva.

U slučaju Bosne i Hercegovine, kriza je imala dva glavna kanala kojima se prenosila: putem izvozne potražnje i putem finansijskog sektora. Izvoz značajno doprinosi BDP u BiH. 2008 godina je zabilježila usporavanje rasta izvoza jer su glavni trgovinski partneri, poput Njemačke i Italije bilježili svoj najslabiji rast u posljednjih 20 godina. S obzirom da je u ovim zemljama ostvaren negativan industrijski rast u 2009. godini, to je izvoz bazičnih metala, električne energije, mašina i aparata (koji zajedno čine preko 60 % izvozne vrijednosti), bio izložen gubitku.

Drugi sektor pogođen krizom je bio bankarski sektor. Do toga je došlo zbog dubokih veza banaka u BiH sa zapadnim bankama, a ne zbog unutrašnjih faktora1 . Najveće banke koje su u vlasništvu zapadnoevropskih banaka, bile su pogođene nedostatkom sredstava za kredite, tako da je sredinom 2008. godine nastupilo usporavanje rasta kredita. To se moralo direktno odraziti na kreditno zavisne industrije poput građevinske, automobilske, mašinske, itd. Smanjenje aktivnosti u ovim industrijama se proširilo i na njihove snabdjevačke sektore, poput metalskog sektora, građevinskih materijala, energije, itd.

Osim finansijskog i izvoznog sektora, pad u direktnim stranim ulaganjima i novčanim doznakama iz inozemstva, jer su radnici u inozemstvu ostali bez posla, bili su također faktori odgovorni za dramatično usporavanje zapošljavanja.

1 Ukupni depoziti u bankama su naglo opali, ali to se desilo zbog masovnog povlačenja javnih depozita sredinom

2008. godine, a ne zbog povlačenjem privatne štednje.

5

Tabela 1. Makroekonomski indikatori za period 2009. – 2012.

Izvor: Agencija za statistiku BiH. * BDP, mjeren rashodovnim pristupom, za preko 10 % veći i raste znatno brže od onog mjerenog proizvodnim pristupom. Imajući u vidu brojne nedostatke oba pristupa, Direkcija za ekonomsko planiranje se, za potrebe ekonomskih projekcija opredijelila koristiti rashodovni BDP, s obzirom na njegovu pogodnost za ovu namjenu.

Indikator

Zvanični podaci

Procjene DEP-a

Projekcije

2007 2008 2009 2010 2011 2012

Nominalni BDP u mil. KM 24.335 27.331 26.846 27.386 29.787 32.561

Nominalni rast u procentu 14,6 12,7 -1,8 2,0 8,8 9,3

BDP deflator (prethodna godina = 100)

104,6 106,4 101,3 102,0 102,8 102,6

Realni BDP u mil. KM 23.273 25.684 26.510 26.857 28.964 31.750

Realni rast u procentu (prethodna godina = 100)

10,0 5,5 -3,0 0,0 5,8 6,6

Inflacija mjerena indeksom potrošačkih cijena u procentu

4,2 7,4 0,9 1,9 2,4 2,6

Potrošnja u mil. KM 24.470 27.761 27.416 28.238 29.998 31.860

Vladina potrošnja u mil. KM 4.454 5.077 5.101 5.179 5.438 5.710

Privatna potrošnja u mil. KM 20.017 22.684 22.315 23.058 24.560 26.150

Investicije u mil. KM 6.830 8.013 6.026 6.321 7.443 8.692

Vladine investicije u mil. KM 745 1.043 855 915 1.126 1.328

Privatne investicije u mil. KM 5.637 6.555 5.274 5.515 6.432 7.484

Nacionalna štednja u procentu BDP-a 16,8 14,5 13,5 12,3 14,0 16,4

Vladina štednja u procentu BDP-a 1,1 1,0 -0,7 0,6 1,0 1,5

Privatna štednja u procentu BDP-a 15,7 13,5 14,2 11,7 13,0 14,9

Bilans tekućeg računa u mil. KM -2.731 -4.054 -2.404 -2.940 -3.260 -3.338

Bilans tekućeg računa u procentu BDP-a

-11,2 -14,8 -9,0 -10,7 -10,9 -10,3

Nominalni rast uvoza u procentu 17,8 16,6 -19,1 8,3 9,9 10,5

Nominalni rast izvoza u procentu 14,3 12,5 -16,5 8,0 12,7 15,6

6

1.2 Analiza stanja na tržištu rada

Prema poslednjem popisu stanovništva iz 1991. godine u Bosni i Hercegovini je živjelo 4,377 miliona ljudi. Broj stanovnika se dramatično smanjio kao posljedica rata: izgubljeno je 250 hiljada života, a oko 1,2 miliona ljudi je emigriralo, od čega najveći dio radno sposobnog stanovništva. Ovo je naravno dovelo do povećanja relativnog broja zavisnog stanovništva.2

Bez obzira na relativnu stabilizaciju demografske situacije u posljednjih deset godina, udio radno sposobnog stanovništva pokazuje negativan rast od 5 % od 2006. godine, kada je prvi put obavljena analiza tržišta rada. Iako je zastupljenost spolova u radno sposobnom stanovništvu uravnotežena, mnogo je više muškaraca u radnoj snazi nego žena.

1.2.1 Starosna struktura stanovništva

Promjene u starosnoj strukturi stanovništva u BiH posljednjih decenija pokazuju zabrinjavajući trend brzog starenja stanovništva. Procjene Agencije za statistiku BiH iz 2007. godine navode da je stanovništvo mlađe od 14 godina činilo polovinu takvog stanovništva iz vremena popisa stanovništva iz 1971. godine. Udio radno sposobnog stanovništva je rastao disproporcionalno sporo, dok se udio starijeg stanovništva utrostručio tokom posmatranog perioda, od 4,7 % stanovništva u 1971. godini na 15 % shodno procjenama iz 2007. godine. (Prikaz 1).

Prikaz 1. Starosna struktura stanovništva u BiH 1971-20073

Postepeno opadanje stope rasta stanovništva je imalo za posljedicu smanjenje broja stanovništva mlađeg od 14 godina za 44 procentualna poena. Iako je rezultat kombinacije faktora (rat, negativni rast stanovništva4 i vanjska migracija), to predstavlja veliko opterećenje za privredu u BiH. Radna snaga koje

2 Stvarni koeficijent zavisnosti: ukupno nezaposleno stanovništvo podijeljeno sa zaposlenim stanovništvom;

Koeficijent zavisnosti, zasnovan na godinama života: radno nesposobno stanovništvo (mlađe od 15 i od 65 godina i više) podijeljeno sa radno sposobnim stanovništvom; Stopa aktivnosti: Stopa učešća radne snage u radno sposobnom stanovništvu; Stopa zaposlenosti: Procenat zaposlenih u radno sposobnom stanovništvu; Stopa nezaposlenosti: Procenat nezaposlenih u radnoj snazi. 3 Brojke se baziraju na statističkim podacima objavljenim u tematskom biltenu Demografija 2008, tematskom

biltenu Gender BiH 2007. i 2005. 4 Human Development Report 2009 procjenjuje stopu rasta stanovništva od 0,3 % između 1990-1995. godine i -

0,1 % između 2005-2010. godine

7

je sve manje mora da osigura sredstva za starije stanovništvo čiji se broj povećava, čime će se još više narušiti balans koeficijenta zavisnosti. Penzioni fondovi su izloženi velikom pritisku kako bi se osigurao sve veći broj korisnika, dok se priliv doprinosa smanjuje.

Stoga se u svrhu očuvanja postojećeg životnog standarda mora obnoviti i povećati baza radne snage, po mogućnosti privlačenjem brojnih emigranata za povratak u zemlju, a istovremeno se mora obezbijediti stabilno obostrano povećanje i formalne zaposlenosti i produktivnosti.

1.2.2 Struktura radne snage

Prema podacima ARS 2009, radno sposobno stanovništvo čini dvije trećine ukupnog stanovništva; od toga je polovina starosne dobi između 25-49 godina, dok je 30 % u dobi od 50-64 godine (Tabela 2). Međutim, unatoč trenutno povoljnoj starosnoj strukturi sa dvije trećine stanovništva u radnoj dobi, postojeći koeficijent zavisnosti je visok zbog veoma niske stope zaposlenosti, gdje jedan hranilac porodice izdržava još 2,6 lica.

Stopa nezaposlenosti lica u njihovoj najproduktivnoj dobi između 25 i 49 godina je izuzetno visoka i iznosi 25 % i sa višim stopama za žene. Nešto niža stopa nezaposlenosti za lica starosti od 50 do 64 godine izgleda da je povezana sa nižom stopom učešća radne snage – lica starija od 50 godina su sklona povlačenju iz radne snage.

Tabela 2. Učešće u radnoj snazi u BiH

Izvor: Na osnovu Ankete o radnoj snazi 2009, Tabela 1.

Stopa aktivnosti u 2009. godini od samo 43,6 % (Tabela 3) je značajno niska (41,6 % u FBiH, 47,4 % u RS i 38,1 % u BD BiH). U periodu 2006.-2008. godine stopa aktivnosti u BiH je porasla za 0,8 %, a zatim ponovo opala za 0,3 % zbog krize. Povećanje stope aktivnosti u godinama koje su prethodile krizi je uglavnom rezultat rasta stope aktivnosti u RS za 3,7 %; dok je u istom periodu ona opala za 0,7 % u FBiH i 0,8 % u BD BiH (Tabela 3a).

5 Stvarni koeficijent zavisnosti: Ukupno nezaposleno stanovništvo podijeljeno sa zaposlenim stanovništvom

6 Koeficijent zavisnosti, zasnovan na godinama života: Radno nesposobno stanovništvo (mlađe od 15 g. i starije od

65 godina i više) podijeljeno sa radno sposobnim stanovništvom 7 Stopa aktivnosti: Radna snaga podijeljena sa radno sposobnim stanovništvom * 100

8 Stopa zaposlenosti: Zaposleni podijeljeni sa radno sposobnim stanovništvom * 100

9 Stopa nezaposlenosti: Nezaposleni podijeljeni sa radnom snagom * 100

Ukupno 2006. 2007. 2008. 2009.

Ukupno stanovništvo (u hiljadama) 3.372 3.315 3.211 3.129

Radno sposobno stanovništvo 15+ 2.733 2.725 2.649 2.594

Koeficijent zavisnosti, trenutni (%)5 3,2 2,9 2,6 2,6

Koeficijent zavisnosti , starosni (%)6 0,2 0,2 0,2 0,2

Stopa aktivnosti (%)7 43,1 43,9 43,9 43,6

Stopa zaposlenosti (%)8 29,7 31.2 33.6 33,1

Stopa nezaposlenosti (%)9 31,1 29,0 23,4 24,1

Registrirana stopa nezaposlenosti (%) 43,1 41,6 45,9

8

Tabela 3. Učešće radne snage prema starosnoj grupi i spolu 2009.

Izvor: na osnovu Ankete o radnoj snazi 2009, Tabela 2 * Izvor: Agencija za rad i zapošljavanje BiH, http://arz.gov.ba

Stopa zaposlenosti u 2009. godini je iznosila 33,1 % (FBiH 30,9 %, RS 37,2 % i BD 27%) uz stopu zaposlenosti žena od oko 10 % koja je bila niža od stope zaposlenosti muškaraca (Tabela 3a). Stopa zaposlenosti u BiH iznosi polovinu prosječne stope EU-27- (65,9 % u 2008. godini), i dosta je niža od EU cilja od 70 %.10 Zahvaljujući povećanju stope zaposlenosti od 6,3 % u RS, ukupna stopa za BiH je porasla za 3,4 %, sa najnižim rastom zabilježenim u FBiH (1,84 % i 3,3 % u BD BiH).

Gotovo četvrtina ekonomski aktivnog stanovništva je nezaposlena: samo dva od pet radno sposobnih lica su zapravo zaposlena (Tabela 3a). Razlike među spolovima su posebno uočljive u pogledu učešća radne snage i stopa zaposlenosti – stope za muškarce su dvostruko više od stopa za žene. Stopa neaktivnosti žena varira među entitetima, i kreće se od 64,1 % u RS do 74,3 % u BD BiH u 2009. godini. Ovaj problem nije dovoljno analiziran u BiH, međutim, tako visoki nivoi neaktivnosti se sa sigurnošću mogu pripisati niskom nivou obrazovanja, kao i kulturološkim faktorima i nejednakom pristupu tržištu rada.

Tabela 3a. Stopa zaposlenosti, stopa nezaposlenosti, stopa neaktivnosti11 u BiH, prema godini, entitetu i spolu12

BiH FBiH RS BD BiH

Stopa zaposlenosti

Total M Ž Total M Ž Total M Ž Total M Ž

2006. 29,7 39,9 20,0 29,1 40,3 18,8 30,9 39,6 22,7 23,7 33,7 14,0 2007. 31,2 42,3 20,8 29,2 40,9 18,3 35,1 45,4 25,4 23,4 30,6 16,4 2008. 33,6 44,9 23,1 31,8 43,3 21,1 37,3 48,0 27,2 25,1 34,9 15,6

10

Eurostat 11

Izračunato kao udio radno sposobnog stanovništva 15+ 12 ARS (2009)

Dob 15-24 25-49 50-64 15-64 15+

Radnosposobno stanovništvo (u hiljadama)

432 1040 617 2089 2594

- muškarci 223 515 294 1.031 1.252 - žene 209 525 323 1.057 1.342

U radnoj snazi (u hiljadama) 141 718 251 1.110 1.131 - muškarci 90 438 162 690 703 - žene 51 280 89 420 428

Dob 15-24 25-49 50-64 15-64 15+

Stopa aktivnosti (%) 33 69 41 53 44 - muškarci 40 85 55 67 56 - žene 24 53 28 40 32 Stopa zaposlenosti (%) 17 53 34 40 33 - muškarci 22 67 45 51 43 - žene 11 40 24 29 24 Stopa nezaposlenosti (%) 49 23 17 25 24 - muškarci 47 21 18 23 23 - žene 53 25 15 26 26

9

2009. 33,1 43,2 23,7 30,9 42,1 20,7 37,2 45,5 29,4 27,0 36,0 18,3

Stopa nezaposlenosti

Total M Ž Total M Ž Total M Ž Total M Ž

2006. 31,1 28,9 34,9 32,4 29,5 37,5 28,0 27,6 30,0 37,1 32,8 45,2 2007. 29,0 26,7 32,9 31,1 28,2 36,4 25,2 23,8 27,5 40,0 38,3 42,9 2008. 23,4 21,4 26,8 25,0 23,1 28,3 20,5 18,2 24,1 31,9 28,6 38,2 2009. 24,1 23,1 25,6 25,7 24,4 27,9 21,4 20,6 22,4 29,2 29,5 28,8

Stopa neaktivnosti

Total M Ž Total M Ž Total M Ž Total M Ž

2006. 56,9 43,8 69,2 56,9 42,8 70,0 56,7 45,2 67,6 62,4 49,8 74,5 2007. 56,1 42,3 69,0 57,7 43,1 71,2 53,0 40,4 65,0 61,0 50,5 72,2 2008. 56,1 42,9 68,4 57,6 43,6 70,6 53,0 41,3 64,2 63,2 51,1 74,8 2009. 56,4 43,8 68,1 58,4 44,3 71,3 52,6 42,7 62,1 61,9 49,0 74,3

Tržišta rada u BiH su teško pogođena vanjskom migracijom: i kvalificirana i nekvalificirana lica u svojoj naproduktivnijoj dobi odlaze iz zemlje u potrazi sa isplatnijim zaposlenjem. Migracija ima dvije strane – s jedne strane, migracija osiromašuje bazu domaćih ljudskih resursa, dok s druge strane novčane doznake koje migranti šalju svojim porodicama u zemlju daju značajan doprinos ekonomiji zemlje. Veliki broj građana BiH rade u inozemstvu, a procjenjuje se da novčane doznake iz inozemstva prema BiH u prosjeku čine oko 17-20 % BDP-a.13 Novčane doznake iz inozemstva su alternativni izvor prihoda i mogu djelomično objasniti visoke stope neaktivnosti u zemlji.

