SEMINAR O NIČEOVOM ZARATUSTRI - maticacrnogorska.me ilija kapicic.pdf · na temu “Moderna psihologija”. Predavanja su pretvorena u stenogram i najzad su izdata u njemačkom i

419MATICA, Jesen 2009.www. maticacrnogorska.me

„Seminar“: Latinska poslovica kaže za rasadnik i rasad, kad

se sade biljke, nakon toga rađaju nadu da će procvjetati.

Njemački univerziteti devetnaestog vijeka odredili su riječ semi-

nar za odabranu grupu naprednih studenata, uključenih u spe-

cijalističke studije. Svi su studenti uključeni u studije pod vođ-

stvom profesora. Slično je bilo i na njemačko švajcarskim uni-

verzitetima i prema tome na Univerzitetu u Bazelu, na kojem je

1900. godine diplomirao budući doktor Karl Gustav Jung.

Započinjući svoju izabranu karijeru u psihijatriji Jung nije

namjeravao da podučava, već je otkrio da su njegovi pacijenti,

konačno i njegovi psihoanalitičari, željeli da uče. Počeo je da

analitička psihologija

SEMINAR O NIČEOVOM ZARATUSTRIKarl Gustav Jung

From 1934 to 1939 the subject of Jung’s Seminar was

Nietzsche’s Zarathustra which was interrupted several times by

his lecture trips to England, the United States and India. As a

general rule each seminar started on Wednesday morning in the

Psychological Club of Zurich. Nietzsche is perhaps the first

Western man to have experienced a psychological encounter

with the Self. It is a critical event in the history of human spirit.

Carl Gustav Jung throws light on Nietzsche’s psyche as well as

on the condition of the German collective psyche during those

fateful years.

420 MATICA, Jesen 2009. www. maticacrnogorska.me

koristi seminar, da “sadi śeme” kao metod učenja još 1912.

godine, i nastavio je da ga koristi do 1941. godine. Na Seminaru

1912. godine Jung je predavao o psihoanalizi na Univerzitetu u

Cirihu. Jedna psihoanalitičarka koja je pohađala seminar bila

je Amerikanka Fanny Bowditch koja se zbog “nervnog rastroj-

stva” obratila Jungu, sa porodičnim prijateljem James Jackson

Putnam, doktorom medicine, koji je došao na psihoanalizu rani-

je. Fannyna bilježnica za predavanje nosila je naziv “Seminar”;

druga bilježnica pokazuje da su se seminari nastavili najmanje

do 1916. godine. Za vrijeme sljedećih godina Velikog rata Jung

je bio na armijskoj dužnosti kao medicinski službenik, nije često

boravio u Cirihu, i seminari su prestali.

Poslije rata, Jung je imao mogućnost da putuje u inostranstvo i

prihvatio je poziv da drži predavanja u Engleskoj đe je ustanov-

ljena njegova škola dubinske psihologije. Godine 1920. za Junga

je pripremljena jedna grupa učenika kojoj on drži seminar na

Sennen Coveu, na vrhu Cornwalla. Predmet su bili sadržaji iz je -

dne male neshvatljive knjige o snovima jednog Engleza; ne kog

Peter Blobbsa. Ne postoji snimak što je Jung rekao. Sljedeći Co -

rnwall seminar o „Ljudskim odnosima u Relaciji prema Pro cesu

Individuacije“ dogodio se u ljeto 1923. godine na Polzeatu. Dva

analitičara iz New Yorka, Kristine Mann i Esther Harding vodila

su bilješke i jedan neobjavljeni rukopis je preživio. U 1925. godi-

ni britanski jungovci organizovali su drugi ljetni se minar o „sno-

vima i simbolizmu“ na Swanageu, u južnoj Engle skoj. Seminar je

počeo 25. jula, dan prije Jungovog pedesetog rođendana. Po novo

su bilješke rukopisa preživjele, još uvijek su neobjavljene.

Neposredno prije Swanage seminara Jung je održao svoje

prve “zvanične” seminare u Cirihu, od 23. marta do 06. jula.

Seminar je poznat pod nazivom Analitička psihologija*. On je

pregled Jungove misli od 1896. godine do raskida sa Frojdom

1912. godine; tumači pravila svog sistema i analizira simboli-

zam u Rider Haggardovoj noveli „Ona“ i drugim.

Karl Gustav Jung


Godine 1928. Jung se ukrcava na dvogodišnju analizu snova*,seminar započinje neku čitavu seriju „sađenja“ i „sijanja śeme-na“. Sljedeći seminar od 1930. do 1934. godine bio je interpre-tacija vizija*, zasnovan na „aktivnoj imaginaciji“, izuzetnimslikama jednog pacijenta, neke žene Amerikanke; ovaj seminarje odložen u proljeće 1932. godine, zbog kratkog seminara oKundalini Yogi*. Od 1934. do 1939. godine predmet je bioNičeov „Zaratustra“*, koji je bio nekoliko puta prekidan zbogJungovog putovanja radi predavanja u Englesku, u SjedinjeneDržave i Indiju. Kao opšte pravilo, svaki se seminar sastajao u srijedu ujutro, uciriškom Psihoanalitičkom klubu. Ništa se nije plaćalo, osim maliporez za čaj koji je služen za vrijeme doručka. Jung je dozvolja-vao pohađanje seminara samo sa neophodnim stvarima, i člano-vi su tako na analizi morali ili trebali biti, zajedno sa Jungom idrugim jungovskim analitičarima (od pravila se ponekad odstu-palo). Stenogrami Jungovih zapažanja u početku su vođeni odstrane članova seminara, a ka snije od zaposlenog stenogrameraMary Foote, tihog učesnika koja je postala izdavač i privatniobjavljivač transkripta umnoženog dokumenta. Transkripti sumogli biti čitani i kupovani samo od onih kvalifikovanih sa anali-ze i uz odobrenje analitičara. Od Junga nije očekivano da tomedoprinosi: on je dobijao sve slobodne kopije. Kada je štampanjeponovo traženo Jungovi prijatelji, uključujući Mary i PaulMallon, pomagali su sa troškovima.Da bi uvećao (i švajcarski) auditorij Jung je 1933. godineotvorio javna predavanja na njemačkom jeziku, u jednom audi-torijumu na federalnom Tehničkom institutu (“ETH”) u Cirihu,na temu “Moderna psihologija”. Predavanja su pretvorena ustenogram i najzad su izdata u njemačkom i engleskom izdanjuza kvalifikovane čitaoce, na isti način kao i seminari. Teme do1941. godine bile su istočni tekstovi, proces individuacije, misliSv. Ignacija od Layole, alhemija, psihološki tipovi; takođe poposebnom rasporedu, dječji snovi.*

Seminar o Ničeovom Zaratustri


Čitalaštvo seminara i ETH predavanja, prema upozorenju

uključenom u svako od njih, bilo je ograničeno na “ličnu upo-

trebu” i tekst nije mogao biti “navođen niti objavljivan bez pisa-

nog odobrenja profesora Junga”. Godine 1956, u odgovoru

izdavaču njegovih sabranih djela i drugim jungovskim učenici-

ma, Jung se složio da se objave bilješke sa seminara kao neki

dodatak djelima. Nedugo poslije Jungove smrti (1961) preduze-

to je izdavanje i objavljivanje seminara, odvojeno od djela,

izdato je i objašnjeno u saglasnosti sa Jungovim željama. Prvi

tom koji se pojavio 1984. godine bio je „Analiza snova“. Naslov

koji je obilježen zvjezdicom iznad, bio je ili će već biti publiko-

van. „Vizije“ i „Zaratustrini“ seminari kreću se do nekih četr-

deset sesija, i imaju 1500 stranica knjige. Saglasno tome, jedno

skraćenje je kasnije urađeno od strane njegovog izdavača,

James L. Jarretta, učenika Ničea i analitičke psihologije.

