SLAVONSKI BOTANIĈKI PARK

Projekt ureĊenja tematskog edukativnog parka slavonskih autohtonih vrsta drveća i grmlja

Park u Osijeku uz lijevu obalu Drave

Projekt izradio: mr.sc. Tihomir Rosandić, dipl.ing.šum.

Koordinator realizacije projekta: Zdravko Peko, predsjednik Zelenih Hrvatske

Pokrovitelj projekta: Grad Osijek i Gradonaĉelnik Krešimir Bubalo, dipl.oec.

2

Lokacija Slavonskog botaniĉkog parka: Potez uz lijevu obalu Drave izmeĊu ZOO vrta i visećeg mosta Površina parka : cca 1,70 ha Namjena i svrha parka: Park za odmor graĊana i drugih posjetitelja, za edukaciju uĉenika i studenata iz podruĉja biologije, zaštite i oĉuvanja prirode

Slika 1. Poloţaj planiranog parka

Plan ureĊenja parka U parku će se posaditi drveće i grmlje koje prirodno pridolazi na podruĉju Slavonije. Radi se o oko 30 vrsta drveća i oko 35 vrsta grmlja koje rastu u nizinskom i brdskom dijelu Slavonije i Baranje. Plan je da se biljke sade uzduţ staze u širini oko 10-15 m lijevo i desno uz mogućnost proširenja parka u dubinu tj. do nasipa rijeke Drave i šetnice uz rijeku. Budući da je park smješten uz Dravu i izloţen eventualnim poplavama bit će teţe odgojiti vrste drveća koje u prirodi ne podnose poplave. Tu se u prvom redu misli na tipiĉne brdske vrste kao bukva, hrast kitnjak, gorski javor, obiĉni jasen i sl. no valja ih posaditi kako bi se posjetiteljima pokazalo ukupno bogatstvo drvenaste flore Slavonije i Baranje. Teren predviĊenog parka ima odreĊene mikroreljefne karakteristike u vidu manjih uzvisina i depresija te se iste planira iskoristiti za imitaciju prirodnog rasprostranjenja pojedinih vrsta drveća. Drveće i grmlje sadit će se tako da se oponaša prirodni sastav biljnih zajednica u prirodi. Biljne zajednice u Slavoniji i Baranji nastale su i razvijaju se u tri osnovne vrste staništa: nizinsko- izloţeno povremenim jaĉim ili slabijim plavljenjima, nizinsko- uglavnom izvan dohvata visokih voda i brdsko.Tako će se i sadnice grupirati u tri osnovne skupine. Razlika izmeĊu prirodnih sastojina bit će u tome da će neke vrste bile zastupljenije u parku nego u prirodi. Razlog tome je ograniĉenje prostora i ţelja da i neke rjeĊe vrste budu zastupljene u parku kako bi ih korisnici i posjetitelji bolje upoznali. Treba ostaviti mogućnost da se park obogati i nekim novim vrstama koje nisu na ovom popisu a ima ih u Slavoniji ali su rjeĊe. Moţda se u prvom navratu neće moći naći sadnice svih onih vrsta koje su navedene u popisu.

3

Poĉetak parka je kod pergole na istoĉnom dijelu staze gdje će se postaviti informativna tabla na kojoj će se navesti kakav je tip parka i neke osnovne informacije ( tipovi biljnih zajednica , broj vrsta drveća i grmlja i sl.) takoĊer je predviĊeno da se uz pojedina stabla i grmove uz stazu postave informativne table na kojima će ukratko biti opis pojedine vrste, staništa na kojima se javlja te sa fotografijama u boji lista, ploda, klijanca, izbojka i habitusa cijelog stabla. Dio predviĊene površine već sada je obrastao autohtonim vrstama drveća, topole i vrbe, koje će se iskoristiti te će se ostaviti pojedini primjerci u okviru predviĊenog broja koje ne treba dirati. Svo neautohtono drveće i grmlje koje sa zatekne prilikom sadnje treba ukloniti. Sjenica će sluţiti za odrţavanje terenske nastave za uĉenike i studente i ostale svrhe po potrebi. Stoga će se u nju postaviti klupe i stolove. Sjenica će takoĊer biti u slavonsklom stilu, moţda imitacija ambara i sl.

Slika 2. Plan ureĊenja parka

Drveće u parku sadit će se na razmaku oko 5 x 5 m, a grmljem će se ispunjavati praznine izmeĊu stabala. Obzirom na vrlo izduţen oblik parka te da kroz sredinu prolazi tartan staza ne planira se, barem u ovoj fazi izgradnje, nikakvih dodatnih staza koje bi bile betonirane ili asfaltirane. Uz planirani razmak sadnje stabala treba zasaditi 692 stabala i 531 grm.

4

red.broj hrvatski naziv latinski naziv greda niza brdo ukupno

1 klen Acer campestre 15 13 4 32

2 javor gorski Acer pesudoplatanus 0 0 5 5

3 ţestilj Acer tataricum 9 12 0 21

4 joha crna Alnus glutinosa 0 26 0 26

5 breza Betula pendula 0 0 3 3

6 grab Carpinus betulus 49 0 12 61

7 bukva obiĉna Fagus sylvatica 6 0 29 35

8 jasen poljski Fraxinus angustifolia 14 47 0 61

9 jasen obiĉni Fraxinus excelsior 0 0 5 5

10 jasen crni Fraxinus ornus 0 0 5 5

11 jabuka divlja Malus silvestris 8 5 0 13

12 grab crni Ostrya carpinifolia 0 0 5 5

13 kruška divlja Pyrus pyraster 8 7 3 19

14 topola bijela Populus alba 0 14 0 14

15 topola crna Populus nigra 8 15 2 25

16 trepetljika Populus tremula 7 5 2 14

17 trešnja divlja Prunus avium 10 0 6 16

18 cer Quercus cerris 6 0 6 12

19 hrast kitnjak Quercus petraea 0 0 35 35

20 medunac Quercus pubescens 0 0 6 6

21 hrast luţnjak Quercus robur 115 82 0 197

22 vrba bijela Salix alba 0 18 0 18

23 oskoruša Sorbus aria 0 0 3 3

24 jarebika Sorbus aucuparia 0 0 3 3

25 brekinja Sorbus torminalis 6 0 4 10

26 lipa malolisna Tilia cordata 7 0 0 7

27 lipa srebrolisna Tilia tomentosa 6 0 3 9

28 brijest nizinski Ulmus carpinifolia 8 11 0 19

29 brijest gorski Ulmus glabra 0 0 3 3

30 vez Ulmus laevis 0 11 0 11

ukupno broj biljaka 282 266 144 692

broj vrsta ukupno 16 13 20

broj sadnica

Tablica 1. Plan sadnje po vrstama drveća

Iz tablice se vidi planirani broj biljaka sa vrstama drveća koji će se posaditi na odreĊene dijelove parka. Konkretan razmještaj biljaka razraĊen je detalnjim planom te se vodi raĉuna o prirodnom izgledu pojedinih dijelova parka i izgledu biljnih zajednica.

5

broj sadnica

Red. Broj hrvatski naziv latinski naziv greda niza brdo ukupno

1 pavitina Clematis vitalba 8 0 5 13

2 drijen Cornus mas 6 0 8 14

3 svib Cornus sanguinea 7 14 0 21

4 lijeska Corylus avellana 6 0 10 16

5 glog jednoplodni Crategus monogyna 8 12 5 25

6 glog crveni Crategus oxyacantha 9 13 5 27

7 likovac Daphne mezereum 7 0 8 15

8 kurika obiĉna Evonymus europea 8 5 6 19

9 kurika širokolisna Evonymus latifolia 0 0 8 8

10 trušljika obiĉna Frangula alnus 0 15 0 15

11 ţutilovka Genista tinctoria 0 20 0 20

12 bršljan Hedera helix 6 0 5 11

13 borovica Juniperus communis 0 0 6 6

14 negnjil Laburnum vulgaris 0 0 5 5

15 kalina obiĉna Ligustrum vulgare 5 0 7 12

16 kozokrvina Lonicera caprifolium 8 12 8 28

17 pasje groţĊe crveno Lonicera xylosteum 7 0 7 14

18 crni trn Prunus spinosa 0 13 6 19

19 krkavina, pasdrijen Rhamnus cathartica 10 0 8 18

20 ruţa divlja Rosa canina 7 4 3 14

21 kupina plava Rubus caesius 0 12 0 12

22 kupina Rubus fruticosus 0 14 0 14

23 malina Rubus ideus 0 8 0 8

24 veprina bodljikava Ruscus aculeatus 15 0 0 15

25 veprina širokolisna Ruscus hypoglossum 0 0 8 8

26 iva Salix caprea 4 0 8 12

27 vrba siva Salix cinerea 0 17 0 17

28 lovorvrba Salix pentandra 0 11 0 11

29 rakita Salix purpurea 0 20 0 20

30 vrba bademasta Salix triandra 0 15 0 15

31 bazga crna Sambucus nigra 8 12 6 26

32 klokoĉika Staphilea pinnata 0 0 8 8

33 hudika crna Viburnum lantana 3 0 7 10

34 hudika crvena Viburnum opulus 6 15 0 21

35 pavenka mala Vinca minor 13 0 0 13

ukupno broj biljaka 152 232 147 531

ukupno broj vrsta 20 18 22

Tablica 2. Plan sadnje po vrstama grmlja

Grmovi se sade u grupama, kao i stabla. Konkretan plan sadnje grmova je rezraĊen detaljnim planom sadnje parka.

6

SLAVONSKI BOTANIĈKI PARK

Slika 3. Na planu sadnje svaka biljka oznaĉena je brojem iz tablice, simboli za stabla su kruţnice a za grmove - trokutovi

Slika 4. Plan sadnje stabala i grmova podjeljen na 5 dijelova (zbog bolje preglednosti)

Polazište parka je pergola na istoĉnom dijelu staze (na crteţu – krajnje desno).

Kako je navedeno u idejnom projektu Parka, planira se posaditi stabla i grmove tj. vrste drveća i grmlja grupirajući ih tako kao što rastu u prirodi. Budući da je teren na kojem će se osnovati park uglavnom ravan, iskoristit će se minimalne visinske razlike, tj. mikroreljef kako bi se barem pribliţno predoĉilo stanište na kojem se pojavljuju odreĊene biljne vrste. Da bi se olakšala sadnja, trasa parka je podijeljena na 5 dijelova od cca 90-100 m. Plan sadnje saĉinjen je u programu Auto CAD kako bi se mogle odrediti toĉne koordinate svake sadnice. Zbog sastava tla, tj. mjestimiĉno ĉistog pijeska, morat će se kod sadnje sadnica dodavati kvalitetnije tlo kako bi se sadnice bolje primile i napredovale.

7

Prvi dio parka koncipiran je kao ''greda'' tj. prikaz biljnih zajednica i vrsta drveća i grmlja koje rastu u nizinskom dijelu Slavonije na staništima koja nisu pod utjecajem poplavnih voda ili su poplave kratkotrajne.

Slika 5. Prvi dio tematskog parka (greda) – poĉetak parka

8

Slika 6. Prvi dio tematskog parka (greda) – poĉetak parka, pogled desno od staze

Slika 7. Prvi dio tematskog parka (greda) – poĉetak parka, pogled lijevo od staze

Ovo je nešto povišeniji teren te su tu predstavljene biljne zajednice hrasta luţnjaka i obiĉnog graba s podvrstama (subasocijacijama) i to: tipiĉna šuma hrasta luţnjaka i obiĉnog graba,

9

šuma hrasta luţnjaka i obiĉnog graba sa bukvom, šuma hrasta luţnjaka i obiĉnog graba sa cerom i šuma hrasta luţnjaka i obiĉnog graba sa lipom. U ovom dijelu parka će se posaditi 16 vrsta drveća, ukupno 282 sadnice i 20 vrsta grmlja, ukupno 152 sadnice.

Slika 8. Prvi dio tematskog parka (greda) - nastavak

10

Slika 9. Prvi dio tematskog parka (greda) – nastavak, pogled desno od staze

Slika 10. Prvi dio tematskog parka (greda) – nastavak, pogled lijevo od staze

11

Nakon ''grede'' na relativno najvišem dijelu terena predstavit će se brdske biljne zajednice, šuma hrasta kitnjaka i obiĉnog graba, šuma hrasta medunca i crnog graba, šuma gorskog javora i obiĉnog jasena i panonska bukova šuma. S obzirom da je povišeni dio trase najmanji dio parka tu je trasa nešto šira nego na ostalim dijelovima kako bi se moglo prikazati bogatstvo vrsta koje rastu u brdskom dijelu Slavonije. Tu će se posaditi 20 vrsta drveća, ukupno 144 sadnice i 22 vrste grmlja, ukupno 147 sadnica.