1.2.3 Struktura tržišta rada po sektorima

Zaposlenost nije proporcionalno rasla sa rastom ekonomije. Tabela 4 pokazuje da je 20 % rasta zaposlenosti ostvareno u poljoprivredi, koja nije pokazivala znak rasta produktivnosti. To ukazuje da je zaposlenost u poljoprivredi rasla na štetu produktivnosti – da je više ruku radilo u poljima, nego što je bilo potrebno.

Tabela 4. Dodana vrijednost BDP-u prema sektorima i rast zaposlenosti za period 2006-2008.

Dodana vrijednost Rast zaposlenosti

Poljoprivreda 0,5 20,3 Industrija14 39,8 50,6 Uslužne djelatnosti 59,6 29,1 Ukupno 100 100

Tabela 5. Elastičnost zaposlenosti za period 2006.-2008.

2006. 2008.

Poljoprivreda 1 (11,08) Industrija 1 0,63 Uslužne djelatnosti 1 0,38 Ukupno 1 0,60

Izvor: na osnovu Ankete o radnoj snazi 2009, Tabela 7, str. 38; Nacionalni račun 2008., Agencija za statistiku BiH, Sarajevo, 2009.

13

Još uvijek ne doprinose BDP-u. Više o novčanim doznakama iz inozemstva molimo pogledati Dilip Ratha and Zhimei Xu, Migration and remittances factbook 2008, (Washington: The World Bank, 2008) 14

Industrija ovdje obuhvata proizvodnju, električnu energiju, gas, vodosnabdijevanje i građevinarstvo (za više pogledati C+D+E+F of economic activities, NACE Rev 1.1, Eurostat)

10

Među zaposlenim, nešto manje od jedne trećine su zaposleni u sekundarnom sektoru (rudarstvo, proizvodnja, građevinarstvo, gas, električna energija i voda), oko polovine su zaposleni u različitim uslužnim djelatnostima u privatnom i javnom sektoru, dok je preostalih 20 % našlo zaposlenje u poljoprivredi (Tabela 6).

Industrija, sektor sa najdinamičnijim rastom je u periodu od 2006. do 2008. godine porasla za četvrtinu (Tabela 7), što je u određenoj mjeri doprinijelo rastu zaposlenosti. Ovaj sektor je odgovoran za najzdraviju elastičnost zaposlenosti mjerenu kao procentualno povećanje zaposlenosti usljed procentualnog povećanja output-a (Tabela 5). Oko dvije trećine rasta proizvodnje je rezultat povećane zaposlenosti, dok je ostatak rezultat rasta produktivnosti. Ovaj odnos se čini poželjnim kako bi se pomoglo u suočavanju sa dvostrukim izazovom povećanja zaposlenosti i produktivnosti i povratka radu i obnovi privrede.

Industrijska proizvodnja je uglavnom zaslužna za rast zabilježen unutar dinamičnog industrijskog sektora. U 2006. godini 76 %, u 2007. godini 65 % i u 2008. godini 38 % rasta u industriji je generirala proizvodnja. U istom periodu je građevinarstvo dosljedno obezbijeđivalo oko 30 % podsticaja industrijskom rastu. Budući da je proizvodna industrija sektor koji iziskuje dugoročne obaveze u smislu ulaganja, infrastrukture i sl. ona je obično i znak poboljšanja stanja u ekonomiji kada sektori rastu. Za proizvodni sektor je karakteristično da pruža manje mogućnosti za pojavu neformalnih radnih odnosa nego drugi sektori.

Sektor usluga je je zabilježio rast koji nije potakla zaposlenost već produktivnost, što je možda znak opadanja neformalne prirode tržišta, s obzirom da su ekonomske prilike omogućene ekspanzijom industrije vodile ka smanjenju neformalnih aktivnosti i pad zaposlenosti u uslužnim djelatnostima. Stoga je sektor usluga bio obilježen aktivnostima koje su uključivale napredniju tehnologiju i veću produktivnost. Tabela 6 daje pregled postepenog smanjenja udjela zaposlenosti u sektoru usluga. Obrnut trend je zabilježen u 2009. godini što se može pripisati globalnoj finansijskoj krizi – očekivani ishod povećane neformalizacije tržišta rada.

Tabela 6. Distribucija BDP-a prema sektorima

Distribucija zaposlenosti prema sektorima

2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Poljoprivreda 10,1 10,3 9,8 8,9 Industrija 25,7 25,4 26,4 27,4 - Proizvodnja 11,5 12,6 14,6 15,4 - Građevinarstvo 4,9 5,.3 6,3 7,3 - Drugo 9,2 7,5 5,5 4,7 Usluge 64,2 64,3 63,9 63,7 Ukupno 100 100 100 100

2005. 2006. 2007. 2008. 2009.

Poljoprivreda 20,6 19,8 20,6 21,2 Industrija 30,7 32,6 32,5 31,5 Usluge 48,7 47,5 47,0 47,3 Ukupno 100 100 100 100

11

Tabela 7. Zaposlenost prema sektorima 2006=100

Izvor: Nacionalni račun 2008., Agencija za statistiku BiH, Sarajevo, 2009. i Anketa radne snage, 2009., Tabela 7, str. 38

Analiza radno sposobnog stanovništva prema statusu u zaposlenju pokazuje da zaposlenici ili plaćeni radnici (lica u radnom odnosu na puno radno vrijeme koja primaju plaću) koji čine do 72,8 % ekonomski aktivnog stanovništva dominiraju u strukturi zaposlenosti u BiH; od čega 35,8 % otpada na žene.15

Svako peto lice u radnoj snazi je samozaposleno (Tabela 8.), od čega su trećina žene.16 Samozaposlenost je dosta povezana s nedostatkom mogućnosti za plaćeno zaposlenje. Žene su manje sklone samozapošljavanju nego muškarci, ali su četiri puta više spremne da rade kao neplaćeni članovi porodice.

Tabela 8. Struktura zaposlenosti prema sektorima i statusu

% BiH Poljoprivreda Industrija Usluge Ukupno

Samozaposleni 22 55 14 31 100

Zaposlenici 72 4 38 58 100

Neplaćeni članovi porodice 6 95 2 3 100

Zaposlenost na određeno vrijeme 12 50 20 29 100

Izvor: ARS 2006, kalkulacije autora

1.2.4 Neformalna ekonomija

Nedostatak mogućnosti za dostojanstveno i produktivno zaposlenje ima za posljedicu veliku neformalnu ekonomiju, što se ogleda u razlici od 21 % između registrirane i stvarne nezaposlenosti prema ILO definiciji prezentiranoj u Anketi radne snage.17

15

Struktura zaposlenika u entitetima je sljedeća: u FBH 78,8 % zaposlenih lica su zaposlenici, sa 64,1 % u RS i 31,4 % u BDBiH. Žene čine 34,9 % ukupnog broja „zaposlenika” u FBiH, 37,1 % u RS i 44,4 % u BD BiH. Izvor: ARS BiH (2009) i ARS BiH (2006) 16

Samozaposlena lica čine 20,5 % ukupnog broja zaposlenih lica (FBiH 18,3; RS 23,4; BD BiH 21,2). Podatak za Brčko Distrikt BiH je nepouzdan. 17 Nezaposleno lice je, prema definiciji Trinaeste međunarodne konferencije statističara rada (Geneva, 1982.), lice iznad određene starosti, koje je za vrijeme posmatranog perioda bilo bez zaposlenja, trenutno na raspolaganju za posao i traže zaposlenje. Za više detalja molimo pogledati: http://laborsta.ilo.org/applv8/data/c3e.html Anketa radne snage je primarni izvor informacija o stanju na tržištu rada. Anketa se u BiH radi godišnje od 2006. godine, a posljednja je ARS 2009. ARS ima za cilj da prikaže stvarno stanje nezaposlenosti, jer se od ispitanika očekuje da prijave svoj činjenični status u zaposlenju.

Zaposlenost 2006. 2007. 2008. 2009.

Poljoprivreda 100 100,599 109,581 108,982 Industrija 100 111,245 116,064 108,434 Usluge 100 102,278 105,823 102,785 Ukupno 100 104,809 109,741 105,795

Index dodane vrijednosti 2006.=100 2005. 2006. 2007. 2008.

Poljoprivreda 95,516 100 101,630 100,865 Industrija 97,749 100 110,914 125,646 Usluge 96,529 100 106,264 115,166 Ukupno 96,735 100 106,970 116,360

12

Istraživanja koja se temelje na ARS 2006 pokazuju da jedna trećina od svih zaposlenih lica (34 %) nije uplatila doprinose za penziono i/ili zdravstveno osiguranje, što daje nagovještaje o veličini neformalne ekonomije u zemlji.18 U zavisnosti od izvora podataka i primijenjenih metoda, siva ekonomija u Bosni i Hercegovini se uglavnom procjenjuje na oko 30-50% BDP.19

Poljoprivreda je važan izvor zaposlenja za neformalne aktivnosti (Prikaz 2), a radnici u ovom sektoru imaju najmanje izgleda da pređu iz neformalnosti u formalnost. Stoga se radnici u ruralnim sredinama suočavaju sa većom vjerovatnoćom mnogo dužeg zadržavanja u neformalnom zaposlenju, nego što je to slučaj sa radnicima u urbanim sredinama.

Lica koje su neformalno zaposlena u sektorima usluga su sklonija prelasku u formalno zaposlenje unutar sektora (u skladu sa panel zapažanjima koje su prezentirali Krstić i Sanfey, 2006. godine, a koja su najvećim dijelom zasnovana na podacima iz Ankete o mjerenju životnog standarda, među neformalno zaposlenim licima u sektoru usluga u 2001. godini, preko 50 % je prešlo u formalno zaposlenje unutar istog sektora u 2004. godini).

Neformalna ekonomija obezbjeđuje socijalnu zaštitu osjetljivim grupama stanovništva kratkoročno i pomaže im da izađu iz siromaštva. Međutim, neformalno zaposlenje zbog svoje neregulirane prirode, često nudi nesigurno zaposlenje i loše uvjete rada, te ne pruža socijalnu sigurnost. Dok je u formalnoj ekonomiji preko 90 % radnika u plaćenom zaposlenju, u neformalnoj ekonomiji manje od jedne polovine radnika primaju redovnu plaću. Iako postoji mala razlika u sedmičnom radnom vremenu (sa onima u formalnom zaposlenju koji rade malo duže), formalna ekonomija ima značajno veće zarade – oko 30 % - u poređenju sa neformalnom ekonomijom (Krstić i Sanfey, 2006).

Ipak, izgleda da je veliki broj radnika uhvaćen u zamku neformalnog zaposlenja (Krstić i Sanfey, 2006), vjerovatno zbog teškog pristupa tržištima rada, sporom kreiranju poslova u formalnoj ekonomiji i nedostatku vještina koje se traže na tržištu rada. Udio žena i mladih u ukupnom neformalnom zaposlenju je veći od udjela nekvalificiranih lica. Lica sa završenom višom ili visokom školom imaju bolje šanse za izlazak iz neformalne ekonomije i prelazak u formalnu zaposlenost (Krstić i Sanfey, 2006, str. 11).

Prikaz 2. Distribucija neformalne zaposlenosti prema sektorima i spolu

Evidetirana stopa nezaposlenosti je iskrivljena brojem lica koji se prijavljuju kako bi dobili naknadu za vrijeme nezaposlenosti, uprkos tome što su neformalno zaposleni ili neaktivni. 18 ARS BiH (2006), kalkulacije autora. 19

Krstic & Sanfey (2006). Gorana Krstic and Peter Sanfey, Mobility, poverty and well-being among the informally employed in Bosnia and Herzegovina, (London: European Bank for Reconstruction and Development, 2006), URL: http://www.ebrd.com/pubs/econo/wp0101.pdf

13

1.2.5 Nezaposlenost

Prema podacima iz ARS 2009, nezaposlenost u BiH iznosi 24,1 % (Tabela 2). Brojka je izuzetno visoka, čak je dva puta viša od prosječne stope EU 27 koja iznosi 9,5 %. Najviša stopa nezaposlenosti od 29,2 % je u Brčko Distriktu BiH, a najniža od 21,4 procenata u RS (Tabela 3a). Do kraja 2008. godine bio je uočljiv trend smanjivanja stope nezaposlenosti od 7 % u BiH, bez značajnih razlika među entitetima, što se može pripisati umjerenom ekonomskom rastu do 2008. godine. Manje povećanje nezaposlenosti koje je zapaženo u 2009. godini se može pripisati globalnoj ekonomskoj krizi. Nadalje, nezaposlenost u zemlji je dugoročna: polovina svih zaposlenih je nezaposlena najmanje 5 godina, od čega je jedna četvrtina nezaposlena duže od deset godina, te se teško mogu smatrati ekonomski aktivnim (Tabela 9).

Tabela 9. Nezaposlenost prema trajanju nezaposlenosti i spolu

% Muškarci Žene Oba spola

Našlo zaposlenje 1,2 0,1 0,8 Manje od 5 mjeseci 7,4 8,3 7,7 6-11 mjeseci 9,2 7,3 8,5 12-23 mjeseci 9,8 11,9 10,7 24-59 mjeseci 21,5 25,7 23,2 60-119 mjeseci 23,3 20,2 22,1 120 mjeseci i više 27,6 26,6 27,2 Ukupno 100 100 100

Izvor: na osnovu ARS 2009, Tabela 13, str. 50

Kao što je naprijed navedeno, postoji značajan nesklad između evidentirane stope nezaposlenosti i stope nezaposlenosti definirane od strane ILO-a, jer je broj evidentiranih nezaposlenih skoro duplo veći od broja stvarno nezaposlenih. Prema podacima Agencije za rad i zapošljavanje BiH, 510.580 lica je bilo evidentirano kao nezaposleni na dan 31.12.2009. godine (Tabela 10), što čini 46 % radne snage. Kada su u pitanju žene ova brojka je bila veća od 60 %.

Sistem socijalne sigurnosti koji nezaposlenim licima daje pravo na zdravstveno osiguranje, stimulira prijavljivanje na evidencije nezaposlenih lica, radi stjecanja statusa nezaposlenog u svrhu ostvarivanja određenih prava tokom nezaposlenosti (tj. zdravstveno osiguranje i naknade adekvatne godinama zaposlenja).20 Ovo stvara veliku zabrinutost posebno u zemlji sa ograničenim resursima javne i socijalne sigurnosti.

S druge strane, treba imati na umu da podaci o nezaposlenosti iz ARS podcjenjuju podzaposlenost – kada su mnoga lica zaposlena u neformalnoj ekonomiji i rade na privremenoj osnovi, ili kada samozaposlena lica rade na poslovima koji ne iziskuju njihov puni angažman.

20 Prema zakonima o zapošljavanju, u svim entitetima (Federaciji Bosne I Hercegovine i Republici Srpskoj) i Brčko Diskriktu BiH (BD BiH), subvencije traju od tri mjeseca za zaposlena lica ili lica kojima je osigurano do pet godina, do 12 ili 24 mjeseca (u slučaju FBiH) za lica preko 25 godina radnog iskustva. Subvencije u Republici Srpskoj I Brčko Distriktu BiH iznose do 20 % prosječne plaće isplaćene u prethodnom mjesecu. U Federecaiji Bosne i Hercegovine subvencija iznosi 40 % plaće, isplaćene u posljednja tri mjeseca, nezaposlenom licu u radnom odnosu kako objavljuje Federalni zavod za statistiku (CRI 2008, str. 42-43). Za više informacija molimo pogledati Zakon o zdravstvenom osiguranju FBiH (član 19.), Zakon o zdravstvenom osiguranju Republike Srpske (član 10.), Zakon o zdravstvenom osiguranju Brčko Distrikta BiH (član 18.) i Zakon o zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti Brčko Distrikta BiH.

