48
Š E H E R BANJA LUKA MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ / MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE ŠEHER BANJA LUKA - Broj 34 - NOVEMBAR-DECEMBAR - 2014. - MOTALA - GODINA VI

Šeher Banja Luka 34

Embed Size (px)

DESCRIPTION

 

Citation preview

Page 1: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ / MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ŠEHER BANJA LUKA - Broj 34 - NOVEMBAR-DECEMBAR - 2014. - MOTALA - GODINA VI

Page 2: Šeher Banja Luka 34

Uvodnik

2

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ

RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivare

Mirsad Filipović

Urednik/RedaktorGoran Mulahusić

Grafička obrada/Grafisk arbeteArt-studio EMMA

Lektor/KorrekturläsareIsmet Bekrić

Blagajnik-Ekonom/Kassör-EkonomZlatko Avdagić

Redakcija/RedaktionGoran Mulahusić

Enisa BajrićFatima Mahmutović

Haris GrabovacNedžad Talović

Dopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija)

Slavko Podgorelec (BiH)Mišo Vidović (BiH)Kemal Coco (BiH)

Radmila Karlaš (BiH)Aida Bašić (Švedska)Rešad Salihović (BiH)

Dr Severin D. Rakić Australija

Adresa redakcije/Redaktionens adressŠeher Banjaluka,

Luxorgatan 12, 591 39 MotalaTelefon: +46(0) 739 872 284

Internet: www.blsavez.seE-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečnoGodišnja pretplata:

6 brojeva 150 SEK plus poštarina

Pretplata i reklame+46(0) 73 98 72 284

E-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćaju

Štampa/TryckNIGD “DNN” Banja Luka

Naslovna stranaZlatko Valentić, Predvečerje 2

Š E H E RBANJA LUKA

ZAJEDNO U JOŠ JEDNU GODINU

Poštovani čitaoci,

Pred vama je već trideset i četvrti broj našeg i vašeg magazina u njegovoj šestoj godini izlaženja. «Šeher Banja Luka» je već etablirana itražena novina kako u Švedskoj i BiH, tako i diljem svijeta, putem pošte i interneta. Na to smo svi ponosni i potrudit ćemo se da u narednojgodini budemo još sadržajniji, jer vi to, naši vjerni čitaoci, sa punim pravom, zaslužujete.

Redakcija magazina i Savez Banjalučana u Švedskoj žele vam uspješnu i sretnu 2015. godinu, a našim dopisnicima i čitaocima katoličke ipravoslavne vjeroispovjesti sretne božićne praznike.

Mirsad Filipović

U protekloj godini svojim prilozima, reportažama, fotografijama, ilustracijama i umjetničkim djelima naš list su obogatili:

Slavko Podgorelec – Banja Luka (BiH)Fikret Tufek – Malmö (Švedska)Ismet Bekrić – Ilirska Bistrica (Slovenija)Emina Krzović – Stockholm (Švedska)Enisa Bajrić – Nyköping (Švedska)Alija Beganović – Banja Luka (BiH)Ozren Tinjić – Norrköping (Švedska)Mišo Vidović – Banja Luka (BiH)Azra Avdagić – Motala (Švedska)Mujo Metaj – Halmstad (Švedska)Nerko Galešić – Saint Louis (USA)Branko Tomić – Norrköping (Švedska)Sakib Salama – (Australija)Goran Mulahusić – Motala (Švedska)Faruk Tičić – Birmingham (Engleska)Edhem Trako – Kristijansand (Norveška)Fahro Konjhodžić – Oslo (Norveška)Enver Kadenić – Manchester (USA)Jasenko Selimović – Stockholm (Švedska)Kemal Coco – Bihać (BiH)Slobodan Rašić Bobara – Banja Luka (BiH)Enes Zahić - (Finska)Radmila Karlaš – Banja Luka (BiH)Srđan Šušnica – Banja Luka (BiH)Mustafa Bajagilović - Malmö (Švedska)Nisvet Turkanović – Geteborg (Švedska)Atif Turčinhodžić – Veile (Danska)Sadeta Sokol - Växjö (Švedska)Namik Alimajstorović – Birmingham (Eng-leska)

Marjan Hajnal – Bat Yam (Izrael)Irfan Nurudinović – Skien (Norveška)Mesud Mulaomerović - Malmö (Švedska)Džemil Vajrača – Alvesta (Švedska)Melisa Filipović – Linköping (Švedska)Ranko Pavlović - Banja Luka (BiH)Edhem Čizmić – Banja Luka (BiH)Ana Judi - Sarajevo (BiH)Dragana Pranjić – Geteborg (Švedska)Idriz Saltagić – London (Engleska)Nedžad Talović – Norrköping (Švedsk a)Kemal Handan – Lake Forest (USA)Špiro Bocarić – iz slikarske zaostavštineJasmin Kobašlić – Örebro (Švedska)Denis Dželić - (Danska)Mirsad Omerbašić - Örebro (Švedska)Zlatko Lukić – Split (Hrvatska)Sanjin Čošabić – Pariz (Francuska)Sabina Nuhanović – Landskrona (Švedska)Fatima Mahmutović - Örebro (Švedska)Anto Miketa – Grac (Austrija)Zlatan Gunić - Banja Luka (BiH )Aljoša Mujagić - Ontario (Kanada)Migdat Hodžić – San Francisko (USA)Alija Trako – Oslo (Norveška)Boris Pržulj – Omišalj (Hrvatska)Šimo Ešić - Tuzla (BiH)Sead Mulabdić – Stafanstorp (Švedska)Halil Ibrišagić – Banja Luka (BiH)Jovan Joco Bojović – Banja Luka (BiH)

Džabir Maglajlić - NjemačkaŠevko KadrićNenad Radanović Torbjörn Andersson – Nyköping (Švedska)Ahmet Kozaragić– Norrtälje (Švedska)Sead Cerić – Donji Vakuf (BiH)Edin Osmančević - Geteborg (Švedska)Muhamed Ibrahimbegović Palada – Gete-borg (Švedska)Helin Ljunberg – Linköping (Švedska)Denis Hadžiomerović - Donji Vakuf (BiH)Izeta Štaljo Rakić – Mosman (Australija)Dr. Severin D. Rakić - Mosman (Australija)Samir Zahirović – Donji Vakuf (BiH)Amela De La Cruz – Stockholm (Švedska)Armin Džindo - Banja Luka (BiH)Rešad Salihović - Banja Luka (BiH)Dinko Osmančević - Banja Luka (BiH)Slobodan Bojović - Banja Luka (BiH)Ljubica Perkman – Frankfurt (Njemačka)Ajna Duzić– Jajce (BiH)Muharem Sitnica Sića – Nybro (Švedska)Adem Čukur - Geteborg (Švedska)Mersad Rajić – Toronto (Kanada)Ferid Lukačević - Landskrona (Švedska)Alija Sarač – Banja Luka (BiH)Vasvija Dedić Bačevac - Malmö (Švedska)Zlatko Avdagić - Motala (Švedska)Muharem Numanspahić – Växjö (Švedska)Mirsad Filipović - Motala (Švedska)

Page 3: Šeher Banja Luka 34

Sadržaj

3

Reportaža: 20 susret Banjalučana...........................................................4Domovini-za praznik: Sjećanja na ZAVNOBiH........................................8Nova vlada, stari problemi...: Sutra je bilo juče....................................12Kolumna: Kutija šarenih laža i Bajke...................................................14 Feljton: Poruke netolerancije i mržnje.........................................16Čija je Sutorina?.................................................................................18 Zapis o Stambolu(1.): Ljube se istok i zapad... .............................20Mozaik. Jubilarni 20 susret Banjalučana.........................................22Sjećanje: Tragovi postojanja.............................................................24Ulicama Banjaluke: Balkanski Amsterdam.....................................26Priče iz banjalučkog djetinjstva: Pola medvjed, pola mamut........28Zapis iz Londona: Ljepše nam je kad zapjevamo...........................30Sjećanje: Djeca sa “Pržine”..............................................................32Reportaža: Duh domovine i baštine.................................................34Životna priča: Karabin.......................................................................36Reportaža: Jubilej za ponos..............................................................38Sjećanje: Maja.....................................................................................40In memoriam: Zemlja zavičajna........................................................42Bijeli Božić..........................................................................................44Poezija.................................................................................................46

Š E H E RBANJA LUKA

ssttrr..44

RRaaddoossttii ppoonnoovvnniihh vviiđđeennjjaa

ssttrr:: 3300

LLjjeeppššee nnaamm jjee kkaadd zzaappjjeevvaammoo

ssttrr..2266

BBaallkkaannsskkii AAmmsstteerrddaamm

ssttrr..88

SSjjeeććaannjjaa nnaa ZZAAVVNNOOBBiiHH

Page 4: Šeher Banja Luka 34

4 Š E H E RBANJA LUKA

Göteborg je 8. novembra 2014. bio Banjaluka umalom. Razdragani susreti u Folkets parku na Möl-ndalu ostaju za dušu i pamćenje. Stigli su prepuniautobusi Banjalučana iz Malmöa, Halmstada, Öre-bra, Motale, Norrköpinga, brojni kombiji i privatni au-tomobili. Došla raja banjalučka iz svih krajevaŠvedske, ali i iz Danske, Norveške, Švicarske, Bo -sne…

Pekli se banjalučki ćevapi, mirisala jagnjetina,donijeli na stolove domaće pite, mezetluci i gurabije,popila i pokoja čašica za bolje raspoloženje i drage

susrete. Igralo je i plesalo i staro i mlado, i djevojkei žene, i omladinci i ozbiljniji muškarci, više raje ban-jalučke čitavu ubogu noć na podiju i u hodnicima urazgovoru nego za hastalima. Zaželio se narodviđenja i druženja, zagrljaji i poljupci zbog drugih ras-tanaka. Okupilo se više desetina Jakupovića, onihbanjalučkih, pa eglendišu i prave fotografije za us-pomenu. Baš fino, svi su presrećni i ushićeni na 20.jubilarnom susretu tradicije banjalučke.

Posebno pripremljen kulturni program uz nastupehora ”Zelena rijeka” iz Örebra, folklora iz Nor-

RADOSTIRADOSTIPONOVNIH VIĐENJA

Piše: Fikret TUFEK

Dvadeseti susret Banjalučana zaista je opravdao prefiks - jubilarnog. Iostaće kao prelijepa uspomena u dušama brojnih Banjalučana, ali i

drugih koji dođoše. Nitko to ne može kao Banjalučani, jer Banjaluka ješeher namli čaršija, u pjesmi opjevana, u srcima nošena, u dušama

sačuvana, od zaborava svakako! Više od 85.000 Banjalučana, mahomBošnjaka i Hrvata, protjerano je iz svog grada zbog agresije na BiH

1992.-1995., što ostaje kao nauk i pouka.

Page 5: Šeher Banja Luka 34

Foto: Goran Mulahusić

rköpinga i Motale, sazlije Asima Hodžića, te pred-stavljanje čak 12 pisaca, dali su posebnu kulturnuaromu susretu.

Tradicija banjalučkih susreta

Šukrija Litrić i Elvir Hasanić inicirali su formiranjesekcije, kasnije Saveza Banjalučana u Švedskoj. Te,sada već daleke, 1994. oformljene su sekcije Ban-jalučana: Norrköping, Karlskoga, Karlstad, Örebro,Motala, Nyköping, Nortälje, Uppsala, Stockholm.Kasnije se širile sekcije Banjalučana, kojih samo uŠvedskoj ima oko 15.000, a u Skandinaviji 20.000.

Uspješnost prvog okupljanja Banjalučana u Öre-bru 1995. godine otvorila je put svim kasnijim susre -tima: Norrköping 1996., Stockholm 1997., Jö nköping1998., Göteborg 1999., Malmö 2000., Växjö 2001.,Motala 2002., Göteborg 2003., Motala 2004., Växjö2005., Göteborg 2006., Norrköping 2007., Göteborg2008., Örebro 2009., Landskrona 2010., Jönköping2011., Motala 2012., Nyköping 2013. i Göteborg2014. Najviše, čak pet, susreta u Göteborgu, tri uMotali, po dva u Norrköpingu, Örebru, Växjöu iJönköpingu, te po jedan u Stockholmu, Malmöu,Landskroni i Nyköpingu.

Predsjednici Saveza Banjalučana u Švedskoj bilisu: Reuf Jakupović, Elvir Hasanić, Mesud Mu-laomerović, Izudin Smajilagić, te sadašnji Mirsad Fil-ipović.

Program za svačiju dušu

Susret je počeo pjesmom o Banjaluci sazlijeAsima Hodžića, muha se nije čula, a onda tekst oBanjaluci Muharema Sitnice Siće, koji je govorioglumac Sabahudin Bahtijaragić Cober i dobio pre-gršt aplauza. Nisvet Turkanović je pozdravio sveprisutne u ime domaćina, a onda je veoma agilnipredsjednik Saveza Banjalučana Mirsad Filipovićzvanično otvorio 20. susret Banjalučana, kazavši dasu Banjalučani najveće zavičajno udruženje oku-pljeno u Savez koji veoma uspješno djeluje evopunih 20 godina.

O uspješnim aktivnostima Saveza Banjalučana uŠvedskoj zborili su i prvi predsjednik Reuf Jakupovići veteran predsjednika Mesud Mulaomerović.

Nadahnuti nastupi hora ”Zelena rijeka” pod up-ravom Mirsada Mahmutovića i uz pratnju na har-monici prof. Fikreta Kurbegovića podigli su mnogena noge, posebno pjesma ”Sejdefu majka buđaše”.Oduševljenje publike i dugotrajne aplauze dobilo je18 mladih iz folklora ”BiH” Norrköping, koji su izveli”Šeherski vez, igre iz Banjaluke” u koreografiji afir-misanog Faruka Sarajlića – prelijepe nošnje, uigra-

Pozdravna riječ: Predsjednik banjalučkog udruženja iz Geteborga NisvetTurkanović

Sala je bila ispunjena do posljednjeg mjesta

Igralo se i plesalo do dugo u noć

Osmjesi su uljepšali ovo tradicionalno druženje

Page 6: Šeher Banja Luka 34

nost djevojaka i mladića, nikoga nisu ostavili ravn-odušnim. Ništa manje pažnje nije izazvao ni nastupfolklora ”Ljiljan” Motala koji je izveo ”Bosanske igre”u koreografiji Seada Žunića. Publika je znala da ci-jeni i dugim aplauzima nagradi sve izvedbe, što jestvorilo posebno lijepu atmosferu u prepunoj sali ukojoj je jedina tema bila Banjaluka! Naravno, sve uzvoditelja programa Fikreta Tufeka, urednika uBosanskoj pošti.

Riječ i djelo

Enisa Popović Čengić, Goraždanka koja je na -pisala pjesme o Banjaluci, govorila je stihove izzbirke ”Iskrice nade”. Seima Višić je došla iz Švi-carske gdje živi od 1995., a predstavila je knjige”Sjećanja na oteti grad” i ”Tuđinci”, koja je preve-dena i na njemački jezik. Enisa Bajrić je približiladvojezičnu knjigu ”Put u nepoznato/Vägen till detokända” čitajući dirljiva sjećanja. Sadeta Sokol nijemogla doći, ali je njene dvije pjesme pročitaoSabahudin Bahtijaragić Cober, koji je uz to govorioi poemu ”Govor meita” nastalu 1995. i pročitanu naprvom susretu Banjalučana u Örebru. Šemso Avdić,romski pisac iz Banjaluke, čijih je osam djela preve-deno na više jezika, predstavio je najnoviju knjigu(2014.) ”Odiseja Roma Banjaluke krajem XX vijeka– Karta u jednom smjeru”. Nedžad Talović je govo-rio o svojim knjigama pjesama ”Grad u ruži” i ”Dvoriod sjećanja”, koje su lirska hronika njegova životnogputa kroz iskazanu ljubav prema svom rodnomgradu Banjaluci. Tomislav Ljevak, čuveni filmski i TVsnimatelj, rodno je Sarajevo, gdje proveo cijeli rat,zamijenio Halmstadom, ovog puta se umjestokamerom predstavio predstavio dokumentarnompoezijom ”Sjećanja I i II”. Mirsad Omerbašić je gov-orio o svom dirljivom romanu ”Banjalučki crvenikombi” koji je istinito svjedočanstvo ratnih strahotaposvećeno Banjalučanima koji su ih doživjeli. IdrizSaltagić je don io svoj novi roman ”Bosanac u Haydparku” i ”Drame” i kazao da će u Engleskoj 15. no-vembra u engleskom klubu obilježiti 50 godina kn-jiževnog i novinarskog rada. Dragana Pranjić je bilaprvi put na susretu i predstavila ”Draganasgarden,knjigu za svaku ženu”; formirala je udruženje žena uBanjaluci, a sada će to učiniti i u Švedskoj. FikretTufek je još jednom uveo brojne zaljubljenike sportau dvojezičnu monografiju ”Košarkaški klub/Basket-bollföreningen Bosna L-A 1993.-2013.” u kojoj je na200 strana predstavljen uspjeh 837 registriranihkošarkaša u Landskroni koji su košarku počeli igratina betonu i dospjeli do kvalifikacija za Prvu ligu igdje je uz bh. djecu i mlade bilo 17 nacionalnosti.

"Šeherski vez, igre iz Banjaluke": Folklor "BiH" Norrköping

KUD "Budućnost" iz Gornjeg Šehera ponovo na okupu

Uvijek spremni za odličan nastup: Hor "Zelena rijeka" iz Örebra

Nadahnut nastup: Profesor Fikret Kurbegović i Mirsad Mahmutović

Page 7: Šeher Banja Luka 34

Druženje i zabava

Svi su na 20 susret Banjalučana došli zbogdruženja i zabave. Najmlađa Alicia Tabaković (20mjeseci) iz Göteborga je sa mamom Almom (31) itatom Alenom (35), ali tu je i majka Raza (58), padido Ćamil Rastoder (65) iz Tranåsa, koji ponositonaglašava - sa Abacije u Banjaluci.

Najstarijih je bilo više: Tomislav Ljevak (86),Muhamed Ibrahimbegović Palada (85), poznati ban-jalučki sportski radnik ali i u organizaciji ovogodišn-jih susreta, te Alija Smailhodžić (82), veliki aktivistau Halmstadu, inače iz Olova. Došli iz Osla u No -rveškoj maksuz na susret Alija Trako i Irfan Riz-vanović, iz Danske svaki put dođe Emina Islamović,iz Švicarske redovno na susretima Seima Višić, a izBanjaluke zapucao pravo na susret Isak Hrkić. Uveseloj sali pjesma za svim stolovima – pažnjuprivlači glasina Hidajeta Osmančevića Gare kojiizvodi arije iz poznatih opera pa drugi utihnuli, jer gaje zaista prelijepo slušati. Faruk Sarajlić naglašavada mu na susretu svaki put proradi damar šeherski.Edin i Dinka Krnjić među najrasplesanijim na podi-jumu, ali Edin se brzo povuče a Dinka neumorna.Zlatan Dajić iz Örebra sa suprugom i društvom na-jviše za šankom, dok Suada Kovačević s mužemFuadom i rajom priča o danima kraj Vrbasa. IbrahimHadžidedić s društvom na jednoj, a Vahid Alić nadrugoj strani, uz sevdalinku kojoj je posebno vičankao pjevač estrade. Fatima Obradovac mezetlukeraširila na hastalu, tu su Midhat i Adi Kobašlić,Mesud Filipović, Šemsa Pandić, porodice Muhare-mović, Pletilić, Malkić, Hodžić, Pašić, Šešivarević,Selimović, Đulović, Ademović, Zeljković, Kara-halilović, Kušmić, Abdić, Ustamujić, Smajlhodžić...

Organizatori najavljuju veliki broj sponzora i bo-gatu tombolu, prvu nagradu avionsku kartu za Tuzludobila je Goraždanka Dženita Redžić iz Motale, padruštvo oko nje proslavlja nazdravljajući.

Orkestar „Ritam srca“, osnovan 2006., imao je dosada 300 koncerata: Ramiz Jakupović, AdnanBahtijaragić, Amel i Mu amer Hrnić i Emir Horozić,predivni zabavljači.

Mujo Metaj, predsjednik Centra za aktivnostiHalmstad, prekrio čitav zid izložbom o radu ovog vri-jednog udruženja, obraća se na kraju s informacijomda će 21. susret Banjalučana biti 17. oktobra 2015.u Halmstadu!

Aferim, ni najmanji propust, sve je bilo u duhuBanjaluke, druženje u prvom planu sa sjećanjima,malo je ovako lijepih susreta koji ostaju za dušu,mogu to samo Banjalučanke i Banjalučani!

Književnici na okupu: Dragana Pranjić, Enisa Popović Čengić, Šemso Avdić,Idriz Saltagić i Enisa Bajrić

Štimung za pamćenje

Mladi nastavljaju tradiciju

Rijetki trenutak za predah

Page 8: Šeher Banja Luka 34

8 Š E H E RBANJA LUKA

Mnogobrojna bosanskohercegovačkaudru ženja, organizaciije i savezi, koji djelujuna prostorima Kraljevine Švedske, svečanosu obilježili Dan državnosti svoje domovine.Vrijedni volonteri su i ovaj put pokazali ve-liku želju da na što ljepši i dostojanstvenijinačin pokažu koliko im je važan ovaj znača-jni datum. I vaš urednik je u svojstvu pred-sjednika Saveza Banjalučana, a na pozivorganizatora, prisustvovao obilježavanjimaovog praznika.

