Šeher Banja Luka 39

Š E H E RBANJA LUKA

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ / MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ŠEHER BANJA LUKA - Broj 39 - SEPTEMBAR-OKTOBAR - 2015. - MOTALA - GODINA VII

Uvodnik

2

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ

RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivare

Mirsad Filipović

Urednik/RedaktorGoran Mulahusić

Grafička obrada/Grafisk arbeteGunić Zlatan, Art-studio EMMA

Lektor/KorrekturläsareIsmet Bekrić

Blagajnik-Ekonom/Kassör-EkonomZlatko Avdagić

Redakcija/RedaktionGoran Mulahusić

Enisa BajrićFatima Mahmutović

Haris GrabovacNedžad Talović

Dopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija)

Mišo Vidović (BiH)Kemal Coco (BiH)

Radmila Karlaš (BiH)Mersad Rajić (Kanada)Rešad Salihović (BiH)

Dr Severin D. Rakić (Australija)Dinko Osmančević (BiH)

Adresa redakcije/Redaktionens adressŠeher Banjaluka,

Luxorgatan 12, 591 39 MotalaTelefon: +46(0) 739 872 284

Internet: www.blsavez.seE-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečnoGodišnja pretplata:

6 brojeva 150 SEK plus poštarina

Pretplata i reklame+46(0) 73 98 72 284

E-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćaju

Štampa/TryckNIGD “DNN” Banja Luka

Naslovna stranaAlija Sarač


Riječ urednika

JESENJI VALOVIPoštovani čitaoci,

Ova jesen nam donosi i radosti i tuge; radosti, što smo se družili na još jednom našem susretu, ovog puta u Halmstadu, što nas zap-ljuskuje lišće koje pada i podsjeća i na naše aleje, što je jedna značajna književna nagrada BiH došla u Švedsku, ali i tuge, što do nas dopirui žalosne vijesti, i valovi izbjeglica.

Ove jeseni eskalirala je sirijska kriza što je rezultiralo strahovitim posljedicama za ovu zemlju i njene stanovnike. Računa se damjesečno oko 5000 ljudi izgubi život u ratnom haosu, a da ih još mnogo strada pokušavajući se domoći slobodne teritorije. Broj sirijskihizbjeglica je odavno prešao milionsku cifru i svakim danom se povećava. Većina izbjeglica se pokušava domoći Njemačke, Austrije i skandin-avskih zemalja. Balkanske zemlje su isto pogođene ovim valom izbjeglica, a Mađarska, Srbija, Slovenija, Hrvatska i Austrija imaju velikepogranične probleme, ponekad nerješive. U Švedskoj je u ovoj godini više od 110.000 izbjeglica zatražilo azil i taj će se broj povećati dokraja godine. Švedska vlada je u problemima da smjesti toliki broj izbjeglica, a policija da ih zaštiti. Nažalost, sve je više protivnika primanjaovolikog broja izbjeglica i otvorena mržnja je rezultirala paljenjem većeg broja smještajnih centara, pogotovo na jugu ove države. Stranci uovoj zemlji postaju meta nacista, rasista i njihovih istomišljenika i stanje nije nimalo ružičasto. Najveća tuga je i da djeca u školama višenisu tako sigurna i neke škole su već poduzele određene sigurnosne mjere. Nadamo se da će javno mijenje, policija, komunalne i državnevlasti reagovati oštrije na ova zadnja događanja i poduzeti efikasnije mjere zaštite svojih građana. A mi, Bosanci i Hercegovci, treba da seviše angažujemo u pomoći pristiglim izbjeglicama, jer nemojmo zaboraviti naš mukotrpni izbjeglički proces.

U Halmstadu je održan 21. tradicionalni susret Banjalučana, jedan od najboljih i najsadržajnijih do sada. Zahvaljujući SavezuBanjalučana, brojnim gostima i domaćinima iz Halmstada prisutni su mogli vidjeti odličan kulturni program i uživati u večernjem druženju.Više o tome možete pročitati u tekstu našeg saradnika Fikreta Tufeka. I ovaj broj Šehera, koji je evo pred vama, obiluje interesantnim repor-tažama, putopisima, kritičkim tekstovima, poezijom i lijepom riječju. Nažalost, ova godina je i veoma bolna i tužna. Napustila su nas još dvapoznata rođena Banjalučanina, Munib Maglajlić i Admiral Mahić, a obojica su ostavila značajan pečat u bh. kulturi. I Munib i Admiral subili zastupljeni u ranijim brojevima našeg magazina i hvala im na njihovim prilozima. Nadam se iskreno da do kraja godine neće stizatiovako tužne vijesti i da ćemo novu godinu dočekati u veselijem raspoloženju. Kao što je stigla vijest iz Sarajeva, sa 54. Međunarodnih danapoezije, da je švedski pjesnik Lars Gustafsson dobio značajno priznanje – Nagradu „Bosanski stećak“.

Na ovoj stranici možete čitati sve dosadašnje brojeve “Šeher Banje Luke”. http://issuu.com/savezbl

Na kraju da se vama, koji ste nam već poslali dobrovoljne priloge, u ime naše male redakcije i u svoje lično, iskreno zahvalim napomoći i razumijevanju, i nadam se da će vam se pridružiti i mnogi drugi naši čitaoci.

Vaš urednik Mirsad Filipović

Sadržaj

3

Reportaža: Pamtite i ovaj dan...............................................................................4Mostovi prijateljstva: Još jedno veliko hvala....................................................10Reportaža: Saradnja Donjeg Vakufa i Landskrone..........................................11Sve to slušamo već deset godina.....................................................................14Kolumna: Putovanje u rikverc.....................................................................16Kolumna: Između dva zavičaja....................................................................18Internationellt jubileum på hög nivå............................................................20Sjećanja: Praznina zaborava........................................................................20Na putu za Damask (1): Zelena Bursa.........................................................22Sjećanje: Godine privrede............................................................................24Dvi lipe............................................................................................................26Kultura: “Bosanski Stećak” švedskom pjesniku.......................................29Kolaž...................................................................................................................30Falkenberg: Grad na zapadnoj obali........................................................................32Tako je to bilo (2): Kradite, molim vas, ali... ..............................................36NBV - Studieförbund ..................................................................................38Kolumna: Bosno, zemljo dobrih!......................................................................40Reportaža: Kina.............................................................................................43Ispravka: Greška na grešku...............................................................................46120 godina banjalučke Gimnazije.................................................................48Kulturna saradnja: Umjetnici kao ambasadori................................................50Od Banje Luke ni B ni L................................................................................52Priča: Sabahovi satovi..................................................................................54In memoriam: Prof. Dr. Munib Maglajlić .....................................................56In memoriam: Admiral Mahić ......................................................................57


ssttrr..44

2211.. ssuussrreett BBaannjjaalluuččaannaa:: HHaallmmssttaadd,, 1177.. ookkttoobbrraa 22001155..

PPaammttiittee ii oovvaajj ddaann

ssttrr:: 3322

FFaallkkeennbbeerrgg,,ggrraadd nnaazzaappaaddnnoojjoobbaallii

ssttrr..1100

JJoošš jjeeddnnoo vveelliikkoo hhvvaallaa

ssttrr.. 4488

112200 ggooddiinnaa GGiimmnnaazziijjee

4 Š E H E RBANJA LUKA

Halmstad je svojom srdačnošću i bojama je-senjeg lišća bio Banjaluka u malom. Nakon ju-bilarnog 20. susreta Banjalučana (u Göteborgunovembra 2014., koji je obilježio dvije decenijeu tuđini), 21. susret Banjalučana u Halmstadu,17. oktobra 2105., bio je u znaku kulture idruženja.

Razdragani susret Banjalučana, u Biblioteci uHalmstadu, reprezentativnom objektu, ostaje zadušu i pamćenje, kako Banjalučanima tako i bro-jnim Šveđanima. Biblioteka u Halmstadu bila jei mjesto izložbe ”Srebrenica 20 godina”, sjećanjena genocid počinjen nad nedužnim 8372 muškarcai dječaka sa područja enklave Srebrenica, teizložbe umjetnika fotografije GoranaMulahusića i Muje Metaja. U biblioteci su bile iizložbe rukotvorina gošći iz Banjaluke, AmileRamić (45), koja je izložila ”Banjalučke kera”, iSanje Bajić (41), koja se predstavila ”Zmijan-jskim plavim vezom i nakitom”, inače pod za-štitom Uneska. Svoje radove su izložile i Dragana

Piše: Fikret TUFEK

21. susret Banjalučana: Halmstad, 17. oktobra 2015.

PAMTITE I OVAJ DAN

Više od 500 Banjalučana i njihovih

prijatelja iz drugih mjesta družilo se

uz bogat kulturni program i

srdačne razgovore

Fotografije: Goran Mulahusić

Hor "Zelena Rijeka" Örebro

Reportaža

5Š E H E RBANJA LUKA

Pranjić iz udruženja ”Draganasgarden” iz Flode iSadeta Sokol sa ”Banjalučkom kerom” iz Växja.Na skupu su bili i Salih Hotilovac, predstavnikKUD-a ”Budućnost” iz Gornjeg Šehera u Ban-jaluci, Senada Bešić, predsjednica Bh. Savezažena u Švedskoj, Idriz Saltagić, književnik izLondona, Edin Osmančević, predsjednik Strankeza dijasporu BiH u Švedskoj, te novinari SlobodneEvrope Erduan Katana i Gordana Katana(Oslobođenje).

Kulturni program – za pamćenje

Kulturni program u biblioteci u Halmstaduodvijao se tokom dana u dva dijela. Nastupili su:folklorna grupa iz Halmstada, Melkina Filipovićrecitacijom, Asim Hodžić na sazu (s kojim je pje-vala i sva publika), Sadeta Sokol svojim recitaci-jama, ilahije i kaside hora iz Halmstada, pisac IdrizSaltagić koji živi u Londonu, na gitari Aida JaranBilanović, Tomislav Ljevak sa svojim recitaci-jama, Sabahudin Bahtijaragić Cober, hor ”Zelenarijeka” Örebro, romski pisac Banjalučanin ŠemsoAvdić, pisac Mirsad Omerbašić, sa sevdalinkamaAdmira Kazlagić, recitacijom Azra Avdagić, te nakraju veoma uspješno folklorne grupe ”Ljiljan”Motala, ”BiH” Norrköping s koreografijamaFaruka Sarajlića i ”Behar” Göteborg s koreografi-jama Adnana Mulalića.

Da sve bude u lijepom ozračju potrudile su sevoditeljice Mejrima Karahalilović (38), referenticau Regionu Halland (inače iz Banjaluke) i DaliaDautović (21), studentica (iz Bosanske Gradiške).Saznajemo da je Mejrima kćerka Muje Metaja,domaćina skupa, a dok ona vodi program tu su injena djeca i Mujini unuci: Irma (9) i ElinaKarahalilović (6), koji na tečnom bosanskom kažuda vole kad se narod iz BiH okuplja i izvodiovakve programe.

Josef (7), na švedskom kaže da su mu roditeljiiz Libanona, odnosno Armenije, ta da je s njimadošao da vidi Bosance i da uživa u igri i pjesmiBanjalučana.

Program u Biblioteci pratili su poredBanjalučana i brojni Šveđani, koji su aplauzom na-gradili izvođače.

Projekt susreta Banjalučana u Halmstadu po-držali su Region Halland, NBV, Aktivitet centarHalmstad i Biblioteka Halmstad. Pohvale kul-turno-umjetničkom programu u Biblioteci čule suse sa svih strana još tokom trajanja programa, akasnije su upućene organizatorima sa svih strana.

Stefan Johansson, bibliotekeschef u Halmstadbiblioteci:

- Imresioniran sam zaista kvalitetom programakoji ste ponudili građanima Halmstada, volio bihda ovakvih kulturnih sadržaja bude što više na Nis-sanscenen u našoj biblioteci.

Eva Nyhammar, förvaltningschef RegionHalland:

- Ovo je za mene zaista kulturni događaj,iznenađena sam vrijednošću programa koji steprikazali.

Marita Jönsson, utvecklare Slöjd-kon-

Susret je počeo odavanjem počasti preminulim sugrađanima u ovoj godini

Gošća iz Banjaluke Amila Ramić i njena "banjalučka kera"

Mirsad Filipović, predsjednica Saveza Žena Senada Bešić, voditeljSabahudin Bahtijaragić i autor teksta Fikret Tufek


Reportaža

6

sthantverk: - Kakav program! (Vilket program!). Ovo je

nešto za pamćenje, hvale vrijedno, oduševljenasam..!

500 prisutnih

Stigli su prepuni autobusi Banjalučana izMalmöa/Landskrone, Örebra, Norrköpinga, Mo-tale i Göteborga, organizirani su prijevozi i kom-bijima i vlastitim autima iz drugih švedskihgradova. Pekli su se banjalučki ćevapi, zastolovima domaći specijaliteti pripremani maksuzza ovu priliku, u rukama se našla i pokoja čašica zabolje raspoloženje i drage susrete.

Bilo nas je tog dana više od 500 - kažu nam or-ganizatori, među kojima su posebno agilnidomaćin Mujo Metaj i predsjednik SavezaBanjalučana u Švedskoj Mirsad Filipović:

- Po mom mišljenju ovo je, uprkos malimtehničkim problema, svojim sadržajem i ambijen-tom, jedan od najboljih susreta Banjalučana.Veoma sam ponosan na svoje drage Banjalučane isve one Bosance i Hercegovce koji su pridonijelida ovaj dan bude nezaboravan - istakao je MirsadFilipović.

Večernji program – zabava u lijepom ozračju

Oficijelni dio 21. susreta Banjalučana počeo jeu 17.30 svečanim otvaranjem i pozdravnimriječima domaćina Muje Metaja i predsjednikaSaveza Banjalučana Mirsada Filipovića. Voditeljprograma Sabahudin Bahtijaragić Cober podsjetioje na dosadašnjih 20 susreta Banjalučana te kazaoda su te programe vodili Fikret Tufek i MuharemSitnica Sića, koje je pozvao na pozornicu i u imekojih se publici obratio Fikret Tufek, kazavši da sususreti održali Banjalučane na okupu dvijedecenije, te da na taj način čuvaju kulturne tradi-cije.

Posebne aplauze dobili su i gosti novinari izBanjaluke Erduan i Gordana Katana, koji supoželili lijepo večer svim prisutnima.

Gordana Katana: - Željela bih da se češće viđamo, ne mogu vam

reći vratite se, ali mogu da glasate na lokalnim iz-borima naredne godine i na općim izborima nadržavnom nivou, i da tako imate više svojih pred-stavnika.

Erduan Katana: - Ovo je moj prvi dolazak u Švedsku, vidim da

ste opušteni kao što je i situacija u Švedskoj i nazapadu, dok smo mi u BiH, nažalost, opterećeninacionalizmom i fašizmom..!

Pozdravne riječi skupu je uputio i predsjednikstranke dijaspore BiH Edin Osmančević:

- Imali smo kongres dijaspore u Banjaluci 22.jula i ojačali naše redove, preostaje nam dugotra-jna i mukotrpna borba za očuvanje vlastite do-movine BiH. Imali smo i Dijaspora i biznis forum,kroz koji je potpisano više od 50 ugovora sa in-

Gosti iz Banjaluke: Novinari Gordana i Erduan Katana

Veoma uspješne voditeljice: Mejrima Karahalilović i Dalia Dautović


7

Reportaža

vestitorima iz dijaspore, koja može spasiti BiH.Glasajte na lokalnim izborima 2016., jedinoučestvovanjem na izborima možete mijenjatisituaciju u BiH.

U večernjem kulturnom programu nastupili suisti izvođači i umjetnici koji su nastupili i u bib-lioteci, te pobrali brojne aplauze. Nastupi folk-lornih grupa ”Ljiljana” iz Motale, ”BiH” izNorrköpinga i ”Behara” iz Göteborga izmamili sunajjače i najdugotrajnije aplauze, posebno za ko-reografa ”Behara“ Adnana Mulalića, koji je novommodernom postavkom jednostavno „zapalio“ pub-liku.

Igralo se, pjevalo i plesalo cijelo veče, u kolu jebilo i staro i mlado, i djevojke i žene, i omladincii ozbiljniji muškarci... Došla raja banjalučka daigra, pjeva i pleše čitavu ubogu noć na podiju;izvan njega mnogi u razgovorima koji nemajukraja!

Organizirana je i bogata i raznovrsna tombolauz sponzore Plivit Trade, Đumišić-Tours i Biss-Tours uz koju se raja banjalučka lijepo zabavljala.Orkestar ”Treća smjena” i Denis doslovno su poni-jeli prisutne da se užive u svaku pjesmu, posebnosevdalinke o šeher Banjaluci; a kad bi se orkestarumorio spontano bi zapjevao i Vahid Alić – Vaha,baš samo meraklijama banjalučkim, koji bi se

Doslovce zapalili publiku: KUD "Behar" Geteborg

Izložba o genocidu u Srebrenici je privukla veliki broj posjetilaca


Reportaža

8

okupili oko njega da pjesmu dušom i grlompojačaju. Glas voditelja, da autobusi iza ponoći od-laze u mjesta gdje Banjalučani žive, jedino jeražalostio banjalučku raju.

Tradicija banjalučkih susreta

U Švedskoj živi 12.000 – 15.000 Banjalučana,dok ih je u skandinavskim zemljama oko 20.000.Šukrija Litrić i Elvir Hasanić inicirali su formi-ranje sekcije, koja je kasnije prerasla u SavezBanjalučana u Šv edskoj. Prve sekcije Banjalučanaformirane su 1994. godine u mjestima: Nor-rköping, Karlskoga, Karlstad, Örebro, Motala,Nyköping, Nortälje, Uppsala i Stockholm. Kasnijesu se sekcije Banjalučana širile po cijeloj Šved-skoj.

Prvi skup Banjalučana u Švedskoj bio je u Öre-bru 1995., nakon čega su njihovi domaćini bili:Norrköping 1996., Stockholm 1997., Jönköping1998., Göteborg 1999., Malmö 2000., Växjö2001., Motala 2002., Göteborg 2003., Motala2004., Växjö 2005., Göteborg 2006., Norrköping2007., Göteborg 2008., Örebro 2009., Landskrona2010., Jönköping 2011., Motala 2012., Nyköping2013., Göteborg 2014., i Halmstad 2015. godine.Najviše, čak pet susreta održano je u Göteborgu,tri u Motali, po dva u Norrköpingu, Örebru,Växjöu i Jönköpingu, te po jedan u Stockholmu,Malmöu, Landskroni, Nyköpingu i Halmstadu.Predsjednici Saveza Banjalučana u Švedskoj bilisu: Reuf Jakupović 1997-1998, Elvir Hasanić1998-1999, Mesud Mulaomerović 1999-2003,Izudin Smajilagić 2003-2006 i Mirsad Filipović2006-.

Značaj organiziranja kroz Savez Banjalučana

Reuf Jakupović, prvi predsjednik SavezaBanjalučana u Švedskoj:

- Kao švedski Banjalučanin, kako za sebevolim da kažem, ponosan sam što su redovnigodišnji susreti bivših stanovnika ”grada naobalama Vrbasa” ušli, vjerovali ili ne, već u trećudeceniju. Čini mi se da će ti susreti još trajati.Garancija za tako nešto je u nama, Banjalučanima,koji volimo svoj grad, prijateljstvo, druženje,muziku, folklor, poeziju i, zašto ne reći, ”iće ipiće”. Pri tome prvenstveno mislim na banjalučkumladost, na mlade Banjalučanke (usput, lijepe ”k´oslika”) i mlade Banjalučane. Sve ih je više nasvakom susretu. Garancija je i Savez Banjalučanau Švedskoj, koji će za manje od dvije godine obil-ježiti dvije decenije postojanja. Jubilej je to zaponos. U samom Savezu mladost je prisutna.Mnogo je djevojaka i mladića koji su uključeni urad Saveza. Iskreno, ponosan sam što sam i jautkao makar i djelić sebe u Savez Banjalučana uŠvedskoj. Bio sam prvi predsjednik Saveza, iz-abran te daleke 1977. Bilo je vraški teško. Krenulismo od nule. Nismo imali sredstava, sve troškovesmo sami snosili. Sjećam se: da bismo se sastali u

Gošća iz Banjaluke Sanja Bajić je predstavila tradicionalni "zmijanjski plavivez" koji je svrstan u Unesko svjetsku baštinu

Folklor domaćina susreta je oduševio prisutne


9

Reportaža

nekom gradu, zakupimo vozilo, kupimo benzin i”porefenamo se” za plaćanje. Nismo imali ni nor-mativnih akata. Mnogi nisu imali ni iskustva udruštvenom radu. Skoro da ništa nismo znali o or-ganizovanju rada i djelovanja u švedskom društvu.Imali smo nešto drugo: ljubav i entuzijazam – ve-liku želju da uspijemo! Poslije nas prvih, došli sudrugi, pa onda treći i tako redom - do dana današn-jeg. Poruka mladima: Nastavite tradiciju da prekoSaveza i redovnih susreta spajate Banjalučane uneraskidivu cjelinu, ovdje na sjeveru Evrope.

Na stotine banjalučkih i ostalih bh. prezimena…

Željeli smo zabilježiti i koja su sve banjalučkai ostala bh. prezimena bila prisutna na 21. susretuBanjalučana u Halmstadu 17. oktobra 2015. go-dine. Zahvaljujući Suadi Đelić Mulaomerović iMesudu Mulaomeroviću zabilježili smo samo diobanjalučkih i ostalih prezimena prisutnih.

Prisutne banjalučke i ostale bh.porodice uHalmstadu na 21. susretu Banjalučana: Adanalić,Ajagić, Ajan, Alagić, Alić, Alihodžić, Alukić,Ališić, Alušić, Arnautović, Ašić, Avdagić, Avdić,Babić, Bahtijaragić, Bajić, Bajraktarević, Bajrić,Baručija, Bašić, Behić, Bejdić, Bilanović,Bogdanić, Borovac, Burina, Čamo, Čehin, Čajdrić,Dajić, Dajrić, Dautović, Dedukić, Delalić,Demirović, Diljević, Dindić, Dizdarević,Dolovčić, Drekanić, Drobić, Đelić, Đulić, Elkaz,Fazlić, Ferhatović, Filipović, Forić, Garčević,Gozić, Gušić, Gvožđar, Habibović, Hadrović,Hajdarević, Handanagić, Hasić, Hasović, Hojić,Hozić, Hrkić, Hukić, Huskanović,Ibrahimbegović, Idrizi, Imamović, Imširević,Jaran, Jakupović, Jusufović, Juzbašić, Kalić,Kalnić, Kamzić, Karahalilović, Kasumović,Katana, Kazlagić, Keserović, Kitan, Kobašlić,Kojić, Koljić, Kovačević, Kozar, Krajišnik, Krak,Kresojević, Krnjić, Kurbegović, Kurić, Kurjak,Kurmić, Kušmić, Lizalo, Ljevak, Lukačević,Mahmutović, Mahović, Marković, Medić, Memić,Metaj, Metić, Mravac, Mulalić, Mulaomerović,Mursić, Musa, Mustafić, Nadarević, Obradovac,Odobašić, Omerbašić, Osmanagić, Osmančević,Pajović, Pandić, Pašalić, Pašić, Pehlić,Pehlivanović, Petrov, Pipić, Pletilić, Pozderac,Pranjić, Puškar, Radončić, Ramić, Ratinić, Redžić,Ribić, Sačić, Salihović, Saltagić, Santić, Sarić,Sefić, Selimbegović, Selimović, Semanić,Sinanović, Sitnica, Smajić, Smajlagić, Smajlović,Smajlhodžić, Sojtarić, Sokol, Strakan, Šabic,Šantić, Šarić, Šibić, Šipo, Šabanović, Šljivo, Šu-talo, Tahirović, Topalović, Trokić, Tufek,Turanović, Turčinhodžić, Turkanović, Tusan,Ustamujić, Uzunović, Vajrača, Vehabović, Velagić,Višić, Zahirović, Zeljković…

Uvijek na visokom nivou: Sazlija Asim Hodžić

Fikret Kurbegović se nije odvajao od svoje harmonike

Još jedan lijepi vez na relaciji Landskrona– Donji Vakuf: 5. oktobra 2015. godine upu -ćena je humanitarna pomoć bo sa nsko herce -govačkom gradu Donji Vakuf, koja ćeobradovati sportiste i sve stanovnike ovogmjesta na Vrbasu. O postavljanju i montiranjufudbalskog igrališta odlučuje načelnik gradau dogovoru sa vijećem i sportskim savezom, azatim pomoć upućuje, zajedno sa sportskimsavezom Landskrona i švedskobosanskimkulturnim sportskim udruženjem BiH Land-skrona.

U ime udruženja BiH Landskrona velikohvala Almiru Hodžiću, Tomu Söre nssonu,Amiru Vajrači, Taibu Ganibegoviću, FeriduLukačeviću, Nailu Vajrači, Hidajetu Lihoviću,ef. Nesibu Makiću, Osmanu Ekšiću, Alenu,Ratku Batiniću, Amiru ef. Seferoviću te Zi-jadu kao i svim ostalim koji su doprinijeli dase kamion uputi za BiH. Na taj način smo mikao udruženje pomogli razvoju saradnje dvagrada. Pakete sa medicinskim potrepština mašaljemo u bolnicu grada Jajce u saradnji sa IZ

Landskrona i našim udruženjem. Veliko HVALA svima koji su

učestvovali u ovoj akciji. Zahvalnost dugu-jemo sportskom savezu, posebno sekretaruSeadu Ceriću i općini Donji Vakuf, te SavezuBanjalučana u Švedskoj koji su nam bili veli -

ka podrška i u ovoj, i u svim ostalim aktivno -stima našeg udruženja.Veliko hvala/ StorTACK till i Hotel Öresund Landskrona i LisaEnström, Hotellchef / Manager, kao i tekniskoch serviceförvaltninen, Ĺuke Olsson, pa -rkchef.

