Univerzitet u SarajevuFakultet za saobraćaj i komunikacije

SKRIPTALOGISTIČKI SISTEMI I - PARICJALNI ISPIT

Sarajevo, april 2012.

TEMA 2: LOGISTIČKI SISTEMI

OPĆI ILI UNIVERZALNI LOGISTIČKI SISTEMI

Na današnjem stepenu zarvitka znanosti, tehnologije, proizvodnih snaga, proizvodnih i društvenih odnosa moglo bi se reći da je opći ili univerzalni logistički sistem sistem međusobno i svrsihodno povezanih i međuutjecajnih podsistema i elemenata koji, pomoću logističke infrastrukture, logističke suprastrukture, logističkog intelektualnog kapitala (tj. logističkog ljudskog kapitala, logističkog strukturalnog kapitala i logističkog potrošačkog kapitala) te drugih potencijala i resursa, omogućuju funkcionalno i djelotvorno povezivanje svih djelimičnih procesa savladavanja, prostornih i vremenskih transformacija materijala, dobara, stvari tvari, poluproizvoda, repromaterijala, živih životinja, kapitala, znanja, ljudi, informacija u sigurne, brze i racionalne (tj. optimlane) jedinstvene logističke procese, tokove i protokole materijala, materijala, znanja, informacija do pošiljatelja (tj. tačke isporuke: sirovinse baze, (polu)proizvođača, skladišta, terminala, prodavatelja, izvornika) preko tačaka razdiobe ili koncentracije do primatelja (tj. tačke primitka, tačke odredišta: (polu)prozvođača, skladištara, terminala, kupaca, uvoznika, korisnika, potrošača), ali s ciljem da se uz minimalno uložene potencijale i resurse (ljudske, proizvodne, finansijske) maksimalno zadovolje zahtjevi tržišta (tj. kupaca, korisnika, potrošača).

Pojam općeg ili univerzalnog logstičkog sistema moguće je i jednostvano definirati: opći ili univerzalni logistički sistem, je sistem međusobno, svrsihodno povezanih i međuutjecajnih podsistema i elemenata koji, pomoću logističke infrastrukture, logističke suprastrukture, logističkog intelektualnog kapitala i drugih potencijala i resursa, u visokosoftificiranoj logističkoj industriji omogućuju uspješnu, učinovitu i racionalnu proizvodnju logističkih proizvoda.

MEGALOGISTIČKI SISTEMIMegalogistički sistem može se definisati kao sistem međusobno, svrsishodno povezanih i

međuuticajnih podsistema i elemenata koji, pomoću elemenata proizvodnje logističkih proizvoda (tj. logističke infrastrukture, logističke suprastrukture, logističkog intelektualnog kapitala, i drugih potencijala i resursa), omogućavaju proizvodnju logističkih proizvoda na mega prostoru.

GLOBALNOLOGISTIČKI SISTEMIGlobalnologistički sistem nalazi se u svim podsistemima i sastavnim dijelovima

svjetskog, globalnog privrednog sistema. Tako se može govoriti o saobraćajnom globalnologističkom sistemu, privredno-sektorsko globalnologističkom sistemu i dr. Najbitnija obilježja takvog sistema su velike prostorne i vremenska dimenzije, te mnogobrojnost, složenost i različitost logističkih aktivnosti i logističkih subjekata.

MAKROLOGISTIČKI SISTEMIIz navedenog proizilazi definicija makrologističkog sistema kao sistema međusobno,

svrsishodno povezanih i međuuticajnih metalogističkih i mikrologističkih sistema i elemenata koji, pomoću određenih elemenata proizvodnje, omogućuje proizvodnju različitih logističkih

2

proizvoda na nacionalnim logističkim tržištima, uključujući i nacionalne logističke subjekte, koji obavljaju logističke aktivnosti s inostranim partnerima, ali i na takvim tržištima ekonomskih integracija i multinacionalnih korporacija.

MIKROLOGISTIČKI SISTEMImikrologistički sistem može se odrediti kao sistem međusobno povezanih i međuuticajnih

podsistema i elemenata koji, pomoću temeljnih elemenata proizvodnje, omogućuje proizvodnju logističkih proizvoda unutar određenog logističkog poslovnog sistema.

METALOGISTIČKI SISTEMIMetalogistički sistem predstavlja sistem međusobno, svrsishodno povezanih i

međuuticajnih podsistema i elemenata koji, pomoću temeljnih elemenata proizvodnje, omogućuje proizvodnju logističkih proizvoda u određenim logističkim kanalima, odnosno logističkim lancima, logističko distribucijskim lancima i logističkim mrežama.

PODSISTEMI LOGISTIČKOG SISTEMA

Tehnološke promjene u svijetu zahtjevaju inovacije i unapređenje poslovne strategije svih preduzeća i kompanija. Prednost imaju ona preduzeća i kompanije čije je poslovanje zasnovano na brzom informisanju. Primjenom savremenih informacionih tehnologija neophodno je obezbediti informacije o proizvodu duž cijelog logističkog lanca.

Logistika se definiše kao multidisciplinarna oblast koja obuhvata sve aktivnosti koje omogućavaju oblikovanje, planiranje, usmjeravanje, projektovanje, upravljanje i kontrolu u svim procesima kretanja robe, energije i informacija kroz različite sisteme.

Područje logistike može se raščlaniti na četiri funkcionalna podsistema:

- Podsistem logistike nabavke, koji obuhvata sve tokove sirovina, poluproizvoda, pomoćnih materijala i rezervnih dijelova od dobavljača do skladišta repromaterijala u proizvodnom preduzeću;

- Podsistem logistike proizvodnje, koji obuhvata sve materijalne tokove koji prolaze (obrađuju se, prerađuju ili troše) kroz procese proizvodnje;

- Podsistem logistike distribucije, koji obuhvata sve tokove finalnih proizvoda od skladišta finalnih proizvoda do krajnjih korisnika;

- Podsistem logistike snabdevanja i izvlačenja koji obuhvata sve tokove otpadnih materijala, povratne tokove proizvoda i prazne ambalaže.

3

Ako se fizički lanac posmatra kao posljedica realizacije niza logističkih osnovnih funkcija (transport, pretovar, skladištenje), onda se može utvrditi da se sa ovim fizičkim logističkim lancem podudara informacioni lanac, koji odražava pojedinosti fizičkog događanja tj. fizičkih aktivnosti. Pri tome, tokovi informacija se kreću na isti način kao i robni tokovi.