Ovaj prilog započet ću sa Geteborgom(Göteborg) gdje se u organizaciji Savezaudruženja "Integrijum", a pod pokro -viteljstvom Udruženja sjećanja na žrtvegenocida "Nikad više", svečano obilježio

Dan državnosti BiH. U trodnevnoj posjeti bioje i specijalni gost, general Jovan Divjak, kojije i osnivač Fondacije "Obrazovanje gradiBiH". Uz njega gosti su bili i dobitnici"Zlatnog ljiljana" Džebrail Bajramović iVelid Bajramović. U prepunoj sali gosti suodgovarali na mnogobrojna pitanja o BiH,nenoj sadašnjosti i budućnosti, preprekamaza ulazak u evropske integracije, te ekonom-skoj i političkoj situaciji. Ovu priliku gosti suiskoristili da predstave i svoje knjige.

Udruženje logoraša iz Geteborga, s pred-sjednikom Sejadom Duračekom na čelu,postavilo je prvu izložbu slika "Memorialsobe", koja je otvorena ove godine u Brčkom.U kulturnom dijelu programa vidjeli smoodličan nastup djece iz bosanske dopunskeškole. Svojim izuzetnim nastupom prisutneje oduševio Samir Elkazović koji je otpjevaoje nekoliko sevdalinki.

Dan poslije Goran Mulahusić i ja smo sezaputili u Vekšjo (Växjö), kotar Kronoberggdje je uz organizaciju „Ljiljana" Växjö,Bošnjačke islamske zajednice Växjö, bh. aso-

cijacije mladih "BLUSRCU" iz Alveste, bh.udruženja logoraša Växjö i "Lillium Bosni-acum", pripremljen bogat i sadržajan pro-gram za ovaj svečani dan. Organizatori su sepotrudili da uz fudbalski turnir, bogat kul-turni program, izložbe, predavanje iobraćanje gostiju ovaj dan ostane dugo usjećanju mnogobrojnih posjetitelja. Velikupažnju prisutnih svojim izlaganjem jeprivukao specijalni gost koji je stigao iz do-movine, profesor i književnik DžemaludinLatić. Na kraju je bio prikazan kratkome-tražni igrani film mladog autora SemiraLokvića, o ratnim događanjima i stradanjimanedužnih Bošnjaka u prijedorskoj opštini1992. godine. Zanimljivo je da je glavnuulogu odigrao, nadahnuto, banjalučki glumacSabahudin Bahtijaragić – Cober.

Slijedeće subote sam bio gost uLinšepingu (Linköping) gdje je BiH Savezžena, na samo njima svojstven način, obil-ježio 71. rođendan Bosne i Hercegovine.Skup je otvorila predsjednica Saveza SenadaBešić istakavši važnost ovog značajnog da-tuma. Žene su uvijek imale fantastične ideje,

DOMOVINI – ZA PRAZNIK

SJEĆANJA NA ZAVN

Tekst: Mirsad Filipović

Foto: Goran Mulahusić i Haris Tucaković

Page 9: Šeher Banja Luka 34

a ovaj put bila je to, uz bogat kulturni pro-gram, prezentacija domaćeg kruha, peciva,kuruze i drugih poslastica od brašna, uzkućne specijalitete, kajmak, sir, ajvar, suhomeso i dr. Bio je to stvarno praznik za oči,preko 200 gostiju je imalo šta i probati.Razmjenjivali su se recepti, a ponosne majs-torice bosanske kuhinje su srdačno nudilesvoje proizvode na prepunoj trpezi. Poslijebogatog kulturnog programa prisutne jezabavljao Nadir Garčević. Uspješan domaćinje bilo udruženje “ Linköping 2000”.

K

NOBiH

Naši gosti: general Jovan

Divjak, dobitnici„Zlatnog ljiljana“ Džebrail i Velid Bajramović i

književnik DžemaludinLatić

Odličan nastup učenika koji redovno pohađaju nastavu bosanskog jezika

Tri Zlatna Ljiljana: Džebrail Bajramović, General Jovan Divjak i Velid Bajramović

Susret prijatelja

Sala je bila premala da primi sve posjetioce

Page 10: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA

Reportaža

10

Dan državnosti Bosne i Hercegovine je prazniku Bosni i Hercegovini, koji se obilježava svakog25. novembra. Na taj dan 1943. godine, na Prvomzasjedanju ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu usvo-jena je Rezolucija ZAVNOBiH-a, u kojoj jeizražena odlučnost naroda BiH da njihova zemljabude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigu-rana puna ravnopravnost svih, te ravnopravnostRepublike BiH unutar jugoslovenske federacije, sahistorijskim granicama koje su datirale još iz vre-mena srednjevjekovne Bosne.

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je uMrkonjić-Gradu 25. novembra 1943. godine u 19sati. Završeno je iste noći, 26. novembra, u 4 sataujutro. Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sapravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH

je formalno konstituisan kao predstavništvo Naro-dno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Herce-govine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njennajviši organ vlasti. Odbornici su usvojili Rezolu-ciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u ko-jima se ističe da ubuduće BiH i njene narode uzemlji i inostranstvu mogu zastupati i predstavljatisamo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima is-tovremeno je izražena odlučnost naroda BiH danjihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, nimuslimanska, nego i srpska i muslimanska ihrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj ćebiti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Mus-limana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana dele-gacija od 58 članova koja će predstavljati BiH naDrugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar1943).

PUNA RAVNOPRAVNOST SVIH

Malonogometni turnir održan je u Växjö Oduševio svojim interpretacijama sevdalinki: Samir Elkazović

Fantastična prezentacija bh. gurmanluka Zapažen nastup: Hor "Ljljan" iz Motale

Page 11: Šeher Banja Luka 34

Reportaža

11

BiH Savez žena je svečano obilježio 71. rođendan naše domovine

Mladi su obilježili proslavu u Växjö

Skupu se obratio i predsjednik Saveza Banjalučana

U prvom planu: Zlatko Avdagić Folklor "Žena 99" iz Värnama

Hor "Ljiljan" Växjö

Džemaludin Latić u društvu predsjednika Islamske zajednice Idriza Kara-mana i predsjednice Saveza BiH udruženja Azre Jelačić

Page 12: Šeher Banja Luka 34

Reportaža

12 Š E H E RBANJA LUKA

Novi-stari predsjednik RS Milo-rad Dodik nije puno tražio, i birao, kada jeriječ o imenovanju ma ndatara za sastavnove entitetske vlade. Ponovo je odabraoŽeljku Cvijanović. Na pitanje kakvu bi„novu“ vladu mogla sastaviti nova-staramandarka (vjerovatno i premijerka),nameće se odgovor, da će to, najvjerovat-nije, biti „miks“ po sistemu „starih“ inovih ministara. U ovom trenutku izv-jesno je da će najveći broj onih koji ćesjesti u ministarske fotelje biti iz SNSD-a,a dosadašnje procjene govore da bi koali-cioni partneri, Demokratski i narodnisavez i Socijalistička partija, trebalo dadobiju više ministara ne go što su ih imaliu prethodnoj vladi. Podrška MiloraduDodiku već sada je naplaćena. NedeljkoĆubrilović, bivši ministar saobraćaja iveza, izabran je za predsjednika parla-menta. Parlament, odnosno Čubrilović,još nije dobio četiri potpredsjednika; dvapotpredsjednika svakako imaće pred-stavnici bošnjačkog i hrvatskog naroda,navjerovatnije iz koalicije Domovina.

Koalicija Domovina u Vladi

Što se tiče raspodjele mini s t a r -skih mjesta za predstavnike bošnj a čkog ihrvatskog naroda, pr e dsta vnici koalicijeDomovina obavili su konsultacije sa pred-sjednikom RS Miloradom Dodikom kadase razgovaralo o mandataru.

- Koalicija Domovina spre mna jeparticipirati u Vladi RS - izja vio je 27.Novembra, nakon sa stanka sa predsjed-nikom RS Miloradom Dodikom, RamizSalkić, entitetski potpredsjednik. Salkić jekazao da bi učešće predstavnika koalicije“Domovina” u izvršnoj vlasti značilo idobivanje čvrstih garancija za rješavanjeključnih pitanja vezanih za položaj Bošn-

jaka, prije svega u ob lasti obrazovanja.- Mi imamo kapacitet i prema bi-

račima smo obavezni da njihove interesezastupamo u vlasti entiteta RS – naglasioje između ostalog Salkić. S druge strane,nakon ovog sastanka Milorad Dodik je is-takao kako bi “bilo značajno, zbog relak-sacije političkih odnosa, da predstavnicibošnj a čkog i hrvatskog naroda iz Do -movine budu dio Vlade RS”.

Opozicija: Slušamo samo stare “fraze”

U trenutku pisanja ovog teksta(početak decembra-op.aut), manda tarkaŽeljka Cvijanović privodila je kraju kon-sultacije sa političkim partijama. Kao nikod Dodika, tako ni kod Cvijanovićevenisu došli predstavnici opozicionih poli-tičkih partija okupljenih u Savez za prom-jene. I oni koji se pojavili u njenomkabinetu –sindikati, penzioneri, pred-stavnici poslovnih zajednica, ali i vlada-jućih političkih partija, DNS ISocijalističke partije, nisu imali prilikečuti ništa što već ranije nisu znali. Man-datarka je (tokom konsultacija sebe već“zove” i budućom premijerkom), premaocjenama analitičara, “ponu dila

uglavnom poznate fraze”. Ako se prepričaono što je izgovorila 30. novembra, kadaje i zvanično predstavljena kao man-datarka, svodi se to na “jačanje privrede,stvaranje boljih uslova za otvaranje novihradnih mjesta i očuvanje postojećih”, anajavila je i “sređivanje stvari u javnomsektoru i uvođenje više reda u rad kon-trolnih organa”. Obećanja o tome kako će“nova vlada , kao i do sa dašnja, pokazivatisocijalnu osje tljivost prema svim kate-gorijama stanovništva”, vjerovatno bi kaoi u prethodnom periodu moglo ostatimrtvo slovo na papiru, jer postavlja se pi-tanje - kako namaknuti novac iz budžetakojeg će biti sve manje, a biće sve višeonih kojima će taj novac biti potreban.Ako nas sjećanje dobro služi, man-datarka-premijerka nije se previše bavilaogromnim kreditnim zaduženjima, čija“količina” opasno dovodi u pitanje eko-momsko-finansijsku stabilnost entiteta.Kako i na koji način riješiti ovaj problem,čini se, da bi za novu-staru vladu mogaobiti (ne)premostiv problem; nova zadu -ženja kod međunarodnih finansijskih or-ganizacija, kako bi se vratile ranijeobaveze, predstavlja daljni pad u ponorzvani dužničko ropstvo, upozoravajuekonomski analitičari, ali i opozicija.

Nova vlada, stari problemi ...

SUTRA JE BILO JUČE

Tekst i fotografije:M.VIDOVIĆ

Neposredno pred zaključenje ovog teksta, po svemu sudeći dogovorena je i rapodjela ministarskih fotelja u novoj vladi. To bi trebalo izgledati ovako.

1. Ministarstvo finansija - Zoran Tegeltija2. Ministarstvo unutrašnjih poslova - Dragan Lukač3. Ministarstvo prosvjete i kulture - Dane Malešević4. Ministarstvo rada i boračko-invalidske zaštite - Milenko Savanović5. Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva - Petar Đokić6. Ministarstvo pravde - Anton Kasipović7. Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede - Stevo Mirjanić8. Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite - Dragan Bogdanić9. Ministarstvo nauke i tehnologije - Jasmin Komić10. Ministarstvo uprave i lokalne samouprave - Lejla Rešić11. Ministarstvo trgovine i turizma - Predrag Gluhaković12. Ministarstvo prodice, omladine i sporta - Jasmina Davidović13. Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju - Srebrenka Golić14. Ministarstvo saobraćaja i veza - Neđo Trninić15.Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju - Zlatan Klokić16. Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica - Davor Čordaš

Kada je riječ o konstitutivnoj zastupljenosti, u Vladi RS će se nalaziti osam ministarasrpske nacionalnosti, pet Bošnjaka i tri Hrvata. S druge strane iz opozicionih političkih partija novoj vladi poručuju: Nećete sastaviti nigodinu dana!

Page 13: Šeher Banja Luka 34

Veliki izazovi

Sa čime će se suočiti budućavlada? S onim što je već odavno poznatograđanima, ali to nikada nisu javno čuli odnajviših predstavnika vlasti: (Ne)postojećaprivreda na sta klenim nogama, nestabilnafinansij ska situacija, ogromna kreditna za -duženja, kriminal i korupcija koji su seuvukli u sve pore društva, izlizane fraze o“velikim” ulaganjima, svakodnevni padopšteg životnog standarda samih građana,itd, itd. Čini se da građani ne treba dabudu previše “pametni” i imaju diplomeeko nomskih nauka, pa da shvate u kakvojse situaciji nalaze - dovoljno je na pravitiklasičnu novinarsku anketu među pro-davačima na banjalučkoj tržnici, i dobiti“sliku” kakva je eko nomska i kupovnamoć stanovništva.

Stoga “novogodišnja čestika” gra -đanima kao izbor stare-nove vla de i pre-mijerke, građanima ne daje barem malooptimizima: Entitetski zvaničnici ocijenićeproteklu godinu kao “uspješnu, iako je bilapuna izazova”. Sve će to marljivo, pril-ježno i podržati, vjerovatno, njima odani(režimski) mediji. Neće štedjeti ljude iresurse da ko zna po koji put, po nalogusvojih “urednika”, ispričaju storiju o “bol-jem životu” koji predstoji , a koga je svemanje…i u bajkama. …A sve manje imanje i djeca prestaju vjerovati u bajke!

Dva “papka”

Elem, u trenutku kada se ovaj tekstnađe pred čitaocima, Željka Cvijanović ćepred parlamentom obrazlagati svoj ek-spoze. Vjerovatno će dobiti podršku 44poslanika, koliko ih čini skupštinskuvećinu, i nakon toga održati prvu sjednicustare-nove vla de.

Ipak, veliku sjenu (čitaj: mrlju) naformiranje skupštinske većine “bacio” jeslučaj “Dva papka”. Nakon što su pojediniportali objavili snimak razgovora u kojemŽeljka Cvijanović, kako je prezentovano,govori o ku povini poslanika u parlamentu,koristeći pritom žargonski termin “pa pak”za poslanike, na konstituirajućoj sjediciparlamenta dva posla nika koja su izabranina listama Narodnog demokratskogpokreta, Vojin Mitrović i Ilija Stevančević,SDS-Partija ujedinjenih penzionera, prešlisu na stranu SNSD-a, DNS-a, Socijalis-tičke partije, pa se tako “do šlo” do većineu parlamentu (44 po slanika). O ovomslučaju mediji su potrošili prilično vre-mena i prostora, ali će u narednom perioduovaj slučaj (policija i tužilaštvo obavilipovršno i neubjedljivo istragu) biti svo-jevrsna hipoteka nad radom buduće vladena čelu sa Željkom Cvijanović.

Page 14: Šeher Banja Luka 34

Kolumna

Š E H E RBANJA LUKA14

U jednoj maloj provinciji nerazumljivog imena desili su se izbori.Formirana je Vlada i podijeljene pozicije kao bombonice. Narod dateprovincije, kao i obično, za svakodnevnu upotrebu dobio je Kutijušarenih laža. A Kutija upakovana u šareno, i budali je drago sve skupasa mašnicom. Ljudi je naprosto obožavaju, čak su joj i pjesmu spjevali,lijepa li si mašno mala, tvome tvorcu vječno hvala. I tako bi to jednoo-brazno obožavanje potrajalo ko zna koliko, da djeca u svojoj djetinjojbezazlenosti nisu provalila lakrdijašku Kutiju. I upozorila roditelje dau njoj nema ništa, ni novaca za hranu, lizalice, slatkiše, odjeću, obuću,igračke. Baš ništa. - Šutite djeco, uzvratila su Naborana čela - ima,kako da nema, sve je tu od toga što ste nabrojali. - Nije, Kutija je praznai u nju samo možemo staviti Bobija da mu ne bude hladno. - Psa u Ku-tiju, e to ne može. - Ali mi nemamo nikakve koristi od nje, osim dagledamo u nju. A toliko je prazna da od tog dođe muka. - Ćutite, ostaladjeca nemaju tako lijepu Kutiju sa šarenim lažama, a vi se još žalite. -Mama i tata, ostala djeca imaju kutije pune hrane, igračaka i ... i ... -Djeco, sad je dosta. Na spavanje! - Ali, nismo večerali. - Ako, pogleda-jte za Laku noć našu lijepu Kutiju... - Krče nam crijeva, ne možemo spa-vati. - Kakva ste vi to djeca, nemate nimalo osjećaja za bajku. U bajkamaima svega. - Potrošili smo sve bajke da zamislimo ogrev koji nemamo,cipele i patike koje takođe nemamo, sit ručak svaki dan koji ne jedemo,putovanja na more na koja ne idemo... - Djeco, dosta. Ako želite daživite i preživite ovdje, moraćete da imate bujniju maštu. - Ali... - Naspavanje, rekao sam. Malo potom, čupava glavica proviruje na vratima.- Tata... - Šta je sad opet. - Možeš li ti da nam ispričaš neku bajku predspavanje. - E, ni tata sine ne zna više nijednu!

Kutija je uvijek prisutna u stvarnosti savremenog čovjeka u XXI vi-jeku pod dinastijom La Kat. Tako npr., kad ih povremeno u njihovojprovinciji Je Di Gov Na posjeti neko izdaleka, iz prošlog života, prvo pi-tanje je uvijek zašto tako manično pilje u tu Kutiju koja je prazna. - Nije,odgovaraju jetko. - Kako pobogu nije!? - kategorični su - ta oni s dru-gog kontinenra vide da jest. Svašta. - E vi ste mi baš pametni. Negosjedite malo, a sad što se tiče onog kafa, rakija, meza, to vam je sve uonoj Kutiji. Ako insistirate da je prazna, to ćete i dobiti. Zato vam jebolje da mislite da nije. – Ali, ljudi, vi ste u ovoj provinciji Jedi govnanemogući. Evo, frižider vam je prazan kao proizvodne hale nekada na-jboljih preduzeća. - Jok, to vam se samo čini. A naša provincija pod di-nastijom La Kat se ne zove Jedi govna, već Je Di Gov Na, molićupravilan izgovor. Nego, dragi gosti, jeste li se poslužili.

(...) - I dođite nam opet da zajedno uživamo u našoj Kutiji sa šarenim

lažama. Zbogom, zbogom, do sljedeće godine. Adio! Vrata se sa treskomzatvaraju.

Kutija šarenih laža, kažu znalci, najveći je procvat doživjela pod vla-davinom aktuelnog cara Milin Ćun a Krat Ka. Kažu da je osnov šarenihlaža u etimologiji carevog imena. Od malena su ga jedino one mogle

utješiti. Kada bi išao piškiti, pogotovo. Aktuelni podanici cara MilinĆun a Krat Ka, kada je već prošli život u pitanju, bar onaj u ravni gdjesu vladali carevi dinastije Ćun a Du Ga, nerijetko uviđaju značaj Kutijei kod onih drugih koji su se, kako se već kaže, "snašli." Rijetko se viđaju,ali se nekad jednostavno dese incidentne situacije. I razgovor uvijekkrene ovako. - Blago vama, kako imate lijepu Kutiju sa šarenim lažama.Niste ni svjesni koliko smo se mi morali truditi oko njenog osmišlja-vanja, da bi je vi ovako imali na izvolte. - Mda. - Sretni ste, sretni. Mismo za razliku od šarenih laža zaprave bili na Mauricijusu (Rodosu,Ibici, Djevičanskim ostrvima, kako im se već namjesti, op.p....), zatosmo ovako sprženi, u pravu ste, nekada nam je, za vrijeme dinastije Ćuna Du Ga, Makarska bila vrh vrhova i kamo puste sreće da je tako os-talo. Ovako, kad je tu Ćun a Krat Ka, malo šta pomaže. Šta hoće ovajtvoj dječak? - Tata, porasla mi ćuna, sad sam vidio kad sam išao pišk-iti. – Dobro, sine, imamo goste, ćuti sad. - Tata, sad mi pade na pametda smo mi odrasli sa pričama o nesretnom i preplašenom caru MilinĆun a Krat Ka. O tome kako je nastala Kutija sa šarenim lažama. - Sine,idi ti van da se igraš. - Tata, ti si mi rekao da je Kutija ustoličena joškada je naš sadašnji car kao dječko pubertetlija išao piškiti. Kako je to-liko plakao da su jedino šarene laže mogle da mu odagnaju užas. Ali,tata, ja ne razumijem zašto je plemeniti car kao dječak naricao, jer samuvijek sretan kad piškim i vidim kako ćuna iz dana u dan, mašala. - Sine,

Kutija šarenih

Piše: Radmila Karlaš

Foto: Goran Mulahusić

Page 15: Šeher Banja Luka 34

Kolumna

Š E H E RBANJA LUKA 15

nema tu šta da se razumije. Tu ni Oglo Ogulin sa svojim istezanjem nebi ništa postigao. Dijete drago, neke se stvari ne mogu novcem kupiti.A ta ponajmanje. Sad, nije ni vrijeme ni mjesto za tu istinitu priču kojauzgred nije ni Bajka. Idi van.

