1

Povijest srednje i jugoistone Europe u Srednjem vijeku

Ivica Prlender

1. Sklavinije

grki sklaveni, sklabenoi za Slavene, prema bizantskim izvorima, sklavinije su niz malih teritorijalnih cjelina koje su naseljavala slavenska plemena, one su plemenske politike tvorevine, a ne zajednice krvnog srodstvaSlaveni se kao narod, navodno, spominju jo i u Herodota (5.st.pr.Kr.) kao radnici Skita, te kod Plinija Starijega, Tacita te Ptolomeja (oko 1.st.pr.Kr.) kao Veneti koji nastanjuju pribaltiko podrujeseobe Vandala, Gota, Langobarda itd. uzrokuju njihovu selidbu na zapadpodaci o njima su rijetki, glavni izvori:De bellis (Prokopije iz Cezareje djelo o Justinijanovim ratovima, 6. stoljee, iz Cezareje u dananjem Izraelu)uda svetog Dimitrija solunskog (o udima svetog Dimitrija tijekom slavenske opsade Soluna)De administrando imperio (K. Porfirogenet sredina 10. stoljea, bizantski car)osim bizantinskih izvora, arheoloki nalazi poput grobova kesteljske i ketlake kulture su poznatipoetkom 6. stoljea javlja se Velika sklavinija, zajednica 6 slavenskih plemena, na podruju dananje Bugarskecijelo podruje Balkana Trakija, Makedonija (Smoljani, Strumljani, Velezigeti,), Peloponez, istona obala Jadranapoznata je opsada Soluna, iz uda sv. Dimitrija, kada su ga gotovo likvidirali cijela Makedonija, Trakija i Grka bi bile slavenske zemljeKonstans 2. i Justinijan 2. u 8. stoljeu reheleniziraju slavenska podrujadoseljavanje Bugara pod Asparuhom mijenja stvari, 200 tisua Slavena odlazi na bizantinska podruja u bijegu od bugarske tlake; zauzvrat neuspjeno napadnute makedonske sklavinije, itd..poznate sklavinije na istonom Jadranu:Raka porjeje Pive, Tare, Lima i srednje Drine (Srbija)Duklja od ua Drima do Boke, dananja Crna GoraTravunija od Boke do DubrovnikaZahumlje od Dubrovnika do ua NeretvePaganija od ua Neretve do ua CetineHrvatska od ua Cetine do Rae u Istri, te Panonije na sjeveruKarniola dananja Slovenijauz obalu Jadrana se ouvao niz gradova i otoka pod bizantskom vlau (Kotor, Split, Zadar), 806. pali pod Franaku ali Aachenskim mirom 812. vraeni Bizantu, Franaka dobiva panonsku i primorsku Hrvatsku

2. Pervund

pria o Pervundu je poznata iz uda svetog Dimitrija solunskogpoznat i pod imenom Prebond, on je starjeina plemena Rinhina, koji je zbog planiranja napada na Solun sredinom 7. stoljea uhien te ubijen u bijegutome su se protivili i slavenska plemena i solunske vlasti koje su se bojale reakcije okolnih Slavenanakon njegove smrti makedonski i grki Slaveni kreu na Solun i u dvogodinjoj opsadi ga gotovo zauzimaju; neuspjeh primarno jer je Solun veliki luki grad, a Slaveni nemaju mogunost pomorske opsadevanost Pervunda: opisan je kao junak iz sklavinije koji govori grki i odijeva se grki u pregovorima sa Bizantomto govori o visokoj kulturi istonobalkanskih sklavinija, primarno zbog blizine Soluna koji je druga najvea metropola u Carstvu i samim time izuzetno utjecajan na slavenski okolni teritorijiako i na istonoj obali Jadrana postoje bizantski gradovi i otoci, koji su generalno u dobrim odnosima sa tamonjim sklavinijama, njihova snaga i utjecaj nije na razini Soluna pa ne mogu raditi toliko jaku helenizaciju i osoba poput Pervunda nije moguanakon podvrgavanja Slavena Bizant ih raseljava u Malu Aziju, a na Balkan dovodi druge

3. Samov plemenski savez

glavni izvor Fredegar, suvremenikna podruju od polapskih Srba (rijeka Laba) do Slovenaca slavenska plemena 623. osnivaju savez protiv Avara, pod vodstvom Sama; jezgra su moravska i eka plemenaSamo je vladao savezom 35 godina, prema izvorima moda je bio franaki trgovac orujem626. Avari pretrpili teak poraz pod zidinama Carigrada, plemenski savez im se raspada na 4 desetljea, te omoguava jaanje Samova saveza pa mu se prikljuuju i Slovencislabljenjem Avara jaa prijetnja germanskih plemena sa Francima na elu; bivaju napadnuti od Langobarda, Bavaraca i konano Franaka, od Langobarda gube ali ostale pobjeuju i dokrajuju pokuaje ruenja Samova savezasavez je bitan jer je prvo samostalno istupanje slavenskih plemena u obrani od Avara i prvi pokuaj nezavisnog razvitkaprema Kardelju, savez ima 3 obiljeja:ubrzava unutarnji razvitak slavenskih plemenapodigao branu barbarskim pritiscima sa istoka (Avari)zaustavio osvajake napadaje germanskih knezovasavez se raspao Samovom smru 658., ponajprije jer veini dijelova saveza nisu jo sazreli uvjeti za dravnu organizacijukao vea se cjelina ouvala samo Karantanija; sljedeih 4 stoljea najvanija slavenska tvorevina u istonim Alpama kao dio saveza, pa kao samostalna kneevina, zatim kao franaka vazalna kneevina te konano kao franaka grofovija, nakon sudjelovanja u ustanku Ljudevita Posavskog

4. Kosezi

kosezi su specifina drutvena grupa u Karantaniji koja nema slinosti ni sa kojom drugom drutvenom skupinom u europskim drutvima, poznati iz obreda ustoliavanja korukog vojvode na Gosposvetskom poljuo samim kosezima nema izvora, nego postoje dvije teorije:Ljudmil Hauptmann nakon avarske vlasti nad Slavenima u Karantaniji kao vrsta plemstva se afirmiraju kosezi, koji su naoruani Hrvati doljaci i vladaju nad podvlatenim slovenskim slugama; kao dokaz je dao hrvatske toponime u Korukoj i tajerskoj, spominjanje hrvatske desetine u 11.st. oko gornje Mure itd.Bogo Grafenauer Hrvati su se doselili u Karantaniju, ali je njihov opseg i smjer kao i utjecaj sporan. Kosezi su drutveni sloj koji je rezultat razvoja u Karantaniji a utjecaj Hrvata je vjerojatno samo donoenje novoga imena. Prema njemu, kosezi su bili povlateni vojniki sloj, druinici, podreen karantanskom knezuoni su poseban sloj jer nisu ni feudalci (nemaju vlastelinstvo), ni slobodnjaci (imaju svoje pravo i sudstvo, posebne vojne obveze, tijesno povezani s vojvodom), ni kmetovi (nisu ukljueni u vlastelinstva, smiju nositi oruje)u 9. stoljeu Karantanija je vazal Bavarskoj, a Bavarska Franakoj; nuno dovodi do kristijanizacije; Bavarska gradi dva samostana, 765. Innichen i 777. na rijeci Kiemsnakon sudjelovanja Slovenaca u pobuni Ljudevita Posavskog Franaka ukida neovisnost Karantanije i integrira ju u svoju dravu, poinje nagla kristijanizacija i feudalno ureivanjeknez postaje suvian, a kosezima se zaustavlja evolucija u pravo plemstvo; no, da ne bi postali seljaci, za povlastice dobivaju zadau podravati njemake feudalce i odravati mir jame mirnu feudalizaciju i kristijanizacijuuvodi se slavenska desetina nestaju u razvijenom srednjem vijeku, 11. st., najkasnije 13. st.; razlog nestajanja je raspadanje pridvornog gospodarstvasenior odreene dijelove parceliranog vlastelinstva daje svojim vazalima, koji postaju nie plemstvo:ministerijali imaju aktivno (senior svome vazalu) i pasivno (vazal svome senioru) feudalno pravovitezovi - samo pasivno pravoto nie plemstvo postaje vojska svojeg seniora i kosezi, kao feudalna vojska poluseljaka, postaju nepotrebni