STRUKTURA MATERIJALNIH I INFORMACIONIH TOKOVA U LOGISTIČKOM SISTEMU

Logističke sisteme karakteriše višedimenzionalnost i prisustvo velikog broja različitih elemenata, materijalnih i logističkih tokova. Različitost ovih tokova je analogna različitosti logističkih sistema - u odnosu na vrstu robe koja se pojavljuje u njima (drvo, nafta, građevinski materijali, žitarice, roba široke potrošnje i dr.), u odnosu na privrednu granu kojoj pripadaju (trgovački, industrijski i dr.), saobraćajnu granu ili vrstu tovarnih jedinica. Logistika distribucije i plasmana proizvoda ima zadatak da organizuje takav sistem distribucije koji će maksimalno uskladiti ponudu i potražnju proizvoda i usluga između proizvodnje, trgovine i krajnjeg korisnika. Prodaja, plasman i distribucija proizvoda realizuje se određenim kanalima i lancima distribucije.Kanal distribucije predstavlja uređen skup entiteta čiji su atributi: prostor, vreme, količina, kapacitet, troškovi, kvalitet, tehnologija, organizacija, informatika.

Prema stepenu trgovine, kanali i lanci distribucije mogu se podeliti na:

− Direktne kanale (proizvođač – potrošač),

4

− Indirektne kanale (proizvođač – trgovina na veliko – potrošač),

− Proizvođač – trgovina na veliko – trgovina na malo – potrošač,

− Proizvođač – posrednik – trgovina na veliko – trgovina na malo – potrošač.

Lanci distribucije predstavljaju vezu između proizvođača i potrošača sa posrednikom ili bez njega, i u sklopu distribucije proizvoda stvaraju osnovne preduslove za dostavu tj. prodaju proizvoda na tržištu. Posrednici su najčešće trgovci – veletrgovina ili maloprodaja. Učesnici u lancu distribucije su proizvođači, distributeri, posrednici i korisnici (slika).

STRUKTURA OPĆEG ILI UNIVERZALNOG LOGISTIČKOG SISTEMA

Strukturu općega ili univerzalnoga logističkoga sustava čine mnogobrojni međusobno povezani, kompatibilni, komplementarni, složeni, stohastički i dinamički specijalistički sustavi i podsustavi. Neki od sustava tj. podsustava općega logističkoga sustava su veći, a neki manji, dok su neki složeniji, a neki su jednostavniji, neki su važniji neki manje itd.

U globalnim, makro i mikro gospodarskim sustavima postoje i funkcioniraju mnogobrojni specijalistički logistički sustavi ili podsustavi, koji na različite načine i na različitim razinama, učinkovito i racionalno proizvode posebne vrste logističkih proizvoda. Ako teorijski posmatramo i izučavamo najvažnije fenomene općega ili univerzalnoga logističkoga sustava, moguče je odrediti njegove najvažnije sustave tj. podsustave: sustav megalogistike, sustav globalne logistike, sustav makrologistike, sustav mikrologistike, sustav metalogistike, sustav interlogistike, sustav intralogistike, sustav servisne logistike, sustav informacijske logistike, sustav menadžmentske logistike, sustav primarne logistike, sustav sekundarne logistike, sustav

5

tercijarne logistike, sustav kvartarne logistike, sustav kvintarne logistike, sustav logistike održivoga razvoja, te ostali logistički sustavi.

Svaki od gore navedenih sustava ili podsustava općega ili univerzalnoga logističkoga sustava ima svoja bitna i posebna logistička obilježja, koja su specifična kod svakoga konkretnoga logističkoga sustava, npr.: cilj, misiju, logističku aktivnost, strukturu, elemente, veze između sustava i njihovih elementa na višoj i nižoj razini, ograničenja itd.

Svaka posebna vrsta logistike je poseban podsustav na svim svojim specifičnostima u okviru općega ili univerzalnoga logističkoga sustava. I za logističke podsustave vrijedi načelo „svaki je sustav istodobno i podsustav višega ranga“, ali i obrnuto „svaki sustav ima svoje podsustave niže razine promatranja“.

CILJEVI FUKNCIONISANJA LOGISTIČKOG SISTEMA

U uslovima kada potražnja stagnJira, a asortiman proizvoda raste, sve je važnije proizvoditi proizvode koji su naručeni i isporučivati ih u što kraćem vremenu. Potrebno je uticati na faktore koji utiču na kupčevo donošenje odluke o kupovini: cijenu proizvoda, asortiman i kvalitet robe, prisutnost robe u maloprodajnom objektu, pakovanje i ambalažu proizvoda, rok isporuke i dr.

U ovakvim okolnostima, proizvodne organizacije su primorane na iznalaženje novih mogućnosti i pravaca osvajanja nestabilnih tržišta, pri čemu se mogu izdvojiti slijedeći pravci:

- Proizvodnja naručenih proizvoda tj, proizvodnja za poznatog kupca,

- Isporučivanje proizvoda u zadatim i što kraćim rokovima,

- Smanjenje troškova proizvodnje i isporuke.

Adekvatno funkcionisanje proizvodnog sistema u oblastima obezbeđenja sirovina i poluproizvoda, istraživanja, razvoja i konstrukcije, same proizvodnje i plasmana proizvoda može se ostvariti samo formiranjem logističkih lanaca, koji bi obuhvatili informacione i materijalne tokove između pojedinih cijelina.

Razvoj sistema proizvodnje inicirao je snižavanje troškova proizvodnje, ali i uvođenje velikog broja novih proizvoda. Porast produktivnosti u proizvodnim procesima je deset puta bila veća u odnosu na produktivnost u logističkim sistemima, što je dovelo do zaostajanja koje ugrožava čitav proces reprodukcije.

6

TEMA 3: MODALITETI UPRAVLJANJA ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTIČKIM SISTEMIMA I FUNKCIJA LOGISTIČKOG SISTEMA

MODALITETI UPRAVLJANJA ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTIČKIM SISTEMIMA

Budući da su, u pravilu,logistički procesi uvijek povezani sa upravljanjem robnim tokovima i odgovarajućim tokovima informacija u svim logističkim (pod)sustavima, mogu se u logističkim lancima, logističkim opskrbnim lancima i logističkim mrežama1 pojaviti različiti modeli upravljanja robnim tokovima i pripadajućim tokovima informacija u logističkim sustavima primjerice:

- izravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu,

- neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka primitka,

- neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka isporuke,

- neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka isporuke i više tačaka primitka,

- izravno-neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka primitka i s jednom izravnom vezom tačke isporuke i tačke primitka

- izravno-neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu s više tačaka isporuke i više tačaka primitka te dvije izravne veze tačaka isporuke i tačaka primitka.

