PRIRODNO-GEOGRAFSKE ZNAČAJKE

SREDOZEMLJA

Pedološke i vegetacijske značajke

Doc.dr. S. Lozić

Odjel za geografiju

Sveučilište u Zadru

• Tlo je jedan od najvažnijih prirodnih sustava i resursa na Zemlji - tla osiguravaju

podlogu za rast vegetacije i time utječu na proizvodnju kisika i biološku raznolikost.

• poznavanje tla vrlo je bitno zbog širokog spektra korištenja - u poljoprivredi,

cestogradnji, urbanoj gradnji, industriji građevnih materijala itd.

• tla pomažu i ubrzavaju obnavljanje rezervi podzemnih voda → na taj način

pridonose rješavanju problema nestašice vode i smanjenju utjecaja klimatskih

promjena.

• antropogeni utjecaj na tlo često je negativan - narušavanje ekosustava i

degradacija zemljišta - potrebne su mjere rehabilitacije i zaštite tla.

• na Sredozemlju, kao i u mnogim drugim područjia u svijetu, tla su ugrožena

erozijom, kontaminacijom, dezertifikacijom i salinizacijom

• tla suhih područja Sredozemlja osobito su osjetljiva i podložna destrukciji - razlozi:

klimatske značajke tih područja, duga povijest ljudske civilizacije i pritisaka na

okoliš.

Postanak tla - osnovni pedogeneski faktori: matrični supstrat, klima, vrijeme, reljef,

voda.

• tlo nastaje kao rezultat slijedećih procesa: 1. trošenja stijena, 2. transporta

fragmenata i čestica, 3. taloženja transportiranog materijala, 4. organogene

sedimentacije

• ovisno o vrsti tla, ono može povećavati svoj volumen ili ga smanjivati (ovisno o

postotku vode koju sadrži). Tlo je nehomogeno i znatno je deformabilnije (stišljivije)

od stijena

Prostorni raspored vrsta tala na Sredozemlju prema FAO klasifikaciji (modified from Wainwright

and Thornes 2003, based on data provided by NOAA 1984).

Kambisoli:

• slabo do umjereno razvijena tla

• vrlo raširena u svijetu, dominiraju u umjerenom pojasu, često u kombinaciji s drugim

vrstama tala

Glavne vrste tala Sredozemlja:

• kambisoli,

• luvisoli,

• kalcisoli,

• regosoli,

• fluvisoli,

• leptosoli,

• gipsisoli,

• vertisoli,

• nitisoli,

• litosoli,

• antropogena tla

• kambisoli su tla široko rasprostranjena

na području Sredozemlja, najčešće

smeđa tla

• često su povezana s erozijom zemljišta

kao primarna tla na kojima se aktivirao

proces

a) fluvijalni kambisol - tlo nataloženo

radom tekućica, može sadržavati

značajnu količinu organske materije

b) koluvijalni k. - nastao pod utjecajem

prirodnih i antropogenih aktivnosti

(denudacija) mjestimično još uvijek

aktivna depozicija

c) eutrični k.- umjerene ili visoke količine

hranjivih tvari, veliki značaj za

poljoprivredu

d) glinoviti k. - glinovita tekstura,

smanjena infiltracija vode i slabo

unutrašnje procjeđivanje - npr. terra rossa

Terra rossa (crvenica)

= crvenkasta, smeđecrvena i žutocrvena siltozno-glinovita tla, rasprostranjena u

sredozemnom području na čistim vapnencima, debljine od nekoliko centimetara

do nekoliko metara

• crvenica prekriva relativno velike površine, najbolje je očuvana u krškim

depresijama – poljima, uvalama i ponikvama; većim dijelom se obrađuje

• crvenica nastaje kao neotopljeni ostatak vapnenca tijekom korozijskog procesa

na vapnencima: silikati + Fe oksidi - crvena boja

• sadrži u prosjeku 45 - 50% gline

• za nastanak 1 cm tla potrebno je 5 m stijene i 10 000 godina

Luvisoli

• tla s visokim udjelom glinovite komponente

• prevladavaju u umjerenom pojasu; često u asocijaciji s kambisolima i glejnim

(močvarnim) tlima

• matični supstrati su različiti

• duboka, rastresita, ilovasta tla (>10%

gline), nekarbonatna ili umjereno

karbonatna i dobre propusnosti za vodu

→ les, pleistocenske ilovine, tercijarni

sedimenti, stariji koluvijalni i aluvijalni

nanosi

• u brdsko-planinskim područjima: na

silikatnim supstratima, reziduima

vapnenaca i dolomita

Kalcisoli

• tla s visokim udjelom kalcijevog karbonata

• ima ih u cijelom Sredozemlju; dominiraju u afričkom dijelu Sredozemlja, na Iberskom