Mostovi prijateljstva


Donacija

Landskrone

Donjem Vakufu

JOŠ JEDNO VELIKO HVALA

Piše: Ferid Lukačević

11

Reportaža


Saradnja Donjeg Vakufa i

Landskrone

Predstavnici grada Landskrone u posjeti Donjem Vakufu, 09 - 12 april 2014, Ulf Bergstom, Ferid Lukačević, načelnik D.V. Huso Sušić, načelnik LandskroneLennart Soderberg, Tom Sorensson, predsjednik vijeća D.V., Tihomir Zrile, Nail Vajrača

Reportaža

12 Š E H E R

Prva saznanja o saradnji i povezivanjusportskih kolektiva iz Donjeg Vakufa išvedske Landskrone dobio sam odmah postupanju na dužnost Načelnika općine,polovinom 2007.godine. Naime, kroz infor-macije o stanju sporta, te razgovore sa don-jevakufskim sportskim radnicima, redovno se„provlačila“ i priča o posjetama, saradnji,poklonima ... iz Landskrone, i uvijek sespominjalo ime „našeg čovjeka“ u Land-skroni, „našeg – a iz Banja Luke“. Tajbanjalučki ljubitelj košarke, sa adresom uLandskroni, Alfa i Omega tada aktivnogKošarkaškog kluba „Bosna L-A“ bio je up-ravo gospodin Ferid Lukačević, čovjek kojije, bez imalo laskanja i podilaženja, najza-služniji za sve dobro što se proteklih dvanaestgodina događa između ova dva grada.

A počelo je neformalnom posjetomFerida i njegovih prijatelja i saradnika Don-jem Vakufu, povezivanje i druženje saljudima okupljenim oko KK „Donji Vakuf“,razmjena iskustava i sagledavanje realnihmogućnosti za saradnju i ... krenulo je !

Delegacija Uprave KK „Donji Vakuf“posjetila je Landskronu već par mjesecinakon prvog kontakta, dogovoreni su ciljevii modeli buduće saradnje, te učešće donje-vakufskih mladih košarkaša na prestižnommeđunarodnom turniru za mlade „Lund-spiele“ u Lundu. Potom je uslijedilo gosto-vanje košarkaša KK „Bosna L-A“ u DonjemVakufu i učešće na turniru povodom Danaopćine, i praktično svake druge godine odtada naši sportsisti iz raznih klubova gostujuu Landskroni i na najbolji način predstavljajunaš grad i državu.

Upravo je Ferid prepoznao mogućnostiproširenja saradnja i na sve druge sportske

kolektive, te se tako od 2005.godine u ovajprojekat aktivno uključuje i Sportski savezopćine Donji Vakuf, te Sportski savez iSlužba za sport, kulturu i slobodno vrijemegrada landskrone. Ovaj iskorak u institu-cionalnom povezivanju dviju općina uskoropoprima značajnije razmjere, te zvaničniciLandskrone dva puta posjećuju Donji Vakuf,a najodgovorniji funkcioneri općine DonjiVakuf borave u službenoj posjeti Landskroni.

Nesebičnim zalaganjem Ferida i nje-govog najbližeg saradnika Naila Vajrače, tevelikog prijatelja gospodina TomaSorenssona iz Gradske uprave Landskrone,uspješno su organizovana brojna gostovanjanaših sportista u ovoj lijepoj zemlji, a usp-ješno je realizovano i nekoliko kontigenatasportske opreme i rekvizita koji su poklon-jeni sportskim klubovima i školama u Don-

jem Vakufu, kao i nekoliko donacija sanitet-skog materijala, opreme i pribora za donje-vakufski Dom zdravlja.

Da angažman na približavanju i povezi-vanju Donjeg Vakuf i Landskrone nije bionezapažen, govori i činjenica da su KomunaLandskrona i KK „Bosna L-A“ dobitniciopćinske zahvalnice, a gospodin Lukačevićje od 2010.godine počasni građanin DonjegVakufa.

Ne možemo zaboraviti ni veliki angaž-man naših prijatelja iz Landskrone u zago-varanju i pokretanju inicijative za izgradnjuGradske sportske dvorane u našem gradu,kao i niz ideja i aktivnosti koje zajedno real-izujemo sa ciljem što skorijeg završetka iz-gradnje i opremanja dvorane.

Ipak, kruna dosadašnje saradnje su pok-loni partnerske švedske komune Landskronaopćini Donji Vakuf u jesen 2012., te ljeto ijesen 2015.godine, kada su pored raznovrsnesportske opreme i rekvizita namijenjenihdonjevakufskim školama, vrtiću i sportskimklubovima, te Domu zdravlja Donji vakuf iBolnici Jajce, stigle i najveće poslastice svimljubiteljima sporta, posebno nogometa – triuniverzalna malonogometna terena sasvještačkom travom dimenzija 40x20 metara,koji su znatno obogatili i unaprijedili sport-sku infrastrukturu u Donjem Vakufu. Dvaterene su instalirana u gradskoj zoni, dok jejedan teren postavljen na školskom igralištuu naselju Prusac.

Reportaža


Za ove vrijednu i za našu općinuizuzetno značajnu donaciju glavni „krivci“ suopet isti - gospodin Ferid Lukačević igospodin Tom Sorensson, a velika zasluga zapripremu i slanje ovih donacija, pripada iranijem sekretaru Košarkaškog kluba „BosnaL-A“ gospodinu Nailu Vajrači, dokazanomiskrenom prijatelju Donjeg Vakufa i donje-vakufljana.

Od ideje za druženje sportskih kolektiva,preko razmjene posjeta, zajedničke organi-zacije internacionalnog Street basket turnira„DIJABiH“, pa do vrijednih i značajnihdonacija Donjem Vakufu prošlo je većdvanaest godina, a postojeće prijateljske ipartnerske veze Landskrone i Donjeg Vakufapotvrđene i dodatno ojačane, sa tendencijomdaljeg razvoja i jačanja u narednom periodu,na obostrano zadovoljstvo i dobrobit obelokalne zajednice.

Moram naglasiti i doprinos naših pri-jatelja Mesuda Mulaomerovic, Mirsada Fil-ipovic, Zlatka Avdagica i drugih iz SavezaBanjalučana u Švedskoj razvoju iunaprijeđenju bilateralnih odnosa i povezi-vanja naših građana u Švedskoj i ovdje uBiH, te veoma korektno i objektivno pisanjei praćenje naših aktivnosti od strane Vašeg ci-

jenjeog lista „Šeher“, koji redovno nađe puti do čitalaca i prijatelja u Donjem Vakufu.

Na kraju, želim se zahavliti i svimdrugim ljudima, Šveđanima iBosancima/Hercegovcima u Landskroni išire koji su prepoznali vrijednost povezivanjai zajedničkog rada naših dviju zajednica, aposebno me raduje činjenica da smo kroz go-dine druženja i saradnje na različitimzajedničkim projektima postali bliži jednidrugima, jednom riječju – postali dobri,

iskreni i pravi PRIJATELJI.

Stoga, dragi prijatelji, dobro došli u naši Vaš Donji Vakuf ...

U Donjem Vakufu, 15.10.2015.godine

Načelnik općine

Sušić Huso


14

Početkom novembra (kada nastaje ovaj tekst), MiloradDodik je podnio krivičnu prijavu protiv - samoga sebe?! Kako je„pojasnio“ pred novinarima, „građanin Milorad Dodik podniotužilaštvu prijavu protiv predsjednika RS Milorada Dodika zbogoptužbi za navodni kriminal za koji ga prozivaju iz opozicionihpolitičkih partija“.

-Na osnovu iznesenih javnih optužbi za navodni kriminali činjenice da oni koji su to govorili na javnoj sceni nikada nisusmatrali potrebnim da proceusiraju to u institucijama - ustvrdio jeDodik, pa poručio „kako mu je dosadilo neprestano prozivanjeopozicije za mnogobrojna krivična djela“, pa će i pozvati „kaosvjedoke optužbe nekoliko predstavnika opozicionih političkihpartija koji su bli najglasniji u optužbama“.

Ko će koga „precesuirati“Nije se odmah Dodik izjasnio ko će ga „procesuirati“ - da li

Tužilaštvo RS ili Tužilastvo BIH, ali se na kraju pokazalo da će„čast“ i priliku da radi po prijavi „građana Milorada Dodika protivpredsjednika RS Milorada Dodika“ dobiti Okružno tužilaštvoBanja Luka. Isto ono tužilaštvo kojem su opozicione političke par-tije upućivale veći broj krivičnih prijava za kriminal i korupciju.

Trebalo bi prostora i vremena pa nabrojati sve afere za koje jeopozicija podnijela prijave, ali ta ista opozicija burno je reagovalana Dodikovo „samoprijavljivanje“. Nazivajući to „lakrdijaškimponašanjem kojim želi minimizirati brojne koruptivne afere, pro-tivzakonito i nepostističko ponašanje vlasti u RS predvođeneSNSD-om, DNS-om i SP-om“, iz opozicije poručuju „da nemajukonkretnu povratnu informaciju iz tužilaštva o prijavama koje semjere na kilograme dokumentacije“. Koliko je kilograma doku-mentacije o kriminalnim radnjama opozicija između ostaloguputila i Okružnom tužilaštvu Banja Luka, možda ne znaju ni u uopoziciji, ali vjerovatno ne znaju ni u tužilaštvu. Naime, rad tuži-laštva, odnosno kompletnog pravosuđa u RS, odavno je na metiopozicionih političkih partija, pa ih slučaj „Dodik protiv Dodika“,izgleda još više podstakao da tvrde kako „pravosuđe ima dokazeda pokrene istragu protiv Dodika radi utvrđivanja njegove even-tualne krivične odgovornosti u brojnim aferama koje se vezuju zanjegovo ime“. Smatraju u opoziciji da „pravosuđe nema hrabrostini da započne, a kamoli da ide do kraja“.

Nema „političke volje“A što se tiče rada pravosuđa u RS ili, još bolje rečeno,

nerada, mnogima još uvijek u ušima odzvanjaju riječi Glavnog

Pripremio: Mišo VIDOVIĆ

Dok lišće opada...

SVE TO SLUŠAMO VEĆ DESET GODINA„Građanin Dodik“ krivično prijavljuje „pred-sjednika Dodika“ - Tužilaštvo između ne-dostatka vlastite hrabrosti i političke „volje“ ili„nevolje“ – Ko su naredbodavci i ubice MilanaVukelića? – Obećana „ludim“ radovanja


15

tužioca RS. Kada su ga prije koju godinu novinari upitali kada ćese početi procesuirati veliki koruptivno-kriminalni slučajevi, ovajnosilac visoke pravosudne funkcije je odgovorio: “Nema političkevolje za procesuiranje velikih slučajeva“. Dozvoljamo da moždanismo doslovno prenijeli njegove riječi, ali suštinu nismo promije-nili - ne može se ništa raditi dok politika ili vlast ne dozvoli.Poslije se dotični pravdao kako „on nije tako rekao“ i „da sumediji pogrešno prenijeli njegove riječi“, ali: tužilac je rekao onošto je mislio, odnosno iznio je gorku istinu kada je riječ o radupravosuđa u RS.

Koliko je pravosuđe „efikasno“, „ažurno“, „profesion-alno“, i koliko su tužioci „spremni“ da rade svoj posao, svjedočida osam(!!!) godina nema pomaka u istrazi povodom brutalnogubistva građevinskog inženjera iz Banje Luke Milana Vukelića,koji je surovo ubijen 6.novembra 2007. godine, neposredno is-pred zgrade MUP-a RS u banjalučkom naselju Starčevica. Ubice inalogodavci ni nakon osam godina nisu pronađeni, a - dok nastajuovi redovi - grupa građana Banje Luke, predvođena Vukelićevimprijateljima, najavila je organizovanje protestnog okupljanja i šet-nje zbog činjenice da policija i tužilaštvo ništa nisu uradili da ri-ješe ovaj slučaj. Milan Vukelić je izuzetno jakom eksplozivnomnapravom raznesen u svom automobilu Ford fiesta, koji se utrenutku eksplozije nalazio o pokretu. Ubistvo se dogodilo, mal-tene, isped samog ulaza u glavno sjedište MUP-a RS, u večernjimsatima. Očevici i sada, nakon osam godina, pričaju da je eksploz-ija bila toliko snažna da se Vukelićevo tijelo bukvalno raspalo irazletilo u prečniku od 40 metara. U trenuku eksplozije u vozilusa Vukelićem bile su još dvije osobe -Tomislav Dobrnjac, ostaobez obje noge, i Slava Pepinović, koja je zadobila teške povredena gornjim ekstremiteta.

Milan Vukelić, ubijen je zato što je godinama ukazivaona kriminal građevinsko-zemljišne mafije u Banjoj Luci, i o tomejavno iznosio informacije. Ukazivao je na kriminalne radnje u po-jedinim banjalučkim institucijama, sve to uredno prijavljivao poli-ciji i tužilaštvu, ali kako su, prema tvrdnjama rjetkih medija kojisu se usudili nešto o tome objaviti, pravosuđe i policija bili ko-rumpirani i pod jakim uticajem političkih elita, policijsko-prvo-sudni organi nisu pokazivali interes da njegove prijaveprocesuiraju.

Istraga je „u toku“Na sve upite novinara, među kojima i potpisnika ovog

teksta, za proteklih osam godina, na pitanje kada se moguočekivati rezultati istrage, iz Okružnog tužilaštva Banja Luka sti-zao je uvijek isti odgovor: „istraga je u toku i aktivno se radi naovom slučaju“.

I dok pravosudni organi u RS uglavnom poručuju kako je„istraga u toku i aktivno se radi na slučajevima“, entitetska vlastpokazuje svoju „socijalnu osjetljivost“. Premijerka RSŽeljka Cvijanović, tokom jednog od sastanaka sa privrednicima,

izjavila je „da ne bilo loše ukinuti besplatno zdravstveno osigu-ranje za nezaposlene koji su prijavljeni na Zavodu za zapošlja-vanje jer kada pogledate da dajete 60 miliona maraka za takonešto umjesto da ta sredstva usmjerite u zapošljavanje“.Javnost seuzbunila na ovu „socijalnu osjetljivost“ premijerke, a dotična,kada je valjda skontala(?), ili joj neko od njenih brojnih skupoplaćenih savjetnika došapnuo da je „malo pretjerala“, promijenilaje ploču i, brže-bolje, sama sebe demantovala da ona „to nije takorekla, i da su mediji pogrešno interpretirali njenu izjavu“.

Vlast i opozicija – sve u krugA bliži se kraj 2015 godine. Kako je funkcionisala sudska

vlast u ovoj godini najbolje „svjedoči“ činjenica da se pojedinipravosnažno presuđeni kriminalci umjesto iza rešetaka, uzatvoru, nalaze u bjekstvu. Politička scena, pogotovo pri krajugodine, obilovala je stalnim prepucavanjima, prozivanjima i„utvrđivanjima“ između pozicije i opozicije ko je izdajnik, a konije izdajnik. Opozicija traži ostavke i raspisivanje prijevremenihizbora, a vlast zahtijeva „rapisivanje izbora, ali za sve nivoe vlastiu BiH“.

Niko više, pa ni vlast, ali ni opozicija, ne može utvrditi kolikije ukupan javni dug. RS-opozicija smatra da je to „negdje blizupet milijardi“, dok vlast poručuje kako je to „manje nego štomisli opozicija“. Vlast najavljuje „reformske zakone koji će un-aprijediti privredu i biti zamajac privrednog razvoja“, opozicijaodgovara: „sve što nudite, slušamo već deset godina od kako stena vlasti“... I tako godinu dana, vlast i opozicija sve u krug, agrađani se vrtjeli u začaranom krugu od lažnih obećanja da će bitibolje, do obećanja da ne može biti bolje ako se nešto ne promi-jeni...

Tužilaštvo BiH Tužilaštvo RS

Okružno tužilaštvo Banja Luka


Klima se promijenila u Bosni. I šire, ali Bosna je stegnut okvirkoji čovjeku ne da tako lako da se poredi ičim širim od Vilajeta,tamnog. Takav je Tamni, kao da kaže, e evo ti ga šipak što hoćeš.Tako sam i sama sticajem okolnosti krenula, unazad, tačnije urikverc. I to Alfa romeom iz 1983. Prema Mostaru, preko Tijesnog,Jajca, Donjeg Vakufa, Bugojna, Makljena i tako redom. Ili tako un-azad. Dakle, proljeće i ljeto postali su kišovita jesen. Jedino je to išlonaprijed. Sve ostalo unazad. Siječem bosanske krivine, ali oprezno,jer kočnice, amortizeri, kuglični ležajevi i još ponešto što još nije nidio zbrajanja ne funkcionišu ni blizu onako kako bi trebalo. Ova Alfaje bez sumnje u ranim 80-im bila lijepo vozilo u jugoslovenskojstvarnosti, na veselim cestama. Vremešna Alfa pamti lijepe dane i

Putovanje u rikverc

Tekst: Radmila Karlaš

Ilustracija: Goran Mulahusić

Kolumna


slabo razaznaje, u čemu smo uostaom jako slične, putove kojima sekrećemo. Od Banjaluke kanjonom do Jajca preko Donjeg Vakufa kaBugojnu, a onda via Makljen... Tu moram da stanem, jer Alfa se činiretardiranom kao i ja zbog pogleda na porušeni antifašističkispomenik u obliku stisnute pesnice koji je obilježio čuvenu Bitku zaranjenike. I dalje, preko Rame, Prozora, Jablanice i doline Neretve doMostara. Brekće Alfa i čudom se čudi ušminkanim automobilima kojikao nespretne ovce ili konji, natjerani na cestu u galopu, ne znaju kudbi. A još više kockastim glavama, mahom bezvratim u njima, kojenas pretiču. Ni ja nisam bolja. Put kojim sam bezbroj puta prošla idućido Mostara, pa preko Bune i Blagaja neizostavno, ka Slađenovićimana dubrovačkoj rivijeri, gdje smo prije rata boravili od maja pa dokasne jeseni, sada me rastužuje. Kockasti u autima, kockasti na za-ostalim predizbornim plakatima. Alfa i ja zaostajemo, ne možemobiti prodorne na putu koji više ne razaznajemo, već odavno smo svakana svoj način izbačene iz pogona. Lakše nam je objema da sekrećemo u rikverc ka prošlom životu, što zapravo cijelo vrijeme iradimo. Već je bolje, i dimnjaci na kućama se smiješe dok prolazimo,

a bogati voćnjaci su svinuli grane pod otežalim plodovima. Krivinemame, zazivaju iznenađenjima, a sunce je onako kreposno i zanosnokad položi zraku pred naše gume. Usklađene smo na cestama, auto-mobili se ne ljute jedni na druge, nema nesuvislog nadmetanja ukičastim felugama i trapavosti za volanom. Vozači se vesele, jerputuju, era je godišnjih odmora ili kako god, era je zadovoljstava. Naposlu, u privredi, veselo je, peku se janjići i klempe, niko ne oblizujegladna usta, ničiji novčanik nije flis papir, već nabrekao od težine. I,nema predizbornih plakata sa kockastim na njima i lažima pod njima,i krvavim tragovima. Tog nema. Jajce i Donji Vakuf su veselebosanske kasabe gdje čovjek ne osjeća kao da gazi po vilajetskomtalogu od mržnje, poput one zloguke iz Andrićeve pripovijetke Pismoiz 1920. Mašu mi Čarli, Bisera, Dražen, Zoran, Željo i naravno S.Vrbas je podivljao od našeg gitarisanja i pjevanja, Zoran udara o žice,Djevojko u sutonu tihom, pored rijeke što koračaššš... S. me hvata zastolicu na ringišpilu i letim visoko, pogled je iznad brda, neomeđen.Alfa razaznaje te godine i klizi po cesti. Priroda, hotel Kalin i kafa.Puna pluća vazduha. Hotel sada zaobilazimo, kao i neke stranačkeskupove u Vakufu koje prate horde izgladnjelih pasa. Moje raje višenema, izbjegla ili izginula u bosanskim vrletima. Osjećam se dobrou ovom rikvercu, jer tu srećem i veselog Gojka u Jablanici kako trljaruke, dok se janjići vrte ukrug ispred kafane. Založi, pa nastavi tamodalje i dolje, ka Neretvi, zelenoj kao smaragd. Alfa je bila nova i li-jepa i brza, a ja sam širom otvorenih očiju posmatrala svijet kojivolim. Sad bih najradije da zatvorim oči, ali se bojim da se nestrmeknem na prvoj krivini. Sve to kontam, Bosna se stisla među svo-jim brdima, čemerna i zloguka. Vučemo se moja Alfica i ja kao Titoviranjenici 1943. Prizor smo čudan. Zamrznut kadar pušten naglo usvakodnevicu s kojom se sudara. Skrećemo ka Neretvi, Donja Jablan-ica. Prodaju pastrmke. Zobilazimo Kinga, cuku koji se otrgao iopasan je. Gleda nas nepovjerljivim očima, ljudi ga takvim načinili.Kažu, pripadao je nekad nekim tajkunima kod kojih je svako malobilo pucanja kao na svadbi. Samo što to nisu bile svadbe. Umjestokod stisnutih prodavaca čudnog porijekla ili podrijetla, kako kažete,takvu ćete ribu i dobiti, skrećem glanc novom Alfom do teta Enverena pite. Malo niže, u Prozor. Rane su 80-e i ja ne vozim, već letim.Enverine pite su kao za lijeka, a ona ih pravi s toliko ljubavi da mi ml-jackamo sve do Banjaluke, kada Envere, a ni pite više nema ni navidiku. Prozor noćas mora pasti, Prozor me noćas neće spasti,mantram dok vozim u mraku čas tamo, čas vamo, takmičeći se s vre-menom, sama sa sobom i sa Alfom. I vraćam se nazad istim putom,pa razmišljam kako da uđem u Banjaluku, kojem vremenu da se prik-lonim. Kako ugledah pano sa bezvratim pajacom bundevastog licasa ogromnim Laktovima koje je isturio naprijed kako bi se još jače ibezobirnije laktao po tebi, po meni, po vama i nama, katapultirah senazad i uđoh u rikverc u Banjaluku. Rane su 80-e i ja žurim, žurimkao mahnita. Da izđipam još malo s rajom, ali prvo da zagrlim sebeonakvu kakva sam tad bila i sve drage ljude iz svog grada po alejama,parkićima, parkovima, diskotekama. Moram biti jako brza, jer imammalo vremena. Usrana 90-a samo što nije. Ali, nemam ni toliko. -Veče. Isprave. Šta ste pili.- Trepćem zbunjeno.- Je l ja drugovi mili-cajci.- Dignute obrve i povijen brk.- Kakvi drugovi, kakva milicija.Mi smo policijska gospoda.- Pas mater. Znači, nisam u 80-im. -Dobro, šta sam uradila.- Gledaju me značajno. - Gospođo iligospođice, kako ti je draže. Zabranjeno je voziti u rikverc. - Ne moguda vjerujem. Znači, ništa od 80-ih. - A zašto, molim lijepo. Šta se vastiče u kojim se ja godinama vozim.- Onaj brkica istupi naprijed, paudari nogom ljutito o asfalt. - Ma slušajte vi gospođo ili gospođice,mi bismo vas najradije pustili da idete u rikverc sve do majčine, znate.Ali, ako svi odete kao što vidim da planirate, ko će nama onda kazneplaćati. - To reče, pa izvadi plajvajz, a onaj bezvrati s panoa pružiLakat sve do mog novčanika, pa zagrabi prstima kao da su penezinjegovi.

Š E H E RBANJA LUKA18

Porodični, životni, puti vodili su me do Banjaluke i na samompragu jeseni – između zadnjih dana dugog toplog ljeta i prvih jesen-jih kiša. Kalendarsku jesen dočekao sam za stolovima »Palasa«,»Leonarda« ili »Manje«, zavisno već gdje je bilo mjesta, i odakle jebio bolji pogled, da vidiš i da budeš viđen. Lijepi septembarski danimnogima su produžili boravak u rodnom gradu. Naravno, najvišeonima koji nisu vezani za redovne poslove ili polaske djece u škole.

I tako, protiču dani, prije svega dopodneva, uz kafu/kavu/kahvu,što bi rekao Atif Turčinhodžić, koji svoje česte dolaske u Banjalukune želi ispuniti samo ćaskanjima, nego i nečim korisnim,plodotvornim, nečim što će rasute bar malo povezivati. Kao uponovno oživljenom Kulturno-umjetničkom društvu »Budućnost«,

koje je svoje prostorije privremneno dobilo u Zajednici udruženjagrađana Banjaluke na Mejdanu. Tamo možete gotovo svakodnevnosresti agilnog Safeta Isića, pa zaljubljenike u igru na 64 polja, a čestesu i probe hora »Safikada« koji vodi Atifa Duna, znana po svomenadimku Kika. Kad je u svome gradu, a tu je gotovo pola godine,Hazim Bato Maglajlić sve predano bilježi fotografskim okom svogamobitela, i zatim prenosi na Facebook, da Banjalučani širom svijeta,od Skandinavije do Australije, znaju šta se dešava u njihovomzavičaju. Tako je i prilikom moga nedavnog, drugog, boravka, kadje sunce već počelo prepuštati vlast oblacima, zabilježeno da samjedan izbor knjiga, od Banjalučkih žubora do nekih naslovabanjalučkih autora, poklonio društvu, za biblioteku koju bi trebaloosnovati. Neka se sve ono, što je napisano i objavljeno o Banjaluci,nađe na jednom mjestu. I uz potpise autora koji će, svakako, bar pojedan svoj naslov priložiti ovom zajedničkom blagu. Jer, knjige suneprolazna vrijednost, samo zapisano ostaje. Knjige biblioteci mogupoklanjati i svi oni koji žele da se dio njihove za/pisane riznice sačuvaod zaborava i bude dostupan većem broju očiju. Tu, među knjigama,biće ljepše i promocije novih naslova naših autora. A njih svake go-dine izađe bar desetak. Samo ovog ljeta novim knjigama predstavilisu se, ili na Vezenom mostu, ili na susretu pisaca iz dijaspore u Sara-jevu, i Enisa Osmančević Ćurić, i Radmila Karlaš, i Asima Smajić

Piše: Ismet BEKRIĆ

NA PRAGU BANJALUČKE JESENI

IZMEĐU DVA ZAVIČAJA

Foto: Goran MULAHUSIĆ

Kolumna

Bara 5 km från flyggplatsen Rijeka

Vi har öppet hela året

Privat strand, Restaruang och Pizzeria tillhörande själva pensionat

Mer informatio på

Čošabić, i Denis Dželić, i Šemso Avdić, i Sadeta Sokol, pa i autorovih redova.

