Samozapošljavanje kao izlaz iz socijalne isključenosti

SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKUEKONOMSKI FAKULTET U OSIJEKU

POSLIJEDIPLOMSKI STUDIJ «PODUZETNIŠTVO»

Dijana Ferković

SAMOZAPOŠLJAVANJE KAO IZLAZ

IZ SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI

Magistarski rad

Mentor: prof. dr. sc. Slavica Singer

Osijek, 2012.

„Like slavery and apartheid, poverty is not natural.

It is man-made and it can be overcome

and eradicated by the actions of human beings”

Nelson Mandela

2

SADRŽAJ

1. SAŽETAK.............................................................................................6

2. UVOD...................................................................................................7

3. CILJEVI I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA.....................................11

3.1. CILJ ISTRAŽIVANJA............................................................................11

3.2. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA..................................................................12

3.3. IZVORI PODATAKA..............................................................................13

3.4. RAZGRANIČENJA I POTEŠKOĆE U ISTRAŽIVANJU.........................14

3.5. METODE ISTRAŽIVANJA.....................................................................14

4. SAMOZAPOŠLJAVANJE U FUNKCIJI SMANJENJA SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI UGROŽENIH SKUPINA............................................18

4.1. SOCIJALNA ISKLJUČENOST...............................................................18

4.1.1. Pojam socijalne isključenosti....................................................................18

4.1.2. Socio-demografska obilježja socijalno isključenih....................................21

4.1.3. Uzroci i posljedice stanja socijalne isključenosti.......................................24

4.1.4. Elementi Programa borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti Republike Hrvatske.............................................................................................27

4.1.5. Tretman socijalne isključenosti u Europskoj uniji i budućnost hrvatskih socijalno isključenih skupina nakon pristupanja Hrvatske EU............................31

4.2. SAMOZAPOŠLJAVANJE KAO GENERATOR RAZVOJA PODUZETNIŠTVA I SREDSTVO GOSPODARSKOG RAZVITKA..............36

4.2.1. Pojam i oblici samozapošljavanja.............................................................36

4.2.2. Motivi i osnovni preduvjeti za samozapošljavanje....................................39

4.2.3. Prednosti i opasnosti samozapošljavanja u smislu poduzetničkog rizika. 42

4.2.4. Stupanj samozaposlenosti u svijetu i Hrvatskoj........................................44

4.2.5. Mjere EU za poticanje samozapošljavanja zbog potrebe jačanja poduzetničke aktivnosti.......................................................................................47

4.2.6. Postojeći sustavi poticaja za samozapošljavanje u Republici Hrvatskoj...49

5. SLUČAJ: OD ŽRTVE DO PODUZETNIKA I NATRAG.......................51

5.1. UVOD.....................................................................................................51

5.2. FAZA IDENTIFIKACIJE AKTIVNIH MJERA ZAPOŠLJAVANJA ZA SKUPINE UGROŽENE SOCIJALNOM ISKLJUČENOŠĆU.........................53

5.2.1. Značajke pleterničkog područja i socijalna slika.......................................53

5.2.2. Razlozi pokretanja inicijative za izradu projekta „Dajmo ženama priliku!“.56

5.2.3. Analiza problema, ciljeva i dionika projekta..............................................59

3

5.2.4. Prijavitelji projekta i projektni partneri.......................................................61

5.3. PROJEKT "DAJMO ŽENAMA PRILIKU!" – PROVEDBA......................64

5.3.1. Informiranje i modeli privlačenja pozornosti socijalno isključenih žena u Pleternici.............................................................................................................64

5.3.2. Kriteriji odabira sudionica i početni otpor uključivanju u projekt................66

5.3.3. Faza istraživanja konteksta projekta – postojeće stanje žena starijih od 40 godina u Pleternici..............................................................................................68

5.3.4. Faza osnaživanja i edukacije ciljane skupine...........................................72

5.3.5. Faza samozapošljavanja – socijalno poduzetništvo kroz udrugu „Dajmo ženama priliku!“..................................................................................................75

Tapaciranje namještaja................................................................................................77

Pečenje kolača............................................................................................................78

Čišćenje i održavanje...................................................................................................79

Organizacija vjenčanja.................................................................................................80

5.4. REAKCIJE OKRUŽENJA U PROVEDBENOJ FAZI PROJEKTA „DAJMO ŽENAMA PRILIKU!“.......................................................................81

5.4.1. Nerazumijevanje lokalne vlasti i sudbina Revolving fonda.......................81

5.4.2. Reakcije institucija, lokalne sredine i tržišta..............................................84

5.5. UNUTARNJI PROBLEMI ORGANIZACIJE...........................................87

5.5.1. Hijerarhija udruge, organizacijska struktura i timski rad............................87

5.5.2. Motivacija, poduzetnički duh, otvorenost ka novim idejama.....................90

5.5.3. Naučene lekcije – ugrožena samoodrživost projekta................................93

5.5. ZAKLJUČAK SLUČAJA.........................................................................94

6. ANALIZA SLUČAJA............................................................................95

6.1. UVOD.....................................................................................................95

6.2. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA..............................................................97

6.3. ANALIZA SOCIJALNO ISKLJUČENIH SKUPINA ZA SAMOZAPOŠLJAVANJE.............................................................................99

6.3.1. Analiza slučaja modelom ispitivanja razvojnog potencijala rasta tvrtke prema Gibbu.......................................................................................................99

Baza ideja....................................................................................................................99

Baza resursa..............................................................................................................100

Baza iskustva.............................................................................................................101

Baza liderstva............................................................................................................102

Baza kontrole resursa................................................................................................103

6.3.2. SWOT analiza socijalno isključenih osoba na primjeru žena starijih od 40 godina iz ruralnih područja................................................................................104

4

6.3.3. PEST analiza poslovanja udruge "Dajmo ženama priliku!" u kontekstu okruženja u Hrvatskoj za samozapošljavanje socijalno isključenih i sustava poticanja i potpore njihovog uključivanja..........................................................108

Političko-pravno okruženje.........................................................................................108

Ekonomsko okruženje...............................................................................................109

Socio-kulturno okruženje...........................................................................................110

Tehnološko okruženje................................................................................................111

6.4. ANALIZA POTENCIJALA SOCIJALNO ISKLJUČENIH OSOBA U SMISLU RAZVOJA PODUZETNIŠTVA......................................................113

6.5. ANALIZA KAPACITETA SAMOZAPOŠLJAVANJA U RJEŠAVANJU PITANJA SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI...................................................117

6.6. MOGUĆE STRATEGIJE ZA PRISTUP UKLJUČIVANJA U CILJU PODUZETNIČKOG I GOSPODARSKOG RAZVOJA.................................121

6.7. PRIJEDLOG RJEŠENJA I ELEMENTI BUDUĆIH RAZVOJNIH PROJEKATA...............................................................................................125

6.8. ZAKLJUČAK ANALIZE SLUČAJA......................................................130

7. ZAKLJUČAK....................................................................................132

8. LITERATURA...................................................................................135

POPIS SLIKA I TABLICA............................................................................141

PRILOZI......................................................................................................142

5

1. SAŽETAK

U središtu interesa ovog magistarskog rada su socijalno isključene skupine

društva, konkretno žene starije životne dobi iz ruralnih područja Hrvatske, te

istraživanje njihove spremnosti i realnih mogućnosti za uključivanje kroz

samozapošljavanje, odnosno poduzetništvo. Rad nastoji sugerirati moguće modele

(samo)zapošljavanja te poticanja poduzetničkog mentaliteta socijalno isključenih

skupina.

Magistarski rad je proizašao iz konkretnog projekta „Dajmo ženama priliku!“

financiranog od strane Europske unije, i provedenog tijekom 2008. i 2009. godine na

području grada Pleternice.

Osnovni ciljevi ovog magistarskog rada bili su:

analizirati samozapošljavanje kao nositelja gospodarskog razvoja

odrediti ulogu ljudskih resursa regije u smislu njihovog razvojnog potencijala

(posebno kroz grupaciju socijalno isključenih osobe)

istražiti tržište rada, procijeniti prikrivenu zaposlenost te istražiti u kojoj mjeri

postojeća prava socijalno isključenih utječu na njihovo samozapošljavanje, te

dati smjernice za ubrzano samozapošljavanje osoba ugroženih socijalnom

isključenošću, u cilju prekidanja začaranog kruga isključenosti.

U pisanju rada primijenjena je metoda slučaja kojom se opisuje položaj socijalno

isključenih osoba na području grada Pleternice. Analizom slučaja vrednovali su se

mogući modusi uključivanja socijalno isključenih osoba te su definirani ključni dionici

kao nositelji aktivnosti usmjerenih smanjenju nezaposlenosti te grupe ljudi. Na kraju

rada sugerira se moguće rješenje s posebnim naglaskom na samozapošljavanje

osoba, odnosno njihovo poduzetničko djelovanje.

6

2. UVOD

Suvremenici smo burnih vremena u kojima svjedočimo restrukturiranju

nacionalne ekonomije, koja prolazi kroz trnoviti put tranzicije i reformi. Promjene se

događaju na više razina i područja, te dotiču sva ekonomska, socijalna,

demokratizacijska, okolišna, razvojna i svaka druga pitanja. Istovremeno sa razvojem

društva, ili zbog njega, događa se i strašna tehnološka revolucija koja relativizira sve

do sada poznato i utemeljeno. Svijet se danas događa virtualno. Procesi se korjenito

mijenjaju. Sustavi vrijednosti nestaju i ponovno se rađaju. U globalnom selu, čini se,

pravila igre još nisu jasno postavljena.

Usprkos tome, moderna društva, pa tako i Hrvatsko, vječno teže svom razvoju

i evoluciji, kroz koje će se uspostaviti pravičnije, humanije i gospodarski snažno

društvo. U tom procesu, svatko nastoji što kvalitetnije identificirati razvojna

ograničenja i probleme, kreirati viziju svog razvoja, i na što učinkovitiji način pristupiti

ostvarenju te vizije, kroz rješavanje prepoznatih problema. Metode i razvojni modeli

nikad nisu isti u dvije različite društvene zajednice i upravo je u tome čar razvojnih

procesa. Ono što jednako je to što svi nastoje staviti u pogon sve svoje raspoložive

resurse i aktivirati svoje razvojne potencijale.

U ukupnoj populaciji, suočenoj sa navedenim razvojnim izazovima, uočavaju

se posebne skupine ljudi koje su na marginama društvenog života, čiji se položaj

može opisati kao socijalna isključenost, ili koje su ugrožene mogućnošću da postanu

socijalno isključene. Definirane su nezaposlenošću, siromaštvom i socijalnim

neangažmanom, a u okvirima strateškog promatranja njihovog stanja moguće ih je

uvrstiti u "slabosti", ali i "prilike" određenog društva1. Rezultati istraživanja2 su

pokazali da u Hrvatskoj ima 9,7% socijalno isključenih osoba, odnosno onih kod kojih

je primjetna međupovezanost tri vrste prikraćenosti: ekonomske, radne i

sociokulturne. Ovaj rad se bavi promatranjem tih skupina ljudi, u smislu identifikacije

njihovog potencijala kao razvojnog faktora cijele zajednice. Socijalno isključene

1 Socijalno isključeni predstavljaju element i slabosti i prilika (weaknesses, opportunities) u okvirima SWOT analize određenog društva.2 Matković, T. i Štulhofer, A.: Istraživanje socijalne isključenosti – empirijska analiza socijalne isključenosti, u sklopu Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna isključenost, UNDP, Zagreb, 2006.

7

osobe svakom društvu, pa i hrvatskom, mogu predstavljati veliki razvojni potencijal,

ukoliko se uspije prodrijeti u razloge njihove stagnacije i pasivnosti. Pokretanje

promjena u njihovom načinu razmišljanja donijelo bi učinke spill-overa prvenstveno u

okvirima njihove uže zajednice (obitelji, lokalne sredine), a posredno i na

gospodarsko-socijalni razvoj općenito.

Polazište nam je u tezi da je samozapošljavanje aktivnost koja značajno

doprinosi razvoju cijelog društva, te da je to pokretač koji kroz razvoj poduzetništva i

poduzetničke kulture multiplikativno utječe na efikasnije tržište, ali i snažno utječe na

izgradnju samopouzdanih i hrabrih pojedinaca kakve svako društvo treba i želi.

Prema podacima Eurostata, u Hrvatskoj ima između 13-14% samozaposlenih

osoba u nefinancijskom sektoru3. To iznosi nešto više od 125.000 osoba koje

vlastitim angažmanom skrbe o sebi i svojim obiteljima. Stavljajući u ovakav kontekst

socijalno isključene pojedince, kroz ovaj rad se nastoje dati odgovori na pitanja

poput: Da li su socijalno isključene osobe kroz mogućnost svog samozapošljavanja

razvojni potencijal društva?, te Da li u njima leži kapacitet za promjene samih sebe, a

time i cjelokupne zajednice?

Masovno zapošljavanje slabo obrazovane radne snage u uvjetima

visokosofisticirane tehnologije u procesima proizvodnje više ne može biti rješenje

problema. Negativna populacijska kretanja (posebice u ruralnim područjima, gdje uz

depopulaciju dolazi i do iseljavanja mladih obitelji i pojedinaca, osobito

visokoobrazovanih osoba i mladih djevojaka), visoka nezaposlenost radno

sposobnog stanovništva, niske stope zaposlenosti i participacije radne snage, kao i

sve prisutna siva ekonomija, samo su neka obilježja hrvatskog tržišta rada4. Kako se

u svemu tome mogu snaći osobe pogođene socijalnom isključenošću?

Pretpostavka je da je prekidanje začaranog kruga nezaposlenosti –

siromaštva – neaktivnosti – isključenosti, moguće prekinuti samo kroz aktivni

angažman aktera lokalnog razvoja. Lokalne incijative, koje primjenjuju pristup

bottom-up5, i pristupaju rješavanju specifičnih problema nekog područja, možda

mogu biti jedno od rješenja za pomoć isključenim skupinama.

3 Prema podacima Eurostata za drugi kvartal 2005. godine bilo je točno 13,7% samozaposlenih (127.000 osoba) u nefinancijskom sektoru, što isključuje poljoprivrednike, javnu upravu i zaposlene u financijama i ostalim netržišnim uslugama. U EU 27 je bilo 15,5 % samozaposlenih.

4 Tolić, S.: Samozapošljavanje u funkciji regionalnog razvoja, doktorska disertacija, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006.

5 Bottom-up pristup – pristup od dolje prema gore – pristup koji u prvi plan stavlja stvarne potrebe građana (dolje), koje su onda upućene u obliku projekata ili strateških dokumenata osobama na vlasti ili centralnoj državi (gore).

8

Jedna takva inicijativa je oblikovana u projekt naziva "Dajmo ženama priliku!"

koji se provodio 2008. god. na području Grada Pleternice (Požeško-slavonska

županija). Projektom se nastojalo nizom aktivnih mjera potaknuti ostvarivanje

jednakih mogućnosti i utjecati na stvaranje pozitivnog ozračja i preduvjeta za izlazak

iz opasnog stanja isključenosti. Ciljana skupina projekta su žene starije od 40 godina,

stanovnice ruralnog područja i najvećim dijelom dugotrajno nezaposlene, koje su

imale priliku pokrenuti svoje vlastite poduzetničke pothvate. Ovaj konkretan primjer je

iskorišten kao poslovni slučaj koji se obrađuje u poglavlju 5., te detaljno analizira u

poglavlju 6.

Odabrana skupina predstavlja samo jednu od tipično socijalno isključenih

skupina u društvu. Međutim, na primjeru ove skupine bit će moguće izvući zaključke

primjenljive i na ostalim ranjivim skupinama (nacionalne manjine, prognanici, žrtve

nasilja, ovisnici, dugotrajno nezaposleni mladi, osobe sa invaliditetom, itd.).

Spremnost za aktivno uključivanje na tržištu rada kroz projekte

samozapošljavanja je općenito izrazito niska. U ruralnim područjima je taj problem

još izraženiji zbog neravnopravnog položaja poduzetnika u pogledu infrastrukturne

opremljenosti ruralnih naselja. Stoga veliki broj visokoobrazovanih osoba napušta

ruralna područja koristeći bolje mogućnosti za razvijanje samostalnog posla ili

zapošljavanje u gradovima. Manje obrazovani kadar, kakav su u najvećem broju

slučajeva i socijalno isključene osobe, u uvjetima niske ponude radnih mjesta na

tržištu rada, ostaje na selu bez dovoljno znanja i resursa za pokretanje bilo kakvog

posla.

Takva dugotrajna stanja izlažu gospodarstvo daljnjem erodiranju proizvodnih

resursa u pogledu materijalnog i intelektualnog kapitala i predstavljaju gubitak

potencijalnog gospodarskog resursa za cijelu naciju ili regiju. Upravo zato prioritet

vlasti mora biti promijeniti takvo stanje u gospodarski i socijalno održivo.

Ostaje pitanje: Kako pokrenuti gospodarski razvoj? Bit će potrebno probuditi

svijest svakog pojedinca kako bi inovativni potencijal sadržan u ljudskom kapitalu i

kapitaliziran u materijalnim bogatstvima dobio nesmetan prostor za aktivnu i

uspješnu realizaciju. Ova misija je u slučajevima socijalno isključenih još zahtjevnija i

bolnija. Preplitanje psiho-socijalnih problema sa realno teškim stanjem (gospodarske

krize i recesije) multiplicira negativne učinke i zahtijeva još veću inovativnost u

rješavanju ovih problema.

9

U konačnici, potrebno je vidjeti ne samo postoji li razvojni kapacitet u socijalno

isključenim osobama, već i da li je on dovoljno velik da bi bio od interesa nacionalnim

politikama. Istovremeno, važno je znati i koliki su troškovi zanemarivanja socijalne

isključenosti kao fenomena za društvo u cjelini. Uočavanje ovih odgovora je od

iznimne važnosti za smjerove u kojima se suvremena Hrvatska želi razvijati.

10

3. CILJEVI I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

3.1. CILJ ISTRAŽIVANJA

Istraživanje mogućnosti samozapošljavanja socijalno isključenih osoba

potaknuto je problemom nejasnih razvojnih smjerova Požeško-slavonske županije. U

kaosu strateških dokumenata i nejasnih razvojnih planova, naziru se problematična

područja i ugrožene skupine ljudi, čiji su potencijali do sada bili u potpunosti

zanemareni. Radi se o ljudima prikraćenim za zaposlenje, bez dovoljnih financijskih

sredstava za prosječnu egzistenciju te bez socijalno-kulturnog ophođenja

uobičajenog većini u modernim društvima.

Zadaci istraživanja bili su sljedeći:

analizirati mjesto i ulogu samozapošljavanja kao oblika razvoja poduzetništva,

i potencijalnog nositelja gospodarskog razvoja područja

odrediti mjesto i ulogu postojećih ljudskih resursa Požeško-slavonske županije

u smislu njihovog razvojnog potencijala ili ograničavajućih obilježja (posebno

kroz grupaciju socijalno isključenih osobe)

istražiti tržište rada, detaljnije analizirati kolika je usklađenost ponude radne

snage i potražnje u brojčanom i kvalifikacijskom smislu, procijeniti prikrivenu

zaposlenost te istražiti u kojoj mjeri materijalna i druga prava socijalno

isključenih utječu na njihovo aktivno sudjelovanje u procesu

samozapošljavanja

na temelju sintetičkog prikaza dobivenih rezultata, dati smjernice za ubrzano

zapošljavanje ili samozapošljavanje osoba ugroženih socijalnom

isključenošću, u cilju prekidanja začaranog kruga isključenosti.

11

3.2. HIPOTEZE ISTRAŽIVANJA

Postavljeni zadaci kreirani su u smislu propitivanja sljedećih hipoteza:

- Neusklađenost ponude i potražnje na tržištu rada, te nedovoljna gospodarska

aktivnost u Požeško-slavonskoj županiji usporavaju gospodarski razvoj.

Samozapošljavanje kao oblik poduzetničkog pothvata predstavlja način za

snažniji gospodarski i društveni razvojni zamah.

- Ljudski kapital i poduzetnički duh temelj su za pokretanje pozitivnih promjena

na razini pojedinca, a posredno i cijele zajednice.

- Požeško-slavonska županija posjeduje očuvan ruralni i subruralni prostor za

razvoj ruralnog gospodarstva, koji uz potencijale nosi i brojno socijalno

isključeno stanovništvo.

- Socijalna isključenost je promjenljivo stanje kojeg je moguće aktivnim

mjerama na lokalnoj razini preokrenuti u razvojni potencijal područja.

- Motivacijska logika socijalno isključenih osoba funkcionira na drugačijoj razini

od uobičajene, i u tome leže suštinski problemi njihove neaktivnosti.

- Socijalno isključene osobe su po svojoj definiciji osobe već zapale u

apatičnost, te same ne žele promjene koje bi im društvo rado nametnulo. Iz

tog proizlazi težina zadatka njihovog mijenjanja.

- Napori u rješavanju problema socijalne isključenosti (kroz samozapošljavanje

isključenih) moraju biti puno veći, dugotrajniji, imati bottom-up pristup, te biti

multisektorski, kako bi rezultati na duge staze bili opipljivi. Rješenja moraju biti

inovativnija od dosadašnjih, kako bi se prodrijelo u uzroke stanja isključenosti.

- Budućnost mora donijeti veće promjene u percepciji socijalno uključenih, te

otvoriti raspravu o mogućnostima promijenjenog doživljaja problema,

prihvaćanja socijalno isključenih osoba u društvo kao takve, te potpuno

drugačijim pristupima socijalno isključenima kao razvojnom resursu.

12

3.3. IZVORI PODATAKA

Poslovni slučaj „Od žrtve do poduzetnika“ napisan je na temelju osobnih

iskustava protagonistice koja je ujedno i autorica ovog magistarskog rada, te na

temelju intervjua sa ostalim sudionicima slučaja (projekta). U okvirima ovog projekta,

provedeno je opsežno terensko istraživanje stanja ciljane skupine (socijalno

isključenih žena starijih od 40 godina na području Grada Pleternice), kojeg je provela

tvrtka Hendal d.o.o. u suradnji sa predstavnicama ciljane skupine, koje su bile

uključene u provedbu u ulozi anketarki. Rezultati ovog istraživanja su iscrpno

korišteni tijekom pisanja rada.

Najčešće korišteni izvori brojnih statističkih podataka dobiveni su iz različitih

Operativnih programa za provedbu fondova EU, te korištenjem dostupnih strateških

dokumenata Republike Hrvatske ili Požeško-slavonske županije6. Podaci i materijali

za izradu rada također uključuju:

- zapise na temelju intervjua fizičkih i pravnih osoba

- fotodokumentacija prikupljena na terenu

- pripremljeni materijali od strane pojedinih fizičkih i pravnih osoba

- službene internet stranice državnih tijela, gradova, razvojnih agencija i slično.

Osim navedenih izvora u radu se koriste periodični i godišnji izvještaji HZZ-a

o kretanju nezaposlenosti, izvještaji FINA-e o rezultatima poduzetničkih aktivnosti,

rezultati Popisa poljoprivrede i Popisa stanovništva, rezultati istraživanja GEM 2002. i

GEM 2006. za Hrvatsku, odgovarajuća literatura relevantna za predmet istraživanja,

rezultati istraživanja, znanstveni i stručni radovi drugih autora, poslovna

dokumentacija banaka i ministarstava, te domaći i inozemni službeni statistički

podatci.

6 Regionalni operativni program Požeško-slavonske županije, Strateški okvir za razvoj 2006-2013, Operativni program za regionalnu konkurentnost, Operativni program za razvoj ljudskih resursa, itd.

13

3.4. RAZGRANIČENJA I POTEŠKOĆE U ISTRAŽIVANJU

Konkretno, magistarski rad se bavi analizom potencijala socijalno isključenih

osoba kroz mogućnosti njihovog samozapošljavanja, na primjeru nerazvijenog

slavonskog grada Pleternice, u Požeško-slavonskoj županiji, u vremenu 2007. i

2008. godine.

Objektivne poteškoće pri istraživanju prouzročene su nedovoljnim i

nedostupnim efektivnim pokazateljima poslovanja gospodarstva u županiji.

Nepostojanje sofisticiranih gospodarskih statističkih pokazatelja otežava

uspoređivanje gospodarskih učinaka. Dobivanje podataka od strane Državnog

zavoda za statistiku otežano je zbog sporosti u rješavanju pojedinačnih upita i visoke

cijene za takve usluge. Također, pravo na dostupnost informacija u Hrvatskoj je tek

u povojima.

3.5. METODE ISTRAŽIVANJA

Kao opći metodološki obrazac korišten je deduktivni pristup analiziranju društvenih i

gospodarskih procesa koji podrazumijeva kreiranje zaključaka od najšireg analitičkog

okvira prema pojedinačnim slučajevima. Metodološki koncept sastoji se iz četiri

stupnjevane analitičke razine.

Prva razina uključuje teorijski pristup u razmatranju globalnog društveno-

gospodarskog okruženja, a potom se analiza nastavlja (druga razina) na razini

pojedinačnih država (Hrvatske ili drugih država, za usporedbu) s naglaskom na

oblikovanje poopćenih zaključaka. Analiza se odnosi na propitivanje uloge države u

razvojnim procesima sa svrhom definiranja jasnih i održivih ciljeva gospodarskog i

društvenog razvoja.

Na trećoj razini dedukcije, istraživanja i rezultati spuštaju se na nižu razinu

prema prostornom analitičkom obuhvatu, ali i sa stajališta iznesenih zaključaka koji

se s razine poopćavanja sve učestalije spuštaju na razinu operativnosti i konkretne

primjene. Prostorna analiza treće razine dedukcije odnosi se na područje jedne

županije, u ovom slučaju Požeško-slavonske, te u okviru nje na prostor još manje

analitičke jedinice, u ovom slučaju Grada Pleternice. Posljednja, četvrta razina

odnosi se na pojedinačni slučaj i praktičnu primjenu. Obrađen je poslovni slučaj koji

14

se odvija unutar odnosa jedne lokalne zajednice, a zatim je prikazan model

proaktivne politike samozapošljavanje socijalno isključenih osoba (žena starijih od 40

godina). Ovaj model predstavlja jedno od operativnih rješenja kojim se može utjecati

na povećanje samozapošljavanja u ruralnim i manje urbanim područjima Hrvatske.

Visok stupanj primjenjivosti ovog modela osiguran je apliciranjem znanja i iskustva

kroz navedeni deduktivni analitički okvir.

Za pisanje poslovnog slučaja korištene su preporuke i iskustva Harvardske

poslovne škole7, koja je prva u svijetu započela s korišenjem metode poslovnih

slučajeva u podučavanju studenata koji se obrazuju za buduće menadžere.

Metoda slučaja je empirijsko ispitivanje koje istražuje suvremene fenomene

unutar svojeg stvarnog konteksta; kada granice između fenomena i konteksta nisu

jasne; te u kojima su korišteni mnogobrojni izvori dokaza8. Osnovni izvori dokaza

metode slučaja predstavljaju intervjui zbog činjenice da su ljudi osnovni protagonisti.

Uz pomoć intervjua može se predočiti mišljenje sudionika ili protagonista slučaja i

tako izbjeći subjektivnost autora. Prema tome, može se naglasiti i da je metoda

intervjua korištena kao najčešći oblik prikupljanja informacija. Obje korištene metoda

doprinose realističnosti, kreativnosti, analitičnosti i dinamičnosti magistarskog rada.

Analiza poslovnog slučaja učinjena je primjenom modela ispitivanja razvojnog

potencijala rasta tvrtke prema A. Gibbu9. U kontekstu analize poslovnog slučaja

posebno je učinjen osvrt na Global Entrepreneurship Monitor (GEM) istraživanja za

Hrvatsku, kojima se vrednuje poduzetnička aktivnost i poduzetnički potencijal, kao i

na pokazatelje poduzetničke aktivnosti malih gospodarskih subjekata

(samozaposlenih u start-up-u), prikazan u poslovnom slučaju.

Analiza slučaja je započela SWOT10 analizom koja daje najbolji osvrt na

mogućnost strategijskog planiranja. Svrha korištenja SWOT analize je osiguravanje

visokog stupnja usklađenosti interne i eksterne okoline poduzeća u definiranju

strategije poduzeća. Da bi poslovni ciljevi poduzeća bili realno ostvarivi, moraju

7 Roberts, M.J.: Developing a Teaching Case. 9-900-001 Rev. June 28, 2001. Harvard Business School

8 Yin, R.K.: «The case Study as a Research Method, Uses anad Users of Information»- LIS 391D1 –Spring 1997.

9 Allan Gibb je profesor emeritus na „University of Durham Business School, Associate university of Durham“ u Velikoj Britaniji i na poslijediplomskom studiju „Poduzetništvo“ na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, Republika Hrvatska.

10 engl. skraćenica od Strenghts (snage), Weaknesses (slabosti), Opportunities (prilike), Treats (prijetnje)

15

počivati na realnoj ocjeni mogućnosti njihove provedbe. Stoga je potrebno ocijeniti

uvjete provedbe strategije putem SWOT analize11.

Analiza se temelji na procjeni snaga, slabosti, prilika i prijetnji. Njihovom

međusobnom kombinacijom generira se matrica s četiri poslovne strategije: maxi-

maxi, maxi-mini, mini-maxi i mini-mini, kako je to prikazano na slici 1.

Slika 1: Strategijske implikacije SWOT analize,

Unutarnje snage (S)

Snage u menadžmentu, operacijama, financijama, marketingu, istraživanju, razvoju idr.

Unutarnje slabosti (W)Slabosti u područjima snaga

Vanjske prilike (O)Sadašnji i budući ekonomski uvjeti, političke i društvene promjene, novi proizvodi, usluge i tehnologija

Maxi-maxi strategija:Potencijalno najuspješnija strategija – uporaba snaga da bi se iskoristile prilike

Mini-maxi strategija:Razvojna strategija prevladavanja slabosti u cilju iskorištavanja prilika

Vanjske prijetnje (T)Nedostatak energije, konkurencija i područja slična u polju «prilika»

Maxi-mini strategija:Uporaba snaga da bi se nosilo s prijetnjama ili ih se izbjeglo

Mini-mini strategija:Smanjivanje opsega poslovanja, likvidacija ili zajednički pothvat

izvor: Weihrich, H.: Koontz, H.: «Menedžment», X izdanje, MATE d.o.o., Zagreb, 1993., str. 175.

Također je pri analizi slučaja korištena i PEST analiza, kako za analizu

okruženja Udruge "Dajmo ženama priliku!", tako i za općenitu analizu okruženja u

Hrvatskoj, u kontekstu samozapošljavanja. PEST analiza predstavlja detaljniji prikaz

drugog dijela SWOT analize, posvećen mogućnostima i vanjskim opasnostima koje

prijete organizaciji. Njenim korištenjem se mogu stvoriti strategije koje će se temeljiti

na objektivnoj procjeni okruženja u kojem organizacija/poduzeće djeluje. Da ne bi

izostavili niti jedno važno pitanje, analiza se obavlja po skupinama.

11 Pfeifer, S.: nastavni materijali iz kolegija Poduzetnički management, Poslijediplomski studij Poduzetništvo, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2004.g.

16

Naziv PEST je izveden iz početnih slova glavnih skupina:

P -

E -

S -

T -

POLITIČKA

EKONOMSKA

SOCIJALNA

TEHNOLOŠKA

Pri PEST analizi uzimaju se u obzir sljedeći čimbenici:

a) Politički - Tko je na vlasti i kakva je politika vezana za područje djelatnosti

organizacije? Koji zakonski propisi pospješuju ili sprečavaju učinkovito djelovanje?

Jesu li vlasti otvorene za dijalog?

b) Ekonomski - Postoje li lokalni potencijali za razvoj? Kakvo je stanje

gospodarstva, je li stabilno? Koje su najjače gospodarske grane? Obogaćuje li se

društvo?

c) Socijalni - Kako društvo doživljava pitanje s kojm se organizacija bavi? Je li

to što radite u skladu sa zahtjevima za socijalnom jednakosti? Postoji li socijalni otpor

prema vašoj organizaciji? Je li zajednica otvorena prema novim idejama?

d) Tehnološki - Na koji način zemljopisni uvjeti, mediji, stopa tehnološkog

razvoja, inovacije i drugo utječu na učinkovitost organizacije?12

Teorijski sudovi o stanju u gospodarstvu i kretanju nezaposlenosti učinjeni su

pomoću pokazatelja općeprihvaćenih u domaćoj i stranoj literaturi. To su npr. stope

nezaposlenosti, stope zaposlenosti, stope participacije radne snage i odnos broja

nezaposlenih u broju zaposlenih, broj samozaposlenih i dr.

12 NVO priručnik – kuharica za udruge, Odraz – održivi razvoj zajednice, Zagreb, 2002.

17

4. SAMOZAPOŠLJAVANJE U FUNKCIJI SMANJENJA SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI UGROŽENIH SKUPINA

4.1. SOCIJALNA ISKLJUČENOST

4.1.1. Pojam socijalne isključenosti

Krajem 80-tih godina 20-tog stoljeća pojam siromaštva, u većini razvijenih

zemalja Europske unije, poglavito Velike Britanije i Njemačke, postaje nepoželjan.

Pod njihovim utjecajem, siromaštvo zamjenjuje pojam socijalne isključenosti13, koji se

prvi put spominje u dokumentu iz 1988. godine, pod nazivom Drugi program za borbu

protiv siromaštva. Već sljedeće godine, 1989. socijalna isključenost postaje dijelom

Europske socijalne povelje, da bi 7 godina kasnije dovela do definiranja do tada

potpuno nepoznatog prava, prava na zaštitu od socijalne isključenosti.

Definiranje socijalne isključenosti još uvijek nije doseglo zadovoljavajuću

razinu, pa je pojam još uvijek prilično maglovit i višeznačan. Neki autori se slažu da

pojam samo pokriva već postojeće termine poput siromaštva, marginalizacije,

diskriminacije i potklase14, dok drugi15 inzistiraju na tom da je socijalna isključenost

puno kompleksniji pojam. Učestalo korištenje ovog pojma nije znatno doprinijelo

rašćišćavanju ovih nedoumica.

Prema definiciji britanske vlade, socijalna isključenost je "izraz za ono što se

može dogoditi kada ljudi, ili čitava područja pate od kombinacije povezanih problema

kao što su nezaposlenost, neprikladne kvalifikacije, mali prihodi, loše stanovanje,

visoko kriminalna okolina, loše zdravlje i raspad obitelji"16. Jasno se može primjetiti

da je socijalna isključenost pojava koja može nastati kombinacijom navedenih

elemenata. Međutim, patiti od navedenih problema, ne mora nužno značiti da će

osoba biti i socijalno isključena. Prema definiciji EU, koja je pojam i lansirala,

socijalna isključenost je "dinamički proces, najbolje opisan kao kretanje prema nižim

13 Šućur, Z.: Socijalna isključenost: pojam, pristupi i operacionalizacija, Izvorni znanstveni članak, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada, Sveučilište u Zagrebu, 2004. Ovdje je izvrsno obrađena terminološka odrednica socijalne isključenosti kao fenomena. 14 Ibidem15 Ibidem16 Sukladno međuresorskom odjelu za socijalnu isključenost – Social Exclusion Unit

18

razinama: određene nepovoljne okolnosti vode prema isključenosti, koja zatim stvara

još veći broj nepovoljnih okolnosti i sve veću isključenost, završavajući s

perzistentnim, višestruko deprivirajućim okolnostima. Pojedinci, kućanstva i

geografska područja mogu biti isključeni iz pristupa vrijednim resursima kao što su

zaposlenje, zdravlje, obrazovanje, socijalni i politički život"17. Sukladno ovom

poimanju, socijalna isključenost nužno znači gomilanje loših životnih okolnosti.

Suvremenije određenje socijalne isključenosti ide u smjeru same riječi

isključivanje, pa nalaže da se radi o neuspjehu u jednom od 4 sustava: a) civilnom ili

građanskom – koji označava stupanj jednakosti ili ravnopravnosti drugima u

demokratskom sustavu; b) ekonomskom – implicirajući pristup zaposlenju i

ekonomskim dobrima; c) socijalnom – označavajući mogućnost pristupa socijalnim

uslugama koje pruža država, te d) interpersonalnom – koji uključuje mogućnost

uspostave obiteljskih, prijateljskih, susjedskih i sličnih odnosa. Ovi sustavi se

nadopunjuju i ovise jedan o drugom. Nedovoljan osjećaj pripadnosti jednom od ovih

sustava potrebno je kompenzirati vrlo dobrim odnosima u drugim sustavima. Ukoliko

to nije moguće, te dođe do loših odnosa u više spomenutih sustava, moguće je

govoriti o socijalnoj isključenosti osobe ili skupine osoba. Također, situacija postaje

ozbiljnija kad je socijalna isključenost relativno trajnijeg karaktera.

Još jedan od načina za iznalaženje definicije socijalne isključenosti može

poći i od izraza njegovog antonima. Naime, "socijalna uključenost je proces kojim se

nastoji osigurati da svatko, neovisno o svom iskustvu i okolnostima, može ostvariti

puni potencijal u životu. … Uključujuće društvo karakterizira napor za smanjenom

nejednakošću te ravnoteža između individualnih prava i dužnosti povećane socijalne

kohezije"18.

Vrlo često citirana definicija socijalne isključenosti19 pojašnjava da su

socijalno isključene one osobe koje ne mogu participirati u normalnim građanskim

aktivnostima društva (premda bi to željeli), ali im to onemogućuju čimbenici izvan

njihovog utjecaja. Dobrovoljno isključeni se ne bi ubrajali u ovu skupinu, te je to i

najveća kritika ove definicije. Vrlo često nije potpuno jasno kada je osoba dobrovoljno

postala isključena, a kada je to prouzročeno vanjskim faktorima nad kojima osoba

17 Eurostat: Recommendations on Social Exclusion and Poverty statistics, Domain: Income and Living Conditions, Statistics Programming Committee recommendations on social exclusion and poverty statistics, Luxembourg, 1998. 18 Centre for Economic and Social Inclusion, 2002. na web siteu www.cesi.org.uk19 Burchardt, T., Le Grand, J. and Piachaut, D.: Social Exclusion in Britain 1991-1995, Social Policy and Administration, volume 33 issue 3: str. 227-244., 1999.

19

nema kontrolu. Moguće je postaviti pitanje: Da li je samoisključenje koje je posljedica

diskriminacije dobrovoljno ili ne?

Odnos socijalne isključenosti i siromaštva je vrlo bitan element u fazi

definiranja prvog pojma. Sociolozi se spore oko njihove povezanosti. Neki autori

tvrde kako je socijalna isključenost samo preimenovano siromaštvo, izmišljeno kako

bi vlade razvijenih zemalja uklonile pokazatelje koji bi mogli ukazati na vlastite

neuspjehe20. Prema tome, pojam socijalne isključenosti je manje optužujući i

predstavlja svojevrsni eufemizam za siromaštvo. Postoje definiranja koja podređuju

socijalnu isključenost siromaštvu, ali i obrnuta situacija nije rijetka. Ipak, većina

sociologa će siromaštvo poistovjetiti sa nedostatkom materijalnih sredstava (resursa,

novca), dok socijalna isključenost podrazumijeva puno više elemenata i dimenzija,

posebice nedostatak participacije i kumulativnost nepovoljnih okolnosti.

Osnovna razlika između siromaštva i socijalne isključenosti leži u činjenici da

se socijalna isključenost mora promatrati na relativan način. Nema socijalne

isključenosti ukoliko se ne uključi i element društva i društvenog konteksta.

Prednosti korištenja pojma socijalne isključenosti leže u tome što se

rasprava o životnom standardu pomjerila od puke deskripcije posljedica prema

procesima koji uzrokuju promjene u životnom standardu. Dodan je dinamički

element. Također, otvoren je prostor za rasprave o problemima socijalnih zajednica i

područja, nasuprot raspravama o problemima i stanjima pojedinca.

"Prava" socijalna isključenost je kombinacija objektivnih i subjektivnih

faktora, pri čemu objektivna isključenost mora sadržavati barem dvije ili više

distribucijskih dimenzija i barem jednu relacijsku dimenziju. Subjektivna se

isključenost odnosi na subjektivnu ocjenu mogućnosti participacije u društvenom

životu. "Stvarno" isključeni materijalno su deprivirani, imaju ograničene šanse za

socijalnom participacijom te oni sami smatraju da nisu potpuno socijalno integrirani21.

Dakle, "socijalna isključenost višedimenzionalni je proces koji slabi

povezanost pojedinca i zajednice. Te veze mogu biti ekonomske, političke,

sociokulturne te prostorne. Što je više obilježja po kojima je osoba isključena, to ona

postaje ranjivija. Obilježja isključenosti vezana su uz pristup tržištu rada,

najosnovnijim uslugama i socijalnoj mreži. Ovisno o cjelokupnom ekonomskom

20 Abrahamson P.: Social Exclusion in Europe: Old Wine in New Bottles, Družboslovne rasprave, Vol XI, No 19-20, 119-136, 1995.21 Šućur, Z. (2004)

20

razvoju, osobe mogu biti isključene iz dobara i usluga, iz tržišta rada i iz ljudskih

prava"22.

4.1.2. Socio-demografska obilježja socijalno isključenih

Zbog složenosti i nejasnoće pojma socijalne isključenosti nije jednostavno

nedvosmisleno opisati obilježja koja nose socijalno isključene osobe. Empirijska

istraživanja koja su se bavila socijalnom isključenosti23 mjerila su ovaj fenomen kroz

stanje zaposlenosti, što ni u kojem slučaju ne odgovara u potpunosti definiciji

socijalne isključenosti. Uključenost u tržište rada ne mora nužno značiti da je osoba i

socijalno uključena, što vrijedi i za obratnu situaciju. Npr. nezaposleni mladi nisu

nužno socijalno isključeni.

Istraživanja koja su se oslanjala ponajviše na materijalnu dimenziju ne

zadovoljavaju potrebe koje pojam nalaže. Nužno je uključiti osim ovih distribucijskih

dimenzija i relacijske dimenzije. Jedno je s drugim i povezano, pa će pojedinci sa

slabijim distribucijskim obilježjima (manja primanja, lošiji stambeni uvjeti) vrlo često

imati i relacijske elemente lošije (pokidane socijalne veze, slabija politička

participacija itd.).

Suvremenija istraživanja uvode i dodatne elemente. Prepoznato je da u

nekim kulturama, poput južnoeuropskih kultura, siromaštvo ne mora značiti i

isključenost iz društvenih skupina. Također, obitelj s jedne strane može i štititi i

ograničavati socijalnu isključenost, pa će žene ponekad biti isključene s tržišta rada

upravo iz razloga presnažne obiteljske povezanosti i uključenosti. U isto vrijeme,

takav odnos ne vrijedi za muškarca. On se smatra isključenim samo u odnosima

zaposlenja i društvenih veza.

Sociolozi spore oko toga treba li socijalnu isključenost mjeriti kroz pojedine

indikatore, ili ih je nužno kombinirati i proučavati kroz neki oblik kumulativnih indeksa.

Treba poći od tog da je bit socijalne isključenosti u slabljenju ili kidanju socijalnih

veza i s druge strane u multidimenzionalnoj depriviranosti, od kojih barem jedna

mora biti relacijska.

22 Bejaković, P.: Siromaštvo, nejednakost i socijalna isključenost u Europskoj uniji i Hrvatskoj, Institut za javne financije, Zagreb, 4. poglavlje u knjizi grupe autora: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: Izazovi institucionalnih prilagodbi, Institut za javne financije, Zagreb i Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb, 2003.23 Šućur, Z. (2004)

21

Socio-demografska obilježja socijalno isključenih korespondiraju sa

obilježjima siromašnih. Siromašne osobe većinom žive u prenaseljenim i slabo

održavanim stambenim prostorima, prehrana im je, posebice u gradovima,

ograničena i nekvalitetna i najčešće su vrlo niskog ili nikakvog obrazovanja.

Društvena mreža im je vrlo sužena (ovo je faktor koji povezuje pojmove siromaštva i

socijalne isključenosti), a često su i fizički slabije pokretni (u smislu tjelesnih

ograničenja, ali i prepreka u smislu prijevoza i putovanja).

Tablica 1. Dimenzije i indikatori socijalne isključenosti

DIMENZIJE INDIKATORI

Distribucijske / materijalne

Tržište rada Dugotrajna nezaposlenost

Životne potrepštine Neadekvatan životni standard

Dohodak Ispod linije siromaštva

Obrazovanje Bez ikakvih kvalifikacija

Stambeni uvjeti Manje od sobe po osobi / bez kupatila

Rezidencijalno područje Loši životni uvjeti u kvartu, nesigurnost

Zdravlje Loše zdravstveno stanje

Relacijske / participativne

Socijalne veze Bez bliskih prijatelja i šanse za kontakt

Politička participacija Pesimizam glede političkog utjecaja

Anomija (odsutnost normi) Prekompliciran život, osjećaj usamljenosti

Obiteljske mreže Samački život, raspad obitelji

Dugoročna perspektiva Razvoj životnih uvjeta Stalno loši uvjeti zadnjih nekoliko godina

Subjektivna perspektiva Subjektivna percepcija Osjećaj isključenosti iz društva

Izvor: Šućur, Z. (2004)

Moguće je generalizirati da su među socijalno isključenim osobama natprosječno

zastupljene žene i osobe koje žive u seoskim sredinama. Također, prosječna starost

isključene osobe je oko 5 godina veća od uključene osobe.

22

Tablica 2. Sociodemografska obilježja uključenih, siromašnih i socijalno isključenih

Uključeni Siromašni Isključeni

Prosječna dob 39,6 43,2 44,1

%

SPOL

Žene 38,0 57,4 68,1

Muškarci 62,0 42,7 31,9

TIP KUĆANSTVA

Samci 11,4 7,4 6,4

Višečlana kućanstva 88,6 92,6 93,6

VELIČINA NASELJA

Do 2000 stanovnika 39,4 62,0 70,2

Više od 2000 stanovnika 60,6 38,0 29,8

Izvor: Matković, T. i Štulhofer, A. (2006)

Istraživanje Matkovića i Štulhofera (2006) je dokazalo da je obrazovanje od ključne

važnosti za uključivanje određene osobe. Gotovo 80% isključenih ima samo osnovnu

školu (ili nezavršenu osnovnu školu). Zanimljivo je primjetiti da među socijalno

isključenim osobama nema gotovo niti jedne osobe sa završenom višom ili visokom

školom.

Ukoliko bi se radio fotorobot tipične socijalno isključene osobe, to bi bila

ženska osoba koja stanuje u manjoj seoskoj zajednici. Rođena je prije 1970. godine i

ima završenu osnovnu školu, pa je jasno da za njom ne postoji potražnja na tržištu

rada i svedena je na ranjivu ulogu kućanice. Također, istraživanje je dokazalo da je

regionalna zastupljenost socijalno isključenih osoba najizraženija upravo u Slavoniji.

Slavonija se pokazala kao jedina regija u kojoj boravak doprinosi riziku siromaštva.

Razlozi leže u specifičnim uvjetima života u gospodarski još uvijek marginalno

uključenim dijelovima zemlje24.

24 Matkovic, T. i Štulhofer, A. (2006)

23

4.1.3. Uzroci i posljedice stanja socijalne isključenosti

Uzroci socijalne isključenosti se prema teoretičarima mogu svrstati u tri

paradigmatske skupine: solidarnost, specijalizacija i monopol25.

Prema paradigmi solidarnosti, isključenost se javlja onda kad dolazi do

raspadanja socijalnih veza i nestajanja solidarnosti između pojedinaca i društva.

Solidarnost ovdje podrazumijeva čiste društvene odnose, a manje političke ili

ekonomske. Ovaj, pretežito francuski diskurs, u prvi plan ističe socijalne i kolektivne

veze. Primjer su starije neženje koji su često zbog osobnih i socijalnih hendikepa

isključeni iz društva. Prema ovom konceptu, dužnost je društva aktivno tražiti ovakve

pojedince i pružiti im mogućnost (re)integracije, uz naglašen element recipročnosti,

odnosno odgovornosti društva ali i socijalno isključene osobe. Klasičan asimetrični

model pružanja socijalne pomoći u kojoj samo jedna strana aktivno djeluje na

socijalni problem, dok druga pasivno "prima", ovdje je zamijenjen pokušajima

stvaranja aktivnog i pregovarački jakog korisnika pomoći.

Paradigma specijalizacije počiva u angloameričkom liberalizmu, gdje se

društvo definira kroz individualizam i osobne interese i motive koji pokreću sve

ostalo. Prema ovoj teoriji, isključenost je individualna po svojoj prirodi, a javlja se

onda kada postoje neodgovarajuća pravila u određenoj sferi specijalizacije ili kad

postoje barijere u međusobnom kretanju među sferama. Isključenost je oblik

diskriminacije kada je pojedincu onemogućeno slobodno sudjelovati u socijalnim

razmjenama. Društvo, prema ovim principima mora ukloniti barijere, a pojedinac

mora sam odlučiti napraviti izbor prema boljem životu.

Paradigma monopola potječe u europskoj ljevičarskoj teoriji, koja društvo

promatra kao niz hijerarhijski posloženih skupina. Uzroci socijalne isključenosti leže u

većim pravima i privilegijama koje imaju više hijerarhijske skupine (insideri). Pristup

vrijednim resursima (zaposlenju, obrazovanju i slično) omogućuje održavanje

nametnutnih društvenih nejednakosti. Glavni problem upravo čine izdašna i

prezaštićena prava insidera, kojima skupine outsidera obično nemaju nikakav

pristup.