IZRAVNO UPRAVLJANJE ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTIČKOM SISTEMU

Za izravno upravljanje robnim tokovima, koje je u logističkim sustavima podržano informacijskim tokovima, znakovito je sljedeće (slika 3) : da su tačke isporuke (a to mogu biti pošiljatelji, proizvođači, prodavatelji i skladišta) i tačke primitka (a to mogu biti potrošači, korisnici, kupci, skladišta) izravno povezani bez posrednika, da se robni tokovi obavljaju konvencionalnim transportom, da se prostorne i vremenske dimenzije premošćuju izravnim tokovima roba, da u takvim robnim tokovima, u pravilu, nema uskih grla, da se u njima može upravljati brzinom, sigurnošću, troškovima, da se u takvim robnim tokovima mogu primjenjivati i savremene transportne tehnologije, da se uspješno i učinkovito upravlja robnim tokovima između povezanih karika u logističkim lancima, logističkim distribucijskim lancima te između povezanih čvorova u logističkim mrežama.

1

7

TAČKA ISPORUKE

TAČKA PRIMITKA

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

SLIKA 3.NEIZRAVNO UPRAVLJANJE ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTIČKOM SISTEMU SA VIŠE TAČAKA PRIMITKA

I upravljanje robnim tokovima u logističkom sustavu sa više tačaka primitka podržano je pripadajućim informacijskim tokovima. Bitna odrednica ovakvog modela upravljanja robnim tokovima jeste u tome što se tobni tokovi od tačke isporuke do tačaka primitka prekidaju u najmanje jednoj tački razdiobe (slika 4).

U tački ili tačkama razdiobe (npr. skladištu, terminalu, robnodistribucijskom centru) najčešće se na robi poduzimaju određene radnje, primjerice: prepakiranje robe, formiranje više manjih ili većih manipulacijskotransportnih jedinica, oplemenjivanje robe, miješanje robe (npr, kafe), pretakanje tekućeg tereta iz većih posuda u manje posude. Iz tačke razdiobe obično se roba distribuira u više tačaka primitka.

Pored toga, za neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkim sustavima sa više tačaka primitka znakovito je i ovo: da se vremenske i prostorne dimenzije premošćuju sa jednim ili više prekida robnih tokova, da se u prekinutim robnim tokovima mogu pojaviti i uska grla koja mogu implicirati i povećane interne i eksterne logističke troškove kao i povećane robne i finansijske rizike, da se sa takvim robnim tokovima mogu uspješno kombinovati konvencionalni, kombinirani i multimodalni transport te savremene transportne tehnologije, da se pri upravljanju

8

TAČKA ISPORUKE

TAČKA PRIMITKA

TAČKA RAZDIOBE

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

takvim robnim tokovima mogu povezati mnogobrojne karike logističkih lanaca i logističkodistribucijskih lanaca te mnogobrojni čvorovi u logističkim mrežama itd.

SLIKA 4.

NEIZRAVNO UPRAVLJANJE ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTIČKOM SISTEMU SA VIŠE TAČAKA ISPORUKE

Logistički model neizravnog upravljanja robnim tokovima u logističkom sustavu sa više tačaka isporuke u određenom je smislu za 180 obrnuti model neizravnog upravljanja robnim⁰ tokovima sa više tačaka primitka (slika 4).Najbitnija značajka neizravnog upravljanja robnim tokovima sa više tačaka isporuke jeste u tome da se iz više tačaka isporuke manji robni tokovi slijevaju u jednu ili više tačaka prekida tokova, tačaka razdiobe, tačaka koncentracije robe, u kojoj se (ili u kojima se) poduzimaju određene

9

TAČKA RAZDIOBE

TAČKA ISPORUKE

TAČKA PRIMITKA

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

logističke aktivnosti, a nakon toga se, u pravilu, okrupljeni proizvodi u jedinstvenim, većim robnim tokovima usmjeravaju prema jednoj tački primitka (slika 5).Neizravno upravljanje robnim tokovima sa više tačaka isporuke, posebno se prakticira pri otkupu poljoprivrednih proizvoda, pri opskrbljivanju regionalnih tržišta velikim količinama robe široke potrošnje, pri opskrbljivanju tvornica repromaterijalom od mnogobrojnih malih proizvođača i/ili isporučitelja po pravilima outsourcinga (npr. u automobilskoj industriji) itd.

Slika 5.Za ovakav model upravljanja robnim robnim tokovima koji su razumljivo podržani

pripadajućim informacijama, značajno je, uz navedeno, i sljedeće: da se mogu pojaviti i uska grla koja mogu proizvoditi povećane rizike, povećane logističke troškove i druge štetne posljedice, da se mogu uspješno kombinovati konvencionalni, kombinovani i multimodalnitransporti te savremene transportne tehnologije, da se mogu povezivati mnogobrojne karike logističkih lanaca, logističkoopskrbnih lanaca, kao i mnogobrojni čvorovi u logističkim mrežama, itd.

10

TAČKA ISPORUKE TAČKA PRIMITKA

TAČKA RAZDIOBE

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

NEIZRAVNO UPRAVLJANJE ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTICKOM SISTEMU SA VISE TACAKA ISPORUKE I VISE TACAKA PRIMITKA

Za model upravljanja robnim tokovima u logističkom sustavu sa više tačaka isporuke i više tačaka primitka znakovito je da se iz više tačaka isporuke manji robni tokovi roba slijevaju u jednu tačku prekida tokova, tačku razdiobe, tačku koncentracije, u kojoj se poduzimaju određene logističke aktivnosti, a nakon toga se proizvodi u nepromijenjenom ili promijenjenom stanju, također, u manjim robnim tokovima usmjeravaju prema više tačaka primitka (slika 6).

SLIKA 6.

11

Neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkim sustavima sa više tačaka isporuke i više tačaka primitka prakticira se, primjerice, u nabavi mnogobrojnih različitih proizvoda i njihovom smještaju u robnodistribucijske centre iz kojih se zatim opskrbljuju kupci, potrošači i korisnici putem mnogobrojnih manjih i/ili većih prodajnih mjesta (tj. tačaka primitka). Osnovne značajke ovog modela upravljanja robnim tokovima identične su ili slične obilježjima prethodno obrazloženih modela upravljanja robnim tokovima u različitim logističkim sustavima, samo je razlika u stupnju složenosti i zahtjevnosti logističkih procesa u distribucijskim kanalima, fizičkoj i logističkoj distribuciji te znanjima, sposobnostima i vještinama logističkih menadžera i drugih specijaliziranih stručnjaka.

