SKRIPTA UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO - ef.sum.baef.sum.ba/sites/default/files/nastavni-materijali/UR - skripta za Vitez 2019.pdf · SVEUČILIŠTE U MOSTARU EKONOMSKI FAKULTET SKRIPTA

SVEUČILIŠTE U MOSTARU

EKONOMSKI FAKULTET

SKRIPTA

UPRAVLJAČKO

RAČUNOVODSTVO

za dvogodišnji diplomski studij u Vitezu

2018/2019.

II

SADRŽAJ

UVOD - FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI U TERMINIMA UPRAVLJAČKOG

RAČUNOVODSTVA .................................................................................................................... 3

1. ODLUKE O CIJENAMA I UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA ......................................... 17

2. PODJELA TROŠKOVA U ODNOSU NA PROMJENE RAZINE (OPSEGA)

AKTIVNOSTI i CVP (COST VOLUME PROFIT) ANALIZA ............................................. 36

3. KAPITALNE INVESTICIJE (7. poglavlje Catherine Gowenthorp Upravljačko

računovodstvo) ............................................................................................................................. 46

4. PROCES DONOŠENJA ODLUKA I RELEVANTNE INFORMACIJE .......................... 48

5. OBRAČUN TROŠKOVA ZASNOVAN NA AKTIVNOSTIMA (ABC) I ANALIZA

PROFITABILNOSTI KUPACA/PROIZVODA/USLUGA .................................................... 67

6. IZVJEŠTAJ O NOVČANIM TOKOVIMA .......................................................................... 78

7. KARAKTERISTIKE GLAVNOG BUDŽETA I NJEGOVA IZRADA ............................ 96

LITERATURA/ IZVORI .......................................................................................................... 106

[Pick the date] [UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO ZA DDM]

3

UVOD - FINANCIJSKI IZVJEŠTAJI U TERMINIMA UPRAVLJAČKOG

RAČUNOVODSTVA

POJAM UPRAVLJAČKOG ILI MENADŽERSKOG RAČUNOVODSTVA

Upravljačko ili menadžersko računovodstvo (Management Accounting) je posebna disciplina

računovodstva koja nastoji osigurati informacije financijske i nefinancijske prirode za menadžere svih

razina u svrhu donošenja menadžerskih odluka, osobito u području planiranja, budžetiranja i kontrole

troškova, prihoda i dobiti. Na taj način računovodstvo postaje izvorom informacija za menadžere u

svrhu donošenja pravovremenih odluka te ostvarenja povratne veze (Belak, 1995).

Menadžersko računovodstvo pomaže menadžerima da razumiju što se i zašto dogodilo u prošlosti, da

kontroliraju sadašnjost i planiraju budućnost. Menadžersko računovodstvo nije obvezno po zakonu pa

sadržaj izvješća menadžerskog računovodstva nije formaliziran zakonom. Također, menadžersko

računovodstvo, iako koristi informacije iz financijskog računovodstva koristi i neke druge podatke

uključujući informacije o budućim transakcijama, po čemu se bitno razlikuje od financijskog

računovodstva (Belak, 1995).

RAZLIKE IZMEĐU UPRAVLJAČKOG/ MENADŽERSKOG I FINANCIJSKOG

RAČUNOVODSTVA

Pod pojmom računovodstva (Belak, 2006) podrazumijeva se opisivanje, mjerenje i tumačenje

ekonomskih aktivnosti određenih subjekata. Računovodstvo je sustav koji sadrži metode i sredstva

koje koriste subjekti kako bi pratili i spoznali stanje svoje imovine, kapitala i obveza, te utvrdili rezultate

poduzetih ekonomskih aktivnosti. „Računovodstvo kao opći pojam obuhvaća izuzetno kompleksni skup

tehnika, načela i vještina mjerenja, opisivanja i tumačenja ekonomskih aktivnosti različitih entiteta“

(Belak, 1995).

Podjela računovodstvenog sustava se vrši s aspekta formalnosti, odnosno obveze vođenja

računovodstva pa tako imamo (Belak, 1995):

Neformalno računovodstvo koje nije obvezno po zakonu gdje spada menadžersko

računovodstvo i troškovno računovodstvo.

Formalno računovodstvo koje je obvezno po zakonu gdje spada financijsko računovodstvo i

računovodstvo poreza.

Menadžersko računovodstvo (Belak, 1995) se bavi prikupljanjem, klasifikacijom, obradom i

prikazivanjem informacija koje pomažu menadžerima u ispunjavanju ustrojstvenih ciljeva.

Karakteristike menadžerskog računovodstva po kojima se razlikuje od financijskog računovodstva su:

nije obvezno po zakonu,

sadržaj nije formaliziran,

razdoblja za koja se sastavlja nisu propisana,


4

koristi se podacima iz financijskog računovodstva ali i drugim podacima, kao što su procjene i

buduće transakcije,

pruža informacije za interne korisnike, prvenstveno menadžere,

budući da pruža informacije namijenjene menadžerima za donošenje poslovnih odluka

naglasak je na pravovremenosti tih informacija.

Prema Belaku (1995) financijsko računovodstvo podrazumijeva pripremu, obradu i upotrebu

računovodstvenih podataka i informacija koje opisuju financijske pozicije i rezultate poslovnih entiteta.

Karakteristike financijskog računovodstva su:

obvezno po zakonu,

sadržaj je formaliziran,

razdoblja za koja se sastavlja su propisana,

koristi se stvarnim povijesnim podacima,

pruža informacije za eksterne korisnike,

budući da pruža informacije namijenjene vanjskim korisnicima naglasak je na preciznosti tih

informacija.

ANALIZA FINANCIJSKIH IZVJEŠĆA POMOĆU POKAZATELJA

Analiza odnosa bilančnih pozicija i pozicija u računu dobiti i gubitka predstavlja sustavno određivanje

odnosa u okviru internih i eksternih izvješća. Ona obuhvaća praćenje performansi tvrtke radi njihova

unapređenja (Belak, 1995).

Analiza putem pokazatelja obuhvaća sljedećih šest skupina pokazatelja (Belak, 1995):

1. Pokazatelji profitabilnosti,

2. Pokazatelji obrtaja imovine,

3. Pokazatelji likvidnosti i solventnosti,

4. Pokazatelji efikasnosti investiranja dioničara,

5. Pokazatelj ukupne uspješnosti (Zeta Score),

6. Pokazatelji dodane vrijednosti.


5

Navedeni pokazatelji uspješnosti biti će izračunati i prikazani na temelju podataka iz računa dobiti i

gubitka te bilance društva „Ericsson Nikola Tesla“ d.d.1 koje se bavi istraživanjem i razvojem

telekomunikacijskih programa i usluga.

Primjer

Na temelju sljedećih podataka za društvo „Ericsson Nikola Tesla“ d.d, koje kotira na burzi, napravi

financijsku analizu pomoću pokazatelja.

Račun dobiti i gubitka „Ericsson Nikola Tesla“ d.d

(za osnovne aktivnosti)

Stavke 2014. (000 KM) 2013. (000 KM)

Prihod od prodaje 1.314.868 1.345.226

Troškovi prodanih proizvoda 1.135.261 1.125.093

Bruto dobit 179.607 220.133

Troškovi prodaje 56.330 60.694

Administrativni troškovi 34.125 32.676

Ostali poslovni troškovi 11.488 1.644

Operativna dobit 77.664 125.119

Financijski rashodi 8 163

Dobit prije oporezivanja 77.656 124.956

Porez na dobit 981 5

Dobit nakon oporezivanja 76.675 124.951

1 Podaci su dostupni na internim stranicama društva: http://www.ericsson.hr/godisnji-izvjestaji


6

Pokazatelji profitabilnosti

Analiza profitabilnosti smatra se najvažnijom analizom, a ključne odnose u analizi profitabilnosti

predstavljaju dvije temeljne mjere i to profitna marža i povrat na investirano (Belak, 1995).

PROFITNA MARŽA

Pokazatelji profitne marže su najviše upotrebljavane mjere profitabilnosti u menadžerskoj praksi, a

stavljaju u omjer različite vrste dobiti i ostvareni prihod. S obzirom na korištenu kategoriju dobiti

najčešće se razlikuju sljedeće kategorije profitne marže (Belak, 1995):

Bruto profitna marža,

Operativna profitna marža,

Profitna marža prije poreza,

Neto profitna marža i

Marža neto preostalog profita.

Navedene profitne marže biti će izračunate na temelju podataka iz računa dobiti i gubitka te bilance

društva „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. (Zadatak 4.1.)

1. 𝐵𝑟𝑢𝑡𝑜 𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎 =𝐵𝑟𝑢𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡

𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒∗ 100 =

179.607

1.314.868∗ 100 = 13,66%

Bruto profitna marža pokazuje da društvu nakon pokrića proizvodnih troškova ostaje 13,66% prihoda

za pokriće troškova uprave i prodaje, troškova financiranja te za ostvarenje dobiti.

2. 𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎 =𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡


77.664

1.314.868∗ 100 = 5,906%


7

Operativna profitna marža pokazuje da društvu nakon podmirenja proizvodnih troškova i troškova

uprave i prodaje ostaje 5,906% prihoda za pokriće troškova financiranja i dobit.

3. 𝑃𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎 𝑝𝑟𝑖𝑗𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 =𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑝𝑟𝑖𝑗𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎


77.656

1.314.868∗ 100 = 5,905%

Profitna marža prije oporezivanja pokazuje da društvu nakon podmirenja svih troškova (proizvodnih

troškova, troškova uprave i prodaje te troškova financiranja) ostaje 5,905% prihoda za dobit koja će

tek biti oporezovana prema odredbama Zakona o porezu na dobit.

4. 𝑁𝑒𝑡𝑜 𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑛𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎 =𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑝𝑜𝑠𝑙𝑖𝑗𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎


76.675

1.314.868∗ 100 = 5,83%

Neto profitna marža pokazuje da društvu nakon podmirenja svih troškova i poreza na dobit ostaje

5,83% prihoda. Taj dio prihoda, koji poprima karakter dobiti nakon oporezivanja, društvo može

podijeliti vlasnicima ili reinvestirati u poslovanje.

5. 𝑀𝑎𝑟ž𝑎 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑝𝑟𝑒𝑜𝑠𝑡𝑎𝑙𝑜𝑔 𝑝𝑟𝑜𝑓𝑖𝑡𝑎 = [𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑝𝑜𝑠𝑙𝑖𝑗𝑒 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎

𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎− 1] ∗ 100 = [

76.675

33.546,70− 1] ∗ 100 = 128,56%

Tržišna cijena korištenog vlastitog kapitala se računa, prema sljedećoj formuli:

𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑜𝑔 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎 = 𝐺𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑎 ∗ 𝐶𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎(%)

= 335.467*0,10 = 33.546,70

Cijenu kapitala (%) najprikladnije je izračunati pomoću WACC koncepta ili korištenjem prosječnih

kamatnih stopa na bankarske kredite. Pretpostavimo da cijena kapitala u zadatku iznosi 10%.

Marža neto preostalog profita od 128,56% pokazuje da su dioničari ostvarili 128,56% veći profit

ulaganjem u društvo nego što bi ga ostvarili da su investirali kapital po postojećoj tržišnoj cijeni

kapitala.

POVRAT NA INVESTIRANO

Povrat na investirano (povrat na korišteni kapital) pokazuje koliko je menadžment bio efikasan u

korištenju raspoloživih resursa poduzeća. S obzirom na značenje "korištenog kapitala" mogu se koristiti

sljedeća tri pokazatelja:

1. 𝑃𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡 𝑛𝑎 𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 =𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡

𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎∗ 100 =

77.664

699.584∗ 100 = 11,10%

Povrat na ukupni kapital (Return on Assets - ROA) predstavlja omjer operativne dobiti jer on u sebi

sadrži troškove korištenja vlastitog i tuđeg kapitala (kamate) i ukupne imovine (kapital i obveze).

Pokazatelj povrata na ukupni kapital pokazuje da je na 100 investiranih novčanih jedinica u aktivu

društva ostvareno 11,10 novčanih jedinica operativne dobiti.


8

2. 𝑃𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡 𝑛𝑎 𝑢𝑙𝑜ž𝑒𝑛𝑖 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙

=𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 − 𝐾𝑎𝑚𝑎𝑡𝑒 𝑛𝑎 𝑘𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑒

𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 𝑝𝑎𝑠𝑖𝑣𝑎 − 𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒∗ 100

=77.664 − 7,2

699.584 − 349.530∗ 100 = 22,18%

Kamate na kratkoročne kredite iznose 90% vrijednosti financijskih rashoda.

Povrat na uloženi dugoročni kapital pokazuje da je na 100 KM (NJ) uloženog dugoročnog kapitala

ostvareno 22,18 KM (NJ) operativne dobiti umanjene za kamate na kratkoročne kredite.

3. 𝑃𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡 𝑛𝑎 𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 =𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑛𝑎𝑘𝑜𝑛 𝑜𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎

𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙∗ 100 =

76.675

335.467∗ 100

= 22,86%

Povrat na ukupni vlastiti kapital pokazuje da je 22,86 KM dobiti nakon oporezivanja proizašlo iz 100

KM uloženog vlastitog kapitala.

Pokazatelji obrtaja imovine

Analiza obrtaja ukupne imovine predstavlja analizu odnosa između prihoda i aktive (može se raditi i za

svaki pojedinačni dio aktive odvojeno). Analiza obrtaja imovine je koeficijent koji govori koliko jedna

novčana jedinica aktive (dijela aktive) stvara novčanih jedinica prihoda. Kod ove analize obično se

izračunavaju sljedeći pokazatelji (Belak, 1995):

1. 𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎𝑗𝑎 𝑘𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒

𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=

1.314.868

539.195= 2,44

1 novčana jedinica kratkotrajne imovine stvara 2,44 novčanih jedinica prihoda od prodaje.

2. 𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎𝑗𝑎 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒

𝐷𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=

1.314.868

160.389= 8,20

1 novčana jedinica dugotrajne imovine stvara 8,20 novčanih jedinica prihoda od prodaje.

3. 𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑢𝑡𝑟ž𝑖𝑣𝑜𝑠𝑡𝑖 𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎 =𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒

𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒 𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒=

1.314.868

30.946= 42,49

1 novčana jedinica ukupnih zaliha stvara 42,49 novčanih jedinica prihoda od prodaje.


9

4. 𝐾𝑜𝑒𝑓𝑖𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑡 𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎𝑗𝑎 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎

=𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒

𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 𝑜𝑑 𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎 − 𝑂𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒 𝑝𝑟𝑒𝑚𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑎𝑣𝑙𝑗𝑎č𝑖𝑚𝑎=

1.314.868

190.572 − 147.559

= 30,57

1 novčana jedinica neto potraživanja stvara 30,57 novčanih jedinica prihoda od prodaje.

Pokazatelji likvidnosti i solventnosti

POKAZATELJI LIKVIDNOSTI

Pokazatelji likvidnosti prikazuju sposobnost poduzeća da u roku podmiruje sve svoje kratkoročne

(tekuće) obveze. Redovito podmirenje tekućih obveza je važno radi toga da ne bi došlo do zastoja u

redovitom poslovanju te do blokade novčanog računa u ključnim trenucima za poslovanje. Mjere za

izračunavanje likvidnosti poduzeća mogu se svrstati u dvije skupine (Belak, 1995):

1. Mjere utemeljene na odnosu između tekuće aktive i pasive:

a. Tekući odnos (koeficijent opće likvidnosti),

b. Brzi odnos (koeficijent ubrzane likvidnosti),

c. Radno raspoloživi kapital.

2. Mjere koje pokazuju mogućnost pretvaranja tekuće aktive u novac:

a. Broj obrtaja zaliha,

b. Prosječno vrijeme naplate potraživanja.

Ad 1.) Mjere utemeljene na odnosu između tekuće aktive i pasive

1. 𝑇𝑒𝑘𝑢ć𝑖 𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠 =𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎

𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒=

539.195

349.530= 1,54

Koeficijent opće likvidnosti pokazuje u kojoj mjeri kratkotrajna imovina pokriva kratkoročne obveze.

Ako je tekući odnos veći od 1, odnosno od 1:1, to znači da je kratkotrajna imovina veća od kratkoročnih

obveza te da se može očekivati da će kratkoročne obveze biti pokrivene na vrijeme kratkotrajnom

imovinom. Suprotno vrijedi u slučaju ako je tekući odnos manji od 1. Što je veći pokazatelje tekućeg

odnosa to je veća sigurnost da će kratkoročne obveze biti podmirene u roku. Idealni odnos između

kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza ne postoji jer on ovisi o vrsti djelatnosti, međutim, idealna

iskustvena vrijednost pokazatelja opće likvidnosti iznosi minimalno 2 (1,8) te se u tom slučaju zaključuje

da je poduzeće sposobno podmiriti kratkoročne obveze. Tekući odnos za poduzeće „Ericsson Nikola

Tesla“ d.d iznosi 1,54 što je manje od odnosa 2:1 koji se uzima kao zadovoljavajući odnos te ukazuje na

činjenicu da je kratkotrajna imovina veća od kratkoročnih obveza ali se ne može sa sigurnošću utvrditi

da li će kratkoročne obveze biti podmirene u roku kratkotrajnom imovinom.

2. 𝐵𝑟𝑧𝑖 𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠 =𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎 − 𝑍𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒

𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒=

539.195 − 30.946

349.530= 1,45

Za koeficijent ubrzane likvidnosti također ne postoji neki idealni odnos koji vrijedi za sve situacije jer

on ovisi o vrsti djelatnosti, međutim, idealna iskustvena vrijednost pokazatelja ubrzane likvidnosti


10

iznosi minimalno 1 (0,8) te se u tom slučaju zaključuje da je poduzeće sposobno u vrlo kratkom roku

osigurati određenu količinu novca. Brzi odnos za poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d iznosi 1,45 što

je već od odnosa 1:1 koji se uzima kao zadovoljavajući odnos te ukazuje na činjenicu da je poduzeće

sposobno zadovoljiti ozbiljnu izvanrednu potrebu za gotovinom.

3. 𝑅𝑎𝑑𝑛𝑜 𝑟𝑎𝑠𝑝𝑜𝑙𝑜ž𝑖𝑣𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙 = 𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎 − 𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒

= 539.195 − 349.530 = 189.665 (000 𝑘𝑛)

Radno raspoloživi kapital pokazuje koliko kapitala stoji na raspolaganju za udovoljavanje tekućim

obvezama. On ukazuje na pozitivno ili negativno prekoračenje kratkotrajne imovine nad kratkoročnim

obvezama. Poželjna je pozitivna vrijednost pokazatelja. Radno raspoloživi kapital za poduzeće

„Ericsson Nikola Tesla“ d.d iznosi 189.665.000 KM što je pozitivna vrijednost koja ukazuje na činjenicu

da poduzeće ima veću kratkotrajnu imovinu od kratkoročnih obveza.

Ad 2.) Mjere koje pokazuju mogućnost pretvaranja tekuće aktive u novac

4. 𝐵𝑟𝑜𝑗 𝑜𝑏𝑟𝑡𝑎𝑗𝑎 𝑧𝑎𝑙𝑖ℎ𝑎 =𝑇𝑟𝑜š𝑎𝑘 𝑧𝑎 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑛𝑜

(𝑍𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒 1.1. + 𝑍𝑎𝑙𝑖ℎ𝑒 31.12. )/2=

1.135.261

(51.506 + 30.946)/2= 27,54

Broj obrtaja zaliha pokazuje koliko se puta tijekom godine prosječna vrijednost zaliha pretvori u

potraživanje od kupaca. Poželjna je što veća vrijednost pokazatelja. Broj obrtaja zaliha za poduzeće

„Ericsson Nikola Tesla“ d.d. od 27,54 puta znači da se prosječna vrijednost zaliha pretvori u potraživanja

od kupaca ≈ 28 puta tijekom poslovne godine.

5. 𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑛𝑜 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑚𝑒 𝑛𝑎𝑝𝑙𝑎𝑡𝑒 𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 =𝑃𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 𝑜𝑑 𝑘𝑢𝑝𝑎𝑐𝑎 31.12.

𝑁𝑎𝑝𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑎 𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎/365 𝑑𝑎𝑛𝑎 =

190.572

3.754,65= 50,76

𝑁𝑎𝑝𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑎 𝑝𝑜𝑡𝑟𝑎ž𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 = 𝑃𝑟𝑖ℎ𝑜𝑑 𝑜𝑑 𝑝𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑒 + 𝐾𝑢𝑝𝑐𝑖 1.1. −𝐾𝑢𝑝𝑐𝑖 31.12.

= 1.314.868+246.152-190.572 = 1.370.448

Prosječno vrijeme naplate potraživanja pokazuje koliko je dana prosječno potrebno za naplatu

potraživanja, odnosno pretvaranje potraživanja u novac. Poželjna je što manja vrijednost pokazatelja.

Prosječno vrijeme naplate potraživanja za poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. iznosi ≈ 51 dana.

POKAZATELJI SOLVENTNOSTI

Pokazatelji solventnosti prikazuju sposobnost poduzeća da u roku podmiruje sve svoje dugoročne

obveze. Usmjereni su na dugoročnu financijsku stabilnost kroz odnose unutar kapitalne (ukupni

dugoročni kapital) i financijske (ukupna pasiva) strukture poduzeća. Ovdje se obično koristi sljedećih

pet pokazatelja (Belak, 1995):


11

1. 𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖ℎ 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑎 𝑖 𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑜𝑔 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑜𝑔 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙𝑎 =𝐷𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒

𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑖 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑟𝑜č𝑛𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙∗ 100

=14.587

350.054= 4,17%

Udjel dugoročnih obveza u ukupnom dugoročnom kapitalu bi trebao biti maksimalno oko 30-35%.

Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. ima udjel tuđeg kapitala od 4,17% što pokazuje kako se može

vjerovati da tvrtka ima sposobnost pokrića dugoročnih obveza te da će one biti podmirene na vrijeme.

2. 𝑆𝑡𝑢𝑝𝑎𝑛𝑗 𝑧𝑎𝑑𝑢ž𝑒𝑛𝑜𝑠𝑡𝑖 =𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒

𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎∗ 100 =

364.117

699.584∗ 100 = 52,05%

Iskustvo je pokazalo da bi gornja granica stupnja zaduženosti trebala biti 50%, odnosno da bi udjel

obveza u ukupnoj imovini trebao biti maksimalno 50% (samim time udio kapitala je minimalno 50%).

To se može shematski prikazati na sljedeći način:

A Bilanca P

Ukupna aktiva = 100%

Ukupne obveze (2) = maksimalno 50%

Vlastit kapital (9) = minimalno 50%

Ukupna aktiva = 100% Ukupna pasiva = 100%

Stupanj zaduženosti pokazuje koliki se dio imovine financira iz tuđih izvora, pa samim time što je

stupanj zaduženosti veći to je veći i rizik ulaganja u poduzeće. Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d.

ima stupanj zaduženosti od 52,05% što pokazuje da se poduzeće 52,05% financira iz tuđih izvora

(obveze), a 47,95% iz vlastitih izvora (kapital). To se može shematski prikazati na sljedeći način:

A Bilanca P

Ukupna aktiva = 100%

Ukupne obveze (2) = 52,05%

Vlastit kapital (9) = 47,95%



12

3. 𝑂𝑚𝑗𝑒𝑟 𝑑𝑢𝑔𝑎 𝑖 𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑒 =𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑒

𝑉𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑖 𝑘𝑎𝑝𝑖𝑡𝑎𝑙∗ 100 =

364.117

335.467∗ 100 = 108,54%

Odnos duga i glavnice daje istu informaciju kao i stupanj zaduženosti samo kroz drugačiji odnos.

Teorijski tražena maksimalna vrijednost omjera duga i glavnice je 1, odnosno 1:1 što znači da ukupan

dug ne bi trebao biti veći od ukupne glavnice (tvrtka se ne bi trebala zaduživati iznad vrijednosti

vlasničke glavnice). Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. ima odnos duga i glavnice od 108,54% što

pokazuje da se dug i glavnica odnose kao 1,08:1, što nije zadovoljavajući odnos te ukazuje da je ukupan

dug veći od ukupne glavnice poduzeće, međutim ne odstupa značajno od teorijski tražene vrijednosti.

4. 𝑂𝑑𝑛𝑜𝑠 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎 =𝑂𝑝𝑒𝑟𝑎𝑡𝑖𝑣𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡

𝑇𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑎=

77.664

8= 9.708

Tražena vrijednost pokazatelja pokrića kamata iznosi minimalno 1, što bi značilo da je operativna dobit

koju je poduzeće ostvarilo dostatna za podmirenje troškova kamata. Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“

d.d. ima odnos pokrića kamata veći od 1 što znači da je operativna dobit ostvarena u poslovanju 9.708

puta veća od plaćenih kamata.

5. 𝑂𝑑𝑛𝑜𝑠 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 𝑖 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑛𝑖č𝑘𝑒 𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑒 =𝐷𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎

𝐺𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑎=

160.389

335.467= 0,48

Iskustvena vrijednost kod ovog pokazatelja nije precizno definirano, ali se obično ističe vrijednost od

1, odnosno 1:1. Poduzeće „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. ima odnos dugotrajne imovine i vlasničke

glavnice manji od 1 što znači da je glavnica veća od dugotrajne imovine poduzeća.

Shematski prikaz bilančnih odnosa dan je na sljedeći način:

A Bilanca P

Kratkotrajna imovina = 50%

Dugotrajna imovina = 50%

Kratkoročne obveze = 25%

Dugoročne obveze = 25%

Vlastit kapital = 50%



13

Shematski prikaz bilančnih odnosa prikazan je na sljedeći način za društvo „Ericsson Nikola Tesla“ d.d.:

A Bilanca P

Kratkotrajna imovina = 77,07%

Dugotrajna imovina = 22,93%

Kratkoročne obveze = 49,96%

Dugoročne obveze = 2,09%

Vlastit kapital = 47,95%


Pokazatelji efikasnosti investiranja dioničara

Pokazatelji efikasnosti investiranja dioničara u dioničko društvo pružaju dioničarima i potencijalnim

dioničarima informacije o efektima ulaganja u redovite dionice dioničkog društva (Belak, 1995). U

nastavku su prikazani temeljni pokazatelji efikasnosti investiranja dioničara pri čemu su korišteni

podaci iz konsolidiranog izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti i iz bilješki uz financijske izvještaje.

Podaci iz Bilješki uz financijske izvještaje 2014. 2013.

Broj zaposlenih

Broj redovnih dionica

Isplaćene dividende

Tržišna cijena dionica (31.12.)

Plaće

Amortizacija

2.491

1.327.917

119.512.530

1.299

570.365.000

46.280.000

1.740

1.331.650

251.289.000

1.160,00

478.194.000

40.282.000

1. 𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖 (𝐸𝑃𝑆) =𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑛𝑎𝑘𝑜𝑛 𝑜𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 − 𝑃𝑜𝑣𝑙𝑎š𝑡𝑒𝑛𝑒 𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒

𝐵𝑟𝑜𝑗 𝑟𝑒𝑑𝑜𝑣𝑖𝑡𝑖ℎ 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑎

=87.350.000 − 0

1.327.917= 65,78

Zarada po dionici pokazuje relativnu profitabilnost dioničkog društva te se izračunava kao omjer dobiti

nakon oporezivanja i broja redovnih dionica. Pokazatelj nije jednostavno koristiti za usporedbe između

poduzeća, jer direktno ovisi o broju emitiranih dionica. Zarada po dionici u poduzeću „Ericsson Nikola

Tesla“ d.d. iznosi 65,78 KM.

2. 𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑎 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖 =𝐼𝑠𝑝𝑙𝑎ć𝑒𝑛𝑒 𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒

𝐵𝑟𝑜𝑗 𝑟𝑒𝑑𝑜𝑣𝑖𝑡𝑖ℎ 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑎=

119.512.530

1.327.917= 90


14

Dividenda po dionici definira iznos isplaćenih dividendi po svakoj redovitoj dionici te predstavlja mjeru

profitabilnosti promatrano s pozicije neposrednog interesa običnih dioničara. Dividenda po dionici u

poduzeću „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. iznosi 90 KM.

3. 𝑃𝑜𝑣𝑟𝑎𝑡 𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖č𝑎𝑟𝑠𝑘𝑢 𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑢

=𝐷𝑜𝑏𝑖𝑡 𝑛𝑎𝑘𝑜𝑛 𝑜𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑖𝑣𝑎𝑛𝑗𝑎 − 𝑃𝑜𝑣𝑙𝑎š𝑡𝑒𝑛𝑒 𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒

𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑛𝑜 𝑠𝑡𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑔𝑙𝑎𝑣𝑛𝑖𝑐𝑒 𝑟𝑒𝑑𝑜𝑣𝑖𝑡𝑖ℎ 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑎∗ 100

=87.350 − 0

503.301,50∗ 100 = 17,36%

Povrat na dioničarsku glavnicu je mjera profitabilnosti dioničara koji imaju redovne dionice, a

izračunava se kao omjer dobiti nakon oporezivanja (umanjenog za povlaštene dividende) i prosječne

dioničarske glavnice. Kod poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. povrat na dioničku glavnicu običnih

dionica iznosi 17,36%.