Već ranije je rečeno da se socijalna isključenost može shvatiti kao

višedimenzionalna prikraćenost pojedinca. Ova prikraćenost se odnosi na cijeli niz

25 www.chronicpoverty.org/toolbox/Socialexclusion.php, svibanj 2009

24

http://www.chronicpoverty.org/toolbox/Socialexclusion.php

resursa, i njihovu kombinaciju. Uglavnom se radi o socioekonomskim (zapošljavanje,

dohodak), institucionalnim (školovanje, zdravstvene i socijalne usluge), kulturnim

(kulturni identitet, kulturni sadržaji), i interpersonalnim resursima (vezani uz emotivni

segment osobnosti). Bitno je naglasiti da je socijalna isključenost prisutna tek ukoliko

je dugoročnija, odnosno ako pojedincu nije jednostavno izaći iz takvog položaja.

Također, socijalno isključene osobe nisu one osobe koje su deprivirane zbog svoje

volje, odnosno socijalna isključenost postoji tek ukoliko je nužnost (a ne na primjer

posljedica lijenosti pojedinca ili nekih drugih osobnih obilježja). Ključno obilježje ovog

stanja je višedimenzionalnost, i to je upravo distinkcija od jednostavnijih pojava poput

siromaštva ili nejednakosti.

Štulhofer (i Matković) je u svom istraživanju mjerio socijalnu isključenost na

temelju tri prostora uskraćenosti: radnog (zaposlenje), ekonomskog (siromaštvo) i

sociokulturnog (izoliranost)26. Razlog za upravo ova tri prostora se jednostavno

razumiju. Upravo to su pitanja od najveće važnosti za svakog pojedinca, i problemi u

tim poljima života se dramatično proživljavaju. Prema ovim autorima, osoba je

socijalno isključena tek ako je uskraćena u sva tri ova prostora istodobno. Radni,

ekonomski i sociokulturni prostor međusobno generiraju i reproduciraju jedan drugi,

odnosno deprivacijom u jednom od njih stvara se deprivacija i u druga dva, što onda

predstavlja socijalnu isključenost.

Istraživanje je provedeno u prosincu 2003. godine na uzorku od 2500

stanovnika starijih od 20 godina i prilično dobro je istražilo stanje stanovništva po

pitanju socijalne isključenosti. Nedostaci istraživanja su neobuhvaćanje mladih na

školovanju, starijih od 65 godina, te što istraživanje nije prikazalo regionalnu

rasprostranjenost socijalne isključenosti. Također, nije se uspjela pratiti dinamika

socijalne isključenosti, odnosno njeno trajanje, već je istraživanje bilo fokusirano na

stanje socijalne isključenosti u određenom trenutku.

Ekonomska prikraćenost je definirana linijom siromaštva koja se izračunava

na temelju združenih prihoda svih članova kućanstva (npr. obitelj sa dvoje roditelja i

dvoje malodobne djece mlađe od 14 godina za doseći liniju siromaštva treba 35.300

kuna godišnje). Radna prikraćenost je definirana nezaposlenošću, no iz te skupine

su isključeni neaktivni (domaćice i nezaposleni koji su odustali od traženja posla).

Sociokulturna prikraćenost je određena kao izostanak društvene participacije,

odnosno izoliranost od društvenih skupina, klubova, udruga, političkih organizacija,

26 Matković, T. i Štulhofer, A. (2006)

25

religijskih skupina i slično. Zbog nepreciznosti i težine u određivanju ovakve

definicije, sociokulturna prikraćenost je mjerena samo kao popratni element

prethodna dva (siromaštva i nezaposlenosti), a ne kao rizični faktor sam po sebi.

Rezultati ovog istraživanja pokazala su međupovezanost ove tri vrste

prikraćenosti, a konkretan dobiveni rezultat je da u Hrvatskoj ima 9,7% socijalno

isključenih, kao kombinacija sva tri ova elementa. Detalji se mogu vidjeti na slici 2.

Slika 2. Raširenost ekonomske i radne prikraćenosti, ranjivosti i socijalne isključenosti (SI)

Izvor: Matković, T. i Štulhofer A. (2006)

U sklopu istog istraživanja, ispitanicima su postavljena pitanja o njihovom

zadovoljstvu vlastitim životom. Dokazano je da socijalno isključene obilježava

najmanja kvaliteta življenja, odnosno imaju najnepovoljniji društveni položaj.

26

4.1.4. Elementi Programa borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti Republike Hrvatske

U skladu sa ciljevima istraživanja, prihvaćena je teza kako je socijalna

isključenost nešto loše, odnosno njeno prevladavanje nešto dobro. Socijalna

isključenost stoji nasuprot pozitivnim obilježjima uloga i značajki "uključenog"

pojedinca, koji zarađuje za život svoje obitelji, plaća državi poreze, te je produktivan i

odgovoran građanin. Svakako da ovaj pristup zanemaruje kompleksne identitete

pojedinaca koji žele ostati (polu)isključeni zbog samo sebi poznatih razloga, te je to

potrebno poštivati. Također, moguće je primjetiti da se društvo treba razvijati u

smjeru promjene svoje opće matrice, pa prema tome budućnost nosi i promjene u

kojima se neće nužno težiti uključivanju marginalnih skupina u mainstream društva,

već će se marginalne skupine prihvatiti kao takve u core društva kao cjeline.

Koncept socijalne isključenosti kojim se bavi ovo istraživanje obuhvaća ipak

uže shvaćenu socijalnu isključenost. To su skupine koje su nenamjerno isključeni te

osjećaju svoje stanje kao nepovoljno.

Ovako opisana socijalna isključenost zahtijeva "sveukupnu mobilizaciju

napora i kombinaciju ekonomskih i socijalnih mjera"27. U isto vrijeme,

interdisciplinarna priroda isključenosti omogućuje da se različiti socijalno-politički

problemi povežu suvremenim konceptom rješenja koji se oslanja na popularne

pojmove poput "partnerstva", "zajedničkih rješenja" i slično. Idealno za političke elite

kojima maglovitost pojma daje alibi i prostor za pravdanje strategijskim konceptom,

bez potrebe da se precizno navodi bit samog termina.

Zadatak je socijalne politike i socijalnog rada, u prvom redu, spriječiti

dugotrajnu i kumulativnu deprivaciju, koja skoro bez iznimke dovodi do težih

slučajeva socijalne isključenosti.

U Hrvatskoj, kao i većini tranzicijskih država tijekom prvih desetak godina

svoje tranzicije, evidentno je poraslo siromaštvo. Povećanje nezaposlenosti se

događalo u uvjetima velikih gospodarskih, socijalnih i političkih promjena.

Nezaposleni, slabije obrazovani i ruralno stanovništvo su najranjivije skupine za ove

posljedice. Egzistencijalni problemi često dovode do povećane stope nasilničkog

27 Spicker, P.: Exclusion, u Journal of Common Market Studies, volume 35 issue 1, str. 133-143., March 1997.

27

kriminala, a u pravilu dolazi i do narušavanja socijalnog kapitala i nižeg sudjelovanja

građana u političkom životu i društvu općenito.

Stanje siromaštva u Hrvatskoj je mjereno u nekoliko navrata i pokazalo je da

je stanje znatno povoljnije nego u drugim tranzicijskim zemljama (izuzev Slovenije).

Svjetska banka, u suradnji sa Vladom RH, te koristeći analizu ankete o potrošnji

kućanstava koju je proveo Državni zavod za statistiku, pokazuje da samo 4%

stanovništva živi sa 4,30 USD dnevno, što je međunarodno usporedivi standard u

tranzicijskim zemljama28. Problem sa siromaštvom u Hrvatskoj ne leži toliko u broju

siromašnih nego u obilježjima tog siromaštva. Ono je u Hrvatskoj trajne prirode.

Dominantne i osjetljive skupine su nezaposleni, neaktivni i slabije obrazovani. Gotovo

tri četvrtine siromašnih žive u obiteljima u kojima glava obitelji ima samo osnovno

obrazovanje ili čak ni to.

Sociolog Šućur je 2001. godine proveo istraživanje među 500 primatelja

socijalne pomoći (pomoći za uzdržavanje) o njihovim demografskim i ekonomskim

obilježjima. Šućur razlikuje primatelje pomoći (tražitelje) i korisnike (uključujući

tražitelja i sve članove njegove obitelji). Prema radnoj sposobnosti, korisnici socijalne

skrbi se mogu podijeliti na nezaposlene i radno nesposobne. Hrvatska među

tranzicijskim zemljama ima najveći udio nezaposlenih među ovom populacijom. Što

je još značajnije, više od polovica ovih nezaposlenih primatelja, bilo je bez posla dulje

od 5 godina.

2002. godine Vlada RH usvaja Program borbe protiv siromaštva i socijalne

isključenosti. U izradi Programa sudjelovali su stručnjaci različitih institucija, kao što

su: Studijski centar socijalnog rada Pravnog fakulteta, Hrvatski zavod za

zapošljavanje, Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži, Ministarstvo

rada i socijalne skrbi i druga ministarstva Vlade29. Ovo je po prvi puta da jedan

službeni dokument naglašava pitanja socijalne isključenosti i navodi konkretne uloge

i zadatke pojedinih državnih tijela u smanjivanju stope siromaštva. Mjere su

uključivale: a) programe zapošljavanja – izrada nacionalnog programa zapošljavanja,

decentralizacija u kreiranju politika zapošljavanja, fleksibilnost na tržištu rada,

usmjerenost na socijalnu pomoć zamijeniti radnim pristupom (javni radovi),

zapošljavanje osoba s invaliditetom; b) zdravstvo – reforma sustava, reforma

dopunskog osiguranja i participacija, veća pokrivenost zdravstvenih usluga osnovnim

28 Bejaković, P. (2003)29 Program borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti u Hrvatskoj, Ministarstvo rada i socijalne skrbi, Zagreb, 2001, online izvor: www.rsp.hr/ojs2/index.php/rsp/article/view/217/221, svibanj 2009.

28

paketom, naglasak na prevenciji i osnovnoj zdravstvenoj skrbi; c) obrazovanje –

smanjiti stopu napuštanja školovanja, više stipendija i školarina, cjeloživotno učenje,

obrazovanje odraslih; d) socijalno stanovanje – pilot projekti socijalnog stanovanja,

lokalni angažman na problemima stanova, kontrola nad cijenama najma stanova,

učinkovitije stambene subvencije; e) obiteljska politika – Državni zavod za zaštitu

obitelji, materinstva i mladeži, obiteljski centri za neformalne programe rada sa

obiteljima sa djecom, prilagodba politika porodnog dopusta, dječji doplatci; f)

područja od posebnog interesa, prognanici – nastavak skrbi o pogođenim

područjima, izjednačavanje prognaničke naknade sa socijalnom pomoći, pomoć

povratnicima u uspostavi poljoprivredne djelatnosti; g) socijalna pomoć i skrb –

imovinski cenzus, minimalni dohodak, suradnja s nevladinim i humanitarnim

organizacijama, službama za zapošljavanje, privatizacija nekih djelatnosti socijalne

skrbi, decentralizacija financiranja.

Slabost ovog dokumenta leži u činjenici da su dokument u cijelosti napisali

predstavnici istih tih državnih tijela, uz pomoć stručnjaka iz područja socijalnog prava.

Predstavnici civilnog društva i ostali socijalni partneri nisu bili uključeni, niti je zbog

tog dokumenta pokrenut širi konzultativni proces. Dokaz da je Program samo

deklarativan je to što Tijelo za praćenje njegove provedbe nikad nije podnijelo

nikakvo izvješće Vladi, premda je to prema samom Programu bilo obvezno jednom

godišnje učiniti30.

Uspješna politika uključivanja bi trebala imati dva uporišta: oslabljivanje

mogućnosti prikraćivanja i smanjivanje rizika da djeca socijalno isključenih i sama

postanu socijalno isključena. U prvom slučaju, radilo bi se o mjerama kojima se

stvaraju radna mjesta, potiče zapošljavanje i povećava životni standard. Također, u

ovo uvrštavamo i mjere za društveno umrežavanje i suradnju. U drugom slučaju,

nužne su aktivnosti koje se usmjeravaju na socijalno isključene obitelji, što je

posebice u Hrvatskoj zanemareno, što je vidljivo i iz toga što ovakve mjere još nisu

postale niti predmetom predizbornih političkih obećanja, a kamoli da je nešto rađeno

na njihovom provođenju.

Za uspješan izlazak iz tranzicijskih problema nužno je nekoliko elemenata:

početno stanje (geostrateški položaj države, prethodno ekonomsko i gospodarsko

30 Stubbs, P. i Zrinščak, S.: Proširena socijalna Europa? Socijalna politika, socijalna uključenost i socijalni dijalog u Hrvatskoj i Europskoj uniji, Institut za javne financije, Zagreb, 7. poglavlje u knjizi grupe autora: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: Ususret izazovima pregovora, Institut za javne financije, Zagreb i Zaklada Friedrich Ebert, 2005.

29

stanje, prirodna bogatstva); institucionalno stanje na početku tranzicije; politički

sustav, te opseg i kakvoća ekonomskih reformi koje su države provele. Međutim,

državna vlast nigdje, pa ni u Hrvatskoj, nije u mogućnosti ni stanju samostalno riješiti

sve probleme koje tranzicija, ali i općenito globalizacija, nose sa sobom. Od države

se očekuje da pruži stabilan zakonodavni okvir, socijalnu infrastrukturu, te u suradnji

s građanima ustanovi vladavinu prava. Jasno je da socijalno isključeni najviše trpe od

nepostojanja jasnih zakona i nevoljkosti društva da ih poštuje. Za postizanje ovoga,

potrebna je politička volja i odlučnost vodstva, no podjednako je bitno osnaživati

građane i ravnopravno ih uključivati u politički proces.

Usprkos visokom udjelu transfera u BDP-u (25%) u Hrvatskoj se ostvaruje

slaba preraspodjela iz razloga što je većina programa vrlo loše usmjerena. Oni dobro

usmjereni socijalni programi čine tek manji dio socijalnih rashoda. Dojam je da sustav

socijalne skrbi samo pojačava svojom neučinkovitošću razinu nejednakosti31.

Kao zaključak, zanimljivo je naglasiti da je siromaštvo u Hrvatskoj ne samo

razmjerno malo, nego i plitko (jaz siromaštva32 je 1998. godine iznosio 1,8% BDP-a,

dok je u prosjeku potrošnja siromašnih bila samo 20% ispod granice siromaštva).

Stoga se može konstatirati da bi se uz optimalno usmjeravanje pomoći (i ciljano

dodjeljivanje socijalne pomoći potrebitima) siromaštvo u Hrvatskoj moglo u

potpunosti iskorijeniti uz izdvajanje 1% BDP-a.

31 World Bank 200132 Jaz siromaštva pokazuje koliko bi dohotka trebalo transferirati siromašnom stanovništvu da se dohodak kućanstva podigne do granice siromaštva. (Bejaković, P., 2003)

30

4.1.5. Tretman socijalne isključenosti u Europskoj uniji i budućnost hrvatskih socijalno isključenih skupina nakon pristupanja Hrvatske EU

Do početka 21. stoljeća Europska unija je postigla mnogo po pitanju

koordinacije ekonomskih politika (zajedničko tržište, ekonomska i monetarna unija,

uvođenje eura). Isto se ne bi moglo tvrditi u slučaju koordinacije socijalnih politika,

iako je jasno da se kroz gospodarski razvoj utječe posredno i na socijalni status

građana EU. Razlozi za ovo mogu ležati u nejednakim gospodarskim stupnjevima

razvoja, pa bi harmonizacija sustava socijalne skrbi zasigurno bila kamen spoticanja

u već ionako osjetljivoj Europskoj uniji. Većem osvješćivanju o socijalnih problemima

unutar Europe, posebno su doprinijela tri faktora: pridruživanje triju relativno

siromašnih država (Grčke 1981., Španjolske i Portugala 1986.), veći utjecaj političke

ljevice te aktivni mandat Jacquesa Delorsa kao predsjednika Europske komisije od

1985. godine33.

Jedinstveni europski ugovor iz 1987. (The Single European Act) po prvi put

spominje težnju za socijalnom uključenošću, nakon čega se isto spominje i u

Ugovoru iz Maastrichta, u okviru Protokola o socijalnoj politici. Amsterdamski ugovor,

u kojem je naglašena potreba kontinuirane izgradnje socijalne Europe, ide i korak

dalje te definira neposredne mjere u ostvarivanju ovih nastojanja. Ovo su bili

preduvjeti da Europska unija značajnije počne djelovanje na području socijalne

politike.

Prvi konkretni potezi su se ticali praćenja stanja u zapošljavanju i

definiranjem mjera kojima bi se utjecalo na efikasnost i brzine strukturnih reformi

tržišta rada. Sve su ovo bili samo uvodni koraci koji su otvorili vrata promjenama koje

donosi Lisabonska strategija iz 2000. godine, prema kojoj socijalna politika postaje

ravnopravna ekonomskoj, monetarnoj i financijskoj. Prema ovoj strategiji, EU je u

prvom desetljeću 21. stoljeća trebala postati "najkonkurentnije dinamično društvo u

svijetu utemeljeno na znanju, sposobno za ostvarivanje održivog gospodarskog rasta

s većim mogućnostima zapošljavanja i većom socijalnom kohezijom". Za ostvarenje

ovih ciljeva, nužno je uskladiti ekonomska i ekološka pitanja sa socijalnim.

Premda obilježena značajnim razlikama u pojedinim državama članicama u

pogledu provedbe socijalne politike, socijalne skrbi i uloge države u toj provedbi,

europsko zakonodavstvo je u proteklom desetljeću nastojalo unositi brojne

33 Ibidem

31

zajedničke elemente vrlo važne pri jedinstvenom provođenju zajedničkog koncepta

politike socijalne skrbi, a u sklopu tzv. Europskog socijalnog modela. Ipak, u diskursu

koji se dotiče socijalne isključenosti pretjerano se ističe problematika

(ne)zaposlenosti i stanja na tržištu rada, premda koncept socijalne isključenosti u

sebi nosi puno više od toga.

Već u Nici, u prosincu 2000. godine, prihvaćena je nova socijalna politika

(Social Policy Agenda)34 koja utvrđuje ove prioritetne ciljeve: (1) veće i bolje

mogućnosti zapošljavanja, (2) predviđanje i ostvarivanje promjena u svijetu rada

stvaranjem nove ravnoteže fleksibilnosti i sigurnosti, (3) borba protiv siromaštva,

isključenosti i diskriminacije s ciljem poboljšavanja socijalne uključenosti. Odmah su

prihvaćeni i prijedlozi za izradu Nacionalnog programa borbe protiv siromaštva i

socijalne isključenosti (National Action Plan against Poverty and Social Exlusion –

NAPincl), koji navodi četiri najvažnija cilja: (1) olakšavanje zapošljavanja i pristupa

svim izvorima, pravima, dobrima i uslugama; (2) sprječavanje rizika isključenosti; (3)

pomoć najugroženijima; (4) mobiliziranje svih nadležnih tijela. Detaljni prikaz ovih

ciljeva je prikazan u prilogu 9.

Odlukom Komisije, u svibnju 2003. godine, najavljena je dalekosežna

reforma, kojoj je cilj jačanje socijalne dimenzije lisabonskog procesa, pri čemu će se

zajednički obuhvatiti pitanja socijalne uključenosti, mirovina i zdravstvene zaštite.

Ključna je koordinacija među zemljama članicama, sudjelovanje nevladinog sektora,

socijalnim partnera i lokalnih i regionalnih vlasti. Integracija planova Zajednice

vezanih za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti u nacionalne politike,

povećala je političku svijest o tim problemima, što je ohrabrilo zemlje članice da

kritički promotre svoje postojeće socijalne politike. Stvorena je mogućnost usporedbe

među zemljama po pitanju učinkovitosti rješavanja socijalnih pitanja. Također,

stvorena je bolja osnova za stvaranje politika kroz uključivanje širokog spektra

sudionika i aktera.

Po pitanju socijalne isključenosti, EU je konačno dosegla jasan konsenzus

oko sljedećih ključnih izazova:

- iskorjenjivanje dječjeg siromaštva prekidanjem opakog začaranog kruga

međugeneracijskog naslijeđa

- učiniti tržište rada doista uključujućim

- osiguravanje pristojnog smještaja za sve

34 Official Journal of the European Communities, 2001.

32

- prevladavanje diskriminacije i povećanje integracije ljudi s poteškoćama,

etničkih manjina i imigranata

- dotaknuti se pitanja financijske isključenosti i prezaduživanja.

Aktivnosti u polju socijalne isključenosti podupiru se kroz program Progress

(2007-2013). Progress predstavlja objedinjeni instrument pomoći kojeg se osigurava

zadržavanje Socijalne politike EU na pravcu na kojem se ključni izazovi

najučinkovitije rješavaju uz koncentraciju na zajednički europski utjecaj. Progress ima

ukupni proračun od 743 milijuna eura za sedam godina. EU koristi ovaj proračun kao

katalizator promjena i modernizacije u područjima: zapošljavanja, socijalne

uključenosti i zaštite, radnih uvjeta, nediskriminacije i jednakosti spolova. Otvoren je

za svih 27 članica, zemlje kandidatkinje i EFTA/EEA zemlje. Za 80% sufinanciranja,

mogu se prijaviti brojne neprofitne organizacije.

Kako je već ranije rečeno, socijalna isključenost se vrlo teško mjeri, te se za

ovu svrhu često koriste mjerenja dugotrajne nezaposlenosti i razine dohotka (tj.

siromaštva). Implicitno, ipak je moguće ustvrditi da bi stanje po pitanju siromaštva,

nejednakosti i socijalne isključenosti u Europi bilo kudikamo lošije da nema

korektivnih utjecaja preraspodjele i socijalne politike na djelu. Europa se bori sa

problemom starenja stanovništva i sve većih stopa nezaposlenosti, što nameće

znatne rashode za socijalnu politiku. Premda rashodi relativno rastu, u isto vrijeme su

vidljive i razlike po pitanju učinkovitosti socijalnih transfera u pojedinim državama

članicama. Dok je utjecaj socijalnih transfera u skandinavskim zemljama prilično

velik, isto se ne bi moglo reći i za južnoeuropske države35.

Stanje Europskog socijalnog modela je iz svih ovih razloga prilično

nesigurno, za razliku od jedinstvenog gospodarskog tržišta. Različiti povijesni faktori i

interesi narušavaju jedinstveni model kakav bi Europska unija trebala kreirati. Bivše

komunističke zemlje preferiraju neoliberalni pristup rješavanju problema, kao što to

preferira i predsjednik Europske komisije Barrosso. Vidljivo je to iz izbacivanja

socijalne politike iz Lisabonske agende 2005, gdje je učinjen korak unazad prema

većoj moći gospodarskih mjera, koje bi svojom provedbom trebale stvoriti socijalnu

koheziju. Prethodna retorika je išla u smjeru stvaranja jedinstvene gospodarsko-

socijalne politike, koja kombinira gospodarski rast sa istovremenom socijalnom

kohezijom. Europskom socijalnom modelu zasigurno ne doprinosi i iskorak udesno u

političkom smislu, u okviru izbora za Europski Parlament 2009.

35 Bejaković, P. (2003)

33

Teško je procjenjivati trendove koje će donositi budućnost po pitanju novih

članica, pa tako i Hrvatske, no moguće je povući neke paralele iz prošlih iskustava

EU integracija.

Detaljno istraživanje koje je proveo Jimeno (i suradnici) 2000. godine36 bavi

se iskustvima Portugala i Španjolske, po pitanju nejednakosti prihoda (kućanstava) i

plaća zaposlenika. Najvažniji zaključci koji su dobiveni su sljedeći:

- došlo je do promjene u strukturi zaposlenosti u smjeru velikog povećanja

stupnja obrazovanosti radne snage; u drugoj polovici 80-tih znatna direktna

strana ulaganja, uglavnom u razvijenija područja, dovode do povećanja

vanjskotrgovinskih odnosa (više uvoza i izvoza); neravnomjeran razvoj regija

se kompenzira EU transferima kroz strukturne fondove Zajednice.

- Nejednakost u prihodima kućanstava je smanjena u obje zemlje tijekom 80-tih,

međutim u Portugalu je ova nejednakost u prvoj polovici 90-tih ponovno rasla.

Uzroci leže u neučinkovitoj redistributivnoj socijalnoj politici.

- Nejednakost plaća je povećana ulaskom u EU u obje zemlje. Povećan je gap

među plaćama žena i muškaraca, a plaće u nekim radnointenzivnim sektorima

su značajno pale (tekstil). Objašnjenje ovih pojava leži u smanjenom interesu

za nedovoljno kvalificiranu radnu snagu i veliku potražnju za stručnom i

kvalificiranom radnom snagom. U Španjolskoj je ovo vrijedilo skoro za sve

sektore podjednako, dok je Portugal doživio veliki porast potražnje za

stručnjacima u području energije, transporta i upravljanja vodama.

- Oba gospodarska sustava su se mjenjala ubrzanim tempom, suočavajući se

sa brzom modernizacijom i tehnološkim unapređenjem. U Portugalu, veća

potražnja za stručnjacima nije bila popraćena ravnomjernom ponudom takvih

kadrova, pa stoga dolazi do većih nejednakosti u razinama plaća. U

Španjolskoj je ovaj problem bio manje izražen.

- Manja potreba za niskokvalificiranom radnom snagom u Španjolskoj dovela je

do njihove veće nezaposlenosti. S druge strane, kolektivni ugovori i sindikalni

zahtjevi nameću nerealno visoke zahtjeve za ovakve radnike, što posljedično

dovodi do još većeg otpuštanja radnika.

36 Jimeno, F.J. et al.: Integration and Inequality: Lessons from the Accessions of Portugal and Spain to the EU; online izvor: www.fedea.es/pub/Papers/ 2000/dt2000-10.pdf; u Background Papers for Making Transition Work for Everyone: Poverty and Inequality in Europe and Central Asia, Washington, The World Bank, 2000.

34

Za očekivati je da će se slične posljedice osjetiti i u Hrvatskoj nakon njenog

pristupanja Uniji. Samo pristupanje Europskoj uniji se pretpostavlja kao korisna stvar

koja će doprinijeti općem gospodarskom i socijalnom razvoju društva. Nužno je pri

tome ostati realnih očekivanja. Najveće prednosti pristupanja EU bit će u daljnjem

jačanju demokratskih institucija te otvaranje Hrvatske u jačoj integraciji s Europom i

globalnim gospodarstvom, a ovo bi trebao biti i način za smanjivanje socijalne

isključenosti i smanjivanje siromaštva.

Hrvatska je na svom putu prema EU, već u početnim fazama pristala na

određene pomake u socijalnoj problematici. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju

(SSP), kojeg je Hrvatska potpisala sa EU 2001. godine, primarno se fokusirao na

političke i ekonomske oblike promjena. Ovo je očekivano, s obzirom da SSP u

principu ne pokriva pitanja socijalne politike. No, neovisno o njegovoj neodređenosti i

općenitosti, ovaj Sporazum je ipak otvorio prostor brojnim javnim temama, poput

rodne jednakosti, obiteljskog nasilja i dječjih prava. Moguće je u budućim razdobljima

očekivati snažniji potisak EU za rješavanjem desetljećima nagomilanih socijalnih

problema u Hrvatskoj.

Europa se u svom strateškom dokumentu Europe 202037 snažno vraća

tematici socijalne uključenosti, te jasno navodi kao jedan od svojih 5 prioriteta: broj

socijalno isključenih i ugroženih rizikom siromaštva u Europi, do godine 2020.,

smanjen za 20 milijuna. Kako je ovaj dokument donešen bitno prije velike financijske

i gospodarske krize 2009-2012, nije izvjesno u kojem će smjeru ići ostvarenje tih

ciljeva u Europi.

37 http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-a-nutshell/targets/index_en.htm, lipanj 2012.

35

http://ec.europa.eu/europe2020/europe-2020-in-a-nutshell/targets/index_en.htm

4.2. SAMOZAPOŠLJAVANJE KAO GENERATOR RAZVOJA PODUZETNIŠTVA I SREDSTVO GOSPODARSKOG RAZVITKA

4.2.1. Pojam i oblici samozapošljavanja

Znanstveni interes za samozapošljavanje (kao i za mala i srednja poduzeća

općenito) snažno je porastao počevši od 80-tih godina 20-tog stoljeća. Pojavio se

kao oporba prethodnoj praksi u kojoj su se kao objekt znanstvenog istraživanja

preferirale velike multinacionalne kompanije, prvenstveno iz razloga jednostavnijeg

prikupljanja podataka o njihovom poslovanju. Istina je da se i danas još uvijek neki

istraživači radije bave proučavanjem velikih poduzetničkih i industrijskih sustava.

Novi znanstveni fokus, usmjeren ka malom i srednjem poduzetništvu, rezultirao je

cijelim nizom istraživačkih studija koje se bave tematikom samozapošljavanja38.

Potreba za ovim pristupom opravdana je činjenicom da su npr. u EU15 čak polovica

gospodarskih subjekata tvrtke sa samo jednim zaposlenikom, odnosno radi se o

tipičnom obliku samozapošljavanja.

Povijesno promatrano, stopa samozapošljavanja prije industrijske revolucije je

bilo iznimno visoka. Industrijska revolucija nameće potrebu uske specijalizacije radne

snage, koja na taj način mora postići veću radnu efikasnost i produktivnost, a što

posljedično dovodi do opadanja stope samozaposlenih u svjetskom gospodarstvu.

Tijekom gotovo cijelog 20-tog stoljeća, u razvijenim gospodarstvima se kroz stvaranje

kompleksnijih društvenih kretanja i birokratizaciju brojnih javnih usluga, pojavljuju

brojna radna mjesta u javnim službama. U isto vrijeme, svi postojećih ekonomski i

društveni sustavi forsiraju stvaranje snažnih i velikih proizvodnih (pa i uslužnih)

sustava i kompanija. Sve ovo doprinosi trendu opadanja broja samozaposlenih

pojedinaca. Ipak, ova činjenica se dramatično mijenja u posljednjih 25 godina 20-tog

stoljeća, kada uzrokovano mnogim ekonomskih i socijalnim krizama, ponovno jača

malo i srednje poduzetništvo, kao i svi oblici samozapošljavanja.

Samozapošljavanje je pojam koji se odnosi na pojedinca koji radi za sebe,

umjesto za drugog poslodavca ili tvrtku koju ne posjeduje. Pri tom on ostvaruje

prihode kroz obavljanje određene proizvodnje ili pružanje usluge samostalno,

odnosno putem vlastitog rada, premda je moguće i dio specijaliziranih aktivnosti

38 Goey, F.: Economic structure and self-employment during the twentieth century, Paper 8th EBHA Conference, Barcelona, September 2004.

36

prepustiti svojim zaposlenicima ili vanjskim suradnicima (outsourcing).

Samozapošljavanje ne mora biti nužno poistovjećeno sa vlasništvom tvrtke. Vlasnik

tvrtke nije uvijek i osoba koja operativno obavlja djelatnost poduzeća. Također,

moguće je reći da biti samozaposlen znači "poslovati za svoj račun", bilo kao

slobodni vanjski suradnik ili u okviru vlastitog poduzeća, a ne biti zaposlenik koji radi

po osnovi Ugovora o zapošljavanju.

Standardna definicija39, prihvaćena na međunarodnim konferencijama

statističara rada i integrirana u Međunarodnu klasifikaciju statusa u zaposlenosti

(International Classification of Status in Employment – ISCE-1993),

samozaposlenost određuje ovako: "Samozaposlenost su oni poslovi gdje su primanja

izravno povezana s profitima (ili mogućnošću profita), koji proizlaze iz proizvedenih

roba ili usluga (pri čemu se vlastita potrošnja smatra dijelom profita). Nositelji takvih

poslova sami donose operativne odluke koje utječu na ovaj pothvat ili delegiraju

takve odluke, zadržavajući pritom odgovornost za uspjeh poslovnog pothvata (u

ovom kontekstu pothvat uključuje i rad samo jedne osobe)" (ILO 1993).

ILO (Internation Labour Organisation) prepoznaje nekoliko statusa

samozaposlenih: samozaposleni za svoj račun (bez drugih zaposlenika), poslodavci

(koji zapošljavaju i druge djelatnike), doprinoseći članovi obitelji i članovi proizvodnih

zadruga. Povijesno gledano, pak, moguće je definirati 3 različite skupine

samozaposlenih: male tvrtke, poljoprivredni proizvođači i slobodne profesije (free

lancere, poput privatnih liječnika, revizora, poreznih savjetnika, odvjetnika, trgovačkih

putnika i zastupnika i slično). Samozaposlenost poljoprivrednih proizvođača u svim

ruralnim područjima je prilično velika, premda se zapošljavanje kroz rad na

obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima rijetko percipira kao takvo.

Tendencija je da se samozapošljavanje i poduzetničke aktivnosti tretiraju kao

odvojeni koncepti. Međutim, čini se da je logično, s obzirom na sličnu situaciju po

pitanju ekonomske i pravne ovisnosti, poistovjetiti mikro poduzeća (gdje subjekt,

fizička osoba, provodi vrlo male gospodarske aktivnosti kroz pravni okvir

poduzetništva) i istinsko (ne prividno) samozapošljavanje.

Samozapošljavanje se posljednjih godina razvija u dva smjera40:

39 Matković, T.: Razmjeri, oblici i kvaliteta samozaposlenosti u Hrvatskoj, u Zbornik radova „Rad u Hrvatskoj i pred izazovima budućnosti“, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo iz Zagreba i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009.40 Cremers, J: Self-employment and the free provision of services (PowerPoint presentation), CLR, u sklopu seminara: Self-employment and bogus self-employment in the construction industry, Vilnius, June 2007.

37

a) Koristi ga prilagodljiva skupina kvalificiranih stručnjaka sa visokim

profesionalnim standardima, najčešće aktivnim u sektorima koji zahtijevaju

visoki nivo ekspertize i umješnosti. Ova vrsta samozaposlenih osoba djeluje

kao poduzetnik pojedinac i dobro je plaćena. U financijskom i ekonomskom

smislu, ovi samozaposleni ovise o svojim kupcima i klijentima, ali ipak rade

koristeći se vlastitom autonomijom pri organizaciji posla i poštivanju ugovornih

obveza vezanih za izvršenje usluga. Rade za vlastiti račun.

b) Samozapošljavanje kao oblik izbjegavanja zakonskih obveza iz radnog prava,

te prava radnika iz kolektivnih ugovora. To je način kako smanjiti troškove u

tradicionalno radno intenzivnoj industriji (kao što je to slučaj i sa

podugovaranjem i outsourcingom). Dotični radnici ostaju ekonomski ovisni i

njihov rad je često nestručan, repetitivan i jednostavan. Ovaj prividni oblik

samozapošljavanja vodi ka izbjegavanju socijalne zaštite i isključenosti iz

osnovnih radničkih prava, koje uobičajeno jamči radno zakonodavstvo.

Razlika između samozaposlene osobe i zaposlenika nije uvijek u potpunosti

jasna u pravnom smislu, ali ima vrlo važan utjecaj na pitanja poput poreznog

tretmana plaće ili primjenljivosti zaštite rada41. Upravo se samozapošljavanje

ponajviše spominje u okviru rasprava oko oporezivanja ovakvog načina rada, s

obzirom da se u pojedinim pravnim sustavima aktivnost samozapošljavanja različito

tretira. Uzroci leže u većim mogućnostima porezne utaje i kreativnijim načinima

izbjegavanja porezne obveze koja je moguća kod samozaposlenih osoba, između

ostalog i zbog nedovoljno usustavljenog načina financijskog praćenja i izvještavanja.

Prividno samozapošljavanje, koje se sve više javlja kao način za izbjegavanje

zakonskih obveza prema radniku, je u osnovi identično kao i obični radni odnos, pa

nije predmetom analize ovog rada. U takvom samozapošljavanju, ne radi se o

dobrovoljno samozaposlenim osobama, već im je takav radni odnos nametnut od

strane poslodavca. U okviru ovog magistarskog rada, pojam samozapošljavanja će

se odnositi isključivo na "pravo" samozapošljavanje, odnosno posao kojeg pojedinci

pokreću kako bi radili za sebe i svoj račun, bez obzira na njihove motive.

4.2.2. Motivi i osnovni preduvjeti za samozapošljavanje

41 http://dictionary.bnet.com/definition/self-employment.html, June 2009.

38

Premda je poznato da tek rastuća poduzeća predstavljaju elitističku

gospodarsku manjinu koja stvara većinu radnih mjesta i najveći dio nove vrijednosti,

ipak je samozapošljavanje ono što kreira prvi impuls u stvaranju poduzetničkog

kapaciteta zemlje. Polazeći od ove teze, jasno je zašto je vladama i donositeljima

odluka važno utjecati na povećanje stope samozaposlenosti. Pitanje je, međutim,

koliko je različitim mjerama državne politike moguće utjecati na promjenu motivacije

ljudi, jer poduzetnički potencijal leži isključivo na individualnoj motivaciji.

Tablica 3. Razlozi koji se navode za ulazak u samozapošljavanje u Velikoj

Britaniji (%)

Razlog svi muškarci žene

biti neovisan/neovisna 31 33 35

željeti imati više novca 13 15 7

bolji uvjeti rada 5 6 3

posvećenost obitelji 7 2 21

raspoloživi kapital, oprema i prostor 12 12 11

prepoznata prilika 8 9 8

pridruživanje obiteljskom poslu 6 6 7

vrsta zanimanja 22 21 23

nedostatak radnih mjesta lokalno 3 3 2

proglašen/a tehnološkim viškom 9 11 3

drugi razlozi 15 14 18

niti jedan razlog 3 4 3

Broj odgovora (u tisućama) 2960 2156 804Napomena: stupci ne daju zbroj 100 iz razloga što su ispitanici imali pravodati do 4 odgovora istovremeno.Izvor: LFS 2000.

Brojni primjeri iz života ukazuju da diskriminacija i grubo isključivanje može u

pojedincima probuditi inat, koji rezultira u snažnom nagonu za pokretanjem vlastitog

posla i dokazivanja prema sebi, okolini i društvu općenito. Na primjer, činjenica da su

mnoge žene bile isključene iz najboljih poslova, i/ili da nisu uopće mogle naći posao,

katkad bi naveli žene na osnivanje vlastitih ekonomskih organizacija. Posljednjih

desetljeća sve je brojnija znanstvena i stručna (ali i populistička) literatura koja se

bavi ženskim poduzetništvom, gdje se odražava upravo ova pojava.

Preduvjeti za ulazak u samozapošljavanje su i objektivne prirode, te uključuju

psiho-fizičku sposobnost za rad (zdravlje i radna sposobnost), dovoljno slobodnog

vremena koje nije ograničeno različitim razlozima (skrb o djeci, starijim članovima

obitelji, nužnost obavljanja kućanskih poslova, školovanje), itd. U tablici br. 4.

39

prikazan je odnos vremena koje radnici u Sjedinjenim državama, koji imaju

zaposlenje u punom radnom vremenu, utroše na kućanske poslove, gdje je vidljivo

koliko je vremena na raspolaganju muškarcima, a koliko ženama. Već iz tog je očita

objektivna spriječenost žena za aktivniji angažman u poduzetništvu.

Tablica 4. Vrijeme koje radnici u Sjedinjenim državama s punim radnim vremenom utroše na kućanske zadatke, mjereno u satima na tjedan, 1987.

Kućanski zadaci MUŠKARCI ŽENEPriprema jela 3,0 8,0Čišćenje posuđa 2,3 5,2Čišćenje kuće 2,1 6,6Vanjski zadaci 4,9 2,1Kupovanje 1,7 2,9Pranje rublja, glačanje 1,0 3,8Plaćanje računa 1,6 2,0Održavanje automobila 2,0 0,4Vožnja 1,2 1,7UKUPNO 19,8 32,7

Izvor: Shelton, A.B.: Women, Men and Time: Differences in Paid Work, Housework and Leisure, Greenwood Press, New York, 1992.

Ipak, moguće je primjetiti da prisilno poduzetništvo, u koje se ulazi iz inata ili

nužde, vrlo često dovodi do vrlo niskih prihoda, pa i propadanja.

Veća samozaposlenost se može također povezati i sa povećanim

samopouzdanjem i većom dobrobiti za pojedinca. Međutim, vrlo je malo izravnih

dokaza da je tome tako. Neki ekonomisti (Birch 1979.), s jedne strane, tvrde kako je

samozapošljavanje veliki disproporcionalni kreator radnih mjesta, dok drugi

osporavaju tu tezu (Davis, Haltiwanger, Schuh 1996.) i tvrde da su ova uvjerenja

ustvari samo mitovi i zablude suvremene ekonomske teorije. Ipak, obje strane se

nedvojbeno mogu složiti u tome da je poduzetništvo ključni faktor razvoja

kapitalističkog gospodarstva42.

Moguće je postaviti i pitanje da li je stopa samozaposlenosti funkcija određene

gospodarske strukture društva. Glavna prepreka za samozapošljavanje je nedostatak

kapitala (sredstava). Evans i Leighton (1989) i Evans i Jovanovic (1989) su

istraživanjem dokazali da je, ukoliko su svi ostali uvjeti isti, veća vjerojatnost da će se

osobe koje imaju obiteljsku imovinu veću, upustiti u samozapošljavanje. Postoje i

kritičari ove teorije, koji tvrde da je poveznica prisutna iz razloga što su članovi

42 Blanchflower, D.: Self-employment in OECD Countries, Dartmouth College and National Bureau of Economic Research, Burlington, September 1998.

40

bogatijih obitelji vjerojatniji nasljednici obiteljskih tvrtki, ali i da je moguće da

poduzetne osobe imaju sklonost ka zgrtanju bogatstva. Prema tome, možda nije

jasno što slijedi što, odnosno što je uzrok, a što posljedica ovakve situacije.

Blanchflower i Oswald (1998a) su utvrdili da je veća vjerojatnost da će osoba

biti samozaposlena ukoliko je dobila nasljedstvo ili dar. Također, potencijalni

poduzetnici su izjavili da je njihov najveći problem prikupljanje potrebnog kapitala.

Postoji povezanost između uloge obitelji i spremnosti na samozapošljavanje.

Međugeneracijski transferi bogatstva, obiteljski prijenos ljudskog kapitala i struktura

obitelji su odlučujući elementi pri odlučivanju o samozapošljavanju.

Utvrđeni su sljedeći zaključci43:

1. Opći trend u samozapošljavanju, na razini gospodarstva u proteklim

godinama, počevši od 1966, bio je padajući u većini zemalja. Primjer iznimki

su Portugal, Novi Zeland i Velika Britanija gdje je trend rastući.

2. U svim državama je udio poljoprivrednog zapošljavanja u ukupnom

samozapošljavanju pao počevši od 1970.

3. U većini država je utvrđena negativna korelacija između stope

samozapošljavanja i stope nezaposlenosti. Dokazane su samo pozitivni učinci

kod Italije i Islanda. Efekti su znatno negativniji u poljoprivrednom sektoru.

4. Vjerojatnost samozapošljavanja je veća među muškarcima nego među

ženama i raste s godinama. Najveću vjerojatnost da će se upustiti u

samozapošljavanje imaju i najmanje obrazovani kao i najviše obrazovani.

5. Samozaposleni imaju veću razinu zadovoljstva svojim radnim mjestom nego

što je to slučaj kod zaposlenika.

6. Nema dokaza da je veća stopa samozaposlenosti realno dovela do povećane

realne stope rasta gospodarstva, dapače moguće je ustvrditi suprotno.

7. Samozaposleni su manje skloni seliti se iz susjedstva, grada ili regije nego što

je to slučaj sa zaposlenima, pretpostavlja se zbog zahtijeva svojih klijenata.

Znanstvenici su posebice zainteresirani za samozapošljavanje kao oblik

sigurnosnog ventila kroz koji nezaposleni i žrtve diskriminacije mogu pronaći posao i

preokrenuti svoje živote u pozitivnom smjeru.

4.2.3. Prednosti i opasnosti samozapošljavanja u smislu poduzetničkog rizika

43 Blanchflower, D. (1998.)

41

Moguće je promatrati fenomen samozapošljavanja i kroz mala i srednja

poduzeća, jer se u većini takvih tvrtki upravo radi o samozaposlenim osobama. Malo

i srednje poduzetništvo nosi u sebi i prijetnju i veliku prednost, a doživljaj jednog ili

drugog ovisi skoro isključivo o pojedincu koji ga poima. Kao što polupraznu čašu

netko doživljava polupunom, tako će i u ovom slučaju, prednost u očima jedne osobe

biti protumačena kao opasnost u očima druge.

Uvriježeno je mišljenje, čak i kod nekih uvaženih ekonomista, da male tvrtke i

samozaposleni, poput vlasnika manjih trgovina i slično, nemaju šanse na tržištu u

konkurenciji sa velikim, vertikalno integriranim i visoko efikasnim tvrtkama. Velikim

tvrtkama na raspolaganju stoji ekonomija obujma za masovnu proizvodnju potrošne

robe po niskim cijenama. Tome u prilog ide činjenica da velika poduzeća doista

stvaraju veliki broj radnih mjesta, pa ih vlade većine država doživljavaju poput

državnih partnera, i spremno subvencioniraju njihovu proizvodnju, što opet dodatno

ugrožava vjerojatnosti opstanka malih.

Tijekom 70-tih godina 20-tog stoljeća, gospodarska kriza je ukazala na

nedostatke ovakvog pristupa, kada su deseci tisuća zaposlenih u velikim tvrtkama bili

otpušteni, broj nezaposlenih se dramatično povećao, a izdaci za socijalna davanja

višestruko povećani. Vlade razvijenih zemalja započinju tada sa postupkom

preispitivanja svoje uloge u poticanju velikih sustava, koji su se pokazali kao izuzetno

rizične skupine.

Biti samozaposlen znači raditi prema vlastitom rasporedu, u vrijeme kad

želimo i koliko želimo, ne odgovarati nikome i u konačnici možda se i obogatiti.

Prema vrlo utjecajnom istraživanju Davida Bircha (1979. Cambridge, The Job

Generation Process), mala i srednja poduzeća su (disproporcionalno) odgovorna za

stvaranje novih radnih mjesta, ali i prema dodatnom istraživanju, nivo inovacija kod

malih i srednjih poduzeća je znatno viši.

Ocjenjujući da je profit temeljni cilj i stimulans poduzetniku, Schumpeter44

polazi od teze da je poduzetnik, kako bi došao do profita, nužno upućen na uvođenje

novih kombinacija faktora proizvodnje. Upravo je to osnovna funkcija poduzetnika,

koji nemaju zadatak da sami dolaze do novih tehnologija ili nove organizacije, već da

krše (svladavaju) otpor koji se pojavljuje protiv uvođenja pronalazaka i, uopće,

inovacija, čime poduzetništvo postaje "stvaralačko uništenje" (creative destruction)

44 Schumpeter, J.A.: The Theory of Economic Development - An Inquiry into Profits, Capital, Credit, Interest and the Business Cycles, Harvard University Press, Cambridge, 1934, str. 70-74.

42

osoba koje percipiraju i realiziraju povoljne poslovne prilike za realizaciju profita.

Poduzetnik je inovator - osoba koja u poslovni svijet uvodi nove proizvodne

kombinacije temeljene na novoj tehnologiji i novoj organizaciji - on je osoba

motivirana željom i htijenjem za osnivanjem svoga privatnog „kraljevstva“, s

razvijenim osjećajem za borbu i oduševljenjem koje proizlazi iz kreacije novoga.

Bit poduzetništva sadržana je u kreaciji nove organizacije sposobne za

profitno poslovanje i s mogućnosti samoodržanja. Poduzetništvo predmnijeva "raditi

nešto na drugačiji način, a ne raditi nešto bolje od onoga što već postoji"45, čime se

ono odvaja od rutine upravljanja zadacima alociranja resursa u poduzećima.

Druga strana medalje je što, ukoliko posao propadne, samozaposlena osoba

se izlaže riziku da izgubi svoje radno mjesto, ušteđevinu, dom (ukoliko je poslužio

kao kolateral za dobivanje kredita), pa možda i obitelj i brak zbog stresa kojem je

cijela obitelj bila izložena. Biti poduzetnik (samozaposlen) izjednačava se sa pojmom

rizika. Naposljetku, riječ poduzetništvo (entrepreneurship) izvedena je iz francuske

riječi entreprendre, kojom se definirala osoba koja preuzima rizik novoga46. Richard

Cantillon (1697.-1734.), u svojoj Općoj raspravi o prirodi trgovine uvodi u ekonomsku

teoriju pojam poduzetnika (entrepreneur) kao osobe koja kupuje po poznatim

cijenama, a prodaje po nepoznatim cijenama dakle onima što će se tek formirati.

Takvim pristupom poduzetnik se oslikava kao specijalist - osoba koja nosi rizik

poslovnog pothvata i neizvjesnost u pogledu budućih poslovnih prilika.

Prema tome, koliko neki pojedinac "voli" rizičnost i neizvjesnot u svom životu,

toliko će pozitivno i doživjeti pojam poduzetništva i samozapošljavanja.

45 Drucker, P.F.: Innovation and Entrepreneurship, Harper Business, 1986. Hrvatsko izdanje: Inovacije i poduzetništvo, Globus, Zagreb, 1992, str. 33. 46 Značenje riječi entreprendre, po Alvin Chanu, u početku njenog korištenja, predstavljalo je poduzimanje (akcije) bez usmjerenja prema ekonomskim profitima - potpuno suprotno onom što poduzetništvo danas predstavlja. Prema: A. Chan, Entrepreneurship: What does it really mean?, Entrepreneur News, i Entry Inc. Publications, Lexington, 2005., str. 1-2.