William Mc Guire

Karl Gustav Jung


Predavanje I02. maj 1934. godine

Prof. Jung: Dame i gospodo, Odlučio sam da vam dam semi-

nar o Zara tu stri kao što ste željeli, ali je odgovornost na vama.

Ako mislite da je Zaratustra lakši od onih vizija, grdno se vara-

te, on je pakao od konfuzije i izuzetno je težak.1 Razbijao sam

glavu određenim problemima; biće veoma teško da protumači-

mo ovo djelo iz psihološkog ugla. Međutim, pokušaćemo da to

uradimo što najbolje možemo, ali i vi morate sarađivati.

Ja mislim, što se tiče tehnike najbolje bi bilo da idemo kroz

poglavlja od početka, ali se plašim se da će nas to odvesti dale-

ko, mnogo dalje od jednog termina, da brazdamo kroz cijelu

stvar. Vrlo je važno da moramo raditi na njemu mnogo više nego

na vizijama, ali možemo napraviti pauzu neko vrijeme ako želi-

te; možda se od njega razbolite u dugačkoj trci, ali ja ne poznaj-

em neki drugi način bavljenja njim. Vi znate, ova su poglavlja

Zaratustre neka vrsta propovijedi u stihu i imaju neku analogiju

sa njima, tim više koliko su evolucioni događaji. Oni oblikuju

neku nit dešavanja i iskustva, manifestacije su nesvjesnog, često

su nekog vizionarskog karaktera; zato je preporučljivo da slije-

dimo istu tehniku u analizi koju smo koristili za vizije. Postoje

određena poglavlja koja sadrže ili počinju iz vizija, ili su

komentari vizija ili snova koje je imao Niče, a ostala poglavlja

su propovijedi izgovorene od Zaratustre.


1 Prethodni seminar, posvećen analizi slikanih vizija jedne Amerikanke,

Cristiane Morgan zaključen je prošlog 21. marta, počeo je 30. oktobra 1930.

godine. Skraćene bilješke Mary Foote objavljene su kao Seminar o vizijama,

(Cirih, 1976), u dva toma. Kompletno djelo će se pojaviti uskoro u štampi od

Princeton University Pressa.


Dakle, Zaratustra ne znači samo neku metafiziču ili poetsku fi -guru pronađenu od samog autora. On je jednom pisao sestri da muse Zaratustra pojavio u snu kad je bio dječak.2 Ja sam pronašaoneku aluziju na neobičnu činjenicu kad je Niče studirao u Laj pci -gu, bio je vatreni pristalica persijanske sekte, takozvane mazdai-stičke sekte i njihov prorok je bio čovjek koji je sebe zvao El -Ha - Nisch. Ali, taj čovjek je rekao da je njemački jezik iz blago-slovene zemlje Saksonije zvane Haenish dobro poznato sakson-sko ime; činjenica je da mi je profesor orijentalnih jezika odavderekao da je kad je on studirao persijanski jezik u Lajpcigu taj čo -vjek bio sa njim na istom seminaru.3 Sasvim je sigurno da on nijeorganizator te mazdaističke sekte, ona je starijeg porijekla. Oni supreuzeli određene persijske ideje iz Zend - Aveste, praktično higi-jenska pravila koja su primljenjivali na manje ili više mehaničkinačin, udružena sa metafizičkim učenjem takođe preuzetim izZend - Aveste koja je, kao što znate, kolekcija svetih knjiga Za ra -tustrine vjere. Pretpostavlja se da se Niče upoznao sa nekim čla-novim sekte i zato stekao neku ideju o Zaratustri ili o zoroasteri-stičkoj tradiciji. Međutim, ja lično u to ne vjerujem; on nikad nebi prihvatio vrlo visoke ideje o Zaratustri kroz njihovo reprezen-tovanje. Niče je bio vrlo načitan, na mnogo načina vrlo obrazo-van, tako da je sasvim vjerovatno ili čak izvjesno da je imao nekeposebne studije na pravcu Zend - Aveste, jednog njenog velikogdijela koji je već bio preveden u njegovo vrijeme. Sad postojijedan dobar njemački prevod i jedan engleski iz serije Svete knji-ge Istoka. Sadrži knjige iz veoma različitih perioda, najranije izkojih je Yasna uključuje takozvane Gathas, propovijedi u stihu.4

Karl Gustav Jung

2 Ničeova sestra Elizabet Forster Niče piše da se figura Zaratustre i ogrom-

ni broj vodećih misli u ovom djelu pojavio u snovima i spisima autora. N /

Djela (Vidi Listu bibliografskih skraćenica, Uvod, str. 13.).

3 Emil Abegg sa ciriškog Univerziteta, profesor orijentalnih jezika, najpoz-

natiji po Der Messianglaube in Indien and Iran (Berlin & Leipzig, 1920.)

4 Gathas ili pjevanja, prvi su dio persijskih rukopisa Zend - Aveste. Vidi


Zovu se Zaratu strine propovijedi u stihu i napisane su na poseb-nom dijalektu starog iranskog jezika; pošto su vrlo drevne pret-postavlja se za najstarije od njih da stvarno sežu daleko unazad doZaratu stri nog vremena. I one bi činile model za propovijedi ustihu Ničeovog Zaratustre.Mi moramo malo krenuti u istoriju Zaratustrine vjere zato što

ona igra određenu ulogu u simbolizmu knjige. Zaratustra je sko -ro legendarna figura; postoje određena mišljenja o njemu kojadokazuju da je morao biti stvarna osoba koja je živjela u drevnavremena. Nije ga moguće tačno locirati geografski ili istorijski,ali je morao živjeti između sedmog i devetog vijeka p.n.e, vjero-vatno u śeverozapadnoj Persiji. Podučavao je uglavnom na dvorukralja ili princa zvanog Vishtaspa (grčki oblik ovog imena jeHystaspes, što morate pamtiti jer je to bilo ime oca Darija I).Priča kaže da se Zaratustra prvo upoznao sa dvojicom savjetnikana dvoru Vistaspe, a preko njih sa plemenitom kraljicom koju jepreobratio, i onda preko nje i kralja. To je psihološki vrlo uobi-čajen postupak, ono se obično dešava na takav način. Jedan odnajuspješnijih propagandista ranog hrišćanstva u visokim krugo-vima bio je papa Damasus I, čiji je nadimak bio matronorum aur-salpius, što znači čovjek koji golica plemenite dame; koristio jedame iz plemenitih porodica da preobrati ple mstvo Rima.5

Dakle, to je vjerovatno neki istorijski detalj u Zara tu stri nomživotu. Dakle, za razliku od drugih osnivača religija, on je biooženjen i doživio priličnu starost. Ubili su ga vojnici prilikomokupacije njegovog grada dok je stojao u blizini svog oltara.Gathas su vjerovatno autentični dokumenti koji datiraju iz

Zaratustrinog vremena i sasvim je vjerovatno da su njegovo vla-stito djelo. Praktično iz njih se ne može ništa zaključiti o nekomistorijskom detalju, ali to drevno učenje je bilo izuzetno inteli-


Drevna Persija, prevod A.V. M. Jackson, (New York, 1917), tom II u F. Max

Mullerovim Svetim knjigama Istoka, (Oxford, 1879 - 1926, 50 tomova.

