Saff 335

ww

w.s

aff.b

a Broj 3358. mart 2013.26. rebiu-l-ahir 1434.cijena godišnje pretplate 65KM

Uvodnik: Na “Avazovoj’’ stranputici

Bosanske jezičke kontroverze

Maćehinsko ‘glačanje’ maternjeg jezika

Prvi bosanski konvoj humanitarne pomoći sirijskom narodu

Dali smo im emanet da ih nećemo zaboraviti

Arnoud van Doorn, nekadašnji član holandske desničarske stranke PVV prešao na islam

Neodoljivi zov Allahove upute

– boreći se protiv islama

postao musliman

Borba za opstanak

Izrael u Republici

Srpskoj

Proslava 1. marta u Egiptu

Dr. Muhammed Sejjid ed-Dusuki: U Bosni sam osjetio miris Dženneta i šehidske krvi

Hfz. Imad el-Misri

Tekfi r je uvod u ubijanje i nasilje

Format otvorenog pitanja o etničkoj pripadnosti pristrasan je u korist većeg broja “Ostalih”

Dino Đipa, direktor Prism Researcha

ISS

N-2

233-

0917

Poštovani čitatelji! Ovim putem vas obavještavamo da je iz štampe izašla knjiga “Povratak u Džennet”, autora Muhameda Nasirudina el-Uvejda, koju je na bosanski jezik preveo Abdusamed Nasuf Bušatlić. Knjiga “Povratak u Džennet” je štivo koje se čita u jednom dahu. Ona tretira osnovne životne teme i na jednostavan i dopadljiv način objašnjava smisao životana dunjaluku kroz prizmu islama i nudi smjernice i upute za smislen i sretan život na ovom i postizanje potpunog uspjeha i sreće na budućem svijetu. Zato nikako ne propustite priliku da kupite knjigu “Povratak u Džennet”!

Informacije na tel: 061 515-515/ 061 736-651

3

32

36

42

52

62

28

10

8

SAFF broj 335

SadržajHutbe iz tri sveta mesdžida

Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj (Poslanikova džamija u Medini)

Načini i sredstva kojima se pomaže Allahova vjera

Polumjesec

Ludi polumjesec

Carla del Ponte: Ko kaže da ja nemam prijatelje među Srbima? Evo, naprimjer, gospodin Rasim Ljaljić je moj dobar prijatelj

Društvo

Obilježen Dan (ne)zavisnosti u livanjskom “Preporodu”

U Livnu je odavno pravilo da tamo gdje nema šejtana uglavnom nema ni ljudi

Glas islamskih učenjaka

Dr. Ahmed es-Suvejan, urednik islamskog magazina “El-Bejan”

Posjeta Gazi mi je pomogla da se oslobodim straha, slabosti i natruha političkog, kulturnog i medijskog kukavičluka

Islamske teme

Mogućnost za poboljšavanje ličnog i općeg stanja

Snaga promjene leži u velikodušnosti i pravdi

Kutak za muslimansku omladinu

Asocijacija studenata BiH u Egiptu

Prvi broj “Glasa Bosne i Hercegovine”

Islamnet

Velika Britanija

U posljednjih deset godina na islam prešlo preko šezdeset hiljada Britanaca

Islambosna

Islamske teme

Vrline jednostavnog života

8. mart - 26. rebiu-l-ahir

5

IzdavačGID SAFFVelikog sudije Građeše 25, 72000 ZenicaTrg solidarnosti 13, 71000 Sarajevomob: +387 61 255 322distribucija: +387 62 287 412Žiroračuni kod Raiffeisen banke dd BiH,Filijala Bugojnopart br: 6764162000885351;transakcijski: 1613000022234395

Glavni i odgovorni urednikSemir Imamović

RedakcijaAbdusamed Nasuf Bušatlić,Nusret Hodžić, Ezher Beganović, Ramiz Hodžić

DTPSemir Šišić

LektorAbdulmedžid Nezo

Stalni saradnici:Subašić H. Džemal, Ismail Ibrahim, Meho Bašić, Fatmir Alispahić, Safet Kadić, Anes Džunuzović, Abdulvaris Ribo, Almir Mehonić, Amir Durmić, Saladin Kovačević, Sejfudin Dizdarević, Esad Mahovac, Erdem Dizdar, Fahrudin Sinanović

Ostali saradnici: Šemso Tucaković, Ekrem Tucaković, Nijaz Alispahić, Salko Opačin, Nedim Haračić, Adem Zalihić, Nedim Makarević, Ale Kamber

DirektorSemir Mujić

Direktor marketingaSemin Rizvić+387 62 343 635

Koordinator za dijasporuRamadan Rušid +386 41 255 239

ŠtampaEMANET d.o.o., Zenica

Časopis izlazi svakog drugog petka.

Rukopisi, diskete i fotografije se ne vraćaju.

ISSN 1512-651X

[email protected]@yahoo.com

www.saff.ba

Časopis je upisan u evidenciju javnih glasila u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta pod brojem 622

N ikada se nije dogodilo da visoka delegacija jedne od vjerskih zajednica u našoj

državi bude zadržana na državnoj granici, kao što se prije neki dan do-godilo delegaciji Islamske zajednice koju je predvodio muftija travnički Nusret ef. Abdibegović, koja je na granici sa Hrvatskom držana četiri-pet sati u neizvjesnosti, bila izložena neprijatnostima u vidu preturanja prtljaga i odurnog odnosa graničara. Iako je muftija travnički u izjavi za medije ukazao da je to što se do-godilo nedopustivo, niko ga nije podržao, niko nije stao u njegovu zaštitu, pa čak se o tome nije oglasila ni Islamska zajednica. Pokušajmo za-misliti da se tako nešto do-godilo katoličkim ili pravo-slavnim sveštenicima, kod nas, ili drugdje. Naravno da bi se prvo oglasilo Mini-starstvo sigurnosti, jer je riječ o sigurnosnom prob-lemu, koji se, ako postoji, treba rješavati na drugim razinama, a ne na granici. Ali, Ministarstvo sigurnosti pod ko-mandom Fahrudina Radončića ja-vno nema sluha za bošnjačke prob-leme, kao što je problem sa djelovan-jem i postrojavanjem paravojnog Četničkog pokreta u Republici j p j j p j g

Srpskoj. Vrli ministar sigurnosti to ne vidi, ali mu se priviđa sve što bi moglo da ugodi velikosrpskoj potrebi da se krivica svali na Bošnjake. Tako i maltretiranje muftije travničkog na granici sa Hrvatskom nije stvar interesiranja ministra sigurnosti Radončića. S ovom temom, očito, ne može ugoditi onima kojima ugađa. Pokazao je to i Dnevni avaz, kao pro-pagandni list Radončićevog SBB-a, kada je na sraman način tretirao ovu temu, u stilu: “Zadržani na granici zbog bivšeg teroriste”. Namjesto da se akcenat stavi na nedopus-tivo ponašanje hrvatskih graničara, Radončićev Avaz traži opravdanje u zjednoj nepravdi, a riječ je o tome da se član delegacije Safet Durguti, profesor Travničke medrese, nekada našao na nekoj crnoj listi tzv. islamskih teroris-ta. A znamo kako su nakon 11. sep-tembra takve liste serijski proizvođene u tvornici laži SDP-Alijanse, kako bi Lagumdžija i drugovi poltronirali Americi u tzv. borbi protiv terorizma.