4. 𝑃𝑟𝑖𝑛𝑜𝑠 𝑜𝑑 𝑑𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑖 =𝐷𝑖𝑣𝑖𝑑𝑒𝑛𝑑𝑒 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖

𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑟𝑒𝑑𝑜𝑣𝑖𝑡𝑖ℎ 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑎∗ 100 =

90

1.299∗ 100 = 6,93%

Prinos od dividendi pokazuje stopu povrata na dioničku glavnicu promatranu s aspekta tržišne cijene

dionice, a izračunava se kao omjer isplaćenih dividendi po dionici i tržišne cijene redovitih dionica. Kod

poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. prinos od dividendi iznosi 6,93%.

5. 𝐶𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎/𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖 =𝑇𝑟ž𝑖š𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑒

𝑍𝑎𝑟𝑎𝑑𝑎 𝑝𝑜 𝑑𝑖𝑜𝑛𝑖𝑐𝑖=

1.299

65,78= 19,75

Odnos cijene i zarade po dionici pokazuje vrijeme za koje bi se investicija mogla vratiti, a izračunava se

kao omjer tržišne cijene redovitih dionica i zarade po dionici. Prema izračunu, statično promatrano,

potencijalni kupac dionice poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. vratio bi investiciju u roku od 19,75

godina.

Pokazatelj ukupne uspješnosti (Zeta Score)

Američki profesor Altman je s grupom istraživača razvio tehniku računanja ukupnog izraza uspješnosti

društva na malom broju pokazatelja koje je doveo u međusobni odnos i odredio intenzitet utjecaja

svakog od njih na ukupnu uspješnost. Altmanov Z ili Zeta Score se sastoji od pet pokazatelja tj. odnosa

koji se množe s ponderima utjecaja i potom zbrajaju (Belak, 1995). Na temelju statističke analize

oblikovan je slijedeći model:


15

Z = 1,2X1 + 1,4X2 + 3,3X3 + 0,6X4 + 0,999X5

U prethodno navedenoj formuli varijable X1….X5 se izračunavaju na sljedeći način:

X1 = Kratkotrajna imovina / Ukupna imovina

X2 = Zadržana dobit / Ukupna imovina

X3 = Operativna dobit (EBIT) / Ukupna imovina

X4 = Tržišna vrijednost glavnice / Ukupne obveze

X5 = Prihod od prodaje / Ukupna imovina

Na temelju izračunate vrijednosti Z pokazatelja moguće je donijeti sljedeća tri tipa zaključka o

budućem poslovanju i mogućnosti bankrota:

Vrijednost Z pokazatelja Zaključak o vjerojatnosti bankrota

Z > 2,675

Poduzeće posluje jako dobro i bankrot nije vjerojatan.

2,675 > Z > 1,81

“Siva zona” gdje postoji mogućnost bankrota, ali to nije u

potpunosti sigurno.

Z < 1,81

Vrlo vjerojatna mogućnost bankrota u narednim godinama.

X1 = 539.195/699.584 = 0,77

X2 = 204.106/699.584 = 0,29

X3 = 77.664/699.584 = 0,11

X4 = 1.724.964.183/364.117.000 = 4,74

X5 = 1.314.868/699.584 = 1,88

ZENT = 1,2*0,77 + 1,4*0,29 + 3,3*0,11 + 0,6*4,74 + 0,999*1,88 = 6,42

Društvo „Ericsson Nikola Tesla“ d.d. ima vrijednost pokazatelja od 6,42 što znači da je Z >2,675 i da

poduzeće posluje jako dobro i bankrot nije vjerojatan.

Pokazatelji dodane vrijednosti

Dodana vrijednost (engl. Value Added or Added Value) predstavlja razliku između prihoda i kupljenih

dobara i usluga. Dodana vrijednost predstavlja vrijednost koju poduzeće dodaje iz svojih kapaciteta.

Dodanu vrijednost je moguće izračunati na temelju računa dobiti i gubitka, gdje su troškovi razvrstani

prema prirodnim vrstama, prema sljedećoj formuli:

DV = Trošak plaća + Amortizacija + Deprecijacija + Trošak kamata + Porez na dobit + Dobit nakon poreza


16

DV = 570.365.000 + 46.280.000 + 8.000 + 981.000 + 87.350.000 = 704.984.000

Pokazatelji proizvodnosti bazirani na dodanoj vrijednosti:

1. 𝑃𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑑𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝐷𝑜𝑑𝑎𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡

𝐷𝑢𝑔𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=

704.984.000

160.389.000= 4,40

Proizvodnost dugotrajne imovine poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d od 4,40 pokazuje da 1 KM

dugotrajne imovine odbacuje 4,40 KM dodane vrijednosti ili da 100 KM „odbacuje“ 440 KM dodane

vrijednosti.

2. 𝑃𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑘𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝐷𝑜𝑑𝑎𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡

𝐾𝑟𝑎𝑡𝑘𝑜𝑡𝑟𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=

704.984.000

539.195.000= 1,31

Proizvodnost kratkotrajne imovine poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d od 1,31 pokazuje da 1 KM

kratkotrajne imovine odbacuje 1,31 KM dodane vrijednosti ili da 100 KM „odbacuje“ 131 KM dodane

vrijednosti.

3. 𝑃𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑒 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑒 =𝐷𝑜𝑑𝑎𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡

𝑈𝑘𝑢𝑝𝑛𝑎 𝑖𝑚𝑜𝑣𝑖𝑛𝑎=

704.984.000

699.584.000= 1,01

Proizvodnost ukupne imovine poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d od 1,01 pokazuje da 1 KM ukupne

imovine odbacuje 1,01 KM dodane vrijednosti ili da 100 KM „odbacuje“ 101 KM dodane vrijednosti.

4. 𝑃𝑟𝑜𝑖𝑧𝑣𝑜𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑝𝑜 𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑜𝑚 =𝐷𝑜𝑑𝑎𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡

𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑎𝑛 𝑏𝑟𝑜𝑗 𝑧𝑎𝑝𝑜𝑠𝑙𝑒𝑛𝑖𝑘𝑎=

704.984.000

2115,5= 333.246,99

Proizvodnost po zaposlenom poduzeća „Ericsson Nikola Tesla“ d.d od 333.246,99 pokazuje da 1

zaposlenik odbacuje 333.246,99 KM dodane vrijednosti.


17

1. ODLUKE O CIJENAMA I UPRAVLJANJE TROŠKOVIMA

Upravljanje troškovima (engl. Cost Management) poseban je način upravljanja poduzećem i

vođenja poslovanja koji najveću važnost u postizanju organizacijskih ciljeva poklanja

optimalizaciji troškova (Drljača, 2003). Ovdje treba naglasiti da se govori o optimalizaciji

troškova, a ne o njihovoj eliminaciji. Najbolja kombinacija troškova omogućit će najvišu i

najkvalitetniju proizvodnju (roba ili usluga) uz najmanje moguće troškove. Troškovi životnog

ciklusa proizvoda obuhvaćaju proces upravljanja svim troškovima uzduž lanca vrijednosti,

pritom, benchmarking osigurava kontinuirani proces usporedbe poduzeća s konkurentima u

cilju pronalaženja i izvođenja najbolje poslovne prakse radi osiguranja dugoročne

konkurentske prednosti. U prvoj fazi razvoja proizvoda (paniranje i dizajn) upravljanje

troškovima je usmjereno na njihovo reduciranje, dok je u drugoj fazi razvoja proizvoda

(proizvodnja i prodaja) upravljanje troškovima usmjereno na njihovu kontrolu. Ciljni troškovi

su primarno usmjereni na redukciju troškova prije faze proizvodnje, a kaizen metodologija je

primarno usmjerena na kontrolu troškova u fazi proizvodnje. Iako različita, ova dva koncepta

su komplementarna (Vuko, 2013).

Donošenje odluke o cijeni proizvoda/usluge je jedan od najvažnijih dijelova ukupne strategije

poduzeća. Prodajom svojih proizvoda/usluga poduzeće ostvaruje prihode od prodaje, a

prodajna cijena utječe na visinu tih prihoda. Poduzeće želi postaviti cijenu na razinu koja će

mu omogućiti da pokrije troškove povezane s proizvodom, ali i da ostvari željenu dobit. Da bi

poduzeće maksimiziralo svoju operativnu dobit, treba proizvoditi i prodavati proizvode/usluge

sve dok prihodima pokriva troškove njihove proizvodnje. Tri najznačajnija čimbenika koja

utječu na donošenje odluka o cijenama su kupci, konkurencija i troškovi. Kupci utječu na

određivanje cijene svojom potražnjom za proizvodom/uslugom te poduzeće mora razmotriti

odluke o cijenama gledano očima svojih kupaca budući da previsoka cijena može odbiti

potencijalne kupce koji će se okrenuti proizvodima konkurencije koji imaju niže cijene. S

obzirom na konkurenciju, prilikom određivanja cijene važno je postoje li supstituti na tržištu

ili uopće nema konkurencije na tržištu. Troškovi utječu na cijene svojim utjecajem na ponudu

jer, što su niži troškovi proizvodnje, poduzeće je spremno ponuditi više proizvoda. Poznavanje

i upravljanje troškovima omogućuje poduzeću da odredi cijene koje proizvod čine atraktivnim

kupcima, a ujedno poduzeću maksimizira dobit (Horngren, Datar i Rajan, 2012).

Nisu sva poduzeća u mogućnosti samostalno odlučivati o cijenama svojih proizvoda/usluga pa

tako postoje poduzeća koja prihvaćaju cijene koje su date na tržištu jer ne mogu utjecati na

njih ili je utjecaj malen (engl. price takers) i poduzeća koja imaju više slobode u određivanju

cijene na tržištu (engl. price setters). U većini metoda određivanja cijena poduzeće samo

određuje cijenu svog proizvoda/usluge na tržištu pri čemu su važne informacije o troškovima,

dok kod nekih metoda poduzeće uzima cijene na tržištu kao date i prilagođava svoje troškove

njima (Broz Tominac et al., 2015). Upravljanje troškovima se ostvaruje pomoću različitih

metoda obuhvaćanja troškova, a u nastavku će biti prikazane i detaljnije objašnjenje neke od


18

metoda upravljanja troškovima (Špac, 2011), te njihova primjena kod određivanja prodajnih

cijena proizvoda/usluga za prodaju na eksternom tržištu.

1.1. CILJNI TROŠKOVI (TARGET COSTING)

Ključ uspjeha brojnih japanskih poduzeća leži u primjeni metode obračuna ciljnih troškova

(engl. Target Costing) koju je razvilo japansko poduzeće Toyota 1963. godine. U Japanu

obračun ciljnih troškova ne smatraju samo metodom obračuna troškova već filozofijom

odlučivanja budući da se izračunavanju troškova pristupa prije njihovog nastanka te je

dozvoljen nastanak samo onih troškova koje je kupac spreman platiti i koji su konkurentni na

tržištu. Obračun ciljnih troškova s jedne strane promatra kako oblikovanje proizvoda/usluga

prema željama kupaca djeluje na troškove, dok s druge strane poštuje troškove proizvoda

vodećih konkurenata. Odnosno, kupci su u središtu pozornosti, dok visinu troškova određuje

tržište čime se onemogućuje plasiranje proizvoda/usluga nezadovoljavajuće kvalitete za kupce

kao i neprihvatljive prodajne cijene za tržište. Tradicionalni pristup upravljanju troškovima

polazi od troškova koji su rezultat postojećih mogućnosti poduzeća, a dodavanjem tim

troškovima određenu maržu odnosno dobit dolazi se do prodajne cijene. Ukoliko tržište nije

spremno prihvatiti takvu prodajnu cijenu, pronalaze se mogućnosti za racionalizaciju i

smanjenje troškova. Ciljno upravljanje troškovima započinje proces s prodajnom cijenom i

planiranom dobiti koju tržište može prihvatiti, a tek potom odredi moguće troškove

proizvodnje (Gulin, et al., 2011).

Ova metoda je posebno bitna danas na tržištima koja su već zasićena proizvodima, te je

potrebno neprestano plasirati dorađene proizvode koji će donijeti dodanu vrijednost, bilo

cjenovno, kvalitativno, funkcionalno ili samim dizajnom (Špac, 2011). S obzirom na navedeno,

mogu se razlikovati aktivnosti i troškovi koji dodaju vrijednost i aktivnosti i troškovi koji ne

dodaju vrijednost. Troškovi koji dodaju vrijednost su troškovi koji, ako se eliminiraju, umanjuju

korisnost ili upotrebljivost koju kupci stječu korištenjem proizvoda ili usluge. Primjer su

troškovi specifičnih obilježja proizvoda i karakteristike koje kupac želi kao što su pouzdanost

ili efikasna služba za korisnike. Troškovi koji ne dodaju vrijednost su troškovi koji, ako se

eliminiraju, neće smanjiti vrijednost ili upotrebljivost koju kupci stječu korištenjem proizvoda

ili usluge te predstavljaju trošak koji kupac nije spreman platiti. Primjer su troškovi proizvodnje

neispravnih proizvoda i troškovi kvara stroja (Horngren, Datar i Rajan, 2012).

Metoda ciljnih troškova temelji se na izračunu ciljne cijene, odnosno cijene koju su potrošači

spremni platiti te ciljnog dobitka. Oduzimanjem vrijednosti ciljnog dobitka od ciljne cijene

izračunava se visina dopuštenih troškova odnosno onih troškova koje je tržište spremno

prihvatiti. Potom se procijenjeni stvarni trošak proizvoda/usluge uspoređuje se s ciljnim

troškom. Ukoliko je procijenjeni stvarni trošak proizvoda/usluge viši od ciljnog troška potrebno

je utvrditi na koji način se procijenjeni stvarni trošak može smanjiti do razine ciljnog troška.

Potrebno je razmotriti sve faze i elemente troška od dizajna do prodaje te različite načine


19

snižavanja troškova kako bi se procijenjeni troškovi doveli u raspon ciljnih troškova jer bez tog

ostvarenja nije isplativo započeti proizvodnju proizvoda budući da se neće ostvariti željena

dobit (Broz Tominac et al., 2015). Metoda oduzimanja (oduzimanje ciljnog dobitka od ciljne

cijene - engl. market into company) je osnovna metoda određivanja ciljnih troškova i najčešće

se koristi u praksi, međutim, njezin rezultat može postaviti dopuštene troškove na vrlo nisku

razinu koju društvo teško može postići (Potnik Galić i Galić, 2008).

Izvor: Potnik Galić, K., Galić,Z. (2008): Određivanje ciljnih troškova u procesu razvoja novog proizvoda, RRiF, 10, Zagreb.

Temeljna tehnika za postizanje ciljnih troškova je vrijednosni inženjering (engl. Value

Engineering). Vrijednosni inženjering je sustavna procjena svih aspekta lanca vrijednosti, s

ciljem smanjenja troškova i postizanje zadovoljavajuće razine kvalitete za kupce. Ovom

tehnikom se smanjuje jaz između tekućih troškova i dopustivih (ciljnih) troškova, a najveće

redukcije troškova moguće je napraviti upravo u fazi dizajniranja i razvoja proizvoda

(Horngren, Datar i Rajan, 2012).

Zadatak 1.1.

Handy Appliance Company je utvrdila da postoji tržišna niša za ručne miksere sa određenim

novim karakteristikama. Istraživanjem karakteristika i cijena već postojećih ručnih miksera na

tržištu, marketinški odjel tvrtke smatra da će cijena od 30 NJ biti odgovarajuća za novi mikser.

Po toj cijeni, marketinški odjel procjenjuje da bi 40.000 kom novih ručnih miksera moglo biti

prodano godišnje. Za projektiranje, razvoj i proizvodnju tih novih miksera, biti će potrebno

ulaganje od 2.000.000 NJ. Tvrtka želi ostvariti 15% povrata na ulaganja (ROI). S obzirom na

navedene podatke izračunaj ciljne troškove po proizvodu i ukupno.


20

Stavke Ukupno Po komadu

Ciljna prodajna cijena (40.000*30,00)

1.200.000,00

30,00

Ciljni dobitak (15%*2.000.000,00)

300.000,00

(300.000,00/40.000)

7,50

Ciljni trošak (1.200.000,00-300.000,00)

900.000,00

(900.000,00/40.000)

22,50

Ovih 22,50 NJ ciljnih troškova će biti podijeljene u ciljne troškove za različite funkcije:

proizvodnju, marketing, distribucija, i sl. Svaka funkcija će biti odgovorna za održavanje svojih

stvarnih troškova u sklopu ciljnih.

Zadatak 1.2.2

Poduzeće ABC d.d. želi započeti proizvodnju proizvoda A. Poduzeće je provelo istraživanje

kako bi utvrdilo postoji li proizvod s takvim karakteristikama na tržištu, što nudi konkurencija

te su analizirali što žele kupci i koliko su spremni platiti za takav proizvod. Na temelju

provedenog istraživanja zaključili su da je ciljna prodajna cijena takvog proizvoda 200 kn/kom,

a poduzeće može prodati 10.000 kom tog proizvoda. Poduzeće želi po svakom prodanom

komadu proizvoda A ostvariti dobit od 50 kn/kom. Poduzeće je procijenilo troškove

proizvodnje proizvoda A tijekom njegovog životnog vijeka:

Dizajniranje proizvoda 230.000 kn

Razvoj proizvoda 110.000 kn

Administrativni troškovi 255.000 kn

Troškovi marketinga 220.000 kn

Trošak proizvodnje 95 kn/kom

Izračunajte ciljni trošak proizvoda A te zaključite isplati li se poduzeću uz dane procijenjene

troškove započeti s proizvodnjom proizvoda.



2.000.000,00

200,00

Ciljni dobitak (50,00*10.000)

500.000,00 50,00

Ciljni trošak (2.000.000,00-500.000,00)

1.500.000,00

(200,00-50,00)

150,00

Ukupno procijenjeni stvarni trošak proizvoda A:

230.000 + 110.000 + 255.000 + 220.000 + 950.000 (95*10.000) = 1.765.000 kn

Procijenjeni stvarni trošak proizvoda A: 1.765.000 kn / 10.000 kom = 176,50 kn/kom

2 Primjer je preuzet iz knjige: Broz Tominac et al. (2015): Upravljačko računovodstvo-studija slučaja, HZRFD, Zagreb, str. 264.-265.


21

S obzirom da je procijenjeni stvarni trošak proizvoda A 176,50 kn/kom te je za 26,50 kn/kom

viši od ciljnog troška, poduzeće mora naći način kako sniziti procijenjeni stvarni trošak do

razine ciljnog troška prije no što započne s proizvodnjom jer se u suprotnom ne isplati

proizvoditi proizvod A s obzirom da se neće ostvariti željena dobit.

Zadatak 1.3.

Poduzeće AD Photon je počelo sa poslovanjem i proizvodnjom plakata za reklamiranje.

Pretpostavka poduzeća je da će za par godine na tržištu postići cijenu od 125 kn po plakatu za

reklamiranje. Također, poduzeće želi ostvariti profit od 25 kn po plakatu za reklamiranje.

Pitanja:

Koji su ciljni troškovi za plakat za reklamiranje?

Koji je ciljni profit?

Koja je ciljna cijena?

Pretpostavimo da su troškovi proizvodnje jednog plakata za reklamiranje 115 kn/kom.

Kako se pomoću ciljnih troškova može ostvariti zadani cilj i ostvarenje ciljnog profita?

Stavke Po komadu

Ciljna prodajna cijena 125,00

Ciljni dobitak 25,00

Ciljni trošak (125,00-25,00)

100,00

S obzirom da je stvarni trošak proizvodnje plakata za reklamiranje 115,00 kn/kom te je za

15,00 kn/kom viši od ciljnog troška, poduzeće mora naći način kako sniziti stvarni trošak do

razine ciljnog troška jer u suprotnom neće ostvariti željenu dobit.

Zadatak 1.4. je narudžbu za proizvodnju 10000

Poduzeće KZ-VING dobilo je narudžbu za proizvodnju 10.000 komada registratora po cijeni od

18 kn. Prosječna profitna stopa poduzeća KZ-VING je 25%. Pitanja:

Koji su ciljni troškovi za registrator?

Koji je ciljni profit?

Koja je ciljna cijena?



180.000,00

18,00

Ciljni dobitak (25%*180.000,00)

45.000,00

(45.000,00/10.000)

4,50

Ciljni trošak (180.000,00-45.000,00)

135.000,00

(18,00-4,50)

13,50


22

1.2. METODA TROŠAK-PLUS

Za razliku od metode ciljnog troška kod koje se polazi od ciljne prodajne cijene, metoda trošak-

plus ide u suprotnom smjeru. Prvo se utvrdi jedinični trošak proizvodnje, a potom se prodajna

cijena formira u ovisnosti o tome koliku zaradu poduzeće želi ostvariti prodajom proizvoda.

Željena marža se utvrđuje ovisno o tome koliko poduzeće želi zaraditi prodajom proizvoda, a

može se odrediti na različite načine: u visini povrata na uložena sredstva po jedinici proizvoda,

u određenom postotku troška proizvoda, u nekom fiksnom iznosu i slično (Broz Tominac et al.,

2015). Metoda zbrajanja (engl. out of company) se temelji na postojećoj tehnologiji i

ostvarenim rezultatima u poduzeću, te ne uzima u obzir u potpunosti tržišnu cijenu kao osnovu

određivanja ciljnih troškova. Ova metoda određuje ciljne troškove na temelju prijedloga

snižavanja standardnih troškova koji su prethodno utvrđeni na osnovi iskustava iz prošlosti i

proizvodnim mogućnostima poduzeća (Gulin, et al., 2011).

Zadatak 1.5.3

Poduzeće ABC d.d. proizvodi i prodaje proizvod A za koji želi odrediti prodajnu cijenu. Prilikom

odlučivanja o prodajnoj cijeni poduzeće uzima u obzir ukupne troškove po jedinici proizvoda

te primjenjuje trošak-plus metodu. Planirana razina outputa iznosi 5.000 kom. Struktura

troškova je sljedeća:

Vrsta troška Trošak po jedinici (kn/kom) Ukupni trošak (kn)

Direktni rad 25,00 ?

Direktni materijal 36,00 ?

Varijabilni opći troškovi proizvodnje 30,00 ?

Fiksni opći troškovi proizvodnje ? 135.000,00

Varijabilni trošak prodaje 6,00 ?

Fiksni trošak prodaje ? 100.000,00

Troškovi administracije ? 70.000,00

Na temelju navedenih podataka izračunaj:

a) Ukupni trošak po jedinici proizvoda.

Vrsta troška Trošak po jedinici (kn/kom) Ukupni trošak (kn)

Direktni rad 25,00 125.000,00

Direktni materijal 36,00 180.000,00

Varijabilni opći troškovi proizvodnje 30,00 150.000,00

Fiksni opći troškovi proizvodnje 27,00 135.000,00



23

Varijabilni trošak prodaje 6,00 30.000,00

Fiksni trošak prodaje 20,00 100.000,00

Troškovi administracije 14,00 70.000,00

Ukupni troškovi proizvoda 158,00 790.000,00

b) Odredite ciljnu prodajnu cijenu u slučaju da je željena marža određena u visini 15%

ukupnog troška.


Ukupni troškovi proizvoda 790.000,00 158,00

Ciljni dobitak (željena marža) (15%*790.000,00)

118.500,00

(118.500,00/5.000)

23,70

Ciljna prodajna cijena (790.000,00+118.500,00)

908.500,00

(158,00+23,70)

181,70

c) Odredite ciljnu prodajnu cijenu u slučaju da je željena marža određena kao stopa

povrata na uložena sredstva (ROI) u iznosu 15% na uložena sredstva poduzeća koja

iznose 900.000 kn.


Ukupni troškovi proizvoda 790.000,00 158,00


135.000,00

(135.000,00/5.000)

27,00


925.000,00

(158,00+27,00)

185,00

Zadatak 1.6.

Astel Computer kompanija proizvodi osobna računala. Proizvodni troškovi obračunati su

korištenjem obračuna zasnovanog na aktivnostima. Kompanija ima tri kategorije direktnih

proizvodnih troškova (direktni rad, direktni materijal i direktni rad strojeva) i tri indirektne

grupe proizvodnih troškova (naručivanje, testiranje i ponovna proizvodnja). Sljedeća tablica

daje sažetak grupa troškova aktivnosti:

Aktivnosti Stopa za raspodjelu troškova Baza za raspodjelu troškova

1. Naručivanje 80,00 €/narudžbi 22.500 narudžbi

2. Testiranje 2,00 €/h 30 h testiranja po komadu

3. Ponovna

proizvodnja 40,00 €/h

Broj komada računala ponovno obrađenih u

toku godine je 8% od ukupne proizvodnje.

Svaki komad zahtjeva 2,5 h popravka.

Kompanija proizvodi i prodaje 150.000 kom tokom godine. Dane su sljedeće informacije koje

ukazuju na resurse potrebne za proizvodnju računala u 2015. godini:


24

Direktni troškovi materijala po komadu računala su 460 €.

Direktni troškovi rada za proizvodnju ukupne količine računala zahtijevaju 480.000 h po

cijeni od 20 €/h.

Direktni troškovi rada strojeva koji se koriste za proizvodnju računala - svako računalo

zahtijeva 2 sata rada strojeva uz trošak od 38 €/h.

Osim proizvodnih troškova za određivanje cijene važni su i troškovi prodaje (marketinški

troškovi, troškovi distribucije i sl.) koji iznose ukupno 33.000.000 €. Na temelju navedenih

podataka izračunaj:

a) Ukupni trošak po jedinici proizvoda.


Direktni trošak materijala

(150.000 kom * 460 €/kom) 69.000.000,00 460,00

Direktni trošak rada

(480.000 h * 20 €/h) 9.600.000,00 64,00

Direktni trošak rada strojeva

(300.000 h * 38 €/h) 11.400.000,00 76,00

Direktni proizvodni troškovi 90.000.000,00 600,00

Troškovi naručivanja

(22.500 narudžbi * 80 €/narudžbi) 1.800.000,00 12,00

Troškovi testiranja

(4.500.000 h * 2 €/h) 9.000.000,00 60,00

Troškovi ponovne proizvodnje

(30.000 h * 40 €/h) 1.200.000,00 8,00

Indirektni proizvodni troškovi 12.000.000,00 80,00

Ukupni proizvodni troškovi 102.000.000,00 680,00

Ukupni troškovi prodaje 33.000.000,00 220,00

Ukupni troškovi proizvoda 135.000.000,00 900,00

b) Ciljnu prodajnu cijenu ukoliko kompanija želi ostvariti ciljnu stopu povrata investicije

(ROI) od 18% uz pretpostavku da je potrebna investicija kapitala od 96.000.000 €.



Ciljni dobitak (željena marža) (18%*96.000.000,00)

17.280.000,00

(17.280.000,00/150.000)

115,20

Ciljna prodajna cijena (135.000.000,00+17.280.000,00)

152.280.000,00

(900,00+115,20)

1.015,20


25

c) Ciljnu prodajnu cijenu ukoliko kompanija želi ostvariti maržu u visini 15% ukupnog

troška.



Ciljni dobitak (željena marža) (15%*135.000.000,00)

20.250.000,00

(20.250.000,00/150.000)

135,00

Ciljna prodajna cijena (135.000.000,00+20.250.000,00)

155.250.000,00

(900,00+135,00)

1.035,00

Zadatak 1.7.

Kompanija Split d.d. je upravo završila izgradnju motela sa 60 soba. Očekivanje je da će se ove

sobe izdati za 16.000 noćenja sljedeće godine. Sve sobe su slične i izdavat će se po istoj cijeni.

Kompanija procjenjuje sljedeće operativne troškove za sljedeću godinu:

Vrsta troška Iznosi

Varijabilni operativni troškovi po noćenju 3,00 €

Fiksni troškovi 175.000,00 €

Plaće i naknade za rad 37.000,00 €

Drugi administrativni troškovi 140.000,00 €

Kompanija očekuje da potražnja za sobama bude ujednačena tokom cijele godine. Na temelju

navedenih podataka izračunaj:

a) Ukupni trošak po noćenju.

Vrsta troška Trošak po noćenju Ukupni trošak

Varijabilni operativni troškovi 3,00 48.000,00

Fiksni troškovi 22,00 352.000,00

Ukupni troškovi 25,00 400.000,00

b) Odredite ciljnu prodajnu cijenu u slučaju da je željena marža određena kao stopa

povrata na uložena sredstva (ROI) u iznosu 25% na uložena sredstva poduzeća. Kapital

uložen u motel iznosi 960.000,00 €.