5. Slavenska crkvena desetina

poseban oblik crkvene desetine kojeg uvodi Karlo Veliki, vrlo vjerojatno samo na podruje salzburke nadbiskupije, tj. Karantanijeuvedena zbog vrlo malih prinosa Slavena, siromatva i gladi naroda te este pljake kao naina privreivanjaprinosi Slavena su mali jer oni nemaju stalni poljoprivredni prinos bave se primarno lovom, ribolovom, pelarstvom, koje nemaju stalni prinos kao zemljoradnja te je oporezivanje toga tekouvedena na nagovor Alkuina, saskog uenjaka, redovnika a kasnije i sveca, koji je imao velik utjecaj na Karla Velikoga i cjelokupnu karolinku renesansu, glavni ideolog njegove politike, isticao Karlovo boansko poslanje kao zatitnika vjere i papinstva; pouen loim iskustvom sa Sasima on ga savjetuje protiv politike obine desetine sa Slavenimaslavenska desetina je simboline vrijednosti, nije prava desetina, ponajvie kako bi se narod priviknulo na davanja u periodu kada se vri feudalizacija zemljeiako se misli kako je bila samo u salzburkoj nadbiskupiji mogue je i irenje van njezinih granica

6. Velika Moravska

nakon sukoba sa Ljudevita Posavskim i Bugarima istona granica Franake je oslabljena838. obavljena upravno-organizacijska reforma od Dunava do Istre, Istona Marka se dijeli na 3 oblasti:podruje od Dunava kod Ennsa do Beke umeGornja Panonija od Beke ume do rijeke RaabKarantanija od gornje Drave do gornje Murenapravljene i Donja Panonija, Savska grofovija, Istra te Furlanijavelik dio tih dijelova je naseljen Slavenima, pa zbog pokrtavanja salzburke nadbiskupije prodire germansko stanovnitvo; od 4 plemena se stvara nova slavenska drava u Moravskoj sa sjeditem Velehrad i s knezom Mojmirom na elu koja se opire germanizacijiu Slovakoj postoji takoer samostalna kneevina, sa Pribinom na elu, sa Njitrom kao sjeditem, koja je sklona kranstvu i Istonoj Franakoj; meu njima izbije suparnitvo, 833. Mojmir protjeruje Pribinu, pripaja Slovaku Ludvig 2., unuk Karla Velikoga i car Istone Franake nakon Verdunskog ugovora 843., eli vlast i u Moravskoj jer je Franaka po prirodi ekspanzionistika i Moravska postaje jedino podruje gdje se to moe uinititrai vazalstvo, no Mojmir se odupire; vojska ulazi u Moravsku, svrgava Mojmira i na prijestolje postavlja njegova neaka Rastislavau sukobu sa ekom Ludvig gubi te bjei u Bavarsku; Rastislav uzima priliku i Moravska ponovno postaje nezavisnaLudvigov sin, Karloman, nezadovoljan sa vlau samo u Istonoj marki se uspjeno udruuje sa Moravskom dobiva itavu tamonju prefekturu od oca, no zauzvrat mora razvrgnuti odnose sa Rastislavom, to i initakoer, stvara se savez sa Bugarima ime se eli izolirati Veliku Moravsku sa svih stranaRastislav se okree Bizantu alje poziv bizantskom caru Mihajlu 3. da mu poalje biskupe i sveenike radi kristijanizacije; to radi kako bi sprijeio crkvenu djelatnost salzburke nadbiskupije, to mu ne bi davalo anse za samostalnu dravu863. car alje Konstantina i Metoda, njihov dolazak bi trebao pomoi izgradnji samostalne slavenske crkvene organizacije, te pridonijeti jaanju dravne samostalnostiFranci nee gledati utvrivanje njegove vlasti pa 864. Ludvig alje vojsku koja primorava Rastislava na vazalstvo; dolaze franaki sveenici i poinju sukobi njih i solunske braenakon franake reakcije na ustanak Kocelja i povlaenja, Moravska stjee potpunu nezavisnost; zauzvrat Franci potiu Svjatopluka, Rastislavova sina, na pobunu, to ovaj i radi i postaje vladar Moravske i Slovake ali kao franaki vazal; Rastislav umire u tamnici. Sljedee godine ga Franci zbacuju i potpuno pripajaju Veliku Moravskuuskoro izbija pobuna, pa ga Franci moraju vratiti natrag, to biva uspjeno; povraena mu titula kneza ali i vazalni statusunato odobravanju nekolicine ranijih papa, Marin 1. zabranjuje slavenski jezik u moravskoj liturgijiArnulf Karantanski die bunu protiv Karla Debelog koji je zavladao istonom Franakom, stvara savez sa Svjatoplukom na to Velika Moravska dobija potpunu nezavisnostSvjatopluk iri vlast na eku, Malu Poljsku, Luike Srbe, eli i zapadnu Panoniju postao prejak za njemake susjededolaskom Maara dolazi do promjena naprije su saveznici sa Svjatoplukom protiv Franaka no 892. sa Arnulfom se bore protiv njih no bezuspjeno (uskoro e se okrenuti i na Arnulfa)Velika Moravska iznutra propada Svjatoplukovi sinovi dijele jezgru nakon njegove smrti, a eka i Luica se odvajaju; Maari zauzimaju velike teritorije i na 150 godina prekidaju njemaku kolonizaciju ali i slavensku vezu zapad-jug

7. Konstantin i Metod

braa rodom iz Soluna, Konstantin je uitelj u Carigradu i cijenjen kao mislilac i poznavatelj slavenskog jezika i prilikaprije svojeg poznatog odlaska meu Slavene Konstantin djeluje u raznim bitnim dogaajima:unutar ikonoklastike/ikonodulske borbe Konstantin zastupa stajalita ikonodula, vodu polemiku sa patrijarhom Janisom koji je ikonoklast (zavreno prihvaanjem ikona od strane crkvenog sabora)odlazi meu Saracene, zbog svojeg znanja teologije te hebrejskog i arapskog jezika, gdje u polemikama sa muslimanskim misliocima brani kranstvo860. odlazi u Hazarski kaganat, gdje dvor eli odluiti koju vjeru, meu kranstvom, islamom i judaizmom, e prihvatiti drutvena elita; Konstantin zastupa kranstvo, no konano judaizam prevladava i postaje slubena religija ondje pronalaze moi svetog Klementana poziv Rastislava iz Velike Moravske car Mihajlo 3. alje brau Slavenima (863.)s obzirom da su iz Soluna, koji je okruen ve stoljeima Slavenima, poznaju slavenski jezik i obiaje; takoer, Konstantin jo prije polaska sastavlja novo pismo, glagoljicu, iz grkog pisma, namijenjenu slavenskim zemljama, a uz to i poinje prevoditi religijske tekstovedolaze u Veliku Moravsku te tamo propovijedaju nekoliko godina na slavenskom jezikuno, Franaka ne stoji sa strane nego ulazi vojskom u Moravsku, ini Rastislava vazalom te alje vlastito sveenstvo koje se protivi izvoenju liturgije na slavenskom jezikuoptuuju brau za herezu zbog trojezinosti naime, govore kako se liturgija smije izvoditi samo na tri jezika, latinskom, grkom i hebrejskom, a sve osim toga je bogohuljenjebraa se odluuju vratiti u Carigrad, no na putu dobivaju poziv od pape Nikole 1. iz Rima da odgovore na optube pa tamo i odlaze; na putu staju u Donjoj Panoniji gdje pridobivaju i Kocelja868. dolaze u Rim gdje ih prima novi papa Hadrijan 2. on je u dobrim odnosima sa bizantskim carem Bazilijem 1.sa sobom nose i moi svetog Klementa pronaene u hazarskoj ekspedicijipapa im slubeno odobrava liturgiju na slavenskom jeziku, objanjavajui kako su svi jezici od Boga; dolazi do sukoba papinstva i Franake869. se Konstantin konano zareuje i postaje iril, no iste godine umire; Metod biva proglaen panonsko-srijemskim biskupomknez Kocelj trai od Metoda da organizira bogosluje i kod njega, papa odobrava i takoer odobrava slavenski u crkvama u svim slavenskim zemljamaMetoda zarobljavaju Franci no oslobaa ga papa te on odlazi propovijedati u Moravsku, tamo opet nailazi na potekoe i po drugi put mora u Rim, gdje papa Ivan 8. izdaje bulu kojom odobrava misu na slavenskom jeziku, uz dodatak da se evanelja moraju itati prvo na latinskom a onda na slavenskomtakoer odobrio i rad njemakog sveenstva s ime se pojavljuje dvojakost vjere u MoravskojMetod postaje nadbiskup, a protivnik Wichting biskup podloan njemu885. umire Metod, potpuno prevladava njemako sveenstvo, Wichting postaje nadbiskup a Marin 1. papanovi papa je protivnik Bizanta pa zabranjuje liturgiju na slavenskome, te dolazi do protjerivanja Metodovih uenika, koji bjee u Bugarsku gdje se razvija irilica (Kliment i Naum), neki prodani u roblje koje otkupljuje Bizant kasnije, a neki putuju kroz hrvatske zemlje te se tamo ukorjenjuje glagoljica

