Seminarski Medjunarodni Logisticki i Distribucijski Sistem

Industrijska logistika Seminarski rad

REZIME

U ovom prikazu izrade seminarskog rad su definisani i prikazani svi fontovi potrebni za izradu vašeg seminarskog rada. Svi fontovi koji su potrebni definisani i nalaze se u formatting meniju, a biti će i naknadno definisani.Rezime treba da sadrzi kratak sažetak teme obrađene u ovom seminarskom radu, time davajući naznaku problema o kojem je riječ.Uz rezime potrebno je istaći i ključne riječi.

Ključne riječi: Seminarski rad, MS word, uređenje teksta


SADRŽAJ

1. Uvod 2

2. Struktura međunarodne logistike 3

3. Upravljanje međunarodnim logističkim sistemom 6

3.1.Upravljanje prijevozom 6

3.2.Priprema proizvoda i pakiranje 9

3.3.Upravljanje dokumentacijom 11

4. Zaključak 16

5. Literatura 17

6. Prilozi 18

1


MEĐUNARODNI LOGISTIČKI I DISTRIBUCIJSKI SISTEM

1. Uvod

Međunarodni logistički i distribucijski sistemi su dio integralne logistike, koja se bavi logističkim problemima na međunarodnom nivou. Ima sve dijelove i aktivnosti integralne logistike ali u okviru međunarodnih poslovnih struktura. Integralnu logistiku prema Bloomberg-u definišemo kao: proces predviđanja kupčevih potreba i želja; sakupljanja kapitala, materijala, ljudi, tehnologija i informacija potrebnih za zadovoljenje tih potreba i želja; optimiziranja robe – ili usluge – proizvodeći mrežu s ciljem ispunjavanja kupčevih zahtjeva; te korištenje mreže kako bi se ispunili kupčevi zahtjevi u pravo vrijeme.Integralna logistika u užem smislu se sastoji od tri aktivnosti:

Logistika nabave (bavi se problemima nabave materijala i dobara) Unutranja logisika (bavi se problemima skladištenja, unutarnjeg transporta i

pakovanja) Logistika distribucije (bavi se problemom distribucije dobara i usluga)

Integralan logistika za realizaciju se u osnovi koristi sa pet osnovnih aktivnosti prikazanih u tabeli 1.

Komponente Grupa aktivnosti

Ulazni promet

Prijevoz

Izlazni prometMeđunarodni prometOdabir prijevoznikaOdabir sredstavaJavno nasuprot privatnom prevozništvuUpravljanje skladištem

Struktura poslovnih zgradaSkladišno planiranjeUpravljanje distribucijskim centromPlaniranje u distribucijskom centruOdabir lokacije pogonaNabava

Upravljanje zalihama

Zaliha sirovinaZaliha poluproizvodaZaliha gotovih proizvodaPodrška u dijelovima/usluziRukovanje vraćenom robomOdlaganje ostataka/otpada

Upravljanje materijalimaUpravljanje materijalimaPakiranjeProcesiranje narudžbe

Komunikacija i informacijePredviđanja potražnjeRaspoređivanje proizvodnje

Tabela 1. Aktivnosti realizacije integralne logistike

2


Kod međunarodnih logističkih sistema sve aktivnosti integralne logistike su više uključene i po prirodi složenije. Zahtjevi za pakiranjem se razlikuju, kao i stavljanje etiketa, vrijeme vođenja se produžava, upravljanje zalihama postaje složenije, povećava se broj posrednika i tako dalje. Pred složenije strukture međunarodne trgovine ona posljednjih godina bilježi nagli rast iz razloga svjetskog trenda globalizacije.

2. Struktura međunarodne logistike

Koncept međunarodne logistike predviđa izlazak vaših proizvoda i usluga na internacionalno tržište. Prije svakog izlaza na novo međunarodno tržište neophodno je provjeriti i upoznati se sa zakonima koji upravljaju trgovinom na datom tržištu. Postoje mnogi sporazumi između država koji reguliraju trgovinu među datim državama.

Pravni i regulatorni elementi koji mogu uticati na izvoz određenih proizvoda ili usluga su sljedeći:

Izvozna regulativa i ograničenja Uvozni propisi stranih vlada Sadržaj međunarodnih ugovora Zadovoljenje međunarodnih standarda Međunarodno pravo i arbitraža Zaštita intelektualne svojine

Bez obzira o kojem je tržištu riječ, u osnovi možemo definisati tri strukture međunarodne logistike:

Vlasnička struktura Partnerska struktura Zastupnička struktura

Vlasnička struktura podrazumijeva direktni ulaz na određeno područje uz velika početna ulaganja u integralnu logistiku. Zahtijeva ulaganja u prostor i izgradnju distribucijskih centara. Omogućuje potpunu kontrolu logistike na datom pordučju.

Prednosti vlasničke strukture su:

donosi veći povrat investicije u posao nego prodajom preko agenta ili distributera; dopušta da se ide sa nižim cijenama i bude više konkurentan; daje blizak kontakt sa kupcem za bolje razumijevanje njegovih potreba;

Nedostaci vlasničke strukture

visoka početna ulaganja s obzirom da nema posrednika treba više vremena da se postane blizak sa

određenim tržištem; kupci trebaju više vremena da vas upoznaju a takvo poznavanje je često presudno

u radu na stranom tržištu.

3


Partnerska struktura podrazumijeva korištenje treće strane (vanjskih partnera). Korištenje ove strukture znatno smanjuje početna ulaganja. Koristite već razvijeni distribucijski sistem vašeg partnera.