5 Sv. Damasus I bio je papa od 366. do 396. godine.


gentno za ta vremena i karakterisano je sa nekim posebnim oso-binama, za koje čovjek može reći da su putokaz za činjenicu daje Niče bio blizak sa tom figurom. Ustvari, Niče lično kaže da jeizabrao Zaratustru zato što je on bio pronalazač suprotnostidobra i zla; njegovo učenje je kosmička borba između sila svjet-losti i tame, i on je onaj ko je ovjekovječio taj vječni konflikt. IZaratustra se vratio nazad kroz vrijeme da popravi to otkriće, daizmiri dobro i zlo koje je on po prvi put razdvojio u davna vre-mena.6 Istina je da čovjek nije sposoban da ukaže na nekog rani-jeg mislioca nego što je Zaratustra koji je kao glavni principnaglasio suprotnosti između dobra i zla. Na tom principu jezasnovana cjelokupna zoroasteristička religija.U početku je to bilo jedno dogmatsko učenje, postoji jedan

najmudriji i najmoćniji bog zvani Ahura Mazda (što jednostavnoznači neko mudar, nešto poput Lao Cea), sa atributom Ahura.Ahura je iranska verzija riječi iz sanskrita Asura, što je ime bogau najstarijim djelovima Rig Vede. Vi znate, Rig Veda je kolekci-ja pjesama i himni, dio svete literature Hindusa koja seže una-zad do nekih ekstremno davnih vremena, vjerovatno do vreme-na prvobitnog arijevskog osvajanja Indije. Jedan od najstarijihdjelova sadrži takozvane pjesme žaba svještenika i za njih sepretpostavlja da datiraju unazad do pet hiljada godina p.n.e, iakoja ne znam da li je ta procjena tačna.7 U tim starim pjesmamažabe, kao što sam vam rekao, svještenici u svom kišnom zanosupoistovjećuju sebe sa žabama; kad je bila suša svještenici su pje-vali pjesme žabe da bi pala kiša. Oni oponašaju žabe kako pje-

Karl Gustav Jung

6 Niče kaže, Zaratustra je bio prvi koji je vidio borbu između dobra i zla,

suštinski točak u dešavanju stvari ... Zaratustra je stvorio najznačajniju gre-

šku morala. Konsekventno tome, on je takođe bio prvi koji je opazio grešku,

(Elizabet Forster - Niče, Uvod, N / Djela, str. 26).

7 Rig Veda (Pjesma u slavu svetog saznanja) je najstarija i najvažnija od

hinduističkih svetih knjiga, bavi se Asurama, ili visokim bogovima, kolektiv-

no. Različito datira od 2000. do 1200. godine p. n. e.


vaju poslije kiše zato što se tada dobro ośećaju u svojim barama,ali kad nema vode, nema ko da pjeva - takođe i primitivci, da biproizveli kišu, imitiraju padanje kapi kiše, ili prosipaju krv ilimlijeko, ili zvižde imitirajući zvuk vjetra da donese oblake.Ovaj Asura je najveći bog i on je različit od koncepta deva(Deva, korijen je riječi iz koje je na primjer izveden Zevs, Deusi Ziu kao i eng. riječ Tuesday).8 Deve su sijajući bogovi dana,čistog plavog neba, vidljivih stvari na svjetlosti dana, dok jeAsura skriveni bog, neki bog uglavnom duhovnog i moralnogkaraktera. Dakle, u kasnijem razvoju, kasnijim djelovima RigVede - Asura je dezintegrisan u mnoštvo asura, i oni su očigle-dno demoni zle prirode. I vi pronalazite da se iste stvari dešava-ju sa devama u Persiji. Zoroasterizam ima taj koncept Asure naj-većeg boga, te vrlo drevne ideje iz Rig Vede, i oni biraju ime upersijskoj formi Ahura, kao neki atribut za Mazdu, tako da senjihov bog zove Ahura Mazda. Ahura Mazda, najveći bog, mudri čovjek, pretpostavlja se da

je Zaratustrina kreacija, i on stiže do te formulacije vjerovatnokroz unutrašnje iskustvo o kojem njegova priča govori. Ova seiskustva u staroj literaturi zovu „susreti i pitanja“; to jest, on jesreo Ahuru Mazdu ili njegovu izgovorenu riječ zvanu VahuMano koja znači dobro stajalište. Njemačka riječ za Vahu Manobi bila: die gute Gesinnung, dobro stajalište, dobra namjera,dobra riječ, prava riječ. Mi to lako možemo prevesti, bez naro-čite filosofske teškoće, sa hrišćanskim konceptom Logos; izgo-vorena riječ koja reprezentuje boga u inkarniranom svijetu,Logos kao inkarnacija u Hrista bio bi tačan duplikat Vahu Mano.Čovjek pronalazi isti koncept u islamu u mističnoj Sufi sekti đese Allah, zato što je bezimen, neizreciv i stoga bezobličan,pojavljuje u opipljivoj formi u Chidr, neko ko je zelen, ko jenazvan „prvi Allahov anđeo“, „riječ“, „lice Allahovo“. „Anđeo


8 Pored sličnosti sa sanskritom, postoji njemačka riječ Tiwas, latinska Deus,

avestanska Daeva, a sve znače nebo, raj, bog.


lica“ slična je koncepcija u Starom zavjetu, vrsta neke opipljivereprezentacije nekog apsolutno neopipljivog i neopisivogbožanstva.9 Dakle, Ahura Mazda ili Vahu Mano postaje Zaratu -strino iskustvo takozvanih susreta i pitanja: On je imao, ja mi -slim, sedam susreta sa dobrim duhom Ahure Mazde. (Postoji ta -kođe i loši duh o kojem ćemo pričati uskoro). Zaratustra je doži-vio otkrovenje, on je podučavao istinu pomoću tog duha. Tosada pominjem zato što je on paralela sa Ničeovim Zaratustrom.Ime Zaratustra je persijsko i piše se Zarathustra; ushtra je

tipično persijsko i znači kamila. Postoji porodična priča o njemui sva imena u njegovoj porodici imaju posla sa ždrijepcima,konjima, stokom, kamilama itd. pokazujući da su sasvim priro-dni ljudi i da pripadaju vrsti stočnih ljudi. Takođe je njegovaideja o nagradi u raju bila previše arhaična. Nadao se da ćeposlije života u budućoj zemlji biti potpuno nagrađen dobromnagradom, jednim ždrijepcem i dvanaest kobila, kao i savršenimtijelom i vječnom mladošću. Čovjek pronalazi sličnu ideju još iu islamu. Grčka verzija imena Zaratustra je Zoroaster. Ali Grcine znaju praktično ništa o njegovom učenju; za njih je on bioveliki čarobnjak i astrolog, sve što je dolazilo pod njegovimimenom bila je magija i crna vještina. Dakle, iza manifestacije boga u izgovorenoj riječi ili u dobroj

namjeri Vahu Mano, postoji korespondirajuća crna manifestaci-ja, zli duh Angro Mainyush. (On je kasnije nazvan Ahriman, aAhura Mazda je nazvan Ormazd). Ova dva duha, Vohu Mani iAngro Manyuish pokazuju da u početku nije bilo razdvajanjadobra i zla. Ali su se kasnije posvađali jedan sa drugim, dogodi-la se borba i tada je stvaranje svijeta postala nužda. Dakle,Ahura Mazda je stvorio svijet, ali je bio pometen sa njim šesthiljada godina, tako da nije znao što da radi i onda je Angro

Karl Gustav Jung

9 Chidr, u Sufi literaturi, je prvi Allahov anđeo, „Allahovo lice“. U Starom

zavjetu, poslije Jakovovog rvanja sa anđelom on kaže: ...Vidio sam Boga licem

u lice, (Postanje 32: 30).