poluotoku u asocijaciji s regosolima, kambisolima, gipsisolima i solončacima

• kalcisoli su česti na Sredozemlju zbog

klime koja pogoduje njihovom nastanku i

odgovarajuće geološke podloge

(vapnenac)

• nastanak: disolucija karbonata tijekom

zime (veća vlažnost, niže temperature)

→ stvaranje pukotina u tlu

• podtip: crnica na vapnencu

Regosoli

• tla s ograničenim razvojem, velika varijabilnost (ovisno o bioklimatskim uvjetima),

relativno visok udio karbonata

• rasprostranjeni u različitim bioklimatskim uvjetima Sredozemlja, često u

asocijacijama, osobito u sušim područjima (npr. visoravan Atlasa)

• regosoli su nerazvijena ili slabo

razvijena tla na zrnatim i rastresitim

supstratima (zrnati eruptivi,

pješčenjaci, lapori, dolomiti) koji

nastaju erozijom ranije formiranih

tala te inicijalnim procesima

pedogeneze

• često su prisutni u područjima

podložnim eroziji i s aktivnom

tektonikom kao i u područjima u

kojima klimatski uvjeti sprječavaju

značajniju pedogenezu (pustinjska

područja)

• kao daljnji razvojni stadij iz

karbonatnih regosola formiraju se

rendzine - npr. rendzine na flišu,

laporu ili dolomitu

Erozija – Atri (Abruzzo) Italija

fliš - nataloženi sediment nastao od krupnozrnatih i sitnozrnatih stijena različita

sastava i veličine zrna, u kojem se lapori ili glineni škriljevci smjenjuju s proslojcima

pješčenjaka, konglomerata i vapnenaca taloženih u plitkome moru ili prostranom

slatkovodnom bazenu od erodiranih naplavina s kopna (eocen)

Fliš u Istri

Fluvisoli

= hidromorfna tla - nastaju uslijed prekomjernog vlaženja tekućicama, oborinskom

vodom ili ostalim vodama različitog porijekla (kapilarne, poplavne, visoke podzemne

vode, procijedne vode)

• mlada tla na podlozi od aluvijalnih nanosa

• široka rasprostranjenost: svuda gdje postoje riječne doline i ravnice, delte, obalne

nizine

Leptosoli

• vrlo plitka tla na podlozi od čvrstih stijena ili nekonsolidiranom šljunčanom materijalu

• rasprostranjeni su u planinskim područjima i pustinjama; u asocijaciji s regosolima i

kambisolima (planinska područja)

• leptosoli su tla karakteristična za planinska područja

gdje je značajnija pedogeneza onemogućena

denudacijom

• u planinskim područjima Sredozemlja zbog

prekomjernog antropogenog djelovanja (dugo

razdoblje od predantičkih i antičkih vremena) došlo je

do deforestacije i erozije - posljedica: ogoljelost

planinskih područja → malo ili nimalo tla

• materijal erodiran s padina nagomilao se u

podnožjima, dolinama ili krškim depresijama

Gipsisoli

• tla s visokim udjelom gipsa

• raspored sličan rasporedu kalcisola

• gipsisoli se nalaze u sušim dijelovima

Sredozemlja, osobito u istočnom dijelu

(Turska, Sirija, Palestina, Izrael), afričkom

Sredozemlju i Španjolskoj

• suhoća tla, slaba kiselost i nedostatak

hranjivih tvari - pogodna su samo za

ekstenzivno stočarstvo

• uzgoj poljoprivrednih kultura zahtijeva

irigacijske zahvate i povećanje kiselosti

Vertisoli

• tamna glinovita tla

• često u asocijaciji s luvisolima, kambisolima, gipsisolima i solončacima (zaslanjena

tla)

• vertisoli se pojavljuju uglavnom u

zaravnjenim, višim ili nižim područjima u

kojima prevladava sredozemna klima s

velikim kontrastima u količini padalina

(suhoća - vlažnost)