14

Tabela 10. Stopa nezaposlenosti prema godinama, entitetu i spolu

BiH FBiH RS BD

Total M Ž Total M Ž Total M Ž Total M Ž

STVARNA

(ILO)

2006. 31,1 28,9 34,9 32,4 29,5 37,5 28,0 27,6 30,0 37,1 32,8 45,2 2007. 29,0 26,7 32,9 31,1 28,2 36,4 25,2 23,8 27,5 40,0 38,3 42,9 2008. 23,4 21,4 26,8 25,0 23,1 28,3 20,5 18,2 24,1 31,9 28,6 38,2 2009. 24,1 23,1 25,6 25,7 24,4 27,9 21,4 20,6 22,4 29,2 29,5 28,8

REGISTRO-VANA*

2006. 44,6 - - 47,7 - - 34,6 - - 96,7 - - 2007. 43,3 52,1 47,9 50,9 - - 29,5 - - 72,1 - - 2008. 41,6 49,1 50,9 48,1 - - 30,2 - - 63,4 - - 2009. 45,9 49,8 50,2 52,6 33,1 55,8

Izvor: ILO Anketa ILO radne snage 2007.-2009. Izvori administrativnih podataka su Agencija za rad i zapošljavanje BiH, Federalni zavod za zapošljavanje FBiH, Republički zavod za zapošljavanje RS. *Administrativni podaci o nezaposlenosti se zasnivaju na statistici o evidentiranoj nezaposlenosti u decembru svake godine, koje objavljuje Agencija za rad i zapošljavanje BiH.

Evidentirana nezaposlenost u 2008. godini ukazala je na značajan pad od 6,7 % prije svega u BD BiH, sa smanjenjem nezaposlenosti od -18,4 %, koja je zbog krize ponovo porasla u 2009. godini (Tabela 11). Akcije koje je provodila inspekcija rada „Borba protiv rada na crno” doprinijele su smanjivanju stope nezaposlenosti kroz povećano prijavljivanje radnika i brisanje iz evidencija zavoda i službi za zapošljavanje.

Tabela 11. Procentualne promjene broja nezaposlenih lica 21

% (g/g) BiH FBiH RS BD

2006. 3,3 4,3 1,2 0,2

2007. -1,2 1,4 -6,9 -23,9

2008. -6,7 -7,9 -0,8 -18,4

2009. 5,7 4,7 9,3 -7,0

Očigledno je da se u BiH radi o strukturalnoj, a ne frikcionoj nezaposlenosti. Ovo zapravo ukazuje na to da veliki, ako ne i najveći broj nezaposlenih lica nije više na tržištu rada, budući da godine neaktivnosti značajno smanjuju mogućnosti za pronalaženje zaposlenja. S druge strane, moguće je da mnoga prijavljena nezaposlena lica obavljaju aktivnosti u svrhu ostvarivanja prihoda u neformalnom sektoru, posebno kada se radi o dugoročnoj nezaposlenosti. Velika dugoročna nezaposlenost ukazuje na potrebu za dodatnim mjerama za reintegraciju lica koja su godinama izgubila samopouzdanje i vještine potrebne za današnje tržište rada.

Udio dugoročno nezaposlenih lica (lica koja traže posao više od 12 mjeseci) u strukturi nezaposlenosti je iznosio 83 % u 2009. godini. Gotovo polovina nezaposlenih lica u 2009. godini su tražila zaposlenje duže od pet godina (Tabela 9).

1.2.6 Rodna dimenzija

U Bosni i Hercegovini postoji velika razlika među spolovima kada je u pitanju stopa zaposlenosti, od niskih 43 % među muškarcima do izuzetno niskih 24 % među ženama. Nadalje, neravnoteža se uočava i kod mladih gdje je stopa zaposlenosti niska i iznosi 17 %. Mladi muškarci su dva puta više zaposleni u odnosu na mlade žene, što znači da samo jedna od deset mladih žena u dobi 15-24 godine radi. Štaviše, stopa aktivnosti među ženama u BiH u 2009. godini je iznosila samo 31 %, što je značajno niže nego

21

Na osnovu statistike o evidentiranoj nezaposlenosti od decembra svake godine koju objavljuje Agencija za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, http://www.arz.gov.ba/engleski/statistike.html

15

kod muškaraca (56 %). Stopa aktivnosti žena je najniža u BD BiH od 25,7 % i najviša u RS od 37,9 % (Tabela 15, vidi Tabelu 3a za podatke po entitetima).

Žene su prvenstveno zaposlene u sektoru usluga, bez značajnih razlika među entitetima.22 Nisko učešće žena u radnoj snazi je djelimično posljedica niskog nivoa obrazovanja: izgleda da im nedostaje niz vještina i kvalifikacija potrebnih da odgovore zahtjevima tržišta rada; stoga većina žena sa najnižim nivoom obrazovanja čak i ne pokušava da nađe zaposlenje.

Međutim, niski nivoi obrazovanja i razlike među spolovima u nivou obrazovanja sami po sebi ne objašnjavaju dovoljno obim rodnog dispariteta u stopama zaposlenosti. Među onima koji imaju samo osnovno obrazovanje, stopa zaposlenosti žena je dvostruko veća nego za muškarce, što sugerira značajnu rodnu nejednakost u pristupu zaposlenju među onima sa niskim nivoima obrazovanja.

Postoje velike razlike među spolovima u sektorskoj strukturi zaposlenosti. Industrijski sektor je uglavnom prepušten muškarcima. Industrija zapošljava samo 16 % zaposlenih žena u poređenju sa 40 % zaposlenih muškaraca (Tabela 12). U apsolutnim brojkama, ova razlika je još uočljivija, ako se uzme u obzir nisko učešće žena u radnoj snazi: u 2009. godini, industrija je zapošljavala 218 hiljada muškaraca i 52 hiljade žena.23 Štaviše, među licima koja rade za plaću (oni koji su ‘zaposlenici’, a ne samozaposleni ili plaćeni članovi porodice, itd.) 28 % muškaraca je više nego žena.

Od ukupnog broja zaposlenih žena u formalnom sektoru, 71 % je radilo u trgovini na veliko i malo, sektoru obrazovanja, zdravstvu, socijalnoj zaštiti, dok je industrija (prerađivačka industrija) otvorila 21 % radnih mjesta za žene.24

Struktura zaposlenosti u BiH i dalje uvijek pokazuje jaku tradicionalnu rodnu podjelu zanimanja, gdje žene zaposlenje traže i pronalaze u tipično ženskim zanimanjima.

Tabela 12. Radna snaga prema ekonomskim sektorima i spolu, 2009.g. (%)

Djelatnost Muškarci Žene Oba spola

Poljoprivreda 19 26 21

Industrija 40 16 31

Usluge 41 58 47

Sve industrije 100 100 100

Izvor: na osnovu Ankete o radnoj snazi 2009, Tabela 7, str. 38

Postoji uočljiv jaz u plaćama između muškaraca i žena.25 Analiza razlike u plaćama kroz rodnu perspektivu pokazuje značajne nejednakosti među spolovima u svim platnim razredima, izuzev u najvišem (preko 2.500 KM) i najnižem platnom razredu (do 200 KM), gdje je broj zaposlenika i zaposlenica približno isti, bez značajnih razlika između entiteta.26

Većina zaposlenih žena u BiH zarađuje između 200–400 KM mjesečno, dok muškarci zarađuju između 300–500 KM. Razlika u plaćama među spolovima je najveća u neindustrijskom sektoru, a najmanja

22 ARS (2009) 23

Ibid. 24

ARS (2006.) 25

Gender jaz u prihodima je razlika između prosječnog mjesečnog prihoda zaposlene žene i zaposlenog muškarca koji se iskazuje kao procenat od mjesečnih prihoda muškaraca. Mjesečni bruto prihodi se odnose na iznos, uglavnom u gotovini, koji se isplaćuje zaposlenicima na puno radno vrijeme i trebaju se obračunavati u bruto iznosu. 26

Agencija za ravnopravnost spolova BiH, UNDP Gender gap in BiH incomes (2007) (Gender jaz u BiH prihodima, 2007):

16

među službenicima.27 Iako je razlika u plaćama među spolovima prisutna u svim ekonomijama, razlika u BiH je veća od EU prosjeka. Nivoi obrazovanja spadaju u najuočljivije faktore koji utječu na rodnu nejednakost u prihodima.

Tabela 13. Obrazovna struktura radno sposobnog stanovništva – prema spolu i entitetu u 2009. godini

Obrazovanje BiH FBiH RS BD

M Ž M Ž M Ž M Ž

Osnovno i niže 34 57 31 56 39 56 44 62 Srednje 58 38 61 38 53 38 47 33 Tercijarno 8 5 8 6 8 6 9* 5* Ukupno 100 100 100 100 100 100 100 100

*podatak je manje siguran Izvor: ARS, 2009. U 2009. godini stopa nezaposlenosti žena u BiH je veća (26 %) nego kod muškaraca (24%), bez značajnih razlika među entitetima, osim u BD-u BiH (stopa nezaposlenosti muškaraca je 29,5% a žena 28,8%, gdje se niža stopa nezaposlenosti žena objašnjava izuzetno visokom stopom neaktivnosti od 74,3 %). Žene zbog svoje uloge u porodici često nisu u mogućnosti da traže zaposlenje, naročito kada nemaju podršku porodice ili zajednice. Usluge koje bi omogućile zdravu ravnotežu između porodičnog i poslovnog života su slabo razvijene. Zbog toga se ističe pitanje rodne jednakosti na tržištu rada u BiH i zavrjeđuju posebnu pažnju.

1.2.7 Mladi

Većina radno sposobnih mladih ljudi (15-24 godine) je ekonomski neaktivna, vjerovatno zato što su na školovanju.28 Stopa zaposlenosti među mladima od 17 % je izuzetno niska, što je značajno niže od stope u drugim zemljama u regionu i od EU prosjeka (Tabela 14). Ovo sugerira da se mladi suočavaju sa velikim poteškoćama da uđu na tržište rada. Posljednji podaci o nezaposlenosti mladih je procjenjuju na 49 % (FBiH 54%, RS 38,2% i BD BiH 50%29). Iako je visoka, stopa je niža nego u 2006. godini za 13 %.

Tabela 14. Stopa zaposlenosti radno sposobnog stanovništva i stopa zaposlenosti mladih u 2008. godini

EU25 EU15 IRS SLO CRO RU TR BiH FBiH RS BD

Total 65,9 67,3 67,6 68,6 47,1 59,0 42,8 33,6 31,8 37,3 25,1

Mladi 37,6 41,0 46,0 38,4 28,8 24,8 30,6 17,4 15,7 21,1 15,3*

Izvori: Zaposlenost u EU (2008.), ARS BiH 2009. Podaci za Hrvatsku i Tursku ILO baza podataka 2007.

Razlika među spolovima je prisutna čak i ovdje sa stopom zaposlenosti mladih muškaraca od 22 % i samo 11 % za mlade žene (Tabela 15). Slabo obrazovanje i nedostatak potrebnih vještina su često uzrok visoke stope nezaposlenosti. Ovo je velikim dijelom posljedica neusklađenog obrazovnog sistema, koji nije usaglašen sa evropskim standardima i potrebama savremenog tržišta rada.

27

Agencija za ravnopravnost spolova BiH i Inicijativa za humani razvoj, “Gender jaz u prihodima in BiH”, 2006. 28

Prema najnovijim podacima o bruto stopi upisa u srednje obrazovanje u Bosni i Hercegovini, ona iznosi 89% (The World Bank Edstats) i 33,5 % u tercijarnom obrazovanju 29

Nepouzdan podatak

17

Tabela 15. Učešće u radnoj snazi prema starosnim grupama i spolu, 2009. godina

Dob 15-24 25-49 50-64 15-64 15+

Stopa aktivnosti (%) 33 69 41 53 44 -muškarci 40 85 55 67 56 -žene 24 53 28 40 32

Stopa zaposlenosti (%) 17 53 34 40 33 - muškarci 22 67 45 51 43 - žene 11 40 24 29 24

Stopa nezaposlenosti (%) 49 23 17 25 24 - muškarci 47 21 18 23 23 - žene 53 25 15 26 26

Izvor: na osnovu Ankete o radnoj snazi 2008 i 2009, Tabela 2, str. 26

1.2.8 Starije stanovništvo

Starije stanovništvo (lica od 65 godina i starija) čini 15,1 % BiH stanovništva, sa više žena nego muškaraca.30 Procenat starijeg stanovništva se značajno razlikuje po geografskim područjima. Najveći procenat starijih lica živi u RS-u (18,5 %) gdje je jedna od pet žena starija od 65 godina, a najmanje u FBiH (13,1 % stanovništva).

U 2009. godini stopa zaposlenosti starijih lica između 50 i 64 godine je iznosila 34 %, što je gotovo deset procenata niže od EU prosjeka. Ovakvo stanje je uglavnom posljedica poslijeratnog raspada javnih preduzeća, a koja nisu bila popraćena programima stručnog obrazovanja i obuke niti drugim oblicima reintegracije u tržište rada. Ova grupa je uveliko isključena iz tržišta rada i potrebno joj je posvetiti posebnu pažnju kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri reintegrisala u tržište rada. Ovo je posebno važno s obzirom da stanovništvo BiH brzo stari.

1.2.9 Osjetljive grupe:

Lica sa invaliditetom

Ukupan broj lica sa invaliditetom u BiH je teško procijeniti zbog nekonsolidirane baze podataka. Prema administrativnim evidencijama31 (evidencijama resornih entitetskih ministarstava prema korisnicima prava po raznim osnovama invaliditeta) u BiH je bilo 207 hiljada lica sa invaliditetom, od čega 141,6 hiljada u FBiH, 64,5 hiljada u RS i jedna hiljada u BD BiH. Drugi izvori podataka zasnovani na procjenama različitih udruženja lica sa invaliditetom u 2008. godini32 govore o 250 hiljada lica sa invaliditetom na teritoriji BiH (ratni vojni invalidi, civilne žrtve rata i civilni invalidi) nakon što su u 2007. godini u FBiH proširena prava ovoj kategoriji prema Zakonu o osnovama socijalne zaštite FBiH.

Nije poznat podatak o stopi zaposlenosti osoba sa invaliditetom. Zaposlenost i nezaposlenost lica sa invaliditetom se ne prati u evidencijama zaposlenosti niti nezaposlenosti. Lica sa invaliditetom, kako to

30 ARS BiH (2009) 31 Zavodi za statistiku vode evidencije o djeci i odraslima sa invaliditetom (razvrstani prema vrsti invalidnosti i spolu). Evidencije koje su korištene u ovoj analizi su evidencije korisnika koji vrše svoje pravo na zaštitu na osnovu invaliditeta koje vode nadležna ministarstva (penzije civilnih i ratnih vojnih invalida). 32 Ovo su preliminarne procjene različitih udruženja lica sa invaliditetom za 2008. godinu. Postoji značajno povećanje u poređenju sa procjenama iz novembra 2007. godine (165.000), to je posljedica izmjena u zakonodavstvu kojim je omogućeno prijavljivanje civilnih žrtava rata i ratnih vojnih invalida.

18

potvrđuju iskustva mnogih zemalja, dodatno su pogođena siromaštvom i socijalnom isključenošću, što je također slučaj i u BiH.33

Manjine

Romski narod predstavlja najveću od 17 nacionalnih manjina u BiH. U nedostatku popisa stanovništva, broj romskog stanovništva se procjenjuje od 40.000 do 80.000 (podaci za entitete nisu dostupni), što iznosi oko 2 %.34 Zvanične evidencije zaposlenih i nezaposlenih lica ne prate status Roma, a sami Romi se rijetko prijavljuju u službama za zapošljavanje kao nezaposlena lica.

