REGIONALNA GEOGRAFIJA

SREDOZEMLJA

GEOGRAFSKI POLOAJ, HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI

RAZVOJ

Doc.dr. S. Lozi Odjel za geografiju

Sveuilite u Zadru

REGIONALNA GEOGRAFIJA

SREDOZEMLJA

GEOGRAFSKI POLOAJ, HISTORIJSKO-GEOGRAFSKI RAZVOJ (1)

Doc.dr. S. Lozi Odjel za geografiju

Sveuilite u Zadru

TO JE SREDOZEMLJE?

- prostor u sreditu svijeta, tj. izmeu veih kopnenih dijelova Zemlje

Sredozemlje = Mediteran

naziv latinskog porijekla: Mediteran = in medio terrae (lat. medius = srednji +

terra = zemlja)

Pojmove Sredozemlje ili Mediteran treba razlikovati od pojma Sredozemno more, iako zajedno ine jedinstvenu geografsku cjelinu (ivotni prostor)

Sredozemlje ili Mediteran = Sredozemno more s okolnim prostorom Europe, Azije i Afrike:

- koji je usmjeren prema njegovim obalama,

- u kojem se osjea njegov utjecaj u klimatsko-vegetacijskom smislu; - u kojem se osjeaju tragovi zajednike prolosti - koji je obiljeen slinim nainom ivljenja. ova definicija nije idealna jer njome nisu odreene granice Sredozemlja. njih je teko odrediti jer su se granice kulturnih utjecaja mijenjale tijekom povijesti i jer je sloeno utvrditi mjerila pripadnosti Sredozemlju; razliiti kriteriji

Herodot - trojna razdioba prirodno jedinstvenog kopna na Europu, Aziju i Libiju (Afriku) koja je uz odreene izmjene granica ostala do danas. Sredozemno more: meukontinentsko more - po uzoru na Sredozemno more ponegdje u literaturi moe se nai da se i neka druga morska podruja nazivaju sredozemnima: npr. Ameriko sredozemlje, Australazijsko sredozemlje, itd.

znanstvena literatura: ponekad se u klasifikaciji mora prema poloaju razlikuju rubna, sredozemna meukontinentska (eng. Intercontinental - Sjeverno ledeno more ili Arktiko sredozemlje, Australazijsko s., Ameriko s., Crveno more i Sredozemno more) i sredozemna unutarkontinentska (engl. Intracontinental -

Hudsonov zaljev, Sjeverno more, Arapsko-perzijski zaljev).

Sredozemno more u kulturnom smislu jedno i jedinstveno Sredozemlje: podruje razvoja mnogih ranih civilizacija, naseljeno jo od pretpovijesti.

o nekad se smatralo da su granice Sredozemlja ondje gdje prestaju rasti masline i

primorski bor - takvo ogranienje je u prolosti imalo realnije osnove

o suvremene prilike: znaenje tog prostora proirilo se preko granice masline; na brojnim mjestima (osobito uz rijene doline i znaajnije prometnice) prelo je ak i vrhove visokog planinskog okvira (Pireneji, Alpe i Dinaridi u Europi; Tauridi u

Aziji i Atlas u Africi)

- teko je odrediti gdje prestaju utjecaji

Sredozemnog mora onemoguavanje preciznijeg odreivanja granica

- podaci o stanovnitvu i gospodarskim

znaajkama po dravama

na sjevernim obalama europskog Sredozemlja: panjolska, Francuska, Monako, Italija, Malta, Slovenija, Hrvatska, BiH, Crna Gora, Albanija, Grka

istoni azijski dio Sredozemlja: Turska, Cipar, Sirija, Libanon i Izrael

juna afrika obala: Maroko, Alir, Tunis, Libija, Egipat

Crno more s oceanografskog aspekta sastavni dio Sredozemnog mora; geografska izdvojenost

PREDANTIKO I ANTIKO RAZDOBLJE

Sredozemno more imalo je iznimno dugotrajno spojno znaenje za zemlje na njegovim obalama uloga poveznice izmeu Europe (june), Afrike (sjeverne) i Azije (Bliski istok).

od davnine je podruje pomorskog dodira meu ranim civilizacijama to su se razvile na njegovim obalama

jedno od najstarijih povijesnih ivotnih arita pisana povijest poinje tijekom 1. tisuljea p.n.e.; prisustvo ovjeka: od paleolita (starije kameno doba, pleistocen) do holocena - 10 000 god. p.n.e.