Slika 11. Drugi dio tematskog parka (brdo)

12

Slika 12. Drugi dio tematskog parka (brdo) – pogled desno od staze

Slika 13. Drugi dio tematskog parka (brdo) - pogled lijevo od staze

Ovaj drugi dio parka završava mostom nakon kojega se prelazi u treći dio - nizinski dio parka - tzv. niza

13

Na slikama se vidi da je ovaj treći dio dio potpuno ravan bez izraţenog mikroreljefa. Ovakva staništa su uglavnom izloţena redovitom plavljenju,a poplavne vode se ĉesto i duţe zadrţavaju. Osim toga, i razine podzemnih voda su u takvim staništima vrlo visoke. Ovaj dio parka je i relativno najveći. Tu su predstavljene slijedeće biljne zajednice: šuma hrasta luţnjaka s velikom ţutilovkom i rastavljenim šašem (tipiĉna Slavonska šuma, opisana od Kozarca), šuma hrasta luţnjaka s velikom ţutilovkom i ţestiljem, šuma crne johe s trušljikom, šuma crne johe s trušljikom, vezom i poljskim jasenom, tipiĉna šuma poljskog jasena, šuma crne i bijele topole, šuma bijele vrbe s broćikom, šuma bademaste vrbe i šibljak rakite. Tu će se posaditi 13 vrsta drveća, ukupno 266 sadnica i 18 vrsta grmlja, ukupno 232 sadnice.

Slika 14. Treći dio tematskog parka (niza)

14

Slika 15. Treći dio tematskog parka (niza) - pogled desno od staze

Slika 16. Treći dio tematskog parka (niza) - pogled lijevo od staze

15

Slika 17. Treći dio tematskog parka (niza) – nastavak i kraj parka

Slika 18. Treći dio tematskog parka (niza) – nastavak i kraj parka, pogled desno od staze

16

Slika 19. Treći dio tematskog parka (niza) – nastavak i kraj parka, pogled lijevo od staze

Na poĉetku svakog dijela parka postavit će se informativne table na kojima će se ukratko opisti koje biljne zajednice uspijevaju na pojedinim tipovima staništa i koje se biljne vrste tu javljaju. 1.dio parka – ''Greda'' Na povišenim terenima koji nisu izloţeni ĉestim poplavama ili su one kratkotrajne pojavljuje se šuma hrasta luţnjaka i obiĉnog graba sa svojim subasocijacijama. Za ovu šumu karakteristiĉan je obiĉni grab jer on ne podnosi stagnirajuću vodu te je vrsta koja karakterizira ovu šumu (edifikator). Na pojedinim podruĉjima rasprostranjenosti ove biljne zajednice pojavljuje se i bukva,kao ostatak nekadašnjih hladnih vremena (subboreal). Danas bukve ima manje nego prije jer je gospodarenjem favoriziran hrast luţnjak, ali se tu nalaze i vrste prizemnog rašća koje su karakteristiĉne za bukove šume. Na najsušnijim i najtoplijim staništima hrasta luţnjaka i obiĉnog graba pojavljuju se uz njih i cer i srebrolisna lipa. To su obiĉno najviši tereni i juţno orijenitrani (juţne ekspozicije). Od vrsta drveća tu se pojavljuju: Hrast luţnjak, grab, cer, klen, ţestilj,bukva, poljski jasen, divlja jabuka, divlja kruška, crna topola, trepetljika, trešnja, brekinja, malolisna i srebrolisna lipa, nizinski brijest. Od grmlja javljaju se : Pavitina, dren, svib, lijeska, jednoplodni i crveni glog, bršljan, kalina, kozokrvina, crveno pasje groţĊe, krkavina, divlja ruţa, bodljikava veprina, iva, crna bazga, crvena i crna hudika, mala pavenka, likovac, kurika.

17

2.dio parka – ''Brdo'' U brdskom dijelu Slavonije i Baranje pojavljuje se bogatstvo vrsta drveća i grmlja. Neposredno iznad šume hrasta luţnjaka i obiĉnog graba javlja se šuma hrasta kitnjaka i obiĉnog graba. Na jugozapadnim ekspozicijama pojavljuje se šuma hrasta medunca i crnog graba, na sjevernim ekspozicijama i višim terenima panonska bukova šuma, a u vlaţnim usjecima i udolinama šuma gorskog javora i obiĉnog jasena. Od vrsta drveća pojavljuju se: Klen, gorski javor, breza, grab, bukva, obiĉni jasen, crni jasen, crni grab, divlja kruška, crna topola, trepetljika, divlja trešnja, cer, kitnjak, medunac, oskoruša, jarebika, brekinja, srebrolisna lipa, gorski brijest. Od grmlja javljaju se: Pavitina, dren, lijeska, jednoplodni i crveni glog, likovac, obiĉna i širokolisna kurika, bršljan, borovica, negnjil, kalina, kozokrvina, crveno pasje groţĊe, crni trn, krkavina, širokolisna veprina, iva, crna bazga, klokoĉika, crna hudika, divlja ruţa. 3.dio parka – ''Niza'' U poplavnom dijelu Slavonije i Baranje, tj. na terenima koji su izloţeni kraćem ili duţem prekomjernom vlaţenju bilo poplavnom ili podzemnom vodom ili oboje javlja se nekoliko biljnih zajednica, ovisno o stupnju vlaţenja. U najniţim dijelovima javlja se šibljak rakite. Tamo gdje je tlo nešto suše rastu šume bijele vrbe s broćikom i šume bademaste vrbe. Na njih se nastavlja šuma bijele i crne topole i šume crne johe. Najpoznatija šumska zajednica nizinskog dijela Slavonije i tipiĉna Slavonska šuma je šuma hrasta luţnjaka i velike ţutilovke u kojoj rastu ĉuveni slavonski hrastovi, poznati u cijelom svijetu. Uz njih je nekada obilno dolazio i nizinski brijest, ali je zbog Holandske bolesti brijesta gotovo nestao iz ovih šuma. Ova biljna zajednica se postupno povlaĉi i na njeno mjesto dolazi šuma hrasta luţnjaka i obiĉnog graba. Razlozi su uglavnom promjena vodnog reţima te grab zauzima teren koji više nije izloţen poplavama. Od drveća javljaju se: Hrast luţnjak, poljski jasen,nizinski brijest, klen,ţestilj, crna joha, divlja jabuka, divlja kruška, bijela topola, crna topola, trepetljika, bijela vrba, vez. Od grmlja javljaju se: Svib, jednoplodni i crveni glog, trušljika, velika ţutilovka, kozokrvina, crni trn, plava kupina, kupina, malina, siva vrba, lovorvrba, rakita, bademasta vrba, crna bazga, crvena hudika, kurika.

18

SLAVONSKI BOTANIĈKI PARK – VRSTE IZVORNOG DRVEĆA I GRMLJA NAZIV (HRVATSKI – LATINSKI) STRANICA: D R V E Ć E: 1. Klen - Acer campestre..................................................................................................... 20

2. Javor gorski - Acer pseudoplatanus................................................................................ 20

3. Ţestilj - Acer tataricum..................................................................................................... 21

4. Joha crna - Alnus glutinosa............................................................................................. 21

5. Breza obiĉna - Betula pendula........................................................................................ 22

6. Grab obiĉni - Carpinus betulus........................................................................................ 22

7. Bukva obiĉna - Fagus sylvatica....................................................................................... 23

8. Jasen poljski - Fraxinus angustifolia............................................................................... 23

9. Jasen obiĉni, Jasen bijeli - Fraxinus excelsior................................................................ 24

10. Jasen crni - Fraxinus ornus.............................................................................................. 25

11. Jabuka divlja - Malus sylvestris........................................................................................ 25

12. Grab crni , Hmeljasti Grab - Ostrya carpinifolia................................................................ 26

13. Kruška divlja - Pyrus pyraster........................................................................................... 26

14. Topola bijela - Populus alba............................................................................................ 27

15. Topola crna - Populus nigra............................................................................................. 28

16. Trepetljika - Populus tremula........................................................................................... 28

17. Trešnja divlja - Prunus avium........................................................................................... 29

18. Hrast Cer - Quercus cerris............................................................................................... 29

19. Hrast Kitnjak - Quercus petraea....................................................................................... 30

20. Hrast Medunac - Quercus pubescens.............................................................................. 30

21. Hrast Luţnjak - Quercus robur.......................................................................................... 31

22. Vrba bijela - Salix alba..................................................................................................... 32

23. Mukinja - Sorbus aria...................................................................................................... 32

24. Jarebika - Sorbus aucuparia............................................................................................ 33

25. Brekinja - Sorbus torminalis............................................................................................. 34

26. Lipa malolisna - Tilia cordata........................................................................................... 35

27. Lipa srebrolisna - Tilia tomentosa.................................................................................... 35

28. Brijest nizinski - Ulmus minor – carpinifolia...................................................................... 36

29. Brijest gorski - Ulmus glabra............................................................................................. 37

30. Vez - Ulmus laevis ........................................................................................................... 37

19

G R M LJ E:

1. Pavitina, Vinjaga - Clematis vitalba................................................................................. 38

2. Drijen - Cornus mas......................................................................................................... 38

3. Svib - Cornus sanguinea................................................................................................. 39

4. Lijeska obiĉna - Corylus avellana.................................................................................... 39

5. Glog jednoplodni - Crateagus monogyna........................................................................ 40

6. Glog crveni , višesjemenski glog- Crateagus oxyacantha............................................... 40

7. Likovac obiĉni - Daphne mezereum................................................................................ 41

8. Kurika obiĉna - Evonymus europea................................................................................. 41

9. Kurika širokolisna - Evonymus latifolia............................................................................ 42

10. Trušljika obiĉna - Frangula alnus..................................................................................... 42

11. Ţutilovka - Genista tinctoria............................................................................................. 43

12. Bršljan - Hedera helix...................................................................................................... 43

13. Borovica obiĉna - Juniperus communis........................................................................... 44

14. Negnjil, Zanovijet - Laburnum vulgaris............................................................................ 45

15. Kalina obiĉna - Ligustrum vulgare................................................................................... 45

16. Kozokrvina , Orlovi nokti - Lonicera caprifolium.............................................................. 46

17. Pasje groţĊe crveno - Lonicera xylosteum..................................................................... 46

18. Trnina, Cni Trn - Prunus spinosa................................................................................... 47

19. Krkavina, pasdrijen - Rhamnus cathartica...................................................................... 47

20. Ruţa divlja, Pasja ruţa - Rosa canina............................................................................ 48

21. Kupina plava - Rubus caesius........................................................................................ 48

22. Kupina - Rubus fruticosus.............................................................................................. 49

23. Malina - Rubus idaeus.................................................................................................... 49

24. Veprina bodljikava - Ruscus aculeatus........................................................................... 50

25. Veprina širokolisna - Ruscus hypoglossum.................................................................... 50

26. Vrba Iva - Salix caprea.................................................................................................... 51

27. Vrba siva - Salix cinerea.................................................................................................. 51

28. Vrba lovor, Prašljika - Salix pentandra............................................................................ 52

29. Rakita - Salix purpurea.................................................................................................... 52

30. Vrba bademasta - Salix triandra...................................................................................... 53

31. Bazga crna - Sambucus nigra......................................................................................... 53

32. Klokoĉika - Staphylea pinnata......................................................................................... 54

33. Hudika crna - Viburnum lantana...................................................................................... 54

34. Hudika crvena - Viburnum opulus................................................................................... 55

35. Pavenka mala - Vinca minor........................................................................................... 55

20

D R V E Ć E KLEN (Acer campestre L.)

Stablo klena naraste do 20 m. Kora je u mladosti glatka i tanka, dok se u starijoj dobi formira tanak lub sivosmeĊe boje, koji se nepravilno i plitko raspucava. Izbojci su sivo-smeĊe boje. Pupovi su sitni, na vrhu ušiljeni, obavijeni većim brojem crvenkastosmeĊih ljuskica, koje su na vrhovima posute dlaĉicama. Boĉni pupovi su nasuprotni, otklonjeni od izbojaka. Listovi su dugi do 7 cm, najĉešće peterolapi, na vrhu zaobljeni. Cvijetovi se pojavljuju u proljeće za vrijeme listanja, ţutozelene su boje, tvore paštitaste cvatove koji stoje uspravno, a kasnije vise. Plod ĉine perutke, koje meĊusobno zatvaraju kut od 180 stupnjeva. Krilašca su svijetlosmeĊa, na rubovima crvenkasta. Orašĉić nije spljošten. Oblik korijenovog sustava ovisi o vrsti tla na kojem raste te moţe biti srcolik ili tanjurast. Areal klena prostire se juţnom i zapadnom Europom sve do zapadne Azije i zapadne Afrike. Kod nas u Hrvatskoj najĉešće raste u šumi hrasta luţnjaka, obiĉno na uzvišenjima (gredama).