8. Donja Panonija, kneevi Pribina i Kocelj

u prvoj polovici 9. stoljea u Slovakoj je vladar Pribina, sa prijestolnicom u Njitri, koji je okrenut Franakoj i zapadnom kranstvu, a time i protivnik moravskom vladaru Mojmiru; ovaj ga 833. protjeruje i pripaja njegovu zemlju

Pribina se 835. sklanja u Istonu marku, a 840. dobiva od Ludviga 2. u feud vlastelinstvo kod Balatona sa sreditem u Blatogradu; tadanja veina su Slovenci

zbog velikih napora u kolonizaciji i kristijanizaciji za salzburku crkvu dobija jo vee posjede a 847. postaje markgrof Donje Panonije, gdje Pribina vjerno provodi politiku franakoga kralja i omoguuje njemaku kolonizaciju

860. Pribina pogiba u borbi protiv ustanika, a nasljeuje ga Kocelj koji nastavlja oevu politiku sa Francima

u to vrijeme u Moravskoj poinju djelovati Konstantin i Metod, koji tijekom prolaska kroz njegovu zemlju ostavljaju velik utisak na Kocelja i doprinose njegovom udaljavanju od Franaka

nakon smrti Konstantina / irila (869.) Kocelj trai od Metoda da i kod njega ustanovi slavensku liturgiju, to s vremenom uzrokuje potpuno povlaenje salzburkog sveenstva iz njegove drave

869. sva slavenska plemena uzdu istone franake granice diu ustanak; oni reagiraju ali se povlae, unato guenju ustanaka, te Moravska i Donja Panonija dobijaju svoju samostalnost

tijekom Metodova utamnienja Kocelj podrava njegove uenike i omoguuje im rad, dopisuje se i sa papom o crkvenim pitanjima, a tada i tamo vjerojatno nastaje zakon sudnyj ljudem, najstariji slavenski zakonik, mogue rad samog Metoda

nakon toga Kocelj vlada do 874. kao samostalan vladar, te godine svrgnut zbog optubi za veleizdaju te ga mijenja grof Gozvin; Donja Panonija propada i biva ukljuena u Franaku kao provincija te cijela Panonija i istone Alpe padaju pod njemaki utjecaj, a Metod primoran raditi samo u Velikomoravskoj

9. Kliment i Naum

nakon smrti Metoda na njegov poloaj Sirmijskog nadbiskupa dolazi njemaki sveenik Wichting, njegov protivnik, a papa postaje antibizantski nastrojen Marin 1. te dolazi do progona Konstantinovih i Metodovih uenika iz Moravske

jedni bjee du dalmatinske obale, gdje korijene hvata glagoljica, drugi bivaju prodani u roblje ali kasnije otkupljeni od Bizanta a trei, veina, bjee u Bugarsku gdje stvaraju dva kulturna centra u bugarskoj prijestolnici i Makedoniji

irilometodska aktivnost velik zamah u Makedoniji dobiva nakon dolaska Klimenta i Nauma, no, suprotno od solunske brae, koji suzbijaju salzburko franako sveenstvo, Kliment i Naum se bore protiv bizantskog utjecaja

od 870. Bugarska se potpuno oslanja na carigradsku patrijariju, knez Boris njihovim sveenicima potpuno preputa crkvene poslove i organizaciju crkve; to stanje mijenjaju Kliment i Naum, te su najzasluniji za uvoenje slavenskog jezika i u crkvu i u knjievnost Makedonaca

Kliment

od 886. do smrti 916. djeluje na podruju Makedonije i dananje Albanije

irenje kranstva mu nije primarni cilj, nego organizacija crkve, uvoenje slavenskoga u crkvu i osposobljavanje Makedonaca za sveenike, akone i podakone

organizira kole za djecu i za odrasle

od 893. postaje episkop Velike episkopije, tj. gotovo cijele Makedonije prvi slavenski episkop meu bizantskim episkopima na podruju drave bugarskog kneza Borisa

on postaje organizator makedonske slavenske crkve sa slavenskom hijerarhijom

osim prevoenja knjiga sa grkoga i njihova umnoavanja, on nalae prevoenje novih knjiga te njihovo prilagoavanje raznim nivoima itatelja i sluatelja

prvi poinje pisati originalne spise pristupane itateljima

pripisuje mu se stvaranje irilice, koju e koristiti veina junoslavenskih naroda

u Ohridu gradi manastir, u kojem e biti sahranjen 916., a kasnije e biti sredite Ohridske arhiepiskopijeNaumdo 898. se nalazio na dvoru kneza Borisa, van Makedonije gdje se bavio prevoditeljskim radomte godine prelazi u Makedoniju i zajedno sa Klimentom radi na njegovim poduhvatimatakoer podigao manastir na Ohridskom jezeru, u kojem je i pokopan nakon smrti 910. godine

10. Bazilije 2. Bulgarokton i Samuilo, 2. bugarsko carstvo

kraj 10. i poetak 11. stoljea na Balkanu su obiljeeni sukobom Bizanta i Bugarske, tj. Bazilija 2. i Samuila969. ruski knez Svjatoslav osvaja podunavsku Bugarsku, i to podruje postaje mjesto bizantsko-ruskog sukoba u kojem pobjeuje bizantski car Ivan Cimisk; ukida samostalnost Bugarske i okupira teritorijprvi ustanak u Bugarskoj (koja je tada veinom na podruju dananje Makedonije) se dogodio 969., kojeg pokreu etvorica brae David, Aron, Mojsije i Samuilo, oni su komitopuli, tj. sinovi komesa Nikole; nema informacija o ustanku, vjerojatno prihvaena vlast Bizanta976. braa ponovno diu ustanak, nakon smrti Ivana Cimiska; u borbama ginu Mojsije i David, dok Arona ubija Samuilo, nakon njegovih zavjera sa Bizantincima oko preuzimanja prijestolja, i preuzima vlast te se proglaava carem uz legitimnog cara Romana, no vojska je u njegovim rukama; 997. preuzima svu vlastsredinom osamdesetih godina poinje osvajanja na junom Balkanu osvaja Tesaliju i Larisu, Dra, Epiru tom periodu Bazilije je zauzet sa ustancima u Maloj Aziji, zbog kojih sklapa saveznitvo sa ruskim knezom Vladimirom, te se bori protiv Fatimida na dalekom istoku carstva, koji napadaju Aleppo i Antiohiju; Samuilovo osvajanje Tesalije je uzrokovalo njegovu reakciju koja je propala, te je to potaklo graanski rat koji je zavren tek intervencijom navedenog kneza Vladimirana Balkanu sklapa saveznitva sa Dukljom i Hrvatskomti savezi ne promiu Samuilu te on kree u pohode protiv Duklje 998. i osvaja ju, te zarobljava vladara Jovana Vladimira, eni ga sa keri i vraa u Duklju kao vazala; takoer napada Hrvatsku, Raku i Bosnunegdje u tom vremenu Samuilo premjeta prijestolnicu iz Skopja u Ohrid, te osniva Ohridsku patrijariju, s ciljem posjedovanja i duhovne vlasti uz onu svjetovnuSamuilova Bugarska tada obuhvaa gotovo cijeli Balkan, izuzev Soluna i Trakijenakon kraja borbi na azijskom dijelu Carstva, Bazilije se vraa na Balkan i zavjetuje se da e poraziti Samuila i unititi njegovu dravu, poetkom novog milenija posveuje veliku vojsku tome ciljuosvaja gotovo cijelu Bugarsku, zatim Tesaliju i Junu Makedoniju, 1004. Samuilo doivljava teak poraz na Vardaru te gubi Skopje, a 1005. se predaje i Dra, ime Samuilo u principu biva okruenno, jo deset godina je potrajao, Bazilije je svake godine napadao i prodirao u njegove teritorije no tek 1014. dolazi do konanog kraha 2. bugarskog carstvau bitci na Belasici Bazilije napada straga Samuilovu vojsku i ova doivljava potpuni poraz; Samuilo bjei u Prilep ali 14 tisua njegovih vojnika biva zarobljeno, oslijepljeno i poslano natrag Samuilu; svaki stoti vojnik je zadrao jedno oko kako bi vodio svoju centurijuprema izvorima, vidjevi tu vojsku slijepaca Samuilo je doivio infarkt ili modani udar te umronaslijedio ga je sin Gavrilo, kojeg ubija sin Aronov Ivan Vladislav; on sam uskoro gine te cijela drava pada pod Bizanttada, po prvi put nakon doseljenja Slavena, Bizant vlada nad gotovo cijelim Balkanomza ovaj dogaaj je bitna i Ohridska patrijarija Bazilije ju ne ukida, tovie, on ju upotrebljava za vlastitu koristdegradira ju na razinu arhiepiskopije no ini ju autokefalnom i odgovornom samo njemu, a ne carigradskom patrijarhu, te stvara crkvu kojoj je car jedini nadreeni; u principu, ovim potezom sam Bazilije nadzire itavu balkansku crkvenu aktivnost, bez utjecaja patrijarhahtio je postupno guiti slavensko usmjerenje, ali i reducirati mo i znaaj carigradske patrijarijeunato svim pothvatima i uspjesima, nakon njegove smrti Bizant pada u teku krizu