Prednosti partnerske strukture:

Vaš partner je komplementaran sa vašim mogućnostima i obezbjeđuje ekspertizu i kontakte koji mogu napraviti razliku između uspjeha ili neuspjeha;

Svaka strana se fokusira na ono što zna najbolje; Oba partnera dijele rizik. Na ovaj način možete pristupiti na nekoliko tržišta u isto vrijeme; Vaš partner može obezbijediti tehnologiju, kapital ili tržište koje vi ne bi mogli

omogućiti sa svoje strane.

Nedostaci partnerske strukture

Niža stopa povrata uloženog kapitala Zavisnost vašeg logističkog i prodajnog sistema od performansi vašeg partnera

Da bi se razvilo partnerstvo potrebno je uraditi sljedeće:

Donijeti odluku o tome da li partnerstvo može donijeti koristi ili ne. Ako vi trebate samo finansiranje tada je bolje tražiti investitora ali ako trebate posebnu ekspertizu ili prisustvo na lokalnom tržištu onda partnerstvo može da funkcionira na pravi način;

Odredite formu, strukturu i ciljeve koje partnerstvo mora zadovoljiti; Pronađite partnera koji najbolje odgovara vašim potrebama.

Zastupnička struktura takođe podrazumijeva korištenje treće strane u prodaji vaših proizvoda i usluga, ali njihova svrha se svodi na prodaju proizvoda i usluga za određenu proviziju bez pružanja ekspertiza i podjele rizika. Zastupnici mogu da budu pojedinci (agenti i posrednici), trgovačke kuće ili distribucijski centri.

Treba da razlikujemo dva tipa zastupnika:

Agent obezbjeđuje narudžbe od stranih kupaca u zamjenu za svoju proviziju. Predstavnik je specijalizirani agent koji pokriva određeno geografsko područje i koji

prodaje određene vrste proizvoda ili usluga.

Oba mogu biti autorizovana da ulaze u ugovorene obaveze sa stranim kupcima a u ime izvoznika. Normalno je da im se provizija plati kada oni prodaju i naplate robu ili servis. Aranžman sa agentom ili predstavnikom omogućava firmi prisustvo na stranom tržištu. Ovo je daleko jeftinije u odnosu na direktan izvoz. Dobar agent ili predstavnik može pomoći na više načina. On može istraživati tržište, savjetovati oko finansiranja, transporta, carinjenja, obezbjediti direktan kontakt sa kupcem, raditi naplatu, snabdijevati informacijama o lokalnoj poslovnoj praksi, zakonima i kulturi.

U slučaju izvoza u EU preko agenta potrebno je prostudirati EU Direktivu za Komercijalne Agente koja reguliše odnose partnera. Agent je predstavljen kao posrednik koji ima ovlaštenje da pregovara prodaju u ime principala. Ova Direktiva značajno jača poziciju

4


agenta tako da pravljenje ugovora sa agentom treba da radi specijalista koji će zaštiti interese principala.

U prilogu 6.1. ovog rada nalazi se primjer osnovnih elemenata koje agentski ugovor treba da sadrži.

Trgovačke kuće su specijalizovana trgovačka preduzeća koja pomažu u marketingu i finansiranju te se bave logističkim potrebama kao što su pakiranje, skladištenje, prijevoz i službu za kupce. Imaju ulogu brokera, otpremnika robe i finansiranja posrednika. Uobičajene su za ržišta Japana i Južne koreje. Glavni nedostatak im je veličina, te su zbog toga neprilagođena potrebama manjih preduzeća.

Distribucijski centri nasuprot agenata, stvarno kupuju proizvode ili usluge i preprodaju ih lokalnim kupcima. Često, oni određuju prodajnu cijenu, finansiraju kupca i odgovaraju za garanciju i servis proizvoda.U većini EU zemalja, distributivni sistemi su visoko razvijeni. Postoji veliki broj raznih distributivnih sistema koji zadovoljavaju potrebe kupaca bez obzira da li su ciljane grupe bogati ili siromašni kupci. U odabiru pravog kanala distribucije mora se tražiti specijalizirani distributer za određeni proizvod. Da bi se izabrao pravi distributer izvoznika očekuje dugotrajna obrada tržišta i prikupljanje jako puno informacija. Odabir distributera se može i pojednostaviti u zavisnosti od vrste proizvoda. Ako se radi o specijalnom proizvodu za koji je kupac spremana da plati visoku cijenu, odabire se i specijalizirana radnja da ga distribuira. Ako je proizvod ''normalan'' odabire se pogodan distributer ili supermarket.Ako proizvod spada u grupu jeftinih proizvoda treba razmisliti o radnjama koje prodaju sniženu robu tj. diskonti. Pored distributera postoje i specijalizovane veletrgovačke firme koje također snabdijevaju distributivnu mrežu kao na primjer u građevinskim materijalima, namještaju, snabdijevanju bolnica, elektronici, kućnim aparatima, svježoj hrani, tekstilu i sl. Neki veliki distributeri posebno u odjeći i hrani imaju svoju veleprodaju i u tim slučajevima marža je nešto niža. Najveći distributeri ponekad dolaze u zemlju proizvođača/izvoznika i kupuju direktno od njih, a ako ima potrebe organizuju urede za kupovinu u određenim zemljama (npr., IKEA već godinama ima svoju firmu za kupovinu namještaja iz bivših jugoslavenskih republika, koja je locirana u Sloveniji).Maloprodajni lanci u EU postaju veoma jaki i često organizuju svoju kupovinu direktno u zemlji proizvodnje i tako obezbjeđuju bolju cijenu. Najveći distributivni lanci u pojedinim zemljama zadovoljavaju više od 45% potreba za određenim proizvodima. U Skandinaviji taj procent ide i do 80%.

Sporazum između izvoznika i distributera u EU mora biti u skladu sa Članovima 85 i 86 EC Treaty koji pokriva EU zakon o konkurenciji.