A kako bi se borili protiv nečega štone postoji, ako to što ne postoji nećeizmisliti?! Tako je prof. Safet Durgutipostao jedan od stotine Bošnjaka kojisu se obreli na kojekakvim listama,a po osnovu saradnje sa islamskimhumanitarnim organizacijama. Para-doks ovog slučaja je da je prof. Dur-guti uklonjen sa crne liste UN-a, da-kle, više ne postoji nikakav osnov za sumnju, ali mu se ipak događa nepri-jatnost na granici, kao i neprijatnostu medijskom prostoru. Namjesto da ova činjenica o Durgutijevoj nevin-osti, i oklevetanosti, bude osnov za reakciju Ministarstva sigurnosti, i za

novinarski profesionalizam Dnevnog avaza, na površini je ostala kleveta da je prof. Durguti nešto što nije. Mo-gli su to znati i hrvatski graničari, koji su svjesno zloupotrijebili ovu klevetu kako bi maltretirali delegac-iju Travničkog muftiluka. Baš zbog toga bilo je mjes-ta da se oglasi Ministart-stvo sigurnosti, kao i neke druge državne instance,

uključujući i člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića. Svi su onimogli državnim kanalima protestiratiprotiv ponašanja hrvatskih graničara,koji su tu informaciju o nevinostiprof. Durgutija mogli dobiti najvišeza 40-50 minuta a ne za četiri-pet sati.Dovoljno je prosurfati pet minuta pointernetu, pa vidjeti. Ali, niko nije biopozvaniji da digne svoj glas od Ri-jaseta Islamske zajednice čiji je članmuftija Abdibegović! Ako je već muf-tija smatrao da je taj čin zadržavanja na granici nedopustiv, koji je razlog da to isto ne smatra, i ne saopći, i Ri-jaset?! Najgore što bi se moglo desitiBošnjacima, jeste da se njihova najveća uzdanica, Islamska zajednica, ne dajBože, izgubi u mraku bošnjačkog političkog i ideološkog haosa, i da ihostavi na milost i nemilost ljudima za koje su oni samo glasačka brojka,i koji su spremni, na njihovoj nesreći,graditi svoju vlastitu karijeru. Možda nam je, baš zbog toga, u ovim teškimdanima, toliko potrebna Poslanikova dova: “Gospodaru naš, ne dopustida vlast nad nama imaju oni koji ni-kakvog straha od Tebe nemaju, i kojinam se neće smilovati.” (Va la tusal-lit ‘alejna men la jehafuke fina ve la jerhamuna).

Impressum

UvodnikUvodnikNa “Avazovoj” stranputici


6

Hutba

Hatib: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Uzvišeni Allah, dž.š., objavio jeUUu Kur’anu: UU Onome koga Allah želi da uputi – On srce njegovoUU

prema islamu raspoloži, a onome koga želi da u zabludi ostavi – On srce njegovo stegne i umornim učini kao da čini napor da na nebouzleti. Eto, tako Allah one koji ne vjeruju bez podrške ostavi. (El-En’am, 125.).

Prenosi se od Ebu Hurejre, r.a., da jePoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Svako dijete rađa se u čistoj i autentičnojprirodi (fitra), kao što životinja rađa skladnomladunče (bez ikakvih nedostataka i maha-na), pa ga onda roditelji učine jevrejom, kr-šćaninom ili vatropoklonikom.’’ (Buharija iMuslim). U drugoj predaji stoji da je Posla-nik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Uzvi-šeni Allah je rekao: ‘Ja stvaram ljude u čistoj,prirodnoj vjeri, pa ih šejtan zavede i zabraniim ono što sam im dozvolio, i naredi im da,mimo Mene, obožavaju one o kojima imnikakav dokaz nije objavljen.’’’ (Muslim).

Kao što je prije više od godinu dana, vi-jest o primanju islama Daniela Streicha, biv-šeg člana Švicarske narodne stranke (SVP),j p j

i pokretača kampanje protiv izgradnje mi-nareta i džamija u Švicarskoj, senzacionalno

p p j p g j

odjeknula u cijelom svijetu, sličnu senzacijuizazvalo je i nedavno primanje islama Ar-nouda van Doorna, nekadašnjeg člana ho-landske desničarske stranke PVV, na čijemčelu je poznati islamofob i ekstremista Geert Wilders. Svjetskoj javnosti poznato je da su njih dvojica, kroz holandski parlament i mimo njega, sijali smutnju i mržnju prema

Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, islamu i islamskim vrijednostima i na sve načine radili na stigmatizaciji muslimana i oduzimanju njihovih temeljnih ljudskih prava. Danas je, eto, Arnoud van Doorn postao musliman, branitelj islama i njegov promotor.

Ovo je početak mog novog životaU intervjuu za Al-Džaziru,

na pitanje zašto je i kako primio islam, Van Doorn je odgovorio: “Družeći se s mojim prijateljem muslimanom koji je član držav-nog parlamenta u Holandiji, i nakon dugih rasprava s njim o vjeri i drugim životnim tema-ma, odlučio sam primiti islam. Učinio sam to potpuno svjesno i dragovoljno.’’ A govoreći o svom članstvu u Wildersovoj stranci i antiislamskom djelo-vanju, kazao je: “Svaki čovjek u životu pravi greške i povlači po-grešne poteze, no i pored toga valja kazati da svaki posao i svako životno iskustvo ima svoj cilj i određene koristi. Ja sam iz toga mnogo naučio i vjerujem da mi je to iskustvo na neki na-čin pomoglo da izaberem islam za svoju vjeru i svoj životni put. Ovo je novi početak u mom životu i molim Allaha da me učvrsti na putu islama.’’

Ono što u ovoj, pomalo baj-kovitoj, priči o Van Doornovom primanju islama predstavlja po-seban kuriozitet, jeste činjenica da je on svoje primanje islama obznanio i javno posvjedočio u džamiji “Es-Sunne’’ u Den Hagu, koja je nekada bila njegova i Wildersova meta, kada su od holandskih vlasti tražili da se ta džamija zatvori i da se njen imam, Fevaz Džunejd protjera iz Holandije.