IZRAVNO-NEIZRAVNO UPRAVLJANJE ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTIČKOM SISTEMU SA VIŠE TAČAKA PRIMITKA I SA JEDNOM IZRAVNOM VEZOM TAČKE ISPORUKE I TAČKE PRIMITKA

Logistički model izravno-neizravnoog upravljanja robnim tokovima u logističkom sistemu s više tačaka primitka i s jednom izravnom vezom tačke isporuke i tačke primitka je, zapravo, kombinirani model izravnog i neizravnog upravljanja robnim tokovima, koji su podržani potrebnim informacijama, prema kojima se jedan dio robnih tokova iz tačke isporuke slijevau tačku prekida, tačku razdiobe, tačku koncentracije, u kojoj se poduzimaju određene logističke aktivnosti, a nakon toga se proizvodi u manjim robnim tokovima distribuiraju u više tačaka primitka, a drugi dio robnih tokova se izravno iz tačke isporuke usmjerava prma tački primitka. (slika 7)Za ovaj kombinirani model upravljanja robnim tokovima vrijede sve značajke koje su elaborirane kod drugih izravnih i neizravnih modela upravljanja robnim tokovima.

12

TAČKA ISPORUKE

TAČKA PRIMITKA

TAČKA RAZDIOBE

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

SLIKA 7.

IZRAVNO-NEIZRAVNO UPRAVLJANJE ROBNIM TOKOVIMA U LOGISTIČKOM

SISTEMU SA VIŠE TAČAKA ISPORUKE I VIŠE TAČAKA PRIMITKA TE DVIJE

IZRAVNE VEZE TAČAKA ISPORUKE I TAČAKA PRIMITKA

I logistički model izeravno-neizravno upravljanje robnim tokovima u logističkom sistemu s više tačaka isporuke i više tačaka primitka te dvije izravne veze tačaka isporuke i tačaka primitka je kombinirani model izravnog i neizravnog upravljanja robnim tokovima, prema kojemu se jedan dio robnih tokova distribuira izravno iz tačaka isporuke u tačke primitka, dok se drugi dio robnih

13

TAČKA ISPORUKE TAČKA PRIMITKA

TAČKA RAZDIOBE

ROBNI TOKOVI

TOKOVI INFORMACIJA

tokova distribuira neizravno iz više tačaka isporuke, preko tačke prekida, tačke razdiobe, tačke koncentracije, u više tačaka primitka (slika 8).

Slika 8.

14

FUNKCIJSKI PODSISTEMI LOGISTIČKOG SISTEMA

U sistemima logističke industrije najvažniji funkcijski podsistemi logističkog sistema su:Sistem trgovinke logistike obuhvaća određene marketinške aktivnosti i sve aktivnosti u vezi sa prodajom i kupovinom određenih proizvoda, tj. nabavnu i prodajnu logistiku, kao i povratnu logistiku koja se odnosi na vraćanje oštećenih i pogrešno isporučenih proizvoda i sl., te rezervne dijelove, ali i na otpadne materijale. Sistem trgovinke logistike je središnji podsistem logističkog sistema.Sistem pripreme predmeta za distribuciju koji obuhvaća pakiranje, vaganje, brojenje, mjerenje, paletiziranje, punjenje kontejnera.Sistem upravljanja zalihama je zasigurno jedan od najvažnijih podsistema logističkog sistema jer on mora omogućiti optimalne količine zaliha, proizvoda, poluproizvoda, repromaterijala, sirovima, ali i primjerenu opskrbu svih kupaca, potrošača, korisnika.Sistem transporta i prometa treba omogućiti brzo, sigurno i racionalno premještanje predmeta transportovanja, odnosno prometovanja s jednog na drugo mjesto, bez obzira o kakvim se predmetima radi, na kojim relacijama i na kojim udaljenostima treba prevetsi određeni predmetSistem logističke distribucije u partnerskim odnosima logističkih subjekata iz drugih sistema logističkog sistema treba omogućiti racionalnu distribuciju svih vrsta logističkih predmeta od proizvođača, potrošača, korisnika bez obzira na logističke modele upravljanja robnim tokovima.

SISTEM TRGOVINSKE LOGISTIKE

Tzv. trgovinska logistika odnosi se na logistiku unutar djelatnosti trgovine, a ona, svakako, prelazi granice trgovinskoga poduzeća. Stoga se smatra da trgovinska logistika obuhvaća integrirano planiranje, odvijanje, oblikovanja i kontrolu ukupnih tokova robe i informacija, vezanim uz njih, između trgovinskoga poduzeća i njegovih dobavljača, unutar trgovinskoga poduzeća i između trgovinskog poduzeća i njegovih kupaca (Begriffe im zentralen Glossar, 2005.). Ako se promatraju različite faze robnih tokova od nabavnog tržišta do prodajnog tržišta i nazad, tada se kod trgovinske logistike donose uglavnom odluke vezane uz logistiku nabave, logistiku distribucije i logistiku zbrinjavanja. Trgovinska se logistika može s ovih pozicija promatrati kao izraz marketinške logistike. U području trgovinske logistike potreban je informacijski i komunikacijski sustav koji se obrađuje kao sustav gospodarenja zalihama; on se bavi informacijskim tokovima koji idu uz tokove roba.

UPRAVLJANJE ZALIHAMA NA RAZINI LOGISTIČKE MREŽE

Do sada razmatrani modeli bavili su se problemom optimiranja zaliha, odnosno smanjenja troškova samo jednog sudionika u logističkom lancu. Najvažniji cilj je smanjenje troškova cijelog sustava. Zbog toga je potrebno ispitati odnose između različitih sudionika i njihov utjecaj na formiranje efikasne politike zaliha svakog sudionika.

Da bi se objasnio ovaj problem, razmatra se distribucijski sustav u kojem jedno skladište opslužuje niz korisnika. Pretpostavlja se slijedeće:Postoji jedinstvena politika zaliha, kojoj je cilj optimiranje troškova unutar cijelog sustava.Onaj tko donosi odluku, ima uvid u podatke o zalihama kod svakog naručitelja i u skladištu.

15

Pod ovim uvjetima model upravljanja “zalihama u lancu promatranog učesnika” daje efikasan način optimiranja sustava. Ovaj model primjenjiv je za upravljanje znatno kompleksnijim logističkim sustavima.Po tom konceptu, zalihe u lancu promatranog učesnika (u ovom slučaju to je skladište) jednake su njegovim stvarnim, fizičkim zalihama i svim zalihama put dolje u lancu (do najniže razine, odnosno one koja predaje robu konačnom kupcu).

