Karl Gustav Jung - Seminar o Ničeovom Zaratustri, Dio X

8/10/2019 Karl Gustav Jung - Seminar o Nieovom Zaratustri, Dio X

1/36

399MATICA, proljee 2013.www. maticacrnogorska.me

Predavanje I

05. maj 1937.

Prof. Jung: Dame i Gospodo: Na prethodni seminar bavio se26. poglavljem Zaratustre, poglavljem o svetenicima, ali prijenego to nastavimo elim da napraviim nekoliko primjedbi zadobrobit onih koji nijesu bili ovdje ranije. Zaratustraje veomadelikatan predmet, ali je bila elja pojedinih lanova naeg sem-

inara da se ja bavim njim. Osjeao sam se sasvim neodluno jerje to prilino ambiciozan zadatak. Priznajem, vrlo je zanimljivpsiholoki materijal, ali je dug i, iz odreenih razloga, izuzetno je

analitika psihologija

SEMINAR O NIEOVOM ZARATUSTRI

Karl Gustav Jung

In the spring of 1934, Doctor C. G. Jung with a groupadvanced students had engaged themself with Nietzsches

strange and wonderful work Thus Spoke Zaratustra as their new

topic. And when the group convened in May, they were to hear

their mentors warning that they all had an uphill and rocky path

before them. The excitement grew when his leader began to pre-

pare them for a journey that was destined to end before its nat-

ural culmination, drowned out by the alarms of war as the fate-ful summer of 1939 approached. Ilija Kapii translated and

prepared this work for publish.


2/36

400 MATICA, proljee 2013. www. maticacrnogorska.me

teko nositi se sa njim. Naravno, injenica da je teak nije razlogprotiv bavljenja njim; naprotiv, tei sluaj uvijek je puno zan-imljiviji od jednostavnog i lakog. Zaratustra je Nieovonajznaajnije djelo. U njemu izraava neto to je stvarno nje-

govo i to je njegov poseban problem. Njegove najproduktivni-je godine bile su osamdesete godine prolog vijeka, i na mnogonaina on je dijete svog vremena, ali takoe je pretea vremenakoje dolazi i vremena koje e tek doi.

Moglo bi se rei da je raslojavanje nae populacije istorijsko;postoje odreeni ljudi koji ive, koji jo ne bi trebalo da ive.

Oni su anahroni. Oni predviaju budunost. Zatim, tu su nekikoji pripadaju naem vremenu; ali, mnogi ne pripadaju naemdobu uopte, nego je trebalo da ive u vrijeme naih roditelja ipredaka. Zatim, jo uvijek postoje mnogi koji pripadaju Sre-dnjem Vijeku, a drugi iz dalekih vremena, ak peinski stanov-nici; vide se na ulicama i vozovima, a povremeno se susrijee ismijeni stari stanovnik peine koji zaista vie ne bi trebalo da

ivi. To je zbog injenice da odreeni problemi vremena posta-ju problemi kojih su svjesni mnogi ljudi, dok drugi ljudi kojiive u isto vrijeme, njima nijesu uopte dodirnuti, barem nedirektno. Pa, Nie je u svoje vrijeme bio ovjek budunosti, nje-gova jedinstvena psihologija bila je psihologija ovjeka koji jemogao ivjeti danas, poslije velike katastrofe svjetskog rata.Zato je za nas od sasvim posebnog interesa da se u nju zadubi-mo, jer je ona na mnogo naina psihologija naeg vremena.

Vidite,Zaratustraje vie od pukog naslova: figura Zaratustreje na neki nain sam Nie, to jest, Nie se u velikoj mjeri iden-tifikuje sa figurom Zaratustre, uprkos injenici da je rekao dajedan postade dva kada mu se Zaratustra prvi put pojavio,pokazujui da je tu figuru osjeao kao razliitu od sebe. Ipak,

nemajui psiholoke koncepte on za njega nije postao problem;poto je njegov opti filosofski stav bio previe estetski, on gaje manje ili vie uzimao kao metaforiku figuru i sa njom se

Karl Gustav Jung


3/36


identifikovao. Pa, to je ishod dogaaja: naime, to stvara velikurazliku od onoga sa im se neko identifikuje, a Nie nije biosasvim svjestan sa im se identifikovao. Nije znao da njegovaizjava Bog je mrtav znai neto to nije sasvim razumio; za

njega je iskustvo Boga bilo miljenje ili vrsta intelektualnoguvjerenja, pa je samo potrebno rei da Bog ne postoji i tada onne postoji. Ali, u stvarnosti Bog nije miljenje. Bog jepsiholoka injenica koja se ljudima dogaa.

Ideja o Bogu nastala je sa iskustvom numinosum. To je bolnopsihiko iskustvo u trenucima kada se ovjek osjeao savladan.

Rudolf Oto odredio je ovaj trenutak u svojojPsihologiji Religijekao numinosum, to je izvedeno iz latinske rijei numen, a znainagovjetaj ili znak.1 To dolazi iz starog iskustva da je u antikodoba, kada je ovjek imao direktnu molitvu za statuu boga, stu-pao na kamen koji je bio podignut na njegovoj strani daomogui ljudima da viknu svoju molitvu u uvo tako da bi ih boguo; a zatim je gledao u figuru dok bog klimne glavom, otvori

ili zatvori oi, ili odgovori na neki drugi nain. Vidite, to je bioskraeni metod aktivne imaginacije, koncentrisanje na sliku dokse ne promijeni;2 u tom trenutku bog je davao nagovjetaj, pris-tanak ili odbijanje, ili neku drugu naznaku, a to je numinosum.Pa, to je oito psiholoka injenica, a Nie, ne zajui psihologi-ju uopte iako je zaista bio veliki psiholog ponaao se sa timkonceptom Boga kao da je on isto intelektualni koncept, a mis-lio je ako on kae Bog je mrtav onda Bog ne postoji. Ali,psiholoka injenica ostaje, a onda je pitanje u kojem e seobliku ta injenica ponovo pojaviti.

U ovom sluaju ponovo se pojavila u Nieovom vlastitimrazdvajanju: naime, kada se u njemu pojavio Zaratustra

Seminar o Nieovom Zaratustri

1

Rudolf Oto (1869 1937). Njegova Ideja o Svetom (1917) snano je uti-cala na Junga.

2 Barbara Hannah, lan seminara, napisala je knjigu o ovom predmetu:

Susreti sa Duom: Aktivna Imaginacija (Boston, 1981).


4/36


oigledno je osjetio da on nije jedno ve dvoje, i rekao je to,poto unutra nije bilo nita to je izvan njega ili, ako je bilo toje onda bio on sam morao je naravno rei da je on samZaratustra, bio je poistovjeen. A, tako je bio poistovjeen sa

injenicom numinosum: mrao je postati numinosum. To znai daje imao inflaciju, bio je ispunjen vazduhom, bio je ogroman! A,uskoro emo doi do poglavlja gdje e odati tu injenicugovorei o vjetru kojim je ispunjen. Osim toga, kada je odreenaslika smanjena do oigledne nitavnosti, to je ba kao da jepneuma, ono to zovemo duh, takoe smanjena na svoju

iskonsku formu koja je ba vazduh. Vidite, kada imate iskustvoboanstva, numinosum, a imate sliku o njemu, tada moete reito je iskustvo duha; ali, kada je umanjite ili odbacite tada njenopostojanje prosto sve ispunjava vazduhom. Tada to moe voditiak u neurozu gdje imate sve simptome guenja, ili umjesto pos-jedovanja duha stomak moe biti doslovno ispunjen vazduhom.Duh je takoe izvor inspiracije i entuzijazma jer struji; njemaka

rije Geistje vulkanska erupcija, gejzer. Aspekat duha je razlogzato se alkohol zove spirit, na primjer; alkohol je umanjenioblik duha. Zato se mnogi ljudi gubei duh odaju piu. Pune sealkoholom; vidio sam mnogo sluajeva te vrste. To je tipino zamukarce, iako to takoe rade i ene.

Dakle, Nieova knjiga je priznanje ovog stanja i njegovih po-sebnih problema. Vi znate da imamo neku vrstu reminiscencijakoje bi se mogle nazvati srednjovjekovni ili primitivni svijet ukojem je numinosum izvan nas. Ja u to ne treba da idem. Ali, vivjerovatno nijeste sasvim svjesni svijeta u kojem je numinosumunutar vas, naegsvijeta u kojem se numinosum doivljava kaopsiholoka injenica. Sama rije pokazuje da boanstvoproglaavamo kao nae iskustvo, i nije nita sem nae iskustvo;

iako moemo zanijekati da je to pravo iskustvo i misliti da je topsihika pojava koja se dogaa samo odreenim ljudima.Naravno, to stvara novu vrstu svijeta, svijeta bez boanstva, bez

Karl Gustav Jung


5/36


duha, svijeta u kojem smo praktino ive stvari! Naravno, ondaje upitno koliko smo zaista ivi, jer smo tako duboko uvjereni dase kreemo kroz prostor kao i bilo koji drugi predmet koji sekree kroz prostor, da ne vidimo posebnu razliku; postoji samo

ogroman prostor kroz koji se stvari kreu, a budui da ne moe-mo ukazati na neki posebni smisao moramo se odrei ideje oformulisanju smisla u toj itavoj stvari. Vidite, to je savrenonov, vrlo poseban svijet; nikada prije nijesmo iskusili kako seosjeamo kada je numinosumpoistovjeen sa nama, kako je tokada smo mi numinosa. To je novi problem, a on nas stavlja pred

potpuno novi zadatak; naime, kako se trebamo ponaati ako smonuminosum, kako je to kada smo mi bogovi ili neto blizu toga drugim rijeima, kako bi bilo da smo mi Natovjek. Jer,Zaratustra je Natovjek koji ve postoji u Nieu, on sepovremeno osjeao kao da je ve Natovjek.