Na osnovu ovog i njemu sličnih sluča-jeva, mnogi će se sigurno zapitati: šta se to zapravo desi u glavama ljudi koji su do jučer s tolikim žarom napadali islam i za koje su ljudi mislili da su posljednje osobe koje bi mogle postati muslimani? Na ovo pitanje islam ima jasan i nedvosmislen odgovor. Naime, fenomen sve učestalijeg konvertira-nja u islam, a posebno ljudi koji su bili nje-

govi ljuti protivnici, potvrđuje da je islamprirodna vjera koja je urođena svakom čo-vjeku i kojoj teži svaka ljudska duša, kakonam to poručuju hadisi s početka hutbe.Tu prirodnost islama i urođenu potrebuljudske duše za njim, primijetili su čak ineki nemuslimanski intelektualci, poputfrancuskog mislioca Džeka Burka (Jack Burke) koji je rekao: “Islam je nužnost i on

će se jednoga dana sam namet-nuti, jer je istinita vjera. Kad biislam imao prave pozivače uvjeru, svijet bi živio u miru za kojim žudi. Islam je nužna isti-na, inače ne bi bio napadan, jergdje god je snaga tu su i oni kojina nju navaljuju. Nesreća ljud-skog uma u ovom vremenu ležiu pojavi da uvijek napada onošto je blisko srcu.’’

Zato, sva silna propaganda,hajka i antiislamska kampanja,u koju se danas ulažu milijardedolara, sve spletke, podmetanja,potvore i laži protiv islama, sveprijetnje, torture i nasilje nadmuslimanima, padaju u vodupred urođenom čežnjom ljud-ske duše za istinom, za prirod-nom vjerom po kojoj je Allahsve ljude stvorio. Iako savremenimediji i silna mašinerija ljudi itehnike koja je uključena u an-tiislamsku propagnadu, mogučak ponekad zbuniti i ljudskium i učiniti ga svojim vojni-kom i poslušnim robom, onine mogu upravljati ljudskim sr-cima, jer srcima upravlja Allah,koji ih poziva u prirodnu vjerui na čiji poziv čista ljudska srca

ne mogu biti ravnodušna: Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mi-jenja Allahova vjera, ali većina ljudi to ne zna.(Er-Rum, 30.).

Komentirajući ovaj ajet, poznati ko-mentator Kur’ana, Ibn Ašur, veli: “Fitra(priroda) ovdje znači cjelokupnost i totalitetvjere (džumletu-d-din) po kojoj je stvorenčovjek, u fizičkom, intelektulanom i duhov-nom smislu. Tako je hodanje na nogama u skladu sa fitrom (prirodno je), a pokušajhodanja na rukama je u suprotnosti sa fi-trom i zakonitošću po kojoj je Allah stvorio

Neodoljivi zov Allahove upute – boreći se protiv islama postao musliman


Zašto se samo u okrilju islama

ljudi tako osjećaju? Zato

što je samo islam vjera

tevhida, čistog monoteizma koji znači da su svi ljudi

Allahovi robovi, robovi istinskog

i jedinog Stvoritelja, koji jedini zaslužuje

obožavanje i robovanje.

Kao što je prije više od godinu dana, vijest o primanju islama Daniela Streicha, bivšeg člana Švicarske narodne stranke (SVP), i pokretača kampanje protiv izgradnje minareta i džamija u Švicarskoj, senzacionalno odjeknula u cijelom svijetu, sličnu senzaciju izazvalo je i nedavno primanje islama Arnouda van Doorna, nekadašnjeg člana holandske desničarske stranke PVV, na čijem čelu je poznati islamofob i ekstremista Geert Wilders

7

čovjeka. Deriviranje i izvođenje zaključa-ka na osnovu premisa, kao i posljedica na osnovu uzroka, prirodno je i u skladu sa razumom, dok je stav da posljedice nemaju svojih uzroka, suprotan prirodi, odnosno, u koliziji je sa zdravim razumom. Opisivanje islama terminom fitra (priroda) znači da su atemelji na kojima počiva islam prirodni i da su dio općeg reda, poretka i harmonije koju je Allah uspostavio.’’

A šejhul-islam, Ibn Tejmijja u komen-taru dijela hadisa s početka hutbe: “Svako dijete rodi se u čistoj i autentičnoj prirodi (fitra)’’, veli: “Mi ne kažemo da dijete kad izađe iz majčine utrobe zna vjeru islam, jer, Allah nas izvodi iz trbuha naših majki i mi ništa ne znamo, već se misli na fitru koja podrazumijeva urođeni osjećaj i potrebu za islamom i njegovom spoznajom. Potpuno je pogrešno mišljenje onih koji tvrde da su ljudi stvoreni kao ‘čista ploča’ (tabula rasa), koja prihvata da se po njoj podjednako ispi-suje vjerovanje i nevjerovanje, bez urođenog osjećaja šta je dobro a šta zlo, šta istina a šta zabluda. To bi onda značilo da, u odnosu na fitru, prirodu po kojoj je sve stvoreno, nema razlike između dobra i zla, istine i zablude, odnosno između idolopoklonstva, jevrej-stva i kršćanstva, s jedne, i islama, s druge strane, pa bi onda zadnja rečenica hadisa mogla glasiti: ‘Pa ga roditelji učine musli-manom, jevrejom, kršćaninom ili vatropo-klonikom’.’’

Islam me je vratio u život, kao štohladna voda oživi žednog čovjeka

Stoga treba kazati da fenomen konver-tiranja u islam od strane njegovih ljutih protivnika, nije specifičan samo za naše doba, već on ima svoju potvrdu kroz cjelo-kupnu ljudsku povijest. Naprimjer, Kur’an spominje primjer sihirbaza (čarobnjaka) iz vremena Musaa, a.s., koji su, na poziv egipatskog faraona, došli da se svojim si-hrom, čarolijom, vradžbinom, opsjenom i varkom, suprotstave prirodnoj vjeri, či-stom tevhidu i monoteizmu, s kojim je došao Allahov poslanik, Musa, a.s. Ali, kada je njihova magija, koju su pokazali pred okupljenom svjetinom, poražena i “progutana’’, čarobnjaci su pali na sedždu i uzviknuli: “Mi vjerujemo u Gospodara svjetova’’ - povikaše - “Gospodara Musaova i Harunova!’’ (El-‘Araf, 121.). Sihirbazi su ’’postali iskreni vjernici i ostali su dosljedni u vjeri i pored faraonove prijetnje da će ih poubijati. Zatim, u povijesti islama poznat je slučaj Omera ibn el-Hattaba, r.a., koji je sa isukanom sabljom pošao da ubije Mu-hammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ali,

kada je u kući svoje sestre, koja je već bila primila islam, poslušao veličanstvene ajeteiz kur’anske sure Taha, Omerovo srce jeprepoznalo neodoljivi zov Allahove uputei umjesto da ubije Muhammeda, sallallahualejhi ve sellem, on je postao musliman ijedan od njegovih vjernih sljedbenika i as-haba pod čijim vođstvom je, kasnije, svje-tlo islama obasjalo tadašnje dvije imperije,Perziju i Bizantiju. I ne bi bilo nikakvočudo da sutra čujemo da je utočište u okri-lju islama pronašao i Geert Wilders, zatim,mnogi zapadni političari, novinari, sve-ćenici i drugi nemuslimani koji su danaspoznati po islamofobičnosti iširenju mržnje prema islamu.Allah, dž.š., upućuje ljude i Onjedini zna šta se krije u ljud-skim srcima.