SISTEM TRANSPORTA I PROMETA

O važnosti transportne logistike najbolje govori činjenica da ona čini neizostavni element svakog logističkog proizvoda i svakog materijalnog proizvoda. Transportne usluge imaju strategijsku ulogu i primarno značenje u primjeni logistike, kojoj je cilj optimizirati kretanje tereta, odnosno povećanje efikasnosti transportnih tokova smanjenjem troškova i postizanjem većeg zadovoljstva korisnika transportnih usluga. Logističke transportne usluge učestvuju u proizvodnji proizvoda svih gospodarskih sektora. Logistički proizvodi transportne logistike omogućuju prijevoz, prijenos, premještanje, transportovanje predmeta svih djelatnosti gospodarskih sektora. Danas je važnost njihova doprinosa odvijanju suvremenih poslovnih aktivnosti potencirana velikim razmjerima, odnosno velikim udaljenostima proizvodnje i mjesta potrošnje.

Prometna logistika i prometnologistički sistemi širi su pojmovi od transportne logistike i transportnologističkih sistema. Opća prometna logistika sastoji se od specijalističkih prometnih logistika primjerice konvencionalnog prometa, kombiniranog prometa, multimodalnog prometa. Aktivnosti prometne logistike obuhvataju pakovanje, signiranje (obilježavanje), formiranje paleta, iskrcaje, ukrcaje, prekrcaje, tramakanje, skladištenje, punjenje i pražnjenje kontejnera i prijevoznih sredstava, transport ( prijevoz, prijenos, premještanje), otpremu, dopremu i provoz, fizičku i logističku distribuciju predmeta prometovanja te komunikacije.Prometnologistički sistem može se odrediti kao sistem međusobno povezanih i međuutjecajnih podsistema specifičnih logističkih znanja i logističkih aktivnosti koji pomoću određenih elemenata proizvodnje u prometnoj i logističkoj industriji omogućuju proizvodnju prometnologističkih usluga.

16

TEMA 4: INFORMACIJSKOLOGISTIČKI SISTEMI

POJAM I FUNKCIJE INFORMACIJSKO LOGISTIČKOG SISTEMA

Nijedan logistički proces ne može postojati, a niti proizvoditi logističke proizvode bez odgovarajućih informacija. To, zapravo, znači da je informacija važna supstanca svakoga logističkog proizvoda, bez obzira o kakvoj se vrsti logistike radi i kakav oblik imaju logistički proizvodi. Informacije se mogu prenositi na različite načine, primjerice: elektronskim impulsima, pisanim i izgovorenim riječima, formalnim i neformalnim izvještajima, elaboratima, ekspertizama, raspravama, računarima, te drugim oblicima poslovnog komuniciranja, koji je, zapravo, integralni dio informacijskog sustava svakog logističkog poslovnog sustava.

U logističkoj industriji aktivni logistički subjekti međusobno komuniciraju, odnosno uspostavljaju interakcijske informacijske veze i razmjenjuju informacije.

Integralni informacijski sustavi omogućuju, ne samo komuniciranje između logističkih subjekata u logističkodistribucijskim kanalima, odnosno logističkim lancima, logističkodistribucijskim lancima i logističkim mrežama, nego i s partnerima, institucijama, ustanovama izvan logističkodistribucijskih kanala.

Logističkoinformacijski sustav je sustav međusobno, svrsishodno povezanih i međuutjecajnih podsustava i elemenata koji, pomoću ljudskih komponenata, materijalno-tehničkih komponenata, nematerijalnih komponenata, prijenosnih komponenata i organizacijskih komponenata, omogućuje prikupljanje podataka, obradu podataka, pohranjivanje podataka i informacija i dostavljanje podataka i informacija logističkim subjektima kao proizvođačima logističkih proizvoda ( shema 1).

SLIKA 1.

17

Kako je vidljivo iz definicije logističkoinformacijskoga sustava i sheme 1, temeljne

funkcije svakoga logističkoinformacijskogasustava, relevantne za svaki logistički poslovni

sustav, jesu:

Prikupljanje podataka. Svaki logistički subjekt prikuplja za svoje potrebe relevantne

podatke o logističkim aktivnostima, troškovima, distribucijskim mogućnostima.

Obrada podataka. Pomoću odgovarajućih hardvera i softvera specijalizirani logistički

informatičari i stručnjaci obrađuju prikupljene podatke i na osnovi njih pripremaju za

menadžere kratka i sadržajna priopćenja.

Pohranjivanje podataka i informacija. Obrađeni podaci i pripremljene informacije

pohranjuju se u baze i banke podataka kako bi u svakom trenutku bile na raspolaganju

zaposlenicima logističkih subjekata.

Dostavljanje podataka i informacija. Obrađeni podaci i pripremljene informacije dostavljaju se menadžerima i drugim logističkim stručnjacima kako bi na osnovu njih mogli pravodobno donositi prave odluke, upravljati logističkim potencijalima, resursima, procesima te kontrolirati sve faze poslovanja.Da bi logistički poslovni sustavi, odnosno logistički subjekti mogli ostvarivati temeljne funkcije logističke industrije, njihov se informacijski sustav mora sastojati od pet međusobno povezanih komponenata, podsustava, odnosno elemenata, i to:

1. Ljudska komponenta2. Materijalno-tehnička komponenta3. Nematerijalna komponenta4. Prijenosna komponenta5. Organizacijska komponenta

METODOLOŠKI OKVIR RAZVOJA INFORMACIJSKIH TEHNOLOGIJA U

MIKROLOGISTIČKIM SISTEMIMA

U oblikovanju metodološkoga okvira za razvoj informacijskih tehnologija, koje bi bile u funkciji optimalizacije mikrologističkih sustava, treba funkcionalno uskladiti mnogobrojne komponente (shemu 2), primjerice: strateško orijentirano informatičko obrazovanje logističkih menadžera i drugih specijalističkih logističkih stručnjaka; objektivne i hipermedijalne tehnologije stvaraju temeljne pretpostavke za brzi razvoj međuorganizacijskih aplikacija; izvršni informacijski sustavi i sustavi za potporu odlučivanja u dvosmjernim su vezama s objektnim i hipermedijalnim tehnologijama.