Pripadnika romske narodnosti je veoma malo u javnom sektoru. Nezaposlenost je rasprostranjena, nekolicina ima stalno zaposlenje, dok je preduzeća i zanatskih radnji u romskom vlasništvu također malo. Glavni izvor prihoda ove nacionalne manjine je samozapošljavanje uglavnom u sektoru prikupljanja sekundarnih sirovina i reciklaže otpada.35 Sumorno stanje u oblasti zapošljavanja je uglavnom posljedica veoma visoke stope nepismenosti u ovoj grupi stanovništva: samo jedan od pet pohađa ili je završio osnovnu školu.36

1.3. Analiza ljudskih resursa u Bosni i Hercegovini i nivoi obrazovanja

Osnov ljudskih resursa u Bosni i Hercegovini je neadekvatno razvijen i nedovoljno iskorišten. Neujednačeno i često nedovoljno kvalitetno obrazovanje predstavlja glavnu prepreku zapošljivosti i održivom ekonomskom razvoju zemlje. Iako je obrazovni sistem u prošloj deceniji prošao umjerenu reformu, isti je još uvijek izložen izazovima poput izuzetno složenog institucionalnog okvira i administrativne iscjepkanosti.

Finansiranje i koordinacija obrazovanja u BiH se vrši na nivou entiteta i kantona. Sredstva državnog budžeta namijenjena obrazovanju gotovo da ne postoje. RS i FBiH troše oko 4% i 6 % svog BDP-a na obrazovanje, dok budžet Odjela za obrazovanje BD BiH iznosi 11.2 % budžeta Distrikta.37

Unatoč napretku ostvarenom posljednjih godina, BiH zaostaje za svojim susjedima kada je u pitanju stopa upisa u škole38 sa 89 % bruto stope upisa u srednje obrazovanje nasuprot 94 % u Sloveniji i Hrvatskoj, sa nižim stopama zabilježenim samo u Makedoniji (Tabela 16). Stopa upisa djece koja dolaze iz siromašnih porodica gdje roditelji imaju nizak stepen obrazovanja je mnogo niža od prosjeka, što im samo po sebi otežava stjecanje boljih preduvjeta za izlazak iz siromaštva.

33 World Bank: Disability and poverty: Results based on Living Standard measurement survey in BiH, S. Tsirunyan. Presentation at the World bank/Lotos conference „Disability and poverty in BiH“, Sarajevo, 28 November, 2005 34 Final Report „Conference on the state strategy for Roma in Bosnia and Herzegovina – Development of Action Plans“, 2006 35 Akcioni plan za rješavanje problema Roma u oblasti zapošljavanja, stanovanja i zdravstvene zaštite. 36 Za dodatne informacije molimo pogledati http://www.undp.org/europeandcis/vulnerability 37

Strateške smjernice za razvoj obrazovanja u BiH sa implementacionim planom 2008.-2015. http://www.erisee.org/downloads/library_bih/EducStrategy2008_2015_engl.pdf 38

Bruto stopa upisa, prema definiciji UNESCO Instituta za statistiku je ukupan upis u određeni stepen obrazovanja, nezavisno od dobi, izraženo kao procenat stanovništva zvaničnog školskog uzrasta koji odgovara istom stepenu obrazovanja u datoj školskoj godini: (http://www.uis.unesco.org/glossary)

19

Tabela 16. Stope upisa u BiH i drugim zemljama bivše Jugoslavije, 2007.

Nivoi obrazovanja Makedonija BiH Slovenija Hrvatska Srbija

Bruto stopa upisa, srednje, total 84,2 89,1 93,6 93,6 89,5

Bruto stopa upisa, tercijarno, total 35,5 33,5 85,5 47,0 48,7

GPI, Bruto stopa upisa u osnovnom 39 1 0.9 1 1 1

Odnos učenik-nastavnik, osnovno 18, 3 16 15,6 16,7 16.6

Odnos učenik-nastavnik, srednje 13,7 14 10,2 9,3 10,3

Izvor: The World Bank Education Atlas

Iako su stope upisa u srednje škole dosta zadovoljavajuće, stope obrazovnog postignuća40 su još uvijek niske sa samo 47,6 lica u radnoj dobi koji su okončali srednje obrazovanje, što je djelimično posljedica visokih stopa napuštanja školovanja (Tabela 17). Ova razlika se također može objasniti migracijama mladih što ozbiljno iscrpljuje bazu ljudskih resursa u zemlji.

Analiza radno sposobnog stanovništva prema stepenu obrazovanja u 2009. godini otkriva uznemirujuće činjenice: gotovo polovina lica u radnoj dobi– 45,3 % – imaju samo osnovno obrazovanje (to je do 7 ili 8 godina škole) (Tabela 17). Ovo je prije svega naslijeđe iz rata kada su razaranje školskih objekata i prekid obrazovnog procesa naveli veliki broj lica sa samo osnovnim obrazovanjem da napuste školovanje.41 Zbog toga su lica koja stupaju na tržište rada od 1995. godine najviše pogođena.

Tabela 17. Stope obrazovnog postignuća, 2009, procenti

Osnovno Srednje Tercijarno Svi nivoi

Radnosposobno stanovništvo 45,3 47,6 7,1 100 - muškarci 34,2 57,5 8,3 100 - žene 55,7 38,3 6,0 100

U radnoj snazi 22,9 65,0 12,1 100 - muškarci 21,2 68,4 10,4 100 - žene 25,7 59,3 15,0 100

Zaposleni 22,4 63,3 14,3 100 - muškarci 20,0 67,8 12,2 100 - žene 26,4 55,7 17,9 100

Nezaposleni 24,6 70,2 5,1 100 - muškarci 25,8 69,9 4,3 100 - žene 23,6 70,0 6,4 100

Neaktivni 62,7 34,1 3,2 100 - muškarci 50,8 43,5 5,6 100

- žene 69,9 28,4 1,6 100

Izvor: na osnovu Ankete o radnoj snazi 2009, Tabela 4, str. 32

39

Gender Parity Index (GPI) (indeks polnog pariteta) od 1 sugeriše jednakost među polova; GPI koji varira između 0 i 1 znači nejednakost u korist mladića; GPI veći od 1 nagovještava nejednakost u korist djevojaka, (UNESCO) 40

Obrazovno postignuće (završena škola) se smatra najvišim stepenom završenog obrazovanja, tj. završene redovne škole ili ekvivalentne zamjenske škole, polaganjem ispita u redovnoj školi ili završavanjem kursa neredovnog obrazovanja, kojem je prema važećim propisima priznat odgovarajući školski stepen (Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine) 41

Labour Market Review of Bosnia and Herzegovina, prepared by Zoran Pavlovic, Sahrudin Sarajcic, Ray Phillips, Anastasia Fetsi, Henrik Huitfeldt and Ulrike Damyanovic, (Turin: European Training Foundation, 2006), p. 23

20

Anketa radne snage 2009 navodi da je 78 % radno sposobnog stanovništva sa osnovnim obrazovanjem ili niže bilo izvan radne snage; od čega je samo 16,3 % bilo zaposleno (Prikaz 3). Mali broj nezaposlenih je uglavnom rezultat široko rasprostranjene obeshrabrenosti42 lica sa osnovnim ili nižim obrazovanjem, a koja proizilazi iz niske zapošljivosti i ima za posljedicu visoke stope neaktivnosti.

Šanse za zapošljavanje značajno se poboljšavaju sa završenim srednjim obrazovanjem – u 2009. godini dva od pet lica su bila zaposlena. Ova grupa stanovništva pokazuje veće učešće na tržištu rada, sa velikim brojem kako zaposlenih (44 %) tako i nezaposlenih (15,5 %). Generalno , najbolje stoje oni koji imaju tercijarno obrazovanje: tri četvrtine su u radnoj snazi, a samo je 7,6 % nezaposleno.43

Prikaz 3 jasno pokazuje međuzavisnost nivoa obrazovanja i statusa u zaposlenju: što je veći nivo obrazovanja, to su bolje šanse za zapošljavanje. Suprotno generalnom trendu, ima više neaktivnih muškaraca nego žena sa tercijarnim obrazovanjem.

Prikaz 3. Učešće na tržištu rada radno sposobnog stanovništva prema nivoima završenog obrazovanja 2009., procenti radno sposobnog stanovništva

Neaktivni Nezaposleni Zaposleni

Izvor: na osnovu Ankete o radnoj snazi, 2009.

Druga strana medalje je, da visoko obrazovana lica imaju bolje šanse da nađu dobro plaćene poslove u inozemstvu. Tzv. odljev mozgova iscrpljuje bazu kvalificiranih ljudskih resursa zemlje i stavlja tržište rada pred još jedan izazov. Da bi se ovaj trend zaustavio, potrebno je poboljšati mogućnosti za visoko obrazovanu radnu snagu u domaćoj ekonomiji.

Posmatranjem ovih prikaza kroz rodnu dioptriju, otkriva se uočljiv nesklad u učešću radne snage i obrazovnim postignućima. Više od jedne polovine žena u radnoj dobi je završilo 8 razreda škole, od čega samo 11 % radi. Apsolutna većina tih žena (85,4 %) nije ekonomski aktivna. Poređenja radi, jedna trećina muškaraca u radnoj snazi ima samo osnovno obrazovanje (Tabela 18 i 19), a samo su dvije trećine neaktivni. Rodne razlike u stopama zaposlenosti su relativno manje za one sa srednjim obrazovanjem nego za lica sa nižim obrazovanjem (Tabela 18 i 19 za podatke po entitetima). Ipak,

42

“Obeshrabreno lice” je lice koje je svrstano u trenutno neaktivna lica zbog toga što on ili ona smatra traženje traženje posla naporom koji neće dati rezultate. Vidjeti odjeljak: Obeshrabrenost kao "najštetniji" razlog za neaktivnost u ILO Global Employment Trends for Youth, 2006. 43

Nagovještava da stopa nezaposlenosti lica u radnoj snazi iznosi 10 %

Osnovno obrazovanje i niže Srednje obrazovanje Tercijarno obrazovanje

21

jedna polovina radno sposobnih muškaraca sa srednjim obrazovanjem su zaposleni u odnosu na jednu trećinu žena.

Tabela 18. Karakteristike radne snage prema nivou obrazovanja kao procenat radno sposobnog

stanovništva

Obrazovanje Osnovno Srednje Tercijarno

Radno sposobno stanovništvo 100 100 100

- muškarci 100 100 100 - žene 100 100 100

U radnoj snazi 22,0 59,6 74,5 - muškarci 34,8 66,8 70,2 - žene 14,7 49,4 80,0

Zaposleni 16,3 44,1 66,8 - muškarci 25,2 51,0 63,5 - žene 11,2 34,4 71,3

Nezaposleni 5,7 15,5 7,6 - muškarci 9,8 15,8 6,7 - žene 3,5 15,0 8,8

Neaktivni 78,0 40,4 25,5 - muškarci 65,2 33,2 29,8 - žene 85,4 50,6 18,8

Stopa nezaposlenosti 25,9 26,0 10,2 - muškarci 28,2 23,7 9,6 - žene 23,6 30,3 10,9

Izvor: na osnovu Ankete o radnoj snazi 2009, Tabela 5, str. 34

Tabela 19. Zaposlenost, nezaposlenost i neaktivnost – prema nivou obrazovanja, entitetu, 200944

u 100%

Osnovno i niže Srednje Tercijarno

BiH FBiH RS BDBiH* BiH FBiH RS BD BiH BiH FBiH RS BDBiH

Nezaposleni 24,7 23,7 26,3 29,8 70,2 71,9 67,7 61,2 5,1 4,4* 6,1* 9,0** Zaposleni 23,3 18,1 28,3 28,3 63,3 66,0 59,7 59,4 14,3 16,0 12,0 12,3* Radna snaga 22,9 19,5 27,9 28,7 65,0 67,5 61,4 59,9 12,1 13,0 10,7 11,4* Neaktivni 62,7 61,1 65,4 68,6 34,1 35,9 31,0 27,3 3,2 3,0 3,6 4,0*

* podatak je manje siguran ** podatak je nesiguran

Dramatične razlike u stopama zaposlenosti između grupa sa različitim postignućima u obrazovanju ukazuju na značaj obrazovanja i vještina u takmičenju za poslove i pristup tržištu rada. One dalje sugeriraju da je važnost obrazovanja u pristupu zaposlenju značajno veća za žene nego za muškarce. Iz toga proizilazi da su niski nivoi obrazovanja među velikim dijelom radno sposobnog stanovništva glavna prepreka njihovoj sposobnosti da se zaposle.

Posljednjih decenija Bosna i Hercegovina prolazi kroz fundamentalnu društvenu i ekonomsku transformaciju. Takva tranzicija iziskuje izrazito fleksibilnu radnu snagu koja je sposobna da se prilagodi

44 Agencija za statisku BiH, Federalni zavod za statistiku, Republički zavod za statistiku (2008), ARS (2009)

22

potrebama promjenjivog tržišta, posebno zbog izgleda za pristupanje EU. Sistem cjeloživotnog učenja je od presudnog značaja za kontinuirano prilagođavanje baze ljudskih resursa potrebama tržišta rada, s obzirom da savremene tržišne ekonomije traže veoma različit set profesionalnih vještina i kompetencija duž svih sektora za razliku od prethodne socijalističke ekonomije.

Da bi se razvila baza ljudskih resursa u BiH, obrazovni sistem se mora unaprijediti po pitanju onoga što pruža i po pitanju svog obuhvata. Srednje obrazovanje i stručna obuka se trebaju prilagoditi zahtjevima ekonomije i potražnji na tržištu rada.

Koncept cjeloživotnog učenja je veoma prisutan u evropskim dokumentima politika. Države članice Evropskog vijeća su bile pozvane da izrade nacionalne strategije cjeloživotnog učenja, te da obrazovanju i obuci koji su naznačeni u Lisabonskoj reformskoj agendi daju centralno mjesto, putem izrade Programa cjeloživotnog učenja 2007.-2013. Na žalost, ova vrsta obrazovanja još uvijek nije sistematski razvijena u BiH.

Postoji očit raskorak između ponude i potražnje na tržištu rada koja proizilazi iz neadekvatne koordinacije politika ekonomskog planiranja i obrazovnog sistema. Brojne reforme u obrazovnom sistemu, poput donošenja Zakona o visokom obrazovanju, su dale pozitivne rezultate. Međutim, budući da se ove reforme provode izolovano jedna od druge, a ne zajedno, time ni potrebe tržišta rada nisu naznačene na adekvatan način. Da bi se zadovoljili zahtjevi tržišta rada u zemlji potreban je interdisciplinarni pristup.

1.4 Izrada politike zapošljavanja i radna administracija

Važnost zapošljavanja u ekonomskim i socijalnim politikama je prepoznata i u dvije ključne strategije BiH: Srednjoročnoj strategiji razvoja i Strategiji socijalne uključenosti (2010.-2013.). Direkcija za ekonomsko planiranje koordinira izradu ova dva strateška dokumenta. Ova dva dokumenta jasno prepoznaju vezu između smanjenja siromaštva i rasta zapošljavanja. Zapošljavanje je jedan od strateških ciljeva prijedloga Razvojne strategije. Prioritet je dat: razvoju malih i srednjih preduzeća, funkcioniranju tržišta rada i aktivnim politikama tržišta rada, te razvoju ljudskih resursa. Radi ostvarivanja ovih prioriteta odabrane su ukupno 23 mjere. Zapošljavanje je također prioritet Strategije socijalne uključenosti, a prioritet je dat uključivanju u tržište rada socijalno isključenih kategorija putem inter alia adekvatnog ciljanja aktivnih mjera tržišta rada; jačanja socijalnog dijaloga i boljeg ciljanja socijalnih transfera ka siromašnim i osjetljivim kategorijama. Ciljevi i mjere ove Strategije zapošljavanja su veoma usklađeni sa onima u prethodno spomenutim strategijama.

Jasno razumijevanje postojeće strukture radne administracije je važno kako bi se uspješno implementirala strategija zapošljavanja. Sistem je usložnjen postojanjem nekoliko nivoa nadležnosti. Sistem je fragmentiran sa funkcijama koje su dodijeljene različitim administrativnim nivoima i malo koordinacije kako na horizontalnom tako i na vertikalnom nivou. Funkcije radne administracije koje spadaju u nadležnost entiteta i BD BiH obuhvataju 178 institucija. Na državnom nivou državno Ministarstvo civilnih poslova BiH i Agencija za rad i zapošljavanje BiH imaju koordinirajuću ulogu. Izrada, implementacija i sprovođenje zakonodavstva se odvija na nivou entiteta i BD BiH. Nadalje, pitanja koja se odnose na kolektivno pregovaranje, inspekciju rada, uvjete rada, sigurnost i zaštitu zdravlja na radu i plaće, su također na nivou entiteta i BD BiH.