U prilogu 6.2. ovog rada nalazi se primjer osnovnih elemenata koje distribucijski ugovor treba da sadrži.

Međunarodna trgovinska komora (ICC–www.iccwbo.org) napravila je uputstvo za izradu međunarodnih ugovora o distribuciji koji mogu pomoći u izradi ugovora o distribuciji. Međutim, osnovno je da se uzme pravni savjet prije ulaska u bilo kakve ugovorne obaveze.

5


3. Upravljanje međunarodnim logističkim sistemom

Kod međunarodnog logističkog sistema posebnu pažnju treba obratiti na:

Prijevoz Upravljanje skladištem Pakiranje i dokumentacija Upravljanje zalihama Rukovanje materijalom Informacijski sistem

Rok za odgovor, potpunost narudžbi i tačnost, te uslovi otpreme zahtijevaju posebnu pažnju menadžera međunarodne logistike. Rokovi za odgovor obično su duži na međunarodnom nivou zbog udaljenosti. Sve narudžbe moraju biti u potpunosti definisane i tačne pošto svaka korekcija iziskuje dodatne troškove transporta i vremena. Takođe, bitno je definisati i uslove otpreme, da li će se preuzimanje vršiti u krugu firme ili kod kupca. To bitno određuje troškove transporta i izvoza, osiguranja tereta i eventualne troškove reklamacije.Upravljanje skladištem, zalihama, rukovanje materijalom i informacijsi sistemi u međunarodnim i distribucijskim sistemima imaju isti način uređenja ali sa pridodatim problemima međunarodne logistike.

U narednim poglavljima će biti objašnjeni problemi koji se bitno razlikuju od lokalne logistike, kao što su upravljanje prijevozom, pakiranje i dokumentacija potrebna za nesmetani protok roba i usluga.

3.1. Upravljanje prijevozom

Nakon što se definišu uslovi transporta potrebno je utvrditi koji je najpovoljniji vid prijevoza robe na određenu destinaciju. Različite opcije su mu na raspolaganju, i to u pogledu načina transporta ili prijevoznog puta ili izbor samog prijevoznika. Postoje i drugi faktori koji utiču na njegovu odluku kao vrijeme potrebno za prijevoz (transit time), frekvencija servisa, cijena, rizik od oštećenja, gubitka ili krađe, itd. Neke robe su osjetljive na vrstu, uslove i vrijeme potrebno za prijevoz a neke isključivo na cijenu. Na primjer za isporuku prehrambenih proizvoda sa kraćim rokom trajanja se traži najkraće vrijeme prijevoza jer vrijeme transporta do kupca skraćuje rok upotrebe proizvoda. Za drvenu građu vrijeme nije ključni faktor nego cijena prijevoza koja može dovesti do gubitka na izvoznom poslu ili odustajanja od prodaje.Pored prijevoza željeznicom, kamionom ili avionom koji se obavljaju po standardnim uslovima za pojedini prijevoz, pomorski transport je raznovrsniji s obzirom na vrstu broda, način pakovanja odnosno transporta, pozicije robe na samom brodu, zbirnog prijevoza itd. Treba napomenuti da se zbirni prijevoz organizuje i u željezničkom i u kamionskom transportu a da se charter odnosno najam aviona za određeni pojedinačni ili višekratni posao radi u avio saobraćaju.

6


Osnovna podjela u pomorskom transportu je:

Konvencionalni način transporta koji je u stvari tradicionalni način prijevoza brodom poznat pod nazivom break bulk ili prijevoz robe koja je paletizirana i koja se tovari na i ispod palube broda. Za tečne terete se koriste tankerski brodovi a postoje brodovi koji prevoze rasute materijale bez pakovanja, a koji se ukrcavaju ili iskrcavaju sa različitim pumpama ili konvejerima.Konvencionalnim brodovima prevozi se i van-gabaritni dijelovi opreme ili vozila i sl. koji se ne mogu utovariti u kontejner. Zavisno od veličine tereta agenti čarteruju na tržištu brodove za ovaj vid transporta i prave tzv. «Charter Party» tj. ugovor o najmu broda za prijevoz za jednog klijenta, za jednu ili više destinacija ili više klijenata na jednoj ili više destinacija.

Kontejnerski način transporta. Kontejneri kao način transporta su u upotrebi u zadnjih 30 godina. Upotrebljavaju se za robu koja može biti kontejnerizirana tj. složena u kontejner i tako transportovana. U upotrebi su najčešće 20 i 40 stopni kontejneri i nazive imaju po dužini u stopama tj. 20 stopa ili cca 6 m i 40 stopa ili cca 12 m. Širina je u principu ista za sve kontejnere i iznosi cca 2,35 m. Visina otvora vrata kontejnera je cca 2,27 m s tim da su u novije vrijeme u upotrebi HC ili HQ kontejneri kod kojih je ova visina cca 2.60 m i upotrebljavaju se za lagane ali voluminozne terete.Neto težina robe koja se može utovariti u kontejner, bilo 20 ili 40 stopni, je cca 27 –29 tona međutim limit osovinskog pritiska na putevima često ne dozvoljava veći neto utovar robe od cca 21 tone.Kontejneri mogu biti sa ugrađenim rashladnim uređajima i zovu se Frigo kontejneri. U njima se temperatura može podešavati prema potrebi robe koja se transportuje. Postoje i kontejneri platforme, pen top (sa otvorenim krovom) kontejneri, kontejneri cisterne kao i specijalni kontejneri sa mogućnosti utovara spuštanjem ili oslobađanjem stranca kontejnera. Svi ovi kontejneri služe za prijevoz posebnih roba koje se ne mogu tovariti u obične (standard) kontejnere. Njihove dimenzije su jednake dimenzijama standardnih kontejnera kako bi se mogli slagati na kontejnerske brodove.Za izvoznike koji nemaju dovoljno robe da utovare pun kontejner (FCL) postoji zbirni servis tj. otprema robe zbirnim kontejnerima (LCL) koji se organizuju za većinu glavnih destinacija u svijetu.