• takvi uvjeti pogoduju mijenjanju fizikalnih

svojstava gline → smanjivanje volumena

tijekom suhog ljetnog razdoblje; povećanje

u vlažnom zimskom razdoblju

• takve značajke gline uzrokuju kretanje

masa i stvaranje nepravilne površine

reljefnih oblika (klizišta)

Nitisoli

• duboka, tamnocrvena, smeđa ili žuta glinovita tla

• na Sredozemlju se pojavljuju uglavnom u asocijacijama s drugim tipovima tala

• nitisoli se javljaju u asocijacijama s

eruptivnim stijenama i vapnencima

• visoka stabilnost i veliki udio željeza →

nisu podložna eroziji

• afričko Sredozemlje, Iberski poluotok

Litosoli

= kamenjar (stjenoviti krš)

• tlo pretežno sastavljeno od rastrošenog skeleta; stvara se "in situ", pretežno

fizikalnim raspadanjem i erozijom finih čestica

• pedogeneza nije uznapredovala zbog mladosti tla, jake erozije ili nepogodnih

klimatskih uvjeta

• oskudna vegetacija akumulira male količine organskih ostataka, koji se vrlo

lako ispiru kroz krupne pore kamenog detritusa - akumulacija humusa vrlo je

slaba

• korištenje: uz pošumljavanje, vinogradi, maslinici

Antropogena tla

= potpuno izmijenjena tla koja je čovjek stvorio intenzivnom obradom i

gnojidbom → voćnjaci i vinogradi, povrtnjaci, uzgoj šumskih kultura

• tipovi:

1. rigolano (Rigosol),

2. vrtno (Hortisol)

• Rigolano – rigolanjem (dubokim oranjem) su izmiješani horizonti, unošenje

dodatnih tvari; podtipovi: tla vinograda, voćnjaka, oranica

• Vrtno - velika biološka aktivnost i bogatstvo biljnim hranjivima

VEGETACIJA

unutar sredozemne regije postoje brojne različite vegetacijske zajednice koje

se sastoje od 25 000 vrsta od kojih je 50% endema.

njihov nastanak povezan je s nastankom sredozemne klime prije cca 2 mil.

god. Tijekom pleistocena bile su izložene promjenama klime (glacijali-interglacijali),

uz intenziviranje antropogenog utjecaja tijekom zadnjih 10 000 god.

ove zajednice su dinamične i odgovaraju na promjene okoliša na različitim

razinama, prostornoj i vremenskoj.

• dugotrajna naseljenost Sredozemlja + ljudske djelatnosti - posljedice su vidljive na

vegetaciji.

• šume su stoljećima krčene kako bi se dobile oranice, pašnjaci, livade, prostori za

sela i gradove → šumska vegetacija opstala je na vrlo malim površinama i najčešće

nema značajan udio u ukupnoj vegetaciji.

• znatno su češće makije (guste i niske šume), garizi (prorijeđene svijetle šikare),

kamenjari i kamenjarski pašnjaci, te male rascjepkane obradive površine.

• proces kojim šumska vegetacija prelazi u razne degradacijske tipove vegetacije

(makiju, garige, kamenjare) djelovanjem čovjeka naziva se regresivna sukcesija

• u novije vrijeme značajan je proces obnove šuma – progresivna sukcesija.

A reconstruction of

ancient Sparta on the

alluvial plain of the

Evrotas River in

southern Greece. The

view looks to the west

to the peaks of Mount

Taygetos.

• Sredozemna ili mediteranska vegetacija – ekozona koja se razvija u umjerenim

i suptropskim klimatskim uvjetima (topla suha ljeta i blage kišovite zime)

• ekoregije ove ekozone obuhvaćaju specifične šumske i grmolike ekosustave

• područja sa sredozemnom vegetacijom → veliki diverzitet staništa i vrsta

• česta je pojava mozaičnog rasporeda staništa uslijed geomorfoloških, pedoloških

i mikroklimatskih razlika

• većina biljnih vrsta ima sklerofilnu građu listova - listovi su male površine, s

debelom kutikulom radi zadržavanja vode, s prisutnim providnim dlakama radi

odbijanja sunčevih zraka.

