Šeher Banja Luka 33

Š E H E RBANJA LUKA

MAGAZIN SAVEZA BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ / MAGASIN UTGIVEN AV RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ŠEHER BANJA LUKA - Broj 33 - SEPTEMBAR - OKTOBAR - 2014. - MOTALA - GODINA VI

Uvodnik

2

OSNOVAN/GRUNDAT 2009.

Izdavač/UtgivareSAVEZ BANJALUČANA U ŠVEDSKOJ

RIKSFÖRBUNDET BANJALUKA I SVERIGE

ISSN 2000-5180

Glavni i odgovorni urednik/Chefredaktör och ansvarig utgivare

Mirsad Filipović

Urednik/RedaktorGoran Mulahusić

Grafička obrada/Grafisk arbeteArt-studio EMMA

Lektor/KorrekturläsareIsmet Bekrić

Blagajnik-Ekonom/Kassör-EkonomZlatko Avdagić

Redakcija/RedaktionGoran Mulahusić

Enisa BajrićFatima Mahmutović

Haris GrabovacNedžad Talović

Dopisnici/KorrespondenterIsmet Bekrić (Slovenija)

Slavko Podgorelec (BiH)Mišo Vidović (BiH)Kemal Coco (BiH)

Radmila Karlaš (BiH)Aida Bašić (Švedska)Rešad Salihović (BiH)

Dr Severin D. Rakić Australija

Adresa redakcije/Redaktionens adressŠeher Banjaluka,

Luxorgatan 12, 591 39 MotalaTelefon: +46(0) 739 872 284

Internet: www.blsavez.seE-post: [email protected]

List izlazi dvomjesečnoGodišnja pretplata:

6 brojeva 150 SEK plus poštarina

Pretplata i reklame+46(0) 73 98 72 284

E-post: [email protected], crteži i fotografije se ne vraćaju

Štampa/TryckNIGD “DNN” Banja Luka

Naslovna stranaKastel Nerica Osmančević - Abdulić


STRAH OD POZITIVNIH PROMJENA

Poštovani čitaoci,

U našoj domovini su, 12. oktobra, održani osmi po redu višestranački opšti izbori u kojima su birani novi sazivi deset kan-tonalnih skupština u Federaciji, entitetski parlamenti Federacije BiH i Republike Srpske, državni Parlament BiH te trojica čla-nova BiH Predsjedništva. Rezultati su manje-više poznati, uz uložene žalbe, pa je Centralna izborna komisija (CIK) BiHnaložila u petak ponovno brojanje glasova općih izbora sa 125 biračkih mjesta što je pobudilo sumnje u regularnost izbora bu-dući se radi o rekordnom broju ponovnog prebrojavanja izbornih listića otkako se u našoj zemlji održavaju višestranački izbori.CIK je glavnom središtu za brojanje glasova u petak naložio ponovno prebrojavanje glasova na 45, a nakon toga na još 18 bira-čkih mjesta širom BiH. Prethodnih dana CIK je naložio da se glasovi ponovno broje na 62 biračka mjesta.

Predsjednik CIK-a Stjepan Mikić izjavio je kako je nakon posljednjih općih izbora 12. oktobra bilo puno više zahtjeva za po-novnim brojanjem listića nego na posljednjim općim izborima prije četiri ili lokalnim izborima prije dvije godine. Tada je bilo70, odnosno 85 zahtjeva za novo brojanje. Problematične rezultate lokalnih izbornih komisija on vidi u nepridržavanju propisaCIK-a. Moje je mišljenje da su ovi izborni rezultati, nažalost, korak unazad za sve nas. U principu ja sam pesimista što se tičebudućnosti naše domovine u skorijem vremenu. Možda se nešto promijeni kada nas ne bude više. Volio bih da nisam u pravu, alisu ovi rezultati još jednom pokazali da moj pesimizam ima osnova. U politički neobrazovanoj, nacionalno zaluđenoj, korumpi-ranoj, siromašnoj i opljačkanoj zemlji još uvijek vlada strah, strah od pozitivnih promjena, a mržnja je posvuda prisutna.

Mi u dijaspori smo mogli, na dva načina, pomoći u izgradnji probosanske, humanije i prosperitetnije države. Da smo se svivratili poslije Dejtona, ili, ako smo već ostali, da smo glasali sve ove godine za građansku multietničku opciju. Pošto to nismouradili ostala je šansa kod dvojice vodećih političara da to urade umjesto nas. Jedan, koji je po mome sudu mogao biti noviWilly Brandt, ispustio je tu historijsku šansu i postao velikosrpski nacionalista, izgubljen između privatnog biznisa, naciona-lizma i otvorene mržnje prema svemu što miriše bosanski. Drugi, egoističan, narciosidan i diktatorski nastrojen, izdao je idejusocijaldemokratije odbijajući od sebe probosanski orijentisane kvalitetne ljude, koji su, ujedinjeni, mogli spasiti ovu zemlju, ameđu kojima izdvajam Bogićevića, Lazovića, Pejanovića, Lovrenovića, Tokića, Popovića, Komšića, Osmančevića i druge. Os-taje mala nada da se ipak jedna snažna ujedinjena socijaldemokratska ljevica, sa jakim ekonomskim, socijalnim i školskim pro-gramom, nametne u narodnom periodu, da dijaspora glasa u mnogo većem broju i da nam međunarodna zajednica pomogneulaskom u EU.

A kako bi magazin bio što više dostupan širem čitalaštvu, odlučili smo ga staviti i na Internet. Na ovoj stranici možete čitatisve dosadašnje brojeve “Šeher Banje Luke”.

http://issuu.com/savezbl

I na kraju, da vas sve pozovem na 20. jubilarni susret Banjalučana koji će se održati 8. novembra u Geteborgu! Dobro namdošli!

Vaš urednikMirsad Filipović

Sadržaj

3

Reportaža:Staro stanje novo odstojanje.................................................4Ko će zastupati interese povratnika.........................................................6Reportaža:Doživljeni glas za Švedsku.................. ................................8Nagrada “Skender Kulenović” - Ismetu Bekriću................................11Kolumna: Doktore, može li jedan recept za patnju.........................12Reportaža: U duhu tolerancije...............................................................14Feljton: Poruke netolerancije i mržnje.........................................16Sjećanja: Stope kraj vode..................................................................18 Reportaža: Planina čudesnih pogleda.............................................20Svjetlo sjećanja: Cat Ballou..............................................................22Sjećanje: Banjalučka pijaca................................. ............................24Krupski vodopadi...............................................................................26Knjige: Svijetleći zapisi iz mračnog kruga.......................................28Nove knjige: Čovjek je grad u kome se rodi....................................30Sjećanje: Tihi profesor.......................................................................32Jedna porodica za uzor......................................................................34Bogata jesen.......................................................................................36In memoriam: Zlato u nama samima................................................38Humanost na djelu: Vrijedna donacija.............................................39Pismo Marijana Hajnala.....................................................................40


ssttrr..44

SSttaarroo ssttaannjjee,, nnoovvoo ooddssttoojjaannjjee

ssttrr:: 2244

BBaannjjaalluuččkkaa ppiijjaaccaa

ssttrr..88

DDoožžiivvjjeennii ggllaass zzaa ŠŠvveeddsskkuu

ssttrr..2200

PPllaanniinnaa ččuuddeessnniihh ppoogglleeddaa

4 Š E H E RBANJA LUKA

Ponedjeljak je, prvo postizborno ju -tro, i građani se ponovo okreću svakod-nevnim problemima: Oni koji imajukakav-takav posao pitaju se hoće li plataopet kasniti i da li će u narednom peri-odu zadržati svoja radna mjesta. Za onekoji godinama „drežde“ na Birou za za-pošljavanje, još jedan u nizu dana bezjasne egzistencijalne perspektive, kodkorisnika socijale iz budžeta moždaprimjetna doza straha i pitanje „hoće linova vlast imati para?“, dok penzionerisa tri posto predizbornog povećanjainače skromnih primanja i dalje vuku ša-hovske poteze ispred banjalučke Galer-ije...

Pobjednika čekaju brojni problemi, koji se samo uvećavaju...

Izbori su bili i prošli, valja živjeti sasvakodevnim problemima, a prvi su „naudaru“ radnici komunalnih službi ko-jima predstoji čišćenje ostataka predi-zbornih plakata, bilborda i sličnihpromotivno-propagandnih „fora i fa-zona“. U izbornoj noći u štabovima poli-tičkih partija niko nije pretjerano slavio;svi su isticali da su „u ovom trenutkuzadovoljni rezultatima, pa vidjećemodalje“, a čak se niko nije usudio ni dva –tri sata nakon zatvaranja birališta (što jeranije bila praksa), nakon preliminiranihnezvaničnih stranačkih rezultata, izaćina banjalučke ulice i slaviti!

Jer, kako ustvrdiše analitičari, u pr -vim analizama, oni koji sebe smatraju zapobjednike nisu imali razloga za slavlje,jer ko god na kraju bude konačni pob-jednik, čekaju ga brojni socijalno-ekonomski problemi koji se uvećavajuiz dana u dan, pa čak i i iz sata u sat.

A građani-birači, političke partije isubjekti, pa i analitičari, saglasni su ujednom: Znatno veći procenat izlaznostigrđjana na izbore nego što je bio priječetiri godine. Ali je takođe, prema do -sadašnjim podacima, veći broj nevažećihlistića zabilježen tokom glasanja zapredstavnike RS u Parlamentu BiH – čak10 posto, dok ih je u slučaju izbora članaPredsiedništva BIH iz RS bilo osamposto. Oko pet posto nevažećih listića

SSTTAARROO SSTTAANNJJEE,,NOVO ODSTOJANJE

PPOOSSLLIIJJEE IIZZBBOORRAA UU RRSS

U novi dan sa starim problemima – Da li su se listići „prekrajali“? – Još se čekaju konačni rezultati

Tekst i fotografije:M.VIDOVIĆ

5

Reportaža


bilo je i prilikom glasanja za predjednikaRS i poslanike u Narodnoj skupštini RS.

Mnogo nevažećih listića

Prema tvrdnjama iz Centralne izbo -rne komisije BiH (CIK BiH) nastavljenje negativan trend nevažećih listića, na-jviše praznih, što po svemu sudeći gov-ori o „revoltu građana koji na taj način,ubacujući u glasačke kutije prazne lis-tiće, žele da pokažu svoje nezado-voljstvo političarima“.

Slično misle i u nevladinim organi-zacijama koje su pratile izbore, ali i tvrdeda je „još rano govoriti o mogućem sv-jesnom pravljenju nevažećih glasova, jernema tačnih podataka sa terena“.Tvrdeda su „u razgovoru sa ljudima koji nisubili zainteresovani da izađu na glasanje,mogli zaključiti da oni nisu ni neobrazo-vani, da znaju kako se glasa, ali, jednos-tavno, nemaju svoju alternativu kojoj bina političkoj sceni bezrezervno daliglas“.

Krenule su i prve zamjerke političkihstranaka: SDS je zatražio da se ručnoprebroje glasovi u biračkim odborima uBanjoj Luci, Mrkonjić Gradu i Bosan-skom Novom, jer „ nisu dobili traženezapisnike od izbornih komisija“. Izrazilisu sumnju kako postoje „indicije da tizapisnici nisu u skladu s relevantnim,činjeničnim stanjem, a na štetu SDS-a iSaveza za promjene“.

„Nije sve gotovo“

Ono što najviše interesuje, svakakosu rezultati izbora. Neposredno pred za-ključenje ovog teksta, Mladen Ivanić,kandidat Saveza za promjene za članaPredsjedništva BiH, bio je u prednosti is-pred Željke Cvijanović, kandidataSNSD-DNS-PDP. U koalicinom blokuSavez za promjene, Mladena Ivanića,inače predsjednika PDP-a, već su pro-glasili izbornim pobjednikom. Što se tičeizbora za predsjednika RS, u vodstvu jerbio kandidat SNSD-DNS-SP MiloradDodik, ispred kandidata Saveza zapromjene Ognjena Tadića, ali su izSaveza za promjene tvrdili da „ništa nijegotovo dok se ne izbroje svi glasovi“.Preliminirarni rezultati izbora za Naro-dnu skupštinu „govorili“ su da vodikoalicija SNSD-DNS-SP, ispred SDS-ai ostalih stranaka iz opozicije (vidi do-

datak uz tekst-op,aut), ali i za ovaj dioizbornog procesa iz opoziije su tvrdili„da nije sve gotovo“.

Ko će na kraju činiti skupštinskuvećinu, a time i dobiti priliku da formiranovu vladu? U ovom trenutku iz SNSD-a tvrde da sa koalicionim partnerimaimaju „nadmoćnu većinu u parlamentuza formiranje nove vlade i uspostavuvlasti u narednom periodu“, dok su sdruge strane u opoziciji mišljenja da„SNSD neće tako lako formirati vlastkao što misli“, ali su i jedni i drugi,prema posljednjim informacijama,„stupili“ u pregovore, razgovore, dogov-ore oko formiranja vlasti. S obzirom da„ističe“ vrijeme za zaključenja ovog tek-sta, više informacija o tome ko je nakraju definitivno pobijedio, u narednombroju našeg magazina.

Prema podacima Centralne izborne komisije BIH , objavljenim neposredno predzaključenje ovog teksta (15.oktobra), kandidat koalicije SNSD-DNS-SP za pred-sjednika RS Milorad Dodik zadržao je prednost od oko 10.000 glasova, sa osvo-jenih 46,68 odsto u odnosu na protivkandidata iz Saveza za promjene OgnjenaTadića (45,06 odsto). Prednost kandidata Saveza za promjene za srpskog člana Pred-sjedništva BiH, Mladena Ivanića, raste i dostigla je razliku od oko 2.000 glasova uodnosu na protivkandidatkinju koalicije SNSD-DNS-SP Željku Cvijanović.

U trci za Narodnu skupštinu RS,SNSD i dalje drži trećinu osvojenihglasova (33,17) dok SDS ima 27,1posto osvojenih glasova. DNS (9,42posto i PDP (7,6 posto) , blagi po-rast billježi koalicija „Domovina“(3,89 posto). U poslaničkim manda-tima to bi izgledalo ovako:SNSDoko 30,SDS izmedju 25 i 27, DNS8, SP 4, dok bi PDP mogao imatišest, pa čak i sedam mandata, a NDPpet.Zasada koalicija „Domovina“ima tri do četiri mandata, a procjenegovore da bi mogla ostvariti još naj-manje dva poslanička mjesta.


Od prvih izbora u Bosni i Herce-govini poslije rata, kada su sve izb-jeglice imale pravo glasa u mjestimaprijeratnog boravka, broj glasova pro-bosanskih stranaka za Narodnu sku -pštinu RS konstantno se smanjivao,da bi negativan trend bio na vrhuncu2010. kada smo imali samo četiri,Ustavom zagarantovana, poslanika uNarodnoj skupštini RS. Razlozi tomeleže u podjeli glasova između pro-bosanskih stranaka, a i sama prom-jena sistema registracije glasača nijenam išla u korist, jer ih većina živi uinostranstvu. Ovo alarmantno stanjeu RS se moralo promijeniti i formi-rana je Koalicija „Prvi mart“ koja

okuplja povratnička udruženja, a kaorezultat toga bilo je formiranje Koali-cije “DOMOVINA“ koja je okupilaprobosanske političke partije (SDA,SBIH, SBB, DF, HSP, SDIJASPOREi PS) koje su se na nivou RS kandi-dovale kao zvanična koalicija. Jedinaprobosanska stranka koja nije ušla uzajednički nastup u RS je SDP. Za-konska prepreka spriječila je Koali-ciju “DOMOVINA“ da za državniparlament nastupi iz izbornih jedinicaRS pod svojim imenom, ali sve poli-tičke partije koje podržavaju „DO-MOVINU“ sačinile su listu podim e nom SDA.

Koalicija osvojila pet mandata

Prva faza u novoj organizaciji bilaje odlazak aktivista Koalicije “Prvimart“ u 47 gradova Evrope da bi po-mogli Bosancima i Hercegovcima dase registruju za glasanje putem po šte.Taj proces je, uz određene poteškoće,uspio povećati broj registovanih gla -sača iz inostranstva (sa 12.533 iz2010. godine povećao se ove godinena preliminarnih 17.381 koliko ih jeglasalo putem pošte). Danas, kada jeCIK BiH objavio preliminarne rezul-tate, Koalicija „DOMOVINA“ je os-vo jila ukupno pet mandata uNa ro dnoj skupštini RS, i to 3 direk-

IZBORI 2014.GODINE POGLEDOM IZ BANJE LUKE

KO ĆE ZASTUPATI INTERESE POVRATNIKA...

Tekst i foto: Alija Beganović

Reportaža

7Š E H E RBANJA LUKA

tna i 2 putem kompezacione liste, a iposlije dužeg vremena probosanskestranke imaju i jednog zastupnika izRS u Parlamentarnoj skupštini BiH.

U našem gradu Banjoj Luci odprvog dana u Koaliciju „Prvi mart“uključile su se sve probosanske poli-tičke partije. Redovnim sastancima idogovaranjima o zajedničkom nas-tupu dali smo veliki doprinos u stva -ranju Koalicije “DOMOVINA“.