JAVOR GORSKI (Acer pseudoplatanus L.)

Raste 20-25 metara u visinu. Debla stabala koja su rasla u sastojini su visoka i ravna, a krošnja je mala. Kora je sive boje, tanka, glatka, u starijoj dobi poĉinje se raspucavati u obliku ploĉica i otpadati sa debla (kao i kod platane). Izbojci su sivosmeĊe boje. Pupovi su nasuprotni, obavijeni velikim brojem zelenkastih ljuskica, ĉiji su vrhovi crne boje. Listovi su peterolapi, lapovi su jajoliko duguljasti, na vrhu su ušiljeni, na rubu krupno napiljeni, reţnjevi su šiljasti, a ukupna veliĉina listova moţe doseći 20 cm.

21

Listovi su s gornje strane tamnozelene boje, donje su svijetlozelene boje s ĉupercima bijelih dlaĉica u kutevima lisnih ţila. Peteljka je duga, crvene boje. Plod se sastoji od dvije perutke koje su meĊusobno spojene pod kutem nešto manjim od 90 stupnjeva, sjemenka je orašćić, izboĉena i priĉvršćena na krilce mreţaste nervature.Korijen u poĉetku razvija ţilu srĉanicu, a kasnije razvija više glavnih korijenovih ţila. Raste u sredogorju i planinskom podruĉju Europe i Male Azije. Kod nas u Hrvatskoj je autohtona vrsta drveća, dolazi na nadmorskoj visini do 1250 metara, najĉešće u zajednici sa bukvom i jelom.

ŢESTILJ (Acer tataricum L.)

Listopadni grm ili stablo nepravilno granate krošnje koje izraste u visinu do 8(12) m. i s prsnim promjerom do 90 cm. Korijenov sustav je jako razvijen i srcast. Kora je dugo vremena glatka, u mladosti svjetlo siva, kasnije potamni i plitko uzduţno ispuca. Listovi dvostruko nepravilno nazubljenog ruba, ponekad neupadljivo lapoviti, na licu goli, tamno zeleni, na naliĉju svjetliji i u uglovima ţila dlakavi. Cvate u 5. i 6. mjesecu nakon listanja, a cvjetovi se nalaze u 5-10 cm dugim resama nalik grozdovima. Plod je kalavac koji se sastoji od 2 perutke, prije sazrijevanja crven, kasnije tamno smeĊ. Raste na staništima koja su na prijelazi iz nize u gredu, vlaţna ali ne i mokra. Karakteristiĉan je za šumu hrasta luţnjaka i velike ţutilovke sa ţestiljem.

JOHA CRNA (Alnus glutinosa L.)

Naraste do 25 m. Deblo dosiţe do vrha krošnje. Kora je crno-smeĊa. Izbojci obiluju bjelkastim lenticelama. Pupovi su na dugim stapkama i ljepljivi. Cvjetaju prije listanja. Lišće je okruglasto, 4-10 cm dugo, na vrhu zaobljeno ili tupo prikraćeno, u poĉetku ljepljivo, odozgo u kutevima ţila s ĉupercima ţutih dlaĉica. Otpada zeleno, tj. ne ţuti. Muške i ţenske rese, javljaju se u jesen. Ţenske su

22

rese sitne na duţoj stapci. Priperci odrvene i ĉine ĉešeriće, koji ostaju dosta dugo na drvetu, nakon što se otvore, a plodovi ispadnu. Plod je sitan, okriljen vrlo uskim krilcem i plosnat. Ona je pionirska vrsta s kojom se osvajaju najmokriji tereni nizinskih podruĉja, zajedno s bijelom vrbom. Crna joha je vrsta drveća relativno kratkog ţivotnog vijeka, doţivi oko 100 godina. Ţivi u simbiozi s bakterijama iz porodice aktinomiceta (Aktinomyces alni Peklo) koje tvore crvenkaste kvrţice na korijenju. One obogaćuju tlo veţući dušik iz zraka što je jedan od razloga zbog kojeg crna joha ima svojstva pionirske vrste.

BREZA OBIĈNA (Betula pendula Roth)

Naraste do 20 m, a u debljinu do 60 cm. Deblo je vitko, a kora bijela i glatka, na starijim stablima, pri dnu debla, kora ima tamne pukotine. Izbojci su vitki, dugaĉki, bradaviĉasto-ţljezdasti i vise. Lišće je trokutasto ili rombiĉno, 3-7 cm dugo, dvostruko napiljeno, odozgo bradaviĉasto. Muške se rese pojavljuju u jesen, a ţenske za listanja. Plod je sićušni spljošteni orašĉić s 2 postrana krilca, koja su šira od ploda. Obiĉna breza je pionirska vrsta, koja zajedno s trepetljikom i vrbom ivom, prva zauzima površine u kojima se prirodno širi šuma. Izrazita je vrsta svjetla. Prve godine raste polagano, a poslije se rast naglo povećava. Ţivi do 100 godina, rjeĊe 120. Na sušu i vrućine osjetljiva je samo u prvim godinama ţivota. Dobro podnosi dim, štetne plinove i tvorniĉku prašinu pa je pogodna za sadnju u industrijskim i urbanim podruĉjima. Ĉesta je u našim mezofilnim šumama te u nasadima i parkovima

GRAB OBIĈNI (Carpinus betulus L.)

Obiĉni grab je do 25 (30) m visoko drvo guste ovalne krošnje. Ima glatku i sivkastu koru. Lišće mu je jajoliko, ušiljeno, 5-10 cm dugo, sa svake strane ima po 11-15 ţila. U jesen je zlatno-ţute boje. Plodni list

23

je trolap, a srednji je lap najveći. Plod orašćić je do 8 mm dug i rebrast. Pupovi su cvjetni. Muški i ţenski cvatovi tjeraju s listovima.Dobro podnosi mraz, zbog toga raste i u uvalama i mrazištima. Ne raste u podruĉju, gdje ima poplava i stajaće vode. Raste u mezofilnim šumama. U nizinskom podruĉju uspijeva na izdignutim terenima, a breţuljkasto podruĉje najbolje mu odgovara.

BUKVA OBIĈNA (Fagus sylvatica L.)

Naraste do 40 m visine. Debljina debla moţe biti i preko 1 m prsnog promjera. Krošnja je široko zaobljena. Kora debla je siva, glatka i uvijek tanka. Pupovi su 2 cm dugi, vretenasti, otklonjeni od izbojka pod kutem od 45°. Lišće je eliptiĉno, dugo 8 cm. Rub lista je valovit i fino trepaviĉasto dlakav. Cvjetovi su jednospolni u resastim, glaviĉastim cvatovima. Muški su u okruglim resama na dugoj stapki, ţenski po dva cvijeta u kupuli, koja je obrasla konĉastim ljuskama. Bukva cvjeta iza listanja, u travnju ili svibnju. Muški i ţenski cvjetovi su na ovogodišnjim izbojcima. Po dva su ploda u kupuli, nazvana bukvice. SmeĊi su, trokutasti, jestivi u nuţdi. Dozrijevaju u rujnu ili poĉetkom listopada, a otpadaju nakon prvih mrazeva u listopadu ili poĉetkom studenoga. Bukove šume dolaze na svim matiĉnim supstratima (bazofilni, neutrofilni, acidofilni). Podnosi zasjenu najbolje od listopadnog drveća. Ponik je osjetljiviji na mraz i suncoţar. Kora je tanka, pa je osjetljiva na naglo osvjetljenje. Dobro se zakorijenjuje, korijen se odliĉno prilagoĊuje uvjetima na terenu, otporna je na vjetrove. Traţi svjeţa tla.

JASEN POLJSKI (Fraxinus angustifolia Wahl.)

Naraste do 30 metara visine, krošnja je široka i prozraĉna. U mladosti ima glatku, maslinastosivu koru koja u starosti ispuca na sitna, nepravilna, višekutna polja i posivi. Izbojci su ţutozeleni do

24

maslinastozeleni, pokriveni sitnim, rijetkim lenticelama. Pupovi su srednje veliĉine, pokriveni smeĊim, sitnobaršunastim ljuskama. Listovi su neparno perasto sastavljeni, sastoje se od 3 do 11 uskokopljastih, odozgo tamnomaslinastozelenih, a odozdo više ţutozelenih i uz bazu smeĊe bradasto dlakavih listića, koji sjede. Rubovi listića su oštro napiljeni, zupci su nejednoliko razmješteni, a vrhovi su okrenuti od plojke.Cvjetovi su crvenkasto smeĊi u produţenim grozdovima, izlaze iz lateralnih pupova i izbijaju u proljeće vrlo rano, obiĉno desetak dana prije listova. Plod je 3 - 5 cm dugaĉki, smeĊi, na vrhu okriljeni jednosjemeni orašĉić (perutka); vrh krilca je ušiljen, rjeĊe tup; orašĉić je uglavnom duţi od polovice perutke, spljošten. Za optimalan razvoj traţi nizinske, toplije poloţaje i duboko, dovoljno vlaţno tlo, tipiĉno drvo nizinskih poplavnih šuma. Već je u mladosti priliĉno fotofilna vrsta, brzog rasta.Osjetljiv je na niske temperature pa mu ĉesto stradava vršni pup.

JASEN OBIĈNI, JASEN BIJELI (Fraxinus excelsior L.)

Listopadno, do 35 (40) m visoko stablo prsnog promjera debla do 2 m; u šumskom sklopu ravnog i od grana ĉistog debla i manje krošnje; na osami niţeg rasta i široko zaobljene krošnje s nekoliko osnovnih grana. Kora je u poĉetku glatka i zelenkastosiva; kasnije siva i plitko mreţasto raspucana Izbojci: debeli, maslinastosivi do sivkastozelenkasti, goli; u nodijima spljošteni i postrano prošireni; kratki kvrgavi s većim brojem pupova. Pupovi su unakrsno nasuprotno rasporeĊeni na izbojcima; krupni, crni, trbušasti, na osnovi široki, na vrhu kratko ušiljeni do tupi. Listovi: neparno perasto sastavljeni od 7-13 sjedećih liski, do 30 cm dugaĉki; liske duguljasto jajaste do duguljasto kopljaste, 5-12 cm duge, ušiljene i napiljene, odozgo tamnozelene do mutno zelene i gole; odozdo svijetlozelene i uz glavnu ţilu vunasto i smećkasto dlakave; u jesen prije otpadanja ţuti.Cvjetovi: raznospolni, najĉešće dvospolni s jednom plodnicom i dva prašnika; muški sastavljeni od dva purpurnocrvena do tamnoljubiĉasta prašnika; ţenski s jednom plodnicom i dva zakrţljala prašnika; skupljeni u postranim metliĉastim cvatovima; anemofilna vrsta - oprašuju se pomoću vjetra, cvjeta prije listanja u travnju i svibnju. Plodovi: jednim krilcem okriljeni orašĉići - perutke; perutke 2,5-4 cm duge; krilca na vrhovima ušiljena do tupa; orašĉići izduţeni i spljošteni; duljina orašĉića ne prelazi polovicu duljine perutke; dozrijevaju u jesen prve godine i zimi se zadrţavaju na stablima. Obiĉni jasen je naša autohtona vrsta koja raste u gorskim podruĉjima unutar areala bukovih i bukovo-jelovih šuma. Optimalno raste na dubokim, svjeţim i vlaţnim te mineralno bogatim tlima.

25

JASEN CRNI (Fraxinus ornus L.)

Visina stabla se najĉešće kreće oko 8 m, ali moţe narasti i do 15-ak m. Crni jasen je drvo ili grm ĉiji je korijen dosta razgranat i plitak. Stablo je obavijeno tankom, svijetlosivom korom, koja u starosti pri dnu donekle ispuca. Mladi su jednogodišnji izbojci sivkastozeleni ili zelenkastosmedi. Na ograncima su smješteni neparno-perasti listovi izgraĊeni od 5 do 9 jajolikih ili elipsastih listića ĉiji je rub pilasto nazubljen. Na naliĉju lista imaju dlake oko ţila. Crni jasen cvjeta poĉetkom svibnja. Cvjetanje i listanje odvija se istodobno. Cvjetovi jasena su ţenski ili dvospolni. Skupljeni su u metliĉaste cvatove duge do 20-ak cm koji neugodno mirišu. Same metlice su ispoĉetka uspravne, a kasnije se objese. Plodovi dozrijevaju u rujnu. To su smeĊe, u popreĉnom presjeku okrugle do 3 cm duge ahenije. Stanište mu se proteţe od mora do duboko kontinentalnih predjela. Osobito ga mnogo ima u medunĉevim i crnikinim šumama. Njegova staništa su suha i topla. Odgovaraju mu neutralna i baziĉna zemljišta. Moţe ţivjeti na terenima do 1200 m nadmorske visine.