• sredozemna vegetacija se sastoji od nekoliko osnovnih tipova ekosustava: šume,

makija, garig i slični grmoliki ekosustavi; sredozemni travnjaci (savane) i slični travnati

ekosustavi, planinska i močvarna vegetacija.

• dugotrajnim antropogenim djelovanjem prirodna vegetacija je većim dijelom

degradirana, na pojedinim područjima čak do antropogenih kamenjara

• šume sredozemnog tipa uglavnom se sastoje od širokolisnog zimzelenog i

crnogoričnog drveća - dominiraju tvrdolisne vrste hrasta (crnika) i razne vrste borova i

čempresa

Gutturu Mannu Forest,

Park of Sulcis in

Sardinia (Italy);

Mediterranean

shrubland evolving to

Mediterranean

sclerophyllous forest

• Makija (fr. maquis, šp.maquia, tal. macchia) je najvažniji ekosustav Sredozemlja

a sastoji se od termofilnog nižeg drveća i grmlja, visokih maksimalno 4 metra.

• sastojine makije: hrast crnika, vrijes, borovnica, kadulja, somina, krkavina

(tršljika), divlja maslina i mirta

• iako makija predstavlja prirodnu vegetaciju, na mnogo područja njezin nastanak

vezan je uz deforestaciju i destrukciju šumskog pokrova zbog sječe i antropogenih i

prirodnih požara čime je spriječen rast mladih biljaka

• značaj makije kao staništa brojnih biljnih vrsta je nemjerljiv i stoga je u mnogim

dijelovima Europe zaštićena.

Makija - Gutturu

Mannu Forest, Park of

Sulcis in Sardinia

(Italy)

Niska makija i garig, Korzika

• slijedeći degradacijski stadij nakon makije je garig (fr. garrigue).

• nastaje čestim sječama makije, ispašom i sličnim negativnim utjecajima. Garizi su

prorijeđene šikare u kojima zbog veće količine svjetla rastu drugačije vrste u odnosu

na šumu crnike i makiju.

• kako je vegetacijski pokrov rijedak, znatno je veća i erozija tla. Nestanak tla znatno

usporava rast gariga, odnosno sukcesiju prema makiji i šumi.

Garig, Langedoc

• u garizima rastu termofilne i heliofilne vrste, kao što su crveni bušin (Cistus

incanus), kretski bušin (C. creticus), bijeli bušin(C. salviifolius), drvenasti vrijes (Erica

arborea), brnistra (Spartium junceum), hlapinik (Calicotome villosa), ružmarin

(Rosmarinus officinalis) i dr.

• mnoge vrste koje rastu u garizima vrlo su aromatične zbog velike količine eteričnih

ulja. Velika suhoća, gust sklop nekih tipova gariga i velika količina eteričnih ulja

razlog su čestih požara u ovom tipu vegetacije.

Cistus creticus

ssp. corsicus

and Senecio

bicolor in the

garrigue of

Agriates,

Corsica.

• uz tvrdolisne vrste, u zajednicama šikara

česte su i bjelogorične šikare i aromatične

biljke.

• stope fotosinteze i respiracije više su zimi

zbog viših koncentracija otopivih šećera,

klorofila, masti, dušika i slobodnih i vezanih

aminokiselina (u odnosu na ljeto).

• unutar pojedinog roda, neke vrste mogu biti

tvrdolisne dok druge mogu biti bjelogorične.

npr, postoji 10 bjelogoričnih vrsta pistacija ali

samo jedna tvrdolisna (Pistacia lenticus).

• među sredozemnim hrastovima postoji 6

tvrdolisnih vrsta hrasta: npr.hrast crnika

(Quercus ilex), hrast plutnjak (Q. suber), i hrast

oštrika (Q. coccifera) i oko 35 - 40

bjelogoričnih, uključujući hrast lužnjak (Q.

robur), cer (Q. cerris), i Q. Pyrenaica i jedan

polu-bjelogorični (Q. Infectoria ) (Blondel i

Aronson, 1999) A goat browsing on Quercus coccifera,

Psilorites, Crete (photo: Harriet Allen).

Šume

na području Sredozemlja

dominiraju četiri vrste hrasta i

dvije vrste bora

• na zapadnom Sredozemlju:

hrast crnika, hrast oštrika, hrast

plutnjak i alepski bor (Pinus

halepensis)

• na istočnom Sredozemlju:

hrast sličan hrastu oštrici (Q.