Romani Imperii Occidentalis et Orientalis Descriptio Geographica" Published by Nicolas Sanson d'Abbeville. Paris. Ca. 1660.

blago podneblje od davnine je poticalo naseljavanje obala Sredozemnog mora.

relativno mirno more i uglavnom postojani, no ne i prejaki vjetrovi omoguili su razmjerno sigurnu plovidbu tijekom veeg dijela godine.

razvedene obale i mnogo otoka olakavali su plovidbu i sigurno sidrenje.

najstarija civilizacija na obali Sredozemnog mora bila je egipatska (prije >2000

god. p.n.e.) i zatim neto mlaa egejsko-kretska

Argonautica - Abraham Ortelius, c.1612

na Kreti nastaje prva talasokratska

drava - Minojska civilizacija (2700-2000 god. p.n.e.); utjecaj egipatske i

mezopotamske kulture; dominantna

djelatnost - pomorstvo.

s Krete se kultura iri na Peloponez gdje se stvara Mikenska civilizacija (iri se prema Maloj Aziji i Helespontu).

mikenski brodovi oko 1450. godine p.n.e.

nadziru trgovinu Sredozemnim morem.

Mycenaean Greece (1550-1060 BC)

The Minoan World (1900-1425 BC)

nakon cca 1200. god. p.n.e. Feniani preuzimaju nadzor na Sredozemnom moru. iz svojih gradova na levantskoj obali plovili su itavim Sredozemljem, pa ak i izvan njega.

osnovali su brojne kolonije (Kartagu, Tanger, Malagu, Palermo i dr). Zahvaljujui pomorstvu i razgranatoj trgovini vladali su Sredozemnim morem vie od jednog tisuljea vaan posrednik u razmjeni materijalnih i kulturnih dobara izmeu istonog i zapadnog Sredozemlja

Overview Map of the Entire Mediterranean Cca 500 BC

veina grkih kolonizacijskih pokreta javljaju se od 8. do 5. stoljea prije Krista - u tom je razdoblju na obalama Sredozemnog i Crnog mora osnovano oko 700

kolonija

grka kolonizacija posljedica prenaseljenosti i siromatva grkog prostora ostaci helenske kulture i civilizacije na brojnim mjestima ine bitne elemente suvremenog kulturnog krajolika, osobito u Grkoj, junoj Italiji (Graecia Magna Sicilija) i drugim grkim kolonijama na Sredozemlju

Grke i fenike kolonije na Siciliji

The Greek amphitheatre in Taormina (Sicily) was built

in the third century BC, and expanded by the Romans

Grke i fenike kolonije na Iberskom poluotoku

od 8. - 5. st. p.n.e. na Jadranu je bilo malo grkih kolonija - samo na sadanjoj albanskoj obali (Orikos, Apollonija, Dyrrachium i Lissos), zajedno s vanim trgovakim naseljem Atenjana i Etruana u Spini na sjeveru Jadrana, JZ od Venecije. Sva su ova naselja osnovana u kasnijem dijelu arhajskog razdoblja (6.

stoljee pr. Kr.).

za razliku od ostatka Sredozemlja i Crnog mora, Jadran je bio jedino slobodno

podruje na zapadu gdje su se Grci mogli naseliti - 4. st. pr. Kr.

plodnu, ravnu i bogatu, zapadnu

(talijansku) jadransku obalu

naseljavale su jake domorodake zajednice koje su trgovale s

Grcima.

nasuprot zapadnoj jadranskoj

obali, istonu obalu tvore uglavnom gole vapnenake planine siromana obala, osim nekoliko podruja.

ispred te razvedene obalne linije -

vie od 1000 otoka

zalee kontroliraju domaa ilirska plemena trgovina s Grcima

sredinje dalmatinsko podruje -prualo je Grcima najpovoljniju priliku za nastanjivanje

razvoj vodeih kljunih uporita grke talasokratske organizacije - Pharos, Issa, Korkyra, Heracleia

(kasnije Tragurion), Epidauros,

Epetios, grka Salona) primarni nastanak urbanih centara na

istonoj obali Jadrana

velika kulturna uloga difuzija znaajnih inovacija razvijenije tehnike i organizacije

mediteranske poljoprivrede

(parcelacija, plodoredi,

terasiranje), ribarstva i pomorstva

Primjer: Grko naseljavanje otoka Hvara

4. st. p.n.e.; izvor kolonizacije: otok Paros u Egejskom moru

razlozi: 1. reljef i tlo - najvee plodno podruje meu jadranskim otocima nalazi se na otoku Hvaru. 2. klima - slina na oba otoka (na Hvaru je prosjena temperatura 2 C nia).