43

4.2.4. Stupanj samozaposlenosti u svijetu i Hrvatskoj

Kako samozaposlene osobe u odnosu na zaposlene osobe redovito iskazuju

veće zadovoljstvom svojim poslom i životima općenito, cilj svakog odgovornog

društva bi trebao biti povećanje udjela samozaposlenih osoba u društvu.

Važnost samozapošljavanja u svijetu vidljiva je kroz sljedeće činjenice47.:

1. "Oko 10 posto radne snage u većini OECD ekonomija je samozaposleno. Ova

brojka se penje na oko 20% kad se tome pribroje osobe koje rade za

samozaposlene (Haber, Lamas i Lichtenstein, 1987). Dvije trećine radne

snage u Sjedinjenim Državama je na neki način povezano sa

samozapošljavanjem, bilo da su sami iskusili samozaposlenost, da dolaze iz

obitelji u kojima je glavni skrbnik bio samozaposlen, ili da imaju vrlo bliskog

prijatelja koji je samozaposlen (Steinmetz i Wright, 1989). …

2. Između 80 i 90 posto tvrtki je vođeno od strane samozaposlenih pojedinaca

(Acs, Audretsch i Evans, 1994; Selden, 1999).

3. Mnogi zaposlenici u industrijaliziranim državama tvrde da bi radije bili

samozaposleni. Na primjer, prema Blanchfloweru (2000), 63 posto

Amerikanaca, 48 posto Britanaca i 49 posto Nijemaca izrazilo je veću sklonost

ka samozapošljavanju u odnosu na zaposlenje"

Odgovor na pitanje zašto je u nekim društvima stopa samozaposlenosti veća,

a u drugima manja, je prilično kompleksan. Ova stopa se značajno razlikuje među

pojedinim zemljama, a unutar njih i prema pojedinim sektorima.

Istraživan je odnos između stope samozaposlenosti i nezaposlenosti u

društvu. Nije u potpunosti potvrđeno da li visoka nezaposlenost obeshrabruje

samozapošljavanje (zbog nedostatka dobrih prilika u kriznim vremenima) ili potiče

samozapošljavanje (kao rezultat nedostatka drugih načina zapošljavanja). Npr.

činjenica je da se najveći rast stope samozapošljavanja dogodio 80-tih godina u

uslužnim djelatnostima (financijsko posredovanje, nekretnine, B2B, osobne i

komunalne usluge, i slično).

Prema studiji (The International Social Survey Programme 1989), dokazano je

da u industrijaliziranim zemljama mnoge osobe koje su trenutno zaposleni i rade za

47 Parker, S.C.: Economics of self-employment and entrepreneurship, Cambridge University Press, Cambridge, February 2004.

44

druge žele biti svoje gazde i samozaposleni u svom vlastitom poduzeću (u prosjeku

oko 50% stanovništva). Stopa stvarno samozaposlenih u ovim istim državama u isto

vrijeme iznosi tek nekih 15%, što ukazuje na disproporciju među željama i realnim

ostvarenjima kod pojedinaca. Zašto je to tako, nije jednostavno odgovoriti.

Tablica 5. Agregatna stopa samozaposlenosti %

1960 1980 2000

ukupna bez poljoprivrednika ukupna bez poljoprivrednika ukupna bez poljoprivrednika

USA 13,83 10,45 8,70 7,26 7,33 6,55Japan 22,68 17,38 17,18 13,75 11,34 9,35Italija 25,93 20,60 23,26 19,20 24,48 23,21

Norveška 21,79 10,14 10,03 6,53 7,03 4,83Poljska 25,44 3,37 22,44 11,70

Mađarska 14,56 12,51Ekvador 37,03 Tailand 28,45 Egipat 27,19

Napomena: stopa samozaposlenih je izračunata na osnovi broja samozaposlenih i njihovih zaposlenika, u odnosu na ukupni broj radne snageIzvor: OECD Labour Force Statistics, UN Yearbook of Labour Statistics

Neke utvrđene spoznaje vezane za samozapošljavanje: (Aronson 1991) su:

stopa samozapošljavanja raste sa godinama pojedinca (starosnoj dobi), veća je

među muškarcima nego među ženama, veća je među obrazovanijim pojedincima (i

zanimljivo potpuno neobrazovanim), a također je utvrđena i pozitivna korelacija

između samozapošljavanja i broja djece u obitelji iz koje pojedinac potječe.

Poljoprivrednici i građevinari su također skloniji samozapošljavanju od ostalih. Iz

ovog se mogu izvlačiti zaključci o stopi samozaposlenosti određenog društva,

sukladno njegovoj demografskoj strukturi.

Zanimljiv za usporedbu je i Kauffmanov indeks poduzetničke aktivnosti48, kao

vodećeg indikatora broja novoosnovanih novih poduzeća u Sjedinjenim Državama.

Ovaj indeks bilježi vlasnike novih poduzeća u njihovom prvom mjesecu značajnije

poduzetničke aktivnosti, i pruža najraniji dokaz o razvoju novih poduzeća širom

Amerike. Analiza usklađenih mjesečnih podataka o trenutnom broju stanovnika

dopušta usporedbu postotka odraslih osoba, populacije ne-vlasnika poduzeća koja

započinje sa svojim poslovanjem. Ovaj indeks se također bavi detaljnijom analizom

stope ulaska u poduzetništvo po demografskim skupinama, pojedinim državama,

48 Fairlie, R.: Kauffman Index of Entrepreneurial Activity 1996-2007, Kauffman The Foundation of Entrepreneurship, April 2008.

45

određenim metropolskim područjima itd. Prema tom indeksu, utvrđeno je za 2006. i

2007. godinu, da je:

- tijekom 2007 godine, prosječno 0,3% odrasle populacije (tj. 300 osoba na

100.000 stanovnika) je pokrenulo svoj poduzetnički pothvat tijekom jednog

mjeseca. Ista stopa je u 2006-oj iznosila 0,29%.

- stopa novih mjesečnih poduzetnika je kod muškaraca narasla sa 0,35% u

2006. na 0,41% u 2007. Obrnuto je za žene (palo je sa 0,23% u 2006. na

0,20% u 2007.)

- prema etničkim skupinama, najveći skok su ostvarili Latinoamerikanci. Stopa

je porasla sa 0,33% (2006) na 0,40% (2007). Neznatno je porasla i stopa kod

bijelaca i afričkih amerikanaca, dok je stopa opala kod Azijata.

- stopa započinjanja poduzetništva je kod imigracije skokovito porasla (0,37%

na 0,46%).

- građevina je imala najveću stopu poduzetničke aktivnosti (1,23%), dok je

druga najveća industrija usluga (0,41%).

Što se tiče aktualne stope samozaposlenosti u Hrvatskoj49, ankete o radnoj

snazi za razdoblje 1996.-2006. pokazuju da je razina samozaposlenosti u tom

razdoblju prilično stabilna, između 18,5% i 22,5%. Ekonomske i institucionalne

promjene imaju neznatnog utjecaja na povećanje ili smanjenje udjela

samozaposlenih u ukupnoj zaposlenosti. Dinamika ulaza i izlaza iz samozaposlenosti

može ukazati da je nakon 2001. godine dostignuta određena zrelost poduzetničkog

društva, postsocijalistička tranzicija završena, prilike uglavnom iskorištene a pozicije

zauzete. Naime, sve manje osoba ulazi u samozaposlenost, ali ga i sve manje osoba

napušta, što daje veliku dozu stabilnosti ovoj pojavi.

Ipak, stavljati naglasak isključivo na kvantitativnom povećanju

samozapošljavanja, bilo u Hrvatskoj ili u svijetu, nipošto ne smije biti ispred važnosti

vrste ili kvalitete poslova koje samozaposleni obavljaju.

4.2.5. Mjere EU za poticanje samozapošljavanja zbog potrebe jačanja poduzetničke aktivnosti

49 Franičević, V. i Puljiz, V. (ur.): Rad u Hrvatskoj: pred izazovima budućnosti, Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2009, tekst Tea Matkovića (5. poglavlje)

46

Pojam samozapošljavanja nije vezan isključivo uz gospodarstvo i ekonomiju,

nego je vrlo usko povezan sa socijalnom problematikom određenog društva.

„Europska unija počiva na vrijednostima socijalne kohezije, socijalnog partnerstva,

socijalnog uključivanja, socijalnog dijaloga, ljudskih i socijalnih prava, te predstavlja

zajednicu u kojoj se pitanja ovog tipa naglašavaju. Kako bi sačuvala svoje politike i

svoje vrijednosti, posljednjih godina je jasno da će se Europa, suočena sa novim

razvojnim izazovima u svijetu, morati reformirati i modernizirati. Danas istovremeno

postoji Europa dinamičnosti, inovativnosti i otvorenosti, Europa 3G mobilnih

komunikacija i interneta, ali i Europa sa 2550 milijuna nezaposlenih ljudi, siromašnom

djecom, zastojima u razvoju, te s previše isključenih. To je dvojnost koja umanjuje

značajna postignuća Europske unije nakon polustoljetnog mira i poboljšanja životnog

standarda…

Iz navedenih razloga, Europska unija je već pokrenula brojne aktivnosti kojima

nastoji odgovoriti na izazove globalizacije, te tehnoloških i demografskih trendova

koje joj prijeti. U tom kontekstu, jasno se naglašava da se na razini Unije, moraju

provesti aktivnosti kojima će se poticati poduzetništvo, putem uvjeta koji omogućuju

osnivanje i napredak europskog poduzetništva, posebice malog i srednjeg“51.

Uviđajući značenje poduzetništva za ekonomski rast svojih ekonomija, najveći

broj država u Europi prihvatio je poduzetništvo (a time i samozapošljavanje, kao vid

poduzetničke aktivnosti) kao vitalnu komponentu svojega razvoja. Povezanost

ljudske kreativnosti i poduzetništva je prijeko potrebna da se inputi kombiniraju na

profitabilan način. Zato je značaj institucionalne okoline u poticanju i ohrabrenju

poduzetnika presudan. Postajući jedan od ključnih čimbenika napretka, poduzetnici

generiraju nove proizvode, implementiraju nove tehnologije, razvijaju i inoviraju nove

usluge, pridonose ekonomskom rastu i razvoju, pa time i porastu općega blagostanja

društava u kojima djeluju52.

Vlade redovito u samozapošljavanju vide izlazak iz siromaštva i stoga nude

pomoć i asistenciju za osnivanje malih tvrtki, te brojne financijske potpore i donacije.

Opravdanost ovih aktivnosti se objašnjava povećanom inventivnošću i inovativnošću,

kroz što se opet stvaraju nova radna mjesta. Nove tvrtke, smatra se, mogu podići

50 http://blog.eurojobs.com/2012/05/nearly-25-million-people-unemployed-in-eu/, 14.06.2012.51 Zrinšćak, S.: Europske vrijednosti u globaliziranom svijetu: Priopćenje Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskog gospodarskom i socijalnom vijeću i Vijeću regija, Revija za socijalnu politiku, svezak 15, br. 1., 85-95 str.52 Kružić, D.: Poduzetništvo i ekonomski razvoj: reaktualiziranje uloge poduzetništva u globalnoj ekonomiji, znanstveni članak, Ekonomski fakultet u Splitu, Split, siječanj 2008.

47

http://blog.eurojobs.com/2012/05/nearly-25-million-people-unemployed-in-eu/

razinu konkurentnosti na tržištu i donijeti koristi krajnjim kupcima. Brojni primjeri iz

„starih“ europskih članica govore o brojnim poticajima u vidu transfera za

nezaposlenu osobu koja pokreće svoj posao, kreditnih sredstava za mala poduzeća,

poreznih izuzeća, programa za samozapošljavanje manjina ili žena, te

subvencioniranja edukacijskih programa o poduzetništvu.

Posebno snažna poruka koju je Europska unija poslala o važnosti poticanja

(malog i srednjeg) poduzetništva iskazana je u ključnom dokumentu EU's Small

Business Act53, donesenom u lipnju 2008. godine. Predsjednik Europske komisije,

José Manuel Barroso vidi ovaj dokument kao korak prema stvaranju Europe

poduzetnika, u kojoj će biti manje birokracije (red tape), a više priznanja (red carpet)

za 23 milijuna malih i srednjih poduzeća u Europi. Povelja kroz svoju provedbu i

primjenu mora doprinijeti stvaranju učinkovitije javne administracije, smanjenju

kašnjenja u plaćanju računa, pristupu informacijama i pomoći oko financiranja,

inoviranja i obuke, smanjenju PDV-a za usluge koje se pružaju lokalno, te bolji

pristup ugovaranjima poslova putem javne nabave.

Konkretno, kako bi se potaknulo samozapošljavanje (kao važan element

poduzetništva), Europska unija implementira cijeli niz vrlo korisnih mjera. Neke od

njih su: olakšavanje venture capital fondovima ulaganje u MSP, davanje garancija za

kreditiranje poduzetnika početnika (putem komercijalnih banaka)54, osiguravanje

mikrokredita (do 25.000 EUR) ciljanim skupinama, funkcionalna mreža

poduzetničkim potpornim institucijama (Enterprise Europe Network) olakšava pristup

novim tržištima i kupcima, omogućeno je regionalnim javnim tijelima (u manje

razvijenim regijama) davanje potpora za pokrivanje operativnih troškova malih tvrtki

tijekom prvih 5 godina poslovanja, itd. Za očekivati je da će se samozapošljavanje u

budućim razdobljima sve više i sve kvalitetnije poticati, na razini cijele EU.

4.2.6. Postojeći sustavi poticaja za samozapošljavanje u Republici Hrvatskoj

53 EU Povelja o malom gospodarstvu 54 U financijskom razdoblju 2000-2006, uloženo je 744 milijuna EUR-a u malo i srednje poduzetništvo, dok je u razdoblju 2007-2013 predviđena 1 milijarda EUR-a. Ovaj iznos znači istovremeno plasiranje oko 30 milijardi EUR-a sredstava iz komercijalnih banaka, koji će se ovim načinom osloboditi za financiranje.

48

Pojam samozapošljavanja u retorici vladajućih struktura u Hrvatskoj je

uobičajeno skriven pod pojmovima malo ili srednje gospodarstvo, što se sve više

spominje kao strateški interes države posljednjih godina. Opći dojam koji se stječe je

da je u zadnjih 20 godina postojanja hrvatske države, mali broj konkretnih politika

podupirao razvoj sektora malih poduzeća ili, posebno samozaposlenosti55. Čitavo

prvo desetljeće, u kojem se Hrvatska tek učila osnovnim državnim i administrativnim

procedurama, poticale su se strateške grane i velika poduzeća, pa su i krediti i

jamstva bila strateški usmjerena (brodogradnja, tekstilna industrija, bankarstvo, i

slično). Svi ti oblici poticanja određene vrste gospodarstva, u pravilu se nisu odnosili

na malo i srednje poduzetništvo56.

U okviru aktivnih politika zapošljavanja, samo Nacionalna politika

zapošljavanja iz 1998. navodi kao jedan od programskih prioriteta kreditiranje

samozaposlenih. Rezultati su bili prilično poražavajući, s obzirom da je samo nešto

više od jednog promila svih nezaposlenih u toj godini (434) bilo samozaposleno ovim

programom. Od 2001. godine, postoji i program stručnog osposobljavanja i

zapošljavanja nezaposlenih hrvatskih branitelja, kroz koji se dodijelio određeni broj

potpora. Nadalje se, iz godine u godinu, donose Operativni plan poticanja malog i

srednjeg poduzetništva, koji predviđaju različite poticajne programe za poduzetnike

(npr. za mlade poduzetnike, za žene, za poduzetnike početnike, za inovacije, za

podizanje konkurentnosti, za zadružno poduzetništvo, za obrazovanje obrtnika, itd.).

Primjerice, za 2010. godinu Operativni plan je prilagođen kriznim gospodarskim

uvjetima, a prioritet je stavljen na poticanje konkurentnosti i inovacija, novih

tehnologija, jačanje tržišne pozicije gospodarskih subjekata, modernizaciju i očuvanje

radnih mjesta, kao i na mjere za održanje i oporavak malog gospodarstva.

Operativni plan za 2009. godinu je omogućio dodjelu čak 4.246 zahtjeva, u

ukupnom iznosu od 222,6 milijuna kuna57. Analiza učinka dodijeljeni potpora ukazala

je da su poduzetnici uključeni u dodjelu potpora ostvarili, unatoč recesiji, bolje

poslovne rezultate. Ipak, unapređenje se očekuje u smjeru boljeg fokusiranja potpora

u one kojima su potpore najpotrebnije i čiji bi efekti bili najveći (manji broj potpora sa

većim iznosima potpora).

"Jedan od prioriteta Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva je

realizacija Programa poticaja malog i srednjeg poduzetništva pri čemu se Europska

55 Matković, T. (2009)56 2264 kredita preko MOMSP-a i 604 preko HGA u 2001. 57 U Požeško-slavonskoj županiji je dodijeljeno 108 potpora, u iznosu od 5 milijuna kuna.

49

povelja o malim poduzećima koristi kao svojevrsni vodič u identificiranju potrebnih

politika i programa….

Izgradnja poduzetničkog kapaciteta zemlje ovisi o različitim polugama: od

obrazovanja, preko transfera istraživanja i razvoja u poslovni sektor, zaštite

intelektualnog vlasništva, mreže centara za poduzetništvo, inkubatora i poduzetničkih

zona, do vladinih programa i politika. U 2006. godini postignute su bolje ocjene u

SVIM polugama poduzetničke okoline nego što je to bilo 2005. godine, što je dovelo

da daljnjeg pomaka Hrvatske na rang listi zemalja s obzirom na razinu poduzetničke

aktivnosti mjerene TEA indeksom. Pozicioniranost na 19. mjesto od 42 zemlje

sudionice GEM istraživanja u 2006. godini daje nam potvrdu da se napori

Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva u ulaganja izgradnje poduzetničkog

kapaciteta Hrvatske isplate"58.

58 Predgovor ministra gospodarstva, rada i poduzetništva g. Branka Vukelića u publikaciji ŠTO čini Hrvatsku poduzetničkom zemljom : Rezultati Global Entrepreneurship Monitor za Hrvatsku, 2006., CEPOR – Centar za politiku malih i srednjih poduzeća i poduzetništva, Zagreb, 2007.

50

5. SLUČAJ: OD ŽRTVE DO PODUZETNIKA I NATRAG

5.1. UVOD

Lidija59 je stajala u šoku već desetak minuta. Ni sama nije mogla procijeniti

koliko točno vremena stoji tu i sluša nešto najružnije što je mogla čuti. Pred njom je,

u školskim klupama, sjedilo 8 odraslih žena koje su se jedna na drugu obrušile

salvama optužbi i uvreda. Ogorčene žene su postajale odjednom ljute protivnice, a

bijes i mržnja koji je izbijao iz njihovih rečenice je napunio prostoriju negativnom

energijom i napetošću koja se mogla rezati nožem. Puštala ih je da nastave sa

svojim izljevima bijesa jer jednostavno nije znala što reći. Šok ju je onemogućio da

izrekne suvislu rečenicu koja bi preokrenula ovakvo ponašanje. Doista se nadala da

blefira dovoljno dobro tako da žene ne primjete njenu zbunjenost i nesnalaženje. Nije

sve to skupa očekivala.

Bio je siječanj 2009. i projekt "Dajmo ženama priliku!" je prolazio kroz svoj

trinaesti mjesec provedbe. U okviru aktivnosti projekta u kojem se pokreću

poduzetničke aktivnosti, bilo je zaposleno 8 žena, čiji je zadatak bio da poduzetničke

ideje realiziraju i postave ih na temelje koji bi omogućili kasnije upuštanje u vlastito

samozapošljavanje. Ono što je bilo vrlo teško priznati je da ništa nije uspijevalo

onako kako je bilo zamišljeno. Niti jedan od započeta 4 poduzetnička pothvata nije

dao željene rezultate.

Još kad je nedavno čula da su međuljudski odnosi među ženama strašno

pogoršani, Lidija je odlučila organizirati prezentaciju koja bi mogla potaknuti

promjene u posljednji tren. Ako se misli nešto napraviti i ako uopće ima više nade za

bilo kakav uspjeh, ovo je posljednja prilika da se s takvim promjenama započne.

Uvodna prezentacija je bila jako dobra i činilo se, uspješna Na platnu su se

vrtili slajdovi, a Lidija je onako školski prvo prelazila preko teorije, pa pomalo, čisto

zbog privlačenje pozornosti, referirala se na praktične primjere. Znala je da se mora

dotaknuti problema, ali nije bila u potpunosti sigurna kako žene ne uvrijediti, a u isto

vrijeme ih motivirati na puno bolji rad nego li je to bio slučaj do sada.

59 Imena glavnih protagonista su izmijenjena, dok su svi sporedni akteri, te opisani datumi i lokacije događaja iz slučaja istiniti.

51

Danima se Lidija pitala u čemu je njena greška. Kako da postavi stvari na

pravo mjesto? Teze s kojima je započela projekt su i dalje bile tu: žene starije od 40

godina su motivirane za posao, vrijedne su, pouzdane, neovisne, i čine ogromni

potencijal za razvoj područja. Pa zašto onda stvari ne funkcioniraju? Činilo joj se da

im se doista dalo sve kako bi pokrenule nešto u svojoj zajednici, a ujedno napravile i

nešto za sebe i svoje obitelji. Bio im je osiguran besplatan prostor i režije, dobivale su

pristojne plaće za ovaj pokusni period, primale su savjete što treba činiti, upute oko

konkretnih koraka oko pronalaska tržišta, marketinške savjete, organizirani su im

stručni tečajevi o poduzetničkim vještinama, računovodstvu, konzultacije su bile

redovite, itd, itd. No, ipak, ništa nije funkcioniralo. Niti jedna od osnovanih sekcija

udruge60 nije dala niti približno dobre rezultate, a da bi uspjela ostvariti minimalno

potrebni prihod od poslovanja. Doista se pitala: Zašto?

Što reći? Što napraviti? Kako zaustaviti ovu mučnu situaciju punu međusobnih

optužbi i vrijeđanja? Žene su se podijelile u dva tabora, i mjesecima nakupljale

mržnju i negativnu energiju među sobom. Danas se činilo da konačno otpuštaju svoje

ispušne ventile, te da im je ovo prilika da istresu sve svoje frustracije jedna na drugu.

Kad se konačno učinilo da uvrede jenjavaju, Lidija je tu vidjela priliku da

prekine ovu agoniju, i smirenim, hladnim glasom je rekla:

- "Da li ste završile? Da li ste sad rekle sve što ste si imale za reći?"

Žene su zašutjele i usmjerile pogled prema Lidiji, kao da očekuju napad i s

njene strane. Lidija je dobro znala da si ni u kojem slučaju to ne smije dozvoliti. Ipak,

i ona je samo čovjek od krvi i mesa, i sve ovo skupa ju je jako razočaralo i pogodilo.

- "Možda bi bilo najbolje da vi više ne dolazite na posao. Za svoje plaće i

naknade se ne brinite, sve će vam biti isplaćeno".

Sad je muk bio još strašniji. Po izrazima lica se vidjelo da ih je ova rečenica

doista protresla. Ipak, Lidiji se na trenutak činilo da bi neke od njih odmah sad

prihvatile takvu ponudu. Ipak, laknulo joj je kad je čula par njih:

- "Mi imamo posla. Mi moramo raditi do kraja. Ne zanima nas što će druge i

kako, mi nastavljamo s poslom."

Onda je započelo sa svih strana: "I mi radimo dalje”, “ostajemo do kraja"…

Iako se međuljudski odnosi nisu kretali nimalo nabolje, ovo je ipak bio jedan

dobar znak. Možda doista nije kasno.

60 Poduzetnički pothvati su pokrenuti kao oblik socijalnog poduzetništva, u sklopu osnovane udruge žena.

52

5.2. FAZA IDENTIFIKACIJE AKTIVNIH MJERA ZAPOŠLJAVANJA ZA SKUPINE UGROŽENE SOCIJALNOM ISKLJUČENOŠĆU

5.2.1. Značajke pleterničkog područja i socijalna slika

U rujnu 2005., Lidija se zaposlila u Gradskoj upravi na mjestu referenta, sa

užom specijalizacijom za aktivnosti vezane uz malo i srednje poduzetništvo i

općenito razvojne projekte u ovoj lokalnoj samoupravi. Tek radom na ovom radnom

mjestu dobila je priliku za realno sagledavanje ukorijenjenih problema s kojima se

nosi lokalno stanovništvo.

Pleternica je manja lokalna samouprava, smještena u jugoistočnom dijelu

Požeško-slavonske županije, koja graniči sa Brodsko-posavskom županijom na

istoku i jugu61, te s Osječko-baranjskom županijom na istoku. Sa svojih 12.883

stanovnika62 na 203,64 km2, Pleternica spada u prosječno veliku lokalnu

samoupravu, sa ipak natprosječno velikim brojem naselja (čak 36). Izumiranje sela,

kao tipično obilježje ovakvih ruralnih krajeva, na pleterničkom kraju je donekle

spriječeno doseljavanjem stanovništva iz Bosne i iz Hercegovine, koje je u nekoliko

valova doseljavanja, tijekom 20. stoljeća, značajno doprinijelo očuvanju populacije

ovog kraja. Ove uglavnom brojne obitelji su donijele u ovaj slavonski kraj dah svoje

kulture i mentaliteta, pa je danas Pleternica jedna velika mješavina ljudi različitog

podrijetla. Prema istraživanjima63, autohtonog slavonskog stanovništva je danas u

Pleternici tek oko 10%, premda su neke ličke, primorske, bunjevačke, češće,

slovačke i druge obitelji naseljene ovdje već nekoliko stoljeća, te su uglavnom

preuzele većinu slavonskih običaja, tradicije, pa i identiteta.

Zbog svog iznimnog položaja, Pleternica je oduvijek bila važno prometno i

trgovačko-obrtničko središte istočnog dijela Požeške kotline64. Može se sa

sigurnošću tvrditi da je gospodarski razvoj Pleternice imao tijekom povijesti svojih

uspona i padova. Najveći pad je primjetan od 60-tih godina 20.-tog stoljeća kad je

Pleternica izgubila status trgovišta i općinskog sjedišta, a najveći uspon od

uspostave demokratske Republike Hrvatske, poglavito od završetka Domovinskog

61 Pleternica graniči sa općinama Nova Kapela, Oriovac i Sibinj. 62 DZS, Popis stanovništva 2001. 63 Buturac, J.: Stanovništvo Požege i okolice 1700-1950, (1967) Pretisak rada iz Akademijina niza Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena- knjiga 43, 1967.g. Zagreb, 2004.64 Pavličević, D.: Grad Pleternica 1270-2010., Grad Pleternica, 2009., str. 20

53

rata, 1995. godine kada privatne inicijative padaju na plodno tlo i više ne nailaze na

kočnice bilo kojeg susjednog središta ili političkog sustava. Najveći pak polet

doživljava Pleternica od 1997. godine kad je proglašena Gradom i dobila sposobno

vodstvo koje se danas ističe i u županijskim razmjerima. To se vidi ne samo po

industrijskom i obrtničkom napretku, nego poglavito i po izgradnji Pleternice, njenoj

urbanizaciji, u osuvremenjavanju cesta, komunalnih i drugih službi. Zato se Lidija i

odlučila priključiti timu koji, kako se čini, vodi Pleternicu u pravom smjeru, te na neki

način dati svoj doprinos ukupnom razvoju.

Loša startna pozicija, ipak nije osigurala da današnja Pleternica procvjeta u

svom maksimumu, a i sam smještaj u jednoj od najslabije razvijenih županija ne

predstavlja dobru pretpostavku za razvoj. Stopa nezaposlenosti u županiji redovito se

kreće oko 20%, i neznatno pada ispod tek tijekom ljetne sezone. Bruto domaći

proizvod Požeško-slavonske županije je na 67% prosjeka Republike Hrvatske65, a

Pleternica je ispod županijske razine. Općenito, stanje u razvojnom smislu nije dobro.

Gospodarstvo županije je nerazvijeno, ili bolje rečeno, neobnovljeno nakon

Domovinskog rata i privatizacije “na balkanski način”. Ono što zasigurno treba

zabrinjavati, a što je i Lidijin motiv za ulazak na ovo područje rada, je činjenica da je

u županiji iznimno niska stopa poduzetništva (broj registriranih poduzeća godišnje

kao postotak u ukupnom broju poduzeća) i iznosi tek 1,1%66.

Svakako da se stanje u gospodarstvu izravno odražava i na socijalnu sliku

stanovništva Grada Pleternice. To su ljudi s kojima Lidija živi i dijeli svoju

svakodnevnicu. S obzirom da obilježja stanovništvo nekog područja ovise o tlu na

kojem živi, podneblju i povijesnim prilikama, tako se ovdje, u ovom slavonskom kraju,

može potvrditi da su žitelji nizinskih, močvarnih krajeva67 boležljiviji, tjelesno slabiji,

neotporniji i manje brojni od žitelja brdovitih i gorskih predjela, poput Like, Primorja ili

Hrvatskog zagorja. Stanovništvo Pleternice je, kao uzrok ili kao posljedica toga,

tromo, teško se mijenja i teško se privikava na nove trendove.

U Republici Hrvatskoj čak 35,75% stanovništva nema nikakvih prihoda za

život, a 2,26% osoba živi isključivo od socijalne pomoći. Ti postoci se u Požeško-

slavonskoj županiji penju na 38,65%, odnosno 2,86%, dok je u Pleternici stanje

65 Državni zavod za statistiku, u obradi Županijske gospodarske komore, vijest na www.radio-pozega.hr, lipanj 201066 Regionalni operativni program Požeško-slavonske županije 2005-2010.67 Kao što je slučaj u Posavini, Podravini, Srijemu ili Baranji.

54

http://www.radio-pozega.hr/

http://www.radio-pozega.hr/

znatno lošije. Čak 5.466 osoba (42,43%) nema prihoda za život, a 377 (2,93%) živi

od socijalne pomoći.

Kao neka turobna nit vodilja, Lidiji su se usjekle u sjećanje bilješke poznatog

Pleterničanina, franjevca Kaje Adžića68 (1805-1892), koje je jednom pročitala. Budući

da je prošao strane zemlje, on kritizira Slavonce što "loše obrađuju zemlju, oru plitko

samo tri prsta dubine, ne gnoje zemlju, slabo okopavaju posađeno, zanemaruju

vinograde i šljivike. I kad nešto urodi poput poznatih šljiva požeškinja, prodaju to u

bescijenje. Slično je i sa uzgojem marve koju slabo timare, poglavito zimi. A od krava

koje daju mlijeka, žene ne znaju ni sira ni maslaca napraviti. Konji seljački su mršavi i

kržljavi osim nekih rijetkih iznimaka. Mnogi nisu nikada vidjeli češagije69". U njegovo

je doba već u Slavoniji bilo doseljenih Nijemaca, pa Kajo opisuje kako su kuće u tih

„Švaba“ uredne, sela također. I ne samo da su kuće izvana uredne i lijepe, nego je i

unutrašnjost namještena lijepim namještajem, a kod domaćih je sve "traljavo i

kukavno". Ne čudi ga što u Bosni narod živi u "čađavim kolibama", što Bugari još žive

u "zemunicama", ali ga čudi što naš svijet koji ima primjer Švaba, neće slijediti njihov

primjer, nego "pletu kotac kako ti i otac". Uopće, kaže Kajo Adžić, osjeća se

pomanjkanje novca koje dovodi do prodaje imanja ili potkradanja gospodarstva,

poglavito kućnih zadruga iz kojih pojedinci odnose hranu, piće i drugo i daju

trgovcima koji obično počnu na selu kao sitničari a završe u gradovima kao

veletrgovci. I na koncu zaključuje: "A naši ljudi to ne vide, da se takvim potkradanjem,

koje čini čeljad, a kadšto i isti kućni starješina, kuća nemilo globi i sakati." I još je

primijetio da „budući da Slavonci pa ni naši Šijaci nisu imali smisla za trgovinu i

novčarstvo sve su vodili stranci, poglavito Židovi, Nijemci pa donekle i naseljeni Vlasi,

kasnije Srbi“.

68 Pavličević, D. (2009), str. 164.69 Ibidem

55

5.2.2. Razlozi pokretanja inicijative za izradu projekta „Dajmo ženama priliku!“

Lidijin dolazak u pleterničku Gradsku upravu je zasigurno bio iskorak u smislu

osmišljavanja razvojnih projekata grada Pleternice. Upravo joj je, u neformalnom

razgovoru tijekom uvođenja u posao, njen poslodavac, gradonačelnik Martinović,

tako i objasnio njenu ulogu u administraciji Grada Pleternice: „Mi sada moramo

početi razmišljati o projektima kojima ćemo poboljšati kvalitetu života stanovništva na

jedan drugačiji način nego što smo to radili do sada. Projekte koje trenutno radimo,

poput vodovoda, kanalizacije, pristupnih cesta i slično, odrađujemo na daljinski. U

tome smo već stručnjaci. Sada su nam potrebne nove ideje kojima ćemo pomoći

ljudima da se pripreme za razvoj gospodarstva koji će doći sa novim ulaganjima u

zonu70. Suočit ćemo se s problemom nedostatka kvalificirane radne snage.

Jednostavno, desit će se da investitor u zonu neće imati kvalificirane kadrove koje bi

zaposlio, i mi moramo o tome već sada ozbiljno razmišljati. Zato ćeš se ti, Lidija,

usmjeriti u pronalazak sredstava za financiranje takvih projekata.“

Lidija je doista uživala radeći svoj posao. Imala je slobodu izbora projekata

koje će pisati. Posao je bio kreativan u potpunosti, te se sastojao u tome da Lidija

identificira probleme u Pleternici na koja se može djelovati, osmisli projekte za

njihovo rješavanje, te kroz sva moguća sredstva informiranja, pronađe adekvatne

izvore financiranja koji bi mogli poduprijeti takve projekte. Logika se temelji na

činjenici da je izvorni proračun Grada Pleternice toliko mizeran da bez vanjske

pomoći ne omogućuje bilo kakve razvojne inicijative. U svom poslu, Lidija je u

početnim fazama, imala potpunu podršku svog poslodavca, gradonačelnika

Martinovića. Kasnije će, kroz provedbu nekih projekata, doći do novih momenata u

ovom smislu.

70 Od 2003. godine, Pleternica je, po uzoru na uspješni model sjeverozapadne Hrvatske (Varaždin), započela sa procesom oformljenja Poduzetničke zone Pleternica, koja je kao takva određena na površini od čak 160 ha. Otkup zemlje u poduzetničkoj zoni je započeo još 2003. godine, kad je otkupljeno prvih 20ha, koje je odmah i isparcelirano, te stavljeno na raspolaganje lokalnim poduzetnicima. Danas je na području Poduzetničke zone Pleternica aktivno 6 tvrtki, koje ukupno zapošljavaju oko 200 djelatnika, a još je nekoliko tvrti iskazalo ozbiljan interes za nastavkom ulaganja u Poduzetničku zonu, od kojih se tek 2 tvrtke doista smatraju pouzdanim ulagačima (tvrtka Paulana d.o.o. je otkupila 5 ha zemljišta u Zoni, te su u fazi izrade projekti za izgradnju tvornice autosjedala, koja bi u konačnici trebala zapošljavati i do 700 ljudi, te obrt Mljekara BIZ koja je zbog nezadovoljavanja ekoloških uvjeta poslovanja na postojećoj lokaciji primorana preseliti proizvodnju na ovu lokaciju).

56

Projekt „Dajmo ženama priliku!“ je proizišao iz uočene neaktivnosti lokalnog,

ruralnog stanovništva, posebice žena starije dobi.

Temelji uočenih potreba koje je Lidija definirala ležali su u sasvim osobnim

percepcijama i motivima, ali i u objektivnim pokazateljima i statistikama:

- prema službenim podacima, pleterničko stanovništvo je jedno od najmanje

aktivnih u cijeloj zemlji, a ženska populacija pogotovo. 35,56% ukupnog

stanovništva je aktivno (tj. svojim radom osigurava sebi prihode i

egzistenciju), dok je samo 23,99% žena aktivno71.

- okružena svakodnevno njima, Lidija je uočila težinu problema neaktivnih

žena u selima. Žene koje žive u selima sav svoj život vide samo unutar

svojih okućnica. Smisao života im se svodi na obavljanje kućanskih poslova,

dočekivanje i ispraćanje članova svoje obitelji, kuhanje, pranje, hranidbu

domaćih životinja ili stoke, sadnju i održavanje povrtnjaka ili cvjetnjaka.

Socijalna interakcija se svodi na rijetka blagdanska okupljanja prijatelja i

rodbine (poput seoskih kirvaja ili vjerskih sakramenata).

- po pleterničkim selima su tijekom posljednjih desetljeća nestala druženja

„pred kućama“ u večernjim satima. Svi su okrenuti sami sebi. Mladi se druže

isključivo po seoskim „birtijama“ ili u boljoj varijanti u sklopu lokalnih seoskih

nogometnih klubova (što se odnosi samo na mladiće, dok je ženski spol, u

ovom smislu, ponovno u lošoj situaciji).

- značajno veći je udio žena koje uopće niti ne razmišljaju o zaposlenju i

prepuštaju se isključivo skrbi svog supruga. Ukoliko je stvorena pretpostavka

za relativno skladnim brakom, takve žene u pleterničkim selima, provedu

cijeli život vrlo često niti ne pomišljajući na bilo kakav „pravi“ plaćeni radni

angažman. Opravdavat će to redovito nemogućnošću putovanja, obveznom

skrbi za djecu ili starije, te neisplativošću loše plaćenog posla u radno

intenzivnoj industriji, gdje se one kao osobe bez posebnih kvalifikacija i

vještina jedino i mogu zaposliti.

- zanimljivo je da se rijetke razvedne žene u ovim ruralnim područjima

(postotak razvedenih brakova u Pleternici je tek oko 5%, dok je hrvatski

prosjek 22%), odmah po okončanju brakorazvodne parnice, „aktiviraju“ na

tržištu rada, te redovito uspijevaju pronaći posao, premda i dalje vrlo loše

71 Za usporedbu, na nivou cijele Hrvatske, 44% stanovništva je aktivno, odnosno 37,69% žena je aktivno, što je i dalje znatno niži postotak od prosjeka Europske unije.

57

plaćen i neatraktivan. Lidija je poznavala cijeli niz takvih slučajeva. Očito je

da sila zakon mijenja.

- u selu u kojem Lidija živi sa svojom obitelji, lokalni linijski autoprijevoznik je

tijekom 2009. godine ukinuo desetak linijskih vožnji, s obzirom da više nema

dovoljno putnika na ovim relacijama. Naime, vrlo malo ljudi ima zaposlenje.

- svakako se razlogom za pokretanje ove projektne inicijative može smatrati i

Lidijin osobni interes da konačno bude okružena sebi sličnijim susjedima i

poznanicima. Vokabular njenih susjeda se vrlo često vrti uglavnom oko

berbe voća ili povrća, razmjeni recepata za kolače i pitanjima vezanim za

bolesti domaćih životinja. Ona sama je osuđena na uski krug ljudi s kojima

može razgovarati o pozitivnim pomacima u životu, ulaganjima u sebe,

teškoćama u poslovnom okruženju i slično.

Lidiji se činilo definitivno opravdanim krenuti u borbu protiv socijalne

isključenost žena na selu, što ide ruku pod ruku sa općom regionalnom i

gospodarskom nerazvijenošću područja. Pri tom se mora uzeti u obzir da je

Pleternica konzervativno područje, koje poštuje svoj etnos, tradiciju, kulturu, folklor i

usađene vrijednosti. Sasvim se spontano nametnula problematika potreba socijalno

isključenih žena, kroz izgradnju snage u njima samima, a u smjeru stvaranja

preduvjeta za održivi ruralni razvoj.

Jasno je bilo da projekt koji će napisati i kandidirati treba svakako predstavljati

izravan odgovor na specifične lokalne okolnosti i postati primjer dobre prakse oko

toga kako stvoriti jednake mogućnosti za sve u zajednici, te kako razviti osnažujuće

programe u skladu sa stvarnih potrebama grupacije kojoj prijeti socijalna isključenost.

Također, sam odabir projektnih aktivnosti kojima će se nastojati riješiti identificirani

problemi mora biti dovoljno dobro i atraktivno sročen kako bi svojom inovativnošću i

jasnoćom privukli pažnju i zadobio podršku evaluatora koji će ga ocjenjivati.

58

5.2.3. Analiza problema, ciljeva i dionika projekta

Projekti koji se kandidiraju za financiranje na EU fondove moraju imati „glavu i

rep“, te biti dobro potkrijepljeni argumentima. Premda se moglo činiti da sasvim

dovoljno poznaje svoju zajednicu, te da nema potrebe dodatno je analizirati, ipak je

znala da bi joj kvalitetna analiza pomogla da dobije širu i objektivniju predodžbu o

stanju, te joj omogućila da dođe do novih podataka koji mogu definirati neke nove

elemente postojeće situacije72. Smisao je otkriti što treba poduzeti ili kako se može

doći do rješenja, te tko sve u tom procesu može pomoći. Također, stvaranje suvisle

uzročno-posljedične veze između postojećih uočenih problema, te analiza svih

dionika (svih na neki način uključenih ili zainteresiranih osoba ili institucija), može

dovesti do izrade kvalitetnog projektog prijedloga. Lidija je zato pristupila vrlo

disciplinirano (i školski) ovome.

Napravila je mali brainstorming73, prvo sama s sobom, a onda je kroz razgovor

s ljudima oko sebe, članovima svoje obitelji i svojim kolegama, pokušala nabrojati

sve probleme koji joj se čine najznačajnijim na području grada, a da su njima izravno

pogođene predstavnice ciljane skupine. Problemi su se vrlo brzo nizali, i u trenu je

nastao dugački, nestrukturirani popis vrlo teško rješivih problema.

Problemi koji su odmah uočeni su bili: visoka stopa nezaposlenosti;

dugotrajna nezaposlenost; nisko samopouzdanje žena; slaba zapošljivost žena

starijih od 40 godina; neaktivnost stanovništva općenito, a posebice žena;

neposjedovanje poduzetničkih vještina i neizgrađena poduzetnička kultura života i

rada; neposjedovanje početnog kapitala za poduzetničku aktivnost; neposjedovanje

vještina koje tržište rada treba; nepoznavanje suvremenih načina traženja

zaposlenja, poput pretrage Internetskih baza poslova; nepostojanje mreže potpore za

žene u istoj teškoj poziciji; nepoznavanje alternativnih modela zapošljavanja poput

rada u nevladinom sektoru; diskriminacija žena na tržištu rada, …

Lidija je zatim posložila pojedine probleme u uzročno-posljedične lance da bi

dobila strukturirani prikaz stanja na tržištu rada žena starijih od 40, s područja

Pleternice, suočenih sa prijetnjom od socijalne isključenosti. Veliki broj identificiranih

72 Europski fondovi za hrvatske projekte: priručnik o financijskoj suradnji i programima koje u Hrvatskoj podupire Europska unija, Središnji državni ured za razvojnu strategiju i koordinaciju fondova Europske unije, 2009., str. 159.73 Brainstorming (oluja ideja, oluja mozgova) je grupna metoda za kreativno generiranje većeg broja ideja u svrhu rješavanja određenog problema.

59

problema je bio povezan sa mentalitetom, tradicijom i predrasudama, i ona se

zasigurno nije htjela baviti „nerješivim“ stvarima. Tražila je iz tog popisa ono za što je

vjerovala da je rješivo u kraćem roku. Identificirane je probleme jednostavno prevela

u njihove afirmacije, te tako dobila ciljeve koje će nastojati ostvariti tijekom provedbe

projekta.

Kao višu težnju, opći cilj, ono što zasigurno neće moći u tako kratko vrijeme

ostvariti, postavila si je da: a) doprinese socijalnoj koheziji kroz unapređenje

ekonomskog i općeg statusa žena starijih od 40; b) umanji izraženu rodnu

nejednakost na tržištu rada, te da c) unaprijedi financijsku situaciju žena kroz

stvaranje njihove ekonomske neovisnosti putem samozapošljavanja.

Specifični cilj, koji je zacrtala da će ostvariti, je bio unaprijediti socio-

ekonomsko stanje žena starijih od 40 na području Pleternice kroz osnaživanje,

edukaciju i razvoj poduzetničkih vještina. Željela je postići da se najmanje jednom

mjesečno, žene susreću na sastancima ženske potporne skupine; da najmanje 30

žena stekne nove profesionalne i poduzetničke vještine; da se 6 poduzetničkih ideja

pretoči u provodive poslovne planove koje bi pokrenule žene poduzetnice, te da 30%

žena iz ciljane skupine prođe kroz programe u lokalnim tvrtkama ili udrugama. Dobre

želje i dobre ideje su se kasnije pokazale itekako teško provodive u praksi.

Sva ključna zakonska regulativa i regionalni strateški dokumenti su savršeno

podržavali mjere koje je Lidija imala na umu74. Projekt je bio i u skladu sa Europskim

smjernicama za zapošljavanje75.

Ključni dionici projekta bili su:

a) Grad Pleternica, na čijem prostoru se projekt provodi, a koji mora biti

uključen u sve, kako se ne bi dogodila opstrukcija projekta

b) Hrvatsko žensko društvo, lokalna udruga žena koju je Lidija odmah od

početka odlučila uključiti u projekt, s obzirom da ova udruga ima brojne

kontakte sa neaktivnim ženama iz ruralnog područja. Kako inače doprijeti

do tih ciljanih skupina?

74 U Regionalnom operativnom programu Požeško-slavonske županije izrijekom se navodi dugoročni cilj za 30%-tnim smanjenjem stope nezaposlenosti kroz jačanje ljudskih resursa i potpore poduzetništvu. Nadalje, prioritet u sklopu tog cilja kaže da je potrebno educirati i prekvalificirati radnu snagu kako bi oni unaprijedili svoj položaj na tržištu rada. Također, još konkretnija mjera govori o ne-institucionalnoj edukaciji i potpori za zapošljavanje osoba koje pripadaju marginaliziranim skupinama.75 Europske smjernice za zapošljavanje temelje se na četiri stupa: unapređenje zapošljivosti, razvoj poduzetničkih vještina, jednake mogućnosti i unapređenje prilagodljivosti tvrtki i zaposlenika. Lidijin projekt snažno podupire čak tri od spomenuta četiri stupa.

60

c) Hrvatski zavod za zapošljavanje je ključna institucija za razvoj ljudskih

potencijala i svakako ih je dobro imati na svojoj strani. Poznavajući

situaciju, najbolje je uvjeriti ih da neće imati nikakvog posla na projektu, a

da će imati itekakve koristi od njega. To je sigurna formula koja osigurava

podršku.

d) Razvojna agencija Sjever DAN d.o.o. se sasvim spontano nametnula kao

moguća institucija koja bi bila nositelj projektnog prijedloga. Ova razvojna

agencija, čiji je Grad Pleternica član, ima respektabilne reference u

provedbi EU projekata, i bilo bi ih vrlo teško odbiti u ocjenjivačkoj fazi,

ukoliko projekt ima barem osnovne nužne pretpostavke i kvalitete.

Naziv projekta je parafraza poznate rečenice „Give Peace a Chance76“, koju je

Lidija počela pjevušiti iz čista mira. Kad je umjesto mira (peace) stavila u rečenicu

ŽENU (women) dobila je naziv kakav joj više nije mogao nestati iz glave. „Give

Women a Chance!“ (Dajmo ženama priliku!“) bio je naziv s kojim je znala da će

privući potrebnu pozornost evaluatora.

5.2.4. Prijavitelji projekta i projektni partneri

Pri odabiru projekata za financiranje od strane Europske unije, provedbeni

kapaciteti organizacije koja se prijavljuje na natječaj su jedan od najvažnijih kriterija.

Grad Pleternica je prema propozicijama natječaja bio neprihvatljiv. Lokalna udruga

žena, Hrvatsko žensko društvo, na koju je Lidija računala, premda postoji već više od

10 godina, nema nikakav proračun, a i žene članice udruge doista nemaju nikakvog

iskustva sa europskim projektima (da se o službenom jeziku programa - engleskom, i

ne govori).

Kako bi riješila ovu dilemu na svima prihvatljiv način, Lidija se odlučila

kontaktirati svoje kolege u Razvojnoj agenciji Sjever DAN d.o.o. iz Varaždina, s

kojima je imala odlične odnose i suradnju. DAN ima velikog iskustva u projektnom

managementu, što su dokazali već provedenim projektima s područja prekogranične

suradnje, ali i kroz nekolicinu ostalih projekata iz pretpristupnih programa CARDS i

PHARE. Ono što je uistinu bilo presudno bio je izvrstan odnos i povjerenje koje je

76 Give Peace a Chance! – Dajte priliku miru!

61

Lidija imala na osobnoj razini sa glavnom projektnom manadžericom Normelom. A to

je ponekad važnije od svih pismenih ugovorom ili sporazumom potvrđenih odnosa.

Razvojna agencija Sjever DAN d.o.o. Varaždin je osnovana u jednakim

udjelima od strane Grada Varaždina, Grada Bjelovara, Grada Virovitice, Međimurske

županije i tvrtke Koprivnički poduzetnik d.o.o., gdje danas DAN ima i svoje urede sa

zaposlenicima. DAN-ov odjel za EU fondove i regionalni razvoj se bavi izradom i

sudjelovanjem u projektima lokalnog i regionalnog razvoja, pripremom i upravljanjem

međunarodnim projektima, pisanjem konkretnih prijedloga za EU fondove,

održavanjem seminara i radionica o EU fondovima i o procesu upravljanja projektnim

ciklusom, itd. Premda su djelatnosti kojima se DAN bavi danas prilično raznovrsne,77

Lidija se fokusirala na njihova znanja, vještine i iskustvo u pripremi i provedbi EU

projekata.