- Šta priča taj malac o našem caru Milin Ćun a Krat Ka. - Pardon,moj sin je pričao o svojoj ćuni, dozvolićeš! - De, ne ljuti se, samo sepodsjetih da sam i ja nekad plakao kad piškim. - Znam, bio si glavnaatrakcija, zvali smo te Ni Đe Niš Ta. - A moja me mila draga kad smose počeli zabavljati zvala Dugmence, tražila ga je satima dok ga ne nađe.I tad sam plakao. Nego, počeh ti pričati o svojoj sadašnjoj muci, nikakoda uheftam sve obaveze. Djeca idu na jahanje, skijanje, škole stranihjezika od UK do Edinburga, preko Malte, znaš li ti šta je to, znaš, dobro,ne moraš me stalno podsjećati da ste ti i tvoja gospoja još za onog sis-tema bili poliglote. Nego, slušaj dalje, meni trebaju cijela dva dana samoda mi obračunaju sve moje plate, da, da, ove ovdje, pa one u zajedničkimorganima, a tek topli obroci, odvojen život, novac za reprezentacije,prezentacije, telefone, odijela... A tek kamate, iiiih. Pa dok pokupim svekirije za poslovne prostore, a tu su i stanovi. To je posebna priča. Kažunekad Sačekajte, nemamo! Pa kako majku mu nemate, prasnem ja ividim da i oni imaju svoju Kutiju sa šarenim lažama. To imate, kažem,a za kiriju nemate. A oni meni da zagrabim iz nje. Kakav bezobrazluk!- Mmm...da... - Kažem ženi da je potpuno razumijem. Da, ne podsjećaj,

do rata smo imali problema koje nismo sami prouzrokavali. - Znam,Dugmence. - Zasluženi nadimak mi je teška srca oprostila, ali ružna vre-mena bila, imamo nešto crkavice, ona hoće u Makarsku u kamp, ja sma-tram da shodno našim platama više priliči da idemo na Balkanu,možemo tamo da spavamo i u našoj škodi, i tu dođe do svađe. Naši suse problemi izgladili vremenom. Vuk je ona pravi, samo ste je trebalividjeti kako onda, ma onda znate, grabila je po dva-tri stana. Kako konaguli, kako kažete, nisu nagulili, pa dobro, kako koga humano odselemahom zauvijek, ona odmah drugu bravu. Genijalnost je u svakod-nevnim stvarima. Jeste brate, vratili smo poslije sve te stanove, ali štasmo se kirija od njih nakupili, iiih. A tek onaj naš, četvorosoban u kojiprovalismo na vrijeme, e u njemu smo se gotivili do mile volje. I takomalo pomalo, ojačale nam poslovne spsosobnosti u najgorem periodu.-Mda... - Sad, kažem ja ženi da je razumijem, ona muku muči sa svimtim dividendama, pa cijelom gomilom radnika u našim biroima, bu-ticima i slično. Ko je još vidio da se radnici plaćaju svaki mjesec i jošda im se uplaćuje osiguranje. Sve su to truleži još iz onog sistema. A teknjene muke sa služavkama... -Molim! - Ma, sa kućnim pomoćnicama. Teženturače očekuju i neki respekt. Za šta respekt, žabe krastače, pitam ja.Znate, sve su one fakultetski obrazovane i njima taj fakultet iskvarimozak. Traže da ih platimo koliko smo se dogovorili, a ne shvataju jadneda se mi dogovaramo tek reda radi. Moja žena naime uvijek jasno vidii kad ne vidi da prozori nisu dobro oprani, ručak je loše skuhan, prašinaje opajana ubi bože i šta ona tu ima da im plaća. - Tako ste najurili imoju ženu prošli mjesec bez da ste joj platili i cvonjak. - E vidiš, mi istoprema svima, nećemo da neko pomisli kako tu ima neke protekcije. Uzto, tvoja žena je magistrant još iz ONOG doba. Prema njoj treba pokazatiizuzetnu strogost. - Mda... - Moja žena sve rikta bez premca. Ona je li-jepo kupila sve svoje diplome bez da opterećuje mozak i čime je torezultiralo... Pa, to vam je sad izuzetno uspješna biznismenka, poli-tičarka, supruga, žena i majka iiiiih. - Mda.. - Ipak, ja vam zavidim. Miviše nemamo vremena ni za šta, ona me već dugo ne zove Dugmence,a o tome sam nekad maštao, da skinem sa sebe taj prokleti nadimak.Sad, sad me zove Iglence. - Mašala, je l' u plastu sijena. - Smij se samo,ali puno smo se napatili... - Ko se ne bi napatio tražeći iglu u plastu si-jena... - ... uključujući i ovaj Mauricijus, svi su nas gledali kao dapričamo svahili. Ti znaš da sam ja uvijek prepisivao od tebe na časo-vima engleskog. - Mda... - Slušaj, ovo ti je da se kamen rasplače. Mojojsirotoj ženi nisu dali da ukrca komodu u avion. Mala unikatna komod-ica za dnevni boravak. Čak je i policija intervenisala. U njihovu korist,što je, smatraj, nedopustivo. Tražili smo razgovor sa predstavnicimanaše ambasade, ali čuli smo da su i sami već imali problema sa različitimukrcavanjima. - Mda... - Gospoja, diži se! Uzgred, lijepa ti je ova Ku-tija sa šarenim lažama! Malo kopa nos, potom gleda kroz prozor. - Nasljedećem zasjedanju imam izlaganje baš o Kutiji. Ekspoze. Pa, pon-estalo mi je inspiracije. Šta da pričam. Reci svom drugu. Da se ne os-ramotim pred Milin ćun a krat ka. - Mda... Pa, pričaj im kako je to bilokada je vladao Ćun a Du Ga u provinciji I Ma Sve Ga za razliku od oveJe Di Gov Na, a Milin ćun a krat ka ostala kratka. - Je l' ti to mene za-jebavaš. - Jok. Za to mi je već odavno ponestalo inspiracije. A sada zbo-gom! Gledaju u zatvorena vrata. Jedni s jedne, drugi s druge strane. - Pasmater, kaže prva žena dok gleda Kutiju. - Pas mater, kaže žena s drugestrane vrata - jebala ih njihova Kutija. Smislićemo mi već nešto. Da nijebilo nas, vraga bi im trebale šarene laže. A kažem ti, mužu moj, glaveće im doći.

h laža i Bajke

Page 16: Šeher Banja Luka 34

Feljton

16 Š E H E RBANJA LUKA

STUDIJA SLUČAJA PORUKA BANJALUČKIH GRAFITA I POLITIČKE ELITE

PORUKE NETOLERANCIJE

I MRŽNJERE/okupacija javnog prostora mržnjom

i etničkim čišćenjem – put u etno-fašizam

Apstrakt: Namjera ovog teksta je analizirati simboliku i značenja uličnih etno-vjerskih grafita, parola, stikera i konzumaciju (čitanje, recepciju) nji-hovih tekstova i podtekstualnih poruka u Banjoj Luci, nekada vojno-strateškom, a sada političkom centru Republike Srpske (RS). Etno-vjerskigrafiti su zapaljiva forma street arta čiji narativni i vizuelni kodovi sadrže dominantna nacionalna i vjerska obilježja, teme i mitove, u ovom slučaju,srpskog etničkog korpusa, i koji u postratnom kontekstu vrlo lako postaju govor mržnje kroz isticanje etno-vjerskih razlika, veličanje zločina i rat-nih uspjeha, vrijeđanje i netrpeljivost prema drugačijem. Sa njima se agresivno proizvodi vidljivost „našeg“ toliko snažno, da diskurzivno proizvodinevidljivost i autocenzuru drugog i drugačijeg. Tekst daje kontekstualnu interprentaciju značenja i društveno-političkih diskurza grafita, u svjetlugrađanskog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) i djelovanja političkih elita u RS. To čini propitujući prirodu, karakteristike, intenzitet ikvalitet veze između produkcije i konzumacije etno-fašističkog govora mržnje u grafitima na jednoj i poruka etno-političke elite u RS u javnom,regulativnom i medijskom prostoru na drugoj strani. Naglašavajući njihovu snažnu povezanost i interaktivnost, tekst ukazuje na još uvijek svježupolitičku namjeru populističke legitimizacije građanskog rata, zločina i etničkog čišćenja, ali i glorifikacije RS i podjele BiH kao legitimnih ratnihstečevina srpskog naroda u BiH. Ekstremna vidljivost i intenzitet veze između ulice i politike indukuje zaborav na multietničku prošlost – nudi“narodni i duhovni legitimitet” za opstanak RS baš u ovom gradu i za njegovo pripadanje baš srpskom etničkom korpusu. Nudi nategnuti kulturno-politički i ratno-emancipatorski „kontinuitet“ i „normalnost“ RS i otkriva pravu namjeru krvoprolića u kojem je nastala. U dosljednom maniru Um-bertovog „Ur-fašizma“.

Ključne riječi: street art, javni prostor, etno-vjerski grafiti, govor mržnje, nacionalizam, etničko čišćenje, etno-politička elita, etno-fašizam, BanjaLuka (BiH).

Umjesto uvodaOvaj tekst je dio autorovog magistarskog istraživanja naFakultetu za društvene nauke u Ljubljani i pokušaj da seprikaže priroda, intenzitet i posljedice POVEZANOSTIizmeđu produkcije i konzumacije etno-vjerskih uličnihgrafita, parola i stikera na jednoj strani i produkcije ikonzumacije poruka političke elite u javnom i medijskomprostoru na drugoj strani. Pokušaj da se prikaže način nakoji ove poruke, u međusobnoj interaktivnosti, okupiraju iosvajaju javni, društveni i politički prostor i proizvode et-nokratiju u današnjoj Bosni i Hercegovini (u nastavku tek-sta: BiH). Ovaj tekst predstavlja i pokušaj razotkrivanjazabluda i mitova koje elita Republike Srpske (u nastavkuteksta: RS) nameće građanima, pripadnicima srpskog nar-oda u autorovom dvorištu. Načina na koje elita zloupotre-bljava ljudske emocije, ratne tragedije i žrtve, nacionalnaosjećanja, individualna i kolektivna sjećanja i kulturu, teradikalizuje plebs do željenog stadijuma u kojem se totali-tarne i etno-fašističke poruke elite mogu pravdatiraspoloženjem masa, a protekom vremena se više ne možerazabrati šta je prvo nastalo - poruka elite ili poruka ulica.

Etno-fašizam u 4 slike Ovdje želim da kroz četiri grupe ili slike predstavim iuporedim poruke i narative ulice (etno-vjerskihgrafita, parola i stikera) i pop-nacionalističke porukei akte političke elite RS prikazujući ih u četiri grupeili slike. To su: poruke etno-političkog tradicional-izma, kontinuiteta i legitimiteta teritorije; porukestraha i prezira prema drugačijima, ugroženosti,frustracija i zavjera; poruke legitimizacije rata izločina, herojstva i opsesivnog perpetum bellum-a iporuke iracionalizma, odbacivanja modernizma islavljenja fašizma.

Materijal je složen tako, da svaka slika na početkuprikazuje poruke ulice – grafite, stikere i parole,zatim poruke političke elite, a onda i prateći autorovtekst. Zbog ograničenosti prostora, ovdje nisu moglibiti prikazani svi prikupljeni istraživački materijali,te su odabrani samo oni koji predstavljaju tipične iglavne poruke ulice i elite.

Piše: Srđan ŠUŠNICA

Page 17: Šeher Banja Luka 34

Feljton

17Š E H E RBANJA LUKA

• obezbjede masprodukciju etno-narcizma, etno-vjerskenetolerancije i mržnje, ali i popularnih srpskih pop-na-cionalističkih mitova, tradicionalizma, sabornosti i vjer-ske zanesenosti u školskim kurikulumima, medijima,javnosti i propisima. Da bi se ovakva etnokratska konstrukcija održala, elitaprije ili kasnije mora da stvori široko prihvaćen i „na-cionalno oslobađajući“ totalitarni režim sa snažnim srp-skim etno-ekskluzivizmom i pravoslavnim religioznimtemeljima. A to se lakše postiže sa „mlađim generaci-jama“ iz onog žalosnog vica sa početka teksta. Velikavećina etno-vjerskih grafita nastaje stasavanjem gen-eracija rođenih u drugoj polovini 80-tih i prvoj polovini90-tih, u vrijeme jačanja etno-političke elite RS i u vri-jeme intezivnog zaborava „nepoželjne“ BH, komunis-tičke i multietničkog prošlosti. Analizirajući porukeplebsa i poruke elite, već na prvu se mogu pronaći fan-tastične podudarnosti. Može se zaključiti da produkcijai konzumacija etno-vjerskih grafita i pop-nacionalis-tičkih parola, dolazi uglavnom odozgo, pod snažnim ipresudninm uticajem izjava, stavova i predstava kojeproizvode etno-političke institucije, partije i lideri. Ovo-lika i ovakva produkcija poruka ulice sigurno ne bi nas-tajala niti bi imala toliki značaj, da aktuelnaetno-politička elita u RS ne zaoštrava svoju etno-cen-tričnu i etno-fašističku retoriku i poziciju do nivoa kon-flikta. Pri tome se stiče utisak da se aktuelninacionalistički diskursi ipak ne razvijaju pod direktnimuticajem proteklog rata (zbog njegove vremenske dis-tance), koliko pod etno-centričnim, etno-ekskluzivis-tičkim predstavama o istoriji srpskog naroda iJugoslavije i predstavama o raspadu SFRJ koje se servi-raju plebsu. Određeni uticaj na ovoliku produkciju etno-vjerskih grafita u Banjoj Luci imaju i sve prisutnijamedijska i institucionalna promocija i rehabilitacijastarih nacionalističkih mitova, mučeničkih i „zav-jereničkih“ retorika i vjerske zanesenosti. A ne treba zab-oraviti i dejtonsko institucionalno uređenje RS i BiH injegovu nacionalističku matrice, koja stalno i iznovaproizvodi slike mikro i makro fašizma u BH društvu.

S druge strane, društvene i političke institucije i lideri nečine ništa da onemoguće da pop-nacionalizam i mikro-fašizam (u grafitima, riječima ili djelima) postane pre-ovladavajući društveni diskurs. Čak suprotno, elita u RSotvoreno predvodi političku etno-vjersku radikalizacijui profitira na njoj. Istina, aktualna elita je došla na većpripremljen pop-nacionalistički teren, ali nije ništauradila da ga umiri, već etno-centrizmu daje nove„kvalitete“ i mehanizme, uobličava ga i zaokružuje upunu etnokratiju. Etnokratiju koja nastaje dominacijisamo jedne etničke grupe na etnički čistoj i ratomzaokruženoj teritoriji koja traje evo većčitavu generaciju.Etnokratiju koja sve više postaje etno-fašistička jer njenapolitička, vjerska, intelektualna i akademska elita godi-nama forsira političke mehanizme (entitetsko glasanje)i poruke etno-vjerskog ekskluzivizma, diskriminacije,mržnje i nasilja. Etno-fašističko vođenje politike u tra-ganju sa populističkom potporom lančano naduvava at-mosferu straha od drugog, mržnju prema drugom,potrebu za stalnom konfrotacijom, ignorisanjem iliblokiranjem „onoga drugoga“ i ekonomsku zavisnost od„etnicizirane i izolovane privrede“. Ovakav političkietno-fašizam lako u svakom trenutku može uticati nadruštveni i ekonomski život na svim nivoima, npr. napisanje grafita, navijanje na utakmicama, reklamiranjaproizvoda, dobijanja poslova na tenderima ili na li-ječenje bolesnika. To građanima nameće etno-fašizam

kao „normalan“ politički trend i osnažuje postojećemirkofašizme na nivou pojedinca ili grupa. Trend kojikonačno dokida kolektivnu memoriju o etničkoj toler-anciji i koegzistenciji. Trend koji određuje i ekonomskuraspodjelu prihoda, rada i bogatstva, vodeći računa o„zaštiti i samoodrživosti“ etnokratije. I tada taj etno-fašizam u davno formiranoj etnokratiji, dobija novi spin,novo ubrzanje, novi „kvalitet“. Etno-vjerski grafiti i poli-tičke poruke se stvaraju i čitaju, mediji se prate, školujese, liječi se, posluje se i trguje u snažnom fašističkomdruštveno-političkom kontekstu i etno-centričnoj kulturizaboravljanja. A kada se vještačko i etnički monolitnokulturno sjećanje u dejtonskoj BiH potpuno instalira kaoistina, tada fašizam od trenda postaje društvena norma,mjera društvenog očekivanja i „normalnosti“ i osnovbudućeg poretka. Elita RS tone u spiralu kreiranja fašis-tičkog političkog režima u etnokratiji, kakva je RS. Jošjednom pokazujući da će svaka etnokratija, zbog svojesamodovoljnosti, zatvorenosti i militantnosti, prije ilikasnije potonuti u ambis fašizma. To je naprosto igrakoja se može započeti igrati u svim vremenima, na svimprostorima i na hiljadu načina, ali samo sa jednim teistim krajem – razaranjem.

U Banjoj Luci, 31.11.2012. godine

Izvori i literatura:

1. Eco, Umberto (1995): Ur-Fascism. The New York Re-view of Books. June 22nd 1995, also in http://www.ny-books.com/articles/archives/1995/jun/22/ur-fascism/ 2. Todorova, Maria (1997): Imagining the Balkans. Ox-ford University Press. New York 3. Brockmeier, Jens (2002): Remembering and Forget-ting: Narrative as Cultural Memory. Culture Psychology8/2002, p.15 4. Izveštaj veštaka u predmetu Slobodan Milošević (IT-02-54) - Etnički sastav i interno raseljena lica i izbegliceiz 47 opština u Bosni i Hercegovini, od 1991. do 1997-98., Tabeau,Ewa Żōłtkowski,Marcin Bijak,Jakub i Het-land,Arve (za potrebe Odeljenja za demografijuMeđunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslav-iju), 2003; 5. Rezultati popisa stanovništva, domaćinstava, stanovai poljoprivrednih gazdinstava u SRBiH 1991. godine udokumentima Zavoda za statistiku Republike Bosne iHercegovine: Statistički bilten br. 219 (maj 1991.), Sta-tistički bilten br.220 (maj 1991.), Statistički bilten br.221 (maj 1991.) i Statistički bilten br. 233 (oktobar1993.). 6. Statut Grada Banja Luke, Službeni glasnik GradaBanja Luke 25/05 i 30/07 (član 6) i prethodni StatutGrada Banja Luke, Službeni glasnik Grada Banja Luke4/00 7. Odluke o utvrđivanju imena ulica i trgova (broj 12-012-335/91 od 27.11.1991., Službeni glasnik opštineBanja Luka br. 13/91 str.9; broj 12-012-188/92 od16.07.1992., SG BL br. 09/92 str.12; broj 12-012-21/93od 26.02.1993., SG BL br. 01/93 str.6; broj 12-012-73/94od 30.03.1994., SG BL br. 02/94 str.16; broj 12-012-153/94 od 06.10.1994., SG BL br. 07/94 str.30; broj 12-012-182/96 od 30.12.1996., SG BL br. 07/96 str.7 i broj12-012-154/97 od 10.09.1997., SG BL br. 04/97 str.6. 8. Odluke o proglašenju promjene naziva mjesne zajed-

nice (broj 12-012-7/94 od 18.02.1994., SG BL br. 1/94str.27; broj 12-012-91/94 od 25.05.1994., SG BL br. 4/94str.9; broj 12-012-113/94 od 20.07.1994., SG BL br. 5/94str.3; broj 12-012-114/94 od 20.07.1994., SG BL br. 5/94str.3; broj 12-012-115/94 od 20.07.1994., SG BL br. 5/94str.4 SG BL i broj 12-012-125/94 od 06.10.1994., SG BLbr. 7/94 str.29. 9. Glas Srpske od 26.9.2010. godine, http://www.glass-rpske.com/kultura/vijesti/Osam-decenija-kulture-i-duhovnosti/lat/46252.html i od 12.1.2010. godine,http://www.glassrpske.com/kultura/vijesti/Muzej-RS-slavi-80-rodjendan/lat/33618.html10. Blog Rajka Vasića,http://vasicrajko.blogspot.com/2012_11_04_archive.html) 1 1 .http://riznicasrpska.net/knjizevnost/index.php?topic=37.0) 12. Radio Slobodna Evropa, 14.10.2011. godine, video:http://www.rferl.org/media/video/24360035.html,članak: http://infoneretva-izbor.blogspot.com/2011/10/video-dodik-bosnjaci-su-narod-koji-je.html13. Nezavisne novine 17.11.2011. godina,http://www.nezavisne.com/novosti/bih/Dodik-BiH-bi-za-20-godina-mogla-da-bude-samo-bosnjacka-zemlja-115544.html 14. Radio Slobodna Evropa, 14.10.2011. godine, video:http://www.rferl.org/media/video/24360035.html15. Srpska novinska agencija, 31.8.2011. godine, preni-jeto u on-line portal 24 sata Info:http://www.24sata.info/vijesti/politika/71555-strani-srpskih-neprijatelja-Turska-nije-nikada-radila-interesu-Srbije.html16. http://www.in-vijesti.com/2012/09/predizborni-politicki-cirkus-u-bih.html17. Izvod iz kolumne Nikole Pejakovića u Glasu Srpskeod 17.11.2012. godine pod nazivom „Miješano meso“(napomena: kolumna je povučena) 18. Vijesti RTRS, 28.6.2011. godine i uhttp://www.visegrad.ba/u-dobrunu-odrzana-centralna-manifestacija-obiljezavanja-vidovdana-krsne-slave-vrs/i u http://infoneretva.blogspot.com/2011/06/dodik-o-rs-drzava-srpskog-naroda-sa-ove.html19. List Boračke organizacije RS „BORAC” broj: 112-113 iz 2008. godine 20. Srpska novinska agencija 19.11.2011. godine, preni-jeto u Nezavisne novinehttp://www.nezavisne.com/novosti/bih/Dejton-je-sudbina-115760.html21. RTS Beograd, 2.3.2010. godine,http:/ /www.rts .rs/page/stories/sr/story/11/Re-gion/537931/Prizivanje+novog+Dejtona+ugro%C5%BEava+BiH.html22. Emisija „Srpska danas“ na RTRS, juli 2011. godinehttp://www.youtube.com/watch?v=Y3LxdWmcohY23. On-line portal 24 sata Info:h t t p : / / w w w. 2 4 s a t a . i n f o / v i j e s t i / b o s n a - i -hercegovina/6180-Vasic-Ako-BiH-okupljaju-pederi-zasto-mogli-cetnici-ili-oni-koji-sebe-zovu-cetnicima.html)

Kraj

Napomena o izdavačkim pravima:© Študentska založba, prvi put objavljeno u Časopisu zakritiko znanosti, godina XL, broj 251. 2013. godine© Študentska založba, prvič objavljeno v Časopisu zakritiko znanosti, let. XL, 2013, št. 251.