Ova knjiga nas uvodi pravo u tu vrstu problema. Nadugakonam kazuje to su unutranji dogaaji, kako se osjeamo u

odnosu prema drugim ljudima, prema vrijednostima, kako svemijenja svoj izgled. Na primjer, Nie nam sam govori o unita-vanju ili Umwertung aller Werte (njem. revalorizaciji svih vri-jednosti, pp.), transformaciji svih vrijednosti; naravno sve vri-jednosti postaju drugaije kada ste Bog, kada ste neto tonijeste bili nikada prije. Ako ste toliko veliki, tada sve drugestvari postaju male. To je kao da ste veliine nebodera, kada binaravno va odnos prema ostatku svijeta bio previe nespretan;ak ne bi bili sposobni da uete u vlastiti dom, a takvo neto nebi funkcionisalo. Zapravo, mi smo ovdje usred rasprave ostvarnim, postojeim vrijednostima. Na primjer, posljednje

poglavlje kojim smo se bavili ima veze sa novim odnosomprema injenici svetenika, to bi svetenici znaili za nekog ko

ima inflaciju, ili ko je sam numinosum, ili kako sveteniciizgledaju u oima boanstva. Vrlo dobro znamo kako boanstvoizgleda u oima svetenstva, ali ne znamo kako svetenstvo



6/36


izgleda u oima Boga. Ali, o tome moemo stei prilino vis-prenu ideju iz itanja ovog poglavlja.

A, sada dolazimo do novog poglavlja estitost. Ovdje jeponovo postavljeno pitanje kako boanstvo izgleda estitom?

Kako oni izgledaju u njegovim oima? Naravno, eksperimentnije potpuno ist to ete shvatiti, jer esto upadamo u injenicekoje nam vrlo jasno pokazuju da je iza Zaratustre Nie, da Nieima inflaciju i da je zato boanstvo u pomalo nezgodnompoloaju. Ako boanstvo nalazi da je identino sa gospodinomNieom, naravno, prostor je malo tijesan, pa ak i sud o Bogu

postaje malo tijesan. U takvim sluajevima moramo se obratitiNieovoj biografiji i ogranienjima njegovog vremena buduida je on dijete svog vremena. Ali, u boljim djelovima njegovogteksta dobra je stvar imati na umu da ne govori Nie veboanstvo, a to oito nije dogmatsko boanstvo, ve boanstvokao psiholoka injenica.

Vidite, boanstvo kao psiholoka injenica vjerovatno uopte

nije to to su crkva ili vjera od njega stvorili. Odreeni protes-tanti, protestantski teolog, na primjer, uvjeravae vas da je Bogogranien da bude samo dobar, a uvijek se mora postaviti pitan-je zato to oni kau. To moe biti jer je istina da ovaj psiholokifaktor koji reprezentuje Boga nije nita drugo nego dobro, ali totakoe moe biti jer se plae da ne bi bio dobro. To mogu reikao vrstu zatitnog gesta da bi se zatitili, ili da prisile iliumilostive boanstvo. Kao to kaemo nekom ko prijeti da senaljuti: Pa, budi strpljiv zaista si vrlo strpljiv, kako bi uinilida on povjeruje da je strpljiv. Pa, sasvim je mogue da molimoBoga da bude dobar kako bi on bio dobar, nadajui se da e bitiubijeen i da e zaista biti dobar.

Ovo nipoto ne znai bogohuljenje; iza sebe imam autoritet

katolike crkve. Ili se samo treba vratiti do njemakog reforma-tora Lutera koji je prepoznao da Bog nije uvijek dobar; za raz-liku od modernih teologa dozvolio je da je Deus absconditus,

Karl Gustav Jung


7/36


skriveni ili zaklonjeni Bog, posuda za nedjela, za sva uasnadjela koja se deavaju na svijetu. Mi ne moemo zamisliti da bidobri Bog bio odgovoran za sve te gluposti. Sasvim je u rukamaSvemonog da stvori ovjeka dobrom posudom, ali mu je bilo

drae da od njega stvori veoma nesavrenu posudu. Radije jeprobudio sve vrste izuzetnih grehova u svijetu, koji su izvan o-vjekove moi da se sa njima nosi, a ovjekovo djelo obesmis-lio. Pa, budui da ne moemo pretpostaviti da je to sve zaovjekovo dobro, kaemo da je to avolje djelo, ali je samopostojanje avola oduzimanje svemoi Bogu. Kada sam bio

djeak pitao sam oca zato postoji avo u svijetu, budui da jeBog svemoan, a otac je rekao da je Bog odobrio avoluodreeno vrijeme u kojem on obavlja svoj posao kako bi prov-jeravao ljude. Ali, rekao sam: Ako ovjek pravi lonce i eliprovjeriti da li su dobri nije mu potreban avo, on sam to moeuiniti. U molitvama Bogu jo uvijek imamo: Ne dovedi nasu iskuenje, a jedna od mojih keri je rekla da dobri Bog zna

bolje nego da dovodi ljude u iskuenje, a ja nijesam imao nitarei protiv toga. Pa, vidite kada u Nieu govori boanstvo, onomoe rei vrlo okantne stvari. To objanjava zato uZaratustripostoji toliko okantnih stvari. Dakle, sada poinje novopoglavlje.

Grmljavinom i nebeskim vatrometom mora se govoriti lije-nim i pospanim ulima.

Ako imate na umu da Bog govori, to je gotovo kao psihologi-ja starog Jahvea koji je govorio grmljavinom i munjom, i stvo-rio toliko nereda u svijetu.

Ali, predivan glas govori njeno: on poziva samonajprobuenije due.

Njeno je vibrirao i smijao se meni danas moj tit; to je bila

ljepota svetog smijeha i uzbuenja.Vama se, vi vrli, danas smijala moja ljepota. A, zato je doao

njen glas do mene: Sem toga, oni ele - da budu plaeni!



8/36


Zaratustra vrlo jasno ukazuje na injenicu da veina ljudi vievoli da budu estiti jer se to isplati, pa njihova vrlina nije sasvimpouzdana slui svrsi, vrlo esto smo samo dobri u oekivanjuda svako kae: Zar to nije lijepo, a tako emo biti nagraeni.

Osim toga, elite da budete plaeni, vi vrli. elite nagradu zasvoju vrlinu, i Nebo za Zemlju, a vjenost za danas?

A, znate me koriti za uenje da ne postoji darivatelj nagrade,niti blagajnik? A, zaista ja ak uopte ne uim da je vrlina vlasti-ta nagrada.

Ah, ovo je moja tuga: da postoji nagrada i kazna u osnovi

stvari, insinuacija je a, sada ak i u osnovi vaih dua, vi vrli!Pa, ideja je ako ne postoji boanstvo, ne postoji blagajnik, tuna kraju naih ivota nema nikoga da nam plati za sve naevrline. Ako vrlina uopte znai nagradu ona mora biti vaa. Ovaideja o pogodnosti vrline, oitoj vrijednosti, gotovo komercijal-noj vrijednosti vrline, svia se Nieu vrlo mnogo, pa se u njuuputa vrlo malo, a to objanjava posebni stil naredne reenice:

Ali, kao rilo divlje svinje moje rijei e se zariti u osnovuvaih dua: za vas u se zvati raonik.

Vidite, vrlina je uvijek teka stvar, jer neka vrlina ne bi posto-jala ako ne postoji potreba, pa moete oekivati da pronaeteneto ispod nje; vrlina je esto plat koji pokriva neto drugo.Ako neko previe insistira na istini, potenju ili iskrenosti, naprimjer, moete biti sigurni da je iza toga neto sakriveno; samozato to imaju namjeru lagati, prikriti, mnogo govore o iskrenos-ti: Qui sexcuse saccuse.3 To je, bojim se, karakteristika mno-gih vrlina, a kada to otkrijete to vam daje, naravno, izvjesno bez-boniko zadovoljstvo da iskopate sve ono to je sakriveno; ot-krili ste da su zakljuali sva vrata, a naravno, vaa je znatieljaprobuena elite da znate to je iza njih. Naravno, to pro-

naete nije uvijek sasvim bezopasno: moete pronai ak i prl-javtinu. A, u iskopavanju prljavtine prilino ste blizu svinja,

Karl Gustav Jung

3 Ko se pravda sebe optuuje.


9/36


pa ulazi vepar, i zato se sve vrste pogrenih metafora predstav-ljaju Nieu kao to je potrebno rilo divlje svinje kako bi seiskopale tajne koje miriu na zlo. Ova vrsta interesovanja Nieaini gotovo psihoanalitiarem. Ovo je, dakle, malo ograniava-

nje bojeg glasa, samo mislim da je ovjek, odve ljudskiNie odigrao odreenu ulogu u tome.

Sve tajne tvog srca e izai na vidjelo; a kad budete leali nasuncu razrovani i slomljeni tada e vae lai biti razluene odvae istine.

Jer, ovo je vaa istina: previe ste isti za prljavtinu rijei:

osveta, kazna, nagrada, odmazda.Vi volite svoju vrlinu kao to majka voli svoje dijete; ali,kada je neko uo majku da eli da bude plaena za svojuljubav?