Calliprinos) i kalabrijski bor (P.

brutia)

• vrste rasprostranjene na cijelom

području Sredozemlja: planika

(Arbutus unedo), lovor (Laurus

nobilis), kadulja (Salvius

officinalis), kaduljasti bušin

(Cistus salvifolius), maslina (Olea

europea), Judino drvo (Cercis

siliqastrum), lavanda (lavandula

stoechas) i rogač (Ceratonia

siliqua L.)

Rogač

• zimzeleni tvrdolisni hrast crnika

prisutan je najčešće kao sastavni dio

makije

• na vlažnijim i hladnijim rubnim

područjima Sredozemlja mogu se naći

manje ili više kontinuirane šume hrasta

crnike

• široko je rasprostranjen, osobito na

Siciliji, u Italiji, na Korzici, u Francuskoj,

Španjolskoj i Maroku

• u istočnim dijelovima Sredozemlja

zamijenjen je vrstom Quercus

calliprinos

• u povijesti imao je važno ekonomsko

značenje (osobito kao sirovina za

dobivanje ugljena)

• neka istraživanja na temelju analize

polena pokazuju da je gospodarenje

šumama u nekim područjima

Sredozemlja započelo prije 6000 god.

p.n.e. Quercus calliprinos, Mount Carmel, Israel

Šuma hrasta crnike na Monte del Pardo, Madrid, Španj.

• Šuma hrasta crnike je najstabilniji ekosustav Sredozemlja. Biljne vrste koje ga

grade dobro su prilagođene na sušne uvjete. Imaju čvrsto kožasto lišće koje je

često presvučeno tankom voštanom prevlakom, ima višeslojnu epidermu, sitne

uvučene puči, a često i dlačice koje dodatno usporavaju hlapljenje vode.

• U prirodnom stanju takve šume su vrlo guste, tamne, sa specifičnom mikroklimom

koja je vlažnija i hladnija od mikroklime otvorenih prostora. Zbog tame uzrokovane

gustim sklopom krošanja, a koja je trajna budući da je šuma zimzelena, sloj

prizemnog raslinja je vrlo slabo razvijen.

• ovaj se tip šume, za razliku

od šuma alepskog bora,

razvija na dubljim tlima

• odgovaraju mu nešto niže

temperature i veća količina

padalina, s nešto povoljnijim

rasporedom ljeti.

• životni vijek ove šume vrlo

je dug - ona značajno utječe

na klimu, hidrološke prilike,

stvaranje tla i sprječavanje

erozije.

Hrast crnika, Filitosa, Korzika

• Alepski bor je izrazito mediteranska vrsta, rasprostranjena na širokom području

Sredozemlja

• od Maroka do Tunisa i Libije u sjevernoj Africi,

• od jugoistočne Španjolske se rasprostire u južnu Francusku, Italiju, Hrvatsku i

Crnu Goru gdje uz jadransku obalu prelazi u Albaniju, Grčku, Tursku, Izrael i

Jordan (gdje mu je istočna granica areala).

Areal alepskog bora na Sredozemlju

Šuma alepskog bora kod Malage, Španjolska

Alepski bor, Baleari

• na istočnoj jadranskoj obali široko rasprostranjeni alepski bor, kao i čempres

(Cupressus sempervirens) nisu autohtone vrste - prenijeli su ih grčki kolonisti prije

oko 2500 godina.

• visinski raspored: od razine mora do preko 1500 m nadmorske visine (Maroko i

Alžir)

Travnjaci, stepe i polupustinjska vegetacija

javljaju se tamo gdje je godišnja količina padalina manja od 300 mm - afrički

dio Sredozemlja, središnji dijelovi Španjolske, Bliski istok, Turska

neke zajednice travnjaka nalaze se i u planinskim područjima

Stipa

tenacissima,

Španjolska

Močvarna vegetacija

• močvarne vegetacijske zajednice javljaju se na području cijelog Sredozemlja

• biljna struktura zajednica ovisi o trajanju poplava, dubini vode i salinitetu.

• najznačajnija područja: Coto Donana i Albufera (Španjolska), Camargue

(Francuska), Amvrakikos (Grčka), jezera sjevernog Egipta, Garet el Ichkeul i

Sebhket Kelbia (Tunis)

Amvrakikos, zapadna Grčka

Vegetacijske zone Sredozemlja