TEMPERATURA

ZAGRIJAVANJE I HLAĐENJE ATMOSFERE

- najveći dio toplinske energije koja ulazi u atmosferske procese dolazi s

površine Zemlje; manji dio nastaje apsorpcijom kratkovalne radijacije u

atmosferi → atmosfera se najvećim dijelom zagrijava od podloge

- temperatura je fizikalna veličina kojom se izražava toplinsko stanje neke

tvari

- atmosfera i podloga zagrijavaju se i hlade:

1. apsorpcijom kratkovalne radijacije te apsorpcijom i emisijom dugovalne

radijacije

2. kondukcijom (vođenjem) topline

3. konvekcijom

4. turbulentnom difuzijom ili turbulentnim prijenosom topline

5. molekularnom difuzijom

- apsorpcija kratkovalne i dugovalne radijacije: tijelu se povisuje

unutrašnja energija → povišenje temperature tijela → dugovalno zračenje

- pad temperature: posljedica veće emisije nego apsorpcije; porast: posljedica

veće apsorpcije nego emisije

- kondukcija: jedini način prenošenja topline u krutim tijelima (npr. led,

stijene, tlo) i u tankom sloju zraka između tla i atmosfere

- toplina: energija koja prelazi s tijela više temperature na tijelo niže

temperature sve dok se ne izjednače; stupanj topline = temperatura

- krute tvari - velika vodljivost topline

- tekućine i plinovi - loši vodiči topline

npr. vodljivost zraka = 1; snijeg 17; voda 23; led 60; kamen 100

- šupljikavost, tj.više zračnih međuprostora - lošija vodljivost →

izolacijsko svojstvo snijega, odjeće

- konvekcija: prijenos topline - tijelo (npr. zrak, voda) se ugrije kao

cjelina i postaje lakše od hladnije podloge → uzgon → izdizanje

- ravnoteža: kompenzacijsko silazno strujanje hladnijeg zraka →

održavanje konvekcije (npr. u oblacima)

- vrlo brz i efikasan način prijenosa topline u atmosferi

- turbulentni prijenos topline (turbulentna difuzija): ugrijane male

količine zraka zamjenjuju se isto tako malim količinama hladnijeg

zraka → turbulentno komešanje i miješanje zraka → izmjena topline

- važnost: prenošenje topline iz višeg toplijeg u niži hladniji sloj zraka

- elementarno svojstvo vjetra!

- latentna toplina: toplina sadržana u vodenoj pari (→ evaporacija)

→ kondenzacijom se oslobađa i zagrijava atmosferu

- važnost: gotovo ½ topline što je morska voda apsorbira troši se za

evaporaciju

- more = ¾ površine Zemlje → latentna toplina: važan izvor topline za

atmosferske procese

- kompresija i ekspanzija - utjecaj na temperaturu atmosfere

(adijabatski procesi - bez dovođenja topline sa strane)

- ekspanzija: dizanje zraka iz područja višeg tlaka (pri tlu) u područje

nižeg tlaka (na većim visinama) → ekspanzija → trošenje topline →

snižavanje temperature zraka koji se izdiže → kondenzacija →

nastanak oblaka i vodene pare

- kompresija: suprotan proces - zrak se spušta iz područja nižeg

tlaka na visini na područje višeg tlaka pri tlu - da bi se zrak stlačio

potreban je utrošak topline → povećanje temperature zraka

- spuštanje zraka u atmosferi = supsidencija → zagrijavanje zraka

→ nestanak oblaka

HORIZONTALNA IZMJENA TOPLINE

- advekcija = horizontalna izmjena topline između pojedinih dijelova Zemlje

- pojas između 370N i S prima više energije nego što gubi; veće geografske širine: suprotno

- važnost advekcije: prijenos topline iz pojasa s viškom energije u područja s manjkom energije

- prijenos topline: zračne mase (oko 80%) i morske struje (oko 20%) → golema klimatska važnost

TERMIČKA SVOJSTVA KOPNA, MORA I ZRAKA

- termička svojstva atmosfere ovise o količini topline sadržane u podlozi

- specifična toplina: količina topline (cal, kcal, J) koju treba dovesti jedinici mase neke tvari da se ona zagrije za 10C

- različita tijela: različite specifične topline (svojstva primanja i odašiljanja topline) - voda: 2,5 puta veća specifična toplina nego kopno