Bitno je samo skinuti na-slage prašine koje su prekrilefitru (prirodu) po kojoj je Allahustvorio ljude, a koje su djeloljudskih ruku, prije svega rodi-telja i okoline u kojoj se čovjek odgaja i živi. Kada se te naslageateizma, idolatrije, zabludjelihideja i vjera, zbog kojih ljudi nemogu da raspoznaju istinu odzablude, dobro od zla, skinu sa srca, onda će ona biti spremna za prihvatanje svjetla islama koje će ih oživjeti nakon što subila mrtva i unijeti u njih smiraji istinsku sreću i zadovoljstvo.

A, uistinu, čovjekov životprije i nakon primanja islama,nije isti niti može biti isti, jernisu isti svjetlo i tama, uputa izabluda, pravi put i stranputica.To najbolje znaju oni koji sukušali gorčinu zablude i koji sutumarali u tminama nevjerstva,pa su, Allahovom milošću i do-brotom, primili islam. Njihoveispovijesti su toliko dirljive da vjerničko srceganu do suza, ali su istovremeno i poučne iinspirativne, pa ćemo neke od njih citirati.

Tako američki intelektualac, dr. Dže-fri Lang, u svojoj knjizi Dobio sam Mu-hammeda a.s., a nisam izgubio ni Isaa, a.s.,o svom prihvatanju islama, priča: “Izgova-ranje šehadeta doživio sam kao kapi čistehladne vode koje se spuštaju niz grlo čo-vjeka koji je zbog silne žeđi bio na izdisaju.Kad su me pitali kako objašnjavam mojutvrdnju da me slušanje Kur’ana smiruje,odgovorio sam: ‘Vama je dobro poznatoda se novorođenče smiri i raduje kad čujeglas svoje majke. Slušajući Kur’an ja osje-

ćam još veću smirenost i sigurnost i pože-lim da cijeli život budem u okrilju i pod zaštitom tog glasa.’’’

A švedski stručnjak za međunarodnuekonomiju, Sebastian Blasco, o svom pri-manju islama, veli: “Islam mi je dao ono što sam bio izgubio od života i što sam, kad sam ga našao, poželio da vječno traje. Islam me je vratio mojoj ljudskoj priro-di, sa islamom sam spoznao tajnu života i smrti i onoga što slijedi nakon smrti. Sada slobodno i ponosno mogu reći: ja sam musliman, a znate li šta to znači? To znači: ja postojim. Prije islama bio sam jedinka koja nije bila vrijedna spomena.’’

Zašto se samo u okriljuislama ljudi tako osjećaju? Zato što je samo islam vjera tevhida, čistog monoteizma koji znači da su svi ljudi Allahovi robovi, robo-vi istinskog i jedinog Stvoritelja, koji jedini zaslužuje obožavanje i robovanje. Da bi se čovjek uvje-rio u tu odliku islama, dovoljno je da ode u džamiju, a zatim u bilo koju drugu bogomolju, pa da vidi tu razliku, da osjeti šta znači tevhid, monoteizam, kroz ibadet, kroz namaz, ali i kroz islamsku arhitekturu i komplet-nu civilizaciju, a šta znače kipovi, ikone i slike po drugim bogo-moljama i može li su tu uopće govoriti o bilo kakvom monote-izmu. Zatim, islam odlikuje ve-ličanstveni društveni moral koji štiti čast i dostojanstvo svakog čovjeka podjednako. Temelji islama su postojani i jaki, daleko od pretjerivanja i fanatizma, za-snovani na naučnoj metodologi-ji i promišljanju, a tolerancija je utkana u same temelje islamske civilizacije.

Zbog svega spomenutog,i pored mnogobrojnih smutnji kojima je izložen savremeni čovjek i pored sveopće antiislamske porpagande, ne možemo a da se ne složimo sa riječima engleskog pis-ca Bernarda Šoa, koji je rekao: “U sadašnje

j g g p

vrijeme mnogo mojih iz Europe prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reći da je vraćanje Europe u islam već počelo.’’ Mi se silno radujemu novim zvijezdama islama na europskom nebu i učimo im dovu koju je učio dr. Džefri Lang, nakon što je primio islam: “Moj Allahu, ako bi se ikad moja duša ponovo poželjela vrati u nevjerstvo, usmrti me prije toga i oslobodi me takvog života. Moj Allahu, ja ne mogu živjeti ni jednog trena bez vjere u Tebe.’’


Ono što u ovoj, pomalo bajkovitoj, priči o Van Dorrnovom primanju islama

predstavlja poseban

kuriozitet, jeste činjenica da je on svoje

primanje islama

obznanio i javno

posvjedočio u džamiji

“Es-Sunne’’ u Den Hagu,

koja je nekada bila njegova i Wildersova

meta.

8

Hutbe iz tri sveta mesdžidaMekka: El-Mesdžidu-l-haram (Časni hram u Mekki) Medina: El-Mesdžidu-n-nebevijj

(Poslanikov mesdžid u Medini)

Hatib: Abdulbari es-SubejtiPreveo i sažeo: Amir Durmić

Svako ko barem površno izanalizira SSstanje u svijetu, shvatit će da jeSSplaneta Zemlja, možda više negoSSikada do sad, postala globalni poligon na kojem se odvija iskonska borba između do-bra i zla, koja u suštini nikada na njoj nijeni prestajala, samo što je njen intenzitetnekada više a nekada manje izražen. Razmis-limo samo o sve učestalijem i intenzivnijempsovanju Allaha, ismijavanju Poslanika,s.a.v.s., omalovažavanju časnog Kur’ana iostalih islamskih svetinja. S druge strane,beskurpulozni napadi na islamski svijet imuslimane su također svakim danom sveintenzivniji i sve otvoreniji, a krvoprolića,glad i neimaština koja usljed ratnih dejstava postaju muslimanska svakodnevnica, gotovoda se više i ne ubrajaju u nešto vrijedno spo-mena. U ovakvim okolnostima, svaki iskrenivjernik bi se, shodno riječima Uzvišenog: O vjernici, pomozite Allahovu vjeru... (Es-Saff ,12.), trebao zapitati na koji način on možepomoći da se ovo stanje promijeni nabolje.Pomaganje Allahove vjere je individualna obaveza svakog vjernika a to podrazumijeva ulaganje truda s ciljem da se zaštite islamskesvetinje, te pomagnu nastradali muslimani,udovice i siročad, ali i svi oni kojima jeučinjen neki vid nepravde. Svi muslimani sudužni da se uključe u proces pomaganja Al-lahove vjere na svaki legitiman način, a prvočime će početi jeste iskreni i nesebični radna sebi s ciljem da povećaju svoju bogobo-jaznost i klone se griješenja. Ni najmanji trudbilo kojeg vjernika ne smije biti zanemaren.Nijedno dobro djelo nije toliko mizerno da bi vjenik sebi smio dopustiti luksuz njego-vog zanemarivanja. Poslanik, s.a.v.s., kazaoje: “U Džennetu sam vidio čovjeka koji jeu njemu skončao povodom drveta koje jeodrezao sa puta a koje je smetalo ljudima.’’(Muslim). Svaki je vjernik dužan pronaćinačin kako i na koji način će pomoći Alla-hovu vjeru. Razmislimo malo o ashabima.Bilal je služio islamu svojim glasom učećiezan, Zejd b. Sabit pismeno bilježeći Ob-javu, Halid b. Velid predvodeći islamske vo-jske, Hassan b. Sabit verbalno braneći islami Poslanika, s.a.v.s., Osman b. Aff an dijelećisvoj imetak, fi nancirajući kopanje bu-