Štaviše, u FBiH, određene nadležnosti (poput materinskog odsustva) pripadaju kantonima i Federacija nema uvida u stanje na kantonalnom nivou. Ovo dodatno komplikuje sveukupnu radnu administraciju u

23

zemlji. U RS funkcije su centralizirane na nivou entiteta. Uspješna implementacija, monitoring i evaluacija politika i programa u tako složenom administrativnom okruženju predstavlja poseban izazov.

Funkcije informiranja i istraživanja na tržištu rada su nerazvijene sa nedostacima na svim nivoima uprave. S tim u vezi neki od ključnih izazova se odnose na nepostojanje državne institucije koja ima kapacitete da prikuplja i analizira potrebne podatke; nepostojanje metodologije usklađene sa ILO standardima; razlike u kapacitetima različitih institucija na različitim nivoima uprave i nedostatak koordinacije u osiguravanju pravovremenog prikupljanja podataka.

Kada je u pitanju radno zakonodavstvo, pravni okvir na državnom nivou obezbjeđuju sljedeći zakoni: a) Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave kojim su regulirane nadležnosti Ministarstva civilnih poslova BiH, b) Zakon o državnoj Agenciji za rad i zapošljavanje, c) Zakon o kretanju i boravku stranaca i azilu. Pravni okvir na nivou etiteta i BD BiH dat je u donjim tabelama (Tabele 20-22):

Tabela 20. Pravni okvir sektora rada i zapošljavanja u FBIH

Zakon o radu

„Službene novine FBiH“ br.:

1999/2000/2003 Kantonalni zakoni o radu

2001/2005

Zakon o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih osoba Zakon o štrajku 2000 Zakon o vijeću zaposlenika

2005

Zakon o zaštiti na radu Opći kolektivni ugovor za teritoriju FBiH Zakon o zapošljavanju stranaca 1999 Zakon o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica

Zakon o inspekcijama 69/05

Tabela 21. Pravni okvir sektora rada i zapošljavanja u RS

„Službeni glasnik RS“, br.:

Zakon o zapošljavanju 54/05 i 64/06

Zakon o radu – prečišćen tekst 55/07

Zakon o evidenicijama u oblasti rada i zdravstvenog osiguranja

18/94 i 64/06

Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida 12/09- prečišćen tekst; 54/09 i 118/09

Zakon o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca odbrambeno-otadžbinskog rata RS-a – prečišćen tekst

55/07

Zakon o zapošljavanju stranih državljana i lica bez državljanstva-prečišćen tekst

24/09

Zakon o zaštiti na radu 1/08

Zakon o zaštiti civilnih žrtava rata 25/93, 32/94, 37/07 i 60/07

Zakon o savjetima radnika 26/01

Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju 106/05-prečišćen tekst ; 20/07; 1/09; 71/09; 106/09 i 118/09

24

Zakon o štrajku 10/98

Zakon o državnim službenicima

118/08

Zakon o općem upravnom postupku 13/02 i 87/07

Zakon o republičkoj upravi 118/08

Tabela 22. Pravni okvir sektora rada i zapošljavanja u BD

„Službeni glasnik BD“, br.:

Zakon o radu 2000/2003/2004/2005 Zakon o zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti 2004 Zakon o zapošljavanju stranaca 2002

Bez ulaženja u dublju analizu radnog zakonodavstva, ključne karakteristike entitetskih i BD BiH zakona o zapošljavanju su:

Naknade na ime nezaposlenosti, pokrivenosti zdravstvenim osiguranjem i korištenje zdravstvenih usluga zavise od mjesta boravka, a dodjeljuju se na osnovu prebivališta;

Federalni zakon daje širu definiciju nezaposlenosti jer se naknade na ime nezaposlenosti mogu proširiti čak i na ona lica koja ne potpadaju pod kategoriju „nezaposlenih lica";

Prema zakonima oba entiteta, a u vezi sa dostavljanjem informacija službama za zapošljavanje od strane poslodavaca, poslodavci nemaju obavezu da izvještavaju o zaposlenim licima;

Zakon o zapošljavanju FBiH spominje funkciju prikupljanja podataka o nezaposlenim licima (ne i zaposlenim licima). Nepostojanje podataka o zaposlenim licima ne omogućava sveobuhvatnu i odgovarajuću analizu tržišta rada.

U BiH, situacija u vezi sa zakonodavstvom kojim se štiti zaposlenje (EPL) je komplicirana nepostojanjem sveukupnog okvira na državnom nivou, jer se o EPL odlučuje na entitetskom, a donekle i na kantonalnom nivou u FBiH. U praksi međutim propisi kojima se rukovodi angažman i otpuštenje radnika vrlo su slični u oba entiteta i BD BiH. Tabela 23 daje rezime situacije prema OECD-ovom indeksu EPL-a i obuhvata poređenje sa susjednim zemljama. Kao i u drugim zemljama zapadnog Balkana, taj indeks u BiH je nešto viši od prosječnog EU indeksa. Ovo posebno vrijedi za RS. Glavna razlika između entiteta u EPL indeksu proizilazi iz razlika u reguliranju ugovora o privremenim poslovima i ugovora na određeno vrijeme. Relativno visok indeks u RS dosljedan je nalazu mnogo veće neformalne ekonomije. Također se može primijetiti da oštriji EPL ne prati viša relativna stopa nezaposlenosti kod mladih. Odnos stopa nezaposlenosti između mladih i odraslih je sveukupno prilično nizak u BiH u poređenju s drugim zemljama u regiji. Štaviše, RS koja ima najstrožiji EPL – također ima najniži odnos stope nezaposlenosti između mladih i odraslih.

25

Tabela 23. Indikatori EPL45 -a za BiH, susjedne zemlje i EU 15

Zemlja Godina

Pokazatelji komponenti Siže EPL indeksa Redovni

ugovori Privremeni

ugovori Kolektivni

otkazi

BiH FBiH RS BD

2007 2007 2007 2007

2,0 1,9 2,1 1,9

2,9 2,6 3,6 2,6

3,3 3,3 3,3 3,3

2,6 2,4 2,9 2,4

Albanija 2005 2,1 3,0 2,8 2,6 Bugarska 2003 2,1 0,9 4,1 2,0 Hrvatska 2003 2,7 2,8 2,5 2,7 Rumunija 2003 1,7 3,0 4,8 2,8 EU-15 Kraj 1990-tih 2,4 2,0 3,4 2,4

Izvor: ILO, Pregled politike zapošljavanje u BiH, 2008.

1.5 Službe za zapošljavanje

Javna služba za zapošljavanje u BiH sastoji se od institucije na državnom nivou (Agencija za rad i zapošljavanje BiH), po jednog zavoda u svakom entitetu (Zavod za zapošljavanje FBIH i Zavod za zapošljavanje RS) i jednog u BD BiH. Federacija BiH ima po jednu službu za zapošljavanje u svakom kantonu, kao i općinske biroe za zapošljavanje. Služba za zapošljavanje u RS je organizirana u šest regionalnih službi i šezdeset tri općinska biroa za zapošljavanje.

Državna agencija za rad i zapošljavanje uspostavljena je 2003. godine kao samostalna upravna organizacija i njene aktivnosti su regulirane Zakonom o Agenciji za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH, br. 21/03 i 43/09). Glavne nadležnosti Agencije su:

Međunarodno predstavljanje i saradnja sa međunarodnim organizacijama uključujući potpisivanje međunarodnih sporazuma u oblasti zapošljavanja;

Koordinacija aktivnosti s entitetskim vladama i zavodima za zapošljavanje po pitanju angažmana u programima od interesa za cijelu Bosnu i Hercegovinu;

Prikupljanje podataka o ponudi i potražnji radne snage i dostavljanje podataka entitetskim zavodima.

Federalni zavod za zapošljavanje ima autonoman pravni status temeljem Zakona o posredovanju u zapošljavanju i socijalnoj sigurnosti nezaposlenih lica iz 2001. godine. Isti zakon predviđa 78 općinskih biroa za zapošljavanje koje djeluju u kantonima i imaju poseban pravni status. Oni obavljaju tradicionalne funkcije službi za zapošljavanje. U RS i BD BiH postoji jedna služba za zapošljavanje koja je nadležna da obavlja funkcije službe za zapošljavanje. Posljednjih godina implementiran je veliki broj projekata u svrhu unaprjeđenja i modernizacije službi za zapošljavanje u različitim entitetima.

Sistem finansiranja se također razlikuje između entiteta i BD BiH. Zavodi za zapošljavanje FBiH i RS se finansiraju iz doprinosa na ime osiguranja od nezaposlenosti. Zavod za zapošljavanje BD BiH se finansira iz široke lepeze izvora koja uključuje i budžet BD BiH. U FBiH se oko 30 % sredstava usmjerava

45

EPL se odnosi na regulatorne odredbe koje utiču na „upošljavanje i otpuštanje“, posebno na one kojima se reguliraju nepravedna otpuštanja (prestanak zaposlenja iz ekonomskih razloga, otpremnine, minimalni otkazni rokovi, upravna ovlaštenja za otpuštanje, te prethodne konsultacije sa sindikatima i/ili s predstavnicima radne administracije). Vidi ILO Pregled politike zapošljavanje u BiH, 2008.

26

Federalnom zavodu, a 70 % kantonalnim službama. Sredstva službi za zapošljavanje se troše za sljedeće namjene:

a) administrativne troškove zavoda/službi prema godišnjem finansijskom planu, b) osiguranje za slučaj nezaposlenosti, c) aktivne programe tržišta rada ukoliko ostane sredstava nakon odbitka troškova pod a) i b)

Pristup službama za zapošljavanje je univerzalan i omogućava pristup zdravstvenom osiguranju. Ovo ima za rezultat veliki broj nezaposlenih lica, koja se prijavljuju kako bi ostvarila zdravstveno osiguranje, a da aktivno ne traže posao. Veliki broj evidentiranih nezaposlenih lica ima za posljedicu neefikasne i veoma slabe usluge. Zbog toga izgleda da je trenutno primarna funkcija službi za zapošljavanje da evidentira nezaposlene, provjerava da li imaju pravo na naknade tokom nezaposlenosti i zdravstveno osiguranje. Posredovanje u zapošljavanju, profesionalna orijentacija i savjetovanje, izvođenje aktivnih programa zapošljavanje i pružanje informacija na tržištu rada su funkcije koje službe za zapošljavanje u BiH ne obavljaju u cijelosti.

1.6 Aktivne i pasivne politike tržišta rada

Postojeći portfelj aktivnih politika tržišta rada (APTR) u oba entiteta i BD BiH je dosta ograničen. Naglasak je stavljen na subvencije za plaće i samozapošljavanje, dok je uključenost socijalnih partnera u izradu i implementaciju APTR veoma ograničena. Nadalje, većina ciljanih korisnika su mladi sa višim ili visokim obrazovanjem koji su općenito lako zapošljiva kategorija i imaju niže stope nezaposlenosti i neaktivnosti.

Sredstva na raspolaganju za APTR su veoma ograničena i podaci su dostupni samo za FBiH. Javna potrošnja za APTR je veoma niska, ne samo u apsolutnim iznosima već i kao udio BDP-a (Tabela 24)

Tabela 24. Utrošak na aktivne mjere zapošljavanja

BiH FBiH RS EU27 EU15 BG HU SI

Utrošak na aktivne mjere zapošljavanja (% BDP)

- 0,11 - 0,525 0,544 0,432 0,197 0,196

Utrošak po učesniku programa (EUR)

- 1.764,6 - - - 393 1.191,7 2.344,7

Izvor: CARDS. Izvještaj o analizi stanja, aktivne mjere zapošljavanja u BiH, str. 31, 2008.

Sistem socijalne zaštite u BiH obuhvata naknade tokom nezaposlenosti, zdravstveno osiguranje i penzije (starosna, invalidska i nasljedna). Nadalje, sistem u RS također obezbjeđuje dječiju naknadu i porodiljsku naknadu putem javnog Fonda dječije zaštite.

Obuhvat naknadom za vrijeme nezaposlenosti je niži nego u drugim zemljama jugoistočne Evrope. U BiH prema podacima 2006/2007, obuhvaćeno je manje od 1,9% prijavljenih nezaposlenih lica (2,2 % u RS i 1,5 % u FBiH). Sistem naknada na ime nezaposlenosti se smatra neefikasnim i ne pruža minimum socijalne sigurnosti nezaposlenim licima. Naknade se razlikuju u tri entiteta. U FBiH naknada iznosi 40 % prosječne neto plaće u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa nezavisno od godina staža. U RS iznos naknade se kreće između 30 % i 40 % prosječne plaće lica u posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa za lica sa deset ili više godina staža.

27

Približno dvije trećine evidentiranih nezaposlenih lica u BiH imaju besplatno zdravstveno osiguranje (55,17 % u FBiH46). Pravo na besplatno zdravstveno osiguranje za vrijeme nezaposlenosti stimulira ostanak u neformalnoj ekonomiji i izbjegavanje uplate doprinosa socijalnog osiguranja. U FBiH se izdvajanja za zdravstveno osiguranje nezaposlenih razlikuje među kantonima, a njih predlažu kantonalni zavodi zdravstvenog osiguranja. Zakon o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica u FBiH daju pravo na naknadu za vrijeme trajanja nezaposlenosti, zdravstvenu zaštitu i obuhvata mjere za njihovu bolju reintegraciju u tržište rada.

Penzionim sistemom u BiH upravljaju entiteti. Oba entiteta omogućavaju prijevremeno penzionisanje za određene kategorije radnika sa najmanje 40 godina uplate doprinosa. Visoki koeficijenti zavisnosti i niske stope obuhvata, koje je uglavnom posljedica niskog učešća radne snage, predstavljaju opasnost za održivost penzionih sistema.

1.7 Okvir politika

Razvoj ljudskih resursa je prioritet Razvojne strategije BiH i ima ključnu ulogu u unaprjeđivanju konkurentnosti i zaposlenosti (on je podcilj kako cilja koji se odnosi na konkurentnost, tako i cilja koji se odnosi na zapošljavanje).

Proces obrazovne reforme se odvijao neujednačenom i sporom dinamikom. Državna strategija obrazovanja (2008.-2015.) usvojena je u junu 2008. godine, ali se do danas proces obrazovne reforme uglavnom fokusirao na donošenje odgovarajućeg zakonodavstva. Na državnom nivou doneseni su sljedeći zakoni: Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju (2003. godine), Okvirni zakon o predškolskom obrazovanju, Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o Agenciji za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje (svi doneseni u 2007. godini).

Bolonjska deklaracija (potpisana u 2003. godini) i Konvencija o priznavanju kvalifikacija visokog obrazovanja u evropskom regionu (potpisana u 2004. godini) su utjecali na proces reforme u visokom obrazovanju, koji bi trebao voditi ka međunarodnom priznavanju kvalifikacija visokog obrazovanja stečenih u zemlji. Okvirni zakon o visokom obrazovanju donesen u 2007. godini obuhvata glavne principe visokog obrazovanja koji su usvojeni ili se usvajaju u oblasti evropskog visokog obrazovanja (EHEA). Međutim, mnogi amandmani koji su ugrađeni u završnu i usvojenu verziju otežavaju primjenu zakona, te je njegova primjena spora usljed nepostojanja provedbenih mehanizama. Visoko obrazovanje je još uvijek akademsko, a stopa završetka akademskog studija je izrazito niska, što ukazuje na lošu efikasnost.

Pristup obrazovanju je još uvijek neravnopravan; a nacionalni nastavni planovi i programi i fizička segregacija učenika u obrazovanju su i dalje pitanja od ključne važnosti. Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju je uveo zajedničke nastavne planove i programe, ali se ne primjenjuje. Nadalje, još uvijek nije ostvarena koordinacija kako bi se osigurali usklađeni nastavni planovi i programi na državnom nivou.