7


Slika 1. Prikaz kontejnerskog transporta brodom

Osnovna podjela brodova koji prevoze kontejnere je na Ro-Ro (Roll-on/Roll-off) način manipulacije tj. da se kontejneri uvlače na prikolicama na brod i onda brodskim dizalicama se postavljaju na predviđeno mjesto i na isti način izvlače iz broda na obalu. Druga vrsta brodova je Lo-Lo (Lift-on/Lift off) brodovi koji ukrcavaju kontejnere na brod upotrebom posebnih lučkih dizalica za kontejnere. Na isti način se kontejneri istovaraju sa ovih brodova.U nastojanju da snize cijenu troškova za kontejnerske brodove i na taj način i cijenu vozarine, brodari se u zadnjih nekoliko godina okrupnjavaju tako da danas ima desetak velikih brodara koji pokrivaju najveći dio potreba u međunarodnom kontejnerskom saobraćaju. Također su značajno smanjili broj luka koje se redovno koriste tako da je servis ubrzan (kineska luka/Rijeka cca 21 dan). Zbog toga mnoga tržišta su morala uvesti feeder servis tj. servis malih brodova koji povezuju lokalne luke sa lukama koje koriste veliki kontejnerski brodovi tzv. matice. Tako se kontejnerski servis iz luka Bar, Ploče, Split i Zadar isključivo obavlja upotrebom feeder brodova koji te luke povezuju sa lukama u Italiji i na Malti. Ovi feeder brodovi opslužuju i luke Rijeka i Koper ali u isto vrijeme one imaju direktni servis za određene relacije.

8


3.2. Priprema proizvoda i pakiranje

Pripremanje proizvoda za izvoz zahtijeva poznavanje proizvoda i njegovih karakteristika koje zahtijeva pojedinačno tržište. Istraživanje tržišta kao i informacije koje dolaze sa tržišta putem agenata, predstavnika, distributera i drugih kanala daju potrebnu informaciju o vrsti proizvoda koji se može prodati i gdje se može prodati. Stepen adaptacije proizvoda za izvozno tržište je ključno pitanje na koje mora odgovoriti menadžment firme. Ponekad proizvod ne treba nikakvu modifikaciju u izvozu ali obično se modifikacija mora napraviti.

Potrebe i želje kupaca na stranom tržištu se razlikuju od onih na domaćem tržištu. Najčešći razlozi za adaptaciju proizvoda su sljedeći:

Da proizvod odgovara lokalnim propisima i regulativama kao o zaštiti zdravlja, zaštiti okoline, zaštite domaćih proizvođača, sigurnosti, zaštite od kulturnih uticaja koji se smatraju nepriličnim za pojedinu zemlju i sl. Ovakvi proizvodi na evropskom tržištu nose oznake CE, CEN/CENELEC, ETSI itd.

Da proizvod odgovara geografskim i klimatskim uslovima tržišta.

Da je proizvod napravljen tako da se lako transportuje. Efikasno urađeno pakovanje donosi uštedu u transportu a u isto vrijeme štiti proizvod od oštećenja.

Da se proizvod uklapa u nižu carinsku tarifu prilikom uvoza na strano tržište.

Da se proizvod adaptira prema eksplicitnom zahtjevu kupca da bi se zadovoljila neka njegova potreba. Ovo se dešava kada kupac ima svoju tehničku specifikaciju.

Da se prilagodi posebnim tehničkim zahtjevima tržišta (napon struje na kojem određeni uređaj radi, minimalne tehničke karakteristike koje proizvod mora ispuniti i sl.)

Pakovanje izvoznog proizvoda zahtijeva posebnu pažnju. Tri su osnovne funkcije pakovanja:

štiti proizvod za vrijeme transporta; raščlanjuje proizvod na prodajne jedinice i na taj način čini proizvod pristupačnim

kupcu; prenosi poruku kupcu/potrošaču (na primjer propagandnu poruku, uputstvo za

upotrebu i sl.). Za neke proizvode postoji obaveza davanja određenih informacija na pakovanju (lijekovi, prehrana i sl.).

9


Slika 2. Prikaz standardne drvene palete, sanduka I kutije

Pakovanje je veoma važno iako neki proizvođači to zanemaruju. U zemljama sa visokim standardom života zahtjevi pakovanja su veoma striktni i detaljni. Posebni propisi, vezano za pakovanje, su u pogledu zaštite okoline i zagađenja odbačenim materijalom za pakovanje. U mnogim zemljama PVC pakovanje je zabranjeno, upotreba plastike se podržava ali se traži materijal koji se lako uništava bez uticaja na okolinu. Materijali koji se mogu reciklirati ili biološki razgraditi, tako da mogu biti apsorbirani u prirodi bez uticaja na nju, su preporučljivi za upotrebu u EU. Za upotrebu ovih materijala u pakovanju dobivaju se zelene tačke koje firmu identificiraju kao proizvođača koji ima ugovor sa trećom stranom koja će voditi poslove na uništavanju ili reciklaži materijala za pakovanje.

Različita tržišta primjenjuju različite sisteme mjera pa se kod pakovanja često daje informacija o dimenziji ili težini u oba mjerna sistema (u centimetrima i inčima, u Celzijus i Farenhajt stepenima i sl.)

Snabdjevači industrije obično dobivaju specifikaciju pakovanja u ugovoru kao dimenzije, materijal i čak transportne oznake/markacije. Poštovanje specificiranog pakovanja je često vezano za plaćanje pa je iste potrebno striktno primjenjivati. Ovo se odnosi na cement, ureu, kaustičnu sodu, razne kemikalije i sl.