rno ponašanje pojedinca. Ovakvo ponašanje je pot-puno neprihvatljivo i mus-limani su obavezni ujedin-iti svoje snage kako bi stali ukraj ovoj velikoj nepravdi koja im se čini. Nemusli-mani se ne trebaju bojati islama niti Allahovog vje-rozakona a svoj strah i pre-drasude prebrodit će samo kroz iskreno i nepristrasno izučavanje islama i njegov-ih uzvišenih principa. Tada će upoznati potpuno prirodnu i neiskvarenu vje-ru milosti i tolerancije koja

poziva na sveopće dobro, vjeru koja svojim općim smjernicama i prin-cipima regulira i najsitnije detalje međuljudskih odnosa. Rekao je Po-slanik, s.a.v.s.: “Lijepa riječ je sadaka, osmijeh kojeg uputiš svome bratu (muslimanu) je sadaka, ukla njanje sa puta onoga što ljudima smeta je sa-daka.’’ Kakve li etike i kakvog li be-sprijekornog ponašanja?! Ovdje valja upozoriti na vrlo opasnu pojavu koja svakim danom među muslimanima uzima sve više maha, a koja je jedan od razloga koji vode ka pogrešnoj percepciji islama i muslimana, čak i od strane najobjektivnijih nemusli-mana. Radi se o krivim tumačenjima i pogrešnoj interpretaciji nekih is-lamskih propisa od strane pojedinih, istina iskrenih, ali potpuno neukih i neiskusnih muslimana, koji svo-jim aktivnostima unose nemir među muslimane i bivaju uzrokom velikih problema. Protiv ove grozne pojave moramo se boriti educiranjem svih slojeva muslimanskog društva, i od-gajanjem istih na principima časnog Kur’ana i vjerodostojnog sunneta, i to metodama naših priznatih i emi-nentnih učenjaka, čijem znanju i bo-gobojaznosti svjedoči čitav ummet.

Potvore i laži na islam Načini i sredstva kojima se pomaže Allahova vjera


Hatib: dr. Abdurrahman es-SudejsPreveo i sažeo: Amir Durmić

Panični i ničim opravdan strah kojeg posljednjih decenija neki nemuslimani osjećaju

pred širenjem islama i njego-vom postepenom dominaci-jom u svijetu, prouzrokovaoje fenomen poznat kao is-lamofobija. Laži i potvore na islam i muslimane, glavnisu aduti u rukama njihovihmrzitelja. Također, dovođeneu pitanje osnovnih postulata na kojima se temelji vjera islam, kao što su recimopravda, milost, tolerancija teustrajno dovođenje islama udirektnu vezu sa terorizmomi nasiljem, metode su pred-vodnika islamofobije. Poredsvih njihovih potvora i lažii izuzetno podlih metoda preko kojih u eter plasirajuovako gnusne laži i potvore,na nama je da reagiramodostojanstveno te istinom, čvrstimargumentima i pozitivnom praksom, demantiramo sve ono što oni govore.Rekao je Uzvišeni: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima ne najljepši način raspravljaj! Gospodar tvoj zna one koji su zalutali s puta Njegova, i On zna one koji su na Pravome putu. (En-Nahl, 125.). Ma šta oni govorili, odgovorno tvrdimoda je islam vjera koja naređuje pravdupa čak i prema onima koji nam nisudragi: ...Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite,to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha,jer Allah dobro zna ono što činite! (El-!Maide, 8.). U komentaru ovog ajeta,imam Er-Razi je kazao: “Budite prema njima pravedni pa makar vam oni i zlo činili...’’ Islamofobija je danas potpo-mognuta savremenenim tehnološkimdostignućima preko kojih se vrši nevje-rovatno brza razmjena informacija, a mislimo prvenstveno na elektronskemedije među kojima prednjači in-ternet. Svjedoci smo da se određenodevijantno i islamom potpuno neo-pravdano ponašanje nekih musli-mana nastoji prikazati kao islam-ska doktrina a ne kao neodgovo-

Nemuslimani se ne trebaju bojati islama niti Allahovog vjerozakona a svoj strah i predrasude prebrodit će samo kroz iskreno i

nepristrasno izučavanje

islama i njegovih uzvišenih principa.

9

Kuds: El-Mesdžidu-l-aksa

Hatib: Muhammed SelimPreveo i sažeo: Esad Ma-hovac

Allahovi robovi,AAkada bi znali s ko-AAliko ste AllahovihAAblagodati obdareni radovalibiste se i ne bi vam teškopadalo to što na muke uda-rate. Vaša borba i vaš ribat– bdijenje na Allahovomputu je posebno vrijednokod Allaha. Poznavanje tihvrlina i odlika vjerniku dajesnage da ustraje i da se jošviše bori.

Prva od tih odlika jesteda je Šam Allahova odabrana zem-

j

lja kojoj je posvetio posebnu pažnjui zaštitu. Taj bereket obuhvata vjerui dunjaluk, pa muslimani su ovd-je na istini, a muanafici su slabi iponiženi. Dobro će ovdje da traje idok ga ima na Zemlji bit će tu, jerAllahov Poslanik, sallallahu alejhive sellem, kaže: “Kada se pokvarestanovnici Šama nikakva dobra u

p

vama više neće biti.” A u drugomhadisu nagovještava da će za vrijemefitni iman biti u Šamu i da će u nje-

g j j

mu boraviti ispravna skupina koja ćese boriti na Allahovom putu. Zato seradujte i Allahu zahvaljujte na ovakovelikim blagodatima.