U vezi sa stručnom obukom, Vijeće ministara je 2007. godine usvojilo Strategiju stručnog obrazovanja i obuke 2007.-2013., a u 2008. godine donesen je revidirani Okvirni zakon o stručnom obrazovanju i obuci. Međutim, kvalitet stručnog obrazovanja i obuke predstavlja i dalje izazov, naročito u smislu ishoda učenja, akreditiranja institucija koje pružaju obuku, te procesa podučavanja i učenja. Proces reforme se i dalje fokusira na približavanje stručnog obrazovanja i obuke tržištu rada, a ostvaren je i

46 Federalni zavod za zapošljavanje, Republički zavod za zapošljavanje.

28

određen napredak u izgradnji institucionalnih kapaciteta, razvoju nastavnih planova i programa i osposobljavanju nastavnika. Osim toga u 2007. godini je pokrenut proces izrade Nacionalnog kvalifikacijskog okvira. Reforma stručnog obrazovanja i obuke je bila dosta ograničena početnim sistemom stručnog obrazovanja i obuke, dok se općenito malo pažnje posvećuje postojećem stručnom obrazovanju i obuci, te obrazovanju odraslih. Štaviše cjelovita strategija cjeloživotnog učenja još uvijek nije razvijena.

Općenito, proces reforme obrazovanja i stručnog obrazovanja i obuke jako ometa različita brzina kojom se implementiraju zakoni i reforme u zemlji, kao i nepostojanje mehanizama za sprovođenje, monitoring i evaluaciju rezultata. Na primjer, spomenuti Zakon o osnovnom obrazovanju iz 2003. godine još uvijek nije uveden u dva kantona FBIH. Osim toga, uloga socijalnih partnera koji su tek odnedavno uključeni u reformski proces je bila ograničena. Stoga je važno da se njihovi kapaciteti povećaju, ukoliko će imati suštinsku i ravnopravnu ulogu u procesu reforme.

2. KLJUČNI IZAZOVI NA TRŽIŠTU RADA

U periodu 2000.-2008. godine Bosna i Hercegovina je bilježila pozitivne ekonomske trendove. Međutim, ekonomska i finansijska kriza se štetno odrazila na ekonomiju BiH, te je prema procjenama za 2009. godinu realni BDP smanjen na 3,2 %. I pored pozitivnih ekonomskih predviđanja za 2010. godinu, sveukupni makroekonomski ambijent nije rezultirao otvaranjem novih radnih mjesta barem u formalnoj ekonomiji. Vanjski debalans, uprkos napretku ostvarenom posljednjih godina, a naročito trgovinski deficit predstavljaju i dalje ozbiljan makroekonomski izazov.

Tržište rada u BiH karakteriziraju visoki nivoi nezaposlenosti naročito među mlađim stanovništvom. I pored značajnog pada stope nezaposlenosti u periodu 2006.-2008. godine, procijenjena stopa nezaposlenosti je iznosila 23,4 % u 2008. godini i 24,1 % u 2009. godini. Nadalje, nezaposlenost je najviša među mladima od 15 do 24 godine i ona je u 2009. godini iznosila 48,7 % (46,4 % za muškarce i 52,7 % za žene). Tržište rada je također karakterisala niska stopa zaposlenosti (33 % u 2009. godini) i visoka neaktivnost, uglavnom kao rezultat neučestvovanja žena na tržištu rada. Iako nisu dostupni precizni podaci o veličini neformalne ekonomije, numeričke procjene Ankete radne snage daju brojku od 33,6 % neformalne zaposlenosti (podatak za 2006. godinu). Drugi izazovi tržišta rada se odnose na visoke stope dugoročne nezaposlenosti i slabu pokretljivost radne snage. Osim toga, socijalni partneri su slabi i malo učestvuju u oblikovanju programa zapošljavanja. Treba naglasiti da su i dalje posebno akutne razlike među spolovima, te da predstavljaju glavni izazov kojim se trebaju baviti socijalno ekonomske politike.

Na osnovu ovog pregleda i analize tržišta rada identificirani su ključni izazovi, pri čijem rješavanju bi trebalo uzeti u obzir i razlike među spolovima, kako sljedi:

1. Nedovoljno snažan i zaposlenjem bogat rast, 2. Slabi rezultati tržišta rada posebno za osjetljive grupe: niske stope aktivnosti i zaposlenosti

(posebno za žene); visoka nezaposlenost (posebno mladih i nekvalificirane radne snage), 3. Nizak stepen pokretljivosti radne snage, 4. Visok stepen zaposlenosti u neformalnoj ekonomiji, 5. Neadekvatan razvoj ljudskih resursa, 6. Ograničeni kapaciteti politika i institucija tržišta rada, 7. Nedovoljan socijalni dijalog u oblasti zapošljavanja.

29

2.1. Nedovoljno snažan i zaposlenjem bogat rast

Visoke stope inkluzivnog i zaposlenošću bogatog rasta su potrebne u značajnom vremenskom periodu kako bi se u BiH eliminirao deficit produktivne zaposlenosti i stope zaposlenosti, te prihodi iz rada doveli do nivoa EU standarda i ciljeva. Izražena ekonomska aktivnost u godinama koje su prethodile ekonomskoj krizi je imala pozitivan utjecaj na zapošljavanje i tržište rada. Kao mala otvorena ekonomija BiH je bila teško pogođena nedavnom globalnom ekonomskom krizom. Trenutno ekonomsko usporavanje je značajno utjecalo na rast izvoza i uvoza, priliv direktnih stranih ulaganja i novčanih doznaka iz inozemstva, i imalo ozbiljne negativne efekte po zapošljavanje. Stope siromaštva su i dalje zabrinjavajuće i vjerovatno će se pogoršavati usljed opadanja zaposlenosti, što je posljedica globalne ekonomske krize. Poslovni ambijent i investiciona klima nisu povoljni, prepreke za poslovanje su velike čime se onemogućava kreiranje preduzeća, stimulira neformalnost i ugrožava dobro upravljanje. Glavni izazov je ostvariti brz oporavak iz krize i dovesti BiH na put visokog i održivog rasta bogatog zaposlenjem. S obzirom na ozbiljan nedostatak produktivne zaposlenosti, to će iziskivati snažne i uzajamno podržavajuće i koherentne ekonomske politike i politike zapošljavanja.

2.2. Slabi rezultati tržišta rada posebno za osjetljive grupe: niske stope aktivnosti i zaposlenosti (posebno za žene); visoka nezaposlenost (posebno mladih i nekvalificirane radne snage)

Situacija na tržištu rada koju karakterizira visoka nezaposlenost, u kojoj dominiraju strukturalna i dugoročna nezaposlenost, velika su prepreka za brže i masovnije zapošljavanje nekih ciljnih grupa, a posebno osjetljivih grupa na tržištu rada. Visoke stope nezaposlenosti žena (25,6%) i mladih (46,4% za muškarce i 52,7% za žene) su predmetom ozbiljne zabrinutosti. Nesporno je da neaktivnost vodi u siromaštvo, a time i u socijalnu isključenost. Problem se usložnjava kada se više kategorija stanovništva osjećaju marginaliziranim, tj. isključenim iz društvenih tokova, čime se smanjuju i njihove prilike za integraciju ili reintegraciju u društvo, i stvara plodno tlo za socijalne tenzije. Kada govorimo o neaktivnosti, manje od polovine radno sposobnog stanovništva iznad 15 godina aktivno je sa uočljivim razlikama među spolovima. Neaktivnost pogađa više od polovine radno sposobnog stanovništva posebno žene, odnosno blizu 70% radno sposobnih žena i uglavnom sa osnovnim i/ili bez obrazovanja, odnosno blizu 65%.

Međutim, osim žena i lica sa posebnim potrebama i Romi su često izložene riziku od doživotne neaktivnosti, a izražena je i visoka stopa neaktivnosti mladih – naročito među mladim sa nižim i srednjim stepenom obrazovanja.

Poseban problem predstavlja dugoročna nezaposlenost jer ona vremenom obeshrabruje stanovništvo da traži posao, vodi ka socijalnoj isključenosti osoba koje traže posao više od 12 mjeseci, te prouzrokuje dodatno socijalno opterećenje u vidu socijalnih naknada i troškova vezanih za njihovu reintegraciju u tržište rada. Kod dugoročno nezaposlenih radnika i radnica starije životne dobi 55 – 64 godina javlja se problem zastarjelih profesionalnih vještina, ali i nemogućnost ili nedostatak spremnosti usavršavanja istih ili stjecanja novih vještina koje su kvalifikaciono niže od postojećih. Kod ove kategorije radnika osim niske profesionalne pokretljivosti postoji i slaba geografska pokretljivost. S druge strane treba istaći da i trend prisutan kod poslodavaca da pri zapošljavanju daju prednost radnicima/radnicama mlađe dobi. I obrazovna struktura radne snage u BiH u 2009. godini pokazuje da je 22,9% radno sposobnog stanovništva imalo samo osnovno ili niže obrazovanje, što je poražavajuća činjenica.

Iako je Bosna i Hercegovina bilježila konstatan i snažan rast ekonomskih aktivnosti i BDP, taj rast nije pratio i odgovarajući stepen rasta zaposlenosti, naprotiv, zabilježen je nizak stepen povećanja stope zaposlenosti. Uzroci ovakvog stanja leže u nepovoljnoj industrijskoj strukturi naslijeđenoj iz predratnog

30

perioda, a koja se bazira na sektorima niske dodane vrijednosti i dominacijom bazno sirovinskih grana, uništenjem prozvodnih kapaciteta, tranzicijskim procesom (privatizacija i nestanak velikih privrednih kompleksa ili njihova aktivnost sa niskim proizvodnim kapacitetima), strukturnim reformama, ali i poslovni ambijent koji ne daje dovoljno poticaja za pokretanje poslovanja, a istovremeno potiče neformalnu ekonomiju i time i neprijavljeni rad, odnosno „rad na crno“. Nadalje, rast BDP je najvećim dijelom bio rezultat priliva novčanih doznaka iz inozemstva koje ukoliko se ne upotrijebe produktivno ne doprinose stvaranju mogućnosti za zapošljavanje.

I struktura zaposlenosti pokazuje jaku tradicionalnu segregaciju zanimanja među spolovima gdje žene zaposlenje traže i pronalaze u tipično ženskim zanimanjima. Razlika ili jaz u plaćama između muškaraca i žena je uočljiva.

2.3. Nizak stepen pokretljivosti radne snage

Slaba pokretljivost radne snage je također jedna od karakteristika tržišta rada u Bosni i Hercegovini. Uzroke slabe pokretljivosti treba prije svega tražiti i u slabom stvaranju radnih mjesta, nefleksibilnosti tržišta rada, nesigurnosti prihoda, kao i tradicionalnoj nepokretljivosti radne snage unutar zemlje, u smislu nespremnosti stanovništva da zbog potrebe posla napuštaju svoja prebivališta. Migracije te vrste uglavnom se javljaju kod niskokvalificirane radne snage i zaposlenih koji privremeno odlaze u druge dijelove zemlje radi uspostavljanja i osposobljavanja poslovnih kapaciteta ili zamjene privremeno odsutnih radnika. Drugi razlozi za slabu pokretljivost radne snage unutar zemlje se odnose na razlike između entitetskih zakonodavstava u oblasti socijalnog osiguranja, poput različitih stopa doprinosa, kriterija podobnosti, izračuna naknada i trajanja. Nadalje, niski nivoi plaća su također jedna od prepreka u smislu omogućavanja smještaja u drugom mjestu kao i povećanih životnih troškova u slučaju razdvojenih porodica. Proces evropskih integracija naglašava važnost pokretljivosti radne snage s obzirom da ona nameće punu mobilnost radne snage.

2.4. Visok stepen zaposlenosti u neformalnoj ekonomiji

Neformalna ekonomija u BiH je velika i većina neformalnih radnih mjesta je u poljoprivrednom sektoru. Kada je u pitanju neformalna zaposlenost ili „neprijavljeni rad“ odsustvo definicije u postojećim propisima donekle otežava procjenu njene veličine. Problem također predstavlja što pojam neformalne ekonomije obuhvata kako neformalne ekonomske jedinice tako i neprijavljene radnike. Kada su u pitanju neprijavljeni radnici, razlika postoji kod onih koji rade u registriranim preduzećima (formalna ekonomija), ali dio svojih primanja dobijaju u gotovini na ruke ili nisu nikako prijavljeni, kao i samozaposlenih radnika koji nisu prijavljeni, tj. nisu poreski obveznici i stoga nisu uključeni u osnovu koja se koristi za izračun doprinosa socijalne sigurnosti ili nisu nikako registrirani, i onih radnika koji su samozaposleni ali nisu registrirani. Kada su u pitanju starosne grupe, mladi su neproporcionalno više zastupljeni na neformalnom tržištu rada.

Problem radnika u neformalnom zaposlenju, a koji obuhvataju i radnike u plaćenom zaposlenju kao i radnike koji rade za vlastiti račun se sastoji u tome da oni nisu obuhvaćeni ili su nedovoljno obuhvaćeni u zakonu i u praksi zakonskim i institucionalnim aranžmanima. Posljedično tome oni su marginalizirani i isključeni iz ekonomskih i društvenih tokova.

31

2.5. Neadekvatan razvoj ljudskih resursa

Unatoč ostvarenom napretku i nedavnim reformama, obrazovni sistem se suočava sa značajnim izazovima i stoga je neophodno unaprijediti ga od najnižeg do najvišeg nivoa. Stope upisa u predškolsko obrazovanje su najniže u regionu, dok su stope upisa u osnovno i srednje obrazovanje povoljnije, iako ispod zadovoljavajućeg nivoa. Nedostatak efikasnosti sistema tercijarnog obrazovanja se može potkrijepiti činjenicom da samo 3% studenata Univerziteta u Sarajevu okončavaju na vrijeme svoje studije.

Lica sa najvišim nivoima obrazovanja predstavljaju najniže stope nezaposlenosti (u 2009. godini lica sa tercijarnim obrazovanjem su predstavljala 10,1% stope nezaposlenosti). Iako podaci podcrtavaju da lica sa višim nivoima obrazovanja predstavljaju pozitivnije rezultate tržišta rada, čini se da formalni sistem obrazovanja nije u stanju obezbijediti vještine potrebne dinamičnom i savremenom tržištu rada. Problem je dvojak: s jedne strane, postoji neusklađenost između vještina i potreba tržišta rada, a s druge strane, postoji neusklađenost između obrazovnih profila i sektora u kojima postoji povećana tražnja za radnicima.

Kada je u pitanju stručno obrazovanje i obuke, reforme su u toku, ali su spore. Planirana opsežna modernizacija sistema obrazovanja i obuke još se nije ostvarila. Većina opreme dostupne u školama za stručnu obuku je zastarjela, broj nastavnika obučenih u novim metodologijama podučavanja je ograničen, a mogućnosti za stjecanje radnog iskustva u preduzećima su minimalne. Treba unaprijediti relevantnost rezultata stručne obuke za potrebe tržišta rada. Nadalje, postojeće mogućnosti za cjeloživotno učenje su veoma ograničene i dostupne samo malom broju radno sposobnog stanovništva.

2.6. Ograničeni kapaciteti politika i institucija tržišta rada

Postoje značajne slabosti u osmišljavanju, implementaciji, monitoringu i evaluaciji intervencija na tržištu rada. Upravljanje institucijama tržišta rada je slabo i treba mu jačanje kapaciteta na svim nivoima. Provođenje radnog zakonodavstva predstavlja glavni izazov. Aktivne politike i programi tržišta rada (APPTR) koje provode zavodi i službe za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini su uglavnom usredsređeni na programe sufinansiranja novog zapošljavanja, samozapošljavanja i obuke. Nadalje APPTR imaju široke ciljeve i ne dosežu do onih klijenata koji su u najnepovoljnijem položaju. Postoji hitna potreba da se procijeni efikasnost i efektivnost aktivnih politika tržišta rada (APTR) kao i da se uspostavi sistem indikatora uspješnosti, kako bi se pratilo da li su programi bili adekvatno osmišljeni, ciljani, povezani i implementirani. Sve ključne funkcije modernih službi za zapošljavanje nisu adekvatno obuhvaćene. Treba unaprijediti obuhvat profesionalnog savjetovanja i pomoći u traženju zaposlenja radi ponovnog zapošljavanja. Ograničeni su finansijski i ljudski resursi za razvijanje i provođenje adekvatnih APPTR.