11. Duklja u 11. stoljeu, Vojislav, Mihajlo, Bodin

sklavinija Duklja, u rimsko doba znana kao Prevalitana, teritorijalno se preklapa s Crnom Gorom

o ranijim stoljeima glavni je izvor Ljetopis popa Dukljanina, pie i Konstantin Porfirogenet

dio Bizanta od 9. stoljea, no u 11. pojava tendencija za samostalnost; prvi poznati knez je Petar, a tek od Jovana Vladimira (Samuilova zeta), krajem 10. stoljea, se zna povijesni razvoj, on se sukobljavao i pomirivao sa Samuilom, a na kraju je Jovan Vladimir izdan i ubijen

u prvoj polovici 11. stoljea na vlasti je knez Vojislav, koji je otvoreno protiv bizantske vlasti i ustancima eli stei neovisnost, a za to koristi slabljenje Bizanta nakon smrti Bazilija 2. Bulgaroktona

tada je jo podvrgnut Bizantu, njime se bavi strateg iz Draa koji je i trebao biti kum njegovom sinu, a htjeli su se meusobno zarobiti polo za rukom Vojislavu to je, prema Bizantu, pokazivalo njegovo barbarstvo

poznata je i situacija u kojoj se na njegove obale nasukao brod krcat zlatom koji je pripadao bizantskom caru osobno, a Vojislav ga nije htio vratiti, te je bio jedan od povoda za bizantsku vojnu reakciju

u nizu ustanaka i bitaka sa Bizantom uspio stvoriti dukljansku samostalnost koju je ostavio sinu Mihajlu

od sredine stoljea Dukljom vlada Mihajlo, koji je u dobrim odnosima sa Bizantom dokaz tome su i titule koje je Mihajlo primio od bizantskog dvora protospatar (maonoa), patricij te prijatelj i saveznik carigradskih Romeja

neki izvori govore o postojanju Hrvata na tim prostorima u vrijeme Mihajla koji kasnije iezavaju (Raukar, Hrv. sred.)

zbog dobrog odnosa sa Bizantom te bizantskom nemogunou reagiranja na tim dalekim prostorima Mihajlo se okree zapadu, pa ubrzo osvaja Raku

1071. Bizant pretrpljuje teak poraz kod Manzikerta, blizu armenske granice, to znaajno oslabljuje Bizant i otvara vrata osmanlijskom prodoru u Malu Aziju, a kasnije i u Europu; na Jadranu Bizant prisutan samo simbolino

1072. u Makedoniji oko Skoplja, pod bizantskom vlau, izbija ustanak pod Georgijem Vojtehom, zbog tekog ivota i velikih poreza; ustanici zovu Mihajla u pomo te on na to alje sina Bodina za novog prestolonasljednika bugarskog carstva. Ustanak biva uguen, Vojteh i Bodin zarobljeni, a Bodin otkupljen iz carigradskog zatvora

pokazatelj Mihajlove promjene strana, nakon Manzikerta i propalog Vojtehovog ustanka

period je takoer obiljeen crkvenim raskolom, a imaginarna granica zapadne i istone crkve prolazi tono kroz Duklju

Mihajlo tada vlada Dukljom, Zahumljem, a nadzire i Raku i Bosnu, te je po svim parametrima bitna regionalna sila

na Mediteranu i u junoj Italiji jaa normanska prisutnost, koja je okrenuta protiv Bizanta i na strani papinstva

kako bi pridobio Mihajla za svoje ciljeve te stvorio predzie normanskim prodiranjima na bizantski teritorij, Grgur 7. Mihajlu alje kraljevska obiljeja 1077. isto kao i Zvonimiru 1075.; takva potvrda dravnosti na vladanom prostoru je Mihajlu jako bitna, no potrebno je i crkveno ureenje

zametak dubrovako-barskog crkvenog sukoba tada je dubrovaka metropolija nadlena za podruje Duklje, Mihajlo eli uzdizanje barske nadbiskupije kako bi imao i crkvenu potvrdu dravnosti no tada ju ne dobiva

uskoro umire i on i papa Grgur, na tronu ga nasljeuje Bodin

on 1089. od antipape Klementa 3. Wiberta dobija barsku metropoliju, koja preuzima Duklju od Dubrovnika

i on je suparnik Bizantu, zajedno sa Normanima potiskuje ih iz june Italije

dolazi do sukoba saveza Bizant + Venecija protiv Normana + papinstvo, a Bodin je naoigled neutralan (iako je skloniji Normanima)

zauzima i Raku i Bosnu, te tada potpuno vlada sa 4 zemlje

1101. Bodin umire, odvajaju se Bosna i Raka, Dubrovniku rastu ambicije zbog olakanog pritiska i konano dolazi do raspada itave drave

12. Sukob dubrovake i barske crkve

kao zaetak dubrovake crkve se smatra 8. stoljee, kad je vjerojatno epidaurska biskupija preseljena u Dubrovnik

prvi autentini dokument koji spominje dubrovaku crkvu kao nadbiskupiju je bula pape Benedikta 8. iz 1022. u kojoj biskup Vital dobiva palij za Zahumlje, Travuniju, Srbiju, Bar, Kotor, Ulcinj, kao i prethodnik Grgur zato se smatra da je nadbiskupija nastala u vrijeme pontifikata Grgura, izmeu 996. i 999.

nije sigurno zato dobiva taj status ba tada, jedna od vjerojatnosti je da je Samuilo traio dubrovaku nadbiskupiju za teritorije koje je on osvojio; u svakom sluaju, oko prelaska u novi milenij Dubrovnik dobiva nadbiskupiju, i time si stvara neprijatelje Split kao metropolija gubi jurisdikciju nad prostorima, Kotor eli veu autonomnost pa eli biti podvrgnut dalekom Bariju a ne bliskom Dubrovniku

tijekom uzdizanja Vojislava, Mihajla i Bodina u Duklji jaa njihova elja za potvrdom dravnosti putem dravne crkve zato se osnauje Bar, za kojega Mihajlo i Bodin ele autonomnu nadbiskupiju; posebno opasno za Dubrovnik, jer tada nema podrku u zaleu, osim rimske, a i ona je nepouzdana

kako je Bar postao sastavni dio Duklje, pretenzije barskog biskupa su zapravo pretenzije dukljanskog vladara

1089. sukob eskalira kad dukljanski vladar Bodin od protupape Klementa 3. Wiberta dobiva Barsku metropoliju, ime uzima Dubrovniku velik dio sufragana i jurisdikcije, Dubrovnik se uestalo ali ali bez ikakvih posljedica, iako su sugerirali kako je Bar osnovao antipapa a ne pravi papa

tek 1142. dolazi do promjene, Rim imenuje Andriju za dubrovakog nadbiskupa i dodjeljuje mu sve sufragane koje su izgubili 1089. uzrokovano raspadom Duklje, jer je Rim izgubio jakog saveznika na Balkanu i trebali su zamjenu

krajem 12. stoljea uspinju se Nemanjii, a 1199. Vukan, sin Stefana Nemanje, vlada Dukljom te trai ponovno Barsku metropoliju i dobiva ju

sredinom 13. stoljea dubrovaka komuna ratuje sa srpskim carem Uroem, a povod je zapravo barsko-dubrovaki sukob borba je voena oko odluke da li e katolici u Srbiji biti podloni Dubrovniku ili Baru

1247. papa Inocent 4. donosi odluku da se Barska crkva mora podrediti Dubrovniku, no, Uro i Bar se energino bore protiv toga i ne prihvaaju odluku, a konano Bar zadrava svoju jurisdikciju nad srpskim katolicima i nakon 1255. ostvaruje konanu pobjedu u tome sporu