JABUKA DIVLJA (Malus sylvestris Mill.)

Jabuka je listopadno drvo visine do 10 m, široke, nepravilne i dosta guste krošnje, ili grm visine do 4 m. Granĉice su dlakave, grane na mladom drveću, i kada raste u obliku grma, više ili manje su pokrivene trnjem, koje dobro štiti lišće od ţivotinja koje pasu. Listovi su elipticni do srcasti, zašiljeni, nazubljeni. Mladi listovi su vunasto dlakavi i po obliku mogu biti dosta razliciti. Cvjetovi su ruţicasti ili bijeli, pojedinacni ili po 2-3 zajedno. Cvjeta od travnja do svibnja .

26

GRAB CRNI, HMELJASTI GRAB (Ostrya carpinifolia Scop.)

Ova biljka naraste do 15 m pa i više. Iz dubokog korijena s jakim boĉnim ograncima izbija ĉesto krivudavo deblo promjera i do pola metra. Na njemu se nalazi priliĉno prozraĉna i široka krošnja. Na ograncima krošnje nalaze se tamnozeleni listovi duţine 5 do 13 i širine 2 do 6 cm sa 15 do 18 pari boĉnih ţila. Lista krajem travnja i poĉetkom svibnja. Cvjetovi su jednospolni. Muški cvjetovi skupljeni su u rese duge do 12 cm koje ie razvijaju već ujesen. Ţenski cvjetovi skupljeni su u 3 do 6 cm duge rese na ovogodišnjim izbojcima. Te rese sliĉe cvatovima hmelja (ime!). Plod je ţutosmeĊi 6 do 10 mm dugi orašĉić s jednom sjemenkom. Crni grab cvjeta u travnju i svibnju, a plodonosi u srpnju i kolovozu. Traţi prisojne, plitke vapnenaĉke i dolomitne terene. Zato ovu biljku više nalazimo u višim predjelimai na jugozapadnim poloţajima, ali se moţe naći i niţe.

KRUŠKA DIVLJA (Pyrus pyraster (L.) Burgsd.)

27

Listopadno, do 20 m visoko stablo izduţene krošnje; ponekad raste kao grm. Kora siva do sivosmeĊa; u starijoj dobi ploĉasto raspucana. Izbojci tanki, goli, sjajni; kratki izbojci su brojni i ĉesto završavaju trnom. Pupovi spiralno rasporeĊeni na izbojcima; stoţasti i obavijeni većim brojem tamnosmeĊih do crvenkastosmeĊih, golih i sjajnih ljusaka. Listovi jednostavni, jajoliki do okruglasti, 3-7 cm dugi i na rubovima sitno napiljeni; odozgo tamnozeleni i sjajni; u jesen prije otpadanja poprimaju ţutu boju, a nakon toga ubrzo pocrne. Cvjetovi dvospolni, bijeli, skupljeni u orijetkim štitastim cvatovima na vrhovima kratkih izbojaka, neugodnog mirisa; oprašuju se pomoću kukaca, cvate za vrijeme listanja. Plodovi kuglasti, 1,5-3 cm veliki, zeleni do ţuti i smeĊe mrljavi; dozrijevaju u jesen prve godine; jestivi nakon promrzavanja. Divlja kruška najĉešće raste u šumama i šikarama termofilnog karaktera. Raste do 1000 m nadmorske visine i doţivi starost do 200 godina. Plodovi su vaţan izvor hrane za šumske ţivotinje.

TOPOLA BIJELA ( Populus alba L.)

Listopadno drvo do 30 (40) m visoko s promjerom oko 2 (3) m. Krošnja široka i jaka. Dvodomna, entomofilna, mezofilna i heliofilna vrsta. Kora je kod mladih stabala glatka sivobjelkasta sa karakteristiĉno rĊastosmeĊim lenticelama, kasnije duboko ispuca. Korijenov sustav jako razvijen s dubokim korijenjem. Mladi listovi dlakavi, snjeţnobijeli, stariji listovi koţasti, glatki, tamnozeleni, na naliĉju svjetliji. Cvate u 3. i 4. mjesecu prije listanja. Muški cvjetovi u dugaĉkim, visećim resama, a ţenski u tanjim i duţim resama. Plod goli tobolac, sjeme okriljeno kunadrom. Alergiju ne izazivaju okriljene sjemenke nego polen nasuprot uvrijeţenom vjerovanju. Raste na svjeţim, vlaţnim i bogatim tlima uz obale rijeka, do 1100 mnv.

28

TOPOLA CRNA (Populus nigra L.)

Listopadno drvo do 35 m visine i 2 (3) m promjera, široke, granate i rahle krošnje. Dvodomna, anemofilna, higrofilna, heliofilna i brzorastuća vrsta. Kora je na mlaĊim stablima glatka, pepeljastosiva, na starijim tamnija, duboko ispucala, debela do 5 cm. Korijenov sustav jak, površinski s nekoliko dubokih ţila. Listovi trokutasti, koţasti, tamnozeleni. Cvate u 4. mjesecu prije listanja. Muški cvjetovi u visećim resama, ţenski na peteljci. Plod je kuglasti tobolac, a sjeme je orašĉić okriljen kunadrom. Jedna od naših najugroţenijih vrsta jer se kriţa s unesenim ameriĉkim topolama. Nastanjuje rahla, pjeskovita, aluvijalna, nizinska tla do 300 mnv.

TREPETLJIKA (Populus tremula L.)

Listopadno drvo do 30 (35) m s promjerom debla do 1 m. Dvodomna, anemofilna, mezofilna, heliofilna i brzorastuća vrsta. Kora glatka do 2 cm debela, kod starijih primjeraka tamnosiva, ispucana i izbrazdana.

29

Korijenov sustav plitak površinski, ali jako razvijen. Listovi naizmjeniĉni, u poĉetku dlakavi, kasnije goli, veoma varijabilni, na vrlo dugaĉkoj i tankoj peteljci (treperi na vjetru). Cvate u 3. i 4. mjesecu prije listanja. Muški cvjetovi u visećim sivovunastim resama, pocrvene nakon cvjetanja, ţenske rese tamnosmeĊe i viseće. Plod goli, mnogosjemeni, viseći tobolac, sjeme orašćić okriljen bijelom kunadrom. Vrlo varijabilna jer se kriţa s drugim vrstama topole. Nastanjuje suha, pjeskovita, aluvijalna, ne podnosi glinovita tla

TREŠNJA DIVLJA ( Prunus avium L.)

Stablo trešnje naraste do 20 m, prsnog promjera do 70 cm. Kora je sivo-crvenkaste boje, sjajna, glatka, ljušti se u obliku koncentriĉnih krugova. Pri dnu debla stvara se tamni lub, koji se uzduţno raspucava. Izbojci su s jedne strane sivkasti, dok su s druge strane smeĊkasti. Pupovi su jajoliko ĉunjasti, na vrhu ušiljeni, obavijeni većim brojem smeĊkastih ljuskica, ĉiji su rubovi sivkasti. Smješteni su naizmjeniĉno i ĉesto nagomilani.Listovi su eliptiĉni do obrnuto jajoliki, na vrhu ušiljeni, a na bazi suţeni, rubovi su napiljeni. Listovi su dugi do 12 cm, s donje strane posuti rijetkim bijelim dlaĉicama. Na prijelazu od plojke do peteljke lista vide se dvije crvenkaste ţlijezde. Prije otpadanja listovi pocrvene. Cvjetovi rastu prije listanja, na prošlogodišnjim izbojcima. Bijele su boje, rastu gusto nagomilani, vise na dugim stapkam, a cvat je u obliku gronje. Plod je trešnja, jestiva tamnocrvena koštunica s debelim, mesnatim i soĉnim usploĊem. Raste na svjeţim i plodnim tlima, ĉešće u brdima nego u ravnici. Na podnosi poplave.

HRAST CER (Quercus cerris L.)

Cer je do 40 m visoko drvo breţuljkastih i brdskih te krških šuma. Kora debla je tamna, debela, uzduţno duboko izbrazdana, a dno pukotine je crvenkasto obojeno. Pupovi su sitni i trajno okruţeni nitastim palistićima. Listovi su 6-12 cm dugi, do 6 cm široki, sa 4-9 ušiljenih lapova na svakoj strani, odozgo tamnozelene boje, sjajni i goli, a odozdo svijetlozeleni, hrapavi i nešto dlakavi.Plod hrasta cera je ţir, kao i kod svih hrastova. Kupula je vrĉasta, na vrlo kratkoj stapci, a ţir fino uzduţno izbrazdan.

30

Ljuske su na kupuli konĉasto-ĉekinjave, savinute na sve strane. Ţir dozrije tek u drugoj godini. Traţi suša i toplija staništa, kod nas ga ima u sušim varijantama luţnjakovih šuma, te u šumama hrasta kitnjaka i bukve.

HRAST KITNJAK (Quercus petraea Liebl.)

Naraste do 40 m u visinu. Ima manje raskošnu krošnju nego hrast luţnjak. Debljina debla moţe biti i 1-3 m prsnog promjera. Kora debla, mnogo je tanja i pliće ispucala nego kod hrasta luţnjaka. Pupovi su smeĊi, goli, ĉunjasto–ušiljeni. Izbojci su goli. Lišće je 8-12 cm dugo, obrnuto jajoliko, podjednakih lapova (5-7 pari), s donje strane slabije dlakavo uz srednju ţilu. Peteljka je 1-3 cm duga. Plod je ţir, kraći i deblji od ţira hrasta luţnjaka, jednoliĉno svjetlo-ţućkaste boje. Ţenski cvatovi kod hrasta luţnjaka imaju kratku stapku, dok kod hrasta kitnjaka nemaju stapku, već su sjedeći. Cvate u travnju i svibnju, ţirevi se drţe 2-5 zajedno. Raste na breţuljkastim i brdskim poloţajima, ne pojavljuje se na vlaţnim tlima, slabo na vapnenastoj podlozi, voli kiselo tlo. Njegove šume su u velikoj mjeri iskrĉene za potrebe poljoprivrede. Voli svjetlost, na zasjenu je manje osjetljiv od hrasta luţnjaka. Otporan je na prašinu i otrovne plinove. Njegovo drvo je vrlo visoke kvalitete.

HRAST MEDUNAC (Quercus pubescens Wild.)

Hrast medunac je do 20 m visoko drvo. Promjer debla u prsnoj visini je i preko 2 m. Deblo mu je većinom nepravilna rasta. Kora je tamno - siva, uzduţno i popreĉno ispucala. Pupovi su jajoliki, slabije dlakavi. Izbojci su pustenasti. Lišće je obrnuto jajoliko, 6 - 12 cm dugo, tupih i grubo nazubljenih lapova, u poĉetku s obje strane, a kasnije samo odozdo pustenasto. Ţenski cvjetovi i plodovi gotovo sjede (kao kod hrasta kitnjaka). Ţir je oko 2 cm dug, rub kupule je nepravilno nazubljen, ljuske ĉvrsto prilegle, a

31

kupula pustenasta. Hrast medunac je submediteranska vrsta, a raste od obala Mediterana do duboko u kontinent. Raste u priobalnom jadranskom podruĉju iznad šume hrasta crnike te u toplim predjelima kontinentalnog dijela, tj. na juţnim padinama s vapnenastom geološkom podlogom. Za uspijevanje treba više vode od hrasta crnike i manje je osjetljiv na mrazeve i zimske studeni. Tla u kojima uspijeva su plitka i suha. Njegov korijenski sustav je vrlo prilagodljiv uvjetima u tlu. Korijenska mreţa je široka i duboko se pruţa izvan ţilišta stabla. Šume medunca su uglavnom degradirane šume, šikare ili kamenjare. Šume hrasta medunca imaju turistiĉku vrijednost te popravljaju hidrološke prilike i povećavaju koliĉine pitke vode.

HRAST LUŢNJAK (Quercus robur L.)