Stavke Ukupno Po noćenju

Ukupni troškovi noćenja 400.000,00 25,00


240.000,00

(240.000,00/16.000)

15,00


640.000,00

(25,00+15,00)

40,00


26

1.3. TROŠKOVI ŽIVOTNOG VIJEKA PROIZVODA

Životni vijek predstavlja vremenski period tijekom kojeg se proizvod, odnosno usluga razvija,

koncipira, proizvodi, distribuira, prodaje, konzumira te izlazi s tržišta. Troškovi koji nastaju u

tom vremenskom periodu predstavljaju troškove životnog vijeka (engl. life-cycle costs).

Pokrivanje ukupnih troškova životnog vijeka pretpostavka je profitabilnosti određenog

proizvoda/usluge (Gulin, et al., 2011).

Menadžmentu su u tom procesu potrebne tržišne i računovodstvene informacije značajne za

ocjenu troškovne komponente, svake pojedine faze razvoja proizvoda od faze idejnog rješenja,

istraživanja, razvoja i koncipiranja proizvoda, preko procesa operacionalizacije procesa

proizvodnje i tržišnog pozicioniranja, distribucije, prodaje, pa sve do momenta njegova

povlačenja s tržišta i procjene troškova zbrinjavanja otpada. U tom kontekstu je potrebno

menadžment životnog vijeka proizvoda sagledati kroz različite faze unutar tri prepoznatljiva

razdoblja, a to su (Peršić i Janković, 2007):

1) Razdoblje nastanka proizvoda – predstavlja razdoblje rađanja ideje o novom

proizvodu, istraživanja i razvoja, dizajniranja proizvoda, konstruiranja, izrade

prototipa, testiranje i inženjering. Ovo razdoblje završava proizvodnjom pilot-projekta,

odnosno završetkom svih priprema za plasiranje proizvoda na tržište.

2) Tržišno razdoblje – obuhvaća vremensko razdoblje od ulaska proizvoda na tržište, pa

sve do njegova izlaska s tržišta. Ovo se razdoblje sastoji od 4 uzastopne faze:

a) Faza uvođenja – troškovi su u ovoj fazi visoki jer je potrebno upoznati kupce s

proizvodom. Prodaja je niska, a cijene su postavljene visoko jer je proizvod novi

na tržištu, ali i poduzeće želi visokim cijenama nadoknaditi visoke troškove. U

ovoj fazi dobit je niska ili negativna.

b) Faza rasta – prodaja proizvoda ubrzano raste i povećava se broj konkurenata.

Cijena će biti na istoj razini ili će početi padati.

c) Faza zrelosti – prodaja počinje usporavati zbog velikog broja konkurenata koji

se bore za tržišni udio, rastu troškovi pridobivanja kupaca, cijene se snižavaju,

povećavaju se promotivne aktivnosti te istraživanje i razvoj kako bi se

poboljšale osobine proizvoda i razvile nove linije proizvoda.

d) Faza opadanja – pada prodaja proizvoda, a samom time i dobit zbog promjene

ukusa potrošača, jačanja konkurencije ili tehnoloških promjena. Poduzeće

mora donijeti odluku hoće li ostati na tržištu ili će se povući s njega (Broz

Tominac et al., 2015).

3) Post-tržišno razdoblje – sastoji se od aktivnosti u jamstvenim rokovima, zamjene novih

dijelova, povrata proizvoda, mogućeg recikliranja i zbrinjavanja otpada.

Raspoređivanje troškova po pojedinim proizvodima/uslugama u skladu s konceptom životnog

vijeka znači utvrditi sve troškove pojedinog proizvoda/usluge od njegovog početka pa do

ukidanja (Gulin, et al., 2011). Tu se ubrajaju troškovi koji nastaju prije početka proizvodnog


27

procesa, odnosno, predproizvodni troškovi (engl. upstream costs). Pored troškova istraživanja

i razvoja proizvoda te troškova oblikovanja proizvoda, ovoj troškovnoj kategoriji se mogu

pridodati troškovi najamnine nekretnina i opreme namijenjene proizvodnji nastali prije

započetog procesa proizvodnje, troškovi raznih intelektualnih usluga koje su u službi početka

realizacije projekta i njima slični troškovi. Menadžmentu su također potrebne informacije i o

troškovima nastalim nakon završetka proizvodnje, odnosno, nakon dovršetka proizvodnje pa

do konačne isporuke kupcu nastaju troškovi koji se odnose na određeni proizvod. Ti troškovi

se zovu poslijeproizvodni troškovi (engl. downstream costs), a u ovu troškovnu kategoriju

spadaju troškovi skladištenja, oglašavanja, prodaje i distribucije određenog proizvoda.

Navedeni troškovi, predproizvodni troškovi i poslijeproizvodni troškovi, objedinjeni s troškom

proizvodnje čine ukupni trošak životnog ciklusa proizvoda koji se jednostavno može nazvati

trošak realizacije proizvoda (Ramljak i Rogošić, 2009).

Poduzeće bi trebalo prodajnu cijenu prilagođavati fazi životnog vijeka u kojoj se proizvod

nalazi, ali moguće je i da poduzeće odredi istu prodajnu cijenu kroz cijeli životni vijek proizvoda

(Broz Tominac et al., 2015).

Zadatak 1.8.4

Poduzeće ABC d.d. proizvodi proizvod A. Očekuje se da će se proizvod prodavati na tržištu 4

godine, a prije nego poduzeće započne s proizvodnjom, potrebno je istražiti tržište, definirati

proizvod i razvijati ga. To razdoblje traje otprilike godinu dana i nakon toga započinje

proizvodnja. Procijenjeni trošak proizvodnje u prosjeku iznosi 80 kn/kom, a poduzeće

procjenjuje da će u prvoj godini životnog vijeka proizvoda na tržištu prodati 700 kom, u drugoj

godini 1.600 kom, u trećoj godini 1.700 kom i u četvrtoj godini 500 kom. Procijenjeni prosječni

varijabilni troškovi prodaje iznose 5 kn/kom. Poduzeće je procijenilo troškove tijekom cijelog

životnog vijeka proizvoda.

Trošak (kn) 0. godina 1. godina 2. godina 3. godina 4. godina

Istraživanje i razvoj 200.000 - - - -

Dizajniranje proizvoda 120.000 - - - -

Trošak proizvodnje (80 kn/kom) - 56.000 128.000 136.000 40.000

Varijabilni trošak prodaje (5 kn/kom) - 3.500 8.000 8.500 2.500

Trošak marketinga - 87.000 60.000 46.000 30.000

Trošak administracije - 20.000 25.000 18.000 15.000

Nakon provedenog istraživanja tržišta, poduzeće je utvrdilo da su kupci za proizvod s takvim

karakteristikama spremni platiti 220 kn/kom. Poduzeće želi ostvariti dobit po jedinici

prodanog proizvoda u iznosu od 40 kn/kom. Donesite zaključak može li poduzeće ostvariti

željenu dobit po jedinici proizvoda uz ove troškove.



28

Ciljni trošak proizvoda = ciljna prodajna cijena – željena dobit po jedinici proizvoda

Ciljni trošak proizvoda je 180 kn/kom (220 kn/kom – 40 kn/kom)

Ukupni trošak tijekom životnog vijeka proizvoda:

Istraživanje i razvoj = 200.000 kn

Dizajniranje proizvoda = 120.000 kn

Trošak proizvodnje = 360.000 kn

Varijabilni trošak prodaje = 22.500 kn

Trošak marketinga = 223.000 kn

Trošak administracije = 78.000 kn

Ukupni troškovi = 1.003.500 kn (1.003.500 kn/4.500 kom = 223 kn/kom)

Procijenjeni stvarni trošak proizvoda iznosi 223 kn/kom, što je za 43 kn/kom više od ciljnog

troška proizvoda. Poduzeće sada mora procijeniti koji se troškovi mogu smanjiti kako bi se

došlo na razinu ciljnog troška. Ukoliko poduzeće utvrdi da to nije moguće, neće započeti s

proizvodnjom proizvoda A jer neće ostvariti željenu razinu dobiti.

Zadatak 1.9.5

Modna kuća specijalizirana za proizvodnju skijaške odjeće i opreme planira plasiranje na tržište

nove jakne za skijanje. Očekuje se da će se jakna prodavati 5 godina na tržištu i to u sljedećim

količinama:

GODINA KOMADI

1. godina 600

2. godina 900

3. godina 1.500

4. godina 1.400

5. godina 400

Struktura varijabilnih troškova izrade jedne skijaške jakne je sljedeća:

VARIJABILNI TROŠKOVI KN

Troškovi materijala izrade 200,00

Troškovi rada 100,00

Troškovi transporta 100,00

Za vrijeme životnog vijeka od 5 godina, očekuju se sljedeći godišnji fiksni troškovi:

FIKSNI TROŠKOVI KN

Troškovi kontrole kvalitete 50.000,00

Troškovi marketinga 130.000,00

Ostali opći troškovi poslovanja 20.000,00

5 Primjer je preuzet iz knjige: Gulin, et al. (2011): Upravljačko računovodstvo, HZRFD, Zagreb, str. 527.-528.


29

U 6. godini (post-tržišno razdoblje) očekuju se troškovi u visini od 90.000,00 kn. Prije

dizajniranja jakne i njenog plasiranja na tržište nastali su sljedeći troškovi: troškovi istraživanja

tržišta od 100.000,00 kn, troškovi dizajniranja jakne od 200.000,00 kn te troškovi

predstavljanja na modnim revijama od 500.000,00 kn. Istraživanje tržišta pokazalo je da su

kupci spremni za takvu jaknu platiti neto 840,00 kn.

a) Napravite obračun troškova životnog vijeka proizvoda te izračunajte rezultat

poslovanja po godinama i ukupno.

Izračun prosječnog doprinosa pokrića = 840,00 – 400,00 = 440,00

Godina Prodana količina

Doprinos pokrića

Ukupni DP Fiksni trošak

Rezultat Kumulativni

rezultat

0 - - - 800.000 -800.000 -800.000

1 600 440 264.000 200.000 64.000 -736.000

2 900 440 396.000 200.000 196.000 -540.000

3 1.500 440 660.000 200.000 460.000 -80.000

4 1.400 440 616.000 200.000 416.000 336.000

5 400 440 176.000 200.000 -24.000 312.000

6 - - - 90.000 -90.000 222.000

ili

Godina Prihod Varijabilni

trošak Fiksni trošak Rezultat

Kumulativni rezultat

0 - - 800.000 -800.000 -800.000

1 504.000 240.000 200.000 64.000 -736.000

2 756.000 360.000 200.000 196.000 -540.000

3 1.260.000 600.000 200.000 460.000 -80.000

4 1.176.000 560.000 200.000 416.000 336.000

5 336.000 160.000 200.000 -24.000 312.000

6 - - 90.000 -90.000 222.000

Može se uočiti da se pozitivan rezultat ostvaruje tek u 4. godini životnog vijeka proizvoda na

tržištu, dok ukupno ostvareni poslovni rezultat u zadnjoj godini životnog vijeka proizvoda na

tržištu iznosi 312.000 kn.

b) Poduzeće želi ostvariti dobit po jedinici prodanog proizvoda od 40 kn/kom. Donesite

zaključak može li poduzeće ostvariti željenu dobit po jedinici proizvoda uz ove

troškove.

Ciljni trošak proizvoda = ciljna prodajna cijena – željena dobit po jedinici proizvoda

Ciljni trošak proizvoda je 800 kn/kom (840 kn/kom – 40 kn/kom)

Ukupni trošak tijekom životnog vijeka proizvoda:

Trošak prije plasiranja proizvoda na tržište = 800.000 kn

Varijabilni trošak = 1.920.000 kn (4.800 kom*400 kn/kom)


30

Fiksni trošak = 1.000.000 kn (200.000 kn*5 godina)

Trošak post-tržišno razdoblje = 90.000 kn

Ukupni troškovi = 3.810.000 kn (3.810.000 kn/4.800 kom = 793,75 kn/kom)

Procijenjeni stvarni trošak proizvoda iznosi 793,75 kn/kom, što je za 6,25 kn/kom manje od

ciljnog troška proizvoda. Poduzeće može ostvariti željenu dobit po jedinici proizvoda od 40

kn/kom uz ovu razinu troškova.

1.4. „KAIZEN“ TROŠKOVI (KAIZEN COSTING)

Obračun ciljnih troškova instrument je strateškog menadžmenta. On predstavlja kontinuirani

proces, zajedno sa Kaizen Costing metodom (japanska riječ Kai – promjena i Zen – težiti

boljem), odnosno metodom neprekidnog poboljšanja i smanjenja troškova usmjeren je na

cjelokupan životni ciklus. Kaizen Costing predstavlja poslovno promišljanje koje neprekidno

vodi traženju boljih rješenja, poput inovacija, racionalizacija, poboljšanja i sl. Takva rješenja

mogu se ostvariti i neprekidnim malim koracima. Dok se obračun ciljnih troškova primjenjuje

u razvojnoj fazi proizvoda utječući na njegov cijeli životni ciklus, Kaizen Costing je orijentiran

na fazu proizvodnje i prodaje, s ciljem kontinuiranog, sistematskog, procesno orijentiranog

smanjenja troškova (Gulin, et al., 2011).

Ciljni troškovi proizlaze iz usmjerenja na kupca, dok su kalkulacije kaizen rezultat ciljne

profitabilnosti, koju određuju viši rukovoditelji unutar društva. Kalkuliranje kaizen odvija se u

sljedećim koracima:

planiranje procesa za svrhu definiranja djelatnosti,

određivanje troškova svake djelatnosti,

utvrđivanje mogućnosti za poboljšanje,

određivanje prioritetnih poboljšanja,

izrada proračuna za predložena poboljšanja i preoblikovanja,

traženje potrebnih mjera za uklanjanje ili smanjenje troškova djelatnosti,

ostvarenje zahtijevanih promjena,

analiziranje koristi i troškova tih promjena (Hočevar, 2009).

Ova metoda neprestano istražuju nove mogućnosti djelotvornije proizvodnje, u što su

uključeni svi zaposlenici poslovnog subjekta. Često se zaposlenici dodatno motiviraju različitim

nagradama za svaku novu ideju koja omogućuje djelotvorniju proizvodnju. Na ovaj se način

razvija korporativni duh te se upotrebljava znanje i iskustvo osoba koje su samom procesu

proizvodnje, a kojima je cilj pronalaženje najdjelotvornijeg način proizvodnje koji će

poslovnom subjektu omogućiti ostvarenje konkurentskih prednosti (Špac, 2011).


31

1.5. ANALIZA LANCA VRIJEDNOSTI (VCA)

Lanac vrijednosti (engl. value chain)6 prikazuje ukupnu vrijednost koju stvara poduzeće.

Koncept se zasniva na promatranju poduzeća kao skupa odvojenih, ali povezanih aktivnosti

kojima se stvara vrijednost za kupce, tj. kojima se oblikuju, proizvode, promiču, prodaju i

distribuiraju proizvodi ili usluge. Poduzeće se dijeli u strateški važne djelatnosti s ciljem

razumijevanja ponašanja troškova i mogućih izvora diferencijacije. Sustavan je način

proučavanja svih aktivnosti koje poduzeće obavlja i oblika njihove interakcije u svrhu analize

izvora konkurentne prednosti. Vrijednost je iznos koji su kupci spremni platiti za ono što im

poduzeće pruža i mjeri se ukupnim prihodom poduzeća. Ako vrijednost nadmašuje troškove

koji nastaju pri stvaranju proizvoda ili usluge, poduzeće je profitno. Ako su pak troškovi

aktivnosti kojima se stvara vrijednost veći od same vrijednosti, poduzeće posluje s gubitkom.

Cilj je poslovanja stvoriti vrijednost za kupce koja će biti veća od troškova aktivnosti uključenih

u stvaranje vrijednosti.

Lanac vrijednosti poduzeća ima za cilj stvarati vrijednost za kupca, tj. korisnika, a sastoji se od

niza povezanih poslovnih aktivnosti, odnosno, od osnovnih aktivnosti i aktivnosti podrške

(pratećih aktivnosti). Marža, prikazana na lancu vrijednosti, razlika je između ukupne

vrijednosti i ukupnih troškova obavljanja osnovnih i pratećih aktivnosti. Osnovne aktivnosti u

lancu vrijednosti kod većine tvrtki su sljedeće (Porter, 2008):

1. Ulazna logistika – primitak, uskladištenje, rukovanje i distribucija proizvodnih inputa.

2. Operacije – djelatnosti transformacije inputa u konačan oblik proizvoda: proizvodnja,

pakiranje, održavanje, testiranje i dr.

3. Izlazna/vanjska logistika – prikupljanje, skladištenje, naručivanje i fizička distribucija

proizvoda do kupaca.

4. Marketing i prodaja – promocija, prodajna sila, izbor kanala, politika cijena i dr.

5. Servis/usluge – djelatnosti održavanja i povećanja vrijednosti proizvoda kao što su

instaliranje, popravci, obuka, rezervni dijelovi i prilagodba proizvoda.

Prateće aktivnosti, odnosno aktivnosti podrške, mogu se podijeliti u četiri veće skupine

(Porter, 2008):

1. Nabava inputa potrebnih za proizvode i usluge - nabava sirovina i drugih ulaza koji se

koriste u aktivnostima stvaranja vrijednosti.

2. Razvoj tehnologije - istraživanje i razvoj, automatizacija procesa i druge tehnologije

razvoja koje se koriste u lancu stvaranja vrijednosti.

3. Upravljanje ljudskim potencijalima - aktivnosti vezane uz zaposlenje i razvoj

zaposlenika.

4. Infrastrukturne aktivnosti – aktivnosti poput menedžmenta, planiranja, financija,

računovodstva, općih i pravnih poslova, upravljanja kvalitetom i dr.

6 Definicija je preuzeta iz Leksikona menadžmenta (http://limun.hr/main.aspx?id=10595&Page=).


32

U prošlosti je troškovno računovodstvo bilo usredotočeno ponajprije na mjerenje proizvodnih

troškova proizvoda, a u posljednje vrijeme menadžment društva sve više treba informacije o

drugim troškovima vezanim za proizvode, kao što su npr. troškovi istraživanja i razvoja,

oblikovanja (dizajna) proizvoda, tehnološka studija proizvodnje itd. Menadžment društva je

isto tako zainteresirano i za podrobnije praćenje i analiziranje troškova nakon završetka

proizvodnje, kao što su npr. troškovi skladištenja, prijevoza, distribucije, prodaje, jamstva,

dodatnih usluga kupcima itd. Svi ti troškovi (prije, za i nakon proizvodnje) vrlo su bitni za

ocjenjivanje profitabilnosti proizvoda. Sve funkcije koje osiguravaju vrijednost u proizvodu,

odnosno usluzi društva, čine „lanac“ međusobno povezanih aktivnosti, koje nazivamo lanac

vrijednosti. Za svaku od tih aktivnosti treba utvrditi troškove. Na osnovi analize lanca

vrijednosti mogu se smanjiti troškovi proizvodnje utvrđivanjem djelatnosti koje su glavni

prouzročitelji troškova (Hočevar, 2009).


33

PITANJA I ZADACI ZA VJEŽBU

1) Companies should only produce and sell units as long as:

A) there is customer demand for the product

B) the competition allows it

C) the revenue from an additional unit exceeds the cost of producing it

D) there is a generous supply of low-cost direct materials

2) Too high a price may:

A) deter a customer from purchasing a product

B) increase demand for the product

C) indicate supply is too plentiful

D) decrease a competitor's market share

3) Companies must always examine their pricing:

A) based on the supply of the product

B) based on the cost of producing the product

C) through the eyes of their customers

D) through the eyes of their competitors

4) Competitors:

A) with alternative products can force a company to lower its prices

B) can gain a competitive pricing advantage with knowledge of your costs and operating

policies

C) may span international borders

D) All of these answers are correct.

5) Fluctuations in exchange rates between different currencies can influence the:

A) cost of products using foreign suppliers

B) pricing of alternative products offered by foreign competitors

C) demand for products of foreign competitors


6) In a competitive market with differentiated products like cameras, the key factor(s) affecting

pricing decisions is/are the:

A) customer's willingness to pay

B) price charged for alternative products

C) cost of producing and delivering the product


7) Three major influences on pricing decisions are:

A) competition, costs, and customers

B) competition, demand, and production efficiency

C) continuous improvement, customer satisfaction, and supply

D) variable costs, fixed costs, and mixed costs


34

8) The department usually in the best position to identify customers' needs is the:

A) production department

B) sales and marketing department

C) design department

D) distribution department

9) In a noncompetitive environment, the key factor affecting pricing decisions is the:

A) customer's willingness to pay

B) price charged for alternative products

C) cost of producing and delivering the product


10) Place the following steps for the implementation of target costing in order:

A = Derive a target cost

B = Develop a target price

C = Perform value engineering

D = Determine target operating income

A) B D A C

B) B A D C

C) A D B C

D) A B C D

11) All of the following are true regarding target costing EXCEPT:

A) improvements are implemented in small incremental amounts

B) customer input is essential to the target costing process

C) input is requested from suppliers and distributors

D) a key goal is to minimize costs over the product's useful life

12) The product strategy in which companies first determine the price at which they can sell a new

product and then design a product that can be produced at a low enough cost to provide

adequate operating income is referred to as:

A) cost-plus pricing

B) target costing

C) kaizen costing

D) full costing

13) When the firm uses the target-costing approach to pricing, the target cost per unit is the

difference between the per unit target price and the per unit target:

A) contribution margin

B) operating income

C) production costs

D) gross margin


35

14) One goal of target costing is to keep costs below the target price.

A) FALSE

B) TRUE

15) Prices are decreased when demand is weak and competition is strong and increased when

demand is strong and competition is weak.

A) FALSE

B) TRUE

16) ________ focuses on reducing costs during the manufacturing stage.

A) Target costing

B) Kaizen costing

C) Cost-plus pricing

D) Life-cycle costing

17) Kaizen costing focuses on improving productivity and eliminating waste through continuous

improvements.

A) FALSE

B) TRUE

18) Life-cycle costing is the name given to:

A) a method of cost planning to reduce manufacturing costs to targeted levels

B) the process of examining each component of a product to determine whether its cost

can be reduced

C) the process of managing all costs along the value chain

D) a system that focuses on reducing costs during the manufacturing cycle

19) An understanding of life-cycle costs can lead to:

A) additional costs during the manufacturing cycle

B) less need for evaluation of the competition

C) cost effective product designs that are easier to service

D) mutually beneficial relationships between buyers and sellers

20) Life-cycle costing tracks and accumulates business function costs across the entire value chain

from a product's initial R&D to its final customer service and support.

A) FALSE

B) TRUE


36

2. PODJELA TROŠKOVA U ODNOSU NA PROMJENE RAZINE (OPSEGA)

AKTIVNOSTI i CVP (COST VOLUME PROFIT) ANALIZA

Jedna od najvažnijih klasifikacija troškova uključuje način mijenjanja troškova u relaciji s promjenom

razine aktivnosti poduzeća. U odnosu na promjenu razine aktivnosti, odnosno, u odnosu na promjene

opsega proizvodnje, značajna je podjela troškova na (Belak, 1995):

1) Fiksne troškove – troškovi koji se ne mijenjaju prilikom promjene razine aktivnosti. Primjer fiksnih troškova su: amortizacija, troškovi investicijskog održavanja, najam i sl. Fiksni se troškovi pod određenim pretpostavkama mogu mijenjati, odnosno u slučaju znatnog povećanja opsega proizvodnje povećava se i dio fiksnih troškova pa se tako razlikuju:

a) apsolutni fiksni troškovi - ne mijenjaju se promjenom opsega proizvodnje kao npr. taksa koja se plaća na isticanje tvrtke. Apsolutno fiksnih troškova nema puno i ne čine veliki udio u strukturi ukupnih troškova.

b) relativno fiksni troškovi - mijenjaju se promjenom opsega proizvodnje i to skokovito nakon čega se u određenoj zoni ponovno ponašaju kao fiksni troškovi neovisno o povećanju opsega proizvodnje u zadanim granicama (npr. najam, troškovi investicijskog održavanja i sl.)

Ako se fiksni troškovi promatraju kao prosječni, odnosno troškovi po jedinici proizvoda/usluge, onda

oni opadaju s porastom količine outputa (npr. fiksni troškovi najma od 10.000 KM do maksimalne

proizvodnje od 1.000 kom. U slučaju proizvodnje 200 kom prosječni fiksni trošak po jedinici proizvoda

iznosi 50 KM/kom, a u slučaju proizvodnje 400 kom prosječni fiksni trošak po jedinici proizvoda iznosi

25 KM/kom).

Tro

ško

vi

Razina aktivnosti

Tro

ško

vi

Razina aktivnosti


37

2) Varijabilne troškove – troškovi koji se mijenjaju ovisno o promjenama razine aktivnosti. Kako navedena promjena varijabilnih troškova nije uvijek jednaka promjeni količine učinka, varijabilni se troškovi mogu podijeliti na:

a) proprocionalne (linearne) varijabilne troškove (mijenjaju se ravnomjerno s količinom učinka) i

b) neproporcionalne (nelinearne) varijabilne troškove (mijenjaju se brže ili sporije od promjene učinka) koji mogu biti progresivno

ili degresivno neproporcionalni varijabilni troškovi.

Ako se varijabilni troškovi promatraju kao prosječni, odnosno troškovi po jedinici proizvoda/usluge,

onda su oni fiksni (npr. trošak rada radnika je 24 KM/h), a ukupni varijabilni troškovi se mijenjaju s

obzirom na razinu aktivnosti (npr. ako radnik radi 10 h onda je ukupni varijabilni trošak 240 KM, a ako

radnik radi 20 h onda je ukupni varijabilni trošak 480 KM).

Tro

ško

vi

Razina aktivnosti

Tro

ško

vi

Razina aktivnosti

Tro

ško

vi

Razina aktivnosti


38

3) Miješane troškove – troškovi koji nisu strogo niti varijabilni niti fiksni, a imaju svoju fiksnu i varijabilnu komponentu (fiksno-varijabilni troškovi ili varijabilno-fiksni troškovi). Naime, miješani se troškovi do određenog stupnja ponašaju kao fiksni, a nakon toga kao varijabilni, ili se do određenog stupnja ponašaju kao varijabilni a nakon toga kao fiksni. Iako su naizgled slični, miješane je troškove potrebno razlikovati od relativno fiksnih troškova koji se s povećanjem količine proizvodnje povećavaju i zatim ponovno ponašaju kao fiksni. Primjer miješanih troškova mogu biti troškovi telefona ili električne energije koji sadrže fiksnu i dodatnu svotu koja je povezana s količinom potrošnje.

4) Diskrecijske troškove – Diskrecijski su troškovi posljedica menadžerskih odluka, najčešće su fiksnog karaktera, ali ih je potrebno razlikovati od potonjih jer na njih menadžeri mogu lako utjecati (na prave fiksne troškove imaju vrlo malen ili beznačajan utjecaj). Diskrecijski se troškovi mijenjaju ovisno o željama i potrebama poduzeća, neovisno o količini proizvodnje. U praksi su primjeri diskrecijskih troškova: troškovi oglašavanja, reklama itd. Oni nisu posljedica procesa proizvodnje, već rezultat marketinških aktivnosti te utječu na konačnu dobit poduzeća.

C-V-P analiza ili analiza točke pokrića predstavlja aplikaciju marginalnog pristupa

troškovima u nastojanju da se utvrdi odnos između troškova, opsega (količine) proizvodnje i dobiti

(profita) pri različitim razinama aktivnosti.

Analiza točke pokrića najčešće služi kao vodič u kratkoročnom planiranju, a posebno u donošenju

menadžerskih odluka. Temeljna pretpostavka CVP analize jest da ako su prodajne cijene veće od

varijabilnih troškova, povećanje količine proizvodnje omogućuje povećanje u pokriću fiksnih troškova

i eventualno ostvarivanje dobiti (Belak, 1995).

Točka pokrića troškova se izračuna prema sljedećoj formuli i izražava se količinski (u jedinicama

proizvodnje):

Tro

ško

vi

Broj impulsa


39

𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎 𝑘𝑜𝑙𝑖č𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖 =𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘

𝑃𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 − 𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑛𝑖 𝑣𝑎𝑟𝑖𝑗𝑎𝑏𝑖𝑙𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘

Točka pokrića može se izraziti i novčano, odnosno financijski, prema sljedećoj formuli:

𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎 𝑛𝑜𝑣č𝑎𝑛𝑜

= 𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎 𝑘𝑜𝑙𝑖č𝑖𝑛𝑠𝑘𝑖 ∗ 𝑃𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎

Točka pokrića pruža informaciju u kojem trenutku se prihodi izravnavaju sa rashodima odnosno u

kojem razdoblju su prihodi jednaki rashodima što za rezultat ima poslovanje na nuli. Nakon točke

pokrića prihodi počinju rasti i tvrtka ostvaruje dobit. Točka u kojoj se izjednačavaju ukupni troškovi sa

prihodom naziva se „točka pokrića“ (engl. Break Even Point) te u toj točki društvo pokriva fiksne i

varijabilne troškove dok je dobit jednaka nuli. Razlika između varijabilnih troškova i prihoda predstavlja

kontribucijsku maržu (doprinos pokrića).