Ovdje ponovo vara odve ljudski Nie. uo sam previeesto majke koje oekuju da budu plaene za svoju ljubav. Nienije, jer je bio ovjek sa veoma razvijenom intuicijom i intelek-

tom, ali mu se osjeanje razvijalo polako. Stvarno nije imaosvoje vlastito osjeanje. Takvi ljudi uvijek imaju materinskaosjeanja, nastavljaju osjeanja svojih majki; u njegovojbiografiji postoji obilje dokaza za tu injenicu. A, materinskaosjeanja nikad nijesu bila podvrgnuta blioj analizi, u svakomsluaju ne kad ih i mukarac ima; on vjeruje u materinskoosjeanje, a to njegovo majka-osjeanje je isto, svemono ipredivno, a naravno nikad ne oekuje da e biti plaeno. Ali,poto postoje oblici majka-ljubavi koji posve odluno ekaju naisplatu jednako je izvjesno da materinska ljubav u mukarcuoekuje nagradu.

Vaa vrlina je vae najdrae Sopstvo. U vama je e prstena:da ponovo dostigne sebe, bori se i povija svaki prsten.

Ovdje u vam proitati njemaki tekst ovaj engleski prevodnije sasvim dovoljan: Es ist euer Liebstes selbst, eure Tugend.Des Ringes Durst ist in euch: sich selber wieder zu errichen,



10/36


dazu ringt und dreht jeder Ring.4 to ovo znai? Ovu vrstu go-vora sreli smo i ranije.

Mrs. Crowley: Zar on ne upuuje na povratak?Prof. Jung: Prsten je vjeito vraanje. To je Nieova koncep-

cija o besmrtnosti. Vidite, za njega je broj mogunosti uUniverzumu ogranien. To ne pronalazite u ovoj knjizi. Nieovaideja o Vjeitom Vraanju istoga u posmrtnom je izdanju odstrane Honeffera koje je sainjeno od fragmenata rukopisa uNieovoj arhivi.5 Tu se Nie bavio idejom da je broj mogunostiu Univerzumu ogranien i zato je neizbjeno da e se u toku

beskonanog prostora i vremena iste stvari vratiti, a onda eopet sve biti kao to je bilo. Ta ideja ga je ispunjavala izuzetnimentuzijazmom. Ja to ne mogu sasvim razumjeti, ali to nijevano. To pripada ovoj simbolici prstena, prstenu prstena,prstenu vjenog vraanja istog. Zapravo, taj prsten je idejacjelovitosti, a to je naravno ideja individuacije i individuacionisimbol. On znai apsolutnu cjelokupnost Sopstva, a vidjet ete

da je to potvreno u tekstu.U mojem izdanju teksta na engleskom jeziku postoji greka. U

reenici: Vaa vrlina je vae najdrae Sopstvo, self (eng. Sopstvo, sebe, svoje, pp.) nije trebalo napisati sa veliko S to jepogreno. Nie ovdje ne misli Sopstvo, on misli ona je tvojenajdrae. To bi bio doslovni prevod euer Liebstes selbst, a

nije tvoje najdrae Sopstvo.6

Ja imam originalno njemakoizdanje gdje je to malo slovo. Rei ona je Selbst (njem.

Karl Gustav Jung

4 Kaufmanov prevod glasi: Vaa vrlina je ono to vam je najdrae. U vama

ivi okretanje prstena: svaki prsten se bori i okree da u vama ponovo dostigne

sebe, Kaufman, str. 206.5 Godinu poslije Nieove smrti Ernst i August Horneffer, i Peter Gast

(Nieov vjerni uenik i korespondent) izdali su tom XV Werke: Studije i

Fragmenti, koje su naslovili Volja za Mo (Leipzig, 1901). Vidite, WP.6 U ovoj knjizi praksa urednika CW je slijeena u korienju malog slova s

u Sopstvu, za Jungov prepoznatljivi koncept.


11/36


Sopstvo, pp.) naravno, novo je tumaenje, a vjerovatno je taoigledna greka dola iz injenice da ete nekoliko redaka daljenai reenicu da je vaa vrlina vae Sopstvo, a nije spoljanjastvar. Ali, to je vjerovatno sugerisano reenicom kojom se

zapravo bavimo; prvo je samo elio rei da je vaa vrlina naj-draa stvar za vas, stvar koju njegujete i najvie volite, a zatimda sugerie ideju o Sopstvu, to se dokazuje na nain na koji jeto tampano u prvom izdanju. Vidite, injenica koju on pokua-va ovdje da izrazi, je da je vrlina stvar koju najvie volite, toznai da je intenzitet vae ljubavi vrlina, a tu uzima rije vrlina

u njenom antikom smislu. U njemakom jeziku to je Tunged(njem. vrlina, pp.) to ima veze sa Tuchtigkeit(njem. efikas-nost, pp.) ali to ujedno izvorno znai neto to je efikasno kaolatinska rije virtus, koja ima znaenje kvalitet ili mo.Opijum ima virtus dormitiva (lat. mo uspavljivanja, pp.) toznai da ima kvalitet narkotika. Virtusje dinamiki kvalitet. Pa,on misli na samu injenicu da je vrlina ono to najvie volite, ili

najae volite: naime, to je mono i djelatno u vama.Da zaista to misli svjedoi sljedea reenica: e prstena je

u vama. e je dinamiki elemenat, a to je vrijednost ili vrlina.Sa prstenom se dolazi na ideju cjelokupnosti koja je uvijekpovezana sa idejom trajanja, besmrtnosti, vjenog vraanja. Toje potkrijepljeno injenicom da stvarno psihiko iskustvo cjelo-vitosti, koje je religiozno iskustvo, uvijek izraeno ili formulisa-no kao iskustvo Boga, ima kvalitet besmrtnosti, kvalitet vjenogtrajanja. To je takoe potvreno sa consensus gentium (lat. sveopti pristanak, pp.); pronalazite dokaz u literaturi iz itavogsvijeta. Tu je taj elemenat trajanja, ili je ogranien na trajanje izasmrti, ili na neposredno osjeanje boanske vjenosti. Pa, ova bireenica pokazala da je Nie proirio svoj dinamiki koncept

vrline, a kae da je to zaista najmonija, najintenzivnija, naje-fikasnija stvar u vama. A, to je e prstena; naime, vaa najveavrlina vae je oekivanje ili elje, e za prstenom. Ili takoe,



12/36


e prstena moe biti u vama, ili to iskustvo u vama postajestvarno. To je vrlina. Naravno, od nje do Sopstva samo je korak.Zato, u sljedeoj reenici kae: Da ponovo dostigne sebe borise i povija svaki prsten. Drugim rijeima, u krunom kretanju,

u rotaciji prstena, izraena je dinamika snaga koja je vrlina. Pa,to kruno kretanje prstena kruenje je oko centra, pa je vrlinaonaj uveni circumambulatio, naime, koncentracija na sredinutaku, a to je Nieova ideja. Ova elja nije privremena, vevjena, o vjenom trajanju. To je besmrtnost. Dakle, praktino uorahovoj ljusci imate cjelokupnu simbologiju individuacije.

Zatim, dalje pojaavajui tu ideju nastavlja,Pa je svako djelo vae vrline kao zvijezda koja se gasi: njenasvjetlost je uvijek na putu i putovanju a, kada e prestati dabude na svom putu?

Ovo je opet malo teko: Ideja je da je vrlina prsten, a to jevjena mo, kosmika. To je vrsta galaktikog sistema koji jetakoe veliki krug, ili je kruenje ili okretanje planete oko

Sunca. Tako on dolazi na ideju o zvijezdi. Prsten je zvijeda i zatoje svaki akt vrline poput zvijezde; ili moe biti zvijezda padali-ca, ili kao zvijezda koja e se ugasiti jer e in vrline prestati. Aline, kae Nie, jer postoji osjeanje vjenog trajanja; vrlina jetakva mo da se nikad ne moe ugasiti. Dakle, ona je kao zvi-jezda u tome, mada se moe ugasiti, jer zbog beskonanostiprostora svjetlost putuje dalje. Da li je ovjek u stanju da je vidizavisi od posmatraa ako je blizu ona e prestati da postoji, aliako je na beskonanoj udaljenosti od zvijezde ona e sijativjeno. Vi znate, u naem Univerzumu postoji mnogo zvijezdakoje su ugaene, ali ih jo uvijek vidimo. Prolo je premalo vre-mena svjetlosti je potebno moda milion godina da dovdedoe pa, ako je zvijezda ugaena samo deset hiljada godina

moglo bi potrajati vie miliona godina prije nego to moemopostati svjesni da vie ne postoji. Vidite, ovdje Nie sasvimprirodno koristi slinost i metaforu planeta ili galaktikog kruga

Karl Gustav Jung


13/36


koji je zauvijek izraz vjenog trajanja, danas kao i u davna vre-mena. Na primjer, moete se sjetiti takozvane mitraistikeliturgije po Diterichu, ispovijedi mystes inicijanta, kada postajesvjestan prisustva planetarnih bogova: Ja sam zvijezda kao i ti,

onaj ko putuje na isti put sa tobom.7 To jest, on je sam bio kaozvijezda zbog injenice da posjeduje vrlinu, vjenu mo prstena.Sada Nie primjenjuje svoj uvid u ovjeka rekavi:

Pa je svjetlost tvoje vrline i dalje na putu, ak i kada je njenodjelo obavljeno. Makar bila zaboravljena i mrtva, traak njenesvjetlosti jo ivi i putuje.