2.7. Nedovoljan socijalni dijalog u oblasti zapošljavanja

Izuzev oblasti koje se odnose na zapošljavanje, a kojima se tradicionalno bave kolektivni ugovori (npr. utvrđivanje plaća i drugih uvjeta zapošljavanja), organizacije poslodavaca i radnika su malo uključene u oblikovanje programa zapošljavanja. Oni sve više otvoreno ističu svoju želju da budu aktivni učesnici u formuliranju i provođenju ekonomskih i socijalnih politika, i shodno tome i onih koje se tiču zapošljavanja. To prodrazumijeva proširivanje socijalnog dijaloga na pitanja koja nisu samo predmetom kolektivnih ugovora, već i na njihovo učešće u formuliranju, provođenju, praćenju i evaluaciji politika. Oni također traže osnivanje tripartitnih savjetodavnih odbora u svim službama za zapošljavanje u Bosni i Hercegovini.

32

3. CILJ, PRIORITETNI CILJEVI I METE STRATEGIJE ZAPOŠLJAVANJA 3.1. CILJ

Cilj Strategije zapošljavanja u Bosni i Hercegovini je da unaprijedi puno, produktivno i slobodno izabrano zaposlenje za sve. Odabrani ciljevi politike predviđaju i preventivne i kurativne inicijative radi rješavanja izazova bosanskohercegovačkog tržišta rada. Glavni cilj Strategije zapošljavanja u Bosni i Hercegovini je da poveća kvalitet i kvantitet radnih mjesta i istovremeno promovira socijalnu uključenost i borbu protiv nejednakosti među spolovima.

3.2. PRIORITETNI CILJEVI I METE Odabrana kombinacija politika predviđa intervencije koje se odnose i na potražnju radne snage (ekonomski rast praćen zapošljavanjem) i na ponudu radne snage (razvoj ljudskih resursa), kao i na upravljanje tržištem rada (institucije, politike i programi).

Prije svega, unaprjeđenje kapaciteta privrede kako bi se omogućio održiv i snažan rast bogat zapošljavanjem i unaprjeđenje kvaliteta radnih mjesta je od izuzetne važnosti. Stoga je prvi prioritetni cilj Strategije promoviranje inkluzivnog i zapošljavanjem bogatog rasta i smanjenje deficita produktivnog zaposlenja i dostojanstvenog rada.

Drugo, povećanje relevantnosti obrazovanja i obuke radi stjecanje vještina i unaprjeđenje pristupa razvoju ljudskih resursa za više žena i muškaraca može znatno doprinijeti da se krene ka većoj produktivnosti, rastu zapošljavanja i rastu prihoda. Stoga je drugi prioritetni cilj unaprjeđenje zapošljivosti žena i muškaraca, a naročito najugroženijih.

Konačno, unaprjeđenje institucionalnog okvira i kapaciteta je od ključne važnosti kako bi se osigurala izrada, monitoring i evaluacija odgovarajućih politika zapošljavanja, kao i djelotvorna implementacija. Stoga bi treći prioritetni cilj bio unaprjeđenje djelotvornosti, efikasnosti i upravljanja politikama i institucijama tržišta rada. Vremenski okvir Strategije zapošljavanja u BiH je četiri godine, od 2010. do 2014. godine. Za ovaj period identificirani su sljedeći opći ciljevi:

2 % godišnje povećanje ukupne stope zaposlenosti

2,5 % godišnje povećanje stope zaposlenosti žena

Nezaposlenost mladih smanjena na 30 % do 2014. godine.

3.2.1 Promovirati inkluzivni i zapošljavanjem bogat rast i smanjiti deficit produktivnog zaposlenja i dostojanstvenog rada

Mjera 1. Poboljšati poslovni ambijent i pružiti podršku uspostavljanju i razvoju malih i srednjih

preduzeća.

Nedostatak kapitala još uvijek predstavlja najveći problem privatnog sektora i postojećih malih i srednjih preduzeća. Zato je neophodno obezbijediti sredstva za proširenje kapaciteta postojećih malih i srednjih preduzeća i povoljnim finansijskim podsticajima iz budžeta i kreditima (duži rok otplate, grejs-period, niža kamatna stopa i sl.) čime bi se obezbijedila sredstva za investiranje u određen broj radnika.

33

Osim toga, postoji potreba da se postupak registracije preduzeća vremenski skrati i pojednostavi. Da bi se omogućila ekspanzija postojećih preduzeća, neophodno je obezbijediti uvjete za njihov rast i razvoj. U tu svrhu je potrebno uspostaviti preduzetničku infrastrukturu u vidu poslovnih zona, klastera, inkubatora i tehnoloških parkova. Također je važno nastaviti sa reformama u oblasti indirektnog oporezivanja i socijalnih doprinosa kako bi se ostvario veći stepen harmonizacije poreskog zakonodavstva. Unaprjeđenje upravljanja je također od ključne važnosti. Korupcija nameće značajne ekonomske troškove preduzećima i usporava proces sveukupnog ekonomskog razvoja. Stoga je neophodno preduzeti mjere za njenu eliminaciju, prevashodno u sferi pokretanja poslovnih aktivnosti (registracija preduzeća, itd.), kao i u vezi sa privrednim sporovima pred sudovima.

Preduzećima u osnivanju je neophodan paket podrške i razvoj ljudskih resursa, naročito obuke besplatne ili pod povoljnim uvjetima, i stoga je potrebno osmisliti programe podrške u vidu konsultantskih usluga za izradu planova poslovanja, podnošenja zahtjeva za dobijanje kredita i podsticajnih sredstava, obuku preduzetnika i zaposlenika, uspostavljanje sistema međunarodnih standarda poslovnog kvaliteta, promocije i sl.

Mjera 2. Smanjiti zaposlenost u neformalnoj ekonomiji i omogućiti formalizaciju

Potrebno je razviti višeslojne pakete politika koji obuhvataju podsticaje, sankcije i preventivne mjere kako bi se olakšao uspješan prelazak u formalnost. Podsticaji bi s jedne strane mogli obuhvatiti fiskalne podsticaje (npr. rasterećivanje poslovanja u smislu smanjivanja poreza i doprinosa socijalne sigurnosti; usvajanje sveobuhvatnih i ‘transparentnih’ poreskih zakona i pojednostavljivanja knjigovodstva i propisa o poslovnom računovodstvu), a s druge strane razvoj ljudskih resursa. Sankcije za nepoštivanje propisa bi mogle uključiti osiguranje punog provođenja zakonskih odredbi koje se odnose na socijalno i zdravstveno osiguranje, bolje uvjete rada, finansijsku pomoć, redovno radno vrijeme. Da bi se unaprijedilo poštivanje ovih propisa, izuzetno je važno unaprijediti upravljačke kapacitete upravljanja radne administracije i inspekcije rada. Preventivne mjere bi mogle obuhvatiti organiziranje javnih edukacijskih kampanja o štetnim efektima neformalne ekonomije u smislu budžetskih gubitaka i štete zajednici.

Osim toga, trebalo bi razviti specifične ciljane intervencije u svrhu ohrabrivanja preduzeća u neformalnoj ekonomiji da formalizuju svoje aktivnosti.

Konačno, promoviranje povoljne poslovne klime uključujući i uklanjanje prepreka kao što je opisano gore u tekstu je od iznimne važnosti za promoviranje formalizacije.

Mjera 3. Produktivno koristiti novčane doznake iz inozemstva Mogle bi se osmisliti posebne sheme koje bi omogućile korištenje novčanih doznaka iz inozemstva, radi produktivnih ulaganja u ključnim ekonomskim sektorima koji mogu doprinijeti otvaranju novih radnih mjesta. Trebalo bi usvojiti integralni pristup u kojem sheme uključuju finansijsku i fiskalnu podršku, kao i obuku i pristup lokalnim poslovnim mrežama. Mogla bi se razviti kampanja zagovaranja, moguće u saradnji sa zemljama destinacije, radi promoviranja takvih shema, kako bi se efektivno ciljali migranti koji su zainteresirani da investiraju u zemlju porijekla i lokalne zajednice.

Mjera 4. Unaprjeđivati lokalni ekonomski razvoj (jačati socijalni dijalog na lokalnom nivou) Trebalo bi razviti ciljane mjere za područja s najvećom stopom siromaštva i ne(pod)zaposlenosti, s ciljem privlačenja produktivnog ulaganja i podsticanja otvaranja radnih mjesta, smanjivanja siromaštva i

34

socijalne uključenosti. Takve mjere bi trebale biti namijenjene promoviranju učestvovanja i lokalnog dijaloga, povezivanje ljudi, a posebno lica iz osjetljivih grupa i njihovih resursa za bolje zaposlenje i bolji kvalitet življenja. Organizacije radnika i poslodavaca bi trebale imati posebno aktivnu ulogu u osmišljavanju strategija lokalnog ekonomskog razvoja i dopiranja do najosjetljivijih grupa.

3.2.2 Unaprijediti zapošljivost žena i muškaraca, a posebno najugroženijih

Mjera 1: Uskladiti rezultate sistema stručnog obrazovanja i obuke sa zahtjevima tržišta rada

BiH će nastaviti da ostvaruje napredak u reformiranju svog sistema stručnog obrazovanja, ali će on i dalje biti fragmentiran sa promjenjivim kvalitetom u zemlji.

Trebalo bi uvesti mehanizme za unaprjeđivanje integracije rada i učenja, a specijalizaciju još smanjiti kako bi se onemogućilo zatvaranje učenika u uskim zanimanjima. Pored toga, ključno je da se pitanja u vezi sa jednakošću spolova ugrade u sistem stručnog obrazovanja, kako bi se izbjegla buduća profesionalna segregacija i ohrabrilo učešće žena.

Posljednjih godina su uvedeni modernizirani nastavni planovi i programi koji su zasnovani na rezultatima učenja, međutim ne postoje dokazi o efektima njihove primjene. Treba uvesti rodno senzitivne evaluacione mehanizme radi nadziranja rezultata i djelotvornosti reformi.

Također treba unaprijediti kvalitet podučavanja i učenja uvođenjem metodologija učenja u čijem je središtu učenik i usmjeravanjem ka rezultatima učenja i ključnim kompetencijama.

Mjera 2. Realizirati pravne i institucionalne pretpostavke za uspostavljanje sistema za obrazovanje i

obuku odraslih Obrazovanje i obuka odraslih i cjeloživotno učenje su potreba svakog društva i jedan od EU standarda, pa tako i BiH obrazovnog sistema, stoga je neophodno stvoriti pravne (zakonske) preduvjete koji bi omogućili uspostavljanje institucija, koje bi se bavile obrazovanjem i obukom odraslih. To znači da bi ovoj kategoriji stanovništva pružali kvalitetnu obuku koja bi davala i kvalitetno znanje. Cjeloživotno učenje je važna pretpostavka uključivanja u tržište rada i njegove potrebe za novim tipovima znanja.

Mjera 3. Uključiti programe preduzetničkog obrazovanja u obrazovne programe Ova mjera pretpostavlja obogaćivanje nastavnih planova i programa (za mlade i odrasle) sadržajima koji bi stvarali preduvjete za razvoj preduzetničke kulture, a ona bi dalje bila uvod u promoviranje svijesti o samozapošljavanju, kao i u odnosu javnog i privatnog partnerstva.

Teorijsko preduzetništvo, kao i praktično (obuka pisanja biznis planova), treba postati sastavnim dijelom srednjoškolskih i većine fakultetskih nastavnih planova i programa. Potrebno je uvesti posebne programe razvoja omladinskog, ženskog, ruralnog i socijalnog preduzetništva.

Mjera 4. Uspostaviti sistem međusektorske saradnje socijalnih partnera u obrazovanju Socijalni partneri bi trebali biti više uključeni u formuliranje i provođenje politika i programa stručnog obrazovanja i obuke kao i obrazovnih planova. Organizacije poslodavaca i radnika mogu pomoći u identificiranju najprikladnijih oblika obuke za raspoložive mogućnosti za zapošljavanje.

35

Ova mjera nas upućuje da sistem obrazovanja mora biti usko povezan sa potrebama ne samo tržišta rada, nego i svih socijalnih partnera u državi.

3.2.3 Unaprijediti djelotvornost, efikasnost i upravljanje politikama i institucijama tržišta rada Mjera 1. Poboljšati izradu, monitoring i evaluaciju intervencija na tržištu rada

Postoji hitna potreba da se procijeni efikasnost i efektivnost intervencija na tržištu rada, te uspostavi sistem indikatora uspješnosti kako bi se moglo pratiti da li su intervencije bile adekvatno osmišljene i realizirane. Ovaj sistem bi trebao mjeriti utjecaj na pojedince u smislu zapošljavanja i prihoda, porediti rezultate različitih intervencija i pokazati kako šta funkcionira i za koga. Učešće socijalnih partnera u ovoj vrsti aktivnosti je od ključne važnosti.

Mjera 2. Povećati raspoloživost aktivnih mjera posebno za dugoročno nezaposlene, mlade u

nepovoljnom položaju i nisko kvalificirana lica

Treba razvijati dobro ciljane programe koji daju očekivane rezultate s aspekta uloženih sredstava kako bi se rješavale specifične potrebe različitih kategorija stanovništva. Oni bi mogli obuhvatiti:

Subvencirano zapošljavanje da se omogući stjecanje radnog iskustva za dugoročno nezaposlene i grupe koje su odvojene od tržišta rada

Programe samozapošljavanja ciljane na mlade u nepovoljnom položaju i žene podržane poreskim olakšicama i drugim podsticajnim mjerama kao što su savjetovanje i biznis obuka;

Pomoć u osmišljavanju biznis planova, itd.;

Podrška socijalnom preduzetništvu putem npr. podizanja svijesti među ključnim akterima; razvijanje odgovarajućeg institucionalnog okvira, izgradnja kapciteta i unaprjeđenje zakonodavnog okvira;

Intervencije u stručnoj obuci radi usavršavanja vještina i omogućavanja integracije u tržište rada lica sa niskim obrazovnim nivoima;

Radno intenzivna infrastrukturna ulaganja radi kreiranja viših nivoa produktivnog zaposlenja i borbe protiv nezaposlenosti;

Usluge zapošljavanja za dugoročno nezaposlena lica Mjera 3. Modernizirati i unaprijediti kapacitete službi za zapošljavanje radi efikasnijeg i efektivnijeg razvijanja i provođenja intervencija tržišta rada

Postojeći organizacioni i administrativni kapaciteti službi za zapošljavanje ne olakšavaju efikasno upravljanje APTR od programiranja i planiranja preko implementacije do nadzora i evaluacije. Obuhvat pružanja pomoći u savjetovanju u zapošljavanju i traženju zaposlenja treba unaprijediti i odnos savjetnici/nezaposleni se treba smanjiti. Zbog zahtjeva da se prvo izmire zakonske obaveze u vezi sa

36

osiguranjem u slučaju nezaposlenosti, planiranje sredstava za APTR je nepredvidivo. Stoga je također potrebno provjeriti postojeći sistem finansiranja i nadzora nad korištenjem sredstava za finansiranje APTR i u tu svrhu provesti nužne reforme.

Takođe je važno da se službe za zapošljavanje ne bave samo ciljevima koji se odnose na efikasnost tržišta rada već i ciljevima jednakosti kroz efektivnije ciljanje službi za zapošljavanje i APTR na one koji su u najnepovoljnijem položaju. U tom smislu, one imaju važnu ulogu u promoviranju ravnopravnosti spolova na tržištu rada jer je to ključ za unaprjeđivanje pristupa žena APTR. Ovo podrazumijeva unaprjeđivanje kapaciteta službi za zapošljavanje kako bi se bavile diskriminacijom u zaposlenju i zanimanju i borbom protiv profesionalne segregacije.