To je drvo visine do 40 m (iznimno i do 50 m), a stablo moţe doseći promjer i do 3 m. To je dugovjeĉno drvo koje moţe doseći starost od 500 do 800 godina. Krošnja mu je široka, nepravilna i dobro razgranata. Kora mu je u mladosti glatka s laganim sivo-zelenkastim sjajem, a kasnije uzduţno ispuca. U starosti postaje debela (i do preko 10 cm), sivosmeĊe boje i uzduţno ispucala dubljim (do 3-4 cm), a popreĉno plitkim brazdama.Korijenov sistem mu je jako razvijen, s centralnim korijenom, koji prodire u dubinu po nekoliko metara; boĉni korijeni se šire znatno u širinu. Pupovi su mu pokriveni brojnim, golim, spiralno rasporeĊenim ljuskama svjetlosmeĊe boje. Vršni pup mu je okruţen s više manjih postranih pupova. Listovi su na dosta debelim, golim, poluokruglim, 2-10 mm dugim peteljkama; plojka je duga 8-15(-20) cm duga i 3-10 cm široka, na osnovi nesimetriĉna, okruglasta ili ušasta. Cvijetovi su jednospolni; muški su u 2-5 cm dugim resama a ţenski se javljaju pojedinaĉno ili u grupicama do 5. Kupula mu je poluloptasta, s tankim zidovima, pokrivena sitnim širokim ljuskama. Cvate u travnju i svibnju. Plod hrasta je ţir - oko 1,5-5 cm dugaĉak, 0,7-2,7 cm širok s površinskim uzduţnim prugama, svjetlosmeĊ ili ţućkast. Viri iz kupule 1/2 do 2/3 duţine ţira; visi na dugoj peteljci. Sazrijeva u rujnu i listopadu. Hrast luţnjak zahtijeva duboka, glinovita ili pjeskovita, plodna, preteţno vlaţna zemljišta, s visokom razinom podzemnih voda. Teţe uspijeva na plitkom i suhom zemljištu. Tu je on zastupljen u ĉistim luţnjakovim šumama ili u mješovitim sastojinama s grabom, poljskim jasenom i dr.

32

VRBA BIJELA (Salix alba L.)

Raste kao grm ili do 20 m visoko drvo, široke, prozraĉne krošnje. Vrhovi su grana svinuti prema dolje, a izbojci sivkasti i ţilavi. Lišće je do 10 cm dugo i oko 1,5 cm široko, u poĉetku gusto srebrnasto-svilenasto, kasnije odozdo srebrnasto-dlakavo, u sredini najšire, fino i ţlijezdasto napiljena ruba, s palistićima. Rese su do 6 cm duge na postranim mladicama. Cvijetni priperci su ţuti, podjednake boje. Cvatu za ili iza listanja. Varijetet bijele vrbe, Salix alba var. vitellina uzgaja se u vrtovima i vinogradima, a izbojci su ţuti i sjajni te ţilavi i dobri za vezanje. Traţi vrlo vlaţna i duboka tla te raste u nizinskim i ritskim šumama uz rijeke, koje su dio godine poplavljene.

MUKINJA (Sorbus aria L.)

Mukinja je do 15 m visoko listopadno drvo široke, okruglaste krošnje, ĉesto raste kao grm. Prsni promjer moţe doseći 40 cm, a starost i do 200 godina. Kora je mukinje u mladosti glatka, crvenkastosmeĊa do maslinastosmeĊa, s brojnim bjelkastoţutim lenticelama, a kasnije je do oko 1 cm debela, crnosiva s velikim lenticelama. Korijenov sustav je dubok i razgranat. Izbojci su maslinastosmeĊi i sjajni, pokriveni brojnim, krupnim i svijetlijim lenticelama. Pupovi su ĉunjasti, spiralno rasporeĊeni, ušiljeni, ljepljivi, sastavljeni od zelenkastosmeĊih do crvenkastosmeĊih ljusaka, koje imaju bijeli, resasto dlakav rub.

33

Blago su otklonjeni od izbojka. Lišće je jednostavno, široko eliptiĉno ili okruglo, rub lista dvostruko napiljen, 6 - 12 cm dugo, 8 - 9 cm široko. Plojka je s gornje strane tamnozelena, sjajna i gola, a s donje strane bjelkastosiva, gusto dlakava s izraţenim reljefom i provodnim ţilama. Peteljka je duga 1-3 cm. Cvjetovi su 10 - 15 mm široki, dvospolni, entomogamni, bijeli, skupljeni u guste, krupne gronje. Cvjeta u svibnju i lipnju. Prividni plodovi su kuglasto - jajasti, crveno - naranĉasti sa bijelim toĉkicama, oko 15 mm dugaĉki, 10 mm široki. Dozrijevaju od kraja kolovoza do kraja listopada. Zreli plodovi su suhi i brašnati, a nakon djelovanja mraza postaju mekani, slatki i jestivi. Sadrţe do tri sjemenke, koje su izduţene, tamnosmeĊe, a rasprostranjuju ih ţivotinje, najviše ptice, izvor su hrane i za medvjede. Heliofilna je vrsta, uspijeva na karbonatnoj kao i na silikatnoj matiĉnoj podlozi. Preferira toplu i blagu klimu i duboka, mineralno bogata tla, ali se pojavljuje i u višem gorskom podruĉju. Priliĉno dobro podnosi mraz. U nizini se pojavljuje samo pojedinaĉno.

JAREBIKA (Sorbus aucuparia L.)

Jarebika je do 15 - 20 m visoko listopadno drvo. Ima rijetku, okruglastu krošnju, vitko tanko deblo i dobro razvijen, ali plitak korijenov sustav. Doţivi starost do 100 godina. Kora jarebike u mladosti je srebrnosiva, glatka, sjajna, a kasnije uzduţno je ispucala i potamni. Mladi izbojci su crvenkastosivi, gusto dlakavi, a kasnije goli i s većim brojem ovalnih svijetlijih lenticela. Pupovi su veliki, do 15 mm dugi, ušiljeni, prilegli, ĉunjasti, spiralno rasporeĊeni, pokriveni velikim, prileglim, tamnosmeĊim do crnim ljuskama, koje su na gornjim rubovima dlakave i tamnije. Lišće je 10 - 20 cm dugo, neparno perasto sastavljeno od 9 do 19 liski, koje su usko eliptiĉne 1 do 2.5 cm duge, oštro napiljenog ruba, s gornje strane tamnozelene, s donje svijetlozelene, a u jesen naranĉastocrvene boje. Prvo su dlakave, a kasnije gole. Cvjetovi su dvospolni, neugodnoga mirisa, bijeli, oko 1 cm široki, udruţeni su, u do 20 cm širokim vršnim gronjama. Cvate u svibnju ili lipnju. Plodovi su okruglasti, sliĉni bobama, mesnati, do 1 cm debeli, naranĉastocrvene boje, imaju peterokraki zvjezdasti oţiljak na ulegnutom tjemenu. Sirovi su opori, gorki i trpki, u velikoj koliĉini mogu biti i otrovni. Dozrijevaju krajem kolovoza i poĉetkom rujna. Plodovi ostaju na stablu do dugo u jesen ili cijelu zimu. Sjeme raznose ptice, koje ga vrlo radu jedu.U mladosti raste brzo u visinu, ali kasnije naglo uspori. Poluheliofilna je do heliofilna vrsta. U mladosti moţe rasti i zasjenjena, kasnije treba više svjetla. Jarebika je vrlo skromna i prilagodljiva vrsta. Najbolje raste na svjeţim i dubokim tlima, ali nalazi se i na suhim. Dobro podnosi sušu, niske temperature, mraz, snjegolome i posolicu. Jednako dobro raste na vapnenoj i silikatnoj matiĉnoj podlozi. Nastupa kao pionirska vrsta, ali samo na primjerenim staništima gdje nema kompeticije. Jako je otporna protiv oneĉišćenog zraka pa se sadi u parkovima i drvoredima.

34

BREKINJA (Sorbus torminalis L.)

Brekinja naraste kao stablo do 25 (-30) m. Ima okruglastu, gustu krošnju te ravno deblo, prsnog promjera 50-70 (-100) cm. Kora brekinje u mladosti je siva, sjajna i glatka, s velikim lenticelama, a kasnije tamnosiva, krupno nepravilno raspucana, mjestimice se odlupljuje. Korjenov sustav u poĉetku je sa ţilom srĉanicom, kasnije srcast. Izbojci su zelenkastosmeĊi do crvenkastosmeĊi, sjajni, posuti sitnim, bjelkastim lenticelama. Pupovi su spiralno rasporeĊeni, jajasti ili kuglasti, tupovrhi, pokriveni sa svjetlo zelenim do crvenkastim, sjajnim i golim ljuskama. Vršni pup veći je od postranih. Lišće je jednostavno, lapovito, do 18 cm dugaĉko i do 10 cm široko, sa svake strane sa 3-5 lapova. Lapovi su ušiljeni, najdonji par je najveći i gotovo okomit na glavnu ţilu plojke. Prema vrhu lista, lapovi su sve manji, a vrh je kratko ušiljen. Rub lapova jednostruko je ili dvostruko napiljen. Plojka je s gornje strane tamnozelena, sjajna i gola, a s donje strane svjetlija, u poĉetku dlakava, kasnije gola ili samo uz ţile dlakava. Peteljka je dugaĉka 2-5 cm. U jesen je lišće ţućkastonaranĉasto do crvenkasto. Cvjetovi su dvospolni, entomogamni, 30-50 zajedno u vršnim uspravnim gronjama veliĉine 10-12 cm. Latice su jajaste, bijele. Cvijeta u svibnju i lipnju. Plodovi su obrnuto jajasti, smeĊi sa svijetljim toĉkicama, jestivi, po 5-10 zajedno. Dozrijevaju u rujnu i listopadu. Sadrţe do ĉetiri izduţene, tamnosmeĊe,oko 7 mm dugaĉke sjemenke, a rasprostranjuju ih ţivotinje, najviše ptice. Brekinja je pionirska poluskiofilna vrsta, u mladosti dobro podnosi zasjenu, a kasnije traţi dosta svjetla. Termofilna je do mezofilna vrsta otporna na sušu, hladnoću i kasne proljetne mrazove. U našim je šumama sporedna vrsta, koja doprinosi biološkoj raznolikosti, stabilnosti sastojine, potpori glavnim vrstama drveća i poboljšanju kvalitete tla. Vrlo je osjetljiva na kompeticiju ostalih vrsta u zajednici te su za njen uspješan razvoj neophodne prikladne uzgojne mjere. Doţivi starost oko 100 godina. Raste mozaiĉno, tj. pojedinaĉno ili u manjim skupinama, pomiješana s ostalim vrstama, uglavnom u termofilnim šumskim zajednicama hrasta medunca i u zajednicama hrasta kitnjaka, na prisojnim poloţajima. Iako rijetko, brekinja dolazi i u zajednici hrasta luţnjaka i obiĉnog graba u Slavoniji, na sušim terenima.

35

LIPA MALOLISNA (Tilia cordata Mill.)

Raste kao listopadno stablo, visine do 30 m. Kora je sivosmeĊa; kod mladih stabala je glatka i tanka, a u starijoj dobi je izbrazdana. Pupovi dvoredni, jajasti i obavijeni s dvije nejednako velike crvenkaste ili zelenkaste ljuske. Listovi jednostavni i srcoliki, 4-7 cm dugi; donja strana lisne plojke je modrozelena s ĉupercima smeĊih dlaĉica u uglovima lisnih ţila. Cvjetovi dvospolni; skupljeni u paštitastim cvatovima koji su smješteni na dugaĉkoj zajedniĉkoj stapci, uz koju je djelomiĉno prirastao letni list koji ne poĉinje od osnove cvjetne stapke, u jednom cvatu moţe biti do 15 cvjetova; cvate u lipnju. Plodovi sitni, okruglasti, lomljivi i smeĊi orašĉići, smješteni na dugaĉkoj zajedniĉkoj stapci, s letnim listom koji omogućuje raznošenje plodova pomoću vjetra. Optimalna staništa za malolisnu lipu su breţuljkasta i niţa brdska podruĉja (do 500 m n.v). U našim nizinskim luţnjakovim šumama raste na povišenim i ocjeditim terenima. Najbolje joj odgovaraju rahla, duboka i vapnenasta tla. Biljka je polusjene i sjene. Nikad ne tvori ĉiste lipove sastojine, već raste u smjesi s ostalim vrstama drveća.

LIPA SREBROLISTA (Tilia tomentosa Moench.)