TR

TC

TFC


40

Ako se pored pokrića fiksnog troška želi ostvariti i određeni iznos bruto dobiti, potrebna količina

proizvodnje izračunava se na sljedeći način:

𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑢𝑧 𝑏𝑟𝑢𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 =𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘 + 𝑃𝑙𝑎𝑛𝑖𝑟𝑎𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡

𝑃𝑟𝑜𝑑𝑎𝑗𝑛𝑎 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎 − 𝑃𝑟𝑜𝑠𝑗𝑒č𝑛𝑖 𝑣𝑎𝑟𝑖𝑗𝑎𝑏𝑖𝑙𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘

Ako se pored pokrića fiksnog troška želi ostvariti i određeni iznos neto dobiti, potrebna količina

proizvodnje izračunava se na sljedeći način:

𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 𝑢𝑧 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 =𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑎𝑘 + 𝐶𝑖𝑙𝑗𝑛𝑎 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 /(1 − 𝑠𝑡𝑜𝑝𝑎 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑎𝑘)

𝐾𝑜𝑛𝑡𝑟𝑖𝑏𝑢𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎

C-V-P analiza razmatra odnose između troškova i dobiti ovisno o promjeni razine aktivnosti, tj. opsega

proizvedenih učinaka. Naime, činjenica je da se različite vrste troškova ponašaju različito s obzirom na

promjene u visini prihoda, posljedica čega je ostvarivanje različite dobiti.

Temeljna pretpostavka C-V-P analize jest da ako su prodajne cijene veće od varijabilnih troškova,

povećanje količine proizvodnje omogućuje povećanje u pokriću fiksnih troškova i eventualno

ostvarivanje dobiti.

Marginalni pristup troškovima dijeli prihod na varijabilne troškove i ostatak prihoda koji naziva

kontribucijskom maržom.

Točka u kojoj se izjednačavaju ukupni troškovi s prihodom naziva se točka pokrića (Break Even Point).

U točki pokrića društvo pokriva fiksne i varijabilne troškove dok je dobit jednaka nuli. Trenutak kad će

točka pokrića biti dostignuta s obzirom na porast opsega (količine) učinaka ovisi o razlici između

prodajne cijene i zbroja varijabilnih i fiksnih troškova. Zbog toga točka pokrića, promatrana za

određene vrste proizvoda ili za svaki proizvod pojedinačno, predstavlja njihov prinos u pokriću fiksnih

troškova sve do točke pokrića.

Do točke pokrića kontribucijska marža sastoji se samo od fiksnih troškova. Nakon točke pokrića ulazi

se u zonu ostvarivanja dobiti pa razlika između varijabilnih troškova i prihoda predstavlja kontribucijsku

maržu, koja sadrži dio za pokriće fiksnih troškova i dobit. Dakle, ona predstavlja sposobnost poduzeća

da zarađuje iznad svote varijabilnih troškova.

Dokle god se pojavljuje kontribucijska marža postoji interes za održanjem proizvoda ili proizvodnog

centra odgovornosti jer u tom slučaju oni u najmanju ruku sudjeluju u pokriću fiksnih troškova –

važnost kontribucijske marže za donošenje menadžerskih odluka.


41

Raspon aktivnosti, tj. opsega proizvodnje između točke pokrića i odabranog opsega, naziva se zona

sigurnosti a kontribucijska marža tog područja naziva se sigurnosna marža. Zona sigurnosti, dakle,

predstavlja razliku između odabranog opsega proizvodnje i opsega proizvodnje potrebnog za

postizanje točke pokrića.

Zadatak 1. Trgovačko poduzeće posluje u unajmljenom poslovnom prostoru, te za najam mjesečno plaća 25.000,00 KM. Mjesečni troškovi električne energije iznose 2.000,00 KM, a troškovi telefona 3.000,00 KM. U prodaji trenutno radi jedan zaposlenik, kojem mjesečna bruto plaća iznosi 6.000,00 KM. Trgovačko društvo prodaje samo jedan proizvod po cijeni od 2.000 KM, koji se uvozi iz inozemstva. Radi bolje prodaje proizvoda, poduzeće svaki mjesec plaća oglas u novinama i na lokalnoj radio postaji u svoti od 8.000,00 KM. Amortizacija opreme trgovine iznosi 6.000,00 KM mjesečno.

Nabavna cijena tog proizvoda od stranog dobavljača iznosi 746,50 EUR-a po komadu (srednji tečaj: 1

EUR = 1,95583 KM). Nadalje, pri uvozu proizvoda u tuzemstvo carinarnica zaračunava i naplaćuje 10%

carine na svaki uvezeni proizvod. Zavisni troškovi nabave (transport, osiguranje, špedicija, itd.) plaćaju

se domaćim dobavljačima i iznose 220 KM po komadu. Na temelju prethodno iznesenih podataka o

poslovanju trgovačkog društva izračunaj i objasni:

1. točku pokrića troškova izraženu količinski i novčano; 2. koliko proizvoda treba prodati u cilju ostvarenja mjesečnog dobitka od 7.000 KM; 3. koliko bi proizvoda trebalo prodati u cilju ostvarenja mjesečnog dobitka od 7.000 KM, ako se

prodajna cijena uslijed porasta konkurencije smanji za 5% (u odnosu na situaciju pod 1.) 4. koliko proizvoda treba prodati za ostvarenje mjesečnog dobitka od 7.000 KM, ako zbog ulaska

u carinsku uniju s zemljom iz koje se proizvod uvozi carina bude u potpunosti ukinuta (u odnosu na situaciju 1).

(1.) Točka pokrića ili minimalan broj jedinica plasmana za nula dobit

= Fiksni troškovi/ Kontribucijska marža po jedinici

Fiksni troškovi = 25.000,00 + 2.000,00 + 3.000,00 + 6.000,00 + 8.000,00 + 6.000,00

= 50.000,00 KM

Kontribucijska marža po jedinici = Prodajna cijena po jed. – Varijabilni troškovi po jed.

= 2.000,00 – (1.460 +146 +220)

= 2.000,00 – 1.826,00

= 174,00 KM/jed.

Postotak kontribucijske marže = 174,00/1.826,00 = 9,53%

Točka pokrića (količinski) = 50.000,00/ 174,00 = 287,35 jed.


42

Točka pokrića (novčano) = 287,35 * 2.000,00 KM = 574.700,00 KM

(2.) Broj jed. za dobit od 7.000,00 KM = (Fiksni troškovi + Dobit)/ CM/jed.

= 57.000,00/ 174

= 327,58 proizvoda mjesečno

tj. 327,58 * 2.000,00 = 655.172,40 KM mjesečno

(3.)

Nova prodajna cijena = 2.000,00 – (2.000,00 *0,05) = 2.000,00 – 100 = 1.900,00 KM

CM/jed. = 1.900,00 – 1.826,00 = 74 KM/jed (4,05257%)

Broj jed. za dobit od 7.000,00 KM = 57.000,00/ 74 = 770,27 proizvoda mjesečno

tj. 770,27 * 1.900,00 = 1.463.513,00 KM mjesečno

* pokazati i formulu:

Potreban ukupni prihod za ciljanu dobit

= (Fiksni troškovi + Dobit)/ % Kontribucijske marže u odnosu na prihod

% Kontribucijske marže u odnosu na ukupni prihod je npr. 4,05257/104,05257

(4.)

CM/ jed. = 2.000,00 – (1460,00 + 220)

= 320 KM/jed. (19,05%)

Broj jed. za dobit od 7.000,00 KM = 57.000,00/320 = 178,125 proizvoda mjesečno

tj. 2.000,00 * 178,125 = 356.250,00 KM mjesečno potrebno ukupnog prihoda ostvariti


43

Zadatak 2. CVP analiza

AA d.o.o. proizvodi deluxe sokovnike. Svaki sokovnik košta 225 KM/kom. Varijablini troškovi proizvodnje iznose 56 KM/kom. Uslijed povećane konkurencije, direktor prodaje je reducirao razinu prodaje koju kompanije realno može postići. Aktualna prodaja za 2014. godinu je 3.561 sokovnik, ali budžet za 2015. godinu predviđa prodaju samo 3.250 sokovnika. Fiksni troškovi za 2015. su budžetirani u iznosu 560.000 KM.

a) Izračunajte ukupnu kontribuciju koja se može očekivati pri prodaji 3.250 sokovnika. b) Izračunajte točku pokrića u jedinicama. c) Broj jedinica potreban za prodati da bi se ostvario ciljani profit od 40.000 KM. d) Izračunajte točku pokrića ako se fiksni troškovi smanje za 40.000 KM. Koliko nam iznosi marža

sigurnosti u tom slučaju u jedinicama? e) Izračunajte točku pokrića ako se prodajna cijena povisi za 10%. f) Savjetujte direktore kompanije da li ići s povećanjem cijene ili uštedama na fiksnim troškovima

prema realnosti odnosa na tržištu. Koliko je moguće ali i realno ostvarenje ciljanog profita u 2015. godini u odnosu na situaciju gdje se ništa ne mijenja, gdje smanjujemo fiksne troškove ili gdje se ide s povećanjem cijene?


44

Zadatak 3.

Vlasnik hotela "Overlook Inn" je uloži 400.000 KM vlastitog kapitala u hotel. Noćenje sa doručkom

iznosi 300 KM po osobi. Trošak namirnica iznosi 40 KM po osobi, trošak osoblja 60 KM po osobi i trošak

komunalnih usluga 20 KM po osobi. Hotel trenutno zapošljava 4 zaposlenika kojima je mjesečna bruto

plaća po 5.200 KM. Radi bolje prodaje svojih usluga hotel godišnje plaća oglas u novinama u svoti od

2.400 KM. Izračunaj godišnju točku pokrića troškova uz podataka da vlasnik želi ostvariti povrat na

uloženi kapital od 15% (nakon oporezivanja). Porez na dobit se obračunava po stopi od 20%.

𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 =𝐹𝑖𝑘𝑠𝑛𝑖 𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑖 + 𝐶𝑖𝑙𝑗𝑛𝑎 𝑛𝑒𝑡𝑜 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡 /(1 − 𝑠𝑡𝑜𝑝𝑎 𝑝𝑜𝑟𝑒𝑧𝑎 𝑛𝑎 𝑑𝑜𝑏𝑖𝑡𝑎𝑘)

𝐾𝑜𝑛𝑡𝑟𝑖𝑏𝑢𝑐𝑖𝑗𝑠𝑘𝑎 𝑚𝑎𝑟ž𝑎

FT = 252.000

VT = 120

PC = 300

Kapital = 400.000

Povrat = 15% = 60.000

𝑇𝑜č𝑘𝑎 𝑝𝑜𝑘𝑟𝑖ć𝑎 =252.000 + 60.000/(1 − 0,20)

300 − 120= 1.816,67~1.817 𝑛𝑜ć𝑒𝑛𝑗𝑎

Promatrani hotel mora ostvariti 1.817 noćenja godišnje u cilju pokrića svih troškova poslovanja ako

vlasnik želi ostvariti povrat na uloženi kapital od 15%.

Zadatak 4.

Trgovačko poduzeće posluje u unajmljenom poslovnom prostoru, te za najam mjesečno plaća 6.000,00

KM. Mjesečni troškovi električne energije iznose 500,00 KM, a troškovi telefona 400,00 KM. U prodaji

trenutno rade dva zaposlenika, mjesečna bruto plaća jednog zaposlenika iznosi 1.800,00 KM.

Trgovačko društvo prodaje samo jedan proizvod po cijeni od 300,00 KM, koji se uvozi iz inozemstva.

Amortizacija opreme trgovine iznosi 1.100,00 KM mjesečno.

Nabavna cijena tog proizvoda od stranog dobavljača iznosi 102,26 EUR-a po komadu (srednji tečaj: 1

EUR = 1,95583 KM). Nadalje, pri uvozu proizvoda u tuzemstvo carinarnica zaračunava i naplaćuje 10%

carine na svaki uvezeni proizvod. Zavisni troškovi nabave (transport, osiguranje, špedicija, itd.) plaćaju

se domaćim dobavljačima i iznose 30 KM po komadu. Na temelju prethodno iznesenih podataka o

poslovanju trgovačkog društva izračunaj i objasni:

1. postotak kontribucijske marže i točku pokrića troškova izraženu količinski i novčano;


45

2. koliko proizvoda treba prodati u cilju ostvarenja mjesečnog dobitka od 6.000 KM; 3. koliko bi proizvoda trebalo prodati u cilju ostvarenja mjesečnog dobitka od 6.000 KM, ako se

prodajna cijena uslijed porasta konkurencije smanji za 10% (u odnosu na situaciju pod 1) 4. koliko proizvoda treba prodati za ostvarenje mjesečnog dobitka od 12.000 KM, ako zbog ulaska u

carinsku uniju s zemljom iz koje se proizvod uvozi carina bude u potpunosti ukinuta (u odnosu na situaciju pod 1).

5. Analizirajte odluku vlasnika da krene u proizvodnju istog proizvoda na način da se: a) usporede postoci kontribucijskih marži i količini proizvoda potrebnih za ostvarenje točke pokrića

i

b) količina proizvoda potrebna za ostvarenje 6.000 KM mjesečnog dobitka, ukoliko su poznati

sljedeći podaci:

- izravni rad 65 KM/kom, - izravni materijal 70 KM/kom, - ostali varijabilni režijski troškovi 40 KM/kom, - fiksni troškovi bi se zadržali svi postojeći uz dodatak od 28.000 KM za potrebe

održavanja proizvodnog pogona, - prodajna cijena bi se smanjila za 20% radi veće konkurentnosti.

U analizi potrebno komentirati: postotak kontribucijske marže kod proizvodnje i kod uvoza, usporediti

točku pokrića količinski i novčano za proizvodnju i za uvoz te isto kod ostvarenja 6.000 KM dobiti. Što

bi od svih danih informacija za Vas bilo presudno kod donošenja odluke i kakva bi ona bila?


46

3. KAPITALNE INVESTICIJE (7. poglavlje Catherine Gowenthorp

Upravljačko računovodstvo)

Zadatak 1.

DSM d.d. je kompanija koja proizvodi muške čarape, te razmišljaju o ulaganju u novi stroj. Kompanije je 10. 000 KM potrošila na istraživanje stanja tržišta čarapama . Donesen je zaključak kako je investicija nužnost u cilju držanja trenda te kako bi kompanija mogla proizvoditi kompleksnije uzorke čarapa. Razmatra se kupnja dva stroja.

Stroj A košta 120.000 KM i može proizvesti neto novčane priljeve u prvoj godini od 38.000 KM te za godine 2-5 priljeve od 40.000 KM po godini. Na kraju pete godine stroj bi se mogao prodati za 10.000 KM.

Stroj B košta 150.000 KM ali se s njim mogu proizvoditi veće varijacije uzoraka čarapa. Neto novčani priljevi na kraju prve godine su procijenjeni na 45.000 KM, dok za godine 2-5 procjena neto novčanih priljeva je 48.000 KM po godini. Na kraju pete godine stroj bi se mogao prodati za 25.000 KM.

Politika kompanije je amortizirati svu dugotrajnu imovine prema pravolinijskoj metodi amortizacije kroz vijek uporabe. Izračunajte za oba stroja i sukladno rezultatima predložite kompaniji u koji stroj uložiti:

a) ARR b) period povrata investicije


47

Zadatak 2.

Menadžeri SP financijske usluge d.d. trenutno razmatraju investiranje u novu marketinšku kampanju kako bi lansirali novu financijsku uslugu. Trošak kampanje je procijenjen na 450.000 KM, koje se plaćaju unaprijed po sklapanju ugovora s agencijom. Očekivana povećanja u neto novčanim priljevima kompanije zbog ulaganja u projekt su:

Godina Neto novčani priljevi

KM

1 275,000

2 155,000

3 95,000

4 65,000

Poslije isteka 4 godine, kompanija će najvjerojatnije mijenjati sve svoje proizvode te lansirati novu marketinšku kampanju za njihovo promoviranje. Kompanija procjenjuje investiciju koristeći diskontnu stopu od 12%. Odlučiti će se pozitivno za one projekte koji imaju IRR preko 15%. Izračunati i sukladno rezultatima preložiti kompaniji da li ići u investicijski projekt:

a) NPV projekta b) IRR projekta ukoliko je poznat podatak da je

pri diskontnoj stopi od 16% NPV projekta -1.010 KM.


48

4. PROCES DONOŠENJA ODLUKA I RELEVANTNE INFORMACIJE

U svakodnevnom poslovanju menadžeri donose brojne poslovne odluke te pri tome primjenjuju

odgovarajući model odlučivanja u cilju izbora između različitih alternativa (Broz Tominac et al., 2015).

Menadžeri obično slijede model odlučivanja7 za izbor između različitih opcija djelovanja. Model odluke

(engl. decision model) je formalna metoda donošenja izbora koja često uključuje i kvantitativnu i

kvalitativnu analizu. Model odluke se sastoji od pet koraka (engl. The five-step decision-making

process) i to prema sljedećem redoslijedu:

1) Osigurati informacije (engl. obtain information),

2) Predvidjeti buduće troškove ili prihode (engl. make predictions about the future),

3) Izabrati alternativu (engl. make decisions by choosing among alteratives),

4) Implementacija odluke (engl. implement the decision),

5) Ocjena uspješnosti (engl. evaluate performance).

U nastavku će se prikazati model odluke od pet koraka na primjeru kompanije Home Appliances.

Kompanija Home Appliances je proizvođač usisivača te treba donijeti odluku da li da reorganizira svoj

proizvodni proces u cilju smanjenja troškova proizvodnog rada. Pretpostavimo da su jedine alternative:

Reorganizirati ili ne reorganizirati? Postojeća proizvodna linija upošljava 20 radnika, 15 radnika upravlja

strojevima, a 5 radnika rukuje materijalima. Ovih 5 radnika zaposleno je po osnovi ugovora koji

omogućuje njihovo otpuštanje bez dodatnih kompenzacija. U slučaju reorganizacije eliminirat će se

ljudski faktor u rukovanju materijalom. Svaki radnik radi 2.000 sati godišnje po cijeli od 16 kn/sat.

Troškovi reorganizacije iznose 90.000 kn godišnje. Predviđena proizvodnja od 25.000 kom ne bi se

trebala mijenjati kao posljedica ove odluke kao ni prodajna cijena od 250 kn/kom, direktni trošak

materijala od 50 kn/kom, proizvodni opći troškovi od 750.000 kn i marketinški troškovi do 2.000.000

kn.

7 Poglavlje 11. iz knjige: Horngren, C.T., Datar, S.M., Rajan, M.V. (2012): Cost Accounting, Pearson Prentice Hall, New Jersey, str. 390-432.


49

1. korak

Osigurati informacije

•Reorganizacijom proizvodnih operacija se očekuje smanjenje brojaradnika sa 20 na 15 i to otpuštanjem 5 radnika koji rukuju materijalom.

2. korak

Predvidjeti buduće troškove

•U skladu sa alternativom postojeće organizacije, predviđeni troškovi su640.000 kn (20 radnika*2.000 sati*16kn/h), a u skladu sa alternativomnove organizacije predviđeni troškovi će biti 480.000 kn (15radnika*2.000 sati*16kn/h) plus troškovi reorganizacije od 90.000 kn,odnosno, ukupno 570.000 kn.

3. korak

Izabrati alternativu

•Menadžer je odabrao alternativu reorganizacije s obzirom da sutroškovi te alternative manji za 70.000 kn od alternative nereorganizacije (640.000 kn - 570.000 kn). Potrebno je uzeti urazmatranje i efekt otpuštanja 5 radnika na moral ostalih radnikakompanije.

4. korak

Implementacija odluke

•Menadžment implementira odluku iz trećeg koraka tako što vršireorganizaciju proizvodnih operacija.

5. korak

Ocjena uspješnosti

•Ocjena uspješnosti implementacije odluke u četvrtom koraku osiguravapovratnu vezu kao peti korak koji se kasnije ponavlja bilo cijeli ili udijelovima. Stvarni rezultati pokazuju da su novi troškovi rada 540.000kn umjesto predviđenih 480.000 kn zbog niske produktivnosti rada uproizvodnji koja je manja od očekivane. Troškovi reorganizacije sumanji za 10.000 kn od ne reorganizacije (640.000 kn - 630.000 kn).


50

Za donošenje odluke o izboru između alternativa potrebno je razlikovati relevantne informacije od

irelevantnih. Relevantni troškovi/prihodi su oni očekivani budući troškovi/prihodi koji se razlikuju u

alternativama koje se razmatraju. Dva su ključna aspekta ove definicije, odnosno, dva su ključna uvjeta

koja troškovi/prihodi moraju ispuniti da bi bili relevantni:

1) Troškovi/prihodi se moraju pojaviti u budućnosti, i

2) Moraju se razlikovati u alternativama koje se razmatraju.

U nastavku su prikazani podaci za dvije alternative: ne reorganizirati i reorganizirati, s tim da su u prvom

stupcu prikazani svi podaci, a u drugom samo relevantni podaci.

SVI PODACI RELEVANTI PODACI

Ne reorganizirati Reorganizirati Ne reorganizirati Reorganizirati

1. Prihodi 6.250.000 6.250.000 - -

Troškovi: - Direktni materijal - Proizvodni rad - OTP - Marketing - Reorganizacija

1.250.000 640.000 750.000

2.000.000 -

1.250.000 480.000 750.000

2.000.000 90.000

-

640.000 - - -

-

480.000 - -

90.000

2. Ukupni troškovi 4.640.000 4.570.000 640.000 570.000

3. Operativna dobit 1.610.000 1.680.000 (640.000) (570.000)

70.000 kn 70.000 kn

Prema prikazanim podacima reorganizacijom proizvodne linije povećati će se operativna dobit za

70.000 kn. Do istog zaključka se dođe koristeći sve podatke ili samo relevantne podatke u analizi.

Prihodi, direktni materijal, proizvodni opći troškovi i troškovi marketinga su stavke koje mogu biti

zanemarene zato što, iako su to očekivani budući troškovi, oni se ne razlikuju između različitih

alternativa.

Povijesni troškovi su prošli troškovi koji su irelevantni u donošenju odluka, odnosno, oni su neizbježni

jer se ne mogu mijenjati bez obzira na to koja se alternativa izabere, a nazivaju se i nepovratni troškovi

(engl. sunk costs). Donošenjem odluke kojom se prihvaća jedna alternativa poduzeće gubi koristi koje

su se mogle ostvariti prihvaćanjem druge alternative. Tako izgubljena korist nastala zbog prihvaćanja

jedne alternative, odnosno odustajanjem od druge alternative, predstavlja oportunitetni trošak koji

promatrano s aspekta donošenja odluka predstavlja relevantni trošak (Broz Tominac et al., 2015).


51

Zadatak 1.

Poduzeću koje proizvodi odjeću, iz ranijeg proizvodnog ciklusa, ostalo je 4.000 kom košulja koje ne

može prodati normalnim kanalima prodaje. Troškovi proizvodnje ovih košulja iznosili su 16.000 kn.

Poduzeće je dobilo ponudu trgovačkog lanca za prodaju košulja u iznosu od 12.000 kn. Međutim,

menadžment poduzeća odlučio je radije baciti košulje, nego ih prodati uz gubitak od 4.000 kn. Da li je

menadžment poduzeća donio ispravnu odluku?

Prodaja košulja Bacanje košulja Diferencijalna analiza

Prihodi 12.000 0 12.000

Troškovi 16.000 16.000 0

Dobitak/Gubitak (4.000) (16.000) 12.000

Trebala se prihvatiti ponuda trgovačkog lanca. U ovom primjeru, oportunitetni trošak bacanja košulja

jest izgubljena dobit od 12.000 kn, a oportunitetni trošak prodaje košulja je nula jer se alternativnim

postupkom ne bi ostvarila nikakva korist (relevantni trošak). 16.000 kn troškova proizvodnje su

povijesni troškovi koji su nastali u prošlosti te su neizbježni i neće se promijeniti bez obzira na odabranu

alternativu (irelevantni trošak).

Zadatak 2.

Razmotrimo novu mogućnost gdje je jedan trgovački lanac ponudio za košulje 20.000 kn, uz zahtjev da

se košulje dorade. Menadžment je procijenio da bi troškovi dorade košulja iznosili 5.000 kn.

Prodaja uz doradu Prodaja bez dorade Diferencijalna analiza

Prihodi 20.000 12.000 8.000

Troškovi: -Troškovi proizvodnje - Troškovi dorade

21.000 16.000 5.000

16.000 16.000

0

5.000 0

5.000

Dobitak / Gubitak (1.000) (4.000) 3.000

Ponuda drugog trgovačkog lanca (prodaja uz doradu) treba se prihvatiti, jer donosi diferencijalnu dobit

od 3.000 kn.

Posljedice alternativa dijele se na dvije šire kategorije: kvantitativne i kvalitativne. Kvantitativni faktori

su rezultati koji se mjere u numeričkom smislu. Neki kvantitativni faktori su financijski (npr. direktni

trošak materijala, troškovi marketinga i sl.), a neki se ne mogu izraziti u financijskim terminima (npr.

postotak točnosti slijetanja aviona za aviokompaniju ili vrijeme potrebno za razvoj novog proizvoda).

Kvalitativni faktori su rezultati koji se ne mogu mjeriti u numeričkom smislu kao što je moral

zaposlenika. Pri donošenju odluka menadžeri moraju uzeti u obzir kvantitativne faktore, ali i

kvalitativne faktore bez obzira što ne mogu biti mjereni na jednostavan način u financijskim terminima.


52

Koncept relevantnih informacija se može primijeniti na brojne situacije donošenja odluka. U nastavku

će biti prikazan proces donošenja odluka koje utječu na krajnji rezultat (nivo proizvodnje) s fokusom

na specifične odluke kao što je prihvaćanje ili odbijanje jednokratne specijalne narudžbe, korištenje

unutrašnjih ili vanjskih resursa za proizvode ili usluge, i zamjena ili zadržavanje postojeće opreme.

4.1. JEDNOKRATNE SPECIJALNE NARUDŽBE (ONE-TIME-ONLY SPECIAL ORDERS)

Jedna vrsta odluka koje utječu na nivo proizvodnje je i prihvaćanje ili odbijanje specijalnih narudžbi,

kada postoje neuposleni proizvodni kapaciteti i kada narudžba nema dugoročne implikacije.

Zadatak 3.

Poduzeće „ABC“ proizvodi ukrasne jastuke u svojoj visoko automatiziranoj tvornici u Dugopolju.

Tvornica raspolaže proizvodnim kapacitetima za proizvodnju 48.000 kom ukrasnih jastuka svaki

mjesec. Tekuća mjesečna proizvodnja je 30.000 kom ukrasnih jastuka po cijeni od 20 kn/kom.

Maloprodajna robna kuća vrši svu prodaju. Pretpostavimo da svi troškovi mogu biti klasificirani ili kao

varijabilni vezano za jednog nosioca (jedinicu proizvoda) ili fiksni. Marketinški troškovi po jedinici su 7

kn, od kojih je 5 kn varijabilni trošak. Poduzeće „ABC“ nema troškova istraživanja i razvoja ili troškova

dizajniranja proizvoda.

Proizvodni troškovi po jedinici (komadu) u iznosu od 12 kn sastoje se od sljedećih stavki:

Varijabilni trošak/kom Fiksni trošak/kom Ukupni trošak /kom

Direktni materijal 6,00 0 6,00

Direktni proizvodni rad 0,50 1,50 2,00

Proizvodni opći troškovi 1,00 3,00 4,00

Uk. proizvodni troškovi 7,50 4,50 12,00

Luksuzni lanac hotela je, zbog štrajka u kompaniji koja ih inače opskrbljuje ukrasnim jastucima, ponudio

da kupi 5.000 kom ukrasnih jastuka od poduzeća „ABC“ u sljedećem mjesecu i to po cijeni od 11

kn/kom. Nikakve naredne prodaje ovom klijentu nisu predviđene. Fiksni proizvodni troškovi su vezani

za proizvodni kapacitet od 48.000 kom. Ako poduzeće prihvati narudžbu nikakvi marketinških troškova

neće biti za ovu jednokratnu specijalnu narudžbu. Ne očekuje se da će prihvaćanje ove specijalne

narudžbe utjecati na prodajnu cijenu ili količinu prodanih komada redovitim klijentima. Da li poduzeće

„ABC“ treba prihvatiti ovu ponudu? Koliko iznosi kontribucijska marža?

