Šeher Banja Luka 30

Š E H E RBANJA LUKA

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ / MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ŠEHER BANJA LUKA - Broj 30 - MART - APRIL - 2014. - MOTALA - GODINA VI

Uvodnik

2

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ

RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivare

Mirsad Filipović

Urednik/RedaktorGoran Mulahusić

Grafička obrada/Grafisk arbeteArt-studio EMMA

Lektor/KorrekturläsareIsmet Bekrić

Blagajnik-Ekonom/Kassör-EkonomZlatko Avdagić

Redakcija/RedaktionGoran Mulahusić

Enisa BajrićFatima Mahmutović

Haris GrabovacNedžad Talović

Dopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija)

Slavko Podgorelec (BiH)Mišo Vidović (BiH)Kemal Coco (BiH)

Radmila Karlaš (BiH)Aida Bašić (Švedska)Rešad Salihović (BiH)

Dr Severin D. Rakić Australija

Adresa redakcije/Redaktionens adressŠeher Banjaluka,

Luxorgatan 12, 591 39 MotalaTelefon: +46(0) 739 872 284

Internet: www.blsavez.seE-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečnoGodišnja pretplata:

6 brojeva 150 SEK plus poštarina

Pretplata i reklame+46(0) 73 98 72 284

E-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćaju

Štampa/TryckNIGD “DNN” Banja Luka

Naslovna stranaEnver Enko Kadenić, Komadanja Bosne


Poštovani čitaoci, dragi prijatelji!

IZBORNA GODINAOva godina je posebno značajna za sve nas, Bosance i Hercegovce, nastanjene širom svijeta, jer je - izborna. Mi, koji živimo u Švedskoj,imamo priliku glasati na tri „fronta“ - u EU, u Švedskoj i u BiH. Svojim glasom možemo mnogo toga poboljšati, posebno kada su u pitanjupromjene u domovini i EU. Prvi na redu su izbori za švedske predstavnike u evropskoj uniji. Među kandidatima posebno je za nas značajanosvjedočeni Bosanac Jasenko Selimović. On se u svojoj predizbornoj kampanji predstavio našim građanima na organiziranim skupovima, uudruženjima i putem medija. U svojim obraćanjima Jasenko je obećao da će svim srcem, naravno ako bude izabran, uz svoje partijske idržavne obaveze, raditi i na lobiranju i pomoći BiH i njenom pridruživanju evropskim integracijama i konačnom ulasku u EU.

A već na pragu jeseni, 12. oktobra, čekaju nas veoma važni opšti izbori u Bosni i Hercegovini. Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine de-finirano je da se izbori u Bosni i Hercegovini održavaju prve nedjelje u oktobru kada je izborna godina, ali da se, ukoliko to pada na neki odvjerskih blagdana, može pomjeriti za sedam dana, pa su zato, zbog Kurban-bajrama, pomjereni za narednu nedjelju. Ovo je prvi put da je is-korištena ta odredba Zakona. Ovi izbori su veoma bitni i za brojne Banjalučane. Siguran sam da će ovaj put odziv za glasanje biti veći. Pro-ljetni protesti u domovini, žestoka inicijativa organizacije 1. mart, popis stanovništva, prijetnje vlasti RS zakonom o prebivalištu,nekontrolisane izjave Dodika, sve to pozitivno utiče na mobilizaciju probosansko orijentisanih građana i krajnje je vrijeme da se osvijestimoi upotrijebimo naš glas za nužne demokratske promjene. O bh. izborima bit će puno više riječi u slijedećem broju.

Za nas, ovdje, svakako je središnji događaj bila proslava Dana oslobođenja našeg grada od fašizma, seminar Saveza Banjalučana i kulturnamanifestacija “Sa glumcima u maju”. Veoma uspješan domaćin ovom dvodnevnom druženju bila je sekcija Banjalučana iz Noršepinga i jošjednom im hvala na uloženom trudu. Zbog obilja događaja, prekrasnih i zanimljivih priloga naših dopisnika i važnosti predstojećih izbora,odlučili smo da slijedećih nekoliko brojeva, uprkos povećanim troškovima, štampamo na većem broju stranica. Zato je veoma bitno da i vi,koji ste u mogućnosti, svojim dobrovoljnim prilozima pomognete ovaj naš zajednički projekt. A kako bi magazin bio što više dostupan širemčitalaštvu odlučili smo ga staviti i na Internet. Na ovoj stranici možete čitati sve dosadašnje brojeve “Šeher Banja Luke”.

http://issuu.com/savezbl

Na kraju da se vama, koji ste nam već poslali dobrovoljne priloge, u ime naše male redakcije i u svoje lično, iskreno zahvalim na pomoći irazumijevanju, i nadam se da će vam se pridružiti i mnogi drugi naši čitaoci.

Vaš urednik Mirsad Filipović

Sadržaj

3

Reportaža: Banjalučani sa planete Zemlja..........................................4Reportaža: U znaku izbora za EU parlament.......................................5Reportaža: Posjeta delegacije Landskruna Donjem Vakufu.............6Kupovanje mira i glasova................................................................8Banjalučki spomenar: Cirkus........................................................10Kolumna: Svako treba svog čarobnjaka......................................12Sjećanja: Adem Ćejvan..................................................................14Feljton: Poruke netolerancije i mržnje.........................................16EU i BiH: Jedini pravi put...........................................................18Ukrajina............................................................................................19EU izbori..........................................................................................20Noršoping, Proslava 22. Aprila, Dana Oslobođenja Banja Luke......................................................22Sjećanje: Borik................................................................................24Školstvo: Šta dugujemo djeci.......................................................26Banjalučka razglednica 3: Ko nam smaragd prlja.......................27Sjećanje: Veliko finale....................................................................28Kad truba zavlada - sevdah utihne................................................30Jedna subota u Stockholmu..........................................................31In memoriam: Hamko sa Vrbasa...................................................32Sjećanje: Pismo Hedi...i Pobrđa Đumišića...................................34Jedna likovna priča: Vrbaske nijanse...........................................36Priča o jednoj slici i poštenju........................................................38Sajam knjiga: Literarna Banja Luka..............................................40Križaljka/Ukrštenica.......................................................................41


ssttrr..44

BBaannjjaalluuččaannii ssaa ppllaanneettee ZZeemmlljjaa ssttrr:: 3366

VVrrbbaasskkee nniijjaannssee

str.8

Kupovanje mira i glasova

ssttrr..2200

KKaakkoo ggllaassaattii nnaa EEUU--iizzbboorriimmaa

4 Š E H E RBANJA LUKA

Dan oslobođenja Banje Luke, 22. april, u Švedskoj proslavljamo većtradicionalno. Taj dan je ujedno i Dan planete Zemlje. Bio je to i dansusreta Sa glumcima u maju. U tom ozračju riječi nekadašnjeg sekre-tara Ujedinjenih Nacija U Thanta imaju za nas posebno značenje, jer nasu sjećanjima vraćaju u ljepote našeg zavičaja, ali i uvode u ljepšubudućnost:

“Neka budu samo mirni i veseli Dani planete Zemlje u budućnosti zanaš lijepi svemirski brod “Zemlja” koji nastavlja da se okreće i kruži uhladnom svemiru sa njegovim toplim i lomljivim tovarom vedrog živ-ota”.

A te vedre trenutke doživjeli smo u Noršepingu, u prostorijamaudruženja “Bosna i Hercegovina”. Veselo, toplo i svečano. Rasuti Ban-jalučani nesalomljivo kruže ovom planetom i uvijek se iznova vraćajusvom voljenom gradu.

Kulturni program je bio bogat i sadržajan. Predstavili su se članoviudruženja iz Noršepinga, Orebra i Motale. Recitatori, pjevači sevdalinki,horovi i folklorni ansambli smjenjivali su se na sceni. Publika je zado-voljno posmatrala sve ono što su priredili vrijedni učesnici raznovrsnogprograma. Da spomenemo sve nedostajalo bi prostora u ovom tekstu.Ali ipak da čestitamo Faruku Sarajliću, koreografu folklorne sekcije izNoršepinga, na izvanrednom nastupu njegovih dobro uigranih grupa ujuniorskoj, seniorskoj i veteranskoj konkurenciji. Ima Bosne gdje se godokreneš. Čudo!

“Sekcija građana grada Banja Luka”, domaćina, samo je potvrdilasvoje, od ranije nam poznate, organizacione sposobnosti. Čestitamo.

Banjalučani, vidimo se opet, svakom prilikom, na nekoj tačciove zajedničke nam planete.

Proslava 22. aprila, dana oslobođenja Banje Luke, i manifestacija Sa glumcima u maju

Banjalučani sa planete Zemlja

Tekst i foto: Goran MULAHUSIĆ

Najmlađa publika je sa velikim interesovanjem pratila program.

Odličan nastup: Folklor iz udruženja domaćina "BiH Norrköping".

Priprema za Brazil je već počela.

Seminar Saveza

U znakuizbora za EU parlament

U prostorijama fudbalskog kluba “Bosna”iz Noršepinga u subotu 26. aprila 2014. godineodržan je seminar za članove Saveza Ban-jalučana u Švedskoj, sa aktuelnim temamavezanim za svakodnevne aktivnosti i predsto-jeće izbore za Europski parlament.

Predstavnica NBV Fatima Mahmutovićgovorila je o značaju ove organizacije u šved-skom društvu. Posebno je istakla pitanja naro-dnog obrazovanja, te uloge udruženja i velikihmogućnosti koje mogu ostvariti u saradnji saNBV-om. Naredni govornik je bila Emina Kr-zović, zadužena za projekte gradske uprave uŠtokholmu i u organizaciji Centar za lokalnirazvoj i dijasporu. U svom izlaganju posebno jeistakla važnost djelovanja dijaspore u do-movini, i njen doprinos razvoju zajednica izkojih su došli. Ti procesi će se nastaviti i unarednom periodu, i zato ulogu dijaspore urazvoju BIH treba neprestano isticati. Veomaje važno ostvariti što bolje kontakte sa odgov-ornim ljudima u domovini.

Veliko interesovanje pobudio je JasenkoSelimović, kandidat liberalne Narodne/Folkpartije za Europski parlament, koji je istakaoda je bitno da Švedsku u EU predstavlja kan-didat naših korijena. Razloga je mnogo, a naj-važniji je da imamo nekoga ko može braniti iinterese BIH na putu ka punopravnom članstvuu zajednicu evropskih naroda. Ulazak u EUsmanjio bi negativne procese u BIH, te otvoriovrata njenom ekonomskom progresu i pros-peritetu.

Izbori su 25. maja, pa naša redakcijapoziva sve čitaoce i sve one kojima je Bosna iHercegovina u srcu da na taj dan izađu na svojaglasačka mjesta i daju glas za Jasenka Se-limovića, kandidata Folk Partije za EU parla-ment.

Tekst i foto: Goran MULAHUSIĆ

Kandidat za EU-Parlament: Jasenko Selimović u društvu Amele de la Cruz.

Uspješni predavači: Fatima Mahmutović, Jasenko Selimović i Emina Krzović.

Predstavnik NBV-a iz Štokholma: Ann-Sofie Roberntz.

U prvom planu: Mirsad Kušljugić, Branko Tomić, Azra i Zlatko Avdagić.

Reportaža


PLODOVI SARADNJE

POSJETA DELEGACIJE LANDSKRUNA

DONJEM VAKUFU

Tekst: Mesud MulaomerovićFoto: Ferid Lukačević

Sklopljeno prijateljstvo i dogovorenasaradnja: Gradonačelnici Huso Sušići Lennart Södeberg.

7Š E H E RBANJA LUKA

U zvaničnoj posjeti Donjem Vakufu uperiodu od 9 -12 aprila 2014.boravila jeDelegacija grada Landskruna, na čelu sagradonačelnikom Lennartom Söderbergom,Tom Sörenssonom i Ulf Bergströmom, ukojoj su bili i predstavnici KK "BOSNA L-A" Ferid Lukačević i Nail Vajrača, posjetilaje u prvoj poloviniu aprila o.g. (9.-12.)Donji Vakuf, u kojem su ih, uz ljubaznostsvih žitelja, dočekali načelnik Huso Sušić,predsjedavajući vijeća Tihomir Zril, teSead Cerić i Hamdija Mlinarević.

Nakon posjete Prvoj osnovnoj školi iJU Dom kulture, održan je sastanak saprivrednicima preduzeća "Promo","Nirbo","Inox- partner" i "Malak Group".Gosti su obišli i proizvodne pogone te pos-jetili JU Dječiji vrtić, JU Dom zdravlja, Va-trogasni dom i Sportski savez. Načelnik

Huso Sušić je izrazio zadovoljstvo dobrimodnosima koji su stvoreni između dvagrada, te da će ove dvije lokalnesamouprave proširiti svoje saradanju. Do-govorena je razmjena kadrova iz raznihoblasti, te posjeta Landskruni i DonjemVakufu u cilju druženja i upoznavanja sarazličitim uslovima rada u školstvu,zdravstvu, sportu i ostalim društvenim dje-latnostima. Prilikom tih posjeta organizovatće se takmičenje đaka iz raznih predmeta.Dogovoreno je opremanje sportske dvo-rane, rad na obezbjeđenju kola hitne po-moći, izgradnja dvije fontane - ispredbolnice i apoteke, a u kulturi predviđeni suzajednički nastupi folklornih družina i ure-đenje bine u Kulturnom centru DonjegVakufa. Dogovorena je i saradnja dječijihvrtića, razmjena uposlenih i upoznavanje sa

različitim metodama rada sa djecom. Ovomprilikom delegacija Landskrune posjetila jei ambasadu Švedske u Sarajevu i upoznalaje sa saradnjom ova dva grada, koju je am-basador Fredik Schiller podržao i najavio isvoju posjetu Donjem Vakufu.

Na kraju posjete gradonačelnik gradaLandskrune Lennart Söderberg se zahvaliodomaćinu na jako lijepom gostoprimstvu itim povodom načelniku Opštine DonjiVakuf Husi Sušiću uručio poklone - "ZAS-TAVU LANDSKRUNE" i vrijednu slikupoznatog slikara iz ovog švedskog mjesta.

Na kraju se može samo konstatovati dasu ovakove saradnje veoma korisne i da ak-tivnost KK "BOSNA LA", na čelu saFeridom Lukačevićem, treba podržati irazvijati.

Panorama Donjeg Vakufa.

Poklon iz Landskrone.Ambasador Kraljevine Švedske u BiH FredrikSchiller je pohvalio Šeher Banja Luku.


Iako je, u vrijeme pisanja ovog teksta - druga polovina aprila,do održavanja izbora preostalo oko pet mjeseci, predizbornakampanja uveliko traje?! De facto, nije nikada nije ni presta-jala, tvrde analitičari, samo je nastavljena nakon završetkaprethodnih izbora: političke partije u RS nisu birale ni mjesto nivrijeme, a ni sredstva, da „dokažu“ i „pokažu“ kako su „boljeod onih, a one bolje od ovih“.

Po jutru se dan – ne pozna

Međusobne optužbe, prepucavanja, pa čak i „razmjena“ teških ineprimjernih riječi za „demokratski dijalog“, svakodnevno kulminiraju, a uposljednje vrijeme najčešće se koriste parlamentarne klupe - sjednice en-titetskog parlamenta; umjesto da se na njima dobro plaćeni i zaštićeniposlanici bave važnim životnim pitanjima iz ekonomije, socijalne politike,usvajanjem i adekvatnih zakonskih rješenja, sve više pažnje posvećuju pro-mociji svojih političkih partija. Istina, usvajaju se i zakoni, ali oni koji duževremena prate rad entitetskog parlamenta saglasni su da ni jedna raspravapo predloženim tačkama dnevnog reda ne može da prođe bez dnevno-poli-tičkih trzavica i prepucavanja. Stoga, ako se po jutru dan poznaje, odnosnoako je prema onome što se čuje iz skupštinske sale, sve je izvjesnije da bi pri-bližavanjem izbora, predizborna kampanja, koja nikada nije ni prestajala,mogla biti više nego zanimljiva, na momente možda i najprljavija dosad.

A aktuelna vlast, na čelu sa SNSD-om , u namjeri da i nakon ok-tobra zadrži svoje pozicije, uveliko radi na kupovini potencijalnih birača-glasača. Pa je entitetska vlada, u kojoj dominiraju kadrovi SNSD-a na čelusa premijerkom Željkom Cvijanović, donijela odluku o vraćanju-povećanjuplata (zovite to kako hoćete-op.aut), budžetskim korisnicima, a parlamen-tarna većina, opet na čelu sa SNSD-om to potvrdila, iako je upitno da li ćeza ovu namjenu biti osigurana finansijska sredstva. Vlast uporno tvrdi da ćenovca biti, dok iz opozicije poručuju - novac nije problem, para nema! Stoga,

Tekst i fotografije:M.VIDOVIĆ

KUPOVANJE MIRA I - GKUPOVANJE MIRA I - G

posezanje za novim kreditnim zaduženjima, vlast će vjerovatno pred izborepokušati da namakne novac, ne samo za plate po „novim koeficijentima“,nego da još jednom pokuša kupiti krhki i tanani socijalni mir, ponovnimiznošenjeme (ne)uvjerljivih obećanja penzionerima, invalidima, demobil-isanim borcima i ostalim kategorijama stanovništva koji se finansiraju izbudžeta. S druge strane, građani koji pripadaju ovim kategorijamastanovništva odavno znaju da se od obećanja ne živi, da se od obećanja nemože kupiti hljeb, mlijeko, ali i platiti računi, pa se jedan dio njih, uz svakod-nevno preživljavanje, odluči i da iskaže nezadovoljstvo zbog loše ekonom-sko-socijalne situcije u kojoj se nalaze.Tako su u nekoliko navratademoblisani borci, pod okrijem Udruženja veterana RS, organizovali neko-liko (ne)uspješnih protesta. Iako su vlastima uputili zahtjeve koji se odnosena popravljanje ekonomsko-socijalnog položaja, vlast(i) je to primila kznanju i poručila: Sačekajte, vidjećemo može li se šta riješiti.