Normeli je poslala skicu logičke matrice koju je izradila i prijedlog da Razvojna

agencija Sjever DAN Varaždin d.o.o. bude nositelj projekta. Nije dugo prošlo, Lidija je

dobila pozitivan odgovor i suradnja je mogla otpočeti. Od tog trenutka, Normela je

bila aktivno i svakodnevno uključena u "poliranje" projekta i savjetima je usmjeravala

planiranje projektnih aktivnosti.

Za uspješnu provedbu projekta, bilo je nužno da se aktivno uključe i lokalni

partneri, na čijem će se terenu projekt provesti i koji mogu izravno utjecati na njegovu

uspješnost. U prvom redu, Grad Pleternica, koji je svakako imao interes da se na

području Grada napravi nešto korisno za mnogobrojne nezaposlene, a posebno

ugrožene skupine. Gradonačelnik Martinović je dao podršku, kako je rekao, "svim

projektima koji donose novac u grad", premda u fazi pripreme projekta nije imao

vremena za poslušati detalje o pojedinim aktivnostima.

Drugi partner kojem je predloženo partnerstvo u projektu bilo je Hrvatsko

žensko društvo. Hrvatsko žensko društvo (HŽD) je udruga žena osnovana 1997.

godine kao sljednica neformalne skupine žena okupljenih još početkom 90-tih godina

20. stoljeća. Članice HŽD-a su dnevno na terenu, poznaju realno stanje sa ženama

koje su nezaposlene i koje žive u ruralnim pleterničkim krajevima, i spremne su na

kvalitetnu suradnju na provedbi projekta. Bez njihove podrške, Lidija je sumnjala u

svoje sposobnosti animiranja socijalno isključenih žena sa sela da se uključe u

77 Djelatnosti DAN-a: privlačenja domaćih i stranih ulagača i podrške u pokretanju investicijskih pothvata; Centar za cjeloživotno učenje kroz koji se planiraju, razvijaju, verificiraju i provode kurikulumi sukladno potrebama tržišta rada; tehnološki parkovi i poslovni inkubatori, koje pomažu osnivati, itd.

62

projektne aktivnosti koje je za njih osmislila. Sretna je bila kad je dobila pozitivan

odgovor od predsjednice, gđe. Valenta.

Na sugestiju Normele iz Razvojne agencije Sjever, bilo je važno uključiti u

partnerstvo neku ekspertnu instituciju, koja će svojim znanjima, bilo u

psihosocijalnom osnaživanju ranjivih skupina ili u podupiranju poduzetničkih start-up

pothvata, dati dodatnu snagu u smislu kapaciteta provedbenog tima. Zbog osobnih

prethodnih kontakata i suradnje, Lidija je kontaktirala osječki Centar za

poduzetništvo78, i njegovu direktoricu Dariju. Nakon kratke prezentacije osnovnih

ideja o samom projektu koju je osobno napravila u njihovom sjedištu u Osijeku, te

nakon slanja skice logframea, tim Centra za poduzetništvo se vrlo pozitivno izjasnio o

sudjelovanju u projektu.

Ovako formirana partnerska skupina za provedbu projekta je bila uistinu

reprezentativna, što je garantiralo značajne dodatne bodove u sektoru provedbenog

kapaciteta samog projekta.

78 Centar za poduzetništvo Osijek osnovan je u ožujku 1997. godine na inicijativu prof.dr.sc. Slavice Singer s ciljem razvoja i promoviranja poduzetničkog poslovnog ponašanja. Formalno, Centar je neprofitna organizacija, odnosno udruga čiji su osnivači osječki poduzetnici, profesori Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, te predstavnici lokalne uprave. Rad im je usmjeren na tri osnovna područja: a) edukacija i trening poduzetnika; b) savjetovanje i informiranje; c) izrada poslovnih i investicijskih planova. U posljednjem desetljeću uspješnog rada i djelovanja, stručnjaci Centra za poduzetništvo Osijek na području poduzetničke edukacije održali su više od 200 različitih seminara koje je prošlo više od 3.000 poduzetnika s područja cijele Hrvatske.

63

5.3. PROJEKT "DAJMO ŽENAMA PRILIKU!" – PROVEDBA

5.3.1. Informiranje i modeli privlačenja pozornosti socijalno isključenih žena u Pleternici

Projekt je službeno otpočeo 1. prosinca 2007. godine.

Odmah su započele prve aktivnosti nužne za provedbu projekta. Održao se

početni sastanak (engl. kick-off meeting) projektnog provedbenog tima, koji nije bio

samo radni sastanak, već je bio i prilika za javno predstavljanje projekta, te

prezentaciju projektnih aktivnosti prisutnim predstavnicama ciljane skupine. Mediji su

se izvrsno odazvali pozivu, te je početak projekta medijski odlično popraćen79.

12 predstavnica ciljane skupine, prisutnih na početnom sastanku, su sve

redom bile članice Hrvatskog ženskog društva. Žene su bile pozivane putem osobnih

kontakata na prezentaciju, što je potvrdilo da je sudjelovanje udruge žena u

projektnom timu izvrstan način privlačenja ciljane skupine. Reakcije prisutnih

sudionica na medijsku popraćenost sastanka su bile izvrsne. Naime, nekolicina žena

je dalo izjave koje su prenesene u medijima, dok su sve žene bile fotografirane. Na

ovaj način je projekt već u početku stekao određeni osjećaj „vlasništva“ predstavnica

ciljane skupine nad projektom, što je obećavalo.

Hrvatski zavod za zapošljavanje iz Požege je ponudio suradnju odmah u

početku, te su vrlo rado izravno informirali sve žene iz njihove evidencije koje su

udovoljavale kriterijima (starije od 40, dugotrajno nezaposlene). To je bilo prilično

efikasno, jer je na evidencijama zavoda priličan broj ovih žena. Ipak, Lidija je znala

da ove žene nisu jedina skupina kojoj je usmjeren projekt.

Ključno je pitanje bilo kako doći do žena koje su svojim načinom života

dovedene do stanja izolacije, te su isključene i lišene adekvatnih informacija. Važno

je doprijeti do onih žena koje se nikad nisu prijavljivale na Hrvatski zavod za

zapošljavanje, te koje nikad nisu bile zaposlene. Iz svog najbližeg susjedstva je

uspijevala nabrojati nekoliko takvih žena. Zato je Lidija posredno, preko poznanika,

uputila poziv i poruku tim ženama da se uključe u projekt. Zamolila je i članice

Hrvatskog ženskog društva da na svom području učine isto. Povratni odgovori su bili 79 HRT studio Požega je napravio reportažu o projektu „Dajmo ženama priliku!“ koja je u nekoliko navrata emitirana u udarnim terminima na hrvatskoj televiziji (podnevni dnevnik, Dobro jutro Hrvatska, Županijska panorama). Članci o projektu su objavljeni u Glasu Slavonije, Slavonskom domu, Večernjem listu, i drugim tiskanim medijima.

64

prilično obeshrabrujući i depresivni. Jedna od pozvanih žena je jasno rekla da „ona

ne mora raditi jer joj muž radi.“ Druga je žena odgovorila da „su svi poslovi na njoj, te

da ne može ostaviti marvu radi sastanaka“, dok su preostale uglavnom obećale doći,

pa se onda pozivu nikad nisu odazvale.

Sam način pozivanja žena je predstavljao oblik njihovog osnaživanja. Na sve

projektne aktivnosti, od samog početka, žene su bile pozivane službenim,

naslovljenim pozivima putem pošte. Upravo je intencija bila da žene koje rijetko ili

nikada ne dobivaju nikakve informacije, niti poštu, kroz provedbu ovog projekta budu

redovito izravno kontaktirane, čime će se stvoriti „osjećaj važnosti“ u svakoj od njih.

Žene su dobile uputu da se telefonskim putem, ili osobno, jave Lidiji u Gradsku

upravu, i predbilježe za sudjelovanje u projektu. Stoga su naredni dani značili priličnu

zvonjavu i gužvu u Lidijinom uredu. Lidija bi ženama tom prilikom objasnila kakve sve

aktivnosti projekt podrazumijeva, te da njihovo aktivno sudjelovanje može značiti i

zapošljavanje u završnoj fazi projekta. Koristila je to kao mamac koji bi ih privukao, i

uglavnom je uspijevalo, te se većina odmah predbilježila za sudionice projekta.

Zanimljiv je, ipak, bio slučaj jedne žene, koja je saslušavši o čemu se u projektu radi,

žurno ustala i rekla: "Gospođo, ja se vama ispričavam, ali ja jednostavno nemam

vremena za čekanje da vidim da li ću ili neću dobiti posao za nekoliko mjeseci. Meni

posao treba odmah, i ja moram raditi jer nemam od čega živjeti. Idem se odmah

prijaviti za rad na plantažama ruža u Njemačkoj, ili na more, jer jednostavno nemam

izbora. Hvala na vašem vremenu, ali nije to za mene."

Rezultati asistencije Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Hrvatskog ženskog

društva bili su popisi sa više od 80 prijavljenih žena, premda je broj bio ograničen na

50 sudionica. S jedne strane, Lidija je osjećala zadovoljstvo velikim odazivom žena,

dok je s druge strane ovo zadovoljstvo bilo prožeto gorkom spoznajom da se istinski

socijalno isključene žene nisu uopće odazvale, te da nisu niti zainteresirane za

promjene u svom životu. 95% prijavljenih žena su bile žene prijavljene na Hrvatski

zavod za zapošljavanje, te su (službeno) bile aktivne tražiteljice posla. Lidija se

nadala da će ova njihova aktivnost značiti i veći angažman u projektu, pa i bolje

rezultate u provedbi.

65

5.3.2. Kriteriji odabira sudionica i početni otpor uključivanju u projekt

Za daljnje sudjelovanje u projektnim aktivnostima, projektni tim je usuglasio

načine odabira žena sudionica. Odmah su odbačene prijave žena koje se po

osnovnim kriterijima nisu uklapale u projektne propozicije80.

Dilema se nametnula u smislu da li prednost dati ženama s većim radnim

iskustvom i u radnim navikama u organiziranim sustavima (što garantira lakše

snalaženje u brojnim aktivnostima projekta), ili dati prednost onima najugroženijima

koje nikada nigdje nisu radile, i koje su vrlo pasivne u svom nastupu. Usuglašeno je

da će se prednost u odabiru dati ženama s nekim prethodnim radnim iskustvom, i

iskazanom većom razinom aktivnosti, kako bi doprinijele što boljim finalnim

rezultatima projekta. Lidija se nadala da će ove snažnije žene pronaći u sebi snage

da pokrenu prave uspješne poduzetničke pothvate, kroz koje će se onda otvoriti i

mogućnost zapošljavanja za žene bez izraženih poduzetničkih ili managerskih

vještina i sposobnosti. Veliku ulogu pri odabiru je imala prirodna komunikativnost

žena i njihova ekstrovertiranost, koja je odmah plijenila pozornost provedbenog tima,

pa su takve žene redovito bile preferirane u odnosu na žene koje su se vrlo skromno

ili nikako izražavale, te koje su bile izrazito povučene u sebe.

Jedan od konkretnih primjera selekcijske metode korištene za odabir žena iz

ciljane skupine koje će provoditi istraživanja (anketarke), uključivala je pismeni poziv

za iskaz interesa za anketiranje upućen izravno na kućne adrese svih prijavljenih

žena za sudjelovanje u projektu, i upitnik o prethodnom radnom iskustvu i životnim

uvjetima. Odgovori iz upitnika su bili bodovani, te je ženama s najvećim brojem

bodova dana prilika da postanu članice anketnih timova za provedbu istraživanja81.

Kriteriji odabira su uvijek bili osmišljeni kroz komunikaciju projektnog tima,

kako ni na najmanji mogući način ne bi došlo do zloupotrebe odabira, ili preferiranja

određenih žena nad drugima. Jasno je rečeno da će prednost imati žene s većim

radnim iskustvom, ali isto tako i žene kojima je posao potrebniji, s obzirom da imaju

višečlane obitelji, djecu koja studiraju, starije ili nemoćne o kojima se brinu, vrlo niska

ili nikakva primanja i slično. 80 Desetak prijavljenih žena je bilo u graničnoj dobi (38 ili 39 godina), te su inzistirale da ih se uvrsti u popise u slučaju da bude za njih neka mogućnost zapošljavanja. Neke prijavljene žene su bile iz drugih općina i gradova u županiji, što je također bilo neprihvatljivo, s obzirom na jasno definiranu ciljanu skupinu prostorno.81 Prijava za anketiranje, Način bodovanja za anketiranje i Evidencija odbijenih i obavljenih anketa su uloženi kao prilozi slučaja.

66

Na sve aktivnosti koje nisu bile brojem ograničene (npr. studijsko putovanje,

sudjelovanje na predavanjima i izložbama i slično), kako bi projekt dobio što veću

potporu u javnosti, bile su pozvane sve prijavljene žene.

Posebno je osjetljiv bio zadatak odabrati žene koje će pokrenuti pilot-tvrtke,

odnosno koje su se trebale zaposliti u sklopu projekta. Kako se u maloj sredini poput

Pleternice sve promatra kroz prizmu politike i nepotizma, stavovi većine žena koje

nisu bile odabrane je da su izabrane žene iz nekog razloga preferirane, premda

njihova raznolika struktura nije takvo što potvrđivala.

Projektni tim se usuglasio da će odabir žena za zapošljavanje biti vrlo strog, te

odrađen u uskoj suradnji s Centrom za poduzetništvo, kako bi se otklonila mogućnost

lokalnog utjecaja na odabir. Centar za poduzetništvo je kroz edukaciju o

poduzetničkim vještinama imao zadatak identificirati najaktivnije žene, s kapacitetom

da doista uspiju u svojim poduzetničkim pokusima, te je dao sugestiju i oko toga koje

žene zadovoljavaju kriterije odabira. Konačni izbor je ovisio i o psihosocijalnim

obilježjima pojedine žene, što je putem testiranja otkrila i prezentirala ugovorena

tvrtka Selectio d.o.o. Svaka od žena se također trebala izjasniti za djelatnost koju

preferira kao svoj budući posao, pa je konačno zapošljavanje ovisilo i o tome da li su

odabrale djelatnosti koje su stručnjaci Centra za poduzetništvo ocijenili

najprofitabilnijim i najperspektivnijim.

U ovoj fazi, moglo se primjetiti da, među ženama prijavljenim za sudjelovanje

u projektu, nije bilo naknadnih odustajanja, te su žene sve redom bile iznimno

zainteresirane da kroz sam projekt pronađu zaposlenje.

67

5.3.3. Faza istraživanja konteksta projekta – postojeće stanje žena starijih od 40 godina u Pleternici

U pripremnoj fazi projekta, bilo je evidentno da svi važni faktori koji mogu

utjecati na uspješnost projekta, a tiču se realnog stanja ciljane skupine (žena starijih

od 40, na području grada Pleternice) nisu objektivno proučeni, nego su više intuitivno

definirani. Kako bi se neki budući projekti temeljili na objektivnim spoznajama o

problematici ove ciljne skupine, projekt je predvidio provedbu opsežne ankete o

ženama između 40 i 60 godina starosti. Dodatna vrijednost ove aktivnosti je činjenica

da su anketarke bile upravo odabrane predstavnice ciljane skupine, koje su radom

po terenu ujedno promovirale i sam projekt, te informirale ostale zainteresirane žene

starije od 40 da se uključe u preostale projektne aktivnosti.

Za stručnog provoditelja istraživanja je izabrana ekspertna institucija - tvrtka

Hendal d.o.o.82 sa zadaćom da dizajnira metode istraživanja, kreira anketne upitnike i

obrasce, obuči anketarke o načinu provedbe anketa, te da generira sažetke

zaključaka istraživanja. U suradnji s njima, projektni tim je odlučio da ciljana skupina

bude podijeljena u 2 podskupine, prema zaposlenosti, i to na: a) zaposlene žene 40-

60 godina starosti s područja grada Pleternice i b) nezaposlene žene 40-60 godina

starosti s područja grada Pleternice. Dodatno, istraživanje je uključilo i lokalne

poduzetnike – poslodavce, s ciljem da se identificiraju stavovi poduzetnika o

zapošljavanju ciljane skupine žena, te otkrivanju realnih potreba na lokalnom tržištu

rada.

Metoda istraživanja je bilo osobno intervjuiranje u kućanstvima, odnosno

tvrtkama. Intervjuiranje je provelo 10 anketarki odabranih posebno za ovaj projekt.

Anketarke su prošle kratki poludnevni tečaj anketiranja od strane djelatnika Hendala,

te su dobile zaduženja u obliku područja grada, odnosno naselja u kojem su trebale

posjetiti svako kućanstvo, te anketirati žene, odnosno poslodavce koje pripadaju u

ciljanu skupinu. Konačni uzorak je bio sastavljen od:

171 zaposlenih žena

370 nezaposlenih žena

52 poslodavaca.

82 Hendal d.o.o. je istraživačka agencija iz Zagreba s dugogodišnjim iskustvom u istraživačkoj industriji, pri čemu se posebna pozornost posvećuje kvaliteti usluge i visokih istraživačkih standarda, po uzoru na svjetske istraživačke tvrtke. Ugovor sa tvrtkom Hendal d.o.o. je sklopljen 10. siječnja 2008. godine.

68

Opći dojam ispitivanja bio je da su apsolutno sve nezaposlene žene voljne

naći posao. Međutim, nakon detaljnijeg ispitivanja oko toga na što su sve spremne

pristati da bi radile (u smislu prostorne udaljenosti od radnog mjesta, putovanja do

posla, vrste posla, vrste ugovora o radu, plaće i slično), žene bi najčešće pronalazile

kojekakve razloge zašto im zaposlenje nije prihvatljiva opcija.

Zanimljiva je usporedba životnog stanja zaposlenih i nezaposlenih žena

utvrđena ovim ispitivanjem:

Zaposlene žene su prosječno nekoliko godina mlađe (46,31g. na prema

48,66g.), kao posljedica smanjenja zapošljivosti starijih osoba.

Zaposlene žene su višeg stupnja obrazovanja. Većina nezaposlenih

žena ima završenu samo osnovnu školu, a većina zaposlenih srednju

školu.

Kod zaposlenih žena radi se skoro u potpunosti o nekom stečenom

zvanju (KV radnice), dok je čak polovica nezaposlenih bez zvanja.

44,4% zaposlenih žena je pohađalo neki oblik doškolovavanja, na

prema 29,2% nezaposlenih žena. Zaposlene su pri tom bile spremne

duplo dulje pohađati edukaciju (14 na prema 7 mjeseci).

Jedna trećina zaposlenih se koristi računalom, dok je među

nezaposlenima samo svaka deseta žena korisnica računala.

Zaposlene u većem broju govore strane jezike (28,7% ih govori, na

prema 15,9% nezaposlenih koje govore strani jezik).

Zaposlene žene u većem omjeru imaju vozačku dozvolu (54,4% na

prema 26,5% nezaposlenih).

Nezaposlene žene su u većem postotku u braku (95,4% ih udano, na

prema 86,5% zaposlenih), te ih veći broj ima djecu (96,8% na prema

91,2% zaposlenih), i to u prosjeku imaju 3,04 djeteta, dok je kod

zaposlenih žena riječ o 2,74 djeteta.

Velika je razlika u izjašnjavanju u pogledu toga da li imaju funkciju

hraniteljice obitelji. Čak 43% zaposlenih to smatra, dok samo 7%

nezaposlenih to kaže za sebe.

Zanimljivo je da dvostruko veći broj nezaposlenih žena izjavljuje da se

bave nekim oblikom samostalnog rada. Očigledno zaposlene žene ne

gledaju na sebe kao na samostalne u poslu, ili realno za to niti nemaju

vremena.

69

Čak 84,6% nezaposlenih žena nema nikakvih osobnih primanja.

Primanja zaposlenih žena u Pleternici također nisu velika, te se

ponajviše kreću između 1.000 i 3.000 kuna mjesečno (57,3%). Ovi

podaci se izravno reflektiraju na visinu mjesečnih prihoda kućanstva, pa

je evidentno da zaposlene žene u prosjeku imaju znatno veća primanja

cjelokupnog kućanstva.

Prosječna mjesečna primanja kućanstva sa nezaposlenom ženom su

1.740kn, dok kućanstvo sa zaposlenom ženom prima prosječno

3.485kn mjesečno.

Među zaposlenim i nezaposlenim ženama je primjetna znatna razlika u

percepciji kvalitete života koju žive. Na skali od 1 (vrlo loše) do 10

(odlično), ocjenama od 6-10 izjasnilo se više zaposlenih žena, dok se

ocjenama 1-5 izjasnilo više nezaposlenih žena. Zaposlene žene svoj

život ocjenjuju prosječnom ocjenom 6,50, dok nezaposlene kažu da bi

svoj život ocijenile ocjenom 5,62.

Posebnu pozornost se posvetilo istraživanju spremnosti nezaposlenih žena da

se upuste u poduzetnički pothvat. Kao prvo, samo 61% nezaposlenih žena (225 žena

od 370) je izrazilo jasnu želju da se zaposle. Od svih ovih žena zainteresiranih za

posao, samo 40% (90 od 370) je zainteresirano za pokretanje vlastitog posla.

Među onima nezainteresiranim za vlastiti poduzetnički pothvat (135), veći je

udio žena koji izjavljuju da ne znaju dovoljno o pokretanju vlastitog posla odnosno

nemaju mišljenje o prednostima i nedostacima poduzetništva. Među zainteresiranim

u odnosu na nezainteresirane, više je onih koji vide prednosti u vlastitom poslu, kao

što su samostalnost u odlučivanju i fleksibilno radno vrijeme, ali I više onih koje

navode nedostatke u vidu nedostatka slobodnog vremena, velikih poreza, problema

s naplatom potraživanja i plasmanom robe na tržište. Iz toga se može zaključiti da

razlika među zainteresiranima i nezainteresiranima za pokretanje vlastitog posla nije

toliko u prednostima i nedostacima koje oni vide, već u količini znanja o samom

procesu pokretanja vlastitog posla, odnosno sigurnosti u poznavanju problematike.

Kada su upitane kojim djelatnostima bi se željele baviti, najviše zainteresiranih

žena „poduzetnica“ navodi neki oblik rada na zemlji, kao što je poljoprivreda, uzgoj

povrća i plastenički uzgoj, uzgoj cvijeća i ljekovitog bilja. 17% spominje i ručni rad.

Što se tiče rezultata istraživanja lokalnih poduzetnika i obrtnika, došlo se do

spoznaja da bi čak 52% poslodavaca najprije zaposlilo osobu starosti od 21-30

70

godina. Čak 42% njih preferira muške zaposlenike (25% ženske, a 33% spol im nije

važan). Iako čak 60% poslodavaca tvrdi da bi zaposlili ženu u dobi od 40-60 godina

starosti, ipak, navode da im to zbog prirode posla nije moguće.

Preporuke koje su generirane na temelju provedenog istraživanja od strane

istraživačke tvrtke su:

“Nezaposlene žene zbog svoje dobi i odbijanja koje doživljavaju prilikom

traženja posla obeshrabrene su i ne traže posao. S ciljem poticanja aktivnog traženja

posla preporučamo edukaciju koja bi ih potakla na aktivnije ali i efikasnije traženje.

Edukacija bi trebala sadržavati način pisanja životopisa i molbi, ponašanje na

intervjuu kao i pripremu na neuspjehe koji su neizbježna posljedica aktivnog traženja

posla. Preporučamo informatički tečaj koji i sami poslodavci ističu kao poželjnu

vještinu svojih zaposlenika, čime bi se povećala razina njihove zapošljivosti. Ostale

dodatne edukacije i prekvalifikacije trebale bi biti usklađene s trenutnom potražnjom

za radnim mjestima na području Pleternice.

Razlika između onih nezaposlenih žena koje su zainteresirane za pokretanje

vlastitog posla i nezainteresiranih bazira se na količini znanja koje imaju o samom

procesu pokretanja posla. Edukacijom o tome što sve treba poduzeti kao bi se

pokrenuo vlastiti posao, koji su sve problemi i načini suočavanja karakteristični za

takav način zapošljavanja, povećala bi se njihova sigurnost u poznavanje

problematike a time i razina zainteresiranosti. Nezaposlene osobe najviše su

zainteresirane za posao koji je blizak njihovom iskustvu te znanjima i vještinama koje

već imaju. Tako se najčešće preferira rad na zemlji kao što je uzgoj povrća i cvijeća,

pečenje kolača, izrada ručnih radova i suvenira, briga za djecu i starije. Te vještine

koji oni već imaju trebalo bi modernizirati tako da ih se primjeni na novi i tržišno

prihvatljiv način“.

71

5.3.4. Faza osnaživanja i edukacije ciljane skupine

Socijalni projekti koje financira Europska unija, poput projekta “Dajmo ženama

priliku!” uobičajeno u sebi sadržavaju elemente za osnaživanje ciljane skupine, a u

svrhu njihovog kasnijeg samostalnog uključivanja na tržište rada, te moguće

multiplikacije rezultata projekta. Ne samo zbog propozicija natječaja, Lidija je bila

svjesna važnosti ovih aktivnosti za uspješnost cjelokupnog projekta. Makar je od

strane svojih nadređenih znala doživjeti ismijavanje, jer se bavi takvim “kikiriki”

projektima u kojima se umjesto ceste, vodovoda ili kanalizacije pokušavaju izgraditi

“ljudi”, nije ju to omelo u pripremi projekta u onom obliku kako je smatrala da treba.

Kako bi se postigla osnaženost žena sudionica projekta, Lidija je predvidjela 4

aktivnosti: individualne konzultacije sa psiholozima, grupne konzultacije (grupe

podrške), studijsko putovanje u Varaždinsku županiju, i prezentacije triju uspješnih

žena poduzetnica. Prve dvije aktivnosti su osmišljene s ciljem da se pomogne

ženama u identifikaciji njihovih profesionalnih preferencija, a što će se kasnije

iskoristiti pri odabiru samog zaposlenja ili karijere. Profesionalna tvrtka koja

zapošljava stručnjake psihologe te pruža opisanu usluge je bila angažirana za ovu

aktivnost (Electus ljudski potencijali d.o.o.)83. Od pozvanih 50 žena, na individualne

konzultacije i testiranje se odazvalo njih 46. U ovoj fazi se već počelo osjećati

određeno zasićenje projektnim aktivnostima, gdje se kod pojedinih žena gubi

motivacija za sudjelovanjem, s obzirom da im se mogućnost zapošljavanja u projektu

čini sve daljom. Međutim, 46 žena i dalje predstavlja reprezentativan broj sudionica.

Ispitivači su potvrdili da su žene bile izvanredno disciplinirane prilikom testiranja, te

da je znatno veći broj potvrdio svoju nesklonost riziku.

Rezultati individualnog testiranja žena pokazali su da od 38 žena koje su

pristupile testiranju, čak 30 radije radi unaprijed poznate i rutinske poslove, dok je 22

vrlo tradicionalno, praktično i čvrsto s nogama na zemlji. Na pitanje što im je

najvažnije pri odabiru zaposlenja, čak 25 je odgovorilo redovita plaća, 22 siguran i

stabilan posao bez stresa, a čak 15 žena je navelo visinu plaće. 10 žena je navelo da

im je važna mogućnost rada kod kuće, a isti broj navodi i želju da svojim radom

poboljšaju svijet oko sebe.

83 Pri testiranju su korišteni Ljestvica 2 Cattelovog kulturalno nepristranog testa inteligencije, test osobnosti NEO PI-R upitnik i Warteggov test sa crtežima, te test o radnim navikama i individualne konzultacije sa svakom od žena.

72

Grupna testiranja su bila organizirana u 3 susreta, gdje je svaki put

sudjelovalo po 15 žena. Sastanci su održavani u opuštenoj formi s ciljem da se žene

druže i stvore neformalne mreže potpore, i sastojali su se u aktivnostima i

razgovorima za podizanje samopouzdanja žena, te za razvoj osnovnih vještina koji bi

mogli pomoći ženama da otkriju u samima sebi svoje jake strane na kojima mogu

graditi bolje budućnost.

Odaziv na studijsko putovanje je bio izvrstan, te je 47 žena s područja

Pleternice, na cjelodnevnom putovanju u Varaždin, posjetilo sjedište Razvojne

agencije Sjever DAN d.o.o., i upoznalo se sa timom koji vodi cijeli projekt. Žene su na

putovanju imale priliku upoznati se sa nekim od uspješnih žena poduzetnica s

područja Varaždina. Posebna vrijednost ovakvih putovanja je stvaranje trajnih veza

među ženama koje u načelu dijele slične životne probleme i obiteljsku situaciju. I

očekivano, cijela aktivnost je bila vrlo uspješno provedena. Žene su bile oduševljene

novim iskustvom, hvalile su projekt, te se stvarno činilo da je ovo pun pogodak.

Razgovaralo se na putovanju i o nekim konkretnijim stvarima, poput moguće

poslovne suradnje ili mogućnosti honorarnog rada, za neke od varaždinskih obrtnika

koje su srele (šeširdžija, proizvodnja suvenira, i slično). No, sve je za sada ostalo

samo na razini površnih razgovora i razmjene kontakata.

Što se tiče aktivnosti prezentacije triju uspješnih žena poduzetnica, ciljana

skupina žena je izvrsno reagirala na nju. 35 žena je prisustvovalo prezentacijama84,.

čiji je smisao bio prenijeti pozitivno iskustvo iz domene privatnog poduzetništva na

predstavnice ciljane skupine, te eventualno izgraditi dodatnu dozu samopouzdanja i

vjeru u vlastite mogućnosti. Lidija je htjela postići da svaka od prisutnih žena pomisli

da “ako su mogle one, mogu i ja.” Reakcije nakon prezentacija su bile iznimno

pozitivne, pa se Lidiji činilo da je postigla svoju namjeru. Čak se tijekom prezentacija

razgovaralo i o mogućnostima poslovne suradnje sa budućim poduzetnicama iz

Pleternice.

U nastavku projekta, za veliki broj žena bilo je ponuđeno sudjelovanje na vrlo

zanimljivim i korisnim edukacijama, pa su se žene u zadovoljavajućem broju

odazvale.

a) Edukacija o učinkovitijem traženju zaposlenja je bila organizirana i

provedena od strane djelatnika Centra za poduzetništvo iz Osijeka. Žene su naučile

84 Predstavile su se gđa. Snježana Petreković (OPG Petreković – proizvodnja meda), gđa. Sanja Pavlović Bogdan (Suveniri Arbor Vitae d.o.o., koja zapošljava osobe s invaliditetom), te gđa. Kaja Žagar (vlasnica Doma za starije i nemoćne Žagar).

73

kako napisati životopis i prijavu za radno mjesto, kako unaprijediti vještine razgovora

na intervjuu za posao, kako najuspješnije tražiti informacije o slobodnim radnim

mjestima, te o mogućoj prekvalifikaciji. Naučile su i kako se uspješno predstaviti te

kako planirati svoju karijeru. Premda je bilo pozvano svih 50 žena, u konačnici je na

ovim edukacijama sudjelovalo 27 žena. Ovo je bilo s jedne strane i predvidljivo s

obzirom da se radi o općenitim edukacijama kakve Hrvatski zavod za zapošljavanje

redovito u okviru svog redovnog posla organizira. Žene su bile redovito uslužene

kavom i pićima, pa se ova edukacija na određeni način mogla doživjeti kao ugodno

mjesto za druženje sa poznanicama i prijateljicama. Lidija je namjerno nastojala

isprovocirati tako “privlačno” okruženje, nadajući se da će to probuditi interes kod

ovih žena za sličnim edukativnih sadržajima. Ovo se dokazalo većim dijelom i istina.

b) ECDL85 tečajevi. 6 žena predstavnica ciljane skupine je odabrano na

temelju iskazanog interesa i prethodno definiranih kriterija da pohađaju standardni

ECDL računalni tečaj. Prednost je dana ženama koje imaju određenog iskustva u

uredskom ili sličnom poslovanju, a nedostaju im znanja rada na računalu bez kojih

danas više nitko ne može biti konkurentan na tržištu rada. Edukacija je trajala 3

mjeseca, a održana je u Obrazovnom centru u Pleternici, u prostoru koji nudi

edukaciju malih skupina, prilikom čega se ostvaruje velika međusobna suradnja i

komunikacija, kako između predavača i polaznika, tako i između samih polaznika. I

ovo je također jedan od snažnih elemenata izgradnje snažne mreže suradnje među

ženama, a što je Lidiji potvrdio i predavač, Drago, koji se uvjerio u to da je skupina s

vremenom postala kao jedna mala skladna obitelj. Edukacija je bila iznimno

uspješna, pa je i prolaznost (postotak položenih ispita) bila čak 75%. Važan dio ove

obuke je bilo i pretraživanje svih dostupnih online baza podataka o raspoloživim

radnim mjestima (Moj Posao, Hrvatski zavod za zapošljavanje, online oglasnici, i

slično). Ipak rezultata u smislu pronalaska posla nije bilo.

c) Obuka za specifična zaposlenja koja se traže na tržištu rada je dogovorena

i organizirana kroz konzultacije sa svim članovima projektnog tima, ali i kroz razgovor

sa ženama odabranim za sudjelovanje na određenim edukacijama. Lidiju je radovala

činjenica da je za većinu ovih edukacija bio veći broj prijavljenih žena, nego što je to

bilo omogućeno prostornim i kadrovskim uvjetima edukacija, pa je desetak žena bilo

izostavljeno iz ovog programa. Ova činjenica je obećavala i ukazivala na probuđenu

aktivnost kod ciljane skupine.

85 ECDL- European Computer Driving Licence, standardizirani računalni tečaj.

74

Tečaj za dadilje, u organizaciji Pučkog učilišta Obris iz Požege, je pohađalo 8

žena iz ciljane skupine, u trajanju od 60 sati.

Obuka za tapaciranje namještaja je održana u obližnjem Oriovcu, u

proizvodnom pogonu u vlasništvu gđe. Ivanke Orašinović, koja je osmislila i

provela edukaciju o tapaciranju namještaja86 te im je ponuđena suradnja u

budućem razdoblju.

Radionica ručnih radova i tradicijskih suvenira87 je privukla veliku pozornost

javnosti. Ukupno je 11 sudionica redovito pohađale ove radionice. Njihovi

radovi su bili prezentirani na izložbi, što je dalo dodatni promotivni element

projektu.

Temeljni tečaj računovodstva je u 20-tak sati predavanja za 9 polaznica tečaja

dao osnovna znanja o principima knjigovodstva, ali i znanja koja će žene moći

odmah primijeniti (npr. obračun poreza na dohodak ili izračuna plaće88).

5.3.5. Faza samozapošljavanja – socijalno poduzetništvo kroz udrugu „Dajmo ženama priliku!“

Projekt “Dajmo ženama priliku!” je stvoren sa idejom da se dugotrajno

nezaposlenim ženama starijim od 40 stvore sve pretpostavke kako bi one

samostalno mogle započeti svoje poduzetničke pothvate, te u konačnici, kako bi

uspjele kreirati same sebi radna mjesta u poduzetništvu. Kako bi se odredilo koje bi

to konkretno poduzetničke ideje bile, Centar za poduzetništvo je održao 3

brainstorming radionice, na kojima su osobno žene iz ciljane skupine generirale svoje

prijedloge. Od ukupno 23 sudionica (u 3 skupine), dobiveno je dvadesetak zanimljivih

prijedloga, koji su onda glasovanjem suženi na 6 poduzetničkih ideja, za koje je

većina smatrala da ima najbolju šansu za uspjeti na malom pleterničkom tržištu. Sad

je bilo važno od ovih 6 ideja, suziti izbor na samo 4 koje će se doista i implementirati

u praksi. Lidija je kontaktirala veći broj svojih kolega sa fakulteta, čije je mišljenje

cijenila i postavila im pitanje da odaberu 4 poslovne ideje. Rezultati te male ankete

su bili u potpunosti neprimjenljivi, jer su se svi u potpunosti razlikovali. Naposljetku je

Lidija odabrala 4 ideje koje će se implementirati.

86 Osim ove obuke, o praktičnom radu, gđa. Ivanka je dala vrijedne informacije polaznicama obuke o stanju na tržištu tapetarskih usluga, informacije o dobavljačima i načinima organizacije poslovanja.87 Radionica ručnih radova je održana u organizaciji gđe. Kate Petrović iz Pleternice88 Voditelj edukacije je bio mladi diplomirani ekonomist Vedran Ravlić.

75

Dodatno, kako bi se osigurala neka elementarna znanja o poduzetništvu,

Centar za poduzetništvo je održao predavanja za 11 žena, od kojih su 8 bile žene

odabrane za buduće poduzetnice. Predavanja su se sastojala od 10 vrlo primjenjljivih

modula sa mnoštvom praktičnih primjera, sve u cilju da se u ženama izgradi

motivacija za pokretanjem vlastitog posla i ostvarenjem poduzetničkog uspjeha.

Projekt je predvidio da se osnivanje nove nevladine organizacije kroz koja će

putem socijalnog poduzetništva omogućiti stvaranje radnih mjesta za sudionice

projekta.

Socijalno poduzetništvo kao fenomen može podrazumijevati bavljenje svim

zakonom dopuštenim aktivnostima, te se od uobičajenog pojma poduzetništva

razlikuje samo po svojoj svrsi, odnosno razlozima pokretanja. Socijalno

poduzetništvo se pokreće sa intencijom da se pomogne određenim

(marginaliziranim) skupinama društva, poput invalida ili nacionalnih manjina. U

našem konkretnom slučaju, ovo poduzetništvo se pokreće s ciljem da se pomogne

ženama starijim od 40 godina, pogođenim dugotrajnim stanjem nezaposlenosti.

Sudionice projekta, njih 8, zajedno sa udrugom Hrvatsko žensko društvo, kao

devetim članom, osnovale su novu udrugu s nazivom Udruga za promicanje ženskog

poduzetništva “Dajmo ženama priliku!”. Formalno, 4 poduzetničke ideje su se trebale

pokrenuti u okviru četiri različite sekcije udruge, kako je i Statutom definirano. Do

kolovoza 2008. godine, sve je bilo spremno za pokretanje poslovanja. Osjećala se

određena doza uzbuđenja prilikom svakog sastanka koji je Lidija održavala redovno

sa ženama, te su svi ušli iznimno optimistično u cijeli proces.

Od 01. kolovoza 2008., odabrane žene su mogle započeti sa svojim

aktivnostima. Za svoj angažman su potpisale ugovore o radu na 4 mjeseca89, koji su

im jamčili minimalnu plaću (prosječno 2.300kn neto). Smještaj sekcija je riješen na

način da su u centru Pleternice pronađena dva manja poslovna prostora, koja su

zatim unajmljena i u potpunosti opremljena svim potrebnim namještajem i opremom.

Po dvije sekcije udruge su se smjestile u svaki od tih prostora. Režijski troškovi

prostorija su također bili plaćenih iz sredstava projekta.

Za predsjednicu udruge je imenovana gđa. Katica, gospođa sa najvećim

poduzetničkim iskustvom. Gđa. Katica je imala određeni managerski, čak i liderski,

stav, i odmah u početku se isprofilirao njen "gard" i distanciranje prema ostalim

članicama udruge. Njena uloga je bila osigurati dozu ozbiljnosti i nadzora nad

89 Ugovori su kasnije produženi za još dodatna 2 mjeseca.

76

poslovanjem, ali izgraditi sa ostalim ženama odnos koji će biti i pun poštovanja i

razumijevanja.

Tapaciranje namještajaGđe. Julka i Mara, obje žene u srednjim pedesetim, koje su već imale i

unučad, bile su izabrane da pokrenu poslove tapaciranja namještaja, usluga šivanja,

proizvodnje kućnih papuča, te izrade zanimljivih proizvoda kakvih nema na

hrvatskom tržištu – dječjih taburea. Pokazale su se istinski marljive, a kroz

komunikaciju su iskazivale veliki optimizam i entuzijazam. U konačnici, ova sekcija se

pokazala najuspješnijom.

Tapetarski proizvodi su bili itekako primjećeni, te je prodaja krenula polaganim

tempom, i išla po uzlaznoj putanji. Lidija je osobno bila oduševljena njihovim

minijaturnim šarenim tabureima, prilagođenim za dječje sobice i opremanje vrtića i

igraonica. Julka se odmah u početku izjasnila da će ona „sve raditi, samo da ne mora

nikoga zvati na telefon, ili nuditi proizvode kupcima.“ Ona je bila onaj „radni“ element

sekcije, dok je Mara trebala u potpunosti preuzeti funkciju vođenja i komercijale

sekcije. Novcem od prodanih proizvoda, sekcija je nabavljala materijal za ostale

proizvode, a većinu svojih proizvoda žene su prodale tijekom trajanja projekta.

Problem bi nastajao kad bi prodaja stala, i kad je trebalo smisliti neke nove modele i

načine kako doprijeti do kupaca. Tapetarke jednostavno nisu imale ideju kako

doprijeti do šireg tržišta.

Objektivni problem njihovog poslovanja bio je nedostatak novca za operativni

dio poslovanja. Često im je nedostajalo materijala ili alata, za što nisu imale vlastitih

sredstava. Komplicirane procedure nabave proizvoda iz sredstava projekta su

onemogućavale pravodobnu reakciju na određeni zahtjev tržišta. Također, problem

se pojavio i pri ozbiljnijem izlasku na tržište, prilikom čega su žene saznale da je

potrebno imati atest za tapacirani namještaj (kao što je dječji tabure), a za što one

nisu imale 600 kuna vlastitih sredstava. Nisu u tome prepoznale priliku, i nisu

dovoljno vjerovale u svoju proizvodnju, a da bi se upustile u posudbu novaca od

rodbine ili od banaka.

Problem pri poslovanju se pojavio i kod nespremnosti ovih žena da rade dulje

nego što je to u osnovi bilo zahtijevano projektom. Projekt je ženama dao određeni

iznos plaće i zahtijevao je od njih minimalni angažman od 8 sati rada u „dućanu“

dnevno. I žene su to vrlo disciplinirano ispoštivale. Međutim, kad se pojavila prva

77

situacija u kojoj je bilo potrebno da žene ostanu nešto dulje raditi, ili da rade

subotom, pojavio se problem jer se žene nipošto nisu mogle dogovoriti koja bi od njih

radila dulje od dogovorenog.

Pečenje kolačaGđa. Katica, predsjednica udruge, u timu sa gđom. Jelom, je tijekom 6 mjeseci

provedbe projekta, trebala pokrenuti sve aktivnosti kako bi zaživjela aktivnost

pečenja kolača za posebne prigode ili dostavu po kućama, te eventualno i pečenja

dugotrajnih kruhova u krušnim pećima. To su sve bili poslovi kojima se gđa. Katica u

svoje slobodno vrijeme privatno bavila, te je povremeno uspijevala i nešto zaraditi

kroz ove aktivnosti. Jela je mlađa žena (43 godine) sa četvoro mlađe djece, te

velikom obitelji, u kojoj se svakodnevno peku kolači, i po desetak vrsti, kako je već

običaj u slavonskim seoskim obiteljima.

Tijekom uvodnih sastanaka s Lidijom, otvoreno se razgovaralo o trendovima

koji dolaze u industriji proizvodnje hrane. Ženama je bilo jasno da dolaze nova

vremena u kojima više neće biti moguće nabavljati svatovske kolače „na crno“, te da

će se znatno pooštriti uvjeti poslovanja kako se Hrvatska bude približavala Europskoj

uniji. Zato je Lidija htjela ugraditi u ove žene osjećaj posebnog trenutka, u kojem obje

mogu pronaći svoju priliku za pokretanje jedne uspješne poduzetničke priče.

Zbog svog prethodnog poduzetničkog iskustva, gđa. Katica se često hvalila

svojim brojnim poznanstvima sa osobama na svim razinama u zajednici. Ovo je

zasigurno morala biti prednost, s obzirom da je pečenje kolača vrlo delikatna

djelatnost, te zakonski vrlo strogo regulirana. Katica je danima posjećivala inspektore

svih vrsta, pa je vrlo često izbivala iz prostorija sekcije. Za to vrijeme, Jela nije ništa

radila, nego čekala kada će Katica doći sa rješenjem o tome kako pokrenuti posao.

Uistinu, poslovanje vezano uz hranu je iznimno teško pokrenuti. Prvi preduvjet

je bio imati u potpunosti usklađene prostorne uvjete za pečenje kolača, poput kuhinje

sa isključivo inox opremom, velikim hladnjačama za spremanje hrane, te

odgovarajućim namještajem i alatom. Bez toga, žene jednostavno ne bi zakonski

udovoljavale uvjetima, te bi mogle biti i sankcionirane. Osim nekoliko loših pokušaja,

u kojima su žene ispekle i prodale nekoliko desetaka svojih proizvoda, ova sekcija se

svela na čekanje administrativnog rješenja njihovog problema. Niti jedna od ovih

žena nije bila spremna uložiti niti jednu kunu svog obiteljskog novca u ovaj posao.

78

Koliko se onda iskreno ušlo u cjelokupni projekt, ili je sve bila samo oportunistička

avantura, s ciljem da se „iscijede“ maksimalno europska sredstva?

Čišćenje i održavanjeGđa. Jasna i gđa. Mirjana su za vrijeme trajanja projekta trebale pokrenuti

poduzetnički pothvat pružanja usluga čišćenja, održavanja, pranja i sličnih poslova

(na lokalnom i regionalnom području). Pleternica je malo mjesto u kojem nema

velikih stambenih zgrada pa ne postoji tržište održavanja stubišta i hodnika zgrada.

Požeške zgrade su već odavno riješile ove probleme, te su uglavnom ove poslove

radile čistačice koje to rade desetljećima. S druge strane, svi ovakvi poslovi se

obavljaju „na crno“ što je teško izmijeniti. Također, započinjati poslovanje tako

prijavljivanjem konkurencije zasigurno ne bi donijelo ništa dobro, niti bi stanari zgrada

ulazili u poslovni odnos koji podrazumijeva i određenu količinu povjerenje i stabilnosti

sa tzv. „zviždačima.“

Sekcija čišćenja i održavanja je u prvim mjesecima radila na informiranju

stanovništva o uslugama koje nude, pa su čak i osobno napravile informativne letke,

koje su potom raznosile po svim poštanskim sandučićima u Pleternici, ljudima

direktno na kućne adrese. Ovo nije dalo apsolutno nikakvog rezultata.

Za cijelo vrijeme trajanja projekta, ova sekcija je imala samo jedan naručeni

posao čišćenja, za koji im je trebalo samo pola radnog dana. Ono što je ostalo Lidiji u

sjećanju je da je ženama tom prilikom nedostajalo nekih sredstava za čišćenje. Kako

ne bi napuštale radno mjesto, nazvale su telefonom kolegice iz drugih sekcija da im

ta sredstva donesu. Ovo je kasnije bio povod za međusobne sukobe, jer su se

zamoljene kolegice osjećale kao da im je to bilo naređeno, te su ih optuživale da ne

razmišljaju unaprijed o zahtjevima koje taj posao nosi. Sukobu je zasigurno

doprinosila činjenica da posao nikome nije išao, te da je vrijeme koje su provodile u

prostorima sekcije uglavom bilo dokono.

Jasna i Mirjana su boravile u istom prostoru u kojem su radile i Julka i Mara

svoj tapetarski posao. Događalo bi se da Jasna ponudi pomoć Julki u prodaji njihovih

proizvoda ili u samoj fazi prozvodnje (s obzirom da su vidjele kako se tapacira). Julka

i Mara im to nikada ni u jednoj prilici nisu dozvolile, zbog osjećaja ugroženosti ili

bojazni da će im netko preuzeti njihov posao za koji su one zadužene. Tako na kraju

nije došlo do udruživanja i korištenja svih potencijala cijele skupine.

79

Organizacija vjenčanjaOrganizacija vjenčanja je bila najzahtjevnija aktivnost koju je trebalo pokrenuti.

Tvrtke tog tipa ne postoje na području županije, i općenito ta djelatnost nije

uobičajena u Požeštini. Običaj je da se roditelji mladenaca bave detaljima vezanim

uz organizaciju vjenčanja, a mladenci uglavnom samo odabirom vjenčanice, prstenja

ili odijela za mladoženju. Zato je Lidija bila realna u očekivanjima vezanim uz

aktivnost organizacije vjenčanja. Gđa. Đurđa i gđa. Željka su bile zadužene za

pokretanje ovog posla.

Bilo je tu raznih ideja. Jedna od zanimljivih, koju su žene same predložile, je

da se sašiju presvlake za stolice, koje bi se onda iznajmljivale pojedinim restoranima

i salama u kojima se održavaju vjenčanja. Za to provesti nije bilo sredstava u samom

projektu, a žene, ponovno nisu niti pomišljale da bi uložile svoja vlastita sredstva u

nešto što još nije zaživjelo. Teško su uspostavljale kontakte sa svojim potencijalnim

suradnicima (vlasnicima sala za svatovske proslave, dobavljačima vjenčanica i ostale

opreme za vjenčanja i sl.). U nekoliko su navrata pokušale ostvariti konkretan

poslovni kontant. Međutim, na lokalnom tržištu im je to bilo iznimno teško. Svi

ugostitelji i vlasnici sala su ih primali sa potcjenjivanjem te podsmijehom, u stilu: "A

što si vi sad zamišljate da ćete napraviti?". Odnos sa dobavljačima iz udaljenijih

mjesta je pokazao puno lakši i bolji, jer su to uglavnom bili ljudi već naviknuti na

aktivnosti organizacije vjenčanja.