- važnost specifične topline: brzina i stupanj zagrijavanja nekog tijela

- zagrijavanje kopna: brže i jače, dovoljna je 1/5 topline koja je potrebna za zagrijavanje mora → kopno se brže zagrijava ali i brže hladi

EVAPORACIJA

- velike razlike između kontinenata i oceana u veličini evaporacije: više topline za evaporaciju potroši se nad morem nego nad kopnom

- velike regionalne razlike

- važnost: potrošnja topline za evaporaciju povezana je s raspodjelom temperature → energetska bilanca

- more: najviše topline za evaporaciju potroši se u suptropskim područjima

visokog tlaka, u područjima toplih morskih struja → jaka apsorpcija

radijacije, vjetrovitost

- manji utrošak topline: ekvatorska područja i područja umjerenih i visokih

geogr. širina

→ ekvatorska područja: slaba vjetrovitost i veća vlažnost zraka

→ umjerene i visoke geogr. širine: smanjenje apsorbirane radijacije

- kopno: potrošnja topline za evaporaciju najveća je u vlažnim i toplim

krajevima; povećanje geografske širine: potrošnja opada

- maksimum: uz ekvator

- suptropske zone visokog tlaka: naglo smanjivanje (manjak padalina)

- porast geografske širine: povećanje, zbog povećane količine padalina

- razlike u zagrijavanju kopna i mora → kontinentalnost i maritimnost

- kopno se brže zagrijava i hladi, more obratno → utjecaj na atmosferu

(temperaturu zraka) koja se zagrijava od podloge

- kontinentska klima - velike amplitude dnevne i godišnje temperature

- maritimna klima - male amplitude dnevne i godišnje temperature

- 71% površine Zemlje je pod oceanima → najveći dio Zemlje pod utjecajem

maritimnosti

- velike rezerve topline u oceanima uzrok su vremenskog neslaganja u nastupanju

dnevnih i sezonskih minimalnih i maksimalnih temperatura

→ minimalne i maksimalne srednje mjesečne temperature zraka iznad mora

nastupaju 1 - 2 mjeseca kasnije nego na kopnu

- klimatska važnost geografske raspodjele kopna i mora: zbog različite površine

kontinenata i mora i njihove nejednolike raspodjele

- važnost odnosa prema dominantnim vjetrovima

DNEVNI HOD TEMPERATURE ZRAKA

= promjena temperature tijekom dana

- posljedica primljene i odane topline

- temperatura je najniža nešto poslije izlaza Sunca (još prevladava

emisija dugovalne radijacije iz podloge) a najviša nešto poslije njegovog

zenitnog položaja (kad se apsorpcija i emisija energije izjednači)

- toplina se iz podloge u zrak prenosi konvekcijom, turbulentnom

difuzijom i kondukcijom, a iz zraka u podlogu apsorpcijom

kratkovalne i dugovalne radijacije → prijenos ne ovisi samo o bilanci

ukupne radijacije nego i o advekciji topline koja može poremetiti dnevni

hod

- fizička raznolikost Zemljine površine utjecala je na međunarodni

dogovor o mjerenju temperature - važnost zbog usporedbe

- mjerenje dnevnih temperatura - važnost: sve druge temperature

izračunavaju se pomoću njih

- meteorološka praksa -

slijedeći termini:

- ledeni dan, Tmin ≤ -100C

- studeni dan, Tmax < 00C

- hladni dan, Tmin < 00C

- dan s toplom noći, Tmin ≥ 200C

- topli dan, Tmax ≥ 250C

- vrući dan, Tmax ≥ 300C

- bezmrazni period - razdoblje

kad nema hladnih dana,

važnost u poljoprivredi

- širenje topline u tlu

kondukcijom→ utjecaj

poroznosti i količine vode u tlu

- kašnjenje maksimalnih i

minimalnih vrijednosti zbog

sporijeg zagrijavanja i hlađenja

tla

- temperatura zraka ima periodički

dnevni i godišnji hod → periodička

dnevna i godišnja amplituda

- periodički hod može biti izložen

aperiodičkim promjenama (prodori

toplog i hladnog zraka, evaporacija,

kondenzacija) → aperiodička dnevna

amplituda

- dnevne amplitude opadaju s porastom

visine zraka (npr. iznad Berlina na

1000m 1-20C)