Barska nadbiskupija se odrala i do danas

13. Stefan Nemanja

nakon zbacivanja svojeg brata Tihomira Stefan Nemanja od cca. 1170 postaje veliki upan Rake; proganja svoju brau suparnike, sukobljavaju se no konano mu se pokoravaju (tek sin mu postaje kralj Rake, 1221.)

suparnik je Bizanta, saveznik Venecije, napada gradove na istonoj obali Jadrana; car Manuel Komnen odgovara na to, ovladava situacijom te zarobljava Nemanju i ini ga vazalom1180. umire Komnen to vodi do rasula u Bizantu; Nemanja hvata priliku i zauvijek oslobaa Srbiju bizantske vlastisklapa saveznitvo sa Ugarskom na sjeveru, te pustoi prostore od Nia do Sofijeu tom periodu se susree sa svetorimskim carem Fridrikom 1. Barbarossom, kojemu nudi pomo i vazalstvo za sve bizantske zemlje koje ima i e imati; no, Barbarossa i Bizant sklapaju nagodbu te se Bizant opet okree Srbiji1190. Stefan poraen na rijeci Moravi, no Bizant je preslab da tu pobjedu iskoristi, tada Srbija prestaje priznavati bizantsku vlast i zadrava sve osvojenodo 1183. Nemanja vlada i Dukljom i Zahumljem, a samim time i svim velikim junodalmatinskim otocima, to konano vodi do rata sa Dubrovnikom i neuspjele opsadeNemanja se snano oslanjao na crkvu, gradio je i brojne manastire, uznapredovao je feudalizaciju, borio se sa bogumilima silompred kraj ivota se odrie vlasti i predaje ju sinu Stefanu Prvovjenanom; u srpskom manastiru Hilandaru se pridruuje sinu Rastku, svetom Savi, te postaje redovnik Simeon, a nakon smrti postaje i svetac u Srpskoj pravoslavnoj crkvitakav stvoreni kult careva-svetaca Nemanjia im je davao ogromnu prednost nad drugim velikaima

14. Sukob Nemanjia i dubrovake komune

smru Manuela Komnena 1180. i nestankom Bizanta na istonom Jadranu stvoren je vakuum moi koju ele popuniti Dubrovnik i Nemanjika Srbijagospodarski uzlet je omoguio Dubrovanima stvaranje elje sa irenjem, ali problem im stvara brzorastua srednjovjekovna srpska drava u zaleunakon uvrivanja vlasti u Rakoj u odnosu na Bizant Stefan Nemanja do 1183. osvaja Duklju i Zahumlje, a samim time vlada i junodalmatinskim otocimau Zahumlju je tada na vlasti Nemanjin brat Miroslav, a pod vlast mu potpada i Korula, koja u pomo zove dubrovaku flotu 1184. kod Poljica pobjeuju nemanjiku flotuMiroslav prebacuje vojsku na Korulu i ugroava ostale otoke, koji takoer zovu Dubrovane te oni opet spaljuju brodovlje i uzrokuju povlaenje Nemanjia s Korule1185. Nemanjii opsjedaju Dubrovnik no neuspjeno, pa 1186. u kuriji normanskog kralja Wilhelma u Dubrovniku potpisan mir

Dubrovnik dobiva trgovake povlastice na prostoru Nemanjia, a oni trae da se Dubrovnik odrekne prava na Korulu i Vis mogue je da su ih osvojili u tim sukobima ali ih se kompromisa radi odriu u sporazumutim mirom je Dubrovnik izbjegao potpuno okruenje Srbijom, to je bila elja i namjera Nemanjia i jedan od povoda ratuiako je dubrovaka kasnija historiografija prikazivala komunu kao miroljubivu i orijentiranu iskljuivo trgovini, neki spisi iz 13. stoljea pokazuju kako je Dubrovnik uestalo htio osvojiti Korulu, ponajvie jer se u zaleu ne moe iriti zbog pritisnutosti dravom Nemanjiate propale poduhvate oko Korule je podravala i Venecija, kojoj je odgovaralo jaanje trgovake rute istok zapadNemanjini nasljednici i Dubrovnik su se i kasnije sukobljavali, pa su tako zabiljeeni i napadi Uroa 1. sredinom 13. stoljea na dubrovako zalee, jer nije bio sposoban obaviti kvalitetnu opsadu grada, na koje je Dubrovnik odgovarao gospodarskim embargom, kao i dubrovaka pomorska blokada nemanjike drave te uzvratna kopnena blokada od strane Milutina poetkom 14. stoljea

15. Srpska autokefalna crkva

autokefalnost znai samostalnost, a u crkvenom smislu je autokefalna crkva ona pravoslavna crkva koja ne potpada ni pod jednu viu organizaciju od sebe same

1219. u Nikeji nikejski patrijarh proglaava autokefalnost Srpske pravoslavne crkve, sa Rastkom Nemanjiem na elu budui sveti Sava, prvi arhiepiskop, koji je jo u Solunu pripremao sve za proglaenje autokefalnosti crkve (nakon kriarskog osvajanja Carigrada Nikeja se proglasila nasljednicom)razlog to nemanjika drava eli svoju vlastitu autokefalnu pravoslavnu crkvu je uvrenje prostora kojima vladaju i homogenizacija prostora, suprotstavljanje Ohridskoj arhiepiskopiji koja ima nadlenost

prvi sabor srpske autokefalne pravoslavne crkve je odran 1221 u manastiru ia, koji je sredite nove arhiepiskopije; tada kruni brata Stefana za kraljana saboru Sava dri duge govore kralju , vlasteli i episkopima u kojima ih ui osnovnim dogmamaSPC je prisutna i na dananjim hrvatskim prostorima; Ston i Prevlaka su bili episkopijska sredita pravoslavne crkve, a to je svojevrsno svjedoenje pritisku nemanjike drave na Dubrovnik1222. Sava poinje pozivati takozvane latinske heretike na konverziju, i poinje dugotrajno pitanje latinske hereze u sutini, po njemu su pripadnici zapadne, katolike crkve heretici koje se treba konvertiratiopstanak takve ideje pokazuje se i u vrijeme Duana 1349., kada ureuje odredbe protiv latinske hereze sveenika koji budu djelovali meu Srbima (Duan pokuao i ostvariti savez sa papom, tako da ovo nije neka stroga politika)zanimljivo je kako je SPC gotovo sve Nemanjie proglasila svecima, osim Duana Silnog

16. Milutin i Dragutin

srpski kralj Uro, koji je poznat i po sukobima sa Dubrovnikom, tijekom sukoba Ugarskog kralja Bele 4. i sina Stjepana pokuava zaposjesti Mavu, ime bi Raku proirio do Save i Dunava; neuspjeli pokuaj, te biva zarobljen 1268, i prisiljen sinu Dragutinu, zetu Arpadovia, dati polovicu draveranije, 1261., Uro pokuao svojeg drugo sina, Mihajla, oeniti za bizantsku princezu no neuspjelozbog slabosti Bizanta Nemanjii im se odluuju suprotstaviti, pogotovo jer je Carigrad osporavao autokefalnost srpske crkve, koja je bila sastavni dio drave Nemanjia1276. Dragutin izvrava dravni udar, nezadovoljan to od oca ne dobiva teritorij, te nakon kratkotrajnog graanskog rata preuzima tron i dijeli dravu na tri dijela za sebe, majku i Milutinanakon neuspjenog rata sa Karlom Anuvincem protiv Bizanta neoekivano abdicira u korist brata Milutina, koji 1282. u Deevu preuzima konja i oruje bratovo koji su znakovi vrhovne vlasti spominje se kako je razlog abdikaciji bila bolest i teka ozljeda noge, no nita nije sigurnouvjeti abdikacije su da Dragutin zadri sjeverne dijelove drave te da njegov sin naslijedi MilutinaMilutin poinje uspjena osvajanja na podruju Makedonije, osvaja sva podruja sjeverno od Ohrida i Prilepaod Ladislava 4. Dragutin dobiva mavansko-bosansku banovinu, tj. ondanji Srijem, pa se naziva srijemskim kraljemNemanjii se dinastiki povezuju i sa Bugarima, pa se Milutinova ker Ana udaje bugarskog prestolonasljednikanakon poetnog slaganja meu braom dolazi do razmirica, to kulminira sa sukobom kada je Milutin htio izigrati ugovor o nasljeivanju; dugogodinji rat, rijeen tek kasnije posredstvom sveenstvaMilutin eli urediti odnose sa Bizantom, emu se protive pojedinci na obje strane u Srbiji ekspanzionisti ne ele mirenje zbog nemogunosti daljnjeg irenja, a u Bizantu sporazum ne eli bizantsko-makedonsko plemstvo jer bi time uistinu izgubili podruja koje su zaposjeli Nemanjii1289. se eni sa bizantskom maloljetnom princezom Simonidom velike komplikacije, prvo propao brak sa carevom sestrom Eudikijom, primarno jer se Milutin triput ve enio; tek nakon razvrgavanja braka sa treom enom eni se Simonidomodnosi pogorani sa bratom zbog toga1301. Dragutin eli osigurati sinu krunu svetog Stjepana, nakon smrti Andrije 3., no prilino nerealno, a i potie sukob sa Milutinom (1301. - 1312.)u sljedeim godinama Milutin se sukobljava sa Dubrovnikom, te umire Dragutin (1316.)Milutin koristi priliku te gazi sporazum, proglaava rat neaku Vladislavu te ga zatvara i zaposjeda njegov teritorij; no, Ugarska se tome protivi pa 1319. Milutin gubi Beogradkraljica Simonida i njezina braa pokazuju pretenzije na nasljee trona, to smeta Milutinovom sinu Stefanu te on ustaje protiv njih i oca, sa uporitem meu ratobornim plemstvomMilutin pobjeuje, spreava unutarnji raskol ali za kaznu osljepljuje sina Stefana i protjeruje ga u Bizant tim inom, kao invalid, ne bi mogao preuzeti vrhovnu vlastno, 1321. umire Milutin, Stefan se vraa u Srbiju, a kako je skrivao svoj djelomino sauvan vid preuzima prijestolje kao Stefan Deanski