Slika 3. Prikaz CE oznake i zelene tačke

Upotreba kontejnera u transportu morem, kopnom i zrakom umnogome je izmijenila uslove pakovanja robe u izvozu. S obzirom da sam kontejner predstavlja određenu vrstu zaštite za robu, zahtjevi za pakovanje, naročito za vrstom materijala su olakšani ali pod uslovom da je roba u kontejneru propisno složena tj. da nema ''šetanja'' paketa u kontejneru i da su teži paketi složeni naprijed.

Etiketiranje se podrazumijeva kao dio pakovanje. Etiketa sadrži podatke o proizvođaču, proizvodu (vrsta, sastav, težina i sl.), ponekad reklamnu poruku (dobivene nagrade na međunarodnim izložbama ili druga priznanja) ili upozorenje( o načinu skladištenja, roka trajanja, doziranja, ograničenja u upotrebi i sl.), a ponekad se mora upisati i ime

10


uvoznika/distributera na određenom tržištu. Uobičajeno je za izvozne proizvode da etiketa bude na jeziku koji se upotrebljava na određenom tržištu ili da je dio etikete na tom jeziku, pa se često nailazi na primjere višejezičnih etiketa tj. ambalaže. Ponekad je ambalaža za pakovanje štampana i sadrži sve podatke koji bi trebali biti na etiketi. U ostalim slučajevima ona se stavlja na upakovane proizvode, a izrađuje se od različitih materijala prema potrebi proizvoda ili tržišta.

Naredni element pripreme proizvoda za izvoz je pitanje instaliranja/montaže proizvoda, njegovo servisiranje na stranom tržištu. Kod proizvoda široke potrošnje uobičajeno je da se serviseri distributera osposobe za instaliranje proizvoda i njegovo servisiranje.

Kod složenije opreme potrebno je istu demontirati prije transporta, radi uštede u cijeni transporta, i ponovo je montirati na stranom tržištu. Često inženjeri i tehničari proizvođača rade kompletnu montažu ili asistiraju u montaži.

I u slučaju montaže robe široke potrošnje i kod složenijih proizvoda moraju se minimalno obezbijediti uputstva za montažu i instrukcije za upotrebu. Za određene proizvode uobičajeno je da se daje garancija koja mora biti vrlo specifična u pogledu pokrivanja, trajanja i isključenja od garancije. Zavisno od sistema distribucije proizvod na stranom tržištu, garancija se može dati distributeru ili na neki drugi način ugovoriti, a on će na toj bazi davati pojedinačne garancije kupcima/potrošačima.

3.3. Upravljanje dokumentacijom

Zbog kompleksnosti međunarodnih tržišta i brojnosti zakona koji reguliraju trgovinu između država javila se potreba za specijalizovanim servisima prilikom transporta robe na mađunarodnom nivou. Toj potrebi odgovaraju špediterski servisi.Posao internacionalne špedicije znači servis bilo koje vrste vezan za prijevoz, konsolidaciju, uskladištenje, rukovanje, pakovanje ili distribuciju robe na destinaciju u stranoj zemlji, kao i posao savjetovanja vezano za ovo, uključujući i carinska i fiskalna pitanja, deklariranje robe za zvaničinu upotrebu, ugovaranje osiguranja za robu i obezbjeđenje drugih dokumenata vezanih za robu.Osnovna funkcija špeditera je da nalogodavca oslobodi od cjelokupnog napora i brige o otpremi robe u međunarodnom prometu. Špediter je u principu upoznat sa izvoznim propisima zemlje izvoznika, načinima otpreme robe i potrebne dokumentacije vezane za vanjsku trgovinu.

Kada je roba spremna za isporuku, špediter će pregledati svu dokumentaciju da osigura da je ona urađena kako treba. Ovo je jako važno kod plaćanja kada se moraju ispuniti zahtjevi iz akreditiva. Špediter također može pripremiti instrukcije za izradu teretnice (Bill of Lading), CMR-a ili AWB-a (pomorski, kamionski ili avio tovarni list za otpremu robe). Špediter, putem svojih korespondenata, može istražiti carinske propise zemlje u koju se roba izvozi kako bi izvozna dokumentacija zadovoljila iste.

11


FIATA (Međunarodna Federacija Udruženja Špeditera) je kreirala nekoliko dokumenata i obrazaca da bi uspostavila jedinstvene standarde za upotrebu špeditera širom svijeta. Dokumenta se lako mogu razlikovati jer svaki ima određenu boju i nosi logo FIATA-e.

FIATA FCR (Špediterska potvrda o prijemu robe) (PRILOG 6.3.) FIATA FCT (Špediterska potvrda o transportu) (PRILOG 6.4.) FWR (FIATA skladišna potvrda) (PRILOG 6.5.) FBL (prenosivi FIATA Multimodalni Bill of Lading – teretnica) (PRILOG 6.6.) FWB (neprenosivi FIATA Multimodalni transportni tovarni list) FIATA SDT ( Deklaracija izvoznika za transport opasne robe) FIATA SIC ( Izvoznikov intermodalni certifikat o težini) FFI (FIATA Špediterske instrukcije).

Ugovorom o otpremi obavezuje se špediter, a radi prijevoza stvari, da sklopi u svoje ime a za račun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te obaviti ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obavezuje isplatiti mu određenu naknadu tj. proviziju i troškove. Cijena se određuje tarifom špediterske firme ili posebnim ugovorom.