- velike amplitude u pustinjskim

predjelima - kontinentalnost

- kombinacija kontinentalnog i

maritimnog utjecaja - primjer Britanije

- more snižava maksimalnu dnevnu

temperaturu a kopno je povećava

- veliki utjecaj naoblake na dnevni

hod temperature - smanjuje

pritjecanje kratkovalne radijacije

Sunca a smanjuje i gubitak

terestričke radijacije → pojačano

protuzračenje atmosfere

- dnevne amplitude za vedrog

vremena veće su nego za

oblačnog - veći dio kratkovalne

radijacije apsorbira se u tlu, noću

veliki gubitak topline dugovalnom

radijacijom - slabo protuzračenje

atmosfere pri vedrini

→ najveće dnevne amplitude:

pustinjski krajevi

- tropski i suptropski krajevi:

ekstremni mjeseci povezani sa

suhim / kišovitim razdobljima

- suši i vedri mjeseci → veća

amplituda temperature

- vlažni i kišoviti mjeseci → manja

amplituda, povećana količina

naoblake i vodene pare →

smanjivanje apsorpcije radijacije

danju a noću smanjivanje

dugovalne radijacije

- polarni krajevi: dnevna

amplituda ljeti je velika - razlika u

visini Sunca o čemu ovisi

zagrijavanje

- zimski mjeseci - nema značajnije

amplitude

Ekspozicija reljefa: indirektan utjecaj na intenzitet insolacije → razlike u

temperaturi između prisojne i osojne strane - važnost za vegetaciju

- utjecaj na dnevni hod temperature: više temperature i veća amplituda na

prisojnoj strani

Raspodjela srednje dnevne amplitude temperature na Zemlji - odličan

indikator maritimnosti i kontinentalnosti klime

- planetarna zonalnost - uzroci: raspodjela radijacije, nejednoliki raspored

kopna i mora, utjecaj nadmorske visine, ekspozicije, vrste tla, količine

vodene pare u zraku

- ekvatorska zona: mala dnevna amplituda tamo gdje je velik utjecaj oceana

- suptropska zona: pojas pustinja - velike amplitude

- umjerene širine i subpolarna područja: manje amplitude, osobito tamo

gdje je izražen utjecaj mora

- oblačna područja - manja amplituda

GODIŠNJI HOD TEMPERATURE

- srednje dnevne temperature - temelj za izračunavanje srednjih mjesečnih

temperatura

- niz srednjih mjesečnih temperatura izračunatih iz višegodišnjih nizova =

godišnji hod temperature

- godišnji hod temperature zraka ovisan je o podlozi (more ili kopno)

Termička svojstva sniježnog

pokrivača:

- snijeg - odličan reflektor

kratkovalne radijacije (veliki

albedo) → utjecaj na toplinsko

stanje tla

- slaba vodljivost topline snježnih

kristala + prisutnost zraka u

snijegu → odlična izolacijska

svojstva → onemogućavanje

dugovalne radijacije podloge →

smanjivanje gubitka topline s

površine tla

- hod temperature ispod

snježnog pokrivača podudara

se s hodom temperature zraka

iznad njega ali su amplitude

puno manje

Godišnji hod temperature:

- termički kriterij: dva osnovna tipa:

kontinentalni i maritimni (zbog

različitih termičkih svojstava

kopna i mora)

- maritimni tip: mala godišnja

amplituda temperature (do 150C)

između najtoplijeg i najhladnijeg

mjeseca

- kontinentalni tip: velika godišnja

amplituda temperature (>200C),

- vremenska razlika u nastupanju

maksimuma i minimuma

temperature u odnosu na

insolaciju → kašnjenje 30 - 40

dana; iznad mora to je izraženije

nego iznad kopna (sporije

zagrijavanje i hlađenje)

- na godišnji hod temperature utječu i hladne

ili tople morske struje te dominantni smjer

vjetrova

4 tipa godišnjeg hoda temperature:

- kriteriji diferencijacije: 1. promjene u

prividnom gibanju Sunca po nebeskom

svodu i 2. godišnji hod naoblake

a) ekvatorski tip

- stalno visoka temperatura

- velika insolacija

- neznatna godišnja amplituda temperature

(ovisi o utjecaju maritimnosti)