Svojim radom na registraciji bi-rača putem pošte uspjeli smo povećatibroj registrovanih sa 2.130 – 2010.na 2.417 – 2014.godine, ali i to je ne-dovoljno da bismo imali direktanmandat u Narodnoj skupštini RS.

Ništa bez izlazaka na izbore

U našoj izbornoj jedinici broj 3Koalicija “DOMOVINA“ je dobila3.827 glasova - za oko 5 hiljada ma -nje od potrebnih da bismo imali man-dat, što pokazuje da ljudi ne izlaze naizbore i da mi povratnici bez većegangažmana birača iz inostranstva ne-mamo kapacitet da se izborimo zaljude iz našeg grada koji bi nas pred-stavljali.

Sramotan je podatak da je u graduBanja Luka glasalo ukupno 1.377glasača, a u taj podatak ulaze i glasoviputem pošte. Razočarani smo, ali mine odustajemo i mislimo da su ovi iz-bori pokazali da se može i mora za-jedno nastupati u entitetu RS. Borbaza našu Banju Luku tek počinje iovim putem pozivam sve Banja -lučane da utiču na svoju rodbinu i pri-jatelje da izvade BH lične karte i dase registruju za glasanje na slijedećimizborima 2016. godine, i da konačnonakon 12 godina imamo u Gradskojskupštini odbornike koji će moći

pokrenuti procese za vraćanje imenaulica i naselja u našem gradu. Ovomprilikom bih se zahvalio svima koji suglasali, a onima koji nisu poručio bihda nije dovoljno doći u svoj grad,

okupati se u Vrbasu, pojesti poznatebanjalučke ćevape, otići na utakmicunaše reprezentacije i navijati, već i darazmisle da li će sve to moći raditiako ne budu izlazili na izbore i biraliljude iz našeg grada, koji će zastupatiinterese povratnika, a samim time iinterese Banjalučana iz inostranstva.

Sve informacije koje su vampotebne možete dobiti na e-mailadresi:

[email protected] aisto tako i na našoj facebook grupiprvi mart banja luka

Banja Luka, 28.10. 2014.

Koalicija „Prvi mart“ uspjela je povećati brojregistrovanih birača, ali je i to još bilo

nedovoljno da bismo imali direktan mandat u Narodnoj skupštini RS

Foto: Goran Mulahusić

Reportaža

8

13. september, dagen innan valet, ett val som på mångaolika sätt kretsat kring frågor som rör ämnet integration,fick vi i Folkets Park i Motala ta del av mångkulturensSverige. För fjärde gången i rad arrangerade bosniskaföreningen Ljiljan ett evenemang där danser frånBrasilien, Thailand, Indien, USA, Sverige och Bosnienvisades upp.

Arrangemanget berikades av människor som har sittursprung i världens alla hörn, människor i olika åldrar,människor som tog sig till Motala från olika delar av lan-det. De kom för att med stolthet dela med sig av sin kul-tur och sprida glädje, dans och kärlek. Här var man för atthylla olikheter men samtidigt ta del av varandras tradi-tioner och känna gemenskap. Redan vid 13 tiden anländede första deltagarna tillsammans med vänner och familj.Sakta men säkert fylldes lokalen. Luktsinnet förstärktesmed dofter från parfym och hårspray blandat med grill ochrök. Precis vid ingången var kön lång då alla väntade påsin portion Cevapi, en bosnisk traditionell rätt. Inne på tje-jtoaletten var det trångt. Hår, smink och kläder var i fokus.Ungdomarna hjälpte varandra knyta sjalen på rätt sätt,putsa skorna och fixa frisyren. Överallt hördes skratt ochglädje. Vänner som inte sett varandra på ett tag kramadesoch tog igen förlorad tid. Gamla som unga fotades till-sammans och tog en del "selfies".

Dagen skulle dokumenteras på sociala medier. På platsvar även Almir Karahodža, en ung man som under allaåren som festivalen anordnats, uppträtt själv samt kore-ograferat bosnisk folkdans för ungdomar från Arboga ochVästerås. Även denna gång var han här för att uppträdamen också för att promota sin bok "En ung mans väg tillframgång".Programmet startade klockan 15 och höll påtill 19 på kvällen. Under fyra timmar förflyttades vi genomfyra kontinenter och 6 olika länder. Uppträdandena avlöstevarandra. De traditionella kläderna, musiken, dansen,gemenskapen karakteriserade varje enskilt land och detlilla speciella som utmärker ett lands kultur. Publiken he-jade och klappade i takt. Applåderna ekade inte minst närde allra äldsta och de allra minsta intog scenen. Program-met avslutades med traditionell bosnisk folkdans då alladeltagare samt gäster tog varandra i händerna för att dansa"kolo". Kvällen avrundades med en stor fest för alla delt-agare och externa gäster.

Dagen därpå skulle människor runt om i landet ta sigtill sina vallokaler för att lägga en röst på framtidensSverige. Hela vägen till vallokalen önskade jag att flerkunde tagit del av det jag fick uppleva och känna, enlördag, i Folkets Park Motala.

En mångkulturell dag och vänskapEN UPPLEVELSE I FRAMTIDENS SVERIGE

Text: Melisa Filipović

"Ashavari" Indija Linköping

BKD "Sarajevo" Jönköping

Vjerna publika je uživala u raznovrsnom programu

"Ljiljan" Motala

Reportaža


Piše: Melisa Filipović

13. septembra, dan prije švedskih parlamentarnih izb-ora, u kojem se mnogo toga vrtilo oko pitanja koja seodnose na temu integracije, bili smo u Narodnom parku uMotali, oživljavajući jedan dio multikulturalizma u Šved-skoj. Po četvrti put zaredom bosanskohercegovačkoUdru ženje “Ljiljan” priredilo je kulturni program u ko -jem su nastupile folklorne i plesne grupe iz Brazila, Taj-landa, Indije, SAD-a, Švedske i BiH.

Događaj su obogatili ljudi koji potiču iz cijelog svijeta,ljudi različitih godišta, koji su ovom prilikom došli u Mo-talu iz različitih dijelova zemlje. Oni su došli da, ponosnosa drugima, podijele svoju kulturu i prenesu radost, ples iljubav. Došli su ovdje slaviti različitosti, ali istovremenoupoznati vrijednosti drugih tradicija i osjetiti zajedništvo.Već oko 13 sati, pristigli su prvi učesnici zajedno s pri-jateljima i porodicama. Polako, ali sigurno punila se sala.Čulo mirisa je pojačano s mirisima parfema i laka za kosupomiješanog s mirisom dima sa roštilja. Blizu ulaza stvo-rio se dugačak red posjetilaca koji su čekali svoju porcijućevapa, bosanskog tradicionalnog jela. Unutar ženskihtoaletnih prostora je gužva. Kosa, šminka i odjeća bili suu fokusu. Mladi ljudi su pomagali jedni drugima ispravnozavezati marame, izglancati cipele i popraviti kosu.Posvuda su se čuli smijeh i radost. Prijatelji, koji se nisudugo vidjeli, grlili su jedni druge nadomješčajućiizgubljeno vrijeme. Stari i mladi su se zajedno slikali, abilo je tu i "selfija".

Dan je bio popraćen na društvenim medijima. Tu je iAlmir Karahodža, mladić koji je, iz godine u godinu,učestvovao na festivalu kao igrač u folkloru, a ujedno jepostavljao koreografiju za mlade iz Arboge i Västeråsa. Iovaj put je bio tu, da nastupi u programu, ali i da pro-moviše svoju knjigu "Put mladog čovjeka do uspjeha".

Program je počeo u 15 sati i trajao do 19 sati navečer.U toku četiri sata programa selili smo se na četiri konti-nenta i u sedam zemalja. Nastupi su se smjenjivali. Tradi-cionalne nošnje, muzika, ples, zajedništvo karakterisalisu svaku pojedinačnu zemlju i isticali onu malu poseb-nost kultura koje se međusobno razlikuju. Publika je bo-drila učesnike i pljeskala u taktu. Aplauz je odjekivaoposebno kada su nastupali najstariji i najmlađi. Programje završio tradicionalnom bosanskom igrom gdje su se sviučesnici i gosti uhvatili za ruke da bi odigrali "kolo".Večer je zaokružena velikom zabavom za sve učesnike iposjetioce.

Sutradan, ljudi su širom zemlje glasali na svojim bi-račkim mjestima i dali glas za budućnost Švedske. Cijeliputem do biračkog mjesta, poželjela sam da je više ljudimoglo doživjeti i osjetiti nešto od onoga što sam ja doživ-jela i osjetila, u subotu, u Narodnom Parku u Motali.

Dan kultura i prijateljstva

DOŽIVLJENI GLAS ZA ŠVEDSKU

KUD "Zlatni Behar" Västerås

Prevod: Mirsad Filipović

"Latin & World Rhythm" Brazil Eskilstuna

Reportaža

"Bosna i Hercegovina" Norrköping

"Roi Isaan" Tajland" Motala/Linköping "013 Lost in Line" USA Linköping

"Motala Folkdansgille" Motala


11

Književna nagrada koja nosi imeistaknutog pisca Skendera Kuleno -vića dodjeljuje se svake jeseni uBosanskom Petrovcu, u okviru knj i -ževnih susreta »Dani Skendera Ku-lenovića«. Ovo visoko priznanje zadomete u književnomstvaralaštvupripalo je ove godine (i uručeno 22.oktobra) banjalučkom pjesniku, pro -zaisti i dramskom piscu IsmetuBekriću, za njegov cjelokupni knj i -že vni opus. Prvi put je među laure-taima i jedan pisac koji piše i zadjecu, i koji je obogatio bosansko-hercegovačku knji že vnost za djecunovim motivima i izrazima. Bekrićje, kako je to ocijenila i književnakritika, uklonio neke granice izmeđutzv. literature za djecu i tzv. litera-ture za odrasle, čineći literaturujedinstvenom i nedjeljivom. Nje -gove pjesme, kao što su »Otac skišobranom«, »Očev kaput«, »Dane ma drvoreda i parkova«, »Moćdjece«, »Dječak ispod stola«, »Kućamoje bake«, »Dijete«, »Tata bi da sesmanji«, »Izgubljeni kliker«, i dr.,pripadaju svim generacijama, svi mu zrastima. Ismet Bekrić je objavioviše knjiga poezije (»Jutro tate Mr-guda«, »Otac s kišobranom«,»Klupa kraj prozora«, »Izabranepjesme«, »«Izgu bljeni kliker«,

»Jesen u gradu«, »Pjesma se javlja«,i dr.) i proze (»Drveni konjić« -bajke, »Pijetlov budilnik« -priče izbanja lu čkog djetinjstva«), a autor jei više dramskih tekstova (»Noć kadsu neboderi šetali«, »Šarena vaza«,»Četiri revera«, »Krojač DjedaMraza«, »Kad se ženi kralj Vrdalj«,»Svjetska luda« i dr.). Knjige ipjesme su mu prevedene na višeevropskih jezika. Dobitnik je nizaznačajnih nagrada, među kojima is-tičemo: »Veselin Masleša«, Zma-jevu, »Bosanske riječi« za najboljuknjigu, Društva pisaca BiH za na-jbolju knjigu, »Mali princ«,»Stazama djetinjstva«, Alpe Adria uItaliji, »Nasiha Kapidžić Hadžić –»Vezeni most« i dr.Bekrić je zastu-pljen u programima školske lektire,uključujući i onu za našu djecu udopunskim školama.

Banjalučani poznaju IsmetaBekrića ne samo po stihovima ipričama, nego i po knjigama »Ban-jalučkih žubora«, te po tekstovimakoje objavljuje u našem magazinu»Šeher Banjaluka«. Čestitamonašem stalnom saradniku, osjećajućiovu nagradu kao izvjesno priznanje inašim stranicama i čitaocima.

Redakcija

Priznanjenašem

saradniku

NAGRADA »SKENDER KULENOVIĆ« - ISMETU BEKRIĆU

OČEV KAPUT

Očev kaput s velikim dugmadimaveć je pregurao šest dugih zima.

Dvije su jeseni kako mati štedida otac zamijeni svoj kaput blijedi.

A kad dan dođe da kaput kupi,otac šakom o stol lupi:

»Ima mnogo važnijih stvari,dobar je, dobar i ovaj stari!«

I kad je stigla sedma zima,otac je slegnuo ramenima.

I kad se osma zima svali,otac će početi kaput da hvali.

Obući će pažljivo svoj zimnjak sivi i početi pred nama da mu se divi:

»Ima mnogo važnijih stvari,dobar je, dobar i ovaj stari!«

Ismet BEKRIĆ

Kolumna


Prolog: Iz Motale stiže avaz,Sačekaj do izbora, veli!Dođoše i prođoše, ništa se nepromjeni. Ni u mom tekstutakođe. Može li doktore...Dakle, idemo!

Mjesto radnje: najposjećenija or-dinacija u gradu, dr Debilkan!

"Molim vas, doktore, prepišite mione tablete za patnju, jedanput dne -vno." Doktor je upućen. "Nisam livam rekao da uz tablete gledate i TV.Djeluje moćnije od bilo kakve ter-apije za patnju." Pacijent je uporan."Kad malo bolje razmislim, dapređemo na dva puta dnevno ili nasvakih osam sati. Jeste, našao samposao na crno, dabome i neprijavljensam, jašta i bez osiguranja, ali posaoje posao. Ali, doktore, fali onaj staridobri osjećaj beznađa, računi stižu, ati nemaš bobe u džepu. Fali, doktore,hoću da presvisnem."

"Pa sad, dragi moj, ako budetedovoljno strpljivi, uz ovu novu staruvlast, lako se može desiti da vi prirod-nim putem opet dođete u vama takodrago i poznato stanje." "A ne, dok-tore moj, ja to ne mogu čekati, negodajte vi meni recept... Nastaviću kada

mlada dama, ne, ne, samo izvolite..." "Ne vara me više, doktore, ne

pije, čak je prestao i pušiti. Pa, dobroje, da, ON je dobro doktore, ali JAnisam. Nešto mi fali oko srca da mestegne. Bar jednu dozu, doktore mili,pred spavanje. Teže mi je, jer smo istan kupili, onaj na 40 g sa hipotekomi žirantima, pa nema više one slatkestrepnje kada gazda dođe i kaže kakopovećava kiriju, a mi se stisnemojedno uz drugo, a srce hoće da iskočiiz grudi. Onda se onaj moj napije,prošvalera, pa kad dođe kući, trasmene u glavu. Ja kakve sam samozvijezde vidjela, kakva raskoš. A sadtoga više nema, nema doktore i jasam kao pustahija čemerna. Kao dasam ostala bez svoga ja. Jeste, jučesmo glasali, pa ako bog da, patnjinikad kraja. " "Dobro de, smirite se,ali samo jedna pred spavanje, odno -sno nespavanje, jer poslije doze sig-urno nećete moći oka da sklopite.Đenja i vama, gospođo, i nesretnovam bilo!" Okrenu se prema starompacijentu.