Savez za - promjene

I opozicione političke partije uveliko najavljuju zajedničko djelo-vanje na predstojećim izborima. U ovom trenutku vode se pregovori okoujedinjavanja opozicije, a prema dosadašnjim informacijama , opozicionepolitičke partije mogle bi imati zajedničke kandidatske liste za pojedinenivoe vlasti, ali i zajedničke kandidate za predsjednika RS i člana Predsjed-ništva BiH. Konketno, iz SDS-a su najavili formiranje „Saveza za prom-

jene“, a iz ove polititičke partije već su odaslali u javnost i tzv. „Bijelu kn-jigu“ koja, kako tvrde u ovoj političkoj partiji, predstavlja „duboke reformeu skoro svim segmentima života – od javnih finansija, preko školstva,zdravstva, privrednog sistema, funkcionisanja institucija i ostalog”, a cilj je“u narednom periodu stvaranje pravne države, privredni razvoj i otvaranjenovih radnih mjesta”. Iz SNSD-a su ovo SDS-ovo pisanje “Bijele knjige”dočekali riječima “da se radi o Crnoj knjizi”, i poručili ovoj političkoj par-tiji “da manje piše, da se više posvete konkretim stvarima”.

I dok su predstavnicima vlasti, ali i opozicije, u ovo predizbornovrijeme “puna usta” raznih oblika refomi, te “ stvaranja uslova za privrednirazvoj, otvaranje novih radnih mjesta i rješavanje nagomilanih socijalnihproblema”, neumoljivi su pojedini statističko-ekonomski podaci, prije svegaono koji se odnose na ono malo zaposlenih i koji imaju kakav-takav posao.

Plate kasne i po pet mjeseci

Prema istraživanjima Saveza sindikata RS (koji je konačno neštokonketno uradio-op.aut), gotovo svaki treći radnik u RS nije dobio platu navrijeme, a prosjek njenog kašnjenja u 2013. godini iznosio je između tri i petmjeseci. Analiza, koju su proveli sindikalci o redovnosti uplate plata i do-prinosa na bazi slučajnog uzorka, obuhvatila je 1.870 radnika iz 395 pre-duzeća u RS, pokazala bi i daleko gore rezultate da se istraživanje radi međufirmama koje nemaju sindikat. Naime, ako prema ovoj analizi u prošloj go-dini 29 odsto radnika nije redovno dobilo platu, što je, tvrde, ipak blagi trendumanjenja u odnosu na prethodnu godinu kada je ovakvih radnika bilo 30odsto, i 2011. godinu kada je u ovu grupu spadalo 33 odsto radnika. Ekon-msski analitičari slažu se da ovi podaci više nego očigledno ukazuju naveoma težak položaj radnika, ali I dodaju da “privrednici očito usljed slabi-jih uslova poslovanja, slabije prodaje, lošije naplate dolaze u situaciju da nemogu izmiriti elementarne obaveze koje se prije svega odnose i na isplateradničkih primanja". Ocjenjuju da se među poslodavcima koji redovno neisplaćuju plate “sigurno nalazi i jedan broj bezobraznih, ali je i činjenica daih najveći broj zbog finansijskih problema nije u mogućnosti da isplaćuje za-rade na vrijeme”. Takođe, iz Saveza sndikata RS upozoravaju da postoji“nezakonita praksa poslodavaca da prilikom isplate svake plate ne uplaćujupripadajuće doprinose, tako da za oko sedam odsto radnika prilikom isplateplata nisu redovno uplaćivani pripadajući doprinosi”.

Od obećanja do obećanja

Mada se vremena na vrijeme ovakvi podaci “procure” u javnost,aktuelna vlast , iako posjeduje određene mehanizme, ništa nije uradila daspriječi ovakve pojave. Sve se završava uglavnom na deklarativnim obećan-jima da će “kontrolni organi raditi u skladu sa zakonom”, a dok oni počnuraditi “u skladu sa zakonom”, javni fondovi, među kojima i Fond PIO, samoće još povećavati finansijske dubioze koji se mjere na desetine, pa istotinemilioona maraka. Osim javnih fondova u ovo predizborno vrjeme finansi-jska i sva druga vrsta dubioze prisutna je i u javnim preduzećima. Prema izv-ještaju Glavne službe za reviziju javnog sektora RS za poslovanje ŽeljeznicaRS u 2012. godini, u ovoj kompaniji zabilježen je kumulativni gubitak od206 miliona maraka. Revizori su ukazali na neadekvatno izvještavanje oposlovnim segmentima, kako u smislu primjene relevantnih računovod-stvenih pravila, tako i u pogledu primjene pravila koja utvrđuje regulator natržištu. "Jedan od najvećih problema ovog preduzeća je zapošljavanje radnikabez javnog konkursa, bez adekvatne stručne spreme, a radnicima su nakonrasporeda na drugo radno mjesto sa nižim koeficjentima zadržavani viši ko-eficijenti sa prethodnog radnog mjesta”, navodi se u revizorskom izvještaju.

Mogli bismo navesti još ovakvih primjera, konstatovati da posr-nula privreda (ne)postoji, da se aktuelna vlast kreditno zadužila preko svakemjere, da građani i dalje teško žive, a isto tako i da se nagomilani socijalno-ekonomski , pa I društveni problemi ne mogu riješiti u predizbornoj kampanjikoja nikada nije ni prestajala. Izvjesno je da će i vlast i opozicija u narednomperiodu nuditi i ponuditi “rješenja” za sve probleme kako bi se dobilo štoviše glasova. Koliko su u tome bili uspješni, znaće se nakon što se zatvorebiračka mjesta, ali ko god da pobijedi - neka im je Bog na pomoći, kako ne-davno primijeti jedan od političkih analitičara.

Pred izbore


GLASOVAGLASOVA


Banjalučki spomenar

10

Cirkus gostuje u našem gradu jednom godišnje, obično u au-gustu, posljednjem mjesecu zime. To je Cirque D' Solei,ogranak kanadskog cirkusa, koji daje predstave po Aziji, Aus-traliji i Oceaniji. To je mod-eran cirkus, usudio bih senazvati ga "teatrom pod ša-trom", koji pruža nezaboravandogađaj umjetnosti, akro-batike i baleta, ukomponovanu savršenu koreografiju i izbormuzike, te sve lijepo umotanou futurističku scenografiju ikostimografiju. Čovjek jed-nostavno nema ništa ni dodati,ni oduzeti toj perfekciji. Samose treba zavaliti u sjedalo iuživati. Iako je cirkus odavnoprestao biti samo "dječijazabava", većinu gledalištasačinjavaju djeca, tradi-cionalno, najmeritorniji sucivrijednosti cirkuske predstave,čija se arbitraža mjeri u deci-belima njihovih krikova, dokartisti na trapezu lete krozzrak, njihovim grohotnim smi-jehom nespretnimklaunovima, te širinom nji-hovih zjenica, dok se iluzijaodvija pred njihovim očima.Za njihove roditelje, to jedokaz da svijet iz dječije mašte postoji i da to nije nikakav sanili djetinja iluzija. U mom slučaju, to je sjećanje na jedno vri-

jeme i jedan grad. Dok moj hipnotizirani arbitar posmatra šta sedogađa pod svjetlima cirkuske pozornice, moj san je opet samnom; "deja vu" od prije tridesetak godina, u jednom gradu nadrugoj polulopti, u mjesecu augustu, posljednjem mjesecu ljeta,u jednom drugom cirkusu.

Prvi moderni cirkus koji je ikad gostovao u Banjaluci, bio jeMoira Orfei, negdje, odmah poslije zemljotresa, u ranimsedamdesetim. To je bio italijanski cirkus, čije su vlasnice bilesestre Orfei, Moira i Oriana, dive holivudske C produkcije. Tajse cirkus razlikovao od ostalih, po tome što se većina cirkuskihtačaka odvijala na ledu i zahtijevala, pored klizačkih i akro-batskih, još i umjetničke kvalitete artista, pa je zbog toga bio

svojevrsna senzacija za to doba, rekaobih, preteča današnjih modernihcirkusa. Sjećam se da sam otišao i nadnevnu (matine) i na večernju pred-stavu. Pošto se vlasnica cirkusa, za-vodna Moira Orfei, pojavljivala nakraju svake predstave, sva u perju“Josephina Baker kostima” na kl-izaljkama, predstave su bile atraktivnei za odrasle, naročito za muški diogledališta. Sjećam se da je profesorNakić bio redovan na večernjoj pred-stavi, naravno u loži. No, ipak mislim,da je umjetnička komponenta u tom"karnevalu na ledu" bila razlog dotada "neviđene posjete Banjalučana"jednoj cirkuskoj predstavi.

Cirkus se nalazio na lokaciji izaElektrotehničkog fakulteta. Kakojedna takva produkcija zahtijevaogromnu tehničku podršku, čitava seta uslužna mašinerija bila rasprostrlaod "Safikadinog groba" i Vodovoda,do Vrbasa i Husedžinovića kuće, te is-pred Kastela, sve do pijace. Tolikosam bio uzbuđen da vidim prvu pred-

stavu (popodnevnu), da sam došao čitava tri sata ranije, kakobih razgledao životinje, šunjao se oko cirkusa, ne bi li dokučio

CIRKUS

Kćerka me već tri godine moli da je vodim u cirkus, a ja nikako da nađem vremena i odvedem je u tuzemlju čudesa, mađioničara, patuljaka, klauna, akrobata i životinja iz čitavog svijeta. Svi oni funkcionišuu perfektnoj harmoniji, savršeno uvježbanih tačaka, sve zbog uspjeha cirkuske predstave i jedine nagrade

za višemjesečni trening postizanja nemogućeg: aplauza ushićenog gledališta.

Napisao: Dr Severin D. Rakić

Ilustracija: Izeta Štaljo-Rakić


11

Svjetlo Sjećanja

koju cirkusku tajnu, iako sam znao da takve stvari postoje samou filmovima, te oprobao sve one zabranjene poslastice, što idusa cirkusom: šećerna vata, ušećerene jabuke i sl. Dok sam jeosvoju ušećerenu jabuku iza mesnice Fadila Bojića, ugledamgrupu cirkuskog osoblja i dva klauna okupljenu oko Ale. Priđembliže da vidim šta se tamo komeša. Jedan iz "pomoćnog os-oblja" drži u ruci štos sličica "Životinjskog carstva", a u drugojsmotak novčanica. Ale, okrenut leđima prema njemu, svaki putkad ovaj pročita broj, ko’ iz topa govari ime životinje pod timbrojem. Klaunovi i ostali plaćaju i istovremeno se čude. Rado biprekinuli, al' sve se nadaju da Ale neće znati sljedeću, a on,nikako da ‘profula’. To je trajalo čitav sat, što je nesvakidašnjeza Alu, koji se nigdje ne zadržava duže od pet minuta. Razlog zato, čini se, bila je želja da što više impresionira strance. Naposli-jetku, onaj mešetar, što je držao novac i koji je bio “naš čovjek”zaposlen u cirkusu, gurnu Ali u džep novčanicu od 5000 dinara,što je tada bila poprilična vrijednost, a sebi ostavi onaj debelismotak. Sitna kiša je počela rominjati i grupa se raziđe na posaopripremanja poslijepodnevne predstave.

Sklonio sam se pod krov obližnje Bojića mesnice, dok kišane prestane. Tu je bilo još pokislih prolaznika, te prodavačlubenica sa štanda ispred Safikadinog groba. Dok smo čekali daljetni pljusak stane, seljak raskriži bostan, pa svakog ponudi cr-venim komadom, isječenim i nabijenim na nož. Poslije otprilikepola sata, kiša je stala i naša se grupa raziđe, svak' svojimposlom. Samo seljak ostade da pokupi ostatke lubenice. U tommomentu pojavljuje se Ale, mokar ko’ čep, sa ogromnom tac-nom na desnom ramenu, odozdo podbočenom dlanom. Tacna jepuna šampita i vrućih lepinja. On ide od prolaznika do pro-laznika i nudi im posluženje; izgubljenim pogledom traži "grupuiz cirkusa". Napokon se jedan od onih klaunova pojavljuje. Alemu prilazi i nudi preostale lepinje i šampite. On samo odmahnurukom i ponovo nestade pod šatrom. U tom trenutku se pojaviduga preko neba iznad Šehitluka i Alina razočarana faca serazvedri, te nastavi da nudi šampitama dva djeteta koja upravoprolaziše kraj njega, grabeći prema ulazu u šatru. Poslijepod-nevna predstava počinje.

Maloj i velikoj djeci svijeta što volješe i još uvijek volecirkus: Gledajte u dugu.

LJUDI I PTICE

Čimčovjek sebi napravi kuću,umoran, ali sretan do zvijezda, pod novim krovom skupe se pticei počnu sebi svijati gnijezda.

Sjate se vrapci, pa cijeli dangnijezde jedan po jedan stan.

Onda golubovi dođu, pa gučui časkom sebi naprave kuću.

Pod strehom, zatim, brzo narastegnijezdo za male, nemirne laste.

Ima li dimnjak još iznad kuće – gospođa roda tu svije pruće.

I kuću onda svakoga jutralepet krila i cvrkut budi, pa tako dugo i sretno žive pod istim krovom – ptice i ljudi.

MOJA KUĆA

Moja kuća na dva sprata,a dva sprata k'o dva brata.

Oba duga i široka,u svakoga po tri oka.

Po tri oka i vratanca – baš su kao dva blizanca!

Razlika je vrlo mala,u moj džep bi cijela stala:Prvi ima podrum – rov,drugi ima kapu – krov.

Prvi tu, na zemlji, stoji – drugi zvijezde nebom broji!

Tako živi moja kućaod svanuća do svanuća.

Kad odrasli budu tako dobri kao djecaonda ću možda nešto napisati i za njih.

Književnik, Šimo Ešić


Sve je različito, a opet tako slično. Za slobodu se čov-jek, ma gdje boi, mora izboriti sam. U slučaju da život neželi provesti kao noj, umjesto u pijesak ušuškan u vlastititor. Azar Nafisi nas uči o tome. A sličan se sličnom raduje.Zato je ona moj izbor.

Čitajući knjigu „Čitati Lolitu u Teheranu“ autorke AzarNafis, brzo se uočava da nije riječ samo o prepričavanjusložene političke situacije unutar Irana uoči dolaska jednogod najreakcionanijih vođa, ajatolaha Homeinija na vlast.Već o iznalaženju mogućnosti da se unutar svakog pojed-inca nađe sloboda.

Vanjske stege koje okivaju savremenu iransku ženu,ma kojem krugu, soju i slično ona pripadala, samo su par-

avan iza kojeg se naslućuje suštinska borba pojedinca zaslobodu. Iranska žena, sapletena objektivnim i svakod-nevnim okolnostima, izložena je većim izazovima, ali se nemože posmatrati ni izvan uvijek prisutne želje žena, ali imuškaraca kroz vijekove da se bez zazora i dosto-janstveno, bez diskriminacije, iživi svoj život.

U vremenu u kojem se kreću najvažnija autorkinasjećanja, Iran je zemlja sa gotovo potpunom diskriminaci-jom žena, sa ideološkim premisama na kojima se mon-struozno tumači islam i kao takav primjenjuje, izvitoperen iu službi ideologije, da bi se žena ušutkala i nagnala dabude poslušna do mjere koja se obezvrjeđuje kao indi-vidua.

Moj izbor: AZAR NAFISI

Svako treba svoga Čarobnjaka

Tekst: Radmila Karlaš

Foto: Goran Mulahusić

Kolumna


Autorka otkriva svo licemjerje iza nakane ideološki for-mariranog muškarca, kada isti ima ulogu nekog izmišl-jenog boga koji ima apsolutnu moć da odluči da li trebaprimijeniti represaliju ili ne. Tako, istu može upotrijebiti, akoodluči da nabori njene u milimetrima označene, otkrivenekože znače neposluh i tako „skaradnu“ putenost, koja uvi-jek i uvijek treba da bude sakrivena. Razobličavanje licem-jerja jednog sistema, gdje muškarac nad ženama vrširepresaliju podupirući se o tobožnju religiju, istovremenokršeći osnovne postulate čovječnosti, nizom samoproklam-ovanih prava tog istog muškarca, mlade i slobodoljubivežene iz okruženja profesorice Nafisi natjeraće na bunt,manifestovan onako koliko je to bilo moguće u timnemogućim uslovima. Takođe, na ovaj način se otkriva iporobljenost tog istog muškarca koji u ime religije, ide-ologije i slično vrši represaliju. Jer, u jednakom omjeru ukojem je neko ugnjetavan, nema mjesta slobodi ni u onomko ugnejtava.

Kada Hafisi u jednom momentu pominje jednu od stu-dentkinja koja samo želi da osjeti vjetar i sunce na svojojkosi i koži, gotovo metaforično dobivamo utisak da sumnoge žene i bez zarova prekrivene predrasudama svogvremena, zbog kojeg nisu mogle da uživaju u vjetrovimaživota. (Opisivala je vjetar i sunce u svojoj kosi i na koži,opisujući uživanje u slobodi kada je nesputana, mogla udžinsu da korača ulicama nekog drugog grada, neke drugezemlje, Damask, Sirija).

Unutar složenosti jednog društva, uoči proglašenja is-lamske republike Iran, gdje su torture, likvidacije i mučenjasvakominutni u tim smutnim vremenima, žena može bitikažnjena samo zato ako se nekom učini da joj senarogušio pramen kose ispod zara. Tu gotovo fizičkunemoć pred navlakama odora koje sapliću i prekrivaju, alinimalo ne štite ženu od svih zala koja joj prijete u Iranu,profesorica književnosti Azar Nafisi, školovana u Švaj-carskoj, Engleskoj i u Americi ne može da savlada, takoda se ona manifestuje kroz nagon za povraćanjem i ne-sanicu.

Hafisi bira alternativni način preživljavanja, kako fiz-ičkog, tako još više mentalnog, na taj način što u svojojkući predaje književnost najzainteresovanijim studentkin-jama. Razobličavajući totalitarne režime, kojem su stiješn-jene i same, a kroz literaturu posvećenih književnika, tipaNabokova i malo dublje zavirujući u djela Džejn Ostin, Be-loua i slično, studentkinje zajedno sa profesorkom para-lelno žive jedan život, koji je duboko u njima i koji se nećeokameniti unatoč svom zlu i represalijama koje pritišćuobespravljenu ženu u tom Iranu.

To utočište, gdje ove žene i fizičkim činom pokazivanjasvoje kose, lica i slično idu uporedo sa svojim mislima oslobodi, čini okosnicu ove knjige, lišene svake patetike, is-pričane na vjerodostojan, gotovo dokumentarni nači. Samaautorica, poznat profesor i književni kritičara, više puta ćepodvući kako se zapravo nije htjela baviti književnimdjelom na taj način, kao romanopisac recimo, ali je knjigabaš zbog autentičnosti i ideje nosilje, borbe protiv totali-rizma dobila onaj sjaj i samim tim onu životnost kojoj težisvaki stvaralac, književnik ili pjesnik.