Nalogodavac mora špediteru dostaviti sljedeće podatke a sve u zavisnosti od složenosti izvoznog posla:

Količinu, težinu i vrstu pakovanja za robu; Trgovački naziv robe na domaćem i stranom jeziku; Vrijednost robe; Uvjete isporuke – paritet; Uvjete plaćanja; Način prijevoza; Rok isporuke; Podatke za transportno osiguranje; Ugovoreno kvantitativno i kvalitativno preuzimanje robe; Podatke za izvozno carinjenje robe; Zemlju isporuke, luku ukrcaja i luku iskrcaja robe, terminal ili željezničku stanicu u

zemlji kupca; Pošiljatelja robe (kako će stajati u transportnim dokumentima); Naziv proizvođača robe odnosno posjednika robe; Naziv inozemnog kupca; Naziv inozemnog špeditera Naziv firme koja se treba obavijestiti o pristizanju pošiljke na odredište; Naziv i nadležnost suda

Ako je ugovorom predviđeno, špediter može sklopiti ugovor o prijevozu i poduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca.

12


Izvozna dokumentacija identifikuje robu i uslove prodaje, pokrivanje osiguranjem, pokazuje koje standarde i druge uslove kvaliteta zadovoljava roba.

U izvoznom ugovoru je važno navesti uslove isporuke i to prema međunarodno priznatim terminima. U domaćem prometu mogu biti u upotrebi isti ili slični termini ali se i mogu tumačiti na drugi način. Incoterms 2000 (INCO terms, Internacionalni Komercijalni Uslovi) predstavlja internacionalno prihvaćene komercijalne uslove koji definiraju uloge prodavca i kupca u organizaciji transporta i drugih odgovornosti i pojašnjava kada dolazi do promjene u posjedovanju robe. Ovi uslovi, odnosno njihove skraćenice, se upotrebljavaju u vezi sa kupoprodajnim ugovorima i drugim metodama prodaje. Osnovna prednost upotrebe Incoterms-a je u činjenici da su uslovi prodaje decidno objašnjeni tako da ne prouzrokuju nesporazume u tumačenju između kupca i prodavca.

Najvažniji i najčešće upotrebljavan termini prema Incoterms-u su sljedeći:

EXW – Ex WorksVlasništvo i rizik prelaze na kupca uključujući i plaćanje svih troškova transporta i osiguranja nastalih od vrata prodavca, uključujući i troškove utovara na vozilo. Ponekad se ovoj klauzuli dodaje odredište na kome se nalazi roba kao EX Factory (Fabrika) ili EX Warehouse (Skladište)

FCA – Free CarrierVlasništvo i rizik prelazi na kupca uključujući troškove transporta i osiguranja kada prodavac izvozno ocarinjenu robu isporuči prijevozniku. Ova klauzula obično dolazi sa naznakom mjesta utovara. Prodavac je obavezan utovariti robu na kupčevo dostavljeno vozilo.

FAS – Free Alongside ShipVlasništvo i rizik prelazi na kupca uključujući plaćanje svih troškova transporta i osiguranja od momenta kada je prodavac istovario robu uz bok broda (u luci ukrcaja, pomorskoj ili riječnoj). Izvozno carinjenje ostaje obaveza prodavca.

FOB – Free On BoardVlasništvo i rizik prelazi na kupca uključujući plaćanje svih troškova transporta i osiguranja u momentu kada je prodavac ukrcao robu na brod.

CFR – Cost and FreightVlasništvo, rizik i troškovi osiguranja prelazi na kupca kad je roba isporučena od strane prodavca na brod a prodavac plaća troškove transporta do luke iskrcaja.

CIF – Cost, Insurance and FreightVlasništvo i rizik prelazi na kupca kada je prodavac robu isporučio na brod i prodavac plaća troškove transporta i osiguranja do luke iskrcaja.

CPT – Carriage Paid ToVlasništvo, rizik i troškovi osiguranja prelazi na kupca kada je prodavac isporučio robu prijevozniku i prodavac plaća troškove transporta do ugovorene destinacije.

13


CIP – Carriage and Insurance Paid ToVlasništvo i rizik prelazi na kupca kada je prodavac isporučio robu prijevozniku i prodavac plaća troškove transporta i osiguranja do ugovorene destinacije.

DAF – Delivered at FrontierVlasništvo, rizik i odgovornost za uvozno carinjenje prelazi na kupca kada je prodavac isporučio robu na imenovanom graničnom prijelazu.

DES – Delivered Ex ShipVlasništvo, rizik i odgovornost za iskrcaj broda i uvozno carinjenje prelazi na kupca kada prodavac isporuči brodom robu u luci iskrcaja.

DEQ – Delivered Ex Quay (Duty Paid)Vlasništvo i rizik prelazi na kupca kada prodavac brodom isporuči robu u luci iskrcaja i to istovarenu na kej i plati uvozne dažbine.

DDU – Delivered Duty UnpaidVlasništvo, rizik i odgovornost za uvozno carinjenje prelazi na kupca kada prodavac isporuči robu na naznačenom mjestu iskrcaja robe. Uvozne dažbine plaća kupac.

DDP – Delivered Duty PaidVlasništvo i rizik prelazi na kupca kada prodavac isporuči robu na naznačenom mjestu istovara robe i plati uvozne dažbine.

Klauzule EXW, CPT, CIP, DAF, DDU i DDP se uobičajeno koriste kod bilo kojeg načina transporta, dok klauzule FAS, FOB, CFR, CIF, DES i DEQ se koriste kod pomorskog ili riječnog transporta.