- velika količina vodene pare u zraku →

protuzračenje atmosfere i apsorpcija

radijacije veliki su cijele godine

- dva maksimuma (poslije proljetnog i

jesenskog ekvinocija) i dva minimuma

temperature (poslije zimskog i ljetnog

solsticija) – izraženiji na kontinentalnijim

područjima

Kankan - grad u istočnoj Gvineji

b) tropski tip

- godišnja amplituda temperature nešto je veća nego kod ekvatorskog tipa

- jedan maksimum i jedan minimum temperature

- porast temperature prije dolaska monsuna → visok položaj Sunca, jaka radijacija

- dolazak monsuna - kiša i naoblaka → manji pad temperature

c) tip umjerenih širina

- najviše i najniže temperature

nastupaju poslije solsticija;

kontinenti: srpanj i siječanj;

mora: kolovoz i veljača (sj.

hemisfera)

- godišnja amplituda temperature

raste s porastom g.š. i

povećanjem udaljenosti od

obale

- diferencijacija 4 godišnja doba

d) polarni tip

- najhladniji mjesec: veljača ili

ožujak (sj. hemisfera) - zbog

dugog trajanja polarne noći,

maritimnost

- najtopliji mjesec: srpanj, nekad

kolovoz (maritimni utjecaj)

- godišnja amplituda temperature

je velika, osobito u unutrašnjosti

kopna; smanjuje se pod

utjecajem mora

- bitne razlike u temperaturi:

zimski mjeseci

- ljeti su razlike slabije izražene

VERTIKALNA RASPODJELA

TEMPERATURE

- temperatura zraka najčešće opada

s porastom visine (zbog

zagrijavanja od podloge)

- vertikalni gradijent temperature =

promjena temperature na svakih

100 m visine

- u planinskim krajevima temp. u

prosjeku opada za 0,560C/100 m;

vedri i topli dani: i do 10C/100m

- visinske postaje su u prosjeku

hladnije od nizinskih

- veća godišnja amplituda u nizinama

- posljedica jačeg ljetnog

zagrijavanja nizina

- manja razlika zimi - zbog česte

maglovitosti i inverzije temperature

u nizinama

- suprotno od opadanja temperature s

visinom: inverzija temperature =

porast temperature s visinom

Vrste inverzije i uzroci postanka:

1. Radijacijska ili prizemna inverzija

- termički tip inverzije

- podloga se noću brže i jače ohladi

dugovalnom radijacijom → hlađenje

sloja zraka iznad nje → porast

temperature s visinom

- danju: obrnuta situacija

- uzroci postanka inverzije:

a) duge noći (zima) kad dugovalna

radijacija nadvlada slabo

kratkovalno zračenje apsorbirano

danju; b) vedrina - protuzračenje

atmosfere je malo; c) mala količina

vodene pare - dugovalno zračenje

gubi se u svemiru; d) neznatno ili

nikakvo miješanje zraka

2. Visinska inverzija

- nastaje u slobodnoj atmosferi u graničnom pojasu između dviju

zračnih masa čije su brzine gibanja različite

- zrak se trenjem zagrijava na dodirnoj plohi

3. Frontalna inverzija

- nastaje na kontaktu dviju različitih zračnih masa i to advekcijom zraka - hladni zrak u obliku klina prodre ili se potkopa pod topliji zrak, ili se topliji zrak spusti na hladniji

4. Inverzija spuštanja ili anticiklonska inverzija

- nastaje u slobodnoj atmosferi spuštanjem zraka koji se zagrijava i suši pa je topliji od zraka uz podlogu - u uvjetima stabilne anticiklonske situacije iznad kopna osobito u zimskom dijelu godine (suptropske anticiklone nad morem - cijele godine)

- anticiklone: zrak se pri tlu razilazi od centra na sve strane, što se mora kompenzirati - supsidencija (spuštanje) zraka iz viših dijelova anticiklone

- spuštanje zraka → povećanje tlaka → povisivanje temperature

- primjeri inverzije termičkog tipa: planinske doline i kotline te velike

ponikve (konkavni oblici reljefa)

Modificirajući utjecaj reljefa na

temperaturu:

- dnevni hod temperature u

dolinama (konkavni oblici) razlikuje

se od hoda na vrhovima uzvišenja

(konveksni oblici)

- ta razlika je osobito velika u vedrim

danima i noćima

- dnevna amplituda mnogo je veća u

dolinama nego na višim padinama

i vrhovima (zimi i ljeti)

- reljefna udubljenja danju su toplija

a noću hladnija od susjednih

reljefnih uzvišenja (ljeti);