Privatni časovi profesorice Nafizi nemaju potrebu zarazobličavanjem, oni su to što jesu, sa ženama kakve ga

pohađaju i taj kolorit težnje tih žena da se očuva mentalnahigijena, lišena paravana koji bi slobodu mogli da usmjereka drugim pravcima postupne predaje, podsjećaju da se,ma u kojim okolnostima pojedinci živjeli, ta sloboda morauvijek iznova zadobivati.

Na samo sebi svojstven način, autorka jasno povlačicrtu i distancira se od bilo kakve nakane da svoje učeniceubijedi da bilo gdje na svijetu postoji prostor pravde zasve, ona se čuva i primisli na takve smjernice i bivanaprosto šokirana kada je neki upozoravaju da bi upravomogla da proizvede takav efekat predajući zapadnu kn-jiževnost u periodu kada je ona anatemisana kao korijensvog zla. Ono što ona jasno uočava kroz naraciju i živopredavanje, ujedno kao i savremenik suludih i destruk-tivnih dešavanja u Iranu, je da se svaki čovjek mora zasvoju slobodu izboriti sam. Ona će, birajući napuštanjesvoje zemlje i odlazak u Ameriku izabrati svoj put, ali ćeosuditi svaku, ma i najmanju inisinuaciju da je takvo štosugerisala svojim studentkinjama.

To nije bio nimalo jednostavan zadatak i iziskivao jeposvemašnju zrelost njenih sagovornica i žena koje sukroz književnost koja razotkriva apsurd ideologije i porobl-javanja ličnosti i slobode vidjele jedan od puteva za svojesopstveno oslobađanje.

Ono što nužno provejava kroz cijelu knjigu je osebujnaličnost profesorke Azar Nafisi, koja se ne miri sa mrakomideologije i suludih represalija, koje se uporno pokušavajuinpregnirati u glave iranske žene, ali i muškaraca u tomsvijetu. Paleći svjetlo pred tim mrakom u svom sazrijevanjukao profesora i ličnosti profesorka Nafisi će zaista postatiprimjer svojim učenicama, ali i čitateljima, ma kako onimislili da je Iran i metaforično daleko do njih. Ali to prepoz-nati, znači potragu za slobodom prvenstveno u sebi,potom borbu za istinu sa vanjskim demonima. A to po-drazumijeva hrabrost ma gdje se čovjek ili žena nalazili.

Kroz prikaze njenih likova, a posebno kroz Čarobn-jaka, kako ona naziva slobodoumnog profesora koji seskupa sa represalijama na teheranskom univerzitetupovukao sa istog, ona pokazuje da svako ima svoju ulogu,ma kako se nalazio naizgled izuzet od svega izvanjskog.Taj čovjek, koji je prati kroz njene unutrašnje labirinte,jedna je od bitnijih figura u njenom sjećanju. U njegovompovlačenju od svijeta ima izvjesnog dostojanstva i zamora,ali i nakane da se izgura na taj način. Tako Čarobnjak izsjenke, gotovo nevidljivo čini mnogo za ljude, pa i za nju,koja u tim susretima nalazi snage da izdrži sve ono izvan-jsko.

Prekid njihovog prijateljstva, koji je on uslovio, kadaona jednom ode iz Irana i bude na sigurnom, u ovomslučaju u Americi, nije neočekivan, mada je vjerovatno zaprotagoniste bolan. Uloga Čarobnjaka se iscrpila u svimonim susretima, kada je profesorka Nafisi trebala snagukoja će joj pomoći da opstane, a jednom kada sigurnim ko-rakom ode nekim putem koji neće biti u toj mjeri zagušljiv iuloga Čarobnjaka postaće bespredmetna.

Poslije knjige ove hrabre Iranke ostaje osjećaj da svi-jet možda ima tamnu podlogu, ali da je na toj podlozi punozapaljenih plamičaka. Jedan od njih je svakako i onaj kojije zapalila Azar Nafisi.

Š E H E RBANJA LUKA14

17

Ivan Hetrichredatelj

TV ZagrebPedesetih i šezdesetih godina, otkrivajućI televiziju, vizualizi-

rali smo i Krležu. Ivo Štivičić je adaptirao Krležin “Vražji otok” i zatražio od režije da povremeno napusti studio. Tako su po prvi put u našoj TV-drami upotrebljeni filmski odlomci, netonski, ali pokriveni glazbom. Uz pokojnog Ivu Šubića pojavio se ADEM ĆEJVAN. Njegova pojava, glas, gluma (čas suptilna, čas agresiv-na) osigurali su Ćejvanu niz zapaženih uloga u kasnijim TV dra-mama Zagrebačkog studija.

Prošle su godine, magnetofonskih zapisa o tome nema, ostala je poneka stidljiva kritika ali se Adema Ćejvana s nostalgijom sje-ćam kao odličnog karakternog TV-glumca s kojim je uvijek bilo ugodno surađivati.

Zato srdačne čestitke povodom njegova jubileja, uz želju da i dalje – tako snažno bude prisutan u našem kazališnom, filmskom I televizijskom životu.

Zagreb, 1.3.1982. godine

137

Kafana(Kaseta 1.)

Adem u pozorištu, u kafani Slavka Zamole, snimano marta 1982. godine.

Društvo: Adem, Boris (Pržulj), Baha (Muhamed Bahonjić), Nešo (Nebojša Zubović) i Slavko (Podgorelec)

(Adem, monolog) Naši ljudi vole šljivu i peku rakiju. Koju su Turci donijeli na ove prostore. Volio je naš čovjek gledati razvoj šljive. Dugo čekati da poplavi. Volio je i braniti, štititi od ptica gra-bljivica da bi to na kraju stresao. To je nasloženiji proces, i na kraju će kemija učiniti svoje. Sva ona previranja tamo, amo. Dajder bo-gati još jednu (kelneru, op. S.P.) zatajio sam. Dok ne dođe ti možeš ostati pust, šta je Sahara...

Kad niđe (nova rakija) ništa u tebi; kakva slamka, nema slamke, al’ popij ti nju još jednu. Sad je hrvač. Treba ovladati prvu, užasan napor, treba preći Himalaju dalajlamskih visina. Ovo je Bahus uči-nio svoje. Vrlo kompleksan posao kad ti čuješ neke to-ple, s potiljka, note koje se kičmom spuštaju, možda-nom srži do (...) i tu će se čekati. Dvije loze, dvije čaše piva. Onda ima svega, onda ima i uloga i Šekspira.

(Nebojša Zubović ) ...A sinoć, Ona čeka Adema i ja nailazim. Ja sam došao oko pola jedanaest, prvo što sam pomislio, fala ti bože, mene čeka. Da me vidi . Međutim ona hoće njemu (Ademu) da odnese po-klon. Ja se odmaknem.To bi samo njemu napravio, svom jaranu... I dovedem je.

Slavko Podgorelec(tonski zapisi)

Nebojša Nešo Zubović

Sjećanja

Š E H E RBANJA LUKA 15

Predstavljamo vam “atipičnu” monografiju o životu i radu banjalučkog glumačkog velikana Adema Čejvana, vrijedno

ostvarenje autora Slavka Podgoreleca.

27

Branko Plešaglumac i reditelj

Povodom jubilejaADEMA ĆEJVANA

Hommage, koji jedno pozorište, grad, kulturna sredina, jugo-slovenski glumci žele da upute glumačkoj reputaciji jednog vrsnog pozorišnika kakav je Adem Ćejvan, trebalo bi u ovoj množini pri-znanja raznih izraza da se artikuliše iz stvaranja Ademovog u naj-neposrednijem i najmasovnijem mediju - televiziji.

Mislimo ovde na onaj nezaobilazan i trajan doprinos televizji kojoj Ćejvan, za razliku od onih koji joj nekritički, a spremno pri-laze, pristupa kao glumac – poslenik, koji se ni po cenu od otsu-stva ne odriče svog mirnog “nek smo mi živi”.

U toj čestoj i usputnoj, a uvek označenoj Ademovoj krilatici, ima onog nečeg ortodoksno pozorišnog, naoko gotovo neobave-znog obožavanja “lepe” umetnosti, s jedne strane – i, reklo bi se, šeretskog, a stvaralačkog prezira prema svemu u tom teatru pre-živelog, odavno nasleđenog i mrtvog – zbog čega voli televiziju.

Ćejvanova, kao i kod većine pozorišnih glumaca, povremena pojava (ali zato zapažena prisutnost) u ovom najmodernijem od svih izuma koji je do sada ponuđen glumčevom prisustvu, ta Ćej-vanova pojava na TV, izgleda, kao da ne gubi od svežine prisutno-sti bliskog nam i ljudskog gledanja tako poznatog i proosećanog gledanjem oko u oko, živo u živo oko.

Tako se i bez te prenosne sprave od vajkada čovek i ahbab gle-dao, prepoznavao i družio – na razdaljini oka, prisan i prihvatljiv.

170

Rade Šerbedžija15

Dobro veče Banjaluko! Dobro veče prijatelji moji, prijatelji Adema Ćejvana! Bio je Adem Ćejvan ljudina, od one posebne sorte

ljudi, koji dok žive gore, a kad se ugase - plamte. Ko do-bre zvijezde nad nama.

Crn i gorak širokih leđa, a duše pitome ko Bosna nje-gova blagorodna. Gorštak golubinjeg srca, junak iz ro-mana Dostojevskog ili iz pjesama i priča Branka Ćopića.

Bosanski Mića Karamzov, reklo bi se. I ma koliko da je bio sjajan glumac, ne zna se da li veći filmski ili kazališni, Adema Ćejvana se prvo pamti po njegovom čojstvu pa tek onda po njegovoj umjetnosti.

Jer, velikih glumaca poput Adema Ćejvana bilo je dosta i biće na ovim prostorima gdje se govori južnoslavenskim jezicima, ali lju-di... rijetki su tako veliki i posebni ljudi kakav je bio Adem Ćejvan.

Još i danas pamtim onaj poseban dan kad me je Adem po-zvao u Banjaluku, zaboravio sam kojim povodom, ta predstave se i onako zaboravljaju. Ali nikada neću zaboraviti njegov duboki baršunasti glas i onu blagost kojom nas je sve grlio i osvajao. Na-čin kako smo nekako dostajanstveno ispijali šljivovu rakiju koju je on sam pekao i sjedili ispod nekog drveta koje je bilo mjesto pod kojim je on svog „Godoa čekao“.

Da, s Ademom se znalo družiti nekako posebno i dostojan-stveno, kao i sa Pavlom Vujisićem. Ta ima neke sličnosti između ta dva velikana. Obojica su bili najprije ljudi, a onda sve drugo što su htjeli i što su umjeli.

Uz njega se bivalo, uz njega se stajalo, uz njega se pjevalo, uz njega se bekrijalo i nekako - uz njega je vrijeme proticalo nekim posebnim, baš njegovim ritmom.

Grkih tamnih očiju, posebnog dubokog baršunastog glasa, koji nas je bratski grlio, Adem Ćejvan je bio ljudina, čovjek koji se ne zaboravlja.

15 Sjećanje saopšteno telefonom na 20. godišnjici A.Ćejvanu (Banski dvor, 5.11.2009.)

168

Mira Stupica14

Adem je uvek u meni ostao vedar, mio, duhovit, to-pao, pun neke lepe energije i svetlosti.

Ispričaću tako neka tri naša tužno-smešna susreta. Bojan (Stupica) i ja smo otišli iz Beograda, u neke

tri sezone, u zagrebačko Hrvatsko narodno kazalište, a tamo je bio naravno, i Adem, i bili smo često partneri u predstavama.

Na jednoj od proba bili smo na sceni Adem i ja, Bo-jan je sedio u prvom redu partera i slušao probu. Ja sam

taj dan došla kući na tri ćoška i stalno sam počela nešto da zake-ram Ademu: te nemoj da staneš tu, te kako to kažeš, te okreni se meni, te govori glasnije, te neću te čuti ni ja a kamoli publika, i tako ja zvoc, zvoc, zvoc, zvoc, dok on ne vrisnu.

Svi zanemismo, a Adem se u toj pauzi okrete Bojanu i reče:„Bojane, ja ću nju da zadavim!“ Bojan se smeje pa kaže:„ Razumem te Ademe, razumem te, vrlo te dobro razumem, jer

i ja, poneki put, dođem na tu ideju, a onda opet pomislim kako je mlada, lepa i talentovana, a ume da bude i dobra, veruj mi, bila bi šteta da je udavimo!

Nego znaš šta, idemo mi svi dole u bife na jedno piće, pa ćemo se smiriti i nastaviti našu probu“

Naravno svi se smeju, a ja i Adem zagrljeni, cerekajući se, siđe-mo u bife.

Bojan i ja se posle nekog vremena vratismo u Beograd, ali smo se često čuli i viđali i sa Ademom i ostalim kolegama - gostujući mi u Zagrebu ili oni u Beogradu i tako se održavala ta temperatu-ra prijateljstva.

Godine prolaze, i jedne crne, izgubismo našeg Bojana. Bila sam na rubu da odem i ja, nije mi se ni živelo ni radilo, bila sam bole-sna, bila sam u nekom gustom mutnom mraku, potpuno ugasla.

E, takvu me je jednog dana zatekao Adem, kad se pojavio na mojim vratima. Ćutke smo se zagrlili, dok sam se ja gušila od suza, on me uze za ruke, spusti me na stolicu, kleče pored mene i reče:

14 Sjećanje saopšteno telefonom na 20. godišnjici A.Ćejvanu (Banski dvor, 5.11.2009.)

Feljton


STUDIJA SLUČAJA PORUKA BANJALUČKIH GRAFITA I POLITIČKE ELITE

PORUKE NETOLERANCIJE

I MRŽNJERE/okupacija javnog prostora mržnjom

i etničkim čišćenjem – put u etno-fašizam

Apstrakt: Namjera ovog teksta je analizirati simboliku i značenja uličnih etno-vjerskih grafita, parola, stikera i konzumaciju (čitanje, recepciju) nji-hovih tekstova i podtekstualnih poruka u Banjoj Luci, nekada vojno-strateškom, a sada političkom centru Republike Srpske (RS). Etno-vjerskigrafiti su zapaljiva forma street arta čiji narativni i vizuelni kodovi sadrže dominantna nacionalna i vjerska obilježja, teme i mitove, u ovom slučaju,srpskog etničkog korpusa, i koji u postratnom kontekstu vrlo lako postaju govor mržnje kroz isticanje etno-vjerskih razlika, veličanje zločina i rat-nih uspjeha, vrijeđanje i netrpeljivost prema drugačijem. Sa njima se agresivno proizvodi vidljivost „našeg“ toliko snažno, da diskurzivno proizvodinevidljivost i autocenzuru drugog i drugačijeg. Tekst daje kontekstualnu interprentaciju značenja i društveno-političkih diskurza grafita, u svjetlugrađanskog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) i djelovanja političkih elita u RS. To čini propitujući prirodu, karakteristike, intenzitet ikvalitet veze između produkcije i konzumacije etno-fašističkog govora mržnje u grafitima na jednoj i poruka etno-političke elite u RS u javnom,regulativnom i medijskom prostoru na drugoj strani. Naglašavajući njihovu snažnu povezanost i interaktivnost, tekst ukazuje na još uvijek svježupolitičku namjeru populističke legitimizacije građanskog rata, zločina i etničkog čišćenja, ali i glorifikacije RS i podjele BiH kao legitimnih ratnihstečevina srpskog naroda u BiH. Ekstremna vidljivost i intenzitet veze između ulice i politike indukuje zaborav na multietničku prošlost – nudi“narodni i duhovni legitimitet” za opstanak RS baš u ovom gradu i za njegovo pripadanje baš srpskom etničkom korpusu. Nudi nategnuti kulturno-politički i ratno-emancipatorski „kontinuitet“ i „normalnost“ RS i otkriva pravu namjeru krvoprolića u kojem je nastala. U dosljednom maniru Um-bertovog „Ur-fašizma“.

Ključne riječi: street art, javni prostor, etno-vjerski grafiti, govor mržnje, nacionalizam, etničko čišćenje, etno-politička elita, etno-fašizam, BanjaLuka (BiH).

Umjesto uvodaOvaj tekst je dio autorovog magistarskog istraživanja naFakultetu za društvene nauke u Ljubljani i pokušaj da seprikaže priroda, intenzitet i posljedice POVEZANOSTIizmeđu produkcije i konzumacije etno-vjerskih uličnihgrafita, parola i stikera na jednoj strani i produkcije ikonzumacije poruka političke elite u javnom i medijskomprostoru na drugoj strani. Pokušaj da se prikaže način nakoji ove poruke, u međusobnoj interaktivnosti, okupiraju iosvajaju javni, društveni i politički prostor i proizvode et-nokratiju u današnjoj Bosni i Hercegovini (u nastavku tek-sta: BiH). Ovaj tekst predstavlja i pokušaj razotkrivanjazabluda i mitova koje elita Republike Srpske (u nastavkuteksta: RS) nameće građanima, pripadnicima srpskog nar-oda u autorovom dvorištu. Načina na koje elita zloupotre-bljava ljudske emocije, ratne tragedije i žrtve, nacionalnaosjećanja, individualna i kolektivna sjećanja i kulturu, teradikalizuje plebs do željenog stadijuma u kojem se totali-tarne i etno-fašističke poruke elite mogu pravdatiraspoloženjem masa, a protekom vremena se više ne možerazabrati šta je prvo nastalo - poruka elite ili poruka ulica.

Etno-fašizam u 4 slike Ovdje želim da kroz četiri grupe ili slike predstavim iuporedim poruke i narative ulice (etno-vjerskihgrafita, parola i stikera) i pop-nacionalističke porukei akte političke elite RS prikazujući ih u četiri grupeili slike. To su: poruke etno-političkog tradicional-izma, kontinuiteta i legitimiteta teritorije; porukestraha i prezira prema drugačijima, ugroženosti,frustracija i zavjera; poruke legitimizacije rata izločina, herojstva i opsesivnog perpetum bellum-a iporuke iracionalizma, odbacivanja modernizma islavljenja fašizma.