17. Grofovi Celjski, Herman 2., Ulrik 2., odnosi sa Habsburgovcima i Hunyadijima, dinastike veze

tijekom 14. i poetkom 15. stoljea formiraju se grofovi Celjski, dinastika obitelj najranije spomenuti u 12. stoljeu pod drugim imenom, prvi poznat je Gerhard 1. ovneki iz grada ovnekaKonrad 1. eni keri za obitelj Vouberkih, koji su jaki u Savinjskoj dolini i posjeduju Celje1322. izumiru Vouberki, Celjski nasljeuju njihove prostore, meu kojima je i Celje Fridrih 1. Celjski se jako oslanja na Habsburgovce, iji je vazal, te od njih dobivaju posjede u feud koje su ranije ovneki prepustili Habsburzima; daju im i posjede u Kranjskoj i Savinju, pa su od 1341. slubeno grofoviFridrih umire, ostavlja sinove Ulrika 1. i Hermana 1. Herman je oenjen kerkom bana Stjepana 2. Kotromania, Katarinom Celjski iskorauju iz njemakih prostora u bosanski unutar ugarske sfere utjecajabraa se bore kao najamnici u mnogim situacijama, vazali su Ludoviku 1., a bore se i protiv Nemanjia i Bugarske sredinom 14. stoljeaUlrikov sin se tada eni sa keri poljskog kralja Kazimira Velikog, Anom, a njihova ker, takoer Ana, se udaje za Vladislava 1. Jagelovia 1401. Celjski se vezuju uz dinastije vladara EuropeVilim, koji je na elu dinastije, umire na povratku iz rata sa igmundom protiv Turaka, te ga nasljeuje Herman 2. koji die svoju obitelj u najvie dinastike obitelji Srednje Europesudjeluje u brojnim sukobima na strani igmunda, kao i u bitci kod Nikopolja 1395. gdje spaava ivot samom igmundu sa svojom postrojbom ime sa njime dolazi na izuzetno dobre odnose1397. kao darovnicu dobijaju Varadin, Vrbovec, i ostale prihode poput brodarine zbog udaje Hermanove keri Barbare za igmunda, ona tada ima 5 godina (zapravo se ene 1406. kada navrava 14)1399. postaju vlasnici Zagorja Krapina, Lobor, Lepoglava, Trakoan; u principu, ustupa im se prostor unutar Ugarsko-hrvatske1401. ugarski velikai zarobljavaju igmunda no Herman ga oslobaa, za to dobivaju akovec i Meimurje, ali ne kao poklon nego kao upravu nad novcem kojeg su igmundu posudilibili su ratno i trgovaki vrlo sposobni, ubirali su cestarinu unutar Njemakog carstva, a postali su i banovi Hrvatske dinastiki se povezali i sa Frankopanima, no to nije zavrilo dobro jer je Elizabeta Frankopan, supruga Fridriha 2., kasnije ubijena u krevetu; on se kasnije eni Veronikom Desini koju Herman optuuje za vraanje1427. sklapaju i sporazum sa Tvrtkom 2., ukoliko Tvrtko ne bude imao sinova Celjski dobivaju bosansku krunuHerman umire 1435., nasljeuje ga Fridrih koji vlada obitelji zajedno sa sinom Ulrikom 2.. oenjenog keri despota ura Brankovia

1436. igmund uzdie Celjske u dravne kneeve, to oznaava kraj vazalstva prema Habsburzima, od kojih su i ranije postali jaidolazi do estokih sukoba izmeu obitelji, ratuje se u slovenskim zemljama, 1443. pomirenje s ugovorom o uzajamnom pravu na nasljeivanje u sluaju izumiranja jedne od obiteljiUlrik tada ima slobodne ruke za mijeanje u austrijske, ugarske i balkanske stvariizbija sukob sa Janosem Hunyadijem, upraviteljem Ugarske, primarno zbog Bosne, tj. ugovora o nasljeivanju sa Tvrtkom 2., te nesudjelovanjem Celjskih u bitci kod Varne; dogaaju se brojne borbe meu velikaima1453. Otomani zauzimaju Carigrad i rue Bizantsko carstvo, ime Europa i Beograd, kao vrata june Ugarske, postaju glavnim ciljem njihove vojske; u srpnju 1456. 70ak tisua Turaka opsjeda iznimno utvreni gradHunyadi dolazi Dunavom, pobjeuje tursku flotu i doprema pojaanja i hranu braniteljima, nakon jo borbe opsada biva razbijenom, no Hunyadi umire tri tjedna kasnije od kuge koja je izbila u logoruUlrik od kralja Ladislava preuzima funkcije i poloaje Janosa Hunyadija, namjesnika Ugarske; to je svakako politika pobjeda nad Hunyadijima, no kratkotrajna u studenom takoer u Beogradu agenti Lasla Hunyadija, Janosova nasljednika, ga ubijaju, s ime izumire loza Celjskih jer Ulrik nije imao ivuih sinova (dvojica umrli u maloljetnosti)posjedi pripadaju Habsburgovcima, prema dogovoru iz 1443., no preuzimanje ne tee lako jer ima puno pretendenata od 1456.-60., poput Matijaa Hunyadija Korvina

18. Sukob dubrovake komune i bana Stjepana 2. Kotromania s braom Branivojevi

u 14. stoljeu se na prostoru Stona i Peljeca uvruju srpski upani Branivojevii, koji ele iriti utjecaj bez obzira na etnika i nacionalna obiljeja vre ekspanziju prema Dubrovniku i Neretvi, te prema Krajini izmeu Neretve i Cetineopsjedaju i Imotski, ele Zahumlje, imaju iroke osvajake planoveStjepan 2. Kotromani i dubrovaka komuna tada sklapaju sporazum o razbijanju Branivojevia i podijeli njihovih podruja; znali su da ih srpski vladar ne moe zatititi, Stjepan moe samostalno djelovati u svojoj Bosni1326. vojska bosanskog bana i dubrovaka flota zajedno djeluju u delti Neretve i akvatoriju, iste godine zauzimaju Ston i Peljeac koji su prostor Nemanjiau tome periodu je i mladi kralj Duan, tj. prestolonasljednik, u blizini, ali osim posredovanja oko oslobaanja zarobljenika ne radi mnogo, ak nije ni protestirao u ime vladara nakon zauzimanja prostora Nemanjiabraa Branivojevi ginu u tim sukobima