Slika 4: Iracionalizam, izdaja, odbacivanje modernizma i slavljenje fašizma

Nastavak iz prethodnog broja

Page 18: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA18

Vijeće ministara BiH je na svojoj sjednici,održanoj 6.novembra 2014.godine, utvrdilo Pri-jedlog ugovora o državnoj granici između Bosne iHercegovine i Crne Gore, kojim se definiradržavna granica koja će na terenu biti obilježena uroku od tri godine od stupanja na snagu ovogugovora. Na osnovu tog prijedloga Sutorina će idalje ostati u granicama Crne Gore, što je po nekimnepojmljivo i neprihvatljivo, jer se radi o dijelubosanskohercegovačke teritorije. Ovakav prijed-log Ministarstvo civilnih poslova će uputiti u daljuproceduru kako prema Predsjedništvu BiH tako i uparlament, i ako se tada taj Prijedlog potvrdi iusvoji, to će biti prvi put da se zvanične vlasti BiHslože da područje Sutorine zauvijek ostane u pos-jedu CG.

Da li je Sutorina izgubljena davno i da li jeovaj akt – Prijedlog Vijeća ministara BiH veleiz-dajnički akt, kako ga pojedini stručnjaci deklari-raju, ili je ta veleizdaja izvršena već 1936. godine,pa na ovamo, kad nijedna bh. vlast nije zvaničnoreagirala i tražila povrat teritorije koja joj vje -kovima pripada?

Bosna i Hercegovina ima najstarije granice uEvropi zajedno sa Švajcarskom, ali one su kaotakve uvjek bile predmet nekakvih podjela i in-teresa.

Pošto se ovih dana vodi polemika čija je Suto-rina, dobro se prisjetiti nekih historijskih doga đa -nja kako ih ne bismo zaboravili, a ponekad ih jedo bro i spomenuti nekima, da se i oni malo pris-jete.

Područja Sutorine je bilo u sastavu župe,nahije i kotara (sreza) Trebinje od 1382. do 1936.godine, odnosno 554 godine, pa je historijskopravo Bosne na to područje neporecivo neupitno.U tom razdoblju pripadnost područja SutorineBosni potvrđeni su Srijemsko-Karlovačkim(1699.) i Požarevačkim mirovnim sporazumom(1719.), Bečkim (1815.) i Berlinskim kongresom(1878.). Klek i Sutorina pripali su od 1918. godineKraljevini SHS, kada je 1921. godine Vidovdan-skim ustavom Jugoslavija podijeljena na 33oblasti, enklave Klek i Sutorina pripale su Mo -starskoj oblasti.

Sutorina se 1929. godine našla u sastavuZetske banovine, ali u sklopu Trebinjskog kotara.

Vrijedno spomena je i to da je Austrija priz-navala Turcima, odnosno bosanskom ejaletu dvije

enklave koje su izlazile na more: Neum-Klek i Su-torinu. U vrijeme kada je Bernard Kaboga (pu ko -vnik, Dubrovčanin) 1832. godine za potrebeAustrije pravio karte i vršio mjerenja Neum-Klekai Sutorine, jer je Austrija imala namjeru kupiti odTurskog carstva oba izlaza na more, u Sutorini jebilo 155 kuća i 465 stanovnika. Vlasnici zemlje bilisu iz Trebinja i to: Hasan-beg Resulbegović,Hadžija Cvitić, Arslan Agić, Selimović, Dizdare-vić, Hadži-paša Alijagić, Kurtović i Omeragić.

Međutim, u kasnijim historijskim događanjimaumiješala se politika, tako da je 1927./1928. go-dine tadašnji ministar unutrašnjih poslova Kralj e -vine Jugoslavije bio ovlašten da utvrdi ime, obimi sjedište političkih opština u šest oblasti bivšeBiHpo članu 165 Finansijskog zakona. Posebnomodredbom utvrđene su političke opštine u trebinj -skom srezu. Tada je došlo do objedinjavanja do -tadašnjih političkih opština Kruševica i Sutorine unovu političku opštinu Primorje, a one su ostalekatastarske opštine iste veličine.

1. Međutim, Pozivom na stav 2 člana 50 Fina -nsijskog zakona za 1936./1937. godinu, ministarunutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije donioje Uredbu IV broj 33372 od 25. rujna (septembra)1936. godine, kojom se opština Primorje izdvajaiz trebinjskog sreza i pripaja sreskoj ispostaviHerceg Novi kotorskog sreza. Ta je promjenaizvršena Rješenjem ministra unutrašnjih poslovabroj 673/3 od 12. prosinca (decembra) 1936. go-dine,

Budući da su srezovi trebinjski i kotorski bili usastavu Zetske banovine, nisu postojali nikakviopravdani administrativno-upravni razlozi za izm-je štanje općine Primorje iz trebinjskog i njeno pri-pajanje kotorskom srezu. Na ovakvu odluku nikood uglednika iz Trebinja, kao što su bili književniki diplomata Jovan Dučić, profesor Univerziteta uBeogradu dr Mehmed Begović i drugi, nisu reago-vali.

1. Rješenjem ministra finansija broj 5.720-Vod 28. veljače (februara) 1937. godine, katastarskeopštine Sutorina i Kruševica izdvojene su iz Katas-tarske uprave u Trebinju i priključuju katastarskojispostavi u Herceg Novom Katastarske uprave uKotoru.

2. Zemljišne knjige i geodestki snimci zakatastarsku općinu Sutorina odmah su bile izuzeteiz Gruntovnice Sreskog suda u Trebinju, a

topografske karte iz Katastarske uprave Trebinjeprenesene u Gruntovnicu Sreskog suda u Kotoru,odnosno katastarsku ispostavu Herceg Novi Katas-tarske uprave u Kotoru.

Iz nepoznatih razloga, do početka Drugog sv-jetskog rata, to za katastarsku opštinu Kruševicanije bilo učinjeno.

Poslije II svjetskog rata PredsjedništvoAVNOJ-a na sjednici od 9. aprila 1944. godine jeusvojiloZakon o ustroju i poslovanju AVNOJ-a i

nacionalnih vijeća federalnih država u sastavuDemokratske Jugoslavije, u tom zakonu se izričitokaže da je AVNOJ nadležan o uređenju državnihgranica i granica između federalnih država.

Vrlo važnu Odluku Predsjedništvo AVNOJA-a je donijelo na svojoj sjednici od 3. februara 1945.godine: Odluku o ukidanju i nevažnosti svihpravnih propisa donijetih od strane okupatora i nji-hovih pomagača za vrijeme okupacije; o važnostiodluka koje su za to vrijeme donijete; o ukidanjupravnih propisa koji su bili na snazi u času nepri-jateljske okupacije ukidaju se ukoliko su u suprot-nosti sa tekovinama narodnooslobodilačke borbe,

Čija je Sutorina?

Piše: Faruk TIČIĆ

Zašto nije tražen povrat teritorije koja je Bosni i Hercegovini vjekovima pripadala?

Page 19: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA 19

s deklaracijama i odlukama AVNOJ-a i zemaljskihantifašističkih vijeća.

Predsjedništvo AVNOJ-a je na sjednici od 24.februara 1945. godine opredijelilo granice budućihfederalnih jedinica, tako i BiH:Priznaje se Bosna iHercegovina u granicama određenim Berlinskimugovorom iz 1878. godine.

Ovakvo uspostavljene granice ostale su poz-nate kao avnojevske. Takvo stanovište naišlo jeodraza na političkoj karti Demokratske Federa-tivne Jugoslavije iz 1945. godine. Ovim je Bosni iHercegovini priznato pravo i na područje bivšepolitičke općine Primorje u srezu Trebinje sa katas-tarskim općinama Kruševica i Sutorina. Da suslužbene granice Bosne i Hercegovine, prema od-luci Prezidijuma AVNOJ-a iz 1945., sve do poče -tka 1948. godine, bile one koje su utvrđene naBerlinskom kongresu, dakle i sa područjima dijelapoluotoka Kleka i Sutorine, bit će potvrđeno i uodlukama Komisije za granice iz 1947. i 1948. go-dine.

Međutim niko od bh zvaničnika nije ni tadareagovao. Postavlja se pitanje:,, Zašto?“

18. augusta 1945. godine utemeljen je Zakon oteritorijalnoj podjeli Federalne Bosne i Herce-govine na okruge, srezove i područja mjesnih nar-odnih odbora.

29. augusta 1945. godine donesena je Uredbao određivanju područja narodnih odbora i us-

tanovljenju sjedišta mjesnih narodnih odorau kojojsu pobliže označene i granice Bosne i Hercegovineprema susjednim državama

U tom Zakonu BiH nema Sutorine, dok uistom zakonu u Crnoj Gori ima Sutorine, što po -tvrđuje opet jednu tezu da BiH nije ponovo reago-vala, nego da je naprotiv sve to prešutila i saglasilas tim.

31. januara 1946. godine Predsjedništvo Us-tavotvorne skupštine Federativne Narodne Repub-like Jugoslavije donijelo je Ustav Federativnenarodne Republike Jugoslavije (FNRJ).

U čl. 2 o razgraničenju među republikama, sta-

jalo je sljedeće: Razgraničenje između narodnihrepublika vrši Narodna skupština FNRJ.

U Čl. 13 Ustava NR Bosne i Hercegovine od31. (decembra) 1946. o granicama je navedeno sli-jedeće: Granice Narodne Republike Bosne i He -rcegovine ne mogu se mijenjati bez pristankaNarodne Republike Bosne i Hercegovine. Ovdjese očito mislilo na buduće mijenjanje granica, jerje i pored zaključka Predsjedništva AVNOJ-a, po-dručje Sutorine ostalo u granicama Crne Gore.Vlasti Bosne i Hercegovine ni ovu mogućnost nisuiskoristile da zahtjev za povrat područja Sutorinepostave pred Narodnu Skuštinu FNRJ.

Takvo stanje i indolentnost bh. vlasti premavlastitoj državi moglo je ići na ruke samocrnogorskoj vladi i vlasti. Oni su to i iskoristili, icrnogorska Narodna skupština je početkom 1946.od Narodne skupštine BiH zatražila ustupanjezemljišnih knjiga i geodetskih snimaka za katas-tarsku opštinu Kruševica, što nije bilo učinjeno dopočetka II svjetskog rata. Narodna skupština RBiHje ovo pitanje proslijedila prema Narodnoj vladiBiH na razmatranje i da po učinjenom izvijesti.

31. maja 1946. godine je organizovana sjed-nica Narodne vlade BiH i među ostalim tačkamadnevnog reda pod tačkom 15 postavljeno je i ovopitanje: Pitanje prenosa katastarskih knjiga Kruše-vice iz Trebinja?

U diskusiji koja je nastupila: ,,Ministar (Ha -mdija) Ćemerlić postavlja pitanje da li da se dajucrnogorskoj vladi knjige kruševljanske opštinekoja je izdvojena 193(?) iz sastava trebinjskogsreza i pripojene srezu Herceg Novi (sreskoj is-postavi sreza Kotor o.p.). Poslije diskusije u kojojsu učestvovali drugovi (Hamdija) Ćemerlić,(Vlado)Šegrt, (Novak) Mastilovići (Uglješa) Da -nilović, zaključeno je da ministar Šegrt vidiraspoloženje naroda i referiše na sjedici. I, umjestoda se ovim pitanjem ozbiljno pozabave i čitavustvar s prebacivanjem bivše općine Primorje snjenim katastarskim općinama Sutorina i Kruše-vica iz trebinjskog u kotorski srez izvedu na čis-tac, zaključeno je da ministar poljoprivrede VladoŠegrt (rođen u selu Lastva kod Trebinja o.p.) vidiraspoloženje naroda (naglasio JM). Sasvim je izv-jesno da raspoloženje naroda nije ni utvrđivano, jersu morale biti provedene ili anketa ili referendum,što tada nije bilo poznato i da su knjige i snimcipredati Crnoj Gori. Nakon toga o ovom pitanjuviše nigdje nema traga.“

Ovo je jedan očit primjer koji govori o neod-govornom stavu koja je zauzimala bosanskoherce-govačka politička vlast.

U maju 1946. sekretar Skupštine FNRJ MilePeruničić uputio je dopis federalnim jedinicama damogu izvršiti korekcije granica i o tome dostavitiprijedloge i dokumentaciju, ali po običaju idotadašnjoj politici Bosna i Hercegovna se nijeoglasila, a Crna Gora nije ni imala potrebe da točini.

Početkom februara 1947. Pokrajinski komitetKPJ BiH je uputio depešu putem CK KPJ od PKKPJ za CG povrat Herceg Novog i Igala, a time iSutorine, koja se prostire od Topole kod Igla dohrvatske granice na Debelom Brdu i rtu Oštro.

23. februara 1947. godine je raspravljao PKKPJ za CG i donio odluku da se ovaj zahtjevodbije, a BiH je ponuđeno da može da gradi svojeobjekte na tom području.Na osnovu dosadašnjihpronađenih pisanih dokumenata ovo je možda je-

dini pokušaj da se nešto učini.Zbog ovakve nedorečene politike BiH, zbog

svih ovih nereagovanja, i činjenice da se ništa nijepoduzimalo iako je zakon bio na strani bh. državei zbog zvaničnih neoglašavanja o ovom pitanju, datje povod narodu da misli da je o ovom pitanju pos-tojao nepisani dogovor između tadašnjih političkihmoćnika. Pa se tako kaže da je Đuro Pucar (pred-sjednik Republike BiH od novembra 1946. do sep-tembra 1948.), i Avdo Humo (potpredsjednikVlade BiH od 1945. do 1948.), u ime BiH, 1947.godine dogovorili su trampu s Blažom Jo-vanovićem, prvim predsjednikom Vlade Repub-like Crne Gore nakon Drugog svjetskog rata, a uzblagoslov Josipa Broza Tita i Vladimira Bakarića,tako da je bosanskohercegovački teritorij Sutorine,Igala i Njivica ustupljen Crnoj Gori, a zauzvratBiH je dobila crnogorski teritorij istočno od rijekeSutjeske - Maglić, Kruševo i Vučevo.

Đuro Pucar-Stari nije ništa mogao dati CrnojGori, jer je politička općina Primorje (s katas-tarskim opštinama Kruševica i Sutorina) još od 12.decembra 1936. godine bila u sastavu sreske is-postave Herceg Novi bokokotorskog sreza. On je,pozivom na odluku Predsjedništva AVNOJ-a,samo mogao da zatraži njeno vraćanje maticizemlji, ali, kao što će se vidjeti, to nije učinio. Toznači da ne bi morala biti daleko od istine i pričaprema kojoj je Blažo Jovanović od Đure Pucara-Starog zatražio da ne poteže pitanje povrata po-dručja Sutorine matici zemlji i da se je on s timsaglasio. Pretpostavlja se da je tada naredio da seiz Trebinja u Herceg Novi prenesu katastarske kn-j ige, i spisi iz gruntovnice atara opština Sutorine iKruševica.

Dugo su stari po istočnoj Hercegovini, nakonovog nikad halaljenog poklona Crnoj Gori, pričali:„Sreća je da tada nalokanom Đuri Pucaru, Blažonije zatražio i Trebinje jer bi ga ovaj bez razmišlj -anja dao.“

Tada je Bosni i Hercegovini oduzeto sedamkilometara obale, drugi izlaz na Jadransko morekod Sutorine u Bokokotorskom zalivu, i to po-dručje danas je ucrtano kao teritorija Crne Gore,iako su prilikom razdruživanja republika bivšeSFRJ, kao države priznate avnojevske granice, ovoje narušeno na teritoriji Bokokotorskog zaliva.Sedam kilometara obale, na području gdje se ri-jeka Sutorina uliva u Topaljsku uvalu, pripadaBiH.

Isto tako treba napomenuti da se prema za-ključku Badinterove komisije morske graniceizmeđu bivših republika smatraju konačnim samoukoliko su dvije strane u tome saglasne i ne postojinikakav međudržavni ugovor između Bosne iHercegovine i Crne Gore o ustupanju SutorineCrnoj Gori, a neki usmeni dogovori političkihrukovodilaca, u međudržavnim odnosima nemajunikakvu pravnu snagu.

Međutim, more se zapjenilo od polemika ipriča poznavalaca ove problematike (20. novem-bra 2014. god. u Sarajevu organizacija Udruženjageografa održana je tribina sa ovom temom, tre-binjski parlament je raspravljao o ovom pitanju,akademici, historičari) i oni su po prvi put jedin-stveni bez obzira iz kojeg entiteta dolazili. Dok sene donese konačno riješenje, dotle će kamengraničar i dalje stajati ispred benzinske pumpe uIgalu na kojojem je ispisano ćirilicom i latinicomERCEGOVINA!

Page 20: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA

Zapis o Stambolu(1.)

20

Odluka da seriju zabilješki sa mojih putovanja po ovom našemjedinom dunjaluku započnem sa drevnim Stambolom, bazirana jeuprvom redu na mojoj nikad presahloj zaljubljenosti u ovajvječnigrad, ali i njegovim enormnim kulturnim, religioznimi političkimznačajem koji se, evo već skoro dva milenijuma,diči u svijetu. Malobi bilo i dvadeset priča da se smjeste svablaga ove saraj-čaršije i sviutisci sa mojih hodočašća uovu Meku kulture, na razmeđu dvije civi-lizacije. Svaki put,kada bih pohodio ovu riznicu svjetske kulturnebaštine,iskopao bih po jedan novi dragulj kulture i ponio gasasobom, a onda bi on sijao godinama, svojim punim sjajem,umuzeju mojih uspomena. Zato sam odlučio da, u dva putopisa,opišem crtice, koje su se najviše urezale u mozaik mojih dosadašnjihposjeta Istanbulu. Pažljiv čitalac primjetit ćeda su svi moji putopisi,a pogotovu ovi stambolski, prožetisa dosta povijesnih činjenica i in-formacija. To jeneizbježno, kada su u pitanju mjesta i predjeli satakobogatom historijom, kao što je Carigrad, jer je potpun samodoživljaj ovogdrevnog grada sa određenim predznanjem o njegovojkulturi itradiciji.

Jednako kao što poljubac nastaje spajanjem dvaju usana,Is-tanbul je grad koji leži na poljupcu dva kontinenta,izlazi na dvamora, koja spajaju dva moreuza. Zbog ovog,nadasve značajnog geo-strategijskog položaja,Konstantinopolj, kasnije Istanbul, bio je iostao raskrsnicaputeva između Istoka i Zapada; ishodište rimskih,kasnijekršćanskih pohoda na Aziju; politički, trgovački, kulturni ire-ligiozni centar Starog svijeta; te kroz čitav Srednjivijek, prijestonicanajmoćnije carevine toga vremena.