Materijal je složen tako, da svaka slika na početkuprikazuje poruke ulice – grafite, stikere i parole,zatim poruke političke elite, a onda i prateći autorovtekst. Zbog ograničenosti prostora, ovdje nisu moglibiti prikazani svi prikupljeni istraživački materijali,te su odabrani samo oni koji predstavljaju tipične iglavne poruke ulice i elite.

Piše: Srđan ŠUŠNICA

Feljton


RAT, MLADIĆ I KARADŽIČ SU OK, KAŽE ELITA– NAJVEĆI REZULTAT VOJSKE RS JESTVARANJE SRPSKE I SLOBODE KOJU SADUŽIVAMO: „... Vrijeme je pokazalo da smo bili u pravu kad smo1992. godine krenuli sa Vojskom Republike Srpske uodbranu srpskih prostora u BiH. Zato Republika Srp-ska nikad ne smije biti dovedena u pitanje, jer da jenema na ovim prostorima ne bi bilo Srba ili bi ih bilokoliko i u Federaciji BiH. Kolosalan je poduhvattadašnjeg političkog i vojnog rukovodstva koji su za-jedno dali sve da se stvori država srpskog naroda sove strane Drine...“, izjava Milorada Dodika povodomobilježavanja Vidovdana, krsne slave vojske Repub-like Srpske i lomljene slavske pogače u manastiru Do-brun (vidjeti Izvore i literaturu - izvor pod rednim br.18)

Nezaobilazan motiv u ovoj šizofrenoj naraciji je nar-avno i Jasenovac, koji je od simbola stradanja srp-skog, jevrejskog, romskog i drugih naroda i antifašistau ustaškom režimu, postao vulgarna valuta za istori-jsko-političko potkusurivanje i bolesnu argumentacijuza isticanje uzročno-posljedničnih veza i mjerenjekolektivnih krivica i pravica (slika C8, C10 i C12).Ovu valutnu igru sa monetom „Jasenovac“ započela jejoš srpsko-beogradska politička, akademska i vjerskaelita u drugoj polovini 80-tih, a elita RS od nje danasbukvalno živi. Naravno, i ovdje se vrši silovanjesjećanja i opsesivno se žele zaboraviti desetine hiljadahrvatskih i muslimanskih partizana, antifašista i dese-tine vojnih i političkih vođa antifašističkog otpora. Dabi ovim sada generacijama istorija NOB-a izgledalaviše „srpskija“, elita RS se pobrinula da iz javnogprostora, naziva ulica i službenih narativa izbaci go-tovo sve narodne heroje NOB-a koji nisu Srbi. Is-tovremeno je poginule nesretne učesnike ovogkriminalnog rata proglašavala herojima i junacima,dodjeljivala im ulice, a jednog oficira JNA je pro-glasila i narodnim herojem (slika C13). Brojni lokalnispomenici i spomen-ploče po institucijama poginulim

srpskim borcima 1991-1995. postavljaju se uzspomenike poginulim u NOB-u. Negdje se crvenapetokraka zadržava i dodaje joj se krst, a negdje se uk-lanja. Policija, vojska i institucija Predsjednika RS,koji su bili glavni idejni pokretači i nosioci krimi-nalnog građanskog rata, etničkog čišćenja i agresije.transponuju se u opštekorisne narodne institucije„nove i slobodne RS“. Rezultanta: „oslobodilački iotadžbinski rat je prirodni nastavak NOB-a, a njihovzajednički ishod je dejtonski mirovni ugovor, sadašnjeuređenje BiH i Republika Srpska - država srpskognaroda u BiH, kao „istina izrečena jednom za svagda“(slike C9 i C14). Šta više, otadžbinski rat i NOB sepovezuju u jednu cjelinu sa ostalim „oslobodilačkim“ratovima srpskog naroda i Srbije 20. vijeka (1. i 2.balkanski ratovi i 1 svj. rat) i sa ustancima 19. vijeka(slika C4).

Ali elita se ne može zadržati samo na tim potrošenimistorijskim predstavama o „časnoj, ratničkoj i hero-jskoj“ tradiciji srpskih oslobodilačkih ratova. Mnogoje života potrošeno u posljednjem ratu kako bi srpskaelita u BiH uspjela „emancipovati“, očistiti i homoge-nizovati sadašnju teritoriju RS. Treba se to još nečimpodbočiti. Elita se za tu svrhu služi konceptom hero-jske smrti. Naime, nezaobilazan dio ovog sinkretičkogstapanja narativa su religiozni motivi svetaca zaštit-nika i velikomučenika i, naravno, junaka kosovskogmita sa kojima se upoređuju ovi „novi srpskiheroji“[6]. (slike C2, C6, C7 i C13) Time se ovaj ratdodatno opravdava kao nužna i ispravna „herojska“

epizoda u političkoj „emancipaciji“ i homogeniziranju„srpskih teritorija“ koja ima svoju „časnu i oslobodi-lačku“ tradiciju, ali koja eto opet nije mogla proći bezoružja i krvi, jer su to tako htjeli srpski neprijatelji i„belosvetski moćnici“. Mi Srbi sa tim nemamo veze,poručuje elita, mi smo samo držali prst na okidaču ibranili se. A čujte, časno ratovanje zahtjeva i heroje iherojske smrti. „Otadžbinski“ rat je uvijek podvigheroja, i onih preživjelih i onih manje sretnih, i onih„antičko klasičnih“ i onih „haških“. Od svih predstavakoje elita u RS servira plebsu, ove su najciničnije iemocionalno najsurovije. Takvim predstavama se kon-

tinuirano emotivno iscrpljuju porodice i prijateljipoginulih, ubjeđuje ih se da su njihove žrtve uSlavoniji u decembru 1991. ili na koridoru u junu1992. ili u Sanskom Mostu u oktobru 1995. bile pre-sudne i imale nekog smisla u svoj toj iracionalnosti,nepotrebnosti i prljavštini njihovog profiterskog etno-fašističkog rata. Kao da porodice sada trebaju bitiponosne što su izgubile sve, da bi prijašnja i sadašnjaelita mogla profitirati, i materijalno i politički. Ovo jenajciničnije u slučaju oficira JNA, majora MilanaTepića. Taj čovjek je pod pritiskom zakletve, naredbe

i beogradskih medijski laži „digao u vazduh“ i sebe inekoliko vojnika Zbora narodne garde Hrvatske i ci-jelo skladište oružja u bjelovarskoj kasarni 1991. go-dine, dok je bukvalno istovremeno, kriminalnapolitička i policijska elita bosanskih Srba i Beograda,istrgovala takva tri skladišta sa „nprijateljem“ –hrvatskom i muslimanskom stranom. Ta srpska trgov-ina oružjem, zajedno sa švercom nafte, cigara, ratnogplijena i droge, bjesomučno se odvijala od proljeća1991. pa sve do kraja 1995. a srpsko „svijetlo oružje“je tih godina nalazilo svoj put i do središnje Afrike.Dok je rat gutao jednog po jednog čovjeka, najmanje18000 „heroja“ u redovima vojske RS, srpska poli-tička elita je gutala novac, a poslije rata mnogi su timnovcem stvorili svoje privatne političke i kriminalneimperije i karijere. Tako je rat predstavljao „herojski“izvor ogromnog poslijeratnog bogatstva noveekonomske elite, koja ga je do sada 5 puta obrnula ipolitički obezbijedila. A porodice i borci su udruštvenoj realnosti RS dobili spomenike, ulice i in-validnine. Predstava o herojima i „pravdenim“ srp-skim borcima u „pravednom“ ratu je jedan od stubovasadašnje elite RS koja vješto marginalizuje 99% os-obina i učinaka najprljavijeg evropskog rata i agresijeikada, i ističe samo 1%. Taj 1% glasi: rat je bio nemi-novan i skrivljen od „onih drugih“, rat je nas Srbeodbranio i zaokružio u cjelinu, genocida i etničkogčišćenja nije bilo, za zločine su svi krivi podjednako,Dejton je sudbina, slava herojima, jer sada konačnoimamo našu vječnu težnju, „RS“, kojom ćemo mi up-ravljati za vas. A plebs, k'o plebs – ćuti i puši.

© Študentska založba, prvi put objavljeno u Časopisu za kritiko znanosti,

godina XL, broj 251. 2013. godine

Nastavak u slijedećem broju

Slika 3: Legitimizacija rata i zločina, herojstvo i opsesivni perpetum bellum

Ilustracija C.9

ZA ELITU NEMA NEDOUMICA DOKLE SMODOŠLI I ŠTA SMO SVE IZGUBILI: Karta srpskihzemalja koju je 1994. izradio demograf Stevo Pašalić,sada profesor na Prirodno-matematičkom fakultetu uBanjoj Luci i povremeni vještak odbrane u ICTY uHagu.

Fotografija C.10

PORUKA ELITE: Ostaci stušene džamije Ferhadija(1579-1993.) koja je srušena sa još 15 banjalučkihdžamija i Sahat-kula koja je srušena ubrzo poslije.

Fotografija C.11

Nastavak iz prethodnog broja

EU i BiH


Davnih, pedesetih, godina prošlog stoljeća stvorena je EU -Evropska Unija (tada zvana drugačije) da bi se sačuvao mir i razvileratom porušene ekonomije. Nazaslužniji za to je bio Jean Monet,francuski poduzetnik koji je dobio zadatak od francuskog ministravanjskih poslova: ”Riješi mi pitanje trajnog mira na evropskom kon-tinentu.” Lakše zadatke su ljudi rješavali.

Ipak: Moneova tvorevina je zemljama članicama dalo 60 godinamira. I ekonomskog razvoja. I opšteg prosperiteta. Ali ne i onim zeml-jama koje su ostale izvan te zajednice. Koga pamćenje služi, može sesjetiti da su Španija, Portugal, Poljska, Češka, Slovačka do prije 20-30 godina bile siromašne zemlje. Danas je poljski, češki, slovačkiživotni standard nebrojeno puta veći od makedonskog ili bosanskog.Jednom su bili isti. Ili tačnije rečeno: bilo je bolje kod nas. Eto šta jeta evropska zajednica za te zemlje značila.

Eleneise, što bi moj deda rekao. Ako želimo da se zemlje naBalkanu razviju, i ako želimo da Bosnu i Hercegovinu spasimo onoggroznog siromaštva koje se sve više širi, moramo tu zemlju uključiti,integrisati, u Evropsku uniju, kako bi to rekli. Tu je račun čist. Nesamo što ćemo time poboljšati životni standard i doprinijeti ekonom-skom razvoju zemlje i regije, ulaskom u evropsku zajednicu dobitćemo nešto još važnije: sačuvat ćemo našu zemlju kao nezavisnu,nedjeljivu, građansku državu. U jednoj regiji, koja će ulaskom u EUosiguravati stabilnost i mir. Zato to treba uraditi. Da bismo mogligraditi bolju budućnost za nas i za našu djecu.

Ja sam svijestan da će to mnogima smetati. Te neće da im se di-

raju ta njihova mala kraljevstva, njihova fildžan velika vlast, te nećeda ih kvarimo njihove talove, te im smeta evropski red i zakon.Misle, a ne smiju da kažu: ” Ne diraj me, zarađujem odlično na ovomjadnom narodu, pa mi nikakvog reda ni zakona ne donosi ovamo”,”ne diraj me, radim da ovu zemlju rasturim, pa mi nikakvu Evropuovamo ne dovodi”, ”ne diraj me, jer ovdje ja vladam, a ne Evropa”.Dobro. Dobro je da znamo. I to je čist račun. I to.

Ali treba reći svim tim ljudima. Svima vama koji ste tu zemljurasturali i na tome se jadnom narodu bogatili, a ništa im zauzvratvratili, dohakat ćemo mi i vama. Moj je deda bio izbjeglica, moj jeotac bio izbjeglica, moji su ratovali i tu zemlju oslobađali od nacista,ja sam sam bio izbjeglica: e, pa neće više! Neće, pa da se na glavupopnete. I vama ćemo dohakati. Polako, sigurno, demokratski, iz-borima, ali ćemo vam dohakati. Jer znajte: nas je više.

Mi smo svjesni da se ovo proširenje Evropske unije neće do-goditi samo od sebe. Naravno. I da treba vremena. I da će biti prob-lema. Znamo i koliko vas ima koji to nećete. I na Balkanu, i u Bosni,i u Švedskoj. Ali znajte: nas je više.

Jer mi imamo dva duga da platimo. Jedan dug imamo premaovoj zemlji koja nas je primila, kad su mnoge druge zemlje to izbje-gavale. I taj plaćamo koliko god možemo. A drugi dug imamo prematoj našoj zemlji iz koje dolazimo. A i taj dug ćemo platiti. Jer poštenčovjek plaća svoje račune. Zato ćemo vas pobijediti.

Piše: Jasenko SELIMOVIĆ Ulaskom u zajednicu evropskih naroda sačuvat ćemo stabilnost, nezavisnost i mir



Situationen i Ukraina kompliceras för varjedag. Efter ockupationen av Krim har mångavaknat och förstått att Putins ambitionersträcker sig längre än de kunnat föreställa sig.Frågan som alla bävar inför är om Kremlkommer nöja sig med Krim eller om mankommer fortsätta vidare till östra Ukraina. EU ledare har protesterat och hotat med vi-sumförbud, sanktioner etc. Men problemet äratt EU på kort sikt har få effektiva fredligamedel mot Kreml. För Kreml fruktar inte vi-sumförbud, frysta tillgångar, inte ens sank-tioner från enskilda länder. Det enda fredligamedel som Kreml fruktar är sanktioner motgasimport i EU. Och det kommer inte atthända. För Ryssland levererar 30 procent avden gas som EU behöver. Med andra ord sit-ter många länder i EU i ett energipolitisktskruvstäd som de inte på kort sikt kankomma ur.

I den allmänna debatten tröstar man sig medatt Putin inte kommer stoppa gasleveransernatill EU-länder, eftersom Ryssland behövervåra betalningar. Det stämmer. Men det finnstvå aspekter som man förtiger. För det förstaatt om nu Ryssland höjer gaspriset tillUkraina med 80 % får man räkna med attdesperationen i dess följd kommer att leda tillavtappningar (stöld) av gas som passerargenom Ukraina. Och det kommer att orsakaproblem med gasleveransen till EU. För detandra: så länge vi sitter fast i Putins en-ergifälla kommer vi aldrig kunna på riktigt

påverka Putin eller parera Kremls imperial-istiska ambitioner.

Det som måste göras är att bygga ut energi-infrastrukturen i EU, så att länderna snabbtkan transportera energi sinsemellan. Plötsligastopp av gasleveranser kan då pareras genomatt man snabbt importerar eller exporterar gasoch el från andra EU-länder och därmedomöjliggör utpressning från Ryssland.Dessutom behövs nya LNG-terminaler förimport av flytande gas i fler hamnar.

Men detta mål att ha en gemensam energi-marknad i EU är svårt att åstadkomma påkort sikt. Trots vackra och stora ord frånmedlemsstaterna finns en ovilja att agera.När man kommer hem till respektivemedlemsland så är det bara nationell, nästanprotektionistisk, politik som gäller inom en-ergiområdet. Därför är det viktigt att frågalyfts på europeisk nivå, och därför måste eu-ropeiska banken (ERBD) och europeiska in-vesteringsbanken (EIB) få i uppdrag attstödja dessa nödvändiga investeringar. Detskulle möjliggöra en diversifiering av en-ergiberoendet och därmed också omöjliggörautpressningar från Ryssland.

Slutligen måste EU-länderna göra upp medidén att avveckla kärnkraften, som Miljöpar-tiet i Sverige kräver och som Tysklanddeklarerat att de vill. I flera länder har degröna partierna redan lyckats genomföra det

och därmed satt oss i beroende av en allt merauktoritär rysk regim. Det är bl a det som ärden bakomliggande anledningen till att Tysk-land motsätter sig sanktioner mot gasimport.Det skadar den tunga tyska industrin ochdärmed omöjligt att förhandla om för tyskaledare. Men det finns också andra samord-ningsproblem. Den nationella politiska de-batten om att vara ”bäst på hemmaplan” ärinte synkad med andra länders legitimabehov och skydd mot störningar i energit-illförseln. Därför krävs det mer samarbete föratt klara av de utmaningar som EU:smedlemsländer står inför.Det finns flera olika initiativ som skullekunna gynna en pan-europeisk utvecklingoch det finns samarbetsorganisationer sombevisligen har lösningar. Men det som krävsär att medlemsstaterna ger upp vissa delar avsitt nationella självbestämmande i ut-formningen av EU-omfattande, fungerandeenergisystem, så att man kan optimera varman bygger och vad man bygger. Det krävsockså att man verkligen vill hävda den eu-ropeiska konkurrenskraften i världen. Ryssland har medvetet skapat en energifälla.Man har länge jobbat på att skapa ett en-ergiberoende för att med hjälp av gas kunnapåverka länder i den riktning Kreml vill. Menvi kan inte sitta fast i den fällan. EU måstekunna skaffa sig fredliga maktmedel atthantera rysk utpressning. Vår frihet och säk-erhet är knuten till möjlighet att fredligthantera EU:s auktoritära grannar.

Tekst: Jasenko SELIMOVIĆUkraina

EU-Izbori

Š E H E RBANJA LUKA20

Pripremio Mirsad Filipović

EU-valet 2014: Den här gången är det annorlundaI EU-valet den maj 2014 kommer väljarna att rösta fram de

751 personer som ska sitta i Europaparlamentet och som skarepresentera deras intressen under de kommande fem åren. Ioch med valet kan väljarna därmed påverka den Europeiskaunionens framtida politiska riktning.

När hålls valet i mitt land? Varje medlemsstat har sina egna vallagar och varje enskild

medlemsstat bestämmer själv vilken av de fyra valdagarna –den 22–25 maj 2014 – som landets egna medborgare ska gåoch rösta. I både Finland och Sverige hålls valet den 25 maj2014. Svenskarna väljer 20 ledamöter och finländarna 13ledamöter. I Sverige inleds brevröstningen den 10 april, bu-dröstning och utlandsröstning den 1 maj och förtidsröstningenden 7 maj. I Finland kan man förhandsrösta mellan 14 och 20maj i hemlandet och mellan 14 och 17 maj utomlands. Resul-tatet från samtliga 28 EU-länder kommer att meddelas sönda-gen den 25 maj.