Prodaja 30.000 kom bez posebne

narudžbe

Prodaja 30.000 kom sa posebnom narudžbom

Razlika: relevantni iznos za 5.000 kom posebne narudžbe

Prihodi (20*30.000 kom) 600.000 655.000 55.000

Varijabilni troškovi: Proizvodnja (7,50*30.000) Marketing (5*30.000) Ukupni varijabilni troškovi

225.000 150.000 375.000

262.500 150.000 412.500

37.500

- 37.500

Kontribucijska marža 225.000 242.500 17.500

Fiksni troškovi:


53

Proizvodnja (4,5*30.000) Marketing (2*30.000) Ukupni fiksni troškovi

135.000 60.000

195.000

135.000 60.000

195.000

- - -

Operativna dobit 30.000 47.500 17.500

Fiksni proizvodni troškovi i svi marketinški troškovi su irelevantni u ovom slučaju. Jedini relevantni

podaci ovdje su prihod od prodaje i varijabilni proizvodni troškovi. Uzimajući relevantni prihod od 11

kn/kom i relevantni trošak od 7,50 kn/kom, poduzeće „ABC“ bi trebalo zaraditi dodatnih 17.500 kn (11

kn/kom – 7,50 kn/kom = 3,5 kn/kom*5.000 kom) operativne dobiti kroz prihvaćanje specijalne

narudžbe.

Dva potencijalna problema treba izbjegavati u analizi relevantnih troškova.

1) Prvo, važno je napomenuti da svi varijabli troškovi nisu relevantni kao što ni svi fiksni troškovi

nisu irelevantni.

2) Drugo, korištenjem samo troškova po jedinici/komadu (jediničnih troškova) može,

potencijalno, donositelja odluke dovesti u zabludu, odnosno, na pogrešno zaključivanje i to na

dva način:

Kada su irelevantni troškovi uključeni (iznos od 4,50 kn/kom fiksnog proizvodnog troška

koji je uključen u iznos od 12,00 kn/kom ukupnog proizvodnog troška je irelevantan,

uzimajući u obzir pretpostavku iz zadatka 6.3).

Kada se isti jedinični troškovi koriste za različite nivoe proizvodnje (općenito, bolje je

koristiti ukupne troškove nego jedinične troškove, kao što se vidi u zadatku 6.3., fiksni

proizvodni troškovi iznose 135.000 kn i ostaju isti i za proizvodnju od 30.000 kom i za

35.000 kn ukoliko se prihvati jednokratna specijalna narudžba. Korištenjem jediničnih

troškova od 4,50 kn/kom, onda kada se prihvati jednokratna specijalna narudžba, moglo

bi rezultirati pogrešnim zaključkom da bi ukupni fiksni proizvodni troškovi trebala iznositi

4,50 kn/kom*35.000 kom = 157.500 kn).

Zadatak 4.

Kompanija Woody proizvodi papuče i prodaje ih za 10 kn/kom. Varijabilni troškovi proizvodnje su 4,50

kn/kom, a raspoređeni fiksni troškovi proizvodnje su 1,50 kn/kom (vezani su za proizvodni kapacitet

od 200.000 kom). Kompanija ima dovoljno neuposlenih raspoloživih kapaciteta da bi se prihvatila

jednokratnu specijalnu narudžbu od 20.000 kom papuča po cijeni od 6 kn/kom. Kompanija neće imati

nikakve marketinške troškove kao rezultat specijalne narudžbe. Kakvu će odluku donijeti kompanija

Woody ako specijalna narudžba može biti prihvaćenja bez utjecaja na normalnu prodaju? Napravi i

izračun na pretpostavci proizvodnje 100.000 kom papuča.

Fiksni proizvodni troškovi su irelevantni u ovom slučaju. Jedini relevantni podaci ovdje su prodajna

cijena i varijabilni proizvodni troškovi. Uzimajući prodajnu cijenu od 6 kn/kom i varijabilni proizvodni

trošak od 4,50 kn/kom, Kompanija Woody bi trebalo zaraditi dodatnih 30.000 kn (6 kn/kom – 4,50

kn/kom = 1,5 kn/kom*20.000 kom) bruto dobiti.


54

Tablica napravljena na pretpostavci proizvodnje 100.000 kom papuča.

Prodaja bez posebne narudžbe

Prodaja sa posebnom narudžbom

Razlika: relevantni iznos za 20.000 kom posebne narudžbe

Prihod od prodaje 1.000.000 1.120.000 120.000

Varijabilni troškovi proizvodnje 450.000 540.000 90.000

Fiksni troškovi proizvodnje 150.000 150.000 -

Bruto dobit 400.000 430.000 30.000

4.2. KORIŠTENJE INTERNIH ILI EKSTERNIH RESURSA I DONOŠENJE ODLUKE PRAVITI-ILI-

KUPOVATI (INSOURCING-VERSUS-OUTSOURCING AND MAKE-VERSUS-BUY)

Korištenje vanjskih resursa je proces kupovine roba i usluga od vanjskog dobavljača, umjesto

proizvodnje istih roba ili pružanja usluga u okviru organizacije, koje se naziva korištenje unutarnjih

resursa. Odluka o tome da li će organizacija neke proizvode ili usluge pribavljati iz unutarnjih (engl.

insourcing) ili vanjskih (engl. outsourcing) izvora, naziva se odluka praviti ili kupovati (engl. make or

buy).

Zadatak 5.

Poduzeće Invest proizvodi kuhalo za vodu, te u vlastitom pogonu proizvodi i grijače za navedeno

kuhalo. Poduzeće razmatra alternativu da kupuje grijače za kuhalo od dobavljača za procijenjenu

godišnju proizvodnju i prodaju od 1.000 kom, po cijeni od 40 kn/kom pri čemu bi imalo troškove

transporta i osiguranja od 10 kn/kom. Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o troškovima

proizvodnje grijača za kuhalo:

Direktni trošak materijala – 22.000 kn,

Direktni trošak rada – 12.000 kn,

Ostali varijabilni troškovi proizvodnje – 6.000 kn,

Fiksni troškovi proizvodnje – 5.000 kn.

Koja je alternativa isplativija?

Relevantne stavke Proizvoditi Kupovati Diferencijalna analiza

Direktni trošak materijala Direktni trošak rada Ostali varijabilni troškovi proizvodnje Fiksni troškovi proizvodnje Trošak kupovine Troškove transporta i osiguranja

22.000,00 12.000,00 6.000,00 5.000,00

0,00 0,00

0,00 0,00 0,00 0,00

40.000,00 10.000,00

22.000,00 12.000,00 6.000,00 5.000,00

(40.000,00) (10.000,00)

Ukupni troškovi 45.000,00 50.000,00 (5.000,00)

Ukupni troškovi po kom 45 kn/kom 50 kn/kom (5 kn/kom)

Treba donijeti odluku o tome da se dijelovi proizvode u vlastitom aranžmanu jer ova alternativa nudi

uštedu u troškovima u iznosu od 5 kn/kom.


55

Zadatak 6.

Kompanija Cerrito proizvodi termostate koji se sastoje od relejne stanice, prekidača i ventila.

Kompanija proizvodi svoje prekidače (HDS). Rukovanje materijalom i organizacijske aktivnosti

pojavljuju se svaki put kada se serija HDS napravi. Kompanija proizvodi 10.000 kom HDS u 25 serija od

400 kom u svakoj. Broj serija je noseći trošak za ove troškove. Ukupno rukovanje materijalom i troškovi

organizacije jednaki su fiksnim troškovima od 5.000 kn plus varijabilni troškovi od 500 kn po seriji.

Kompanija očekuje da će sljedeće godine 10.000 kom HDS biti napravljeni u 50 serija od 200 kom u

svakoj. Kroz stalno unapređenje kompanija očekuje da smanji varijabilne troškove po seriji za

rukovanje materijalima i organizaciju na 300 kn. Nikakve druge promjene u troškovima se ne očekuju.

Sljedeća tablica prikazuje tekuće i očekivane ukupne troškove proizvodnje 10.000 kom.

Ukupni tekući troškovi proizvodnje

10.000 kom

Očekivani ukupni troškovi proizvodnje 10.000 kom

sljedeće godine

Direktni materijal 80.000 80.000

Direktni proizvodni rad 10.000 10.000

Varijabilni opći troškovi proizvodnje za električnu energiju i kapacitet

40.000 40.000

Kombinirani (FT i VT) troškovi rukovanja materijalima i troškovi organizacije

17.500 20.000

Fiksni opći troškovi proizvodnje za najamninu postrojenja, osiguranje i administraciju

30.000 30.000

Ukupni troškovi proizvodnje 177.500 180.000

Troškovi proizvodnje po komadu 17,75 18,00

Drugi proizvođač nudi da proda kompaniji Cerrito 10.000 kom HDS sljedeće godine za 16 kn/kom. Da

li bi kompanija Cerrito trebala praviti ili kupovati HDS? Usporedi očekivani proizvodni trošak po komadu

za sljedeću godinu sa ponuđenom cijenom od 16 kn/kom? (Očekivani proizvodni trošak po komadu za

sljedeću godinu je 18 kn/kom, a ponuđena cijenom od drugog proizvođača je 16 kn/kom). Kupovati

HDS?! Napravi usporedni prikaz relevantnih (inkrementalnih) stavki za odluku o tome da li praviti ili

kupovati HDS.

Relevantne stavke Očekivani ukupni troškovi proizvodnje 10.000 kom

sljedeće godine

Očekivani ukupni troškovi kupnje 10.000

kom sljedeće godine

Direktni materijal 80.000 -

Direktni proizvodni rad 10.000 -

Varijabilni opći troškovi proizvodnje za električnu energiju i kapacitet

40.000 -

Kombinirani (FT i VT) troškovi rukovanja materijalima i troškovi organizacije

20.000 -

Vanjska nabava dijelova - 160.000

Ukupni relevantni troškovi 150.000 160.000

Troškovi po komadu 15,00 16,00


56

Kompanija Cerrito će uštedjeti 10.000 kn pravljenjem HDS umjesto kupovanjem od vanjskog

dobavljača. Očekivani relevantni trošak proizvodnje po komadu za sljedeću godinu je 15 kn/kom, a

cijena vanjskog dobavljača je 16 kn/kom.

Još jedan termin (pojam) koji se javlja pri donošenju odluka je inkrementalni trošak. Inkrementalni

trošak je dodatni trošak koji se pojavljuje za aktivnost. U 6.6. zadatku inkrementalni trošak pravljenja

HDS je dodatni trošak od 150.000 kn. Fiksni opći troškovi proizvodnje za najamninu postrojenja,

osiguranje i administraciju od 30.000 kn nisu inkrementalni trošak pravljenja HDS. Inkrementalni trošak

kupovine HDS je dodatni trošak od 160.000 kn. Diferencijalni trošak je razlika u ukupnim troškovima

između dvije alternative. U 6.6. zadatku diferencijalni trošak između proizvodnje i kupovine HDS je

10.000 kn. Na isti princip se definiraju inkrementalni i diferencijalni prihodi. Inkrementalni prihodi su

dodatni prihodi od aktivnosti, a diferencijalni prihodi su razlika u prihodima između dvije alternative.

4.3. OPORTUNITETNI TROŠKOVI I KORIŠTENJE VANJSKIH RESURSA (OPPORTUNITY COSTS

AND OUTSOURCING)

Pretpostavka je da će u slučaju opcije kupovati umjesto proizvoditi kapaciteti koji se trenutno koriste

za proizvodnju postati slobodni za potencijalno neke druge profitabilnije namjene. Pitanje koje se tada

javlja jest kako najbolje iskoristiti raspoložive kapacitete. Kada se menadžer odluči za korištenje resursa

na određeni način to onemogućuje korištenje resursa na alternativni način. Ta izgubljena prilika je

trošak koji menadžer mora uzeti u obzir pri donošenju odluke. Oportunitetni trošak (engl. opportunity

cost) je doprinos poslovnoj dobiti (kontribucija dobiti) koji je propušten (odbijen) zbog ne korištenja

ograničenih resursa (kapaciteta) na njihov sljedeći-najbolji alternativni način. Na primjer, relevantni

troškovi školovanja radi stjecanja titule doktora znanosti nisu samo troškovi školarine, knjiga, smještaja

i hrane već i prihodi koji su propušteni (oportunitetni trošak) u periodu studiranja umjesto zaposlenja.

Oprtunitetni trošak kod držanja zaliha je izgubljena dobit jer je novac vezan u zalihama umjesto da

bude uložen negdje drugdje. Oportunitetni troškovi se ne evidentiraju u financijskom računovodstvu

budući da je financijsko računovodstvo ograničeno na transakcije koje uključuju stvarno odabrane

alternative, a ne one koje nisu usvojene. Neusvojene alternative ne proizvode transakcije i prema tome

nisu zabilježene u financijskom računovodstvu.

Zadatak 7.

Pretpostavimo, ako kompanija Cerrito kupuje HDS od vanjskog dobavljača, da će najbolje iskoristiti

raspoložive kapacitete za proizvodnju 5.000 kom RS (relejna stanica) za kompaniju Terrence.

Računovođa u kompaniji procjenjuje sljedeće buduće prihode i troškove pod uvjetima da su RS

proizvedeni i prodani.

Stavke Iznos

Dodatni budući prihodi 80.000

Dodatni budući troškovi Direktni materijal Direktni proizvodni rad Varijabilni opći troškovi (struja) Opći troškovi i troškovi rukovanja materijalima

55.000 30.000 5.000

15.000 5.000

Dodatna buduća operativna dobit 25.000


57

Kompanija Cerrito može proizvoditi ili HDS ili RS, ali ne i oboje. Što bi trebala napraviti kompanija?

Postoje tri alternative:

1. Proizvoditi HDS i ne praviti RS za Terrence.

2. Kupiti HDS i ne praviti RS za Terrence.

3. Kupiti HDS i praviti RS za Terrence.

Pristup ukupnih alternativa pri donošenju odluke da li kupiti ili proizvoditi.

Relevantne stavke Proizvoditi HDS i ne praviti RS za

Terrence

Kupiti HDS i ne praviti RS za

Terrence

Kupiti HDS i praviti RS za

Terrence

Ukupni budući troškovi proizvodnje/kupovine HDS

150.000 160.000 160.000

Višak budućih prihoda nad budućim troškovima od RS

0 0 (25.000)

Ukupni odgovarajući troškovi 150.000 160.000 135.000

Najbolja alternativa je treća - Kupiti HDS i praviti RS za Terrence.

Pristup oportunitetnih troškova pri donošenju odluke da li kupovati ili proizvoditi.

Relevantne stavke Proizvoditi HDS i ne praviti RS za

Terrence

Kupiti HDS i ne praviti RS za

Terrence

Kupiti HDS i praviti RS za

Terrence

Ukupni budući troškovi proizvodnje/kupovine HDS

150.000 160.000 160.000

Oportunitetni troškovi – izgubljeni doprinos profitu zato što kapacitet neće biti korišten za proizvodnju RS

25.000 25.000 0

Ukupni odgovarajući troškovi 175.000 185.000 160.000

Najbolja alternativa je treća - Kupiti HDS i praviti RS za Terrence.

4.4. ODLUKE O MJEŠOVITIM PROIZVODIMA U UVJETIMA OGRANIČENIH KAPACITETA

(PRODUCT-MIX DECISIONS WITH CAPACITY CONSTRAINTS)

U ovom dijelu se razmatra kako koncept relevantnih troškova možemo primijeniti u odluci o mješovitim

proizvodima, odnosno, odluci kompanije o tome koliko kojih proizvoda da prodaje. Ove odluke su često

kratkoročno fokusirane zato što kapaciteti mogu biti prošireni samo u dugoročnom periodu. U izboru

između više proizvoda, u uvjetima ograničenih kapaciteta, menadžer će favorizirati proizvod koji nosi

najveću kontribucijsku maržu po jedinici ograničenih resursa ili limitirajućeg faktora.


58

Zadatak 8.

Kompanija Amadeus proizvodi motore za široki krug komercijalnih i individualnih potrošača. U tvornici kompanije sklapaju se dva motora: motor za snowmobile i motor za čamac. Informacije o ovim proizvodima su sljedeće:

Motor za snowmobile Motor za čamac

Prodajna cijena 800 1.000

Varijabilni troškovi po jedinici 560 625

Kontribucijska marža po jedinici 240 375

Postotak kontribucijske marže 30% 37,5%

Dnevno je raspoloživo samo 600 h rada stroja za sklapanje motora. Dodatni kapaciteti se ne mogu osigurati u kratkom roku. Ograničavajući resurs ovdje su sati rada stroja. Potrebna su 2 h rada stroja da se proizvede motor za snowmobile i 5 h rada stroja za proizvodnju motora za čamac. Koji proizvod će kompanija Amadeus favorizirati?

U smislu kontribucijske marže po jedinici i postotka kontribucijske marže, motori za čamac su profitabilniji nego motori za snowmobile. Ali, menadžer treba izabrati proizvod sa najvećom kontribucijskom maržom po jedinici ograničenih resursa. Proizvodnja motora za snowmobile doprinosi više marži po satu rada stroja, koji je ograničavajući resurs u ovom primjeru, odnosno, pravilna odluka je izbor motora za snowmobile.

4.5. ODLUKE O ZAMJENI OPREME (EQUIPMENT REPLACEMENT DECISIONS)

U ovom dijelu se razmatra kako koncept relevantnih troškova možemo primijeniti u odluci o zamjeni opreme. Svi prošli troškovi, a posebno, knjigovodstvena vrijednost (originalni trošak minus akumulirana amortizacija) postojeće opreme, su irelevantni.

Zadatak 9.

Kamion koji košta 100.000 kn, neosiguran je, uništen prvog dana kad je korišten. Poduzeće ima dvije alternative: a) prodati u dijelove za 10.000 kn i kupiti novi za 102.000 kn ili b) popraviti kamion za 85.000 kn. Koja je alternativa isplativija?

Prodati u dijelove Popraviti kamion Diferencijalna analiza

Prihod od prodaje 10.000 - 10.000

Trošak kamiona Kupnja novog kamiona Trošak popravka

100.000 102.000

-

100.000 -

85.000

- 102.000 (85.000)

Dobitak/Gubitak (192.000) (185.000) (7.000)

Isplativije je popraviti kamion za 85.000 kn.

Motor za snowmobile

Motor za čamac

Kontribucijska marža po motoru 240 375

Potrebni sati rada stroja za proizvodnju jednog motora 2 5

Kontribucijska marža po satu rada stroja 120 75

Ukupna kontribucijska marža za 600 h rada stroja 72.000 45.000


59

Zadatak 10.

Kompanija Split d.d. razmatra zamjenu stroja za rezanje metala sa novijim modelom. Zbirni podaci za

stari i novi stroj su sljedeći:

Stari stroj za rezanje metala

Novi stroj za rezanje metala

Originalni trošak 1.000.000 600.000

Vijek trajanja 5 2

Tekuća starost 3 0

Ostatak vijeka trajanja 2 2

Akumulirana amortizacija 600.000 Nije nabavljen

Tekuća knjigovodstvena vrijednost 400.000 Nije nabavljen

Tekuća cijena otuđenja 40.000 Nije nabavljen

Godišnji operativni troškovi 800.000 460.000

Godišnji prihodi 1.100.000 1.100.000

Usporedi troškove starog stroja za rezanje metala sa kupnjom novog stroja za rezanje metala. Razmotri

kumulativni rezultat za 2 godine zajedno, zanemarujući porez i vremensku vrijednost novca. Da li

kompanija Split d.d. treba zamijeniti stroj za rezanje metala?

Kompanija Split d.d. treba zamijeniti stroj za rezanje metala sa novijim modelom.

Da li će menadžer uistinu zamijeniti postojeću opremu novom? Važan čimbenik u odluci zamjene

postojeće opreme je menadžerova percepcija o tome je li model odluke konzistentan s tim kako je

ocijenjena menadžerova uspješnost (peti korak modela odluke - Ocjena uspješnosti implementacije

odluke). Menadžeri favoriziraju alternative na osnovi kojih njihove performanse izgledaju najbolje.

Konflikt između modela odluke i modela vrednovanja izvedbe menadžera rezultira ne poduzimanjem

najbolje alternative ili pravca djelovanja. Npr. Iako je odluka zamjene starog stroja novim modelom

povoljnija za poduzeće te će rezultirati povećanjem operativne dobiti za 120.000 kn u dvije godine

menadžer može odlučiti da ne zamjeni stari stroj. Naime, ako bonus menadžera ovisi o operativnoj

dobiti u prvoj godini u kojoj je operativna dobit viša za stari stoj nego za novi model, menadžer bira

Dvi godine zajedno



Razlika

Prihodi 2.200.000 2.200.000 -

Operativni troškovi: - operativni troškovi - knjigovodstvena vrijednost:

1. periodični otpis kao amortizacija 2. otpis u cjelini

- tekuća cijena otuđenja stroja - kupnja novog stroja

1.600.000

400.000

- - -

920.000

-

400.000 (40.000) 600.000

680.000

- -

40.000 (600.000)

Ukupni operativni troškovi 2.000.000 1.880.000 120.000

Operativna dobit 200.000 320.000 (120.000)


60

opciju zadržavanja starog stroja radi ostvarenja bonusa iako ta opcija u konačnici (ukupno za 2 godine)

rezultira manjom operativnom dobiti.

Prva godina



Prihodi 1.100.000 1.100.000

Operativni troškovi: - operativni troškovi - knjigovodstvena vrijednost:

1. periodični otpis kao amortizacija 2. otpis u cjelini

- tekuća cijena otuđenja stroja - kupnja novog stroja

800.000

200.000

- - -

460.000

-

400.000 (40.000) 300.000

Ukupni operativni troškovi 1.000.000 1.120.000

Operativna dobit 100.000 (20.000)

4.6. ODLUKE O UVOĐENJU ILI UKIDANJU PROIZVODNE LINIJE/KUPCA ILI POSLOVNOG

SEGMENTA/PODRUŽNICE (DECISIONS ABOUT ADDING OR DROPPING A PRODUCT

LINE/CUSTOMERS OR A BUSINESS SEGMENT/BRANCH OFFICE)

Kompanije često moraju donositi odluke o uvođenju ili ukidanju proizvodne linije, poslovnog segmenta

ili podružnice. Slično, ako se analizira profitabilnost kupaca, potrebno je donijeti odluku o uvođenju

novih ili izostavljanju već postojećih kupaca. Prilikom donošenja odluke o ukidanju neprofitabilne

proizvodne linije (poslovnog segmenta, podružnice, kupca i sl.) iz analize se isključuju troškovi koji se

odnose na cjelokupno poslovanje koji su na temelju različitih baza alocirani na pojedine proizvodne

linije (poslovni segment, podružnicu, kupca i sl.). U pravilu se na sve poslovne segmente unutar

pojedinog poduzeća alociraju tzv. zajednički fiksni troškovi koji se odnose na poduzeće u cjelini.

Eliminacija neprofitnog poslovnog segmenta neće dovesti do smanjenja zajedničkih fiksnih troškova u

iznosu koji je alociran na taj poslovni segment, već će se isti troškovi morati alocirati na druge poslovne

segmente u poduzeću i tim izravno utjecati na njihovu profitabilnost (Broz Tominac et al., 2015).

Zadatak 11.

Poduzeće ABC d.d. raspolaže sa tri proizvodne linije koje predstavljaju poslovne segmente (X, Y i Z).

Sažeti izvještaji o dobiti za navedene poslovne segmente dani su u nastavku:

Stavke X Y Z Ukupno

Prihodi od prodaje 200.000 150.000 170.000 520.000

Varijabilni troškovi 72.000 70.000 50.000 192.000

Marginalna kontribucija 128.000 80.000 120.000 328.000

Fiksni troškovi: Plaće direktnih radnika Oglašavanje po segmentu Osiguranje po segmentu Najam za poduzeće Amortizacija imovine poduzeća Opći administrativni troškovi (npr. uprava)

120.000 56.000 4.000 6.000

14.000 15.000 25.000

91.000 41.000 3.000 5.000

10.500 12.750 18.750

100.000 44.000 5.000 8.000

11.900 9.850

21.250

311.000 141.000 12.000 19.000 36.400 37.600 65.000

Operativna dobit 8.000 (11.000) 20.000 17.000


61

Troškovi najma i opći administrativni troškovi alocirani su na poslovne segmente na temelju ukupnih

prihoda od prodaje. Poslovni segment Y ostvaruje gubitak od 11.000 kn te menadžer razmatra odluku

o njegovom ukidanju. Hoće li poduzeće ABC d.d. zadržati ili ukinuti neprofitabilni poslovni segment Y?

Stavke Zadržavanje poslovnog

segmenta Y

Ukidanje poslovnog

segmenta Y

Utjecaj na dobit

Prihodi od prodaje 150.000 0 (150.000)

Varijabilni troškovi 70.000 0 70.000

Marginalna kontribucija 80.000 0 (80.000)

Fiksni troškovi: Plaće direktnih radnika Oglašavanje po segmentu Osiguranje po segmentu Najam za poduzeće Amortizacija imovine poduzeća Opći administrativni troškovi (npr. uprava)

91.000 41.000 3.000 5.000

10.500 12.750 18.750

42.000 0 0 0

10.500 12.750 18.750

49.000 41.000 3.000 5.000

0 0 0

Operativna dobit (11.000) (42.000) (31.000)

Ukidanje neprofitabilnog poslovnog segmenta Y rezultiralo bi smanjenjem ukupne operativne dobiti

poduzeća za 31.000 kn te iz navedenog proizlazi odluka menadžmenta poduzeća ABC d.d. o

zadržavanju neprofitabilnog poslovnog segmenta Y jer se ovom odlukom ostvaruje viša operativna

dobit poduzeća u cjelini.


62

PITANJA I ZADACI ZA VJEŽBU

1) A decision model involves:

A) only quantitative analyses

B) both quantitative and qualitative analyses

C) only qualitative analyses

D) a manager's instinct

2) Feedback regarding previous actions may affect:

A) future predictions

B) implementation of the decision

C) the decision model

D) all of these answers are correct

3) Place the following steps from the five-step decision process in order:

A = Make predictions about future costs

B = Evaluate performance to provide feedback

C = Implement the decision

D = Choose an alternative

A) A D B C

B) C D A B

C) A D C B

D) D C B A

4) The formal process of choosing between alternatives is known as a(n):

A) relevant model

B) decision model

C) alternative model

D) prediction model

5) When using the five-step decision process, which one of the following steps should be done

last?

A) Obtain information

B) Choose an alternative

C) Evaluation and feedback

D) Implementing the decision

6) When using the five-step decision process, which one of the following steps should be done

first?

A) Obtain information

B) Choose an alternative

C) Evaluation and feedback

D) Implementing the decision


63

7) A decision model is a formal method for making a choice, frequently involving both

quantitative and qualitative analyses.

A) TRUE

B) FALSE

8) Feedback from previous decisions uses historical information and, therefore, is irrelevant for

making future predictions.

A) TRUE

B) FALSE

Explanation: Historical costs may be helpful in making future predictions, but are not relevant

costs for decision making.

9) For decision making, a listing of the relevant costs:

A) will help the decision maker concentrate on the pertinent data

B) will only include future costs

C) will only include costs that differ among alternatives

D) all of these answers are correct

10) Sunk costs:

A) are historical costs

B) cannot be changed

C) are never relevant

D) all of the above

11) Sunk costs:

A) are relevant

B) are differential

C) have future implications

D) are ignored when evaluating alternatives

12) A car purchased last year is an example of a(n):

A) sunk cost

B) relevant cost

C) differential cost

D) avoidable cost

13) Costs that CANNOT be changed by any decision made now or in the future are:

A) fixed costs

B) indirect costs

C) avoidable costs

D) sunk costs


64

14) In evaluating different alternatives, it is useful to concentrate on:

A) variable costs

B) fixed costs

C) total costs

D) relevant costs

15) Which of the following costs always differ among future alternatives?

A) fixed costs

B) historical costs

C) relevant costs

D) variable costs

16) Which of the following costs are NEVER relevant in the decision-making process?