- odstupanje od tog pravila može se

pojaviti danju u hladnijem dijelu

godine, kad se dolina zbog kratkog

trajanja dana i sjene okolnih

uzvišenja ne stigne ugrijati

Primjer: utjecaj reljefa na raspodjelu minimalne dnevne temperature

Primjeri: utjecaj reljefa na raspored apsolutnih minimalnih temperatura

i apsolutnih maksimalnih temperatura

HORIZONTALNA (GEOGRAFSKA) RASPODJELA TEMPERATURE

- vrlo velik raspon temperature na Zemlji

- najniža temperatura: Antarktik: - 89,20C

- najviša temperatura: Sahara, Meksiko - 57,80C

- apsolutna amplituda: 1470C

- prikaz na kartama: izoterme = linije koje spajaju mjesta s jednakom temperaturom

- eliminacija različite nadmorske visine postaja (reljef) - reduciranje temperature na razinu mora (za svakih 100 m visine dodaje se 0,50C)

- na homogeno građenoj Zemlji izoterme bi se pružale u smjeru I - Z, tj. njihov bi se smjer poklapao s paralelama

- u stvarnosti: znatna odstupanja zbog nehomogenosti Zemlje, važna je i uloga advekcije (zračna i morska strujanja)

- tropi: najvažniji utjecaj geografske širine; insolacija je cijele godine velika i ujednačena - ujednačen godišnji hod temperature

Odnos kopna i mora:

- utjecaj raspodjele kopna i mora povećava se s geografskom širinom

- na kopnu se izoterme u siječnju povijaju prema ekvatoru - na istoj geogr. širini

kopno je hladnije od mora; ljeti je obrnuto - kopno se jače ugrije od mora -

izoterme nad kontinentima povijaju se prema višim geogr. širinama

- sjeverna hemisfera: veći udio kopna, pa je deformacija izotermi veća

- morske struje pojačavaju termički kontrast (kopno - more)

- utjecaj mora ovisi o općoj cirkulaciji (da li dominira strujanje s kopna ili mora)

Zima:

- na području Euroazije jače se osjeća termički utjecaj zapadnih strujanja

zraka s Atlantika + Golfska struja koja pojačava taj utjecaj

- na području hladne Labradorske struje Atlantik zagrijava širi obalni pojas

sve dok se more ne zaledi

- zimi je more toplije od okolnog kopna bez obzira na hladne morske struje

- zrak iznad mora je i pri najnižim temperaturama (osim ako nije zaleđeno) osjetno topliji od okolnog zraka iznad kopna (Grenland, kanadski sjever, Arktik) - more djeluje kao izvor topline

- utjecaj Pacifika osjeća se u rubnim dijelovima zapadne Kanade, Aljaske i SI Azije

- na području SI Azije dominantno značenje ima cirkulacija hladnog zraka s kopna prema moru (zimski monsun) → snižavanje temperature

- horizontalni gradijent temperature = razlika u temperaturi na jedinici

površine

- veći je zimi nego ljeti → temperaturne razlike između kontinenata i oceana

veće su zimi nego ljeti → intenziviranje atmosferske cirkulacije u zimskoj

polovici godine

- horizontalni gradijent - veći u obalnim područjima → povijanje izotermi

Ljeto: obratan utjecaj mora: gdje zimi zagrijava, ljeti hladi, bez obzira na tople ili hladne morske struje - one samo pojačavaju kontraste

- na području oceana izoterme se povijaju prema ekvatoru; jače povijanje tamo gdje su hladne morske struje

- najviše temperature ljeti: nad kontinentima

- kopno: pomicanje izotermi prema polovima; oceani: pomicanje izotermi prema ekvatoru

Bilanca topline između površine mora i atmosfere:

- mijenja se s geografskom širinom

- tropski pojas: veći prijenos topline iz atmosfere u more (izuzev Indijskog oceana) → more hladi atmosferu iznad njega

- s porastom geogr. širine više topline prelazi iz mora u atmosferu; zračnim strujanjima toplina se prenosi na kopno

- hladne morske struje (Humboldtova, Benguelska) u tropskim područjima

hlade a u područjima izvan tropa zagrijavaju atmosferu

- nezaleđeno more u blizini hladnog kontinenta uvijek je toplije

- tople morske struje (Golfska, Kuro Shio) u tropskim područjima hlade

atmosferu a u višim geogr. širinama griju zrak iznad sebe

- gustoća izotermi povećava se na kontaktu oceana i kontinenta a osobito

tamo gdje postoje morske struje (temperaturni kontrasti)