Hur många parlamentsledamöter kommer att väljas?Sedan Kroatien anslöt sig till EU i juli 2013 har Europa-

parlamentet haft 766 ledamöter, men detta antal kommer i ochmed det kommande valet att minska till 751 och stannar påden nivån i framtiden. Dessa parlamentsledamöter represen-terar drygt 500 miljoner medborgare i 28 medlemsländer. I en-lighet med EU-fördragen fördelas mandaten mellan de olikaländerna enligt ”degressiv proportionalitet”, vilket innebär attländer som har en stor befolkning har fler platser än ländermed en mindre befolkning, men den senare kategorin länderhar fler platser än vad de skulle ha haft vid en rent proportionelltilldelning av platser.

På vilket sätt är valet annorlunda den här gången?Detta är det viktigaste EU-valet hittills, eftersom det hålls i

en tid då EU försöker att ta sig igenom en ekonomisk kris ochdå EU:s ledare frågar sig vilka vägar vi ska ta i fortsättningen.

Detta EU-val gör det inte bara möjligt för väljarna att fälla sindom över EU- ledarnas sätt att hantera krisen i euroområdetoch säga vad de tycker om planerna på en närmare ekonomiskoch politisk integration; det är dessutom det första valet sedanhösten 2009, då Lissabonfördraget gav Europaparlamentetflera nya viktiga befogenheter.

En stor nyhet som infördes genom fördraget är att när EU:smedlemsstater nominerar Europeiska kommissionens nästaordförande som ska efterträda José Manuel Barroso hösten2014, måste de för första gången ta hänsyn till resultatet i EU-valet. Det nya parlamentet måste godkänna kandidaten: enligtfördraget ska parlamentet nämligen "välja" kommissionensordförande, vilket betyder att väljarna nu har ett tydligt infly-tande över vem som ska styra EU.

Av de 13 europeiska politiska partierna har fem nomineraten kandidat till posten som EU-kommissionens ordförande.EPP-gruppen har nominerat Jean-Claude Juncker, före dettapremiärminister i Luxembourg och tidigare ordförande för Eu-rogruppen. Den socialdemokratiska kandidaten är MartinSchulz, nuvarande talman för Europaparlamentet. Liberalernahar nominerat Guy Verhofstadt, före detta premiärminister iBelgien och numera ledare för den liberala partigruppen i par-lamentet. De gröna har nominerat två Europaparlamentariker;franske José Bové och tyska Ska Keller och vänstern har utsettAlexis Tsipras, partiledare för grekiska Syriza.

Den nya politiska majoritet som formas efter valet bestäm-mer under de kommande fem åren också hur EU:s lagstiftninginom områden som sträcker sig från den inre marknaden tillmedborgerliga fri- och rättigheter ska se ut. Parlamentet är denenda EU-institution som väljs genom direkta val och är nu engrundbult i EU:s beslutssystem. Det har lika mycket att säga tillom som de nationella regeringarna beträffande så gott somalla EU-lagar.

För att få rösta måste du ha fyllt 18 år senast på valda-gen. Det gäller vid alla val. Dessutom finns särskilda reglerför de olika valen.

Din rösträtt bestäms av uppgifterna i Skatteverkets folk-bokföringsregister 30 dagar före valdagen. Alla som harrösträtt kommer inför varje val automatiskt med i en röstlängdoch får ett röstkort hemskickat med posten. Röstlängden ären lista som innehåller alla som har rösträtt.

Rösträtt till riksdagenDu har rösträtt till riksdagen om du: • är svensk medborgare och är eller har varit folkbokförd i

Sverige Svenska medborgare som utvandrat måste alltså någon

gång ha varit folkbokförda i Sverige för att få rösta i riks-dagsvalet.

Rösträtt till kommun- och landstingsfullmäktigeDu har rösträtt till kommun- och landstingsfullmäktige om

du:

• är svensk medborgare och är folkbokförd ikommunen/landstinget

• är medborgare i något av EUs medlemsländer ellermedborgare i Island eller Norge och är folkbokförd i kom-munen/landstinget

• är medborgare i något annat land än de som räknatsupp ovan och har varit folkbokförd i Sverige i tre år i följd förevaldagen

Rösträtt till EuropaparlamentetDu har rösträtt till Europaparlamentet om du: • är svensk medborgare och är eller har varit folkbokförd i

Sverige • är medborgare i något av EUs medlemsländer och är

folkbokförd i Sverige Rösträtt vid val till Europaparlamentet har alltså även

medborgare i någon av Europeiska unionens medlemsstater.En förutsättning är att de är folkbokförda i Sverige och att dehar anmält sig till röstlängden. De får då inte rösta i någonannan medlemsstat.

Upptakt till EU-valet 2014

Rösträtt – Biračko pravo

EU-Izbori

Š E H E RBANJA LUKA 21

Rösta i förtid innan valdagenDu kan rösta i förtid från 7 majända fram till valdagen 25 maj.Du röstar i en annan lokal än i din egen vallokal.Du kan rösta i förtid i din egen kommuneller i en annan kommun.En lokal för att rösta i förtidkan vara ett bibliotek eller ett kommunhus.Du ska ta med dig ditt röstkort och en id-handling.

Så går det till:1 Välj valsedel.2 Ta ett valkuvert.3 Gå bakom en valskärm.4 S ätt ett kryss för en person på valsedeln om du vill person-rösta.5 Lägg valsedeln i valkuvertet.6 Lämna ditt valkuvert, ditt röstkort och din id-handlingtill röstmottagaren.7 Röstmottagaren kontrollerar att du är duoch skriver ned att du röstat.8 Röstmottagaren lägger valkuvertet och röstkorteti ett kuvert.9 Röstmottagaren lägger kuvertet i en uppsamlingslåda.10 Sedan skickas din röst till din vallokal.

Detta händer med din förtidsröstMan skickar din förtidsrösttillsammans med ditt röstkort till din vallokal.I vallokalen öppnar röstmottagarna kuvertetoch skriver ned att du röstat.Röstmottagaren lägger undan röstkortetoch lägger sedan kuvertet med valsedeln i valurnan.

Rösta i vallokal på valdagenPå röstkortet står ditt valdistrikt,vallokalens namn, adress och öppettid.Du kan bara rösta i den vallokalsom står pĺ röstkortet.

Du måste visa att du är duDu måste kunna visa vem du är för att få rösta.Du ska kunna visa en id-handling

som körkort, pass eller legitimation.Har du ingen id-handlingkan en annan person säga att du är du.Men då måste den personen visa en id-handling.

Så går det till:1 Välj valsedel.2 Ta ett valkuvert.3 Gå bakom en valskärm.4 Sätt ett kryss för en person på valsedelnom du vill personrösta5 Lägg valsedeln i valkuvertetoch stäng valkuvertet.6 Ge valkuvertet och din id-handlingtill röstmottagaren.7 Röstmottagaren kontrollerar att du är du,skriver ned att du har röstatoch lägger ned valkuvertet i valurnan.A n v i s n i n g a rPå detta kuvert får inte göras någon anteckning eller någotmärke.Väljaren skall själv lägga in sin valsedel i detta kuvert.Endast en valsedel skall läggas in i kuvertet.Valsedeln får inte vikas

Za vas koji imate pravo na glasanje za EU-izbore i dobili steglasačku karticu sa vašim podacima na vašu poštanskuadresu, a stojite slabije sa švedskim jezikom, evo malapomoć na bosanskom jeziku.Možete glasati i prijevremeno od 7.maja do 25.maja u nekomod lokala u vašem gradu, najsigurnije je vam je u gradskojbiblioteci. Na dan glasanja 25.maja otiđite na vaše biračkomjesto, ponesite glasačku karticu koji ste dobili poštom i vašidentifikacioni dokument. To može biti ID-kort, Vozačkadozvola ili švedski pasoš. Na biračkom mjestu imateglasačke listiće sa kandidatima iz svih partija. Naprimjer akose odlučite za Jasenka Selimovića, tražite glasački listić Folkpartije i na listić, u kvadratić ispred njegovog imena stavitejedan X ili kryss, kako to Švedjani kažu. Možete glasati samoza jednog kandidata ili samo za jednu partiju. Ostale formal-nosti, ako ste nesigurni, obavite uz pomoć ljudi koji suzaduženi za provođenje regularnosti glasanja na vašem bi-račkom mjestu.

Kako glasati na EU-izborimaFoto: Goran Mulahusić

Reportaža

Noršoping, Proslava 22. Aprila

Dana Oslobođenja Banja Luke

Priredio i foto: Goran Mulahusić


Prostor pod današnjim nazivom Borik omeđen je sa is-točne strane rijekom Vrbas, sa sjeverne lokalitetom kasarne ” Vrbas” i ulicom Jugoslavenske armije, a sa zapadne perifernim objektimalokaliteta Centar II. Do zemljotresa to je na najvećem dijelu bioneizgrađen prostor sa grupacijom borova i sa obrađivanimzemljištem, dijelom zvanim ”Kupusište”. Kako je nakonzemljotresa prioritet bio izgradnja stanova, škola i privrednih ka-paciteta, na tom prostoru je, radi hitnosti izgradnje što više stanova,još u toku izrade Urbanističkog plana grada predviđeno velikostambeno naselje sa odgovarajućim pratećim sadržajima za koje surelativno brzo urađeni i odgovarajući regulacioni planovi. Naselje

je širokom saobraćajnicom (u profilu sa drvoredima, trotoarima ibiciklističkom stazom) u pravcu istok – zapad (koja preko novoiz-građenog mosta u Rebrovcu prelazi na desnu obalu Vrbasa) prak-tično podijeljeno na sjeverni i južni dio. Ova saobraćajnica se naistočnom dijelu ukrštava takođe sa širokom saobraćajnicompoloženom u približnom pravcu sjever – jug. koja se završavamostom preko Vrbasa zvanim ”Venecija”. U izgradnji naseljaučestvovalo je nekoliko građevinskih firmi iz BiH. U prvoj fazi iz-gradnje u urbanističkom smislu objekti se grade u vidu jednoličnihpojedinačnih blokova, a radi skraćenja vremena realizacije stam-benih objekata, korišteni su već gotovi projekti za pojedine objekte.Tako je na sjevernom dijelu GP ”Vranica ” izgradila nekoliko stam-benih osmokatnica i četverokatnica, a na južnom GP ” Krajina ” izBanjaluke nekoliko nebodera osnovne konstrukcije u montažnom

BANJA LUKA KROZ PROSTOR I VRIJEME

BorikArhivski snimci – Magazin Šeher BL

Tekst: Adem Čukur


25

Sjećanje

IMS-sistemu, te GP ”Tehnika” iz Tuzle nekoliko četverokatnica. Nasjevernom dijelu pored glavne saobraćajnice izgrađen je i stam-beno-poslovni objekat, nostalgično nazvan ”Titanik”.

U drugoj fazi izgradnje stambenih objekata u Boriku većse očituju nove urbanističko-arhitektonske pretenzije izražene uprvom redu u snažno strukturalnim, horizontalno i vertikalnorazuđenim blokovima, kao i fasadnoj plastici. Taj novi pristup jevidljiv na stepenasto oblikovanim stambenim cjelinama urađenimprema projektu arhitekte Nebojše Balića iz ”Plana”. Osnovna kon-strukcija tih objekata je urađena u prenapregnutom armirano-beton-skom IMS-sistemu, poznatom i po nazivu – Sistem ”Žeželj ”, aprema autoru sistema, dipl. ing. građ.- konstruktoru Branku Žeželjuiz Beograda , svojevremeno u svijetu priznatom i uvažavanomstručnjaku kao jednom od pionira primjene prenapregnutog betonau visokogradnji i mostogradnji. Njegovo prisustvo u graditeljstvuBanjaluke (direktno ili indirektno) je značajno, a datira jos od 1934.g. kada je, kao mlad stručnjak, uradio projekat Gradskog mosta.Početkom šezdesetih godina GP ” Krajina ” iz Banjaluke je nalokalitetu u Rebrovcu izgradila pogon za proizvodnju montažniharmirano-betonskih elemenata u IMS / Žeželjevom sistemu, pokojem su prije zemljotresa urađena dva stambena nebodera u Bule-varu revolucije i nekoliko stambenih objekata u Novoj Varoši iMejdanu, te poslije zemljotresa po nekoliko stambenih objekata uBoriku, Rosuljama, Centru II i na Čairama i Starčevici. Konstruk-cija ovog sistema se sastoji od montažnih armirano-betonskihstubova i kasetiranih armirano-betonskih tavanica koji se horizon-talno međusobno utežu u oba ortogonalna pravca. Pored osnovnekonstrukcije i pune fasadne plohe su takodje izvođene od ravnih iliprofilisanih montažnih elemenata , što je sve znatno ubrzavalo iz-gradnju prve faze objekata. U prenapregnutom armirano-beton-skom sistemu, prema Žeželjevom patentu, njegov saradnik isljedbenik inženjer-konstruktor Predrag Želalić iz Beograda je ura-dio projekte za navedena dva mosta preko Vrbasa. Skoro svi objektiu naselju izgrađeni su sa ravnim krovovima čija opravdanost, sobzirom na klimatske uslove, tada još nije bila upitna. Individualnastambena izgradnja zastupljena je uz saobraćajnicu prema mostu

”Venecija ” sa njene zapadne strane i djelimično na rubnom zapad-nom dijelu.

Pored stambenih objekata istovremeno su izgrađeni iskoro svi prateći objekti primjereni veličini naselja. Centralno, a najužnoj strani od saobraćajnice, predviđen je prostor za objekterobne kuće, društvenog doma, biblioteke i ostalih društvenihsadržaja. Njihov idejni projekat uradio je arhitekta Hamdija Sali-hović, profesor na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu, koji jeprvih godina nakon zamljotresa radio u ”Zavodu za studije i projek-tovanje” u Banjaluci. Od toga je realizovan objekat robne kuće zakoji je izvedbeni projekat uradila arh. Emina Kolonić iz iste firme.U tom periodu u naselju su izgrađeni dječiji vrtić i dvije osnovneškole, jedna na sjevernom dijelu naselja, druga - poklon grada Sko-plja, na južnom dijelu.

Važnu odluku za grad predstavlja izgradnja Gradsketoplane na tom prostoru i izrada gradske primarne i sekundarnetoplovodne mreže. Toplana je locirana na istočnom dijelu naselja,izdvojeno od stambenih blokova. Tim projektom je obezbijeđeno isnabdijevanje naselja Borik toplom vodom. Projektnu doku-mentaciju za navedeno je u najvećem dijelu uradio ili koordinirao”Zavod za studije i projektovanje ” Banjaluka , a nosioci projektasu bili mašinski inženjeri Vjekoslav Tripalo i Ranko Cvijetić. Pro-jekat objekata Toplane je uradila arh. Ljiljana Niketić. Zbog inten-zivne izgradnje grada sedamdesetih godina i naraslih potrebagodine 1982. Toplana je dogradena objektom za dva nova kotla,poslovnim prostorom i odgovarajucim pratećim objektima – ra-dionama za održavanje i garažama. Svi navedeni objekti su projek-tovani u montažnom armirano-betonskom sistemu tipa ”Vemont ”,a projekte je uradio arhitekta Adem Čukur. Pored Toplane, prostorizmeđu Vrbasa i saobraćajnice u pravcu sjever-jug rezervisan je zaobjekte servisnog karaktera, od kojih su izgrađeni objekti ”Au-toservisa”, ”Elektro Krajine” i ”Vodovoda”. Sredinom sedamde-setih godina na sjevernom rubnom dijelu naselja, uz AlejuJugoslavenske armije pored Pravoslavnog groblja, izgrađena jesportska dvorana ”Borik” (opisana u članku ”Sportski objekti”).

Školstvo


Napisala: Amela de la Cruz

Šta dugujemo djeci

Amela de la Cruz: razmišljanja oko Pisa istraživanju i školskim raspravama

Pažljivo sam pratila raspravu o školi nakon objavljivanja Pisarezultata. Već duže vrijeme se osjećam razočaranom čitajući "to jegreška roditelja, to je greška političara, to je greška nastavnika”.Rasprava počinje izgledati kao pješčano igralište gdje se mala djecaigraju. I sada, kada sam već spomenula djecu, pa kako se ona za-pravo osjećaju?

Šta žele djeca?

Uostalom, zar se to ne tiče najviše djece, pa to je njihovabudućnost. Djecu srećem svaki dan u mom razredu. Vjerujte mi iline, ali vidim da su žedni znanja, žele da uče, pitaju, razmišljaju ihoće. Svaki dan žele što više saznati o novim stvarima. Potpuno nesv-jesni onoga što se događa u društvu. Ponekad se pitam? Treba li daim ja govorim o rezultatima još jednog istraživanja? Ali, naravno, janajmlađe svjesno ostavljam sretnim, štedeći ih rasprava gdje zaovakve rezultate u školi nastavnici okrivljuju političare, političariokrivljuju nastavnike, gdje Lijeva partija okrivljuje privatne škole,partija Švedskih demokrata okrivljuje strance, Socijaldemokratismanjenje poreza, a Zelena stranka ukazuje na Fridolina koji je i samučitelj.

Sva ova mišljenja i sve ove rasprave govore jako puno o znanju-neznanju u svim oblicima. Ono što mi nedostaje je rasprava o pravojljubavi prema znanju, rasprava o pravoj ocjeni, o onim iscrpljujućimnastavničkim satima koji se potroše na pripremanje nastave. Ne-dostaje mi jedna rasprava o tome zašto je važno znanje, pa zašto jevažno imati dobru školu ( ako mislite da je to sad potrebno ). Naravnoda mi nedostaju objektivni glasovi nastavnika, čuju se zaista premalo.Glavni problem nije u Björklundu, glavni problem leži u društvu ucjelini.

Ne možemo očekivati velike promjene, čak i ako zamijenimopolitičare, moramo promijeniti opšti stav društva prema školi iznanju. Mi moramo, svi do jednog, učiniti nešto u vezi ovih prom-jena. Mi se moramo prestati međusobno optuživati i umjesto togatrebamo zajedno uzeti odgovornost za školstvo. Jer mi to dugujemodjeci i njihovoj budućnosti. Jer budućnost je ono što mi nastavnici,svaki dan, imamo u našim rukama i što ćemo brižljivo čuvati.


Vad är vi skyldiga barnen

Amela de la Cruz skriver om sina reflektionerkring Pisa och skoldebatten

Noggrant har jag bevakat debatten om skolan efter Pisa resul-taten. Länge har jag känt mig arg och besviken på att läsa ” det ärföräldrarnas fel, det är politikernas fel, det är lärarnas fel”. Debattenbörjar likna en sandlåda där små barn leker med varandra. Och nu närjag nämner barnen, hur känner de egentligen?