I sam početak jeseni, kao i ljeta, privukao je dosta znanih lica kojikao da žele prije svoga odlaska/povratka, kako vam već drago, is-pratiti i prve otpale listove jeseni u alejama i parkovima kojih je,inače, sve manje i koje neumoljivo »grizu« asfaltne površine i be-tonske vertikale. Pred picerijom »Leonardo«, koja s hotelom »Palas«kao da čini neku cjelinu, susrećem banjalučke Norvežane. PrvoDžumišiće, Azru i Bakira. A kad čuješ prezime Đumišić, odmah sesjetiš stihova iz sevdalinke »Put putuje Latif-aga«: »… Je l' ti žaoBanjaluke… i Pobrđa Đumišića…« Bakir i Azra to znaju, pa su nasvome Pobrđu izgradili novu kuću, iznad one ranije, porodične. A tusu na nekadašnjim baščama iznad starih kuća nikle i nove, ostalihĐumišića, i brojnih Pobrđana, koji se sada kreću »između dvazavičaja«, ovog ovdje, na padinama, i onog tamo, u Skandinaviji,Belgiji, Americi…

Baš smo razgovarali o godinama našeg djetinjstva, o efendijinimtrešnjama, kajsijama i kruškama, prisjećali se spuštanja sa Šibova, pačuvenih pobrđanskih fudbalskih susreta između male i stare raje, atu, za susjedni sto, dođoše još jedni Norvežani, Tesmija i EdhemTrako, koji su u Banjaluci, u svome Mejdanu, bili i u junu, kad mir-išu lipe, a evo ih i sada, kad se zlato polako rasipa po listovima ovihbanjalučkih mirisnica. Razgovor započet sa Đumišićima sad se nas-tavlja i u svjetlu Trakinih poetskih i proznih knjiga, posebno njegovogromana »Svjetlo povratka«, objavljenog prije dvije godine u ediciji»Bosanske riječi« iz Tuzle. Naši su prognanički životi već dugosatkani od odlazaka i povrataka, stiskaju se između zavičaja koje smomorali napustiti, i zavičaja u koje su nas dovele staze kojima nismo

išli svojom voljom. I sada, kako godine protiču, krećemo se, sanja-rimo, očekujući nešto između ta dva svijeta, ta dva kosmosa u ko-jima smo samo male često nevidljive zvijezde. O tom životnom kruguiz kojega više nemamo kuda govori i novi Trakin roman nazvan»Začarani krug«, koji treba da se pojavi iduće godine. U tom krugusu i naša dva zavičaja. Ili, čak, njih više. Pa sad, ponekad, ili često,ne znamo u kojem smo to zavičaju, zapravo, pravi muhadžiri – da liu onom iz kojega smo otišli, ili u onome koji nas je primio. »Svjetlopovratka najljepše je od svih svjetala, milost je njegova najljepši dar«,zapisao je Trako u romanu »Svjetlo povratka«. A sad se ponajvišesamo vraćamo. I u rodni zavičaj, i u zemlju u kojoj smo svili nekonovo gnijezdo. Zapravo, više nigdje i ne odlazimo, samo se vraćamo.Kao što u jednoj svojoj pjesmi napisa Mustafa Bajagilović Jomu izGornjeg Šehera, koji je često na putu, i na onom kao profesionalnivozač, i onom od kuće u Švedskoj do kuće kraj Vrbasa, do svoječaršije: »I koji to put / kroz sve ovo prolazim, / a ne znam još uvijek,/ dok kopni vijek, / da li ja to kući idem, / ili od kuće polazim…«

Pod ove riječi potpisao bi se, siguran sam, i nekadašnji fudbaleri»Borca« Smail Alagić, poznat svima po nadimku Alaga. Iz Danskedolazi u Banjaluku, u svoj Borik i za svoj sto pred »Palasom«, već saprvim cvjetovima kestenova, a vraća se s lišćem koje vjetar raznosi iprema sjeveru. Kad sam ga krajem septembra susreo pred »Palasom«,pred »Leonardom«, reče mi da već počinje brojati mjesece i dane donovog povratka. Već od prvih dana nove godine ima u hodnikupripremljenu torbu u koju se polako pakuje. Jer, treba se vratiti saprvim pticama. Makar i sa onima koje umjesto sa juga dolaze sa –sjevera.


20

Foto: Keneth Karlsson

Den årliga Internationella Folkdansfesti-valen i Motala arrangerades för femte året i radden 19 september 2015. Organisatör ärBosnisk-Hercegovinska föreningen ”Ljiljan”Motala i samarbete med Motala kommun,Bosnisk-Hercegovinska Ungdomsförbundet,Bosnisk-Hercegovinska Distrikt i Östergötland,Studiefrämjandet i Östergötland, samt human-itär stiftelse Våra Barn.

Själva idéen om en Internationella Folk-dansfestivalen har länge funnits i föreningenoch realiserades så småningom för första gån-gen den 17 september 2011. Inspirationen häm-

tades från liknande evenemang som har anord-nats sen flera år tillbaka, och tack vare tidigareerfarenhet vad gäller planering, organisationoch genomförande kunde drömmen realiseras.Förutom bosniska deltog även svenska, brasil-ianska, persiska, Line dans och afrikanska grup-per. Varje år är det är ca 16 uppträdanden somomfattar 10 -12 olika internationella föreningarsom finns i Sverige.

Vårt mål är att bevara kultur och traditionoch med det berika det kulturella livet i vår om-givning, samla ungdomar och deltagare frånolika länder på en och samma plats, visa uppdansens skönhet och glädje samt att umgås ochha roligt tillsammans. När det officiella pro-grammet är slut organiseras det en fest för alladeltagare och gäster där det dansas och umgåstill sent in på natten. Festivalen är även av hu-manitär karaktär. I samarbete med humanitäraorganisationer bidrar vi till de mest behövande,föräldralösa barn och människor med särskildabehov.

Genom åren har tacksamma besökare ön-skat föreningen att fortsätta med denna årliga

tradition. Detta tas som en stor komplimang ochses som hemläxan vilket entusiasterna kommeratt ägna sig åt under nästkommande åren dådenna Festival har blivit en symbol för förenin-gen ”Ljiljan” och Motala stad.

Stort tack till alla våra deltagare och gästerför en färgglad och innehållsrik dag i Motala!

Deltagare:Ljiljan MotalaLatin & World Rhythm EskilstunaLjiljan OskarshamnFörening BiH Norrköping013 Lost in Line LinköpingKvinna 99 VärnamoWeternbuggarna MotalaRaha Omrani LinköpingBKD Sarajevo JönköpingPrimal Ground MotalaZelena Rijeka Örebro

Internationellt jubileum

på hög nivå

Tekst: Zlatko Avdagić

Reportaža


Eseji i putopisi

22

Bio je to period života kada se čitao Stepski vuk, Denis deRougemont, Proust, Sartre, Nietzsche, proučavala antička filo-zofija i mitologija starih naroda i, naravno, prvi dodiri sa budiz-mom. Moram priznati, da je tada na mene i mog doživotnogprijatelja Zorana Bilbiju, najveći utjecaj imao Čedomil Veljačić,naš istaknuti stručnjak u istočnoj filozofiji i sve do njegova od-laska na Cejlon, professor orijentalne filozofije na Sveučilištu uZagrebu. Njegovo kapitalno djelo Filozofija istočnih naroda, u go-dinama kada je izdata (1962. ako se ne varam), bila je jedinasveobuhvatna filozofska studija budizma, enciklopedijskih razm-jera, na tadašnjim evropskim prostorima. Izuzetno korjenito iduboko ocrtan bitak orijentalne filozofije, čini ovo djelo u dva de-bela sveska i dan-danas neprevaziđenim.

Pripreme za put u ishodište zapadne civilizacije trajale sunekoliko godina, da bismo se jednog sunčanog dana, pod krajmjeseca juna, otisnuli na nešto više od dvije hiljade kilometara dugput za Damask. Polazna tačka svih tura i avantura na Istok jesvakako drevni grad Istanbul, kroz koji su, za oko dvije hiljade go-dina njegova postojanja, prošle mnoge vojske i karavani, od Alek-sandra Velikog i Pompeja, preko Marka Pola, do modernih hippienomada na njihovom putu za Indiju. Trasa našeg putovanja krozAnatoliju i zapadni dio Arabijskog poluostrva, uveliko se pokla-pala sa nikad završenom Hejaz željeznicom, projektom sultanaAbdul Hamida II, koja je trebalo da poveže Istanbul, prekodrevnog Damaska, sa Mekom. Po nagovoru Auler Paše,njemačkog savjetnika pri Sultanatu, gradnja skoro tri hiljade kilo-metara duge pruge započela je 1908. godine i imala je za cilj daproširi i učvrsti otomansku dominaciju Arabijskim poluostrvom,te da zaustavi širenje britanskog političkog i vojnog utjecaja naovom, strateški važnom, području. Također, linija je sa višeogranaka trebalo da bude povezana sa Kaiserbahnstrecke Berlin-Istanbul-Baghdad i dalje do Basre; prugom koju su Nijemci inten-zivno gradili početkom dvadesetog stoljeća; kako bi obezbijediliimperijalni prodor Njemačke na Istok, zaobilaze

i tako britansko-francuski monopol nad Sueckim kanalom i nji-hovu suverenu kontrolu vodenih puteva između Indijskog Oceanai Mediterana.

Jedna noć u carskom Stambolu, vrijedi kao hiljadu noći unekoj dosadnoj evropskoj metropoli. Taksim je tih godina vrviood mladog svijeta na proputovanju za Istok i činio boravak u Is-tanbulu nezaboravnim multikulturalnim iskustvom. U masiraspuštene mladeži iz čitavog svijeta, nailazimo na našegBanjalučanina B.M., koji se zadesio tu na ‘službenom putu’. Večesmo proveli zajedno u obližnjoj aščinici uživajući u iću i piću, terazgovoru uz neizbježnu nargilu. Sutradan je naš prijatelj bio vidnotužan, što putovanje ne može nastaviti s nama. Na Sultan Ahme-dovom trgu, prije polaska, smotali smo po cigaretu i oprostili se odnjega.

Put nas je vodio ka Bursi, našem prvom odredištu u MalojAziji. Na samom ulasku u Bursu, putnik postaje svjestan zašto jeovaj stari grčki grad i kasnije otomanska prijestonica između 1326.i 1365. godine dobio naziv Hudavendigar (Božiji Dar) ili novijeYesil Bursa (Zelena Bursa). Smješten je u podnožju Uludag pla-nine koja se strmo uzdiže iznad samog srca grada i svojom gustomzelenom šumom čini cijeli krajolik dženetskim. I zaista, čini se dasu arhitektura vjerskih i civilnih objekata, te mnoštvo drvoreda pit-omog kestena i brojni parkovi u gradu, istrajno pratili ovu rajskunijansu okoliša kroz epohe. Bursa je veoma star grad i pominje sekao grčki urbis Cius, koga je Filip V Makedonski poklonio 202.godine BC Bithynijskom kralju Prusiasu. Za vrijeme Pompejevapohoda na Aziju, grad je 74. godine BC potpao pod Rimljane, akasnije Bizantsko carstvo, sve do 1326. godine i osvajanja Ana-tolije od Seljuqa (Seldjuk), kada postaje prijestonicom ranogOtomanskog carstva. U tom periodu grade se objekti vjerskog ijavnog značaja: Džamija Bayezida I (Ulu Cami ili Grand Mosqueof Bursa), Sultan Orhanova džamija, Muradiye Complex, YesilComplex, Koza Han, Pirin Han, Cekirge Hamam. U ranoj otoman-skoj arhitekuri pomenutih građevina ogleda se svo kulturnonaslijeđe i nesumljiv utjecaj proslavljenog grčkog graditeljstvatoga doba, koje će nas pratiti cijelo vrijeme našeg puta kroz Ana-toliju. Vjerovatno najupečatljiviji spomenik stare Burse je YesilComplex, koji uključuje Yesil Cami (Zelenu džamiju) i YesilTurbet (Zeleno turbe), gdje su sahranjeni ostaci sultana MehmedaI. Oplata od keramike iz Iznika, smaragdne boje, čini eksterijerčitavog kompleksa nezaboravnim.

Kada sam upitao moju majku, na polasku, šta bi voljela dajoj donesem sa ovog putovanja, poželjela je svilenu maramu izBurse. Uistinu, još od vremena Bizanta i kasnije, kroz vrijemeOtomanske imperije i trgovine sa Istokom, ovaj karavan-saraj na

Napisao: Dr Severin D. Rakić

Na putu za Damask (1)

Zelena Bursa


23

Eseji i putopisi

Putu svile se nametnuo kao glavni centar trgovine ovom ple-menitom tkaninom, što je ostao i do danas. Obronci Uludag pla-nine obiluju toplicama i ljekovita svojstva ove vode bila suzapažena još u doba Rimljana. Kažu da su prva kupatila podignutaza vrijeme Crassus-ova pohoda na Aziju jer, kako je poznato, rim-ski imperator je bio bolešljiv i slaba fizičkog zdravlja, pa je opuš-tanje u ovim kupkama, za njega, vjerovatno, bio pravi užitak.Doista, ne bi ni za nas većeg rahatluka, nego kad se umorni odbazara i razgledanja starina u ovoj sehari kulture, u predvečerjetoplog junskog dana, dočepasmo Celic Palas Hamama. Večer smoproveli uživajući u nadaleko čuvenom Iskender kebabu i glazi-ranim maronima iz Burse.

Sutradan smo posjetili Iznik, koji je svega tridesetak kilo-metara zapadno od Burse. Sjećam se da je bio vreo i sparan ljetnidan, što je umnogome otežavalo razgledanje ovog veoma starogantičkog grada. Ime je izvedeno od ranijeg grčkog naziva Nicaeai kao takav je poznat u ranom kršćanstvu kao mjesto Prvog i Dru-gog Councila Nicaee, koji su definisali Sveto Trojstvo, poznati kaoNicaea spisi. Postoje određene indikacije, koje naravno nisudokazane, da je u Nicaei pisana Biblija ili barem jedan njen dio.Nakon Četvrtog krstaškog pohoda na Konstantinopolj i njegovogteškog razaranja 1204. godine, prijestonica Bizantskog carstva jeizmještena u Nicaeu i služila je kao takva do ponovnogoslobađanja Konstantinopolja 1261. godine. Grad leži na Iznikjezeru i stoljećima je bio sigurna utvrda, sa svojim oko pet kilo-

metara dugim i više od deset metara visokim zidom, prvo kao pri-jestonica Bithynie i, kasnije, alternativna prijestonica Bizantijskogcarstva. Grad se tokom cijelog Starog i ranog Srednjeg vijekarazvijao kao zanačajan trgovački i kulturni centar toga doba. U tomperiodu nikle su mnoge građevine, kao Crkva Svete Sofije (HagiaSophia) u Nicaei. Podignuta za vladavine cara Justiniana I u 6.stoljeću, poslužila je kao model za gradnju veće i poznatije HagiaSophia-e u Constantinopolisu. Dolaskom Otomana, nastavio serazvoj Nicaee kao trgovačkog i administrativnog centra, iako jejedan broj građevina razoren u ratnim operacijama sultana OrhanaI. Nakon pada Konstantinopolja 1453. godine, grad gubi naznačaju kao administrativni centar i sve više postaje poznat po svo-joj dekorativnoj keramici, kojom su bile ukrašene najveleljepnijevjerske i civilne građevine Otomanskog doba: Selimiya džamija uEdirni; Suleymania džamija i Plava džamija u Istanbulu; Sultanovabiblioteka u Topkapi palači; Yesil Cami i Yesil Turbet u Bursi imnogi drugi objekti.

Sklonili smo se od ljetnog zvizdana u lokalnu čajdžinicu.Mjesto podsjeća na Casbahu i puno je svijeta, koji uživa u čaju,jedinoj tekućini koja istinski pomaže na ovoj elementarnoj ne-pogodi. Sjeli smo za sto sa dvoje engleskih turista, bračnim paromDi i Fred, na proputovanju za Durban u Južnoj Africi, gdje idu uposjetu rođacima. Odlučujemo da put, dalje na Istok, nastavimosa ova dva hippie veterana u njihovom karavan-kombiju markeFord.

24

Sedamdesetih godina prošlog vijeka u Ju-goslaviji dolazi do intenziviranja izgradnjeobjekata svih vidova i sadržaja, a naročitoproizvodnih industrijskih sa savremenimtehnologijama i opremom uvezenom iz razvi-jenih zemalja.To je doprinijelo uvećanju brojanovih radnih mjesta što je stvorilo jaču materi-jalnu osnovu za izgradnju objekata društvenenadgradnje i stanogradnje. Ubrzani razvoj i obnova Banjaluke u tom pe-riodu znač pospješen je dobivanjem nepovrat-nih finansijskih sredstava ili povoljnih kreditaza obnovu zemljotresom razorene privredegrada. Iako Banjaluka, u administrativnompogledu, tada formalno nije bila centarBosanske Krajine, ona to suštinski postaje usmislu objedinjavanja i disperzije industrijskihkapaciteta. Naime, novim Ustavom i Za-konom o udruženom radu iz 1974 g. dolazi dookrupnjavanja privrednih kapaciteta sličnedjelatnosti formiranjem složenih organizacija

udruženog rada – SOUR-a na nivou regije sasjedištem u Banjaluci. U tim organizacijamaformiraju se jaki stručni timovi različitih pro-fila, osposobljenih za realizaciju novihproizvodnih pogona i cijelih industrijskihkompleksa, kako u Banjaluci, tako i u ostalimgradovima Bosanske Krajine. Jedna od važnihkarakteristika ovog perioda je ta da su (za raz-liku od predhodnog perioda, kada je projekto-vanje industrijskih objekata čestopredstavljalo unekoliko samo formu zat-varanja gabarita objekta zadatog tehnološkimprojektom) arhitekti pratili nova, tada savre-mena svjetska dostignuća i u ovoj oblasti pro-jektovanja, što je doprinijelo da se prirealizaciji novih industrijskih objekatapostignu i kvalitetna arhitektonska rješenja. Neposredno poslije zemljotresa 1969. g. , jošu toku izrade Urbanističkog plana grada,definisane su dvije industrijske zone;postojeća – sjeveroistočna i nova – sjeveroza-

padna. Pored izgradnje u navedenim zonama,realizovano je i nekoliko proizvodnih pogonana lokalitetima bližim gradskom jezgru. Takoje u sklopu SOUR-a ”Rudi Čajavec” nalokalitetu istočno od Tranzita izgrađen veliki,savremeni objekat ”Profesionalne elektron-ike” (arh. Emina Kolonić ). Tu je izrađeno iveće regalno skladište. Na prostoru Stupnice upodnožju Starčevice / Šehitluka formirana jemanja industrijska aglomeracija primjerena iz-gradnji neposredno uz stambeno naselje jersvojom tehnologijom ne zagađuje okoliš, akoja zapošljava relativno veliki broj radnika.Tu je izgrađena potpuno nova Tvornica obuće”Bosna ” značajnog kapaciteta sa svimpratećim sadržajima (arh. Boro Kotek ) imanja Tvornica konfekcije ”BLIK” (ranije”Trudbenik”). U objekte gdje je ranije bilaTvornica obuće ”Bosna” u Kozarskoj ulici,nakon sanacije, adaptacije i dogradnje usel-java se Novinsko-izdavačko preduzece ”Glas”

BANJA LUKA KROZ PROSTOR I VRIJEME

Godine privrede

Tekst i foto: Adem Čukur

Arhivski snimci Šeher Banjaluka

Ekspanzija industrijskih objekata

Univerzal


sa štamparijom (arh. Emina Kolonić).Početkom osamdesetih godina Vazduhoplovnizavod ”Kosmos” na lokaciji na Hisetima iz-gradnjom velike proizvodne hale (arh. BesimSeferović ) i još jednog jednospratnogproizvodnog objekta (arh. Branislav Jerinić ) -oba u montažnom armiranobetonskom sis-temu tipa ”Vemont”, višestruko uvećava svojeproizvodne kapacitete. Sjeverostočna industri-jska zona ( koja u širem smislu obuhvata pros-tore na sjeveroistočnom dijelu grada sa obestrane rijeke Vrbas ) poslije zemljotresa do-biva višestruko uvećane kapacitete, u prvomredu na prostorima na lijevoj strani Vrbasa.Tako Tvornica za preradu voća i povrća ”Vita-minka” gradi novu proizvodnu halu sa dobrimdijelom automatizovanom tehnologijom iopremom, veću regalnu hladnjaču i upravnuzgradu, a proširuju se proizvodno-skladišnikapaciteti ”Banjalučke pivovare”, ”Žitopro-dukta”... ”Banjalučka mljekara” se najvećimdijelom nanovo izgrađuje (arh. JosipVidaković). Tvornica namještaja ”Vrbas”gradi novu proizvodnu halu i prateće objekteuz nju. Na desnoj strani puta prema BosanskojGradišci niču novi veći autoservisi TAM-a izMaribora i FAP-a iz Priboja u sklopu SOUR-a”Autoservisa ” (arh. Pakiza Bušatlić ). Usklopu SOUR-a ” Jelšingrad ” na postojećojlokaciji proširuju se kapaciteti livnice, a gradise i nova upravna zgrada (arh. Sead Zahirović

), dok na novoj lokaciji, nešto udaljenijoj sjev-erno od postojeće, sredinom sedamdesetih go-dina niče potpuno nova Tvornica alatnihstrojeva TAS ”Jelšingrad” sa dvije proizvodnehale površine od po oko 10 000m2, upravnomzgradom, restoranom...( arh.Emina Kolonić ).Početkom osamdesetih godina na istomlokalitetu gradi se još jedna hala iste površine(glavni projekat za investicioni program sačeličnom konstrukcijom uradio je arh. AdemČukur iz ZSP-a, a izvedena u armiranobeton-skoj konstrukciji). Dotad manja Tvornica zaproizvodnju hidrauličnih uredjaja ”Univerzal”gradnjom nove proizvodne hale i poslovnezgrade značajno uvećava svoje kapacitete iasortiman proizvoda, u prvom redu dizalica(arh. Enver Hadžiabdić). Zanatsko-građevinsko preduzeće ”1. MAJ” proširujeproizvodne kapacitete i gradi novi poslovniobjekat sa radničkim restoranom. Ranijemanja staklarska firma ”Kristal” gradi novuproizvodnu halu (sa tada novom tehnologijomizrade dvostrukih izolacionih stakala ) iposlovnu zgradu. Na desnoj obali Vrbasa, uINCEL-u, grade Fabriku poliestera i Fabrikuza proizvodnju elemenata za građevinarstvood gas-betona. Pored Željezničke stanice,”Meridian”/firma za drumski transport robagradi terminal u kojem se roba preko skladištapretovara iz željezničkih vagona u kamione iobratno (arh. Adem Čukur).

Novim urbanističkim planom na sjeveroza-padnom dijelu grada uz magistralni put Ban-jaluka-Prijedor u Ramićima i Novakovićimapredviđena je i nova industrijska zona.Lokacija nove zone je dobro odabrana jer jebrdom odijeljena od užeg gradskog područja,a prislonjena je uz put Banjaluka - Prijedor iželjezničku prugu Banjaluka – Prijedor. Prvikapacitet koji je izgrađen u Ramićimasedamdesetih godina bila je „Unisova“ Tvor-nica hladno valjanih traka sa proizvodnomhalom i svim pratećim sadržajima. Do nje jezatim izgrađen industrijsko-poslovni objekat”Sintetik”, a nešto dalje skladišni plinski ka-paciteti zagrebačke industrije nafte - INA.Početkom osamdesetih godina u toj zoni”Rudi Čajavec ” , u naselju Novakovići, graditvornički kompleks sa nekoliko proizvodnih,poslovnih i pratećih objekata. Interesantno zaovaj ukupni projekat je to da su tu, prvi put,zajednički učestvovale sve banjalučke projek-tne firme, tada objedinjene u SOUR ”Kra-jina”. Projekte za po jedan objekat uradili suarh. Enes Kartal iz P.P. ”Projekt”, arh. BesimSeferović iz P.Z. ”Plan” i arh. Emina Kolonićiz ZSP-a, dok je za tri objekta projekte uradioarh. Adem Čukur iz ”Zavoda za studije i pro-jektovanje ” (ZSP-a). Skoro svi objekti suizvedeni u montažnom armiranobetonskomsistemu tipa ”Vemont”.