A) fixed costs

B) historical costs

C) relevant costs

D) variable costs

17) A relevant revenue is a revenue that is a(n):

A) past revenue

B) future revenue

C) in-hand revenue

D) earned revenue

18) A relevant cost is a cost that is a (n):

A) future cost

B) past cost

C) sunk cost

D) non-cash expense

19) Relevant information has all of these characteristics EXCEPT:

A) past costs are irrelevant

B) all future revenues and expenses are relevant

C) different alternatives can be compared by examining differences in total revenue and

expenses

D) qualitative factors should be considered

20) Quantitative factors:

A) include financial information, but not nonfinancial information

B) can be expressed in monetary terms

C) are always relevant when making decisions

D) include employee morale


65

21) Qualitative factors:

A) generally are easily measured in quantitative terms

B) are generally irrelevant for decision making

C) may include either financial or nonfinancial information

D) include customer satisfaction

22) Historical costs are helpful:

A) for making future predictions

B) for decision making

C) because they are quantitative

D) None of these answers is correct.

23) When making decisions:

A) quantitative factors are the most important

B) qualitative factors are the most important

C) appropriate weight must be given to both quantitative and qualitative factors

D) both quantitative and qualitative factors are unimportant

24) Employee morale at Dos Santos, Inc., is very high. This type of information is known as a:

A) qualitative factor

B) quantitative factor

C) nonmeasurable factor

D) financial factor

25) Roberto owns a small body shop. His major costs include labor, parts, and rent. In the

decisionmaking process, these costs are considered to be:

A) fixed

B) qualitative factors

C) quantitative factors

D) variable

26) One-time-only special orders should only be accepted if:

A) incremental revenues exceed incremental costs

B) differential revenues exceed variable costs

C) incremental revenues exceed fixed costs

D) total revenues exceed total costs

27) When deciding to accept a one-time-only special order from a wholesaler, management

should do all of the following EXCEPT:

A) analyze product costs

B) consider the special order's impact on future prices of their products

C) determine whether excess capacity is available

D) verify past design costs for the product


66

28) Full cost of the product is:

A) the sum of fixed costs in all the business functions of the value chain

B) the sum of variable costs in all the business functions of the value chain

C) the sum of all variable and fixed costs in all the business functions of the value chain

D) the sum of all costs in the value chain minus marketing costs

29) An example of a qualitative factor for the decision-making process is:

A) customer satisfaction

B) units sold

C) material cost

D) labor hours incurred

30) Outsourcing is:

A) purchasing goods and services internally

B) never a viable option

C) more desirable than insourcing

D) purchasing goods and services from outside vendors

31) Insourcing is:

A) purchasing goods and services internally

B) purchasing goods and services from outside vendors

C) more expensive than outsourcing

D) less expensive than outsourcing

32) The best way to avoid misidentification of relevant costs is to focus on:

A) expected future costs that differ among the alternatives

B) historical costs

C) unit fixed costs

D) total unit costs


67

5. OBRAČUN TROŠKOVA ZASNOVAN NA AKTIVNOSTIMA (ABC) I

ANALIZA PROFITABILNOSTI KUPACA/PROIZVODA/USLUGA

Nositelji troškova su proizvodi/usluge/kupci koji trebaju troškove apsorbirati kroz prodajnu cijenu, te

bez lociranja troškova po nositeljima nije moguće planirati niti pratiti profitabilnost svake pojedine

vrste proizvoda/usluge/kupca. Za raspored troškova na nositelje, ključna je njihova podjela na:

1) Izravne (direktne) troškove proizvoda/usluge – troškovi koji se izravno mogu povezati s

određenim proizvodom/uslugom, a tu spadaju izravni materijal, izravni rad i ostali izravni

troškovi.

2) Neizravne (indirektne) troškove koji se raspoređuju na proizvod/uslugu – troškovi koji se ne

mogu izravno povezati s određenim proizvodom/uslugom nego se moraju dodati izravnim

troškovima po određenom „ključu“ rasporeda (Belak, 1995).

Neizravni troškovi određenog troškovnog objekta ili nositelja troška (engl. cost object) mogu biti

neizravni proizvodni troškovi i neizravni neproizvodni troškovi. Ovi troškovi često čine veliki udio u

ukupnim troškovima dodijeljenim troškovnim objektima kao što su proizvodi, usluge ili kupci, iako se

ne mogu direktno identificirati s nositeljima troška. Kod ABC metode svi neizravni troškovi (engl.

overhead cost) se raspoređuju na troškovne poolove ili troškovna središta unutar organizacije koja

predstavljaju aktivnosti (engl. cost pools) iz kojih se zatim troškovi postupno prenose na troškovni

objekt pomoću troškovnih pokretača, odnosno baza za raspodjelu troškova (engl. cost drivers). Ovaj

postupak se naziva raspodjela troškova (engl. cost allocation). Troškovi se iz troškovnih centara ili

aktivnosti, uz pomoć troškovnih pokretača ili baza prenose na troškovni objekt ovisno o broju

transakcija troškovnog pokretača proizašlih iz procesa (Horngren, Datar i Rajan, 2012).

Model upravljanja troškovima utemeljen na aktivnostima (engl. Activity based costing – ABC)

poboljšava sisteme obračuna fokusiranjem na pojedinačnu aktivnost kao osnovnog nosioca troškova.

ABC modeli obračunavaju troškove pojedinačnih aktivnosti i dodaju troškove nosiocu troška kao što je

proizvod ili usluga na osnovu aktivnosti poduzetih za proizvodnju svakog proizvoda ili usluge

(Horngren, Foster i Datar, 2000). ABC modeli se oblikuju na temelju metodologije koja mjeri troškove

i performanse aktivnosti, resursa i troškovnih objekta na način da se resursi priključuju aktivnostima,

dok se aktivnosti priključuju troškovnim objektima na temelju opsega korištenja pri realizaciji

troškovnih objekata (Belak, 1995). Za razliku od ABC metode, tradicionalne metode predstavljaju

sustav obračuna troškova koji opće troškove dijeli ravnomjerno na proizvode/usluge i to pomoću

određenog „ključa“ rasporeda.


68

Zadatak 1.

Poduzeće Dallas d.d. proizvodi specifične kutije za pakiranje koje se koriste u farmaceutskoj industriji.

Postoje dvije vrste kutija i to C52 i W29. Poduzeće raspolaže sljedećim podacima pojedinačno za svaku

liniju proizvoda:

Stavke Kutija C52 Kutija W29 Ukupno

Trošak direktnog rada 3.000 1.000 4.000

Količina sirovina za proizvodnju 750.000 250.000 1.000.000

Sati rada u odjelu za dizajniranje 3.000 2.000 5.000

Sati postavke strojeva 650 350 1.000

Rad strojeva 200.000 100.000 300.000

Ukupni opći troškovi iznose 1.000.000 kn te su za potrebe ABC metode raspoređeni u 4 aktivnosti.

Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o aktivnostima pojedinačno za svaku liniju proizvoda:

Aktivnosti Ukupni troškovi

(kn)

Baza za raspodjelu

troškova (kom,h..)

Stopa za raspodjelu

općih troškova

1. Nabava, rukovanje i

skladištenje materijala 200.000 1.000.000 kg 0,20 kn/kg

2. Dizajniranje proizvoda 100.000 5.000 sati 20 kn/h

3. Priprema strojeva 70.000 1.000 sati 70 kn/h

4. Proizvodne operacije 630.000 300.000 sati 2,1 kn/h

Ukupni opći troškovi 1.000.000

1. Izračunaj tradicionalnom metodom ukupne troškove pojedine linije proizvoda na način da

ukupne opće troškove rasporedite temeljem direktnih troškova.

2. Izračunaj ukupne troškove pojedine linije proizvoda uz pomoć obračuna troškova po

aktivnostima (koristeći ABC metodu).

Ad 1.) Tradicionalna metoda

Ukupni opći (indirektni) troškovi = 1.000.000

Baza za raspodjelu indirektnih troškova = 4.000

Stopa za raspodjelu indirektnih troškova = 1.000.000/4.000 = 250



Indirektni troškovi

(3.000,1.000)*250 750.000 250.000 1.000.000

Ukupni troškovi 753.000 251.000 1.004.000


69

Ad 2.) Obračun troškova po aktivnostima (ABC metoda)



Trošak sirovina za proizvodnju

(750.000,250.000)*0,20 150.000 50.000 200.000

Trošak rada odjela za dizajniranje

(3.000,2.000)*20 60.000 40.000 100.000

Trošak postavke strojeva

(650,350)*70 45.500 24.500 70.000

Trošak rada strojeva

(200.000,100.000)*2,1 420.000 210.000 630.000

Ukupni indirektni troškovi 675.500 324.500 1.000.000

Ukupni troškovi 678.500 325.500 1.004.000

Zadatak 2.

Hotel Makarska d.o.o. je odlučio povećati broj ostvarenih noćenja na način da poboljša dodatnu

ponudu svoga hotela. Poduzeće raspolaže sljedećim podacima pojedinačno za svaku liniju usluge

(usluge teniskih terena -TT i usluge paintball –PB).

Stavke TT PB Ukupno

Troškovi prodanih usluga 125.000 133.200 258.200

Trošak kineziologa 69.600 - 69.600

Sati rada iznajmljivača 1.460 1.532 2.992

Broj sati održavanja 210 225 435

Količina materijala 980 1.200 2.180

Broj narudžbi opreme 68 93 161

Ukupni opći troškovi iznose 169.790 kn te su za potrebe ABC metode raspoređeni u 5 aktivnosti. Hotel

Makarska d.o.o raspolaže sljedećim podacima o aktivnostima pojedinačno za svaku liniju usluga:

Aktivnost Ukupni troškovi Baza za raspodjelu

troškova

Stopa za

raspodjelu

1. Stručna usluga 69.600 Direktno dodijeliti usluzi

teniskih terena -

2. Iznajmljivanje 44.880 2.992 sati 15 kn/h

3. Održavanje 13.050 435 sati 30 kn/h

4. Nabava, rukovanje i

skladištenje materijala 26.160 2.180 kg 12 kn/kg

5. Nabava opreme 16.100 161 narudžba 100 kn/narudžba

Ukupni opći troškovi 169.790


70

1. Izračunaj tradicionalnom metodom ukupne troškove pojedine linije usluga na način da ukupne

opće troškove rasporedite temeljem direktnih troškova.

2. Izračunaj ukupne troškove pojedine linije usluga uz pomoć obračuna troškova po aktivnostima

(koristeći ABC metodu).


Ukupni opći (indirektni) troškovi = 169.790

Baza za raspodjelu indirektnih troškova = 258.200

Stopa za raspodjelu indirektnih troškova = 169.790/258.200 = 0,657591014

Stavke TT PB Ukupno



(125.000,133.200)*0,657591014 82.199 87.591 169.790

Ukupni troškovi 207.199 220.791 427.990


Stavke TT PB Ukupno


Trošak kineziologa 69.600 0 69.600

Trošak iznajmljivanja

(1.460, 1.532)*15 21.900 22.980 44.880

Trošak održavanja

(210, 225)*30 6.300 6.750 13.050

Trošak materijala

(980, 1.200)*12 11.760 14.400 26.160

Trošak nabave

(68, 93)*100 6.800 9.300 16.100

Ukupni indirektni trošak 116.360 53.430 169.790

Ukupni troškovi 241.360 186.630 427.990

Zadatak 3.

Poduzeće Plastim d.d. proizvodi dvije vrste leća za farove automobila. Postoje dvije vrste leća -

jednostavne S3 i složeno CL5. Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o direktnim troškovima te

ostalim podacima pojedinačno za svaku liniju proizvoda:

Stavke S3 CL5 Ukupno

Direktni trošak materijala 1.125.000 675.000 1.800.000

Direktni trošak rada 600.000 195.000 795.000

Direktni trošak čišćenja i održavanja kalupa 120.000 150.000 270.000

Dizajn kalupa – dijelova m2 30 70 100

Sati pripreme stroja 500 1.500 2.000


71

Sati rada stroja 9.000 3.750 12.750

Broj isporuka 100 100 200

Isporučeni paketi – m3 45.000 22.500 67.500

Sati rada administracije 30.000 9.750 39.750

Ukupni opći troškovi iznose 2.115.000 kn te su za potrebe ABC metode raspoređeni u 6 aktivnosti.

Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o aktivnostima:


(kn)

Baza za raspodjelu

troškova (kom,h..)

Stopa za raspodjelu

općih troškova

1. Dizajn 450.000 100 m2 4.500 kn/m2

2. Priprema stroja za oblikovanje 300.000 2.000 sati 150 kn/h

3. Proizvodne operacije 637.500 12.750 sati 50 kn/h

4. Priprema isporuke 81.000 200 isporuka 405 kn/isporuka

5. Distribucija 391.500 67.500 m3 5,80 kn/m3

6. Administracija 255.000 39.750 sati 6,4151 kn/h

Ukupni opći troškovi 2.115.000

1. Izračunaj tradicionalnom metodom ukupne troškove pojedine linije proizvoda na način da

ukupne opće troškove rasporedite temeljem ukupnih direktnih troškova.

2. Izračunaj ukupne troškove pojedine linije proizvoda koristeći ABC metodu.


Ukupni opći (indirektni) troškovi = 2.115.000

Baza za raspodjelu indirektnih troškova = 2.865.000

Stopa za raspodjelu indirektnih troškova = 2.115.0000/2.865.000 = 0,738219895





Ukupni direktni troškovi 1.845.000 1.020.000 2.865.000


(1.845.000,1.020.000)*0,738219895 1.362.016 752.984 2.115.000

Ukupni troškovi 3.207.016 1.772.984 4.980.000


72






Trošak aktivnosti dizajniranja

(30,70)*4.500 135.000 315.000 450.000

Trošak pripremnih aktivnosti

(500,1.500)*150 75.000 225.000 300.000

Trošak proizvodne aktivnosti

(9.000,3.750)*50 450.000 187.500 637.500

Trošak aktivnosti isporuke

(100,100)*405 40.500 40.500 81.000

Trošak aktivnosti distribucije

(45.000,22.500)*5,80 261.000 130.500 391.500

Trošak administrativnih aktivnosti

(30.000,9.750)*6,4151 192.453 62.547 255.000

Ukupni indirektni troškovi 1.153.953 961.047 2.115.000

Ukupni troškovi 2.998.953 1.981.047 4.980.000

Analiza profitabilnosti proizvoda/usluga izvještava i analizira prihode od proizvoda/usluga i troškove

koji se odnose na određene proizvode/usluge. Analiza razlike i u prihodima i u troškovima koji se

odnose na kupce/proizvode/usluge može osigurati značajne informacije o tome zašto postoje razlike

u profitabilnosti pojedinih kupaca/proizvoda/usluga, te se pomoću njih može utvrditi koji kupci znatno

doprinose profitabilnosti organizacije.

Zadatak 4.8

Kompanija Spring Distrbution prodaje vodu u bocama. Ona ima dva kanala distribucije: veleprodajni

kanal koji pokriva supermarkete te maloprodajni kanal za nekoliko odabranih kupaca. Fokus je na

analizi profitabilnosti kupaca u maloprodajnom distribucijskom kanalu. Objavljena prodajna cijena u

ovom kanalu je 0,60 kn po boci, dok je trošak nabave za kompaniju Spring Distrbution 0,50 kn po boci.

Ako bi se svaka boca prodala po objavljenoj cijeni u ovom distribucijskom kanalu, kompanije bi zaradila

bruto maržu od 0,10 kn po boci (0,60 kn – 0,50 kn). Analiza prihoda od kupaca je jedan od elemenata

u analizi profitabilnosti kupaca te je dan u sljedećoj tablici:

Stavke Kupci

A B C D

Prodane boce (kom) 1.000.000 800.000 70.000 60.000

Objavljena prodajna cijena (kn/kom) 0,60 0,60 0,60 0,60

Diskont po kupcu (kn/kom) 0,04 0,01 0,05 0

Fakturna cijena (kn/kom) 0,56 0,59 0,55 0,60

Prihodi (kn) 560.000 472.000 38.500 36.000

8 Poglavlje 14. iz knjige Horngren, C.T., Datar, S.M., Rajan, M.V. (2012): Cost Accounting, Pearson Prentice Hall, New Jersey, str. 502-541.


73

Dvije varijable objašnjavaju razlike u prihodima kod ova četiri kupca: (1) količina kupljenih boca i (2)

veličina cjenovnog diskonta. Diskonti su popusti na finalnu prodajnu cijenu koji se odobravaju

članovima kanala distribucije i krajnjim potrošačima zbog izvršenja određenih funkcija, plaćanja u

gotovini, kupovine većih količina, kupovine izvan sezone ili pojačanja promocije9. Diskontiranje cijene

je smanjenje prodajne cijene ispod objavljene s ciljem poticanja kupaca da povećaju svoje narudžbe.

Kompanije koje evidentiraju samo fakturu cijenu u svom informacijskom sustavu ne mogu lako pratiti

veličinu svog cjenovnog diskonta. Cjenovni diskont može biti posljedica više faktora, uključujući veličinu

nabave i marketinške koristi od postojećeg kupca koje pomažu u promociji ostalih prodaja, također,

diskontiranje može biti i posljedica slabog pregovaranja prodajnog osoblja. Prateći diskonte po

kupcima ili po prodavačima, mogu se osigurati vrijedne informacije o načinima unapređenja

profitabilnosti kupaca.

Prihodi od kupaca su jedan element profitabilnosti kupaca, a drugi element su troškovi vezani za kupce.

Kompanije Spring ima sustav obračuna troškova na bazi aktivnosti (ABC metoda) koji se fokusira na

kupce više nego na proizvode. Hijerarhija troškova kupaca (engl. Customer-cost hierarchy) kategorizira

troškove koji se odnose na kupce u različita troškovna središta na temelju različitih vrsta troškovnih

pokretača ili baza za raspodjelu troškova ili različitog stupnja težine u utvrđivanju cause-and-effect

odnosa. Kompanije ima jedan direktni trošak, trošak nabave boca, i više grupa indirektnih troškova.

Kompanija je identificirala pet kategorija indirektnih troškova u svojoj hijerarhija troškova kupaca:

1. Troškovi svake jedinične prodaje proizvoda (engl. Customer output unit-level costs) - troškovi

aktivnosti prodaje svake jedinice proizvoda/usluge kupcu. Primjer je trošak rukovanja

proizvodom za svaku prodanu jedinicu proizvoda.

2. Troškovi prodaje grupe proizvoda (engl. Customer batch-level costs) - troškovi aktivnosti

prodaje grupe proizvoda kupcu. Primjer su troškovi nastali obradom narudžbe ili isporuke

proizvoda kupcu.

3. Troškovi osiguranja funkcije prodaje (engl. Customer-sustaining costs) - troškovi aktivnosti

potpore pojedinog kupca, bez obzira na broj jedinica ili skupine proizvoda isporučenih kupcu.

Primjer su troškovi posjete kupcima.

4. Troškovi kanala distribucije (engl. Distribution-channel costs) - troškovi aktivnosti vezani za

određeni distribucijski kanal umjesto za svaku jedinicu proizvoda, svaku skupinu proizvoda ili

određene kupce. Primjer je plaća menadžera maloprodajnog distribucijskog kanala.

5. Troškovi korporacije koji se odnose na prodaju (engl. Corporate-sustaining costs) - troškovi

aktivnosti koje se ne mogu pratiti do pojedinih kupaca ili distribucijskih kanala. Primjeri su

troškovi top menadžmenta i opći administrativni troškovi.

Indirektni troškovi na nivou kupca uključuju prve tri kategorije u hijerarhiji troškova kupaca. Pet

aktivnosti kompanije Spring Distrbution (troškovni poolovi ili troškovna središta) sa pripadajućim

troškovnim pokretačima i stopama za raspodjelu troškova kao i kategoriju po hijerarhiji troškova su

prikazani u narednoj tablici.

9 Definicija preuzeta: http://www.poslovni.hr/leksikon/diskont-185

http://www.poslovni.hr/leksikon/diskont-185


74


Baza za raspodjelu troškova

Hijerarhija troškova

Stopa za raspodjelu troškova

1. Primanje narudžbi 8.000 80 narudžbi Customer batch-

level costs 100 kn/narudžba

2. Posjete kupcima 1.440 18 posjeta Customer-

sustaining costs 80 kn/posjeta

3. Dostava (prijeđeni kilometri)

2.300 1.150 km Customer batch-

level costs 2 kn/km

4. Rukovanje proizvodima

38.600 1.930.000 komada Customer output unit-level costs

0,02 kn/kom

5. Specijalne isporuke 900 3 isporuke Customer batch-

level costs 300 kn/isporuka

Ukupni indirektni troškovi

51.240

Informacije o količini korištenih nosioca troškova (troškovnih pokretača ili baza za raspodjelu troškova)

za svakog kupca su sljedeće:

Stavke Kupci

A B C D

Broj narudžbi 30 25 15 10

Broj posjeta kupcima 6 5 4 3

Broj kilometara 300 360 400 90

Broj komada boca 1.000.000 800.000 70.000 60.000

Broj specijalnih narudžbi 1 0 2 0

Izračunaj ukupne troškove pojedinog kupca uz pomoć obračuna troškova po aktivnostima. Napravi

analizu profitabilnosti kupaca za četiri kupca iz maloprodajnog kanala uz korištenje informacija o

prihodima od kupaca i troškovima na nivou kupca.

Stavke A B C D Ukupno

Bruto prihod od prodaje (po cjeniku) (1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,60

600.000 480.000 42.000 36.000 1.158.000

Diskont (40.000) (8.000) (3.500) 0 (51.500)

Neto prihod od prodaje (po fakturnoj cijeni)

560.000 472.000 38.500 36.000 1.106.500

Troškovi prodane robe (direktni trošak) (1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,50

500.000 400.000 35.000 30.000 965.000

Troškovi narudžbi (30,25,15,10)*100

3.000 2.500 1.500 1.000 8.000

Troškovi posjete kupcima (6,5,4,3)*80

480 400 320 240 1.440

Troškovi dostave (300,360,400,90)*2

600 720 800 180 2.300

Troškovi rukovanja proizvodima (1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,02

20.000 16.000 1.400 1.200 38.600

Troškovi specijalne isporuke (1,0,2,0)*300

300 0 600 0 900

Operativna dobit na nivou kupca 35.620 52.380 (1.120) 3.380 90.260


75

Profitabilnost kupaca se može utvrditi prema raznim kriterijima kao na primjer: visina operativne

dobiti, visina ostvarenih prihoda, postotak operativne dobiti kupca u ukupnoj operativnoj dobiti svih

kupaca i slično. Analiza profitabilnosti kupaca je korisna iz nekoliko razloga:

1) Naglašava kako je često profitabilnost malog broja kupaca bitna za ukupnu profitabilnost -

ovakvim kupcima treba posvetiti više pažnje i napora.

2) Ako su neki kupci svrstani u kategoriju niske profitabilnosti to je indikator da treba nešto

poduzeti da se ta profitabilnost poveća.

Prilikom analize profitabilnosti kupaca, faktori koje menadžer treba uzeti u obzir pri odlučivanju o

raspodjeli resursa između kupaca su sljedeći:

1) Vjerojatnost zadržavanja kupca ili lojalnost (engl. Likelihood of customer retention) – veća

vjerojatnost da će kupac nastaviti poslovat sa poduzećem znači i više vrijedan kupac, odnosno

kupac koji više vrijedi za poduzeće. Kupci se razlikuju u svojoj lojalnosti.

2) Potencijal za rast prodaje ili potencijal rasta kupca (engl. Potential for sales growth) – veća

vjerojatnost rasta djelatnosti kupca i prodaje znači i više vrijedan kupac. Kupci kojima poduzeće

može prodati i druge proizvode su više poželjni.

3) Profitabilnost kupaca na dugi rok ili dugoročna profitabilnost (engl. Long-run customer

profitability) – ovaj faktor je pod utjecajem prva dva faktora, ali i troškova djelatnika koji

pružaju usluge potpore kupcima i troškovi posebnih usluge potrebnih za zadržavanje kupaca.

4) Povećanje ukupne potražnje (engl. Increases in overall demand from having well-known

customers) – Kupci s afirmiranom reputacijom pomažu u generiranju prodaje od drugih kupaca

kroz poticanje na kupnju proizvoda.

5) Mogućnost učenja od kupaca (engl. Ability to learn from customers) – Kupci koji pružaju ideje

o novim proizvodima ili načinima za poboljšanje postojećih proizvoda posebno su vrijedni.

Zadatak 5.

Kompanija Spring Distrbution je zabrinuta za nivo svoje profitabilnosti. U siječnju 2015. godine

kompanija je izvršila opširnu analizu efikasnosti svojih aktivnosti i u stanju je da smanji svoje troškove

na sljedeći način:

Aktivnosti Ukupni

troškovi

Baza za raspodjelu

troškova

Stopa za raspodjelu

općih troškova

1. Primanje narudžbi 4.800 80 narudžbi 60 kn/narudžba

2. Posjete kupcima 900 18 posjeta 50 kn/posjeta

3. Dostava (prijeđeni kilometri) 1.725 1.150 km 1,5 kn/km

4. Rukovanje proizvodima 28.950 1.930.000 komada 0,015 kn/kom

5. Specijalne isporuke 600 3 isporuke 200 kn/isporuka

Ukupni indirektni troškovi 36.975

Izračunaj ukupne troškove pojedinog kupca uz pomoć obračuna troškova po aktivnostima (ABC

metoda). Napravi analizu profitabilnosti kupaca za četiri kupca iz maloprodajnog kanala uz korištenje

informacija o prihodima od kupaca prezentiranim u zadatku 9.4. i troškovima na nivou kupca.


76

Stavke A B C D Ukupno

Bruto prihod od prodaje (po cjeniku)

(1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,60 600.000 480.000 42.000 36.000 1.158.000

Diskont (40.000) (8.000) (3.500) 0 (51.500)

Neto prihod od prodaje

(po fakturnoj cijeni) 560.000 472.000 38.500 36.000 1.106.500

Troškovi prodane robe (direktni trošak)

(1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,50 500.000 400.000 35.000 30.000 965.000

Troškovi narudžbi

(30,25,15,10)*60 1.800 1.500 900 600 4.800

Troškovi posjete kupcima

(6,5,4,3)*50 300 250 200 150 900

Troškovi dostave

(300,360,400,90)*1,5 450 540 600 135 1.725

Troškovi rukovanja proizvodima

(1.000.000,800.000,70.000,60.000)*0,015 15.000 12.000 1.050 900 28.950

Troškovi specijalne isporuke

(1,0,2,0)*200 200 0 400 0 600

Operativna dobit na nivou kupca 42.250 57.710 350 4.215 104.525

Da bi tvrtka bila profitabilna potrebno je utvrditi profitabilnost svakog proizvoda, odnosno skupine

proizvoda i njihov utjecaj na profitabilnost ukupnog poslovanja tvrtke. U tom smislu tradicionalni

računovodstveni pristup utvrđivanju troškova po proizvodima treba mijenjati. Terećenje proizvoda

samo s proizvodnim troškovima, te tretiranje ostalih troškova kao troškova razdoblja ne iskazuje

“pravu” profitabilnost proizvoda. Proizvod, naime, stvara troškove i prije same proizvodnje u fazi

njegova razvoja i oblikovanja, te nakon proizvodnje njegovim skladištenjem prijevozom, distribucijom,

garancijom, dodatnim uslugama kupcu, istraživanjem tržišta i dr. Svi ti troškovi (proizvoda) koji nastaju

prije proizvodnje, za vrijeme proizvodnje, te nakon proizvodnje značajni su za ocjenjivanje

profitabilnosti proizvoda (Hreljac, 2004).

Zadatak 7.6.10

Family Supermarket (FS) odlučio je povećati prodaju u jednoj od svojih trgovina. Za to su mu potrebne

informacije o profitabilnosti pojedinačnih linija proizvoda: bezalkoholna pića (BP), svježe voće i povrće

(SVP) i pakirana hrana (PH). Poduzeće raspolaže sljedećim podacima pojedinačno za svaku liniju

proizvoda:

Stavke BP SVP PH Ukupno

Prihodi 317.400 840.240 483.960 1.641.600

Troškovi za prodano 240.000 600.000 360.000 1.200.000

Troškovi povrata ambalaže 4.800 0 0 4.800

Broj narudžbi 144 336 144 624

Broj primljenih isporuka 120 876 264 1.260

Sati slaganja na police 216 2.160 1.080 3.456

Prodana količina 50.400 441.600 122.400 614.400

10 Primjer preuzet iz knjige Gulin, D., Janković, S., Dražić Lutilsky, I., Perčević, H., Peršić, M., Vašiček, V. (2011): Upravljačko računovodstvo, HZRFD, Zagreb, str. 504-506.


77

Ukupni opći troškovi iznose 360.000 kn te su za potrebe ABC metode raspoređeni u 5 aktivnosti.