Mjera 4. Aktivirati pasivne intervencije na tržištu rada

Pasivne mjere poput naknada na ime nazaposlenosti i invaliditeta bi trebale pratiti aktivne mjere, kako bi se spriječila odvojenost od tržišta rada, izbjegla ovisnost o naknadama i podstaklo aktivno traženje zaposlenja.

Mjera 5: Poboljšati statistički sistem svrhu unaprijeđenog formulisanja, provođenja, monitoringa i

evaluacije politika i programa tržišta rada

Iako su učinjeni značajni napori na unaprjeđivanju funkcionisanja, vrsta, kvantiteta i kvaliteta prikupljanja podataka, oni nisu bili dovoljni za usvajanje politika i intervencija na tržištu rada, zasnovanih na podacima. Potrebni su daljnji napori kako bi se unaprijedio postojeći statistički sistem tržišta rada, te uvezali i uskladili informacioni sistemi različitih javnih institucija tržišta rada koje posjeduju relevantne informacije za tržište rada.

4. SISTEM ZA IMPLEMENTACIJU, NADZOR I EVALUACIJU

Institucije koje bi vršile implementaciju ove Strategije su vlade entiteta i Brčko Distrikta BiH i njihove nadležne institucije, zajedno sa socijalnim partnerima. U tom smislu, a posebno zbog toga što postoji konsenzus u utvrđivanju problema u oblasti zapošljavanja i utvrđivanje prioriteta za prevazilaženje tih problema, kao i da je oblast rada i zapošljavanja u Bosni i Hercegovini u isključivoj nadležnosti entiteta i Brčko Distrikta BiH, akcione, odnosno operativne planove za implementaciju ove Strategije i njenih prioriteta donijele bi vlade entiteta i Brčko Distrikta BiH, u saradnji i zajedno sa socijalnim partnerima. Ti akcioni, odnosno operativni planovi mogu biti za cijeli period na koji se odnosi ova Strategija, dvogodišnji ili jednogodišnji, a prema potrebama i kako bi se mogle blagovremeno i efikasno preduzeti mjere koje odgovaraju vremenu i prilikama u ekonomiji i tržištu rada.

Jednom godišnje, po potrebi i češće, sastajao bi se Koordinacioni odbor koji bi razmatrao zajedničke probleme i mjere za rješavanje tih problema u oblasti zapošljavanja i zajedničke probleme na implementaciji ove Strategije. Koordinacioni odbor bio bi sastavljen od po dva predstavnika Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine (po jedan predstavnik iz sektora za zapošljavanje i sektora za obrazovanje, s tim da bi predsjedavajući Koordinacionom odboru bio predstavnik iz sektora za zapošljavanje), jedan predstavnik Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine, po jedan predstavnik nadležnih entitetskih ministarstava za zapošljavanje i zavoda za zapošljavanje, po jedan predstavnik Vlade Brčko Distrikta BiH i Zavoda za zapošljavanje Brčko Distrikta BiH, te po dva

37

predstavnika socijalnih partnera (po dva predstavnika sindikata radnika i udruženja poslodavaca na državnom nivou). Tehničku pomoć ovom Koordinacionom odboru pružalo bi Ministarstvo civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Nadzor nad sprovođenjem ove Strategije (i njenih akcionih/operativnih planova) vršila bi nadležna ministarstva za rad i zapošljavanje u entitetima i Brčko Distrikta BiH jednom godišnje, a rezultati bi se dostavljali Ministarstvu civilnih poslova Bosne i Hercegovine.

Evaluaciju ove Strategije (i njenih akcionih/operativnih planova) vršila bi jednom godišnje nadležna ministarstva za rad i zapošljavanje i zavodi za zapošljavanje u entitetima i Brčko Distrikta BiH. Izvještaje o evaluaciji bi razmatrale i usvajale vlade entiteta i Brčko Distrikta BiH, te iste dostavljale Vijeću ministara Bosne i Hercegovine na konačnu evaluaciju, putem Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine. Prije razmatranja i usvajanja konačnog izvještaja o evaluaciji od strane Vijeća ministara Bosne i Hercegovine, isti izvještaji bi se dostavljali socijalnim partnerima (poslodavcima i sindikatima radnika) na državnom nivou. Ex postevaluacija sveukupne strategije bi se izvršila 2015. godine.

5. FINANSIRANJE STRATEGIJE Ovom Strategijom nisu planirana sredstva za finansiranje realizacije njenih strateških ciljeva. Sredstva potrebna za realizaciju pojedinih strateških ciljeva će se utvrditi kroz donošenje akcionih/operativnih planova vlada entiteta i Brčko Distrikta BiH.

Mogući izvori finansiranja Strategije su:

Budžet Bosne i Hercegovine,

Budžeti entiteta i Brčko Distrikta BiH,

Budžeti lokalnih zajednica,

Sredstva predpristupnih fondova Evropske unije,

Donatorska sredstva.

38

Aneks 1 EU OKVIR U slučaju BiH, potencijalnog kandidata za članstvo u EU, evropski okvir zapošljavanja se može posmatrati na kratkoročnoj i dugoročnoj osnovi. Kratkoročni okvir je proizašao iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Sporazuma o evropskom partnerstvu, dva dokumenta koja definiraju ciljeve kratkoročne i srednjoročne saradnje (obaveze i odgovornosti) između Bosne i Hercegovine i Evropske unije. Dugoročni okvir je definiran kroz Evropsku strategiju zapošljavanja, ključni dokument koji osigurava koordinaciju politika zapošljavanja u svim zemljama članicama. Ovaj okvir se također koristi kako bi se osiguralo da zemlje kandidati prilagode svoje institucije i politike u skladu sa Evropskom strategijom zapošljavanja, te na taj način omoguće punu realizaciju dijela Ugovora o pristupanju koji se odnosi na zapošljavanje. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju Proces stabilizacije i pridruživanja (Stabilization and Association Process – SAP) predstavlja okvir za BiH na putu približavanja ka EU. U tom procesu, BiH se stimulira da unaprijedi demokraciju, promovira održiv ekonomski rast s ciljem ostvarenja trajne ekonomske, socijalne i političke stabilnosti koja se garantira kroz bliže veze sa Evropom, i na kraju, članstvom u EU. SAP proces ima zadatak da: „Održi stabilne demokratske institucije; osigura primjenu vladavine prava; i održava otvorenu, prosperitetnu ekonomiju zasnovanu na evropskim praksama i standardima. Između svake pojedine zemlje i EU uspostavljaju se snažne veze kroz tri najvažnija mehanizma: (a) trgovinu, (b) finansijsku pomoć, i (c) ugovorne odnose. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je nedavno (juni 2008. godine) potpisan između BiH i zemalja članica EU. Sporazum promovira saradnju u sljedećim područjima:

• Promoviranje slobode kretanja roba, • Stvaranje efikasnih institucija, • Razvoj tržišne ekonomije, • Smanjenje kriminala i korupcije, • Promoviranje reforme visokog obrazovanja, • Razvoj demokracije, ljudskih prava i nezavisnih medija, i • Unaprjeđenje transportne infrastrukture u regiji.

U vezi sa zapošljavanjem i tržištem rada, uspostava područja slobodne trgovine, sloboda kretanja roba, usluga i radnika predstavljaju elemente koji će u budućnosti imati utjecaj na stanje tržišta rada u Bosni i Hercegovini. Sljedeći elementi Sporazuma će utjecati na buduća kretanja na tržištu rada u Bosni i Hercegovini:

Uspostavljanje industrijske saradnje koja ima za cilj unaprjeđenje, modernizaciju i restrukturiranje industrije i jačanje privatnog sektora, te podržavanje razvoja malih i srednjih preduzeća.

Restrukturiranje i modernizacija transportnih sistema, unaprjeđenje slobode kretanja putnika i roba, unaprjeđenje pristupa tržištu i poboljšanje transportnih veza, uključujući energetski sektor.

39

Sigurnost socijalnih i ličnih prava radnika koji rade u zemljama članicama, te osiguranje socijalne zaštite radnika sa državljanstvom Bosne i Hercegovine kroz mehanizme koordinacije i međusobnih transfera.

Sporazum obavezuje BiH da uspostavi efikasan i održiv sistem statistike s ciljem pružanja uporedivih, pouzdanih, objektivnih i preciznih podataka potrebnih za planiranje i praćenje procesa tranzicije i reformi u Bosni i Hercegovini. Statistički sistem mora slijediti Evropski statistički kodeks;

Razvoj politike zapošljavanja i prilagodbe sistema socijalne zaštite s ciljem da odgovore na nove ekonomske i socijalne zahtjeve, a radi ubrzanja procesa ekonomskih reformi i socijalne inkluzije.

Unaprjeđenje nivoa općeg obrazovanja, a posebno sistema stručnog obrazovanja i obuke, te unaprjeđenje politika mladih i politika zapošljavanja mladih, uključujući i sistem neformalnog obrazovanja. Ostvarenje ciljeva Bolonjske deklaracije predstavlja prioritet za poboljšanje sistema visokog obrazovanja u zemlji.

Ulaganje i priprema društva za digitalno doba, unaprjeđenje sektora naučnog istraživanja i podsticanje tehnološkog razvoja.

Implementacija reforme javne uprave radi postizanja efikasne i odgovorne javne uprave.

Sporazum o evropskom partnerstvu Sporazum o partnerstvu između Bosne i Hercegovine i zemalja članica EU je sastavni dio SAP-a i ima zadatak da pripremi Bosnu i Hercegovinu za veći nivo integracije sa EU. Sporazum definira kratkoročne i srednjoročne prioritete saradnje između Bosne i Hercegovine i EU. Sporazum je revidiran 2007. godine, a novi prioriteti su prilagođeni specifičnim potrebama zemlje u ovoj fazi pristupanja EU. U tom pogledu, Bosna i Hercegovina je napravila plan ispunjenja prioriteta iz evropskog partnerstva, zajedno sa rokovima i specifičnim mjerama. Ključni prioriteti koji utječu na tržište rada i zapošljavanje u Bosni i Hercegovini, u okviru Evropskog partnerstva, su:

Implementirati Strategiju reforme javne uprave iz 2006. godine i osigurati adekvatno finansiranje ministarstava i institucija na državnom nivou, te da su operativne i propisno opremljene, posebno u smislu prostorija i osoblja;

Jačanje administrativnih kapaciteta u pripremi za realizaciju obaveza iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Privremenog sporazuma;

Postići značajan napredak na stvaranju jedinstvenog ekonomskog prostora u Bosni i Hercegovini, koji će podržati slobodu kretanja roba, kapitala, usluga i lica;

Smanjiti strukturalnu nefleksibilnost koja narušava funkcioniranje tržišta rada, posebno oporezivanje rada, nivoa socijalnih davanja i mehanizama utvrđivanja plaća s ciljem povećanja učešća i stopa zaposlenosti;

Preduzeti mjere za postizanje funkcionalnijih i održivijih institucionalnih struktura i bolje poštivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, uključujući i dogovaranje i usvajanje promjena Ustava Bosne i Hercegovine, prema potrebama.

40

Sporazum, također definira okvir za finansijsku pomoć EU. Prioriteti navedeni u Sporazumu uključuju kratkoročne prioritete, za koje se očekuju da budu ostvareni u roku od jedne do dvije godine, kao i srednjoročne prioritete, za koje se očekuje da budu ostvareni u perioduod tri do četiri godine. Prioriteti se odnose na usvajanje novog zakonodavstva, te njegove primjene.

Evropska strategija zapošljavanja

Od svog usvajanja (1997. godine), Evropska strategija zapošljavanja (u daljnjem tekstu: EES) ima centralnu ulogu u koordinaciji EU politika radi suočavanja sa najvećim izazovom u EU - stvaranjem posla za sve tj. kreiranjem više radnih mjesta i kvalitetnijih radnih mjesta.

EES je kreirana da usmjerava i osigurava koordinaciju prioriteta politika zapošljavanja koje preuzima svaka zemlja članica na nivou EU. Ova koordinacija nacionalnih politika zapošljavanja se dešava u jednogodišnjim ciklusima na osnovu EU Ugovora iz 1998. godine, koja je integrirana u obnovljivi trogodišnji ciklus od ponovnog pokretanja Lisabonske strategije 2005. godine.

Izvještaj radne grupe „Posao, posao, posao – stvaranje veće zaposlenosti u Evropi“ predstavio je najveće izazove i prioritete za povećanje zaposlenosti u Europi: (i) povećanje prilagodljivosti radnika i preduzeća; (ii) omogućavanje uvjeta da zaposlenje postane realna opcija za sve kroz jačanje aktivnih politika tržišta rada i ciljanjem na ugrožene grupe, kao što su žene, stariji ljudi i etničke manjine; (iii) ulaganje u ljudski kapital, posebno u sistem cjeloživotnog učenja; te (iv) povećanje zaposlenosti kroz aktivni angažman svih zainteresiranih strana, posebno socijalnih partnera, u upravljanju dinamikom tržišta rada.

Od kraja 1990-tih, zadatak Evropske komisije je da osigura da zemlje kandidati definiraju politike zapošljavanja koje ih pripremaju za članstvo u Evropsku uniju. Namjera je da ove zemlje progresivno prilagode svoje institucije i politike EES-u, čime se dalje omogućava puna implementacija dijela Ugovora koji se odnosi na zapošljavanje od samog prijema u EU.

Smjernice za politike zapošljavanja EU navode da, polazeći od Lisabonske strategije, politike zapošljavanja u EU imaju za konačan cilj:

Punu zaposlenost: Dostizanje pune zaposlenosti, smanjenje nezaposlenosti i neaktivnosti kroz povećanje potražnje i ponude radne snage, što je od vitalnog značaja za održanje ekonomskog rasta i socijalne kohezije;

Unaprjeđenje kvalitete i produktivnosti na radu: Napori na povećanju zaposlenosti trebaju biti praćeni povećanjem atraktivnosti radnih mjesta, povećanjem kvaliteta radnih mjesta i rastom produktivnosti rada, te smanjenjem udjela siromašnih među zaposlenima. Potrebno je postići maksimalnu sinergiju između kvaliteta na radu, produktivnosti i zaposlenosti;

Jačanje socijalne i teritorijalne kohezije: Potrebno je ojačati socijalnu inkluziju, spriječiti isključivanje sa tržišta rada i podržati integraciju na tržište rada pripadnika ugroženih grupa, te smanjiti regionalne disparitete u smislu zapošljavanja, nezaposlenosti i produktivnosti rada, posebno u manje razvijenim regijama.

41

Kod sprovođenja ovih aktivnosti zemlje članice trebaju uspostaviti široke partnerske odnose u postizanju gore spomenutih ciljeva, kroz uključivanje parlamentarnih tijela i ostalih aktera, posebno socijalnih partnera, kako na nacionalnom tako na regionalnom i lokalnom nivou. U tom smislu EU predlaže osam smjernica za politike zapošljavanja:

• Smjernica br. 17: Implementirati politike zapošljavanja čiji je cilj postizanje pune zaposlenosti, unaprjeđenje kvaliteta i produktivnosti rada, te jačanje socijalne i teritorijalne kohezije. • Smjernica br. 18: Promovirati cjeloživotni pristup radu. • Smjernica br. 19: Osigurati inkluzivna tržišta rada, unaprijediti atraktivnost rada i postići da se rad isplati za lica koja traže posao, uključujući i pripadnike ugroženih grupa i neaktivne. • Smjernica br. 20: Unaprijediti usklađenost ponude i potražnje na tržištu rada. • Smjernica br. 21: Promovirati fleksibilnost u kombinaciji sa sigurnošću radnog mjesta i smanjiti segmentiranost tržišta, uz uvažavanje uloge socijalnih partnera. • Smjernica br. 22: Osigurati da troškovi rada i mehanizmi utvrđivanja plaća budu takvi da doprinose zapošljavanju. • Smjernica br. 23: Povećati i unaprijediti ulaganja u ljudski kapital i resurse. • Smjernica br. 24: Prilagoditi sisteme obrazovanja i obuke da odgovore na nove zahtjeve na tržištu rada.