25

Tvornica obuće Bosna

Tvornica alatnih strojeva Jelšingrad

Napisao: Mersad RAJIĆ


26

Jesenji dani:Jesen je već davno zašla u svoju drugu polovinu, sasušeno lišće

beživotno leži na požutjeloj travi malog perivoja ispred čaršinskeMešćeme. Dani su okraćali, mutni, prohladni i kišoviti, studen se tiho,al' sve jače, uvlaći u šeherske mahale, sokake i avlije, pocrnjela stablaStakinog voćnjaka su već ogoljela i prazna, a na ogranku, samo ponekazaostala jab'ka, čami i tuguje, ko da govori da će uskoro studen i snijeg.Studen, kratak dan, tmurnoća, upitni pogledi džematlija u nebo opominjuda se već osjeća miris snijega u havi, zagušljiv miris tonje i vlage na-javljivali su zimu koja se neminovno bliži. Tačno na vakat. Šeher pritislatuga jeseni i zime što se prikrada. Uokolo džamije Ferhadije vel'ki brojsokaka, manji' i veći', čami ko da su bolesni, bledunjave boje ostarjelihzidova na dućanima i malešnim radnjama stari' majstora, obrtnika koji suotvor'li dućane, isparav'li ćefenke i sjetno uzdišu za suncem i proljećemkoji se davno skriše u gomile tamno sivi' oblaka razasutih nad šeheromi čaršijom. Zlatari, obućari, tabaci, papučari, kundurdžije, limari,kafedžije, kovači, kujundžije, terzije, sarači, jorgandžije i ko zna kakvesve fele dućana i obrtnika se nije skupilo u blizini džamije, stare Sahatkule i drvetom pokrivene čaršije Bezistana, nekadašnjeg veoma živogtrgovačkog centra banjalučke čaršije i šehera. Ova bi mahala živnula zalijepa i ugodna vremena, svijet bi se tisko oko dućana, pazarivalo bi seštogod, a najčešće bi se sokacima sa Hiseta, Pobrđa i Mejdana džematlijeupućivale prema čaršinskoj Govedarnici gdje su salaz'li i sakupljali se iseljaci sa okolnih sela i da prodaju ono što bi don'jeli za prodaju a i usputkupovali ono što im je bilo najpotrebnije gore u brdima. Sa njima jedolazila gomila smetlja od razbucane slame, izgaženog sijena i drugihprljavština što su ostavljala njihova kola i konji.

Neki od dućana su, očito je, bili stari i dotrajali, vrata i ćefenci poje-deni zubom vremena, pendžeri pocrnili a poneki džam polomljen i zal'-jepljen starim nov'nama, požutjelim i izbljedjelim od sunca i vremena, ani većina drugih se nije mogla pofaliti da je mlada ali su svi dućani re-dovno i na vrijeme otvarali svoje ćefenke bez obzira na obrt koji je biou njima. Ispod trošni' i poluotkriti' streha i drvenog krova Bezistanadolijeću ili odlijeću brojni golubovi, guču i prhuću uokolo dok im seponeko perce odvoji i sleti na sasušenu prašinu sokaka ispod njih. Njimase pridružili brojni vrabci koji skakuću oko dućana i prašini sokaka u po-trazi za komadićem hrane koje nejma. Sokaci su uski, tijesni, pomalo za-pušteni, gomile sitnog kamenja i otpadaka rasuto leži uokolo i zasmetau prolazu, vjetar razbacuje sitno smetlje i papire razgoneći ga poćoškovima sokaka i avlija. Poneko pašće proleti poplašeno vikom nar-oda , gazadama dućana i njihovim kalfama.

Parkić:U perivoju nedaleko od Stakine kuće, a odma' ispred kasabske

Mešćeme, stoje dva ogromna stabla šamlipa (kažu da je jedna muška, adruga ženska). S proljeća dok ne olistaju, il' sad u jesen, teško je bilouočiti razliku među njima al' kad u junu, stabla iscvataju, njihova se ra-zlika jasno razabire i vidi u njihovu cvatu. Cvat u jednog stabla je biokrupniji od cvata drugog al' su oba, jednako lijepo mirisali i jednakodonosili prve zarade komšinskoj dječurliji koji bi brali, trpali u njedra iprodavali mirišljive cvjetove za slatkiš, dinar il' ponekad samo aferim pomahalskim kućama. U jesen, kad dođe vrijeme, svo lišće, i neubrani cv-jetovi pretvoreni u male kuglice, leže suhi i svehli po utabanoj travi

Fotografije: Arhiva Šeher Banjaluka

DVI LIPEDVI LIPE


27

Istinita priča o Vehabu i Studencu

malog perivoja ispred čaršinske Mešćeme. Mali perivoj i nekol'ke klupeu njem su bili omiljeno sastajalište komšinske djece.

Mrtvo, opalo i sasušeno lišće ležalo je svuda uokolo po izgaženojtravi, po niskom perivojskom žbunju, na uskoj stazi što se ukrivo opružilaizmeđu dva ćoška; ćoška Stakine kuće i ćoška čaršinske Mešćeme. Izmi-ješano sa sasušenim bobicama lipovog cvata, lišće je navaljalo debelemekahne slojeve po kojima su se mahalska djeca valjala i igrala do kasnou noć. Njihova vriska i galama, igra i valjanje po lišću, čula bi se sve dou akšam dok ih matere ne pozovu u kuću na večeru. Mali perivoj izmeđuStakine kuće i Mešćeme je bilo svakodnevno mjesto njihovi' sastanaka iigre poslije školske nastave.

Okrugla debla ove dvije ostar'le lipe stoje jedan naspram drugog kodva usamljena ihtijara što se slučajno sretoše i sad eglendišu, pa od pusteželje da sa nekim se ispričaju, nikako da se rastanu. Ogromne potamn-jele krošnje, poneđe sasušeni' i ispucali' ogranaka, dizale su se visokoiznad krovova Mešćeme i Stakine kuće zaklinjući pogled iz mahalskogsokaka na vitku, bijelu munaru džamije Ferhadije i zubom vremena na-griženi toranj Sahat kule. Pocrnjele i zahrđale kazaljke sahata zaustavl-jenje u podne il' ponoć ko zna kojeg dana, koje godine i za kakva zemana,al' nije ni važno jer one i sad stoje tako ukočene čuvajući uspomenu nataj vakat i taj zeman. Mali razmak između kazaljki kazuje onom ko ihpogleda da su dvi i da je njihovo podne davno prošlo i tu stalo ukovanovremenom. Podne oko perivoja i krivudavog sokaka je bilo veoma tihoko da je sve izumrlo.

Jastreb:A onda, iz daljine, ko da dolazi iz tog nestalog vakta, sa uskog pros-

tora džamijske munare, dopir'o je slabašan glas mujezina što uči ezan,kazaljke ko da se lagahnim drhatom pomaknuše, ne čuje se njihovpomak, al' to je samo privid jer je jato divljih golubova izletjelo iz otvorana Sahat kuli i razletilo se nebom preplašeno tamnom sjenom jastrebašto mirno kruži visoko gore iznad čaršije skriven i utopljen u siviluoblaka. Iznenadno i glasno klepetanje krila golubova oko tornja Sahatkule ko da bi išaret ostalim 'ticama što su do tada mirno ležale po mem-lastoj ćeramidi mahalskih krovova, pocrnjelim žicama mahalskog osv-jetljenja, glasno ćućoreći skrivene u krošnjama perivojski' lipa, pa i oni

prhnuše u mahnitu letu, prvo dole nisko prema zemlji, a onda visoko gorek nebu, prema iznenadnoj opasnosti što lebdeći kruži iznad njih. I prijeti.Zbunjeno su letjele rasplašene 'tice neko vrijeme, često i u magnovenjumijenjale pravac leta, na lijevo, na desno, čas gore, čas dole, strmoglav'lebi se naglo prema zemlji, a onda bi ponovo uzletjele prema nebu u ovomsuludom i mahnitom plesu života i smrti. Daleka opasnost nadvila se nadpomahnitalim 'ticama, one je letom izazivaju i izbjegavaju, nevino jojprkose, let se pretače iz jednog oblika u drugi, ni jedna 'tica ne zastaje,ne zaostaje, to bi joj smrt označilo. Svjesne il' ne one svojim letom ko darazumiju opasnost koje se nadvila iznad čaršije. I onda ope', iznenada, ičesto, i ko što to biva u životu, niodkud, doletiše dva ogromna, crnagavrana te uz promuklo i oporo graktanje sunovratiše se prema jastrebui čudna, pomalo neravnopravna, bitka započe. Glasna i surova. Rasu seperje od žestine njihovi' sudara, čulo se piskavo kliktanje usamljenogjastreba pomiješano sa pojačanim graktanjem gavrana a na radost dječiji'očiju što su to sve mirno posmatrale sa klupe malog perivoja. Mališan,koji sjedi na drvenoj klupi perivoja, ugleda ogromnog jastreba kako seprevrće i pada prema zemlji. Ko da su to čekali gavrani se sunovratiše zanjim, dječakovo srce zakuca jače, od sreće i dragosti, al' samo za kratko.Ko i svaki lukavi lovac, naviknut na ovakve borbe, jastreb se brzo opo-ravi, ponovo i glasno zaklikta šireći svoja ogromna krila i mirno odletiput Starčevice i Orlovca praćen neprestanim graktanjem prevareni' irazočarani' gavranova. Kako je naglo započelo tako naglo i presta. Svese vrati u učmalu prijašnjicu, ponovo oživjelu prošlost; u sivu studen, umrtvo lišće, u utišani perivoj, u ostarjela stabla lipa, u uski putić, u Stak-inu kuću i u Mešćemu pa i sam sokak iz kojeg je dječak doš'o.

Uplašeni golubovi su kružili iznad sokaka još neko vrijeme, sadamnogo mirniji i staloženiji, let im je bio ravnomjerniji al' još uvijek sčestim promjenama smjera. Smirenije, 'tice ipak na kraju odlučno sletišena mahalske biber krovove. Sve su 'tice bile još uvjek vidljivo uzne-mirene i u strahu. Za trenutak, izduženi' vratova, one su ispitivale okol'nu,traž'le opasnost još uvijek vidno uplašene, zatim su naprav'le nekol'kokrugova po ćeramidi krovova i umir'le se al' svakog trena spremne zaponovni uzlet. I ko što biva u svakoj igri života i smrti ope' se pokazaloda uvijek ima i uvijek će biti oni' što love i oni' koji su lovljeni, a nikadse ne zna kad će i sam lovac postati lovljeni.

Česta i srećom istinita životna priča koja se ponavlja i vri ko


klokotanje vode iz crni' cijevi Studenca u neposrednoj blizini sokaka iMešćeme.

Prestankom klepeta krila golubova što polijegaše po mahalskimkrovovima nad perivoj se ponovo navuče sumorna jesenjska tišina pro-tkana jakim mirisom ćamovine od trinest sevlija što su vrhovima poma-ljale iza taraba Šidine avlije, a sasušeno lišće lipa ras'pano voljom vjetrapo travi perivoja, ponovo poče da podrhtava, sitne kuglice lipova cvatase razletiše uokolo, kotrljanje se nastavljalo, a prepoznatljivim alame-tom vjetra što najavi svoj dolazak i prisustvo, pojača se miris sevlija.Lišće se ponovo poče motati i vrtiti u kovitu vjetra, razleti se uokolo potravi zaustavljajući se ispod dvije ostarjele drvene klupe i pod nogamamršavog dječačića što je sjedio na jednoj od njih.

Dječačić:Nožice dječaka su se nemirno klatile u želji da šutnu nagomilanu

hrpu od lišća, bile su mršave i kratke il' je klupa bila previsoka za kratkenožice malog dječaka pa mu nije uspijevalo da šutne nagomilano lišće ion nekol'ko puta siđe sa klupe i šutnu ga. Lišće bi se onda, uz velikeoblake prašine, razletilo po perivoju vrteći se ponovo onako kako je vje-tar diktir'o. U jednom takvom naletu vjetra, u njegovu ozbiljnu trajanju,nekol'ko listova i suhi' grančica se naglo i nenadno podiže sa trave i po-leti u pravcu dječaka koji to izgleda nije očekiv'o pa se lišće, granje iprašina zabiše svom silinom u dječiju glavu i lice, ko da se sveti za mal-oprijašnje ćuškanje. Jedna tanka grančica, jaka i uporna, ošinu ga po okui on se u nastalom bolu sage i zagnjuri glavu u malešne šake koje sudotad mirno ležale na ogoljelim koljenima. Kad se ispravio, suze iz okanekontrolisano potekoše, vrele i mokre, on naglo podiže desnu ruku, ufatipa zatvori oko, ko da će mu ispasti iz duplje, al' je izgledalo da dječak nijeosjećo nikakvu bol. Onda obrisa suze razmazujući prljavštinu sa ruke podotad čistom i nevinom licu. Na njegovom licu i obrazima ostadežalostan trag dječije želje da obriše suze. Oko ga je klalo i suzilo, onzatim pokuša da ga obriše rukavom svoje karo košulje koja je, ukrivozakopčana, jednim krajem visila preko kratki' dječakovi' hlača. Jesenja

hladnoća čini svoje, njena nadmoćna studen se jasno osjeti u mršavom ti-jelu dječaka, on zadrhta od zime koja za kosti ujeda, ko bol koja dubokozadire.

Na nogama je im'o stare, poderane, sive platnenke iz "Bate", davnokupljene, ostarile i sa rupama na vrhu gdje je vel'ki prst, prljave i boja imse već gubila, jedna dokoljenka, spala i ležala je na članku lijeve noge,umazana već sasušenim blatom, a druga, isto tako prljava, još se držalau mjestu sa čvrsto usukanim i stegnutim čvorom ubačenim u unutrašn-jost dokoljenke. I dok je dječakova ruka nestrpljivim pokretima prelazilapreko oka i obraza, dječija glavica bi se znatiželjno okretala i mutnimpogledom pratila ćošak Mešćeme, ko da nekog iščekuje. Dječakove ze-lene, mačije oči boje Vrbasa, utonule u suze sa razlogom i bez plača, suzekoje su nekontrolisano curile iz oka što ga je grančica opahnula, gubilesu onu znanu, prijašnju boju poprimajući nov, pomućen, mutan sjaj sacrvenilom uokolo. Mutio se dotad bistri dječiji pogled koji je, do maloprije, posmatr'o ono čudo što se na nebu dešavalo, navij'o za gavranove,mrzio jastreba jer je jednom gled'o kako jedan jastreb odnosi njegova di-vljeg goluba sa slomljenim krilom kojeg je on naš'o, hranio i koji jespav'o pod strehom njihove kuće. Ogromnom i nadmoćnom jastrebunikad nije oprostio a sebe krivio što nije čuv'o ranjenog goluba u pros-tranoj šupi iza kuće.

Zamućeni pogled odluta po komšinkim baščama i avlijama, nečujnoklizi niz njegov sokak, sokak i mahalu gdje se rodio i gdje raste, tužnogleda u pocrnjelo granje, ogoljelo, bez lišća i radosti, proljetos je sve iz-gledalo veselo, milo, puno zeleni i života, pogled mu zastade u tamnojsjeni ogromnog debla lipe, njegove tvrde i hrapave površine, mističnoizrezbarene kore sa bezbroj izbočina, jaruga i uvala, grubi' čvorova kojisu stvarali neobične, pomalo strašljive figure i vijuge u kori drveta. Svesu mu figure izgledale čudna i neobična oblika, htio je da ih prepozna, daih razumije, htio je da upozna likove i nijemi govor ostarjele lipe koja jeu kori debla ostavila ubelježene mnoge godine vremena koje je tiho pro-hujalo mimo nje i ostarjele klupe. Nije mu uspijevalo, razočara se iokrenu.

Kraj u idućem broju...

Kultura


Savremena švedska poezija živo je prisutna i na Sara-jevskim danima poezije: prije dvije godine u glavnom graduBiH predstavili su se Marie Silkberg, Per Hansson, IdaBerjel i Johanes Anyuru, a najnoviji susret pjesnika svijeta iBiH bio je u znaku slojevitog i bogatog poetskog opusaLarsa Gustafssona kojem je dodijeljeno visoko priznanjeDruštva pisaca BiH – nagrada »Bosanski stećak«.

»Naš prijatelj Lars Gustafsson nalazi se u samimvrhovima moderne evropske poezije, i mi smo zaista sretni,i počašćeni, da je prihvatio našu međunarodnu nagradu,kao priznanje ne samo svome pjesništvu, nego i cjelokupnojšvedskoj literaturi koja je bogata i cijenjena na ovim liter-arnim prostorima«, rekao je predsjednik Društva pisaca BiH

Dževad Karahasan. »Poetska riječ Larsa Gustafssona dalaje poseban pečat ovogodišnjim, već 54. danima poezije kojisu, i pored finansijskih teškoća, imali svoje vrhove, pamožemo biti zadovoljni.«

Lars Gustafsson nije, nažalost, krajem oktobra mogaodoći u Sarajevo, pa je ovo priznanje u njegovo ime primilapredstavnica Švedske ambasade Kristina Bergman,izražavajući radost što među njenom zemljom i BiH postoje iknjiževni mostovi.

Nekoliko Gustafssonovih pjesama, u prijevodu Tanović,objavit ćemo u narednom, svečanom broju našeg magaz-ina, a sad donosimo njegovu pjesmu »Zapis na kamenu«.

Književni mostovi

»BOSANSKI STEĆAK« ŠVEDSKOM PJESNIKU

Nagrada Društva pisaca BiH dodijeljena Larsu Gustafssonu, čiji sti-hovi spadaju u same vrhove savremene evropske poezije

ZAPIS NA KAMENU

»U kamen sam se pretvorio, a moja bol je ostala.«Treba to prevesti. Ali u koji jezik? I kako?

Od mene su tražili da to prevedem. To i samo traži da se prevede,kao da nije već napisano. Postoje li druge riječi?

Sve je već napisano. Istim slovima.

Sa švedskog prevela: Ulvija TANOVIĆ

21. susret Banjalučana: Halmstad, 17. oktobra 2015.

PAMTITE I OVAJ DANFoto: Goran MULAHUSIĆ

Behar Göteborg

Hor "Zelena Rijeka" Örebro"Ljiljan" Motala Vrhunski kvalitet: Aida Jaran-Bilanović

Hor ilahija i kasida "Zemzem" Halmstad

Sadeta Sokol Växjö Idriz Saltagić London

Šemso Avdić Norrköping Melkina Filipović Motala

Mirsad Omerbašić Örebro Azra Avdagić Motala Admira Kazlagić Norrköping i Mirsad Mahmutović ÖrebroTomislav Ljevak Halmstad

Na našem proputovanju kroz Regiju Halland bilismo, Goran i ja, i u jednom od najljepših gradovau Švedskoj, Falkenbergu. Ova bogata opština isam grad zadivljuju kako svojom fantastičnomprirodom, tako i izuzetno lijepim građevinama,dugim pješčanim plažama i susretljivimgrađanima. Vrijeme je bilo čudesno, grad prepunturista i činilo nam se da smo negdje u Španiji iliItaliji. Goranove odlične fotografije to potvrđuju, isigurno je da ćemo se kad-tad uputiti ponovo uove krajeve.

GRAD NA ZAPADNOGRAD NA ZAPADNO

Foto: Goran Mulahusić

Putujući Švedskom: Falkenberg


Fakta

Grad Falkenberg je smješten na zapadnoj švedskoj obali, gdjese rijeka Ätran, duga 243 km, ulijeva u veliki morski zaljev Katte-gatt. Kroz ovu opštinu prolazi važni autoput E6/E20 koji povezujeKopenhagen, Malmo, Geteborg i Oslo. Tako važna saobraćajnica jeuveliko doprinijela ubrzanom privrednom, kulturnom i sportskomrazvoju ove sredine. Opština se prostire na 1156 km² i ima 42.754stanovnika, a 54. je po veličini među 290 opština u Švedskoj. Samgrad ima oko 21.000 stanovnika.

Zanimljivo je spomenuti da je ovo četvrta opština po brojustanovnika u regiji Halland, ali da je najveća po svojoj površini.Komunalnom reformom 1971. godine osnovana je opština Falken-berg sa sadašnjim geografskim i političkim oblikom. U zadnjih 17godina ovom komunom vlada građanska alijansa. Komunalnigodišnji budžet je 2,3 milijarde kruna, komunalni porez je 21,10 %,regionalni je 10,82 %, a ukupni 31,92 %. U gradu postoje dvijegimnazije i šest osnovnih škola, mnogo vrtića, bolnica, gradske am-bulante, muzeji, hoteli, restorani, rekreacioni centri i bogata kul-turna i sportska ponuda koji upotpunjuju i obogaćuju blagostanjekoje se može vidjeti i osjetiti na svakom koraku.

Historija

Grad Falkenberg pod ovim imenom se prvi put spominje u 12.vijeku, i u to vrijeme je bio pod danskom upravom. U to vrijemeFalkenberg je bio upravno središte regije. Grad je imao veliki dvo-rac gdje je bila smještena uprava, ali ga je kasnije uništila vojskaEngelbrekt Engelbrektssona, i od tada je grad izgubio svoju važnupoziciju. Stanovništvo se bavilo uglavnom ribolovom i poljoprivre-dom sve do polovine 18. vijeka, kada je počela industralizacija naovim područjima. Falkenberg, međutim, nije bio grad sve do 1558.godine, kada je dobio svoj prvi privilegijski status i gradskupovelju. Sedam godina kasnije, 1565., grad su ponovo spalile trupedanskog kralja Erika XIV. Područje oko Falkenberga pak imamnogo dužu istoriju od toga. Već za vrijeme Vendela perioda (400.-800. stoljeća) bilo je ljudi u tom području. Nekoliko nalaza iz togvremena to potvrđuje, naročito u područjima oko Slöinge, Koinge,Stafsinge i Vessige. Slöinge je jedno od najvećih otkrića u Šved-skoj, sa zlatnim ljudskim i životinjskim figurama iz tog doba, inačetipičnim za nordijske zemlje. Oko 900. godine, Falkenberg postajevažno trgovačko središte. U gradu je pronađeno mnogo dragoc-jenosti, uključujući i mnogo srebrnjaka iz vikinškog doba.

Na početku 14. stoljeća grad je obogaćen svojim jezgrom i svLaurentius Crkvom. U 1500-im godinama bilo je naređeno da segrađani Falkenberga presele u Halmstad. Međutim, mnogi su toodbili i grad je uspio da preživi. 1660. godine grad je izgubio svojstapelrätt, tj. pravo da trguje sa drugim zemljama, i to je bio velikiudarac za napredak Falkenberga. Bila su to teška vremena koja sutrajala sve do 1866. kada je grad napokon dobio sva prava za slo-bodnu trgovinu. Oko 1750. godine je izgrađen kameni Tullbron –

Pripremio: Mirsad Filipović

OJ OBALIOJ OBALI


Carinski most koji je još uvijek važan orijentir u gradu. Gradskavijećnica, koja stoji i danas, završena je1826. godine, ali bilo je iviše bivših Gradskih vijećnica koje su u ratovima uništene.

Privreda

Privreda je u Falkenbergu evoluirala kroz sve ove godine. Ulovlososa bio je važna okosnica ekonomskog razvoja grada, i to već1500-ih. Mnogo puta je rečeno da losos iz ovih krajeva važi kaonajbolji na zapadnoj obali. Godine 1896. osnovan je Brewery Com-pany Falken koji je od tada jedan od najvećih poslodavaca u gradu.Već početkom 19. vijeka razvija se turizam, što je rezultiralo,između ostalog, izgradnjom (1937.) godine onog što je danas poz-nato kao Hotel Strandbaden. Privredna zajednica ima veliki poten-cijal i uspješan mali biznis. Postoji visok poduzetnički duh u gradui ovdje je prisutno mnogo novih modernih kompanija. U posljed-njih nekoliko godina poboljšana je komunikacija, a novetehnologije i inovacije su sve više u fokusu. Danas su ovdje najvećiposlodavci, uz samu komunu sa više od 2600 zaposlenih, Netto,Carlsberg, Falkenberg laxrökeri, Arla Fodds, Vin&Sprit, SCA, Spe-cialkarosser i Greif .... Najveći poslodavac u opštini je Gekås uUllaredu, najveće trgovačko središte u Švedskoj koje privlači hil-jade ljudi svake godine. Dok nastaje ovaj tekst, teku pripreme zaposjetu našeg udruženja ovom značajnom trgovačkom središtu,udaljenom 280 km od Motale. Turizam je također velika okosnica uekonomskom razvoju ove komune.

Atrakcije u Falkenbergu

Falkenberg je popularno turističko mjesto s puno znamenitosti iatrakcija i stvarno je vrijedno posjetiti ga. Carinski most – Tull-bron u Falkenberg-u je jedno od najpoznatijih gradskih objekata.Most je sagrađen sredinom 1700. i dizajnirao ga je arhitekt CarlHarleman. Most, koji je obnovljen nekoliko puta od 1700., i daljeje u upotrebi i oko 3.000 vozila pređe ga svakog dana. Sjedećipored njega, na ostacima starog dvorca, primijetili smo masu bicik-lista i pješaka koji su prelazili most upućujući se u druge dijelovegrada. Ime je dobio zbog toga što je sve do 1914. trebalo platiti car-inu za prijelaz. Most je u više navrata bio imenovan kao najljepšikameni most u Švedskoj. Označen je i zaštićen kao švedski povi-jesni objekat.

St. Laurentius Crkva je najstarija crkva Falkenberg-a.Izgrađena je u toku 1300. godine, a zatim rasla u srednjem vijeku.Crkva je izgorjela u nordijskom Sedmogodišnjeg ratu, ali je ob-novljena kasnije, na zadovoljstvo građana. Crkveni toranj je dodanu 1787., a plafon u 1739. Krajem 1800. sagrađena je nova impre-sivna i lijepa crkva u Falkenbergu, a St. Laurentius crkva je dobilanovu prosvjetnu ulogu. Tu se se održavala predavanja i koncerti, a1922. godine je uklonjena oprema za gimnastiku i crkva je obnovl-jena. Prilikom restauracije su pronađeni drevni murali iz 15. Vijeka,

a na zidovima i plafonu više slika. Danas je ova srednjovjekovnacrkvena zgrada u funkciji kao redovna crkva.