Raspodjela temperature u Europi:

- posljedica djelovanja više faktora:

a) cirkulacijski faktor: nalazi se istočno od Atlanika - u općoj cirkulaciji

prevladavaju zapadni vjetrovi s ciklonama koje s oceana prodiru duboko

u kopno

b) reljefni faktor: uz zapadnu obalu Europe ne postoji planinska barijera -

otvorenost prema strujanjima s Atlantika

- advekcija topline zimi s Atlantika: dominantan faktor klime Europe

c) razvedenost: Europa je najrazvedeniji kontinent + utjecaj Sredozemnog

mora → ljeti štiti od afričkih vrućina, zimi je izvor topline i vlage

d) radijacijski faktor: analiza pružanja izotermi: zonalno pružanje ljeti -

značajnija je radijacija; meridionalno pružanje zimi: važnija je advekcija

- izoterme su puno gušće (horizontalni gradijent) u siječnju nego u

srpnju - termički kontrasti između hladnog kontinenta i toplog mora veći

su nego kontrast toplog kopna i hladnijeg mora u srpnju

- u svim područjima s izrazitijim reljefom izoterme su gušće (veće

razlike u visini i temperaturi na manjem prostoru)

- zimi kopno potiskuje izoterme na jug a more na sjever (primjer 0-ta izot.)

- ljeti: manja gustoća izotermi

- generalni smjer: SW - NE, jer ih

kopno (suprotno nego zimi)

potiskuje prema sjeveru a

ocean prema jugu

- Sredozemno more

onemogućuje prejako ljetno

zagrijavanje kopna oko njega

(golem prostor između izotermi

od 230C - 250C)

BROJ HLADNIH DANA

- broj dana s temperaturom < 00C → kritična temperatura za agrarnu

proizvodnju → mraz!

→ potreba poznavanja broja hladnih dana: praktični razlozi

Nastanak mraza: u razdobljima hladnog i mirnog vremena – dugovalna

radijacija, advekcija

- radijacijski mraz - nastaje u uvjetima niske temperature dugovalnom

radijacijom podloge → inverzija temperature

- advekcijski mraz - nastaje advekcijom hladnog zraka od kojeg se ohladi

podloga

- česta kombinacija faktora - kompleksni postanak

- utjecaj više faktora: geografska širina (globalna radijacija), raspodjela

kopna i mora, radijacijski uvjeti u konkavnim oblicima reljefa (inverzija)

Opća pravila:

- mraz se ne pojavljuje u najvećem dijelu tropskog pojasa

- broj dana s mrazom raste s porastom geogr. širine

- postoji razlika između unutrašnjosti i obale (utjecaj mora na smanjivanje

broja dana s mrazom)

- važnost utjecaja reljefa

- utjecaj jezera na trajanje bezmraznog razdoblja - sličan utjecaju mora:

smanjivanje broja dana s mrazom

GODIŠNJA AMPLITUDA TEMPERATURE

• predstavlja razliku između srednje godišnje temperature najtoplijeg i

najhladnijeg mjeseca

• izoamplitude = linije koje spajaju točke s istom srednjom godišnjom

amplitudom

• raspodjela temperature zraka ovisi o temperaturi podloge → izoamplitude

ukazuju koliko je neko područje pod maritimnim ili kontinentalnim utjecajem

More: godišnja

amplituda

temperature površine

svjetskog mora -

golemo klimatsko

značenje (utjecaj na

amplitude kopna)

- amplituda mora ovisi o radijacijskim uvjetima, godišnjoj bilanci topline,

morskim strujama i dominantnim vjetrovima

- najmanja amplituda: u tropskim i polarnim morima (ne više od 20C)

- porast amplitude u umjerenom pojasu; najveća a. >140C (najzapadniji

dijelovi sjevernog Atlantika i Pacifika - hladni zimski vjetrovi s kopna)

Kopno: raspodjela srednje godišnje amplitude temperature:

- određena raspodjelom kopna i mora

- najveća amplituda iznad kontinenata - raste s udaljavanjem od mora,

porastom geogr. širine i povećanjem mase kontinenta

- najmanja u niskim geogr. širinama (cijele godine izražena Sunčeva

radijacija)