Constantinopolis se pominje po prvi put u 4.stoljećunoveere. Osnovao ga je rimski car Constantin I, još poznat i kaoKon-stantin Veliki, kao novu prijestonicu Byzantium, naBosforu, negdjeizmedju 324. i 330. godine nove ere. Ime jeubrzo promijenjeno uConstantinopolis, po njemu, a kasnijeje i Istočno rimsko carstvo do-bilo ime Byzantium. Odmahposlije Krista, najveće zasluge za razvoji širenje ranogkršćanstva, pripadaju caru Konstantinu i njegovojmajci Heleni, zbog čega su oboje, nakon smrti, kanonizirani. Iakodou zrele godine, Konstantin nije postao kršćanin; u 42.godini pro-glasio se kršćaninom, ali je bio kršten tek predsmrt; zahvaljujućisvojoj majci Heleni, koja je prihvatilakršćanstvo, bio je kroz čitavosvoje djetinjstvo izložennovoj, tada neprihvaćenoj religiji. Krišćanisu doKonstantina, kroz više od tri stoljeća, bili proganjani inepriz-nati, a njihova vjera zabranjena. Prekretnica upovijesti kršćanstva i uživotu cara Konstantina, nastajenakon dramatičnog događaja predbitku kod Milvijskog mosta312. godine nove ere. Prema Eusebiusu(Rimski historičar, napisao: Život Konstantinov), dan prije bitke,caru Konstantinuprikazao se, na nebu iznad sunca,križsanatpisom:“in hoc signo vinces” (ovo je znak pobjede). On jeodmah naredio dase križem obilježeštitovi njegove vojske.Slijedećeg je dana Konstan-tin pobijedio rimskog cara Maxentius-a, krunisan njegovim trijum-falnim povratkom uRim. Crkvena dogma tumači ovaj događaj,naravnometafizikom, kao znak božijeg prikazanja. Nasuprotovom,stoji povijest i nauka, koji događaj objašnjavajučinjenicom daje Konstantin, znajući da je kršćanstvopočelo uživati sve veću popu-

larnost među Rimljanima, i da je većinanjegovih vojnikaprihvatilanovu vjeru, prirodni fenomen trenutnog položaja sazviježdja u ob-liku križa, protumačio kao ukaz božiji, te je naredio da se njegovavojska bije podkršćanskom zastavom. To je, nesumljivo, u njegovojvojsci povećalomoral i želju za pobjedom, što je sve vodiloka usp-jehu. Bilo da je Konstantin bio praznovjeran, što jemanjevjerovatno, ili dovoljno lukav da stvari okrene u svojukorist, što jebliže istini, nakon ove pobjede, sve sepromijenilo za kršćane.Odredba o vjerskoj toleranciji,donijeta od Galerija 311. godine, za-mijenjena je Milanskomodredbom 313. godine, koja legalizujekršćansku vjeru igarantuje svim građanima Rima da mogu praktici-rati religijukoju žele, povrat crkvene imovine oduzete u Diokleci-janovimprogonima kršćana, a car Konstantin, lično, postao jepatronKršćanske crkve. Od tada počinje intenzivno građenjenove prijeston-

ice Constantinopolisa i razvoj kršćanstva, dabi u narednih deset dojedanaest stoljeća Konstantinopolj, kaoprijestonica moćnogBizantskog carstva, bio najrazvijeniji ipolitički najutjecajniji gradStarog svijeta.

Pored političkog i trgovačkog središta, Konstantinopolj je-postao i najznačajniji kulturni centar i religiozno

Napisao: Dr Severin D. Rakić

LJUBE SE ISTOK I ZAPAD…

Page 21: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA

21

Zapis o Stambolu(1.)

sjedišteIstočne/Ortodoksne kršćanske crkve. Prva kršćanska bogo-molja,koja je sagrađena u Konstantinopolju i čiju gradnju je ličnofi-nancirao car Konstantin, kao zadužbinu njegove majke Helene,crkva Sv. Irene (Hagia Eirene; grc. Aya Eirini; tur. Aya Irini), za-vršena je 381. godine nove ere. Napravljena je na mjestupred-kršćanskog hrama i predstavlja najstariju nadzemnukršćanskugrađevinu u Evropi. Crkva je do temelja spaljena532. godine,za vri-jeme Nika nemira, da bi je car Justinianobnovio 548. godine. Bila jesjedište Patrijaršije sve do537. godine, kada se Patrijaršija prem-jestila u mnogo veću ipoznatiju Hagia Sophia-u (Aya Sophia). Crkvaje pretrpjelateško oštećenje u zemljotresu, koji je zadesio Kostan-tinopolju 8. stoljeću, kada je bila gotovo u potpunosti srušena.Odred-bom cara Constantina V, hram je bio obnovljen idekorisanmozaicima i freskama iz biblijskog života, djelovelikih hilendarskihmajstora. Crkva Sv. Irene je jedinikršćanski hram u Istanbulu koji jezadržao orginalni izgled,uključujući i fresku ogromnog križa sacrtežima Pantocratoraili Theotokosa, u polukupoli iznad krstionice,ikonostas takotipičan za bizantsku sakralnu umjetnost. Crkva je ren-oviranai proširena tokom 11. i 12. stoljeća, na vrhuncu proc-

vataBizantske carevine. Nakon pada Konstantinopolja 1453.godine,sultan Mehmed II Osvajač opasao je i uključiograđevinu u zidineTopkapi palače, te je skoro tri stoljećaslužila kao janičarska oružar-nica, dok je sultan Ahmet III (1702.-1730.) nije pretvorio u vojnimuzej. Tu ulogu je imala sve do kraja sedamdesetih godina 20. stol-jeća, kadaje Ministarstvo za kulturu Republike Turske odlučilo da-građevinu, zbog njenih akustičnih kvaliteta, pretvori ukoncertnudvoranu. U akustičnost ovog lijepog zdanjalično sam se

uvjerio,slušajući II Bramsovu simfoniju, u izvođenju Simfonijsko-gorkestra bavarskog radija, pod ravnanjem Lorin Maazel-a,naotvorenju Internacionalnog muzičkog festivala 1980. godine u Is-tambulu. Razlog zašto je crkva Sv.Irene zadržala svojuautentičnost ioriginalni iconostas, od neprocjenjivevrijednosti, vjerovatno je taj,što građevina sva ovastoljeća, od pada Konstantinopolja naovamo,nije služila ureligiozne svrhe, jer poznato je da u islamu, dekorisan-jehramova nije dozvoljeno, osim ornamentom i tekstovima izKur-ana.

Nakon ove slijedila je izgradnja ostalih građevina, u prvom-redu sakralnog tipa, koje su se nizale, jedna za drugom, tokomvla-davine Konstantina I, zatim Justiniana, sve do JovanaVIIIPalaiologosa. Zanimljivo ja da Konstantinova čaršija,iako istočnaprijestonica Rimskog carstva, sve do njegovazvaničnog rascjepa naIstočno i Zapadno rimsko carstvo 1054.godine, niti građevinski, nitiurbanistički, nijednim jedinim detaljem nije podsjećala na bilo kojiantičkirimski grad, nego je formirala vlastiti bizantski stil uumjet-nosti, arhitekturi i urbanizmu. Od značajnih sakralnihobjekata,nastalih u ranoj istoriji Konstantinoplja, trebaspomenuti glasovituAya Sophiu (Hagia Sophia), te crkvu Svetih Apostola, najvažni-jisakralni objekat Istočne ortodoksne kršćanske crkve sve do1461.godine, kada je teško oštećena i, neupotrebljiva,srušena naredbomsultana Mehmeda II Osvajača, a na njenommjestu podignuta Fatihadžamija. Danas se u parku, podnodžamijskog dvorišta, gdje seodmaraju umorni turisti ipenzioneri u ljetnoj istanbulskoj žegi, jošuvijek mogu nazrijeti ostaci temelja i zidova crkve SvetihApostola.Crkva je podignuta 330. godine od KonstantinaVelikog, prvog rim-skog cara koji je prihvatio kršćanstvo. Uhramu je napravljen i njagovsarkofag, sa još dvanaest, gdjesu trebali biti sahranjeni ostacidvanaest apostola, štogovori o Konstantinovoj velikoj želji da budesvetac i direktnisljedbenik neposrednih Kristovih učenika. Želja muse,nažalost, nije u potpunosti ostvarila; bio je sahranjen ucrkviSvetih Apostola, ali bez dvanaest apostola. Njegov sin i nasljednikConstantius I, sahranio je ostatke Sv. Andreja,Luke i Timotija poredKonstantina. Dva stoljeća kasnije, carJustinian je obnovio crkvu, an-gažujući za taj pothvat najvećeg graditeljastarog doba, slavnogIsidora iz Mileta. Sve do 11. stoljeća,crkva je služila kao mjestovažnih vjerskih i povjesnihdogađaja, te zadnje počivalište mnogihvladara i crkvenihvelikodostojnika; nešto kao bazilika San Paolo uRimu, gdjesu sahranjeni posmrtni ostaci svih dosadašnjih papa. Zavrijeme IV Krstaškog pohoda i razaranja Konstantinopolja1204. go-dine, crkva je u potpunosti opljačkana i teškooštećena, gotovosrušena. Mnoge crkvene relikvije, krune inakit bizantskih careva,stari tekstovi i ikonostasi neprocjenjive vrijednosti, zauvijek sunestale u pljačkaškom naletu Krstaša. Mnoge od njih su danas diokolekcijaevropskih, venecijanskih i vatikanskih muzeja. Za vrijeme-jedne moje posjete Veneciji, potrošio sam čitav dan,pokušavajući dapronađem manuskript epigram, koji je biopostavljen iznad glavnogportala crkve Svetih Apostola, zakoji sam saznao da se čuva uvenecijanskom Arsenalu.Epigram govori o kraju života svakog oddvanaest apostola iotprilike, u prijevodu, glasi ovako:

Marka su ubili stanovnici Aleksandrije;Matija je čitav svoj život sanjao, pa je tako i na krajuusnio;Rim je vidio da je Pavle umro od mača;Filip je doživio istu sudbinu kao i Petar;Bartolomeo se mučio na križu;Simonov život također je završio na križu;U Rimu sujetni Neron razapeo je Petra na križu;U životu ili smrti Jovan uvijek živi;Luka je umro mirno;Ljudi iz Patrasa brutalno su razapeli Andreja na križu;Nož je presjekao životni put Jakova;Tomo je ubijen kopljima u Indiji.

Nastavak u idućem broju

Page 22: Šeher Banja Luka 34

Jubilarni20 SUSRET BANJALUČANA

Geteborg 8.11.2014.

Pripremio Goran Mulahusić

Sabahudin BahtijaragićCober

Asim Hodžić

Page 23: Šeher Banja Luka 34

MuhamedIbrahimbegovićPalada i Fikret

TufekTomislav Ljevak

Nedžad Talović Seima Višić

Page 24: Šeher Banja Luka 34

24 Š E H E RBANJA LUKA24

Povoljan geografski položaj, konfiguracijaterena, obradivo tlo, pašnjaci i vode, kao dobraprohodnost i komunikativnost, učinili su da pros-tor sadašnje Banjaluke bude naseljen još oddavnina. Arheološka nalazišta na prostoru Ban-jaluke potvrđuju da su se tu još u predistorijinalazila ljudska naselja. Sve do sedamdesetihgodina prošlog vijeka smatralo se da su prvistanovnici tog prostora bila Ilirska plemena, unajvećem broju Mezeji, i to u posljednjemmilenijujmu stare ere.

Novija istraživanja, koja su izvršili stručn-jaci Zemaljskog muzeja iz Sarajeva sedamde-setih godina prošlog vijeka na području tvrđave”Kastel”, pokazala su međutim postojanje ljud-skih naselja badenske kulture gradinsko-ravničarskog tipa i to znatno ranije / na prelazuiz mlađeg kamenog doba - neolita do periodaupotrebe metala ( 2000-1800. g. p.n.e. ). Nađenimanji fragmenti zidova kuća pokazuju da su totada bili poluukopani objekti od drveta oblije-pljeni glinenim blatom. Nađeni su i dijelovikeramike iz tog perioda kao i glineni utezi za-obljenog kruškastog oblika. Posljednjih dvijestotine godina stare ere bilo je najvećim dijelom

obilježeno ratovima izmedu Ilirskih plemena iRimske imperije, da bi devete godine prije noveere pobjedom nad Ilirima Rimljani (pod vod-stvom vojskovođe Germanikusa) ostvarili kon-ačnu pobjedu i zavladali ovim prostorima unešto dužem vremenskom razdoblju.

Po dolasku na prostore današnje BiH Riml-jani su, pored ostalog, izgradili i cestu od Salone(Solina kod Splita) do Servitiuma (BosanskeGradiške) koja se vezivala na magistralnu cestuizmeđu Siscie (Siska) i Sirmiuma (SremskeMitrovice) u Panonijskoj oblasti. Cesta odBosanske Gradiške do Banjaluke se kretala dostaravnim Lijevčem poljem, da bi se od Graba u

BANJA LUKA KROZ PROSTOR I VRIJEME

Tragovi postojanja

Tekst i foto: Adem Čukur

Arhivski snimci Šeher Banjaluka

Od prebivališta iz kamenog doba, ilirskih i rimskih utvrđenja, naselja Slovena, do šehera

i evropskog grada

Rimski sarkofag / kameni nadgrobni spomenik

Page 25: Šeher Banja Luka 34

SjećanjeSjećanjeGornjem Šeheru počela krivudavo uspinjatiobroncima planina Dinarskog sistema preko Ja-jačke stijene, Kola i Stričića do Čađavice i dalje.Na tom potezu još u XIX-om vijeku na parmjesta nađeni su manji fragmenti te svojevre-meno kvalitetno urađene ceste. Da bi obezbi-jedili nesmetanu i sigurnu upotrebu tesaobraćajnice, Rimljani su na određenim rasto-janjima te ceste gradili utvrde u kojima je bilasmještena vojna posada. Jedno od njih, podnazivom Kastra (Castra) se nalazilo na prostorudanašnje Banjaluke na lokalitetu današnjetvrđave Kastel. Za pretpostaviti je da se oko teutvrde formiralo i civilno naselje / municipiumčiji su se stanovnici bavili poljoprivredom izanatskim djelatnostima neophodnim za egzis-tenciju vojnog logora. Svjedočenje o rimskomprisustvu čine manji dijelovi zidova na prostorudanašnje tvrđave Kastel rađeni od pravilnoobrađenih kamenih blokova, zatim djelimičniostaci temelja kasnoantičkog objekta, dijeloviantičke keramike, bronzana fibula, metalninovčići iz tog perioda... Pored toga, na lo ka lite -tu današnjeg naselja Ilidža u Gornjem Šeheru naizvorištima termalnih voda Rimljani su izgradilikupatila i prateće objekte koja su služila u prvomredu za odmor i zdravstvenu rehabilitaciju rat-nika, a koja je koristilo i okolno stanovništvo. Otome svjedoči i u devetnaestom vijeku nađenihviše od 600 komada raznog metalnog rimskognovca, neki smatraju - cijela banjska blagajna. UVI i VII vijeku ove prostore naseljavaju Slovenii iz tog perioda nema valjanih podataka o posto-janju ljudskih naselja.

Prvi tragovi naselja Slovena datiraju iz peri-oda od VIII do XII vijeka, a otkriveni su takođena prostoru današnje tvrđave Kastel, kao i manjitragovi na prostoru današnjeg naselja Pobrđe. Toje bilo naselje gradinskog tipa sa kućama koje suu prvo vrijeme bile ukopane u zemlju / kao ze-munice, dok su kasnije kuće građene nadzemnona zaravnjenom platou. Naselje je bilo opasanozaštitnim suhozidom od kamena visine oko dvametra. Na tim kućištima pronađeni su i predmetiod metala raznih namjena, kao i veće količinetroske.

U srednjem vijeku, vjerovatno tokom XV vi-jeka, kao jedna od uporišnih tačaka (zajedno saJajcem i tvrđavama Bočac i Zvečaj) na zapadnojstrani od Vrbasa na prostoru današnjeg GornjegŠehera na uzvisini nešto sjevernije iznaddanašnje čaršije (kasnije zvanom ” Londža ” /londža- skupština, zbor, ali i uprava zanatlija),nalazilo se manje, ali značajno utvrđenje odaklese vizuelno mogla kontrolisati dolina Vrbasa ipripadajuća saobraćajnica. Utvrđenje je sa jugabilo zaštićeno strmom kamenom liticom, sa sjev-era rječicom Suturlijom, te kamenim zidom.Smatra se da je ispod tvrđave postojalo i manjenaselje / podgrađe. Pod imenom Banja Lukatvrđava sa podgrađem se prvi put spominje u is-pravi ugarsko-hrvatskog kralja Vladislava II od06.02.1494. g. S obzirom da se u dokumentimaiz tog vremena spominje Vrbaski grad, ali nepoz-natog lokaliteta, neki istoričari su smatrali da se

nalazio na prostoru navedene tvrđave. Međutim,ta pretpostavka je opovrgnuta, jer se u tursko-ugarskom ugovoru iz 1519. g. istovremeno, aposebno, spominju grad Banjaluka i Vrbaskigrad. Tvrđava je egzistirala sve do 1688. g.nakon čega je napuštena i vremenom razrušena.Još u vrijeme Osmanlija u devetnaestom vijekuna tom lokalitetu je postojala kuća porodiceČukur, građena u tradicionalnom bosanskomstilu.Vezano za tvrđavu, u knjizi ”Usmenepredaje o Banjaluci i Banjalučanima” / izdanje2007. g. zabilježeno je slijedeće : ”U GornjemŠeheru (u čaršiji) sa zapadne strane od Carevedžamije malko se uspeo jedan brijeg, kome je naglavici (cungaru) sada kuća hodže Mustafe -Hafiza Čukura (djeda autora ovog članka - pr.a.)Ovaj kaže, da je tu, gdje je sada njegovo dvorištei kuća, okolo bio zid, te mu kazivao Hadži JusoOsmančević, da zna, kad su se porušili dovrat-nici i vrata zida... Popravljajući kuću i avliju /dvorište (hodža – pr.a. ) je našao 14 velikihtopovskih zrna. Rekoše, a i hodža Čukur tvrdi,da ih je vagao, da su neki bili teški dvije oke, a

neki od dvije do 12 oka ( jedna oka – 1,28 kg ,pr.a.) imali težine. Vele, da je tu bila banova kućai tophana, jer se je do skora tu znalo, gdje su bilimeterizi topovski, odakle su topovi pucali. Jošvele i to da se taj grad zvao ”londža”.

Poslije Drugog svjetskog rata na dijelutvrđave uz rječicu Suturliju još su postojali manjikameni zidni fragmenti tvrđave koji su vre-menom razneseni. Godina 1463. smatra se godi-nom konačnog dolaska Osmanlija na prostoredanašnje Bosne i Hercegovine, iako su nekinjeni dijelovi bili ranije, a neki kasnije osvojeni.Te godine osvojeno je i Jajce, međutim zakratko, jer su ih iduće godine preoteliUgari/Mađari i formirali Jajačku banovinu kaoposljednji bedem protiv nadiranja Turaka-Os-manlija na zapad. Tek znatno kasnije, godine1527-8. Osmanlije osvajaju Jajačku banovinu patime i prostor današnje Banjaluke sa tvrđavom.Nakon toga Banjaluka se formira kao šeher /grad orijentalnog tipa, prvo na prostoru GornjegŠehera, a nešto kasnije i na prostoru Donjeg Še-hera.

Uzvišenje Londža u Gornjem Šeheru sa Čukura kućom

Tvrdjava Kastel iznad Vrbasa - lokalitet na kojem je postojalo ljudsko naselje prije četiri milenija

Page 26: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA

26

Prošlo je od tada sedam-osam go-dina. Vozio sam se sa Hiseta premaMejdanu i put me je doveo do Ze-lenog mosta. Istoga časa, kada samstupio na most, naišlo je vozilo izsuprotnog pravca. Pošto sam imaopravo prvenstva, kako je to reg-ulisano, nastavio sam dalje, ali to jeučinio i vozač s druge strane. KakoZeleni most ne daje mogućnost dvos-

mjernog saobraćaja, sreli smo se nasredini, poput ovnova na brvnu. Šutkesmo se gledali i sjedili u kolima. Zna-jući da sam u pravu, u meni je prora-dio inat: Zašto da popustim bahatomi bezobzirnom vozaču!? Nakon ne ko -liko minuta pojavilo se vozilo izamog "suparnika". Iz tog vozila iza-šao je mlađi čovjek i najprije prišaomuškarcu nasuprot meni, a ubrzo imeni: "Žena mi je trudna, vozim je

na Paprikovac da se porodi." Nije metrebalo dalje ubjeđivati,« ubacio« samu rikverc i vratio se na početak mosta.Čovjek "sa brvna" prošao je poredmene gledajući pred sebe, a za njim imladi bračni par koji je svaki časočekivao prinovu, i koji mi se zah-valio.

Naš grad, u zadnjih dvadeset i ne -što godina, pretrpio je drastične pro m-jene, počev od strukture stano vništva,

ULICAMA BANJALUKE

Balkanski Amsterdam

Napisao: Dinko OSMANČEVIĆ

Masovnijim povratkom dvotočkaša na uliceBanjaluke udisaćemo čistiji zrak i

– izbjegavati nepotrebne gužve.

Page 27: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA

27

kako nacionalne tako i socijalne, aliono najupečatljivije, već na prvi po -gled, to su nove zgrade i čitava na -selja, i znatno gušći saobraćaj. Danasje u Banjaluci 80 hiljada registrovanihvozila, a krajem osamdesetih godinaprošlog vijeka bilo ih je nekoliko hil-jada. U udarnim terminima, stvarajuse velike gužve i začepljenja zbog ve-like frekvencije vozila, ali i zbog ba-hatosti i netolerancije vozača.

Gra dski oci i resorno ministarstvo

čine znatne napore da se problemublaži. Mnogo je urađeno na izgrad-nji nove i saniranju postojeće infra-strukture, naročito tranzitnih ulica,urađen je i auto-put Banjaluka-B.Gradiška, napravljeni su brojni kružnitokovi koji povećavaju protočnostsaobraćaja, a izgradnjom pješačkihpasarela povećana je bezbjednostpješaka, naročiti školske djece.