Vad vill barnen?

För trots allt är det barnen som det angår mest, det är derasframtid. Barnen träffar jag varje dag i mitt klassrum. Tro mig eller ejmen jag ser att de är kunskapstörstiga, de vill lära sig, de frågar, deundrar och de vill. Varje dag undrar de om nya saker. Helt omedvetnaom det som försiggår ute i samhället. Ibland undrar jag? Borde jagtala om för dem om resultaten av ännu en undersökning? Men självk-lart lämnar jag dem lycklig ovetandes om debatten där lärarna skyllerpå politiker och politiker skyller på lärarna, där vänster skyller påfriskolorna, Sverigedemokraterna på invandrarna, socialdemokra-terna på skattesänkningarna och miljöpartiet pekar på Fridolin somär lärare. Alla dessa inlägg och alla dessa debatter talar väldigt my-cket om kunskap i alla former. Det jag saknar är debatten om den rik-tiga kärleken för kunskap om de riktiga betygen, om de riktigaslitsamma timmar som vi lärare sitter och förbereder oss på. Jag sak-nar en debatt om varför det är viktigt med kunskap, en debatt somtalar om varför det är viktigt med bättre skola (om man nu tycker attdet behövs). Naturligtvis saknar jag de objektiva lärarrösterna, desom hörs alldeles för lite. Det stora problemet ligger inte hos Björk-lund, det stora problemet ligger i samhället i stort.

Vi kan inte förvänta oss stora förändringar även om vi byter utpolitikerna, vi måste förändra samhällets allmänna syn på skolan ochkunskap. Vi måste göra något åt denna förändring var och en. Vimåste sluta skylla på varandra och ta ansvar för skolan tillsammans.För det är vi skyldiga barnen, framtiden. För att framtiden är det vilärare har i våra händer varje dag och det ska vi måna över.

Banjalučka razglednica 3


"Ovo je lipota Božja", govorila mi je prijateljica iz Splita dok smošetali obalom uz smaragdni Vrbas, nakon - kako je sama rekla - na-jbolje kafe koju je ikada popila, a u jednom banjalučkom restoranu satradicionalnom bosanskom kuhinjom. I mnogi drugi moji prijatelji, saraznih strana svijeta, bili su oduševljeni zelenom rijekom i njenimobalama. Vješto sam skrivao ispuste otpadnih voda kojih je sve višena obalama našeg grada i oko kojih se širi nesnosan smrad.Oduvijek je rijeka živjela sa svojim gradom, snabdijevala ga vodom

za piće, domaćinstva, industriju, ljeti ga osvježavala, mamila brojnemeraklije na svoje obale, kupače, ribolovce i majstore dajak camča,i uz brojne parkove bila pluća grada. Savremeni način života rijeci jedonio i brojne zagađivače. Glavni predratni zagađivač Vrbasa bila jeindustrija, kako banjalučka, tako i iz ostalih gradova uz Vrbas i nje-

gov sliv. Pošto smo u međuvremenu postali "ekološka" država jer jeindustrija u Bosni i Hercegovini gotovo zamrla, dalo bi se zaključitida je rijeka danas znatno čistija nego prije dvadeset i kusur godina.Nažalost, nije tako.

Zagađenost Vrbasa je danas možda i veća, a pored kanalizacije uurbanim sredinama gdje ne postoji tretman otpadnih voda, voduonečišćuju i divlje deponije nastale uglavnom u blizini saobraćajnicana mjestima gdje nema ograda, kao i pritoke i same zagađene ot-padom, drastičan primjer je Crkvena u samom centru Banjaluke. Up-ravo ovo su istakli rukovodioci opština kroz koje protiče Vrbas injegove pritoke (Gornji i Donji Vakuf, Bugojno, Jajce, MrkonjićGrad, Banjaluka, Kotor Varoš, Laktaši, Srbac) na promociji projekta"Kreiranje GIS baze podataka i mapiranje zagađivača u toku rijekeVrbas", koja je održana 15. aprila u Krajiškoj ljepotici. Istraživanje jeobavljeno na ukupnoj dužini od 235 kilometara, od izvora do ušća, idalo je poražavajuće podatke: gotovo dvjesta ispusta otpadnih vodai 115 deponija krupnog, čvrstog otpada.

Projekat je, naravno,tek prvi korak i rješenje je još uvijek u magli.A, kako je istakao jedan od učesnika ovog skupa, Edin Hozan, načel-nik opštine Jajce, treba raditi na povećanju broja komunalnih redara,proširenju njihovih ovlasti i njihovom uvezivanju sa sudom. Tek tadaće akcije uklanjanja deponija, koje su po riječima Huse Sušića, načel-nika opštine Donji Vakuf, u planu, i dati konkretne rezultate.

Mapiranje zagađivača Vrbasa - prvi korak ka čistijoj rijeci

Napisao: Dinko OSMANČEVIĆ


Sjećanje


Pamtim to, kao da je bilo juče. Taj 10. maj 1988., noć uoči do-gađaja koji će ostati urezan u sjećanje svakog istinskog Banjalučan-ina i Banjalučanke, svakog istinskog zaljubljenika u sport. Događajkoji će se dugo prepričavati novim generacijama, i koji danas zvučikao neka daleka neispisana bajka. Bajka koja se ipak desila i kojoj jepisac ovih redova bio svjedok.

Prelijepo majsko predvečerje, kakvo samo u Bosni može biti,utorak, Banja Luka i "Parkić" puni raje, i svima na usnama predsto-jeće finale Kupa Maršala Tita. I to ne bilo kakvo finale. U finalu ve-lika "Crvena Zvezda", koja je već bila osigurala titulu šampionaJugoslavije, a sa druge strane ponos Bosanske Krajine, naš "Borac",koji se očajnički patio u drugoligaškim vodama da osigura mjesto kojevodi u novu Jedinstvenu drugu ligu. Na papiru susret Davida i Goli-jata, nemoguća misija, ali u našim srcima ponos i potajna nada u čudo.A imali smo pravo na tu nadu nakon "Borčevog" fantastičnog pohoda,gdje su redom, jedan za drugim, padali prvoligaški velikani.

Dug put do finala

Kao drugoligaš, "Borac" je imao dugačak put do finala. Sve jepočelo još 6.maja 1987. u Bosanskoj Dubici pobjedom nad "Rad-nikom" od 9-0. Nakon toga slijedi pobjeda u Bosanskoj Gradišci nad"Kozarom" 2-0, pa pobjede na domaćem terenu protiv "Elektrobosne"2-1 i "Rudara" iz Ljubije također sa 2-1. Ovaj ciklus kvalifikacija seokončava u Bihaću teškom pobjedom na penale protiv "Jedinstva" ipobjedom u B.Luci nad "Leotarom" od 4-1. Sve su ovo bile teškeutakmice, jer im se možda i nije prilazilo sa maksimalnom oz-

biljnošću, a uporedo se vodila i grčevita borba za opstanak u 2. ligi"Zapad".

Sam plasman u šesnaestinu finala je bio veliki uspjeh i s nestr-pljenjem smo očekival žrijeb i nadali se da će B.Luku ugostiti nekiklub iz tzv "velike četvorke". A dobili smo "Osijek". Kao kadet"Borca" imao sam tu veče čast da "dohvaćam lopte" i iz neposredneblizine budem svjedok početka pisanja ovog gotovo nestvarnog ro-mana. Tog 12.augusta pred oko 10.000 navijača "Osijek" je pao nakonboljeg izvođenja penala, nakon što je u regularnom toku bilo 1-1. Tenoći se u istoriju upisuje i golman Tonči Jakovljević, ljubimac domaćepublike, neprikosnoveni specijalista za odbrane udaraca s bijele tačke.Banja Luka je u transu, i kad se saznalo da nam je u osmini finala pro-tivnik drugoligaš "Spartak" iz Subotice, finale se činilo bližim, madajoš uvijek predaleko i za najveće optimiste. U dvomeču sa "Spar-takom" obje utakmice završavaju neriješeno 1-1 i u B.Luci se pob-jednik dobija izvođenjem penala i na krilima navijača i TončeJakovljevića "Borac" se probija u četvrtinu finala, gdje nas je čekalatada trećeplasirana ekipa 1. lige, novosadska "Vojvodina" na čelu saslavnim Milošem Šestićem. Prvi meč u Novom Sadu je bio direktnoprenošen i putem tv kanala, i "Borac" pruža do tada najlošiju partiju.Uz anemičnu i vrlo slabu igru gostiju domaćini lako slave sa sigurnih3-0 i tada nam se činilo da je ova priča već došla do svog kraja. Re-vanš u B.Luci se smatrao čistom formalnošću. Naravno, bio samprisutan i na toj utakmici. Gradski stadion je izgledao sablasno, tekoko 3000 gledalaca, teren pokriven snijegom i veoma hladno. Neko jena istočnoj tribini zapalio veliku traktorsku gumu i nad Gradskim sta-dionom se mogao vidjeti crni dim. Dim koji će gostujuću ekipu zav-

Fudbalska bajka

VELIKOFINALEDan kad je naš „Borac“ ispisao istoriju i osvojio Kup Maršala Tita

Napisao: Jasmin KOBAŠLIĆ KOBA

Sjećanje


iti u crno. Mnogi su zažalili što su tog 9.decembra 1987. godine pored Grad-

skog stadiona izabrali toplinu dvorane "Borik" u kojoj se odigravaotradicionalni Turnir u malom fudbalu. Jer ovo je bila noć za pamćenje.Noć za nezaborav. Noć pobjednika. Pošto je teren bio prekriven sni-jegom igralo se sa crvenom loptom. Prvih 30-tak minuta na terenu senije dešavalo ništa posebno. Rutinirani gosti i težak teren su bili ve-lika prepreka za domaćine. Ali, negdje oko 35.minute, kapiten do-maćih Damir Špica ulazi u jedan oštar duel, nakon kojeg jedan igračgostiju ostaje ležati na terenu, a crvena lopta... Crvena lopta je pukla.Pošto je to bila jedina specijalna lopta meč se morao nastaviti"običnom" bijelom loptom koja skoro da se nije ni vidjela na terenu.Kao što je pukla crvena "tangovka", tako će i gosti iz Novog Sada dapuknu. Sa 6-1, nakon 1-0 u poluvremenu!!! 6-1!!! Široj fudbalskojjavnosti se tada predstavio Senad Lupić koji je gostima "uvalio" 4gola, a u strijelce su se još upisali Suljo Beširević i Nenad Popović.Gradski stadion je cijelo drugo poluvrijeme bio u transu i činilo se dase na tribinama nalazi 30.000 a ne 3000 navijača. Zadnjih 20-tak min-uta, nakon što se putem radio prenosa širila vijest da "Borac" lomi"Lale", počele su se slijevati kolone navijača ka stadionu. Na kraju jeto bila banjalučka samba jedne decembarske noći. Slavilo se do ranihjutarnjih sati. "Borac" se plasirao u polufinale Kupa Maršala Tita!Sada je važno bilo ne dobiti "C.Zvezdu" jer ko se sastane sa "deli-jama" u finalu obezbijeđen mu je nastup u tadašnjem Kupu pobjednikakupova, pošto je "Zvezda" bila šampion države i nastupaće u Kupušampiona. I sreća je bila na našoj strani. Dobili smo "Prištinu". Ni-malo lak protivnik, sa frenetičnom publikom. Ali, ko nas je tadamogao zaustaviti? Ko? Prvi meč u Prištini se završava sa povoljnih 1-1 nakon gola Alberta Pobora i činjenica je da samo još jedna utakmicadijeli "Borac" od finala. U revanšu je Gradski stadion bio ispunjen doposljednjeg mjesta, oko 25.000 gledalaca. Teška i napeta utakmicakoja se završava bez golova, i pošto tada nije vrijedilo pravilo "golau gostima" pristupilo se izvođenju penala. Gosti uspijevaju samo jed-nom nadmudriti našeg gorostasa medju stativama i "Borac" slavi sa 4-1. 13.april 1988. BORAC JE U FINALU KUPA MARŠALA TITA!

Borac u finalu

I sad da se vratim na početak ove priče. Da se vratim u budućnost.Utorak, 10.maj 1988. Pošto tada još nije bila osnovana navijačkagrupa "Vultures" tj "Lešinari", u Beograd se išlo na različite načine.Privatnim automobilima, autobusima preko preduzeća, ili kao mi jef-tinim vozom, tzv "ferijalcem". Veliki popust za učenike, studente inezaposlene činio je ovaj način prijevoza atraktivnim. Te smo sevečeri nas oko 200 okupili u "Parkiću" i oko 20:00, uz navijačkepjesme i poklike, krenuli pješaka ka željezničkoj stanici. Sjećam sedobro kako je neko u tom trenutku rekao da je večeras Banja Lukanajpametniji grad na svijetu. Jer odoše sve budale. A dan prije smo saistog mjesta ispratili autobus fudbalera "Borca". Crvene boje, nimaloluksuzan, malo se razlikovao od lokalnih autobusa, pa je raja u šalidovikivala da nigdje ne staju do Beograda da ne bi morali primitineželjene putnike.

U Beograd smo stigli u ranim jutarnjim satima. Srijeda, glavnigrad se tek budio. Razišli smo se po Beogradu u manjim grupama dane bi na sebe skretali pažnju. Utakmica se igrala po ustaljenoj tradi-ciji na stadionu JNA, inače "Partizanovom" stadionu, sa početkom u17.00. Tog dana utakmicu je pratilo 25.000 gledalaca, od čega 4000-5000 navijača "Borca". Zanimljivo je napomenuti da se među namanalazilo i oko 50-tak navijača "Partizana", tzv "Grobara". Došli su tuda bi svojim ljutim protivnicima upućivali pogrdne uzvike. Bili suprilično aktivni sve do samog početka utakmice, da bi onda sjeli, ušut-jeli se, vjerovatno pribojavajući se da će nas "Zvezda" rasturiti. A mi,

mi se nismo nadali ničemu. Bili smo sretni sto smo uopšte i sudionici ovog velikog finala.

Međutim, što je meč duže odmicao, a naši fudbaleri igrali kao da suoni šampioni Jugoslavije, počela je u nama tinjati nada, dok se u do-maćine unosio nemir. Gromoglasna podrška sa tribina bila je iz minuteu minut sve jača i jača, da bi svoju kulminaciju dostigla u 60.minutikada Senad Lupić, nakon perfektnog centaršuta Amira Durgutovića,dovodi "Borac" u vodstvo od 1-0. Preostali 30 minuta meča trajalo jekao 30 godina. Da li možemo napraviti čudo? Da li je ovo istorijskidan banjalučkog sporta? Nismo vjerovali svojim očima kada je glavnisudac meča Blažo Zuber u 81.minuti "izmislio" penal za domaćine.Zar da pokleknemo pred samim ciljem? Zašto se ovo nama dešava?Loptu na bijelu tačku postavlja kapiten "Zvezde" Dragan Stojković-Piksi. Nasuprot njemu Slobodan Karalić. Golman kojeg je trener Hus-nija Fazlić neočekivano uvrstio u prvu postavu, zbog čega se do tadastandardni Jakovljević naljutio i vratio u B.Luku. Znam da su mnogiod nas bili ljuti zbog te odluke, ali izgleda da je Fazlić imao osjećaj dau ovom Kupu stvori još jednu legendu. Piksi je pokušao "panenkom",laganim lobom po sredini gola, da nadmudri Karalića, ali ovaj je ostaonepomičan na sredini gola i samo lagano uzeo loptu u svoje naručje.Uslijedila je eksplozija oduševljenja među našim navijačima. Skakalismo jedni na druge, ljubili ko je koga stigao. Vidio sam da su i "Gro-bari" upali u potpunu ekstazu. I oni su počeli da vjeruju u čudo. Zlob-nici su kasnije govorili kako je Piksi namjerno tako slabo izveo penal,a zaboravljaju da se prije toga u prvenstvu proslavio izvodeći penalebaš na takav način protiv Petranovića ("Velež") i Pacarade ("Priština").A šta ćeš, Piksi, i nad mangupom ima veći mangup. Ovaj put je to zatebe bio naš Kara. Preostalih 9 minuta "Zvezda" nije imala snage dapreokrene rezultat i san je postao java. BANJALUČKI "BORAC" JEOSVAJAČ JUBILARNOG 40. KUPA MARŠALA TITA!!! Bilo je to,i ostalo, prvi put u istoriji ovog takmičenja da jedan drugoligaš osvajapehar. Slavilo se dugo na tribinama stadiona JNA. Beogradom jeodjekivala pjesma ponosnih Krajišnika... PROCVJETALA BIJELALALA...UZELI SMO KUP MARŠALA... PROCVJETALA BIJELALALA... RASTI ZVEZDO JOŠ SI MALA...

Doček u Banjaluci

Vrhunac slavlja desio se dan kasnije u B.Luci, ispred "Boske", naTrgu Edvarda Kardelja, kada će naše šampione dočekati više od40.000 ljudi. Ne postoji pisac koji u riječi može pretočiti tu atmos-feru, tu radost na licima igrača i navijača. Kasnije, nošen žarom os-vajanja Kupa, "Borac" uspijeva da sačuva drugoligaški status i plasirase u tad novoosnovanu Jedinstvenu drugu ligu. Nedugo zatim, podvodstvom Josipa Kužea i na krilima popularnih "Lešinara", "Borac" ćeostvariti i dugo očekivani ulazak u 1.ligu, nakon velike drame u zad-njem kolu protiv zrenjaninskog "Proletera". O tome ću možda nekidrugi put. A bila su to vremena renesanse banjalučkog fudbala.Nažalost, bila su to i vremena uoči nemilih događaja koja će pogoditinašu zemlju. Mi, navijači "Borca", ponosni smo što smo i tad, predsumrak zla, zajedno pjevali "...Neka čuje Srbija i cijela Hrvatska da jenaša Bosna zajednica bratska..." Nažalost, to nije bilo dovoljno. NašuBanja Luku, kao i mnoge druge gradove, zadesiće veliko zlo. Zlo kojeće i naš "Borac" odvesti u istoriju. Jer ovo danas nije naš "Borac".Ovo danas nisu naši navijači. Dok smo mi pozivali na zajedništvo,ovi danas uzvikuju "Nož-žica-Srebrenica". Čovječanstvo računa vri-jeme prije i poslije nove ere. Mi, istinski Banjalučani, računamo gaprije i poslije 1990. Mi, koji smo imali tu mogućnost da živimo uboljim vremena, trebamo o tome pričati mlađim generacijama. Nekaznaju da nije uvijek sve bilo tako crno. Neka znaju da je grad na Vr-basu bio grad svih ljudi dobre volje. I neka upamte taj datum, taj11.maj 1988. Datum kada je BANJA LUKA POKAZALA DA ZNA IMOŽE! I MOĆI ĆE OPET, AKO BOG DA!