nara, snadbijevajućisiromašne iopremajući vojske,Mus’ab b. Umejršireći vjeru u Medinii okolici... Poštovana braćo, načini na kojise može pomoći Al-lahova vjera su neiz-brojivi, a svi članoviislamskog društva semogu uključiti u tajblagoslovljeni posao.Onaj ko očisti svojnijjet i na najskrenijinačin bude želiopomoći islam i mus-limane, Uzvišeni Al-lah će mu upisati na-gradu pa makar svojnaum i ne pretočio udjelo, a na to ukazujumnogo vjerodostojni

hadisi. Muslimani su dužni pomoći i svoga Poslanika, s.a.v.s., a najbolji vid ove pomoćijeste širenje njegovog, s.a.v.s., sunneta, po-koravanje njegovim naredbama i slijeđenjenjegovih smjernica i uputa, te zadovoljstvosa svim onim što je on preporoučio i nare-dio. Rekao je Uzvišeni: I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju usporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim ni-malo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.(En-Nisa, 65.). Također, izražavanje ljubavii poštovanja prema njegovoj, s.a.v.s., poro-dici i njegovim ashabima, kao i odgajanjevlastitog potomstva u skladu sa njegovimuputama, također je vid pomaganja Mu-hammeda, s.a.v.s.. Dužni smo pomagati ipotlačene muslimane u svim krajevima svi-jeta i uvijek iznalaziti nove načine kako impomoći našim rukama, jezicima i imecima.Ne smijemo zapostaviti ni dovu UzvišenomAllahu da pomogne potlačenima i da uništizulumćare i silnike koji siju nered po zem-lji, prolijevajući krv nevinih. Na kraju, uvi-jek na umu trebamo imati činjenicu da ćeUzvišeni Allah pomoći islam preko Svojihiskrenih robova, i da će Njegovo svjetlo nas-taviti sijati punim sjajem pa makar to bilo mrsko nevjernicima.

“Blago li se Šamu”- rekaoje jednom prilikom Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa su asbabi upitali o razlogu tih riječi, pa im reče: “Jer ga meleki Milostivog natkrivaju svojim krilima.” Osim toga tu je još i bereket strpljivosti na granicama islama, blagodat odlaska i dolaska iz Mesdžidu-l-Aksaa, te da su ova zemlja i njeni stanovnici pod Alla-hovim jamstvom i zaštitom.

Na dan velikih smutnjii pokolja ovdje će biti tabor muslimana, a potpomog-nuti će biti sa Isaom, alejhi

ve sellem, koji će sići i ubiti Dedždžala, velikog smutljivca i njegove sljedbe-nike. To su veliki događaji koji očekuju ovu zemlju i njene stanovnike, pa mo-lite Allaha da budemo od onih koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio u svojim hadisima i spomen-uo ih po dobru.

Zahvalite Allahu i na tome što vasje odredio da živite upravo ovdje jer drugi ljudi će biti gonjeni vatrom da bi se okupili tu za dan mahšera. Is-lam ima svoju historiju koju su pisali veliki ljudi poput Muavije i Omera b. Abdulaziza i njemu pripada budućnost sa novim junacima i herojima, Allaha molimo da budemo od njih.

Bereket (blagoslovljenost) Šama


“Blago li se Šamu”- rekao

je jednom prilikom Allahov

Poslanik, sallallahu alejhi ve

sellem, pa su asbabi upitali o razlogu tih riječi, pa im reče: “Jer ga meleki Milostivog nadkrivaju

svojim krilima.”

Razmislimo malo o

ashabima. Bilal je služio islamu svojim glasom učeći ezan, Zejd b.

Sabit pismeno bilježeći Objavu,

Halid b. Velid predvodeći islamske vojske,

Hassan b. Sabit verbalno braneći islam i Poslanika,

s.a.v.s., Osman b. Affan dijeleći

svoj imetak.

Haški sud oslobodio je zločinca gene-rala Momčila Perišića od krivice za

zločine u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Ova oslobađajuća presuda “pukla” je k’o grom iz vedra neba. Pametni ljudi su još davno znali da će Perišić na kraju biti oslobođen. “Ako prihvatimo zaključak većine članova Vijeća zasnovan isključivo na konstataciji o postojanju zavisnosti, kao što je to ovdje slučaj, ne postavljajući kao uslov da ta pomoć bude konkretno usmjerena na pomaganje zločina, onda svi vojni i politički lideri za koje se na osnovu posrednih dokaza utvrdi da pružaju logi-stičku pomoć stranoj vojsci zavisnoj od te pomoći mogu da ispune objektivni ele-ment pomaganja i podržavanja. Uz dužno poštovanje, smatram da je takav pristup očigledno u suprotnosti s pravom. Prema tome, uz dužno poštovanje, tvrdim da je većina članova Vijeća pogrešno zaključila da logistička pomoć i pomoć u ljudstvu koju je pružao Perišić ispunjava objek-tivne elemente pomaganja i podržavanja prema članu 7(1) Statuta”, glasi zaključak izdvojenog mišljenja predsjedavajućeg vi-jeća Molota u prvostepenom postupku. Sudija Molota presudu od 27 godina i sa-držaj presude smatra opasnosću za vojne i političke lidere. Znalo se odmah nakom presude da postoji stav da se presuda sru-ši i Perišić oslobodi prvostepene presude. Donoseći drugostepenu presudu sudije nisu samo amnestirale Srbiju, nego su ovu presudu iskoristili da naprave URNEK na koji način NIKADA više i NIGDJE NIKO neće biti odgovoran za vođenje rata i činjenje zločina po komandnoj odgovornosti. Oni smatraju da je rat le-gitimna stvar i da nije zabranjen među-narodnim pravom. Ovdje su napravili urnek za sve vojske svijeta i sve politike koje vode ratove da je potrebno da paze da ne pišu na dokumentima ubistvo, zločin, ili u razgovorima ne spominju te riječi i onda nema odgovornosti. Znači, da bi neko bio personalno odgovoran kao lider ili koman-dant mora se doka-zati ne samo da je organizirao ili vodio ili pomagao vođenje rata, nego u svakoj prilici se MORA dokazati konkretna odgovornost za poči-njen konkretan zlo-čin. Npr. avioni i je-dinice u Afganistanu izvrše zločin, ni-kada ne može biti niko odgovoran van