Manyuish razbio njegovu kreaciju i uništio čitav prizor. I odtada postoji pakao za plaćanje, zato sva svjetlost nestaje u tami,i donio je mnoštvo demona u ovaj sadašnji svijet da bi ga uma-njio. U početku je imao jedan veliki pravi uspjeh: uspio je preo-bratiti deve za svoja uvjerenja i tako one postaju đavoli (svaka-ko, devils dolazi od deva), upravo kao što Ahura postaje ahuras,mnogi demoni. Tako originalni predivni bogovi dana, bogovi vi -dljivih stvari, ljepote i harmonije postaju zli i noćni demoni i fo -rmiraju osnovno tijelo zlih sila, upravo kao što stari germanskibogovi postaju đavoli oluje i svih vrsta zlih duhova, kad su de -tronizovani od strane hrišćanstva. Dakle, postoji neprestalna bo -rba između Vahu Mano i duhova zla koje vodi Angro Manyuish. Što na kraju radi Ahura Mazda nije sasvim vidljivo niti shva-

tljivo; svakako, pretpostavlja se da je na strani dobra - on je sadobrim duhom, ali nije jasno da li je i sa svojim zlim duhom. Toje neka ista neugodna situacija koju imamo i u hrišćanstvu đenijesmo potpuno sigurni kakva je relacija između boga i đavola.Da li on vlada zajedno sa bogom, ili što je to već? Ta hrišćanskaneugodnost je staro nasljeđe iz Persije. Mogu vam reći još neko-liko stvari koje potvrđuju tu ideju i zato teolozi ne voleZaratustru i kritikuju ga. Ali on je stvarno utemeljivač hrišćan-ske dogme; sve posredne i suprotne stvari takođe se mogu pro-naći u persijskoj religiji. Jedina stvar koju teolozi o tome kažu jeda je hrišćanstvo mnogo viša religija. Oni sa velikim zadovolj-stvom ističu da je persijska religija samo religija nagrađivanja,ljudi su dobri samo da bi bili nagrađeni u raju i utemeljivač ličnoočekuje ždrijepca i dvanaest kobila - i vi vidite koliko je tonisko! Ali, ja se sa tim potpuno ne slažem. Mala je razlika bilaod njega do vremena Homera i grčke mitologije - da i ne govo-rimo o germanskoj tradiciji - kada se žrtvovanje đece i jedenjeljudskog mesa još uvijek dešavalo. To su bila visoko primitivnavremena, dakle, nije čudo da je Zaratustra imao neka konkretnaočekivanja. Inače, njegovo je učenje bilo izuzetno mudro i



napredno. Bio je, na primjer, glavni protivnik magije; htio je daje iskorijeni đe god je sreo, takođe su hramovi i svještenici tre-bali da siđu s pozornice. Na početku nijesu imali prave svješte-nike, to je bilo poput početaka hrišćanstva. Ali, uskoro su sepojavili isti procesi kao i u hrišćanstvu - priliv primitivne magi-je i primitivnih bezbožničkih ideja i predivni monoteizam AhureMazde bio je razbijen u mnoštvo bogova, poput razbijanja bogau Trojstvo, i onda u mnoge svete i tako dalje. Naravno, AhuraMazda je imao kvalitete, bio je istina, bio je mudrost, bio jepravda i tako dalje - i ovi su kvaliteti bili personifikovani kaotakozvane amesha spentas, koji su besmrtni duhovi. Jedan je bioistina, drugi pravda - apstraktni kvaliteti poput takozvanih atri-buta Boga u hrišćanskoj dogmi. Ovi amesha spentas takođe supostali bogovi, i cjelokupni duhovni stav ranog Zaratustrinogučenja se promijenio i postao užasno usavršen ritualizam. Međutim, originalno učenje Zaratustre bilo je karakterisano

stvarnom duhovnom pobožnošću. To je bio Gesinnung, moralnistav koji pretpostavlja mnogo više nego spoljašnje djelovanje.Njegovo je stajalište bilo da ako počiniš neki grijeh vani u stvar-nosti, dakle ti činiš grijeh unutra u savjesti, i to je ista stvar,upravo loša. I razmišljanje iz osmog ili devetog vijeka p.n.e. biloje niveau (nivo) takvog religioznog učenja! To je neki iznena-đujući visoki nivo, i ovo izuzetno moralno rasuđivanje pokazu-je jednog najneobičnijeg genija.Dakle, to je bio model za Ničeovog Zaratustru. To nije imalo

nikakvog posla sa mazdaističkom sektom. Ja mislim da je on,tačnije, kao što je rekao, bio figura starog opstajanja; on je biostaro iskustvo mudrog starca. Vi znate, mi često govorimo oovoj figuri kao o personifikaciji prenesene mudrosti vjekova,istini koja je postala instinktivna kroz iskustvo, čovjek možereći, koja živi milionima godina, neka vrsta prirodne mudrostikoja je rođena u nama i kojoj dugujemo koordinaciju našeg cje-lokupnog biološkog i psihološkog sistema - to staro iskustvo

Karl Gustav Jung


koje je još uvijek vidljivo u našim snovima i našim instinktima.To je mentalni i spiritualni aspekat savršene prirodne činjenice,naime teleologije živog sistema. Tako Niče bira najdostojniji inajvredniji model za svog mudrog starca, zato što je on za njegabio ista vrsta iskustva. Vidite, u prvoj polovini svog života Niče je bio veliki i intui-

tivni intelektualac, uglavnom buntovan i kritičar tradicionalnihvrijednosti, i vi to još pronalazite u Zaratustri. Bilo je vrlo maloonoga što bi čovjek zvao pozitivnim u njemu; mogao je kritiko-vati sa izuzetnom učenošću, ali ipak nije bio sintetičan ili kon-struktivan, i nije mogao proizvesti vrijednosti. Onda iznenada,poput nekog izuzetnog otkrovenja, pojavilo mu se ono što je iz -ostavio u prethodnim spisima. Rođen je 1844. godine, počeo jeda piše Zaratustru 1883. godine, dakle kad je imao trideset de vetgodina. Način na koji ga je napisao posebno je osoben. On je li -čno o tome napisao stih: Du wurde eins zu zwei und Zara thustraging un mir vorbei: Tada jedan postade dva i Zaratustra pođe sa

mnom,10 značeći da je tada Zaratustra postao manifestovan kao


10 Predivna mala pjesma koju je Niče napisao negđe između 1882. i 1884.

godine, zaslužuje navođenje u cjelosti:

Sils - Maria

Śedio sam čekajući - ništa određeno.

S onu stranu dobra i zla, uživajući u skorašnjem svijetlu,

Uskoro hlad, sad se samo igra, sada

jezero, sada podne, cijelo vrijeme bez kraja.

Tada iznenada, prijatelju, jedan postade dva -

i Zaratustra pođe sa mnom.

Niče je volio švajcarski grad Sils - Maria, đe je napisao drugi dio Zaratustre.

Jung će se vratiti na ova dva posljednja reda kao na izraz Ničeovog trenutka

objektivnosti, njegovih kreativnih namjera, što je bilo neko unutrašnje jedinstvo.


druga ličnost u njemu. To pokazuje da je on imao prilično jasnuideju da on nije identičan sa Zaratustrom. Ali kako je on mogaopomoći pretpostavljajući neki takav identitet u tim vremenimakada nije bilo psihologije? Tada se niko ne bi usudio da uzme zaozbiljno ideju o personifikaciji ili čak o nekom autonomnom du -hovnom činiocu. Godina 1883. je bila vrijeme procvata materi-jalističke filosofije. Dakle, on je morao da se poistovjeti sa Zara -tustrom uprkos činjenici da je ośećao, kao što ovaj stih dokazu-je, određenu razliku između sebe i mudrog starca.11 Tako je nje-gova ideja da se Zaratustra vraća da popravi greške svog pretho -dnog otkrića psihološki najkarakterističnija, to pokazuje da je onimao neko apsolutno istorijsko ośećanje o tome. On je očiglednoośećao sasvim jasno da je iskustvo te figure bilo arhetipsko. Onoje sa sobom donosilo nešto od daha vjekova i to ga je ispunja-valo posebnim ośećanjem sudbine: on je osjećao da je bio poz-van da popravi štetu učinjenu u dalekoj prošlosti čovječanstva. Svakako, takvo ośećanje je najuzvišenije za nekog pojedinca:

nije čudo da je Zaratustra imao dionizijsko iskustvo par exella -nce. U kasnijem dijelu knjige dolazi ta ekstasis. Zaratustra ga jestvarno vodio do potpunog razumijevanja misterija Dionisovogkulta: on je već imao ideju o njemu, ali je Zaratustra bio isku-stvo koje je činilo cijelu stvar realnom. U jednom pismu svojojsestri on daje najimpresivniji opis ekstasis u kojoj je on pisaoZaratustru.12 Postoje četiri dijela knjige i svaki od prva tri dije-la napisan je unutar deset dana, što je poprilično značajno. Prvi