Ali, uz ovoliki pritisak vozila, to jenedovoljno da se izbjegne svakod-

nevno nerviranje u nepreglednim ko -lonama. Rješenje problema ipak po s-toji i tu je nadomak nas, u šupama,garažama, podrumima. Banjaluka jenekada uz Suboticu važila za grad bi-cikla, balkanski Amsterdam. Danasdjeluju nestvarno scene iz sjećanja ostotinama i stotinama bicikla parki-ranim pred ulazima u preduzeća, naza to predviđenim mjestima. (Trebareći da danas djeluje nestvarno da suuopšte postojale firme koje su za-pošljavale tolike radnike.)

Masovnijim povratkom dvoto -čkaša na ulice našeg grada, udisa -ćemo znatno čistiji vazduh. Bicikl ćenas znatno brže dovesti do odredišta inećemo imati problem parkiranja, la-gana vožnja je ujedno opuštajući tren-ing, a u ova krizna vremena biciklštedi i novac za gorivo. Ipak, da biBanjaluka povratila svoj nekadašnjiimidž, potrebno je promijeniti sadapreovlađujuću malograđansku svijesto kolima kao statusnom simbolu, gdjese kola koriste i za odlazak u obližnjilokal na kafu. Meni se, pak, ne možedesiti novi bliski susret na Zelenommostu jer gradom, osim na poslu,uglavnom idem šetajući ili na biciklu.

Page 28: Šeher Banja Luka 34

28 Š E H E RBANJA LUKA

Snijeg! Snijeg! Snijeg!Stoput hura!Počinje zimskaavantura!

Zamisli – nekog decembarskog jutra virneš s jednimokom kroz prozor i zapljusne te bjelina, pa onda širomotvoriš oči, a ono ulica puna snijega, grane se povijaju dotaraba, vrapci sa krila stresaju pahuljice, i sve izgledakao bajka što nas, djecu, zove na proplanke. Još jučeruvečer sve je bilo sivo, keljavo, neodređeno, a sada ci-jeli kraj liči na najljepšu zimsku sliku u koju ulaziš,utrčavaš, uskačeš, vukući sanke koje treba što prije ukl-izati.

Imali smo sreću, da smo rasli u dijelu grada što sepenjao u brda, pa su nam zato i zime bile bliže i draže.Spuštali smo se s vraha Šibova, pa preko Pučila, Laušai kroz Pobrđe, sve do tranzitnog puta u podnožju. Stazaje bila duga skoro dva kilometra, i zato je trebalo dostatruda da se popneš na najvišu startnu kotu, te zatim da

Napisao: Ismet BEKRIĆ

POLA MEDVJED, POL

Page 29: Šeher Banja Luka 34

Priče iz banjalučkog djetinjstva

29Š E H E RBANJA LUKA

savladaš sve strmine i okuke. Te decembarske nedjelje, kad nas je obradovao prvi

snijeg i kad smo mogli malo zaboraviti i na školu,krenuli smo zajedno prema vrhu Šibova, nakon što smoviše uklizali stazu koja nam je davala potrebnu brzinuda se ne zaustavljamo na nešto ravnijem dijelu. A gore,na vrhu, činilo nam se da nam grad, sav u bijelom zagrl-jaju, pruža svoj dlan, i zove nas da se na njega spustimo.

Nakon malog odmora, počeli smo se otiskivati niz bi-jelu strminu, odguravajući se često i nogama, da bismodobili potrebni zamah. Prvo je krenuo Bakan, pa za njimBrane i Udin, a onda Zisko, Kako i Kuki. Ja sam ostaozadnji, jer sam nešto petljao oko kanapa kojim samvukao sanke. Drugari su bili već zamakli iza prve kriv-ine, a ja sam se još pripremao za veliki spust. Sanke su

još skoro milile, kad sam iza sebe osjetio neko dahtanjei duboko disanje. Okrenuo sam se i ugledao kako izjednog zasniježenog grma proviruje neka čudna njuška,možda nekog seoskog džukele, ili čak vuka. Para što seširila iz velikih usta skoro je skrivala velike, mutne oči,koje su mi se u tom trenutku učinile još većim.

Strah se već uspinjao uz noge i udarao u grudi, ali jasam ipak uspio da se snažno odgurnem i otisnem niz str-miji dio staze. Sanke su već jurile brže. Još neko vrijemesam čuo ubrzano disanje, koje se zatim postepeno udal-javalo i gubilo u škripi snijega pod saonicama i cvilenjusjeverca koji je u lice nanosio sve krupnije pahuljice.

Nikada nisam tako brzo sletio do prve velike krivinena Laušu, a zatim do ulice u Pobrđu, u kojoj sam sezaustavio, hvatajući zrak i brišući znoj sa čela.

»Šta ti je? Što si zastao?« upitao me je Bakan čije jošneuklizane sanke nisu mogle bez zastajkivanja savladatisvu ulicu, do zadnjeg spusta prema tranzitnom putu iArnaudiji i prvim ravnim ulicama grada.

»Ne pitaj! Zamalo da… nadrljam! Ogromni pas!? Ilivuk!? Teško… teško sam utekao!« govorio sam zadi-hano, sretan da sam se ipak dočepao naše ulice.

Bakan je zatim, kako sam kasnije saznao, prenioBrani strašnu vijest, da me je napao neki stvor, neka živ-otnja – pola pas, pola vuk.

Brane je zatim u povjerenju rekao Udinu, kako me jeskoro dohvatio vuk, a Udin je prišapnuo Zisku, da je zamnom jurilo nekakvo dosad neviđeno stvorenje – polavuk, pola medvjed.

»Jesi li čuo, da je Iću ganjao medvjed, ali on je uspiopobjeći na svojim sankama!« pričao je zatim Zisko Kaki,kad su narednog dana zajedno išli prema školi.

U školi smo u to vrijeme učili nešto i o prahistori-jskim životnjama, pa smo spominjali i mamute, što jemaštovitog Kaku nadahnulo da za vrijeme odmora is-priča drugarima:

»Hej, raja, jeste li čuli da je Iću na vrhu Šibova na-pala strašna zvijer, pola medvjed, a pola mamut!«

»Otkud mamuti? Zar nisu davno izumrli?« neko jepriupitao, a Kako je opet slagao kockice svoje priče:

»Ma nije to bio nekadašnji mamut! To je možda bioneki mamut koji je ostao među medvjedima!«

Kukiju su, opet, bili draži mamuti, pa je počeo pričatida me je na Šibovima napao pravi pravcati mamut. Kone vjeruje, može slobodno gore otići i vidjeti njegovetragove u snijegu.

Tih dana nismo išli na vrh Šibova. Bolje je, ipak,vjerovati da se gore mogu vidjeti mamuti, nego ih tražitii, uh!, s njima se zaista i sresti!

A MAMUTFoto: Goran Mulahusić

Page 30: Šeher Banja Luka 34

30 Š E H E RBANJA LUKA

Ne zna se tačno koliko Bosanaca i Hercegovacaživi u Velikoj Britaniji. Prema nekim podacima oko 5.500,a najviše ih je u Londonu, te Birminghamu, Derbiju, Guil-fordu, Coventriju i drugim mjestima. U Birminghamu jei sjedište Svjetskog saveza dijaspore, te Zajednice BiHudruženja u Velikoj Britaniji. Više od 20 B-H udruženjačlanovi su Networka, a u ovoj zemlji radi nekoliko B-Hdopunskih škola, jedna od njih, ona na području lon-donske četvrti Viktorija, postoji već više od 20 godine iokuplja našu djecu uzrasta od 5 do l5 godina. NastavnicaSemira Jakupović kaže da je ponosna što radi u ovoj školi

i da bi voljela de je još više djece. U ovoj B-H communityredovno se održavaju razne svečanosti, posebno povodomobilježavanja naših praznika i godišnjica. Veoma je ak-tivno i udruženje u sjevarnom dijelu Londonu, u Brentu,gdje se takođe održavaju mnoge prigodne manifestacije,razni kursevi, izleti i stručna predavanja. Ovo udruženjeje bilo dugo godina i savjetodavni centar, pomagalo jenašim ljudima na razne načine, posebno u ostvarivanjunjihovih prava u socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti.- Svake srijede i nedjelje u našem udruženju se oku-pljanju Bosanci i Hercegovci, a održavamo i razne kur-seve i kulturne manifestacije. Djelujemo već više od 20godina, imamo svoje prostorije, te profesionalno zapos-lene radnike – kaže Zaim Pašić, dugogodišnji predsjed-nik ovog Udruženja.

U Londonu je nekoliko godina uspješno djelovalo iUdruženja građana Banjaluke koje je okupljalo veliki brojbanjalučkih porodica. Porodice Husedžinović, Cerić,Bašić, Bojić, Jakupović, Gunić, Kulenović, Kapetanović,

LJEPŠE NAM JEKAD ZAPJEVAMO…

Piše: Idriz SALTAGIĆ

Page 31: Šeher Banja Luka 34

Zapis iz Londona

31Š E H E RBANJA LUKA

Golubović, Muhsinović, Harabaš,Saltagić i druge redovito su se svakogmjeseca sastajali u ovom Udruženjukoje je organizovalo i razne tribine na

kojima su govorili Haris Silajdžić,Mladen Ivanić, brojni pisci, među ko-jima Miroslav Jančić, Ismet Bekrić,Himzo Skorupan i drugi. Mnogi Ban-jalučani i dalje djeluju u postojećmudruženjima, posebno u Viktoriji iBrentu, a već godinama aktivan je ihor koji posebno njeguje našuizvornu narodnu muziku, sevdalinke.- Lijepo je čuti kad naši ljudi,naša raja zapjeva. Ima i nostalgije zazavičajem, ali se ljepše osjećamo kadsmo zajedno i kad zapjevamo – kažeEsad Cerić koji je godinama član B-Hhora koji redovito s našim pjesmamaučestvuje na prigodnim manifestaci-jama.

Banjalučani redovito posjećujui svoj zavičaj, posebno ljeti da bi pris-ustvovali i manifestaciji “Vezenimost”. Mnogi su dali i novčanepriloge za stradale u poplavama, a ak-tivni su i u novootvorenom Islam-skom centru koji sada ima vlastiteprostorije koje su kupljene i prilozimanaših ljudi. Ove prostorije su nedavnoi zvanično otvorene u londonskojčetvrti Acton Townu.

U Londonu često u našim

klubovima i udruženjima, na susre-tima i prigodnim manifestacijama,zapjeva bosanska duša, okuplja se našsvijet i tako je već godinama. Moždase naša postojeća udruženja u Lon-donu ujedine u jednu veliku B-H co-munu, što bi omogućilo i masovnijepredstavljanje B-H zajednica u ovojmetropoli.

Dugogodišnji predsjednik udruženja u Lon-donu: Zaim Pašić

Učenici bh. dopunske škole u Londonu

Page 32: Šeher Banja Luka 34

32 Š E H E RBANJA LUKA

Kada spomenem moju "Pržinu", koju smo od milja zvali „Maj-dan“, srce mi zatreperi i sva sjećanja naviru, pa tako i ova priča odječaku sa zelenih i pješčanih čistina i padina. Igrali smo se pravećisvirale od lijeske. I još bismo se spuštali, na stražnjici, niz brdašcepuno pijeska, a radosti i veselju nikad kraja.

Kao djeca smo znali, a pogotovo Pržinari-Sitarčani, svaki dioprekrasnih padina ispod Šehitluka i Bakinog dola, sve do onog dijelakuda je skakutao i žuborio biserni potočić. Tu smo se kupali i skakali,i na glavu, a onda smo se predveče okupljali uz pjesmu. A pjesme tunikad nije falilo. Mnogi šetači, koji su se uputili na Šehitluke, znalisu zastati i slušati glas naše Bisere i gitaru Irfana Halima. Sjećam sepoznatih banjalučkih teferiča i mojih roditelja, moje "bugarije ", a tekmoje sestre Ćimke i njenog glasa. Bila su to lijepa druženja, moji na-jljepši mladalački dani. Naša Bisera nas je znala počesto prijatno iz-nenaditi tepsijom pite složene u zvrk. Ne mogu a da ne spomenem imeni draga imena moje familije u to vrijeme, moje tetke Tife, tetkaArslana, te Bisere i Dilke (svi rahmetli ), a hvala bogu još uvijek živihHalima, Sulje i Jasminke. Zaista smo bili svi kao jedna prekrasnafamilija. Rat je učinio svoje, biseri se rasuli, a neki nažalost nisu višemeđu nama, i neka im je veliki rahmet .

Pržina je vremenom lagano utihnula, ostalo je jedno ime kojeznaju samo Sitarčani, a kome su posvetili i jedno igralište za kojemalo ko i da je čuo, a pogotovo da zna gdje se nalazi. Pa da sadaodam i tu malu tajnu – tajnu "Ginetovog igrališta" koje se nalaziloodmah više naše Pržine. Tu se i te kako znalo "zakuhati" lopte namale golove.

Svaki put i duboki uzdah u šetnji kraj Limana i Zejtin savaka,prvih i drugih mlinova pa prema Ilidži, gdje i dan-danas sretnemponekog poznatog iz onih vremena. Ponekad sjednemo spominjući setih čudesnih godina. Sjetimo se tako i rahmetli Keme –Talija, kao dai sad gledam kako skače sa onog najvišeg hrasta, sa druge strane Vr-basa. Pa onda našeg ljepotana rahmetli Asima, te meni dragog pri-jatelja rahmetli Omera (Šome). U zadnje vrijeme često mislim onjemu, vidim njegov lik, onako nasmijan na žutoj ogradi iznad Vr-basa.

OPROŠTAJ KOD ALI-BABE

Sjećam se dobro Besima, koji je bio oličenje stasitog Sitarčanina,zabavljača i muzičara. Jednog ranog ljetnjeg jutra, kada sam krenuou ribu, na škobalja, vidio sam Besima sa štrucom kruha, koju jesmazao u tri zalogaja. Malo smo se ispričali, a on je bio zanesenjaku ljubavi prema autima i muzici. Bio je član KUD-a “Budućnost” uGornjrm Šeheru, koje je iznjedrila mnoge i pjevače i muzičare, patako i dječaka sa Pržine. Dosta toga mu je polazilo za rukom, pa imnogobrojni nestašluci. Bili su zanimljivi njegovi odlasci i sviranjau Livnu, Kostajnici i još koje kuda. Bio je to lijepi život, a onda rat

stavi pečat na sve, pa i na naša drugovanja i susrete u gradu gdje jesve stalo, posebno za sve one koji nisu bili pravoslavne vjere. Mojeposljedne viđenje, nezaboravljeno, bilo je 1992. godine, kada meBesko, zajedno sa svojim Kasperom i haverom isto tako iz Sitara,pozvao na obalu ispod Alibabe da kao, eto, "zalijemo" jedan prodanišporet koji su njih dvojica našli negdje u potoku kod naše rahmetliHasne, te ga popravili. Tako se nešto zaradilo, pa, eto, da me počaste.Sjedili smo tako sakriveni ispod Alibabe, a bašta više nas tog danaprazna, nigdje nikoga. Našao se tu konobar Nudo, takođe iz jednedivne familije Spahića, pa se počastismo za obavljeni „biznis“. Vratimi se slika malog dječaka Beske koji je znao preskočiti ogradu, većuod njega samog, da bi skočio meni u naručje. To je osjećaj koji sepamti cijelog života. Tog dana ispod Alibabe je bilo i naše zadnjeviđenje u Banjoj Luci u vrijeme etničkog čišćenja i progona iz našeggrada. Kasnije sam čuo da su Besko i njegov haver otišli, ali kuda, nesaznah...

PONOVNI SUSRET

Moj izgon iz voljenog grada je trajao je tri dana i dvije noći kojesam proveo u autobusu, dolaskom u neku poljsku luku, Svinjoušće.Sa gitarom i dvije žice na njoj, te velikom bijelom vrećom na leđima,čekajući moju ženu i sina, šetao sam usamljen kraj samog mora, gdjebrodovi pristaju, zamišljen i zabrinut, jer nisam znao gdje će me sud-bina odvesti. Odjednom začujem glas koji nisam čuo više od godinudana, glas kojem sam se najmanje nadao. I to u ovoj dalekoj zemlji.Sa nevjericom pomislih - da li je to stvarnost, ili ???

"Daidža, daidža!" u ušima mi odzvanja ono "daidža ", okrenemse i sa nevjericom gledam, te okrenem glavu lijevo – desno, i opetprema glasu "daidža"..., kad tamo stoji, niko drugi nego, Besko.Potrčao je prema meni i tog momenta mi se vrati opet ona slikadjeteta sa "Pržine " Pa da l' je ovo moguće? Gledam ga i ne vjerujemsvojim očima. Zagrljaji i radost zbog našeg ponovnog viđenja. Pričinikada kraja, i on mi objasni njegovo proputovanje iz Danske za Aus-triju gdje je trebalo da razduži neki kamion, itd ...,i naravno ponovou Dansku gdje je sa svojom familijom našao utočište.

GODINE PROLAZE

Dijete Pržine, nekadašnji - sada mogu slobodno reći - "vragolan",te dječak koji je tih godina maštao o nekoj "skaniji " i nekom auto-busu. Naviru mi ta sjećanja i anegdote. Na mome skorašnjem putuprema Banoj Luci, onako sjedeći u jednom od dva autobusa narelaciji Danska – BiH, opet ne malo iznenađenje. Na polasku sa stan-ice vidim "dijete Pržine", sada lijepo obučenog, dotjeranog čovjekai njegov vedri osmijeh kojim je uvijek uspio šarmirati. Ovaj put nesamo putnike, nego i carinike, i njegovo "gdje si daidža?“. Bilo je to

DJECA SA „PRŽINE“

Napisao: Atif Turčinhodžić“Pržina u magli”

Page 33: Šeher Banja Luka 34

Sjećanje

33Š E H E RBANJA LUKA

još jedno prijatno iznenađenje za mene. Sjetih se opet njegovihvragolija, kada je znao “pozajmiti” moje auto, provozati ga, a onda galijepo "ušminkati"...

Sjedam u jedan od autobusa gdje me je on smijestio, mjesec jedecembar, i odlazim za moj grad .

To je put od 36 sati, a nekad i duže. Duga je noć, posebno krozNjemačku, poledica ,snijeg. Kada se počelo razdanjivati, bacimpogled desno i imam šta i da vidim, dijete sa Pržine na vozačevommjestu pretiče sa drugim autobusom iste firme, i opet njegov smi-ješak i mahanje, valjda dajući mi do znanja da on vozi. Malo boljeprotrljam oči, ne vjerujući, misleći da sanjam ... Ipak je to bio on,Besim. Opet mi se vrati ona slika kako je jednim šleperom, prilikomnjegove posjete, ispred moje zgrade na malom parkingu okrenuo tugrdosiju sa prikolicom. Bio sam šokiran njegovim vozačkim umi-jećem. Interesntno da je uvijek želio da me s nečim iznenadi, i zatomi je bio posebno drag. Eh, ta naša djeca i to dijete Pržine uvijek sanekim iznenađenjima. Sjetih se kada smo snimali tada prvu našukasetu posvećenu Banjoj Luci i našem Vrbasu, sjetih se Pržine, Sitarai Limana, po neke lijeske i svirale i našeg "Majdana".

Ova priča, posvećena onima koji su rasli na "Pržini", ovdje ne za-vršava, jer takve priče, kao i naša sjećanja, traju i žive sa nama.

Nekad potok žuborio

Dijete “Pržine”, Besim Hajić

Besko Pogled na brzinu, sa druge strane Vrbasa od mlina

Dva brata i setra Irfan ,Halim i Busera

Page 34: Šeher Banja Luka 34

34 Š E H E RBANJA LUKA

„Sevdalinka“ u LidköpinguPoslije nastupa u Stockholmu i Malmö-u, ansambl

"Sevdalinka" je svoj koncert priredio i u Lidköpingu.Šteta da je bio mnogo ranije zakazan, za 8.11. 2014. go-dine, istog dana kada je bio i Susret Banjalučana u Göte-borg-u, pa je u sali bilo i praznih stolica, ali to nije uticalona domet izvođenja i dah Bosne i Hercegovine, koji je tevečeri prezentiran u Lidköping-u.

Sve je ipak proteklo u najboljem redu. Od prvog ka-pućina u Hotelu Edvard, preko smještaja u sobe tog finogstarog hotela u centru Lidköpinga, pa onda "soundtrack"- štimanje ozvučenja, osvjetljenja i instrumenata, pa

presvlačenje u odijela, pa mašnice i dindrlice, da bi se štoljepše izgledalo, pa izvođenje sa odabranim sevdalinkamaod kojih ću spomenuti samo neke, koje izvanredna Bjankasavršeno otpjeva: Sjajna zvijezdo, Da sam ptica, Krajtanana šadrvana, Ko se ono brijegom šeće, Zasladi saOmer beže, a na bis završi sa Moj dilbere. Mona Rosell,violinistica i operska pjevačica, otpjeva tri pjesme poslijekojih dobi zaslužene aplauze iznenađene i oduševljenepublike, Enes Omerdić, izvanredan muzičar iz Intitutasevdaha Omera Pobrića, odsvira virtuozno sve od A do Ž,plus izvanredne improvizacije koje mogu odsvirati samoodabrani talenti našeg podneblja. Enes Žiga otpjevaEminu, Alipašu na Hercegovini i još jednu pjesmu kojojzaboravih ime, korektno i starinski dobro, a ni NedžadImamović sa svojom Gverinkom, ni moja malenkost sasvojim basom, ne zaostadosmo ni milimetra za našimkolegama iz orkestra. Ma baš onako osjećajno, sevdalin-ski, bošnjanski i ljudski sve odsvirasmo i otpjevasmo,doživismo ovacije publike, a onda svečana večera urestoranu na obali rijeke koja protiče kroz sam centarovog lijepog grada na jezeru Vänern. Domaćini Mirsad

DUH DOMOVINE I BAŠTINE

Tekst i foto: Ahmet Kozaragić

Prekrasan nastup: Nedžad Imamović, Enes Žiga, Mona Rosell, Bianca Muratagić, Ahmet Kozaragić i Enes Omerdić

Page 35: Šeher Banja Luka 34

Reportaža

Bešović i njegova supruga uradiše sve da nam uljepšajuboravak u ovom lijepom gradu: ispratiše nas poslijevečere do hotela, dođoše ujutru sa knjigama MidhataAjanovića Katapult i Zbirka karikatura, koje nas istinskiobradovaše, popismo jutarnju kafu sa prijateljima, paonda put pod noge, prema Stockholmu.