Lipa je listopadno stablo, visine do 30 m. Kora je siva i dugo vremena glatka; u starijoj dobi uzduţno izbrazdana. Izbojci sivo pustenasti, pupovi dvoredni, jajasti i obavijeni s dvije nejednako velike maslinastozelene ili crvenkastosmeĊe i sivo pustenaste ljuske. Listovi jednostavni i srcoliki, do 15 cm dugi; donja strana lisne plojke je srebrnastobijelo pustenasta. Cvjetovi dvospolni, skupljeni u paštitastim

36

cvatovima koji su smješteni na dugaĉkoj zajedniĉkoj stapci; letni list poĉinje od osnove cvjetne stapke, cvate u lipnju. Plodovi su tvrdi, okruglasti, bradaviĉasti i sivo pustenasti orašĉići smješteni na dugaĉkoj zajedniĉkoj stapci s letnim listom koji omogućuje raznošenje plodova pomoću vjetra. Raste pojedinaĉno ili u skupinama unutar zajednica mezofilnog i termofilnog karaktera. Najĉešće se pojavljuje u šumi hrasta luţnjaka i obiĉnog graba na breţuljkastim podruĉjima panonskih gora, obrastajući sjeverne i zapadne padine do 300 m n. v. Srebrnasta lipa se pojavljuje i u zajednicama hrasta cera i sladuna. Sve vrste lipa su poznate kao medonosne i ljekovite vrste i ĉesto se sade u parkovima i alejama. Zbog toga se lipe od davnih vremena kultiviraju i šire izvan svojih prirodnih staništa. Lipe su simbol starih slavenskih naroda. Smatra se da su juţni Slaveni gradili crkve i svetišta na mjestima gdje su nekada rasle svete lipe.

BRIJEST NIZINSKI (Ulmus carpinifolia Gled.)

Do 40 m visoko drvo nizina i breţuljaka, pravog debla, s širokom i gustom krošnjom. Granĉice su mu sitne. Lišće do 10 cm dugaĉko. Pupovi su sitni i tamno smeĊi. Na granama i mladim stabalcima ĉesto su jaĉa plutasta rebra. Cvate u 3. i 4. mjesecu prije listanja, a cvjetovi su dvospolni u gustim ĉupercima na prošlogodišnjim granama, stoje u gustim kiticama, kao i plodovi, a stapka im je kratka. Sjemenka se nalazi u gornjoj polovici ploda, koji je do 2,5 cm dug. Kora do 3 cm debela, tamnosiva, duboko uzduţno ispucala. Korijenov sustav površinski i jako razvijen, u mladosti ima srĉanicu koja kasnije izumire, a zamjenjuje ju brojno boĉno korijenje. Listovi, tamnozeleni, asimetriĉne peteljke, nazubljenog ruba. Kod nas je vaţan ĉlan nizinskih šuma, gdje raste s hrastom luţnjakom i poljskim jasenom. Traţi aluvijalna, vlaţna, humozna, duboka tla. Ima ga i po breţuljcima i niţem gorju, a ĉest je i u primorju. Jednodomna, anemofilna i poluksiofitna vrsta. Doţivi starost preko 500 godina. Obolijeva od holanske bolesti brijesta (Ceratocystis ulmi) te postepeno nestaje iz naših šuma.

37

BRIJEST PLANINSKI (Ulmus glabra Huds.)

Do 40 m visoko listopadno drvo, masivnog, ravnog debla, jakih grana i guste, široke krošnje, Granĉice su mu odebele i dlakave. Pupovi su tamni, rĊasto-dlakavi i tupi. . Listovi najširi iznad gornje trećine duţine, napiljena ruba, tamnozeleni, obrnuto jajoliki, 8-16 cm dugi, veoma hrapavi, na bujnijim mladicama s 3 vrha. Cvate u 3. i 4. mjesecu prije listanja, a cvjetovi su dvospolni u gustim ĉupercima na prošlogodišnjim granama . Cvjetovi su u ovećim kiticama, kojima su peteljke duţe nego kod nizinskog brijesta. Plod je do 2,5 cm dug, obrnuto jajolik. Sjemenka se nalazi u sredini ploda. Kora do 2 cm debela, tamnosiva, dugo glatka, kasnije ispuca. Korjenov sustav površinski i jako razvijen. Raste obiĉno u po-druĉju bukve. Jednodomna, anemofilna i mezofilna vrsta.

VEZ (Ulmus laevis Pall.),

Do 30 m visoko jednodomno, higrofilno i poluskiofitno drvo masivnog debla s promjerom do 1,5 m, široko zaobljene krošnje, sivo-smeĊe kore i ţilava lika, koje je odliĉno za vezanje. Granĉice su do druge godine dlakave, dosta tanke. Lišće je najšire u sredini, odozdo dlakavo s mekim maljama, jako asimetriĉne baze i napiljena ruba. Postrane ţilice gornjeg dijela plojke nikad se ne razgranjuju. Cvate u 3. i 4. mjesecu prije listanja, a cvjetovi i plodovi stoje na dugaĉkoj stapci na prošlogodišnnjim granama. Oni ĉine ovelike

38

kitice i vise. Pupovi su oštri, goli, svijetlo smeĊi, s tamnim rubovima ljusaka. Plod na rubu krilca je dlakav. Sjeme se nalazi u sredini ploda. Korjenov sustav jako razvijen, širi se u dubinu i širinu. Raste preteţno u nizinama na bogatim, aluvijalnim, vlaţnim, periodiĉki plavljenim tlima.

G R M O V I

PAVITINA, VINJAGA (Clematis vitalba L.)

Listopadna drvenasta penjaĉica do 20 m duţine i 10 cm debljine, vitkog i tankog stabla koje ne moţe rasti samo nego se penje po drugom drveću. Korijenov sustav je površinski i dobro razvijen. Kora je tanka, vlaknasta i sivo smeĊa. Listovi sastavljeni, preteţno od 5 listića koji su goli cijela ruba ili grubo lapoviti. Na lisnim peteljkama pojedinih listića razvijaju se vitice kojima se pavit prihvaća za podlogu. Cvate u 7. i 8. mjesecu, a cvjetovi su u stojećim metlicama u pazušcu listova, mlijeĉno bijele boje i slabog mirisa. Plod je jednosjemeni orašĉić s dlakavim repom. Otporna na hladnoću, sušu i gradsko oneĉišćenje. Predstavlja opasan korov koji guši mlada stabla i pomladak. Biljka sadrţi otrovnu tvar protoanemonin, a na koţi moţe izazvati plkove i rane.

DRIJEN (Cornus mas L.)

Drijen je listopadni grm ili nisko drvo, do 8 m visine, sa zaobljenom gustom krošnjom. Mlade granĉice su zelenkastosmeĊe i većinom fino dlakave. Listovi su ovalnog oblika, s dugaĉko izvuĉenim vrhovima. Cvjetovi su ţuti, javljaju se rano, prije listanja, sakupljeni u štitasti cvat, pravilni su i ĉetvoroĉlani. Cvjeta u veljaĉi i oţujku. Drenjine su plod drijenka, duguljastog su oblika. Mlade drenjine su svijetlocrvene boje i nisu ukusne za jelo, dok su zrele drenjine tamnocrvene boje i vrlo ukusne za jelo. Raste na humoznim, vapnenastim tlima ravnica i breţuljaka.

39

SVIB (Cornus sanguinea L.)

Raste kao listopadni, široko i gusto razgranati grm ili manje stabalce, visine do 4 m, kora je siva i glatka; u starijoj dobi je mreţasto raspucana. Izbojci tanki i šiboliki, sitno dlakavi; na osunĉanoj strani su ljubiĉastocrveni, a na zasjenjenoj zelenkasti. Pupovi su nasuprotni, obrasli su s prileglim i tamnosmeĊim dlakama (nisu obavijeni ljuskama); razlikuju se lisni (spljošteni) i cvjetni (s okruglastim izboĉenjem u sredini) pupovi. Listovi jednostavni, jajoliki do eliptiĉni, 4-10 cm dugi, s obje strane prileglo dlakavi. Cvjetovi dvospolni, bijeli i skupljeni u paštitastim cvatovima; graĊeni su na osnovi broja 4 (4 latice, 4 lapa, 4 prašnika); cvate nakon listanja (svibanj).Plodovi: okruglaste i crne koštunice, posute s bijelim i sitnim toĉkicama; nisu jestivi. Vrsta koja se pojavljuje u našim nizinskim i brdskim šumama. Najbolje uspijeva na vlaţnim i rastresitim tlima nizinskih šuma. Biljka je svjetla (heliofit) i polusjene (poluskiofit). Doţivi starost oko 30 godina.

LIJESKA OBIĈNA (Corylus avellana L.)

Listopadna biljka koja raste najĉešće kao grm visine 2-8 m ili stabalce visine do 7 m. Listovi su zaobljeni, dugi 6-12 cm i prekriveni malim dlaĉicama sa svake strane.Cvijet se stvara vrlo rano u proljeće, prije lišća. Svaki cvijet moţe biti muški ili ţenski. Muški je cvijet ţut i dugaĉak 5-12 cm, a ţenski vrlo mali, velikim dijelom skriven u pupoljku, samo s kratkim svijetlo-crvenim laticama (1-3 mm) koje izlaze van. Plod je orašasto voće koje sazrijeva u malim grozdovima, oko 1-5 komada u svakom. Svaki od njih se nalazi u svojoj "ljusci" sliĉnoj smotanom listu. Ona pokriva tri ĉetvrtine ploda. Plod je sa svih strana zaobljen, 15-25 mm dugaĉak i 12-20 mm širok, ţuto-smeĊe boje s malo blijeĊim urezom na sredini. Kada sazrije, plod ispada iz ljuske, a to je oko 7-8 mjeseci poslije oprašivanja. Raste na svim vrstama tla osim pjeskovitih i moĉvarnih, od nizina do breţuljaka.

40

GLOG JEDNOPLODNI (Crataegus monogyna Jacq.)

Raste kao do 4 m visoki grm ili do 10 m visoko stabalce - izbojci crvenosmeĊi ili maslinastozeleni sa sivim odsjajem, goli- trnovi do 2,5 cm dugaĉki, nešto savijeni- kratki izbojci izlaze gotovo okomito iz dugog izbojka i redovito završavaju trnovima- pupovi spiralno rasporeĊeni, ušiljenog vrha- ljuske pupova glatke, tijesno uz pup priklonjene, crvene, sjajne, neravnog ruba, ĉesto nešto rascjepkane- vršni pup neznatno krupniji od postranih- postrani pupovi priklonjeni uz izbojak ili se nalaze koso na osnovi trna; ponekad su u nodiju po dva pupanejednake veliĉine- oţiljak otpalog lista sitan, uzak, razvuĉeno srcast, s tri nejasna traga provodnih snopića.

GLOG CRVENI, VIŠESJEMENI GLOG (Crataegus oxyacantha L.)

Raste kao grm visine do 4 m u hrastovim poplavnim šumama ili na gredi. Listovi su obrnuto-jajoliki s 3-5 kratkih lapova, odozgo sjajni, odozdo uz ţile dlakavi. Cvjetovi su smješteni na golim cvjetnim stapkama, bijeli ili svijetloruţiĉasti. Plodovi su jajoliki, crveni,većinom s dvije koštice.

41

LIKOVAC OBIĈNI (Daphne mezereum L.)

Listopadan grm visok 30 - 150 cm sa šibolikim i uspravnim granama. Kora je relativno debela, mekana, u mladosti ţućkastozelena, kasnije smeĊa, s dugim vlaknima svilenkastog lika. Korijenov sustav je dobro razvijen. Listovi su duguljasto - lancetasti, spiralno rasporeĊeni i smješteni pri vrhu izbojka. Cvate u rano proljeće prije listanja (2. - 4. mjesec). Cvjetovi su veoma mirisni, najĉešće grupirano po 3 na prošlogodišniim izbojcima. Plod se crvena, sjajna i soĉna koštunica. Svi dijelovi biljke, a naroĉito kora i plodovi, su veoma otrovni. Raste na plodnim, svjeţim i rahlim tlima od nizina dobrdskih i planinskih šuma.

KURIKA OBIĈNA (Euonymus europaea L.)

Raste kao listopadni grm, visine do 3 m ili rjeĊe stabalce, visine do 6 m. Kora je u mlaĊoj dobi zelenkasto, smeĊe i sivo prošarana, plutasta; u starijoj dobi smeĊesiva i ispucana. Izbojci zeleni i sjajni, ĉesto s uzduţnim i ţutosmeĊim plutastim rebrima koja se mogu razviti u krilate izrasline. Pupovi su unakrsno nasuprotni ili koso nasuprotni, obavijeni su većim brojem zelenkastih ljusaka, crvenkastosmeĊih rubova, a listovi jednostavni, duguljasto jajoliki do eliptiĉni. Cvjetovi dvospolni, zelenkastobijeli ili zelenkastoţuti; graĊeni su na osnovu broja 4 i skupljeni su u rijetkim paštitastim cvatovima; cvate u travnju i svibnju. Plodovi ruţiĉasti, ĉetverodijelni tobolci; svaka sjemenka je obavijena ţutonaranĉastim arilusom i visi na tankoj niti; plodovi su otrovni. Raste u nizinskim i brdskim

42

podruĉjima. Doţivi starost i do 80 godina. Vrsta je koja voli vlaţna i svjeţa tla. Raste u šumama, na rubovima šuma, po ţivicama, poljima i stijenama. Biljka je polusjene (poluskiofit) i svjetla (heliofit).