Afganistana, osim eventualno taj poči-nioc zločina, pilot ili vojnik koji je iz-vršio zločin. Ovo je dokaz da nema višeKOMANDNE ODGOVORNOSTI ito upravo zbog zločina i ratova koje vodevelike sile. Ovo je samo razrada presudeICJ protiv Srbije u tužubi BiH i formal-no i faktički ovjera testa “nikaragva” kojije bio primijenjen na slučaju pred ICJ,gdje pomaganje Amerike kontrašima nije označeno kao činjenje zločina, negopomaganje u vođenju rata. Znači, ova presuda definitivno jača pozicije velikhsila za vođenje ratova svugdje u svijetu.Prema saznanjima Saffa za sve se ovo zna-alo nakon prvostepene presude Perišiću.Da stvar bude katasrofalnija, prva infor-macija ili nagovještaj došao je od jednog sudskog insajdera, koji je svoja sazna-nja prenio i žrtvama Perišićevog zločina.Insajder je rekao da je presuda Perišićunajveća opasnost za Izrael i zločine kojise čine spram Palestinaca. Sve je to reče-no sudijama, tj. da se zna da će Perišićbiti oslobođen?? I žrtve su u nekolikonavrata upozoravale sudiju Merona da se to sprema, ali i sve druge. U Haškomsudu se odavno ispotiha govorilo da je“tamo negdje” donesena odluka kojomće se zaštiti oni koji vode ratove, poseb-no Izrael i Amerika!Da je 11. septembar bio 1991. godine,Allah najbolje zna, šta bi bilo sa nama u BiH. Nikada se nije desilo da žalbeno vijećezaključi da je primijenjeno pogrešnopravo i onda žalbeno vijeće primijenisvoje pravo i ocijeni desetine hiljada do-kaza i utvrdi da je presuda promašena i da nema dokaza. Ako se radi o tome,onda se u pravilu ide na poništavanjepresude i otvaranje novog suđenja, a neda neko pregleda dokaze koji su izvođenigodinama. Bruka. To je ona priča - dva pravnika, tri mišljenja. Rahmetli FuadMuhić je uvijek govorio da je PRAVOvolja vladajuće klase.

10

PolumjesecSrbi osnivaju kanton u dijelovima LK i USK

Kosovizacija “Herceg-Bosne”

Samo dva dana nakon što je

skoro hiljadu Dr-varčana izrazilo nezadovoljstvo lokalnom i kan-tonalnom vlašću, pljačkom firmi i otpuštanjem radnika Finvesta, te simbolično u pet do dvanaest “sahranilo” svoj grad u avliji op-ćine, Slaviša Mihajlović, predsjednik Kluba Srba u Skupštini Livanjskog kantona je potvrdio da su se u Bosanskom Grahovu sastali predstavnici u ovom dijelu BiH vladajućeg SNSD-a iz Drva-ra, Bosanskog Grahova i Glamoča koji sudjeluju u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u općinama LK i FBiH. Sjednica po njemu predstavlja početak “Saveza srpskih općina” i svojevrsna je “preven-tiva pred predstojeće ustavne reforme”. “Slijede-ćih dana o našoj ideji ćemo upoznati i predstav-nike SNSD-a, odnosno srpske predstavnike i u Bosanskom Petrovcu kako bi se i oni uključili u savez. U zavisnosti od dinamike i rješenja koja će ponuditi ustavne promjene želimo ići i pre-ma srpskom kantonu kojeg bi činile ove srpske općine”, naglasio je Mihajlović, dodajući da će se sastajati mjesečno, te da je naredni sastanak u Drvaru, potom u Glamoču i Petrovcu, pa u krug. A o svemu su upoznali i šefa Partije Milo-rada Dodika u čijim venama kao i u Špirićevim “teče drvarska krv”.Mihajlović ističe da su se na ovaj korak od-lučili jer FBiH ponižava i zaobilazi većinske srpske općine, te da oni žele preuzeti aktivno učešće u zaštiti istih. U Bosanskom Graho-vu su usvojili i obavezujuće zaključke za sve svoje dužnosnike na svim nivoima po ovom pitanju, a među njima su najvažniji borba za veću zastupljenost “srpskih općina” u LK u budžetu, potom donošenje adekvatnijeg Zakona o šumama LK gdje bi općine imale daleko veće ovlasti i koristi, zaključili su da se potpiše i sporazum sa Kliničkim centrom Banja Luka za liječenje ovdašnjih Srba i dru-gih koji to žele u istom, odnosno u RS.Također su usvojili i zaključak da se podnese zahtjev Ustavnom sudu FBiH da se kanto-nalni grb i zastava, pošto su isključivo hrvat-ski, proglase nelegalnim, jer nema srpskih simbola. Zaboravili SNSD-ovci da u “her-cegbosanskoj šahovnici” nema ni bošnjačkih simbola, te da je taj posao kod Ustavnog suda FBiH davno urađen, još 1997/98. go-dine, između ostalog i na inicijativu potpi-snika ovih redova dok je bio federalni po-slanik. Ustavni sud je presudio da su grb i zastava kao i naziv kantona (Herceg-Bosan-ska županija) neustavni, ali se to na žalost do danas nije implementiralo, a čitavo vrijeme Srbi, uz nekoliko zastupnika imaju i pot-predsjednika kantonalne skupštine kojemu to kao ni njihovim zastupnicima do sada nije smetalo i kao što ne smeta ni potpuno kroatiziranim SDA-ovcima i SDP-ovcima u Skupštini i Vladi LK, pa i izvan njih.Ale Kamber


Oslobađajući zločinački poduhvat nečastivih sila Hag

11

Carla del Ponte: Ko kaže da ja nemam prijatelje među Srbima? Evo, naprimjer, gospodin Rasim Ljaljić je moj dobar prijatelj

Ludi polumjesec

Rasim Ljajić jedini posjetio ge-nerala Perišića u porodičnom

ambijentu, izvještavaju beograd-ski mediji. “Penzionisanog generala Momčila Perišića po dolasku iz Haga u Beograd u porodičnom domu na Voždovcu posetio je ministar trgovi-ne i telekomunikacija Rasim Ljajić, a telefonom ga je pozvao premijer Ivica Dačić. Osim Ljajića i Dačića, niko drugi nije pozvao Perišića niti se in-teresovao kako je”, piše Blic.Nekada davno Carla del Ponte se na ovaj način hvalila da ima prijatelja među Srbima Rasima Ljajića. “Ko kaže da ja nemam prijatelje među Srbima? Evo, naprimjer, gospodin Rasim Ljaljić je moj dobar prijatelj”, zaključila je Del Ponte. Ljajićev od-nos prema srpskim zločincima, na-ročito spomenuta dirljiva posjeta krvniku koji je odgovoran za stra-danje hiljada Bošnjaka tjera na po-misao da Carla del Ponte možda zna ono što drugi ne znaju. Rasim Ljajić je vjerni i pokorni sluga srpskih rat-nih zločinaca.