Piše: Ozren TINJIĆ

Odavno je poznata izreka: ”KrozBanju Luku ne pjevaj!” Ne bez razloga,jer grad na Vrbasu odvajkada je biopoznat kao rasadnik vrsnih sevdalija.Dovoljno je sjetiti se akademika VladeMiloševića koji je u svojoj bogatojmuzikološkoj karijeri objavio četiri knjigeBosanskih narodnih pjesama i studija osevdalinci. Ovim je zauvijek otrgnuo odzaborava tekstove i melodije sevdalinki.Danas, bez nekog posebnog dodvo-ravaranja Krajiškoj ljepotici, slobodnose može reći da naš cijenjeni akademiknije ni trebao ići u neke druge krajeveBiH da bi nam ostavio takvo bogatstvo.Jer, Banja Luka je bila ”zlatni rudnik” teprelijepe pjesme i muzike. Na samosebi svojstven način Miloševićeva djelaje nastavio svojim proučavanjima prof.Dr Munib Maglajlić. ”Ogledi o usmenompjesništvu”, objavljeni u Banjoj Luci1983. godine, svakako su jedno od nje-govih najboljih djela koje se bavi sev-dalinkom.

Banjalučko glumište XX vijeka os-taće zapamćeno po dva glumca, dvavelikana, dva Ćejvana, Muhameda iAdema. No, za razliku od Adema,Muhamed je zapamćen i kao jedan odnajboljih izvođača sevdalinki sa našihprostora. Nažalost, malo je znano da jedalekih 1927. i 1937. Muhamed Ćejvansnimio u Zagrebu i Beču sevdalinke zatada čuvene gramofonske kuće Polydori Columbia! Sa dužnim poštovanjemprema Himzi Polovini, ZaimuImamoviću i Safetu Isoviću, ali tada oni,maltene, nisu ni znali kako izgledagramofonska ploča, a kamoli da jesnime. Baš kao i mnogi drugi.

U prigodnom tekstu povodom stol-jeća ”Preporoda” u Banjoj Luci, prof.

Fuad Balić je spomenuo ”neka imenabanjalučkih pjevača sevdalinki, koji sunašem gradu dali atribut prvog muz-ičkog grada u BiH, a koji nisu imalisreću i priliku da se njihovi glasovi i nji-hove interpretacije zabilježe na gramo-fonske ploče ili magnetofonske trake:Muhamed-aga Bahtijarević, od kojeg jepodosta pjesama naučio HakijaKarabegović, Ibrahim Avdagić, zvaniDumbaga, prekupac, Muharem Ali-hodžić, vjeroučitelj, Muhamed Gušić,podvornik u banci, Emin Dervišić, fijak-erist, Smail efendija Ekić, službenik uOpštini, Muharem Budimlić, zvaniHodža i dr. Drugu skupinu pjevača činenaši sugrađani čije su interpretacije, za-hvaljujući Vladi Miloševiću, ostale zabil-ježene na magnetofonskim trakama inalaze se u muzičkom fondu našegmuzeja. Ti pjevači su: braćaKarabegovići - Hakija, Mustafa-Mujo iIrfan, Muhamed Ćejvan, MuhamedGušić, Adem Kovačević, FaikHadžibegović, Sulejman Pličanić,Mustafa Blentić, Adil Bukić, MuniraGušić, Ferida Hrustić, Rasema Katana,Subha Memić, Derviša Softić, EminaSmajić, Hata Čardžić, Emina Hadži-halilović, Rašida Toplić, Fatka Šeranić,Namik Karabegović”. I tu bi se negdjezavršavala priča o banjalučkim sevdali-jama. Mada, ruku na srce, moglo bi sereći da je sve krenulo 1969. katastrofal-nim zemljotresom, a posao dokrajča-vanja Banje Luke i njene demografskeslike završio se posljednjim ratom. Takoje i sevdalinka utihnula. Grad je izgubiodušu.

Početkom maja 1992., po ustal-jenom običaju put u grad me je vodiopreko Trga Krajine. Izlazim iz ”Boske” i

u nevjerici imam šta da vidim. Štipamse za obraze, trljam oči sve kontajućida sanjam. Imam šta da vidim: prekotrga hodaju na sve strane bradati likovisa šubarama i kokardama, preko prsaredenici, na leđima tandžare i razno-razni mitraljezi. Hebem ti, pomislih, evoih kao da su izašli iz Bulajićeve ”Bitkena Neretvi”. Osvrćem se zbunjeno okosebe a sve se moleći ne bi li seodnekuda pojavili Boris Dvornik i Lju-biša Samarđić pa da ospu koji rafal.Razuzdana gomila na sve strane.Nepoznata lica. Pomislih, kada su imnarasle tolike brade i odakle odjednomta kostimografija? I samo što donekledođoh sebi, kad stiže novo iznenađenjeiz pravca Gospodske, što para uši iunosi još jednu nevjericu. Trubači seukotvili kod nekadašnjeg ”Jugotona” iraspalili svirku za razdraganu i dobranozadriglu od brlje i bijelog luka rulju štoveselo poskakuje. Počeh naglasrazmišljati kontajući da su ti ulični svi-rači garant promašili voz ili autobus paosvanuli, umjesto u Guči, u Banjoj Luci.Godinama što su slijedile, kako onimratnim, tako i poratnim, trubači nisu na-puštali banjalučke ulice i trgove, samosu se orkestri mijenjali. I uvijek su imalipozamašnu publiku dok su rijetki pre-ostali Banjalučani, slučajni prolaznicibježali glavom bez obzira. Jednom ri-ječju - mi jednostavno nismo navikli nataj melos. Koliko se sjećam, čak ga nijebilo ni na Manjači, na Kočićevom zboru,a kamoli u gradu na Vrbasu. Ustvari,nemam ja ništa protiv trube, kao instru-menta, ali mi je svakako draža truba ivirtuoznost jednog Louisa Armstronga.

KADA TRUBA ZAVLADA - SEVDAH UTIHNEKADA TRUBA ZAVLADA - SEVDAH UTIHNE

Banja Luka danas

Jedna subota u Stockholmu


Prva subota u mjesecu, vrijeme da se ide na feštu u BH udruženje"Neretva" u Stockholmu.

Starkica spremila za ručak pileće batake na specijalan način, jer"što bi bilo jednostavno, kad može biti komplikovano". Ona iskružii izvadi kosti iz bataka, onda u batake natrpa sitno nasjeckanog bi-jelog luka, soli, bibera i buđavog sira, pa kada se to sprži na putru, utavi, na visokoj temperaturi, kućom se razmili miris koji podsjeća naroštiljanje "Kraj Vrbasa sjedi momče, čeka djevojče". O salatici i os-talim zerzevatima da ne pričam.

Poslije ručka se spremismo, put pod noge, pa pravac - Stockholm.Na fešti večeras svira Amir Ćejvan iz porodice naše legende AdemaĆejvana, Kvaka.Relativno nepoznat umjetnik, visokih kvaliteta, profesionalne

opreme, najkvalitetnijih gitara i pojačala „bombardira“ nas najboljimrepertoarom koji sam čuo u državi Švedskoj. Izvanredno odsvira i ot-pjeva širok diapazon repertoara počevši od starih dobrih narodnjaka,pa preko pjesama Halida Bešlića i Harisa Džinovića, pa malo Španije,malo Italije, sve do "Diar Sraits" čistih, umilnih, najboljih zvukovaelektrične gitare. Na kraju sve začini izvanrednom i instrumentalnomi vokalnom izvedbom najvećeg hita "Pink Flojda", kompozicijomkoju svi znamo, a kojoj sam ja zaboravio ime. Ali znam je otpjevati...

Feštu svi završismo na nogama, oduševljeni našim Amirom i nje-govim nezaboravnim rifovima na svojim gitarama, koje ponekad mi-jenja i usred pjesme, a da time ne naruši ugođaj i atmosferukompozicije koju izvodi. Ovakvog muzičara i ovakvog finog čovjekarijetko susrećemo na muzičkoj sceni i u životu. Amir živi u Gevle-u,sjeverno od Stockholma, i mogu ga preporučiti za sve vrste muzičkihdogađaja i ugođaja.

Starkica i ja stigosmo kući - "Što ću kući tako rano" - oko tri sata,odspavasmo snom nevinog djeteta i probudismo se u nedjelju u 10sati. Sutra posao, sretan vam ponedjeljak!

KAD ZASVIRA AMIR ĆEJVAN...

Napisao: Ahmet KOZARAGIĆ

Tekst: Edhem Trako

In memoriam


Naš sugrađanin Muharem-Hamko Litrić preselio na onajbolji svijet u petak, dana 28.02. 2014.godine, u Kris-tiansandu, Norveška.

Osnovnu i srednju školu je završio u Banjaluci. a fakultetu Beogradu, stekavšizvanje diplomiranog inženjeraagronomije. Predavao je na Srednjoj trgovačkoj, Ugos-titeljskoj i Poljoprivrednoj školi u Banjaluci Radni vijek je za-vršio u AIPK-u.

O tome kako je Hamko provodio svoje najljepše godineživota, mogo bi se napisati lijep roman, u kome bi glavni likbio jedan kršni mladić. Bio je visoka rasta,dobroćudan, kul-turan i urednog odijevanja, uvijek po posljednjoj modi. Ože-nio se sa naočitom Cazinljankom Mirzom. U sretnom brakusu proveli 46 godina, dijeleći i sretne i teške trenutke koje imje život nametao.

Hamko je bio Banjalučanin, što bi se reklo, od glave dopete. Najveći dokaz za to bila je ljubav prema Vrbsu, a na Vr-basu - vožnja Dajaka. Od Ade, kraj Incela, uzvodno do braneu Novoseliji, Hamkin čamac je sjekao vrbaske brzake za ljet-nih mjeseci, i to svakog dana. U njegovom dajaku su sevozile mnoge banjalučke ljepotice. Vozile su se u njemu i zvi-jezde tadašnje muzičke estrade: Lola Novaković i GabiNovak. Nije nimalo teško dočarati tu sliku. Bijeli čamac,dužine pet metara, u njemu mladi muškarac visok i vitak, ti-jelo atletsko, bakrene boje, na njemu samo „tarzanke“, urukama duga motka, snagom mladićevih mišića pramacčamca siječe zelene virove Vrbasa, savladava pjenušavebrzake. Ukras za tu sliku može se zamisliti, ljepotica u bikiniju

na pramcu čamca lješkari i uživa predavši svoje tijelo sunče-vim zracima.Predah u Novoseliji, kafana Goldbaher, tu sujarani Nurko Golalić i Ferid Ljutić, vozači dajaka kao i Hamko.Pogoste se, malo popiju i zameze. Rakijica i pivce im povratesnagu, pa onda istim pravcem na valovima niz Vrbas do Ban-jaluke. Naveče korzo Gospodskom, igranka u Domu kulture,kino predstava u Kozari ili Palasu. Bijahu to sretni banjalučkidani. Ali, avaj! Život je prolazan, radost isto tako, a nije nimladost vječna.

Kao izbjeglica sa suprugom Mirzom napustio je Ban-jaluku10. Avgusta 1995.Rastanak sa rodnim gradom nije senipočemu razlikovao od ostalih prognaniih iz Banjaluke.Poslije mnogo straha, odvođenja u Mali logor, oduzeli su imkuću i onda su morali preko Save. Prvo utočište im je biokamp u Gašincima, a onda slijedi Norveška: Tanum i La-vanger. Iz Lavangera, poslije dobijanja komune i stana,dolaze u Søgne nedaleko od Kristiansanda.

Savivši novo gnijezdo, u tipičnom norveškom gradićuSøgneu, Hamko i Mirza su otpočeli dugogodišnji izbjegličkiživot. Svake godine odlazili su na godišnji odmor u svojuBanjaluku. Svi ti odlasci i povraci nosili su pečat nostalgije,radovali su se kada su odlazili za Banjaluku i tugovali kadase vrate u Norvešku. Želja za povratkom Hamki se nije ost-varila. Često je pričao o tome, nama njegovim drugarimakada smo se subotom nalazili na kafici u Kristiansandu. Ali,sudbina je odlučila da bude drugačije. Hamko se vraća usvoju Banjaluku, samo što taj povratak nije obasjan svjetlom,već tamom.

HAMKO SA VRBASA

MUHAREM-HAMKO LITRIĆ (1937. – 2014.)

Sjećanje


Tvoj odlazak, iako očekivan, duboko meje pogodio. Naše zajedničke godine udah-nule su ljepotu i mome životu, još od na-jranijeg djetinjstva kada smo pikali loptu naBarama, raja sa Pobrđa i podpećinska. Mali“nogometni ratovi” završavali su se sa mod-rim nogama i ponekad odvaljenim noktimana palcu noge kojom smo obično udaraliloptu. Nije tada bilo puno patika, pa smonajčešće igrali bosonogi, i na putu se znaoispriječiti kakav busen i obično je komadnokta i kože visio uz obilno krvarenje kojesmo zasutavljali hajdučkom travom i provi-zornim zavojem.

Iz sjećanja izranjna osnovan škola“Filip Macura”, i dva razreda, jedan gdjesam ja bio sa Miloradom, Tofkom, Sobom,a drugi gdje si bio ti s Lastom (Mehme-dom) i ostalima sa kojima smo ratovali nanogometnom polju. Druga četiri razreda os-novne škole išli smo u školu “Zmaj JoveJovanovića” kod starog suda i Vodovodagdje nas je direktor Halid tjerao da poštu-jemo red i ponašamo se kako to dolikujeučenicima. Tu se takođe nastavilo druženje,i uz nogomet, jer smo uglavnom svi prešliu novu školu iz škole “Filip Macura”. MiraTrkulja, nastavnica njemačkog, bila je strahi trepet. Za nju se govorilo da ide u penziju,ali mi završismo osnovnu školu i odosmo usrednje, a ona nastavi da uči nove gen-eracije, da bi tek po našem upisu na fakul-tete otišla u penziju. ProfesoriRadovanović, Pelčić, Memić i drugi sunastojali da usade znanje u naše glave, neketvrđe a neke nešto mekše. Uglavnom je tobila dobra generacija koja ode na zanate, usrednje škole i kasnije na fakultete.

Jedan kratak prekid u našem druženjunastupio je kada sam ja upisao Gimnaziju ati ode u Tehničku čkolu. Srednjoškolskidani prođoše brzo i nađosmo se uskoro nafakultetu. Zagreb je bio mjesto moga bo-ravka, a ti nakon godine rada nastavi studijeu Banjaluci gdje si bio dobar student i tamo

upoznao svoju buduću suprugu, koju siznao i od ranije, te 1975. zasnovaste porod-icu i dođoše nam Adnan i Sejo u narednimgodinama.

Ja upoznah moju životnu drugaricu kojabila kćerka Sekine tetke, i tako se našiputevi ponovo spojiše mojom ženidbom1976. godine. Znao si mi reći da te nisampozvao na svadbu iako si stanovao dvijeulice dalje. Kao da te i sada vidim nabalkonu očekujući da neko naiđe i dapopričaš sa prolaznikom ili ga uvedeš ukuću gdje je Seka ležala sa prvorođenimsinom. Oženih se 3.jula a Adnan bijašerođen 15. Juna, tako da sam u šali znao rećida ti je tada bilo mjesto uz ženu. To su bilipočeci našeg dubokog prijateljstva i pošto-vanja. Nikada nismo došli u verbalni sukobjer, jednostavno, bili smo više od braće. Za-jednički rad u “R.Čajavecu”, gdje samspoznao tvoje inžinjerske vrijednosti, ljud-ski kvalitet i odnos prema radu. Vrijeme jeletjelo ,godine prolazile, djeca moja i tvojarasla, zajednički boravci na moru u Zablaću

počev od boravka sa Adnanom iAmrom,dok su naše supruge brinule o tekrodjenim Murisu i Seadu.

'Svjetska hrana', kako je Nijo znao reći,pošto smo i njega poveli sa nama nato-vareni frižiderima punim mesa i prikolicomkoju si ti vukao, a gdje smo svi spavali.Tvoja šala, kada mome bratu koji te pitaokakvo ćeš ime dati drugom sinu i tvojodgovor - naravno, Sead, ističući da je topo njegovom imenu. Vlašić i prva skijanjadjece i naša druženja sa Korićima, Bedrom injegovom porodicom nastavak su pri-jateljstva kojeg ni promjene koje dovedošedo raspada zajedničke domovine nisuznačajnije uzdrmale. U tim uzburkanim vre-menima izbiše na površinu loše osobe iotkriše svoje pravo lice. “Merhamet” je po-magao nama koji ostasmo bez posla i pri-hoda. Vrijeme borbe da se bilo kakvimradom preživi do konačnog sazrijevanjaodluke da se naš grad mora napustiti, jer nesamo divlji neko i zločinci dođoše u njega.Ja odoh preko Beograda u Kanadu, a ti

Piše: Aljoša MUJAGIĆ

Pismo Hedi…I Pobrđa Đumišića…

Sjećanje


preko Madžarske u USA. Sve to praćenodogađanjima koja utisnuše u naše dušeogorčenje, kada počesmo da proklinjemoone koji nam to uradiše, koji pomjeriše saognjišta i stare i mlade ostavljajući sve onošto smo izgradili i skupljali godinama. Os-tadoše voćnjaci, obale Vrbasa, Pobrđa našemladosti i mezari roditeljski da ih obilazimodolazeći izdaleka i srećući bivše poznanikekoji bi rekli “tko nam ovo uradi?”, kao daoni nisu ni luk jeli ni luk mirisali. O tomekoliko nas je otišlo svjedoči prvo ljetnavreva, pa jesenska pustoš grada, kad se pro-tjerani vrate u Švedske, Norveške i inezemlje koje im pružiše utočište i spasiše odpomahnitalih.

Ni udaljenost između zapadne i istočneobale Sjeverne Amerike nisu prekinula naševeze. Radovali smo se odrastanju našedjece koja nisu bila svjesna borbe dastanemo na svoje noge već pomalo u do-brim srednjim godinama. Radost oko nji-hova diplomiranja, magisterija, udaja iženidbi - sve su to zbivanja kojima su namnaša djeca uljepšavala život.