Ostade fin ukus finih susreta sa finim ljudima. Sve po-hvale dobrim ljudima i lijepom Lidköpingu. Mi se, nar-avno, nadamo da će projekat "Sevdalinka" još dugo živjetii da ćemo posjetiti još lijepih gradova Švedske, a ako seukaže prilika, možda se nađemo i negdje "preko grane",što kaže naš narod. Posebno bi nas obradovalo kada bi semogao organizirati koncert "Sevdalinka" u sklopu Sus-reta Banjalučana slijedeće godine, pa da onda dahnemodušom i kažemo: Učinili smo koliko smo mogli da seočuva duh naše domovine i kulturna baština jedne fineevropske kulture.

„Želimo nastupiti i u Banjaluci, u okviru susreta idućega ljeta.“

Pred nastup: Ahmet Kozaragić

Page 36: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA

Sjećanja

36

Četiri razreda Osnovne škole završavam 1949. uVrbanjcima i upišem se u nižu gimnaziju u Kotor-Varošu. Ljeto mi se odužilo, pa počesto odlazim uopštinu K.Varoš, uvijek sa istim pitanjem: Kada će taškola početi?

U septembru škola otvori vrata za 74 učenika.Sep-tembar i oktobar su bili sunčani.Sa još desetakučenika iz Vrbanjaca šest kilometara do škole, i to-liko u povratku, prelazim svakodnevno pješice beznapora.

Stiže surova zima, snijeg zatrpa putove i mi đaci-pješaci, u slaboj odjeći i obući, prije svanuća, prav-imo prtinu.U koloni se smjenjujemo. U školu stižemopromrzli, mokri, zanijemili. Nikad nekasnimo.Ponekad stižemo prije svanuća i po sat iviše čekamo prvi čas. Tako iz dana u dan, sve nas jemanje.

Neki odustaju.Iz tih dana u pamćenju mi se urezao naš dobri

podvornik Pero. Dočeka nas,već je naložio vatru.Poreda nas pored peći.

Svi šutimo, nije nam do razgovora.Da bi nampopravio raspoloženje Pero se oglasi pjesmom:

Ulovila miša maca,čas ga lovi, čas ga baca,uzme ga za šiju,progutaće miša,neće, na zemlju ga meće,a moj miš ludistao pa se čudi.

Osim djece iz Kotor-Varoša i okoline sa nama jebilo i ratne siročadi, neki nisu imali nikoga odporodice.

Svi su bili u Domu ratne siročadi pa smo ih zvali“domci“.

Ta djeca su prednjačila u sportskim i društvenimaktivnostima, kod njih se uvijek čula pjesma.Neki odnjih su Živko Mandić, Miloš Pezerović,Halil Bilić,Vito-mir-Vito Gajić, Mladen Ajder, Rade Vrmić, Vlado Ško-rić, Milutin Kučuk, Žarko Svjetlanović. Škola nas jezbližila. Bilo je to divno i nezaboravno vrijeme.

U sjećanje mi se duboko urezao MilutinKučuk.Skoro da se i nije igrao i zabavljao kao i os-tala djeca.Tih i povučen u sebe, sa izrazom tuge na

licu.Pričalo se da je u ratu ostao bez ikoga od

porodice, svi mještani sela su stradali a on nekimčudom osta živ.Jedino je znao ime, Milutin.Još dok jetrajao rat udomila ga je porodica Kučuk i dala musvoje prezime.

Kada smo 1987. okupljali generaciju jedan odkolega, Radomir Laketić, utvrdio je da naš Milutin živiu Vojvodini, završio ekonomiju i sada se prezivaGavrilović. Pronašao daljnje srodnike, zasnovao jesvoju porodicu.

A 1953., po završetku škole, raziđosmo se. Većinase obrazovala na visokim školama i fakultetima.

Generacija se prvi put okupila u Kotor-Varošu1987. Tu su i naši dragi nastavnici.Bilo je dirljivo i nez-aboravno. Živko i Vito su se, tako mi je izgledalo, na-jviše radovali. Vito je bio oficir i osamdesetih godinanakon penzionisanja nastanio se u Banjaluci. Rođenje u Lipovcu kod Čelinca.Odabrao je Banjaluku da bipovremeno otišao u Lipovac i Kotor-Varoš za koje gavežu đački i domski dani.

U tom vremenu često se posjećujemo, svrati kod

Životna priča

36 Š E H E RBANJA LUKA

KARA

Piše: Edhem Edo Čizmić

Foto: Slobodan Rašić Bobara

Page 37: Šeher Banja Luka 34

Š E H E RBANJA LUKA

Sjećanja

mene u PTT gdje sam biozaposlen.U to bi raspad Jugoslavije, rat lebdi u zraku, sve se

okrenulo naopačke, prijatelji, radne kolege, komšije ipoznanici zaobilaze te. Vito zabrinut, objašnjava dase sprema veliko zlo, a posebno ga brine što nisamsvjestan opasnosti u kojoj se nalazim.U jednom raz-govoru reče da uvijek kod sebe imam njegov brojtelefona i ako zatreba da ga hitno zovem.

Kažem mu da pretjeruje, a on odgovara kako bitrebalo da budem oprezniji.

Mada nema mjesta optimizmu ipak zaključimo:ovo zlo će proći, mora proći, izdržaćemo.

U 1993. Bosna i Hercegovina je u ratu. Manjeizlazim u grad, opasno je.U to se

oglasi telefon, zove Vito. Kaže da je bolestan ipoziva me da dođem.Odem u posjetu i nađem gagdje leži u krevetu. Ima nesnosne bolove u leđima,ne zna se tačna dijagnoza.Odvezemo ga na Pa-prikovac, na neurološki odjel. Dr.Banušić saopštavada Vito ostane u bolnici.Ima karcinom pluća, metas-taza. Izgledi skoro nikakvi ali treba ga uputiti na VMAu Beograd radi operacije.

Vito leži u bolnici, koridor je zatvoren, ne može seza Beograd.

U bolnici nedostaje svega, lijekova, hrane i osta-log.

Pokušavam ga ohrabriti ali sve manje uspije-vam.Tog dana u posjeti je i njegova supruga i u jed-nom času obrati joj se: “Joko, zapamti ovo što ću tireći i ima da postupiš kako ti kažem.Ja ću umrijeti, akad se to dogodi onaj moj karabin ćeš dati momdrugu Edi.Ovo zapamti, nemoj zaboraviti. Kada samse usprotivio i rekao da će živjeti, tihim ali odlučnimglasom reče:

“Neka bude kako sam rekao“.Pokušavam prikriti zbunjenost, srce da iskoči.Razmišljam o Vitinoj oporuci.Skoro cijeli život je

bio strastveni lovac i često i rado mi je pričao o svo-jim zgodama iz lova, naročito je bio ponosan na svojskupocjeni karabin koji mu je puno značio, od kojegse nije odvajao.Slijedećeg dana, kada sam stigao uposjetu, kažem da nisam lovac i da nema smisla onošto je rekao Joki. Odgovorio je:

“Samo ga uzmi da se braniš kad zatreba.Znam daće ti trebati.“

Iz dana u dan stanje se pogoršava. Napokon kori-dor je prohodan.Joka i Vitina stričevka Stana, medi-cinska sestra, kolima Hitne pomoći voze ga naVojno-medicinsku akademiju.

Joka se javlja telefonom.Kaže, da je Vito umroprije nego je i smješten.

Vraćaju ga u Banjaluku, a sahrana će prema nje-govoj želji biti u Čelincu.

Joka moli da se čitulja objavi u novinama, a da seurade i čitulje i odnesu i u Čelinac.Sa odštampanimčituljama biciklom krenem u Čelinac. Zaustave me nabarikadi.Nije mi dozvoljeno da uđem u Čelinac.

Neki nepoznat čovjek uze čitulje, a ja se vratim zaBanjaluku.Moja žalost je bila veća jer nisam mogaoići na sahranu.

Nakon sedmicu dana Joka se javitelefonom.Saopšti da se kod nje nalazi Vitin brat imoli da dođem.Po dolasku me upozna sa njim isaopštava da hoće da ispuni zavjet i da mi predakarabin.

Zbunjen i uzbuđen razmišljam šta mi je činiti.Nijemi govorio da ima brata.

Bilo bi za očekivati da stvar koju je najviše volio –karabin ostavi njemu a ne meni, prijatelju iz djet-injstva.I tada nasta prolom emocija.Odrasli ljudi neplaču često, a ja sam ridao, plakao i nisam se mogaosmiriti.

Da takav je bio moj Vito, prijatelj kakvih je malo.Kažem Joki da je ona svoju obavezu ispunila time

što me pozvala da preda karabin, moja je želja dakarabin ostane u porodici kao uspomena, da svjedočio čvrstom prijateljstvu koje ni najteža ratna vremenanisu prekinula.

Svratim sa cvijećem na Vitin grob.Suze naiđu same, ne pokušavam da ih zaustavim.

Životna priča

37Š E H E RBANJA LUKA

ABIN

Page 38: Šeher Banja Luka 34

3638 Š E H E RBANJA LUKA

Sala Gamla Folkets Hus-a bila je 13. decembra 2014.ponovo prepuna Bosne i Hercegovine i njenog duha. Povodza okupljanje članova i prijatelja Bosanskohercegovačkogudruženja ”Ljiljan” bila je proslava dvadesetog jubileja. Svo-jim aktivnim radom i saradnjom, kako sa bosanskohercego-vačkim udruženjima širom Švedske, tako i sa mnogobrojnimšvedskim organizacijama, udruženje ”Ljiljan” postalo je imekoje plijeni. I ovoga puta srdačno su dočekani gosti, prijatelji,predstavnici udruženja i Saveza, te institucija iz Švedske.Veče je počelo neposrednim razgovorom sa pridošlim gos-tima dok su se na platnu smjenjivale slike iz historijata.Mnogi su se sa osmjehom prisjećali niza aktivnosti zabil-ježenih okom kamere.

Mlade snage, po godinama vršnjaci Udruženja, SofiaLorin i Adnan Avdagić, bili su voditelji kulturnog programa,vodeći publiku kroz godine postojanja ovog vrijednogudruženja. Nije bilo ni mjesta ni vremena da se u programu

spomenu sve aktivnosti, sekcije i zaslužni članovi koji su svo-jim nesebičnim radom ime ”Ljiljana” podigli na zavidan nivo.

Svojim prisustvom proslavu su uveličali prethodni pred-sjednici Sead Mulahusić, Bećir Delalić i Mirsad Filipović,koji su sažeto ali nadahnuto govorili o radu ovog uspješnogudruženja. Pridružio im se i sadašnji predsjednik, ZlatkoAvdagić, koji se obratio riječima podstreka za uspješanbudući rad. Sevdalinkom, tradicionalnom narodnom pjes-mom naših prostora, Nadir Garčević je otvorio kulturni dio.Horski nastup ženske sekcije propraćen je aplauzom koji imdaje podstrek za daljnji rad i druženje. Lagani zvuci gitarepod sigurnim prstima Edina Jarana ispunili su dušu mnogima,kao i sevdalinke kojom se predstavio zajedno sa GoranomMulahusićem. Poruke iz stihova, koje su kazivale MelkinaFilipović i Azra Avdagić, dugo će ostati u sjećanju svih prisut-nih. Za predstavljanje bosanskohercegovačkih narodnih igarai ovaj put je bila zadužena folklorna sekcija, nove mladesnage koje rastu, druže se i svojim nastupima oduševljavajupubliku.

Veče je, nakon zapaženog kulturnog programa, do kasnou noć bilo ispunjeno plesom, pjesmom i druženjem uzmuziku. Mnogi gosti, prijatelji udruženja, poželjeli su u svo-jim obraćanjima nastavak uspješnog rada svim članovima.Nada, da ćemo se vidjeti na tridesetom i četrdesetom jubileju,ispoljena je u riječima prijatelja, a na članstvu udruženja je datu želju ispune!

Jubilej za ponos

Dvadeset godina BHudruženja”Ljiljan”

Tekst: Azra Avdagić

Faruk Sarajlić i Zlatko Avdagić

Page 39: Šeher Banja Luka 34

Reportaža

3739

Foto: Goran Mulahusić

Sve bolji i bolji: Folklor "Ljiljan" Motala Sara Englund-Eckerbom: Direktor Kulturskolan u Motali

Uvijek na zavidnom nivou: Nadir Garčević Domaćini: Erol Garčević, Sabina Kušljugić i Anes Handanagić

Prijatelji iz Norrköpinga: Nedžad Mulazimović i Aida Nezirević Izvrsni voditelji: Sofia Lorin i Adnan Avdagić

Lijep nastup: Hor "Ljiljan" Motala Majstor klasične gitare: Edin Jaran

Page 40: Šeher Banja Luka 34

40

Piše: Ljubica Perkman

Majini roditelji su, u sunčano junsko popodne,raširili deku na travi i u hladu stare razgranatetrešnje ispred kuće prepustili se mirisu kafe. Aonda je u dvorište utrčala radost – Maja je donijelasvjedočanstvo o završenoj osmogodišnjoi školi.

«Dragi moji roditelji, zadovoljna sam ocje-nama i želim nastaviti školovanje u Medicinskojškoli u Banjaluci», veselo je širila ruke mašućipeticama.

Majka je odmah ustala, kao da je željelauloviti neku od tih petica, ili neki njen osmijeh.Zagrlila je svoju kćerku i onda je upitala:

„Majo, zašto si se odlučila baš za medicinskuškolu, kad je završiš, nećeš moći naći posao?“.

„Baš bih to željela, majko. A ako ne nađemposao ovdje, naći ću ga u inostranstvu»

Majine riječi su pogodile Majku, kao munjaiz vedra neba.

„Ne govori tako, dušo moja, nećeš ti nikudadaleko...», prigrlila ju je Majka.

Poslije drugog svjetskog rata vladalo je siro-maštvo, školovanje je bilo svima otežano, ali Majao poteškoćama nije ni razmišljala.

U septembru je nova škola donijela Maji noviživot i nove nade. U Banjaluci je bilo teško pron-aći sobu, jer nije bilo novaca za njeno plaćanje.Zato je Maja svakodnevno s kolegicom putovalavozom iz Čelinca do Banjaluke. Majina Majka sejedva snalazila, prodavala je kokoške, sir ili kaj-mak Čelinčankama i taj novac je čuvala za jednoili drugo dijete, da podmiri školske potrebe.

U drugom razredu Majka joj je dugo tražilasobu, a ni sama nije znala kako će plaćati sta-narinu.

Napokon je u staroj kućici preko putaFehredije pronašla sobicu, samo da joj kćerka neputuje daleko vozom do Banjaluke. Majka je došlas Majom i pozvonila kod gazdarice Mire. Na vra-tima se pojavila starija gospođa, strogog izgleda isasvim službeno ih pozdravila.

„Ovo je moja kćerka Maja, drago mi je da steprihvatili da stanuje kod vas, dobra je i poslušnadjevojčica“, rekla je Majka.

„Uđite, da pogledate sobu! Vece (VC) je za-jednički, mora da pazi i da bude uredna“, strogo jenaglasila gospođa Mira.

Majka je privukla kćerku i šapnula: „Pazi dobro, mila moja, i budi uredna!“ Malo zatim Majka se pozdravila sa Majom i

produžila na željezničku stanicu, nadajući sebrzom polasku voza za Čelinac. Maja je ostala usobici, prvi put sama, bez porodice i rodne kuće.

Gospođa Mira je pratila svaki njen pokret idok je Maja još prolazila hodnikom, gasila je sv-jetlo, govoreći kako je struja skupa, i kako uvečene bi smjela da uči pored svjetla, jer to kao škodiočima, a i „dnevno svjetlo je bolje za učenje“.

Maja je šutjela i čekala ponovni susret sa Ma-jkom, jer je sve brige mogla samo njoj povjeriti. Akad je Majka sve čula, pomilovala je Maju po kosii rekla:

„Ako ti je gazdarica tako stroga, nećeš ti moćidobro učiti, moram ti potražiti sobu na drugommjestu.»

Istoga dana je pošla u potragu za novomadresom u tom velikom gradu. Nevjerovatno brzoje našla jednu sobu u prikućnici, nekom dozitkuglavne kuće, a gospođa Anđa je bila divna iljubazna, srdačno je primila Maju na stanovanje.„Hajde, Majo, da ti pokažem sobicu, evo ovdjeimaš jedan otoman i jednu malu peć na drva,ormar ti nije ni potreban, nemaš mjesta za ormar,a mislim da nemaš ni mnogo gardarobe», vezla jeAnđa nekim doroćudnim glasom.

«Hvala, teta Anđo, meni je ovo dovoljno,bitno je da se ne moram mrznuti na željezničkojstanici, čekajući vozove, zima je oštra i hladna.»

Gospođa Anđa zavoljela je Maju i stekla njenopovjerenje. Nakon kraćeg vremena, primila je jošjednu učenicu, Radu iz sela Han-kola, veselu,razvijenu djevojku, punačku, malo šepavu, aliveoma živu.

Dvije djevojčice, dva različita karaktera. Radase brzo uklopila u život velikog grada i sve joj jebilo važnije od učenja i škole. Rano se počelazabavljati, a u školi je redala loše ocijene. Kad jenjena mati pokucala na vrata sobice, u rukama jedonosila sa sela punu korpu sira, jaja, crne pogačei drugih đakonija. Nije smjela kćerku ni upitatikako je u školi, već je šaputala Maji:

«Reci mi, dušo, kako je moja Rada u školi?»

Maja joj nije smjela odgovoriti, inače bi došlodo svađe. Jednoga dana je njena majka skupilasnagu da kaže:

„Kćeri moja, želim da odem u školu, da upoz-nam tvoga razrednika i upitam ga kako učiš?»

Rada je zagalamila na majku, govoreći, da će,ako ode u školu, skočiti sa drugog sprata.

Majka se uplašila i nije smjela ni otići u školu.Nakon prve školske godine, Rada je napustilastan, školu i otišla s momkom u Austriju...

Maja je voljela školu i radovala se svakomnovom jutru u svome razredu.

Brzo su prošle četiri školske godine, puneteškoća i neimaštine, ali Maja se trudila da završiškolu. Poslije mature je željela nastaviti studirati,ali sredstava za daljne školovanje nije bilo...

Sjediti nije mogla, i počela je tražiti posao.Pokucala je na mnoga vrata, ali uzalud – ako nisiimao novaca, da ih nekome neprimjetno spustiš udžep, nisi se imao čemu nadati.

Jednoga dana, kad se Maja vraćala s pijacekući, srela je rođaka Vinka, koji je bio na visokompoložaju u Banjaluci. Bio je po prirodi ljubazan,spreman da pomogne.

Zagrlio je Maju i poljubio, pitajući je zazdravlje i šta je to dovodi u Banjaluku.

„Hvala, dobro sam, rođače! A kako si ti?»obradovala se Maja.

„Dobro sam, imam pauzu, htio sam nešto dakupim, a sad se vraćam na radno mjesto“, odgov-orio je rođak. «Ako imaš vremena, možeš poći samnom, danas nemam baš mnogo posla, možemomalo da razgovaramo...»

„Rado, svakako sam u potrazi za poslom“,rekla je Maja.

„Koju si školu završila, Majo, kad tražišposao“? upitao je gladeći brk.

„Srednju medicinsku, za farmaceuta“, odgov-orila je Maja.

Vinko je odmah uzeo telefon i nazvao poz-nanika, koji je radio u gradskoj bolnici, da bi ušaou trag kakvom slobodnom radnom mjestu uapoteci.

„Kako si, kolega?» pitao je Vinko nekoggospodina Ceraka.

„Hvala na pitanju, dobro sam! A šta ima

MajaMaja

Page 41: Šeher Banja Luka 34

41

Sjećanje

novog kod tebe?» javio mu se poznanik. «Ovdjemi je rodica Maja, traži posao u apoteci, a kod tebeje bilo jedno radno mjesto, da li ti je mogu pre-poručiti?» govorio je Vinko, mašući rukom, kaoda je Cerak bio tu pored njega.

„Neka dođe sutra u deset sati, da se dogovo-rimo“, odgovorio je Cerak.

Maja je bila sva srećna, nadajući se za-poslenju. Zahvalila se Vinku i jedva čekala novidan.