"Vidite doktore, mi smo sretnikad patimo. Ne prekidajte me takovam boga, nismo nesretni, već sretništo smo nesretni kao što rekoh. Znate,onaj glavonja iz tornja, baš ONAJ, epa nekako nam je drag, kao neki članfamilije, ne doktore ne one Casa nos-tra, mi to gledamo familijarno, kad jetvoj, drag ti je kako god. Kažu, krade,riče kao vo, košta nas puno, ali pitamja vas, šta bismo mi bez njega. Šta, li-jepo vas pitam. Bilo bi nam bolje, ami to nećemo, jer je to, šta doktore,šta, pa neprirodno stanje, a mi smo,

šta doktore, pa mi smo poznati potome što ne želimo bolje, mi se tu nesnalazimo, dragi doktore. Nismo samidoktore uz NJEGA, ušeta nam po -sredstvom svog TV-a u svako dobadana i noći i stalno nas podsjeća kakoje patnja neizreciva. Ja sam jučeglasao za patnju, jesam i ponosan samšto ne odstupam sa svog puta, i uzvašu dodatnu terapiju, niko bolji odmene." Uhvati recepte između ka -

DOKTORE,može li jedan recept za patnju

Piše: Radmila Karlaš


Kolumna


žiprsta i palca i prhnu napolje kaoptica. Doktor Debilkan protrlja du -boku boru između obrva, kad se vratasa treskom otvoriše. "Jadan li sam,crna mi se sudbina piše, aj meni."Doktor namignu anfasu na bilbordukroz otvoren prozor i dodirnu lakat,kao da ga onaj tamo što se već skorodeceniju laktaša može vidjeti. "Ko -jom mukom, gospodine." "Aj meni,dobio sam na LOTU. I šta kad riješimsve egzistencijalne probleme, štaonda, gdje je tu draga patnja, mojdoktore. Aj, crni mi je petak svanuo."Doktor ga prezirno pogleda. "Nijepetak, već ponedjeljak, dan poslije...""Doktore, samo nekoliko doza, čistoda patim kako da ih potrošim, tevražje pare. Kako je lijepo bilo biti bi-jedan ove zadnje dvije decenije. Izgodine u godinu. Jeste, glasao samsvaki put da nam bude gore. I bilo je.A vidite šta me sad snađe, to me samđavo iskušava. Ali tu ste vi, doktore,

da mi ne date da se smirim, samo uvas gledam. Zapravo, u vas obojicu."Mahnu rukom kroz prozor prema bil-bordu. Uto sestra uđe u ordinaciju svaraščupana. "Doktore Debilkan, ima -mo pacijentkinju koja razbija svepred sobom. Na sav glas se svađa saŠveđanima, kaže glave će joj doći.""Kako, molim. Sa Šveđanima,mmm... valjda će joj ON, opet pogledprema bilbordu, glave doći. Uvediteje, molim vas." Koščata figura uletikao vjetar i pogleda sa visine u dok-tora. Loto Man se u međuvremenuizgubi čvrsto stišćući recept za dozupatnje u ruci. Doktor pogleda u zabo-ravljeni listić LOTA na stolu. Brzo gasvrnu u džep, naviknutim potezima."Znate li vi ko je Jan Troell?" Doktorotvori usta. "Najbolji režiser na svi-jetu, za mene. I ona Liv Ulman, glumiu tom filmu "Emigranti." Ja divne lipatnje, tako realistično prikazane. Tesiromaštvo, te težački živt, te na -prasne smrti zbog bijede, to je godi-nama bila moja bajalica uveče,doktore, godinama. Pustim taj film iuživam u onoj bijedi, teškom životu,pa onda ne zaspem, već se prevrćemu krevetu. Film, a kao naš čemerniživot. Ali svakoj lijepoj nesreći dođekraj, pa tako i mojoj. Banu mi ne -kadašnja kona iz Švedske jedno veče.Ja kad pusti jezičinu. Te socijalno, teskrb, te blagostanje, te ovo, te ono.Nedam se ja tako lako, doktore, negojoj kažem da začepi i da sa mnomgleda film, tu jedinu istinu. Onaodgleda par minuta, pa se grohotomnasmija. To ti je draga moja, kaže,bilo nekad, prije mnogo decenija, aŠveđani su sad vrh vrhova. Kako,pitam ja, a sve mi se pogled muti odnekog užasa. Lijepo, nastavi ona ipođe da priča kako im je super tamou Motali, Geteborgu, Malmeu. Meniopet ne bi dobro i htjedoh da nas-tavim da gledam onaj film na CD-ugdje se ljudi pošteno pate, kad ga onau hipu izbaci iz uređaja i polomi kaoda ga nikad nije bilo. Od tad je samnom zavladao neki mir, a ja to nemogu više izdržati, to je potpuno

bolesno stanje. Samo jednu dozu dok-tore, malecnu. Šta ću ja ostaviti un-ucima, ako neću patnju. Ta zbog njihsam i glasala za onog, opet rukaprema prozoru i bilbordu, a sreća usvemu, komšinica već otišla, šta bibilo da je pred njim izlanula da ljudinegdje žive tako nehumano dobro.Doktor joj obzirno tutnu recept u rukei zamoli sestru da uvede posljednjegpacijenta. Priupita je ko je. "Ma nekipenzioner", reče ova, "kaže, boli gadžep." Prvi put tog dana doktor De-bilkan pomisli da ovdje ne treba re-cept. Pogleda u karton. Giht,dijabetes, kamen u bubregu, arteroskleroza, čir na želudcu i dva na -estopalačnom crijevu, reuma, tumorprostate u poodmakloj fazi... "Ne m-am s čim doktore da se liječim, odpenzije mogu samo da kupim štrik ida se objesim." Doktor ga zabrinutopogleda. "Jeste li glasali." "Ma zakoga, za ove bjelosvjetske protuve ilopove", i ovaj odmah pokaza premabilbordu kroz prozor. "Nikad!" E, daje ovakvih više, moj posao bi propao,zamisli se doktor. Na sreću, broj im jezanemarljiv i što je najbitnije izumiru.

Jedne od narednih večeri, doktorDebilkan je na svečanom prijemupovodom inauguracije stajao ni lakatdaleko do NJEGA. Tom prigodomdobio je Orden časti, svetog Save iloze Nemanjića zbog naročite skrbiza vaskoliki narod u Manjem. Nje-gova specijalna disertacija "Neophod-nost patnje za opstanak Serba uManjem" resila je biblioteku svakeozbiljnije ustanove, počevši od vrtića.ON ga je tapšao po leđima, ne skida-jući s lica pogled upućenog čovjekakoji je sve to preturio preko glave, satendencijom nastavka. Probijajući senešto poslije kroz masu koja je urukama držala transparente, obojicasu kroz suze ponavljala slogan "Pat-nja zauvijek!". Okupljena svjetina jejednoglasno ili gotovo jednoglasno izsveg srca i duše prihvatila ovaj zov ikroz svaki ili gotovo svaki kutakManjeg do duboko u noć se prola-malo: "Zauvijek!"

Reportaža

Lördagen den 11 oktober har det varit bokreleasepå Folkets hus i Landskrona. BasketbollföreningenBosna L-A gav ut en 200 sidor lång bok av dokumen-tär karaktär som skildrar föreningens verksamhetunder åren 1993-2013. Kvällen till ära fanns det påplats ansedda promotorer: bokförfattaren FikretTufek, Mesud Mulaomerović, Vasvija Dedić samt Mir-sad Filipović.

Samtliga promotorer hyllade boken och lyfte fram isina framföranden att boken egentligen handlar minstav allt om basket.

Snarare lyfter de fram att den här boken vittnar omett nytt liv, om återfödelse, nya segrar, framgångar,

kampen av bosnier i ett främmande land, men ocksåom kampen som nu firas med seger.

Basketbollföreningen Bosna LA har haft 283 reg-istrerade spelare från 17 olika nationaliteter i sina up-pställningar. Totalt har klubben haft 837 registrerademedlemmar under dessa tjugo verksamma år. Dessasiffror visar på en framgångssaga inte enbart inombasketen utan också inom antalet berörda barn ochungdomar vars inspirationskälla till motivation ochlycka fanns i basketbollföreningen Bosna LA.

Förutom det primära målet integration via basketsom redskap har klubben arbetat med desssekundära mål. Dessa sekundära mål var blandannat humanitära hjälpinsatser skickade till Bosnien,flertal initierade och ledda integrationsprojekt, koop-erativ „Bomer“, vänskap och samarbete med DonjiVakuf, samarbete med Tornado Twisters från Tuzlasamt samarbete med Radovljica från Slovenien.

Med gränslös välvilja och anda av tolerans har alltdetta initierats, utvecklats och implementerats avklubbens stöttepelare Ferid Lukačević, Nail Varjačaoch den bortgångne Bedrudin Osmančević Bele medflera.

En lördag u Landskroni

I EN ANDA AV TOLERANSBokrelease – Basketbollförening Bosna L-A

Text: Sabina Nuhanović

Foto: Zlatko Avdagić

Šarmantne voditeljice: Sabina Nuhanović i Fatima Djulepa

Promocija je privukla preko šezdeset posjetitelja

Oduševili svojim nastupom: Melisa i Mehmedalija Migić

Š E H E RBANJA LUKA 15

Subota, 11. oktobra, bila je u Landskroni uznaku jedne knjige koja je imala svoju promociju uNarodnoj kući. Riječ je o izdanju Košarkaškogkluba Bosna L-A u kojoj se na 200 stranica, riječjui slikom, opisuje aktivnost ovog udruženja od 1993.do 2013. godine. O ovoj svojevrsnoj monografijigovorili su, uz autora nolvinara Fikreta Tufeka, iMesud Mulaomerović, Vasvija Dedić i Mirsad Fil-ipović.

Svi promotori su pohvalili knjigu i istaknuli da seu njoj ne piše samo o košarci nego, još više, opočetku novog života, ponovnom rođenju, novimpobjedama, uspjesima, jednom riječju – svakod-nevnoj borbi Bosanaca da u novoj sredini pokažusvoju uspravnost i vrijednost, svoje pravo lice.

Košarkaški klub Bosne L-A je u svojimpostavama imao 283 registriranih igrača iz 17 ra-zličitih nacionalnosti. Sve u svemu, klub je imao837 registriranih članova u ovih dvadeset godina

trajanja. Ove brojke pokazuju jednu istinsku bajku,ne samo unutar košarke, već i u broju djece i om-ladine koji su svoj izvor inspiracije, motivacije isreće pronašli upravo u Košarkaškom klubuBosna L-A.

Uz primarni cilj, integraciju kroz košarku kaosredstvo, klub radi i na svojim drugim ciljevima,među ostalim, dostavi humanitarne pomoći uBosnui Hercegovinu, iniciranju i sproveđenju inte-gracionih projekta, osnivanje zadruge "Bomer", pri-jateljstvu i suradnji sa Donjim Vakufom, suradnji saTornado Twisters iz Tuzle i Radovljicom izSlovenije i dr. Uz bezgraničnu dobronamjernost uduhu tolerancije, sve je ovo pokrenuto i oživ-otvoreno zahvaljujući oslonacima ovog vrijednogudruženja, Feridu Lukačeviću, Nailu Varjači, rah-metli Bedrudinu Osmančeviću Belom i drugim.

Jedna subota u Landskroni

U DUHU TOLERANCIJEPomocija monografije o Košarkom klubu Bosna L-A,

još jedna priča o nama u Švedskoj

Prevod: Mirsad Filipović

Autor monografije: Fikret Tufek sa promotorima

Feljton


STUDIJA SLUČAJA PORUKA BANJALUČKIH GRAFITA I POLITIČKE ELITE

PORUKE NETOLERANCIJE

I MRŽNJERE/okupacija javnog prostora mržnjom

i etničkim čišćenjem – put u etno-fašizam

Apstrakt: Namjera ovog teksta je analizirati simboliku i značenja uličnih etno-vjerskih grafita, parola, stikera i konzumaciju (čitanje, recepciju) nji-hovih tekstova i podtekstualnih poruka u Banjoj Luci, nekada vojno-strateškom, a sada političkom centru Republike Srpske (RS). Etno-vjerskigrafiti su zapaljiva forma street arta čiji narativni i vizuelni kodovi sadrže dominantna nacionalna i vjerska obilježja, teme i mitove, u ovom slučaju,srpskog etničkog korpusa, i koji u postratnom kontekstu vrlo lako postaju govor mržnje kroz isticanje etno-vjerskih razlika, veličanje zločina i rat-nih uspjeha, vrijeđanje i netrpeljivost prema drugačijem. Sa njima se agresivno proizvodi vidljivost „našeg“ toliko snažno, da diskurzivno proizvodinevidljivost i autocenzuru drugog i drugačijeg. Tekst daje kontekstualnu interprentaciju značenja i društveno-političkih diskurza grafita, u svjetlugrađanskog rata i agresije na Bosnu i Hercegovinu (BiH) i djelovanja političkih elita u RS. To čini propitujući prirodu, karakteristike, intenzitet ikvalitet veze između produkcije i konzumacije etno-fašističkog govora mržnje u grafitima na jednoj i poruka etno-političke elite u RS u javnom,regulativnom i medijskom prostoru na drugoj strani. Naglašavajući njihovu snažnu povezanost i interaktivnost, tekst ukazuje na još uvijek svježupolitičku namjeru populističke legitimizacije građanskog rata, zločina i etničkog čišćenja, ali i glorifikacije RS i podjele BiH kao legitimnih ratnihstečevina srpskog naroda u BiH. Ekstremna vidljivost i intenzitet veze između ulice i politike indukuje zaborav na multietničku prošlost – nudi“narodni i duhovni legitimitet” za opstanak RS baš u ovom gradu i za njegovo pripadanje baš srpskom etničkom korpusu. Nudi nategnuti kulturno-politički i ratno-emancipatorski „kontinuitet“ i „normalnost“ RS i otkriva pravu namjeru krvoprolića u kojem je nastala. U dosljednom maniru Um-bertovog „Ur-fašizma“.

Ključne riječi: street art, javni prostor, etno-vjerski grafiti, govor mržnje, nacionalizam, etničko čišćenje, etno-politička elita, etno-fašizam, BanjaLuka (BiH).

Umjesto uvodaOvaj tekst je dio autorovog magistarskog istraživanja naFakultetu za društvene nauke u Ljubljani i pokušaj da seprikaže priroda, intenzitet i posljedice POVEZANOSTIizmeđu produkcije i konzumacije etno-vjerskih uličnihgrafita, parola i stikera na jednoj strani i produkcije ikonzumacije poruka političke elite u javnom i medijskomprostoru na drugoj strani. Pokušaj da se prikaže način nakoji ove poruke, u međusobnoj interaktivnosti, okupiraju iosvajaju javni, društveni i politički prostor i proizvode et-nokratiju u današnjoj Bosni i Hercegovini (u nastavku tek-sta: BiH). Ovaj tekst predstavlja i pokušaj razotkrivanjazabluda i mitova koje elita Republike Srpske (u nastavkuteksta: RS) nameće građanima, pripadnicima srpskog nar-oda u autorovom dvorištu. Načina na koje elita zloupotre-bljava ljudske emocije, ratne tragedije i žrtve, nacionalnaosjećanja, individualna i kolektivna sjećanja i kulturu, teradikalizuje plebs do željenog stadijuma u kojem se totali-tarne i etno-fašističke poruke elite mogu pravdatiraspoloženjem masa, a protekom vremena se više ne možerazabrati šta je prvo nastalo - poruka elite ili poruka ulica.

Etno-fašizam u 4 slike Ovdje želim da kroz četiri grupe ili slike predstavim iuporedim poruke i narative ulice (etno-vjerskihgrafita, parola i stikera) i pop-nacionalističke porukei akte političke elite RS prikazujući ih u četiri grupeili slike. To su: poruke etno-političkog tradicional-izma, kontinuiteta i legitimiteta teritorije; porukestraha i prezira prema drugačijima, ugroženosti,frustracija i zavjera; poruke legitimizacije rata izločina, herojstva i opsesivnog perpetum bellum-a iporuke iracionalizma, odbacivanja modernizma islavljenja fašizma.

Materijal je složen tako, da svaka slika na početkuprikazuje poruke ulice – grafite, stikere i parole,zatim poruke političke elite, a onda i prateći autorovtekst. Zbog ograničenosti prostora, ovdje nisu moglibiti prikazani svi prikupljeni istraživački materijali,te su odabrani samo oni koji predstavljaju tipične iglavne poruke ulice i elite.

Piše: Srđan ŠUŠNICA

Feljton


Zbog tog iracionalizma je vrlo lako moguće ujednom danu odbaciti kakav takav mir, zaradkrvavog rata. Moguće je plebsu prodati i kas-nije opravdati rat, kao „logični“ rat zbog ras-pada Juge, a ne kao nepotreban rat zbognepotrebnog nasilnog otpora raspadu Juge.Moguće je plebsu prodati zločine, progone ietničku čistoću teritorije RS i objasniti to is-torijskom nužnošću, vječnom težnjom, ratnom„emancipacijom“ i kulturnim kontinuitetom(D12, D13 i D14). Iracionalizmom se mogumiriti ideološko zavađeni koncepti, uzobavezno potiranje jednog od njih, pa jemoguće nekritični zaboraviti antifašizam,AVNOJ i ZAVNOBIH, zarad nekritične reha-bilitacije četničkog pokreta i kolabora-cionista[8]. Iracionalizam omogućuje čak i dase nekadašnji partizani zakleti komunistipreko noći odreknu čitavog svog života ipostaju najljući četnici i nacionalisti i auto-busima odlaze na masovna krštenja, a zaradnacionalnog jedinstva i etno-političke mono-litnosti. Iracionalizmom se može objasniti ičinjenica da se asocijacija veterana NOB-a isrpskih boraca iz ovoga rata ujedinjuju podkrovnu boračku organizaciju RS. I da njihovipredstavnici zajedno odaju počast poginulimantifašističkim borcima i žrtvama fašizma, aonda ti isti ljudi trče na četnička saborovanjagdje odaju počast najvećim nacionalistima i

četničkim fašistima iz 2. svj. rata. Zbog takveiracionalne ideologije, ovom plebsu RS možeizgledati kao „racionalno racionalna“društvena realnost, dok je ideja velike Srbijasada možda ipak „iracionalno racionalna“ za-misao. Ili možda nije? (slike D3, D7, D9, D10i D11)

Na kraju iracionalizam svako neslaganje i kri-tiku pretvara u izdaju. A izdaja „naše“savršeno racionalne, logičke i prirodne IRA-CIONALNOSTI je ništa drugo do „istinskairacionalnost“, „zabluđenost i zavedenost“,„avanturizam“ i „anti-patriotizam“. Jer, samosu naša iracionalna očekivanja racionalna.Igra koja se može igrati beskrajno, sve dok seplebs ne zasiti i dok ne prestane prepoznavatisvoj lik u ogledalu prošlosti. Tada se gube svikompasi i nastaje ne samo ovaj kozmetičkietno-fašizam, već pravi krvavi fašizam, kakavsu građani i narodi BiH iskusili 1992-1995. i1941-1945. godine. U ovoj završnoj slici,poruke ulice i poruke elite RS se savršenopoklapaju, jer su zajedno prešle i apsolviraleonaj dugačak put prerađivanja poželjnih mi-tologiziranih predstava o „nama“ i „njima“ uprethodne tri slike. Tako savršeno da i nijeneki veliki posao tražiti njihova podtekstualnaznačenja.