Karl Gustav Jung

11 Zaratustra kao druga Ničeova ličnost podśeća čovjeka na ono što je Jung

rekao o svom vlastitom prepoznavanju pośedovanja oboje, Ličnosti broj 1 i

Ličnosti broj 2, (Vidi, MDR str. 44 - 45 / 55). Niče se često suprotstavljao nje-

mačkom idealizmu svojim materijalističkim naučnim gledištem. Jung bira

1883. godinu, zato što je to bila godina kada je počelo sastavljanje Tako je

govorio Zaratustra.

12 To je takođe u Uvodu za N / Djela od Elizabet Forster Niče, str. 16.

Zaratustra je započet 1883. a završen 1885. godine.


dio je napisan na Rivijeri, drugi u Sils - Maria i Engadine, a trećiponovo na Rivijeri; četvrti je napisan na raznim mjestima i pisa-nje je trajalo duže. Rekao je o svom načinu pisanja da je iz njegaprosto istekao, bio je skoro autonomne izrade; pouzdanomsigurnošću riječi predstavljaju sebe i čitav nam opis daje utisako sasvim izuzetnom stanju u kojem je on morao biti, stanju po -śednutosti u kome praktično već duže vremena lično nije bio. Toje bilo kao da je bio pośednut kreativnim genijem koji je uzeonjegov um i stvorio ovo djelo, van jasne potrebe, na neki najne-izbježniji način. Sada ćemo početi prvo poglavlje, uvodni govor Natčovjeka,

posljednjeg čovjeka:

Kada Zaratustri bijaše trideset godina on napusti svojzavičaj, i ode u planine. Tu se radovaše duhu svome i sa -moći svojoj, i to mu nije dosadilo za deset godina. Ali nakraju njegovo se srce promijeni - i izlazeći jednog jutra sarumenom zorom, dođe prije sunca i tada mu reče:Ti velika zvijezdo! Što bi bila tvoja sreća kada ne bi

imao one za koje je tvoj sjaj!Deset si se godina penjalo žurno u moju pećinu ovamo

gore: dosadila bi ti tvoja svjetlost i tvoje putovanje da nijebilo za mene, mojeg orla i moju zmiju.Ali, mi smo te čekali svakoga jutra, uzimali smo tvoje

preobilje, i blagosiljali te zbog toga.Gledaj! Umoran sam od moje mudrosti, poput pčele ko -

ja je sakupila toliko mnogo meda: potrebne su mi ispru-žene ruke da ga uzmem.Željan sam da darujem i dijelim, sve dok mudraci ne

postanu zadovoljni u svojoj ludosti, i siromašni srećni usvom bogatstvu.

Mi moramo prvo pokušati da stvorimo psihološku situaciju.

Kao što sam rekao, ja ću se baviti ovim poglavljima ili iskustvi-



ma poput vizija. Ovđe počinje priča o Zaratustri. Čovjek koji

govori i piše je Niče; to je kao da je on bio istoričar o Zaratustri,

opisujući što je on radio. Zaratustra je očigledno ovđe objektivi-

ziran, ne čini se da je pisac poistovjećen sa njim. Dakle, on je

rekao da je bio trideset godina star kad je napustio svoj dom. Na

koju se činjenicu odnosi ovih trideset godina? Koliko ja znam,

ne postoji određena hronologija u Zaratustrinom životu osim

kad je umro, imao je sedamdeset sedam godina.

Mr. Allemann: To se odnosi na Hristove godine.

Dr Jung: Da, legendarne Hristove godine kad je počeo svoju

karijeru poučavanja; to odmah stvara neku sličnost između

Zaratustre i Hrista. To je neka sličnost koja je uopšte istorijski

dozvoljena: naime, to je u zoroasterističkom učenju svakih hilja-

du godina - što svakako znači neki neodređeni period svijeta,

oko pola mjeseca velike idealne godine - Saoshyant se pojavlju-

je (on je popravljač, spasilac), koji uči ljude novo otkrovenje,

neku novu istinu ili obnavlja stare istine, neki je posrednik izme-

đu boga i čovjeka. To je neka najodređenija ideja koja je stigla u

hrišćansko učenje đe je dobila neku različitu formu. U hrišćan-

stvo je ušla ideja enantiodromie.13 Da bi Hristovo učenje imalo

efekte data je šansa Satanu, što učite iz knjige Otkrovenja, „za

dva vremena i polovinu vremena“ - takođe to je neki neodređe-

ni period za koji je on priznat, očigledno da zadovolji sebe, čine-

Karl Gustav Jung

13 Jung je uzeo riječ od Heraklita, grčkog „mračnog filosofa“ iz VI vijeka

p. n. e. Ona znači surovi „brojač koji se kreće za“: Jung je koristio riječ da

označi tend enciju nekog stanja da porodi svoju suprotnost. Tako rano kao

1921. godine Ju ng navodi samo-identifikaciju bolesnog Ničea sa Hristom, nje-

govu deifikaciju i poslije mržnju prema Vagneru, kao instance enantiodromia,

(CW 6, par. 708-9).


ći sve vrste zla.14 Ovo je jedan od izvora o Antihristu što doka-

zuje da je ideja postojala i u prvom vijeku. Praktično, pod istim

okolnostima pod kojima je rođen Hrist, rođen je i njegov crni

brat Antihtrist, i on pravi ista čuda da bi zavodio čovječanstvo.

On je vrsta negativnog Saosyanta koji se pojavljuje kada poziti -

vna vladavina Hrista dođe do kraja. Prema persijanskom računa-

nju, vladavina Antihrista bi počela poslije mjeseca velike ideal-

ne godine oko 1100. ili 1200. godine.15 Činjenica je da je oko tih

godina u hrišćanskom svijetu bila velika pometnja zato što su

pretpostavljali da je kraj svijeta došao u 1000. godini - prema toj

staroj ideji da se novo otkrovenje događa ili se nešto dešava sa

svijetom poslije hiljadu godina. Ali, očigledno ništa se nije dogo-

dilo. To je istina, međutim, u tim vremenima moć cr kve je dosti-

zala svoj vrhunac i svjetovne snage su bile ukroćene. Ubrzo

zatim, počele su da se uzdižu i crkva je bila u opadanju; i to se

nastavilo; najgori udarac joj je zadat oko početka še snaestog

vijeka kad se unutar crkve dogodila šizma: protestantizam.

Dakle, ova ideja o Saosyantu svakako je, takođe, ušla u Niče -

ov um: njegov Zaratustra je Saosyant koji dolazi poslije hiljadu

godina koje su ispunjene - ne sasvim, već a peu pres (manje-

više, pp.). Na nesreću, to je bilo samo 1883. godine, ali rajske

moći su nešto neredovno - vjerovatno sat u raju ne radi ispravno,

i niko ne zna tačno vrijeme - tako da Saosyant dolazi nešto rani-

je, kao neka reinkarnacija u liku Zaratustre. I on ulazi u svoj

poziv poput prethodnih Saosyanta, Hrista ili Antihrista. Iz

Ničeovih djela čovjek svakako zna da je on veoma mnogo imao


14 Vidi Otkrovenje 12 : 14 i Danilo 12 : 7: U Otkrovenju neki komentatori

poistovjećuju Nerona sa zvijeri i Antihristom, satanskim mesijom.