Tijekom listopada mjeseca 2008., Lidija je saznala da se u Zagrebu održava

sajam vjenčanja, te je upozorila Đurđu i Željku da je taj sajam za njihovu sekciju

naprosto obvezan. Činilo se da im takav "nagli" poslovni nalog predstavlja gnjavažu, i

čupa ih iz njihove rutine, u kojoj su danima sjedile u uredu i čekale da im netko

pokuca na vrata. Ipak, uspjele su tijekom projekta obaviti samo jedno besplatno

promotivno ukrašavanje sale za svatove, te su izradile 100-njak ukrasnih mašnica za

goste. Nakon toga se ništa više nije dogodilo.

80

5.4. REAKCIJE OKRUŽENJA U PROVEDBENOJ FAZI PROJEKTA „DAJMO ŽENAMA PRILIKU!“

5.4.1. Nerazumijevanje lokalne vlasti i sudbina Revolving fonda

Kao važan inovativni element projekta, Lidija je predvidjela osnivanje

Revolving fonda, kojim bi se financirale vrlo male investicije u nabavku opreme, alata

ili materijala za pokretanje proizvodnje. Jasno je bilo da žene koje pokreću svoj

posao nemaju niti najosnovnijih sredstava za život. Ponekad im je problem pronaći

sredstva za plaćanje prijevoza do posla, te su u problemima ako se od njih očekuje

bilo kakvo plaćanje dodatnih aktivnosti. Dovoljno je shvatiti da se radi o ženama na

rubu siromaštva, koje su isključene iz svih uobičajenih tokova društva, a posebice iz

sektora financija koji bi im mogao olakšati ulazak u poduzetništvo.

Zato je Lidija uključila ovu projektnu aktivnost, koja bi se implementirala u

obliku doprinosa u naturi, a što se, prema propozicijama ne uvrštava u prihvatljive

troškove, već predstavlja dodatni pozitivni element projekta. Svakako je ukratko

predstavila svoju ideju gradonačelniku, još u pripremnoj fazi projekta, te mu

spomenula da će grad morati uložiti dodatno oko 10.000 EUR u provedbu projekta,

kao svoj doprinos. Uzevši u obzir ukupnu vrijednost projekta90, ovih 10.000 EUR se

doista nije činilo nepremostivom preprekom za jednu lokalnu samoupravu, pa se

gradonačelnik s tim složio.

Revolving fond je zamišljen kao oblik beskamatnog i bezgarantnog

kreditiranja, usmjerenog isključivo na financiranje poduzetničkih ideja žena, a koje su

kroz business simulacije i jasne poslovne planove potvrđene kao provodive i

profitabilne. Grad Pleternica je trebao u svom proračunu predvidjeti fiksni iznos za

ovaj fond, a koji bi se trošio prema unaprijed utvrđenim kriterijima. Smisao je da se

odrede brzo raspoloživa sredstva za poduzetnice kojima treba manji startni iznos

sredstava koji bi im osigurao dobar početak u poslovanju. Namjena ovih sredstava bi

bila jasno određena, te bi se tim sredstvima nabavljala oprema, materijal, ali bi se

financirale i nužne marketinške aktivnosti. Revolving fond bi se oslanjao na

solidarnost i odgovornost unutar udruge ili skupine žena poduzetnica. Po

dostavljenom zahtjevu, novac bi bio prebačen na račun udruge, a ne pojedinca.

90 Ukupna planirana vrijednost projekta je iznosila 128.905 EUR.

81

Umjesto klasičnih financijskih garancija, osobni integritet i provodivost poslovnih

planova bi bili jedini kolaterali ovom financiranju. Na razini udruge ili skupine bi se

odlučivalo o tome koji bi se projekti (investicije) kandidirale, a što bi bilo podložno

prethodnoj detaljnoj i dubinskoj analizi vjerojatnosti uspješnosti određene

poduzetničke ideje. Fond bi bio primjer jednog neformalnog fonda čija svrha ne bi bio

profit. Predviđeno je, ipak, zbog održivosti koncepta, da se fond ponovno puni

sredstvima koje bi poduzetnice vratile (u iznosu jednakom glavnici koju su dobile)

nakon što ostvare prve pozitivne rezultate svog poslovanja. Ovako bi Fond uvijek

imao raspoloživa sredstva za dodjeljivanje ostalim potencijalnim korisnicama. U

slučaju neuspjeha određene poduzetničke ideje, Grad bi se, zajedno s drugim

donatorima (županija, ministarstva) obvezao nadopuniti iznos u Fondu do ciljanih

10.000 EUR.

Kao da je znala da bi s tim kasnije moglo biti problema, Lidija je svjesno ili

podsvjesno navela ovaj trošak u "in-kind contribution91" što se izdvaja iz proračuna

projekta, te se ne opravdava u okviru ostalih financijskih izvješća. Da li je slutila da se

to neće realizirati, ili je toliko već dovoljno poznavala svog gradonačelnika pa je znala

da će kod realizacije doći do opstruiranja dogovorenog aranžmana?

Nakon što su žene započele sa svojim poduzetničkim idejama, vrlo brzo se

javila potreba da se nabavi određena oprema, materijal ili da se snažnije promoviraju

pojedine sekcije udruge. Konkretno, tapetarkama je nužno trebala jedna veća

klamerica, ili čak industrijska šivaća mašina. Organizacija vjenčanja je trebala

nabaviti materijal za izradu presvlaka za stolice. Sekcija za pečenje kolača bi

nabavila sastojke za pripremu kolača, jer se u većim količinama doista nisu mogle

osloniti na vlastite zalihe brašna, šećera i ostalog.

Lidija je dogovorila sastanak s gradonačelnikom, kojeg je po običaju čekala i

desetak dana zbog njegove prezauzetosti. Kad su se sreli, ukratko mu je predstavila

do sada napravljeno u okviru projekta, te spomenula kako je sad došlo vrijeme da

Grad stavi na raspolaganje planirana sredstva za Revolving fond. Cjelokupna

reakcija ju je razočarala, dok je s druge strane, gradonačelnik djelovao potpuno

razočaran cijelim tim projektom. Slušala ga je kad je govorio:

"Slušaj, Lidija, htio sam s tobom i ranije o tome razgovarati. Taj projekt za

žene je čisto gubljenje vremena. Ti i kolegica se bavite danima glupostima poput

organizacija kojekakvih predavanja i radionica za žene, a od čega u konačnici neće

91 in-kind contribution – doprinos u naturi

82

biti ništa. Samo izgubljeno vrijeme na žene koje ne mogu ništa napraviti. Ja dovoljno

poznajem ove ovdje lokalne ljude i siguran sam da će to tako i biti. Ubuduće, prije

nego što kandidiraš neki projekt, mi se moramo detaljno dogovoriti kako se ne bi

trošilo vrijeme na takve kikiriki projekte. Kakve žene, kakvi mladi, invalidi? Nema od

takvih stvari ništa. Ti dobro znaš što su naši prioriteti. To je izgradnja vodovoda,

kanalizacije za naša sela, izgradnja nove knjižnice i vrtića. A što se tiče tih 80.000

kuna, o tom ćemo kasnije još pričati. Ali, to bi bilo rasipanje novaca na nešto što je

osuđeno na propast."

Lidija je ostala bez teksta. Što uopće odgovoriti na ovako nešto? Smatrala ga

je razumnim i inteligentnim čovjekom, kojeg bi se teško ubijedilo u nešto sasvim

suprotno od njegovog razmišljanja. Nepovjerenje u nju osobno, a posebno

nepovjerenje u ove žene, koje se ipak trude da naprave neku promjenu u svojim

životima, su je strašno razočarali.

"Tko zna, još do kraja projekta se možda neke stvari dogode, pa one uspiju u

svom poslu. To ćemo još vidjeti.", odgovorila mu je, kratko.

Nikad više gradonačelnik s njom nije razgovarao na temu Revolving fonda, a

novac nikad nije dodijeljen niti jednoj od žena. U 2009. te stavke više nije niti bilo u

planiranom proračunu.

Lidija je ženama na sastanku rekla samo da Grad nema novaca, da je

proračun u problemima, te da će se sukladno mogućnostima vidjeti kako bi se mogao

fond uspostaviti. Žene su ipak pročitale između redova da se radi o klasičnom

izostanku podrške od strane "njihovog" gradonačelnika, koji ih od početka projekta

nije nikada došao niti pozdraviti, niti ih je pozvao kod sebe na prijem, a što je mogao

iskoristiti i u smislu vlastite promocije. Posebno su bile razočarane kad su se susreli

na Obrtničkom sajmu gdje su žene izložile svoje proizvode odmah kraj štanda gdje je

gradonačelnikova tvrtka izlagala svoje proizvode. Nije im se niti javio niti ih

pozdravio. A žene su vjerovale da je to trebao i mogao učiniti. Ovako su ostale u

uvjerenju da apsolutno nemaju njegovu potporu, što je u konačnici, bila i istina.

83

5.4.2. Reakcije institucija, lokalne sredine i tržišta

Kompleksan projekt poput “Dajmo ženama priliku!” je podrazumijevao cijeli niz

novih komunikacijskih kanala, na različitim razinama, što je dovelo do uspostave

različitih oblika suradnje i partnerstava sa brojnim organizacijama i institucijama.

Prvenstveno, Lidija je bila ugodno iznenađena dobrim odazivom ljudi iz medija

(radio, televizija, tisak) koji su svi redom izvrsno popratili samu provedbu projekta.

Vrlo često su joj se javljali i pitali da li ima nekih novosti kako bi se mogle napraviti

neke nove pozitivne reportaže o samom projektu. Promocija projekta je doista bila

odlična. Snažno je naglašen aspekt europskog financiranja, vjerojatno iz razloga što

su europski fondovi još uvijek bili relativno nepoznata stvar u Požeško-slavonskoj

županiji. Žene su također bile itekako ponosne na ovakve reakcije medija. Tijekom

cijelog 15-mjesečnog trajanja projekta, Lidija nije doživjela niti jednu neugodnu

situaciju vezanu za medijsku popraćenost projekta. A efekti ove pozitivne promocije

su se osjećali na svakom koraku. Kod zubara, kod liječnika, u dućanu... Svi su joj

govorili kako su je vidjeli na televiziji ili čitali o projektu u novinama, te su ispitivali o

detaljima projekta. Lidija se također ponosno hvalila postignutim.

Kakva će biti suradnja sa Hrvatskim zavodom za zapošljavanje tijekom

provedbe ovog projekta, Lidija nije mogla unaprijed znati. U određenoj mjeri se bojala

reakcija, s obzirom da se ovakve birokratizirane institucije obično boje nekih novih

inicijativa i aktivnosti koje stavljaju negativno svjetlo na njihov dosadašnji rad. Ipak,

suradnja je bila više nego dobra. Oni zaposlenici HZZ-a koji su projekt zdušno

podržavali su Lidiji itekako pomogli u provedbi projekta, dok su ostali, činilo se, bili

povučeni, te se nisu izjašnjavali, ali što je još važnije nisu niti ometali provedbu

projekta.

Projekt je koncipiran tako da za zapošljavanje nije bilo mjesta za sve žene,

nego samo za njih 8. To je bila jedna od većih zamjerki projekta od strane svih onih

sudionica projekta koje su redovito i samouvjereno prolazile kroz sve faze projekta, a

na kraju, ipak nisu bile odabrane za zapošljavanje. Koliko bi one bile uspješnije u

radu udruge, te da li bi uspjele postići bolje rezultate u poslovanju, to više nije bilo

moguće saznati. Lidija je čula posredno i zamjerke nekih žena koje su je optuživale

za zapošljavanje svojih „miljenica“, što je pomalo prerastalo u ogovaranje. Ipak, čiste

savjesti, Lidija je nastavila provoditi dalje projekt onako kako je bio i zamišljen. Sve

84

napravljene analize (psihosocijalna testiranje), te sudjelovanje u poduzetničkim

edukacijama, jasno su isprofilirali žene koje su bile odabrane i tu više nije bilo

povratka. To su bile najbolje od najboljih. „Ako one ne budu napravile ništa, onda niti

ostale ne bi uspjele“, tješila se Lidija. S druge strane, ipak je zbog raznolikih

aktivnosti, novih poznanstava i prijateljstava, pa i većeg angažmana u lokalnim

udrugama ženama na aktivnostima kojima se unapređuje lokalna zajednica, opći

dojam ukupnog projekta bio pozitivan. Razočaranost neodabirom nije umanjila sve

one lijepe trenutke koje su žene provele jedna s drugom. Stvorena je jedna nova

potporna mreža među ženama, koja ih je povezala po principu istih životnih problema

i okolnosti. Zato je velika većina sudionica podržavala projekt.

Žene koje se nisu, iz osobnih razloga, prijavile za sudjelovanje, te su i na ovaj

način same sebe učinile dodatno isključenima, su na sve ovo gledale pomalo i s

podsmijehom, ali podsvjesno i sa dozom zavisti (koju sebi ne bi nikad priznale).

S obzirom da aktivnosti koje su se pokrenule pod okriljem sekcija udruge

„Dajmo ženama priliku!“ nisu imale izravnih konkurenata na lokalnom tržištu, ostali

poduzetnici su dvojako promatrali provedbu cijelog projekta. Veći dio ove populacije

je promatrao stvari prilično ravnodušno, ili čak, u svoj svojoj prezauzetnosti vlastitim

poslom i problemima, nije bio ni informiran o provedbi projekta. Ignoriranje aktivnosti

u lokalnoj zajednici nije neuobičajno, pa puno toga ne pada na plodno tlo. Ostali su

projekt ismijavali, te podcjenjivali cjelokupni koncept ovakvog načina započinjanja

poduzetničkog pothvata. Komentirali su to na način da onome tko već u sebi nema

dovoljno volje, znanja i motivacije da pokrene nešto samostalno, nema pomoći ni kod

upravljanih projekata, poput ovoga. Provlačio se dojam kako "takve žene ne mogu

ništa, i je sve skupa gubljenje vremena" (poput gradonačelnikovih komentara).

Izravnih neugodnih iskustava nije bilo.

Podršku u provedbi projekta, Lidija je u svojoj užoj radnoj sredini pronašla tek

u nekolicini najbližih suradnika, koji su blagonaklono gledali na projekt. Dvije-tri

osobe su sa zadovoljstvom promatrali i podržavali sve ono pozitivno što je iz projekta

proizašlo. Ostali su bili iznimno negativni prema ovom projektu. Ono što je najviše

začudilo Lidiju je bila reakcije jedne starije gospođe iz njene radne sredine, koja je

prema godinama upravo pripadala ciljanoj skupini (57 godina). Odbojnost prema

projektu koji je ova gospođa iskazivala je bila naprosto začuđujuća. "Šta se sad troše

gradski novci na ove žene koje nikad nigdje nisu radile? Još da ne bih imala nekih

dodatnih obaveza vezano za provedbu tog projekta? Ili da neke nove stvari sad zbog

85

njih moram učiti? Taman posla." To su bili najčešći komentari kakve je mogla čuti.

Lidija sasvim sigurno nije očekivala od jedne žene ovakav prijezir i predrasude. Zar

žene ne bi trebale imati u sebi određenu dozu solidarnosti prema drugim ženama?

Od ovih svojih kolega ništa nije mogla očekivati ni dobiti. Kolega zadužen za veće

infrastrukturne projekte je posebno bio ljut, što se Lidija bavi ženama, kad on zna što

su prioriteti Pleternice. A to su, bilo je jasno, samo velika ulaganja kojima će se nešto

graditi, popravljati, investirati. „A gdje su tu bili ljudi?“, pitala se Lidija.

Vanjski promatrači, na koje projekt nije izravno utjecao, bili su u principu

zadovoljni što je barem neki novac iz Europske unije stigao u Pleternicu, i što će se,

na kraju krajeva, barem netko iz svega toga zaposliti. Nije bitno da li će išta ostati

nakon svega, već je bitno da se trenutno iskoristi sve što se može. Taj novac će se

opet potrošiti i uložiti u Pleternici. Kao da se trunka optimizma unijela i u ovaj

nerazvijeni kraj.

Tržište, kao ključ uspjeha cjelokupnog projekta, je na sve što je napravljeno,

reagiralo vrlo negativno. Interesa za ponuđene proizvode i usluge jednostavno nije

bilo. Kao da ni samo tržište nije bilo dovoljno educirano u određenim situacijama, te

ga je tek trebalo naučiti da treba određene stvari. Možda ljudi jednostavno nisu znali

da negdje mogu kupiti prekrasna, i jeftin, tapacirani namještaj za svoje najmlađe. To

ih je trebalo informirati, a žene to naprosto nisu znale. Da li tržište usluga čišćenja

postoji ili se samo radilo o tome da je u Pleternici sramota tražiti nekog da napravi

posao koji svaka žena treba napraviti sama u svom domu? Tržište za svatovske

kolače je možda već prezasićeno postojećom ponudom, premda je 90% tržišta

pokriveno sa "sivom ekonomijom." Ženama se činilo da jednostavno ne mogu probiti

već uhodane poslovne odnose i ubaciti se u nešto što već godinama uspješno

funkcionira. S druge strane, djelatnost organizacije vjenčanja je bila nešto posve

novo, što je trebalo tek implementirati na području županije. Tržište ih nije

prepoznalo.

86

5.5. UNUTARNJI PROBLEMI ORGANIZACIJE

5.5.1. Hijerarhija udruge, organizacijska struktura i timski rad

Projekt je spojio žene koje se prije njega nisu niti poznavale, pa tako nikad

nisu niti radile zajedno. Prvi međusobni susreti su bili obećavajući, jer je sve prolazilo

u vedrom duhu, kroz smijeh i razgovor, pa se doista činilo da će suradnja biti ne

samo dobra, nego izvrsna.

Kako bi udruga funkcionirala nekim redom, morale su biti imenovane neke od

žena za nešto odgovornije funkcije od ostalih. Zato je iz svake sekcije izabrana jedna

od žena za neku od funkcija udruge: predsjednicu, dvije potpredsjednice, tajnicu.

Ipak, gđa. Katica, kako je već spomenuto ranije, je imenovana Lidijinom

jednostranom odlukom za predsjednicu udruge. Lidija je pristojno pitala ostale žene

da li se one s tim slažu, i sve su redom bile s tim suglasne.

Što se tiče organizacijske strukture u poslovanju, vrlo brzo se isprofiliralo za

koje aktivnosti ili pozicije su pojedine žene bolji odabir. Primjerice, gđa. Julka je među

tapetarkama jasno izrijekom, ali i svojim odnosom prema poslu, dala do znanja da

nije voljna raditi bilo što što bi je previše eksponiralo ili stavljalo u odnos s puno ljudi i

kupaca. Jedna Lidijina poznanica joj je jednom prilikom ispričala situaciju u kojoj se

zatekla u tapetarskoj radnji, upravo kad je u nju ušla jedna zainteresirana gospođa.

Pitala je da li može malo razgledati proizvode koji se nude. Pri tom su Julka, i tada

prisutne Jasna i Mirjana samo rekle: „Svakako, samo izvolite.“ Ipak, svojim mukom i

izravnim gledanjem u tu gospođu, učinile su da se ona osjeća u tom prostoru iznimno

neugodno. Gospođa se nije dugo zadržala. Već za koju minutu je izašla iz radione i

nije se više vraćala. Jednostavno, nije bilo nikakvog prodajnog znanja niti vještina, i

to je bilo nešto što žene nisu uspjele naučiti u onih nekoliko predavanja organiziranih

u sklopu projekta.

Bilo je važno stvoriti jednu međusobnu suradnju među ženama koja će kreirati

sinergiju iz njihovih različitosti, te dovesti do toga da uspjeh jedne od sekcija, sa

sobom ponese i uspjeh ostalih. Uspjeh na jednom tržištu te previše posla, moglo bi

posljedično dovesti do preorjentiranja drugih, manje uspješnih žena na svojim

područjima da nastave raditi kao „zaposlenice“ one uspješnije sekcije.

87

Kako je bilo četiri sekcije, a samo 2 poslovna prostora u kojima su sekcije

radile, bilo je prirodno da se žene podijele, pa su četiri žene bile u jednom prostoru, a

ostale u drugom. Tu je bačena prva klica razdora među ženama. Kao da je prirodno

da se ljudi grupiraju prema sebi bližim osobama, a istovremeno stvaraju zajednički

osjećaj otpora i animoziteta prema „suprotnoj“ skupini, koja će se okriviti za sve loše

što im se u životima događa, tako je i ovdje bio slučaj. Žene „s trga92“ su odjedanput

postale velike protivnice ženama „iz glavne ulice.“ A sve utemeljeno na nekim „rekla-

kazala“ optužbama i krivo protumačenim komentarima. Problem kao i obično je ležao

u nemuštoj komunikaciji, i apstraktnim i na ničemu utemeljenim strahovima pojedinih

žena. Takve strahove su dodatno snažile sustanarke u istom prostoru, pa su, kad bi

započela ogovaranja, postupno stvarani sustavni otpori suradnji.

Timski rad je vrlo brzo kao način rada u potpunosti zamro. Suradnja je bila na

vrlo niskoj razini i svaki pokušaj da se nekoga drugog uključi u aktivnosti određene

sekcije je protumačen kao način nametanja ili naredbe, što je izrazito loše

protumačeno ili čak odbijeno. Nitko ni sa kim nije htio surađivati. Suradnja je bila

donekle prisilna, te se nije osjećao pozitivni duh spremnosti da se drugima, pa i bez

ikakve naknade ili kompenzacije pomogne. Sve je promatrano kroz prizmu „naše“ ili

„vaše“ i uzalud su bili Lidijini pokušaji da ih se ponovno ujedini i pomiri.

Sučeljavanje, poput onog u Obrazovnom centru, u siječnju 2009. kad su se

žene konačno otvoreno sukobile i iznijele sve što ih je mjesecima tištilo, nisu dali

nikakvog dugoročnog rezultata. Na kraju susreta s njima, koji ju je u potpunosti

šokirao, jer je otkrio dubinu njihove uzajamne mržnje, Lidija je pokušala postići barem

male pomake. Tražila je od žena da već od sutra prvu jutarnju kavu piju zajedno. „Da

li ćete moći barem s tim započeti popravak vaših odnosa?“, pitala je Lidija. Svi su se

složili. Sutradan su doista žene „s trga“ bile na jutarnjoj kavi kod žena „u glavnoj“, i to

je bilo sve. Već dan kasnije, to se više nije ponovilo, i činilo se da je kasno za bilo

kakvu obnovu odnosa. Lidija je smatrala da su to sve punoljetne žene, i to žene koje

vrlo dobro znaju što žele u životu, i kojima se ne može manipulirati, pa je bila strašno

razočarana ovom situacijom. One dobro znaju s kim mogu, a s kim ne mogu. Njihov

već dobro izgrađeni osjećaj ponosa prema nekim stvarima se ne bi lako promijenio

bez obzira na metode koje bi Lidija primijenila. Ali smisao projekta i nije bio da ih se u

potpunosti vodi, već da se pronađu modeli kako bi žene samostalno vodile svoje

male projekte.

92 “Trg“ se odnosi na Trg Zrinski i Frankopana u Pleternici.

88

U trenucima kad bi Jasna ili Mirjana htjele pomoći Julki i Mari u njihovom

tapetarskom radu, u nekim manje zahtijevnim poslovima, poput rezanja tkanine i

slično, znale bi doživjeti veliki otpor, pa čak i napad. Zašto bi se one miješale u njihov

posao, kad ga ni one same nemaju dovoljno? Mara i Julka će samostalno napraviti

sve što treba, i nitko im neće preotimati zasluge za napravljeno.

Postojala je velika doza zavisti žena koje apsolutno nisu imale nikakvog posla,

te ih je tržište doslovce dočekalo na nož, prema ženama koje su ipak nešto

uspijevale prodati i konkretno napraviti (kao što su tapetarke). A tapetarke su svojim

donekle bahatim ponašanjem sprečavale bilo kakvu suvislu suradnju.

Također, odabir gđe. Katice za vođu udruge se pokazao vrlo loš. Katica je vrlo

često izostajala s posla, nikad ne govoreći kolegicama gdje je i zašto, sve u maniri

„prave šefice“. Svakako su ovakav odnos prema poslu ostale žene osuđivale, te su

se u takvoj poziciji prepuštale lagodnoj situaciji ogovaranja kolegice. Katica im

nipošto nije predstavljala dobar primjer vođe. Dapače, uspjela je stvoriti veliku

odbojnost prema samoj sebi takvim „šefovskim“ ponašanjem. S Lidijom u

kominikaciji, bila je iznimno srdačna i slatkorječiva, da bi je čovjek itekako cijenio i

ohrabrivao. Činilo se da gđa. Katica, s obzirom na svoja poznanstva u županiji,

uspjeti nešto izdefinirati i dogovoriti kako bi započela s poslovanjem. S druge strane,

tu se postavljalo pitanje njenog privatnog posla „na crno“, kojeg očito nije htjela

zamijeniti blažom legalnom varijantom. Doista je puno znala o svemu i svačemu.

Ipak, o uspješnoj komunikaciji sa sebi ravnima očito nije znala dovoljno. Problemima

je doprinijela i njena osobna tragedija (teška bolest supruga i sinovi problemi sa

zakonom) koja je koincidirala sa provedbom projekta, pa ju je Lidija u njenom

neuspjehu pokušavala razumjeti, makar je taj neuspjeh koštao itekako cijelu udrugu,

pa i sam projekt.

89

5.5.2. Motivacija, poduzetnički duh, otvorenost ka novim idejama

Ljudi, su iznimno kompleksa bića, koje ne vode jednostavni motivi kroz život.

Njihovim životima upravlja cijeli spektar razloga, pa se prema tome one i odnose

tako.

Lidija je ženama odmah na početku ukazala na zamišljeni koncept da su sve

one dio jednog „organizma“, jedne udruge, te da imaju zajednički interes da barem

jedna od sekcija uspije. Uspjeh samo jedne sekcije mogao bi povući i druge žene za

sobom, pa bi se i one mogle zaposliti kroz poslovanje jedne od njih. Smatrala je da

su vođene samo jednom i jedinom motivacijom, a to je, konačno rješavanje svog

statusa sa zaposlenjem. Zar posao nije sve što ovim ženama treba? Zar posao nije

nešto toliko vrijedno za što vrijedi napraviti što god je potrebno, truditi se i raditi koliko

je god potrebno, pristati i na ono najgore? Možda i nije baš tako.

Motivacija za radom je među ženama prvih mjeseci rada bila iznimno visoka.

O tom su svjedočile sve žene, naknadno. Bile su sve vrlo optimistične, rado su

surađivale međusobno, zajedno su razmišljale o aktivnostima koje bi mogle provesti

itd. Međutim, kako je vrijeme prolazilo, a posla nije bilo, te su dokono sjedile satima u

istim prostorima, stvarao se osjećaj zajedničkog otpora prema „suprotnoj strani“, a to

u ovom slučaju nije bio nitko drugi već Lidija. Makar joj nisu mogli ništa izravno prišiti,

i iako je njen odnos prema njima bio više nego korektan, kao nekom inercijom,

upravo je Lidija postala ona „druga strana“ protiv koje su se sve zajedno trebale

boriti. Lidija je nakon nekog vremena primjetila distancu u odnosu sa ženama, i

osjetila je da joj veći dio informacija ne žele dati. A žene su osmislile cijeli niz razloga

zašto su one na jednoj strani, a Lidija i Grad Pleternica, kao njihov poslodavac na

drugoj. Razlozi su bili: nejasno definirani zadaci, prenošenje prevelike odgovornosti

na žena, u situaciji u kojoj im nije unaprijed pronađeno tržište, nikakva potpora

okoline a posebno gradonačelnika, što su protumačile kao političko opstruiranje s

obzirom da se radilo o ženama različitih političkih opredjeljenja, i slično.

Par žena koje su bile prostorno ili osobno vezane uz Lidiju (ipak je Pleternica

mali kraj, pa se svi uzajamno poznaju), bile su svojevremeno osuđene da su

„špijunke“ koje informiraju Lidiju o stanju u udruzi, jer kako bi inače ona toliko toga

znala o ženama.

90

Dodatno je motivaciju oslabila i činjenica da nije bila potrebna odgovornost za

rezultate. S jedne strane, Lidija je ženama uvijek naglašavala da uđu u sam projekt

bez ikakvog straha, s obzirom da im sam koncept jamči da neće imati nikakvih

naknadnih posljedica ukolike ne uspiju u poslu. Projekt je obećavao provesti „risk-

free“ okruženje u kojem će se žene „igrati poduzetništva.” Rečeno im je to s ciljem da

ih se ohrabri, te da im se skine sa leđa osjećaj težine poduzetničkog posla. Žene su

zlorabile ovu poziciju, te su se u potpunosti opustile i znale su da im se ništa neće

dogoditi. Gdje je onda nestala motivacija da samostalno razviju neki projekt?

Spremnost na poduzetnički rizik je među ovim ženama bila ravna nuli. S jedne

strane, ove žene uistinu nisu imale nikakvih prihoda prije samog početka projekta.

Projekt im je omogućio da zarade redovnu malu plaću, koju su odmah po dobivanju

trošile za rješavanje svojih elementarnih životnih potreba. Plaća bi bila unaprijed

potrošena, pa jednostavno nije bilo nikakve šanse da se bilo koji dio tih novaca

preusmjeri u proizvodnju ili usluge koje su nudile. Jednostavno, takav koncept im nije

bio niti najmanje prihvatljiv. „Zar da ulažu to malo što su iz projekta dobile u nešto što

nije sigurno?“ Nije bilo niti malo svijesti o tome da se „to malo“ može razviti nešto

puno perspektivnije i veće. Možda je posao mogao rasti i pružiti im neke nove prilike,

ali žene to naprosto nisu nikad tako gledale. Lidija im je uzalud pokušavala to

objasniti. Od samog početka, dodijeljena plaća im je bila doživljena kao „nešto što je

njihovo pravo“, a ne kao nekakav potencijal za razvoj. U finalnoj fazi provedbe

projekta, Lidija je čak u jednom trenutku predložila da se žene odreknu dijela svoje

plaće i da tim sredstvima plate plaću nekom mlađem, sposobnom komercijalisti, koji

bi se isključivo bavio prodajom njihovih proizvoda i usluga. Bila je sigurna da bi to u

vrlo kratkom roku isplatilo. Ali žene nisu htjele za to niti čuti. Pa zbog čega su onda

one tu, ako ne zbog te plaće? I kad ne bi dobivale nikakva sredstva za svoj dolazak

na posao, onda im se to ne bi niti isplatilo. Onda bolje da idu kući i bave se onim

čime su se i do sada bavile (kućom, djecom, unučadi, vrtom i slično). Veliki je

problem nastao kad su zbog administrativne organizacije projekta (nositelj u

Varaždinu) putni troškovi koji su im se isplaćivali, kasnili više od 20 dana. Lidija je tek

kasnije čula da je među ženama nastala cijela pobuna prema „poslodavcu“ – Gradu

Pleternici, pa i Lidiji osobno, koju su u razgovoru optužile da im nije isplatila ono što

im pripada. Zaboravilo se tada da one nisu ni na koji način doprinijele projektu, niti

išta zaradile. To ih više nije zabrinjavalo.

91

Žene u udruzi „Dajmo ženama priliku!“ su se pokazale kao iznimno kreativne u

različitim sferama poslovanja. Sekcija pečenje kolača je predlagala izlaženje na

različite sajmove, lokalne manifestacije ili seoske kirvaje. Predložile su da bi, ukoliko

kolači ne budu „išli“, ponudile školskoj djeci svježe, tek pečene, kroasane ili domaće

kiflice. Pokušale su i s prodajom domaćih makovnjača i orahnjača. Kad su jednom

prigodom ispekle veću količinu kolača, same su predložile da se neprodani kolači

odnesu u Dom za stare i nemoćne, što je predstavljalo i svojevrsnu promociju

njihovog poslovanja. Sekcija za organizaciju vjenčanja je pokazala vjerojatno najveću

kreativnost u predloženim zamjenskim aktivnostima, upravo iz razloga što je sama

organizacija ovako složenih događaja vrlo zahtijevna i sastoji se od cijelog niza

podaktivnosti, gdje bi se one mogle pronaći. Tu je bilo ideja od iznajmljivanja

vjenčanica (kao podugovorni najam), prodaje vjenčanog prstenja, zastupništva većih

svjetskih izrađivača pozivnica i zahvalnica, izrade i iznajmljivanja presvlaka za

stolice, usluge izrade vjenčanih kitica za ukrašavanje svatova, izrade posebnih

ukrasa na svatovskim stolovima i slično. Sekcija za čišćenje se nije pokazala kao

posebno kreativna, premda su u svom poslu bile spremne doista sve i svašta raditi.

Još samo da je bilo interesa za tim aktivnostima! Gospođe koje su se bavile

tapetarskim poslom su samostalno predložile da se započne sa ozbiljnim poslom

izrade sobnih papuča, sa pružanjem usluga šivanja i obrubljivanja zavjesa i ostalih

tekstilnih elemenata doma, kao i svim ostalih usluga šivanja, pored samog

tapetarskog posla. Prema načinu kako su žene uredile svoje izloge, Lidija je mogla

iščitati veliku dozu maštovitosti i smisla za dizajn. Zašto je onda izostala kreativnost u

načinima pronalaska kupaca i tržišta, bilo je osnovno pitanje? Ipak, činilo se da su

mogle temeljiti svoj uspjeh na svojim sposobnostima koje su imale u sebi.

92

5.5.3. Naučene lekcije – ugrožena samoodrživost projekta

Ambicije projekta su bile prilično visoko postavljene. Prisilni sustav u kojem su

žene donekle slučajnim odabirom bile spojene s drugim ženama koje im možda po

svom karakteru nisu odgovarale, nije bio dobro rješenje. Također, Lidija je uistinu

očekivala da će barem neke od ovih žena uvidjeti poduzetničku priliku, te da će

uložiti i neka vlastita sredstva u rad udruge. Međutim, ni na trenutak, niti jedna od

žena nije bila spremna odreći se niti jedne svoje kune kako bi uložila u razvoj

projektnih aktivnosti. Posebno je Lidija žalila za već uhodanim poslom tapetarskih

radova, koji je mogao vrlo dobro zaživjeti, samo da su se žene više potrudile oko

prodaje, te da su bile spremne uložiti svog vremena i vrlo malo svog novca.

Posao je mogao opstati i na nekoj nižoj razini. Lidija je to konkretno i

predložila ženama. “Zašto ne biste ostale članice udruge, pa pokušale nastaviti s

proizvodnjom, i sve što zaradite biste mogle same sebi isplatiti?” Odgovor nije bio

pozitivan. Žene nisu imale za to niti volje niti sredstava. Izmještanje iz postojećih

poslovnih prostora bi zasigurno utjecalo na poslovanje, ali se ipak moglo nastaviti

(makar i u privatnim garažama).

Žene iz sekcije čišćenja nisu pristajale bilo što odraditi ako im se to ne plati.

Lidijina ideja je bila da se promotivno očiste neki poslovni prostori za tvrtke, ali žene

nisu o takvim prijedlozima htjele niti razgovarati. Dok ide kako ide, to može, a sve

drugo što bi podrazumijevalo nekakav dodatni trud ili vlastiti ulog nije dolazilo u obzir.

Na samom kraju projekta, Lidija je sa ženama održala završni sastanak. Prije

svega ih je tražila da kažu svoje mišljenje o svemu što se dogodilo, te da komentiraju

cijeli koncept projekta. Očekivala je da će se barem jedna od žena zahvaliti na prilici

da za šest mjeseci nikakvog rada dobija redovitu plaću. Nije bilo zahvale, ali se zato

osjećala neobična gorčina. Zatim je Lidija, po prvi puta u tih šest mjeseci, rekla nešto

što ih je prilično šokiralo, te su se žene strašno uvrijedile. Ali i Lidija se osjećala

povrijeđena, pa si je dala za pravo to reći. Rekla im je samo jednu rečenicu: “Možete

biti sretne, s obzirom da neuspjeh ovog projekta ukazuje na vaše potpuno

zadovoljstvo svojim životima. I to je upravo razlog zašto ne želite išta mijenjati u

njima!”

93

5.5. ZAKLJUČAK SLUČAJA

Kao zaključak slučaja neminovno se nameće misao da unatoč svim

nastojanjima, projekt samozapošljavanja žena starijih od 40 godina, ugroženih

socijalnom isključenošću, nije uspio. Žene nisu uspjele za 6 mjeseci bezrizičnog

poslovanja postići samoodrživu situaciju, koja bi ih odvela dalje u neki novi poslovni

svijet, svijet u kojem će imati zaposlenje za sebe i svoje kolegice, te u kojem će

upravo one same biti kreatorice svoje vlastite sudbine.

Kroz cijelo vrijeme trajanja projekta, Lidija ni najmanje nije posumnjala niti u

jednu od početnih premisa na kojima se temeljio sam projekt, a to su: „ove žene su

marljive, vrijedne, samosvjesne, dovoljno snažne i ozbiljne da mogu uspjeti u svojim

nastojanjima“. Do samog kraja je to bila istina. Međutim, cijeli niz drugih faktora, od

onih najapsurdnijih na najnižoj osobnoj razini, ili politiziranja cijelog projekta, pa do

objektivnih prepreka poput ignoriranja lokalne samouprave bili su dostatni da hrane

već postojeću apatiju i depresivnost ovih žena, te da potvrde njihovu ogorčenost

sustavom koji im ništa u životu nije omogućio.

Ženska solidarnost je u potpunosti zakazala. Izgradio se osjećaj zajedničkog

bunta protiv samih organizatora projekta, koji su, kako su to žene doživjele, od njih

previše tražili i nametnuli im preveliku odgovornost. Svemu je doprinijela spoznaja da

u slučaju neuspjeha neće ničime odgovarati, a posebno ne svojom vlastitom

imovinom. Takva situacija je bila poražavajuća, pa su žene s vremenom izgubile onaj

početni osjećaj moralne odgovornosti za uspjeh samog projekta, te su se okrenule

crpljenju svih mogućnosti projekta, sve dok za to ima neke prilike. Plaću i putne

troškove koje su dobivale za neobavljeni rad su s vremenom počele doživljavati kao

nešto što im samo po sebi pripada samim tim što se pojavljuju na poslu svaki dan. To

što ne ostvaruju nikakve koristi za udrugu više nije bilo bitno. Međusobni sukobi su

vremenom postali prepreka u odnosima, pa je bilo vrlo teško motivirati ih na

konstruktivan rad i suradnju.

Sve u svemu, kao u nekom začaranom krugu kojeg je nemoguće presjeći,

nakon projekta žene su bile na istom mjestu kao i na samom početku. Premda je

zbog ostalih elemenata projekta, evaluacija odobrila izvješća projekta, ipak je ključna

projektna aktivnost (samozapošljavanje) proglašena propalom.

94

6. ANALIZA SLUČAJA

6.1. UVOD

Cilj izrade ovog magistarskog rada je ustanoviti da li postoje

spremnost i realne mogućnosti za samozapošljavanje osjetljivih skupina

društva (nezaposlenih žena starije životne dobi iz ruralnih područja), što bi

ih vratilo u svijet zaposlenih, te umanjilo njihovu socijalnu isključenost i

rizik od siromaštva. U središtu rada nalazi se problematika osnaživanja

ciljane skupine za poduzetništvo kroz njihovu transformaciju od primatelja

socijalnih usluga ka ravnopravnim dionicima na tržištu rada koji doprinose

zajednici. Navedeno podrazumijeva dugoročno djelovanje na mijenjanju

svijesti javnosti i samih socijalno isključenih osoba o njihovim pravima,

sposobnostima i mogućnostima.

Slučaj Od žrtve do poduzetnika i natrag lociran je u Požeško-slavonskoj

županiji. Glavna protagonistkinja je Lidija, dok su ostali uključeni članovi Udruge

Hrvatsko žensko društvo, te predstavnici lokane samouprave i članovi lokalne

zajednice. Protagonisti u slučaju su nezaposlene žene starije od 40 godina života,

koje žive u nerazvijenim ruralnim područjima. Kroz njihove životne priče, te rasplet

događanja u slučaju, prezentirani su problemi koji nisu sporadični i individualni.

Nedostatak adekvatnih znanja potrebnih za tržište rada, posebno u dijelu mogućeg

poduzetničkog djelovanja, dugotrajna nezaposlenost, nemogućnost profesionalne

preorjentacije, loše mogućnosti za mobilnost (loše prometne veze), društvena

marginalizacija samo su neki od problema s kojima se svakodnevno susreću. Svoj

život baziraju na socijalizaciji isključivo sa svojim članovima uže obitelji, te se

fokusiraju na skrb o djeci, unučadi i starijim članovima zajednice u kojoj žive.

Nakon identifikacije problema izvedenog iz slučaja, u nastavka će se prikazati

detaljna analiza slučaja. Analizirat će se kapacitet socijalno isključenih skupina za

vlastito samozapošljavanje, i to kroz a) Analizu slučaja modelom ispitivanja razvojnog

potencijala rasta tvrtke Allana Gibba, b) SWOT analizom socijalno isključenih osoba

na primjeru žena starijih od 40 godina iz ruralnih područja, te c) PEST analizom

95

poslovanja udruge "Dajmo ženama priliku!" u kontekstu okruženja u Hrvatskoj za

samozapošljavanje socijalno isključenih i sustava poticanja i potpore njihovog

uključivanja.

Iz spomenutih analiza, izvode se analize potencijala socijalno isljučenih osoba

u smislu razvoja poduzetništva. U suprotnom smjeru se analizira i kapacitet

samozapošljavanja u rješavanju pitanja socijalne isključenosti. Iz svega navedenog,

predložene su i određene strategije za pristup uključivanju u cilju poduzetničkog i

gospodarskog razvoja, te su ponuđeni konkretni prijedlozi rješenja i elementi budućih

razvojnih projekata.

96

6.2. IDENTIFIKACIJA PROBLEMA

Ključni problem u samozapošljavanju socijalno isključenih osoba je njihov vrlo

nizak poduzetnički i razvojni kapacitet, koji sasvim sigurno stoji u uskoj vezi sa

sociološkom problematikom "motivacije postignuća.93" Promatrana skupina žena ne

nosi u sebi specifični sociokulturni kapital (poduzetnički vrijednosti sklop) koji u

drugim skupinama i drugim društvima vrši strukturni pritisak koji bi potaknuo

ekonomski rast (kao središnju društvenu vrijednost).

Iznimno je važno stvoriti cjelokupnu pozitivnu poduzetničku klimu u društvu,

kako bi se stvorila „jedinstvena rješenja za jedinstveno okruženje“. Ukoliko ovaj

problem stavimo u kontekst nužnih pretpostavki da bi se poduzetnički kapacitet

društva i pojedinca poboljšao, uvidjet će se da postoji niz političkih odrednica koje

utječu na razvoj poduzetništva94, i u svima su vidljivi problemi. Te političke odrednice

su:

Edukacija, pomoću koje se razvija model poduzetništva/poduzetnika. Kako bi

se to ostvarilo, preporučljivo je edukaciju za poduzetništvo provoditi od

primarnog do visokog obrazovanja. Kako je većina socijalno isključenih osoba

i vrlo slabo obrazovana, jasno je da je ključna faza njihove edukacije o

poduzetništvu zanemarena (jer se u osnovnim školama ne provodi).

Neposlovni sektor. Naime, moguće je kreiranje poticajnog poduzetničkog

okruženja putem primjerice osnivanja servisa socijalnih i zdravstvenih usluga,

kroz poduzetničku politiku lokalnih i nacionalnih uprava, nevladinih

organizacija pa čak i djelovanjem crkvene vlasti. Hrvatska općenito ima vrlo

loše razvijeno poduzetničko okruženje neposlovnog sektora, što je naglašeno i

kroz potrebu za reformom javne uprave i cjelokupnog poduzetničkog

okruženja.

Položaj pojedinaca kao koncept koji treba osigurati pojedincima lakše

snalaženje s nesigurnošću i kompleksnošću života u sustavu obitelj-potrošač-

radnik, temelj je za individualni poduzetnički duh. Socijalno isključene osobe

najčešće dolaze iz obitelji u kojima su i sami roditelji socijalno isključeni. Stoga

93 Poljanec-Borić, S.: Poduzetnički vrijednosni sklop i problem konkurentskog razvoja međimurske županije, u zborniku Poduzetništvo, institucije i sociokulturni kapital (ur. Čengić, D. i Vehovec, M.), Institut za društvena istraživanja Ivo Pilar, Zagreb, 2002. 94 Gibb (2006)

97

je jasno da se potpora u izlasku iz ovog stanja mora tražiti ponajviše izvan

obitelji, s obzirom da se potpora teško može pronaći u okrilju vlastite obitelji.

Položaj vlasnika i menadžera malih tvrtki je odličan indikator poduzetničkog

kapaciteta društva. Kako bi se unaprijedio, važno je razviti pristup održivih

programa edukacije i treninga prema stvarnim potrebama. Postojeća mala

poduzeća još nemaju razvijen osjećaj za socijalno odgovornim poslovanjem, u

kojem bi ciljano nastojali pomoći zapošljavanju i edukaciji socijalno isključenih.

Veliki broj nezaposlenih omogućava im dovoljan izbor iz već raspoložive radne

snage, koja je aktivna i koja ima znanja i radnog iskustva.

Položaj velikih kompanija ovisi o obrascu po kojem se odvija restrukturiranje i

umrežavanje korporativnog poslovanja. Kompanije najčešće preuzimaju

obrasce ponašanja velikih javnih birokratiziranih sustava, u kojima je

poduzetničkog ponašanje samo iznimka. Takav je slučaj i u Hrvatskoj.

Šire područje zainteresiranih, koje čine banke, pravnici, mediji, knjigovodstveni

servisi, zakoni, savjetnici, konzultanti i dr. koji trebaju povećati potporno

okruženje za poduzetništvo. Ovaj element poduzetničkog okruženja je u fazi

razvoja u Hrvatskoj, pa su pozitivni pomaci vidljivi, ali prespori i nedovoljno

snažni.

Različitost ideologija i kultura je termin koji proizlazi iz potreba za

prepoznavanjem mogućnosti poduzetništva gdje ne dominiraju isključivo

kapitalistički obrasci ponašanja. Socijalna isključenost je sama za sebe pojava

značajnim dijelom uzrokovana obrascima ponašanja (pa i mentalitetom), te

utjecajem određene kulture. Ideologija i kultura nisu na istraživanom području

pozitivno definirane u smislu olakšavanja i poticanja poduzetničkih obrazaca

ponašanja.

98

6.3. ANALIZA SOCIJALNO ISKLJUČENIH SKUPINA ZA SAMOZAPOŠLJAVANJE

6.3.1. Analiza slučaja modelom ispitivanja razvojnog potencijala rasta tvrtke prema Gibbu

Procjene potencijala za rast male tvrtke učinjena je prema modelu rasta

(Growth Frame) Allana Gibba koji služi kao okvir za analizu postojeće performanse

tvrtke i potencijala za rast (Gibb, 2002.). Za procjenu potencijala za rast Gibb

predlaže analizu pet baza za razvoj:

- baza ideja

- baza resursa

- baza iskustva

- baza kontrole

- baza vodstva.

Baza idejaŽene iz udruge su se iskazale u svojoj kreativnosti, premda se ne može govoriti

o bilo kakvim radikalnim ili pretjerano inovativnim idejama. U razgovoru s njima, Lidija

bi uspijevala razotkriti maštovitost koju su žene, iz nejasnih razloga, nerado iznosile

javno. Premda je Lidija bila ta koja bi žene svojim prilično brzim razmišljanjem navela

da se otvore u svom izražavanju, ipak su žene skromno izražavale mnoštvo novih

zamisli (bilo u smislu novih proizvoda ili usluge, bilo u smislu organizacije u

poslovanju).

Razlozi zašto te ideje nisu bile još snažnije artikulirane, najvjerojatnije leže u

osobnoj nesigurnosti žena. One su su tijekom svojih života bile redovito potiskivane u

drugi plan, te su njihove zamisli redovito padale na neplodno tlo, ili su čak bile

omalovažene. Nije bilo jasno kakvi su odnosi zaposlenih žena sa njihovim muževima

i ostalim članovima obitelji, pa Lidija nije imala dovoljno uvida u privatne živote

pojedinih žena, i nije mogla tvrditi da li je neka od žena zanemarena, ili psihički ili

fizički zlostavljana. Nije bilo dokaza o nečemu sličnom. Međutim, jasno je bilo, kroz

komunikaciju, da su ove žene već desetljećima obeshrabrivane u svojim

nastojanjima da nešto samostalno naprave ili ostvare. Kako nisu bile doživljene kao

“hraniteljice” obitelji, njihova uloga je bila marginalizirana. Iz tog razloga nisu imale

99

dovoljno snage niti želje jasnije izražavati svoje ideje, kako se ne bi isticale ili

upadale u oči.

Iznimka je bila gđa. Katica, kod koje se moglo govoriti o većoj dozi

samopouzdanja i hrabrosti za izražavanjem vlastitih ideja. Ipak, njen narušen odnos

sa ostalim ženama nije omogućio da se ove ideje prihvate za realizaciju.