Da je vaa vrlina vae Sopstvo i nije spoljanja stvar, koa iplat; to je istina iz osnove vae due, vi vrli.Ovo je jedna od dvije najvanije misli, ili najvanija misao u

itavom poglavlju. On jasno kae, tvoja vrlina je tvoje Sopstvosa velikim S. Na njemakom jeziku to je: Dass eure Tungedeuer Selbst sei, und nicht ein Fremdes, eine Haut, eine

Bemantelung. (Njem. da je vrlina Sopstvo, a ne stranac, koa

i plat, pp.). Njemaka rijeFremdznai stranac. Ja bih insi-stirao na tom prevodu umjesto spoljanja, jer u starim for-mulcijama srednjeg vijeka, u takozvanoj hermetikoj filosofiji,gdje imamo najblie analogije za ove ideje, uvijek pronalazimotaj pojam nihil alienum: nita strano nebi trebalo biti u sastavunajvanije stvari, filosofskog kamena, koji je simbol Sopstva.Uvijek su insistirali da je kamen jedna stvar i nita strano ne bitrebalo biti stavljeno u njega; dakle, hermetiku vazu trebadrati zatvorenu, hermetiki zatvorenu. Vidite, taj pojam dolaziiz njihove ideje da u prvobitnu stvar od koje je napravljenkamen ne moe doi nita to je strano. Pa, kad Nie kae: A,nita strano, koa ili plat, on velikim dijelom misli na isto:naime, vaa vrlina je vrlina samo ukoliko je Sopstvo, ovdje

shvaeno kao dinamiki entitet, dinamiko postojanje.


7 Eine Mithrasliturgie (Leipzig, 1905; II izdanje 1910) od Albrehta

Dietricha, bilo je veoma znaajno za Junga.


14/36


Pa, naravno, to je teko razumjeti ako pokuate shvatiti tozaista ona prenosi, a Nie ovdje u to dalje ne ide. To je njegovintuitivni stav da samo nagovijesti stvari; vidi se kako on dotoga dolazi njegove rijei esto mu sugeriu takve ideje. Na

primjer: To je ak tvoje najdrae, a tada se akcenat prostomijenja i znai: To je tvoje najdrae Sopstvo, to sugerie ovuideju samo aludira na to, a onda odlazi da se ponovo vrati kas-nije. To je kao da on sam nije bio sasvim svjestan to znai, todolazi iz injenice da on, Nie, ne govori iz svog svjesnog uma:Zaratustra vlada njegovom rukom kojom pie. Zaratustra je kao

rijeka koja tee kroz njega, a Nie jer samo sredstvo pomoukojeg govori Zaratustra. Ponekad sredstvo nije dobro previeje usko, tijesno, nije sasvim isto a, tada je manifestacijaZaratustre tijesna, zatvorena, ak krivotvorena: onda ponekad,ukoliko instrument dobro radi, to je apsolutna istina. Ali, Nieovsvjesni ego u tome uestvuje samo intuitivno. Samo hvata da jevaa vrlina vae Sopstvo, a iako to moe napisati, ali on nema

vremena i toga nije sasvim svjestan, pa ide dalje. esto se uZaratustri vidi da su najvanije ideje samo nagovijetene, azatim naputene. Da je doista bio filosof, to nije, on bi ih sedrao. Nikada ne bi pobjegao sa toga mjesta, ve bi zauvijekokretao ovu jednu reenicu: Vaa vrlina je vae Sopstvo. toto znai? To znai svijet. Ko je tu ko zaista to razumije? A, toto praktino znai? To je izjava za koju su potrebne godine, itavivotni vijek, da se potpuno shvati. Ali, jedna stvar je posvejasna: ona nije spoljanja stvar ili strana stvar, nije stvar koja seui ili oponaa, prenosi, slijedi ili sugerie. Nije stvar koju uzi-mate kao kou ili plat, ili nain djelovanja. Ona je upravo vaeSopstvo. Ona znai budite svoji, a to je vrlina.

Vidite, kako bi objasnili takvo to u potpunosti potrebno je

puno znati o istoriji ljudske misli. to je to Sopstvo? Naravno,zdrav razum stvarnosti rekao bi: Sopstvo to sam ja lino. A, tosam ja? Ego, ja sam. I potpuno ste u zabludi. To je razlog zato

Karl Gustav Jung


15/36


ljudi Niea zovu individualistom ili egoistom. Ali, sasvim jejasno da je on dvoje, Nie i Zaratustra. Nie je ja, njegov ego,a Sopstvo je vjerovatno Zaratustra; esto smo vidjeli u prethod-nim poglavljima da je Zaratustra esto na mjestu Sopstva, ili ga

predstavlja. Zaratustra kao arhetipska figura mudrog starca nar-avno sadri Sopstvo, kao i u svim sluajevima u kojima ta figu-ra postaje psiholoko iskustvo. Kao to anima u mukarevomsluaju sadri Sopstvo. Anima je neto razliito od ega. Ako sepoistovjetimo sa animom u nevolji smo, neurotini, puna vrealoeg raspoloenja, naneodgovornije bie, najnepouzdanije

sve pogreno pod suncem. Pa, ako trebate rei: Ja sam mojeSopstvo biete neurotini, kao to je Nie zapravo bio jer sepoistovjetio sa Zaratustrom. Bilo bi bolje da kae: Ja nijesamSopstvo, ja nijesam Zaratustra. Kao to vi trebate rei: Mojavrlina nije moja ona nije ba ego ve neto impersonalno.Ona je snaga Sopstva. Naa psiholoka definicija Sopstva jecjelokupnost, ego sa svojom neogranienom granicom

nesvjesnog, to ini ukupnost. Ne znamo koliko daleko doseenesvjesno, ali u svakom sluaju ego je kao centar svijesti manjikrug unutar ireg kruga, ili neodreene irine. Mi samo znamogdje je centar, ali ne znamo koliki je opseg.

Pa, sasvim dovoljno, to je stara formulacija, obino se prip-isuje Svetom Avgustinu da je Bog krug iji je centar svuda, a ijije opseg nigdje. Ali, u hermetikoj literaturi nedavno sam otkrioda se ta poslovica pripisuje hermetikom proroitu. Meutim,ja ne znam autorstvo te tradicije; to je navedeno od strane itali-janskog humaniste, a ja jo nijesam imao priliku da vidim nje-govo autorstvo. Ali, obino kada su alhemiari navodilihrianske oce navoeni su korektno, a koristili su ih veomaesto. Pa da su bili uvjereni da je Sveti Avgustin autor za tu

metaforu oni bi to sigurno rekli, jer su voljeli da navode oce. USrednjem vijeku to je uvijek bila preporuka; to je znailo: mismo primljeni, dobro smo govorili, u dobrom smo drutvu.



16/36


17/36


ukljueni u Boga, da je naa vrlina snaga Boga, i nita drugo.Ali, poto je Bog mrtav i ne postoji, sada morate izmislitinepodesne formule, morate rei to je snaga kojoj ja pripadam,koja se manifestuje psiholoki. A, tada naravno, vi ste u avoljoj

kuhinji, jer ta snaga koja se u vama manifestuje moe biti veomaloa emocija, ili vrlo loa elja, pa bi itav svijet rekao: Kakonemoralno, kako odvratno! A, dobar hrianin moe rei vaeludac je oito va Bog, jer vaa najvea emocija lei u jeden-ju i pijenju. Ili je u odreenim ljudima najmonija stvar njihovugled, potovanje, a tada je njihovo potovanje njihova najvea

snaga, najvea vrlina, njihov Bog. Ili mogu imati glupa uvjeren-ja. Ili u paklu droge, elja za drogom je najaa stvar u njegovomivotu; to je po definiciji njegova vrlina, mo u njemu koja nemoe biti pobijeena.

Vidite, sve ovo se slae sa naom definicijom Boga, kao tompsiholokom injenicom koja nije nuno dobra, koja takoemoe biti destruktivna. Ali, priznajui to mi smo u saglasnosti sa

svim religijama svih vremena, sa jednim izuzetkom vrlo kasnogprotestantizma.

Predavanje III

19. maj 1937.

* * *Sada dolazimo na ideju na koju aludira prof. Reichstein, da je

trougao jednostrani simbol i uvijek je bio korien kao takav.9

Na primjer, u alhemiji mnogo su koristili trougao u ovoj formi ri ovoj s prvi znai plamen ili vatru, a drugi znai vodu. A, vatrai voda su tipini predstavnici suprotnosti. Ovaj simbolizampronalazite na naslovnoj strani Song of Poliphile, u jedinstvu


9 Precizno govorei, Jung je mislio da simbolu nedostaje jedna strana koja

reprezentuje cjelokupnost.


18/36


suza i vatre, u njihovom tumaenju zvanom vatre strasti i suzepokajanja.10 To je bio pokuaj ujedinjenja suprotnosti; naime,proces ivota vien sa statikog gledita. To je uvijek neophod-no za stvaranje simbola, jer je neto simbol samo kada izraava

suprotnosti; inae, nema znaenje. On mora biti superiornijaideja od nekog filosofskog ili intelektualnog koncepta. Zapravo,trougao na prvom mjestu a, kad ga Nie koristi, on ne moeznaiti nita drugo ideja je o hrianskom Trojstvu koje je uvi-jek predstavljeno kao trougao, kao to znate. A, trougao je jed-nostrani princip, poto u tom simbolu nedostaje zlo; stoga ne

razumije pravi smisao svijeta, samo jednu stranu univerzalnesutine. Onda, gdje je pakao, gdje je sjenka? nije svijet sastavl-jen samo od svijetla, pa on je jasno jednostran.