15 Jung na drugom mjestu zapaža da je Idealna godina bila različito računa-

ta: 36.000 godina u vremenu Origena i 24.120 godina od Tycho Brahe, (CW

9, II. par. 136 n.).


na umu ideju o Antihristu. On je, svakako, napravio veliku priču

o svom anti - hrišćanstvu i sebe smatrao kao neku inkarnaciju

Antihrista - ali ne samo sa značenjem destruktivnog đavolskog

Hristovog brata već, novog Saosyanta. On će svakako u dovolj-

noj mjeri uništiti stare vrijednosti, ali za neki bolji i viši ideal, za

neki moral koji je mnogo viši od hrišćanskog. On se zbog toga

ośećao kao pozitivni Saosyant, uprkos činjenici da je usvojio

naziv „imoralist“ i „Antihrist“. Takođe, i u Indiji postoji ideja o

spasiocu ili popravljaču koji se pojavljuje svakih hiljadu godina

u nizovima inkarniranih bodhisattvas; na primjer, bodhisattva

prošlog svijeta Buddha Amitabha, Buddha Sakya Muni stvarnog

sadašnjeg svijeta i Buddha Mitraya dolazećeg svijeta; postoje i

mnoge druge, zato što postoje i mnogi drugi svjetovi. Buddha

Amitabha je jedan od najvažnijih. Posebno je obožavan u Japa -

nu, on je Buddha čistote, istine; a Matraya koji još treba do dođe

je Buddha savršene ljubavi.16 Ovo je ista ideja o periodičnosti. I

to je zasnovano na takvom iskustvu kao Ničeovo o arhetipskoj

figuri mudrog starca; on je neka izuzetna istorijska figura koja

sa sobom donosi miris prošlih vjekova, ośećaj sadašnjeg prisu-

stva davnih vremena, kao da je vrijeme u potpunom zastoju i

5000 godina su upravo u dotičnoj sobi do 2000. godine naše ere.

Ja sam potpuno siguran, iz onoga što je Niče rekao o Zaratustri,

da ga je doživio kao identitet unutar sebe, koji postoji mnogo

hiljada godina prije njega, i da je još uvijek tu. Kad se ta figura

pojavi, on izlazi iz pozadine koja je još uvijek prisutna; pozvan

je da se pojavi u sadašnjoj epohi zbog potrebe vremena. Pošto je

Zaratustra rekao da je star trideset godina, on objavljuje izvjesnu

analogiju sa Hristom.

Karl Gustav Jung

16 Buda Amitabha je „zaštitnik našeg sadašnjeg perioda svijeta“, (CW 11,

par. 912). Shakya Muni je istorijski Budha. Mitraya je Bodhisattva koji će biti

rođen 5000 godina poslije smrti Gautame.


Onda mi ovđe imamo nagovještaj za mjesto đe je živio, on

napusti jezero svog zavičaja. Zašto bi tako mala stvar bila pome-

nuta? To je neki najbeznačajniji detalj, ali ako upotrijebite pra-

vila interpretacije sna ovog simbola to je psihološki sasvim oča-

ravajuće. Što bi bilo jezero nečijeg zavičaja i đe čovjek ide kad

napusti jezero?

Miss Hannah: Zar jezero njegovog zavičaja nije lično nesvje-

sno koje on napušta radi kolektivnoga nesvjesnog.17

Dr Jung: Sasvim tačno. Jezero je ograničeno i određeno za raz-

liku od mora za koje se pretpostavlja da je neograničeno. Zato je

more uvijek simbol kolektivno nesvjesnog koje niđe nema grani-

ce, dok je jezero poput bića uvijek zaključanog u terra firma koje

uvijek simbolizuje svijest. To bi bila ta količina nesvjesnog koja

je zaključana u svijesti, savršeno kontrolisani dio od strane svije-

sti. Tako je jezero nečijeg zavičaja blisko lično nesvjesnom, taj

dio koji čovjeka povezuje sa ocem i majkom, braćom i stričevi-

ma, naslijeđenim okolnostima i tako dalje; ono je neko lijepo,

dobro znano mjesto koje svojom istorijom stvara početak nečijeg

života. Onda se Zaratustra pope na planine. Što je to?

Mrs. Crowley: Radi razmišljanja.

Dr Jung: Da, ali vi sasvim dobro možete razmišljati i u blizini

jezera. Na Tibetu su uobičajeni zahtjevi mudraca, s jedne strane

brijeg, a sa druge jezero, inter collem et aquam.


17 Đe su za Frojda nesvjesni sadržaji uglavnom potiskivanja, toliko rano do

1912. godine Jung je pisao o supraindividualnoj sveprisutnosti koju će on ka -

s nije zvati kolektivno nesvjesno za razliku od ličnog nesvjesnog, (CW 5, par.

258.).


Dr Bahadurji: On je želio da bude na višem nivou iznad obič-

nog čovječanstva.

Dr Jung: Da, to je svakako neka analogija sa rishis, legendarnim

mudracima koji su živjeli na vrhovima himalajskih planina na

Tibetu,18 Ovi ljudi su živjeli još u samoći, tačnije na sumornom

mjestu između voda, poželjnije jezera ili rijeke i planinske strane,

visoko gore iznad običnih ljudi. To ośećanje je igralo veliku ulogu

u Ničeovom slučaju. Kada se popeo u Sils - Maria koji je blizu

šest hiljada stopa iznad nivoa mora, on je iskoristio da kaže da je

bio šest hiljada stopa iznad dobra i zla - to jest, iznad običnog

čovječanstva. Stoga se on sasvim dobro ośećao u Engandine - to

je vrlo visoki sprat. Dakle, to ovđe znači da je on ostavio kontro-

lisane obične zavičajne uslove, porodičnu psihologiju i popeo se

na posebno visoki nivo đe je povećao svoj horizont, kao što

mudraci idu na takva mjesta radi povećanja svoje svijesti i svog

horizonta, da se odvoje od haosa događaja da bi jasnije viđeli. Za -

to poslovica Lao Cea kaže: Onaj ko se odvoji da gleda iz daljine,

jasnije vidi.19 I u samoći on je pośednut svojim duhom, i deset

godina mu nije dosadilo. Ovđe je sljedeći detalj deset godina.

Mr. Allemann: Trideset plus deset otprilike čini doba koliko je

imao Niče kad ga je napisao.

Karl Gustav Jung

18 Rishis su mudraci, gurui, komentatori, koji nastavljaju da budu inkarni-

rani kao učitelji.

19 Tao Te Đing (vjerovatno 4. vijek p. n. e.) - da bi se dostigao Tao nužno

se odvojiti od tenzija suprotnosti (enantiodromia) da bi postigao distancu od

konflikta i želje. Vidi CW 6, par. 358 - 370 i Put i njegova moć, ed. i prevod

Arthur Waley (New York, 1958, str. 141, i passim).


Dr. Jung: Da, imao je trideset kada je otišao i četrdeset kada je

ostvario povećanje mudrosti. To je detalj iz njegovog života koji

nijeste znali, prvih deset godina nije imao učenike i zbog toga je

brinuo - čak i tada je imao samo jednog, svog mlađeg rođaka.

Ipak, mnogo kasnije uspio je preobratiti ljude za svoju mudrost.