18

Na osnovu računarski podržanih metodoloških postupaka, prikupljanja, sistematiziranja i reorganiziranja podataka i informacija o logističkim fenomenima, generira se model dinamičke optimalizacije odnosa i procesa logističke industrije unutar i između subjekata mikrologističkog sustava. Da bi se efikasno implementirale informacijske tehnologije u poslovanje logističkih poslovnih sustava, kao i u upravljanju logističkim lancima, logističkodistribucijskim lancima i logističkim mrežama, menadžeri logističkih poslovnih sustava trebaju napraviti jasnu distinkciju između oblika i funkcija dviju najvažnijih vrsta informacijskih tehnologija: transakcijskih informacijskih tehnologija i analitičkih informacijskih tehnologija.

SHEMA 3.

Transakcijske informacijske tehnologije

Takve tehnologije omogućavaju prikupljanje i procesiranje podataka te izvještavanje sa

sažetim izvješćima logističkih subjekata u određenim logističkim lancima, logističkim

distribucijskim lancima i logističkim mrežama. Takvi podaci i izvještaji omogućuju logističkim

menadžerima da brzo sagledaju određene probleme i mogućnosti rješavanja aktualnih problema.

Podaci o logističkim fenomenima se prikupljaju iz internih i eksternih izvora.

Analitičke informacijske tehnologije

Takve tehnologije na osnovu obrađenih podataka i informacija omogućavaju postavljanje

objektivnih dijagnoza o logističkim problemima te osmišljavanje budućih mogućih rješenja. U

implementaciji takvih tehnologija koriste se ovi modeli:

19

- Deskriptivni modeli, primjerice: modeli za predviđanje potražnje logističkih proizvoda ili

modeli računovodstvenog upravljanja pri opisivanju određenih logističkih događaja u

logističkim lancima, npr.: logističkih troškova, ograničenja, aktivnosti, te zahtjeva o

budućim akcijama.

- Normativni modeli ili modeli optimalizacije logističkih procesa u logističkoj industriji, primjerice: modeli linearnog programiranja pri planiranju optimalnih logističkih kapaciteta u određenim logističkim lancima.

Ako se logističkoinformacijski sastavi izučavaju prema važnijim logističkim funkcijama mikrologističkih sustava, mogu se definirati njihovi važniji (pod)sustavi, primjerice: (pod)sustav proizvodne logistike, (pod)sustav trgovinske logistike, (pod)sustav transportne i prometne logistike, (pod)sustav distribucijske logistike, (pod)sustav špediterske logistike, (pod)sustav ekološke logistike, (pod)sustav financijske logistike (u okviru ekonomske logistike), ostali (pod)sustavi, koji se kao specifični sustavi mogu pojaviti u logističkoj industriji, odnosno u logističkim lancima, logističkoopskrbnim lancima i logističkim mrežama.

MISIJA INFORMACIJSKOLOGISTIČKOG SISTEMA

Temeljna je misija logističkoinformacijskog sustava da logističke menadžere i druge specijalizirane logističke stručnjake pravovremeno opskrbe kvalitetnim informacijama kako bi mogli donositi primjerene logističke odluke u svim fazama, ne samo u procesu proizvodnje logističkih proizvoda, nego i upravljanja svim logističkim potencijalima, resursima, aktivnostima, ali i odluke o rastu i razvoju logističkih poslovnih sustava.

Skladno tome, logističke odluke prema stepenu hijerarhijske složenosti mogu biti:Strateške odluke, kao na primjer: o lokaciji, vrsti, veličini i broju skladišta, o logističkim kanalima, o modalitetima distribucije, o vrstama transporta i prometa, o logističkim operatorima, o logističkim partnerima.

Taktičke odluke, primjerice: o pakiranju robe, o logističkim lancima, logističkodistribucijskim lancima i logističkim mrežama, o vrstama, tipovima, broju i veličini prijevoznih sredstava i mehanizacije, o modelima upravljanja zalihama, o sklapanju ugovora s partnerima, o outsorcingu.

Operativne odluke, primjerice: o pripremi pošiljaka za distribuciju, o obavljanju radnji u carinskom postupku, o pripremi dokumenata za prijevoz pošiljaka, o ukrcaju (utovaru), prekrcaju (pretovaru) i iskrcaju (istovaru) robe.

LOGISTIČKE INFORMACIONE POTREBE

20

Logistički informacioni sistem treba da obradi podatke i pruži informacije nadležnim donosiocima odluka o objektima interesa logistike, a to su čovjek, materijalno sredstvo, životinje, integrisani borbeni sistem, organizacioni sistem, infrastrukturni objekti i instalacije, kako bi se obezbjedila kvalitetna logistika izvršavanja svih zadataka u okviru definisanih misija, kroz čitav životni ciklus sistema (mir, krizna stanja, vanredno stanje, mobilizacija, rat). Vrlo je važno da objekat praćenja bude kvalitetno opisan kako bi se olakšalo njegovo kvantitativno i kvalitativno praćenje, a time i kvalitetnije odlučivanje. S obzirom na informacione potrebe upravljačkih organa objekti interesa logistike mogu se razvrstavati na više načina (po više kriterijuma) i na više nivoa. Svaki objekat interesa sistema treba da bude opisan sa što više parametara, pokazatelja od značaja za donošenje adekvatnih upravljačkih odluka, što omogućava više načina razvrstavanja sredstava u skladu sa potrebama nadležnih donosilaca odluka.

SISTEM INFORMACIJA U PLANIRANJU IZVRŠAVANJU I KONTROLI LOGISTIČKIH PROCESA

Raznovrsne odluke koje se donose u poslovnom logističkom sistemu zasnivaju se na procesu obrade informacija. Logistički informacioni sistem treba tako konceptirati da pruža potrebne informacije za obavljanje zadataka planiranja, odvijanja i kontrole logističkih procesa. Planiranje logističkog sistema je pouzdano, ukoliko preduzeće raspolaže sa kvalitetnim informacijama.

Posmatrajući planiranje logističkog sistema uopće je proces stvaranja modela budućeg poslovanja koje služi kao podloga za racionalno utvrđivanje i realizaciju ciljeva logističkog sistema.Planiranje poslovnog logističkog sistema npr. u trgovinskom preduzeću zahtijeva blagovremene informacije sa drugih područja marketinga, finansijskih poslovanja, kadrovskog potencijala i od drugih nosioca razvoja i poslovanja preduzeća. Raspolaganje pouzdanim informacijama pruža mogućnost pouzdanijem predviđanju budućih promjena i smanjenju rizika u području poslovne logistike. Mnogi menadžeri ne cijene ogromnu korist koja se dobija od pravilne procjene njihovih potreba za informacijama.