Dr James: On je samo muko.Dr Jung: Da, sastoji se od tri muka entiteta. Pa, gdje je en-

sko? Na svijet sastoji se vrlo opipljivo od mukaraca i ena, ali,boanski svijet iskljuivo je drutvo mukaraca. Ta jednostra-

nost strahovito se osjeala u Srednjem vijeku; shvatala se, aliprosto, bilo je nemogue doi do reformacije sa kojom bi ens-ki elemenat mogao biti uveden u Trojstvo. Katolika crkvaimala je mo: Papa je mogao uvesti enski princip, ali ne uTrojstvo, jer onda bi to bio kvaternitet. Taj konflikt izmeu tri ietiri nai ete u svim oblicima u itavom Srednjem vijeku, a tozaista ide natrag do injenice da je nepremostiv problemuvoenje enskog elementa u Trojstvo. Jer ensko je znailotamu i zlo pakao i i ena praktino bili su isto. Vidite, to pros-to dolazi od injenice da je ena povezana sa tamom, kao to jeenski elemenat uvijek to bio u Kini, na primjer, a stara Kina je,

Karl Gustav Jung

10 lan seminara Linda Fietz David 1947. godine objavila je Polifilov

San. Engleski prevod od Mary Hottinger pojavio se 1956. godine (Princeton /

Bollingen Serija XXI). Jung je napisao predgovor za ovo djelo tumaenja. U

CW 12, figura 33 predstavlja Polifila okruenog nimfama, kao reprint

Beroalde de Verville, Le Songe se Poliphile (1600).


19/36


naravno, imala mnogo vie uravnoteen pogled na svijet negoto ga imamo mi na Zapadu, ukljuujui i Bliski istok, koji jeneuravnoteen kao i mi.

Vi znate, mi smo neuravnoteena rasa, pa je na nervni sis-

tem vrlo inferioran na neki nain; vrlo smo daroviti, kao vatrai plamen, ali malo zemlje imamo. Zato smo uglavnom bandi-ti, ratnici, pirati i ludaci. To je karakteristika Zapada, kao tose moe vidjeti u izrazu naih lica. Prouite lice drugih rasa ividjeete razliku: imamo sve karakteristike manje ili vieludih ljudi. To je potpuno jasno ja sam to vidio a, to je ono

to ti drugi ljudi misle au fond (fr. u osnovi, pp). Dubokosmo osjetljivi, uvredljivi i podloni, ne moemo podnositi boli veoma smo razdraljivi. Mi smo kao neka vrsta genija savelikim brojem nepodnoljivih karakternih crta. To je tuno,ali je tako, a to vjerovatno objanjava injenicu da uvijekimamo tako jednostranu ideju o boanstvu. Jer, neu-ravnoteeno stanje uvijek gaji osjeanje inferiornosti; svaka

jednostrana osoba ima osjeanje inferiornosti, osjeanje da jezastranila. Naravno, zastranila je od prirode, a to dajeosjeanje inferiornosti. Bijelog ovjeka uglavnom karakterieneograniena megalomanija u kombinaciji sa osjeanjeminferiornosti; to je stvar koja nas tjera sve dalje i dalje.Moramo sve znati, uvijek u potrazi za naom izgubljenomboanstvenou, koju moemo imati samo onoliko koliko smou skladu sa prirodom. Pa, ak je i nae najdrae Trojstvo,sutina najvie zamislivih kvaliteta, povezano i konpenzovanoidejom o avolu.

U klasinoj kineskoj filosofiji ne postoji takva stvar kao avo;tu je rije o dvije suprotnosti koje su inioci svijeta, Yin i Yang,a kao to je Yang blistav, suv i vatren, sve na pozitivnoj strani,

tako je Yin sve na drugoj strani, a Yin je enski. On je neizbje-na zajednica tame i enstvenosti. Mi nemamo takva gledita

budui da smo beznadeno jednostrani, pa ako mislimo



20/36


ispravno, logiki dolazimo do zakljuka da su ena i pakaoidentini.11 Vidite, da je ena samo enski elemenat, katolikacrkva bi je lako uvela u dogmatski raj, ali ena ima rep koji vodipravo u pakao, pa bi donijela pakao u raj. Moda ste proitali

one vizije starog pjesnika Gulliaume de Digulleville gdje onopisuje svoju viziju raja.12 Tu je Bog na svom prijestolu kaokralj raja, a sa njim je njegova supruga gospoa Kraljica koja,takoe, sjedi na pristojnom prijestolu, ali on se ne sastoji odistog, eenog zlata. To je gorski kristal smee boje, topokazuje da je ona donijela kristal gore u raj naravno, u

prozranom obliku, ali neke boje braon zemlje, drei ga iodnosei gore u raj, takoe. To je bila ideja o vrlo uzvienojzemlji koju je Marija donijela u raj. To nije dogmatska ideja, veveoma validna pretpostavka u katolikoj crkvi da je Marijasamo smrtno bie koja je ujedinjena sa svojim tijelom neposred-no poslije njene smrti, stvar koja se dogaa i drugim smrtnicimasamo na sudnji dan. Tada smo svi spojeni sa naim tijelima

naravno, suptilnim tijelima, a ne bruto tijelima, ali koja imajurazumnu koliinu fizikih atoma, vjerovatno koje je malo gaso-vito ali ima teinu: ono je materijalne sutine. Ali, samo jeMarija imala ansu da bude ujedinjena sa svojim tijelom odmahnakon smrti, pa je donijela zemaljski princip. Meutim, na tajnain ona nije jedna od svetih i nije boanstvo. To je prostoinjenica i ne moe se nita uraditi na tome, jer da su je uiniliboginjom bilo bi problema donijela bi tamu. Ona ispunjavapoloaj majke milosti, a posebno je pristupana veoma loimgrenicima, imajui posebno razumijevanje za tu olo, naravnoza olo koja poinje da se kaje zbog svojih osobina.

Karl Gustav Jung

11 Razlika je, kao to Jung esto pokazuje, da u Taoizmu Yin iako je tama

nije nita manje dobroudan (ili moan) nego Yang.12 Gulliaume je objanjen u CW 11, par. 116 25, gdje ga Jung prepozna-

je kao normanskog pjesnika i manastirskog svetenika iz 14. vijeka koji je

opisao da se raj sastoji od etrdeset devet rotirajuih sfera.


21/36


Pa, sigurno ne inimo greku pretpostavljajui da je osnovnaideja tog trougla hriansko Trojstvo, ali predstavljen na leimatarantule on jasno pokazuje zli princip zemlje. Meutim, prijeodlaska u to trebalo bi da vam skrenem panju da svaki insekt

ili ivotinja koja nema spiralno ue, ve simpatiki nervni sis-tem, predstavlja istu stvar u ovjeku; tu psihologiju koja jepovezana sa solis plexus, ili sa simpatikim sistemom, a ne saspiralnim uetom i mozgom. Tu mora postojati takav most zatoto funkcija utrobe zavisi od svjesnih procesa, stvari koje sevjerovatno deavaju u mozgu. Veoma svjesni problem moe

poremetiti funkciju utrobe, a sa druge strane stanje utrobe moeuticati na mozak; u prouavanju anatomije nervnog sistema vidise da postoje brojni mostovi putem kojih ove inervacije mogudoi do ove ili do druge strane. Pa, izvjesno je da simpatikinervni sistem ima vrstu psihe; moe unijeti sadraje kojivjerovatno vremenom postaju svjesni sadraji. A naime, kao usvim sluajevima gdje je praktino rije o potiskivanju poje-

dinih sadraja, odnosno zadravanju sadraja u nesvjesnom,vidimo poremeaje utrobe, posebno kod histerije. Sam nazivhisterija dolazi iz te injenice: hysteros je materica za koju sepretpostavlja da je prvenstveno uzrok histerije. Naravno, to jepogrena uzronost. To je samo simptom za injenicu da postojiporemeaj u nesvjesnom koji uzrokuje problem na ovoj strani, ai na drugoj strani, u tijelu kao u umu.

Zato bi tarantula predstavljala simpatiki sistem, a obino kadase pristupi neijoj inferiornoj funkciji, bez obzira koja je, tu sedolazi do ove sfere simpatikog sistema. To je uvijek vrsta silas-ka, jer je diferencirana funkcija gore u glavi, svjesno je povezanasa sivom materijom, bez obzira to god da je, senzacija ili netodrugo, a inferiorna funkcija uvijek je vie povezana sa tijelom.

Pa, kada je Nie konfrontiran sa nesvjesnim konfrontiran je sasvojom nesvjesnom funkcijom. Njegova glavna funkcija sigurnoje intuicija koja bi bila gore povezana sa mozgom, sa svijeu, a



22/36


ona je u suprotnosti sa stvarima nie, sa tri ostale funkcije, tro-jstvom. Doslovno je bio poistovjeen samo sa jednom funkcijom.Naravno, u vrijeme kada je pisaoZaratustru sasvim je bio poisto-vjeen sa intuicijom, koristei samo tu funkciju do velikog iscr-

pljivanja svog mozga.Zaratustraje stvorio poseban poremeaj unjegovom mozgu: to je stvarno dovelo do njegovog konanogludila zahvlajujui izuzetnom naporu kojem je bio izloen.

Dakle, to je bila idealna situacija za konstelaciju nieg trojst-va, trojstva funkcija u nesvjesnom u prvom redu senzacija kaola fonction du reel (fr. stvarna funkcija, pp.), za razliku od

funkcije intuicije i pomonih funkcija miljenja i osjeanja kojesu, takoe, u velikom stepenu nesvjesne. Skrenuo sam vampanju u prethodnom poglavlju na injenicu da Nie kao intuiti-van prosto dohvati stvar i odlazi. Ne zadrava se na toj temi,iako na duge staze moe se rei da se zaista zadrava na njoj sanjenim proirivanjem. Ali, on se ne bavi stvarima na logiannain idui u intelektualni proces razjanjavanja; samo hvata

takvu intuiciju u letu i ostavlja je, ide u krug i proiruje je, pa nakraju dobijemo kompletnu sliku ali sa intuitivnim znaenjem, ane sa loginim znaenjem. Na primjer, do tarantule ne dolazi nalogian nain, uopte ne; inae, imao bi mnogo toga da kae oonome o emu ovdje pie, ali ne ujemo ni rije. Moemo samouhvatiti njegove ptice, muve ili iskre, a iz ansambla svih tihizolovanih djelia dobijamo potpunu sliku.