Umjesto zaključka

Naglašavajući snažnu vezu i interakcijuizmeđu poruka grafita i političke elite RS ovajtekst ističe jedan od najvećih problemadruštvenog i političkog života u BiH, a to jeda srpska društveno-politička elita i ulica jošuvijek njeguju i osvježavaju etnicizirano, reli-giozno i veoma popularno legitimiziranjegrađanskog rata, agresije i ratnih zločina, kaonužne i opravdane oslobodilačko-odbrambeneborbe srpskog naroda u BiH, koja mu je„nametnuta“. I ulica i elita vide etničkiočišćenu teritoriju RS, kao obećanu i istorijskizasluženu ratnu stečevinu, srpsko nasljedstvoiza SFRJ, zapečaćeno sa međunarodnim spo-razumom. Takva legitimizacija RS i „dej-tonske BiH“ traži konstantnu negacijuetničkog čišćenja i genocida, ali i nekatarz-ično i mitološko interpretiranje posljednje ratakao jednog od „srpskih oslobodilačkih ra-tova“. Čini se da na krilima Dejtonskogmirovnog sporazuma, elita RS produkuje, aulica reprodukuje novu, vještačku kulturno-političku realnost u BiH. Realnost koja možeopstati samo ako i ulica i elita uspiju da: • proizvedu dovoljnu dnevnu količinupolitički rezonantnih i korisnih etno-vjerskihidentiteta i istovremeno spreče stvaranje kom-pleksnih građanskih političkih (kulturoloških– neetničkih, nevjerskih) identiteta; • politički razore kulturnu memoriju oBiH i živa sjećanja na multietnički životnjenih građana i naroda, a istovremenonametnu istorijski revizionizam i amneziju,pojednostavljene i mitologizirane etno-cen-trične narative o mjestu i ulozi srpskog narodaili nacije u istoriji Balkana, Jugoslavije i BiH; • dekonstruišu ljevičarske ideologije ialternative kao „komunističke zablude“ inametnu četničke etno-fašističke, naizgledideološki neutralne i nacionalno pomirljive,interpretacije 2. sv. rata;• nametnu predstavu o jalovosti inemogućnosti multietničke koegzistencije saMuslimanima u post-ratnoj BiH, servirajunategnuti kulturni, politički i „emancipa-torski“ „kontinuitet“ i „normalnost“ RS ipredstavu o „dejtonu“ kao o jedino mogućoj ikonačnoj društvenoj normi i političkomporetku za BiH;

© Študentska založba, prvi put objavljeno u Časopisu za kritiko znanosti,

godina XL, broj 251. 2013. godine

Nastavak u slijedećem broju

Slika 4: Iracionalizam, izdaja, odbacivanje modernizma i slavljenje fašizma

Nastavak iz prethodnog broja

↑Fotografija D.14 (izvor: autor) JUBILEJ ETNO-POLITIČKE ELITE: Bilbordi koji su u januaru 2012. slavili 20 godina odpočetka rata.

Š E H E RBANJA LUKA18

Piše: Mersad RAJIĆ

Nastavak iz prošlog broja

Možda je bilo više šarma u njihovom utiranjuovih staza jer su započinjali, istraživali, us-avršavali i dotjerivali ih, ali staze, po kojima smoi mi hodili, ostale su iste, naše i njihove. Nemaviše na tim stazama ni jednih ni drugih; prvi pom-rli, drugi otišli, a staze opustjele i prazne. Ja mis-lim i o njima dok koračam ovom krivudavom,utabanom stazicom koja postaje sve uža, oborenevlati trave petljaju se u moje noge, osjećam mirisrijeke i vode, moje uzbuđenje raste, blizina Vrbasaubrzava kolanje krvi u tijelu, srce jače udara, uušima osjećam tutanj, uvijek isti, neopisiv, a kojise ponavlja stalno, pri svakom susretu sa rijekom.Ispred mene, nazire se sanjivo plavetnilo noći kojeustupa mjesto buđenju dana što izvire iz podnožjaplaninskih prevoja na obalama rijeke.

Sjenka ove strasti pojačava se svakim ko-rakom što smanjuje razdvojenost mene i rijeke,dršćem, osjećam se ko momče koje prvi put prilazidjevojci noseći u sebi hiljade pitanja, ne znajućiodgovor ni na jedno od njih. Moj pogled nastojida prodre kroz orošeno lišće sa željom da se sus-retne sa zelenim ogledalom na površini vode kojasamo na trenutak zadršće, ko ustreptala žica na gi-tari, stvarajući privid melodičnosti trenutka, kojise vidi i doživljava, ali ostaje gluh i tajanstven. Tajprivid, taj lepršavi susret oka i vode, taj trenutakdrhtavog uzbuđenja kada iz vreve svakodnevnogživota započinje novo kosmičko putovanje ri-bolovnim prostorima, tamo nestaje bol i stvarnost,a mašta i umijeće vode ka zvjezdanim ciljevimauspjeha; to je trenutak spajanja majke prirode injenog potomka koji, ko divlja ptica, podrhtava nakrilima vjetra, stoji i čeka nova i jača uzbuđenja,potpuno pretvoren u okoliš od vode, obala, livada,talasa i šume u prastarom i vječnom izviranjunovog dana.

I ja i moji prijatelji ribari smo čestokraj rijeke, opijeni njenim ljepotama, puštali vodida nas odbrani od budalaština koje mogu daiskrsnu ili da se dešavaju u životu, oko nas, krajvode sve nam je postajalo jednostavnije i prostije,odsutno smo buljili u brzice i limane začarani nji-hovim tajanstvenim proticanjem s kojim neprim-jetno iščezava sve, pa i ludost sakupljena u nama,potaknuta bogzna kakvim nemirima i strahovima.Rijeka je odnosila sve negativne pobune u nama inemire koji se pojave sa njima, odlaže one nejasne

misli koje potiču našu tjeskobu, nježno nam daru-jući smirenje svojim raskošnim bogatstvom šu-mova i mirisa s kojima nas omamljuje i odnosi ublažene prostore odvojenosti.

Postavlja se pitanje; je li to samo našebjegstvo u usamljenost što potiče na razmišljanje,odvajanje što poziva samoću zbog bježanja ododgovornosti i problema koje nam nameće životsa svojim tajanstvenim preokretima i iskušenjimapostavljenim da se savladaju ili je to izbjegavanjelažnih nada i neispunjenih očekivanja. Ne. Za nas,obične i jednostavne ljude, ribare, to je bio najlakšinačin da stvorimo sebi trenutak mira, sreće i zado-voljstva u sportu kojeg smo beskrajno voljeli ikojeg smo mogli sebi priuštiti bez obzira kolika jebila njegova cijena.

To je ista priča a koju sam često puta sluš’o odgore spomenutih i nespomenutih ribarskih zane-senjaka, lutajućih Holandeza po bosanskim ri-jekama, onih, što su stalno žurili da budu prvi,propuštajući ritam normalnih događanja, onih, štosada zajedno počivaju u svom miru i spokoju navječitim riječnim prostranstvima, onih, što sadažive razbucani po dalekim i nepoznatim, tuđimzemljama, onih, kojima su uskraćene radosti i uži-vanja u rađanju bosanskih jutara na obalama Plive,Vrbasa, Sane, Une, Sanice, Ugra, tamo gdje vodenisu bistre, hladne i divlje ko naše, gdje trava ne

miriše ko naša, tamo gdje nejma druga i gdje rodanejma.

Onih kojima su, i Vrbas, i Pliva, i Ribnik, iSana, i Una, i Dabar, i Sanica, i Neretva, Janja iDrina i sve druge rijeke prirasle srcu ko što sumeni, oličavajući beskonačnost tihog proticanjavode i vremena. Pretvarali su mjesta, ljude i do-gađaje u sjećanja, sjećanja u priče, priče u legendekoje će putovati kroz vrijeme i prostor dokle godnaše rijeke teku. Legende će se čuti u šuštanjulišća opalog sa granja "Krive vrbe" u Subunarima,u muklom udaranju talasa u opustjelim kanjonimaKrupskim, Bočačkim, šaptaće ih talasi štozapljuskuju visoke obale "Labudove brane",oslikavat će se u plavetnilu "Plavih vrela", tami"Crnog vrela", brujati će širinama "Kapetanovićabroda", Brenice, "Bijelog buka".

Ribarski mornari, lutalice, opet će zastajati uribarskoj kućici u "Pivalića luci" da nađu skloništeod iznenadnog nevremena koje se prospe u kasnopopodne dok oni, u sjeni velikog oraha, čekajuprvi izlazak "Vodena cvata". Ove će priče i daljevrtiti stari, vremenom nagriženi mlinski točkovi,ko gramofonske ploče, puštajući ih u eter da,nošene vjetrovima vremena, ostanu zapisane usvakom njegovom jauku, u brbljivom ćaskanjuvalova, rugajući se onome što ne razumiju, nedozvoljavajući vremenu zaborava da ih proguta,

SJE

STOPMadin i Besimov specijalitet: Svježa pastrmka na roštilju

Banjalučki ribari na rijeci Plivi

Sjećanja

sve dok i posljednja kap vode ne isteče, i dok se neugasi žižak posljednjeg svica koji svojom svjet-lošću obasjava ove rajske ribarske staze kraj vode.

A ja..., ja ću se povući u osamu kraj rijeke za-ogrnut velom duboka bola, sjesti na sasušeno lišćeuranjajući uzavrele noge u prijatnu hladnoću,pustiti vodi da umor i bol ublaži i odnese, slušatikikot talasa što udaraju u podvodno stijenje iobale zatravljene. Slušat ću priče uskovitlanihvjetrova što tutnje kroz obalsko granje kidajući snjega posljednje požutjelo lišće što mirno padaprema valovima koji nemirno skakuću po tamnimdubijanima vrbaskim i pričaju, svojom hukom,priče iz minulih dana. Gledaću ja u talase što di-vljaju našim vrbaskim kanjonima, trošeći snaguna razbacano stijenje, šireći oko sebe biserno-sre-brene kolutiće pjene. Oni se smjerno razbijaju potom stijenju i korijenju, ljuti, što se i stijenje iobale protive njihovoj beskonačnoj snazi, snazivrbaskih valova. Tražit ću uskovitlano lišće što gaje vjetar vitla oko mene, gledat ću moćnu rijeku,pomireni ona i ja, ja smrtnik, ona vječna, osjećamjoj leden dah, ko da dolazi iz prapočetka vremena,kraj mu se ne zna, uvijek je ista, a neponovljiva,uvijek drugačija, a slična, drži kraljevstvo svojena okupu, u sebi, na sebi i oko sebe.

Potrebna mi je igra vrbaskih talasa, ja samjedan od njih, samo izgubljen, otkinut i odnešenkovitom vjetra, ubačen u svrtak vremena što seneprestano vrti ko napukli točak Tulekova mlina iostajem okretan beskonačnim protokom vode ivremena. Sjedit ću tako zaštićen sjenom svogabola u društvu mojih starih talasa-drugara. Likoveim poznam, svi su meni dragi, volim njihovuneprestanu jeku kad razigrani pljusnu o kamenituobalu, ova me sreća pomalo zbunjuje ali mi ne-dostaje, neizmjerno mi fali, malo je mjesta na kojase ne bih vratio, tijesni bi bili prostori po kojimabih hodio. Znam, sad je tamo juni, svega uizobolju, ova širina ovdje postaje mi tijesna, mojemi se sjećanje iz očiju krade, dosegnuti ga nemogu jer moje rijeke ovdje nema. Ostaju samosjećanje i čežnja.A nigdje se ljepše ne vraćajusjećanja ko na rijeci. Njihanje i šum drveća, žuborvode, sunčeva svijetlost, lijepi krajolici, šumovitiproplanci i predjeli nepoznatog, vraćaju teprošlosti i prepoznavanju nečeg doživljenog,obiđenog i nečeg već viđenog.

Kad me jednom pokupe i kad sa ocem svojim,i dragim bratom mojim, budem pohodio vječnevode, neka moje tijelo u voljenu mi rijeku bace da

zajedno, još jednom, putujemo plavetnilom nebašto se vječno odmara na talasima njenim.

Cijelo jutro keram ovu čipku sjećanja, glas mise zameo u prigušenom ćutanju, maglovitasjećanja naviru ko izvorske vode pored vrbaskihobala koje neprestano grgolje u hladovitoj sjencimalinova cvata, ispod nabreklih žila korjenjabagrenja, onih bistrih izvora što skromno ističu izkamena, zemlje, travke, iskićeni plavetnilom po-točnice, mirisom metvice i što svojom čistotom istudeni, razgaljuju oko i dušu umorna i žedna čov-jeka čije usne skapavaju na ljetnoj žezi, željna daih urone u dženetske darove Vrbasa i njegovihobala. Strah me da se sjećanja polako ne istope.

Uporno i nezaustavljivo steranje uspomenaminulih vremena odvlači me u rajske čardake krajrijeka do kojih vode dvije uzane ribarske staze,utisnute u pogaženoj travi, jednom dolaze, drugomodlaze moji drugari zaustavljajući se u trenucimapredaha između zore i predvečernjeg uživanja uribolovu.

Sada nema ni ovih čardaka, ni na nebu ni nazemlji, nema ni drugara mojih, ni očeva naših,staze su opustjele urasle u duboki pokrov od ko-rova i trnja. Nekad smo zajedno, iz čardaka krajvode, posmatrali nečujno zastiranje noći pa namse iz grudi otme uzdah na duboke sjenke koje nes-taju iz blještavog plavetnila sutona u tamu noćikanjona rijeke. Svojim nečujnim hodom, dolazaknoći u čardaku kraj Vrbasa umiri pjesmu šuštavoglišća, budi se noćni život, ćuk i sova se oglase,

mjesec ko tepsija nad tvrđavom visi, ko upaljenfenjer osvijetli nam naše puste ribarske staze od-laska i povratka.

Samo iz daljine, kroz stiješnjene klance,dopire glasna huka Vrbasa koji, sužen na aršin, za-pjenio snagom, otiče dalje kroz vremenske daljinenoseći sobom ujednačeno glasanje noćnog života,uzbuđeno dozivanje mojih drugara i ova svijetlasjećanja na njih.

Poznati mi glasovi, čujem ih kako se razliježukanjonom od Subunara do Ade, sanjive oči pre-biru po mreškastoj površini zlatno žute vode pokojoj je mjesec raširio svoje zrake ko jastreb kadasuši svoja mokra krila na vrelini proljetnog suncaposlije kiše.Onda odjedanput, niko ne zna kako,ni kada, sve utihne, glasovi zamru u dubini noćnetame, drveće na stranama kanjona usnije, Vrbasponovo bešumno teče, klizi livadom ko kapljavode niz obješen vrbov list, cvjetovi livade sklop-ili svoje latice spavajući dubokim snom bez snova,donji brzaci odnose ćukovo glasanje, sjenkepostaju crnje, čardak utonu u neprozirnu tamu.

Mutni oblaci se nadvili nad Bočačakomtvrđom, zakloniše i mjesec, ni svici više ne palesvoje žiške, džaba ti oči da pogledom prodreš utamu, noć je mračna i zvijezde se izgubile skriva-jući se iza oblaka, a uska krivudava, ribarska stazanestade u dubokom ponoru gluhog doba noći. Sanjom nestade sve.

A ja! Ja čekam i nadam se: Možda ćemose sresti,.....OPET. ?????

EĆANJA NA BANJALUČKE RIBARE

PE KRAJ VODE„Potrebna mi je igra vrbaskih talasa, ja sam jedan od njih...“

Starija generacija banjalučkih ribara pred Klašnikom

Š E H E RBANJA LUKA20

Reportaža

Š E H E RBANJA LUKA 21

Čudesna planina Čvrsnica, sa svojimbrojnim vrhovima višim od dvije hiljademetara (najviši je Pločno – 2228), uzdižese na sjeveru Hercegovine, između kan-jona Neretve na zapadu, Dugog polja naistoku, te rijeka Doljanke na sjeveru i

Drežanke na jugu. Od svih bosansko-hercegovačkih planina Čvrsnica je na-jviše razbijena u pojedine visoravni,ra stavljene dubokim koritima rijeka Dol-janke, Dive Grabovice i Drežanke.

Planina je ukrašena jezerima Blidnje,Crepuja i Crvenjak. Poseban prirodnifenomen neopisive ljepote su Hajdučkavrata (2000 m). Hajdučka vrata su vi-jekovima stvarali prirodni uvjeti, to jeprsten od stijene kroz koji pušu vjetrovi,a nalazi se na rubu kanjona Dive Gra -

bovice. Sa tog mesta pružaju se lijepividici na stijenu Velikog Kuka, Mezićastijenu, Pestibrdo, Čabulju, Prenj…Jed-nom riječju, to je mjesto sa jednim odnajljepših pogleda.

Ljetos sam posjetio ovo divno mjesto, trisata hoda kroz rajsku prirodu do Hajdučkihvrata. I isto toliko nazad. Putem sam udisaoplaninski zrak pomiješan sa mirisima en-demskih biljnih vrsta kojima ova planinaobiluje. Zlatne su bosanskohercegovačkeplanine i rijeke. Da ti oči stanu.