Ovih deset godina je lako moglo imati posla sa tom činjenicom,

iako ja nijesam u to siguran. Ali, je takođe i psihološka činjeni-

ca da upravo čini vrijeme kad je počeo da piše Zaratustru, tre-

nutak kada je napustio svoje planine.20 Ovđe opisuje kako je

došao da da svoju poruku čovječanstvu, njegovo se srce promi-

jenilo. I tada stiže da prizove sunce. Dakle, kako biste vi razu-

mjeli njegovo prizivanje? To je prvi događaj, prvo iskustvo

avanture. Ovo nije tako jednostavno kao naše vizije; imamo

određeni kod, ali je on ovđe neobilježeni tok voda.

Mrs. Fierz: Ako bi planinska visina bila više nego obična ljud-

ska svijest, sunce bi bilo simbol te ljudske svijesti, koje je on

gledao toliko mnogo godina, i o kojem sada govori. To jest, on

bi bio na putu koji je mnogo više nego čovjekova svjesna psiha,

a pozdrav suncu bi bio ośećaj ili razumijevanje toga.

Dr Jung: Vi biste razumjeli ovaj simbol sunca kao objektivi-

zaciju njegove vlastite superljudske svijesti koju je on stekao

kroz život, podižući je na taj viši nivo? Da, svakako sunce je

simbol središta svijesti, on je princip svijesti zato što je svjetlost.

Kad razumijete stvar, vi kažete, Ja vidim - i da biste viđeli vi tre-

bate svjetlost. Suština razumijevanja, saznanja je simbolizovana

gledanjem sunca, mudrošću i sveznanjem sunca koje se kreće


20 Ničeovaa sesta navodi bilješku o njemu rođen je na jezeru Urmi, napu-

stio dom u njegovoj tridesetoj godini, došao u provinciju Aria, i za vrijeme

deset godina samoće u planinama sastavio Zend - Avista, (N / Djela, str. 14).


iznad zemlje i sve vidi na svojoj svjetlosti. Tako bi bilo sasvim

moguće da on ovđe govori o svojoj personifikovanoj svijesti. To

je neki neobični performans, ako pokušate da se stavite u nevo-

lju čovjeka koji je uvijek sam kao što je Niče bio, vi shvatate da

je vaša svijest počela da gleda u vaše vlastito lice. Vi ste uvijek

vaš lični govornik i vaš lični slušalac; uvijek gledate u vašu vla-

stitu svjetlost, u vaše vlastite oči. I tada vi dobro možete perso-

nifikovati svijest kao vašeg dnevnog partnera, dnevno dešava-

nje; čak možete i proklinjati vašu svijest kao vašeg jedinog

postojećeg druga.

Dakle, Niče u tim godinama poslije 1879. godine, kada je

napustio akademsko zvanje u Bazelu neprekidno je skitao žive-

ći po malim hotelima i pansionima, ponekad na francuskoj i ita-

lijanskoj rivijeri i ljeti u Engadine, pomagan je od nekih bogatih

prijatelja jer nije imao svojih sopstvenih sredstava.21 I uvijek

sam, nije mogao ljude zadržati. Bio je željan prijatelja, uvijek u

potrazi za nekim prijateljem, ali kad bi pronašao nekog takvog

sirotog drugara on nikad nije bio toliko dobar i Niče je postajao

nestrpljiv da ode bez odlaganja. Ja poznajem ljude koji su lično

poznavali Ničea, zato jer je živio u mojem gradu Bazelu, tako da

sam čuo mnogo detalja takve vrste. Na primjer, na jednom od

svojih predavanja govorio je o Grčkoj i Graecia Magna u najen-

tuzijastičkijim terminima, i poslije predavanja jedan mladić koji

nije razumio nešto što je on rekao - za ove obične studente bilo

je sasvim nemoguće da prate Ničeov izuzetni um - došao je do

profesora da ga pita o tome. Ali, prije nego što je mogao posta-

viti svoj skromni zahtjev Niče je rekao: Ah dakle, vi ste čovjek!

Karl Gustav Jung

21 Niče je počeo da predaje na Univerzitetu u Bazelu 1869. godine, od 24

godine, i u penziju je otišao zbog slabog zdravlja 1879. godine. U svojim

narednim lutanjima u Bazel se vraćao s vremena na vrijeme. Penziju je imao

od Univerziteta.


Plavo nebo Hellasa! Ići ćemo tamo zajedno! I mladić je pomi-

slio: Kako ja mogu ići sa ovim čuvenim profesorom i otkud mi

novac da to uradim? i on je uzmicao sve dalje i dalje, Niče je

idući sa njim pričao o vječnom smijehu neba Hellasa i bog zna

što još dok mladić nije krenuo prema zidu. Tada Niče iznenada

shvati da se njegov kolega prepao od njegovog entuzijazma i

naglo se vrati nazad, i više nikad sa njim nije pričao. To je način

na koji je on postupao sa prijateljima, bio je potpuno nesposo-

ban da se prilagodi ljudima, i kad ga oni u trenutku nijesu ispra-

vno razumjeli on nije imao strpljenja za bilo koga. Takođe je bio

previše nestrpljiv i sa sobom. Bio je strašno, lakomisleno impul-

sivan. Volio je da bude pozvan na izvjesne društvene skupove,

ali ako je tamo bio piano svirao je ludački; od njega je odlazio

tek kad bi mu prokrvarili nokti na prstima. Ovo nije prećeriva-

nje, ovo je činjenica. Sa svoje druge strane bio je smiješan. U

Bazelu to je prizvalo njegovu fantaziju da se pojavi u društvu

kao neki elegantni Englez. Tih dana Englez je smatran kao vrh

svega čudesnog, i oni su tada imali običaj da nose sive rukavice

i sive visoke šešire; tako je Niče išao uokolo u sivom redingotu,

sa sivim visokim šeširom i sivim rukavicama i mislio je da

izgleda poput nekog Engleza. A sa tim brkovima! Mi moramo

znati o ovim kontrastima da bismo razumjeli jezik Zaratustre.

Stoga možemo pretpostaviti da je ovo sunce o kojem on govori

stvarno velika svjetlost koju je dobijao i sa kojom je razgovarao

svaki dan, koja je svakako velika jasnoća njegove usamljene svi-

jesti. I za račun ove činjenice sunce je njegova svijest, on za njega

može reći, Što bi ti radilo bez mene? Ja uvijek još postojim u

suprotnosti sa takvom sviješću. Kada ste potpuno sami sa sobom

takva svijest postaje takva poražavajuća činjenica da prosto zabo-

ravite ko ste van te čiste svijesti. Zato ljudi koji su patološki svje-

sni sebe poništavaju svoju egzistenciju, oni ne pokušavaju da



budu; oni uvijek stoje u svojoj svjetlosti, zato što su pobijeđeni od

svoje vlastite svijesti. On je ovđe više nego zadovoljan. On čak

postaje bolestan od samosvijesti i kaže, Što bi bilo ako ja ne bih bio

sa tobom, ja sa mojim životinjama, mojim orlom i mojom zmijom?

Dakle, što ovo znači? Što on stavlja suprotno suncu svijesti?

Mrs. Bailward: Instinkte.

Dr Jung: Da, životinje znače instinkte, ali što bi bio orao, a što

zmija?

Mrs. Schlegel: Orao bi bio intuicija, a zmija chthonic moći (gr.

duhovi zemlje, pp.).

Dr. Jung: Što vam znači chthonic moći.

Mr. Allemann: Prirodni duh, chthonic mudrost.

Dr Jung: Čovjek može reći duh, ali mi moramo znati što

chthonic znači. Pročitajte Keyseringovu novu knjigu, Le

Revolution Mondiale đe on govori o revolte des forces tellurgi-

ques .22 To je chthonuic. Ali što je to psihološki?