Predavanje VI

09. jun 1937

Prof. Jung: Ovdje je pitanje Mrs. Crowley: Prole sedmice

ste rekli Nie je roen u vrijeme koje je obiljeilo smrt Duha, ukojem je Geist(njem. duh, pp.) postao um, te da je u suprot-nosti sa tim Nieovim dynamis-om duha, kao da je on bio jedan

Karl Gustav Jung


23/36


od onih glasnogovornika moi u ljudskom drutvu koji ekajuda budu shvaeni. To je ono to mi je nejasno. Ako je Nieizraavanje novog Geist-a, kako rauna na Natovjeka kojiovaplouje svijet devetnaestog vijeka sa svojom jednostranom

pogonskom snagom? Moj utisak je da Nie izraava troenje, ane poetak epohe. Da je to bio poetak zar ne bi imao iskustvoraanja Boga, a ne njegove smrti? Mislim da je to bio klju zanjegovo samounitenje, da nije mogao stvoriti most premapoetku nego je sluio kao svojevrsni kopa groba za epohu.

Ovo, naravno, ide do sri cjelokupnog problema Nieovog

Zaratustre. Vidite, Zaratustra je ba sve: on je kao san u nje-govom predstavljanju dogaaja. On izraava obnavljanje isamodestrukciju, smrt Boga i raanje Boga, kraj epohe i poetaknove. Kada epoha doe do kraja poinje nova epoha. Kraj jepoetak: ono to je dolo do kraja ponovo se raa u trenutkukada prestaje da postoji. To je pokazano u Zaratustri, a to jeveoma zbunjujue. On je uasno teak jer postoji toliko mnogo

aspekata. Tano je poput sna itav svijet mogunosti, pa nemoete oekivati gotove i iste formule. to god se kae oZaratustri mora biti kontradiktorno, kao to on protivurjei sebiu svakoj rijei, jer je on na kraju i na poetku Untergang(njem. razaranja, pp.) iAufgang(njem. pojavljivanja, pp.). Toliko jeparadoksalan da bez pomoi cjelokupne opreme nae modernepsihologije nesvjesnog ja ne bih znao kako da se sa njim nosim.Stali smo na mjesto gdje smo u sred paradoksa, gdje Zaratustragovori o duhu, Geist-u.

Vi poznajete samo iskre duha: ali, ne vidite koji je on nako-vanj ni okrutnost njegovog ekia.

Vidite, on je pokuao na svoj intuitivan nain da nagovijestiprirodu duha da u nekoliko rijei objasni ili komentarie svoje

vlastito gledite o njemu. Ali, on samo izbacuje neke iskre ostvari za koju bi bila potrebna debela knjiga, ogromna diser-tacija, kako bi uinio sasvim jasnim ono to pokuava da kae.



24/36


Kao to znate, Nie je posebno aforistian u svom miljenju. Saizuzetkom svojih ranih Unzeitgemassige Betrachtungen sve toje napisao praktino je aforistino.13 Pa, ak je i Zaratustra,uprkos injenici da je kontinuiran tekst, po prirodi aforistian;

podijeljen je na mnoga poglavlja koja vrlo labavo zajedno vise,a sama poglavlja su podijeljena na mnotvo intuitivnih iskri ilinagovjetaja. Kao to sam rekao, im ima intuiciju on je kodsljedee, kao da se plaio da ostane na jednoj temi, jednoj intu-iciji, jer bi ga mogla uhvatiti. A, uhvatila bi ga zasigurno. Naprimjer, kae duh je nakovanj. Pa, ako neko vrijeme ostane sa

tom izjavom nai e se izmeu ekia i nakovnja, a tako edobiti najpotrebnije obavjetenje. Ali, ve u sljedeoj reenici:Doista, vi ne poznajete ponos duha on skae dalje kao da jejasno da je duh tako nedostupan, tako ponosan, da mu nigdjeblizu on ne moe prii. Vidite, on pristupi za trenutak, a zatimodmah osjeti da je previe vru ne moe se dotai i on odlazida govori o ponosu duha i njegovoj poniznosti, sasvim

drugaijem aspektu.Naravno, moramo se drati takvih vrlo nespretnih izjava

kako bi ih razjasnili. Preskakanje preko tih pasusa znailo bibiti povran, itatiZaratustru kao to ga svi drugi itaju: samobacajui pogled na njega. On je tako klizav, za trenutak moeteskliznuti sa teme, oklijevate i gledate sljedeu reenicu, i veste duhovno daleko od misli koje je on naslutio. Vi znate,proli put sam istakao da je Nie proglasio tu koncepcijuGeist-a koja je sasvim drugaija od intelektualnog konceptadevetnaestog vijeka, a mi smo danas u dvadesetom vijekudosta na njoj, a naa ideja o Geist-u, umu, duhu, jo uvijek je

jako puno slina. Nije se mnogo od tada promijenilo, osim

Karl Gustav Jung

13Nesavremena Razmiljanja ili Vanvremena Razmiljanja (1873 1876).

Jung bi rado dodao jo ranije Raanje Tragedije iz Duha Muzike (1872), djelo

koje je dobro poznavao i njim se opseno bavio u CW 6. Ostala djela kom-

binuju eseje i aforizme.


25/36


26/36


Pa naravno, parovi suprotnsti u duhu, veliki konflikt, takavsu vru problem, jer se ovdje postavlja pitanje: to su ovesuprotnosti? Vidite, Nie nita ne kae; naravno za djelisekunde se dogodi da ih pogleda i odmah gleda dalje alei se

na ponos duha koji ne dozvoljava da se dotakne. Zapravo, pre-vie je vru ili je tako magnetian da ako ga dohvatite odmahste uhvaeni, a tada ste izmeu ekia i nakovnja. Parovisuprotnosti u nekoj duhovnoj manifestaciji ogromni su kon-trasti, jer prilino tano vidite da je ovo gledite istinito, avidite kao tano da je i direktno suprotno gledite istinito, a

tada, naravno, vi ste u rupi. Tada postoji sukob. Jer, budui daste uhvaeni od uvjerenja, potpuno uvjereni u neto i iskrenimorate rei: Pa, ako je to istina, ona neto znai vidite,takva stvar od vas dobija moralni rast. Naravno, postoje igraiaha, ljudi sa potpuno odvojenim intelektom koji nikad nijesuizazvani bilo im. Vi moete dati ovu ili onu izjavu, i ako jeto najistinitija stvar na svijetu, to ne ini razliku. Oni na to ne

reaguju; imaju toliko debelo skrivanje ili su iznutra takvabarutina da im to nita ne znai. Ali, ostali ljudi imajuodreeni temperament u tom pogledu da im istina stvarnoneto znai.14 A, Nie je bio takav ovjek. Rekao je da iskraiz vatre pravde koja padne na duu uenog ovjeka dovoljnaje da proguta itav njegov ivot, to znai: ako jednomshvatite da je ovo istina vi ete ivjeti sa njom i za nju vaivot e biti predmet zakona te istine.

Sve je dobro dok znate da je to jedina istina, a naravno,vaspitani smo u tom smislu; svako doba nam je propovijedaloda postoji samo jedna istina i da je istina zauvijek. Ona se nemoe promijeniti. Postoji samo ta jedna injenica. A, nuno iztoga zakljuujemo sve druge vrijednosti su pogrene lai ili

iluzije. Tada, dok ivimo sa savreno sigurnom istinom koja

Karl Gustav Jung

14 Za ivopisno izmiljeni izvjetaj upravo na ovu temu, vidite Vladimir

Nabokov, Odbrana (New York, 1970).


27/36


znai istinu sa kojom doista moemo ivjeti naravno, stvarisu sasvim proste. Znamo to moramo raditi; imamo sigurnuregulaciju naih ivota: moralnu, praktiku, filosofsku i reli-gioznu regulaciju. Ali, ako trebate postati svjesni injenice da

je i suprotna istina jednako istina, to onda? Ta je takva katas-trofa, pa se niko ne usuuje da misli o toj mogunosti. Vidite,da je Nie za trenutak zastao, ostao sa svojom izjavom samodjeli sekunde, pitao bi: to je moj nakovanj taj sigurni,apsolutno nepokolebljivi temelj istine? A, to je moj eki kojije jednako istina, ali suprotna istina? Tada bi odmah bio u

svom konfliktu, konfliktu Zaratustre. Morao bi rei: Pa,budui da je Zaratustra moja istina to je njegova suprotnost?.A, morao bi priznati da je njegova suprotnost jednako istina.Ako je Zaratustra eki to je nakovanj? Ili, ako je Zaratustranakovanj, to je eki? Vidite, bio bi uvuen u neodoljivsukob; to bi ga rasparalo na komade ako bi trebao prestati daga dodiruje, pa je sasvim ljudski razumljivo da skae dalje. To

je previke kritino, previe teko, niko ne bi dodirivao takoivu icu. On objanjava svoj stav rekavi duh je takoponosan i ne doputa mu da doe nigdje blizu njega, ali u istovrijeme kae: Vi bi jo manje izdrali poniznost duha, kad bijedom elio da progovori, to je ba suprotno. Duh jeponosan, ali ne moete podnijeti njegovu poniznost toznai da on ne bi mogao podnijeti njegovu poniznost. Zapravo,to god on kae odaje izuzetni ponos, pa su se kritiari uvijekalili da je Nie patio od megalomanije. Ali, on je samosvjestan injenice da je duh, takoe, ekstremno skroman pa onjedva to moe podnijeti. A, to je opet novi aspekt, pun sukoba.Nastavljam sa Nieovim rijeima,

A, nikad jo nijeste mogli baciti svoj duh u jamu snijenicu ....