U rano jutro sunce je dopiralo kroz prozorčićnjene sobice, kao da je šaputalo, Majo diži se,možda ćeš imati sreće, da dobiješ posao.

Maja se pjevušeći spremala da na vrijemebude na portirnici bolnice. Tačno u deset sati na-javila je da ima dogovoren susret s gospodinomCerakom. Portir, ozbiljan i strog, zamolio ju je damalo sačeka, i da će mu javiti da je došla.

„Gospodin Cerak je obećao da će odmahdoći“, rekao je portir, nakon što je kratko razgo-varao s gospodinom Cerakom.

Ubrzo se pojavio Cerak, visok, crne kose ikrupnih crnih očiju. Maji je srce zadrhtalo, odstraha ili neizvjesnosti, jer je prepoznala čovjekakoji ju je, jednom, molio za ples.

„Ah, ti si Vinkova rodica, pa mi se znamo“,rekao je odmah. Maja nije uspjela ni da ga poz-dravi, a već je izlio svoju bujicu riječi:

«Žao mi je, radno mjesto je već popunjeno.Doviđenja, pozdravi Vinka!“.

Maja se osjećala poniženom, kao da joj jeopalio šamar.

Dani, u kojima je Maja pratila oglase za za-pošljavanje, osipali su se sivilom. Slučaj sa Cer-akom unio je još više zebnje u njena očekivanja.Tog jutra je pošla do pekare, da kupi peciva zadoručak. U susret je dolazio baš gospodin Vinko.

«Kako si, rodice?» odmah ju je upitao. «Jesi lidobila posao? Kako te je dočekao kolega Cerak?»

«Nisam dobila posao...», rekla je Maja. «Kadsam s njim razgovarala, nisam odmah povezala okojem se Ceraku govorilo...»

«Šta se desilo? Jesi li ga poznavala?» pozani-mao se rođak Vinko.

«Jesam, bila je prava slučajnost...», objašn-javala je Maja. «Jedne sam večeri bila s mojimmomkom na zabavi u Domu kulture. GospodinCerak me je posmatrao iz lože cijelo veče. A ondaje došao i zamolio me za ples. Prvo sam ga odbila.ali bio je uporan i otplesali smo jedan ples, zatimje želio da me prati kući. Govorio je da pošaljemmomka kući, a on će me rado sam otpratiti. Nar-avno, nisam pristala, a sad mi se osvetio.»

Vinko je malo šutio, a onda rekao: «Cerak nije fer, trebao je s tobom još jednom

razgovarati, možda bi poslije razgovora izgledalosve drugačije... No, navrati sutra kod mene u opšt-inu, razgovaraću s još jednim šefom apoteke,možda ćemo imati malo više sreće.»

Sutradan je Maja pokucala na vrata Vinkovekancelarije. Kad je začula ono «slobodno»,stidljivo je ušla, kao da je nešto pogriješila.

„Kako si, Majo?» «Dobro sam! Kako si ti?» «Dobro! Baš danas nemam mnogo posla,

drago mi je da si navratila... Hajde, sjedi!» Vinko

je Maji ljubazno ponudio da sjedne, a onda jepodigao slušalicu:

«Halo, Brane, kako si? Reci mi, molim te, dali je još slobodno radno mjesto kod tebe uapoteci?»

«Jeste! A zašto pitaš!» čulo se sa druge strane.«Eh, baš mi je drago!» obradovao se Vinko.

«Slušaj, ovdje je moja rodica, kćerka moje tetke,završila je srednju medicinsku i traži posao. Da linam možeš pomoći?»

«Neka dođe sutra kod mene, u osam ujutro»,ove Branine riječi unijele su neki optimizam i uVinkovu kancelariju, a posebno u Maju, koja jejoš vjerovala da će Vinkove molbe i poznanstvapomoći da konačno svoju diplomu učini istvarnom.

Vinko joj je poželio mnogo sreće. U prohladno jesenje jutro sunce je nekako

stidljivo, pomalo i sablasno, obasjavalo grad kojise budio u novi radni dan. Maja je, zajedno sa svo-jim suprugom, onim momkom sa plesa s kojim seu međuvremenu vjenčala, pošla do apoteke.Dočekao ju je stariji čovjek, sijed, mršav, iljubazno je pozdravio.

„Uđite, izvolite sjesti! Znači, ti si Vinkovarodica?... A, je li ti to, momak?»

«Ne, to je moj muž», odgovorila je Maja, po-malo stidljivo. »Nedavno smo se vjenčali»,

«Aha, baš fino, nek vam je sretno!» procije-dio je kroz zube domaćin. „Vinko mi reče da tražišposao?“

« Da, juče sam bila kod njega“, tiho je odgov-orila Maja.

«Kakav si uspjeh imala u školi?» zapitkivaoje dalje gospodin Brane.

«Završila sam s dobrim...», oborila je Majapogled.

„Jesi li imala praksu za vrijeme ljetneg ferijau apoteci?“ pitao je domaćin.

«Imala sam praksu, položila sam je s odličnimuspjehom», ovog puta Maja je podigla pogled, alise i dalje plašila da ga usmjeri u šefove oči.

„U redu, donesi mi sutra dnevnik prakse,želim da ga pogledam“, ustao je gospodin Brane,dajući time na znanje da je razgovor završen.

Opet je zatitrala nova nada. Maja je spremila dnevnik prakse i rano jutro

požurila u apoteku. „Sačekajte malo, gospodin šef Brane ima pos-

jetu“, rekla joj je apotekarica. «Hvala, sačekaću!» strpljivo je izustila Maja,

tiho, više za sebe. Nakon kraćeg vremena šef je pozvao Maju.

Ulazeći u kancelariju, ugledala je flašu „Bade-lovke“ i dva fildžana, a pored nje je prošla matinjene kolegice iz razreda, Senke. Maja se malo iz-nenadila, i pomislila kako je sigurno molila zaSenku, jer je i ona očekivala posao.

Na stolu su bili prazni fildžani, a prostorijomse širio miris rakije. Maji je bilo čudno da su rak-iju pili iz fildžana, a ne iz čaša. A, ako nema čaša,zašto onda ne i iz fildžana? Tako se može pomis-liti da su pili i kafu. No, onda bi na stolu biladžezva. Ali neka piju šta žele i iz čega žele, pomis-lila je Maja, samo da dobijem taj posao. Amožda će to radno mjesto pripasti Senki? Misli

su joj strujale kroz glavu... rakija, dugi razgovor...Sad je važno da mu pokažem dnevnik prakse, akad šef vidi kako je dobar i uredan vjerovatno ćese odlučiti za mene?

«Dobar dan, Majo, jesi li donijela dnevnikprakse?» upitao je šef, nakon što je ispratio Senk-inu majku.

«Izvolite, gospodine šefe, izvolite, donijelasam!» govorila je Maja, pružajući šefu svoj urednidnevnik.

Prelistao je dnevnik površno, skoro formalno,sklopio ga i spustio na stol, a onda je podigao svojzavodnički pogled:

“Odlično si završila praksu... Dobro, djevo-jko, dobar je dnevnik prakse, a bogme i ti sifina...»

Maja se zarumenila od stida, u trenu je pomis-lila - «stari gade, kakav kompliment, kako te nijete sramota».

Šef je prišao Maji, drhteći cijelim tijelom: „Smiješ li sa mnom popiti jednu Badelovku,

ljepotice?»Maja je zanijemila, samo što nije viknula... „Hvala, nikad nisam pila alkohol“ pokušala je

da šefovu napadačku energiju okrene prema oz-biljnom razgovoru o poslu. Trudila se da sačuvamirnoću, a stomak joj se od gađenja skoro podigaodo grla. Ipak je pokušala da bude ljubazna. Šut-jela je... Šef je prišao da je zagrli, a ona se sveizmicala. Brzo je ispružio ruku i zagrlio je,pokušavajući i da je poljubi. Svom snagom Majase izmakla, ošinula ga pogledom i rekla:

“Kakvu prljavu namjeru imate!?“ „Čuj, ljepotice, u subotu sam dežurni u

apoteci, molim te, dođi mi u subotu, sami ćemobiti, sasvim sami... Hoćeš li? Obećaj mi!“ šef jeuporno pokušavao da zavede Maju, da iskoristisvoj položaj i njenu žudnju za poslom.

„Ne, hvala, neću vam doći, radije ću ostati bezposla!“ odlučna je bila Maja, pokupila dnevnikprakse i zalupila vrata. Na putu prema kući gušilase od muke, bojeći se da je neko od poznanikasretne, i da pomisle kako je nesrećna u braku.Žurila je da što prije stigne kući, da može briznutiu plač.

Dugo je očekivala vijest da li će ipak dobitiradno mjesto... Nakon izvjesnog vremenanavratila je opet kod Vinka, pokucala na vrata das njim razgovara o susretu s Branom.

«Reci mi, mala, kako je bilo kod Brane, jesi lidobila posao?» upitao je Vinko.

«Znaš, rođače, bila sam, ali posao je dobilamoja kolegica Senka. Vidjela sam je, u prolazupored apoteke, da radi, a meni je već pri ulazu unjegovu kancelariju bilo jasno da će ona dobiti toradno mjesto.»

Ispričala mu šta je doživjela u šefovoj kance-lariji. Vinko je odmahnuo rukom:

«Idiot jedan, bar da je kakav mlad čovjek, avidi kakvog je karaktera!?»

Lutanje za poslom se nastavljalo... Vrijeme seosipalo, kao jesenji listovi, i zimske pahuljice.Maja je išla od vrata do vrata, ali činilo joj se daje posao sve dalji.. Sve je bilo bezuspješno, u raz-govorima o poslu doživljavala je samo ra-zočarenja...

Page 42: Šeher Banja Luka 34

ZEMLJA ZAVIČAJNA

Na vijest o smrti književnika Nenada Radanovića

Tužna vijest stigla nam iz Banjaluke u trenutkukad je prošli broj magazina već izlazio iz štampe:preminuo je istaknuti bosanskohecegovački, ibanjalučki, književnik Nenad Radanović, pjesnik,prozaist, esejist. Rodio se 13. marta 1938. godineu Marićki kod Prijedora, a mladost je proveo uBanjaluci, gdje je završio Učiteljsku školu. Studijknjiževnosti i filozofije završio je u Sarajevu,gdje je zatim živio i radio kao urednik u obra-zovnom programu Radio-Sarajeva i, kasnije, uizdavaštvu.

Nenad Radanović je objavio više knjiga poez-ije, proze i esejistike, a u svijet literature ulazi1956. knjigom priča za djecu »Čarobni opanci«,u izdanju banjalučkog »Glasa«. Među knjigamaproze spomenimo zbirke priča »Dva djetinjstva«,»Sreća«, »Tragovi«, »Vremena«, te roman»Jakob«, a u poeziji su mu poznati naslovi:»Psalmi o košuti«, »Tjesnac«, »Tuđina«, »Vratajeseni« i »Ne zatvaraj vrata«. Objavio je i knjigeeseja «Ogledi«, »Zrnca iz vremena« i dr. Priredioje i antologiju bosanskohercovačke pripovijetke.

Nenad Radanović je i jedan od prvih dobitnikabanjalučke nagrade »Veselin Masleša«, a dobioje u Sarajevu i Šestoaprilsku nagradu, tegodišnju nagradu Udruženja književnika BiH.

Radanovićeva literarna riječ najviše je isticalaiz izvora djetinjstva, tako da u njegovoj prozi pre-poznajemo i mnoge banjalučke motive. Umnogim pričama njegove lektirske knjige»Almin vrt« prepoznaćemo i banjalučke aleje inaselje Borik, u kojem je rastao i u kojem jeshvaćao da je zavičaj, sa dragim licima, i najs-nažnija književna inspiracija. »Zemlje zavičajne«pune su i njegove slike, posebno stvarane u vri-jeme opsade Sarajeva u kojem je Radanović biocijelo vrijeme rata, kada je u čežnji za zavičajemi sam, kako je zapisao uz svoju pjesmu »Mojeslike«, i – »proslikao«. »Onda se napij, šakomice,rijeke zavičajne…«, tog nepresušnog vrela.

»Izgovori svjetlost / od Zemlje veću / nek nas/ obasjava / obasjava // obasjava«, napisao jeRadanović u svojoj pjesmi »Molba«, objavljenoju knjizi «Ne zatvarj vrata«. Ostala je svjetlost, danas obasjava iz njegovih poetskih i proznih ri-ječi. Kao i iz pjesme »Tako pišem«.

In memoriam

42

TAKO PIŠEM

Gledam i bilježimNemam potrebe za opsjenama:

drvobrdoputšuma

Starac se nateže s psom.Djevojčica trči stazicom.Buktaj sunčev u razvihorenoj kosiod nje pravi anđela.

Časna sestra hitau cipelice zagledana.

Ali, kao da neće tako sve da stoji.Vjetar se budi.Srdit.Krošnja se jedva opire.Oblak nad gradom mrkne.Tice se uplašile –zaklona nigdje.Zkotrlja se pa sjeknu grom.Tuče u dnu kotlineprodrhto grad.

Bilježim:Tama.Pustinja nebu ruke digla.

Ova pjesma je prosta.Tačna. Bez ikakve mašte.A trenom mi Vječnosti

kuću obasjava.

Page 43: Šeher Banja Luka 34

43

Ne znam da li su u pitanju godine ilinešto drugo, ali primjećujem, u posljed-nje vrijeme, kako u Banjoj Luci, tako iovdje, u Švedskoj, da se sa našim mladimgeneracijama dešava nešto čudno, stranoi meni totalno nerazumljivo. Opšte je poz-nato da se mladi (pa i stariji) ponajvišenalaze, druže i slobodno vrijeme provodeu kafićima i pabovima, a ovdje na sjeveru,u razno- raznim udruženjima. Najčešćesam u ”ophodnji” ovim mjestima i lo -kalima sâm, pa imam dosta vremena zapromatranje okoline. Naručuju, obično,espreso kafu. Gledam ih i imam šta vid-jeti. Nema priče, nema zafrkancije, sviizvukli svoje ”čudne mobitele” (one tzv.touch što im je prstom dodirnuti pogolemiekran i mala sprava vas vodi u cijeli svi-jet). I tako sjede po par sati, svako zabavl-jen svojim mobitelom ne komunicirajućimeđusobno. Pitam se u sebi: Pa zašto seonda uopšte nalaze? Uzgred, kradomicezavirim šta oni to rade na tim ”spravama”,kad tamo-pišu kojekakve SMS poruke, či-taju novine, slušaju muziku… Potom sli-jedi i drugo pitanje: Otkud tim mladimljudima tako skupe ”sprave” a svi se

jadaju na besparicu? Svijet je poludio, akoveć nisam ja! Jer, na kraju krajeva, znamda svojedobno, prije nekih 30, pa i 40 go-dina, nije bilo mobitela, neko nije imao nifiksni telefon, a opet smo se, raja, uvijeki, što je najvažnije, tačno na vrijeme sus-retali. Hebem ti onog što izmisli mobitel.Sve me to podsjeti na onaj vic kad sesretnu jarani Huso i Haso. Žali se Hasokako ima osjećaj da ga njegova Fata vara!Elem, konta Huso pa će jaranu: ”ZnašHaso, ima tu lijeka! Kupi ti Fati mobitel isve će biti OK!” Nakon par dana ponovose sretnu, grli Haso jarana Husu, govorimu kako je njegov spasilac, te da ga Fatane vara! Provjereno! Kako, pita Huso? Esada, ponosno će Haso, kad god nazovemFatu i pitam ju gdje je, ona kaže: Kodkuće sam!

Znam već tri braka u Banjoj Luci kojisu skontani putem interneta. Možete za-misliti, ljudi se praktično ne vide, ne držese za ruke u zajedničkim šetnjama, od-lascima u kino ili na večeru, ne gledaju seu oči dok razgovaraju, a nakon parmjeseci dopisivanja već izgovaraju da.Svašta! Ne znam kakva je danas sudbina

njihovih brakova ali, što se mene tiče -daleko im kuća od moje. Ko zna, moždasam staromodan, ali sam ipak pristalicaklasike. Samo kad se sjetim onih davnihbanjalučkih serenada, ašikovanja… Ne -kad bilo sad se spominjalo.

Srećem i gledam ovu našu dječurliju uBanjoj Luci. Svi se zatvorili u kućama istanovima i svaki slobodni trenutak ko-riste za kojekakve igrice na kompjuterimai onim spomenutim telefonima. Roditelji,valjda umorni od posla i svakodnevnihproblema, idu linijom manjeg otpora padjeci uvale te budalaštine ne bi li imalimalo mira. Djeca se otuđuju, žive u svomsvijetu, nemaju vremena da se druže iigraju sa vršnjacima. Mi toga u svoje vri-jeme nismo imali. Išli smo u haranje madasu nam zdjele sa voćem kod kuće bilepune. Ustvari, bila je riječ o svojevrsnojavanturi, želji za dokazivanjem. Nemaviše piruz-pale, klikera, kula od oraha ivječnog traženja dobrog ”putaka”, ka -uboja i indijanaca ili partizana i švaba,hvatanja peševa na Vrbasu sa komadićemstakla i viljuškom… Sve je otišlo u zabo-rav i pomalo živi u sjećanjima srednje istarije generacije. Za razliku od današn-jih mališana mi smo, kako reče jedan mojprijatelj, više mogli izdržati pod vodomnego kod kuće!

Poput posljednjeg Mohikanca ostaosam vjeran slanju Novogodišnjih čestitki.Danas svi to rade putem e-maila. Neznam da li je riječ o praktičnosti ili uštedina markama, čestitkama i kovertama, alinekako mi je ljepše, pa i pristojnije poslatipoštom čestitku. Slično je i sa pismima.Imam par drugara s kojima se redovnodopisujem. Pisma, naravno, pišem perom,a ne pisaćom mašinom. Jer, lijepo je kadaiza vas ostane neki pisani trag. Nešto štose, s vremena na vrijeme i uvijek iznovamože isčitavati. Baš kao i ove novine.

Čudna neka vremena

OTUĐENOSTOTUĐENOST

Tekst: Ozren TinjićFoto: Goran Mulahusić

Page 44: Šeher Banja Luka 34

Autor: Dragana Pranjić

Page 45: Šeher Banja Luka 34
Page 46: Šeher Banja Luka 34

Poezija

Bara 5 km från flyggplatsen Rijeka

Vi har öppet hela året

Privat strand, Restaruang och Pizzeria tillhörande själva pensionat

Mer informatio på

Cipele za vratima

Ja sam već uveliko Tražio Odgovore kad si Ti otišao

Nisam te stigao upitatiZa koga čuvašNovo odijeloI cipele za vratimai šta znači ona grmljavina sa Krčmarica

vjerovao sam danevrijeme sa istokauvijek zaobiđe grad

Sead MULABDIĆ

Čiji je to grad

(Rodnoj Banjoj Luci)Bio jedan gradČije su građaniProtjerani u 2.222 gradaProgonitelji su misliliDa će ih tako nestati.

Građani 2.222Grada u svijetuPrimili suTe prognanikeU svoje zagrljajeI oni počeli da rastu

Kao nekadaU svom rasadnik.

Bio je jedan gradOdakle počinje život2.222 porodiceU toliko gradovaAli ne znam U koliko zemalja.

Možda je to Moj gradMožda je to Tvoj gradMožda je to Njegov gradJedino je sigurnoDa to nije Njihov grad.

Ima jedan gradNa ovom svijetuO kojem svake noćiPjeva 2.222 njegovaBivša stanovnika.Pjevaju o svom rodnom gradu.

Kemal COCO

MOST LJUBAVI

Zlatnim nitimamoje ljubavispajala sam neba

dviju domovina.Beskrajna su u mome srcu

i u mojim snoivima.Gradila sam most ljubavi,od neba do neba,od ptice do ptice,od suze do suze,od smiješka do smiješka,otvarajući vratanovoga svijeta.

Ljubica PERKMAN

ZADUŽEN NA ZVEČAJU

Pogledaj kanjon Vrbasasa gradina Zvečaja,staze karavana.Prkosan ljepotan,neobuzdan ždrijebacnače tvrdu stijenu golom kopitom prirode.U procijepu kanjonaokačen k'o Prometejstrašim oskrnavitelje.Grlimpraiskonsku ljepotu.

Vrbasu,ne hučiš,ručiš u meni,u pjesmu nećeš!Ti poezijo koja vječno tečeš!

Jovan Joco BOJOVIĆ

Page 47: Šeher Banja Luka 34
Page 48: Šeher Banja Luka 34

linds

trom

rombo

.se

Ingredienser:Gräslök, chili, peppar, majs, hackad lökTortillabröd, 16 stArgeta Kycklingpastej, 1 burk (95 g)Argeta Kalkonpastej, 1 burk (95 g)alternativt Argeta Pikant, 1 burk (95 g)

Blanda Argeta kycklingpastej med majsoch gräslök och krydda med peppar efteregen smak. Fördela ut blandningen paatta tortillabröd och vik ihop dem.Fortsätt vidare med Argeta Kalkonpastej eller välj Argeta Pikant om du vill ha en starkare smak, och blanda tillsammans med chilin och löken pa resterande torti-llabröd. Grädda i ugnen pa 175 gr. i ca 15 min. Klart att servera!

Tortillas med Argeta

..

..

Smakar lika gott i matensom pa smörgasen!