Tekst i foto: Goran MULAHUSIĆ

PLANINA ČUDESNIH POGLEDA


Banjalučki spomenar

22

Moj prvi susret sa medicinskom hitnoćom desio senegdje osamdesetih godina, u hladno zimsko jutro nadesnoj obali Vrbasa, u blizini bivše Dječije bolnice. Doksam užurbano grabio tvrdoutabanom, poluzaleđenom iskliskom stazom pored Vrbasa prema mostu Venecija, usnježnoj prtini pored, spazih tijelo čovjeka koji nepomičnoleži glavom zaburenom u duboki snijeg. Mislim da samtek bio diplomirao medicinu i nisam imao nikakvogiskustva. Dok sam prilazio povrijeđenom, da mu pružimpomoć, kroz glavu su mi prolazili razni klinički slučajevisa studija, koje sun am prezentirali poznati doktori, ali nitijedan nije čak ni sličio na ovaj. Pažljivo okrenemnepomičnog, znojeći se tako i preslišavajući, kad, glečuda, Lee Marvin glavom i bradom, mrtav pijan, ostavljeni zaboravljen u jarku od njegova pijanog društva. Zapahnume težak vonj ustajala alkohola. Samo što sam se oporaviood tog udara ‘nepoznatog bojnog otrova’, te pokušavao us-praviti opuštenu tjelesinu u sjedeći položaj kako bih muolakšao disanje, Šesta, vjerovatno nadražen oštrim janu-arskim zrakom, iskašlja se i ispljuva direktno mi u lice.Pošto sam ga nekako dovukao i naslonio na obližnje drvo,otrčao sam po pomoć, portira sa ulaza u obližnju Psihija-trijsku kliniku.

Nakon petnaestak minuta, Šesta je već ležao u am-bulanti klinike, okružen konzilijem liječnika koji su samomrdali glavama i odmahivali rukama, smjenjujući se iauskultirajući grudni koš. Zatim dođe sestrica sa bocama,

‘detox treatment,’ ugradi mu šumu antena i priključi ga na‘Foxtel.’ Činilo se da je to njegova posljednja zima, jer je irentgenski snimak pokazao masivnu, difuznu, obostranuupalu pluća, koju ni mnogi ‘čistači’ ne bi preživjeli.

Kući sam otišao, ipak, zadovoljan, jer sam obaviosvoju građansku dužnost, a bio sam pomalo i ponosankako sam riješio moj prvi ‘oči u oči’ medicinski slučaj,iako sam više učestvovao u transportu nego u tretmanupovrijeđenog. Moja je karijera tekla u opštoj praksi,uglavnom mjerenjem krvnog tlaka, regulacijom saobraćajapacijenata po principu: boli te uho, hajd' na ušno; žulja teoko, uputnica za očno; ne spavaš dobro, idi kod dr. Bilal-begovića, te otvaranjem (znaš doktore, pokrivam kuću!) izatvaranjem (ne može više, jarane!) bolovanja. Tako samsvakim danom sticao sve veće liječničko iskustvo i polakoulazio u ‘veliku medicinu’. Poslije višemjesečnog na-pornog rada i učenja, položio sam državni ispit u Min-istarstvu za zdravlje BiH i postao ‘pravi doktor.’

Samo što sam se vratio iz Sarajeva, odlučim da seizvezem autom u čaršiju. Velim sam sebi, vrijeme je zapromjene. Uostalom, ko je vidio doktora da ide pješke?Tako, ‘nagario’ ja od Moše Pijade prema Mujinoj ćevab-džinici, kad ispred Aleksinca iskoči pred auto, on, LeeMarvin. Uz škripu kočnica jedva zaustavljam ‘deset god-ina star automobil’ moje majke, ispred raskoračene Šestineutvare. Ruku ispruženih prema meni, nišanio je pijanimpogledom, preko kažiprsta uperenog u prednju šajbu mogaauta. Zatim hladno odape prvo jedan oroz tj. palac, paodmah za njim drugi, da bude siguran da sam mrtav. Nakraju puhnu nehajno preko kolta iz koga se pušio barut,pređe ulicu i zamaknu iza ćoška prema snack baru Zora.

Iako se odavno preselio, legenda o Cat Ballou-u i dalježivi.

Cat BSkitnice su znamenitost svakog grada. Živeći na ulici, oni pamte sve važnije događaje u njemu, ako i sami n

svijeta, ali, u većini slučajeva, nikom, pa i njima samima, nije zapravo jasna njihova situacija, nego žive svoj žuvijek, to su plemeniti i dobri ljudi, te po sve

Napisao: Dr Severin D. Rakić


23

Svjetlo Sjećanja

Ballounisu bili akteri u jednom od njih. Iza toga se često krije duboko razočarenje pojedinca tekovinama modernogaživot bez obaveza od danas do sutra. Pored njihova stila života, oni su vrlo interesantni još po nečemu: gotovomu zaslužuju da uđu u legende jednog grada.

Ilustracija: Izeta Štaljo-Rakić

24 Š E H E RBANJA LUKA24

Još od svog nastanka, kao najvećigrad šire regije na mjestu gdje obronci Dinarskihplanina prelaze u ravnu Posavinu-Lijevče polje,Banjaluka postaje logičan trgovački centar ukojem su tadašnji agrarni djelatnici plasiralisvoje proizvode; poljoprivrednici iz Lijevčapolja najviše žitarice, povrće i voće, a stanovnicibrda stoku, mliječne i suhomesnate proizvode.Pretpostavlja se da je još u vrijeme neposrednonakon izgradnje čaršije u Donjem Šeheru (sadazvane - Stara čaršija) i tvrđave Kastel prostor

izmeđuovih aglomeracija i rječice Crkvene, teod Vrbasa do glavne gradske longitidualne sao-braćajnice, služio kao trgovište. Međutim, teksredinom XVIII-og vijeka stočna pijaca se pre-seljava iz Gornjeg Šehera na taj prostor, a cijelilokalitet dobiva naziv Govedarnica. Prvobitnosu na sjevernom prostoru od Crkvene prodavanežitarice i drugi poljoprivredni proizvodi do -voženi zaprežnim kolima, dok se u sredini,između Crkvene i Kastela formirala stočna pi-jaca sa drvenim stubovima i prečkama za pro-daju krupne stoke i drvenim torovima za prodajusitne stoke. Prodaja svinja se, iz tada religioznihrazloga, obavljala van ove pijace - na prostoruBojića hana. Na pijaci su se nalazili i ugos-titeljski objekti (aščinica, ćevapčinica, pro-davnica pečenog mesa, kafana...). Pored trgovinepoljoprivrednim proizvodima i stokom, na pijacisu se prodavali i razni predmeti i alatke za

poljoprivredu, pribori za kućnu upotrebu, igra -čke i slično...

Pazarni dan je bio utorak, kada bičitav prostor oživio raznolikim i živopisnimnošnjama. Pijaca je, naplatom takse/maltarine,bila i značajan izvor prihoda za grad. Godine1873. na neizgrađenom zapadnom dijelu pijace,nedaleko od glavne gradske saobraćajnice, Jus-ufaga Šibić gradi Bezistan sa ukupno tridesetdućana u dva reda, a orijentiranih prema sao-braćajnici između njih koja je bila paralelna satokom Crkvene. Taj Bezistan, sa drvenom kro -vnom konstrukcijom, bio je jedinstven u BiH, akoncepcijski mu je sličan (znatno ranije - u ka-menu građeni) Gazi Husrevbegov bezistan uSarajevu. Dućani su bili građeni najvećim di-jelom od drveta sa uprošćenim oblikom ćefenakaprema natkrivenoj ulici i nisu imali prozore savanjskih strana. Po završetku gradnje dućani su,

BANJA LUKA KROZ PROSTOR I VRIJEME

Banjalučka pijaca

Tekst i foto: Adem Čukur

Banjalučka pijaca na prostoru koji se zvao Govedarnica. Arhivski snimci Šeher Banjaluka


2525

zajedno sa unutrašnjom ulicom, bili natkrivenidvovodnim krovom sa drvenom konstrukcijom ipokrovom od biber crijepa . Osvjetljenje dućanai centralne ulice riješeno je tako, da je dio krovaiznad ulice bio pokriven obostranim podužnimtrakama od stakla. Nešto sjevernije od Bezistanapored Crkvene Jusufaga je sagradio i medresu,kod naroda poznatu pod nazivom ”Šibićevamedresa”. Vremenom se od izlaza iz Bezistanaprema pijaci obostrano, skoro simetrično, gradiniz dućana pri čemu je sam ulaz u Bezistan bionaglašen objektima sa trovodnim krovovima,dok su krovovi ostalih dućana bili dvovodni.

Između dva svjetska rata na sjevernojobali Crkvene, nešto zapadnije ispod zgradegimnazije, sa njene južne strane podiže se zgradatržnice.To je bio izduženi poluukopani prizemniobjekat relativno velike visine sa ravnim pro-hodnim krovom i ogradom, prostorom koji je biosvojevrsni vidikovac prema Staroj čaršiji itvrđavi Kastel sa brdom Šehitlucima u pozadini.Objekat je u cjelosti izveden sa armirano-beton-skom konstrukcijom i predstavlja dobar primjertakvog načina gradnje iz tog perioda. Između,kasnije regulisane, obale Crkvene i zgradetržnice u pravcu istok-zapad izgrađena je i armi-rano-betonska nadstrešnica sa prodajnim mjes-tima / tezgama obostrano. Još u vremenu nakonDrugog svjetskog rata, sve do 1954., pijaca jeegzistirala na tom mjestu da bi potom bila izm-ještena na sjeverni dio grada gdje i danas pos-toji. Svi postojeći objekti oko pijace južno odCrkvene - Bezistan, dućani od Bezistana orijen-tirani prema pijaci i zgrade uz glavnu gradskusaobraćajnicu na njenoj istočnoj strani - su,nažalost, srušeni. Na samoj pijaci ostao je okru -gli prizemni objekat, svojevremeno malta, aposlije prodavnica sjemena/poljoprivredna apo -teka. Uz Titovu ulicu, ispred ulaza u Bezistan,ostao je zidani, u osnovi lučno zaobljen prizemniobjekat/prodavnica obuće ”Bosna”, dok je drugisimetrično oblikovan, u kojem je bila prodavnica„Kristal ”, takođe srušen. Srušeni su i svi dućanisa ćefencima u Milića ulici na njenoj sjevernojstrani, jedini dotad preostali, a građeni po uzoruna izvorne dućane iz vremena nastanka čaršije.Nakon rušenja, sav taj prostor je pretvoren u ze-lenenu površinu, a nešto kasnije asfaltiran je puti parkig prostor ispod tvrđave Kastel. Godine1968. izvršena je adaptacija postojećeg objektatržnice ugradnjom međusprata sa restoranom,prodavnicama i prodajnim mjestima mliječnihproizvoda. Istovremeno sa adaptacijom izvršenaje i dogradnja objekta tržnice na njenom is-točnom dijelu. Novodograđeni objekat je je poveličini bio približan postojećem, a sadržavao jeprizemlje, sa nizom prodavnica različitihsadržaja, u koje se ulazilo direktno sa vanjskogprostora, i sprat u koji je smještena veća samo-posluga ”Slavije” iz Zagreba. Interesantno jenapomenuti da je na pijaci, shodno ranijojdugogodišnjoj tradiciji, još i desetak godinaposlije Drugog svjetskog rata održavan ljetnigodišnji vašar u trajanju od osam dana, jedan odnajvećih i najposjećenijih u BiH, na koji su svojurobu dovozili trgovci iz skoro cijele BiH.

Zidana pijaca, izgrađena između dva svjetska rata. U pozadini je Gimnazija.

Pijaca i Bezistan

Jusufage Šimića Bezistan, izgrađen 1873. godine.


26

Banjaluka je multietnički i multi-konfesionalni grad, u kojem su vla -dali tolerancija i suživot naroda irazličitih kultura. Dešavanja i mrakdevedesetih godina narušili su tajsklad, a veliki broj građana bošnjačkei hrvatske nacionalnosti, zbog svega,napustio je svoj rodni grad. Uništenesu tada sve banjalučke džamije, poru -šeno zdanje samostana na Petrićevcu.

Nekadašnje bogatstvo različitosti,postalo je "razlog" za mržnju. Prednama svima je dug i mukotrpan putda se obnovi povjerenje i povežupokidane veze. Težinu tog puta na-jbolje ilustruju neredi tokom pola-ganja kamena temeljca za obnovuFerhadije, sedmog maja 2001. Ipak,ima ljudi koji vjeruju u pomirenje,obnovu suživota i koji su pioniri u tojborbi.

A, samo upoznavanjem i dijalo-gom različitih kultura koje prožimajui različite religije, gradi se tolerancijameđu bosanskohercegovačkim naro-dima, dok se upoznavanj em sa pri -rodnim ljepotama i ku l tu rnim blagomnaše zemlje produbljuje ljubav ka do -movini.

Krupa na Vrbasu je banjalučko

selo, bolje reći naselje, udaljenosvega 25 kilometara, južno, od centragrada, na putu ka Jajcu, odnosno namjestu gdje Vrbas napušta kanjon iulazi u Krupsko polje. Krupski vo -dopadi su kaskadni slapovi na preli-jepoj rječici Krupi, pritoci Vrbasa.Ovo čudesno izletište, nepoznatomnogim Banjalučanima, otkrio sampočetkom prošlogodišnjeg (2013.)žarkog ljeta. Vodopadi su u donjemdijelu toka Krupe istinski raj za oči.Bistra, ledena voda prosipa se ipjeneći razbija o stijene. U blizini jenekoliko još uvijek aktivnih vode -nica, u kojima se može nabaviti bra -šno ispod kamena gonjenog snagomvode.

Mi smo odlučili da najprije is-tražimo gornji tok Krupe, krenuli smo

KKRRUUPPSSKKIIVODOPADI

Napisao: Dinko OSMANČEVIĆ

PPuutteevviimmaa

lljjeeppoottee ii

ssuužžiivvoottaa


27

stazicom uz rijeku, često je prelazećisa jedne obale na drugu, preko mno-gobrojnih, simpatičnih drvenih mos -tova. Staza, kažu, vodi sve do izvoraKrupe, ali mi smo se zadovoljili netoliko dugom šetnjom kroz šumarke,uživali pored sada već mirne vode ipogledom u bistroj vodi "lovili" ribu.

Po povratku na same slapove, prijedaljeg upoznavanja sa okolinom, od-lučili smo predahnuti i založiti sespremljenom hranom i drugim đako -nijama. Klupa drvenog mosta, naposljednjim kaskadama, ispod kojegje sa hukom tekla voda, poslužilanam je i za odmor i kao sto. Tadaspazih veću grupu izletnika, kretali suse prema nama puteljkom niz obližnjebrdo. Bili su vidno oduševljeni pri -rodom.

"Uživajte, kad znate da uživate",reče nam jedan gospodin iz grupe,nakon što nas pozdravi. Drugi muš -karac je već zagazio u vodu do kol-jena i spas od vrućine tražio u hladnojvodi.

"Ovo je predivno, sva ova pri -roda", bio je komentar jedne gospođe.

Rekli su nam da dolaze iz Zagreba,što me je izuzetno obradovalo. Up-ravo su obišli pravoslavni manastirKrupa na Vrbasu, gdje su i čuli zavodopade. (I sami ćemo se kasnije us-

peti do platoa na kome se nalazi mon-umentalna crkva posvećena Sv. Iliji.Njena gradnja vezana je za 13. stol-jeće, ali zbog burne istorije današnjioblik dobila je vijekovima kasnije,tako da i danas traje njena obnovanakon oštećenja koja je doživjela udva svjetska rata. U blizini se nalazicrkva brvnara iz prve polovine osam-naestog stoljeća.

Na stijeni, nad kanj o nom nalaze sei ostaci sre dnjovjekovne tvrđave,Greben grada, tako da imate pre-

poruku da dođete u Krupu na Vrbasui istražite sve prirodne ljepote i kul-turno nasljeđe.) A naši gosti iz gla -vnog grada Hrvatske u Bosni iHe r cegovini obilazili su bogomolje isvetilišta sve tri religije, a učestvovalisu i na banjalučkoj konferenciji Me -đunarodni samit mira i pomirenja,koja je održana tih dana, početkom10. juna, na prijedlog velikog borcaza pomirenje i toleranciju, velikogčovjeka, banjalučkog biskupa FranjeKomarice.



»Kad su iz Banjaluke divlji istjerali pitome, kad su kon-voji autobusa danonoćno odvozili ljudsko meso u progo -nstvo, svaki putnik ponio je po jednu torbu naj potrebnijihstvari, po jedno veliko razočarenje u pravdu, po jednuneizvjesnost u nesigurnu budućnost, po jednu neizlivenučašu žuči i po jedmnu kesicu suhog lišća.

Veliki svijet progutao je tu šaku ljudi i njihov prtljag,izbrisao ih sa lica zemlje, postali su brojevi…«

U jednom autobusu koji je u svoj nesreći imao tu»sreću« da odveze prognanike na sjever, na područjeizvan svireposti i zla, nalazio se i pisac gornjih, doživl-jenih, rečenica, Banjalučanin Denis Dželić, koji je i tada,

a i u godinama koje su slijedile, tog vremena »u proci-jepu«, svu tragiku, ali i uspravnost, svojih sugrađana up-litao, zgušnjavao u priče i zapise, među korice rukopisa iknjiga. Prvo, »Ptica iz fjordova«, a zatim »Paganskogpoete«, »Astralnih letova«, »Bajki za Unu«, »Katarine ipjesnika«…

Slike stvarnosti i djetinjstva

Iz godine u godinu, iz knjige u knjigu, Dželić je pleo,nizao svoju priču, svoju/našu hroniku o ljudima i sudbi-nama, o zlu i dobru, o usponima i padovima, o svjetlu itami. Pisao je svoju bajku, koja je izvana bila sumorna,mračna, a doživljavana, i gledana iznutra, ipak svijetla.