s obzirom da taj novoosvojeni prostor nije imao kontinuiteta unutar dubrovakog prostora, Dubrovnik mora odvagnuti i odluiti kako ih efektno zatititi od gubitka; dvoume se oko prokopavanja kanala izmeu kopna i poluotoka ili zidinaproblem je to jaka dubrovaka flota ne strahuje od napada sa mora, nego sa kopna iz zalea gdje imaju neprijateljegrade zidine oko Stona, koji postaje prvi potpuno planski izgraen grad u Srednjem Vijeku, a njegove zidine su danas najdulje zidine u Europikako bi stekli legitimnost osvojenih prostora, slue se diplomacijom pregovaraju sa Stefanom Deanskim ali on trai previsok tribut te dolazi do rata; ne zna se tona sudbina prostora i ratu, no zna se da ga je Dubrovnik kasnije draozbog trajnog embarga nad Duanovom Srbijom obje strane ele urediti odnose, pa tako 1333. Duan u povelji daruje Dubrovniku Ston i Peljeac za 8000 perpera uz 500 perpera godinjeg stonskog dohotka (1 perper je bio godinji porez jedne kue u Duanovoj Srbiji), te takoer i primorje od Stona do njihova teritorija i strateki bitan otok Posrednicu u uu Neretve; Dubrovnik mora pristati na srpskog popa na Peljecu (jo od autokefalnosti SPC u Stonu se nalazila episkopija); Duan pristaje na dogovor i prodaju jer u sutini nije ni vladao tim podrujem2 tjedna kasnije i Stjepan 2. daje povelju Dubrovniku kojom mu priznaje Ston i Peljeac to nije ni bilo bosansko, ali se Dubrovnik unaprijed htio osigurati od potencijalnih pretenzija; no, ne priznaje im se Primorje i Posrednica, te posjede dobivaju tek 1399. od bosanskog kralja OstojeDubrovnik je ispunjavao svoje obveze, no pravoslavlje se nije zadralo na Peljecu zbog nezainteresiranosti srpske strane i rada katolikih sveenikatakoer, granice najjunijeg dijela Hrvatske koje su tada uspostavljene su se zadrale i do dananjega dana

19. Car Duan

Stefan Uro 4. Duan nasljednik je Stefana Deanskog, poluslijepog vladara i sina Milutinova, s kojim je bio prognan na bizantski dvor od djeda i zadran kao talac nakon uzdizanja Stefana Deanskog na prijestolje1330. die ustanak vlastele protiv vlastitoga oca, no ustanak biva uguen, a Stefan mu oprata to; unato pomirbi, nakon saznanja da ga otac moda eli likvidirati 1331. Duan prepadom zarobljava oca koji nakratko uspijeva pobjei, no uskoro je opet uhvaen i umire u zarobljenitvu, nije jasno da li je prirodno ili je pogubljensrpska feudalna drava dobiva jakog vladara podranog od vlasteleeli stvoriti srpsko-grku dravu na tetu Bizanta; prvih godina samo konsolidira vlast, pa tako gui ustanak u Zeti iz 1332. i iste godine se eni sa sestrom bugarskog cara, Jelenom, to osvaja gradove u Makedoniji1333. izdaje povelju Dubrovniku kojom mu daje Ston i Peljeac, osvojene od Branivojevia, te primorje i otok Posrednicu za 8000 + 500 perpera i prisutnost pravoslavnog popa, napada Bizant, pokuava i osvojiti Solun no neuspjeno; meutim, sa Andronikom 3. dogovara mir i zadrava osvojene prostoreumire Andronik, nasljeuje ga maloljetni Ivan 5. Paleolog s regenticom majkom Anom Savojskom, to nije odgovaralo Ivanu Kantakuzenu, najbliem suradniku preminulog Andronika, te zbog sukoba i obostranih spletki nakon smrti izbija graanski rat u Bizantu u kojemu Kantakuzenu ne ide dobro te se povlai u Srbiju, gdje sa Duanom sklapa dogovor u kojemu svaki moe zadrati ono to u budunosti osvoji to radi jer bi davanje teritorija Duanu za pomo u ratu izgledalo loe, pa ovime postie kompromiszbog Duanovih osvajanja 1343. u Albaniji, Makedoniji i Grkoj njih dvojica dolaze u loe odnose, te raskidaju saveznitvo, a Duan se povezuje sa regentstvom i maloljetnim caremu potrazi za saveznicima Kantakuzen sklapa dogovor sa Selducima, i po prvi put u povijesti Turci stupaju na europsko tlo; taj sukob sa Duanom zavrava porazom, a Duan se 1346. proglaava carem Srba i Grka, od strane srpskog patrijarha Joanikija on prozvan patrijarhom Srba i Grka nakon to mu srpska crkva, Ohridska arhiepiskopija i bugarska patrijarija priznaju tu titulu; zbog ovih dogaaja 1350. carigradski patrijarh iskljuuje srpsku crkvu i dravu iz patrijarije

1348. Duan radi zadnja osvajanja, pokorava Epir i Tesaliju, uz pomo Velike kuge koja te godine hara Europom1350. zbog osvajanja Stjepana 2. Kotromania na podruju Zahumlja Duan odlazi tamo i bori se sa njime, no ustanci u Grkoj ga tjeraju da se vrati na jug1352. bitka kod Didimotike Ivan Kantakuzen, koji 1347. uspijeva postati car, i sultan Orhan se bore protiv saveza legitimnog cara Ivana 5. te Duana i bugarskog cara prije same bitke Bugari se povlae, a Srbi pretrpljuju katastrofalne gubitke; taj poraz vodi do kraha Duanove Srbije

1355. on umire, a nasljeuje ga sin Uro 5., no, njega velikai ne priznaju kao vladara cijele drave i ona se raspadaosim osvajanja, zbog kojeg je dobio nadimak Silni, poznat je i po raznim diplomatskim pothvatima pokuao oeniti ker sa sinom sultana Orhana, slao poslanstvo papi Inocentu 6. u Avignon gdje nudi prihvaanje pape kao oca cjelokupnog kranstva za njegovu pomo, a Duan e biti predvodnik bitke protiv nevjernikajedini vladar iz loze Nemanjia kojeg SPC nije proglasila svecem, vjerojatno zbog tendencija prema papi i katolicima

20. Knez Lazar i godina 1389., bitka na Kosovu polju

knez Lazar preuzeo vlast, nakon nekoliko dogaaja i godina, u Rakoj od cara Uroa, zadnjeg Nemanjia, 1371. iste godine se odvila bitka na Marici, u kojoj je srpska vojska teko poraena, poginulo je puno srpskog plemstva i oznaila je poetak turskog osvajanja dijelova Duanove drave poginuo i zajedniki vladar (uz Uroa, koji umire u prosincu) Vukain Mrnjavevi, kojeg pravno nasljeuje sin Marko, tj. Kraljevi Marko, ali on nije priznat od plemstva i ostaje mu samo dio oko PrilepaSrbiju dijeli plemstvo poput Vuka Brankovia, koji uzima Skopje, ili ura Balia koji uzima Pe i Prizren; uzdie se i Lazar Hrebeljanovi, koji uzima Pritinu i Prilepac; tada kao najjai velika se uzdie Nikola Altomanovi, koji vlada velikim dijelom fragmentirane Srbije, tako je sve do 1373. kada Lazar s Tvrtkom 1. sklapa savez i rui NikoluLazar, Brankovi, Bali i Tvrtko dijele Nikoline zemlje meu sobom; 1377. Tvrtko 1. je proglaen srpskim kraljem (kao unuk Stefana Dragutina, primarno jer je daljnji krvni srodnik loze Nemanjia), prihvaaju ga Ugarska, Dubrovnik, a i srpski velikai s Lazarom na elu, no ne i kao njima nadreenogatakoer, ne podrava ga SPC koja je glavna kohezivna sila na tom prostoru (manje-vie), prava vlast je u rukama velikaa i Lazara