Miss Hannah: Ako je orao intuicija ja pretpostavljam da je

zmija senzacije.23

Karl Gustav Jung

22 Grof Herman Alexander Keysering (1880 - 1934) bio je svjetski putnik i

esejist. Njegova Le Revolution Mondiale et la Responsabilite de l‘Espirit

publikovana je u Parizu 1934. godine. U svojoj kritici Jung čini šalu na

Keysirlingov predlog da se osnuju kulturni manastiri, ali je otkrio ovu dobru

knjigu, (CW 10, par. 935 - 45). Vidi oba toma Pisama za Jungovu korespo-

denciju sa Keyserlingom.

23 Za Junga je intuicija psihološka funkcija kroz koju čovjek ima razumije-


Dr Jung: To je istina, on takođe može biti uzet na opšti način

kao neko vazdušno biće. Dakle, orao bi bio duh, a zmija bi bila

tijelo zato što je zmija starovjekovna reprezentacija nižih svjeto-

va, na primjer, stomak sa njegovim sadržajem i utrobom. Ona je

peristaltik kretanje, ona je personifikacija simpatetičkog sistema,

kao što je uvijek bila. Zato je ona uvijek personifikacija ne čega

što dolazi iz tijela, seksualnosti i svake vitalne fizičke funkcije;

takođe svih činjenica stvarnosti, da stvari koštaju novac ili da ti

je soba prevruća, da ti je krevet tvrd, da je tvoja odjeća skupa, da

nijesi dobio određeni honorar; sve ove stvari su chthonic. I naši

odnosi sa svim vrstama ljudi koji nas uznemiravaju ili u kojima

uživamo su chthonic, sve što je na površini ove zemlje i što je

tako banalno da se neko teško usuđuje da o tome govori. S druge

strane orao visoko leti, on je blizu sunca. On je sin sunca - čudes-

no. Ptica svjetlosti, on je veoma visoko mišljenje, veliki entuzi-

jazam. Na primjer, kad je Ganimed Zevsov glasnik uzdignut od

orla do olimpijskih visina, on je bio genij i entuzijazam mladosti

što ga je čvrsto držao i nosio bogovima na visine. Čovjek tako

može reći da je on duhovna, uzdižuća sila. Vi znate da se za orla

kaže da se spušta dolje i da odnosi ovcu ili čak i malo dijete; mi

ovđe u Švajcarskoj imamo tako zastrašujuće priče. On je ono što

duh može uraditi - duhovno uzdizanje, duhovni entuzijazam;

iznenada dok kruži iznad gomile duh nekoga izabere i podigne

ga u visine. I zmija bi bila la foraca terrestre. I što to sada znači

kada je on konfrontiran sa svojom sviješću od koje je umoran,

ove dvije simbolične životinje se pojavljuju s njegove strane?

Zapamtite, one su često s njim u knjizi.


vanje posredovano kroz nesvjesno, mogućnosti. Senzacije su njena suprotnost.

Vidi niže, 10. oktobar 1934. godine, red 3, o četiri osnovne funkcije.


Mr. Nathall-Smith: On nije svjestan bića kontrolisanog od chth -

onic i spiritualnih sila; on je nesvjestan njihove egzistencije u sebi.

Dr. Jung: U redu, one bi bile ovđe neka vrsta korisnih sila.

Vidite, one uvijek igraju korisnu ulogu i mi ćemo se kasnije sre-

sti s pasusom đe su orao i zmija isprepletani, i to znači izmirenje

suprotnosti. Kad ste u snu u društvu neke životinje što to znači?

Mr. Allemann: To znači da su vaši instinkti s vama.

Dr. Jung: Da, ali vi znate to nije uvijek slučaj, vi često idete

protiv instinkata ili ste u nekoj indirektnoj poziciji prema njima.

Tako kada tekst kaže da je Zaratustra sa svojom zmijom i svojim

orlom, to znači kao u snovima, da on ide uporedo sa svojim

instinktima; on je u pravu gledano iz spiritualne i chthonic tačke

posmatranja. U ovom slučaju, on je upravo u pravu u onome što

radi govoreći svojoj svijesti da je od nje umoran; on treba da se

odvoji od toliko mnogo svijesti. Vidite, to je bilo stanje čovjeka

koji živi samo sa i kroz svijest, bez posvećivanja pažnje instink-

tima. Ili, mogli bismo reći da je bio samo misaono svjestan žive-

ći sa svojom svjesnom duhovnošću, bez razumijevanja o posto-

janju nesvjesnog, ovđe reprezentovanog sa orlom i zmijom. Tada

je on na strani nesvjesnog kada nesvjesnom može reći: Ja mislim

mi sada imamo bolji dio. Tada će on slijediti svoje ne svjesno.

Ako se neko razboli od svoje svijesti i bira drugi način, koja vrsta

simbolizma neizbježno slijedi? Što je sljedeći potez?

Dr Reichstein: Mjesec.

Dr Nuthall Smith: Silazak.

Karl Gustav Jung


Dr. Jung: Da, silazak, zalaženje, kad kažete doviđenja suncu,

naravno ono zalazi ili vi zalazite, ili oboje zalazite; to je silazak

u mrklu noć. Mjesec je u redu, vidite. To što radi Zaratustra

počinje s idejom zalaska poput sunca, der Undergang Zarathu -

stras. Tada on nužno silazi u što?

Mr. Allemann: U svijet obične ljudskosti, kolektivitet.

Dr. Jung: Dakle, to je sasvim izvjesno da kad napusti sunce

svijesti on će sići do neke forme nesvjesnog. Pitanje je sada,

svakako, da li će tada nesvjesno biti projektovano ili će biti

forma pura (čist oblik, pp.). Ako je u svojoj čistoj formi ono

neće biti projektovano, on će tada ući u nesvjesno. To bi bila

noćna plovidba morem.24 Tako, kao što ste rekli to je silazak u

obični svijet u kojem je nesvjesno vladajući faktor, u običnom

svijetu svijest igra vrlo malu ulogu, on je uglavnom instinktivan.

Ali, mi nijesmo sposobni da kažemo da li je on sišao u čisto ili

projektovano nesvjesno, ako to nije bilo u pasusu koji smo pro-

čitali za njegovu namjeru. On dolazi ljudskim bićima, čovječan-

stvu. I tu tekst kaže da on ide da uči mudrog između ljudi i siro-

mašnog. Sve dok mudri ponovo ne postanu zadovoljni u svojoj

ludosti, i siromašni u svom bogatstvu. Tako, o čemu bi on učio?

Mrs. Crowley: O suprotnostima.

Dr Jung: Tačno, on ide da stvori enantiodromiu, on ide da

snabdije čovječanstvo onim što mu nedostaje, onim što mrze ili


24 Sveti Jovan od Krsta (1542 - 1592) radeći na temi iz Knjige o Joni, heroju

koji je bio progutan od morskog čudovišta i koji je poslije prolaska koji Sveti

Jovan zove tamna noć duše, ponovo rođen na obali. Vidi, CW 16, par. 479.


čega se plaše ili što preziru, onim što su mudri ljudi izgubili, nji-

hovom ludošću, i siromašne njihovim bogatstvom. Drugim rije-

čima, on ide da obezbijedi kompenzaciju. Dakle, ja mislim da bi

bilo bolje da smo uzeli simbolizam na subjektivnom nivou i tada

bi to značilo-kada je Zaratustra bolestan od svoje svijesti on sila-

zi dolje, na niže nivoe običnog čovječanstva, on će postati mu -

dar čovjek koji je kompenzirao svoju mudrost ludošću. Dakle,

mi vidimo da je on na ovoj velikoj svjetlosti planine postao vrlo

mudar i izgubio svoju ludost - i vrlo siromašan izgubio svoje

bogatstvo.

Preveo s engleskog: Ilija Kapičić

Documents

SEMINAR O NIČEOVOM ZARATUSTRI - maticacrnogorska.me ilija kapicic.pdf · na temu “Moderna psihologija”. Predavanja su pretvorena u stenogram i najzad su izdata u njemačkom i