Poduzeće raspolaže sljedećim podacima o aktivnostima:

Aktivnosti Ukupni troškovi Baza za raspodjelu

troškova

Stopa za raspodjelu

općih troškova

1. Povrat ambalaže 4.800 Direktno dodijeliti liniji

bezalkoholnih pića -

2. Narudžba 62.400 624 narudžbe 100 kn/narudžba

3. Zaprimanje 100.800 1.260 isporuka 80 kn/isporuka

4. Slaganje na police 69.120 3.456 sati slaganja 20 kn/h

5. Usluživanje kupcima 122.880 614.400 komada

prodane robe 0,20 kn/kom

Ukupni opći troškovi 360.000

1. Izračunaj tradicionalnom metodom dobit pojedine linije proizvoda na način da ukupne opće

troškove rasporedite temeljem direktnih troškova.

2. Izračunaj dobit pojedine linije proizvoda koristeći ABC metodu.


Ukupni opći (indirektni) troškovi = 360.000

Baza za raspodjelu indirektnih troškova = 1.200.000

Stopa za raspodjelu indirektnih troškova = 360.000/1.200.000= 0,30


Prihodi 317.400 840.240 483.960 1.641.600


Indirektni troškovi (240.000,600.000,360.000)*0,30

72.000 180.000 108.000 360.000

Ukupni troškovi 312.000 780.000 468.000 1.560.000

Dobit od poslovanja 5.400 60.240 15.960 81.600

Ad 2.) ABC metoda


Prihodi 317.400 840.240 483.960 1.641.600


Troškovi povrata ambalaže 4.800 0 0 4.800

Troškovi narudžbi (144,336,144)*100

14.400 33.600 14.400 62.400

Troškovi zaprimanja (120,876,264)*80

9.600 70.080 21.120 100.800

Troškovi slaganja na police (216,2.160,1.080)*20

4.320 43.200 21.600 69.120

Troškovi usluživanja kupaca (50.400,441.600,122.400)*0,20

10.080 88.320 24.480 122.880

Ukupni troškovi 283.200 835.200 441.600 1.560.000

Dobit od poslovanja 34.200 5.040 42.360 81.600


78

6. IZVJEŠTAJ O NOVČANIM TOKOVIMA

Izvještaj o novčanim tokovima prikazuje priljev i odljev novca i novčanih ekvivalenata tijekom

obračunskog razdoblja. Novac obuhvaća novac u banci i blagajni kao i depozite po viđenju, dok

su novčani ekvivalenti kratkotrajna visoko likvidna ulaganja koja se mogu brzo u roku ne

dužem od tri mjeseca konvertirati u poznate iznose novca te su podložna beznačajnom riziku

promjene vrijednosti. Novčani ekvivalenti se drže za svrhe ispunjenja kratkoročnih novčanih

obveza, a ne za ulaganja ili za druge svrhe. Da bi se ulaganje moglo tretirati kao novčani

ekvivalent, ono mora biti lako pretvorivo u poznati iznos novca i biti izloženo beznačajnom

riziku promjena vrijednosti. Stoga, se ulaganje uobičajeno kvalificira kao novčani ekvivalent

samo kada ono ima kratko dospijeće od, recimo, tri mjeseca ili manje od toga datuma stjecanja

(MRS 7).

Novčani tokovi su u izvještaju podijeljeni na novčane tokove od operativnih, investicijskih i

financijskih aktivnosti. Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti koje stvaraju prihod poduzeća

i druge aktivnosti, osim ulagateljskih i financijskih aktivnosti. Ulagateljske aktivnosti jesu

stjecanje i otuđenje dugotrajne imovine i drugih ulaganja, koja nisu uključena u novčane

ekvivalente. Financijske aktivnosti jesu aktivnosti koje imaju za posljedicu veličinu i sastav

kapitala i posudbi poduzetnika (MRS 7).

6.1. SKUPINE AKTIVNOSTI U IZVJEŠTAJU O NOVČANIM TOKOVIMA

U izvještaju o novčanim tokovima novčani primici i izdaci razvrstavaju se prema sljedeće tri

skupine aktivnosti poduzeća:

1) Poslovne (operativne) aktivnosti,

2) Investicijske (ulagateljske) aktivnosti,

3) Financijske aktivnosti.

6.1.1. NOVČANI TOKOVI IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI

Novčani tokovi od poslovnih aktivnosti prvenstveno proizlaze od glavnih aktivnosti poduzeća

koje stvaraju prihode. Izvještaj o novčanim tokovima od operativnih aktivnosti pokazatelj je

opsega u kojem su operativne djelatnosti društva ostvarile dostatne gotovinske dotoke za

očuvanje poslovne sposobnosti (Belak, 1995). Poslovne aktivnosti su glavne aktivnosti

poduzetnika koje proizlaze iz transakcija i poslovnih događaja koje određuju, odnosno, utječu

na dobit ili gubitak .

Iznos novčanih tokova nastalih od poslovnih aktivnosti, ključni je pokazatelj razmjera u kojem

je poslovanje subjekta ostvarilo dostatne novčane tokove za otplate zajma, očuvanje poslovne

sposobnosti subjekta, plaćanje dividendi i ostvarivanje novih ulaganja bez korištenja vanjskih

izvora financiranja. Informacija o posebnim elementima prijašnjih poslovnih novčanih tokova


79

je korisna, zajedno s drugim informacijama, u prognoziranju budućih novčanih tokova od

poslovnih aktivnosti (MRS 7).

Sljedeća tablica prikazuje neke od najznačajnijih novčanih primitaka i izdataka iz poslovnih

aktivnosti:

NOVČANI TOKOVI IZ POSLOVNIH AKTIVNOSTI

Novčani primici Novčani izdaci

Primici od prodaje roba i pružanja usluga

Novčani primici od naknada, provizija i

drugi prihodi

Povrat poreza

Primljeni predujmovi od kupaca

Naplaćene sudske parnice, penali i sl.

Primici od donacija i subvencija

Novčane isplate dobavljačima za

isporučenu robu i pružene usluge

Novčane isplate zaposlenima i za račun

zaposlenih

Plaćanje poreza i kazni

Plaćanje kamata na primljene kredite

Dani predujmovi za poslovne aktivnosti

Dane donacije

6.1.2. NOVČANI TOKOVI IZ INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI

Investicijske, odnosno ulagateljske aktivnosti obuhvaćaju primitke i izdatke koji su povezani uz

transakcije s dugotrajnom imovinom, odnosno, stjecanje i otuđenje dugotrajne imovine i

drugih ulaganja, koja nisu uključena u novčane ekvivalente. Važno je odvojeno objaviti

novčane tokove nastale investicijskim aktivnostima, budući da oni prikazuju veličinu nastalih

izdataka za resurse koji su namijenjeni stvaranju buduće dobiti i novčanih tokova (MRS 7).

Sljedeća tablica prikazuje primjere novčanih primitaka i izdataka iz investicijskih aktivnosti:

NOVČANI TOKOVI IZ INVESTICIJSKIH AKTIVNOSTI


Novčani primici od prodaje nekretnine,

postrojenja i opreme, nematerijalne

imovine i druge dugotrajne imovine

Primici od prodaje dionica/udjela drugih

poduzeća

Novčani primici od naplate zajmova

danih drugim poduzećima

Primljene dividende od povezanih

poduzeća

Izdaci za kupnju dugotrajne imovine

Novčane isplate za stjecanje glavnice ili

dužničkih instrumenata drugih poduzeća

i udjela u zajedničke pothvate

Dani zajmovi drugim poduzećima


80

6.1.3. NOVČANI TOKOVI IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI

Novčani tokovi iz financijskih aktivnosti prikazuju novčane transakcije poduzeća s njegovim

vlasnicima i transakcije s kreditorima koji posuđuju novac (Belak, 1995). Financijske aktivnosti

jesu aktivnosti koje imaju za posljedicu veličinu i sastav kapitala i posudbi poduzetnika.

Odvojeno objavljivanje novčanih tokova nastalih financijskim aktivnostima je važno jer koristi

onima koji osiguravaju kapital subjektu u predviđanju očekivanja vezanih uz buduće novčane

tokove (MRS 7). Bitno je naglasiti da u financijske novčane tokove spadaju posudbe i vraćanje

dugoročnih i kratkoročnih kredita, ali ne i plaćene kamate na kredite koje se evidentiraju kao

novčani tokovi iz poslovnih aktivnosti.

Sljedeća tablica prikazuje primjere novčanih primitaka i izdataka iz financijskih aktivnosti:

NOVČANI TOKOVI IZ FINANCIJSKIH AKTIVNOSTI


Primici od prodaje dionica

Primici od prodaje obveznica

Primljeni dugoročni i kratkoročni krediti

Isplate dobiti i dividendi vlasnicima

Isplate za kupnju trezorskih dionica

Vraćanje glavnice dugoročnih i

kratkoročnih kredita

Isplata obveznica

6.2. METODE ZA IZRADU IZVJEŠTAJA O NOVČANIM TOKOVIMA

Izvještaj o novčanim tokovima može se sastaviti po direktnoj i indirektnoj metodi (MRS – 7):

1. Direktna metoda - podrazumijeva objavljivanje glavnih skupina bruto novčanih

primitaka i izdataka, te rezultat u neto iznosu. Dakle, uz primjenu direktne metode potrebno

je iskazati sve novčane primitke i izdatke za poslovne, investicijske i financijske aktivnosti te

prikazati rezultat promjene novca u neto iznosu. Ova metoda je dobra zbog toga što prikazuje

priljeve i odljeve novca po strukturi aktivnosti poduzeća (Belak, 1995). MRS 7 potiče na

izvještavanje novčanih tokova od poslovnih aktivnosti primjenom direktne metode. Direktna

metoda pruža informacije koje mogu biti korisne u procjenjivanju budućih novčanih tokova, a

koje nisu raspoložive prema indirektnoj metodi. Prema direktnoj metodi, informacije o

glavnim skupinama bruto novčanih primitaka i bruto novčanih isplata mogu se dobiti:

a) iz računovodstvenih evidencija subjekta; ili

b) usklađivanjem prihoda od prodaje, troškova prodaje (kod financijskih institucija,

kamata i sličnih prihoda te rashoda za kamate i sličnih troškova) i drugih stavaka

izvještaja o dobiti za:

promjene tijekom razdoblja za zalihe i potraživanja i obveze iz poslovanja;

druge nenovčane stavke; i

druge stavke čiji su novčani učinci investicijski ili financijski novčani tokovi.


81

Shema i polazišne veličine za oblikovanje Izvještaja o novčanom toku po izravnoj metodi:

Novčani tijek od poslovnih

aktivnosti

Novčani tijek od

investicijskih (ulagateljskih)

aktivnosti

Novčani tijek od financijskih

aktivnosti

PRIMICI:

gotovinska prodaja

kupcima

naplata potraživanja od

kupaca

primljeni predujmovi iz

operativne aktivnosti

primici od naplaćenih

kamata

povrati novca od

dobavljača

primici od dobivenih

parnica u sudskim

postupcima

primici od refundacija,

milodara, donacija,

subvencija i sl.

PRIMICI:

gotovinski primici od

prodaje nekretnina,

postrojenja i opreme,

nematerijalne imovine i

druge dugotrajne imovine

primici od prodaje

investiranog u druga

gospodarska društva

primici od prodaje dugova

gotovinski primici od

naplate zajmova koji su

dani trećim strankama

(osim fin. institucija)

primljeni gotovinski udjeli i

dividende od povezanih

društava

PRIMICI:

primici novca od izdavanja

dionica ili od uplate

vlasničkih uloga

primici novca od izdavanja

obveznica i drugih

vrijednosnih papira

primici novca od povrata

glavnice kratkoročnih i

dugoročnih posudbi

drugima

primici kredita od

financijskih institucija

IZDACI:

izdaci zaposlenima za plaće

i ostalo

plaćanja dobavljačima

dobara i usluga

plaćanja kamata, svih vrsta

poreza i kazni

povrat novca kupcima

dani predujmovi za

operativne aktivnosti

karitativna plaćanja,

donacije i sl.

IZDACI:

gotovinski izdaci za nabavu

nekretnina, postrojenja i

opreme, nematerijalne

imovine i druge

dugotrajne imovine

isplate za stjecanje

glavnice ili dužničkih

instrumenata drugih

poduzeća i udjela u

zajedničke pothvate

plaćanje stjecanja

obveznica drugih društava

(osim gotovinskih

ekvivalenata)

gotovinski izdaci za otplate

zajmova uzetih od trećih

stranaka (osim fin.

institucija)

isplaćeni udjeli i dividende

drugim društvima

IZDACI:

izdaci za isplate dividendi i

ostale isplate iz dobiti

vlasnicima

isplate za pribavljanje

trezorskih dionica

vraćanje gotovinskih

pozajmica

vraćanje glavnice duga od

kratkoročnih i dugoročnih

kreditnih aranžmana


82

Jedan segment analize novčanih tokova predstavlja: Procjena opće uspješnosti upravljanja

novčanim resursima, koja se u praksi najčešće izvodi na temelju horizontalne analize neto

tokova i na temelju odnosa neto toka i ukupnog prihoda.

Pod horizontalnom analizom razumijeva se usporedba rezultata neto novčanih tokova tekućeg

razdoblja s prethodnim razdobljem. Ta usporedba će pokazati je li poboljšana ili pogoršana

uspješnost upravljanja novčanim resursima. Ako se pojavi pogoršanje, treba detaljno

analizirati zašto je do njega došlo.

Utvrđivanje odnosa neto novčanog toka tekuće godine s prihodom od prodaje, u praksi

najčešće predstavlja jedan od ključnih pokazatelja uspješnosti upravljanja gotovinom.

Tablica: Iskustveni pokazatelji za procjenu uspješnosti upravljanja novčanim resursima

(prema renomiranim svjetskim revizijskim kućama)

Pokazatelji uspješnosti

upravljanja novčanim

resursima

Ocjena uspješnosti upravljanja novčanim resursima

Vrlo dobro Dobro Srednje Loše Ugrožena

egzistencija

Odnos neto novčanog toka

i ukupnog prihoda (u %)

veći od

10%

veći od

8%

veći od

5%

manji od

5%

negativan

Odnos neto novčanog toka

i ukupnog prihoda (u %) = Neto povećanje novčanog toka ukupno/ Ukupni prihod


83

Zadatak 1. Primjer Izvještaja o novčanim tokovima po izravnoj/ direktnoj metodi:

Na temelju podatka da se na žiro računu poduzeća nalazi 190.800,00 KM, na blagajni 9.450,00 KM i

narednih poslovnih promjena izradi izvješće o novčanim tijekovima direktnom (izravnom) metodom:

1. Zaposlenicima u proizvodnji su obračunate bruto plaće, koje su odmah isplaćene sa žiro računa

u svoti od 80.500,00 KM.

2. Kupljene su zalihe materijala, te je dobavljač poslao račun u svoti od 30.000,00 plus 5.100,00

KM PDV (materijal je stavljen na skladište).

3. Dobivena je sudska parnica protiv tuženika kupca MM i naplaćeno je 28.000,00 KM prethodno

otpisanog potraživanja.

4. Dio obveza prema dobavljačima materijala podmiren je isplatom sa žiro računa u svoti od

26.000,00 KM.

5. Ispostavljena je faktura kucima za prodane proizvode na 260.000,00 KM plus 44.200,00 KM

PDV (troškovi za prodano su 175.000,00 KM) te nam je kupac uplatio odmah 80% potraživanog

iznosa na žiro račun.

6. Vlasnici poduzeća su izvršili dokapitalizaciju na način da su povećali svoje temeljne uloge

uplatom 32.000,00 KM gotovine na žiro račun.

7. Poduzeće je u cilju kupnje novih strojeva podiglo dugoročni kredit od banke, te je iznos od

180.000,00 KM uplaćen na žiro račun.

8. Kupljeni su novi strojevi, te je od dobavljača primljen račun u svoti od 400.000,00 KM plus

68.000,00 KM PDV (dobavljaču je odmah sa žiro računa podmiren prvi dogovoreni dio isplate

od 368.000,00 KM).

9. Obračunata je amortizacija strojeva po stopi od 10% godišnje za svih 12 mjeseci.

10. Isplaćene su dividende dioničarima u svoti od 112.000,00 KM sa žiro računa.

11. Prodani su stari strojevi iz proizvodnog pogona, te je kupcu ispostavljen račun u svoti od

150.000,00 KM plus 25.500,00 KM PDV (knjigovodstvena vrijednost strojeva iznosi 120.000,00

KM).

12. Kupac strojeva platio je fakturu uplatom 175.500,00 KM na žiro račun poduzeća.

13. Dan je predujam dobavljaču VZ za nabavu osnovne sirovine i materijala u iznosu od 58.200,00

KM.

14. Podmirena je faktura, pristigla u prethodnom razdoblju, za električnu energiju u svoti od

8.000,00 KM isplatom sa žiro računa.

15. Podmirena je prva rata dugoročnog kredita banci u iznosu 14.000,00 KM, od čega se 12.400,00

KM odnosi na glavnicu a 2.600,00 KM na kamatu.

16. Ostvarili smo prihod od prodaje 25 % vlasništva nad poduzećem AB i na naš žiro uplaćeno je

47.000,00 KM.

17. Isplatili smo sa našeg žira 14.000,00 KM povrata novca kupcima za priložene reklamacije.

18. Platili smo prvi dio našeg zajma uzetog od poduzeća AB u iznosu 18.400,00 KM.

19. Kupili smo obveznice u vrijednosti za 26.500,00 KM, izdanih na ukupnu vrijednosti 29.000,00

KM.

Na temelju podataka iz zadatka analizirajte uspješnost upravljanja novčanim tokovima u

poduzeću «XY» d.o.o. i to tako da se:

a) izračuna i komentira postotak upravljanja novčanim tokom

b) analizira novčani tok na temelju podataka iz zadatka


84

XY d.o.o .

Izvještaj o novčanim tijekovima - izravna metoda

1. Novčani tokovi od poslovnih aktivnosti

1.1. Gotovina naplaćena od kupaca 243.360,00

1.2. Naplaćena sudska parnica 28.000,00

Novčani primici iz poslovnih aktivnosti 271.360,00

1.3. Isplaćena plaća zaposlenima 80.500,00

1.4. Plaćanje dobavljačima za robu 26.000,00

1.5. Plaćanje dobavljačima usluga 8.000,00

1.6. Plaćeni PDV 0,00

1.7. Plaćena kamata kredita 2.600,00

1.8. Povrat novca kupcima 14.000,00

1.9. Dani predujmovi 58.200,00

Novčani izdaci iz poslovnih aktivnosti 189.300,00

Neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti (1) 82.060,00

2. Novčani tokovi od investicijskih aktivnosti

2.1.

Naplate od prodaje dugotrajne materijalne

imovine 175.500,00

2.2. Naplate od prodaje uloga u drugom poduzeću 47.000,00

2.3. Naplata od izdavanja koncesije 0,00

Novčani primici iz investicijskih aktivnosti 222.500,00

2.3.

Novčana plaćanja nabave dugotrajne mat

imovine 368.000,00

2.4. Plaćanje zajma uzetog od drugog poduzeća 18.400,00

2.5. Kupovina obveznica 26.500,00

Novčani izdaci iz investicijskih aktivnosti 412.900,00

Neto novčani tok iz investicijskih aktivnosti

(2) -190.400,00

3. Novčani tokovi od financijskih aktivnosti

3.1. Naplata od izvršene dokapitalizacije 32.000,00

3.2.

Priljev od primljenih kredita financijskih

institucija 180.000,00

Novčani primci iz financijskih aktivnosti 212.000,00

3.3. Gotovinske isplate dividendi 112.000,00

3.4. Vraćanje glavnice dugoročnog kredita 12.400,00

Novčani izdaci iz financijskih aktivnosti 124.400,00

Neto novčani tok iz financijskih aktivnosti (3) 87.600,00

Neto povećanje (smanjenje) gotovine ukupno -20.740,00

Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja 200.250,00

Novac i novčani ekvivalenti na kraju godine 179.510,00


85

Odnos neto novčanog toka i ukupnog prihoda u %

= Neto povećanje novčanog toka ukupno/ Ukupni prihod

= - 20.740,00/ (28.000 + 260.000 + 150.00011 + 47.000)

= -20.740 /485.000,00 = - 4,2%

Budući je novčani tok negativan, poduzeću je ugrožena egzistencija, a vidi se da je to posljedica

velikih zaduživanja, a malih ostvarenja iz osnovne aktivnosti.

2. Indirektna metoda - prema kojoj se dobit ili gubitak usklađuje za učinke transakcija

nenovčane prirode, sva razgraničenja ili obračunske iznose proteklih ili budućih poslovnih

novčanih primitaka ili isplata, te za pozicije prihoda ili rashoda koje su vezane za investicijske

ili financijske novčane tokove. Prema indirektnoj metodi, neto novčani tok od poslovnih

aktivnosti utvrđuje se usklađivanjem dobiti ili gubitka za učinke:

a) promjena tijekom razdoblja za zalihe i potraživanja i obveze iz poslovanja;

b) nenovčanih stavaka kao što su amortizacija, rezerviranja, odgođeni porezi,

nerealizirane pozitivne i negativne tečajne razlike, neraspodijeljeni dobici povezanih

društava i nekontrolirajući interesi; i

c) svih drugih stavaka čiji su novčani učinci investicijski ili financijski novčani tokovi.

11 eventualno ovdje može biti 30.000 KM ako se koristi neto princip pri prodaji imovine, ali budući se radi o

starijim generacijama, većina neće koristiti neto princip


86

Shema i polazišne veličine za oblikovanje Izvještaja o novčanom toku po neizravnoj metodi:

Novčani tok od poslovnih (operativnih) aktivnosti

Dobit tekuće godine nakon oporezivanja

Korigira se naviše za: Korigira se naniže za:

+ deprecijaciju - povećanje dugovnih salda na operativnim

nenovčanim računima tekuće aktive

+ amortizaciju - smanjenje potražnih salda na operativnim

računima tekuće pasive

+ smanjenje dugovnih salda na operativnim

nenovčanim računima tekuće aktive

- dobit od neoperativnih aktivnosti (zbog

njihova isključenja iz rezultata od

operativnih aktivnosti)

+ povećanje potražnih salda na operativnim

računima tekuće pasive

+ gubitke od neoperativnih aktivnosti (zbog

njihova isključenja iz rezultata od

operativnih aktivnosti)

Novčani tok od investicijskih aktivnosti

Pokazatelji priljeva novca Pokazatelji odljeva novca

+ smanjenje neto vrijednosti na

pojedinačnim računima dugotrajne

materijalne imovine prodajom uvećano za

dobit na prodaji dugotrajne materijalne

imovine

- povećanje vrijednosti na pojedinačnim

računima dugotrajne imovine kupnjom

umanjeno za nenovčano investiranje u

dugotrajnu imovinu

+ smanjenje na računima ulaganja u

glavnice i vrijednosne papire drugih

društava prodajom, uvećano za dobit od

prodaje

- gubitak na prodaji dugotrajne imovine

+ primljeni udjeli i dividende od drugih

društava

- povećanje na računima ulaganja u

glavnice i vrijednosne papire drugih

društava

Novčani tok od financijskih aktivnosti

Pokazatelji priljeva novca Pokazatelji odljeva novca

+ smanjenje salda na nenovčanim računima

aktive koji obuhvaćaju financijske

aktivnosti

- povećanje salda na nenovčanim računima

aktive koji obuhvaćaju financijske

aktivnosti

+ povećanje salda na računima pasive koji

obuhvaćaju financijske aktivnosti

- smanjenje salda na računima pasive koji

obuhvaćaju financijske aktivnosti


87

Zadatak 2. Primjer Izvještaja o novčanim tokovima po neizravnoj/ indirektnoj metodi:

U bilancama stanja za 2015. i 2016. godinu, te bilanci uspjeha za razdoblje 1.I.-31.XII. 2016.

godine poduzeće «AB» iskazalo je sljedeće podatke:

Podaci iz bilance stanja: 31.XII.'15. 31.XII.'16. Podaci iz bilance uspjeha: 2016.

Zemljište 70.000 70.000 Prihodi od prodaje 540.000

Građevinski objekti 250.000 250.000 Troškovi za prodano 378.000

Ispravak vrijednosti

objekata -92.000 -95.960

Bruto dobit 162.000

Oprema 120.000 170.000 Dobitak od prodaje stroja 4.200

Ispravak vrijednosti

opreme -50.000 -52.000

Troškovi amortizacije 39.360

Zalihe robe 40.000 44.000 Izdaci za plaće 41.800

Potraživanja od kupaca 46.000 32.000

Administrativni i drugi

rashodi 24.100

Novčana sredstva 40.000 37.920 Rashod za kamate 3.540

Ukupna aktiva 424.000 455.960 Dobit prije oporezivanja 49.000

Obveze prema

dobavljačima 52.000 47.260

Porez na dobit (10%) 4.900

Obveze za poreze 6.000 9.800 Dobit poslije oporezivanja 44.100

Obveze po dugor.

kreditima 100.000 82.200

Ukupna pasiva 424.000 455.960

Dopunski podaci s knjigovodstvenih računa ukazuju sljedeće:

1. Kupljeno je postrojenje za 105.000 KM, a za 13.200 KM prodan je stroj nabavne

vrijednosti 30.000 KM i akumulirane amortizacije 21.000 KM (ostvaren je dobitak od

prodaje u iznosu 4.200 KM);

2. Rashodovana je oprema nabavne vrijednosti 32.000 KM i akumulirane amortizacije

25.000 KM.

3. Izvršeno je rashodovanje za troškove rezerviranja za rizike i obveze u iznosu 19.000 KM;

4. Izvršeno je prihodovanje od ukidanja rezerviranja na iznos 17.800 KM;

5. Izdane su obveznice za novčana sredstva 46.000 KM:

6. Otplaćen je dio glavnice dugoročnog kredita u iznosu 17.800 KM;

7. Plaćeno je 35.000 KM na ime dividendi.

a) Sastaviti izvještaj o novčanom toku po neizravnoj (indirektnoj) metodi za razdoblje 1.I.-

31.XII.2016.

b) Izračunati koliko iznosi zarada od novčanog toka (cash flow earnings)?

Na temelju podataka iz zadatka analizirajte uspješnost upravljanja novčanim tokovima u

poduzeću «XY» d.o.o. i to tako da se:


88

a.) Izračuna i komentira postotak uspješnosti upravljanja novčanim tokom

b.) Analizira novčani tok na temelju podataka iz zadatka.

X =

CFE =

Novčani tok od poslovnih aktivnosti

0. Neto dobit 44.100

1) Korekcije amortizacije:

+ Amortizacija materijalne imovine 39.360 39.360

2) Korekcije zbog neposlovnih dobitaka i gubitaka: 48.000

– Dobitak od prodaje opreme - 4.200

+ Gubici po osnovi rashodovanja opreme 7.000

+ Rashodovanja za rezerviranja 19.000

- Prihodi od ukidanja rezerviranja -17.800

3) Korekcije radi vremenskih razlika: 9.060

+ Smanjenje potraživanja od kupaca 14.000

- Povećanje zaliha -4.000

– Smanjenje obveza prema dobavljačima -4.740

+ Povećanje obveza za poreze 3.800

I. Neto novčani tok od poslovnih aktivnosti 0 + (1) + (2) + (3) 96.520

Novčani tok od investicijskih aktivnosti

+ Prihod (primitak) od prodaje stroja 13.200

– Kupnja postrojenja -105.000

II. Neto novčani tok od investicijskih aktivnosti -91.800

Novčani tok od financijskih aktivnosti

+ Primitak od izdavanja obveznica 46.000

– Povrat pozajmljenih sredstava (dugoročni krediti) -17.800

– Isplaćene novčane dividende -35.000

III. Neto novčani tok od financijskih aktivnosti -6.800

Neto povećanje (smanjenje) gotovine ukupno (I+II+III) -2.080

Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja (1.I.) 40.000

Novac i novčani ekvivalenti na kraju godine (31.XII.) 37.920


89

Zadatak 3. Primjena izravne/direktne metode na podacima iz BS i BU

Bilans stanja poduzeća „CX“ na dan 31.12.2016. i 31.12.2017. godine izgledaju ovako:

2017. 2016.

Oprema 970.000 835.000 Ispravak vrijednosti opreme (356.000) (400.000) Zalihe robe 48.000 51.000 Potraživanja od kupaca 41.000 45.000 Unaprijed plaćene najamnine 4.100 3.700 Novčana sredstva 46.000 28.900

Ukupno imovina: 753.100 563.600

Obične dionice 200.000 200.000 Povlaštene dionice 200.000 150.000 Premije na emitirane dionice 55.000 45.000 Akumulirana (neraspoređena) dobit 154.100 119.100 Dugoročni krediti 100.000 – Obveze prema dobavljačima 32.500 37.000 Obveze za plaće 4.500 7.500 Obveze za porez na dobit 7.000 5.000

Ukupno kapital i obveze: 753.100 563.600

Bilans uspjeha (Račun dobiti i gubitka) za 2017.godinu izgleda ovako:

Ostali podaci:

1) Tijekom godine isplaćene su dividende u iznosu od 40.000 KM.