tijekom vladavine Lazar radi razne mirovne sporazume, pa tako sklapa savez sa Tvrtkom 1., vladarom Bosne u usponu i unukom Stefana Dragutina, u sukobu Anuvinaca sa igmundom, te se miri sa Bizantom to rezultira ukidanjem ekskomunikacije SPC prisutne od vremena krunidbe cara Duananakon to su prvi puta stupili na europsko tlo pod Ivanom Kantakuzenom, Osmanlije postaju veliki problem i poinju snano napadati Balkan1389. igmund eli napasti Srbiju, no dolazi do nagodbe i Lazar stupa u vazalski odnos prema ugarskom kralju - nakon ureivanja odnosa sa Ugarskom na sjeveru i mira na granici, Lazar stvara vojno-defenzivni sustav protiv akindijskih prepada turske vojske naime, do tada Turci napadaju sa akindijskim odredima, lakom brzom konjicom koja ulazi u rubna podruja te ih pljaka i pali, i nakon takvog slabljenja teritorija postavlja kao vladare svoje vazale koji im plaaju danak a zauzvrat su pod turskom zatitomnakon prvotnog poraza na rijeci Vardaru, Osmanlije ubrzo uzvraaju i poinju tipinu bitku s veinski pjeadijskom vojskom, na Vidovdan u lipnju 1389. godine na Kosovom polju kod Pritinena strani Osmanlija su svi njihovi kranski vazali, sultan Murat 1., sinovi Jakub i Bajezid, vojskovoe Balaban i Evrenos i anadolijske pomone trupe, dok su na strani krana Lazar, bosanska vojska pod Vlatkom Vukoviem, Vuk Brankovi i njegovi neaci Stefan i Lazar Musi krani imaju vee brojeve, ali je vojska neuredna, nasuprot strogo voenih Turakatoan broj obaju vojski nije poznat, sa brojkama se pekulira, a i sam tijek bitke je gotovo nepoznat; zna se da je u poetku Srbima dobro ilo, pao je i sultan Murat (govori se o junaku Milou Obiliu, koji se lano predstavljajui pribliio sultanovu atoru te ga tamo ubio) i tada sin Bajezid nareuje ubojstvo Jakuba i preuzima potpunu vlasttada se, navodno, okree bitka i Turci uzvraaju i nanose velike rtve kranskoj vojsci, sam Lazar i velik dio srpskog plemstva gine, Brankovi i Vukovi preivjelirezultat je predmet sporova i polemika ruski redovnik Ignacije svjedoi o smrti sultana i Lazara, te neredu u turskoj vojsci, Tvrtko pie Trogiranima kako nije pretrpio velike gubitke i kako je bitka protekla dobro, Bizant i Dubrovnik govore o nerijeenom rezultatu injenica je kako je bitka, nevezano za sam rezultat, u konanici turska pobjeda, jer izuzetno oslabljena srpska vojska vie nije mogla pruati otpor i nakon bitke dobar dio Srbije pada pod vlast Osmanlija kao vazalna dravamit o Kosovskoj bitci, i caru Lazaru, je ustanovljen tek u 19. stoljeu, u vrijeme buenja nacionalnog osjeaja diljem Europe; sam Vidovdan do tada nije bio pretjerano slavljen a sveti Vid nije ni bio u srpskom crkvenom kalendaru; mit je i jedna od prepreka albansko-srpskih mirnih relacija, jer se Albance poistovjeuje sa Turcima koji su nad njima vladali pet stoljea

21. Sporazum u Tati 1426. godine

sporazum u Tati je sporazum o nasljeivanju srpskih prostora izmeu despota Stefana Lazarevia Hrebeljanovia i ugarsko-hrvatskog vladara igmunda LuksemburkogStefan je ranije, kao turski vazal, sudjelovao u bitci kod Nikopolja 1395. zbog ega dobiva veliki dio zemalja Vuka Brankovia, 1402. se bori i kod Angore, kada su Turci potueni od Timurida, te godine dobiva od Bizanta titulu despota, a zbog pomaganja Mehmedu 1. u graanskom ratu osigurao Srbiji period mira od Osmanlija; konano, 1403. ili 1404. stupa u vazalni odnos prema igmundu i rjeavanja pitanja vanjske politike na neko vrijemeno, 1408. njegov brat Vuk Lazarevi ustaje protiv brata jer ovaj ne eli dijeliti vlast, te uz pomo osmanlijskih snaga die pobunu; tijekom ljeta 1409. vode se estoke bitke, te se Stefan povlai u utvreni Beograd; Stefanu u sukobu pomau i ugarske snage predvoene igmundom; sa bratom pregovara i daje mu jug zemljeu predstojeem osmanlijskom graanskom ratu Stefan, Vuk i Brankovii su prvo na strani Muse, no kasnije svi osim Stefana prelaze na stranu Sulejmana; njegovim posredstvom Vuk opet pokuava svrgnuti brata no biva uhvaen i pogubljen, Musa postaje vladar europskog dijela Carstva i okree se na saveznike (ukupno u graanskom ratu pobjednik gorenavedeni Mehmed 1.)posredstvom Stefanove sestre i uraeve majke, njih dvojica se izmiruju 1411./1412.po Konstantinu Filozofu, despotovom biografu, nona bolest je primorala Stefana Lazarevia da se suoi sa pitanjem nasljednika dvadesetih godina 15. stoljea on je pedesetogodinjak, bez nasljednika, u loem zdravstvenom stanjuna saboru u Srebrenici kler i plemstvo prihvaaju ura Brankovia kao legitimnog nasljednika, to je logian izbor jer je od pomirenja on despotov najblii suradniktako je osigurana podrka na unutarnjem planu, dok je na vanjskom situacija drukija despotovina je vazal Osmanlijama iji je generalni stav kako nakon vazalove smrti njegova zemlja dolazi pod tursku vlast, ak i ako vazal ima legitimnog nasljednikazbog posebne prirode ugarsko-srpskih odnosa potrebno je sa igmundom dogovoriti status posjeda dobivenih 1403./04. Mava, Beograd, Golubovac i 1411. posjedi sa rudnicima i naseljima u tadanjoj Maarskoj te Srebrenicu; bitno je napomenuti kako je kraljeva donacija opoziva samo ako vazal izvri veleizdaju ili ako nema nasljednikaautentinost:jedini izvor sporazuma u Tati su 2 prijepisa iz 16. stoljea, to potie pitanje autentinosti mogue je kako su falsifikat zbog ugarskih dravnih interesa povrat zemalja danih 1403.sporazum je raen kao otvoreno pismo kojemu tek slijedi sveana poveljasporazum kasnije ne spominju ni igmund, ni Dubrovani a ni Konstantin Filozofkao dokaz autentinosti je sporazum iz 1411. o istinitoj ljubavi, zbog njega su posjedi i despotovina izjednaeni pod ugarskom krunom to nalae potrebu sporazuma u Tativeina odredbi iz sporazuma je uistinu provedena u praksi, to je takoer dokaz autentinosti ali se mora uzeti sa dozom sumnje, jer kvalitetan falsifikat kao preduvjet ima retrogradno potvrivanje onoga to se dogodilovrijeme i mjesto:

poetak pregovora je mogu ve 1424. u Budimu, no zbog igmundove zauzetosti s ekom i Njemakom te pregovorima s Bizantom i Osmanlijama nisu dovreni1425. Murat 2. vjerojatno od informanata iz Srbije saznaje za detalje dogovora te prodire u Srbiju, to odgaa sporazum za 1426.odrani su izmeu svibnja i srpnja u Tati, kod dananje Tatabanye na sjeveru Maarske, gdje je igmund odlazio na ladanjesadraj:

konstatira se da je Raka podinjena Ugarskojzakletva vjernosti Stefana Lazarevia i njegovih barunaupuena molba da se ura Brankovia primi u red velikaa, priznaje ga se za nasljednikanabraja se vojne zasluga Stefana Lazarevia te se istie njegova vjernostnabrajaju se mjesta, ukljuujui Beograd i Golubovac, koja e zadrati Ugarska ako despot umre bez sinaigmund istie kako e, u skladu sa tradicijom, Srbiju dati uru Brankoviu, a ovaj se zauzvrat obvezuje sudjelovati u saboru te davati vojnu pomo, a ura umre bez sinova sve zemlje e postati ugarskeinterpretacija:

Stefan Lazarevi umire 1427. i sporazum se aktivira igmund iz Vlake putuje u Srbiju po svoja prava, a ura iz Zete putuje u Beograd susresti se sa igmundomSrbi kratko razmiljali ne ispuniti obveze i ne predati tada dobro utvren i izgraen glavni grad Beograd te se suprotstaviti igmundu, on je prejak a i Osmanlije prodiru u Srbijuigmund vrlo vjerojatno eli Beograd i Golubovac jer su jako vane strateke toke na Dunavuosim toga, Beograd je glavni grad despotovine, te se razvija ne samo u vojnom smislu ne toliko izrazito, unato trudu Stefana Lazareviasustav igmundovih tributarnih zemalja izmeu Ugarske i Osmanlija je tada u rasulu i slomljen, a Osmansko Carstvo radi pritisak na Ugarsku i igmund eli to rijeitihoe napraviti vojni obrambeni sustav kako bi zatitio Ugarsku, jer je njezino ouvanje preduvjet stjecanja njemake carske krune koju on jako eli i dobiva 1433.dakle, osnovni karakter protuturske aktivnosti je defanzivnost, i to na crti Dunava, pa zato su potrebne novoizgraene tvrave kako bi nosile taj teret u praksi, igmund se svjesno i trajno odrie prostora ispod Dunava u korist Osmanlija, ali se na rijeci utvruje kako bi osigurao matine prostoretakoer, jedan od razloga za sporazum je i strah da bi nakon despotove smrti mogla prevladati protuugarska oporbasnane beogradske utvrde nisu uistinu bile velika prepreka Osmanlijama, ali itava koncepcija obrambenog tita e funkcionirati i odolijevati ozbiljnijim provalama jo stoljee i pol

Fin!