KURIKA ŠIROKOLISNA (Euonymus latifolia Mill.)

Listopadni srednje visok grm, rjeĊe manje stabalce visoko do 6 m. razgranate i prozraĉne krošnje debljine stabla do 20 cm. Kora je maslinasto - zelena do crveno smeĊa gola i glatka. Korjenov sustav se razvija površinski. Listovi su eliptiĉni s izraţenim vrhom, dugi do 14 cm, na licu tamnozeleni, a na naliĉju svjetliji. U jesen poprime vrlo lijepu crvenu boju. Cvate u 4. i 5. mjesecu u dvospolnim, tamnozelenim, paštitastim cvatovima. Plod je koţasta ĉahura s krilatim bridovima. Sjeme bijelo, obavijeno naranĉastim arilusom. Traţi svjeţa, neutralna, humozna i stjenovita tla, najĉešće u bukovim i jelovim šumama.

TRUŠLJIKA OBIĈNA (Frangula alnus Mill.)

Ova biljka se javlja kao grm ili omanje drvo visoko do 5 m obavijeno sjajnom i glatkom sivosmeĊom korom na kojoj se uoĉavaju bjelkaste lanticele vodoravno postavljene. MlaĊi ogranci imaju koru s crvenkastom nijansom. Na granama se nalaze obrnutojajasti ili elipsasti listovi donekle valovitog ili cijelog ruba. Lice im je tamnozeleno, dok je naliĉje ţućkastozelene boje. Od 2 do 6 bjelkastih cvjetova ţućkaste unutrašnjosti formiraju u pazusima listova štitaste cvatove. Plod je okrugla boba promjera oko 8 mm. U nezrelom stanju je najprije zelena, zatim crvena, a u zrelom stanju crnoljubiĉasta. Cvjeta u

43

svibnju i lipnju. Rasprostranjena je u najvećem dijelu Europe, zatim u Maloj Aziji, Sibiru, Kini. Najĉešće je nalazimo na vlaţnim šumskim mjestima, u šumama johe i poljskog jasena. No, moţe se naći i uz rijeke, potoke i sl.

ŢUTILOVKA (Genista tinctoria L.)

Listopadni grm oko 30 - 60 cm visok s gustim, šibolikim, uspravnim i uzduţno izbrazdanim granĉicama. Kora je tanka i zelena, korjenov sustav dobro razvijen. Listovi su sitni, lancetasti do 4 cm dugii na donjoj strani uz srednju ţilu dlakavi. Cvate veći dio proljeća i ljeta (4 - 8 mj.) Cvjetovi su ţute boje u gustim grozdovima na vrhovima izbojaka. Plod je mahuna duga do 2,5 cm, zrela smeĊe boje s 6 - 10 sjemenki. Sjeme je eliptiĉno, sjajno, do 2,5 mm dugo. Velika ţutilovka je ĉesta u šumama i šikarama hrastovog i bukovog pojasa. S hrastom luţnjakom i rastavljenim šašem tvori poznatu "Slavonsku šumu" (Genisto elatae - Qurcetum roboris caricetosum remotae). Raste na vlaţnim i svjeţim tlima.

BRŠLJAN (Hedera helix L.))

Ova zimzelena penjaĉica naraste 20-30 m u visinu na za nju prikladnim mjestima, kao što su drveća, klifovi i zidovi. Odlikuje se koţastim zimzelenim listovima koji na jednoj biljci mogu doći u više razliĉitih oblika. Listovi mogu biti zeleni ili prošarani kremastobijelim ili srebrenastim prugama, a dugi su 50-100 mm. Srcolikog su varijabilnog oblika i spiralno rasporeĊeni. Spiralno su rasporeĊeni po stabljici koja se pomoću zraĉnog korijenja penje i prihvati za podlogu. Cvijeta od kraja ljeta do kasne jeseni, toĉnije od

44

kolovoza do listopada. Cvijetovi su bijelozelene boje. Plod su tamnoplave bobice promjera 6-8 mm, koje su donekle otrovne za ljude. Plodovima bršljana hrane se mnoge ptice, pa one tako rasprostranjuju njihove sjemenke. U svakom plodu se nalazi 1-5 sjemenki. Bršljan moţe doţivjeti i do nekoliko stotina godina starosti, ima vrlo spor prirast. Javlja se na vlaţnim i humusnim zemljištima, ali dobro podnosi i kamenita i vapnenasta tla, voli vlaţan zrak.

BOROVICA OBIĈNA (Juniperus communis L.)

Raste kao razgranat grm visok 1-2 m ili stablo visoko do 10 m. Listovi su igliĉasti, bodljikavi, u poĉetku svijetlozelene boje, kasnije potamne a po sredini gornje strane lista pokazuje se plavkasto-bijela crta. Listovi su dugi 8 do 10 milimetara prema vrhu zašiljeni i bodljikavi,, smješteni po 3 u pršljenu. U pazušcima listova razvijaju se sitni dvodomni cvjetovi. Cvate u travnju i svibnju, a plodovi dozrijevaju u jesen sljedeće godine.Muški cvjetovi sastoje se od mnogobrojno poredanih prašnika u pršljen, a ţenski cvjetovi od 3 uspravna sjemena pupoljka koji su poduprti s 3 ljuske. Gornji dio tog malog ĉešera je mesnat i pretvara se u okruglu bobu koja je u 1 godini zelena i jajasta oblika a u drugoj godini dozori u tamnocrno-smeĊu okruglu bobu s plavim maskom. Moguć je i trogodišnji razvitak od cvjetanja do sazrijevanja boba. Iz svih dijelova te biljke izlazi svojstven, fino aromatiĉan miris a i drvo borovice lijepo miriše. Drvo i iglice razvijaju prilikom sagorijevanja balzamiĉan miris. Borovica nema naroĉitih zahtjeva na tlo a dolazi ĉesto u velikom mnoštvu na kamenitoj i kraškoj podlozi od primorskog podruĉja do planinskih i brdskih podruĉja. U Slavoniji se javlja u šumi hrasta medunca i crnoga graba.

45

NEGNJIL, ZANOVIJET (Laburnum anagyroides Medik.)

Raste kao do 7 m visoki grm ili stabalce, izbojci zeleni do sivozeleni, pri vrhu sitno svilenasto pustenasti. Pupovi su spiralno rasporeĊeni, smješteni iznad produljenih jastuka otpalih listova, ovalno koniĉni, sivkastobijeli usljed gustih dlaĉica koje pokrivaju ljuske, ljuske pupova ovalno produţene, s trepaviĉavim rubovima, a dlake prelaze preko vrha pupa. Vršni pup nešto je krupniji od postranih, okruţen jastucima otpalih listova tako da od njega najĉešće vire samo bijele trepavice ljuski. Postrani pupovi tijesno priklonjeni uz izbojak i zbog toga nešto spljošteni. Raste u bukovim i primorskim šumama.

KALINA OBIĈNA (Ligustrum vulgare L.)

46

Listopadni razgranati grm visine do 3m sa mnogim šibolikim izdancima. Dobro tjera izdanke iz panja i korijena. Korijenov sustav je dobro razvijen, Kora siva ili svijetlo smeĊa, gola sa svijetlim lenticelama i tanka. Listovi su duguljasti ili lancetasti, polu koţasti, tamno zelene boje, ĉesto ostaju na granama do zime, a mogu i prezimiti. Cvate u 6. i 7. mjesecu, a cvjetovi su bijeli, u gustim metlicama i dosta neugodnog mirisa. Plod je crna, kuglasta boba koja preteţno prezimi na granama. Stanište svjeţa humusna i rahla tla u ravnicama u hrastovim šumama.

KOZLOKRVINA, ORLOVI NOKTI (Lonicera caprifolium L.)

Iz vodoravnog i površinskog korijena izrasta gusto razgranata listopadna povijuša koja naraste 4 do 10 m. Stabljika je obavijena svijetlosmeĊom korom. Mlade granĉice su šuplje. Na granama se nalaze jajasti listovi postavljeni nasuprotno. Dugi su 3 do 6 cm. Donji listovi imaju kratke peteljke, nekoliko gornjih obuhvaća granĉicu pa imamo dojam da ih ona probija. U pazusima tih listova smješteno je 3 do 10 mirisnih cvjetova bijeloţućkaste boje. Ovi cvjetovi ĉine pršljenasti cvat. Plod je koraljnocrvena boba promjera oko 8 mm. Kozja krv cvjeta od svibnja do kolovoza. Ova biljka za svoj ţivot traţi sjenovita mjesta gdje nema izravnog udara sunca. Voli termofilne i mezofilne šume. Nalazimo je po šumarcima i ţivicama.

PASJE GROŢĐE CRVENO (Lonicera xylosteum L.)

Iz površinskog, dobro razvijenog korijena, raste listopadni grm do 3 m visine. Kora je tanka i siva. Listovi su 3 do 6 cm dugi, a 2 do 3 cm široki. Imaju dugu peteljku. Dlakavo im je i lice i naliĉje, a rub trepaviĉast. Dvospolni cvjetovi bjelkastoţute boje nalaze se u parovima na 1 do 2 cm dugoj stapci. Prekriveni su finim dlaĉicama. Plodovi su crvene mesnate bobe. Po dvije bobe imaju zajedniĉku peteljku. Crveno pasje groţĊe cvjeta u svibnju i lipnju, a plodonosi u srpnju i kolovozu. Njezino stanište

47

su mezofilne šume bukve i rjeĊe jele te šikare.

TRNINA, CRNI TRN (Prunus spinosa L.)

Raste uglavno po pašnjacima ili rubovma šuma kaogusto razgranat grm visine je 1-5 m a u rijetkim sluĉajevima, i do 6 m visine s trnovitim ograncima. Stablo ima vijek do oko 40 godina.Razmjerno maleni listovi su velicine od 2 do 4 centimetra. Sitni bijeli cvjetovi cvatu u travnju i svibnju.Trnina ima tamnu koru, koja se cijepa u poodmakloj dobi u uskim trakama. Kore grana su crvenkasto smeĊe boje. Plodovi trnine poĉinju dozrijevati u kolovozu i tada postaju plavkastocrno okrugla koštunica promjera izmedu 1 do 1,5 centimetara. Trnjine su vrlo kisele i gorke - sve dok ih "opari" prvi mraz. Nakon mraza postaju ukusnije. Raste preteţno u ravnicama ili prigorju uz rubove hrastovih šuma ili šumama rijetkog sklopa.

KRKAVINA, PASDRIJEN (Rhamnus cathartica L.)

Raste kao grm visine do 3 m ili stabalce visine do 8 m. Kora je svijetlosiva do ţutosiv, sjajna i glatka. Ljušti u horizontalnim trkama. Korjenov sistem razvijen, prodire duboko u tlo. Pupovi pokriveni s više crvenosmeĊih ili smeĊecrvenih ljuski sa svjetlijim rubom. Nema vršnog pupa, već izbojak završava trnom. Listovi3-6 (9) cmdugi i 3-5 cm široki sa 3-5 luĉno savijenih boĉnih nerava, na peteljkama dugim oko 1cm. Cvjetovo maleni, ţutozeleni u pazušvima listova na novim izbojcima,po 3-5zajedno. Cvjeta u svibnju i lipnju. Plod je promjera 6-8 mm,u poĉetku zelen a po sazrijevanju crn, sazrijeva u rujnu ili listopadu. Spororastuća vrsta, koja nastanjuje topla i suha staništa, u Slavoniji šume grnog graba i medunca.

48

RUŢA DIVLJA, PASJA RUŢA (Rosa canina L.)

Izraste u 2 do 3 metra razgranjeni grm i prema dolje obraslim bodljikama. Tanke se grane savijaju u luku, a listovi su naizmjeniĉni i neparno perasti, sastavljeni od 5-7 jajastih, oštro nazubljenih listića. Cvate od svibnja do srpnja, u niţim predjelima cvate obiĉno u proljeće, u višim kasnije. Cvjetovi se sastoje od 5 latica ruţiĉastobijele boje ugodnog mirisa. Plodovi (šipak) su oko 1,5 cm jajasti i crvene ili crvenonaranĉaste boje, slatko-kiseli s velikim brojem tvrdih i uglastih dlaĉicama obraslih plodića koji se pogrešno nazvaju sjemenkama, a dozrijevaju većim dijelom od sredine rujna. Divlja ruţa raste po sunĉanim rubovima šuma, po ţivicama, na pašnjacima nizinskog i brdskog podruĉja, meĊu grmljem, uz ograde. Uspijeva i na kamenjarima, ali je u tom sluĉaju plod biljke znatno manji. Rasprostranjena je po cijeloj Europi i dijelu Azije gdje vlada umjerena klima.