2) Za 60.000 KM izdane su povlaštene dionice nominalne vrijednosti 50.000 KM.

3) Oprema nabavne vrijednosti 80.000 KM i akumulirane amortizacije 74.000 KM prodana je (i

naplaćena) za 6.000 KM.

4) Kupljena je nova oprema koja je plaćena 115.000 u novcu.

5) Kupljena je nova oprema u vrijednost 100.000 KM na dugoročni kredit. Prva rata kredita

dospijeva u 2012. godini.

Od Vas se traži da:

a) pripremite izvještaj o novčanim tokovima (po direktnoj metodi) za godinu koja se završava

31.12.2017., uz poseban prikaz utvrđivanja novčanih tokova za stavke: kupaca, dobavljača i poreza

(20 bodova)

b) izračunate i analizirate: (10 bodova)

- odnos ukupnog neto novčanog toka i prihoda, i

Prihod od prodaje 810.000 Troškovi za prodano (460.000)

Bruto dobit 350.000 Rashodi:

Rashod za amortizaciju 30.000 Administrativni rashodi 235.000 Rashodi za porez 10.000

Rashodi ukupno: (275.000)

Neto dobit 75.000


90

- zaradu od novčanog toka (CFE)


91

Rješenje:

a) Izvještaj o novčanim tokovima za godinu koja završava 31.12.2017. (15 bodova) Novčani tokovi iz poslovnih aktivnosti

Novčani priljevi:

Novčani primici od kupaca 814.000

Novčani odljevi:

Isplate dobavljačima za robu (461.500)

Isplate za porez na dobit (8.000)

Isplate za administrativne rashode (235.000)

Isplate za najamnine (400)

Isplate za plaće (3.000)

Ukupni odljevi novca (707.900)

Neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti 106.100

Novčani tokovi iz investicijskih aktivnosti

Priljevi od prodaje opreme 6.000

Isplate za kupnju postrojenja (115.000)

Neto novčani tok iz investicijskih aktivnosti (109.000)

Novčani tokovi iz financijskih aktivnosti

Priljevi od izdavanja povlaštenih dionica 60.000

Isplata dividendi (40.000)

Neto novčani tok iz financijskih aktivnosti 20.000

Neto povećanje novca i novčanih ekvivalenata 17.100

Novac i novčani ekvivalenti na dan 1.1.2011. godine 28.900

Novac i novčani ekvivalenti na dan 31.12.2011. godine 46.000

Utvrđivanje novčanih tokova: (5 bodova)

Novčani priljevi od kupaca Prihod od prodaje 810.000 Više: Smanjenja potraživanja od kupaca 4.000

Novac primljen od kupaca 814.000

Novčane isplate dobavljačima Troškovi prodane robe 460.000 Manje: Smanjenje zaliha robe 3.000

Neto izdaci za kupnju (obračunska osnova) 457.000 Više: Smanjenje obveza prema dobavljačima 4.500 Novčani izdaci za kupnju trgovačke robe 461.500

Novčane isplate za porez Rashodi poreza 10.000 Manje: Povećanje obveza za porez 2.000 Novčani izdaci za porez 8.000


92

b) Analiza novčanih tokova (10 bodova)

Odnos ukupnog neto novčanog toka i prihoda

Odnos neto novčanog toka i

ukupnog prihoda =

Neto povećanje novčanog toka

Ukupni prihod

Odnos neto novčanog toka i

ukupnog prihoda =

17.100 = 0,0211 ili 2,11%

810.000

Na temelju iskustvenih pokazatelja za procjenu uspješnosti upravljanja novčanim resursima odnos

novčanog toka i ukupnog prihoda < 5% ocjenjuje se ocjenom „loše“.

Zarada od novčanog toka (CFE)

Zarada od novčanog toka (CFE) = neto dobit + amortizacija

Zarada od novčanog toka = 75.000 + 30.000 = 105.000 KM

Zarada od novčanog toka je kontrolna mjera koja pokazuje da bi neto novac osiguran po pravilima

računa dobiti i gubitka trebao biti 105.000 KM. S obzirom da je ostvaren pozitivni novčani tok od 17.100

KM, efekti stvarnog novčanog toka u odnosu na kontrolni iznos pokazuju „prekomjerni“ odljev novca

od 87.900 KM.


93

Zadatak 4. Primjena izravne/direktne metode na podacima iz BS i BU

Preduzeće «АB» imalo je sljedeće bilanse stanja za 2016. i 2017. godinu:

Pozicija bilansa stanja 31.XII.2016. 31. XII.2017.

Zemljište 60.000 60.000

Građevinski objekti 240.000 240.000

Ispravka vrednosti objekata - 80.000 - 86.000

Oprema 140.000 190.000

Ispravka vrednosti opreme - 50.000 - 66.000

Zalihe robe 40.000 34.000

Potraživanja od kupaca 36.000 48.000

Novčana sredstva 14.000 10.000

Ukupna aktiva 400.000 430.000

Аkcijski kapital (redovine akcije) 214.000 214.000

Zadržana (akumulisana) dobit 34.000 50.000

Obaveze po dugoročnim

kreditima

80.000 60.000

Izdate obveznice (dugoročne) 20.000 70.000

Obaveze prema dobavljačima 46.000 32.000

Obaveze za poreze 6.000 4.000

Ukupna pasiva 400.000 430.000

Bilans uspjeha za period 01.01.2013. – 31.12.2013.

Prihod od prodaje 400.000

Nabavna vrednost prodate robe - 250.000

Bruto dobit 150.000

Dobitak od prodaje mašine 4.000

Troškovi amortizacije - 36.000

Troškovi zarada - 40.000

Аdministrativni i drugi rashodi - 27.000

Rashod za kamate - 2.000

Rashod za porez - 12.000

Neto dobit 37.000

Dodatne informacije ukazuju na sljedeće:

1. Kupljeno je postrojenje za 80.000 KM, a za 20.000 KM prodata je mašina nabavne

vrednosti 30.000 i akumulisane amortizacije 14.000 KM;

2. Izdate su obveznice za novčana sredstva 50.000 KM;

3. Otplaćen je dio glavnice dugoročnog kredita u iznosu 20.000 KM;


94

4. Plaćeno je 21.000 KM na ime dividendi.

Na osnovu navedenog, sastaviti Izveštaj o tokovima gotovine po direktnoj/ izravnoj metodi.

Rješenje:

BILАNS TOKOVА GOTOVINE PO DIREKTNOM METODU

А) TOKOVI GOTOVINE IZ POSLOVNIH АKTIVNOSTI

Prilivi iz poslovnih aktivnosti 388.000

Prilivi od kupaca 388.000

Odlivi iz poslovnih aktivnosti 341.000

Odlivi prema dobavljačima 258.000

Odlivi za bruto zarade 40.000

Odlivi za kamate 2.000

Odlivi za porez na dobit 14.000

Ostali odlivi iz poslovnih aktivnosti 27.000

Neto novčani tok iz poslovnih aktivnosti 47.000

B) TOKOVI GOTOVINE IZ INVESTICIONIH АKTIVNOSTI

Prilivi iz investicionih aktivnosti 20.000

Prilivi od prodaje opreme 20.000

Odlivi iz investicionih aktivnosti 80.000

Odlivi za nabavku postrojenja 80.000

Neto novčani tok iz aktivnosti investiranja -60.000

V) TOKOVI GOTOVINE IZ АKTIVNOSTI FINАNSIRАNjА

Prilivi iz aktivnosti finansiranja 50.000

Prilivi po osnovu izdatih obveznica 50.000

Odlivi iz aktivnosti finansiranja 41.000

Otplata dugoročnog kredita 20.000

Isplata dividendi 21.000

Neto novčani tok iz aktivnosti finansiranja 9.000

GOTOVINА NА POČETKU PERIODА 14.000

NETO ODLIV GOTOVINE U PERIODU

А + B + V (4.000)

GOTOVINА NА KRАJU PERIODА 10.000


95

1. Primjeri novčanih tokova od investicijskih aktivnosti jesu:

a) novčani primici od izdavanja dionica i drugih vlasničkih instrumenata

b) novčani primici s osnove prodaje dionica (ili udjela) drugih subjekata

c) novčane isplate dividendi (ili udjela) vlasnicima društva

d) novčane isplate za stjecanje vlasničkih ili dužničkih instrumenata drugih subjekata

2. Koje tvrdnje su tačne:

a) odlivi iz poslovnih aktivnosti mogu biti u vezi sa ostalim rashodima b) prilivi iz finansijskih aktivnosti mogu biti u vezi sa poslovnim prihodima c) prilivi iz investicionih aktivnosti mogu biti u vezi sa ostalim rashodima d) odlivi iz finansijskih aktivnosti moraju biti u vezi sa finansijskim rashodima


96

7. KARAKTERISTIKE GLAVNOG BUDŽETA I NJEGOVA IZRADA

Budžetiranje je proces planiranja i kontrole performansi budućeg razdoblja u financijskim terminima.

Budžet predstavlja formalno izvješće o planovima u budućnosti. Glavni budžet se sastoji od više

međusobno povezanih budžeta koji sumiraju planove aktivnosti u budućnosti. Model budžetiranja

mora biti uređen na način da osigura:

Koordinaciju ciljeva i aktivnosti različitih dijelova poduzeća kako bi bili usklađeni jedni s

drugima (postiže se kroz proces traženja međusobno usklađenih rješenja za sve dijelove i

funkcije društva);

Komunikaciju planova različitih menadžera (uključuje sveze i rasprave između menadžera svih

razina);

Motivaciju menadžera prema postizanju organizacijskih ciljeva i klasifikaciju autoriteta i

odgovornosti (postiže se povezivanjem ciljeva zadanih proračunom s mehanizmima za

nagrađivanje menadžera);

Razvoj menadžerskih performansi utemeljen na spoznajama koje proizlaze iz različitih varijanti

proračuna, povezivanja elemenata budžeta i uočavanja međusobno ovisnih činitelja (Belak,

1995).

Glavni budžet (engl. Master budget) obično se sastoji od adekvatnog broja međusobno povezanih

budžeta koji zajedno sumiraju planirane aktivnosti ukupnog budućeg poslovanja. Elementi glavnog

budžeta variraju ovisno o veličini i vrsti poduzeća, međutim tipičan sadržaj glavnog budžeta u

proizvodnom poduzeću obično uključuje sljedeće budžete (Belak, 1995):

Operativni budžeti (engl. Operation budgets)

1. Prognoza prodaje

2. Raspored proizvodnje

3. Proračun troškova proizvodnje

4. Proračun troškova uprave, prodaje i administracije

5. Račun dobiti i gubitka predviđen budžetom

Financijski budžeti (engl. Financial budgets)

1. Budžet gotovine

2. Bilanca predviđena budžetom

Kapitalni proračun (engl. Capital expenditures budget).

7.1. OPERATIVNI BUDŽETI

Operativni budžet se sastoji od prognoze i nacrta prodaje, rasporeda proizvodnje, proračuna troškova

proizvodnje, proračuna troškova uprave, prodaje i administracije (operativnih troškova) te na kraju od

računa dobiti i gubitka predviđenog budžetom. Polazište u izradi glavnog budžeta je prognoza i nacrt

prodaje koji uzima u obzir ekonomske uvjete i očekivanu razinu konkurencije. Na temelju definiranih

mogućnosti prodaje može se pripremiti raspored proizvodnje u jedinicama za koje se proračunavaju

troškovi proizvodnje i operativni troškovi. Svi rezultati operativnog budžeta sumiraju se u okviru

budžeta dobiti koji je jedan od ključnih pokazatelja efikasnosti planiranih aktivnosti (Belak, 1995).


97

Zadatak 7.1.

Poduzeće Merkur d.d. se bavi proizvodnjom, te na datum 01.01.2013. ima sljedeće stavke u početnoj

bilanci:

Bilanca

Aktiva Iznos Pasiva Iznos

Stroj 400.000 Temeljni kapital 650.000

Zalihe materijala 150.000 Zadržana dobit 38.148

Zalihe proizvoda 8.148 Obveze prema dobavljačima 70.000

Potraživanja od kupaca 60.000 Dugoročni kredit I 200.000

Žiro račun 340.000

Ukupna aktiva 958.148 Ukupna pasiva 958.148

U cilju izrade glavnog budžeta za prvo tromjesečje poznati su sljedeći podaci:

1. Planirana količina prodaje iznosi 4.500 komada po cijeni od 250 KM/kom.

2. Na zalihama gotovih proizvoda u početnoj bilanci se nalazi 120 komada, dok je planirano stanje

na kraju 2% od planirane količine prodaje.

3. Poduzeće ima sljedeće proizvodne troškove:

a) Varijabilni: rad 20 KM/kom, materijal 30 KM/kom,

b) Fiksni tromjesečni trošak amortizacije stroja od 80.000 KM.

4. Poduzeće ima sljedeće troškove AUP-a:

a) Fiksni tromjesečni troškovi plaće od 178.800 KM,

b) Fiksni tromjesečni troškovi reklame od 10.000 KM.

5. U cilju budžetiranja gotovine potrebno je definirati i politiku upravljanja gotovinom:

a) Očekivana naplata potraživanja od kupaca 80%,

b) Očekivano podmirenje obveza dobavljačima iznosi 90%,

c) 100% isplata bruto plaći,

d) 100% isplata anuiteta od 100.000 KM (kvota = 60.000 KM, a kamate = 40.000 KM),

e) Porez na dobit neće biti podmiren u prvom tromjesečju,

f) Vlasnicima će biti isplaćena dividenda od 60.000 KM.

6. U segmentu ulaganja u dugotrajnu imovinu poduzeće Merkur d.d. ima u planu kupiti zgradu za

potrebe proizvodnje, kojoj se vrijednost procjenjuje na 3.000.000 KM. U cilju financiranja

kupnje zgrade predviđeni su i sljedeći izvori

a) Raspoloživa gotovina iz poslovanja od 500.000 KM,

b) Dugoročni kredit banke od 1/3 vrijednosti zgrade,

c) Dokapitalizacija vlasnika uplatom ostatka iznosa u gotovini.

Na temelju prethodno navedenih informacija izradi glavni budžet sa sljedećim elementima:


98

1) Operativni budžet.

Operativni budžet

Budžet prodaje Iznos

Prodajna cijena

Količina prodaje

Prihod od prodaje

250,00

4.500

1.125.000,00

Plan proizvodnje (kom)

Količina prodaje

Zalihe na kraju

Proizvodi za prodaju

Zalihe na početku

Potrebna proizvodnja

4.500

90

4.590

(120)

4.470

Budžet troškova proizvodnje

Rad (20KM/kom)

Materijal (30KM/kom)

Fiksni troškovi amortizacije stroja

89.400,00

134.100,00

80.000,00

Ukupni troškovi proizvodnje

Prosječni troškovi proizvodnje

303.500,00

67,90

Plan stanja zaliha (KM)

Zalihe na kraju

Zalihe na početku

6.111,00

8.148,00

Budžet troškova AUP-a

Fiksni tromjesečni troškovi plaće

Fiksni tromjesečni troškovi reklame

178.800,00

10.000,00

Ukupni troškovi AUP-a 188.800,00

2) Plan nabave materijala ako zalihe na kraju trebaju biti 120.000 KM.

Zalihe materijala Iznos

Trošak materijala

Zalihe na kraju

Materijal za uporabu

Zalihe na početku

Nabava materijala

134.100,00

120.000,00

254.100,00

(150.000,00)

104.100,00


99

3) Budžetirani račun dobiti i gubitka.

7.2. FINANCIJSKI BUDŽETI

Financijski budžeti se zbrajaju u okviru dva financijska izvješća i to budžeta gotovine (budžeta novca i

novčanih ekvivalenata) i budžetirane bilance. Za izradu budžeta gotovine potrebno je izvesti seriju

prethodnih procjena i obračuna kao što su: budžet potraživanja od kupaca, budžet plaćanja tekućih

obveza i ostali slični budžeti. Budžet gotovine predstavlja prognozu priljeva i odljeva novčanih

sredstava za budžetsku godinu i kraće vremensko razdoblje. Dobar budžet gotovine osigurava tvrtku

od blokada računa i zastoja u poslovanju te omogućuje optimalnu manipulaciju novčanim sredstvima.

Bilanca predviđena budžetom predstavlja projekciju bilance stanja koja bi se trebala pojaviti nakon

određenog razdoblja operativnih, investicijskih i financijskih aktivnosti u odnosu na početno stanje tog

razdoblja. Bilanca predviđena budžetom prikazuje stanje i strukturu imovine i izvora te imovine na

zadnji dan budžetirane godine (Belak, 1995).

Zadatak 7.2.


bilanci:

Bilanca








Budžetirani račun dobiti i gubitka

Prihod od prodaje 1.125.000

Troškovi za prodano

Zalihe gotovih proizvoda na početku

Troškovi proizvedenih gotovih proizvoda

Zalihe gotovih proizvoda na kraju

305.537

8.148

303.500

(6.111)

Bruto dobit

Troškovi AUP-a

819.463

(188.800)

Operativna dobit

Troškovi kamata

630.663

(40.000)

Dobit prije oporezivanja

Porez na dobit

590.663

(118.132,60)

Dobit nakon oporezivanja 472.530,40


100















d) 100% isplata anuiteta od 100.000 KM ( kvota = 60.000 KM, a kamate = 40.000 KM),







b)Dugoročni kredit banke od 1/3 vrijednosti zgrade,



1) Budžet gotovine.

Potraživanja od kupaca Iznos

Početni saldo

Prodaja

Ukupna potraživanja

Naplata potraživanja (80%)

Završni saldo

60.000,00

1.125.000,00

1.185.000,00

(948.000,00)

237.000,00

Obveze prema dobavljačima Iznos

Početni saldo

Kupnja materijala

Reklama

Ukupne obveze

Podmirene obveze (90%)

Završni saldo

70.000,00

104.100,00

10.000,00

184.100,00

165.690,00

18.410,00


101

Obveze za plaće Iznos

Obveze za plaće

Isplata plaća (100%)

Završni saldo

268.200,00

(268.200,00)

0,00

Obveze za dugoročni kredit Iznos

Početni saldo

Isplata otplatne kvote (100%)

Završni saldo

200.000,00

(60.000,00)

140.000,00

Obveze za kamate Iznos

Obveze za kamate

Isplata kamata (100%)

Završni saldo

40.000,00

(40.000,00)

0,00

Porez na dobit Iznos

Obveza poreza na dobit

Isplata obveze (0%)

Završni saldo

118.132,60

0,00

118.132,60

Zadržana dobit Iznos

Početni saldo

Dobit tekuće godine

Raspoloživa dobit

Isplata dividendi

Završni saldo

38.148,00

472.530,40

510.678,40

(60.000,00)

450.678,40

Žiro račun Iznos

Početni saldo 340.000

Naplata potraživanja 948.000

Odljevi iz poslovanja

Podmirene obveze dobavljačima

Isplata plaća

Isplata otplatne kvote

Isplata kamata

Isplata dividendi

(593.890)

165.690

268.200

60.000

40.000

60.000

Gotovina raspoloživo za kupnju zgrade 694.110

Kredit 1.000.000

Dokapitalizacija 1.500.000

Plaćanje za zgradu (3.000.000)

Završni saldo 194.110


102

2) Budžetirana bilanca.

7.3. KAPITALNI BUDŽET

Kapitalni budžet zbraja budžete za investicijske projekte kao što su investicije u zgrade, postrojenja i

opremu. Kapitalni budžet pokriva dugoročne planove za razdoblje od 5 do 10 godina. Kapitalno

budžetiranje predstavlja proces planiranja i procjenjivanja prijedloga za investiranje u aktivu društva.

Zadatak 7.3.


bilanci:

Izvještaj o novčanim tokovima za razdoblje od 01.01. - 31.03.2013. Iznos

1. Novčani tokovi od operativnih aktivnosti

Priljev (kupci)

Odljev (dobavljači, plaća i kamate)

948.000

473.890

Neto novčani tokovi od operativnih aktivnosti 474.110

2. Novčani tokovi od investicijskih aktivnosti

Priljev

Odljev (zgrada)

0

3.000.000

Neto novčani tokovi od investicijskih aktivnosti (3.000.000)

3. Novčani tokovi od financijski aktivnosti

Priljev (kredit i dokapitalizacija)

Odljev (kvota i dividenda)

2.500.000

120.000

Neto novčani tokovi od financijskih aktivnosti 2.380.000

4. Neto povećanje ili smanjenje novčanih tokova (1±2±3) (145.890)

5. Novac i novčani ekvivalenti na početku razdoblja 340.000

6. Novac i novčani ekvivalenti na kraju razdoblja (5±4) 194.110

Budžetirana bilanca

Stavke Iznos Stavke Iznos

Stroj 320.000 Temeljni kapital 2.150.000

Zgrada 3.000.000 Zadržana dobit 450.678,40

Zalihe materijala 120.000 Obveze prema dobavljačima 18.410

Zalihe proizvoda 6.111 Dugoročni kredit I 140.000

Potraživanja od kupaca 237.000 Dugoročni kredit II 1.000.000

Žiro račun 194.110 Porez na dobit 118.132,60

Ukupna aktiva 3.877.221 Ukupna pasiva 3.877.221


103

Bilanca






















d) 100% isplata anuiteta od 100.000 KM ( kvota = 60.000 KM, a kamate = 40.000 KM),







b)Dugoročni kredit banke od 1/3 vrijednosti zgrade,



1) Kapitalni budžet.

Kapitalni budžet

(Ulaganje u kupnju zgrade) Iznos

Kupnja tvorničke zgrade

Izvori:

1. Gotovina iz poslovanja

2. Kredit

3. Dokapitalizacija

3.000.000

500.000

1.000.000

1.500.000


104

Zadatak 7.4.

Poznati su sljedeći podaci o poslovanju poduzeća Montaža d.d. koje se bavi trgovinom:

Trgovačko poduzeće prodaje proizvod po cijeni od 800 KM po komadu. Zbog rasta

konkurencije u svakom se narednom mjesecu očekuje pad cijene od 5% u odnosu na prethodni

mjesec.

Očekivana prodaja za prvi mjesec iznosi 300 komada, dok se u svakom narednom mjesecu

očekuje povećanje prodaje za 10% u odnosu na prvi mjesec.

Zalihe na kraju pojedinog mjeseca iznose 2% od planirane prodaje.

Zalihe na početku prvog mjeseca iznose 10 proizvoda.

Trgovačko poduzeće ima sljedeće troškove nabave po svakom proizvodu:

1. kupovna cijena 100 KM/kom,

2. carina 15% na kupovnu cijenu po komadu,

3. transport i ostali ovisni troškovi nabave 10 KM/kom.

Poduzeće ima sljedeće troškove AUP-a:

1. bruto plaće uprave 45.000 KM mjesečno,

2. bruto plaće prodavača 60.000 mjesečno,

3. troškovi vode, struje i telefona 5.000 KM mjesečno,

4. troškovi reklame i promidžbenih materijala 15.000 KM mjesečno.

Trošak kamata na kredite po mjesecima iznosi 12.000 KM, 11.000 KM i 10.000 KM.

Porez na dobit se obračunava po stopi od 20%.

Na temelju prethodno navedenih podataka za prvo tromjesečje (pojedinačno za svaki mjesec) izradi

operativni budžet i račun dobiti i gubitka u menadžerskoj formi.

Operativni budžet

Budžet prodaje 1. mjesec 2. mjesec 3. mjesec

Prodajna cijena

Količina prodaje

Prihod od prodaje

800

300

240.000

760

330

250.800

722

330

238.260

Plan operacija s trgovačkom robom (kom)

Količina prodaje

Zalihe na kraju

Proizvodi za prodaju

Zalihe na početku

Potrebna nabava

300

6

306

(10)

296

330

7

337

(6)

331

330

7

337

(7)

330

Budžet troškova nabave

kupovna cijena 100KM/kom

carina 15% na kupovnu cijenu po komadu

transport i ostali ovisni troškovi nabave 10

KM/kom

29.600

4.440

2.960

33.100

4.965

3.310

33.000

4.950

3.300

Ukupni troškovi nabave

Prosječni troškovi nabave

37.000

125

41.375

125

41.250

125

Plan stanja zaliha (KM)


105

Zalihe na kraju

Zalihe na početku

750

1.250

875

750

875

875

Budžet troškova AUP-a

Bruto plaće uprave

Bruto plaće prodavača

Troškovi vode, struje i telefona

Troškovi reklame i promidžbenih materijala.

45.000

60.000

5.000

15.000

45.000

60.000

5.000

15.000

45.000

60.000

5.000

15.000

Ukupni troškovi AUP-a 125.000 125.000 125.000

Račun dobiti i gubitka u menadžerskoj formi

Stavke 1. mjesec 2. mjesec 3. mjesec

Prihod od prodaje 240.000 250.800 238.260

Troškovi za prodano

Zalihe trgovačke robe na početku

Nabava robe tijekom godine

Zalihe trgovačke robe na kraju

37.500

1.250

37.000

(750)

41.250

750

41.375

(875)

41.250

875

41.250

(875)

Bruto dobit

Troškovi AUP-a

202.500

(125.000)

209.550

(125.000)

197.010

(125.000)

Operativna dobit

Troškovi kamata

77.500

(12.000)

84.550

(11.000)

72.010

(10.000)

Dobit prije oporezivanja

Porez na dobit

65.500

(13.100)

73.550

(14.710)

62.010

(12.402)

Dobit nakon oporezivanja 52.400 58.840 49.608


106

LITERATURA/ IZVORI

1. Bahtijarević-Šiber, F., Sikavica, P. (2001): Leksikon menedžmenta, Masmedia, Zagreb. 2. Belak, V. (2006): Profesionalno računovodstvo: prema MSFI i hrvatskim poreznim propisima,

Zgombić & Partneri, Zagreb. 3. Belak, V. (1995): Menadžersko računovodstvo, RRiF plus, Zagreb. 4. Broz Tominac, S., Dragija, M., Hladika, M., Mićin, M. (2015): Upravljačko računovodstvo-studija

slučaja, HZRFD, Zagreb.

5. Drljača, M. (2003): Informacijski zahtjevi za upravljanje procesom Cateringa u zračnom

prometu, Magistarski znanstveni rad, Sveučilište u Rijeci, Fakultet za turistički i hotelski

menadžment Opatija, Opatija.

6. Gulin, D., Janković, S., Dražić Lutilsky, I., Perčević, H., Peršić, M., Vašiček, V. (2011): Upravljačko računovodstvo, RIF, Zagreb.

7. Hočevar, M. (2009): Metode optimalizacije troškova s obzirom na opseg aktivnosti, RRiF, Vol.

9, Zagreb.

8. Horngren, C.T., Datar, S.M., Rajan, M.V. (2012): Cost Accounting, Pearson Prentice Hall, New Jersey.

9. Horngren, C.T., Foster, G., Datar, S.M. (2000): Cost accounting: a managerial emphasis, Prentice-Hall, Inc., New Jersey.

10. Hreljac, B. (2004): Mjerenje profitabilnosti kupaca, RRF, Vol. 10. 11. Peršić, M., Janković, S. (2007): Računovodstvene pretpostavke upravljanja životnim vijekom

proizvoda, 42. simpozij Hrvatske zajednice računovođa i financijskih djelatnika "Financije i

računovodstvo u funkciji rasta hrvatskog gospodarstva", Pula.

12. Pivac, S., Rozga, A. (2008): Statističke analize socioloških istraživanja, Redak, Split. 13. Porter, M.E. (2008): Konkurentska prednost: postizanje i održavanje vrhunskog poslovanja,

Masmedija, Zagreb.

14. Potnik Galić, K., Galić, Z. (2008): Određivanje ciljnih troškova u procesu razvoja novog

proizvoda, RRiF, Vol. 10, Zagreb.

15. Ramljak, B., Rogošić, A. (2009): Koncept troška životnog ciklusa proizvoda, RiF, Vol. 5, Zagreb.

16. Špac, D. (2011): Upravljanja troškovima i njihovo značenje za poslovnu uspješnost, RRiF, Vol.

8, Zagreb.

17. Vuko, T. (2013): Nastavni materijali kolegija Managersko računovodstvo II (PO5), Ekonomski

fakultet, Split.

Documents

SKRIPTA UPRAVLJAČKO RAČUNOVODSTVO - ef.sum.baef.sum.ba/sites/default/files/nastavni-materijali/UR - skripta za Vitez 2019.pdf · SVEUČILIŠTE U MOSTARU EKONOMSKI FAKULTET SKRIPTA