Stari grad Falkenberg je drevni grad koji vuče korijene izranog srednjeg vijeka. Duž zapadne obale rijeke Ätran grad se god-inama širio, a izgradnjom kameno popločanih ulica grad je dobioposeban šarm. Oko Sv Laurentius crkve je raslo srce grada. Tu jebila škola, gradska vijećnica, župni dvor i gradski trg. U ulicama semogu vidjeti i veoma očuvane drvene kuće iz 18.vijeka. U jednu odtih starih drvenih kuća smješten je Falkenberg Hembygdsmuseum.

Olympia Photography Museum se nalazi u starom kinu, za-pravo Falkenberg prvom iz 1912. godine. Tu se mogu naći stari fo-toaparati i kamere iz svih različitih epoha, i puno uzbudljivihfotografija iz fotografske umjetnosti. Također se ovdje održavaju ipovremene izložbe.

Törngrens keramika je najstarija keramička djelatnost u gradui počela je davne 1786. Keramika je i danas jedna od drevnih dje-latnosti i ova radionica je najstarija očuvana u cijeloj Europi. Onaje i dalje u vlasništvu porodice, i sada je vodi već sedma generacijaiz porodice Törngren.

Falkenberg plaže su zaštitni znak modernije historije ovoggrada. U gradu ima više od 13 kilometara šljunčane plaže i joščetiri kilometra stjenovite obale. Plažama upravlja opština i svakupališta, toaleti i svlačionice su gradske. Najveća i najpopularnijaplaža je Skrea, gdje se nalazi 250 metara duga velika drvena plat-forma i stepenice za vodu. Skrea plaža duga je dva kilometra i dužplaže je mnogo restorana, kafića i kioska. Popularne plaže su jošGlommen i Rosendal. U samom gradu je dugo bila popularnozatvoreno gradsko kupalište koje je sad jedno od kulturnih gradskihsredišta.

Sport je veoma popularan u ovoj opštini i nekoliko sportskihekipa se natječe na vrhunskom nivou. Jedan od najpoznatijih grad-skih klubova su fudbalski tim, Falkenbergs FF. Klub je osnovan1928. godine, 3. januara. Najpoznatiji igrači iz ovog kluba su inter-nacionalci Pär Zetteberg, Rutger Backe i Magnus Svensson. Odbo-jka, rukomet, tenis i stolni tenis imaju prvoligaše, a najpoznatijisportista je ipak Stellan Bengtsson, svjetski i evropski prvak u stol-nom tenisu, kojeg se i mi dobro sjećamo iz njegovih obračuna saŠurbekom i Stipančićem.

Kultura je veoma važan segment u životu ove komune. Ugradu se redovno održavaju različite kulturne djelatnosti, izložbe iprezentacije, a djeluje i oko 400 raznih volonterskih udruženja. Izovog grada su potekli poznati kulturnjaci, glumci Annika Anders-son, Jojje Jönsson, Krister Classon, književnici Carl-Johan Vallgreni Nina Björk, poznata rock grupa Sonic Syndicate i drugi.

Bad Hus - Gradsko zatvoreno kupalište Skrea Strand - Skrea plaža

Tullbron - Carinski most Rijeka Ätran je popularno mjesto za mušičarenje

U ovoj slastičarni se prodaje 500 vrsta sladoleda

Farma lama u Agerörs GårdGamla stan - Stari grad

Falkenberg kzrka - crkva otvorena 1892. godine

St. Laurenius kyrka - crkva


Mišo, Milorad, Kantar bio je istaknuti politički i sportski radnikrodne Banje Luke. Poslije završetka Veterinarskog fakulteta radio je uStričićima, rodnom selu Petra Kočić, a zatim u Laktašima. U ovomnekadašnjem predgrađu Banje Luke postao je poznati politički radniki, stekavši povjerenje odbornika, postao i predsjednik općine Laktaši.Za njega kažu da je utemeljitelj današnjeg izgleda ovog mjesta, pogo-tovo centra.

Po završetku predsjedikovanja u općini Laktaši postavljen je za di-rektora banjalučkog preduzeća „Stočar“ koje se bavilo otkupom i pro-dajom mesa i mesnih proizvoda. Ubrzo je postao i predsjednikNogometnog kluba BSK, a po isteku mandata u BSK-u postao je pred-sjednik Ženskog košarkaškog kluba „Mladi Krajišnik“. Bio je članmnogih sportskih foruma koje su tada djelovale na nivou Bosne iHercegovine.

PISMA NEZADOVOLJNIH KUPACA

Sjećamo se njegove priče o osmogodišnjem 'direktovanju' u„Stočaru“:

„Bio sam sretan što sam postao direktor preduzeća koje ima„mnogo zajedničkog“ sa veterinarstvom jer sam volio posao za kojegsam se školovao. Prve mjesece mog rukovođenja u „Stočaru posvetiosam analizi kako što uspješnije poslovati i urediti prodavnice kojih jebilo u skoro svim mjestima Bosanske Krajine, ali i upoznavanjuposlovođa većih prodavnica. Svima sam skretao pažnju da buduljubazni prema kupcima. Odmicali su mjeseci mog rada u novoj firmi,a na moj stol donosili su sve veći broj pisama nezadovoljnih kupaca.Ni postupci članova interne kontrole, ni kazne koje sam kao direktormogao izreći, nisu davale željene rezultate. Nekoliko puta su članoviRadničkog savjeta raspravljali o „mesarima dugih ruku“, donosiliodređene mjere, ali sve je ostajalo po starom. Pisma u kojima se kupcižale stizala su u sve većem broju. Organizovao sam nekoliko sastanaka

KRADITE, MOLIM VAS, ALI...

Piše: Kemal COCO

Zašto je Milorad, Mišo Kantar, dugogodišnjidirektor „Stočara“, molio svoje mesare dakradu, ali što manje - Kasim Kapo naivac usvemu

Tako je to bilo (2)sa poslovođama mesnica, pokazivao im pisma. Oni su obećavali da ćese stanje popraviti, ali od toga nije bilo ništa.

Kada mi je sekretarica jednog jutra donijela „naramak“ pisama,zamolio sam je da mi uspostavi vezu sa direktorom klaonice veteri-narom Zlatkom Talićem. Pitao sam tada Zlatka da li ima tridesetakmesara koji bi mogli raditi u prodavnicama. Kada sam dobio potvrdanodgovor, pozvao sam ih na razgovor i rekao da će oni dobiti rješenjaza rad u prodavnicama. Tako sam i uradio. Poslovođe mesnica prem-jestio sam na rad u klaonicu, a mesara iz klaonice u prodavnice. Nas-tao je period mog najljepšeg boravka u „Stočaru“. Bilo je dana kadanije stizalo ni jedno pismo. Moram priznati da sam se tada sam sebipočeo “diviti“ govoreći da sam izmislio recept kako stati lopovima ukraj. Ali ne lezi vraže. Pisma ponovo počeše stizati i, čini mi se, uvećem broju nego ranije. I opet sve procedure ponovo. Interna kon-trola, moje kazne, upozorenja Radničkog savjeta. Imao sam i nekolikosastanaka sa „novim poslovođama“, dobivao od njih obećanja , alipisma su i dalje stizala i žalbe građana na rad zaposlenih u mesnicama.Jednog dana odlučim da sakupim pisma koje dobivam. Za pet, šestdana bila ih je cijela vreća.

Pozovem sve poslovođe na sastanak, na stol istresem sva pisma ikažem im šta u njima piše. U početku je bilo komentara da su sve laži,da ima ljudi koji samo pisma pišu, da su oni ispravni i tome slično...Baš na tom sastanku u jednom trenutku jedan od prisutnih koji je biopolupijan, zatraži riječ.

„Druže direktore, što da ja budem budala i da nemam ništa. Onajmesar koji je prije mene radio u prodavnici gdje ja sada radim imakuću, auto, vikendicu. Nije on ništa pametniji od mene...“

„KRADITE, ALI ŠTO MANJE...“

Tek tada sam shvatio da nove poslovođe žele imati što imaju i oni

koji su radili prije njih i da nemilice uzimaju od kupaca. I ponovnorazgovori sa Zlatkom i nova rješenja. „Stare poslovođe“ ponovo vra-tim na njihova ranija radna mjesta, a nove u klaonicu. Tada sam sanovim - starim poslovođama održao sastanak i otvoreno im rekao.

„Molim vas, kradite, ali što manje. Nemojte krasti od kupaca kojikupuju po pola kilograma i manje mesa nego...“

Dali su obećanje kojeg su se, uglavnom, pridržavali. Bilo je i tadapisama, ali veoma rijetko i uglavnom su ih pisali „profesionalni piscipisama“ čija su imena i prezimena znale poslovođe pa su ih namjernopotkradali...“

KASIM KAPO SVIJETAO PRIMJER

Moram priznati da jedan poslovođa nije otišao na rad u klaonicu.Bio je u to vrijeme poznati i priznati slikar - naivac Kasim Kapo. Nazidovima mesnice u kojoj je on bio poslovođa bile su izložene njegoveslike. Znam da je mnoge slike poklanjao mušterijama i da je volio raz-govarati sa ljubiteljima naivnog slikarstva. Nikada na njegov rad nijestiglo bilo kakvo „optužujuće“ pismo. Dobro se sjećam da je stiglonekoliko pisama, ali u kojima kupci hvale rad ovog čovjeka. Sjećam sei jedne sjednice Radničkog savjeta na kojoj je raspravljala molba ovogumjetnika koji je tražio sredstva da uokviri slike za izložbu koju jepripremao. Ostala mi je u pamćenju i diskusija jednog njegovog kolege– poslovođe. Sjedio je u posljednjem redu i glasno rekao „Dajte mu ko-liko traži kada je toliko naivan i u životu i u slikanju. Toliko godinaposlovođa mesnice, a nema novaca za okvire. Baš ga je Bog stvorionaivnim“. Taj čovjek je na sjednicu Radničkog savjeta došao u novom„stojadinu“ (nekada popularni automobil) Moram još naglasiti da jeKasim Kapo bio jedini poslovođa u „Stočaru“ koji nije imao ni auto,ni kuću ili vikendicu. Zato je imao ono što njegove ostale kolege nisuimali - čist obraz.“

Švedska: +46(0) 73 65 90 916, +46(0) 36 13 49 13Bosna: +387(0) 66 13 92 39 AGENCIJA, +387(0) 66 79 97 66 BUS

38

Nykterhetsrörelsens bildningsverksamhet,NBV, är landets äldsta studieförbund och är par-tipolitiskt neutralt och religiöst obundet och haren historia som sträcker sig tillbaka till 1894 dåIOGT:s studieförbund bildades. NBVs verk-samhet grundar sig på ett demokratiskt folk-bildnigsperspektiv och är ett studieförbund föralla. Vi tror på bildning som grund för samhälls-

förändring och finns över hela landet. NBV villge människor möjlighet att utvecklas och därförutgår vi i all vår verksamhet från studiecirklar,föreläsningar och kultur i olika former som ettverktyg för positiv förändring. NBV ägs av 20medlemsorganisationer, bland dem finns IOGT-NTO, JUNIS, NSF MHF, UNF, KRIS, UNGAKRIS, BHRF och BIS

39

Ideologiska fokusområdenI verksamheten speglas vår bakgrund och

koppling till medlemsorganisationerna i fyraideologiska fokusområden.

Folkhälsa, Integration, Intrenationelltoch Alkohol och andra droger

FolkhälsaVi vill inspireratill hälsosamma val. Vi vill

också skapa förutsättningar för detta, både påindivid- och samhällsnivå. Folkhälsa handlarom hela befolkningens hälsotillstånd, att skapagynnsamma förutsättningar och miljöer - so-cialt, kulturellt, fysiskt, politiskt, ekonomisktoch emotionellt. Studiecirkeln kan i sig just varaen mötesplats för detta. I studiecirkeln ges ocksåmöjlighet att utveckla de egna hälsosammavalen kring hur vi umgås, motionerar, äter, löserkonflikter och väljer våra intressen. Vad är vik-tigt för dig? Låt dig inspireras av Självkänsla nu,Vänskapskoden och andra upplyftande materialtillsammans med andra.

IntegrationI mötet mellan olika grupper av människor -

mellan generationer, kulturer och åldrar kan in-tegrationen ta form. Detta kan ske när vi tar tilloss av andras erfarenheter och vågar rubba våratankar, åsikter och vanor.

För oss är dessa möten viktiga. Därförvärnar vi om en mångfald i vår verksamhet.Detta märks särskilt genom våra medlemsor-ganisationer med dess olika bakgrunder, som tex de traditionella nykterhetsorganisationerna,Kriminellas Revansch i Samhället och flerabosniska organisationer. Det märks ocksågenom vår personal som besitter unika kun-skaper utifrån den mångfald som deras bak-grunder utgör. I mångfalden öppnar sig nyamöjligheter, men också nya utmaningar. Vi harstudiecirklar för de flesta.

InternationelltUtifrån ett globalt perspektiv vill vi verka

för ett lokalt engagemang. Vi har genom årenhaft en rad studiesatsningar med internationellprägel såsom Schyst resande och Världens vat-ten - vårt vatten. Genom kunskap och engage-mang kan vi åstadkomma förändringar även iandra delar av världen. Vill du vara med ochförändra världen? Ta då hjälp av 100 sätt atträdda världen,Världens baksmälla ellerTorsksverige. Engagera dig för en bättre miljömed hjälp av våra studiematerial! Vårt kontor iBryssel har inspirerat många till fortsatt en-gagemang för en bättre värld.

Alkohol och andra drogerVi vill verka för människors delaktighet i

samhället. Eftersom alkohol och andra drogerkan vara hinder för detta, vill vi inspirera tilldrogfria miljöer. När Sveriges befolkning höllpå att supa ihjäl sig på 1800-talet bildades nyk-terhetsrörelsen som en motpol till fattigdom ochpassivisering.I Sverige lever vart femte barn,

385 000, i familjer som har en riskfylld alko-holkonsumtion. Förutom det mänskliga lidan-det kostar missbruk och beroende samhället 150miljarder kronor, enligt den statliga missbruk-sutredningen 2011. Vi vill tillsammans med våramedlemsorganisationer verka för drogfriamiljöer, där människor kan utbyta tankar, idéeroch inspireras till att förverkliga sina drömmar.

Nära dig och EuropaNBV har kontor över hela landet, och i

Bryssel. Vårt Brysselkontor är en plattform förfolkbildning och politiskt påverkansarbete iBryssel för våra medlemsorganisationer, men ärockså en resurs för föreningar och andra somvill lära sig mer om EU-politik.

NBV in EnglishThe Educational Association of the sobriety

movement, a study circle association workingwith non-formal adult education, welcomeseveryone regardless of their religion and politi-cal belief. NBV informs, lectures and arrangesstudy circles. The goal is to help people to learnand to grow as individuals. We believe thatchange is crucial for a society’s wellbeing. NBVhas taken a stand, we want to be a force ofchange in the society. We offer dynamic per-spectives. Our activity is broad, with study cir-cles about everything from the internet tolifestyle issues.The NBV is a part of the sobri-ety movement in Sweden and therefore worksfor a world free from alcohol and other drugs.

Meetings and exchanges of knowledgeIn order to have an open mind towards those

who are different from oneself, knowledge iscrucial. NBV offers a meeting ground for peopleto exchange views, experiences and knowledge.NBV brings people together and bases it’s edu-cation of people on tolerance and a respect forthe fact that everybody is different. NBV alsoencourages individual thinking. NBV believesthat all people are equal in value and shouldhave equal rights to influence, no matter ofwhich religion they admit to nor where they arefrom.

Member organizationsNBV consists of 20 member organization,

all working for sobriety but each of them with adifferent perspective and different methods.Some of the organizations focus on youth, otheron different professions and some is open foreveryone who wishes to join.

Non formal adult education - study cir-cles

The study circle is the most powerful tool ofNBV. Inspired by our study materials, a film oreachother the participants can come to new in-sights thanks to lively discussions and reflec-tion.

Four main issuesNBV is a part of the Swedish sobriety

movement and deals a lot with sobriety and drug

issues but also with others. The work is dividedbetween four main issues.

Alcohol and other drugsIn a society where the alcohol consumption

is way too high and too many have tested nar-cotics and have experienced addiction andabuse, NBV offers study circles, lectures andother activities about alcohol and other drugs.Our goal is a society free from alcohol and otherdrugs, curiosity about the sobriety movementand more drug free places.

Public healthToo many people are suffering from lives

filled with stress. We have to learn how to findthe way to a healthy life, to break old patternsand to appreciate life. NBV strives to activateboth body and brain.

Our organization is built upon meetings ofpeople. By discussions about other cultures andexperiences we are given new perspectives onordinary things in our everyday life. Integrationis not about differences, it’s about buildingbridges between people, cultures and religions.NBV want to be a part of those meetings andcontribute to equal opportunities for everyone!

InternationalNBV thinks globally but act locally with a

range of different projects, like for example”Democracy throughout the world”, ”A worldof forest” and ”water”. In a world of globalisa-tion NBV wants to focus on people, culture andpolitics around the world. NBV also wishes toinfluence the European Union. With an office inBrussels we are there where the decisions aremade. To influence we want to create allianceswith others who share our goals and we discusswith the decisions makers about our main is-sues. At the office we receive groups from Swe-den wanting to learn more about the EU. We canarrange group meetings with politicians and wehave an assistant stationed there to representNBV and the Swedish sobriety movement ondifferent meetings and gatherings.

Š E H E RBANJA LUKA40 Š E H E RBANJA LUKA

Kolumna

(Tokom kratke posjete zavičaju, šetajućiobalom svog djetinjstva, nekog praskozorja,pored Bosne, skicirao utiske M.H.)

Nigdje nema proljeća kao u Bosni. Zaustavl-jeno nekim skrivenim čuvstom prirode, ovo jeposebno, možda zato i kasni.

Luke. Priobalnim poljem, obično u ovo vri-jeme preoranim toplim ljupkim oranicama, još nisuprošli ratari, ni adom ribari. Vrbe stidljivo otkri-vaju prve nježnozelene pupove, elegična poemaoprirođenog pathosa tragičkog, u iskonskoj ljepotistvaranja. Opravdavajući razlog sujevjerja, kaoneka mala čudna crna sfinga, na goloj i mokrojgrani divljeg kestena, jedini živi znamen jutra,zadrijemala čuči promrzla vrana. I Grad spava, aVisočica, još s bijelim biljezima zime, i samasnena, do pola je sklupčana pod indigo-šafrankapom nepomičnog velikog oblaka. Nikad nijebilo tako pusto i tiho. Vode znaju razlog, pamte.Mirišu na razorni lom, spremne na priču o ob-novljenom zlu, počinjenom opet, po ko zna kojiput, zemlji Dobrih. Zasnježeni, hladni, preturaju selijeno klobučavi valovi, otpuštajući sitne lelujavepramenove pare i bude slike nepreboljenog bola ižala. Prozirnom, treperavom, lebdećem, tananomtepihu magle nad rijekom, polijeću u susret misli opravdi. Ima li pravde? Gdje se kriju korijeni zla?

Nije li ova Planeta jedna od onih (prema najstari-joj vedskoj tradiciji ima ih dvadeset osam) na kojojduše ispaštaju sve svoje pragrijehe? Morali bi bitiu pravu bogumilski dualisti u pogledu zemnog,propadljivog, smrtnog, i zlog, u čovjeku. Ipak, sig-urno je, majčice Bosno, da uplivom tvoje milosti,u Bosancu prevladava Dobro. Ono prvo, zlo, komnevoljno i tek u krajnjoj bijedi neizdrživogpoložaja zbog ataka na slobodu pribjegava i tvojsin, kao odgovor na zlo, pro govoriće jedino usamoodbrani, kao posljedica duboke patnje i tr-pljenja uzastopno činjene ne sreće.

Nasilje vodi u kontranasilje, pri čemu se čestogube granice, namjerno zamagljuju uzroci, kriv-otvore činjenice i teze o izvorištu destrukcije, te senerijetko maliciozno izjednačavaju agresori i žrtve.U pitanju je i zaborav Poruke Tvorca: Ne ubij! Neliši života nikoga i ništa, i ne pričini mu bol, jernjegov bol, postaće tvoj vlastiti.

Rat je strašan, pretvara u ubice i one kojinikada nisu ni pomišljali da će postati. Naravno,nije isto braniti svoj kućni prag, i nasrnuti na tuđi.Ipak, i u ratu, čovjek se mora oslanjati na razum,proporciju, mjeru, tradiciju, zakone, moral i sav-jest. Ako na barbarstvo odgovori istim, samo gaovjekovječuje i pruža mu alibi da se ponovi. Krv jeloš sluga, a govorljiv svjedok.

Napali su te bezdušno, podmuklo. Neodržive

su bilo kakve dileme u pogledu toga ko je počeo is kakvim ciljem. Možda pojam genocida treba re-definirati, genocida ima raznih. Ali, ako se proma-tra povijesni kontinuitet progona, svirepih mučenjai ubijanja Bogumila, i ponavljanje istog premaodanima tebi, 1941., 1992., onda se može i morakonstatirati da genocidna doktrina zatiranja Dobrihnikada nije iskorijenjena. Pod krinkom zaštitesvoje duhovnosti, u stvari, krstaškog monstrum-skog kripto-naci-etniciteta, krio se zločin s predu-mišljajem protiv čovječnosti. Utoliko je rat vođenprotiv naroda i pojedinaca stalih uz tvoje ime,genocidan.

Ostaje samo jedna “sitnica”: Ni za koga, akopostoje indicije da je ličnim zlodjelom, izdajom,pogrešnim komandama i odlukama, sam iniciraonegativnu reakciju protivnika i prozrokovao nabilo kojoj strani nepotrebne žrtve, za njega se netreba ishitreno, i pored najbolje namjere, stavljatiruka u vatru. Za svaku izgubljenu, napaćenu,povrijeđenu dušu, postoji konkretan krivac i nje-gova osuda mora biti konkretna, javna, nepris-trasna. Samo tako što će putem dosljedno iprincipijelno provedene kazne, svim prestupnicimaunutar svojih redova, suditi sam narod, može seobezbijediti kretanje ka zdravom društvu. Umjestoda jatački krije svoje zlikovce, narod treba težitimentalnoj katarzi. Prestupnike ili mora sankcioni-

BOSNO, ZEMLJO DOBRIH!– Ontološka i kulturološka bit bića Bosanaca i Bosne –

PPiiššee:: MMaarrjjaann HHaajjnnaall

Foto: Goran MULAHUSIĆ

41

Kolumnarati sam, što je ujedno i najbolje, ili ih izručiti stranikojoj su dotični neopravdano nanijeli bilo kojioblik materijalne ili duhovne štete. U protivnom,neobuzdanost lišena moralnog nadzora, uvijek ćenositi štetni potencijal uperen protiv vlastitogkolektiviteta. Država s uređenim jurisdikcijskimaparatom može pretendovati na povlašten status ičlanstvo u određenim međuna rodnim zajednicamai savezima. Sve drugo biće neizvjesno, recidivno,kratkoročno, inklinirajuće kulturnom, ekonom-skom i politi čkom kolapsu.

Ostaju preteška pitanja: Da li je pacifizamprevaziđen? Ima li i dalje nade i razloga zavjerovanje da se međureligijski i etnički sukobimogu prevladati? Koliko sukobljene strane vjerujuu dijalog i pomirenje? Napokon, najvažnije pitanjeza sve Bosance: Zašto su (većina) tako brzo odba-cili osnovne principe bogumilske eko-humanosti(vegetarijanstvo), i zašto toliko nepopravljivouporno odbijaju da ih ponovo prihvate kao svoje?

Sigurnu branu pred prodorom zla predstavljasposobnost sagledavanja vlastitih propusta, iskrenaspremnost na samokritiku i korekciju izbora.

***Ima li Bosanca da je srećan van Bosne? Oni

koji ne shvataju, Bosno, majko, gubitak spona satvojim nebom, planinskim travama, divljim jago-dama, oskorušama, vodenicama, nazivaju to nos-talgijom. Besmislica! Ne znaju šta je “svjesniinstinkt” pripadanja. Lososi ne zaboravljaju me -lodiju bistrih slapova u kojima ugledaše svoj ve -ličanstveni i okrutni vodeni svijet, pun iskušenja ismrtnih prijetnji, i nema prepreke koju neće savla-dati da im se vrate i produže svoju vrstu na istommjestu. Samo malobrojni uspijevaju. Ostale će po-hvatati, a pred kraj će se boriti i međusobno. Zovopstanka. Isto je sa čovjekom bosanskim. Ne mo -že i neće da zaboravi magični magnetizam svojihvoda, sjenu i šum stoljetnih hrastova, livade s plas-tovima, paletu svitanja, opojno-čarobnu vizualnui mirisnu moć latica nježnog behara što pahuljastolepršajući ka tlu podsjećaju na krhku prolaznost iprivremenost. Može li Dobri, i da hoće, zaboravitiprve tajne, čari akšam-sevdaha suptilno prelivenogu neponovljivu pjesmu sevdalinku, može li ičimzamijeniti kruh svog zavičaja, svoj grumen zemljena kom je proklasao žitni klas? Zar je sva ta sve-tost, – sažeta u natčulnu relikviju života, postalasupstancom božanske duše bosanske, – tek nekaodurno isprazna “nostalgija”!?

Nostalgija nije kategorija adekvatna promišl-janju neprisutnosti. Egzil je metaforički supstratdoživljaja praznine. Ne mora se biti lišen slobodeda bi se fizičkim tijelom prožeo vakuum pro-mašene svakodnevnice. Prodajni mega-centri, dig-italizirane crpke duševne snage, vještačka plućavelegradova, silikonizacija, plastifikacija, sinteti -čka i genetski modificirana hrana… vode tra -nsmetafizičkom stanju patološke praznine ibezosjećajnosti.