Već u svome proznom prvencu – knjizi priča i zapisa»Ptice iz fjordova« (2004.) – banjalučki i bosanskoherce-govački literat Denis Dželić umočio je svoje drhtavo, alinesalomljivo, pero u tamnu tintu stradanja i progonstva,izbjeglištva i nesanica, da svoje riječi stavi na živu ranuživota i sudbina desetina hiljada žitelja svoga grada, i po-jedinaca, koji su imali svoja imena i prezimena, svojeadrese, svoje velike i male snove, svoju svakodnevicu isvoj makar skriveni smiješak.

Napisao: Ismet BEKRIĆ


Knjige


Na tom putu je i njegova druga knjiga – poetska proza»Paganski poeta« (»Bosanska riječ«, Tuzla, 2006.), ali sjoš većim poniranjem u dušu pojedinca, često i vlastitu, ukojoj se prelamaju slike surove izbjegličke stvarnosti saslikama djetinjstva i daleke prošlosti, kad je bilo manjepodjela i kad se živjelo u dosluhu sa prirodom. Čovjek –čitaj: pjesnik – rođen je da se divi ljepoti, i da tu ljepotu isam stvara.

Izlazak iz tamnog kruga

I novi Dželićev rukopis, također poetska proza naslovl-jena »Svijet kao predstava«, »traži... suštinu postojanja«.Iako je to literarno, ljudsko, traganje – za Dželića - često»uzaludno«, osuđeno na bezizlaz i trpnju, snaga svakogpojedinca je upravo u tome da se ne predaje, jer njegovi»korijeni nisu zatrti«. Svjestan je toga i Mezej,metaforični lik ove knjige (s kojim se autor poistov-jećuje), koji svoju snagu crpi iz stoljeća rodnog tla, izsvakog stabla, onog iz djetinjstva, i ovog u tuđini, svakeptice, svakog tulipana rasutog po danskim trgovima iravnicama. »U njedrima prirode ležali su svi odgovori«,proganik, otuđenik, pisac, traži ih u granama »svijetlećegdrveta«, u uspravnosti hrasta (»Život je hrast kitnjak!«), uorkanu što dolazi iz sjevernih šuma, u tulipanu, toj zas-paloj ptici plamenih krila, prikovanoj za zemlju sta-bljikom, koja bi htjela da se vine, da poleti, a u »tompokušaju bjekstva tulipan je najljepši«. I ova knjiga jejedan pokušaj izlaska iz tamnog kruga nasilja, primi-tivizma, nerazumijevanja, uskogrudnosti; autor, kao Alisau zemlji čudesa, svijet promatra i iz ogledala, iznutra, iznjegovog odraza, iz njegove žudnje za svjetlošću. A kadje promatrač, autor, uz to još i prognanik, krhko, ranjivobiće bez oslonca (»Svako ima svoj oslonac, svako seoslanja na nešto ili nekoga, samo ga izbjeglica nema.Sam, kao napuštena lađa...«), onda se i sam život doimakao »ladica ispod peći u koju pada lug, i pepeo, sreća jeu njemu u nekoliko tinjajućih žeravica«.

U tamnom krugu vremena, u kojem je čitav svijet

jedna otvorena, teška, nedovršena predstava, Denis Dželiću svojim novim pričama i zapisima (koja još čeka koriceizdanja, ali je većim dijelom objavljena na stranicama»Banjalučkih žubora«) traži prije svega one svjetlijestrane, ona zrnca ljudskosti i jednostavnosti; otkrivajući ihu povezanosti svijeta ljudi i svijeta prirode, u malim pro-plamsajima sreće, u jednom običnom ljudskom »Zdravo!Kako si?«.

Riječ kao bajka

Vratio bi se pisac, ili bilo koji prognanik s kojim sepoistovjećuje, i u neke sretnije slike djetinjstva i životaprije nego što je morao napustiti svoj grad, i svoje drvo nakojega se verao kao dječak, i pod kojim je prvi put ljubio.»Sunce ispruži svijetao ćilim, i on ugazi u sjećanja.« Nađese, kao nekadašnji dječak pod tribinama rukometnog sta-diona, »između dvije betonske ploče svijeta i vremena«.Kroz taj procijep kaplju Dželićeve rečenice, provlače seliterarne i životne slike, »plutaju metafore«. Od »Jutrazimskog djetinjstva«, u kojem ima i porodične idiličnosti,pa do jednog vrućeg ljeta, u kojem u svoju domovinudolazi kao posjetilac, kao »turist«, kao »stranac«, izb-jeglica u prolazu, prošlo je mnogo zima i ljeta u kojimasmo bili i sudionici, ali i kulise, prelilo se dosta vremenau kojem literarna riječ ne želi da bude samo hladni pro-matrač i hroničar, nego prije svega izvor svjetlosti, i sv-jetiljka koja će obasjavati poprište na kojem »kulisesatkane paučinom ponovo ga prekriše«, i on se ponovo»trga, kobelja, pokušava iščupati«.

Dželićeva riječ postaje i bajka, kad autor svojoj unucipriča o gradu svoga rođenja i svoje mladosti (»Bajke zaUnu«, 2010.), dok se u »Astralnim letovima« uzdiže iznadsvakog zla, svakog sivila, svake neljudskosti, da nam,očišćena, prosvijetljena, otvori nove horizonte i odnose.

Ovi svijetleći zapisi iz mračnog kruga, kao i sveDželićeve knjige, priča su o nama, o njemu (autoru), oBosni, o vječitoj borbi Dobra protiv zla, Ljepote protivprimitivizma.

SVIJETLEĆI ZAPISI IZ MRAČNOG KRUGA

Banjalučka viđenja i snoviđenja u proznim knjigama Denisa Dželića

Nove knjige


Čovjek nije grad u kome živi, on je grad u kom se rodi.Grad nisu ljudi koji u njemu žive nego oni koji ga u sebinose.Pričvršćeni hrđavim alkama za rodnu stijenu kao Prome-tej prognanici nemaju mnogo putova pred sobom. Kad imotmu grad i otjeraju ih, kad postanu nomadi - lutalice ibeskućnici tad se pred njima otvaraju vrata svijeta. Postaju kozmopoliti, što im daje mogućnost izbora. Pa ipak i pored ljepote drugih gradova on uvijek traži svojizgubljeni grad, svoju Atlantidu. Vrtio se, koprcao i napokon uspio istrgnuti iz paukovemreže i sav sretan poletio Bosnom od grada do grada.Prvo njegova Banjaluka.Čekala ga njegova svilena duša u Banjaluci, godinamačekala i tugovala. Čim je kročio nogom na sveto bogu-milsko tlo vinula se u vidu vodene magle i spojila sa ti-jelom. Prhnuo je jedan pjenušavi talas Vrbasa i kaogalebić pojurio ka njemu.Napokon je ponovo čitav, cijeli. Vratio se bludni sin majci da mu vida rane. Sunce ispružisvijetao ćilim i on ugazi u sjećanja. Banjaluka je groblje slonova. Sretao je muhađire iz ci-jelog svijeta. Dino je doveo psa Medija iz Amerike. Legaoje pod njegove noge i odmah su uspostavili prijateljstvo.Osjetio je kako mu liže krvavu ranu na potkoljenici kojuje zadobio na poslu dan prije polaska na odmor. -Pusti ga! Rana će brzo zacijeliti! - kaže prijatelj.Od Vrbasa dopire svježina vode koja godi u ovom vrelomljetnem danu. Osjeća se prijatno. Osjeća se zdravo. Pas mu zacjeljuje ranu na nozi, Vrbas mu liže dušu i onsam na trenutak je sretan. -Ne plašite se brzaka i velikih valova, tìha je opasna -govorio je Ibro dok su se spuštali Vrbasom iz Karanovca.Zelena guja nosila ih je na svojim leđima.Gumeni čamac zavrtio je veliki vir. Nevidljiva snaga vučeza noge, povlači, želi da utopi. Osjeća se moć i snaga vo-denoga vira. -Ovdje se već troje utopilo! Umirimo se i prepustimo voljivode - kaže mu prijatelj.Vir zahvati čamac i odvuče u tìhu gdje je najopasniji.Polako ga okreće, vrti. Vodene vile Vrbasa svojim hlad-nim prstima traže po nogama ožiljke od sedre kojim je

obilježila svakog Banjalučanina. Vrbas voli svoju djecu,zaljulja čamac, još jednom zavrti i pusti niz struju. Brzakih ponese i uploviše u sigurnije vode. -Kako je lijepo biti voljen od jedne rijeke.Materijalni uspjeh, dobra kola, kuća, vikendica na moru,to je cijena jednog čovjeka. Iz razgovora s drugima iz di-jaspore shvatio je da je samo on gubitnik. Poslije velikogpada svi su se digli sem njega. Gušio se u kalu i blatu ma-terijalne pasivnosti i nezainteresiranosti. Opasno je biti pjesnik, danas nitko ne čita. Zalutao je uovo vrijeme. Po nekim novim paradigmama i vrijednos-tima cijena jednog čovjeka njegova kova; sanjara i ro-mantika, jako je niska. Ovakve ostavljaju po strani.Danas nitko ne voli pjesnike. On je idiot, poeta.Zbog toga se odrekao ljudi i družio sa prirodom. Nakon duge šetnje noge ga same odvedoše do cilja.Ušao je u zgradu gdje je nekada stanovao. Hladan hodnikhaustora progutao je nesigurne korake. Pognute glavepozvonio je komšinici na vrata. Nije imao snage pogle-dati u svoja vrata, stidio se, krivo mu je jer ih je iznevje-rio. Kad se vraćao od komšinice opet isto stanje. Prolazio jeispod njegovih prozora, ponovo isto stanje mučnine. Kadje odmakao nije imao snage da se osvrne, samo je grabionaprijed, naprijed u bespuće mòre s kojom će večerasleći iza nekih drugih, tuđih vrata. Tražio je grad koji nosi u uspomenama. Nema ga, nestajepod najezdom ruralne i urbane sredine, sve je novo. Tekponegdje se pojavi skrhana, klonula kućica prislonjena uzmoderna zdanja. Izdiše polako u smiraju novog milenija,pati i stenje za dušama koje je štitila. Povila se kičmagrede, popucali crepovi. Osvajaju je lijane i bršljani,orobljavaju, gutaju kao piton.-Što manje uspomena, duži život!- kaže prijatelj. Vidio je samo ono što je želio vidjeti, čuo što je želio čuti.Šetao je gradom noseći svoju voljenu u mislima u traženjusjenki uspomena.I našao je.Ipak je ostalo nešto netaknuto. Stablo kestena pod kojimju je prvi put poljubio. -Hajde da se opet ljubimo, u inat svemu, u inat prolaznomvremenu, ratovima, mržnjama. Sve je prolazno semljubavi.

(Iz rukopisa „Svijet kao predstava“)

Čovjek je grad u kojem se rodi

Denis DŽELIĆ


Bara 5 km från flyggplatsen Rijeka

Vi har öppet hela året

Privat strand, Restaruang och Pizzeria tillhörande själva pensionat

Mer informatio på


Banjaluka je godinama bila sportsko i šahovskosredište Bosne i Hercegovine.Trebalo bi vremena iprostora da se piše o rezultatima,da se istaknurukometaši, bokseri, fudbaleri, šahisti, biciklisti. Pritome se ne smiju zaboraviti oni nevidljivi pregaocikoji su stajali iza osvojenih titula i rekorda. Ovo jepriča o čovjeku koji nije štedio sebe, svoje vrijeme,

trud i znanje za banjalučki šah.Profesor Ahmet Ćejvan, Banjalučanin, šah je

počeo igrati kao dječak, i ostao mu vjeran do krajaživota. Anegdota kazuje kako je, kao dijete, na plažiuvijek hladnog Vrbasa redovno nosio šahovskutablu. A otac, zabrinut za njegovo zdravlje, pri po-lasku bi savjetovao: “Igraj šah da se ne prehladiš.“

TIHI PROFESORSjećanje na šahistu i dobrog čovjeka

Ahmeta ĆejvanaPiše: Edhem Edo Čizmić

Sjećanje


Cijelog života igrao je šah, prvobitno takmičarski akasnije rekreativni. Ono što je najviše dao svakakoje organizovanje ove čudesne igre u Banjaluci,Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji. Godinama, izasvega što se dešavalo u Banjaluci na magična 64polja stoji Ahmet. Na čelu je šahovskog kluba „Ni-kica Pavlić“, prvoligaša koji sa dva velemajstora, En-verom Bukićem i Milanom Vukićem, i drugimnosiocima zvanja postiže brojne rezultate. A „Ban-jalučki međunarodni šahovski turnir“ našao se na sv-jetskom šahovskom kalendaru. Na ovom turniruučestvuju: Maja Čiburdadze (trostruka svjetskaprvakinja), zatim velemajstori i svjetski prvaci: Kar-pov, Fišer, Petrosjan, Korčnoj, Botvinik,Talj, Petros-jan, Spaski i dr, te Svetozar Gligorić i ostali

jugoslovenski velemajstori. Na svjetskoj šahovskoj karti Banjaluka se nalazila

na visokoj poziciji. Gari Kasparov je kao dječak inova šahovska zvijezda, nastupajući prvi put izvanSovjetskog Saveza, osvojio banjalučki turnir ikrenuo nezadrživo na svjetski tron.Velikani svjetskogšaha su više puta izjavljivali da je „Banjalučki među-narodni šahovski turnir“ jedan od najbolje organizo-vanih na svijetu i rado su dolazili u naš grad. Iza takolaskavih ocjena stajao je Ahmet sa saradnicima. Pritome je ostao skroman, tih, nenametljiv, ne uzimajućinimalo publiciteta za sebe. Slavu je uvijek prepuš-tao drugima.

Tihi profesor, Ahmet Ćejvan, bio je predavač i di-rektor banjalučke Gimnazije i direktor MuzejaBosanske Krajine. Etičku stranu njegova života irada možda najbolje oslikava to što je u poratnim go-dinama u svojoj kući u Banjaluci organizovao i vodiootvorenu narodnu kuhinju pomažući gladne iponižene. Takav je bio Ahmet, teško da bi našlipremca po ljudskosti i dobročinstvu.

U odnosu na Ahmetovo vrijeme, uspon i razvojbanjalučkog šaha, današnji banjalučki šah je naniskim granama, bez dovoljno podrške, nema nirezultata. Ahmet je skrajnut i izvan šahovske orga-nizacije.

Patio je zbog toga i povlačio se u sebe. Ni sebi nidrugime nije mogao objasniti žašto je to tako.Sve štoje godinama činio palo je u zaborav. Mnogi šahisti iljubitelji šaha, ipak, rado i sa poštovanjem ga sesjećaju. U julu 2007.godine šok i nevjerica, Ahmetpoginuo u saobraćajnoj nesreći! Veliko i plemenitosrce je stalo.

Mi, njegovi prijatelji i poštovaoci,odlučismo dasačuvamo uspomenu na prijatelja, dobrog i dragogčovjeka.

Tako nasta ideja da se u Banjaluci osnuje ša-hovski klub „Ahmet Ćejvan“. Zajednica udruženjagrađana Banje Luka je zadužila inicijativni odbor usastavu: Emina Karabegović, Zdravko Malbašić iEdo Čizmić da izvrši potrebne pripreme. Osnivačkaskupština je održana 12. juna 2009. godine. Za pred-sjednika kluba izabrana je Emina Karabegović.Svake godine početkom jula, u okviru programa„Vezeni most“ organizuje se memorijalni šahovskiturnir „Ahmet Ćejvan“.

Svi koji nešto znače u današnjem banjalučkomšahu, uključujući velemajstora Milana Vukića, okupese da profesoru odaju počast, a članovi kluba pos-jete njegov mezar, polože cvijeće i evocirajusjećanja. Šahovski klub „Ahmet Ćejvan“ je uključenu banjalučku šahovsku porodicu sa usmjerenjem naširenje prijateljstva i druženja, a tek onda na tak-mičarske rezultate.

Baš onako kako bi Ahmet želio.


Na desnoj obali Dunava odmara se odavno, svojim glavnimdijelom, grad Beč, tu na rubu Bečke zavale u blizini slavensko– germansko – mađarske etničke tromeđe. Odiše patinom isvojom ljepotom, raspoređenom u 23 gradska kotara, mamisvakoga ko svrati u ovaj evropski biser. Gradske bedeme,porušene davne 1858. godine, zamijenio je široki kružni bule-var Ring sa gradskom vjećnicom, parlamentom, sveučilištemi drugim baroknim zdanjima i monumentalnim građevinama,poput katedrale Svetog Stjepana.Tu je i nezaobilazni Schön-brunn sa baroknom palačom i parkom te najstarijim zoološkimvrtom na svijetu. U tom su dvorcu, inače glavnoj turističkojatrakciji Austrije, živjele mnoge slavne ličnosti, poput cariceMarije Terezije, cara Franje Josipa i njegove supruge Eliza-bete. Mnogo je toga vezano za ovaj grad, koji je oduvijek bioprivlačan mnogima, od rimskog cara Augusta, preko barbara,

Madžara, Babenbergovaca, Habzburgovaca, Turaka i caraSulejmana, pa do Napoleona i Hitlera. Uistinu, teško je ostatiravnodušan prema svim ljepotama ovog uzbudljivog grada kojiistodobno mnogo daje ali i mnogo traži od onih koji žele dabudu dio te čarolije.