U izvozu se najčešće upotrebljavaju sljedeći dokumenti:

U pripremi izvoznog posla, nuđenju, ugovaranju, potvrdi posla i špediciji mogu se upotrebljavati sljedeća dokumenta:

Zahtjev za ponudu Ponuda Narudžba Potvrda narudžbe Obavijest o otpremi

Kada je roba otpremljena upotrebljavaju se sljedeći dokumenti:

Komercijalna fakturaKomercijalna faktura je račun za robu od strane prodavca a prema kupcu. Ova faktura se često upotrebljava od strane vlade zemlje uvoznika u cilju utvrđivanja istinske vrijednosti prilikom uvoznog carinjenja. Vlade koje upotrebljavaju komercijalnu fakturu za kontrolu uvoza često specificiraju formu i sadržaj fakture, broj kopija i jezik koji mora biti upotrebljen. U nekim zemljama se upotrebljava i konzularna faktura. Ona ima istu formu kao i komercijalna faktura ali je ovjerena od strane konzulata zemlje uvoznika ili ako konzulat te zemlje ne egzistira u zemlji izvoznika, konzulat koji pokriva interese zemlje

14


uvoznika. Ima slučajeva, posebno kada se izvoz vrši u arapske zemlje da konzularnu fakturu može ovjeriti bilo koji konzulat arapske zemlje koji se nalazi u zemlji izvoznika.

Lista pakovanjaLista pakovanja treba da bude vrlo detaljna i da pokazuje sadržaj svakog pojedinačnog paketa, kao što je kutija, bure, paleta, sanduk ili okvir i sl. Ona treba da sadrži bruto i neto težinu svakog pojedinačnog koleta a ponekad i njegove dimenzije. Ista markacija na pakovanju treba biti i na listi pakovanja. Ona se radi u istom broju kopija kao i komercijalna faktura i prevashodno služi za kontrolu ispravnosti pošiljke s obzirom na ukupnu težinu, volumen, kao i da li je naručena roba isporučena.

Uvjerenje o porijekluKada je ugovorom sa stranom osobom, propisima strane države ili domaćim propisima predviđeno da robu u izvozu prati potvrda o porijeklu ista se mora priložiti izvoznim dokumentima. Ovo uvjerenje predstavlja pisanu izjavu o porijeklu izvoznog proizvoda. Zemlja izvoza ne mora biti i zemlja porijekla. Zemlja porijekla je zemlja gdje je proizvod napravljen ili podvrgnut značajnim promjenama ili transformaciji. Primarni indikator stepena industrijske obrade ili transformacije je dodatna vrijednost koja je inkorporirana u novi proizvod. Vrlo često se primjenjuje praksa da ako više od 50% prodajne cijene robe potiče iz jedne zemlje, ta zemlja je prihvaćena kao zemlja porijekla. U različitim međunarodnim sporazumima, drugi procenti nacionalnog sadržaja mogu biti u upotrebi.U principu Uvjerenje o porijeklu i druga uvjerenja izdaju poluvladine organizacije kao što su trgovačke komore. Za robu kaje je porijeklom iz Bosne i Hercegovine uvjerenje izdaje Vanjskotrgovinska/ Spoljnotrgovinska komora Bosne i Hercegovine (www.komorabih.ba). Osim samog dokaza o porijeklu robe iz jedne zemlje u upotrebi su i uvjerenja o porijeklu robe radi ostvarivanja preferencijalnih carinskih stopa u zemlji uvoza i drugih povlastica (FTA-Ugovor o slobodnoj trgovini) i sl. Stoga je za tržište EU u upotrebi EUR1 a za područje Sjeverne Amerike tj. za članice sporazuma NAFTA, GSP Certifikat ili FORM A.

U izvozu iz Bosne i Hercegovine upotrebljavaju se sljedeća uvjerenja: Uvjerenje o porijeklu robe EUR 1 (PRILOG 6.7.) GSP Certifikat ili FORM A

Polisa osiguranjaPolisa osiguranja dokazuje primaocu robe da osiguranje pokriva gubitak ili oštećenje robe tokomtransporta do ugovorenog odredišta.

Tovarni list (B/L, CMR, AWB, CIM)Tovarni list je ugovor između vlasnika robe i prijevoznika. Neki tovarni listovi su u principu neprenosivi, kao AWB-tovarni list za avio transport, CMR za kamionski transport i CIM za željeznički transport, dok su drugi prenosivi i predstavljaju vrijednosni papir koji se može kupiti, prodati ili sa njim trgovati dok je roba u tranzitu.

Bill of Lading (B/L ili BOL) - teretnica za međunarodni prijevoz robe morem Teretnicu izdaje agent brodara u luci ukrcaja robe na brod a koji radi u ime brodara i za račun brodara.

15


4. Zaključak

Međunarodni logistički i distribucijski sistem dobiva na težini i važnosti iz razloga povećanja međunarodne trgovine. Razlike u zakonima između pojedinih država, pa čaka aku su samo i tranzitne, u mnogome usložnjava upravljanje jednim takvim logističkim sistemom. Za svaki proizvod je potrebna odgovarajuća dokumentacija, koja mora biti prilagođena tržištu na koje dati proizvod ide. Da bismo pravilno prilagodili dokumentaciju tržištu potrebno je da dobro ispitamo tržište. Način na koji ćemo ispitati tržište zavisi i od strukture koju primjenimo (direktnu, partnersku, zastupničku ili distribucijsku).Prilagođavanje proizvoda tržištu na koje ga distribuiramo podrazumijeva prilagođavanje njegovog pakovanja, ambalaže kao i označavanja.