Otkud praznina? Kakav je ontološki lommorao se dogoditi u biću vremena da bi se pomje-rio tvoj autentični endemski Egzistat iz orbite ukojoj jedino zna i može biti to što jeste?

Gdje se izgubi tvoj rasni prirodni Bosanac?U ontološkom čvorištu bivanja, bosanskom

Egzistatu je ljubav primarna manifestacija ljud-skosti. Budnost pradoživljaja ekstatičkog bivstvapretvorena je, kao nigdje, u stil života. A on jeopet, s Bogumilima, vezan za Indiju i Perziju, iz

kojih se proširio na Levant i Balkan, južnim krilomstigao do mavarske Malage, Granade, Kordobe,Sevilje, Toleda, udružio sa sefardskim ladino-melosom i pomiješan s njim opet se vratio uBosnu. Obogaćen kulturama svih ovih podneblja,u sveprožimajućoj dokolici, Bosanac nikud nežuri, svjestan prolaznosti. Čemu trčanje kroz lje-potu?

***Osim da voli svoju zemlju, dobre ljude oko

sebe, da ispoljava rijetko viđenu gostoprimljivost,Bosanac, svjestan prednosti i kritičnosti svogpoložaja u centru Europe, uvijek je spreman na sol-idarnost, kompromis i prevazilaženje uzrokapričinjenih mu nepravdi. Jer, na meti svih, najčešćeje bio gubitnik. Nažalost, demagoškim supsti-tuiranjem dobročinstva, rimo-austro-tursko-rusko…inim intervencijama i podsticanjemasimilacija, u stvari, razdora, nametnuta mu je iobaveza da prašta. Kome i zašto? Manijakalnimdiktatorima, regentima, papama, i Nemanjama, zasilovanje države, prirode, žena, jezika…?

Suviše su mu zla nanijeli da bi vjerovao kakokrivac i sedamdeset sedam puta (baš toliko?) trebamoliti za oprost i da je to dovoljno da bi umi -lostivio moljenog. Dovoljno je Bosancu izviniti sei jednom, ako želi, prihvatiće. Duboka je njegovavisprena inteligencija, a o neutemeljenim stere -otipovima i poslovičnim pošalicama moglo bi seposebno raspravljati. Preliminarno, Dobri Bošn-jani spadaju među najinteligentnije i najhumanijeljude. U principu, pale ribizle ne čuju uvrede,kasno je i licemjerno moliti ih za oprost. Pravedani Dobar, nezasluženo stradao, Bosanac više nijedužan nikome da prašta.

Uz oprost je i povjerenje. Kome vjerovatinakon tisućljetne hajke? Religije, strategije, dok-trine, zavjere, sve je to već davno apsolviraonadareni student. Sada, ako pomalo postaje agnos-ticist, ili nihilist, nije mu ni zamjeriti. Ne moravjerovati, samo treba sve što je humano i ne-nasilno, distancirano i uzdržano poštovati.

***Na tebe takvu, na čast tvoju, zemljo ponosnih

i čestitih kćeri i sinova, čitav milenijum atakuju.Nije, Bosno, zlo samo u tome što ti se zlo desilo,već je zlo što zlima nije dosuđeno. Kriju se zli,sakrivaju ih isti. Uhvaćeni ako su, još i prkose.Nisu li to oni zgomilani, učoporeni, ne-junaci, anti-junaci? Junačiti se nad nejakim??? Ogavnog linedjela! A zapisano im je kakvo će ih prokletstvosnaći, budu li se okomili na slabe, sirote, uboge,nezaštićene, smjerne, ponizne, vjerne…

Vremenom, Bošnjanin/Bošnjak/Bosanac, spo -znavši surovost okruženja, naučio je koristiti štit, aako se već odlučio biti bez njega, jer tišti ga,nikada ga ne smije odbaciti predaleko. U zamjenu,ponekad, uzima masku kao štit, pomalo strašnu,nalik onim koje koriste glumci u kineskom po-zorištu. Ispod nje krije se blagi i ugodni, uvijekvedri i dobronamjerni prijatelj. Njegov kolek-cionarski duh prikupljanja maski treba razumjeti iprihvatiti. Zloduha i protuha ima mnogo, i nije ihlako uplašiti i odagnati.

***O, Bosno! Mudri znaju: nemjerljivo je ira-

cionalno. Kako umom spoznati neshvatljivu“pamet” amfibije-dvodihalice? Neprijatelji tvoji

žive kao ta čudesna stvorenja, dvostrukim,trostrukim životom, zamijerajući isto drugima. Asvako neprijateljstvo, prema drugom, i ono premasebi, loša je sudbina. Trebalo je već odavno odus-tati od pogrešnog dijalektičarskog načina potrageza odgovorima na pitanja na koja niti jedanSoljženicin na kraju ispunjenja proživljenogfenomenološkog kruga samorealiziranja idejeČovjeka nije znao odgovoriti.

Neprijatelja ne treba tražiti u genima, niti nazabranjenim meridijanima. On se rađa u vlastitomsrcu. Pravac njegove putanje zapisan je u kosmosu.Ko ne vjeruje genima, ne vjeruje ni zvijezdama.Niti u srcu prepoznaje trenutak buđenja najvećebolesti – mržnje – vjesnice smrti.

Ne vrijede, Bosno, zvanja, titule, rodoslovi.Koljenovički pedigre nije za ljude. Čak i životin-jama je nametnut. Život nisu porobili ni kraljevi, nisultani, ni paktovi, ni bogomolje, neće nigenetičari-igrači nad ambisom. Ti znaš, život je ri-jeka koja ne plavi i ne ruši samo ako slobodno teče.Približi li joj se suviše čovjek, počne li je krotiti,pokazaće mu kad-tad ko je stariji. Svi smoneponovljiv usud, a ne slučaj. Svi smo gosti,stranci i došljaci, zato čuvajmo tlo na kojemtrenutno stojimo i poštujmo iz nevolje tek izbjeglešto pristižu. Pružimo ruku i nemojmo nikada nipomisliti: došlo. Dobročinstva se ne zaboravljaju,kao što ni zlodjela predaka ne tamne u vremenu.Ali, samospoznatima je omogućeno da ublaže, iličak u potpunosti “otpale” svoju karmu. Prihvatitito saznanje nije jednostavno jedino ogrezlima uneku od formi suicida, ili zločina. Šta ostaje odčovjeka izgubi li čast, savjest, dostojanstvo? Nevrijedi ime, palo u vodu zamućenu.

Gazili su tobom i prije, Bosno, mutili i zamu-tili, gazije, raznobojni i mnogobrojni, drali se i odi-rali, i prije Rima, i za Bizanta, za Atilu, za careve,nadvojvode… Perjanice im samo druge, nakaneuvijek iste.

Kunu se tobom, Bosno. A tuku jedni druge.Kao da im nikad nije dovoljno nesreće onih koje bida zatuku.

***Reče Pjevač:“… divna, mila, lijepa, gizdava…”.Ti to jesi, i ostaćeš, Bosno! Ma koliko bila ran-

jena, sakaćena, trovana, minirana, opstaćeš! Moguda te orobe, ali ne i porobe… Bolna si, i još ti jebolovati, ali, ma koliko te tukli, odbolovaćeš ti bolsvoj, bol bolan, ne i neprebolan. Čudotvorno vi-dotvorstvo imaš u sebi. Ono ih i privlači.

Svađaju se, Bosno, preko tebe i o tebi, Bo-sanci, Bošnjaci, Bošnjani, posvađani, tragično ne-saglasni. Zaklinju se tobom, a jedni drugepro klinju, dan i noć, prokazuju i bestidno drugenabjeđuju za Izdaju. A, i izdali su te, skoro svi. Pai bjegunac svaki, izbjegli. S časnima ćeš ti lako,Bosno Dobra, izopštiće se sami zgriješe li ikadprema Dobrima. Bijeg od nevolje oprostićeš, ali nei prebjeg. A znano je i to: busoprsi nikada nećepriznati:

“Kako, zar mi izdali, moja kuća, moje pleme?Nikad!”

A izdadoše te, Bosno, još kako, i koliko, samoti znaš!

Drugi, ponarodnjeni Poet, kvintesencijski duhtebe same, od soja rijetkih vitezova svjetlostisamosvijesti i pravde, među najvećima što tobomhodaše, i samo o tebi snivaše, sjen i zvjez-dan,

Putopis

simbol, i više, nenaslutiv, uzvišen, skroman, gord,Dobri plemeniti, i malo ko da će bolji biti, pred-vidje:

“Ti si nakanio da me nema…”Odgovor je ljeljenski:“…ni vatra ne mogaše da opepeli, tu se

utisučiše i mladi sad uporno čekaju da nova šumanaraste i da se ponovo nasele…”

***Eh, Bosno, daleki su i beskrajni u egzilu puti

pusti. Pustara svuda, od pustahija demonolikih svepusto, sivo, beživotno, mlako. A rekoše:

“Pa, nije li se moglo, bar jednu” (granatu poGradu).

Od gada bolje je samo biti rob, u tuđini. Atamo, isti jad. Od kojih se bježalo, nađoše. Djecuotimali, zavodili, trovali. Reklo bi se:

“Naši, Sarajlije, pusti vraga na miru.”Nisu oni naši, i nema se kud sa njima. Poći na-

trag? Dockan. Sve razmetnuli. Golom bez ičega iikoga, usamljeniku u pustinji zalutalom, jedanreče:

“Ja bih mogao da se vratim, ali samo na topu.”I on je, poput mnogih, filozof (anti-filosof).

Propagira pro-bitak. Uspješan je u navođenjutuđeg na svoj račun, ali brod mu, s otetim,ozlotvorenim blagom, kao i “nauk” njegov, be-smislom vulgarnim jalovim, – pretovaren, tone!Ne vrijedi verbalne reakcije. Sada se već nijedvoumiti niti oko jednog drugog sredstva otporazlu.

***Bosno! Državo Dobrih! Bitak i bitka (i pored

inverzije, isti smisao) problem su onima koji ihnisu svjesni. Htjela-ne-htjela, iako kolijevka kul-tura, rađaš plodove nasilja. I žalosno poprištebitaka Bitka. Ne dopuštaju ti predah. Premještaju,kradu i obesvećuju ti stećke. Njih ne razumiju, kaoni tebe. Ne slijede najveću dobrobit baštine bogu-milske – nenasilje. I to opšte. Ono apsolutno.

A tvoja je oranica željna odmora od krvi, bilokoje, bilo čije.

Bosno, zemljo zbratimljenih proroka. Da li sui tebe natjerali na zaborav zavjeta svetog? Proroketreba poštovati, jer, rečeno je: Paklenog mentali-tata je svako ko ih vrijeđa. Paklene su duševrjeđatelja, a s planeta koje ih čekaju, ne vraća se.

***I u odbačenosti, Bosno, ma izgledalo i ne-

dostižno, voljeti je tebe nizbježno, tvoje Bosance,i ne manje, Hercegovke, pripadati njima, i uz njihtugovati, jer u prijekosti neviđenja grijeha, svegri-jeh je pregolem. Ljubeći te, skrivljuju ti poput onihzlih, pa je pitanje: Doista, ljube li te? Nije dovoljnošto kao majka ti sve njih grliš. Imaš pravo i što raz-goniš, no, nije li pravednije i bolje, okupiti i izmir-iti? Zasigurno, dok mnoge tvoje vode ne proteknu,perući zlo zlih, prodrlo duboko, do korijena kojimnapajaš pšenicu, borove i maline, potrajaće stra-hovlast mutljaga i mutirane muteži, ali, doći će tajdan… Vjeruj, poželi, i vratiće se, dotad ljubo-morno i brižno skrivane bremenite košute, ždrebnekobile, na izvore, kad se vode izbistre i pročiste.

Poslije oluje.Bosno, priznavali te ili ne, znano je. Što se

osjeća tvojim, ti osjećaš svojim. Svi Dobri pre-poznaju te i znaju. Sve druge, ne priznaj i ne poz-naj, osim kao uljeze i dušmane. Od svega štonesložni nasilju skloni tebi učiniše, srce praved-nika plače. Suza nema, od plamenih vihorabezumlja. U pustinji je nemilosnoj još uvijekneosvećen Bošnjanin, odbačen, kao niko svoj, kaoPrometej, kao Snivač, kao Ljeljen…

Ako tebe zaborave…

***U pravu je jedan nevoljni Bošnjo, rapsod slo-

bode i humanosti, nevoljno u egzilu, kad kaza: Odovog stiha većeg nema, nije ga bilo, i neće ga biti:

“I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samoBosnu sanjo”.

Bosno, riječ je ova vidokaz o onima koji senisu stigli zavoljeti, o pupoljcima pometenim mra-zom, vatrom i stihijom bezumnom. Prije negopomen na tebe umine, pozovi djecu svoju, da bezkrvi, mirom i ljubavlju, svete i osvete. Dekonta-miniraj ih od natruha anticivilizacije i strahobnebanalizacije. Ti znaš kako. Nahrani ih, i napoj,udomi ih, kao uvijek što si, kao kad si iz nevoljeizbavljala njihove pramajke i majke.

K tomu, još, opomeni ih da su mine posijanejoš svuda, posebno u vrtovima i u dušama lažno-bližnjih. A od svega važnije, nauči ih, čemu na-jlakše možeš, onome što je u tebi, što si sama ti,Bosno Dobrih, – Dobroti

Reportaža


Poštovani čitaoče!

O Narodnoj republici na istoku Azije pod nazivom Kina je toliko toga većrečeno, a opet, svaki pokušaj novih sudionika da nešto dopišu, nije dostatanda vjerodostojno prikaže Kinu nekad i sad niti da predvidi budućnost te ve-like zemlje. Obzirom da je nedavno na svijetu bilo 7 milijardi ljudi, a od togajedna milijarda samo u Kini, činjenica je da je svaki sedmi stanovnik planete– kinez! Zbog mnogoljudnosti te zemlje, njene dugovječnosti, duhovnosti,ekonomskog, materijalnog i svog ostalog potencijala, svjet i njegovabudućnost su itekako ovisni o budućim kretanjima, kako ekonomskog tako ipolitičkog sistema Kine.

Prije desetodnevnog puta, prvo sam se pokušao sjetiti školskih lekcija ukojima se spominje Kina. Prisjećao sam se imena rijeka, jezera, planina igradova ali mi to nije bilo dovoljno. Stoga sam se poslužio internetom i tamonašao bezbroj, uglavnom površnih informacija, ali za mene, običnog turistu,i to je bilo previše. Pokušao sam također razbiti predrasude koje imamo oKini, i sebi u glavi dočarati tu zemlju sa dobrim i lošim stranama. Upoznatisam se djelimično uspio, ali za sve ono što svojom površinom i raznolikošćuKina nudi turistima, nije dovoljna desetodnevna posjeta. Stoga se trebamoprepustiti Kini i uživati u onome što nam je trenutno na meniju ili na dohvatruke.

Za Kinu možemo reći da možda nije najstarija zemlja ili nacija, ali da imanajduži kontinuitet, to je sigurno. U razgovoru sa običnim ljudima, i najvišesa svojim kineskim prijateljima, primijetio sam kod sviju jedan veliki ponosna svoju zemlju i tradiciju, kao i na postignuća tradicionalne, a i ove mod-erne Kine. I svi oni su se trudili da pokažu najbolje od Kine u tom momentu,a time sebe predstavili kao izvrsne domaćine. Svijet koji sam do sada imaopriliku vidjeti, stavljam na jednu stranu, a Kinu na drugu. Zbog nedosljednihinformacija nastala je jedna potpuno pogrešna percepcija, te Kina kod mnogoljudi budi asocijaciju na nekvalitetne proizvode, jeftinu i bofl robu i sl. Priz-najem da sam i sam dijelom bio uhvaćen u tu mrežu predrasuda. Međutim,sletanje na aerodrom Šangaj mi je počelo mijenjati sliku, a potom vožnja krozgrad! Zaista je teško predočiti njegovu veličinu! Vozite se dva sata autoputomsa dvije ili tri vozne trake, pri tome niste upali u gužvu niti ste negdje zustavilii još ste u istom gradu! Glavni gradski autoputovi su svi na šipovima i

uglavnom su iznad zemlje, a petlje autoputeva idu i do 4 etaže. To već nemože biti nekvalitet! Često na Nacionalnoj geografiji imamo šansu dagledamo megastrukture, i po mom skromnom mišljenju, u Kini, šta god darade je megastruktura.

Sa našim domaćinima imali smo čast da posjetimo Kineske restorane,panoramski pogled na centar Šangaja uz rijeku Jangce, pa onda posjeta staromdijelu grada, uz obilazak Taoističkog hrama. Nije moguće opisati sve ovo upar rečenica, ali evo par osnovnih informacija: Šangaj je najmogoljudniji grad

u Kini i na svijetu, i danas broji oko 30 miliona ljudi. Na kineskom, kako sunam objasnili, Šangaj znači - iznad mora. Rijeka Jangce, koja prolazi krozŠangaj, je najduža u Aziji i treća u svijetu, nakon Amazona i Nila, te hrani ve-liki dio Kine i napaja strujom privredu i domaćinstva preko hidroelektrananapravljenih na njoj. Najvažnija i jedna od najvećih na svijetu je brana „Triklisure“, oko koje je tokom gradnje bilo velikih polemika. Izmješteni sugradovi i sela, samo da bi se stvorio dovoljan prostor za vještačko jezero. Alicijena napretka je takva, današnji stepen razvoja nije bio moguć bez velikihnarodnih odricanja. Rijeka je plovna nekih 1000km u unutrašnjost za velike,prekooceanske brodove, a većim dijelom je plovna za sve ostale, a da bi ve-liki brodovi nastavli plovidbu prema ili iz unutrašnjosti, izgrađene su ustaveza prebacivanje brodova sa jedne na drugu stranu brane. Pored osnovnih in-formacija, kada se govori o modernom Šangaju, mora se spomenuti nekolikovažnih činjenica: Šangaj posjeduje brzu željeznicu Maglev - Magnet Levita-tion koja postiže brzinu preko 400 km/h. Interesantno za ovaj sistem je daželjeznica nema klasične točkove, nego se čitava kompozicija nalazi tik iznadšina sa kojim, u stvari, nema ni dodira. Uprošten opis je da se poništavanjegravitacione sile ostvaruje elektromagnetnom silom suprotnog smjera, a kre-tanje se vrši pomoću pomjerljivog magnetnog polja. U ovom slučaju, nemanikakvog trenja kao ni onog čuk-čuk zvuka, poznatog kod vozova u Bosni,nastalim spajanjem šina. Šangaj je i najveća luka na istoku, a polako zauzimai prvo mjesto na svijetu kao luka sa najvećim prometom i, naravno, nalazi sena delti rijeke Jangce. Finansijski i ekonomski moderni centar Šangaja jejedan skup mnogobrojnih nebodera, a utrka graditelja da izgrade što veći iprivlačniji je očita i još uvijek traje. Trenutno najveća, a još neuseljena zgradau Šangaju je Shanghai Tower koji se uzdiže do 632 m, i to je za sada druganajviša zgrada na svijetu nakon Burž Kalife u Dubaiju koji doseže 828 m.Kao što sam ranije naveo, taj toranj je samo jedan od mnogobrojnih koji semogu vidjeti u samom centru, sa obje strane rijeke. Robnih kuća, ili kako sedanas modernije nazivaju- molova, u gradu ima ogroman broj, i cjenovno serazlikuju. U centru grada su molovi u kojima se prodaje roba evropskih stan-darda, kvaliteta i cijena. Naravno, ima i onih puno povoljnijih, za široke nar-odne mase, ali bez oznaka skupih marki i brendova. Nakon obilaska modernogdijela Šangaja, obišli smo i stari dio grada ispresjecan bezbrojnim uličicama.U njima postoje radnjice u kojima možete kupiti lokalnu hranu, nama ne baštako blisku. Takođe se možete ošišati, obrijati, popraviti stare cipele ili bicikl.Ukratko, uz pomoć lokalca koji tačno zna u koju rupu treba zaviriti, možetese lako snabdjeti sa svim neophodnim stvarima za domaćinstvo i svakodnevniživot.

U starom dijelu se nalazi i Taoistički hram sa mnogobrojnim kipovimaljutih, mudrih, vizionarskih i svakojakih izraza lica. Ulazak u hram se plaća,poprilično simbolično, a unutra se nalazi veliki broj prostorija u kojima sukipovi razvrstani po određenom značaju. Prve dvije velike prostorije sa lijevei desne strane su ispunjene glavnim kipovima i sa jedne strane je muški kipkoji simbolizuje ekonomsko blagostanje, a nasuprot njega ženski simbol za

potomstvo, tj. majčinstvo. U jednoj od sljedećih prostorija kipovi su poredaniu dva reda, a ispred svakog od njih je posuda u koju se može ubaciti novčićza želju ili sreću. Neki od njih simbolizuju ratove, neki umjetnost, nauku i os-talo. Postoje i prostorije u kojima se kipovima mogu prinijeti i pokloni i za-željeti napredak u određenoj oblasti, svoj ili svoga bližnjeg. U hramu su svovrijeme prisutni svećenici koji pjevaju uz pratnju raznih instrumenata, bub-njeva, zvona itd.

Pored Taoističkog hrama, kao i svaki grad u Kini, Šangaj ima svoje vrtovei parkove u kojima obavezno možete naći neko jezerce ili rijeku. Kroz sve te

Tekst i foto: Emir Baralić Mr. sci. dipl. mas. ing

Pogled na neke od najviših zgrada, Šangajski toranj Taoistički hram u starom dijelu Shanghai

Kina

Reportaža


parkove, može se nazrijeti kako su raniji vlasnici hranili svoj mir i svojuduhovnost, kao i čuvali svoju privatnost unutar zidova parka. U starom dijeluŠangaja, krenuvši jednom od bezbrojnih uličica duž koje se proteže zid visine2-3 metra, stižemo i do jednog od parkova ispunjenjim velikim brojem, štostranih što domaćih turista. Brojnost turista baš nam i nije pružila mogućnostda detaljno pregledamo ovaj prostor, ali smo svakako ostali zasjenjenim lje-potom ovog vrta. Ta velika posjećenost se odrazila i na ribe u jezeru, jer imturisti bacaju kupljenu hranu, pa su iste nestvarno nabrekle od silne prehrane.Ribe u kineskoj tradicionalnoj kuhinji imaju veoma važno mjesto, te se na tr-pezama uvijek mogu naći ribe u različitim sosovima i na različite načinepripremljene. Sa svojim širokim avenijama i, u centralnom dijelu, velikimšoping molovima, Šangaj je atraktivni grad kojeg svakako treba obići, ako seukaže prilika.

Nakon Šangaja, pakujemo se i nastavljamo naše putešestvije sjeverno,prema gradu Suzhou. Naši domaćini nas, tokom putovanja brzim vozom, up-

oznavaju da dolazimo u grad sa tradicijom i istorijom dužom od 2500 godina.U nekim dokumentima se spominje da je početak istorije ovog grada negdjeoko 600 godine prije Hrista. Sam grad se nalazi na sjevernom kraju delte ri-jeke Jangce, i kako kažu da, zbog blizine Šangaja i nižih cijena nekretnina,veći broj mlađih ljudi nastoji doći i živjeti u Suzhou. Još jedan značajan ra-zlog je je politika Kine prema najvećim gradovima (Šangaj, Peking iNankingu), gdje se nastoji, zaustaviti ili obuzdati nekontrolisano naseljavanje.Ovi manji gradovi, opet po kineskim standardima „manji“, izgleda nisu pred-met ovakve kontrole. Pored toga, zagađenost zraka i gužve su manje u odnosuna Šangaj ili Peking. Vozom iz Šanghaja do Suzhoua je oko 2 sata, a to vri-jeme, koliko smo zapazili, svi provode u čitanju ili spavanju. Vozovi kojisaobraćaju između gradova, pripadaju jedinstvenoj i vrlo razgranatojželjezničkoj mreži kroz čitavu Kinu, a koji su kao i u

zapadnoj Evropi, projektovani za velike brzine i veliku udobnost tokomvožnje. Voz kojim smo mi doputovali je išao maksimalnom brzinom, više od300 km/h, ali zbog izvanredne zvučne izolacije i velike udobnosti, nismoimali takav osjećaj. Samo smo sa nevjericom gledali u prikaz trenutne brzine

na ekranu. Naravno, ni kod ovih vozova nema zvukova svojstvenih našoj žel-jeznici. Ono što je moja zamjerka čitavom sistemu je vrlo malo oznaka nanekom drugom jeziku, tako da ako ne znate ili niste u pratnji nekog lokalca,postoji velika mogućnost da pogrešno izaberete smjer kretanja i da se izgubite.