Prvi korak u razvijanju informacionog sistema koji pomaže menadžeru u donošenju kvalitetnih odluka je uspostavljanje veze između potreba menadžmenta za informacijama izvora od kojih se dobijaju informacije. Postoje mnoga preduzeća koja nisu odredila svoje potrebe za informacijama, a to može da dovede do donošenja slabih i neadekvatnih odluka.

Za planiranje logističkih procesa potrebno je raspolagati sa dvije kategorije informacija:informacije o prošlim i tekućim aktivnostima logističkog sistema i informacije koje se odonose na okolinu logističkog sistema.Ove informacije omogućuju planiranje budućih logističkih aktivnosti.

Logistički planovi izvršavaju se u raznim organizacionim jedinicama pa tok informacija u tome ima ključnu ulogu. Na prikazanoj šemi se može jasno uočiti da logistička informacija kao faktor integracije predstavlja jedan od glavnih strategijskih resursa.

21

TEMA 5: TRANSPORTNO - LOGISTIČKI SISTEMI

POJAM I ZNAKOVITOSTI TRANSPORTNE LOGISTIKE

Transportna logistika kao znanost i kao aktivnost pripada skupini najvažnijih vrsta logistike i to ne samo u tercijarnologističkim sistemima nego i u primarnologističkim sistemima, sekundarnologističkim sistemima, kvartarnologističkim sistemima i kvintarnologističkim sistemima, jer bez takve logistike ne bi mogli funkcionirati sistemi: proizvodnje, raspodjele , razmjene i potrošnje.Transportna logistika je specifična logistika koja pomoću odgovarajućih elemenata proizvodi transportno-logističke proizvode. To, zapravo, znači da transportna logistika kao znanost i transportna logistika kao aktivnost omogućuje prijevoz, prijenos , premještanje, transportiranje robe, stvari, tvari, živih životinja, podataka, informacija, zvukova, slika, energije itd,... s jednog mjesta na drugo...Procese proizvodnje transportno-logističkih proizvoda omogućuju odgovarajući elementi, kao naprimjer: logistička infrastruktura, logistička supstraktura, predmeti logističke proizvodnje, logistički i intelektualni kapital, informacijske tehnologije, finansijski potencijal i ostali elementi.Logističku infrastrukturu čine svi objekti, sredstva za rad, postrojenja, uređaji stalno fiksirani za određeno mjesto koji služe proizvodnji logističkih proizvoda te reguliranju i sigurnosti svih proizvodnih procesa u logističkoj industriji.Logističku suprastrukturu čine sva pokretna sredstva za rad, koja pomoću logističke infrastrukture omogućuju proizvodnju logističkih proizvoda (tj. logističkog znanja i logističkih aktivnosti), te reguliranje i sigurnost svih proizvodnih procesa u logističkoj industriji.

POJAM I STRUKTURA TRANSPORTNO-LOGISTIČKOG SISTEMA

Transportno-logistički sistem je sistem međusobno povezanih i međuutjecajnih podsistema i specifičnih logističkih znanja i logističkih aktivnosti koji pomoću određenih elemenata proizvodnje u transportnoj i logističkoj industriji omogućuje proizvodnju transportno-logističkih proizvoda. U fokusu transportno-logističkih sistema se nalaze predmeti transportne i

22

logističke proizvodnje, odnosno predmeti koji se u nekom mjestu preuzimaju, prevoze i u nekom drugom mjestu nekome predaju. U transportno-logističkoj industriji primarno mjesto zauzimaju prijevoznici, pošiljaoci i primatelji, ali i drugi logistički subjekti. Aktivni logistički subjekti u takvoj industriji učestvuju, ne samo u procesima proizvodnje transportno-logističkih proizvoda nego i u upravljanju materijalnim tokovima, finansijskim tokovima i vlasničkim tokovima. I ne samo to, oni omogućavaju dizajniranje i upravljanje transportnim i logističkim lancima, logističko-distribucijskim lancima te transportnim i logističkim mrežama.

S obzirom na prostorne i vremenske dimenzije procesa proizvodnje transportno-ligističkih proizvoda, transportno - logistički sistemi mogu biti: mikrotransportni logistički sistemi, makrotransportni logistički sistemi, globalnotransportni logistički sistemi i megatransportni logistički sistemi.

Sve transportno – logističke sisteme, kao podsisteme prometno – logističkih i privredno – logističkih sistema, čine na svim razinama ( tj. mikro, makro, globalno, mega... – razina ) ovi podsistemi: pomorsko – logistički, željezničko – logistički, cestovno – logistički, zračno – logistički, poštansko – logistički, riječno – logistički, jezersko – logistički, kanalsko – logistički, cjevovodno – logistički, žičarsko – logistički, gradsko – logistički, svemirsko – logistički, taksi – logistički sistemi.Svi mikro, makro, globalni i megatransportni logistički sistemi mogu istovremeno biti kovencionalni, kombinirani i multimodalni transportno - logistički sistemi. Međutim, svi navedeni transportno – logistički sistemi ne mogu optimalno funkcionirati bez brojnih logističkih djelatnosti, kao što su npr. :špediterske, agencijske, skladišne, trgovinske, osiguravajuće djelatnosti, djelatnosti tijela državne uprave ( tj. carinska služba, veterinarski, fitosanitarni, sanitarni i tržišni inspektorati ).

Mikro, makro, globalni i mega transportni logistički sistemi ne mogu optimalno funkcionirati bez djelotvornih transportnih i logističkih mreža sa svojim elementima i sadržajima, jer takve mreže omogućuju brzu, sigurnu i racionalnu distribuciju materijalnih dobara i partnerske odnose među brojnim logističkim subjektima iz gotovo svih djelatnosti primarnoga, sekundarnoga, tercijarnoga, kvartarnoga i kvintarnoga sektora, odnosno logističkoga sektora.Takve se mreže trebaju stalno prilagođavati željama, potrebama, potražnji i kupovnoj moći probirljivih kupaca, potrošača i korisnika tansporno – logističkih proizvoda. Uz to, takve mreže trebaju omogućiti proizvođačima transportno – logističkih proizvoda uspješno, učinkovito i profitabilno poslovanje.

POJAM TRANSPORTNOG LANCA

U procesu proizvodnje transportnih usluga ( a svaka usluga opredmećena na tržištu je proizvod, odnosno roba ) učestvuje više pravnih subjekata: najmanje tri sudionika ( pošiljatelj – prijevoznik – primatelj ), a može ih biti i više desetaka.Ako se imaju na umu sve posebnosti izraza lanac i transport općenito, a posebno važnija obilježja međuodnosa lanaca i procesa proizodnje transportnih proizvoda, može se odgovoriti na pitanje: Šta je to transportni lanac? Uvažavajući i drukčija razmišljanja pojma transportni lanac, moglo bi se reći da je transportni lanac skup, odnosno niz međusobno i interesno povezanih karika, odnosno partnera i aktivnih sudionika koji omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje i transportnih proizvoda.