Baza resursa Kako se radilo o ženama koje puno godina prije projekta nisu radile (ili nisu

uopće nikada radile), jasno je da financijski resursi kojima su žene mogle raspolagati

nisu bili dostatni. Uglavnom se radilo o ženama koje su živjele na rubu

egzistencijalnog minimuma. Kako je objašnjeno, ovo stanje nije popravljeno niti

činjenicom da Gradska uprava nije htjelo alocirati sredstva za nabavku opreme, alata

i materijala za pokretanje poslovanja sekcija udruge. Žene, također, nisu bile

spremne uložiti dobivene plaće i naknade za putne troškove u nabavku potrebnog

materijala, što je predstavljalo značajnu prepreku u uspostavi kontinuiteta poslovanja.

Ljudski resursi kojima su žene raspolagale nisu bili pretjerano potentni za

ostvariti nužni startni rast udruge. Ove žene redom nisu znale koristiti informatičke

tehnologije, što ih je onemogućavalo u pronalasku relevantnih informacija na

Internetu, niti su bile upoznate sa mogućnostima koje Internet pruža u modelima

prodaje. Žene nisu znale niti jedan strani jezik (nešto malo je par njih razumjelo

njemački), što ipak nije predstavljalo ograničavajući faktor, jer namjera nije ni bila

doći do inozemnih tržišta. Kompetencije u smislu emocionalne inteligencije, socijalnih

vještina, vještina u komunikaciji, prodajnih vještina, sposobnosti kvalitetnog timskog

rada su uglavnom izostale. Generalno, cijeloj skupini je nedostajalo socijalnih

vještina. Iznimke, koje potvrđuju pravilo, bile su neke od žena koje imaju spomenute

vještine, no nisu se željele uplitati u sukobe, pa su se povlačile i ignorirale probleme.

Što se tiče lokacija ureda – prodajnih mjesta, odabir nije mogao biti bolji. Žene

su bile smještene u samom centru Pleternice, koji je garantirao veću frenkventnost

kupaca. Ipak, sama Pleternica kao mjesto je mala i nema obilježja većih gradova, u

kojima mnoštvo ljudi šeta središtem grada i obavlja šoping. Tako je i ova vrijednost

potcjenjena. Jasno je da bi smještaj trgovina u nekim od obližnjih većih gradova (npr.

Slavonski Brod ili Požega) automatski značio i veću mogućnost prihoda, ali bi donio i

100

veće troškove najma i režija. A i sam projekt je predviđao intenciju razvoja

poduzetništva na području Pleternice, pa izmještanje nije bila jedna od opcija.

Manadžerske vještine žena su se trebale iskazati kroz liderske vještine u

kontekstu kvalitetnog timskog rada unutar udruge. Tijekom trajanja projekta, možda i

zbog nesretnog spleta okolnosti prilikom organizacije poslovanja, ove vještine nisu

bile izražene niti dokazane. Rijetke iznimke su mogle ponijeti na svojim leđima

cjelokupni razvoj poduzeća, međutim, njihove intencije nisu došle na plodno tlo niti su

prepoznate od strane drugih žena.

Slučaj je ukazao na situacije narušene međusobne komunikacije i raskinutih

kanala razmjene informacija, te velikog nedostatka međusobnog uvažavanja i

podrške, što je snažno opteretilo same mogućnosti uspjeha udruge.

Baza iskustvaIskustvo samo par žena u zaposlenju nije bilo dostatno da stvori konkurentsku

prednost u poslovanju udruge. Premda su žene u svojim dolascima na posao bile

prilično disciplinirane, ipak im je nedostajalo “pravog” radnog iskustva koje bi u sebi

sadržavalo i obilježja moralne odgovornosti prema poslovanju i samoj udruzi.

Što se tiče same vrste poslovanja koja su bila pokrenuta, nepostojanje sličnih

aktivnosti na malom lokalnom području predstavljali su veliku prepreku u razvoju

poslovanja. Primjerice, ljudi jednostavno nisu bili naviknuti da postoje osobe koje bi

umjesto njih mogle obaviti raznovrsna čišćenja unutar kuće ili izvan nje. Naprosto,

ovakva potreba na lokalnom tržištu nije bila razvijena. Nije naodmet spomenuti da je

predrecesijsko vrijeme u Hrvatskoj dovelo, s jedne strane, do značajnijeg

outsourcinga sporednih aktivnosti (među kojima bi bilo i čišćenje), što nije

primjenjljivo na Pleternicu jer na tom području nema velikih proizvodnih ili uslužnih

(multi)nacionalnih kompanija, niti velikih državnih poduzeća. S druge strane, mala i

srednja gospodarstva su ukidala ovakav oblik outsourcinga, pa su se vlasnici vraćali

“svojim temeljima”, i sami su odlučili čistiti svoje poslovne prostorije, kako bi ostvarili

uštede na troškovnoj strani. Sve ovo nije doprinijelo uspostavi održivog poslovanja

sektora čišćenja.

Situacija nije bila bolja niti sa novim proizvodima – dječjim tabureima, koji na

lokalnom tržištu nisu bili posebno prepoznati, a žene nisu uspjele pronaći modele

kako nametnuti te proizvode na nacionalnoj razini (npr. putem web-shopa, trgovačkih

101

putnika drugih poduzeća, ili komisijski). Osobno neiskustvo nisu znale zamijeniti

mnoštvom informacija s Interneta, jer nisu bile vične njegovom korištenju, a

poznanstva sa sličnim proizvođačima nisu imale.

Organizacija vjenčanja je na području cijele Požeško-slavonske županije bila

velika novost. Nitko se time nije u tom obliku bavio. Kontaktni s dobavljačima se nisu

ostvarili, jer žene jednostavno nisu uspijevale prevladati svoje barijere u izravnoj

komunikaciji sa sebi nepoznatim osobama. I sav je potencijal na taj način ostao

neiskorišten.

Što se tiče proizvodnje kolača i domaćeg kruha, prethodno iskustvo je koristilo u

mjeri što su žene doista bile iskusne u samom načinu spravljanja kolača. Gđa. Katica

je čak baratala i načinima plasmana, jer je to relativno uspješno radila za svoj privatni

posao “na crno”. Ipak, nije prepoznala interes u prenošenju svojih stečenih znanja u

tom smislu na segment prodaje kolača unutar udruge.

Baza liderstvaČini se da je ovaj segment u analizi pokazao najviše manjkavosti. Kao odlučan i

snažan vođa, pokazala se donekle gđa. Katica, koja se svojim stavom i prethodnim

poduzetničkim iskustvom pokušala nametnuti kao lider skupine. Prepreka u afirmaciji

njenih nastojanja da to i postigne je svakako bilo određenje da žene unutar udruge

trebaju i moraju biti ravnopravne u razvoju svog poslovanja. Ideja se oslanjala na

pretpostavljeni ženski solidarizam, koji je pak u potpunosti izostao. Gđa. Katica nije

bila prihvaćena kao vođa skupine jer nije zadobila povjerenje i poštovanje ostalih

žena, pa je one nisu pristale slijediti.

U svakoj od sekcija udruge donekle se jedna žena blago nametala kao lider.

Ipak, premda su neke od tih žena imale u sebi kapaciteta da to i realiziraju i da

ostvare koristi za svoje sekcije, redovito su njihove kolegice odbijale bilo kakvo, pa i

korisno, vođenje. Kako je projekt predvidio ravnopravnost i demokraciju u donošenju

odluka, tako je to postala i razvojna prepreka u funkcioniranju poslovanja.

Već je spomenuto da tim kao cjelina nije pokazivao nužne kvalitete, niti se

uspostavio visok stupanj morala i entuzijazma koji bi pokrenuo stvari. Skladan i

motivirajući rad je bio prisutan tek u početnim mjesecima, dok je naknadno splasnuo.

Lidija im to, kao vanjski koordinator aktivnosti, nije smjela, mogla a niti htjela

nametati, u bilo kojem smislu. Premda je njena želja bila da se unutar udruge stvori

102

osjećaj zajedničke odgovornosti za uspjehom, koji bi bio važna uzajamna poveznica

među ženama, do kraja projekta to nije uspjela. Moto koji je željela razviti je bio:

“Uspjeh cijele udruge je i moj osobni uspjeh". Kako to do kraja nije postignuto, može

se sa sigurnošću tvrditi da udruga nije posjedovala kvalitetnu bazu liderstva koja bi

im jamčila razdoblje rasta i prosperiteta.

Baza kontrole resursa Poslovanje udruge "Dajmo ženama priliku!" je pokrenuto na temelju poslovnih

planova koje je izradio Centar za poduzetništvo iz Osijeka. Radilo se o prilično

sažetim, dehidriranim formama planova, koje su žene sudionice projekta trebale,

prema svojim zahtjevima i željama, dopunjavati i redovito unapređivati. Ipak, nikad to

niti jedna od njih nije napravila, kao da se to njih nije ticalo.

Poslovni planovi su dali samo grubi okvir za poslovanje određene djelatnosti u

regiji, dok su se manje bavili detaljima oko same operativne uspostave poslovanja.

Međutim, same žene nisu imale dovoljno znanja niti kapaciteta definirati operativne

elemente planova. Da su uspjele u tom dijelu, to je moglo poslužiti kao odlična baza

za dobivanje bankarskih kredita za financiranje poslovanja.

Knjigovodstveni podaci su se vodili relativno korektno, s obzirom da konkretnih

poslova i angažmana nije niti bilo. Proizvodi koji su se prodali u okviru tapetarskog

poslovanja, bili su redovito prijavljeni i evidentirani kroz izdane isplatnice. Poslovni

rezultati su bili toliko slabi da nije bilo potrebe za detaljnijom financijskom analizom

poslovanja. Bilo je očito da sve skupa ne funkcionira dobro.

Kako je rečeno, žene nisu dovoljno poznavale rad na računalu da bi im Internet

poslužio kao sredstvo za praćenje rada konkurencije. Malo podataka koje su

uspijevale saznati iz neposrednog kontakta i komunikacije s ljudima iz svoje sredine,

dalo im je tek površne informacije o konkurentima, s kojima su se trebale boriti na

tržištu. Sva predavanja i obuka koja je za njih bila organizirana nije kod žena uspjela

izgraditi osjećaj važnosti stvaranja konkurentne prednosti pojedinih sekcija, u odnosu

na slične tvrtke iz okruženja. Općenito, natjecateljski duh kod ovih žena je zamro, i

one nemaju u sebi "instinkt za preživljavanje" i borbu.

Općenito, kontrola svih resursa nije na zadovoljavajućoj razini, pa se stjecao

dojam da dolazi do rasipanja kapaciteta, kako ljudskih tako i financijskih (u ovom

slučaju europskih fondova).

103

6.3.2. SWOT analiza socijalno isključenih osoba na primjeru žena starijih od 40 godina iz ruralnih područja

Analiza slučaja će se provesti i kroz SWOT analizu, u okviru koje je potrebno

ocijeniti uvjete provedbe pojedine strategije proizašle iz nje95. Na konkretnom

primjeru, analizirat će se interna i eksterna okolina ciljane skupine (žena starijih od

40, iz ruralnih područja, u opasnosti od socijalne isključenosti), te se iz toga trebaju

izvesti moguće strategije njihovog budućeg ponašanja. Ciljevi poduzeća koji se

spominju u kontekstu SWOT analize, u našem primjeru se odnose na ciljeve

pojedinca (odnosno skupine sličnih pojedinaca) u smislu njihovih ambicija i želja.

SWOT analiza vrednuje usklađenost sposobnosti poduzeća s uvjetima u

okolini poduzeća96, a iskorištena na ovaj način može postati ključni alat u procesima

strateškog planiranja budućih karijera i poslovnih aktivnosti ovih žena. SWOT analiza

ujedno snimanjem i analizom sposobnosti i nedostataka ciljane skupine s uvjetima u

okolini, ostvaruje svoju svrhu, a to je definicija strateških alternativa s kojima žene

mogu minimizirati svoje slabosti, a maksimizirati snage s ciljem boljeg pozicioniranja

u odnosu na okolinu, te ostvarenja svojih punih životnih potencijala.

SWOT analiza je napravljena kroz konstrukciju obilježja ciljane skupine, na

temelju uočenih spoznaja kroz ranije predstavljeni poslovni slučaj. Detaljno su

predstavljene spomenute snage i slabosti žena. Uočene su vanjske prilike i prijetnje

koje se pojavljuju na tržištu rada u odnosu na žene sudionice projekta. U smislu žena

iz ciljane skupine, ujedno se analizira i konkurentski potencijal Udruge "Dajmo

ženama priliku!" Iz svega ovoga, bit će važno ustanoviti kako se može kapitalizirati

na snagama ovih žena, te kako se mogu prevladati njihove uočene slabosti.

95 Pfeifer, S.: nastavni materijali iz kolegija Poduzetnički management, Poslijediplomski studij Poduzetništvo, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2004.g.

96 Buble, M.: Strateški menadžment, Sinergija nakladništvo, Zagreb, str. 67., 2005.

104

Tablica 6. SWOT analiza socijalno isključenih žena starijih od 40 godina, iz ruralnih sredina

Snage Slabosti

- vremenski su žene raspoložive za radni angažman- veliko životno iskustvo - brojni kontakti u lokalnoj zajednici- organizacijske vještina- životna snaga i hrabrost- kreativnost- marljivost i fizička snaga- spremnost na nova iskustva- velika potreba za osiguravanjem egzistencije motivira na

angažman- neopterećeni obiteljskim obvezama i skrbi o mlađoj djeci- ponos obiteljskim situacijama i djecom- samodisciplina i radna etika- energičnost- odlučnost- sposobnost za detalje

- bez znanja o korištenju računala i korištenju Interneta- bez znanja stranih jezika- neiskustvo u poslovnom svijetu- nepovjerenje u vlastite sposobnosti- žele biti vođene umjesto voditi- financijska ograničenost za ulaganje u poduzetništvo- ogorčenost na vlastitu životnu situaciju- loši kapaciteti za timski rad- loše organizacijske vještine u novim situacijama- sklonost optuživanju drugih i okoline za vlastite neuspjehe- zadovoljavanje s postojećom situacijom- nemotiviranost za bilo kakve promjene- slaba podrška obitelji- sklonost svadljivosti i ogovaranju kolega- pesimizam- nesposobnost konstruktivnog umrežavanja- strah od javnog nastupa- nedostatak specifičnih poslovnih znanja- neznanje o kvalitetnim načinima traženja zaposlenja- sporost u izvršavanju zadataka

Prilike Prijetnje

- nova znanja i vještine korištenja Interneta otvaraju nove mogućnosti

- umrežavanje s novim osobama, forumi- nova poslovna i osobna prijateljstva- novi proizvodi na lokalnom i širem tržištu- korištenje savjetodavne pomoći raznih potpornih

institucija u regiji- trendovi pružanja novih prilika socijalno isključenim

osobama- fondovi rizičnog kapitala- svjesnost važnosti žena donositelja odluka pri kupovanju - sankcioniranje sive ekonomije otvara prostor radu udruge- razvoj socijalnog poduzetništva i potpore- europski fondovi u budućnosti- međusobna povezanost i različitost stvara snažnu

sinergiju, u kojoj svaka žena daje svoj specifični doprinos udruzi

- povezivanje sa postojećim tvrtkama i suradnja (podugovaranje poslova)

- prodaja putem tuđih trgovačkih lanaca i putnika- učenje novih specifičnih znanja- potpore samozapošljavanju, posebice žena iz ruralnih

područja

- velika konkurencija na tržištu rada- gospodarska kriza otpočela 2009. - nepostojanje potpore okoline i nepovjerenje u snage žena- brza izmjena tehnoloških noviteta koju ne mogu pratiti- potreba za "baka servisom"- konkurencija s većim iskustvom, boljim vještinama,

uhodanim financijskim konstrukcijama- konkurencija među ženama slične skupine (starije do 40,

ruralno područje)- ograničene mogućnosti osobnog razvoja- narušeni međusobni odnosi i povjerenje- tržište ne prepoznaje ponuđene proizvode- obiteljski problemi guše kreativnost

105

Udruga "Dajmo ženama priliku!" temeljila je svoj razvoj na razvoju vlastitih

proizvoda i usluga kakvih nema na području Pleternice. Konkurentska prednost

poduzeća je ležala u kapacitetima ciljane skupine – zaposlenica udruge (žena starijih

od 40 godina, iz ruralnog pleterničkog područja), jer se pretpostavilo da u njima leži

zanemareni kapacitet i snaga, koja ih može pokrenuti iz njihove ustaljenosti i

ograničenih životnih mogućnosti. Sredstva Europske unije morala su poslužiti kao

izvrstan alat za pokretanje promjena u samim ženama, kako bi one dalje nosile

razvoj udruge i aktivnosti socijalnog poduzetništva, pokrenutih unutar toga.

U kratkom roku (6 mjeseci) Udruga nije uspjela stvoriti uhodane

komunikacijske kanale s kupcima, potrošačima ili veletrgovcima. Iz tog razloga ni

sami proizvodi ni usluge nisu uspjeli biti modificirani sukladno izravnim zahtjevima

tržišta.

Okruženje u kojem je udruga poslovala je izrazito negativno dočekalo cijelu

inicijativu. Potpora od lokalne vlasti, raznih institucija, ali i samih članova obitelji žena

je izostala. Projekt nije niti predviđao bilo kakve edukativne aktivnosti kojima bi se

utjecalo na ove ograničavajuće faktore okoline. Što je najvažnije, mlako djelovanje i

angažman pri izlasku na tržište, nije rezultiralo prepoznavanjem tog istog tržišta, i

izostao je interes kupaca i klijenata za uslugama i proizvodima udruge. Prema tome,

žene nisu niti došle u fazu u kojoj bi razvijale i unapređivale svoje proizvode u skladu

sa konkretnim zahtjevima kupaca.

Raznolikost ponude (4 različite sekcije udruge) dovele su do otežanog

upravljanja udrugom i poslovanjem, a posljedično i do vrlo loših međusobnih odnosa

među ženama. Posao se, u posljednjim mjesecima, sveo na puko čekanje kraja

projekta. Sve skupa, žene su doživjele angažman na projektu kao dobro iskustvo, ali

nisu uspjele stvoriti i realizirati veća očekivanja od toga.

Određeni segmenti projekta su zakazali. Pitanje je da li je loše planiranje

projekta dovelo do ovako lošeg konačnog rezultata. Ili su očekivanja i motivacije

žena u skupini socijalno isključenih osoba u domeni nedovoljno definiranoj za sve

članove provedbenog tima.

Cilj napravljene SWOT analize je definicija strategija koje će minimizirati

prijetnje i slabosti, a maksimizirati šanse iz okoline i iskoristiti snage poduzeća. U

nastavku su navedene ključne snage i slabosti te prilike i prijetnje i iz njih proizašle

moguće strategije.

106

Tablica 7. Definicija mogućih strategija temeljenih na SWOT analizi

INTERNE SNAGE

SS

INTERNE SLABOSTI

WW

EK

ST

ER

NE

PR

ILIK

E

OO

SOSO

STRATEGIJA

Iskoristiti kreativnost, marljivost i fizičku snagu žena, kao i njihovu spremnost na nova iskustva kako bi se uspostavila prodaja vlastitih proizvoda putem tuđih trgovačkih lanaca i putnika

WOWO

STRATEGIJA

Iskoristiti trendove pružanja novih prilika socijalno isključenim osobama, kao i potpore za razvoj socijalnog poduzetništva, čime će se umanjiti nepovjerenje u vlastite sposobnosti

EK

ST

ER

NE

PR

IJE

TN

JE

TT

STST

STRATEGIJA

Svojim životnim iskustvom i brojnim kontaktima u lokalnoj zajednici uspostaviti poslovnu suradnju s postojećom i potencijalnom konkurencijom, kao i sa ostalim ženama iz iste društvene skupine

WTWT

STRATEGIJA

Uočiti neiskustvo žena u poslovnom svijetu, te realnost u kojoj tržište ne prepoznaje ponuđene proizvode, te angažirati vanjskog suradnika – profesionalnog managera i komercijalistu za prodaju

107

6.3.3. PEST analiza poslovanja udruge "Dajmo ženama priliku!" u kontekstu okruženja u Hrvatskoj za samozapošljavanje socijalno isključenih i sustava poticanja i potpore njihovog uključivanja

Poslovanje Udruge „Dajmo ženama priliku!“ pod snažnim je utjecajem

okruženja. Stoga je nužno analizirati to okruženje. Posebno je važno utvrditi prilike i

prijetnje proizašle iz djelovanja političko-pravnog, ekonomskog, socio-kulturnog i

tehnološkog okruženja. To je stoga što su i prilike i prijetnje oni vanjski čimbenici i

situacije koje mogu pomoći ili onemogućiti realizaciju strateških ciljeva. Analiza

okruženja provedena je pomoću PEST analize.

Političko-pravno okruženjeKako je predstavljeno u slučaju, aktivnosti projekta su predviđale

samozapošljavanje socijalno isključene skupine kroz angažman u organizaciji

civilnog društva (udruzi), a kroz oblik socijalnog poduzetništva, odnosno kroz model

samofinanciranja.97 Kao rijedak primjer poslovnog i radnog angažmana, posebice u

Požeško-slavonskoj županiji i Pleternici, djelovanje udruge naišlo je na brojne

prepreke i poteškoće.

Aktivnosti samofinanciranja udruga su pod izravnim utjecajem kompleksnih

poreznih propisa, nepremostive birokratske procedure i nejasno primjenljivih

zakonskih odredbi. Udruge vrlo često nisu niti svjesne svih odredbi koje se odnose

na njihov rad. Kako su u Hrvatskoj općenito aktivnosti samofinanciranja u udrugama

rijetka praksa, djelomično zbog nedostatka kapaciteta i poduzetničkog duha u

organizacijama, ali i djelomično zbog nedostatka jasne interpretacije zakonskog

okvira, tako ovaj segment okruženja značajno komplicira rad i sužava manevarski

prostor udrugama.

Udruga "Hrvatsko žensko društvo" je odmah osjetila probleme čim se pojavila

potreba izlaska na tržište sa svojim proizvodima. Djelatnici lokalne samouprave koji

se bave davanjem dopuštenja za obavljanje djelatnosti su bili iznimno restriktivni, te

su u konačnici i zabranili prodaju proizvoda udruge na tržnici, zbog uvjerenja da se

udruge ne mogu baviti komercijalnom djelatnošću, odnosno da nisu registrirane za

prodaju. Kasnijom korespondencijom sa Ministarstvom gospodarstva (i nakon

97 Zakonski i regulacijski okvir za samofinanciranje organizacija civilnog društva u Hrvatskoj, AED, Zagreb, 2006.

108

zahtjeva za tumačenjem Zakona), utvrđeno je da je udrugama dopuštena prodaja

svojih proizvoda (pa i na otvorenom), ukoliko zadovoljavaju sve uvjete koji su

propisani i za trgovačka društva (dakle, i dalje nije bilo moguće prodavati

prehrambene proizvode, poput kolača i kruha).

Porezni tretman rada udruge je ključni element ovog elementa okruženja.

Naime, postoji bojazan da bi udruga mogla steći "neopravdanu povlasticu na tržištu"

samom činjenicom da je registrirana kao neprofitna. Problem najviše leži u strahu

djelatnika relevantnih institucija (Inspektorat, Porezna uprava, i sl.) da donesu valjanu

odluka na temelju postojećih zakona, kako ne bi, zbog lošeg tumačenja odredbi

zakona, snosili sankcije. Stoga su oni skloniji rezolutno odbiti inicijative organizacija

civilnog društva, čime izbjegavaju vlastitu odgovornost. Time pak onemogućuju

snažnije djelovanje ovog sektora.

Promatrajući zakone i dokumente kojima se RH obvezala na poštivanje i

omogućavanje boljih životnih i radnih prilika za osjetljive skupine društva, može se

zaključiti da je definirani nacionalni zakonodavni okvir dobar, kao i da je političko-

pravno okruženje za djelovanje neprofitnih udruga u Hrvatskoj povoljno. Ipak, može

se reći da je u praksi vrlo teška provedba ovog okvira, te da će trebati još vremena

za potpunu primjenu u praksi.

Ekonomsko okruženjeEkonomsku situaciju Hrvatske karakterizira veliki deficit platne bilance98, visok

vanjski dug, visoka stopa nezaposlenosti i relativno niska stopa rasta BDP-a. Tijekom

provedbe projekta obrađenog u slučaju (2008. i 2009. godina), počeli su se osjećati

veliki problemi u hrvatskom gospodarstvu, koje je donijela velika ekonomska i

financijska kriza.

Premda je potencijal Požeško-slavonske županije znatan, takve su i poteškoće

s kojima se županija susreće. Visoka nezaposlenost, niski prihodi, nedostatak

komercijalnih ulaganja i neadekvatna fizička, gospodarska i socijalna infrastruktura,

samo se nadovezuju na devastacije iz Domovinskog rata, tešku tranziciju prema

tržišnoj ekonomiji i problematičnoj privatizaciji državne industrijske ekonomije99.

Bez obzira na navedene činjenice, prije pojave gospodarske krize 2008. bilo je

naznaka poboljšanja regionalnog gospodarstva, pa je broj zaposlenih u malim

98 prema podacima HNB 2008.g. deficit u robnoj razmjeni iznosio je 4,45 milijardi EUR99 Regionalni operativni program Požeško-slavonske županije 2005-2010.

109

trgovačkim društvima rastao, te ostvarivao dobre poslovne rezultate. Problemi koji

usporavaju njihov razvoj i dalje ostaju, poput nedosljedne primjene zakona, teškog

pokretanja poslovanja (zbog nedostatka kapitala i znanja), birokratskih prepreka, sive

ekonomije, nedostatka kvalificirane radne snage itd. Malo gospodarstvo Županije je

oslonjeno na velike poslovne subjekte, pa se na njihovo poslovanje odražava svaki

poremećaj u tim velikim subjektima (kojih ima u značajnom broju). Vrlo se često

događalo da poslovni problemi u velikim subjektima dovode do gubitka gospodarske

osnovice neophodne za poslovanje i razvoj malih subjekata.

Od oko 85.000 stanovnika, koliko ih živi u Požeško-slavonskoj županiji, čak je

5.500 nezaposlenih osoba (registriranih na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje).

Malena gospodarska snaga područja odražava se na sve sfere društvenog života i

kvalitetu življenja. Velik broj nezaposlenih i malen broj uspješnih gospodarskih

subjekata otežava zapošljavanje socijalno isključenih osoba. U istom položaju su i

udruge koje ovise o financiranju iz članarina svojih članova te lokalnih i nacionalnih

izvora financiranja. Stoga se ekonomsko okruženje može, u globalu, okarakterizirati

kao nepoticajno za uspjeh ekonomske aktivnosti.

Socio-kulturno okruženjeUkoliko se promatra dano socio-kulturno okruženje kao okvir u kojem se odvija

radnja opisanog slučaja, može se utvrditi da socijalno isključene skupine imaju više

negativnih elemenata u okruženju (prijetnji), nego što imaju pozitivnih (prilika).

Stereotipi s kojim se suočavaju osobe ugrožene socijalnom isključenošću su

velika prepreka u njihovom potencijalnom uključivanju u normalne tijekove društva.

Udruge koje se bave problematikom ovih osoba nemaju dovoljno stručnog kadra,

nedovoljno su međusobno povezane u sinergijske mreže, a niti financijska sredstva

za njihov rad nisu dostatna niti sigurna. Volonterizam, kao ključni element djelovanja

ovih udruga, nije potican od strane društva i države, a niti promoviran ili cijenjen kao

koristan. Može se reći da je sporadičan i vrlo rijedak. Sve se ovo u potpunosti tiče

cijelog područja RH, dok je stanje u nerazvijenim slavonskim županijama, još i teže u

tom smislu.

Općenito, socijalni sustav je takav da destimulira ulazak na tržište rada socijalno

isključenih skupina, ali i nastavak obrazovanja i prekvalifikacije, kao preduvjet za

društveno uključivanje. U lokalnim zajednicama, nema organizacija niti pojedinaca

110

koji bi se sustavno bavili problematikom socijalno isključenih osoba. Iznimno, postoje

određene socijalne usluge koje se nude starijim i nemoćnim osobama, dok za osobe

pogođene siromaštvom nema sličnih primjera. Hrvatski zavod za zapošljavanje se

nedovoljno bavi osjetljivom problematikom nezaposlenih socijalno isključenih osoba,

bilo da razlozi leže u njihovoj podkapacitiranosti ili u nekim drugim okolnostima.

Mediji u Hrvatskoj nedovoljno prate probleme socijalno isključenih osoba. U

slučajevima kad zbog težine situacije individualne ljudske sudbinu dospiju u žarište

javnosti, uglavnom se priče rade na senzacionalistički način, uz stavljanje naglaska

na negativnosti društva i političku pozadinu, dok je zanemaren afirmativni element i

otvaranje mogućnosti za sustavno rješavanje ovakvih društvenih problema.

Kao pozitivna stvar u analizi socijalno-kulturnog okruženja, moguće je ustvrditi

da gospodarski subjekti posljednjih godina u Hrvatskoj sve više uključuju principe

društveno odgovornog poslovanja. Pri tome više nije niti važno koji su njihovi motivi,

nego je bitno da način dodjele sredstava i pomoći potrebitima bude što

transparentniji i pravedniji, a što se do sada ne može u potpunosti ustvrditi.

Tehnološko okruženjeTehnologija je ključna prilikom određivanja konkurentskog potencijala. U smislu

socijalno isključenih skupina, tehnološka nerazvijenost se u ovom slučaju može

promatrati i kroz nedovoljnu informatičku pismenost ove ciljane populacije. Iz tog

razloga, oni ne uspijevaju kapitalizirati sve mogućnosti namjenjene njima (od različitih

subvencija, donacija i poticaja, kroz programe i projekte koji se financiraju). Po tom

pitanju udruge nemaju nikakvu međusobnu pomoć u smislu razmjene iskustava,

sklapanju partnerstva radi veće snage i širine utjecaja projekata. Tako pitanje

financiranja projekata i rada udruga ostaje i nadalje ograničavajući resurs. Ponekad

se iz toga razloga čini da se udruge počinju više baviti svojim opstankom i svojom

organizacijskom problematikom, nego sustavnim radom na poboljšanju životnih

mogućnosti svojih članova. Na taj način slabi vjerodostojnost među članovima, što za

posljedicu ima pasivnost članova u iznošenju projektnih prijedloga te uključivanja u

aktivnosti udruga. Također, zamjetan je nesinhroniziran rad udruga, gdje ne postoji

radno tijelo niti međusobna suradnja temeljem koje bi se razmjenjivala iskustva i

osmišljavali zajednički projekti. Posljedično tome izostaje sinergija zajedničkog

djelovanja u cilju poboljšanja kvalitete života svih socijalno isključenih osoba.

111

Pasivnost relevantnih institucija u rješavanju problematike socijalno isključenih

ne omogućava kvalitetan pristup rješavanju njihovih problema. Birokracija koja buja u

Hrvatskoj je jedan od loših primjera tehnološkog okruženja.

Može se reći da je u Hrvatskoj primjetan napredak u suočavanju sa

problematikom socijalno isključenih, te da se sve više uvode novi modeli rješavanja

problema. Ipak, evidentan je nesklad ovih modela s obzirom da ciljane skupine

kojima su namijenjeni nemaju mogućnost pristupa svemu ponuđenom. Primjerice,

ministarstva Vlade često raspisuju natječaje za financiranje projekata udrugama koje

se bave problemima socijalno isključenih. Tom prilikom se od članova udruge traži da

popunjavaju obrasce online, što je za veliku većinu članova ovih udruga nemoguća

misija. Ciljane skupine posebice nisu u stanju niti doći do kvalitetne informacije o

mogućnostima koje im se nude, a kamoli da mogu adekvatno odgovoriti na te uvjete.

112

6.4. ANALIZA POTENCIJALA SOCIJALNO ISKLJUČENIH OSOBA U SMISLU RAZVOJA PODUZETNIŠTVA

Generalno gledano, stanje socijalne isključenosti je nepoželjno stanje. Može

se reći da nitko ne želi živjeti isključen, izuzev iznimki koje potvrđuju pravilo, poput

vjerskih fanatika, asketa, te namjerno izoliranih osoba koje zbog kulturoloških razlika

ili kolektivne ili individualne odluke da budu drugačiji odabiru stanje isključenosti

(premda čak i oni traže srodne skupine s kojima bi dijelili svoja neobičajena

uvjerenja). Prikazani poslovni slučaj se bavio klasičnim primjerom socijalno

isključenih osoba, koje svoje stanje identificiraju kao nešto nepovoljno, te izražavaju

svoje težnje za promjenom.

Ukoliko se usko promatra stanje socijalne isključenosti iz percepcije uzroka,

socijalno isključene osobe se dijele u dvije kategorije.100 Kao prvo, za one čija je

socijalna isključenost uzrokovana materijalnim stanjem (siromaštvo, nezaposlenost,

niska ili nestabilna primanja i sl.), utvrđeno je da se njihov položaj može prilično

uspješno riješiti primjenom dobro usmjerene socijalne politike, kao i mjera za

uključivanje na tržište rada i prekvalifikaciju (kakav primjer je vidljiv u skandinavskim

zemljama). Dakle, rješenje njihovog stanja je vrlo moguće i dostupno. Kao drugo,

utvrđeno je da je za one čije stanje socijalne isključenosti nije uzrokovana

materijalnim stanjem., način rješavanja njihovog položaja je znatno teži i suptilniji.

Naime, marginalizacija kao posljedica socijalne isključenosti je kompleksno stanje

koje ne mora uvijek i isključivo biti posljedica gospodarske i socijalne nerazvijenosti

određenog područja. Dapače, vrlo često socijalno isključene osobe su zatečene

svojim stanjem zbog cijelog niza drugih razloga, poput obiteljske povijesti (socijalna

isključenost prisutna kroz nekoliko generacija), prostorne izolacije (društvene skupine

na udaljenim otocima, u planinama, pa slamovima ili neatraktivnim kvartovima

gradova), niske tehnološke razine poljoprivredne proizvodnje (nepoznavanje

suvremenih principa proizvodnje hrane), nepismenosti, i slično101. U oba ova slučaja,

teorija i praksa dokazuju da su rješenja kroz primjenu dobrih mjera socijalne politike,

a time i izlasci iz nepoželjnog stanja socijalne isključenosti mogući i vjerojatni. Pitanje

je da li se to odnosi i na mjere razvoja poduzetništva kod samih socijalno isključenih.

100 http://webfiler.dsh-aa.dk/publikationer/Aase Mygind Madsen/Social exclusion.pdf, srpanj 2010.101 Kar, S. et al.: Mapping the Socially Excluded: Beyond Poverty Measurements, Centre for Studies in Social Sciences, Calcutta, 2008.

113

Utvrđena motivacija za izlazak iz socijalne isključenosti leži u nekoliko nivoa.

Prvi nivo motivacije pronalazimo u samoj socijalno isključenoj osobi102, koja naprosto

želi preživjeti, unaprijediti materijalnu situaciju same sebe i svoje obitelji, kao i

odagnati osjećaj patnje, ignoriranja ili segregacije kojoj je izložena. Drugi nivo

motivacije je na razini lokaliteta ili regije, s obzirom da je naglašena važnost

društvenog sudjelovanja u zajednici, kroz koju se treba postići veća razina lokalnog i

regionalnog razvoja. Borba protiv socijalne isključenosti se promatra kao važan faktor

sveukupnog razvoja određenog područja, te postaje svojevrsna misija političkih lidera

ali i svih uključenih dionika razvoja. Važan aspekt motivacije za izlazak iz socijalne

isključenosti tiče se i evolucijskog razvoja društva u smjeru demokratizacije i

pluralizma, u sklopu kojih je bitno ostvariti ravnopravnost i poštivanje ljudskih prava

svih, a posebice socijalno isključenih osoba. Uzevši sve ovo u obzir, očekivano je da

će svi napori biti usmjereni u cilju prestanka stanja isključenosti, što nije osporeno ni

kroz prikazani slučaj. Prema tome, mogućnosti za izlazak iz socijalne isključenosti

postoje, kao i motivacija društva i pojedinca da se to doista i dogodi.

Potpuno je drugo pitanje da li konkretne socijalno isključene osobe imaju u

sebi dovoljno potencijala za otkrivanje poduzetničkog kapaciteta. I tko uopće, na

kraju krajeva, može biti poduzetnik?

Nema znanstvenih dokaza da postoji idealna poduzetnička osobnost103.

Gospodarstvo je puno proturječnosti, pa uspješni poduzetnici mogu biti i izrazito

društveni ali i povučeni, analitični ili intuitivni, karizmatični ili dosadni, uspješni ili

neuspješni s detaljima, delegatori ili opsjednuti kontrolom. Ono što je značajno je da

poduzetnika ne definiraju njegovi geni i podrijetlo, obiteljska situacija, obrazovanje, te

radno iskustvo. Studije su pokazale da poduzetnik nije definiran onim što nosi u sebi,

već prije svim onim vještinama koje je stekao kroz život.

102 Estivill, J.; Concepts and strategies for combating social exclusion, ILO, Geneva, 2003.103 Timmons, J.A.: New venture creation: entrepreneurship for the 21st century, McGraw-Hill, New York, 2004.

114

Slika 3. Tko je poduzetnik?

Visoko

Kreativnost i INOVATOR PODUZETNIK

inovativnost PROMOTOR MANAGER

Nisko

Opće managerske i poduzetničke vještine Visoko

i znanja, umreženost

Izvor: Timmons, J.: New venture creation: entrepreneurship for the 21st century, McGraw-Hill, NY,

2004.

Ono što doista obilježava uspješne poduzetnike je da svi oni dijele zajednička

uvjerenja i jednako ponašanje. Svi oni marljivo i naporno rade, pokazuju veliki

angažman te odlučnu upornost, vide u svemu čašu dopola punu umjesto dopola

praznu, streme izgradnji vlastitog integriteta, rastu upravo na snažnom

natjecateljskom duhu i želji da briljiraju i pobijede, nezadovoljni su sa statusom quo i

aktivno traže prilike gdje se god nešto može popraviti i unaprijediti, promatraju vlastiti

neuspjeh kao nešto iz čega mogu učiti, a zamjenjuju perfekciju učinkovitošću, te u

konačnici, iskreno vjeruju da osobno mogu napraviti značajan iskorak i napredak u

svom djelovanju i svom životu. Ono što je uistinu i potrebno svakom poduzetniku je

sposobnost provedbe aktivnosti na određeni specifični način.

Osim svih navedenih značajki uspješnog poduzetnika, osobi je potrebna i

solidna vještina upravljanja, poduzetničkih vještina i znanja, ali i dovoljna razina

kontakata u društvu. Kako je prikazano na slici 3., poduzetnik treba imati dostatnu

dozu kreativnosti i inovativnosti da prepozna priliku koju kao poduzetnik može

iskoristiti, ali i managerske vještine kako bi započeti pothvat uspio i provesti, te

očuvati i razvijati.

Kad se uzme u obzir sve nabrojano, te kad se napravi preklapanje sa

psihosocijalnim profilom socijalno isključenih osoba, nije teško identificirati žarišna

problemska područja, koja socijalno isključene pojedince mogu priječiti u ostvarivanju

uspješne poduzetničke priče. Primarno, socijalno isključenih osobama nedostaje

dostatna razina kontakata u društvu, upravo zbog čega su i svrstani u socijalno

isključene. Niska razina obrazovanja socijalno isključenih (u najvećem broju

slučajeva) ukazuje na nisku razinu stečenih znanja i vještina, a time vjerojatno i loše

upravljačke i poduzetničke vještine i znanja. Socijalno isključene osobe najčešće žive

u depresivnim stanjima, pri čemu nisu uvjereni da je njihov životni stil njihova osobna

odgovornost, te za svoju životnu situaciju (ekstrinzično) okrivljuju društvo.

Pesimizam, niska samouvjerenost, nedostatak natjecateljskog duha,… Sve su to

nepoduzetničke značajke s kojima živi većina socijalno isključenih osoba.

Ono što predstavlja pozitivne faktore, te ostavlja nadu da socijalno isključene

osobe mogu preokrenuti svoje životne situacije u poduzetničke uspješne pothvate, je

zasigurno činjenica da se poduzetnici ne rađaju, nego stvaraju. Dakle, čak se i od

socijalno isključene osobe može kroz aktivni angažman društva, ali posebice samog

pojedinca koji je definitivno nezadovoljan svojim životom i životnim uvjetima, stvoriti

aktivni i korisni doprinositelj razvoja. Analizirani slučaj je pokazao da su socijalno

isključene osobe spremne na marljivi i naporni rad, te da natjecateljski duh među

njima postoji i ponekad ga je samo potrebno razbuditi i usmjeriti u pravom smjeru.104

Uzevši u obzir sve prepreke s kojima se suočavaju socijalno isključene osobe,

a što je evidentno i kroz prikazani slučaj, nipošto nije jednostavan proces prelaska iz

isključenosti u poduzetništvo. Socijalno isključene osobe se moraju svakodnevno

nositi s problemom ukorijenjene izravne ili neizravne diskriminacije, raskoraka

između vlastite i tuđe obrazovne razine i poslovnih vještina, nedostatka prilika,

poduzetničke infrastrukture, socijalne mreže, ograničenog pristupa formalnim

financijskim uslugama (a zbog zakonskih, regulatornih, institucionalnih, ali i

kulturoloških barijera), itd.105

Usprkos tome, ne postoje istraživanja niti dokazi koji bi išli u prilog

nemogućnosti razvoja poduzetništva kod socijalno isključenih osoba. Sva dostupna

literatura koja se bavi socijalnom isključenošći i metodama rješavanja tog problema,

zaključuje da je moguće boriti se, ali i postići zadovoljavajuće rezultate u izgradnji

poduzetničkog kapaciteta socijalno isključenih, svakako uz preduvjet da su

unaprijeđeni unutarnji, ali i vanjski faktori za to. Uz provedene proaktivne mjere,

rješenja moraju biti dugoročna, a naknadna i dodatna obuka sudionika, te aktivnosti

jačanja motiviranosti, izgradnje samopouzdanja, te jačanja karaktera moraju biti

uključeni.106

104 Pierson, J.: Tackling Social Exclusion, Routledge, London, 2002.105 http://www.coe.int/t/dg3/romatravellers/archive/Entrepreneurship - Economic Empowerment EN.pdf, July 2010106 World Economic Forum: Educating the Next Wave of Entrepreneurs:Unlocking entrepreneurial capabilities to meet the global challenges of the 21st Century, A Report of the Global Education Initiative, Switzerland, April 2009.

6.5. ANALIZA KAPACITETA SAMOZAPOŠLJAVANJA U RJEŠAVANJU PITANJA SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI

Utvrdivši da je socijalna isključenost stanje koje je nepoželjno, te koje je

zasigurno moguće promijeniti i riješiti, poduzetništvo se nametnulo kao prihvatljiv

model rješenja, neograničen obilježjima porijekla, materijalnog stanja, te drugim

urođenim značajkama. U tom kontekstu, postavlja se pitanje, da li je baš

samozapošljavanje, kao jedan od oblika poduzetništva, najprikladniji i najprihvatljiviji

za rješavanje stanja socijalne isključenosti.

Samozapošljavanje je bazični oblik poduzetništva i dio novog poduzetničkog

globalnog pokreta u svijetu. U posljednjih 50 godina, dramatične strukturalne

promjene su se dogodile u svijetu, koje su dovele do značajnog povećanja

individualizma, koje rezultira mnoštvom ljudi koji sami odabiru svoju sudbinu i

oblikuju sami konture svoje vlastite budućnosti. Samozapošljavanje je temelj. Upravo

ono predstavlja srž i suštinu poduzetništva uopće, i od njega sve počinje.

Samozapošljavanje kao koncept nosi u sebi element samostalnosti, što se za

značajan dio socijalno isključenih osoba može činiti iznimno atraktivno107. Socijalna

isključenost je definirana izolacijom, samoćom i osjećajem napuštenosti.

Samozapošljavanje, stoga, može biti prihvatljivo rješenje upravo jer izrasta iz osobe

same, iz njene prepuštenosti samoj sebi i vrlo uskoj okolini. Samozaposlenost može

omogućiti lakši prelazak u društveno prihvatljivije stanje uključenosti, dok osoba i

dalje ostaje usmjerena na samu sebe. Međutim, ova usmjerenost se tiče

preusmjeravanja blokirajuće i negativne energije osobnih nedostataka i manjka

samopouzdanja, i okretanja smjera prema izgradnji vlastitih snaga, vrlina i

potencijala. Ključ rješenja leži u aktivnostima koje dovode do jačanja samopouzdanja

i sposobnosti socijalno isključenih, kako bi se stvorila prilika za kapitalizacijom svih

osobnih kvaliteta i vrijednosti svake socijalno isključene osobe.

Još jedan od argumenata samozapošljavanja kao rješenja socijalne

isključenosti pronalazi se i u ovisnosti socijalno isključenih prema obiteljskim vezama

i socijalnim transferima države baziranim na tim davanjima. Socijalno isključene

osobe su u najvećem broju slučajeva primatelji raznih oblika socijalnih davanja

(pomoći), te zbog svojih obiteljskih uvjeta često moraju skrbiti o ostalim članovima

107 Watson, E. (ed.): Bridging the Enterprise Gap: strategies to support socially excluded women into self-employment, Prowess Ltd., Norwich, UK, 2004.

117

obitelji (djeci, starim ili nemoćnim). Sudionice projekta u prezentiranom poslovnom

slučaju su upravo imale takve obiteljske okolnosti (maloljetnu djecu, stare i bolesne

članove obitelji). Iz potreba da se skrb i briga o njima nastavi, u ruralnim i

gospodarski nerazvijenim područjima kao što je Pleternica, model

samozapošljavanja se doista činio kao jedna od rijetkih opcija na raspolaganju za

pronalazak radnog mjesta. Nepostojanje (prihvatljivih i dostupnih) dječjih vrtića, ili

domova umirovljenika, ostavlja socijalno isključene osobe - skrbnike svojih članova

obitelji, zarobljenicima svog stanja i ne dopušta im manevarski prostor za zaposlenje

kod drugog poslodavca. Samozapošljavanjem (rad u domu) oni ostaju na

raspolaganju potrebitima u svojoj užoj ili široj obitelji.

Fleksibilnost radnog vremena koju pruža samozapošljavanje je posebice

važna za samohrane roditelje koji imaju obvezu skrbi o svojoj djeci, te doživljavaju

mogućnost samozapošljavanja kao jedinu mogućnost koja im se pruža, u smislu

ulaska na tržište rada. Hrvatsko radno zakonodavstvo im u tom smislu još uvijek ne

ide na ruku, te nedovoljno jasno dopušta fleksibilno radno vrijeme. Usprkos

reformama koje se sporadično pokušavaju provesti, i dalje je sustav socijalnih

potpora okrenut više prema tradicionalnom, muškom modelu punog radnog vremena

i ne podržava dovoljno (socijalno isključene) žene u njihovoj tranziciji prema

zapošljavanju. Stoga, samozapošljavanje pruža model rada u kojem sam vlasnik

poduzetničkog pothvata sam odabire svoj tempo i vrijeme poslovanja.

Mogućnost samozapošljavanja žena općenito, a onda i socijalno isključenih

žena, iznimno su podcjenjene u Hrvatskoj. Žene iz ruralnih područja nisu uvijek u

stanju prihvatiti klasične načine rada i poslovanja koje su muškarci spremni rado

prihvatiti. Na primjer, prilično složeni administrativni postupak ispunjavanja zahtjeva

za odobrenje kredita za pokretanje poljoprivredne poduzetničke aktivnosti, nalaže

potrebu da se komunicira ne samo s bankovnim činovnicima već i sa konzultantima,

poljoprivrednim stručnjacima i predstavnicima HZZ-a, što će vjerojatno otežati

ženama odluku za samozapošljavanjem. Sklapanje poslova sa poslovnim partnerima

u neformalnim uvjetima (restoranima ili gostionicama), vrlo često ženama nije

društveno dopušteno ni prihvatljivo. Žena bez zaštite muškarca se može naći u

neugodnim situacijama, gdje se mora boriti ne samo sa svojim osjećajem društvene

izoliranosti, već i sa brojnim šovinističkim i seksističkim primjedbama i komentarima.

Stoga je potrebna velika snaga same osobe i jaka motivacija koja će prevagnuti u

borbi za izgradnju održivog vlastitog poslovanja.

118

Samozapošljavanje se doživljava kao potencijalno rješenje za brojne prepreke

ka socijalnoj inkluziji. Pri tom se osiguravanje poduzetničkog obrazovanja za ciljane

skupine promatra kao metoda kojom se mogu ojačati ova nastojanja. Ali ovo nipošto

nije jednostavna agenda te nije lako pronaći izravnu vezu između više obrazovanja i

ostvarenih boljih osobnih prihoda. Posebno je to slučaj ukoliko se edukacija provodi u

formalnim ili izoliranim uvjetima, neprilagođenim specijalnim uvjetima. Adekvatna

edukacija, koja bi bila modelirana prema zahtjevima socijalno isključenih žena

uglavnom nije dostupna, što znatno otežava startne preduvjete za razvoj

samozapošljavanja kod socijalno isključenih. Stoga se može ustvrditi da nije

jednostavno niti lako postići idealne preduvjete za razvoj samozapošljavanja kod

socijalno isključenih osoba.

Da li je samozapošljavanje dovoljno dobar model za rješenje problema

socijalno isključenih osoba, nije moguće jednoznačno odgovoriti, i zasigurno postoje

razlike kapaciteta samozapošljavanja s obzirom na područje koje se analizira. U

nekim regijama kapacitet samozapošljavanja svih pojedinaca, pa tako i socijalno

isključenih znatno je veći nego drugdje. Manifestacija uspješnosti samozapošljavanja

ogleda se u broju novoosnovanih poduzeća, broju samozaposlenih osoba, te

održivosti započetih poduzetničkih pothvata. Konkretno, moguće je sagledati

postojanje osnovnih preduvjeta za samozapošljavanje ili za razvoj poduzetničke

aktivnosti uopće, socijalno isključenih nezaposlenih žena na području Požeško-

slavonske županije.