Da se vratimo Suzhou: nakon dolaska imali smo čast biti ugošćeni ukopiji njemačke pivnice sa kineskim detaljima, uključujući jedan mix kineskei evropske hrane. Pivo koje smo pili je domaće proizvodnje, izvrsnogkvaliteta i moram priznati, veoma je ukusno i pitko. U ovom restoranu jepoprilična velika gužva i većinom su gosti mlađih godina. Prvo buđenje uSuzhou, i za razliku od Šangaja, ovdje je temperatura niža, te kapa koju samponio za svaki slučaj, dobro mi je došla. Ranije su nas upozorili na hladnoću,a sad smo je dobrano počeli i osjećati. A kako budemo išli prema Pekingu,osjećat ćemo sve veću hladnoću. U Suzhou smo obišli stari dio grada, gdjesmo se provozali i čamcem sa lokalnim gondolijerom. Čamac je sa jednimveslom, kojim se upravlja sa krmenog-zadnjeg dijela. Sozhou nazivaju iVenecijom Kine, pošto se grad nalazi na mnogobrojnim kanalima koji suranije služili i kao transportni putevi. Danas su to uglavnom turističke rutekojima se voze i uživaju turisti i stranci prilikom dolaska u grad. Još jedna odsličnosti sa Venecijom i njenim gondolijerima je pjesma kojom vas počastekada dobiju bakšiš. Voda u kanalima ima jednu nezdravu, smeđu boju, i kažuda su do prije 10-tak godina kanali bili čisti, a voda skoro prozirna. Naravnocijena naglog razvoja i rasta uzima danak. Pored vožnje po vodi starim di-jelom grada, još smo imali čast da obiđemo botaničku baštu, koja nosi naziv„Humble park“. Bašta je pod zaštitom UNESCO-a i jedna je, kažu, od najl-jepših i najvećih parkova/bašta u jugoistočnom dijelu Kine. Prvobitno jenastala negdje iza 1100-te godine, promijenila je više vlasnika i bila podijel-jena na više dijelova. Jedan od vlasnika, tokom historije, je izgubio cjelokupnuimovinu, a time i ovu baštu, za kockarskim stolom. Nakon daljnjeg mijen-janja vlasnika i propadanja, poslije 2 svjetskog rata, svi dijelovi bašte se ujed-

injuju u jednu, te postaju dijelom Kineske administrativne uprave kojarenovira čitavu baštu 50-tih godina prošlog vijeka, od kada je i otvorena zajavnost. Sama bašta je ranije bila dom plemićkih porodica, sa više različitihobjekata za življenje i boravak, kao i za uživanje. Pored mnoštva mostića idrugih interesantnih objekata, tu je smještena i botanička bašta patuljastogdrveća. Neka od ovih tako brižno njegovanih minijaturnih stabala još uvijekdaju plodove iako su stara i po 300-400 godina. U današnjem Suzhou, gradukoji ima negdje oko 10-tak miliona stanovnika nalazi se oko 50-tak raznihparkova. Vrtovi i parkovi ukazuju na nastojanje bivših vladara i intelektu-alaca da estetski usklade život u gradu sa prirodom. Tu možemo naslutiti os-tatke mudrosti i tradicije, a naravno i bogatstva drevne kineske elite. Ima tujoš detalja i informacija koje smo dobili od lokalnog vodiča, kao naprimjerprostorije u koje su mogle doći žene, sobe u kojima su živjele konkubine,

Park i bašta u starom dijelu Šangaja

Humble park u Suzhou

Vožnje čamcem u Suzhou

Patuljasto drveće u Humble park u Suzhou

Reportaža


muškarci i tome slično. Naravno sve ovo nije bilo moguće detaljno zapamtiti,a i pitanje je koliko će takve informacije nama turistima kasnije biti značajne.Suzhou je danas visoko razvijeni industrijski grad u kojem se mogu naći nekeod najmodernijih fabrika sa posljednjim tehnologijama. U sklopu posjete Kini,obišli smo i neke od njih. Interesantno je da je zaštita na radu na jako visokomnivou, čistoća i urednost također, pogotovo u fabrikama u privatnom vlas-ništvu ili fabrikama u nekoj relaciji sa zapadnoevropskim koncernima. Niti ujedan pogon nismo mogli ući bez zaštine opreme, a primjetili smo da su sviradnici u svakoj od fabrika snabdjeveni istom ili sličnom opremom.

Nastavljamo dalje sa našim putem i sljedeća destinacija je Tai'an, glavnigrad provincije Shandong. Ono sto je specifično za grad sa više od 5 milionastanovnika je obližnja planina po kojoj je i grad dobio ime, kao i to da leži naŽutoj rijeci (kineski Huang Ho). Teško je procijeniti koja od ove dviječinjenice je važnija za sam grad. Planina Tai'an (Tai Šan) se nalazi na zapadugrada, a maksimalna visina je 1540 metara. Sama planina se nalazi u grupi od5 svetih kineskih planina, a ovu smatraju najvažnijom. Planina je bila pred-met hodočašća više od 3000 godina, a većina imperatora je dolazila na plan-inu i molila ili za mir ili za rat ili nešto treće. Pisani podaci govore da je višeod 70 imperatora dolazilo i pohodilo planinu. Svetost planine takođerpovezuju za taoizam, budizam i konfučijizam, kao i za prirodne pojave kao štoje izlazak sunca-rađanje, smrt itd. Veliki broj Taoističkih manastira se nalazina planini, i vrlo ih je teško nabrojati. Osim njih, vidjeli smo i manastirKonfučija i nekoliko budističkih. Ono što je fascinantno su kamene stepeniceod podnožja (150 mnv) do vrha 1540 (mnv) planine. Jedna masa ljudi se penjeili spušta njima, iako postoji i gondola koja vozi negdje od sredine planine donekih 1400 (mnv). Kažu da ukupno ima više od 6000 stepenica. Naravno,planinu smo popeli i to za manje od 2,5 sata došli na vrh i napravili nekolikofotografija za sjećanje. Ukupno je cca 9,5 km od dna do vrha, a rekord pen-janja iznosi manje od jednog sata. Čak postoji i utrka do vrha koju posjećujeveliki broj sportista. Ne znajući sve detalje o planini, pretoplo smo se obukli

za ovo penjanje, pa smo na vrh stigli potpuno mokri. Ispostavilo se da smo tajvišak odjeće trebali ponijeti u ruksacima, jer na vrhu nam je itekako zatrebalasuha i topla odjeća. Dok je u dnu planine bilo dovoljno imati na sebi nekujaknu, na vrhu je, pored sve opreme, bilo neophodno imati i rukavice i kapu.Nevjerovatno, ali čim smo dotakli vrh, počeo je padati snijeg. Izuzev ste-penica koje je obilježavaju, planina je poznata i po mnogobrojnimumjetničkim natpisima koji su ostavljeni kao poruka sljedećim generacijama.Ovih natpisa ima preko 1000, i kako sam primijetio, ni Kinezi ne znaju tačno

protumačiti sve ove natpise, obzirom da su pisani uglavnom na starokineskomjeziku. Tokom penjanja, primjetili smo da je svako stablo obilježeno, vidjelinatpis da je kompletna planina pod zaštitom UNESCO-a, i da se jako vodiračuna o čistoći i urednosti planine. Ono što je najteži dio uspona je dolazakna Sjevernu kapiju ulaska u Raj. Stepenice su tako strme, i ko imalo pati odvisine ne treba da se okrene iza sebe. Jedan broj turista obično kreće na ovajpohod rano ujutro ili čak i noću, kako bi pratili izlazak sunca i bili na vrijemena za to određenim mjestima. Nakon planine, zasluženi odmor u hotelu, pavečera u tradicionalnom restoranu. U ovim restoranima se služe veomaneobične vrste jela. Obzirom da smo bili poprilično gladni, nismo se usudiliovog puta degustirati, pa smo, uglavnom svi, odabrali već probano: ribu, pilet-inu i povrće na kineski način.Tokom cijelog putovanja, naši domaćini su namnastojali približiti što više raznih kineskih običaja, prvenstveno kroz hranu.Svi ti ukusi su veoma daleko od naših, ali uz malo volje i strpljenja, poste-penim navikavanjem se mogu steći pozitivna iskustva i osjetiti stvarna ćulnazadovoljstva. Dugogodišnja tradicija je Kineze naučila zdravoj i umjerenojishrani. Jedna od sigurnih dobitnih kombinacija za duži i zdraviji život jepovezivanje zdrave ishrane i tjelesnih vježbi sa tradicionalnom medicinomkoja je našla punu primjenu u kineskoj kulturi i običajima. Sve više ljudi se,ako su u mogućnosti, okreće prema starim tradicijama koje su potvrđene krozduži niz godina.

Za Žutu rijeku, drugu važnu činjenicu za grad, se kaže da je kolijevka Ki-neske civilizacije. Uz sam sliv rijeke, zbog mogućnosti transporta, uglavnomdobrog tla za zemljoradnju, je počela napredna Kineska civilizacija. Rijeka jedugačka više od 5400km i po dužini je treća u Aziji, a šesta u svijetu. Ranije,prije nego će Kina uraditi protivpoplavne barijere, rijeka je često plavila inanosila velike štete poljoprivredi i životu uopšte.

Drevni Kinezi su je nazivali Bič Sinova Hana. Ime rijeke potiče od bojesitnog materijala i prašine koju rijeka nosi sa sobom. Rijeka je pored komer-cijalnog iskorištavanja imala i važne strateške uloge, kada su Kinezi poplav-ili dolinu da zaustave napredovanje Japanaca u drugom svjetskom ratu.Prirodna poplava koja se desila 1931. godine je odnijela između 1 do 4 mil-iona žrtava, i pored svih ostalih, ovo je najveća prirodna nepogoda zabilježenau svijetu.

Vrh planine

Sjeverna kapija ulaska u Raj Neke od lokalnih delicija

Pogled sa Sjeverne kapije


Fotografija broj 1 Zastava Bosne i Hercegovine je na pogrešnommjestu. Trebala je biti na počasnom mjestu tj. prva s lijeve stranesprijeda gledano. Osim toga, zastava je i naopako okrenuta – iz hori-zontalnog položaja rotirana je u smjeru kretanja kazaljke na satu, a tre-bala je biti rotirana u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu.Slovenačka zastava (na slici je prva s lijeve strane sprijeda gledano) jetakodje naopako okrenuta, što znači da je bijelo polje trebalo biti s li-jeve strane sprijeda gledano. Inače, slijedom zakonskih riješenja i prav-ila lijepog (domaćinskog) ponašanja, redoslijed zastava je trebao bitiovakav: Bosna i Hercegovina, Saudijska Arabija, Turska, Slovačka, Sr-bija i Slovenija.

Fotografija broj 2 Grb Republike Srpske trebao je biti prvi, a grbgrada Doboja posljednji s lijeve strane sprijeda gledano, što znači da suova dva grba trebala zamijeniti mjesto. Grb Bosne i Hercegovine je,

dakle, na pravom mjestu – u sredini tj. na počasnom mjestu. Poster saamblemom turnira se, u ovom slučaju, ne uzima u obzir jer se nalazinekoliko koraka ispred grbova, koji su postavljeni u vrstu.

Fotografija broj 3 U prvo polje s lijeve strane sprijeda gledano,dakle na počasno mjesto u vrsti, trebao je da se postavi poster Vijećaministara Bosne i Hercegovine – nikako posteri firmi i organizacija. Utom slučaju je poster Vlade Republike Srpske na pravom mjestu (drugomjesto s lijeve strane sprijeda gledano, odmah do postera Vijeća min-istara Bosne i Hercegovine). Poster grada Doboja trebao je biti natrećem mjestu s lijeve strane sprijeda gledano, odmah do postera VladeRepublike Srpske. U naredna tri polja (srednje polje, koje služi za pro-laz ne uzima se u obzir) organizator je mogao da postavi sve ostalepostere, naravno po svom nahodjenju.

GREŠKA NA GREŠKUPiše: REUF JAKUPOVIĆ

U magazinu Šeher Banja Luka broj 38 (strana 50 i 51) objavljen je moj tekst pod nazivom ”Igra zastava”. Tekst je trebao biti ilustrovan s 3fotografije numerisane brojevima 1, 2 i 3. Fotografije sam priložio uz tekst, koji – izmedju ostalog - objašnjava i ono što se vidi na fotografijama,te sve to dostavio Redakciji magazina.

Medjutim, prilikom pripreme teksta i fotografija za štampanje, učinjeno je više grešaka.Vjerujem da to nije bilo namjerno.Najprije je zaboravio objaviti fotografiju broj 1, na kojoj se mogu vidjeti greške pri upotrebi zastava. Zatim je skinuo numeraciju s fotografije

broj 2, na kojoj se može vidjeti greška pri upotrebi grbova. Ova fotografija je objavljena. Takodje je skinuo i numeraciju s fotografije broj 3, nakojoj su greške pri upotrebi postera s tekstom i grbovima. I ova fotografija je takodje objavljena – kao podloga za naziv teksta - ali je fotografi-jom broj 2 prekriven upravo onaj dio fotografije broj 3 na kome se te greške mogu vidjeti.

Zbog toga što je učinjenim greškama moj tekst u znatnoj mjeri ”osakaćen”, zamolio sam Redakciju magazina da objavi ovo moje objašnjenje,zatim sve tri numerisane fotografije te kratki osvrt na greške prilikom upotrebe oficijelnih simbola.

Koristim priliku da, mada ”nit´ luk jeo nit´ luk mirisao”, zamolim drage čitaoce za izvinjenje zbog učinjenih grešaka u mom tekstu objavl-jenom pod nazivom ”Igra zastava”.

Ispravka

46

48

Moj prvi susret s Gimnazijom bio je marta 1998. Vjetarmi je bukvalno pred kuću donio plakat, najavu jednogizuzetnog događaja koji će se odigrati nekoliko dana kasnije,dobrim dijelom u čitaonici banjalučke Gimnazije. Riječ jebila o Suboti naučne-fantastike, a jedan od gostiju, i ujednopredavač o istoriji naučne fantastike, bio je Zoran Živković,prvi jugoslovenski doktor nauka iz te oblasti, autor jedne od

prvih svjetskih enciklopedija naučne fantastike, a danas,najprevođeniji srpski pisac. Iskoristio sam manifestaciju da onjoj napišem izvještaj za jedan sf časopis iz Srbije. Morampriznati da mi se "već na prvu" dopala zgrada gimnazije,koju sam ranije gledao samo spolja, mada sam kao klinacčesto slušao priče i žal za starom zgradom banjalučke Re-alke.


Značajni banjalučki datum

120 godina Gimnazije

Tekst i foto: Dinko OSMANČEVIĆ

Velika Realka, ustanovljena 4. ok-tobra 1895. , pamti i lijepe i teškegodine svoga djelovanja, od velikihambicija, dobrih profesora, nizapoznatih učenika, do rušenjaposlije zemljotresa i progona

49

Velika realkaA Velika realka ustanovljena je 4.oktobra 1895. sa za-

datkom da svoje prve učenike sprema "za šumarske, zapoljodjelske, za kemičke i druge visoke škole“. Najprije senastava odvijala u zgradi Ruždije, da bi se Realka uselila unovu zgradu 1.marta 1998. Hipolit pokorni, češkipreduzimač, izgradio je ovo prelijepo zdanje koje je odmah ipostalo jednim od simbola i znamenja Banjaluke. Prvihdvanaest učenika maturiralo je 1903., od 1912. nastavupohađaju i djevojčice, najprije kao vanredne polaznice, a od1919. i kao redovne. Gimnazija je, pored svog obrazovno-pedagoškog rada, vrlo brzo pokrenula i kulturno-umjetničkeaktivnosti. Do 1914. osnovani su pjevački zbor, tamburaški igudački orkestar i druge organizacije. Austro-Ugarske vlastinaročito su se plašile projugoslovenskog djelovanja nas-tavnog kadra i đaka, otuda i stalni pritisci bečkih vlasti, kojiće kulminirati početkom Prvog svjetskog rata, kada je grupiučenika, direktoru Kosti Krstanoviću i prof. VladislavuSkariću suđeno za izdaju.

Nakon Prvog svjetskog rata Gimnaziju su pritiskalemnoge teškoće, prije svega opšta neimaština. Ipak, razvijalase i rasla. Od 1925. uvedeno je ocjenjivanje od 5 (odličan)do 1 (nedovoljan), a sprovođene su stalne reforme. Deset go-dina kasnije, osnovana je Niža ženska gimnazija koja će1939. prerasti u Punu žensku gimnaziju. Onda je došao novirat i još veći problemi u odnosu na one iz 1914. UspostavaNDH, fašističke satelitske države, otjerala je veći broj profe-sora i đaka u NOB, od kojih su neki položili živote za slo-bodu. Manji dio našao je spas u izbjeglištvu, u Srbiji.Prorijeđeni nastavnici i učenici nastaviće održavanje nastavečak i nakon oštećenja zgrade, u jednom od savezničkih bom-bardovanja. Od tih bombardovanja, ostala nam je i aviobomba, uklonjena tek nedavno iz korita Vrbasa, u bliziniGradskog mosta.

Savremena srednja školaU deceniji nakon rata, Gimnazija se postepeno trans-

formisala u Realnu gimnaziju i osmogodišnju, osnovnuškolu, čime je najzad postala savremena četvorogodišnjasrednja škola.

Zemljotres 1969. donio je teška razaranja cijelom gradu,pa i tadašnjoj prelijepoj zgradi Gimnazije. Odlučeno je da sezgrada, na žalost ogromnog broja Banjalučana, ipak morasrušiti. U pomoć ranjenom gradu priskočila je cijelanekadašnja Jugoslavija. Đaci i profesori Gimnazijeevakuisani su u nekoliko mjesta u Hrvatskoj, gdje su završiligodinu. Narednu godinu đaci su pohađali na nekolikolokacija u gradu, da bi nova zgrada Gimnazije, poklon gradaSarajeva, svečano useljena 15. januara 1972. Treba istaći daće Gimnazija "preživjeti" avanturu zvanu Usmjereno obrazo-vanje, osamdesetih godina prošlog vijeka.

Početkom rata u Bosni i Hercegovini, ponoviće se ružnadešavanja slična onim iz dva svjetska rata, tako da će većibroj učenika i profesora nesrpske nacionalnosti, pod pri-tiscima, napustiti Banjaluku. Nastava se tih godina odvijala uotežanim okolnostima, bez grijanja i struje, a do njene nor-malizacije doći će potpisivanjem Dejtonskog sporazuma,stotinu godina nakon osnutka škole.

Danas je to po svom Statutu Javna ustanova "Gimnazija"Banja Luka. Ima više od 1200 učenika, po nastavnom planu

raspoređenih u četiri smjera: Opšti, Društveno-jezički,Prirodno-matematički i Računarsko-informatički. U okvir-ima škole već 50 godina izlazi školski list Orfej, danas je tu iškolski radio Orfej i 35 raznih sekcija. Važno je spomenutinastavu po IB programu.Riječ je o jednoj, nažalost, danas ijedinoj modernoj školi u Banjaluci, koja ima jasne planoveza budućnost.

Svečana akademijaSvečana akademija povodom 120 godina banjalučke

Gimnazije održana je 4. oktobra. Domaćin svečanosti bio jenjen direktor Zoran Pejašinović, a glavni besjednik, njenbivši učenik, Kolja Mićević, poznati muzikolog, pjesnik iprevodilac. Na akademiji, na kojoj se govorilo o najvećimdosadašnjim uspjesima i postignućima ove školske ustanove,njenim nekadašnjim poznatim i manje poznatim profesorimai đacima, ali i o njenoj budućnosti, bili su prisutni mnogipoznati bivši učenici. Uz akademika Mićevića, tu su bili min-istar Jasmin Komić, bivši predsjednik RS Dragan Čavić, AnaTrišić-Babić, koja je govorila o četiri generacije iz njeneporodice koji su pohađali ili pohađaju gimnaziju, i mnogidrugi.

Koristimo priliku da svim bivšim i sadašnjim profesorimai đacima čestitamo veliki jubilej, i poželimo uspjeh za nared-nih 120 godina.



Prijatelji, gosti iz Hainburga, Beča i susjednih zemalja, delegacijaiz gradova prijateljstva Rodgau-Njemačka i Šamorin-Slovačka,okupili su se na pragu jeseni u kapeli „Pankratius“ na Šlossbergu uHainburgu.

Ženski hor iz Hainburga uljepšao je svojim glasovima poetskeriječi.

Osnivači kluba pisaca (Autorenrunde) Erwin Matl, Erika Lugnitz iJakob Kaeferle, zajedno sa članovima (Autorenrunde) su organizovaliknjiževno veče s piscima iz Slovačke, Poljske, Hainburga, Beča iRodgau.

Predstavnica „Odjeljenja za kulturu“ u Hainburgu Silvia Zeisel iz-

nenadila je „Ženski hor“ iz Hainburga, koji je isto veče slavio 25 god-ina rada, dodijelivši mu povelju za uspješnu kulturnu misiju. A poveljekluba pisaca dobili su: Marija Batorova, Etela Farkašova i RenateGlaw.

Ljubica Topić Perkman klubu pisaca je poklonila „Plakatu“ saisječcima iz uspješnog zajedničkog rada, za najbolja ostvarenja nakonkursa za prozu i poeziju u školama u Rodgau, Hainburgu, Šamor-inu, Poljskoj, gdje su učenici osvajali prva mjesta.

Na kraju programa Ljubica Perkman Topić je piscima „Autoren-runde“ predala poklon gradonačelnika grada Rodgau.

U dugogodišnjoj saradnji, ova literarna i likovna autorica jeuradila akvarel „Grbova Rodgau“, koja je izložena u Wienertormuzeju u Hainburgu.

U Beču 2014. godine Politehnička škola slavila je 200 godina kn-jiževnih velikana Braće Grimm.A Ljubičina akril slika je imala velikiuspjeh, te je na osnovu nje objavljena u Beču i poštanska marka.

Christian Falter, umjetnik iz Beča, uradio je sklupture (glave)braće Grimm, te su oduševljeni domaćini Ljubici i Christijanuposvetili „Spomen ploču“ u ulici Grimmgasse – Bezirk 5 u Beču.

KULTURNA SARADNJA

UMJETNICI KAO AMBASADORI

Tekst: Ljubica PERKMAN

Jubiläum 25 Jahre

Autorenrunde und 25 Jahre Singkreis�

Hainburger Autorenrunde, Singkreis Hainburg und

Moderatorin Renate Glaw

Zahlreiche Freunde und Wegbegleiter aus nah und fern, aber auch Delegationen aus Hainburgs Partnerstädten Rodgau, Deutschland und Šamorín, Slowakei füllten den festlich gewählten Raum der Pankratiuskapelle in Hainburg zur alljährlichen Schlossberglesung der Autorenrunde. Zum 25jährigen Jubiläum der Autorenrunde war auch der im selben Jahr 1990 gegründete Hainburger Singkreis

eingeladen. Ein äußerst abwechslungsreiches Programm der Autoren, gut abgestimmt mit dem reichen Liederreigen des Chores bot ein harmonisches Programm. Es gab Interessantes über „Heimische Pflanzen“ von Margarete Fugger, Heiteres über die „Zeit“ von Helene Schmidt-Levar und Analysierendes über das bedeutungsunklare Wort „Amen“. Immer wieder stand aber das Jubiläum selbst im Mittelpunkt. In Ihrer Moderation gab Frau Renate Glaw einen gelungenen Überblick über die Geschichte der Autorenrunde und des Singkreises, „die beide in der Zeit des Aufbruchs des Ostens begann, der nach dem Fall des Eisernen Vorhanges Hainburg aus seinem jahrzehntelangen Schlaf aufrüttelte“. – Erika Lugschitz erinnerte an viele nicht

mehr lebende Aurorinnen und Autoren, während Anton Jakob-Käferle ein sehr persönlich gehaltenes Gedicht an den Gründer der Autorenrunde richtete. In diesem erfuhr man, dass sich Erwin Matl durch Schokopalatschinken geistig fit hält. Dieser selbst nahm dann im „Persönlichen Rückblick“ zu den jüngsten Entwicklungen am Schlossberg Stellung, wenn er feststellte: „Es gibt noch die Autorenrunde-September-

lesung mit einem guten Chor, aber keine andere Lesung bekannter Autoren, keine Burgspiele, keine Konzerte mehr, keinerlei andere kulturelle Events, …. Vielleicht gibt es das alles wieder, wenn der Schlossberg aufs Neue künstlerisch zu leben beginnt, …. in einigen Jahrzehnten.“

Frau Kulturstadträtin Silvia Zeisel überreichte dem Singkreis und der Autorenrunde „Dank und Anerkennungs“-Urkunden der Stadtgemeinde Hainburg. Die Autorenrunde verlieh den slowakischen Autorinnnen Mária Bátorová und Etela Farkašová sowie Renate Glaw die Ehrenmitgliedschadt- der Autorenrunde. Ljubica Perkman überbrachte Grüße des Bürgermeisters der Partnerstadt Rodgau. Das Fest endete am Buffet der Burgschenke u.a. mit dem Anschnitt zweier Geburtstagstorten. �

52

Pričaju ljudi da je to što se tokom i nakon posljednjeg ratadogodilo sa Banjom Lukom slično sudbinama i drugihBH gradova. Jednom riječju, dogodio se urbicid, da nekažem ruralizam! Krajiška ljepotica je za te četiri ratnegodine naprosto sažvakana i nemilosrdno ispljunuta.Jeste to i dalje grad, i samo to. Jednom reče i napisa vrli idobri čovjek i pjesnik Jovan Joco Bojović: "Nije ljepota ugolubarniku, vec u golubu"! A naši golubovi, iskonskiBanjalučani, odlepršaše (glavom bez obzira) širom dun-jaluka. Ne kaže se đaba da je u današnje vrijeme u Ban-joj Luci najljepše vikendom. Pitate se zašto? Otišlavećina današnjih stanovnika na svoja predratna ognjišta!No, priča o laganom ali sigurnom uništavanju svega štoje nekada krasilo Krajišku ljepoticu seže 46 godina uprošlost. Zbog toga nije na odmet, posebno zbog mlađihgeneracija, prisjetiti se one Banje Luke koju danas mogu

vidjeti samo na izblijedelim fotografijama. Ukoliko uopšteto žele, jer kod njih, nažalost, nema urođenog osjećajavoljenja svog grada, osim u ljetnim mjesecima. A i tada imje tamo, kako vele - baš cool, sve jeftino, odličan noćniživot i tome sl. Plitko brate, plitko!Grad koji je prije zemljotresa imao oko 60.000stanovnika, nakon katastrofe, 1969. godine naprosto jeklekao. Zahvaljujući finansijskim injekcijama koje su pris-tizale sa svih strana grad je počeo novom izgradnjom gu-biti svoj identitet. Kao da su se gradski oci, na čelu saekipom iz gradskog komiteta SK, nadobudnim arhitek-tima, počeli takmičiti kako zajebati grad i umjesto da mubarem malo umiju lice, oni su ga bezobzirno zablatili ipride počeli liječiti svoje komplekse (šta ćete, ne moguoni zaboraviti svoje jarane - čobane, šume i proplanke).Jer, npr., kako objasniti izgradnju Incelovog nebodera ili,preko puta, "Standard konfekciju", limeno ruglo napočetku Gospodske ulice koja je naprosto odisala ljepo-tom Austro - Ugarske arhitekture. Tako su te dvijegrađevine i njihovi idejni tvorci, da ne kažem terminatori,nanijeli nepopravljivu štetu užem centru Banje Luke. Dane pominjem da ni do danas nisu uspjeli završiti izgradnjuhotela "Palas" (pitaj boga šta se tu ispod žita radi ili neradi,op.a.). Slično je i sa Kastelom koji sve više liči hrpikamenja a ne nekadašnjoj tvrđavi. Ne vjerujem, kao i