Bolesti, od kojih smo svi počeli dapobolijevamo i da se hrvemo sa njima, bilesu ništa saznavši za MS koji te je u kratkomvremenu vezao za postelju i invalidskakolica, i posljednje dvije godine tvoga živ-ota pretvorio u mučenje tvoje duše i tijela,kao i tvojih najbližih.

Telefonski poziv, Sejo na liniji, govorećio tvome odlasku zaustavio je moje misli imozak gdje su se emocije sudarale i odbi-jale jedna od druge. Nerazuman govor,zbrkane misli izmijenjene sa Sekom govoreo mojoj nevjerici u to šta se desilo. Ipakjedna iskra da se on rodio ponovo i da je na-paćena duša napustila isto tako napaćeno ti-jelo, i da je to konačni ishod bolesti gdjeništa nismo bili u stanju da promijenimo.

Znam da će ukućani ispoštovati tvojuposljednju želju da zemni ostaci buduukopani u rodnom gradu, da i na taj načinsvedoči o našem bivstvovanju u gradu gdjegeneracije, posebno Đumišića iz kojihpotiče tvoja majka, ostaviše puno tragovakoje ni sadašnja vlast neće moći izbrisatikao u pjesmi “I Pobrđe Đumišića”. Znamisto tako da tvoj mezar može biti oskrnavl-jen, jer tamo nekima ništa nije sveto, za raz-liku od zemlje gdje si ispustio dušu, a ukojoj to ne bi bilo moguće. Često pomislimda je sva zemlja u rukama Svevišnjeg i daje svejedno gdje će zemni ostaci završitiosim ako i nišan sa imenom nije vid borbeprotiv genocida i etničkog čišćenja, kako toteoretičari zločina nazvaše.

Jednoga dana srešćemo se na poljimagdje duše slobodno borave, i do tada te poz-dravljam.

Tvoj Aljoša


Jedna likovna priča

36

Piše: Ismet BEKRIĆ

Mnogi Banjalučani, posebno oni koji sada žive na sjeveru, uskandinavskim zemljama, u potrazi za suncem rado dolaze na obaleJadrana. Svakog ljeta možemo ih susresti i na poznatoj opatijskojplaži Slatina, na koju dolaze i naši sugrađani koji su uspjeli dasvoje kuće i stanove zamijene za područje Rijeke, i Kvarnera. Osimsunca, mora i razgovora, Opatija im pruža i zanimljive turističke ikulturne sadržaje, među kojima i likovne izložbe. U Opatiji živi, iuspješno stvara, i jedna likovna umjetnica koja je rođena u BiH ikoja ima, da tako kažemo, i »banjalučke korijene«. Naime, njenotac Jusuf je iz poznate šeherske porodice Skorup.

Riječ je o priznatoj umjetnici Yasni Skorup Krneta koja jedosad, uz učešća na brojnim međunarodnim smotrama, imala i 30samostalnih izložbi, u Švicarskoj, Francuskoj, Japanu, Italiji iHrvatskoj. Završila je Školu primijenjenih umjetnosti u Sarajevu iAkademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je Hrvatskogdruštva likovnih umjertnika.

S Yasnom Skorup Krneta susreli smo se u februaru ove godine,na otvorenju likovne sezone u Opatiji, obilježene jednom nesvaki-dašnjom izložbom nazvanom »Sto-lica kravata«.

»Kravata, nedvojbeno planetarno prisutan element, hrvatskih jekorijena, pa sam kao umjetnik inovator željela promovirati tajizuzetni dragulj«, rekla nam je ova umjetnica čije slike krase iopatijske prostore, između ostalih i ulaze u hotel »Milenij«. »Mojalikovna priča o kravati nudi realizirani dio mojih zamisli, od idejnihskica preko suvenir-kravata do dizajna. Ideje su inače svuda okonas. Samo ih treba vidjeti, prepoznati i kreativno osmisliti.«

Osimsklopivih kravata od drveta, sa likovnim motivima, paoslikanih kravata, na ovoj izložbi vidjeli smo i Stolicu kravatu.Tako lica kravata postaju i prave pravcate drvene stolice, produktdizajna.

»Ova stolica je, prema mome idejnom rješenju, realizirana uTešnju, u Artico d.o.o./Artisanud.o.o, od bijelog drveta (javora).Stolice-kravate su, mislim, jedinstvene po tome što su prve u oblikukravate u Hrvatskoj, a možda i u svijetu«, rekla nam je Yasna Sko-rup Krneta, koja je osmislila i neboder-kravatu, koja bi iz svojelikovne ideje mogla izrasti i u pravi neboder u obliku kravate, sarestoranom na vrhu i galerijom u kojoj bi bila prezentirana povi-jesna priča o kravati.

Naslov jednog Yasninog ciklusa – »Ditiramb zemlje« (2004.)najbolje izražava njen likovni jezik: slikati krajolike, istarske, pri-morske, bosanske, švicarske, i udahnjivati im poetičnost osjećaja iboje. A ti motivi su »čudesno irealni«, prepoznatljivi ali i nad-građeni, rašireni u sfere imaginacije, metaforičnosti i svojevrsnebajkovitosti. Slike Yasne Skorup Krneta su istinske likovne bajke, ukojima kućice sa Kastava iznad Rijeke postaju žive, istarski čem-presi njišu krovove i sunca, a boje mora kao da se stapajusa bojamaVrela Bosne i Vrbasa.

»Dolazila sam često u Banjaluku, u Gornji Šeher, na obale Vr-basa«, prisjeća se Yasna Skorup Krneta. »Sa prozora sam gledalaodsjaje brda u vodi koja je imala bezbroj nijansi. Možda sam baštada u sebi ponijela taj kolorit, tu vrbasku paletu, da bih kasnije timbojama dodavala nove i nove, prosanjane i još nedosegnute.«

Kako prenijeti na papir ili platno boju Vrbasa? Vrbas, zapravo,ima stotine, hiljade nijansi boje i boja. Ljepota likovnog stvaranjaje upravo u tome – tragati za tim nijansama, i dodavati im i nijanseboja svojih viđenja i osjećanja. A Yasna Skorup Krneta uprava je natom likovnom tragalačkom putu.

Ovoga ljeta nijanse vrbaskih boja ponovo će se miješati, prepli-tati sa nijansama boja mora. Kao na platnima Yasne Skorup Krneta.I kao u našim pogledima.

Vrbaske nijanseSusret sa hrvatskom likovnom umjetnicom»banjalučkih korijena« Yasnom Skorup Krneta, uz njenu samostalnu izložbu uOpatiji »Sto lica kravata/Stolica kravata«

37


KK Bosna L-A Landskrona organizirala je jedanizuzetan susret prijateljstva; predstavnici gradaLandskrone iz Švedske bili su od 9. do 12. aprila uposjeti gradu Donji Vakuf u BiH. Delegaciju Land-skrone predvodio je gradonačelnik gosp. LennartSöderberg, te Tom Sörensson, Ulf Bergström ipredstavnici KK Bosna L-A, Ferid Lukačević i NailVajrača. U ime ljubaznog domaćina dočekali su ihnačelnik Huso Sušić, predsjedavajući vijeća Ti-homir Zrile, Sead Cerić i Hamdija Mlinarević.Kad sam polazio iz Landskrone, jedan od mojih za-dataka bio je da sliku, koju sam dobio od načelnikaLandskrone, donesem u Donji Vakuf, koju će ondaon predati načelniku Donjeg Vakufa. Tako je i bilo.Prilikom zadnjeg dana posjete načelnik DonjegVakufa je između ostalih poklona predao umjet-ničku sliku načelniku grada Landskrone. Opet za-

datak za mene, da tu sliku donesem u Landskronui predam gradonačelniku. Zadatak sam prihvatiorado, jer su dva grada dogovorila konkretnu sarad-nju, i ja lično sam bio vrlo zadovoljan.Tada nisamni slutio da će tek tada nastati problem za mene.

Dana 17. aprila 2014. godine bio sam putnikNEO BAS-a Banja Luka. Tog jutra padala je kiša ipuhao jak vjetar, u pravom smislu riječi, nevrijeme.Spremio sam stvari i sa mojim prijateljem Kikomuputio se na autobusku stanicu. Kad smo došlitamo, frka, vidim zaboravio sam tašnu. ZamolimKiku da odleti do kuće i uzme tašnu od majke, svamoja dokumenta i medicina su u tašni. U toj gužvistavio sam sliku, od koje se do tada nisam odva-jao, na stolić restorana koji je u sklopu autobuskestanice. Pola devet, dođe autobus. Svoje stvarisam počeo skupljati i ubacivati u autobus, pri tom

Jedno veliko Hvala

Priča o jednoj slicii poštenju

Napisao: Ferid Lukačević

Foto: Ferid Lukačević

Poštenje i lijep gest za svaku pohvalu: Radovan Brčin Rade.

3739

sam se stalno zakretao da vidim ide li Kiko smojom tašnom.

Ni napamet mi SLIKA, zaboravih je na stanici,na stoliću. Negdje u Austriji ustanovih da nemamsliku. Kontaktirao sam osoblje u autobusu, Minelui Radu, i pitao za pomoć. Odmah su pozvali BanjuLuku i pitali agenciju za pomoć. Ništa. Nema slike,nestala. Šta sad da radim, od sramote nisam smionikom reći, osim mom prijatelju Ceriću u D. Vakufu,pitajući ga ima li se slična slika za kupiti. Nema,glasio je odgovor. Šta sad. Glavobolja.

Srijeda, 30. april 2014, jutro. Zvoni telefon. Saone strane telefona agencija NEO BAS-a BanjaLuka i šofer Radovan Brčin Rade. Radosna vijest,za mene, naravno. Po povratku u Banju Luku onse angažovao i na neki način pronašao sliku, namoju veliku radost i sreću.

Veliko hvala, i želim da se na ovaj način zah-valim vašoj agenciji NEO BAS- Banja Luka i vašimzaposlenicima Mineli Ćehović i Radovanu Brcinu.

Osvjetlali su mi obraz. Ne znam ni kako bihgradonačelniku Landskrone na oči, ni kako bih muobjasnio kako se sve to desilo i šta je sa slikom.Puno pitanja i na ni jedno odgovor, osim konstat-acija, sam sam kriv što mi se to dogodilo. Srećom,hvala Bogu, da ima dobrih i poštenih ljudi.

Još jedno veliko hvala Radi i Mineli i vašojagenciji.

Naši putnici su nam uvijek na prvom mjestu: Minela Ćehović.

Poklon u pravim rukama: Gradonačelnik Landskrone Lennart Södeberg.

Sajam knjiga

40

»Nema stvari kojuće ljudsko sjećanje i pamćenje, individualno ikolektivno, čuvati tako dobro i pouzdano kao knjiga. Knjiga je najboljemjesto i najbolji način da se pohrani i sačuva vrijeme, jer ona ne čuvastvari poput muzeja, poput filma i fotografije – ona čuva struju svakod-nevnog života, predodžbu o sebi i svome mjestu u svijetu koju su imaliljudi jedne epohe, ona pamti unutrašnje forme postojanja i trpljenja…«

Ove riječi napisao je istaknuti bosanskohercegovački i evropski kn-jiževnik Dževad Karahasa, novi predsjednik Duštva pisaca BiH, upovodu Sajma knjiga u Sarajevu, održanom od 23. do 28. aprila. A te is-tine, životne metafore, u kojima su sazdana naša sjećanja i pamćenja,naš svakodnevni život sa predodžbama o sebi i svome mjestu u vremenui prostoru, zavičaju i svijetu, najbolje ispoljavaju i stranice našihnaslova, predstavljenih na 26. Međunarodnoj smotri knjiga u sarajevskojSkenderiji i izloženih na štandu pisaca iz dijaspore, u organizaciji Min-istarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH. I ovog puta predstavila se lit-erarna Banjaluka – magazinom »Šeher Banja Luka«, novom knjigom»Banjalučkih žubora« i novim naslovima banjalučkih autora.

Bosanska »kuća knjiga«, mjesto gdje su se susretali pisci, izdavači ičitaoci, ugostila je 24. aprila nove naslove u kojima živi Banja Luka, onana obalama Vrbasa, i ona, još više, rasuta prostranstvima svijeta. Novibrojevi magazina »Šeher Banja Luka«, u izdanju Saveza BanjalučanaŠvedske, ponovo su dokazali da su postali istinsko glasilo ne samojednog područja, Švedske i Skandinavije, nego i svakog dijela svijeta ukojima ima Banjalučana, od Evrope do Amerike i Australije. »ŠeherBanja Luka« ima i svoje stalne saradnike u Banjoj Luci, pa je takopostala most između Banje Luke kao zavičaja i svih oni »svjetskih BanjaLuka«.

Mostovi, banjalučki, protežu se i stranicama nove, već 16. knjigeBanjalučkih žubora – »Vezenim mostovima«, koja je također doživjelasvoju promociju na Sajmu knjiga, a predstavili su je njeni priređivači isaradnici: Enisa Osmančević Ćurić, Zlatko Lukić, Migdat Hodžić,Muhidin Šarić, Enes Topalović i Ismet Bekrić (urednik). Timmostovima, satkanim od sjećanja i pamćenja, druženja i nostalgija, pro-lazile su i poetske riječi banjalučkih autora, iz njihovih knjiga irukopisa:IrfanaHorozovića, Ranka Pavlovića, Zlatka Lukića, Jovana Jo-ceBojovića, SeadaMulabdića, NedžadaTalovića, KemalaCoce, Idriza-Saltagića, Kemala Handana, Denisa Dželića, Edhema Trake, LjubicePerkman, Slobodana Bojića, Severina Rakića, Harisa Grabovca, SadeteSokol, Mustafe Bajagilovića. IsmetBekrić je predstavio i nove knjigebanjalučkih autora – »Žal za Vrbasom« Mirsada Omerbašića i »Put unepoznato« Enise Bajrić.

U poruke još jednog Sajma knjiga u Sarajevu, pod geslom »Riječ –Knjiga –Univerzum«, banjalučki autori su tako, na najljepši način, utkalii poruke iz svojih tekstova, sa stranica svojih knjiga, magazina »ŠeherBanja Luka« i novih Banjalučkih žubora. Pisati i čitati, znači – disati. Ibiti uvijek na strani dobrote, ljepote i istine.

LITERARNA BANJA LUKANa Sajmu knjiga u Sarajevu predstavljeni novi brojevi našegmagazina »Šeher Banja Luka«,nova knjiga »Banjalučkih žubora« i novi tekstovi banjalučkih autora

Piše: Ismet BEKRIĆFoto: Ana Judi

Dinko Osman evič ćBIJELA UKR TENICA/KRI ALJKAŠ Ž(sami upisujeta crna polja, broj crnih polja nalazi se u zagradi na kraju svakog retka)

BANJALU KE GRA EVINEČ Đ

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14

1

2

3

4

5

6

VODORAVNO:1. Prema, ka -- Prvo slovo -- Najpoznatija banjalu ka dzamija, pod za titom UNESCO (3)č š2. Banjalu ki hram kulture -- Stara mjera za povr inu (1)č š3. Grad u Japanu -- Veznik -- ensko ime (2)Ž4. Dio hladnog oru ja, luk i ... (ekavski) -- Rumunski fudbaler Mutu (1)ž5. Gra a od libanskog drveta -- Napolju (1)đ6. Fudbalski golman Muhamed -- Konj, hat -- Dr ava u Africi (2)ž

USPRAVNO:1. Najpoznatija banjalu ka robna ku a (1)č ć2. Banjalu ka tvr ava (0)č đ3. Mandrakova partnerka iz uvenog stripa i �lma, princeza (1)č4. Turski vojnici (0)5. Jezik u Indiji, u Bengaliju i istoimene novine iz Kalkute (1)6. Gr ko slovo -- Onomatopeja lave a (2)č ž7. Ameri ki glumac Mar� -- Tre i i prvoi samoglasnik (1)č ć8. Ratno vazduhoplovstvo (skr.) -- Stari slaven (1)9. Japanski motocikl (1)10. Poznata banjalu ka doktorska porodica -- Drugo slovo (1)č11. Rimski znak za 500 -- Operske zvijezde (1)12. Naziv za Papua Novu Gvineju (0)13. Drugovi, prijatelji (0)14. Amino propionska kiselina (0)

42

VII. Kongres SSDBIH SarajevoBirmingham: 30.03.2014 g.

U Sarajevu od 6. do 8. juna ove godine, u organizacijiSvjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine će bitiodržan 7. Kongres Svjetskog saveza dijaspore Bosne iHercegovine. Pokrovitelj ovog kongresa je: Ministarstvo zaljudska prava i izbjeglice BiH

Inače, rukovodstvo SSDBIH će poziv za pokroviteljstvouputiti i Predsjedništvu Bosne i Hercegovine .

Ovaj najveći skup bosanskohercegovačkih državljanakoji žive izvan granica svoje domovine bit će održan uPlavoj Sali u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine,zgrada institucija Bosne i Hercegovine.

Tema kongresa je : „Država BiH – dijaspora i iseljenici,odnos države BiH prema dijaspori i iseljenicima i odnos di-jaspore i iseljenika prema državi BiH“

U radu kongresa učestvovat će predstavnici svih članicaSSDBiH, kao i ugledna imena iz javnog života bh. dijaspore.Kongresu će prisustvovati predstavnici državnih organaBosne i Hercegovine, dužnosnici OHR-a, akreditirani am-basadori u Sarajevu i članovi nevladinih organizacija.

S poštovanjem,

GO SSDBiHZaim Pašićpredsjednik

linds

trom

rombo

.se

Ingredienser:Gräslök, chili, peppar, majs, hackad lökTortillabröd, 16 stArgeta Kycklingpastej, 1 burk (95 g)Argeta Kalkonpastej, 1 burk (95 g)alternativt Argeta Pikant, 1 burk (95 g)

Blanda Argeta kycklingpastej med majsoch gräslök och krydda med peppar efteregen smak. Fördela ut blandningen paatta tortillabröd och vik ihop dem.Fortsätt vidare med Argeta Kalkonpastej eller välj Argeta Pikant om du vill ha en starkare smak, och blanda tillsammans med chilin och löken pa resterande torti-llabröd. Grädda i ugnen pa 175 gr. i ca 15 min. Klart att servera!

Tortillas med Argeta

..

..

Smakar lika gott i matensom pa smörgasen!

Documents

Šeher Banja Luka 30