Kroz sučeljavanje prostora Požeško-slavonske županije, kao područja

identificirane nerazvijene poduzetničke aktivnosti, gdje je iznimno slab poduzetnički

mentalitet stanovništva, sa primjerom Međimurja, gdje je i istraživanjima potvrđena i

dokazana veća poduzetnička aktivnosti lokalnog stanovništva, otkrivaju se temeljni

razlozi zašto je samozapošljavanje i malo poduzetništvo razvijenije u Međimurju, a

nije dovoljno razvijeno u Požeško-slavonskoj županiji.

Specifičnost Međimurja leži u tome što je njihov razvoj postsocijalističkog

poduzetništva oslonjen na bogatu tradiciju obrtničkog razvoja (čak i za vrijeme

socijalizma). Stanovništvo Međimurja je oduvijek živjelo prilično autonomno u odnosu

na bilo koju središnju vlast. Prvo, međimursko stanovništvo je bilo izloženo tijekom

povijesti i određenim protestantskim svjetonazorima108. Drugo, pripadanje

108 Juraj IV Zrinski je bio protestantske vjere i njegov je rigidni kodeks življenja – posvećenosti radu i pozivu, te pokušaj normiranja života i rada pomoću pisanih i nepisanih pravila, izvršio je veliki utjecaj na obrasce življenja i sustav vrijednosti tadašnjih seljaka i građana.

119

austrougarskoj državi ostavilo je velik utjecaj na razvoj obrta, a posebice na pojavu

prvih cehova. Treće, iako je autohtono stanovništvo bilo izloženo različitim stranim

utjecajima, nije postalo sklono pobunama i otporu. Razvio se specifičan mentalitet i

stil života koji ukazuje na rezistenciju prema ekstremnim utjecajima drugih kultura, ali

i na prihvaćanje ciljno-racionalnih obrazaca življenja koji posebno ne slave mitsku

svijest o povijesnim ili bilo kojim drugim misijama. Oskudnost prirodnih resursa

Međimurja stvorila je obrasce ponašanja koji se rukovode vrijednostima

individualizma i oslanjanja na vlastiti mukotrpni rad i štedljivost109. Međimurci su

skloni određenim racionalnim vrijednostima koje ne glorificiraju mitsku sliku svijeta,

već ponajprije RAD kao izvor blagostanja i sreće pojedinca.

Uzevši ovo istraživanje u obzir, moguće je ustvrditi da se socijalno isključene

osobe, koje žive u područjima u kojima se poduzetništvo percipira kao poželjna i

poštovana aktivnost (i gdje se sam rad iznimno cijeni), mogu znatno lakše i brže

uključiti u procese samozapošljavanja, te da je upravo u tim područjima

samozapošljavanje bolje prihvatljiv model za rješenje socijalne isključenosti.

Nasuprot tome, društva u kojima sam pojam poduzetništva graniči sa dozvoljenim, te

u kojem se biti poduzetnik ne slavi kao nešto pozitivno, te u kojem je i dalje sramotno

pokušati i neuspjeti, zasigurno ne daje dobre temelje za širu bazu novih poduzetnika.

Zaključno, samozapošljavanje može biti izvrstan model za rješavanje socijalne

isključenosti, pod uvjetom da su zadovoljene neke temeljne pretpostavke, poput

poticajne okoline za razvoj poduzetništva, dostupnosti adekvatnih edukativnih

programa, i konačno, izgradnje visokog stupnja samopouzdanja samih socijalno

isključenih osoba.

109 Jokić-Horvat, B.: Analiza slučajeva poduzetništva u Međimurju, u Čengić, D. (ur.): Kako do uspješnog poduzeća?, HGK, HUM-Croama, str. 229-236. Zagreb, 1992.

120

6.6. MOGUĆE STRATEGIJE ZA PRISTUP UKLJUČIVANJA U CILJU PODUZETNIČKOG I GOSPODARSKOG RAZVOJA

Kako bi se na temelju ranije izložene analize socijalne isključenosti i

samozapošljavanja, u funkciji poduzetničkog i gospodarskog razvoja, mogle ponuditi

određene strategije i rješenja, važno je sagledati i globalnu sliku stanja u Hrvatskoj.

Istraživanjem110 na četiri područja, unutar kojih su identificirane prepreke dugoročnom

rastu Hrvatske, izveden je zaključak i o glavnoj prepreci rastu Hrvatske. Četiri

spomenuta područja istraživanja su: poduzetništvo, otvorenost, tržište rada i država.

U poduzetništvu su kao ključne prepreke definirali nepostojanje inovacije i

kreativnosti te nerazvijenost poduzetničke kompetencije. Prepreka rastu je kvaliteta,

a ne kvantiteta poduzetničke aktivnosti, a to je posljedica činjenice da je u Hrvatskoj

većina poduzetnika to postala iz nužde, a ne zbog želje, ideje ili motivacije. Nisu

mogli ništa drugo raditi pa su postali poduzetnici. Rastu novih poduzetnika pridonosi i

nepovoljno poslovno okruženje protkano korupcijom.

U području tržišta rada ključni je problem nepodudarnost potrebnih vještina,

znanja i kvaliteta u odnosu na ono što se traži. Traže se zanimanja kojih nema, a ima

zanimanja koja se ne traže. Problem leži u obrazovanju, nedostatku tzv. mekih

vještina (komuniciranje, suradnja), nedovoljnoj kompetenciji nižih menadžera,

nedostatku ulaganja u dodatno obrazovanje i razvoj zaposlenika.

U području države, problem nije sama veličina države, odnosno javne uprave,

nego njezina neučinkovitost, a ona je posljedica netransparentnosti i korupcije.

Neefikasno trošenja novca u školstvu, zdravstvu, javnim investicijama i javnoj upravi

veći je problem nego što je to udjel javne potrošnje u BDP-u. Pritom su javne

investicije i javna potrošnja glavni izvor korupcije.

U području otvorenosti (trgovinskom i ukupnom društvenom), unatoč formalnoj

otvorenosti, Hrvatska nije otvorena zemlja nego je relativno zatvorena. Velike su

oscilacije i kad je riječ o sektorskoj otvorenosti, jer dok su bankarski sektor i trgovina

vrlo otvoreni, proizvodni sektor je prilično zatvoren, a najviše je zatvorena

poljoprivreda. Neprimjeren i neučinkovit institucionalni okvir najveća je prepreka

otvorenosti Hrvatske.

110 Istraživanje „Dijagnostikom prepreka rasta do nove politike rasta“, koje je za Hrvatsku udrugu poslodavaca, u organizaciji časopisa Banka, provela skupina istraživača, predvođena profesorom zagrebačkog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu Ivom Bićanićem. http://www.business.hr/ekonomija/ losa-mobilnost-hrvatske-je-glavna-prepreka-dugotrajnom-rastu, lipanj 2012.

121

http://www.business.hr/ekonomija/

Iz svega navedenog, proizašla je glavna prepreka dugotrajnom gospodarskom

rastu Hrvatske, a to je nedovoljna mobilnost ili seljivost ljudi, robe, kapitala i ideja.

Nedostatak mobilnosti vodi nastanku i održavanju neučinkovite države, održavanju

zatvorenosti, nepodudarnosti ponude i potražnje za radom, održavanju neprikladne

gospodarske strukture te prevlasti poduzetništva iz nužde nad poduzetništvom iz

prilike koje prepoznaje i iskorištava unosne poslovne poduhvate111.

U navedenom kontekstu, jasno je da je iznimno teško podići razinu

poduzetničke aktivnosti čak i kod osoba koje nisu socijalno isključene. Duboko

ukorijenjeni problemi u Hrvatskom društvu i gospodarstvu stoje na putu samostalnoj

gospodarskoj aktivnosti pojedinca. Uz sve navedeno, socijalno isključene osobe se

moraju dodatno nositi sa svim svojim fizičkim, socijalnim i psihičkim preprekama.

Nekoliko je mogućih pristupa (strategija) u rješavanju navedenih problema.

Svaka od strategija dotiče se određene razine problema samozapošljavanja socijalno

isključenih i fokusira se parcijalno na ovaj kompleksni problem. Vjerojatno je da će se

optimalna strategija sastojati od određene kombinacije svih navedenih pristupa.

Ovisno o pojedincu i regiji, odnosno konkretnom stanju, bit će potrebno pronaći

idealan omjer, tj. „recept“, koji će najadekvatnije odgovoriti na teško stanje socijalno

isključenog pojedinca.

Strategija broj 1 se odnosi na psihosocijalnu razinu socijalno isključenog

pojedinca. Ovaj pristup se bavi izgradnjom potpuno novog vrijednosnog sustava kod

socijalno isključenih osoba. Radi se o procesu koji će zahtijevati djelovanje cjelog

niza involviranih institucija društva, kao i stručnjaka u segmentu osnaživanja

isključenih. Ciljane skupine su obilježene oskudnim životnim resursima i

tradicionalnim načinima življenja, i upravo na toj osnovi će biti nužno izgrađivati

dublje vrijednosti osobe, ali i dugoročno mentaliteta. Poželjne vrijednosti koje se

moraju sustavno graditi su: poštenje, ljubav, djeca, rad, brak, znanje i naobrazba112.

Socijalno isključene osobe se posebnim metodama mora učiti da izgrade spoznaju o

upućenosti na vlastiti rad i poznavanje vlastitog posla, rad svoje obitelji te

elementarnih normi poštenja kao preduvjeta društvene komunikacije. Marljivost i

111 Postoje i razna druga slična istraživanja. Jedan od primjera metode je Bartlet i Bukvič u Sloveniji 2001. (Barriers to SME Growth in Slovenia, u Enterprise in Transition, Fourth International Conference on Enterprise in Transition, The Faculty of Economics, University of Split, Split-Hvar, May 24-26, 2001., pp. 198-201112 Kao što je to dokazano i element vrijednosnog sustava Međimuraca, gdje je najrazvijenije malo poduzetništvo i razina samozaposlenosti u Hrvatskoj.

122

radišnost, te upornost kao primarna obilježja bez kojih neće biti kvalitetnog života i

životnih uvjeta, su najvažniji elementi ove strategije.

Strategija broj 2 je model ljudskog kapitala113, koja se nadovezuje na

prethodnu, u izgradnji vještina socijalno isključenih u cilju njihove lakše i brže

inkluzije. Temelji se na primarnom unapređenju sposobnosti pojedinaca kroz njima

prihvatljive programe za uključivanje na tržište rada, koji su posebno dizajnirani s

ciljem izgradnje njihovih vještina i kasnijeg zapošljavanja. Mogući programi bi

uključivali a) obuku za konkretnu radnu poziciju, kako bi se naučile nove radne

vještine ili se osvježile i unaprijedile već postojeće; b) savjetodavne usluge u cilju što

efikasnijih tehnika u traženju poslovnih prilika za samozapošljavanje; c)

administrativnu podršku u cilju što lakšeg pokretanja vlastitog posla.

Strategija broj 3 predviđa engagement mentoring114 (angažirano mentorstvo).

Radi se o novom načinu rada sa socijalno isključenim osobama, za koji se smatra da

je najprikladniji za rad sa mlađim osobama. Njegove su značajke sljedeće: (1) ono je

plansko i formalizirano unutar institucionalnog okruženja i sa strogim dnevnim redom;

(2) usmjereno je na povratak socijalno isključenih na tržište rada i u okrilje

institucionaliziranih struktura društva; (3) uloga mentora je u transformaciji stavova,

vrijednosti, ponašanja i vjerovanja socijalno isključenih, kako bi oni stekli osobinu

„zapošljivosti“, a (4) motor promjena osobnosti socijalno isključene osobe predstavlja

bliska ljudska veza koji se razvija između dviju osoba, mentora i štićenika, koji može

donekle nalikovati na odnos roditelja i djeteta. Iako je angažirano mentorstvo

primarno osmišljeno u cilju zapošljavanja kod određenog poslodavca, moguće ga je

oblikovati i na način da potpomaže samozapošljavanju socijalno isključene osobe. U

tom slučaju, fokus se stavlja na treći navedeni element strategije (transformacija

stavova).

Strategija broj 4 predstavljena je kroz radno-orjentirani pristup. Ona

naglašava da se zapošljivost socijalno isključenih najbolje unapređuje ukoliko se

ljude odmah „instalira“ na radno mjesto. Jednom kad su zaposleni, ljudi će postupno

steći potrebne radne vještine i izgraditi ponašanje koje će im dozvoliti da zadrže svoj

posao i vjerojatno i napreduju. Prethode joj aktivnosti specijalizirane potrage za

otvorenim radnim mjestima, a za koje bi socijalno isključene osobe bile adekvatne. 113LSC Skills in England “Skills and social exclusion” seminar 9 July, Commonwealth Club, London, 2008114 Colley, H.: Engagement Mentoring for socially excluded youth: problematising a „holistic“ approach to creating employability through the transformation of habitus, British Journal of Guidance and Counselling 31 (1), str.77-100, 2003.

123

Isto tako, iznimno je važno u ovom pristupu, sustavno raditi sa budućim

poslodavcem, kojeg će biti važno uvjeriti da je socijalno isključena osoba radišna,

pouzdana, stabilna i korisna za njegovo poduzeće. Posljedično, doći će do stjecanja

znanja i radnih navika, te će se kod socijalno isključene osobe izgraditi sposobnost

da razumiju potrebe svojih kupaca. Duži period će biti potreban kako bi se stvorila

navika, pa i tradicija koja bi se mogla generacijski nastavljati u socijalno isključenim

obiteljima. Sam radni angažman automatski će značiti prekidanje sa stanjem

isključenosti, i otvorit će brojne nove mogućnosti za ugroženu osobu. Njen život tada

kreće u potpuno novom smjeru.

Strategija broj 5 predviđa promjenu okoline i društva u cilju pomoći socijalno

isključenim osobama. Okruženje generalno mora postati „self-employment

friendly115“, u smislu jednostavnih procedura i postupaka za prelazak u

samozapošljavanje. Također, da bi programi poticanja samozapošljavanja među

socijalno isključenima bili učinkovitiji, potrebno je provoditi potpunije informiranje na

početku programa, stroži samoodabir i postupak selekcije kandidata. Jedan od

modela bi bio i organizacija godišnjih sajmova zapošljavanja socijalno isključenih,

čime bi se skrenula pozornost javnosti na pozitivne atribute socijalno isključenih

osoba kao zaposlenika i samozaposlenih (proizvođača određenih proizvoda i

pružatelja usluga). Ovakvi sajmovi bi bili odlična prilika za spajanje javnog, privatnog

i nevladinog sektora po pitanju rješavanja problematike samozaposlenosti socijalno

isključenih.

Strategija broj 6 bavi se općenitim aktivnostima u smislu mijenjanja

antipoduzetničke klime u društvu, te stvaranjem pozitivne percepcije prema

poduzetništvu, kao glavnom motoru razvoja društva. U naletu pozitivnih trendova,

sigurno je da će i socijalno isključene osobe biti dotaknute društvenim nastojanjima

za unapređenje kvalitete života cijele zajednice, te će lakše stupiti u svijet

poduzetništva i samozaposlenih. Kako bi se osiguralo šire sudjelovanje socijalno

isključenih osoba, opisanih kao skupine na „dnu društvene piramide“, važno je stvoriti

tržišta i prilike za inovacije i socijalno unapređenje.

115 Self-employment friendly – prikladno, ugodno, jednostavno za samozapošljavanje

124

6.7. PRIJEDLOG RJEŠENJA I ELEMENTI BUDUĆIH RAZVOJNIH PROJEKATA

Socijalna isključenost je svojevrsna društvena anomalija i za očekivati je da će

se takve pojave nastojati riješiti kroz aktivni angažman društvenih institucija i

struktura. U kontekstu poticanja samozapošljavanja socijalno isključenih odgovorne

države, kakvom se smatra i Republika Hrvatska, uvode razne programe za poticanje

samozapošljavanja.

Uspješnost inicijativa samozapošljavanja socijalno isključenih ne smije

vrednovati isključivo strogim ekonomskim pokazateljima. Uspješnost mora

inkorporirati i socijalne elemente, poput pronalaska radnog mjesta, povratka u sustav

obrazovanja i obuke, povećano sudjelovanje u aktivnostima zajednice, ali i suptilnijih

mjerila poput većeg samopouzdanja ili povjerenja u vlastite mogućnosti. Sve su to

faktori koji igraju još važniju ulogu od krutih ekonomskih termina, poput prihoda,

dobiti ili povrata na investiciju. Jednostavno, ambicije se u slučajevima socijalno

isključenih osoba definiraju značajno drugačijim pojmovima.

Izgradnja samopouzdanja u socijalno isključenih osoba je centralni element

programa poduzetničke podrške. Važno je omogućiti im da prepoznaju i da počnu

cijeniti svoje postojeće vještine i osnažiti ih kako bi znali donositi vlastite utemeljene

odluke. Također je važno doći u priliku za stvaranjem mreža i razvijanjem grupa

podrške sa drugim osobama u sličnim životnim situacijama.

Izlazak iz socijalne isključenosti kroz samozapošljavanje i poduzetničku

aktivnost, mora pri tom uzeti u obzir brojne prepeke na koje će naići. Primjerice, nije

vjerojatno da će se financijski sektor ponašati dovoljno socijalno odgovorno, te da će

kreirati posebne programe financiranja socijalno isključenih osoba. Ukoliko bi se i

pojavio ovakav poslovni interes, zasigurno bi bio povezan sa dobivanjem skupih

jamstava države, kojima bi ona garantirala za pokriće eventualnog poslovnog

neuspjeha socijalno isključene osobe. Zatim, Hrvatski zavod za zapošljavanje stavlja

isključivi naglasak na mjere kojima se promiče zapošljavanje kod određenog

poslodavca. Ne postoje zaposlenici unutar Zavoda koji bi bili isključivo zaduženi i

specijalizirani za aktivnosti kojima bi se nezaposlene osobe samo-zaposlile. Porezni

sustav ne omogućuje nikome olakšice kojima bi se poticao ulazak u poduzetništvo,

pa tako ni socijalno isključenim skupinama Zaposlenici u poduzetničkim potpornim

institucijama ukoliko imaju određena vlastita poduzetnička iskustva, iznimno rijetko

razumiju zajednicu u kojoj žive socijalno isključene osobe, kao i biti predstavnici

125

socijalnih skupina kojima socijalno isključeni pripadaju (npr. manjine, samohrani

roditelji itd.), a što bi bilo nužno kako bi stekli povjerenje svojih klijenata.

U Hrvatskoj nema povijesti specijaliziranih programa za poticanje

samozapošljavanja socijalno isključenih. Općenito, u sklopu Aktivnih mjera

zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, omogućene su mjere za

samozapošljavanje nezaposlenih, što predstavlja ekonomsko rješenje za dio onih

nezaposlenih koji imaju poduzetničke sklonosti. Pri pokretanju vlastitog posla, pored

općih poteškoća svojstvenih ukupnoj poslovnoj i poduzetničkoj klimi u Republici

Hrvatskoj, nezaposleni su suočeni i s nizom dodatnih izazova koji uključuju otežan

pristup izvorima financiranja. Iz tog razloga, otvorene su mogućnosti sufinanciranja

samozapošljavanja dugotrajno nezaposlenih (duže od 6 mjeseci), i to za konkretnu

namjenu (plaćanje doprinosa na plaću, nabavku opreme ili alata i slično)116. Svakako

se i dio socijalno isključenih osoba koje imaju mogućnost doći do pravovremene

informacije o navedenim mogućnostima može uključiti u ovakve programe.

Osim ovog Programa, hrvatska politika je prepoznala segment djelovanja na

poticanje samozapošljavanja nezaposlenih koji su aktivni kao poduzetnici, ali rade

„na crno“, u području neslužbenog gospodarstva (najvećim dijelom u poljoprivredi).

Cilj ovih mjera bio je ozakoniti neprijavljenu ekonomsku djelatnost, za koju je

utvrđeno da je glavni izvor dohotka evidentiranih nezaposlenih osoba117. Općenito,

nositeljima neregistriranih poslovnih aktivnosti nedostaje znanje i sredstva potrebna

za djelovanje u zakonskim okvirima, između ostalog jer većina živi na rubu

siromaštva. Program se sastojao od nekoliko faza: a) samoizbor, uz stručnu podršku

savjetodavaca, kroz informiranje, seminare, brošure za poduzetnike; b) selekcija –

prvi krug – nakon izrađenog grubog poslovnog plana, kandidati se pozivaju na

intervju gdje se ocjenjuje njihova psihološka i tjelesna spremnost za poduzetništvo,

kao i znanja i vještine. Psiholog savjetuje o daljnjem nastavku ili obustavi programa;

c) selekcija – drugi krug – detaljno razmatranje poslovnih planova, uz stručnu i

detaljnu podršku konzultanta. Prihvatljivi plan znači nastavak programa, dok

nedovoljno kvalitetan plan znači sudjelovanje na dodatnim obveznim seminarima i

edukacijama; d) osposobljavanje za izradu i provedbu poslovnog plana; e) stručne

konzultantske usluge, pri čemu kandidat dobije podršku u smislu izrade zahtjeva za

116 U 2012. godini, sredstva za otvaranje obrta iznose 18.614,40 kn (neto), odnosno 24.198,72 kn (neto) kao potpora za osnivanje tvrtke.117 Crnković-Prozaić, S.: Nezaposleni koji rade: radnici i poduzetnici iz sjene, HZZ Zagreb, u zborniku Financijska teorija i praksa, vol. 26, No.1, ožujak 2002.

126

kredit, prikupljanju dokumentacije, administrativna podrška u pripremi projekta; f)

postupak odobrenja pri čemu banka surađuje s konzultantom i kandidatom; g)

praćenje i provjera, pri čemu se prati poslovanje i zadržavanje zaposlenosti.

Konkretni rezultati u razdoblju duljem od godine dana provedbe ovog programa bili

su sljedeći:

- informativne seminare je pohađalo 6.800 sudionika

- 57% odlučilo nastaviti s programom

- 32% je pohađalo programe osposobljavanja i usavršavanja

- 22% je dobilo usluge konzultanata

- 7,5% dobilo kredit za pokretanje ili legalizaciju poslovanja

- ukupno je bilo 583 samozaposlene osobe, kod kojih se zaposlilo još 494.

Primjenljivost ovog Programa kod socijalno isključenih osoba je upitna, jer se

oni, osim sa nezaposlenošću, nose i sa problemima svoje neaktivnosti, te raskinutih

društvenih veza. Socijalno isključene osobe koje se odluče na samozapošljavanje

uglavnom uvijek to rade iz potrebe. Poznato je da poduzetništvo iz potrebe već u

početnoj fazi ima znatno slabije šanse za uspjeh, nego kad se radi o poduzetništvu iz

prilike118. Ovaj motivacijski faktor119 određuje „kvalitete“ samozapošljavanja.

Odgovarajući procesi upravljanja ljudskim resursima, koji će omogućiti

integraciju socijalno isključenih osoba u poslovni svijet, s obzirom da oni nose u sebi

neka posebna obilježja, mogu u konačnici izdefinirati vrlo zanimljive tržišne niše.

Potrebna je stručna konzultantska ili mentorska pomoć pri vođenju kroz ovaj proces,

kao i pri evaluaciji ostvarenih rezultata120. Ključno ograničenje leži u tome što se

uglavnom radi o radno-intenzivnim poslovima, pri čemu obuka i trening trebaju biti

posebno skrojeni (tailor-made) prema preferencijama pojedinog korisnika.

Važno je osvijestiti činjenicu da su za značajnije pokretanje socijalno isključenih

osoba potrebne outside-the-box121 aktivnosti kojima bi se dosezalo dalje nego li je to

uobičajeno tradicionalnim metodama. Naime socijalno isključenim osobama treba

znatno duže vremena i više uvjeravanja kako bi ih se ubijedilo da je njihova ideja i

118 Od 35 zemalja u kojima se provelo GEM istraživanje, 2005. godine, jedino je u Hrvatskoj bio veći broj novih poduzetnika iz nužnosti, nego iz prepoznate poslovne prilike. Prema intervjuu prof. Slavice Singer u časopisu Lider, www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=3874, srpanj 2010.119 Apitzsch, U. i Kontos, M.: Self-Employment Activities of Women and Minorities: Their Success or Failure in Relation to Social Citizenship Policies, VS Verlag fur Socialwissenschaften, Wiesbaden, 2008120 www.csreurope.org/solutions.php?action=show_solution&solution_id=334, srpanj 2010.121 Outside-the-box je izraz na engleskom jeziku koji znači neobično, onako kako nije uobičajeno, izvan okvira, drugačije, nekonvencionalno.

127

realan poduzetnički pothvat. Zato je njima klasičan aktivni pristup potpornim

poduzetničkim institucijama nedovoljno i nedostupno rješenje.

Trening i savjetovanje socijalno isključenima mora imati holistički pristup razvoju

poslovanja, a ne samo fokus na maksimizaciji profita. U smislu poduzetničke

edukacije, mnoga rješenja se trebaju ponuditi kroz neformalni pristup edukaciji te

kroz „učenje na djelu“. Neka od rješenja bi uključila: osiguranje mikrofinanciranja,

inovativnost i kreativnost u pronalasku novih izvora prihoda, tehnička i dizajnerska

rješenja, te pristupi tržištima.

Mikrofinanciranje može biti vrlo uspješan alat za postizanje socijalne inkluzije,

ukoliko su usklađeni čimbenici ponude i potražnje, te popraćeni odgovarajućim

potpornim uslugama122. U slučajevima kada je mikrokreditiranje prikladno rješenje,

ono donosi ogromne makroekonomske i socijalne benefite:123

1. Mikrokreditiranje transferira mikropoduzetnika iz okvira ovisnog gospodarstva

u neovisno, u kojem svaka pojedina osoba postaje aktivni kreator vlastite

sudbine

2. Mikropoduzetnik prestaje s primanjem pomoći, donacija ili drugih oblika

solidarne pomoći i postaje aktivni doprinositelj poreznom i socijalnom sustavu

3. Umjesto da ostanu i dalje konzumenti nacionalnog bogatstva, oni postaju

njegovi aktivni kreatori

4. Oni kreiraju radna mjesta, ne samo vlastito nego i ovisno o razvoju poduzeća,

radna mjesta drugih zaposlenika, koji postaju nezamjenljivi dio održivosti

tvrtke

5. Kreiraju sinergije u smislu da inspiriraju i druge na iste pokušaje, te ih

ohrabruju da je poduzetništvo vrijedno truda

6. Ekspanzija mikrokredita znači da se, postupno, izgrađuje put ka inkluzivnijem i

povezanijem društvu, u ekonomskom i socijalnom smislu, a posljedično i

konkurentnijem društvu. Konkurentnost ne može procvjetati bez ovih malih

doprinosa.

Mikrokredit nije samo mali zajam, nego je iznad svega novi životni projekt onima

koji vjeruju da će svojom snagom volje i svojim sposobnostima izgraditi bolji život za

122 Policy measures to promote the use of micro-credit for social inclusion, Study by Siewertsen, H. et al., FACET, 2005.123 ALVES, Manuel Brandão (2008), “Microcredit as a way of giving people more dignity”, in OLIVEIRA, Catarina Reis and RATH, Jan (eds.), Migrações Journal - Special Issue on Immigrant Entrepreneurship, no. 3: ACIDI, pp. 255-262, Lisbon, October 2008.

128

sebe same, za svoju obitelj, za zajednicu u kojoj žive, i u konačnici za društvo u

cjelini.

Osim spomenutih modela utjecaja na rješenje socijalne isključenosti, u današnje

vrijeme važno je spomenuti i sposobnost računalnih i komunikacijskih tehnologija da

umanje stanje socijalne isključenosti, a posredno moguće dovedu i do veće razine

aktivacije u smislu razvoja poduzetničkih ideja. Iako činjenica da netko ne koristi

Internet ili društvene mreže ne znači automatski njegovu isključenost124, jasno je da

će se već socijalno isključene osobe dodatno izolirati ukoliko ne koriste iste.

Konkretni prijedlozi budućih projektnih ideja upravo se moraju bazirati na

svemu gore navedenom i detaljno opisanom.

Nije za očekivati da će se jednom stvoren model, pa čak i jednom dokazano

uspješan model samozapošljavanja socijalno isključenih na određenom području,

uspješno transferirati i na neka druga područja. Naime, ne postoje dvije identične

skupine socijalno isključenih osoba. Svaka socijalno isključena osoba se našla iz

drugačijeg spleta životnih okolnosti u trenutnoj situaciji, pa tako nije za očekivati niti

da će se metode za uspješno samozapošljavanje jedne skupine primijeniti jednako

uspješno na druge.

124 Isto se ne može sa sigurnošću tvrditi i za nove mlađe generacije, čija se socijalna interakcija sve više odvija upravo na društvenim mrežama i online.

129

6.8. ZAKLJUČAK ANALIZE SLUČAJA

Poslovni slučaj u kojem je opisan pokušaj uspostave pilot-tvrtki socijalno

isključenih žena starijih od 40 godina, na području grada Pleternice, zorno prikazuje

realnost stanja ljudskih resursa u Požeško-slavonskoj županiji. Unatoč prirodnim

bogatstvima kakva nudi ova regija, poput plodne i nezagađene zemlje, obilja čiste

vode, rudnih bogatstava i šuma, ljudski potencijali koji bi morali ta bogatstva staviti u

funkciju vlastitog razvoja vrlo često nemaju kapaciteta za to.

Slučaj se bavio posebno ranjivom skupinom (socijalno isključenim starijim

ženama), koja izrazito teško izlazi iz svoje čahure i svojih ukorijenjenih navika.

Premda i same žene sudionice projekta priznaju i prepoznaju svoje nedostatke, one i

dalje nemaju u sebi snage i volje za učiniti drastične promjene, a za dobrobit sebe i

svojih obitelji.

Model primijenjen u našem slučaju je model samozapošljavanja (nasuprot

klasičnom zapošljavanju i radu za drugoga). Promatrana je općenita uloga i

potencijal samozapošljavanja kao specifične forme pronalaska posla i stvaranja

egzistencije, u kojoj samozaposlena osoba i dalje ne podliježe autoritetu drugoga,

već ostaje i dalje „sam svoj gazda.“ Motiv projektnog tima je upravo bio utvrditi

mogućnosti pronalaska dodirnih točaka socijalne isključenosti i samozapošljavanja,

kao dviju strana iste medalje.

Slučaj je pokazao da socijalno isključene osobe nerado ulaze u poduzetništvo

(samozapošljavanje) i više vole kod nekoga biti zaposleni. Oni ulaze u

samozapošljavanje samo u krajnjoj nuždi. Volji za pokretanjem vlastitog

poduzetničkog pothvata ne pomaže ni činjenica da poduzetnici u Hrvatskoj u pravilu

nose stigmu „negativaca“ i tajkuna, te nisu posebno poželjni kao oblik i način

stvaranja egzistencije. Zatim, visoka je razina opasnosti od neuspjeha u

poduzetništvu, pa su stoga socijalno isključeni skloni drugim rješenjima. Radi se o

vrlo niskoj vjeri u kvalitetu vlastitog poslovnog plana i poslovne ideje koju imaju.

Samozapošljavanje kod socijalno isključenih i depriviranih osoba je realno vrlo

teško moguće, i s obzirom da se kod ovih osoba pojavljuje nepremostivi problem

financiranja poduzetničkog pothvata, što je dodatno limitirano nedostatnim

poznanstvima, prijateljstvima ili društvenim vezama, preko kojih socijalno isključena

osoba ponovno ne uspijeva pronaći dostatna sredstva za pokretanje poslovanja.

130

Poslovni slučaj je dao širu sliku života svih uključenih sudionica, te je jasno

prikazao da određena razina interesa za izlaskom iz društvene izolacije postoji. Žene

su se vrlo rado odazivale na sve za njih ponuđene aktivnosti (predavanja, edukacije,

putovanja). Međutim, razina u kojoj se od njih samih očekivalo proaktivno djelovanje

je zakazala. Poduzetnički potencijal žena je ostao zatomljen ispod čahure

neaktivnosti. Premda bi ove žene trebala nužda natjerati na ulazak u poduzetništvo,

čini se da ih niti ukazana prilika nije uspjela zaintrigirati i snažno motivirati za vlastito

poduzetništvo. Tome je doprinijelo i vrlo nepoticajno okruženje i iznimno slaba

podrška najbliže okoline, ali i obitelji.

131

7. ZAKLJUČAK

Uz pretpostavku da je poduzetništvo (samozapošljavanje) važan faktor

sveukupnog gospodarskog i društvenog razvoja, mogu se pokušati tražiti načini kako

razviti poduzetničko djelovanje. Najfundamentalniji razlog za razvoj poduzetništva

kroz samozapošljavanje socijalno isključenih osoba leži u pronalasku održivih

rješenja za prevladavanje nepravednog stanja društva u kojima neki žive u obilju, dok

se drugi suočavaju sa nedostatkom osnovnih životnih uvjeta.

Socijalno isključene osobe nose u sebi cijeli niz ograničavajućih elemenata

zbog kojih su se i našli u životnoj situaciji u kojoj jesu. S druge strane, ograničeni su

pri ulasku u svijet poduzetništva zbog nedostatnih sredstava početnog kapitala,

nužnih za započinjanje aktivnosti. Također, socijalno isključeni nemaju nužne

socijalne mreže s ljudima od kojih će ovisiti uspjeh potencijalnog poduzetničkog

pohvata (kupci, dobavljači, agenti, distributeri, i slično).

Bojazan od gubitka određenih socijalnih beneficija ili socijalne pomoći, koji

neće bit nadoknađen jednakim ili većim koristima, sprječava socijalno isključene

osobe u svojoj nakani da se odvaže na samozapošljavanje. Socijalne pomoći su,

premda male i nedostatne, ipak sigurne i redovite, te daju onu najosnovniju bazu za

preživljavanje. Napuštanje tih pomoći, i izlazak iz sustava socijalne skrbi, uz

istovremeno nepouzdan ishod, te vrlo vjerojatne fluktuacije u prihodima (osobnih ali i

obiteljskim), izlaže izravnom riziku od gubljenja svega.

Samozapošljavanje, kao oblik poduzetništva zahtijeva značajnu razinu životne

energije, snage i hrabrosti. I upravo u tome leži temeljni problem socijalno isključene

osobe. Uspjeh, iako se ponekad tako doima, nikako nije splet sretnih okolnosti, nego

sustavnog rada i stvaranja prilika. Stoga, da bi pojedinci bili uspješni na tržištu, gdje

vlada zakon ponude i potražnje, potrebno je da izgrade vlastitu konkurentnost. Veća

konkurentnost podrazumijeva posjedovanje specifičnih znanja, vještina, kompeten-

cija, iskustva te radne discipline.

Stoga treba raditi na kompetencijama socijalno isključenih, odnosno na

povećavanju njihove konkurentnosti. Daljnji korak bi bio automatizmom zajedničkog

rada psihologa i socijalnih radnika, usmjeriti osobu na formalno ili neformalnu

132

izobrazbu u području gdje ima najviše preostalih kompetencija, ali i u području gdje je

najviše motivirana.

Rješavanje problema egzistencijalne prirode koji prate socijalno isključene

osobe, nezaobilazno se nalazi u obrazovanju, stjecanju vještina i kvalifikacija za što

bolju poziciju na tržištu rada, te kroz takav pristup otvaranju prilika za zapošljavanjem

i samozapošljavanjem osoba. Dakle, riječ je o kombinaciji obrazovanja i stvaranja

prilika. Naglasak je na kompetenciji, kvaliteti, samostalnosti i motivaciji. Kroz takav

vid osnaživanja socijalno isključenih osoba te društveno osvješćivanje o vrijednosti

rada i potrebi rasterećenja socijalnog sustava te doprinosa što većeg broja ljudi

zajednici, mogu se očekivati pomaci u zapošljavanju. Djelovati stoga treba u oba

smjera: osnaživanju socijalno isključenih osoba i mijenjanju svijesti društva. Pozitivni

primjeri zapošljavanja imaju snažan utjecaj na pojedince i društvo u cjelini, kao i

osobno iskustvo; stoga, najranija integracija socijalno isključenih od vrtića do škola

daje najbolje rezultate.

Ekonomska opravdanost rasterećenja socijalnog sustava trebala bi biti misao

vodilja svim programima i projektima usmjerenim socijalno isključenim osobama. To

znači da rješenje problema nezaposlenosti osoba treba obuhvaćati nekoliko modela

rehabilitiranja i profesionalne orijentacije koji imaju zajednički cilj: kvalitetan život

osoba i njihova puna integracija te doprinos zajednici.

Jednako je važno voditi računa o afinitetima osobe. Nužna je kombinacija

obrazovanja i stvaranja prilika, odnosno potrebno je sustavno poticati i osiguravati

okruženje u kojem je ideju o poslovnom poduhvatu, odnosno zapošljavnju lakše

realizirati. To je ciklički posao koji započinje od trenutka uključivanja osobe u

obrazovni ili prekvalifikacijski sustav do ostvarivanja poduzetničke ambicije i daljnje

obrazovne nadgradnje ovisno o potrebi razvoja dodatnih kompetencija kako bi osoba

neprestano bila na visokoj razini konkurentnosti mogućnosti uključivanja u svijet

poduzetništva ili na tržište rada.

Kod preporuka o načinu ulaska socijalno isključenih osoba u svijet

poduzetništva treba voditi brigu o:

općem društvenom raspoloženju i razvijenim dodatnim uslugama za podizanje

kvalitete života socijalno isključenih.

raspoloživim opcijama za poslovne pothvate i općem gospodarskom stanju

koji ih u velikoj mjeri determinira;

133

razvijenosti institucionalne infrastrukturne podrške, posebice za modus kojim

se promovira poduzetništvo kod socijalno isključenih osoba;

primjeni odgovarajućeg modela poduzetništva obzirom na prednosti i

nedostatke ulaska u posao i izlaska iz posla;

psihosocijalnom profilu socijalno isključene osobe i preostalim radnim

mogućnostima, kao i radnoj motivaciji, interesima, znanju i osobnosti osobe;

spremnosti osobe na gubitak socijalnih prava i preuzimanje poslovnog rizika.

Gledajući zakone i dokumente kojima se RH obvezala na poštivanje i

omogućavanje boljih životnih i radnih prilika za osjetljive skupine društva, može se

zaključiti da je to dobar nacionalni okvir koji će trebati još vremena za praktičnu

primjenu. Bez sustavnog djelovanja na svijest šire javnosti neće biti značajnih

rezultata. Iako u konačnici do pojedinca stoji hoće li se savjesno ili nesavjesno

ponašati, od strane državnih institucija potrebno je jasnije zalaganje za uključivanje

socijalno isključenih prvenstveno na tržište rada, a potom u zajednicu, a tek onda u

svijet poduzetništva. Snaga civilnog sektora u tome ima presudnu ulogu kada je u

pitanju poticanje pojedinaca i njihovo osnaživanje za život u svijetu, a ne u izolaciji.

Velik problem u uspješnom zapošljavanju i samozapošljavanju socijalno

isključenih osoba je nedostatak institucije ili mreže institucija koje bi promovirale i

kreirale programe osposobljavanja socijalno isključenih osoba. To je ne samo

ekonomski, već i širi društveni problem u kojem su podcijenjene mogućnosti socijalno

isključenih osoba i njihova kreativna snaga kojom mogu doprinijeti društvu. Iz tog

razloga potrebno je djelovati u dva smjera: mijenjati svijest društva, ali i poticati

kreativno izražavanje socijalno isključenih osoba.

Pozitivno institucionalno okruženje ključno je u osiguravanju uvjeta povećanog

zapošljavanja i samozapošljavanja socijalno isključenih osoba. Mreža dionika koji

promoviraju i aktivno sudjeluju u kreiranju modela zapošljavanja i njihovu provođenju

dobra je za ostvarivanje projekata koji mogu biti financirani iz:

proračuna jedinica lokalnih samouprava, itd.,

sredstva Ministarstva zdravlja i Ministarstva socijalne politike i mladih za

potporu udrugama,

pretpristupnih fondova EU (aktivne mjere zapošljavanja društvenih skupina

kojima prijeti socijalna isključenost),

donacija stranih veleposlanstava i raznih inozemnih donatora.

134

8. LITERATURA

1. Abrahamson P.: Social Exclusion in Europe: Old Wine in New Bottles,

Družboslovne rasprave, Vol XI, No 19-20, 119-136, 1995.

2. Allan, R.K. (1999.), nastavni materijali Pfeifer, S., Poduzetnički management,

Poslijediplomski studij Poduzetništvo, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek,

2004.

3. Alves, M.B.: “Microcredit as a way of giving people more dignity”, in Oliveira,

C.R. and Rath, J. (eds.), Migrações Journal - Special Issue on Immigrant

Entrepreneurship, no. 3: ACIDI, Lisbon, October 2008.

4. Apitzsch, U. i Kontos, M.: Self-Employment Activities of Women and

Minorities: Their Success or Failure in Relation to Social Citizenship Policies,

VS Verlag fur Socialwissenschaften, Wiesbaden, 2008

5. Bayley D., Gorančić-Lazetić H. et al., Neumreženi: Lica socijalne isključenosti

u Hrvatskoj, Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj,

Denona d.o.o., Zagreb, 2006.

6. Bejaković, P.: Siromaštvo, nejednakost i socijalna isključenost u Europskoj

uniji i Hrvatskoj, Institut za javne financije, Zagreb, 4. poglavlje u knjizi grupe

autora: Pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji: Izazovi institucionalnih

prilagodbi, Institut za javne financije, Zagreb i Zaklada Friedrich Ebert, Zagreb,

2003.

7. Buble, M.: Strateški menadžment, Sinergija nakladništvo, Zagreb, 2005.

8. Burchardt, T., Le Grand, J. and Piachaut, D.: Social Exclusion in Britain 1991-

1995, Social Policy and Administration, volume 33 issue 3: str. 227-244.,

1999.

9. Buturac, J.: Stanovništvo Požege i okolice 1700-1950, (1967) Pretisak rada iz

Akademijina niza Zbornik za narodni život i običaje južnih Slavena- knjiga 43,

1967.g. Zagreb, 2004.

10.Copeland, P.: EU Enlargement, The Barrosso Commission and a Shift to the

Right? The Uncertain Future of the European Social Model in a Post 2004

Union, Political Perspectives 2008, vol 2 (2), Manchaster, 2008.

135

11.Cremers, J: Self-employment and the free provision of services (PowerPoint

presentation), CLR, u sklopu seminara: Self-employment and bogus self-

employment in the construction industry, Vilnius, June 2007.

12.Crnković-Prozaić, S.: Nezaposleni koji rade: radnici i poduzetnici iz sjene, HZZ

Zagreb, u zborniku Financijska teorija i praksa, vol. 26, No.1, ožujak 2002.

13.Croatia, report on stabilisation and association 2002., online izvor:

www.southeasteurope.org/documents/EC_Report_HR.pdf, svibanj 2009.

14.Drucker, P.: Innovation and Entrepreneurship, online izvor: http://www.scribd.

com/moldoveanu_simina/d/39162327-Peter-Drucker-Innovation-and-

Entrepreneurship; June 2012.

15.Državni zavod za statistiku, Popis stanovništva, Zagreb, 2001.

16.Employment status group: Programme for Prosperity and Fairness: Code of

practice for determining employment or self-employment status of individuals,

Dublin, 2001.

17.Ergović J.: Osposobljavanje za samostalan rad i zapošljavanje osoba s

invaliditetom, Ljetopis socijalnog rada, Vol. 14 No. 3, strana 597-610, Zagreb,

prosinca 2007.

18.Estivill, J.: Concepts and strategies for combating social exclusion, ILO,

Geneva, 2003.

19.Eurostat: Recommendations on Social Exclusion and Poverty statistics,

Domain: Income and Living Conditions, Statistics Programming Committee

recommendations on social exclusion and poverty statistics, Luxembourg,

1998.

20.Fight against poverty and social exclustion – Deffinition of appropriate

objectives, online izvor: http://ec.europa.eu/employment_ social/social_

inclusion/docs/approb _en.pdf, Brussels, 2000.

21.Georgellis, Y., Sessions, J. i Tsitsianis, N.: Pecuniary and Non-Pecuniary

Aspects of Self-Employment Survival, online izvor: https://uhra.herts.ac.uk/

dspace/bitstream/2299/3739/1/102616.pdf, lipanj 2012.

22.Gibb A.: Etrepreneurship: Unique Solutions for Unique Environments – Is it

possible to achieve this with the existing paradigm? Background Paper to the

Plenarry Presentation to the International Council for Small Business World

Conference, Melburn, 2006. online izvor: http://tempus.psp.efos.hr/

DesktopDefault.aspx?DocumentID=3404, veljača 2012.

136

http://tempus.psp.efos.hr/%20DesktopDefault.aspx?DocumentID=3404

http://tempus.psp.efos.hr/%20DesktopDefault.aspx?DocumentID=3404

https://uhra.herts.ac.uk/%20dspace/bitstream/2299/3739/1/102616.pdf

https://uhra.herts.ac.uk/%20dspace/bitstream/2299/3739/1/102616.pdf

http://hrcak.srce.hr/ljetopis

23.Gibb, A.: Growing Your Own Business, Durham University Business School,

1990.

24.Goey, F.: Economic structure and self-employment during the twentieth

century, Paper 8th EBHA Conference, Barcelona, September 2004.

25.Harmeling, S.: An Introduction to Research, Writing and Teaching Case

Studies, predavanja s poslijediplomskog studija Poduzetništvo, prema Harvard

Business School: Learning by the Case Method in Marketing, Ekonomski

fakultet u Osijeku, Osijek, 2001.

26.Hromatko A.: Kvaliteta života u Republici Hrvatskoj i rizik socijalne

isključenosti, Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP), Target d.o.o. za

istraživanje tržišta, Zagreb, lipanj 2006.

27.Hrvatski zavod za zapošljavanje, Anketa poslodavaca 2009. godine – rezultati

provedbe, Zagreb, 2009.

28.http://blog.eurojobs.com/2012/05/nearly-25-million-people-unemployed-in-eu/,

14.06.2012.

29.http://dictionary.bnet.com/definition/self-employment.html, June 2009.

30.http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm, lipanj 2012.

31.http://webfiler.dsh-aa.dk/publikationer/AaseMygindMadsen/Socialexclusion.

pdf, srpanj 2010.

32.http://www.aldi.ba/files/EU_ciljevi_u_borbi_protiv_siromastva_i_socijalne_

iskljucenosti.pdf, svibanj 2009.

33.http://www.cesi.org.uk, svibanj 2009.

34.http://www.chronicpoverty.org/toolbox/Socialexclusion.php, svibanj 2009.

35.http://www.coe.int/t/dg3/romatravellers/archive/Entrepreneurship - Economic

Empowerment EN.pdf, July 2010

36.http://www.csreurope.org/solutions.php?

action=show_solution&solution_id=334, srpanj 2010.

37.http://www.liderpress.hr/Default.aspx?sid=3874, srpanj 2010.

38.Jimeno, F.J. et al.: Integration and Inequality: Lessons from the Accessions of

Portugal and Spain to the EU; online izvor: www.fedea.es/pub/Papers/

2000/dt2000-10.pdf; u Background Papers for Making Transition Work for

Everyone: Poverty and Inequality in Europe and Central Asia, Washington,

The World Bank, 2000.

137

http://ec.europa.eu/europe2020/index_en.htm

http://blog.eurojobs.com/2012/05/nearly-25-million-people-unemployed-in-eu/

39.Jokić-Horvat, B.: Analiza slučajeva poduzetništva u Međimurju, u Čengić, D.

(ur.): Kako do uspješnog poduzeća?, HGK, HUM-Croama, Zagreb, 1992.

40.Kar, S. et al.: Mapping the Socially Excluded: Beyond Poverty Measurements,

Centre for Studies in Social Sciences, Calcutta, 2008.

41.Kerovec, N.: Institucionalna uređenost tržišta rada u Danskoj, u Revija za

socijalnu politiku, br. 3, online izvor: http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/

rsp/article/view/385/389, Zagreb, 1997.

42.Kljajić, A.: Istraživanje problema nezaposlenosti u Hrvatskoj s mogućim

prijedlogom rješenja, Ekonomski pregled, 1-2, str. 125-154, Zagreb, 2001.

43.Kružić, D.: Poduzetništvo i ekonomski razvoj: reaktualiziranje uloge

poduzetništva u globalnoj ekonomiji, znanstveni članak, Ekonomski fakultet u

Splitu, Split, siječanj 2008.

44.Matković, T.: Razmjeri, oblici i kvaliteta samozaposlenosti u Hrvatskoj, u

Zbornik radova „Rad u Hrvatskoj i pred izazovima budućnosti“, Centar za

demokraciju i pravo Miko Tripalo iz Zagreba i Pravni fakultet Sveučilišta u

Zagrebu, Zagreb, 2009.

45.Matković, T. i Štulhofer, A.: Istraživanje socijalne isključenosti – empirijska

analiza socijalne isključenosti, u sklopu Siromaštvo, nezaposlenost i socijalna

isključenost, UNDP, Zagreb, 2006.

46.Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, Europska komisija, Zajednički

memorandum o socijalnom uključivanju Republike Hrvatske, Zagreb, ožujak

2007.