U životnom vrtlogu te metropole našli su se 1992. godine,kao prognanici, i naši sunarodnjaci, bračni par Vahdeta rođ.Mujezinović i Dragan Tur, sa tada dvogodišnjim sinom Dinom.Vahdeta, nakon završenih studija medicine u rodnoj Banjalucii sa nekoliko godina radnog staža, tada kao doseljenik bivaprinuđena da počne sve ispočetka. Ambiciozna, uporna majkamaloga Dine hvata se u koštac sa velikim izazovima. Iako živeu predgrađu Beča, u mjestu Wolkersdorfu, sve se aktivnostiodvijaju na Sveučilistu u Beču. Svoju diplomu uspijeva veri-fikovati 1996. i već 1997. počinje raditi kao ljekar u Opštojbolnici. Uporedo sa poslom Vahdeta marljivo radi i na speci-jalizaciji, koja traje četiri godine, tako da 2006. ova skromnažena stiče zavidno zvanje pedijatra specijaliste, a već 2009. ot-vara i svoju privatnu ordinaciju, gdje obavlja sistematske pre-glede djece. I Vada, kako je prijatelji od milja zovu, ne bi bilaVada, da svoj posao ne kombinuje i sa drugim, u Opštinskojzdravstvenoj službi, gdje je također izuzetno cijenjen stručnjaki omiljen radni kolega. Na pitanje šta je to toliko motiviše uposlu i životu , uopšte, ona, uz osmijeh skromno i kratko odgo-vara:” Ljubav prema ljudima i poslu”. Ja bih dodao još: pose-

BANJALUČANI U BEČU

JEDNA PORODICA, ZA UZOR

Tekst i foto: Nedžad Talović

ban duh kojim zrači, i porodična tradicija u medicini, vodiljesu njenog životnog puta. Njene ljudske vrline, izraziteljekarske sposobnosti, ali ujedno i njena blagost i jednostavnostčine je izuzetnom, za sve koji je poznaju bilo kao prijatelja iliposlovnu ženu.

I njen suprug, Dragan Tur, Banjalučanin, pokazao je, ipokazuje i dalje, sve odlike velikog životnog borca. Počevšikao fiziotarapeut u Fojnici, te kao zdravstveni maser kod speci-jaliste fizikalne medicine u Beču, uporno uči jezik i radi, te i onpokušava da verifikuje svoje studije sa Medicinskog fakultetau Banjoj Luci. To mu uspijeva 1998., ali nastavlja studij uBeču te 2003. stiče zvanje stomatologa. Četiri godine kasnijeotvara svoju vlastitu ordinaciju, vrata uz vrata sa svojomVadom u Wolkersdorfu, gdje kupuju i kuću. Svo svoje slo-bodno vrijeme Dragan provodi u uređivanju kuće i prekrasnogdvorišta, u čemu mu nesebično pomaže i sin Dino koji inačeživi u vlastitom stanu u samom centru Beča. Biti kod roditeljačini mu se uvijek prijatnim, uz smiješak kazuje ovaj skromnisada već dvadesetčetverogodišnji student stomatologije, jedanod najboljih na fakultetu. Svoje studije sigurno privodi kraju,a sve je ispite položio ”iz prve” i to vrlo visokim ocjenama.Ovaj vrijedni mladić već duže vrijeme svoju praksu obavlja uočevoj ordinaciji, i to je ono što je najbolje, s obzirom da Dra-gan mnogo pažnje i truda polaže na kvalitetan rad, što mu jeprioritet, kako i sam kaže. Svoj profesionalni odnos prema kli-jentima Dragan brižljivo gradi sve ove godine i to mu jeomogućilo da iznajmi ordinaciju i u Beču, tako da svoju dje-latnost uspješno obavlja na dva mjesta, uz Dininu asistenciju.

Sve u svemu, jedna veoma uspješna, marljiva i uzornaporodica koja plijeni svojom skromnošću, ali ujedno i zadi-vljuje svojim uspjesima na gotovu svakom planu. Naravno da

ni sam Beč i okolina ne bi bio tako lijepi i čarobni, da nije ovihdragih ljudi, koji svojim radom djecu čine zdravima a ljudimadaruju lijepe osimjehe…, na radost svih koji ih poznaju.

Beč, avgusta 2014.

Pripremila: Dragana Pranjć

In memoriam


Na vijest o smrti književnika, publi-ciste, profesora i društvenog pregaocaŠevke Kadrića, koji je ostavio duboktrag i na stranicama našeg lista

Vijest o iznenadnoj smrti pisca ipubliciste Ševke Kadrića, našeg pri-jatelja i saradnika, zapljusnula nas jebeskrajnom tugom. Sklopio je oči usvome Helsinborgu, u Švedskoj, mis-leći, možda, malo ranije i na svojuFoču, svoje Sarajevo, svoju Bosnu iHercegovinu. Na stolu su ostaleotvorene knjige, i rečenice novihrukopisa koji su čekali nove korice, saslikama i fotografijama bosansko-hercegovačkih motiva, i švedskogjezera na koje je često dolazio, tražećiodsjaje istoga sunca u vodi koja ga jepodsjećala i na Boračko jezero, ilislapove Drine, Neretve, Une…

»Imala sam čast da ga zovem pri-jateljem«, zapisala je na internetskimstranicama Senada Softić Telalović, izdaleke Australije. Nizale su se iskrenei tužne riječi mnogobrojnih Ševkinihprijatelja, pisaca, novinara, stvaralaca,društvenih radnika, običnih ljudi. I svisu imali tu čast, da su se s njimdružili, prijateljovali. I mi, u magaz-inu »Šeher Banjaluka«, i članoviredakcije, i saradnici, i čitaoci, ra-dosni smo u svoj žalosti, da smo biliŠevkini prijatelji. On je dolazio i nanaše godišnje susrete, na kulturnevečeri, promovisao je svoje, i naše,knjige, pisao o banjalučkim autorima,i pregaocima, kao o neraskidivom di-jelu jedinstvene duhovne snage, koja

je dostojno predstavljala svoju zemlju iu novim sredinama, državama, utkiva-jući se istovremeno i u njihove najboljedomete.

Ševko Kadrić je ispisivao svoje kn-j ige, ali pisao i o drugim knjigama, zna-jući da samo tako može doprinijetistvaranju novih impulsa u širenjuznanja i saznanja, i tako u ukupnimodnosima. Jer, kao što je jednom rekao,

»problem čovjeka i čovječanstva nisufundamentalizmi nego neznanje«. Pro -blem bosanski, zajednički, zove se »kn-j iga, čitanje i nečitanje«.

»Mi našim znanjem o sebi otkri-vamo zlato u sebi samima«, na glašavaoje, i iz knjige u knjigu, iz promocije upromociju, od sajma do sajma knjiga,od teksta do teksta u brojnim novinamai časopisima u kojima je sarađivao, širiotu svijest da je, zapravo, više bogatonaj čovjek koji se obrazuje, oplemenj -uje, i širi vidike svoga saznanja i svo-jih saznanja.

Ševko Kadrić je rođen u Foči prije59 godina, a školovao se u Sarajevu,Zagrebu i Beogradu, da bi kao profesorradio u Sarajevu. U Švedskoj je jošagilnije nastavio svoj književni i obra-zovni rad, objavljujući i knjige međukojima su: »Bogumili kao inspi racija«,»Posljednji bosanski bogumil«, »Bošn-j aštvo na vjetrometini«, »Zalju bljen usunce«, »Luter i Orlović« i dr. Prevodioje sa švedskog jezika, te imao i svoju iz-davačku kuću »Hamlet-forlag«, u kojojje objavljivao i djela drugih autora.

U želji da pomogne BiH-u i usvakodnevnim društveno - politički mzbi vanjima, prihvatio je i poziv Strankedijaspore BiH, koja je, povodom smrtisvoga aktiviste, između ostalog na pi -sala: »Bosna je izgubila velikog borca iintelektualca, a mi velikog čovjeka, hu-manistu i člana naše stranke… Zalju -bljen u prirodu, bio je čovjek koji nasje nadahnjivao svojim idejama i dje-lima.«

ZLATO U NAMA SAMIMA

Kantonalna bolnica ”Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaćubogatija je za medicinku opremu i lijekove koju sujoj, kao svoju donaciju, poslala bosanskohercegov-ačkih udruženja iz Švedske. BiH udruženje ”AktivitetCentar Halmstad”, BiH udruženje ”Sedef” Halmstad,Stranka dijaspore BiH sa sjedištem u Geteborgu i Is-lamske zajednice Bošnjaka u Geteborgu zajed-ničkim trudom i zalaganjem organizovali suci je lokupnu akciju pošiljke medicinske opreme i li-jekova za ovu zdravstvenu ustanovu koja još trpiposljedice požara.

Sama akcija potekla je zahvaljujući Šemsi Ima -mović Barikčić, koja je bila zaposlena u Rehabilita-cionom centru Spenshult, i njenom mužu ŠefikuBarikčiću, koji su u kontaktu sa Mujom Metajom,predsjednikom BiH udruženja ”Aktivitet Centar” izHalmstada, obavili razgovor o mogućnosti da se ve-liki dio medicinske opreme i lijekova iz ovog centrapošalje u humanitarne svrhe za BiH. Ovaj centar sezatvarao, i bila je to lijepa prilika da ispražnjavanjenjegovih prostorija iskoristi i u humanitarne svrhe.Nakon razgovora, u tome se i uspjelo - cjelokupnamedicinska oprema i lijekovi, na inicijativu MujeMetaja, namijenjeni su Kantonalnoj bolnici ”Dr. IrfanLjubijankić” u Bihaću.

Oprema i lijekovi, dobijeni iz rehabilitacionog cen-tra Spenshult, transportovani su u pet manjihkamiona u Geteborg, gdje su smješteni u prostorijeIslamske zajednice Bošnjaka. Izvršen je i popisnavedene medicinske opreme i lijekova. Odgov-ornost preuzimanja i skladištenja ove vrijedne do -nacije preuzeo je Alvid Talundžić, predstavnikIslamske zajednice Bošnjaka u Geteborgu.

Uz suglasnost sa ostalim organizacijama,predsjednik Stranke dijaspore Edin Osmančević ipredstavnik Islamske zajednice Bošnjaka u Gete-borgu Alvid Talundžić stupaju zatim u kontat sarukovodstvom Kantonalne bolnice ”Dr. Irfan Ljubi-jankić” u Bihaću i sa ostalim nadležnim za real-izaciju ovog projekta. Šleperom iz Geteborga 30.Septembra, u pratnji Muje Metaja i Alvida Talu -

ndžića, cjelokupna donacija stiže na odredište. U Bi-haću ih dočekuje delegacija sa predsjednikom Kan-tonalnog odbora Stranke dijaspore BiH MehomRekićem, predsjednikom Općinskog odbora SD BiHErvinom Bukićem, aktivistima SD BiH i direktoromKantonalne bolnice dr. Hajrudinom Havićem. Medi-cinska oprema i lijekovi sadrži: stotine kutija raznih li-jekova, hranu za bebe, 25 modernih bolničkihkreveta sa kompletnom opremom i bolesničkim stoli-cama, više od 30 invalidskih kolica, pomagala zakretanje, 100 strunjača i aparata za vježbanje,masažni dušeke, masažne stolove, sprave za reha-bilitaciju, 100 štaka, 100 štapova za hodanje, peleneza stare osobe i za bebe, i dr. Vrijednost cijelokupnedonacije je premašuje 200.000 konvertabilnihmaraka.

Ovom prilikom treba istaći da su veliki doprinoscjelokupnoj akciji dali Šemsa i Šefik Baručić, te ak-tivisti i članovi BIH udruženja ”Aktivitet Centar” izHalmstada, BiH udruženje Sedef iz Halmstada,Stranka dijaspore BiH Geteborg i Islamska zajed-nica Bošnjaka Geteborg. U ime gore ovih organi-zacija želim da se zahvalim svima onima koji su nabilo koji način dali svoj doprinos ne žaleći vrijeme isredstva koja su uložili u ovu izuzetno vrijednu hu-manitarnu akciju.

HUMANOST NA DJELU

VRIJEDNA DONACIJAMedicinska oprema i lijekovi za bolnicu

”Dr. Irfan Ljubijankić” u Bihaću

Tekst i foto: Mujo Metaj

Pismo Marjana Hajnala

40

Efraime Zuroff!Mislio sam da smo kolege na istom humanističkom zadatku, ali nakon

tvoje izjave da u Bosni nije bilo genocida, zbog suda povijesti i u ime žr-tava ne samo u Bosni već i u ime Simona Wiesenthala kao utemeljitelja in-stitucije kojom predsjedavaš, moram do daljnjeg suspendovati našukolegijalnost.

I sam znaš da je potreban višemilenijumski proces razvitka civilizacijeda se sagradi jedan grad. A da se sve pretvori u prah dovoljno je nekolikosekundi prirodne ili atomske kataklizme. Na prirodne geoseizmičke pro-cese je nemoguće uticati, ali kataklizme izazvane zloupotrijebljenomvoljom ljudi moguće je spriječiti, a brigu da se ne dogodi najgore, na sebesu preuzeli humanisti. Kada smo se susreli 1994. u Jerusalimu i kada si ustilu svih Amero-Židova s kipa na glavi nadmeno i cinično odbio mojusuradnju na kolegijalnoj osnovi mislio sam da je to posljedica i mog udesa.Umjesto da nastavim akademsku karijeru pao sam u nemilost ljudi kao štosi ti. Danas vidim da slučajnost zaista ne postoji. Nakon što je PredsjednikIzraela Shimon Peres u dva navrata ugostio šefa fantomske para-republikesrpske Milorada Dodika, sada se ti pojavljuješ, ali ne i neočekivano inepredviđeno, kao jedan od nastavljača doktrine razbijanja zemlje u kojojsam rođen. Da te podsjetim: primio si me na razgovor u svom uredu, ali siarogantno odbio da prihvatiš moju suradnju u pogledu istraživanja idokazivanja genocida u Bosni. Time je zapečaćen nastavak mog stradanjajer ja i sebe smatram žrtvom genocida, i to uzastopnog, višegeneracijskog,a ti si propustio da surađujući sa mnom stekneš imunitet koji bi sačuvaougled institucije koju predstavljaš i sačuvao bi vlastiti kredibilitet. To sezove cijena arogantne amero-židovske nadmenosti.

Sada ti ne nudim opet naivno i prostodušno svoju profesionalnu surad-nju, sada ti dajem savjet. I dalje sam ti spreman ljudski pomoći, ne tolikoradi tebe, koliko zbog pravde i radi nevinih žrtava svih genocida. Iako, -dobro upoznavši mentalitet naturaliziranog Amero-Izraelca koji prvo gledada li mu posjetilac dolazi sa kakvom aktovkom i pomno mu odmjeri dže-pove, kao što si ti odmjerio mene i lakonski me otpratio do vrata uvidjevšida ti ne donosim ništa materijalno, – ipak, još gajim nadu svojstvenu svimistinskim humanistima, da će iz tebe progovoriti čovjek i da ćeš povućisvoju izjavu i izviniti se žrtvama genocida počinjenog u Bosni. Da si bioemocionalno-inteligentan, kolegijalno predusretljiv i humano uviđavan1994. shvatio bi da pred tobom nije stajao neugledni izbjeglica koji tražičasno uhljebljenje da bi prehranio svoju napaćenu porodicu, već naučnikkoji je svoj život i rad posvetio humanosti, sa svježom diplomom magis-tra i preporukama nekoliko eminentnih stručnjaka s međunarodnom rep-utacijom (dvojica izraelskih) i koji, ako ti već nije donio malo brdo para,nudio je čitavo bogatstvo koje si prezrivo odbacio, a koje te je moglo saču-vati da ne padneš u provaliju iz koje i ako se izvučeš nećeš više moći bititoliko nadmen.

Istinskom naučniku potreban je cijeli život da izgradi svoju reputaciju,a ti si sa pet riječi: „U Bosni nije bilo genocida“, uzrokovao moralnu katak-lizmu koja te kao ružnu ruinu ruši u nepovrat. Može to učiniti EfraimZuroff svome imenu, ali nema pravo to da učini Simonu Wiesenthalu,nema pravo neko ko se bori na planu otkrivanja i sankcioniranja ideologai egzekutora genocida počinjenog nad bosanskim Muslimanima i svim os-talim žrtvama genocida. Šepureći se po Srbiji izjavljuješ kako ćeš loviti

preostale zlikovce iz onog rata? Za koga je ta priča? Prosipaš maglu dazamagliš put do sadašnjih zlikovaca autora i realizatora posljednjeg strav-ičnog rata: Dobrice Ćosića, Filareta, Kačavende, Amfilohija, koji bi u tvo-joj Americi već davno bili osuđeni na po 750 godina robije, svaki.