Mi moramo ovo proitati: Ja ne mogu baciti svoj duh u jamusnijenicu. Vidite, ako treba da shvati poniznost duha to biznailo potapanje starog Zaratustre u hladnu vodu snijega, jer je



28/36


on zaista previe velik. Pa, da je probuio balon svoje inflacijesmanjio bi se do veliine svog palca, a to bi takoe bio duh, duhkao najvii i najnii. Samo boanstvo nuno bi ga prisililo natakav neuobiajen manevar. Ali, sam Nie u svojoj intuitivnoj

funkciji jo uvijek je pod uticajem vjekova hrianskog vaspi-tanja, pa je nesposoban da podnese izgled duha kao najveeg,najponosnijeg, a u isto vrijeme najponiznijeg, eki i nakovanj.Naravno, on opet skae dalje optuujui ljude svog vremena dasu nesposobni da umoe svoj duh u snijeg. Da, tada je on vrlooprezan da ne dozvoli toploti da se podigne do te mjere da bi se

on iznenada pomou enantiodromia-epretvorio u led. Ali, to jeono to mu se dogodilo,Vi nijeste dovoljno vrui za to! Zato ste, takoe, nesvjesni

uitka njegove hladnoe.To bi trebalo biti: Zato sam nesvjestan da bi moglo vrlo

prijatno biti da se ohladi tako prekomjerna vruina. Duh jepodnoljiv samo ako se moe provjeriti svojom suprotnou.

Vidite, ako boanstvo kao najvia stvar u isto vrijeme ne moebiti i najnia stvar to je sasvim nepodnoljivo. Ako najveuvruinu ne moe slijediti najvea hladnoa tada nema energi-je, nita se ne deava. Dakle, duh moe ivjeti samo ukolikomoe biti veoma vru i veoma hladan, jako ponosan i vrloponizan. Pa naravno, duh nikad nije ponosan i duh nikad nijeponizan: to su ljudski atributi. Ukoliko smo inflatisani mi smoponosni; ukoliko smo deflatisani mi smo ponizni. Duh nastrenutno ispunjava inflacijom, to znai Einblasungudisanje.Balon je inflacija, a budui da je duh dah ili vjetar on ima tajefekat. Ali, inflacija samo ima moralnu i filosofsku vrijednostako moe biti probuena, ako se moe izduvati; morate bitisposobni da podnesete deflaciju kako bi vidjeli koliko ste

ranije bili naduvani. U onome to iz vas izlazi moete vidjetito je otilo u vas. Zato je bilo potrebno da se Nie podvrgnesvom vlastitom paradoksu. Ali, budui intuitivan on ga

Karl Gustav Jung


29/36


dodirne i ostavlja: to je tako opasno za njega. Na isti nainnastavlja svoje moralno uvjeravanje,

U svakom pogledu, meutim, ponaate se previe prisno saduhom; ....

Zaista, istina je da smo previe prisni sa duhom, to ga inida se koristi kao sluga intelektu. Ali, sve te formulacije o duhune dotiu njegovu stvarnu prirodu; neto smo dobili stiui tajnajkorisniji i najvaniji ljudski instrument, intelekt, ali onnema nikakve veze sa duhom. Naravno, samo iz rvanja saduhom uopte stvorili smo intelekt, ali stvaranje inteligencije

kroz kontakt sa duhom ima inflatorni efekat, jer kada se duhsmiri mi mislimo da smo ga pobijedili. Ali, on jednostavnonestane, jer duh dolazi i odlazi. Na primjer, odupirete se vjetrui on se nakon nekog vremena smiri, a tada moete rei da stega pobijedili. Ali, vjetar je jednostavno oslabio. Nauili ste damu se suprotstavljate, ali pravite pogrean zakljuakpretpostavljajui da su vae sposobnosti otpora neto vjetru

uinile. Ne, vjetar je neto uradio za vas; nauili ste da stojitena njemu. Vjetar e ponovo dunuti i ponovo e va otpor bititestiran, a moete biti oboreni ako vjetar izabere da postanejai od vaeg otpora. Pa, kada postanemo bliski sa onim za tomislimo da je duh, zovui ga intelekt, inimo tu greku dolismo do zakljuka da smo zaista drukani koji se mogu nositisa duhom, da smo ga savladali i da ga posjedujemo u formiintelekta.

A, od mudrosti esto ste stvarali sirotite i bolnice za loepjesnike.

Naime, kolekcija korisnih reenica i principa. Ako negdjeduva vjetar mi uzmemo zbirku korisnih reenica i jednu prim-ijenimo. Ili, moemo koristiti poslovinu mudrost da izaemo

iz neprijatne situacije, ali to nije korisno za nae blinje.Bolnica za loe pjesnike veoma dobro! Nema potrebe da torazjanjavam.



30/36


Vi nijeste orlovi: (Trebao je rei ja nijesam orao), zato nikadnijeste iskusili sreu od uzbuenja duha.

Ovaj prevod je oajan. Biti uzbuen znai biti malo poremeenili uzrujan, dok njemako Schrecken zaista znai uas.

Uzbuenje duha je oskudno i neadekvatno. injenica da je pre-vodilac izabrao rije uzbuenje pokazuje koliko malo moezamisliti prirodu duha.15 Kada protiv vas duva uragan, posebnoako ste na brodu na otvorenom moru, osjeate apsolutni uas, aduh je takav osnovni fenomen. Sjeam se sluaja veoma obrazo-vanog mukarca koji je uvijek imao puno da kae o duhu, ali nije

vidio da na bilo koji nain moe biti uzbuen ili prestravljen odnjega za njega je duh neto posve lijepo i dobro. Ali, taj istiovjek bio bi sasvim uzdrman, upao u potpunu paniku, ako bimanje ili vie bio izloen neprijatnoj situaciji. Ako ja treba dakaem: Javno mnjenje takoe je duh, a va uas od njega je uasod duha, naravno, on to ne bi razumio sve zajedno, to bi biloprevie udno za njega. Ali, injenica je da je jedini Bog od koga

se bojao bilo javno mnjenje. Drugim rijeima, Mrs. Grundy jenjegov Bog. Vidite, to je prirodna istina: samo gdje smosavladani, gdje smo posustali tamo je boanstvo.

Vi znate, kad god vas neto savlada, kad ste pod neodoljivimutiskom, ili kada ste potpuno zapanjeni ili poremeeni, kaete:O Boe! Tano kao kada primitivci po prvi put uju gramofon,kau: Mulungu! (to znai mana), a kao kad mi kaemoGott! Ali, u njemakom ta rije se koristi vie slobodno negou engleskom. Za ime Boga imate sve vrste zaobilaznih parafrazazbog vaeg boljeg obrazovanja, ali u njemakom jeziku manjeili vie ste vezani za istinu, ne zbog neke vrste iskrenosti iliskromnosti, ve to se ona ne moe izbjei sama se izbrblja.Pa, kad ste savladani od uzbuenja ili gnjeva vi proklinjete, a tu

je neka teka kletva u kojoj ne postoji psovanje. U neemu to

Karl Gustav Jung

15 Hollingdale ovo prevodi: Vi nijeste orlovi: pa, ni ne znate za radost

duha u uasu.


31/36


ima neodoljiv efekat, u nekoj vrsti afekta, doivljavate boan-stvo. Ako ste savladani od Mrs. Grundy vi znate gdje je vaaboginja, a ako ste savladani od pia, dakle, Bog je u alkoholuvaeg pia. To je gorka istina. Ljudi ne vole takve izjave, ali to

je zaista istina. Pa, duh je kao dinamika manifestacija uas,nepremostiv afekat. Sada Nie nastavlja,

A ko nije ptica ne treba da logoruje iznad ponora.Ali, ptica nikad ne logoruje, pogotovo ne iznad ponora.

Savrena glupost! Ideja je da je samo ptica koja je izdvojena ikoja moe odletjeti u mogunosti da uopte ivi iznad takvog

ambisa. To znai nedodirljivi duh. Potreban je orao sa izuzetnomsnagom leta da ostane u susjedstvu duha. A, to je povuenost povuenost intuitivnog tipa, da vidi stvar jer je nee dodirnuti.

Vi mi izgledate mlaki: Ali, hladno tee svako duboko saz-nanje. Ledeno hladni su najdublji izvori duha: okrepa za vreleruke i radnike.

Pa, opet pogrean prevod: Radnici je pogreno.

Mrs. Baumann: U mojem prevodu je za one koji rade.Prof. Jung: Njemako Handelnden zaista nije prevodljivo.