47.Official Journal of the European Communities, 2001.

48.Parker, S.C.: Economics of self-employment and entrepreneurship,

Cambridge University Press, Cambridge, February 2004.

49.Pavličević, D.: Grad Pleternica 1270-2010., Grad Pleternica, 2009.

50.Pierson, J.: Tackling Social Exclusion, Routledge, London, 2002.

51.Poljanec-Borić, S.: Poduzetnički vrijednosni sklop i problem konkurentskog

razvoja međimurske županije, u zborniku Poduzetništvo, institucije i

sociokulturni kapital (ur. Čengić, D. i Vehovec, M.), Institut za društvena

istraživanja Ivo Pilar, Zagreb, 2002.

52.Porter, E. M.: On Competition, Harvard Business Review Books, 1998.

53.Porter, M.E.: Competitive Strategy: Technicque for Analyzing Industries and

Competitors, The Free Press, New York, 1998.

138

http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/%20rsp/article/view/385/389

http://www.rsp.hr/ojs2/index.php/%20rsp/article/view/385/389

54.Požeško-slavonska županija, Nacrt županijske razvojne strategije 2011. –

2013., Požega, veljača 2011.

55.Požeško-slavonska županija, Regionalni operativni program 2005.-2010.,

Požega, 2005.

56.Priručnik za lokalni ekonomski razvoj: Kako unaprijediti proces ekonomskog

razvoja na lokalnom nivou, ALDI – Agencija za lokalne razvojne inicijative,

online izvor: www. aldi.ba, Goražde, prosinac 2006.

57.Renko, S.: Malo poduzetništvo: izvor ekonomskog progresa Republike

Hrvatske. u Ekonomski pregled, 5-6, str. 495-508, Zagreb, 2000.

58.Rodgers G., Gore C., Figueiredo, J. B. (eds): Social Exclusion: Rhetoric,

Reality, Responses, International Institute for Labour Studies, Geneva, 1995.

59.Rutkowsky, J.: Analiza i prijedlozi poboljšanja tržišta rada u Hrvatskoj, u

Financijska teorija i praksa 27 (4), str 495-513, Zagreb, 2003.

60.Silver, H. i Miller, S.M.: Social Exclusion The European Approach to Social

Disadvantage, u Indicators, vol. 2, br. 2, M.E. Sharpe Inc., New York, 2003.

61.Spicker, P.: Exclusion, u Journal of Common Market Studies, volume 35 issue

1, str. 133-143., March 1997.

62.Stubbs, P. i Zrinščak, S.: Proširena socijalna Europa? Socijalna politika,

socijalna uključenost i socijalni dijalog u Hrvatskoj i Europskoj uniji, Institut za

javne financije, Zagreb, 7. poglavlje u knjizi grupe autora: Pridruživanje

Hrvatske Europskoj uniji: Ususret izazovima pregovora, Institut za javne

financije, Zagreb i Zaklada Friedrich Ebert, 2005.

63.Šporer, Ž. (2004.) Koncept društvene isključenosti, u Društvena istraživanja,

13(1-2): str.171-193., Zagreb, 2004.

64.Šućur, Z.: Socijalna isključenost: pojam, pristupi i operacionalizacija, Izvorni

znanstveni članak, Pravni fakultet, Studijski centar socijalnog rada, Sveučilište

u Zagrebu, 2004.

65.Šverko B., Galić Z. i Maslić-Seršić D.: Nezaposlenost i socijalna isključenost:

longitudinalna studija, prosinac 2005., u Revija za socijalnu politiku, Vol.13

No.1, strana 1-14, Zagreb, ožujak 2006.

66.Šverko, B., Galešić, M., Maslić-Seršić, D.: Aktivnosti i financijsko stanje

nezaposlenih u Hrvatskoj. Ima li osnove za tezu o socijalnoj isključenosti

dugotrajno nezaposlenih osoba? U Revija za socijalnu politiku, 11(3-4): str.

283-298., Zagreb, 2004.

139

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=2615

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=toc&id_broj=2615

http://hrcak.srce.hr/rsp

67.Tematska radna skupina za razvoj ljudskih potencijala Požeško-slavonske

županije: Strategija razvoja ljudskih potencijala Požeško-slavonske županije –

2006. do 2012., Požega. studeni 2006.

68.Tematska radna skupina za razvoj ljudskih potencijala Požeško-slavonske

županije: Strategija razvoja ljudskih potencijala Požeško-slavonske županije –

2011. do 2013., Požega, srpanj 2011.

69.Timmons, J.A.: New venture creation: entrepreneurship for the 21st century,

McGraw-Hill, New York, 2004.

70.Tolić, S.: Samozapošljavanje u funkciji regionalnog razvoja, doktorska

disertacija, Ekonomski fakultet u Osijeku, Osijek, 2006.

71.United Nations Development Programme (UNDP): Poverty, unemployment

and social exclusion; translation into English Snježana Kordić; editor in chief

Nenad Starc; 1st ed., Zagreb, 2006.

72.Watson, E. (ed.): Bridging the Enterprise Gap: strategies to support socially

excluded women into self-employment, Prowess Ltd., Norwich, UK, 2004.

73.Whetten, D. A. i Cameron, K. S.: Developing Management Skills, Fifth Edition,

Pearson Education, Inc., New Jersey, 2002.

74.World Bank: Croatia Economic Vulnerability and Welfare Study, Poverty

Reduction and Economic Management Unit Europe and Central Asia Region,

online izvor: www.worldbank.hr, Zagreb, 2001.

75.World Economic Forum: Educating the Next Wave of Entrepreneurs:Unlocking

entrepreneurial capabilities to meet the global challenges of the 21st Century,

A Report of the Global Education Initiative, Switzerland, April 2009.

76.Zrinšćak, S.: Europske vrijednosti u globaliziranom svijetu: Priopćenje

Komisije Europskom Parlamentu, Vijeću, Europskog gospodarskom i

socijalnom vijeću i Vijeću regija, Revija za socijalnu politiku, svezak 15, br. 1.,

85-95 str.

140

POPIS SLIKA I TABLICA

Slika 1: Strategijske implikacije SWOT analize

Slika 2. Raširenost ekonomske i radne prikraćenosti, ranjivosti i socijalne isključenosti (SI)

Slika 3. Tko je poduzetnik?

Tablica 1. Dimenzije i indikatori socijalne isključenosti

Tablica 2. Sociodemografska obilježja uključenih, siromašnih i socijalno isključenih

Tablica 3. Razlozi koji se navode za ulazak u samozapošljavanje u Velikoj Britaniji (%)

Tablica 4. Vrijeme koje radnici u Sjedinjenim državama s punim radnim vremenom utroše na

kućanske zadatke, mjereno u satima na tjedan, 1987.

Tablica 5. Agregatna stopa samozaposlenosti %

Tablica 6. SWOT analiza socijalno isključenih žena starijih od 40 godina, iz ruralnih sredina

Tablica 7. Definicija mogućih strategija temeljenih na SWOT analizi

141

PRILOZI

Popis priloga:

1. Dinamički model poduzetnika Allana Gibba

2. Prednosti i nedostaci samostalnog poduzetništva

3. Stope nezaposlenosti u Europskoj uniji

4. Odobrenje o provedbi ankete – Dajmo ženama priliku!

5. Način bodovanja za odabir anketarki iz ciljane skupine

6. Evidencija odbijenih i obavljenih anketa - HENDAL

7. Udio socijalno-isključenih po županijama

8. SWOT analiza ljudskih potencijala u području socijalne uključenosti

9. Ciljevi u borbi protiv siromaštva i socijalne isključenosti u svrhu izrade

prijedloga Nacionalnih programa borbe protiv siromaštva i socijalne

isključenosti (Social Policy Agenda EU)

10.Logička matrica za projekt Dajmo ženama priliku!

11. Istraživanje o stanju žena u sklopu projekta Dajmo ženama priliku!

142

PRILOG 1.

Dinamički model poduzetnika Allana Gibba

Izvor: Allan Gibb (2006): Etrepreneurship: Unique Solutions for Unique Environments – Is it possible to achieve this with the existing paradigm? Background Paper to the Plenarry Presentation to the International Council for Small Business World Conference, Melburn, 2006.

143

PRILOG 2.

Prednosti i nedostaci samostalnog poduzetništva

PREDNOSTI

Samostalnost u odlučivanju / sam svoj šef : 27,3

Fleksibilno radno vrijeme: 10,0

Neke druge prednosti: 5,4

Rad kod kuće; 4,9

Samozapošljavanje: 5,9

0,0 5,0 10,0 15,0 20,0 25,0 30,0

%

NEDOSTACI

Plasman na tržište /nesigurnost: 11,9

Veliki porezi, doprinosi: 11,9

Nesigurnost, rizik; 10,3

Finacije za pokretanje posla 7,6

Naplata potraživanja od dužnika: 7,0

Velika odgovornost, obaveze: 3,2

Duže radno vrijeme /nedostatak slobodnog vremena: 2,2

Neki drugi nedostaci: 8,9

0,0 2,0 4,0 6,0 8,0 10,0 12,0 14,0

%

144

PRILOG 3.

Stope nezaposlenosti u Europskoj uniji

145

PRILOG 4.

Odobrenje o provedbi ankete – Projekt Dajmo ženama priliku!

Pleternica, 04.02.2008.

ODOBRENJE O PROVEDBI ANKETE

Na području Grada Pleternice provodi se projekt "Give Women a Chance! – Dajmo ženama šansu" kojim se nastoji pomoći ženama starijim od 40 godina da lakše pronađu put ka povratku na tržište rada, i kojim ih se nastoji osnažiti i educirati za izazove suvremenog vremena.

Važan element gore spomenutog projekta je i provedba ankete domaćinstava i tvrtki na području Pleternice, kojim će se otkriti stvarno stanje u vezi nezaposlenosti i socijalnog statusa žena starijih od 40, te stvoriti temelji za rješavanja problema koji se identificiraju.

Gospođa MARICA TURKOVIĆ, koja je u posjedu ovog dopisa jedna je od odabranih žena anketarki koje imaju za zadatak provesti anketu i ispitati stanovnike i poslodavce s našeg područja o stanju na terenu. Molimo Vas da u svrhu ove korisne aktivnosti odvojite desetak minuta svog vremena, te omogućite našim anketarima saznavanje važnih informacija, koje će imati utjecaj i na opći razvoj našeg kraja.

Zahvaljujemo se na Vašoj dobroj volji i iskazanom strpljenju!

Gradonačelnik Grada PleterniceFRANJO LUCIĆ

. This project is funded A project is implemented This project is funded by the EUROPEAN UNION. by the European Union by the contractor

Ministry of Finance Razvojna agencija Sjever DAN "The European Union is made up of 25 Member who haveCentral Unit for Financing Zagrebačka 94. decided to gradualy link together their know- how, resources andand Contracting 42000 Varaždin destinies. Together, during a period of enlargement of 50 years,Katančićeva 5 Tel: +386 42 213 700 they have built a zone of stability, democracy and sustainable 10 000 Zagreb Fax: +386 42 200 720 development whilst maintaining cultural diversity tolerance and Croatia individual freedoms.The European Union is committed to Tel: +386 1 4591 000 Partners: sharing its achievements and its values with countries and Fax: +386 1 4591 075 Grad Pleternica, Pleternica peoples beyond its borders". The European Commission is the

Centar za poduzetnišvo, Osijek EU's executive body.

146

PRILOG 5.

Način bodovanja za odabir anketarki iz ciljane skupine

GRAD PLETERNICARAZVOJNA AGENCIJA SJEVER – DAN VARAŽDINPLETERNICA, 22.01.2008.

Poštovane, Prijavile ste se za rad u istraživanju (tj. za anketiranje). Prethodna eliminacija je tražila da se odabere 12 žena s najvećim brojem bodova, koje će proći testiranje za konačni odabir (koje provodi agencija HENDAL). Prema donjoj tabeli možete same izračunati svoj broj bodova. Također, dolje je priložena tablica s popisom od 14 žena odabranih za pristupanje testiranju (odabrano je 14 zbog jednakog broja bodova). Ostale prijavljene žene imaju manji broj bodova.

NAČIN BODOVANJA ZA ANKETIRANJEBRAČNI STATUS BODOVA

a) Udana 0b) Neudana 1c) Razvedena

3SUPRUG

a) Zaposlen 0b) Nezaposlen

3c) u mirovini 2d) nema supruga 0

BROJ DJECEa) nema 0b) 1-2 djece 1c) 3-4 djece 2d) više od 4 djece 3

DJECAa) bar jedno student 3b) bar jedno srednjoškolac 2c) bar jedno osnovnoškolac 1

SKRB O (samo jedan odabir, s max brojem bodova)a) starijima 2b) djeci 1c) unucima 1d) invalidima 3

RADNO ISKUSTVOa) nema 0b) 1-9 godina 1c) 10-19 godina 2d) više od 20 godina 3

VRSTA RADNOG ISKUSTVA (samo jedan odabir, s max brojem bodova)a) proizvodnja 2b) prodaja 3c) poljoprivreda 0d) drugo 1

RAD KAO AKVIZITER (terenska prodaja proizvoda) - DA 3RAD S KUPCIMA (komercijala) - DA 2ISTRAŽIVANJA (popisi, ankete) - DA 3PRODAJA (tržnica, prodaja u kući) - DA 2ISPRAVNO ISPUNJENA ANKETA - DA 3

Rbr Ime i prezime BODOVI1 Velinka Živanović 202 Marica Turković 183 Mira Puljić 184 Vesna Jozak 165 Željka Kanić 156 Marica Hel 157 Mira Malenica 158 Željka Holjevac 149 Nada Dragičević 14

10 Ana Devčić 1311 Ankica Bazina 1312 Ružica Brzić 1213 Ana Galović 1214 Zdenka Žilić 12

147

Gđama iz gornje tablice dostavljamo također i upitnik kojeg također trebate popuniti i donijeti ga popunjenog na intervju za posao anketiranja koji će se održati u ČETVRTAK, u 12:00 sati u Gradskoj vijećnici u Pleternici.

Napomena: Cilj upitnika je vidjeti koliko dobro se snalazite u anketnim formama.

Upitnik popunjavate u ulozi ISPITANIKA. Oznaka PNP označava "Prijeđi na pitanje".

Kod odgovaranja zaokružujete kodove, a ne odgovore (npr. Koliko vam je godina? Odgovor 51-59. Zaokružit ćete kod pokraj odgovora, tj. 5.)

Kako biste u potpunosti ispunili dani upitnik, pretpostavlja se da Vi i kupujete i koristite sredstva za čišćenje (pa prema tome ćete i moći ispuniti sva pitanja)KARTICA 1 označava popis navedenih djelatnosti koje su dane kao odgovor na pitanje A.1KARTICA 2 označava popis proizvoda za koje trebate reći da li ih kupujete i/ili koristite.KARTICA 3 označava popis svih sredstava za čišćenje u TABLICI 1. KARTICA 4 označava popis marki sredstava za čišćenje potrebnih za popunjavanje pitanja br. 9 i 10.U pitanju br. 11 zaokružite kod svih sredstava za čišćenje koji se trenutno nalaze kod Vas u kući.

148

PRILOG 6.

Evidencija odbijenih i obavljenih anketa

Ime i prezime anketara: MIRA PULJIĆ

Specifikacija Broj anketaOdbijene ankete/ ne žele sudjelovati 22Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu

368

Obavljene ankete 84Ukupan broj anketa: 474

Ime i prezime anketara: ŽELJKA HOLJEVAC


245


Ime i prezime anketara: VELINKA ŽIVANOVIĆ


273


Ime i prezime anketara: MARICA HEL


59


149

Ime i prezime anketara: ANKICA BAZINA


124


Ime i prezime anketara: VESNA JOZAK


257


Ime i prezime anketara: ZDENKA ŽILIĆ


257


Ime i prezime anketara: MIRA MALENICA


139


Ime i prezime anketara: ŽELJKA KANIĆ


174


150

Ime i prezime anketara: MARICA TURKOVIĆ

Specifikacija Broj anketa

Odbijene ankete/ ne žele sudjelovati 15Nema žene u dobi od 40-60 godina u kućanstvu

230


151

%

1,73,6 4,5 5,5 6,7

8,7 9,5 10,0 11,6 12,5 12,5 13,9 14,216,3 16,9

22,2 22,5 24,1 25,027,2 27,7

0,0

5,0

10,0

15,0

20,0

25,0

30,0

Ista

rska

Gra

d Zag

reb

Varaž

dinsk

a

Primor

sko-g

orans

kaZag

reba

čka

Splits

ko-d

alm

atin

ska

Dubro

vačk

o-ner

etvans

kaKar

lova

čka

Međ

imur

ska

Krapi

nsko

-zag

orska

Sisačk

o-moslo

vačk

aZad

arsk

a

Kopriv

ničk

o-kr

iževa

čka

Šiben

sko-

knins

ka

Ličk

o-se

njsk

a

Bjelov

arsk

o-bil

ogor

ska

Osje

čko-

baranjs

ka

Vukov

arsk

o-srije

msk

a

Brods

ko-p

osav

ska

Virovit

ičko-

podr

avsk

a

Požeš

ko-s

lavo

nska

%

PRILOG 7.

Udio socijalno-isključenih po županijama

Izvor: UNDP (2006a): Istraživanje o socijalnoj isključenosti u Hrvatskoj: Kvaliteta života i rizik od socijalne isključenosti, UNDP, Zagreb, Hrvatska

152

PRILOG 8.

SWOT analiza ljudskih potencijala u području socijalne uključenosti

SNAGE SLABOSTI

• Zavod za zapošljavanje i Centar zasocijalnu skrb pružaju svoje osnovneusluge većini nezaposlenih i neaktivnihosoba• Razvoj socijalne infrastrukture – jedan odprioriteta u županiji (2 od 4 projektafinanciranih kroz ROP su iz ovog sektora)• Iskustva nekih organizacija civilnogdruštva u županiji: Udruga MIproblematikadjeca s posebnimpotrebama i njihovih obitelji, Delfin –razvoj demokracije, SDF – socijalnauključenost povratnika i doseljenika, itd.)

• Socijalne beneficije ne motiviraju ljude naaktivniju ulogu na tržištu rada• Osoblje socijalnih službi i zavoda zazapošljavanje ne daje prioritetgospodarskoj uključenost ciljanih skupinau njihovom svakodnevnom radu• Nedovoljno razvijeno civilno društvo inedostatak zalaganja interesnih skupina• Mali broj organizacija civilnog društvakoje se mogu uključiti u aktivnosti razvojaljudskih potencijala specifičnih ciljanihskupina• Nedostatak aktivnosti razvoja zajednice iaktivnosti socijalne ekonomije

MOGUĆNOSTI PRIJETNJE

• Kroz aktivne politike zapošljavanja ireformu socijalnog sustava stvorit će seviše motivirajući javni sustavi zaneaktivne i socijalno ugrožene ljude• Kroz nacionalne i EU fondove stvorit ćese rastući broj pilot projekata s ciljempronalaska lokalnih rješenja za specifičnepotrebe ugroženih skupina• Kroz zajedničko djelovanje NVO-a ijavnih institucija njihovi kapaciteti će bitiunaprijeđeni

• Predrasude i diskriminacija moguuzrokovati dugotrajno neriješenesocijalne probleme te neaktivnostugroženih skupina (nacionalne manjine,dugoročno nezaposleni, socijalnougrožene skupine)• Nedefiniranje smjera i modela ruralnograzvoja može uzrokovati veću izolacijustanovništva ruralnih sredina• Konstantna ovisnost određenihpojedinaca u lokalnoj zajednici održavnim beneficijima može uzrokovatisocijalnu recesiju županije

Izvor: Strategija razvoja ljudskih potencijala Požeško-slavonske županije – 2006. do 2012.

153

PRILOG 9.

CILJEVI U BORBI PROTIV SIROMAŠTVA I SOCIJALNE ISKLJUČENOSTI u svrhu izrade prijedloga Nacionalnih programa borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti

(Social Policy Agenda EU)

1. Olakšavanje učešća u zapošljavanju i pristup za sve resursima, pravima, robama i uslugama

1.1. Olakšavanje učešća u zapošljavanju

U kontekstu Evropske strategije zapošljavanja i implementacije vodiča: (a) Promovisati pristup stabilnom i kvalitetnom zapošljavanju za sve žene i muškarce koji su

sposobni za rad, posebno: - uspostavljanjem za najugroženije grupe u društvu puteva prema zapošljavanju i

mobiliziranju politika obuke u tom smislu; - razvijanjem politika za promoviranje usklađivanja rada i porodičnog života, uključujući

pitanje brige o djeci i izdržavanim članovima porodice; - korištenjem mogućnosti za integraciju i zapošljavanje obezbjeđenih socijalnom

ekonomijom. (b) Spriječiti isključivanje ljudi iz svijeta posla poboljšavanjem mogućnosti za zapošljavanje kroz

upravljanje ljudskim resursima, organizaciju rada i učenje tokom cijelog života.

1.2. Olakšavanje pristupa resursima, pravima, robama i uslugama za sve

(a) Organizovati sisteme socijalne zaštite na takav način da oni pomažu posebice: - da garantuju da svako ima resurse potrebne da živi u ljudskom dostojanstvu; - da prevaziđu prepreke za zapošljavanje kroz osiguranje da prihvatanje posla rezultira

povećanim prihodom i kroz poboljšanje mogućnosti za zaposlenje. (b) Implementirati politike koje imaju za cilj da obezbijede pristup za sve pristojnom i higijenskom

stanovanju kao i osnovnim uslugama potrebnim za normalan život imajući u vidu lokalne okolnosti (električna struja, voda, grijanje, i sl.)

(c) Uspostaviti politike koje imaju za cilj obezbjeđenje pristupa za sve zdravstvenoj zaštiti u skladu sa njihovom situacijom uključujući situaciju izdržavanih članova.

(d) Razviti, za korist ljudi koji su u riziku od isključenosti, usluge i prateće mjere koje će im omogućiti efektivan pristup obrazovanju, pravdi i drugim javnim i privatnim uslugama kao što su kultura, sport i slobodno vrijeme.

2. Spriječiti rizike od isključenosti (a) Iskoristiti u potpunosti potencijale društva zasnovanog na znanju i novih informacionih i

komunikacijskih tehnologija i osigurati da niko ne bude isključen uzimajući posebno u obzir potrebe ljudi sa onesposobljenjima.

(b) Uspostaviti politike koje zahtijevaju sprječavanje životnih kriza koje mogu dovesti do situacija socijalne isključenosti kao što su zaduženost, isključenost iz škole i postajanje beskućnikom.

(c) Implementirati akciju da se sačuva porodična solidarnost u svim svojim oblicima.

3. Pomoći najugroženije (a) Promovirati socijalnu integraciju žena i muškaraca koji rizikuju suočavanje sa trajnim

siromaštvom, na primjer zato jer imaju onesposobljenje ili pripadaju grupi koja ima posebne integracijske probleme.

(b) Načiniti pomak naprijed u eliminaciji socijalne isključenosti među djecom i dati im svaku mogućnost socijalne integracije.

(c) Razviti sveobuhvatne akcije u korist područja obilježenih isključenošću.

Ovi ciljevi mogu biti praćeni putem inkrporiranja istih u sve ostale ciljeve i/ili kroz specifične politike ili akcije.

154

4. Mobilizirati sva relevantna tijela

(a) Promovirati, u skladu sa nacionalnom praksom, učešće i samo-izražavanje ljudi koji trpe isključenost, posebice u vezi sa njihovom situacijom i politikama i mjerama koje utiču na njih.

(b) Uvrstiti borbu protiv isključenosti u sveobuhvatnu politiku, posebno: - kroz mobiliziranje javnih vlasti na nacionalnom, regionalnom i lokalnom nivou u skladu

sa njihovim područjima kompetencija; - kroz razvijanje odgovarajućih koordinacionih procedura i struktura; - prilagođavanjem administrativnih i socijalnih usluga potrebama ljudi koji trpe

isključenost i osiguranjem da je osoblje na prvoj liniji senzitivno na ove potrebe. (c) Promovirati dijalog i partnerstvo između svih relevantnih tijela, javnih i privatnih, na primjer:

- uključivanjem socijalnih partnera, NVO i pružaoca socijalnih usluga u skladu sa njihovim područjima kompetencija, u borbu protiv različitih oblika isključenosti;

- podsticanjem socijalne odgovornosti i aktivnog uključivanja svih građana u borbu protiv socijalne isključenosti;

razvijanjem socijalne odgovornosti biznisa.

Izvor: aldi.ba

155

PRILOG 10. Logička matrica projekta Dajmo ženama priliku!

Logical framework for the project – Give Women a Chance!

Intervention logic Objectively verifiable indicators of achievement

Sources and means of verification

Assumptions/Risks

Overall objective

Contribute to social cohesion through improvement of economic and overall status of women over 40; Eradicate gender inequality in the labour market Improving the salary situation of women to ensure their own economic independence through self-employment

1. Women employment rate in Pleternica increased in 15% after the project activities (full or part time)2. Increased family incomes of Pleternica households up to 25% (generated by women)3. 4 new start up companies owned by women established and active 4. up to 20% of women registered in HZZ employed after project activities in next year

1. Croatian employment service (Pozesko- slavonska County, Town of Pleternica data); Croatian chambers of economics and/or Crafts, FINA 2. FINA, Personal income tax application, HZMO3.FINA, Personal income tax application, HZMO, contracts with incubating company (registration)

Specific objective

Improving the socio- economic conditions of women over 40 in Pleternica's area through empowerment, education and new bussines skills development

1.30% of target group women went through the programme in local companies or NGOs in Pleternica 2. minimum 30 women gained new professional and entrepreneurial skills 3. 6 business plans for new companies owned by women drawn up4. at least 1 meeting at month carried out by women support network

1.Interim and final project report; work contracts with employers; County and city employment service, FINA2. Training certificates, skills registered in work book 3. Business plans 4. minutes of the meeting

-State generated incentives, measures and favourable conditions for more balanced regional development- City of Pleternica budget eligible for Revolving fund establishment

Results 1. Identified reasons of female unemployment and inactivity and offered the solution for the social inclusion of the target group 2.1. Created relevant personal, professional and vocational guidance for the target group 2.2. Created female networks for cooperation and mutual support 3. Delivered tailor made training programmes in a range of specialist skills, necessary for full participation of the target group in the labour market4. Established conditions for women owned and operated not-for-profit companies

1. 1000 households in Pleternica's area included in research, 78 local employers participate in research process; conclusions and recommendations for active employment measures2. at least 3 group and 50 individual career plan trainingsand consultations carried out; women support network established3. at least 8 new LLL training programmes drawn up , minimum 50 attendees present 4. 6 new business ideas generated

1. questionnaires’ sheets, research report, guidelines for target group employment 2. List of attendees, contractors’ reports, network’s activity plan drawn up by members’ women 3. registry lists from trainings obtained, contractors reports 4. 6 business ideas registered

-Maintained level of activities of Croatian Employment Service and other employment service providers in facing high unemployment rate- Initial capacity and entrepreneur spirit of local stakeholders increased that enables upgrading and expanding. Progressive entrepreneurial activities.

Activities 0. Kick Off Meeting of all partners and Means: Costs: 128.905 EUR (TOTAL) -Activities professionally

156

stakeholders, 1. Labour market research1.1. Relevant labour market research of the target group 1.2. Research of the local businesses' needs for staff and education1.3. Analysis of the research, conclusions and recommendations2. Empowerment activities 2.1. Individual consultations and group sessions for women2.2. Study visit to Varaždin County and female managed companies2.3. Presentations - 3 success stories of female entrepreneurs3. Education3.1. Education on more productive job search3.2.1. ECDL courses3.2.2. Specific training courses relevant to labour market4. Self- employment 4.1. Brainstorming workshops on generating business ideas4.2. Investigation of business ideas' potential and creation of business plans and simulations4.3. Entrepreneurial skills training and start-up workshops4.4. Establishment of Revolving Fund for smaller capital investments4.5. Small entrepreneurial incubators – renting / reconstruction and adaptation of business premises4.6. Foundation and management of 4 pilot companies (formally non-profit associations)

Personnel: project manager, project coordinator, project assistant, secretary and an expert team of partners' experts

For details, see Application form 1.9. Detailed description of activities.

Human Resources 53.848 EURTravel Cost 5.163 EUREquipment and supplies 10.750 EURLocal office 7.650 EUROther costs, services 27.045 EUROther costs 16.016 EURAdministrative costs 8.433 EUR

conducted-Women from Pleternica actively included in process-Consensus of Town Council about the reallocation of resources, Town's budget rebalance

Pre-conditions:

-Interest of Croatian Women's Society members to actively participate in the project-EU grant received -Signed agreement between partners, on asigning builiding premises owned by Town of Pleternica, for incubators

157

PRILOG 11. Istraživanje o položaju žena u sklopu projekta Dajmo ženama priliku! (dio)

158

Dajmo ženama priliku! [ Izvještaj ] 2/87

projekt: Give Women a Chance

klijent: Razvojna agencija Sjever

datum:-DAN d.o.o.11.03.2008.

159


1. UVOD.............................................................................................................................................42. METODOLOGIJA.........................................................................................................................53. SAŽETAK......................................................................................................................................64. PREPORUKE.............................................................................................................................105. REZULTATI ISTRAŽIVANJA......................................................................................................11

5.1. ZAPOSLENE ŽENE............................................................................................................125.1.1. Socio-demografske karakteristike..................................................................................125.1.2. Obrazovanje, znanja i vještine.......................................................................................175.1.3. Radno iskustvo..............................................................................................................235.1.4. Kvaliteta života..............................................................................................................265.1.5. Trenutno zaposlenje......................................................................................................27

5.2. NEZAPOSLENE ŽENE.........................................................................................................315.2.1. Socio-demografske karakteristike..................................................................................315.2.2. Obrazovanje, znanja i vještine.......................................................................................365.2.3. Radno iskustvo..............................................................................................................425.2.4. Kvaliteta života..............................................................................................................455.2.5. Iskustvo nezaposlenosti................................................................................................46

5.3. USPOREDBA ZAPOSLENIH I NEZAPOSLENIH ŽENA........................................................595.4. POSLODAVCI.....................................................................................................................67

5.4.1. Struktura poduzeća.....................................................................................................675.4.2. Edukacija zaposlenika...................................................................................................735.4.3. Zapošljavanje................................................................................................................755.4.4. Proizvodi i usluge u Pleternici........................................................................................85

160


1. UVOD

Razvojna agencija Sjever obratila se agenciji Hendal s upitom za provedbu istraživanja na ženama iznad 40 godina starosti i poslodavcima s područja Pleternice čiji rezultati će se iskoristiti za projekt pod nazivom ˝Give Women a Chance –Dajmo ženama priliku˝.

˝Give Women a Chance˝, u sklopu natje čaja PHARE 2005 obuhvaća aktivne mjere zapošljavanja za skupine društva kojima prijeti socijalna isključenost, nezaposlene žene u dobi od 40 do 60 godina..

Cilj projekta je poboljšanje socio-ekonomskih uvjeta nezaposlenih žena u Pleternici pomoću edukacije i novih radnih vještina, te stvaranja lokalnog partnerstva za zapošljavanje.

Projekt traje 12 mjeseci, a tijekom tog razdoblja planira se niz aktivnosti koje će rezultirati:

utvrđivanjem razloga nezaposlenosti žena iznad 40 na području Pleternice iponuđenih mjera za njihovo lakše zapošljavanje

¾ grupnim i individualnim savjetovanjem žena i generiranjem poduzetničkih ideja

¾ posjetima tvrtkama koje vode žene- poduzetnice u regiji Sjever

¾ stvaranjem „ženske mreže“ koja će služiti za kooperaciju i međusobnu pomoć

¾ edukacijom u specifičnom području

¾ stvaranjem Revolving fonda za pomoć ženama - početnicama u poduzetništvu

¾ samozapošljavanjem žena na području Pleternice kroz 4 poduzetnička pilot

projekta.

Nositelji projekta su prepoznali problem žena između 40- 60 godina koje nemaju odgovarajuće kvalifikacije, duže vremensko razdoblje su nezaposlene, te su ekonomski neaktivne. U ciljnu skupinu bit će odabrano 50 žena koje će proći edukaciju s ciljem razvoja poslovnih vještina i procesa odabira zaposlenja.

161


2. METODOLOGIJA

Kako bi se ostvarili krajnji ciljevi projekta „Give women a Chance“, prvi korak bio je provođenje istraživanja na 3 ciljne skupine ispitanika:

¾ zaposlene žene 40-60 godina starosti

¾ nezaposlene žene 40-60 godina starosti

¾ poslodavci

Metoda istraživanja je osobno intervjuiranje u kućanstvima odnosno tvrtkama.

Intervjuiranje ove 3 ciljne skupine ispitanika provelo je 10 anketarki odabranih posebno za ovaj projekt. Sve anketarke nezaposlene su žene iznad 40 godina starosti sa područja Pleternice, čime se i na ovaj način djelovalo u skladu s ciljevima projekta, kako bi se postiglo osnaživanje najugroženije skupine nezaposlenih osoba.

Anketarke su prošle kratki tečaj anketiranja od strane djelatnika Hendala, u kojem ih se podučilo o samom načinu popunjavanja ankete i pristupanja ciljnoj skupini. Anketarke koje su se odlučile za anketiranje žena dobile su područje grada odnosno naselje u kojem trebaju obići svako kućanstvo i anketirati sve žene koje spadaju u našu ciljnu skupinu. Anketarke koje su se odlučile za anketiranje poslodavaca dobile su popis tvrtki koje trebaju kontaktirati i u kojima trebaju provesti anketiranje.

Konačni uzorak čine:

171 zaposlenih žena

370nezaposlenih žena

52 poslodavaca.

162


3. SAŽETAK

ZAPOSLENE ŽENE

Prosječna dob iznosi 46,31 godinu

87% u braku ili živi s partnerom

91% su majke koje u prosjeku imaju 2,74 djeteta Većinu domaćinstava čini bračni par s djecom mlađom od 27 godina koja žive s njima (61%) te višegeneracijske obitelji (19%) Prosječan broj članova kućanstva iznos 4,54 člana 43% deklarira se kao hraniteljice obitelji 57% ima osobna mjesečna primanja 1.000 – 3.000 kn Najveći udio (16%) ima mjesečne prihode cjelokupnog kućanstva 5.000 – 6.000 kn

59% ima završenu srednju školu, 28% osnovnu školu, 10% višu školu ili fakultet

44% nakon završetka formalnog školovanja nastavilo se profesionalno usavršavati Najčešća zvanja stečena školovanjem su krojačica (16%), prodavačica (9%), tekstilni tehničar ili konfekcionar (9%) i ekonomski tehničar (8%) 29% govori strani jezik, najčešće njemački (69%), engleski (31%) i ruski (10%) 68% u kućanstvu posjeduje računalo; 33% se njime i aktivno koristi 54% posjeduje vozačku dozvolu, među njima je 86% aktivnih vozača 47% smatra da posjeduje neku posebnu vještinu, najčešće navode ručni rad (68%), šivanje (13%) i kreativan rad (10%) 72% čine žene s 20 i više godina radnog staža Prosječan broj radnih mjesta iznosi 2,36 Najčešća zanimanja koja su obavljali vezana su uz tekstilnu industriju poput krojačice,

tekstilnog radnika ili peglačice (31%), prodavačice (14%) i radnice u proizvodnji (11%)

9% bavi se neki oblikom samostalnog rada 32% smatra da ne znaju dovoljno o samostalnom poduzetništvu, najčešće kao prednost navode samostalnost u odlučivanju («sam svoj šef») a kao nedostatak nesigurnost odnosno rizik koji takav posao nosi Prosječna ocjena kvalitete života (na skali 1-10) iznosi 6,5

Prosječna dužina radnog staža na sadašnjem radnom mjestu iznosi 15,42 godina 93% radi puno radno vrijeme Najčešća trenutna zanimanja vezana su uz tekstilnu industriju (18%) i zanimanje prodavačice (11%) Prosječna ocjena uvjeta rada (na kali 1-5) iznosi 3,63 Prosječna ocjena zadovoljstva plaćom (na kali 1-5) iznosi 3,14 Prosječna ocjena ukupnog zadovoljstva radnim mjestom (na kali 1-5) iznosi 3,5

163


NEZAPOSLENE ŽENE

Prosječna dob iznosi 48,66 godinu

96% u braku ili živi s partnerom

97% su majke koje u prosjeku imaju 3,04 djeteta Većinu domaćinstava čini bračni par s djecom mlađom od 27 godina koja žive s njima (56%) te višegeneracijske obitelji (17%) Prosječan broj članova kućanstva iznos 4,44 člana 7% deklarira se kao hraniteljice obitelji 85% nema nikakvih osobnih primanja Najveći udio (21%) ima mjesečne prihode cjelokupnog kućanstva do 2.000 kn 42% ima osnovnu školu, 32% završenu srednju školu, 26% s nezavršenom osnovnom školom 29% nakon završetka formalnog školovanja nastavilo se profesionalno usavršavati Najčešća zvanja stečena školovanjem su krojačica (18%), prodavačica (5%); NKV radnice 48% uzorka 16% govori strani jezik, najčešće njemački (76%) i engleski (15%)

47% u kućanstvu posjeduje računalo; 8% se njime i aktivno koristi

26% posjeduje vozačku dozvolu, među njima je 83% aktivnih vozača 54% smatra da posjeduje neku posebnu vještinu, najčešće navode ručni rad (74%), pečenje kolača (15%) i šivanje (12%) 43% čine žene bez radnog staža, 15% imaju manje od 5 godina radnog staža Prosječan broj radnih mjesta iznosi 0,96 Najčešća zanimanja koja su obavljali vezana su uz tekstilnu industriju poput krojačice, tekstilnog radnika ili peglačice (19%), prodavačice (8%), čistačice (8%) i radnice u proizvodnji (8%) 18% bavi se neki oblikom samostalnog rada Prosječna ocjena kvalitete života (na skali 1-10) iznosi 5,62

33% nikada nisu radile 50% čine kućanice koje nikada nisu ni tražile posao, 28% prestalo je raditi iz vlastitih razloga, 16% dobilo je otkaz Među onima koje su svojevoljno prestale raditi; najveći dio (59%) to je učinio radi brige o djeci i drugih obiteljskih obaveza Među onima koji su dobili otkaz, u 52% slučajeva poduzeće je otišlo u stečaj, a u 42% proglašeni su tehnološkim viškom 27% prijavljeno je na HZZ-u; među njima 26% prima naknadu za nezaposlene

164


61% izjavljuje da želi raditi

39% aktivno traži posao

One koje ne traže posao kao razloge najčešće navode godine (35%), djecu i obiteljske obaveze (30%) i beznadnost traženja posla (18%) One koje traže to čine preko prijatelja i poznanika (73%), preko oglasa u HZZ-u (72%), te preko oglasa u tisku (17%) 16% nikada ne šalje molbe, 38% to čini u prosjeku jednom mjesečno, 17% jednom mjesečno 64% poslodavci nikada ne zovu na razgovor Poslovi koje preferiraju su rad sa starijim i nemoćnim osobama (47%), rad s djecom (44%), ručni rad (39%) i poljoprivreda (37%) Želju za prekvalifikacijom izrazilo je 49% One koje su nezainteresirane za prekvalifikaciju kao razloge najčešće navode godine (60%) i zdravstvene razloge (12%) Među zainteresiranima najviše je onih koji bi se željeli educirati za njegovateljicu (26%), kuharicu (19%), informatičara odnosno kompjuterski tečaj (17%) te slastičara odnosno edukaciju u pečenju kolača (10%) 51% preferira fiksno puno radno vrijeme, 36% želi honoraran posao Za 74% rad izvan mjesta stanovanja ne predstavlja problem 44% smatra da ne znaju dovoljno o samostalnom poduzetništvu, najčešće kao prednost navode samostalnost u odlučivanju («sam svoj šef») a kao nedostatak velike doprinose i poreze te problem s plasmanom robe na tržište 40% zainteresiranih za pokretanje vlastitog posla; među nezainteresiranima više je onih koji izjavljuju da ne znaju dovoljno o tome Najveći broj zainteresiranih za pokretanje vlastitog posla želi se baviti nekim oblikom

rada na zemlji (46%) kao što je uzgoj cvijeća i bilja, poljoprivreda, uzgoj povrća i

plastenički uzgoj, 17% navodi ručni rad i izradu suvenira

165


POSLODAVCI

60% poduzeća osnovano je prije 2000., 40% nakon 2000. godine 33% čine trgovine, 21% su proizvodni pogoni, 15% čine auto radionice 19% poduzeća ima samo jednog zaposlenog, 29% dva, 27% između tri i devet, te 25% ima 10 i više zaposlenih Većina zaposlenika ima SSS (70%), 17% VŠS i VSS; 55% zaposlenika čine muškarci; 35% zaposlenika je stara 21-30 godina, 30% 41-50 godina, 21% 31-40 godina; 90% radi na neodređeno vrijeme; 99% ima puno radno vrijeme 92% poslodavaca ne koristi vanjske, honorarne suradnike 46% smatra da njihovim zaposlenicima nije potrebna nikakva dodatna edukacija; najviše se navodi potreba za informatičkim tečajem (19%) i tečajem stranih jezika (6%) 39% poslodavac ne zna ništa o Vladinom programu sufinanciranja obrazovanja; zainteresiranost za njegovo korištenje je osrednja Prilikom pronalaženja novih radnika 56% to čini preko HZZ-a, 37% preko prijatelja i poznanika, 19% objavom oglasa Kao najvažniji čimbenik pri zapošljavanju smatra se radno iskustvo (60%) a nakon toga formalno obrazovanje (17%) 21% poslodavaca u prošlosti je imalo problema s pronalaženjem zaposlenika 52% najprije bi zaposlili osobu staru 21-30 godina, 21% osobu staru 31-40 godina 42% preferira muške zaposlenika, 25% ženske, 33% spol nije važan 60% poslodavaca izjavljuje da bi zaposlili žensku osobu staru između 40 i 60 godina Kao razlozi za nezapošljavanje žena 40-60 godina najčešće se navodi priroda posla odnosno potreba za mlađom ili muškom osobom Upoznatost s Vladinim programom za poticanje zapošljavanja je slaba; zainteresiranost za korištenje programa je osrednja 40% poslodavac namjerava u skoroj budućnosti zaposliti novog radnika, u prosjeku se planira zaposliti 2,37 radnika Planiraju se zaposliti najviše osobe sa SSS (84%); muške osobe (65%); u dobi 21-30 godina (65%); bez radnog iskustva na tom radnom mjestu (54%), na određeno (46%), s punim radnim vremenom (96%) Većina poslodavaca barem neke proizvode i usluge pribavlja izvan Pleternice; najviše auto dijelove (8%), metal (6%), drvo (6%) i građevinski materijal (6%) Većina poslodavaca ne zna što bi od tih proizvoda i usluga žele da im se omogući na

području Pleternice ili smatraju da to nije moguće; najviše se navode auto dijelovi ((6%),

tiskarski i foto materijal %) i cvijeće (4%)

166


4. PREPORUKE

¾ Nezaposlene žene zbog svoje dobi i odbijanja koje doživljavaju prilikom

traženja posla obeshrabrene su i ne traže posao. S ciljem poticanja aktivnog

traženja posla preporučamo edukaciju koja bi ih potakla na aktivnije ali i

efikasnije traženje. Edukacija bi trebala sadržavati način pisanja životopisa i

molbi, ponašanje na intervjuu kao i pripremu na neuspjehe koji su neizbježna

posljedica aktivnog traženja posla. Preporučamo i informatički tečaj koji i

sami poslodavci ističu kao poželjnu vještinu svojih zaposlenika, čime bi se

povećala razina njihove zapošljivosti. Ostale dodatne edukacije i

prekvalifikacije trebale bi biti usklađene s trenutnom potražnjom za radnim

mjestima na području Pleternice.

¾ Razlika između onih nezaposlenih žena koje su zainteresirane za pokretanje

vlastitog posla i nezainteresiranih bazira se na količini znanja koje imaju o

samom procesu pokretanja posla. Edukacijom o tome što sve treba poduzeti

kakao bi se pokrenuo vlastiti posao, koji su sve problemi i načini suočavanja

karakteristični za takav način zapošljavanja, povećala bi se njihova sigurnost

u poznavanje problematike a time i razina zainteresiranosti. Nezaposlene

osobe najviše su zainteresirane za posao koji je blizak njihovom iskustvu te

znanjima i vještinama koje već imaju. Tako se najčešće preferira rad na

zemlji kao što je uzgoj povrća i cvijeća, pečenje kolača, izrada ručnih radova

i suvenira, briga za djecu i starije. Te vještine koje oni već imaju trebalo bi

“modernizirati” tako da ih se primjeni na novi i tržišno prihvatljiv način.

167


5. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Rezultate istraživanja podijelili smo na četiri poglavlja:

5.1. ZAPOSLENE ŽENEPrikaz rezultata dobivenih na 171 zaposlenih žena.

5.2. NEZAPOSLENE ŽENEPrikaz rezultat dobivenih na 370 nezaposlenih žena.

5.3. USPOREDBA ZAPOSLENIH I NEZAPOSLENIH ŽENAPrikaz razlika između zaposlenih i nezaposlenih žena.

5.4. POSLODAVCIPrikaz rezultata dobivenih na 52 poslodavaca.

168


5.1. ZAPOSLENE ŽENE

U ovom poglavlju donosimo rezultate dobivene na 171 zaposlenoj ženi.

5.1.1. SOCIO-DEMOGRAFSKE KARAKTERISTIKE

U našem uzorku zaposlenih žena najzastupljenije su one u dobi 40 -44 godina, koje čine 40% uzorka. 35% uzorka čine žene stare 45-49 godina, 18% žene stare 50-54 godina te 5% žene stare 55-60 godina. Prosječna dob zaposlenih žena iznosi 46,31 godinu.

Godine starosti50

40,440

35,1

30

%

20 17,5

105,3

0

40-44 god 45-49 god 50-54 god 55-60 god

Većina zaposlenih žena (87%) udana je ili živi s partnerom. Mali je udio rastavljenih ili udovica (7%) te samaca odnosno neudanih žena (6%).

Bračni status

Udovica,

Udana, živi srastavljena

7%partnerom

Neudana87%6%

169


Većina zaposlenih žena (91%) ima djecu. Zaposlene majke u prosjeku imaju 2,74 djeteta.

Najveći broj majki (40%) ima dva djeteta nakon čega slijede majke (35%) s tri djeteta.

Djeca

170

Da

91% Ne

9%

171

Broj djece50

4040,4

34,6

30

%

20

11,5

10 7,1

3,81,9

0,60

1 2 3 4 5 6 7

172


Većinu kuć anstava (61%) čine muž i žena s djecom mlađom od 27 godina. Petinu kućanstava (19%) čine višegeneracijske porodice. Ostali tipovi kućanstava zastupljeni su u znatno manjoj mjeri.

Tip kućanstva

Bračni par s djecom mlađom od 27 godina60,6

koja žive u kućanstvu

19,4Višegeneracijska porodica

Bračni par, stariji od 40 godina, djeca ne4,7

žive u kućanstvu

4,1Samohrani roditelj

Samac, stariji od 40 godina, hranitelj 4,1

Bračni par s djecom starijom od 27 godina4,1

koja žive u kućanstvu

Bračni par, par koji nije oženjen, bez djece 2,4

Bračni par, stariji od 40 godina, djeca ne0,6

žive u kućanstvu

20 40 60 80 1000

%

173


Veličina kućanstva zaposlenih žena kreće se od jednočlanih, samačkih kućanstava do kućanstva sa 10 članova. Međutim, najveći je udio kućanstava sa po 5 (27%) i 4 člana (22%), dok je udio samački kućanstava i kućanstava s 8 ili više članova izrazito mali.Zaposlene žene žive u prosjeku u kućanstvima s 4,54 člana.

Broj članova kućanstva50

40

30 26,9

% 22,2

20

14,6 14,6

10 7,0 6,44,1

2,31,2 0,60

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

Među zaposlenim ženama 43% deklariraju se kao hranitelji ili glave obitelji, one koje najviše doprinose ukupnom prihodu kućanstva. Međutim, u većini obitelji zaposlenih žena (57%) netko drugi, najvjerojatnije suprug, smatra se hraniteljem odnosno glavom obitelji.

Žena -hranitelj obitelji

DaNe57%

43%

174


Najveći udio zaposlenih žena, njih čak 35%, ima osobna mjesečna primanja 1-2 tisuće kuna. 22% ima primanja 2-3 tisuće kuna, 16% 3-5 tisuća kuna, 8% više od 5 tisuća kuna, te 6% manje od tisuću kuna.

50Osobni mjesečni prihodi

4035,1

30

% 22,2

20

108,8

7,0 5,3

2,3 1,82,9

0

k n

000

000

000

000

000

500 . . . . .

2 3 4 5 6

- k n - k n - k n - k n - k n kn

Do

001

001

001

001

001 V i š

. . . . .

1 2 3 4 5Najveći udio kućanstava zaposlenih žena ima mjesečne prihode (cjelokupnog kućanstva) 5-6 tisuća kuna.

Mjesečni prihodi kućanstva50

40

30

%

2014,6

16,4

11,19,4

10 5,8 5,33,5 2,91,2 1,2

0

k n

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 o dkn

.0 00 000. . . . . . .

Vi

š e3 4 5 6 7 8 9

- - - - - - -

k n k n k n k n k n k n k n

.

2 10

0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1 0 0 1D o

0 0 1

. . . . . . .2 3 4 5 6 7 8

175

176

Documents

Samozapošljavanje kao izlaz iz socijalne isključenosti