23

ELEMENTI I ZNAČAJKE TRANSPORTNIH LANACA

Suptilnom kvalitativnom i kvantitativnom analizom pojma transportnih lanaca može se utvrditi sljedeće:

- Da svaku kariku u transportnom lancu predstavlja jedan aktivni sudionik u procesu proizvodnje transportnih proizvoda..

- Da svi aktivni sudionici u transportnim lancima, koji učestvuju u procesima proizvodnje transportnih proizvoda, imaju svoj posebni interes koji ih povezuje u transportnim pothvatima.

- Da transportni lanci mogu imati različiti broj karika- Da karike transportnih lanaca mogu biti male karike, srednje karike, velike karike i

megakarike- Da karike transportnih lanaca mogu biti povezane čvrsto i labavo- Da karikama u transportnim lancima koordinira jedan ili više poduzetnika, odnosno

operatora transportnih pothvata, a to su, u pravilu, međunarodni špediteri- Da u transportnim lancima ne bi smjele postojati slabe kairke, jer oni zbog takvih karika

pucaju i proizvode određene rizike sa štetnim posljedicama.- Da u kreiranju transportnih lanaca treba voditi računa o brojnim činiocima, ka što su npr.:

o broju i vrsti karika, o predmetima transportiranja itd..- Da se na primjeren način između svih karika u određenom transportnom lancu moraju,

shodno pozitivnim pravnim pravilima, običajima, uzancama, općim uvjetima, uređivati pravni odnosi..

- Da aktivnosti karika u transportnim lancima moraju biti tako sinhronizirane i koordinirane

da omogućuju brze, sigurne i racionalne procese proizvodnje transportnih proizvoda.

- Da karike u transportnim lancima trebaju omogućiti samo prijenos predmeta transportiranja s jednog mjesta na drugo bez obzira na prostorne i vremenske dimenzije načine transportiranja, prirodna svojstva predmeta transportiranja, te da su njihove brojne druge aktivnosti.

MISIJA TRANSPORTNE LOGISTIKE I TRANSPORTNO LOGISTIČKIH SISTEMA

Transportna logistika, odnosno transportnologističkih sustavi ostvaraju svoju temeljnu misiju samo onda ako predmete transportnologističke proizvodnje brzo, sigurno i racionalno premjeste, prevezu, prenesu s jednoga na drugo mjesto. To, zapravo znači da oni trebaju maksimalno zadovoljiti želje, potrebe i potražnju korisnika i potrošača transportnologističkih proizvoda.

UPRAVLJANJE TRANSPORTNO LOGISTIČKIM SISTEMIMA

Uspješno, učinkovito i profitabilno upravljati mikro, makroglobalnim i megatransportnim kogističkim sustavima, njihovim podsustavima i pripadajućim elementima, mogu primjereno samo obrazovani, osposobljeni, vješti, lucidni, kreativni, inventivni transportnologistički menadžeri i specijalizirani stručnjaci za pojedine faze proizvodnje transportnologističkih proizvoda. Zašto? Zato što je takvo upravljanje veoma zahtjeveno i veoma složeno. Naime, u dizajniranju i operacionaliziranju takvih transportnologističkih sustava aktivno djeluju brojni

24

sudionici sa svim svojim posebnostima i autonomnim interesima, koje treba usklađivati s tehničkoga, tehnološkoga, organizacijskog, ekonomskoga, pravnoga, ekološkoga motrišta i u svima procesima transportnoligističke industrije.

Budući da je transportna logistika najvažnija sastavnica prometne logistike te da je transportnologistički sustav najvažniji podsustav prometnologističkoga sustava, fenomeni jedne i druge logistike, i fenomeni jednih i drugih sustava, su toliko isprepleteni, toliko se nadopunjavaju i miješaju u transportnoj, prometnoj i logističkoj industriji, tako da je nemoguće između njih postaviti čvrsto razgraničenje. Sukladno tome, na spoznaju o fenomenima transportne logistike i transpotnologističkih sustava prirodno i logički se nadograđuju spoznaje o fenomenima prometne logistike i prometnologističkih sustava.

TRANSPORTNO-LOGISTIČKA ŠPEDICIJA I TRANSPORTNO-LOGISTIČKI ŠPEDITERI

Na osnovi spoznaje o transportnoj logistici i transportnologističkoj industriji te špediciji i logističkoj špediciji, odnosno špediterskologističkoj industriji, može se reći da je transportnologistička špedicija specijalistička špediterskologistička djelatnost koja omogučuje kreiranje, dizajniranje, upravljanje i operacionaliziranje robnih tokova. To, zapravo, znaći da se špediterskologističke aktivnosti uvjek odnose na obavljanje ili organiziranje prijevoza, prijenosa, premještanja, transportiranja robe, stvari, tvari, živih životinja, podataka, informacija, zvukova, slika, energije s jednoga na drugo mjesto. Takve špediterske aktivnosti omogučavaju fizičku i logističku distribuciju materijalnih dobara u mikro, makro, globalnim megatransportnim i logističkim sustavima. Sukladno tome, špediterske aktivnosti u transportnologističkoj industriji primjereno je nazvati transportnologistička špedicija.

Transportnologističku špediciju obavljaju transportnologistički špediteri. Transportnologistički špediteri jesu gospodoarstvenici, pravne ili fizičke osobe, koje su specijalizirane za obavljanje ili organiziranje obavljanja različitih zahtjevnih logističkih aktivnosti u transportnim sustavima. Međunarodni logistički špediteri su, prije svega, organizatori otpreme, dopreme i prevoza (tj. tranzita) nalogodavateljevih pošiljaka svim prijevnoznim sredstvima i na svim prijevnoznim putevima. Oni su, zapravo, organizatori, koordinatori, poduzetnici , operatori svih transportnologističkih aktivnosti u svim modalitetima konvenciolanoga, kombiniranoga i multimodalnoga transporta.Međunarodni logistički špediteri, uz svoju temeljnu fuknciju, organizatora i operatora transportnih procesa, mogu istodobno biti i prijevoznici, i skladištari, i distrubuteri.

(skripta urađena na osnovu seminarskih radova studenata druge godine Fakulteta za saobraćaj i komunikacije Sarajevo)

Priredio:Ajdin Čaušević

25