Hvar je dug otok i oko 100 km vei od Parosa. Izuzevi sredinje flino podruje s oko 1200 ha obradive zemlje i podruje oko dananjeg grada Hvara gdje ima oko 150 ha obradive zemlje, ostatak otoka je kamenit, pokriven makijom i

crnogoricom, s tek nekoliko malih, plodnih udolina.

intenzivnija arheoloka istraivanja Starogradskog polja zapoeta su 1982. godine i s prekidima traju do dananjih dana

novijim istraivanjima otkriveno je da pravilna raspodjela parcela (oko 906 x 182 m) unutar polja pripadaju starijem grkom razdoblju, odnosno teritoriju grke kolonije Faros (Faroska hora)

Karta arheolokih nalazita na zranoj fotografiji Starogradskog polja: najvea koncentracija je na podruju Starog Grada, gdje se nalazio antiki grki grad Faros

Starogradsko polje - protee se istono od poetka uvale gdje je smjeten Faros, u duini od oko 6 km, zavravajui u uskoj uvali Vrboske. Prosjeno je iroko 2 km. Na jugu granii s relat. visokim brdovitim podrujem, iz kojeg dotjee voda, a na sjeveru su niski, blagi breuljci orijentirani prema oblinjem otoku Brau.

u grkim agrarnim kolonijama (a Faros je bio takva kolonija) parcelacija poljoprivrednog zemljita = hora

za koloniste to je bila kljuna operacija koju je trebalo obaviti tijekom osnivanja. Mrea parcela: uvijek geometrijska.

Faroska hora (kasnije rimski ager Pharensis) - na zranim snimcima i na katastarskim planovima uoljivo je da najjae mee s visokim terasama, i to je posebno vano, mrea putova u polju, okruuju podruja veliine oko 180x900 m

to su osnovne modularne jedinice grke parcelacije Starogradskog polja.

utvreno je da je parcelacija Faroske hore najbolje ouvana grka podjela zemljita na Sredozemlju i Crnom Moru i to zahvaljujui suhozidima koji su stalno kroz 2400 godina graeni i obnavljani

zahvaljujui tome, Starogradsko polje je u srpnju 2008. uvrteno u listu UNESCO-a kao zatieni krajolik

u antikom periodu apsolutno dominantno znaenje ima razdoblje rimske imperijalne organizacije (1. st. p.n.e. 5. st.)

osnove te organizacije: hijerarhijski ralanjena urbana mrea, infrastruktura (komunikacijski sustavi, vodovodi i dr.) i upravno-teritorijalna organizacija

vanost gradova ali i agrarne kolonizacije osvojenih podruja

vojnim veteranima Rimljani su u provincijama davali zemljita na kojima su se stalno naseljavali asimilacija lokalnog stanovnitva

nastanak agera = najvrijednije agrarne povrine, utemeljene na geodetskim naelima ortogonalna mrea, osnovne jedinice su centurije (veliina oko 50,4 ha ili 504 000 m2 )

kontrast: ageri podruja tradicionalne ekstenzivne agropastoralne ekonomije lokalnog stanovnitva (dominacija stoarstva)

posljedica: redukcija stoarskih povrina na nepovoljnija podruja, poveani intenzitet degradacije umskih, ikarastih i kamenjarskih povrina

npr. transki, poreki, pulski, zadarski i salonitanski Ager ostaci su i danas vidljivi u parcelacijskoj strukturi

Corinth (146-44 B.C.) rimska podjela zemljita

At Butrint (Albania), the

Romanisation of the region led to a

rearrangement of the hinterland,

and the introduction of new systems

of land division. The principal

division used by Roman land

surveyors was a century (centuria), commonly a square of 20 by 20

actus (after the Augustan age,

equivalent to 50.4 ha).

The fertile alluvial soils found within

the valley south of the city would

have been a valuable agricultural

resource.

Aerial photographs taken in 1943

show an intensive land-use history

within the valley, revealing a

complex network of field systems

and land divisions that span over

two millennia. Using these images,

it has been possible to trace

surviving remnants of the Roman

land divisions or centuriation.