Ako Efraim Zuroff ne zna, ili je, podrazumijeva se, pod dobroplaćenim uticajem doktrine Novog Svjetskog Poretka „zaboravio“ defini-ciju genocida, da ga podsjetimo:Prema definiciji genocida registriranoj u„Konvenciji o sprečavanju i sankcioniranju genocida iz 1948. godine“,pod tom anticivilizacijskom pojavom podrazumijeva se svako nasilno sis-tematsko djelovanje protiv određene ljudske populacije, s namjerom da senjeni pripadnici ubiju, prognaju, dislociraju, njihova pokretna i nepokretnaimovina otme ili prepusti drugom nezakonitom vlasniku. U tu definicijuspadaju teror i lišavanje slobode, mučenje zarobljenika, zlostavljanje izloupotreba slabih i nezaštićenih osoba.

U OSCE je parafiran Opći okvirni sporazum za mir u Bosni Herce-govini, započet u Daytonu 21. novembra 1995, a potpisan u Parizu 14. de-cembra 1995. poznat kao Aneks 7 – Sporazum o izbjeglicama i raseljenimlicima. Dogovor su potpisale i njim se obavezale Republika Bosna i Herce-govina, Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska. Ako sepažljivo pročitaju svih osamnaest članova Aneksa i uporede sa stvarnomsituacijom u Bosni, lako je ustanoviti da je provedeno samo nekolikoodredbi, a opća situacija u mnogim regijama je čak i gora nego što je bilau vrijeme potpisivanja Sporazuma o miru. Tvrditi da u Bosni nije bilogenocida znači nesumnjivo doprinijeti jačanju i reviziji genocidne ide-ologije i prakse, i, što je najgore, amnestirajući prethodni, unaprijed seafirmira svaki mogući novi genocid.

Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY, Haški tribunal)u desetak slučajeva je presudio da je nad građanima BiH izvršen GENO-CID. Niko nema protivargumente kojima bi oborio dokaze da je pripremarazbijanja suverene članice UN vršena dugotrajno i planski i da je agresijaparavojnih jedinica i regularnih novouspostavljenih vojnih formacija VJ iHVO i predstavljala samo završni čin hegemonističkih aspiracija Srbije,Crne Gore i Hrvatske.

Efraime Zuroff, nije toliko intrigantno pitanje ko stoji iza tvoje bijedneizjave i čijim interesima služiš, koliko je ono iritantno sa stanovišta općegpogleda na teror, aparthejd, negaciju genocida koji se provodi i u Izraelu.Pogledaj i pročitaj samo par odredbi Opće deklaracije o ljudskim pravima,usvojene i proglašene na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 10. decem-bra 1948. godine (rezolucija br. 217 /III/):

Ne smije se praviti nikakva razlika zbog političkog, pravnog ili među-narodnog statusa zemlje ili područja kojemu neka osoba pripada, bilo daje to područje neovisno, pod starateljstvom, nesamoupravno, ili mu je naneki drugi način ograničen suverenitet; Svako ima pravo na život, slobodui osobnu sigurnost; Niko ne smije biti podvrgnut mučenju ili okrutnom,nečovječnom ili ponižavajućem postupku ili kazni; Svi su pred zakonomjednaki i svi imaju pravo na jednaku pravnu zaštitu, bez ikakve diskrimi-nacije. Svi imaju pravo na jednaku zaštitu od bilo kojeg oblika diskrimi-nacije kojim se krši ova Deklaracija, kao i od svakog podsticanja na takvudiskriminaciju; Svako ima pravo na djelotvornu odštetu putem nadležnihdomaćih sudova zbog djela kojima su povrijeđena njegova temeljna pravazajamčena ustavom ili zakonom; Niko ne smije biti podvrgnut samo-voljnom hapšenju, zatvoru ili izgonu; Svako ima pravo na državljanstvo.Niko ne smije biti samovoljno lišen svoga državljanstva niti mu se smijeodreći pravo na promjenu državljanstva; Niko ne smije biti samovoljnolišen svoje imovine; Svako ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere.

Ako si bar djelimično upućen u tragični tok ratnih događanja u Bosnii uporediš li Deklaraciju o pravima čovjeka sa činjenicom da je Međunar-odni sud pravde proglasio Srbiju odgovornom za kršenje Konvencije osprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, implicite bi trebao, nesuđenimoj kolega Zuroff, znati da time nije ukinuta kategorija GENOCID. Ili ti

Predsjednik Centra humanističkog projektovanja slobodnog društva Tel-AvivSLOM PORETKA HUMANOSTI I PRAVDE

- ANTINACIST EFRAIM ZUROFF NEGIRA GENOCID U BOSNI -

Marijan HAJNAL

41

Pismo Marjana Hajnala

ne smatraš bitnim što se kao reakcija na tvoje negiranje genocida u Bosnijavljaju ogorčeni Muslimani koji u svojim nekorektnim komentarima ne-giraju Holokaust?

Tu lavinu si ti izazvao. A i da ne postoje nikakve deklaracije, spo-razumi, aneksi, pogledaj primjer majke Bošnjakinje, Have Tatarević iz Pri-jedora koja je ostala u jednom danu bez šest sinova i muža. To nijegenocid? Kao izgovor ti pronalaziš konstataciju da je genocid planskouništenje kompletnog naroda. Pa, onda shvati, ako imaš mentalni kapacitetkoji sebi umišljaš da ga imaš, Bosna je bila meta planiranog totalnog geno-cida, jer su u njoj ciljano uništavani nacionalni Bosanci, samom činjenicomda su Milošević i Tuđman naumili podijeliti Bosnu po uzoru na krstaškuVeliku šizmu iz 1054. A Bosance čine muslimani i Muslimani/Bošnjaci,Romi, jevreji i Jevreji, pravoslavci, katolici i Ostali, ateisti, bahajisti, bap-tisti, vaišnave, agnostici, proleteri, komunisti, seljaci, Yu-Nostalgičari,Neopredijeljeni, Nesvrstani, Slobodni Ljudi… Međutim, posebna meta subili bosanski Muslimani/Bošnjaci, i to po deseti put, u desetom genocidu.Ako nisi u potpunosti podlegao hiper-akceleratorskom uticaju opasnostipanislamizma prenaduvane od strane plaćenih i angažiranih ponarudžbama vatikanskih i moskovskih islamofobista, obrati se kompe-tentnim ustanovama i povjesničarima-istraživačima u Bosni i provjeri.Nadam se da pri tome nećeš dopustiti da se zanemari genocid počinjenprema Bogumilima.

Vidiš, Zuroff, u šta si se upetljao? Ali, poznato je da je tvoj stav rezul-tat složene pozadine sinhronizovanog djelovanja crkve i ekstremnihcionista protiv islamskog svijeta. U tu igru založio je svoj ugled i pred-sjednik Izraela, jezuitski miljenik, Shimon Peres.

Ne bih se čudio da si na platnoj listi u istom krugu zavjere protiv su-verene države Republike Bosne i Hercegovine. Zašto vam je toliko bitno,posebno vama amero-cionistima, tvrditi da u Bosni nije bilo genocida?Jasno je zašto: da se pod istu opužbu ne bi mogli dovesti vinovnici geno-cida nad Japancima, Jermenima, Kurdima, Vjetnamcima, Čileancima, Af-ganistancima, Iračanima, Čečenima, Tutsima, Sudancima, Palestincima…Govoriti o samo jednoj zemlji moglo bi ličiti na slučaj, ali u pitanju je to-liko zemalja…

Ovo što si izjavio kao negaciju genocida dio je prave slike stanja svi-jesti pripadnika onih mračnih krugova koji su i donosili nesreću na pros-tore Bosne tokom povijesti. Nije to slučaj niti plod verbalne neopreznostiusamljenog pojedinca, već naprotiv, odraz drskog objelodanjivanja sm-jernica bivše i buduće strategije dodvoravanja balkanskim nosiocima de-strukcije koji su im potrebni za ostvarenje njihovih anticivilizacijskihciljeva.Ono što me jako žalosti i zabrinjava je izostanak reakcije iz Jevre-jske općine u Sarajevu. Već odavno sam razočaran u njih.

Usput, moram ti skrenuti pažnju na vrlo bitan detalj: ako misliš dapraviš uslugu Srbima, jako se varaš. Kod nas južnobalkanaca to se zove“medvjeđa usluga”. Mnogo bi bolje bilo za njih, posebno za nove gen-eracije, da si istrajao na dokazivanju onog što se stvarno dogodilo, inzis-tirajući na procesuiranju vinovnika strašnih zlodjela. I ko si ti da amnestirašSrbiju od genocidne agresije? Nakon završetka Drugog svjetskog rata Nje-mačka je podijeljena i primorana da plaća ratne reparacije preživjelim žrt-vama. A u pogledu agresije na Bosnu imamo apsurdnu situaciju da seagresor nagrađuje terirtorijalnom i nacionalnom suverenošću kao da jeriječ o povijesnoj tvorevini, a ona u povijesti nikada nije postojala, Re-publika srpska. Da li ti uopće možeš pojmiti da Bosanci nisu Indijanci i daneće dovijeka trpiti rezervat? Da li možeš razumjeti da u vrijeme ekonom-skih tranzicija i globalizacije nećete uspjeti očuvati svoju imperiju ne-taknutom? Sjevernokorejski lider vam je jasno poručio da ta igra neće ići.Nije logično da dvadeseti dio svjetske populacije odlučuje o budućnosti ci-jele Planete. Niti ste toliko najpametniji, niti ste toliko moćni da ratujeteprotiv cijelog svijeta. Humanisti antiglobalisti će vam se suprotstaviti pane budu li oni mogli opstati, nećete ni vi. A protiv tebe lično ovim pismombiću prvopotpisani za podizanje optužnice za negaciju genocida kao di-jela Holokausta koji se nije završio i čijem nastavku direktno doprinoseovakve izjave. Drugim riječima, ti si taj koji negirajući genocid u Bosni inad Bosnom pružaš izravan povod za negiranje Holokausta.

Stidi se Zuroff, pred imenom Simona Wiesenthala, pred licem pravde,pred Bogom, pred Havom Tatarević. Nastoj se izviniti, pokušaj popraviti

što možeš, ako to još uopće ima smisla. Vaza je očito još davno slomljenasamo vješto restaurirana i u tamnom uglu kakve sporedne vitrine nijeodavala utisak razbijene cjeline. Ako ništa ne učiniš, ništa se i neće promi-jeniti, jer, moralno si već mrtav, ostao bez duše, ništavan pred umorenimmaloljetnim Srebreničanima.

Istina je da je lošoj sudbini Bosne jednim dijelom doprinio zanemarljivdio pripadnika muslimanske populacije zavedenih Islamskom deklaraci-jom o jednoj vjeri u jednoj državi koji su komprimitovali vjekovnodokazano zajedništvo. Samo ekstremi među njima negiraju Holokaust, au-tomatski izlazeći upravo tebi na željeni zicer, ali, njih prepusti meni. Većsam reagirao na izjavu jednog od njih da „Neko je pogriješio ‘41.“. Kad sedešifruje, taj sleng znači: „Pogriješio je Hitler 1941. godine što nije pobiosve Jevreje!“. Moj sud je da je takva izjava genocidna! Riječ je o ek-stremima, izrodima kakvih ima, nažalost, na svim stranama, i ne u malombroju, ali to nije razlog za generalizacije. Ko negira Holokaust učesnik jeu njemu. Nikada pored mene živog takvi neće proći! No pasarán! Ja nikadani u snu neću reći da nad pobijenom djecom Kozare i sužnjima Jasenovcanije izvršen genocid. Moja porodica je stradavala, ali, da li su za tuđezločine odgovorna bošnjačka djeca i žene i nikakvim inkriminirajućimdjelom optuženi i na groznu smrt osuđeni ljudi „krivi“ samo zato što suSljedbenici, tj. Muslimani?

Već je sasvim izvjesno da nijedan čestit bosanski Musliman, a takvipredstavljaju superiornu većinu, neće pristati na generalan stav koji bi semogao okvalificirati kao antijevrejski. Muslimani su prihvatili Jevreje kaobraću nakon egzodusa iz Španije 1492., i štitili ih koliko su mogli u vrijemekada su progonjeni i ubijani širom Europe tokom Drugom svjetskog rata,Rezolucija “El Hidaje” iz 1941. godine, kojom je osuđen nacistički zločinprotiv Jevreja, a sačuvali su i “Sarajevsku Hagadu”.

Koliko su pravoslavni srboslavni susjedi bili “naklonjeni” Jevrejimagovori i činjenica o prvoj Juden-rein teritoriji u Europi, kao i podatak o 56sinagoga porušenih u Srbiji. A moram te podsjetiti i na to da su 1991. sr-bočetnici svoje artiljerijske baterije instalirali na jevrejskom groblju u Sara-jevu koje je zahvaljujući takvoj „dobronamjernosti“ prema „bratskomjevrejskom narodu“ pretrpjelo znatna oštećenja.

Probudi se kolega „humanisto“ i pogledaj svoj trag sjedinjen sa tragomkrvavih čizama. Zar stvarno naivno vjeruješ da forenzičari neće otkriti dasi učestvovao u prikrivanju sadističkih sotonskih mučenja i silovanja dosmrti nevinih žrtava, često maloljetnih? Pa, Njemci su makar „industri-jski“ ubijali. Dok se ne probudiš, ja ću se stidjeti umjesto tebe, što dijelimisti prostor sa takvom praznom kreaturom bez duše, greškom smještenoj,zamjenom sudbina, u Centru Simon Wiesenthal. Čestitam mecenama naizboru! Sve je već toliko izopačeno da mi još samo preostaje očekivanjeda te vidim kao dobitnika Nobelove nagrade. Za humanost.

———————————

5.1.2014. – 11.30 hUpravo sam imao telefonski razgovor sa direktorom Centra Simon

Wiesenthal, Efraimom Zuroffom. Odbio je da se susretnemo, smatrajućiovaj razgovor dovoljnim. Predstavio sam se i prenio sam mu nezado-voljstvo i zabrinutost bosanskih izbjeglica i žrtava genocida. On odbacujemoju sugestiju da preispita svoj sud. Odbacuje samu pomisao da se izvini,jer tvrdi isto što je već rekao: ne postoje elementi koji bi ispunili uslove dase “etničko čišćenje” okvalifikuje kao genocid. Podsjetio sam ga na defini-ciju genocida prema “Konvenciji o sprečavanju i sankcioniranju genocida”iz 1948., na “Deklaraciju o ljudskim pravima”, kao i na već postojeće pre-sude optuženima za genocid. Nakon što sam inzistirao da se ipak susret-nemo odbio je uz tvrdnju da su dovoljna pisma koja je dobio. To je suštinarazgovora u kom sam ga bezuspješno pokušao pridobiti da preispita svojstav.

Tužba je jedini pravi put. Kao što sam napisao, voljan sam biti pr-vopotpisani tužitelj za negaciju genocida nad Bosnom i Bosancima/Bošn-jacima/Bošnjakinjama. Ne smije im to tek tako proći. Zuroff je, poredsvega, zloupotrijebio Wiesenthalov Centar, ne zaslužuje da se u njemunalazi ni kao portir. Polako na vidjelo izlaze sve Hidrine glave i postajejasno zašto u Bosni nije bilo napretka sve ove postdaytonske godine.

Dvadeseti jubilarni susret Banjalu ana e se održati

Dana 8. novembra 2014. g sa po etkom u 17.00 h FOLKETS PARK SALA MÖLNDAL

Göteborgsvägen 19

U kulturnom dijelu programa nastupit e folklori iz Norrköpinga i Arboge, horovi ”Zelena rijeka” iz Örebra i ”Izvor” iz Boråsa, sazlija Asim Hodži , književnici i pjesnici: Seima Viši , Nizama auševi , Enisa Popovi engi , Midhat AjanoviAjan, Idriz Saltagi , Sadeta Sokol, Enisa Bajri , Fikret Tufek, Nedžad Talovi , Šemso Avdi i Dragana Pranji . Prisutnima e se obratiti predstavnik Ambasade BiH u Švedskoj, predsjednik kluba doma ina, predstavnici komune Geteborga i predsjednik Saveza Banjalu ana. Doma ini su pripremili bogatu tombolu. Goste e na fešti zabavljati popularna grupa ”Ritam Srca” Program e voditi Muharem Sitnica i Fikret Tufek.

Dobrodošli!

linds

trom

rombo

.se

Ingredienser:Gräslök, chili, peppar, majs, hackad lökTortillabröd, 16 stArgeta Kycklingpastej, 1 burk (95 g)Argeta Kalkonpastej, 1 burk (95 g)alternativt Argeta Pikant, 1 burk (95 g)

Blanda Argeta kycklingpastej med majsoch gräslök och krydda med peppar efteregen smak. Fördela ut blandningen paatta tortillabröd och vik ihop dem.Fortsätt vidare med Argeta Kalkonpastej eller välj Argeta Pikant om du vill ha en starkare smak, och blanda tillsammans med chilin och löken pa resterande torti-llabröd. Grädda i ugnen pa 175 gr. i ca 15 min. Klart att servera!

Tortillas med Argeta

..

..

Smakar lika gott i matensom pa smörgasen!

Documents

Šeher Banja Luka 33