16


5. Literatura

1. D.J.Bloomberg, S.LeMay, J.B.Hanna: „Logistika“, 2006. godina

2. D. Regodić: „Logistika“, UNIVERZITET SINGIDUNUM, Beograd, 2011. godina

3. Priručnik za izvoz roba i usluga, Vanjskotrgovinska komora BiH, 2008. godina

17


6. Prilozi

6.1. Pregled osnovnih elemenata agentskog ugovora

− Ugovorne straneImena ugovornih strana i deklaracija da će ugovorne stranke raditi u dobroj namjeri.− Teritorija i proizvodDefinisanje teritorije i opis proizvoda ili servisa koji su predmet Ugovora.− Funkcija, prava i obavezeFunkcija agenta je da prodaje i promovira robu ili servise principala. Potrebna je izjava agenta da ne konkuriše principalu sa drugim istim ili sličnim proizvodima. Agent se sa principalom dogovara o participaciji na trgovačkim sajmovima i reklami. Principal ima obavezu da isporuči robu ili servis po ugovoru koji je napravio agent i ne može da bez razloga odbije ovakvu isporuku. Principal i agent prave sporazum o ciljanoj visini prodaje, garantovanoj minimalnoj prodaji kao i konzekvencama za neizvršenje. Dužnost agenta je da principala redovno izvještava o svojim aktivnostima i uslovima na tržištu. Također je principal dužan da redovno informiše agenta kako bi on mogao izvršiti svoje ugovorene obaveze.− Finansijska odgovornostAgent mora poznavati stanje svojih kupaca i njihovu solventnost kako bi zaštitio interese principala. On treba da snosi odgovornost za neplaćanje od strane njegovog kupca ako je to ugovoreno.− Direktne isporuke principalaAko je predviđeno ugovorom principal ima pravo da direktno radi sa određenim kupcima, ali da plaća proviziju agentu.− Zaštita intelektualnih pravaAgent se obavezuje da će koristiti trgovačku marku principala, trgovačko ime i druge simbole za promociju proizvoda koji su predmet ugovora. Agent ne može registrovati trgovačko ime na svoje ime.− Obeštećenje agentaObeštećenje agenta je način na koji se obračunava njegova provizija, naravno nakon naplate punog iznosa od strane principala.− Storniranje ugovoraStorniranje ugovora podrazumijeva period u kojem se treba dati obavijest o prekidu ugovora, prava i obaveze iz neizvršenih a ugovorenih poslova i eventualnoj kompenzaciji agenta za prijevremeno raskidanje ugovora.− ArbitražaU agentskom ugovoru mora biti navedeno ko je nadležan za rješavanje sporova između ugovornih strana i kako se može riješiti spor bez pravne alternative koja je obično vrlo skupa.− Prijenos prava iz ugovoraUgovorom treba da je propisano kada i kako jedna strana može prenijeti svoja prava i obaveze na treće lice.

18


6.2. Pregled osnovnih elemenata ugovora o distribuciji

Ugovorne strankeUnose se imena i adrese kao i prava ugovorenih stranki.Vrsta ugovoraUgovor treba da ima naziv Ugovor o distribuciji i treba da naznači da distributer radi kao distributer a ne kao agent principala.Funkcija distributeraOn kupuje i prodaje robu u svoje ime i za svoj račun.Klauzula o ekskluzivnostiEkskluzivnost se može ugovoriti za proizvod, teritoriju ili kupca. Bez obzira da li proizvođač kontaktira kupca direktno, distributer koji prima narudžbe ima pravo na proviziju.Definicija teritorijeProdaja se normalno obavlja na ugovorenoj teritoriji ali ograničenja rada na drugim teritorijima u okviru EU je u suprotnosti sa EU zakonima.Odgovornost za proizvodEEC Direktiva od 25.07.1985. godine o Odgovornosti za Proizvod stavlja istu odgovornost na uvoznika kao i na proizvođača.Promocija i reklama na tržištuUgovor treba da sadrži relacije u odnosu na promociju i reklamu proizvoda na tržištu. Potrebno je obezbijediti da proizvođačev logo i trgovačko ime bude izraženo. Troškovi promocije i reklame mogu se ugovorno dijeliti između stranki.Trening osoblja distributeraAko je proizvod tehničke prirode u ugovoru treba naglasiti obavezu izvoznika da obavi trening jednog ili više radnika da radi na tehničkom aspektu proizvoda. Ako je distribucija velika izvoznik treba da ima jednog ili više uposlenika koji su određeni za prodaju ovih proizvoda kao i njihovu promociju. Ovdje se podrazumijeva i servis nakon prodaje koju distributer treba pokriti.Uslovi plaćanja i minimalna količinaUslovi plaćanja moraju biti u ugovoru kao i popusti i rabati na količinu. Izvoznik može tražiti garanciju distributera ili njegove banke za plaćanje kao i minimum prodaje u određenom periodu.Određivanje cijeneProizvođač nastoji da ima ujednačene cijene kada izvozi na više tržišta. Prema Zakonu o konkurenciji u EU i distributer treba da ima unaprijed obavijest o promjenicijene.Zaštita intelektualne svojineIntelektualna svojina proizvođača mora biti zaštićena i registrovana od strane distributera a istu ne smije registrovati u svoje ime.Otkazivanje ugovoraKlauzula o otkazivanju ugovora je veoma važna jer u slučaju da distributer ne izvršava ugovorene obaveze proizvođač mora imati šansu da izađe iz ugovornog odnosa.

19


6.3. Špediterska potvrda o prijemu robe – FIATA FCR

20


6.4. Špediterska potvrda o transportu – FIATA FCT

21


6.5. FIATA skladišna potvrda – FIATA FWR

22


6.6. prenosivi FIATA Multimodalni Bill of Lading – teretnica – FIATA FBL

23


6.7. EUR1 obrazac za zemlje EU

24


8.1. Popis slika

Slika 1. Prikaz kontejnerskog transporta brodom 8

Slika 2. Prikaz standardne drvene palete, sanduka i kutije 10

Slika 3. Prikaz CE oznake i zelene tačke 10

8.2. Popis tabela

Tabela 1. Aktivnosti realizacije integralne logistike 2

25

Documents

Seminarski Medjunarodni Logisticki i Distribucijski Sistem