Ono znai oni koji djeluju, rade. Ruke su instrument rada, pakad sanjate ruke to znai djelatni ili izvrni dio vas, nain nakoji dodirujete stvari, nain na koji postupate u odreenimsituacijama, a sve to moe biti izraeno rukama. Ako je prstamputiran to znai ogranienje za va nain postupanja sastvarima ili rtvu za posebni duh stvari, ili da ih dodirujetedjelimino rtvovanom rukom, tj. sa potovanjem prisjeajuise bogova koji u njima borave. Zato, ne moete odmah diratistvar svojom golom rukom ili svojom punom snagom, ili jeuhvatiti, nego ete nositi rukavice; potreba da ljudi noserukavice takoe znai vrstu ogranienja ili odreenu brigu,

mjeru zatite. Vidite, sve to se odnosi na djelovanje ili nastvarno injenje.16


16 Hollingdale takoe ima radnici, ali Kaufmann ima ljudi od akcije.


32/36


Ovdje ponovo susreemo Nieovu posebnu ljubav zametaforu leda, snijega i hladnoe sve to u suprotnosti savruinom. On razumije duh uglavnom kao vru, poput lave ilivatrene eksplozije, a suprotnost bi bila ekstremna hladnoa. To

je isto kao ponos i poniznost, par suprotnosti u duhu. Duh kaomanifestacija energije veoma je vru s jedne strane, a veomahladan sa druge. Ako imate inflaciju onda ste uravnoteeni samoako se mjehur moe probuiti; ako se sa inflacijom poveatemorate imati iskustvo smanjenja do neke nevjerovatno maleveliine. Vi moete, naravno, inficirati druge ljude inflacijom,

moete uzrokovati vrstu mentalne zaraze; ljudi su esto inflati-sani i imaju jednako inflatorni uticaj na druge ljude. Takoe, isuprotno je istinito: kada je osoba previe mala za svoju veliinuona moe imati deflatorni uticaj na druge. Nije vano da li steprevie veliki ili previe mali, da li ste izvan svoje veliine ilitako daleko unutar svojih vlastitih granica da ak i ne dodirujetesvoje granice ili moete imati takav efekat. Pa, gdje god pos-

toji inflacija, takoe, postoji i suprotnost; gdje god postoji vreli-na duha, takoe, postoji i hladnoa. A, budui da on nije ljudskifenomen to ba i nije: on je prirodni fenomen nema ljudskeproporcije. Previe je veliki i previe je mali, previe vru i pre-vie hladan, a ko god upadne u taj par suprotnosti izmeu jeekia i nakovnja.

Tu stojite vani, kruti i pravih lea, vi uveni mudraci! nema jakog vjetra ili volje da vas pogura.

Ti uveni mudraci su ljudi koji se odupiru uraganu do te mjereda je ak i uragan odustao, a onda misle da oni vladajuuraganom.

Zar nikad nijeste vidjeli jedro kako prelazi more zaobljeno inapeto uzdrhtalo od siline vjetra.

Ovdje i on sam koristi termin inflacija. Ali, taj brod sa napetimjedrima misli da ima veoma veliki trbuh misli da samo on jedrii niko vie, a ne misli da ga gura vjetar.

Karl Gustav Jung


33/36


Inflatisani ljudi nikad ne raunaju sa injenicom da topoveanje veliine zaista duguju inflatornom duhu, a naravnoniko drugi ne misli da oni imaju neki poseban duh. Ali imaju ga,inae ne bi bili naduvani. Naravno, ova ideja o duhu sasvim je

neprimjenljiva na hriansku ideju o duhu. Ali, ako imate takvukoncepciju duha koju nagovjetava Zaratustra vi moete razum-jeti istinsku prirodu inflacije; postoji neto vidljivo negativno unjoj, a i neto veoma pozitivno.

Kao jedro uzdrhtalo od siline duha moja mudrost juri prekomora moja divlja mudrost!

Ova mudrost je mudrost prirode nesvjesnog koja je vjetar, aonaj ko je voen od nesvjesnog je u stanju divlje, prirodnemudrosti, koja nije ljudska.

Ali, vi sluge naroda, vi uveni mudraci kako moete daidete sa mnom!

Ukoliko je on vjetar, naravno, oni mu se odupiru, pa ne posto-ji izmirenje izmeu njih dvoje. Ali, ponekad je vjetar toliko jak

da su ovi uveni mudraci oduvani poput lia.Zapravo, u ovom poglavlju Nie zaista dostie taku u kojoj

stvarno postaje konfrontiran sa istinskom prirodom duha; a potoje za njegovo vrijeme to bilo sasvim novo otkrie potpuno je upravu da je to vano otkrie. Ipak, vidjeli smo znakove njegovogoklijevanja, njegove srameljivosti u dodirivanju te stvari; kaoobino on samo daje nagovjetaj i ponovo nestaje. To je nain nakoji se intuitivac uglavnom bavi, ne samo svojim problemima,nego takoe i svojim ivotom; stvara situaciju i im je manje ilivie uspostavljena, tada odlazi, jer prijeti da za njega postanezatvor, pa se njegov ivot uglavnom sastoji od kretanja, od otkri-vanja novih mogunosti. A, tu zalazi u svaki detalj, pa uoptenijesmo iznenaeni da ga pronalazimo u tano istom stanju kao

kada je u pitanju njegovo suoavanje sa istinskom prirodom duha.Vidite, kad god intuitivac izbjegne samostvorenu situaciju on

je samo prividno od nje slobodan. Ta nezavrena stvar prijanja



34/36


za njega i vremenom e ga ojaditi; nosi je sa sobom, a to imaparalizirajui efekat. Na primjer, prekorauje stvarnost tijela,ponovo i ponovo, a poslije izvjesnog vremena tijelo se sveti;izlazi iz reda i ini ga bolesnim. Mnogi intuitivci naroito se

mue sa svim vrstama bolesti koje nastaju uglavnom iz zane-marivanja tijela. Ili ga moe muiti njegova banalna situacija;namjere uvijek ukrta sa okruenjem, gubi mogunosti i nikadih ne rjeava. Nikad nije ukorijenjen uprkos injenici da imaudesne mogunosti da se snae u novim situacijama, da stekneprijatelje i poznanike, i da se neko vrijeme o njemu dobro gov-

ori. Tada, to za njega postaje zatvor i on bjei hvala Bogu dadolazi nova ansa! A, zaboravlja da sa sobom nosi staru situaci-ju, ali ona nije vie izvan njega, ona je unutra, a doi e da ivikao nezavrena stvar u njemu. Jer, to god radimo ili stvaramoizvan, to god uinimo vidljivim na ovome svijetu to je uvijeknae, nae vlastito djelo, a kad ga god ne zavrimo, ne zavrava-mo sebe. Pa, on taj teret nosi sa sobom sve vrijeme; svaka neza-

vrena situacija koju je izgradio i ostavio, u njemu je. On je neis-punjeno obeanje. A, sve to sretne u ivotu to je on, takoe, i toje istina za svakog, ne samo za takozvane intuitivce. Kakvu godsudbinu ili kakvo god prokletstvo sretnemo, ili sa kakvim godljudima stupimo u kontakt oni nas reprezentuju to god doedo nas to je naa vlastita sudbina, pa to je nae. Ako je odbaci-mo, ako je izdamo, izdali smo sebe, a to god odbacimo to nampripada, slijedit e nas i konano stii. Dakle, ako Nie ovdjepokua da izbjegne kontakt sa duhom moemo biti sigurni da ega duh uhvatiti. Ui e u ono iz ega misli da je pobjegao.Vidite, to je uvod u sljedee poglavlje. Zaratustraje priznanjenekog ko je zateen duhom.

Nie se rjeava svih tih ljudi koji su se tada zvali duh i koji se

jo uvijek zovu duh. Na najbrilijantniji nain pisao je u stilunajboljih aforistiara. Bio je brilijantan u formulacijama iizrazu, a um ili intelekt u njegovim rukama bili su kao ma

Karl Gustav Jung


35/36


kojim barata majstor. Ali, to se okrenulo protiv njega. Kako jenjima tako brilijantno baratao, bio je uvjeren da je to njegovvlastiti um, a potpuno je previdio situaciju da vjetar gura nje-govu barku. Snaga motora njegove vjetine nije bila njegova

sposobnost, ve je bio duh, isprva nevidljiv ili samo vidljiv kaoda je on bio njegov brilijantni um. Zatim mu je sve vie i viepostajalo jasno da on to nije. ak kada je pisaoZaratustru osje-tio je da on lino nije Zaratustra, pa je zato skovao tu uvenuformulu: Da wurde einz zu zwei und Zarathustra ging an mirworbei. U toj formuli je priznanje da su on i duh dvoje. U

dijelu Zaratustre kojim smo se do sada bavili on je praktinopoistovjeen sa duhom, ali nakon nekog vremena moemooekivati da mu to mora doi do glave i da e biti konfrontiransa snagom koja ga pokree. Ljudi sa poprilinom inflacijom pot-puno su nesposobni da shvate svoju identifikaciju sapokretakom snagom. Uvijek im je potrebna pretjerana inflacijakako bi eksplodirali, a to se dogodilo Nieu.

Zapravo, u sljedeem poglavlju koje se zove Nona Pjesmaduboko shvata prirodu duha, sa njim je jo uvijek poistovjeen,ali do te mjere da poinje da bude svjestan nadljudske i superljudske prirode duha i osjea svoju sopstvenu reakciju protivnjega. Drugim rijeima, postaje svjestan ekia i nakovnja. To jeveliko iskustvo: to je vrhunac dugog razvoja, a u isto vrijemekraj i poetak. To je katastrofa, a to je ono to je antika razum-jela kao dvoboj sa boanstvom. Kad god se to dogodi, uZaratustri njegov jezik postaje, reklo bi se, zaista boanski;ponekad je groteskan, esto brilijantan i intelektualan, ali ondagubi te kvalitete i dobija kvalitet muzike. Ovdje je to sluaj. Toje prvo mjesto u Zaratustri gdje njegov jezik postaje muzikalan,gdje uzima deskriptivni kvalitet iz nesvjesnog koji intelekt nikad

ne moe stvoriti; bez obzira koliko je brilijantan um, bez obzirakoliko su vjete i podesne njegove formulacije, ova vrsta jezikanikad se ne postie. Naravno, previe je poetski, ali treba rei



36/36

poetski je previe siromana rije jer je od takvih muzikihkvaliteta koji izraavaju neto od prirode nesvjesnog koja jeneprevodiva. Pa, u engleskom ili francuskom to ne moetedobiti, na primjer ne moete prevesti II dio Fausta. Ne postoji

jezik na bojoj zemlji na koji se moe prevesti II dio Fausta njegov najvaniji dio.

Preveo i uredio: Ilija Kapii

Documents

Karl Gustav Jung - Seminar o Ničeovom Zaratustri, Dio X