Tekst: Ozren Tinjić

Kada divlji istjeraju pitome

Od Banje Luke ni B ni L

mnogi drugi Banjalučani, da je baš bilo neophodno srušitiprelijepu zgradu Gimnazije, poviše pijace. A ovo su samokapi u moru došljačkih arhitektonskih poduhvata, kojima je,recimo, draža truba i gusle od violine ili gitare. Naravno,nemam ništa protiv, recimo gusala ili trube, ali zamislite samoda na ulicama Dragačeva neko zapjeva uz pratnju gitare.Hebali bi mu, garant, i rod i porod! Jer, valjda je prirodno dasvaki kraj, podneblje ima neki svoj instrument kao zaštitniznak, poput rečenih trube, gusala, ali i saza, gitare ili har-monike. A nema gore stvari od nametanja (njima) tuđoj sre-dini nekih svojih običaja, posebno ako oni svjesno ilinesvjesno ruše višestoljetnu tradiciju te sredine. Elem, kadaih neko blijedo pogleda kako sviraju - duvaju u centru gradaili im nešto dobaci odmah je to udar na danas većinski narodu Banjoj Luci.Vrbas je posebna priča. Kada je riječ o njegovom gradskomtoku, nedavna istraživanja su nedvojbeno utvrdila da se nepreporučuje kupanje u gradu i da je samo u Novoseliji, kodslapova, to moguće. Problem je u tome što ni predratni grad-ski oci, a pogotovo ovi novopridošli (u posljednjih 20 i kusurgodina) nisu našli za shodno da na odvode otpadne vode in-staliraju kolektore i prečistače. Tako je Vrbas, nažalost,postao neka vrste protočne septičke jame i skladište otpada.Jednom riječju, na dobrom je putu da postane Crkvena brojII. Za pohvalu je grupa mladih entuzijasta koja svake godine,u nekoliko navrata, čisti korito i obale rijeke. Banja Luka jeodvajkada bila poznata i prepoznatljiva po mnogobrojnim ale-jama sazdanim od kestena i lipa. Nedavno čitam na portalu"Buke" kako gradu prijeti opasnost od nestanka aleja zbogneplanske sječe stabala. Hajde, mogu razumjeti Sarajlije

koje su tokom rata posjekli gotovo sva stabla u gradu radiogrjeva, ali ovo što se danas događa u našem gradu, zaistaje glupost, pa i bezobrazluk.Prije par dana na Šehitlucima (kakvo, ba, Banj brdo!) jeotvoren i restoran "Novak" (Đokovic, op.a.). Nemam ama bašništa protiv toga ali nadigli se mnogobrojni banjalučkirekreativci peticijom koju je potpisalo više od 2.500 istomišl-jenika, kojom se protive da se u podnožju odstrani rampakoja je čuvala ovu oazu od automobila. E, sada je pitanjekako će guzonje i njihove pratilje na visokim štiklama pješicedo pomenutog restorana!? Ljetos sam proveo par dana u Za-grebu. I, ruku na srce, manje sam se tamo osjećao strancemnego u Banjoj Luci koju, kako su krenuli, više nećemo pre-poznati kao nekada naš grad. Vrag odnio i zemljotres i rat!Živjele (nekadašnje) malte!


Urarska radnja „Sabah“ u Banjalucinalazila se na početku Gospodske ulice, sa li-jeve strane, na mjestu gdje je sadašnja Robnakuća „Triglav“. Vlasnik je bio poznati urarSabahudin Skorup, zvani Sabah, pa i radnjatako dobi naziv. Banjalučani su na popravkudonosili kućne, zidne a najviše ručne satovekojima je Sabah produžavao vijek. Redovnoje imao učenike i pomoćnike koji su pri-donosili bržim i kvalitetnijim uslugama.

Sanah je pripadao krugu onih Banja lu -čana koji su godinama navijali za fudbalskiklub „Borac“, redovno je išao na utakmice uBanjaluci, ali i u druge gradove u kojima jeomiljeni klub gostovao. Stoga je radnja bilaokupljalište “Borčevaca“, posebno predvažne utakmice, a i nakon utakmice kada bise žučno raspravljalo o postignutim ili priml-jenim golovima, promašajima, izvrsnim po-jedincima koji su igrom i rezultatima pisaliistoriju kluba. Sve su to bili ugledniBanjalučani - zanatlije, ljekari, sudije, ad-vokati ...

Osim fudbala bilo je i drugih tema raz-govora.

Među prvima, i rijetkim Banjalučanima,Sabah je imao vlastiti automobil kojim pri-jatelje vozi na izlete, redovito odmor provodina moru, a često posjećuje i evropskegradove. Za Sabaha je karakteristično da suuz njega redovno bili, i s njim se družili,viđeniji Banjalučani. Sabah je satovima isvojim prijateljima, te Fudbalskom klubu„Borac“, nesebično posvetio cijeli svoj život.

- Za mene je Sabahova radnja imala pose-

ban značaj. Šezdesetih godina prošlog sto -ljeća radio sam u Kriminalističkoj službi on-dašnjeg SUP-a Banjaluka, kao mlad i poletaninspektor. Uža specijalnost su mi bili imovin-ski delikti (razbojništva, teške krađe i pro -vale, paljevine, prevare i sl.) Negdje predNovu godinu, pade preko noći oko polametra snijega, bilo je veoma hladno. Dežurnisam tokom novogodišnjeg praznika i tokomtog mog dežurstva,iznenada, stiže obavijestda je za vrijeme dočeka pokradena urarskaradnja „Sabah“. Odmah sa ekipom vršimuviđaj na licu mjesta. U to vrijeme na“Kastelovom ćošku“ gradio se “Incelov“ ne-boder i gradilište je bilo ograđeno dva i pometra visokom ogradom. Objekat u kojem senalazila Sabahova radnja bio je sa dvijestrane u gradilištu. Nije bilo noćnog čuvara.

Uviđajem utvrdismo da je provalnik ušaou krug gradilišta i neprimjećen, pod zaštitomograde, pomoću dva montirača za kamionskegume, prokopao ciglom zidani zid radnje,načinio otvor i ušao u radnju. Tu je našaoputnu torbu, napunio je raznim vrstamasatova među kojima je bilo i onih skupoc-jenih. Kroz isti otvor je izašao i udaljio se.Osim dva nova velika montirača, sa vanjskestrane otvora nađosmo dugi crni zimski kaputi karirani šal. Na kragni muškog kaputanađosmo kratke sijede dlake. U unutrašnjemdžepu kaputa nalazio se Paragon, blok-računo kupovini dva montirača u prodavnici autodijelova u Zagrebu.

Provalnik je vjerovatno, pri odlasku, zab-

oravio ili zanemario montirače, kapu i šal,uzbuđen zbog bogatog plijena.

Pronađeni predmeti i tragovi su davalidobre izglede za otkrivanje provalnika.

U kriminalistici se izvršioci krivičnihdjela kvalificiraju i evidentiraju i prema“Modus operandi sistemu“, to jest premanačinu izvršenja. Neki delikventi za čitavogsvog kriminalnog staža sva krivična djelavrše na identičan način. Na primjer, u objektulaze otključavanjem brava posebnim klju -čem, drugi raz bijanjem izloga i prozora, trećisa krova...

Provale kopanjem zida su bile kao zas-tarjeli “Modus operandi sistem“ rijetke, pa jesve upućivalo na provalnika starije dobi. Nato su upućivale i sijede dlake na kragni ka-puta.

-Istog dana, o svemu što smo ustanoviliuviđajem, depešom upoznasmo Krimina -lističku upravu Zagreba, sa molbom da izvršeprovjeru u svojim evidencijama a posebno uprodavnici auto dijelova, u kojoj su kupljenimontirači.

Obaviješteni su i ostali organi unutrašn-jih poslova u zemlji...

Samo dva dana kasnije, stiže depeša izZagreba sa ohrabrujućim vijestima. Bili smona dobrom tragu. Prodavačica u prodavniciauto dijelova,u Zagrebu, sjetila se i detaljnoopisala kupca dva montirača - u pitanju je biostariji muškarac, srednje visine i razvijenosti,prosijed. Bilo joj je čudno zašto starija osobakupuje montirače, u koje svrhe će ih upo -trebiti? Zapazila je da je malo govorio i tako

SABAHOVI SATOVIPiše: Edhem Edo ČIZMIĆ

Foto: Arhiva Šeher Banjaluka

Priča


ostavio zagonetan utisak. Potvrdila je aute -ntičnost Paragon blok-računa. Izjavila je dabi kupca mogla prepoznati... Tragom oveprovjere i činje-nice da je provala izvršenakopanjem zida, u evidencijama su nesumn-jivo ustanovili da se radi o Franji Mežnaru,višestrukom provalniku kojeg je prodavačicana fotografiji prepoznala kao kupca monti -rača...

Opisuju ga kao nepopravljivog sedamde-setogodišnjeg provalnika-povratnika.

U zatvorima je proveo više od pola živ-ota, provale je vršio kopanjem zida.

Svaki put, kada se, nakon izdržane kaznenađe na slobodi, ponovo vrši provale kroz zidi po načinu izvršenja biva otkriven i suđen.Počinjene provale nikad ne priznaje, čak nionda kada postoje nesumljivi dokazi. U vri-jeme provale radnje “Sabah“ nalazio se naslobodi.

Mežnar je u Zagrebu lišen slobode i spro -veden u Banjaluku. Kroz istragu svi dokazipotvrđuju da je on izvršilac provale u radnju“Sabah“. Tužilac i sud prihvataju provedenedokaze, ali nema traga šta je učinio saukradenim satovima.

Ništa ne priznaje, uporan je i tvrdoglav...Kada presuda na višegodišnju kaznu

zatvora postade pravosnažna, upućen je naizdržavanje u Kazneno popravni zavod Ze -nica.

Sabaha a ni mene nije zadovoljavala osu -đujuća presuda. Trebalo je pronaći ukradenesatove. Ali kako? Sabahove mušterije, čiji susatovi ukradeni, često su mu pravili neprilikei za skoro bezvrijedne satove zahtijevalienormne odštete. I ja sam smatrao posaonezavršenim, valjalo je nešto preduzeti iodgovoriti na pitanje - gdje je završilo neko-liko stotina satova?

Sve to me potaklo da se dopisom obratimKPZ Zenica. Detaljno obrazložim sve što seticalo provale, krađe satova, o toku istrage isve pojedinosti o Mežnaru.

Zamolim da ga stave pod nazor, a naro -čito da kontrolišu sve pošiljke koje bude pri-mao ili otpremao i da nas o svimin te re santnim zapažanjima odmah obavijeste.

Sa Sabahom često kontaktiram, iskazujemi poštovanje i zahvalnost što je provala zamanje od mjesec dana rasvijetljena, pri tomese žali na nezajažljive mušterije, koji muzagorčavaju život svojim nerealnim zahtje-vima.

Jedne prilike ga pitam - kako ću, ako bise krađa ponovila, prepoznati da su satovi iznjegove radnje?

Nasmija se i kaže da ga je iskustvonaučilo i ubuduće evidentira svaki prijemsata na opravku .I još nešto - pri prijemusvaki sat otvori i na unutrašnjoj strani pok-lopca, flomasterom upiše datum prijema.

Nakon četiri godine iz KPZ Zenica stižedopis i u prilogu rukom pisano pismo.

Obavještavaju da je Mežar cijelo vrijeme

bio pod nazorom, i onda iznenada otpremasestri u Zagreb potpuno bezvrijednu odjeću istare cipele.

To ih je potaknulo da izvrše temeljit pre-gled. U postavi od cipela nađu zašivenopismo u kojem sestru, u Zagrebu, naseljeTrnje, obavještava da se kod njene kuće, upotkrovlju dvorišne zgrade, nalazi većakoličina raznih satova.

Piše da je njegov izlazak na sloboduneizvjestan, te neka pronađe satove i prodaih. Vjerovatno je razmišljao da je nakon četirigodine već bio zaboravljen. Meni ne pre-ostaje ništa drugo, već da otputujem u Zagrebi sa kolegama iz Kriminalističke uprave, naTrnju, pokucam na vrata stare gospođe, kojase iznenadila kada nas je ugledala... Obavimopretres kuće, dvorišne zgrade, dvorišta. Natavanu dvorišnog objekta nađemo Sabahoveukradene satove.

A Sabah, kada sam se u Banjaluci pojavionoseći satove, bi zaprepašten, iznenađen iobradovan. Grli me i zahvaljuje mi...

Sada je sa olakšanjem mogao razgovaratisa upornim mušterijama,koji zahtijevajusvoje satove ili visoka obeštećenja. Kaže:“Bio sam izgubio i posljednju nadu. I daznaš, nije me briga za tvoje pravo ime, dokraja života ti si moj “Edika“. Tako me je izvao svaki put kada bismo se slučajno sre-tali..

Medjutim, priča o Sabahu i njegovimsatovima nije još završena...

Ponovo provala radnje, ponovo krađasvih satova. Provalnik je ušao kroz ulaznavrata, iz Gospodske ulice, tako što je po -desnim ključem otvorio katanac i dvijebrave. To je upućivalo na izvršioca savre-menijih nazora u odnosu na iskustvo sa Mež-narom i kopanjem zida. Uviđajem nisupronađeni tragovi relativni za identifikaciju.A Mežnar se još nalazio na izdržavanju kaznei nije mogao biti osumnjičeni...

Kada prođe oko mjesec dana od drugeprovale, stiže depeša iz Sekretarijata za un-utrašnje poslove Bosanski Novi. Obavješ-tavaju da su zbog provala u automobile lišilislobode 25-godina starog muškarca, iz oko-line Tuzle, da imaju dokaze o boravku u Ban-jaluci i Slavonskom Brodu. Traže provjeru imole da neko od kriminalističkih inspektora,sa podacima o izvršenim provalama u to vri-jeme, dođe kod njih. Naravno, krenem putBosanskog Novog. Zateknem kolegu izSlavonskog Broda, bio je brži od mene.Osumnjičeni je visok, razvijen, doima se kaoiskusan kriminalac, drzak je i ironičan, sv-jestan da nemamo nikakvih dokaza protivnjega. Ismijava nas i tvrdi da je “čist“. Ljetoje, toplo, prozor otvoren i od Une dopiredašak svježine. Provalnik sjedi u košuljikratkih rukava. U jednom trenu na ruci mubljesnu “Helvecija“, vrlo rijedak i vrijedansat. Zatražim da skine sat i kad mi ga dade,otvorim poklopac i primjetim flomassteromupisan, sa unutrašnje strane, datum. Kao dame je sunce obasjalo, to je bio Sabahovdatum. Sat potiče iz Sabahove radnje.

Situacija se potpuno promjeni. Šutim igledam ga, olakšanje. Pitam da li mu neštoznači urarska radnja “Sabah“ u centru Ban-jaluke. Prvo se počeo preznojavati, lomi se inaposljetku poče pričati:

-Da, ja sam podesnim ključevima otvoriokatanac i dvije brave, ušao i odnio satove.

Samo manji dio je uspio prodati a sa os-talim se pojavim kod Sabaha. Nasmijao se,kaže da je bio uvjeren i siguran da ću doći sasatovima.

Ponovo mijenja moje ime:“Sada si mojčarobnjak Edika.“

Kada sam pojasnio da je datum upisan naunutrašnjoj strani poklopca sata bio presu-dan, a time i njegova uloga, reče da osim štosve zna o satovima, mogao bi biti i mojpomoćnik.

( smijeh )

4656

Još je jedna vijest iz Sarajeva zapljusnula nas tugom: u 70. godiniživota preminuo je iznenada prof. dr. Munib Maglajlić, naš sugrađanini istaknuti naučni, kulturni i pedagoški stvaralac u oblasti obrazovanjai književnosti, prije svega narodne. Objavio je niz radova i knjiga kojese znalački i esejistički bave sevdalinkama, muslimanskim usmenimbaladama, usmenim pjesništvom i dr.Njegovi tekstovi nastavit će živ-jeti kao čudesni svijet između predanja i zbilje, usmene i napisane riječii pjesme. U ovom broju našeg magazina donosimo kraći odlomak iznjegovog rada o jednoj banjalučkoj nesretnoj ljubavi.

Balada o potopnici (utopljenici) Bisernazi, sa temom smrti ras-tavljenih ljubavnika, pripada krugu muslimanskih balada sa lokalnimobilježjima, od kojih su najpoznatije Balada o Morićima, Balada o nasmrt osuđenom Ibrahim-begu i Balada o Hivzi-begu Đumišiću…Posebnu draž ovoj baladi daju lokalna obilježja: situirana u BanjuLuku, ona i imenima protagonista i u lokalitetima koji se u njoj spom-inju i čine pozornicu baladičnog zbivanja sadrži nešto samo njoj svo-jstveno, nešto čega drugdje nema. Ovom lokalnom bojom postiže se ubaladi o potopnici Bisernazi osobit ugođaj, po čemu se ona, već priprvom čitanju, izdvaja u srazmjerno manji krug lokalnih balada, premaneuporedivo većem koji čine pjesme gdje je lokalno obilježje izbli-jedilo ili ga nikad nije ni bilo.

Ova je balada u punom značenju banjalučka, jer je nastala u Ban-joj Luci, u njoj je zabilježena i što je možda najvažnije – autentična jeu svojoj lokalnoj obojenosti. Jer, lokaliteti koji su u pjesmi spomenuti,odnosno scena središnjeg zbivanja u baladi, podudarni su sa stvarnomtopografijom ovog dijela Banje Luke, što samo po sebi ne čini vrijed-nost u ovoj baladi, ali je zato otkriva kao izrazito banjalučku i pomaže

da se ustanovi proces njena nastanka i života lokalnih balada općenito.Mezar potopnice Naze stajao je uz samu obalu Vrbasa, kako navodiIbrahim Džafčić i kako se može vidjeti i na međuratnim fotosima ovogkraja. To mjesto, na prelazu iz nekadašnje mahale Stupnice premaSitarima i Gornjem Šeheru, nalazi se u visini vrbaskog lokalitetazvanog prvi mlinovi, jer su tu – zbog neobično velikog pada vode -odvajkada stajali mlinovi na obje obale. U promjenama vlasnikamoguće je da je brana ispred mlina na desnoj obali Vrbasa – gdje senalazio Bisernazin mezar – nekada nosila naziv Hotića bent. Kako semahala Stupnica pružala uz obalu Vrbasa, Karaprohić Ibro je zaistamogao sa munare mahalske džamije vidjeti svoju Bisernazu kako sebaca u vrbaske bukove. Čak ni njegov skok sa munare, koji se događau baladi, ne izgleda odveć nevjerovatan kada se znade kako su ponekadznale biti male mahalske džamije. Kako se zapravo odigrao događajkoji čini baladično jezgro u ovoj pjesmi, ostaje nam ipak tek danagađamo i izvjesno je da je u procesu poetizacije zbilje došlo doraznih preinaka u odnosu na ono što se stvarno zbilo, ali je sigurno dase u ovom banjalučkom kraju dogodilo nešto što je dalo povoda nas-tanku pjesme i predaje o nesretnim ljubavnicima. Ova tema živjela jeu usmenoj tradiciji stanovnika ovog kraja i uobličavana je u predaji ilipjesmi, zavisno od sklonosti onih koji su je primali i daljeprenosili.Njenom dugu životu sigurno je pridonijela i činjenica da jegrob Potopnice Bisernaze stajao pred očima stanovnika ovog kraja svedo najnovijih vremena i podsjećao ih na njen udes.

(Odlomak iz teksta »Banjalučka balada o potopnici Bisernazi«, ob-javljenog u desetoj svesci Bošnjačke zajednice kulture »Preporod«,2005.)


In memoriam: Prof. Dr. Munib Maglajlić (1945., Banjaluka – 2015., Sarajevo)

BANJALUČKA BALADA

4557

Bistri Vrbas dodiruje skute poezije. Nad njim pjesnik lovi riječi, aonda ih dotakne i ponovo pusti niz vodu. Jer vodi je da teče, riječimaje da traže druge riječi, da prepoznaju, otkrivaju, rastužuju, usrećuju,uzburkavaju, smiruju, uznemiruju, ljube, čude se, sanjaju, bude,rastaču i ponovo pronalaze… Riječi su najhrabrije zvijezde… Riječikoje je u svojih 14 knjiga disao, ispisao, potpisao pjesnik AdmiralMahić, rođen u Banjaluci 19. januara 1948. godine, a stanovnik Sara-jeva, i kosmosa , jer kosmos je rasuta poezija i zgusnuta riječ. Riječševa koja dolazi iz vatre. I leti za pjesnikom i njegovim snom. A pjes-nik i dramski pisac, član Društva pisaca BiH i Društva hrvatskih kn-jiževnika, uvijek je išao za svojim snom. Pa i ispred sna, da mu prokrčiput. Otišao je Admiral za svojim snom. Za svojim lađama riječima.Riječima, koje se utkivaju u najbolje stranice savremenebosanskohercegovačke poezije.

BISTRI VRBAS DODIRUJE SKUTE BANJALUKE

Bistri Vrbas dodirujeskute Sevilje.Čekam je pored mrtve vrbe:čvrsto je odlučilada krene sa pjesnikom putEgipta, Izraela i Kipra –Ona je ševa koja pripremameso na žaru,taj posao donosi skroman prihod za tananu

ljepoticui njenubolesnu kćer –Ljepotica nikako daodloži svoje raspelo –Možda i ova gojazna žena, kod rijekekoja otresa cigaretuzna da potpišemirišljavi oblak –Možda i ciganka sa podvijenim nogama koja sjedi našljunku ispod tvrđave Kastelmiriše na Sevilju?Ljepotice uistinu znaju darazgovaraju sabolesnicima!Žene su najhrabrije bijele zvijezde!Vrtovi Banjaluke i Sevilježure da podignučaše, u čije zdravlje?Biju varnice po očnim kapcima,jer ševa dolazi iz vatre!O, ići će ona, ići za mojim snom.

(Pjesma objavljena u prvoj knjizi Banjalučkih žubora »Prepisanosa sedara«, 2000.)

In memoriam: Admiral Mahić ( Banjaluka,1948. - Sarajevo, 2015.)

ZA SVOJIM SNOM

Poezija


NIJE U ZVIJEZDAMA KRIVICA

Nije u zvijezdama krivicašto čovjeka rađaju za nož,uglavnom se tu pitajuagenti koji čuvaju kase, lutrijska srećka,tat i taština,a i sve te Otadžbine, Apokalipse koje u ljudetetoviraju svoje mape.Nije u zvijezdama krivica štomnože se novci i ubistvadok suši se materica bliskosti –čovjek je probljesak koji gineu provjerenim poljima državnih savezau proletu metala i metakadok nalet svjetla povremeno pulsira kroz njega,a on nepokretan kao kamenspreman da ubije u biseru plamenda iz svemirskih sila izlije porodični grbispod kojeg ravnodušno jedno do drugog ležesex i grobovidok vječnost sebe pjeva iz mrtvaca.Nije u zvijezdama krivica što lutamkroz voćnjake putovanjameđu dvorcima od metaka.Nije u meni krivica što lutamod glasa nevinosti do hora prevaranataod zloduha do bezduhaod prašine do mašinei još se snalazim nekakood smrti do smrtijer na putu pravičnosti sve je manje gužve,a na putu umjerenostičekaju me nepoderive cipele.Moja je samo cesta izmeđuKorzike i Sicilije.Moji su talasi Crvenog mora.Svi imaju svoje puteve, a ja stranputicu.Plovim na Krit i gledam talasei pitam šefa svake luke:Jesam li daleko? Je li ovo mjesto za mene?Svjetlo svjetioničko koje samujejedini mi je rod,ali jednog dana iznenadapoljubiće me trešnjin pupoljak i odletiću.

Admiral Mahić

VEĆ VIĐENO

Lomljive ruke iščupaše palacda bi pomogle spuštanje k’ zemlji.

Čudan neki opit prizemlja�

Nema glasa od danaSve sama čulna tišina zamračenja

Jesam li to jednom sanjala u maglovitoj močvari?Obred, kao vrijeme star

Prelama se u susjednoj Africi.Čija to pokorena krv otiče zemljom?

Surova glad i opstanak nikako da se slože.Koža od lišajeva ne koristi baš mnogo

Ni blaženi pogledi ne otvarajuKonačnosti koje nisu stigle

A sve je najavljenoPoznato

Već viđenoČekaonice prepune umotanih u javorovo lišće

Osuđeni, kao čardak na međuživotNi na nebu

Ni na zemlji.

Dugo namjeravam sagraditi kornjačin oklopSvojoj kući

I pootkidati živu ograduPitam se šta to još čekam

Zašto odugovlačim?

Medina Džambegović - Mohamed

59

Povodom 25. novembra, Dana državnosti

Bosne i Hercegovine, svim njenim građanima i

našim vjernim čitaocima upućujemo iskrene

čestitke ispred redakcije našeg magazina i Saveza

Banjalučana u Švedskoj.

Documents

Šeher Banja Luka 39