KUPINA PLAVA (Rubus caesius )

Raste kao niski polegli grm visine 40-70 cm s okruglim izbojcima na kojima su tanke i slabe bodlje. Kora je tanka i zelenkasta,pupovi sitni, listovi trodjelni s jajastim liskama po rubu dvostruko napiljenim. Plod je zbirna koštunica (boba)sastavljen od 5-20 soĉnih koštunica plavosive boje, sazrijeva tokom 8 i 9 mjeseca. Preferira vlaţna poluzasjenjena staništa, šume poljskog jasena i bijele vrbe.

49

KUPINA (Rubus fruticosus L.)

Zimzeleni grm visine 1-2 m. Kora je zelenkastosmeĊa s kukastim bodljama. Pupovi su spiralni i koniĉno ušiljeni. Listovi perasti, sastavljeni od 3-5 listića koji su ĉesto naborani odozgo goli, odozdo maljavi. Cvijetovi su bijeli ili ruţiĉasti, dvospolni, grupirani u grozdaste ili metliĉaste cvati. Plod je zbirna koštunica. Plodovi sazrijevaju postupno, i crno su obojani u vrijeme kada su spremni za berbu. Kupina je raširena na rubovima šuma, zapuštenim površinama, svijetlim šumama.

MALINA (Rubus idaeus L.)

Zimzeleni grm visine 1-2 m. Kora je zelenkastosiva sa ţutosivim uzduţnim prugama i bez trnja. Pupovi su spiralni i koniĉno ušiljeni. Listovi perasti, sastavljeni od 3-5 (7) listića odozgo glatki, odozdo bijelopustenasti. Cvijetovi su bijeli ili ruţiĉasti, dvospolni, grupirani u grozdaste ili metliĉaste cvati. Cvijet je sastavljen od 5, ponekad od 3 ili 7 ĉašiĉnih listića, od 5 cvijetnih ovalnih listića i većeg broja prašnika i plodnica, koji se nalaze na zajedniĉkom cvjetištu. Plod je zbirna koštunica crvena kad sazrije. Raste u brdskim šumama na svjeţim tlima.

50

VEPRINA BODLJIKAVA (Ruscus aculeatus L.)

Veprina je vazdazeleni grm visine do 80cm. Stabljika joj je razgranata i nosi dvije vrste listova. Laţni su listovi jajoliki i bodljikavi, a s njihove donje strane su maleni pravi listovi. Iz neuglednih cvjetova razvija se plod otrovna boba crvene boje kojim se hrane razne ţivotinje. Bodljikava veprina inaĉe pripada sloju grmlja, a u Hrvatskoj je zaštićena biljka. Raste u šumama hrasta luţnjaka na gredama.

VEPRINA ŠIROKOLISNA (Ruscus hypoglossum L.)

Širokolisna veprina je trajni zimzeleni polugrm visine do 40 cm, pridignute ili polegnute, slabo razgranate stabljike s duguljasto lancetastim do eliptiĉnim listovima- filokladijama. Ti listovi su koţnati, mekani, sjajni, rjeĊe su jajastog oblika.Vrh je ušiljen ali mekan, nervatura lista je paralelna. Dostiţe duţinu od 3-11 cm, a širina mu je od 1- 5,2 cm. Listovi su reducirani, nisu gusto rasporereĊeni. U pazušcima listova razvijaju se filokladiji veliĉine do 0,5 cm. Biljka cvate u oţujku, travnju i svibnju. Plod je okruglasta boba crvene boje promjera od 1-2 cm koja dozrijeva od rujna do prosinca. Biljka je dvodomna. Raste u brdskim šumama hrasta kitnjaka i bukve na vlaţnom i plodnom tlu.

51

VRBA IVA (Salix caprea)

Raste kao grm ili manje drvo visine do 7m. Kora je debla zelenkasta i dugo vremena glatka. Pupovi su debeli i sjajnosmeĊi. Izbojci su debeli, u poĉetku sivo dlakavi. Lišće je široko jajoliko ili eliptiĉno, 6-10 cm dugo i 3-6 cm široko, odozdo bjelkasto-pustenasto, s 6-10 postranih ţila. Vrh lista ĉesto je spiralno usukan. Palistići su bubreţasti i nazubljeni, kraći od peteljke. Cvate prije listanja. Rese su debele i do 4 cm dugaĉke. Cvjetni priperci su raznobojni, crnkasta vrha. U muškom cvijetu su 2 prašnika. Oprašuje se kukcima. Raste uglavnom u nizinskim šumama. Javlja se na vlaţnim staništima uz obale rijeka i jezera. Moţe rasti i na manje vlaţnim staništima, gdje je prikladan sastav tla.

VRBA SIVA (Salix cinerea L.)

Raste kao manje stablo ili veći grm visine 4-5 m Raste. Izbojci i pupovi su sivo-baršunasti. Lišće je 5-10 cm dugo, obrnuto-jajoliko ili eliptiĉno, valovita i napiljena ruba, s postranih 10-15 ţila, odozgo sivo-zeleno, odozdo sive boje i pustenasto. Pališće je baršunasto. Cvate prije ili za vrijeme listanja. Prašnici su goli ili na bazi dlakavi. Muške su rese do 5, a ţenske do 9 cm duge. Cvijetni priperci su ţuti, ujednaĉene boje. Oprašivanje vrše kukci. Supke su sitne, eliptiĉne. Raste u vlaţnim staništima, u ritovima i uz bare i jezera.

52

VRBA LOVOR , PRAŠLJIKA (Salix pentandra L.)

Listopadno drvo visine do 13m,promjerom debla do 60 cm nepravilne , široke, prozraĉne krošnje. Kora je isprva ljepljiva, na starijim izbojcima sjajna, na starijim stablima sivosmeĊa debela 2-3 cm, uzduţno ispucala. Pupovi su jajasti, ušiljeni, pri vrhu crvenosmeĊi, pri dnu zelenkasti. Vršni pup krupniji. Listovi 5-10 cm dugi i 2-4 cm široki, u poĉetku ljepljivi i mirisni, a kasnije koţasti, na licu tamnozeleni i sjajni, a na naliĉju sivi i goli. Peteljke duge 8-15 mm s brojnim ţljezdama. Dvodomna vrsta, muški cjvetovi u resama dugim do 6 cm, a ţenski u manjim resama na kratkoj stapci. Raste u moĉvarnim i poplavnim šumama, ĉesto s crnom johom.

RAKITA (Salix purpurea L.)

Rakita raste uglavnom kao grm visine do 6m. Listovi su uski, duguljasti, najširi u gornoj trećini duţine.Rublistau gornjoj trećini duţine napiljen, a donji dio lista cjelovita ruba. Mjestimiĉno su listovi gotovo nasuprotni. Cvjeta prije listanja, muške rese isprva sive, a kasnije purpurno crvene. Izbojci tanki i nerazgranjenitevrlo ţilavi pa su pogodni za pletenje. Raste na pjeskovito humoznim tlima izloţenim poplavama gdje ostalo drveće ne moţe.

53

VRBA BADEMASTA (Salix triandra L.)

Raste kao grm ili drvce visine do 4 m. Izbojci su ţilavi i vitki. Pupovi su smeĊi. Lišće je suliĉasto, 5-10 cm dugo, odozdo plavkasto-zeleno, fino napiljena i ţljezdasta ruba. Peteljka je u gornjem dijelu ţlijezdasta. Palistići su bubreţasti i dugo se zadrţe. Prašnika ima 3. Muški je cvjetni priperak s dvije, a ţenski s jednom ţlijezdom. Oprašivanje je kukcima. Bademasta vrba cvjeta i donosi sjeme od svibnja kroz cijeli vegetacijski ciklus. Šuma bademaste vrbe je pionirska zajednica, koja se razvija na najniţim dijelovima sprudova ili depresijama s kojih se voda povlaĉi najkasnije. Prilikom povlaĉenja visoke vode, vjetrom ili vodom doneseno sjeme odmah poĉne klijati na mokrim dijelovima golih sprudova. Zbog jako gustog rasta, taloţi i zadrţava pijesak pa stvara uvjete za uspijevanje bijele vrbe, koja je potiskuje.

BAZGA CRNA (Sambucus nigra L.)

Raste kao grm ili stabalce visine do 10 m i promjera do 30 cm. Kora izbojaka je siva,a lub stabalaca svijetao, mekan i mreţasto izbrazdan. Pupovi su bez stapke, duguljasti, crvenkasti. Listovi sastavljeni od 3-7 eliptiĉnih listića ušiljena vrha, oštro napiljena ruba dugaĉkih 4-12 cm.cvate u svibnju i lipnju. Cvjetovi mirisavi, sakupljeni u široke paštitaste cvatove.plodovi dozrijevaju u kolovoru i rujnu, crne i sjajne boje. Raste u rijetkim šumama ravnica i breţuljaka na humusnom i svjeţem tlu.

54

KLOKOĈIKA (Staphylea pinnata L.)

Listopadni grm ili manje drvo 2-5(7) m visine i do 20 cm debljine. Jednodomna, heliofilna i entomofilna vrsta. Klija epigeiĉno (supke izlaze van s klicom). Krošnja rijetka i prozraĉna. Korijenov sustav dobro razvijen i razgranat. Kora plaviĉasto smeĊa, upadljivo bijelo prugasta i tanka. Listovi nasuprotni, neparno perasti s 5-7 listića jarko zelene boje. Cvate u 5. mjesecu, a cvjetovi su bijeli, dvospolni i zvonolikog oblika u visećim grozdastim cvatovima. plod je viseći ţutozeleni tobolac. Sjeme u obliku graška, vrlo tvrde kore, smeĊe boje. Traţi svjeţa i duboka tla bogata vapnencom u šumi kitnjaka ili bukve.

HUDIKA CRNA (Viburnum lantana L.)

Iz dobro razvijenog korijena raste listopadni grm ili omanje drvo 3 do 5 m visoko sa šibolikim izdancima. Listovi su dugi 8 do 15 cm i nasuprotno postavljeni. Jajastog su ili prošireno-elipsastog oblika, tamnozelenog lica i pustenasto bijeloţućkastog naliĉja. Rub im je sitno nazubljen. Zućkastobijeli cvjetovi formiraju terminalne zaravnjene gronjaste cvatove. Plod je jajasta spljoštena koštunica koja je u poĉetku zelena, a u zrelom stanju crna. Plod nije jestiv. Hudika cvjeta od travnja do lipnja, a plodonosni krajem srpnja. Rasprostranjena je na vapnenaĉkim i silikatnim tlima. Obitava na svijetlim i toplim staništima od nizinskih do planinskih predjela, kod nas u šumi hrasta medunca i crnog graba te u šumi hrasta kitnjaka i obiĉnog graba..

55

HUDIKA CRVENA (Viburnum opulus L.)

Listopadni grm visine do 4 m i promjera do 15 cm. Kora je sivosmeĊa i tanka. Pupovi pokriveni s dvije gole zelenkastosmeĊe do crvenkastosmeĊe ljuske, nema vršnog pupa, već izbojak završava s dva pupa. Listovi nasuprotni, svijetlozeleni, u jesen crvenkasti, trolapi, na naliĉju maljavo plavozeleni dugi 6-10 cm i isto toliko široki. Peteljka duga 20-25 mm sa ţlijezdama uz plojku lista. Cvijetovi bijeli u štitastim cvatovima, cvjeta u svibnju i lipnju. Plodovi su crvene boje, sazrijevaju u jesen i nisu jestivi. Raste u nizinskim šumama crne johe, poljskog jasena te luţnjaka i ţutilovke na vlaţnim tlima.

PAVENKA MALA (Vinca minor L.)

Zimzeleni polugrm visine 10-15 cm. Kora je tanka i zelena. Korjen je plitak i razgranat. Pupovi nasuprotni s više golih crvenkastozelenih ljusaka. Listovi koţasti,goli duţine 2-45 cm na kratkim peteljkama. Cvjetovi pojedinaĉni,veliĉine do 2,5 cm,ljubiĉastomodri. Cvjeta i oţujku i travnju. Kod nas raste u šumama hrasta luţnjaka i hrasta kitnjaka na svjeţim i bogatim tlima.