Uprošlom broju UU Saffa objavili smo vi-ajest da je Zeničanin Mario Ljubičić UU

primio islam. Zamolili smo Abdullaha-Maria Ljubičića da nam ispriča radosnu priču o svom prelasku na islam. “Zovem se Abdullah Ljubičić, prije sam se zvao Mario, rođen sam u Zenici gdje i sada ži-vim, oženjen sam muslimankom, imam jedno muško dijete, radim u Arcellor Mitalu Zenica. Hobi mi je pčelarstvo i druženje sa svojim sinčićem. Moj put u islam: Mogao bih reći da je to bilo prije nekih tri godine, počeo sam čitati Kur’an i knjige o islamu iz znatiželje da bih otkrio šta je prava istina kršćanstvo ili islam, jer sam prije pročitao dvije verzije Biblije i bio sam pomalo zbunjen, dvije iste knji-ge a različit sadržaj u njima. Poslije sam saznao da još postoje 354 verzije Biblije. Tada sam shvatio da je takvo vjerovanje čista zabluda i još sam više imao želju da saznam o islamu. Allahova knjiga Kur’an me je fascinirala da nikad ništa nije u njoj izmijenjeno čak ni jedna tačka. Poslije par pročitanih knjiga o islamu počeo sam voditi dijalog sa svojim prijateljima musli-manima, oni bi nekad bili začuđeni koliko poznajem stvari iz islama, neki od njih bi govorili da sam ja već musliman. Međutim, ja se nisam zadovoljio time, nastavio sam svoje istraživanje, tako da sam odlučio da u 2013. godini postanem i zvanično mu-sliman. Prije primanja islama, moj život se svodio na sami šejtanluk (alkohol, nepošti-vanje roditelja.... i dr.), jednom riječju “sa šejtanom bi legao i počinjao dan s njim”. Moji osjećaji prije i poslije primanja islama su kao kad imate računar pun virusa, koji usporeno radi, pa kada mu oborite sistem i ponovo ga podignete, stavite antivirus, a on onda radi kao da je nov. Spoznao sam da svi ljudi imaju u sebi neke viruse a najbolji

antivirus po meni je prakticiranje islama. Tobih preporučio svim ljudima na dunjaluku.Zvanično sam primio islam 08.02.2013.godine i od tog dana klanjam svaki vakatnamaza, tako zahvaljujem Allahu, dž.š.,što me izveo na pravi put, put istine. I na-maz bih po svom žargonu usporedio sa računarom jer kad klanjam namaz tada se resetujem i puno bolje funkcionišem imanje griješim. Ko je najzaslužniji za mojeprimanje islama? Isključivo Allahova knji-ga Kur’an, jer kada sam je čitao imao samčudne emocijonalne osjećaje. U jednomtrenutku bih se tresao a u drugom plakao.To mi je otvorilo dušu i pročistilo srce. Mojprijašnji pogled na islam i muslimane je biokorektan, jer sam se družio sa muslimani-ma, ali sada muslimani i islam su mi jošviše prirasli srcu. Kada sam primio islammoja mama nije bila baš sretna, kao i jedandio moje familije. Ali, hvala Allahu, majka je sada to prihvatila, naročito jer je vidjela da sam puno bolja osoba sada nego štosam bio prije primanja islama. S obziromda su mi prije primanja islam prijatelji bilivećinom muslimani i oni su to prihvatili sa zadovoljstvom. Hvala Allahu, čak su nekipočeli klanjati namaz kad su vidjeli da ja ne propuštam nijedan namaz, čak je i moja supruga, koja nije klanjala od svoje dese-te godine, počela sada klanjati i pruža mimaksimalnu podršku. Poruka svim musli-manima: Dunjalučki život je prolazan i vrlokratak, valja nam se dobro pripremiti za ahiret i Vječni život. Savjetujem muslimanekoji ne klanjaju da nije dovoljno reći samoja vjerujem a ne pridržavati se Allahovihnaredbi. Ja sam bio kršćanin, hvala Allahuevo okusio sam Allahovu milost i uputu.iLjudi, zapitajte se zašto se nad vama nad-vio oblak tame. Svima savjetujem, padni-mo Allahu na sedždu”.

Abdullah-Mario Ljubičić: Padnimo Allahu na sedždu!Zenica

Naš bacač kugle Hamza Alić ostvario je veliki uspjeh na Europskom dvo-N

ranskom prvenstvu u Geteborgu. Alić je hicem od 20 metara i 34 centimetra osvojio srebrenu medalju. Nakon osva-janja zlatne medalje Zlatana Saračevića, također u bacanju kugle na Europskom dvoranskom prvenstvu 1980., Alićevo srebro predstavlja jedan od najvećih uspjeha bosanskohercegovačke atletike i bh. sporta uopće. U bogatoj karije-ri član Atletskog kluba Zenica, koji je rođen 1979. godine u Srebrenici, više puta proglašavan je najboljim sporti-stom BiH. Na Mediteranskim igrama u Pescari 2009. osvojio srebro i 2005. u Almeriji bronzu. Pored toga Alić je osvojio zlatno i bronzano odličje na Europskim zimskim bacačkim prven-stvima 2010. i 2008. godine u Splitu, zlato na Balkanskim dvoranskom prven-stvu u Atini 2008., te nastupio u finalu Svjetskog prvenstva 2009. u Berlinu. Učesnik je Olimpijskih igra u Pekingu 2008. Njegov lični rekord iznosi 21.07 m, a postignut je 2008. u Podgorici.Zanimljivo je da je Hamza Alić ovaj uspjeh postigao nakon što su ga mnogi otpisali. “Želim poručiti onima koji su

pj p g g g

govorili da od mene nema ništa i da sam završio karijeru da će zbog toga zažaliti. Ovaj rezultat je došao kao plod mog na-pornog rada i sigurno ću nastaviti nizati dobre rezultate”, rekao je Alić.Alić je naučio dobivati teške bitke. Još jed-nu veliku bitku, odnosno iskušenje Hamza Alić je doživio u vrijeme genocida u Srebrenici. Tu tešku životnu priča Hamza nam je ispričao u intervjuu koji smo ra-dili prije nekoliko godina. “Prilikom pada Srebrenice svi oni koji su se zatekli tamo morali su da bježe. Moj otac i ja odlučili smo da idemo sa konvojem preko šume do slobodne teritorije. Iako sam tada imao samo 16 godina, ja sam, a i roditelji su

odlučili tako, zbog toga što sam bio kru-pniji od svojih vršnjaka, krenuo u šumugdje sam se skrivao sa ocem, rodbinom ikomšijama. Tako da smo u šumi provelisedam-osam dana, da bismo nakon toga odlučili da krenemo prema slobodnoj te-ritoriji, jer su nas otkrili. Danima smo seskrivali po šumama. Jednog dana došlismo u zonu između Olova i Kladnja, došlismo do četničkih rovova. Primijetili smoda nema žena i djece. Po tome smo pri-mijetili da bi ispred njih mogla biti me-đuzona. Tamo dalje vidjeli smo tranšeje,tenkove, vidjeli smo kako se smjenjuju.Molili smo Boga da padne kiša iako je da-nju bilo tako toplo, nigdje oblaka nije bilo,kako bismo iskoristili noć da se probijemodo slobodne teritorije. Navečer smo ušli unjihove rovove, držali smo za ranac jedandrugog, nije se vidio prst pred okom jer jeBog uslišao naše dove, zaista je kiša pada-la. Kad smo došli do prvih rovova, ja sambio predzadnji, a komšija Ćamil držao se

p j

za moj ranac. Međutim, on se otkačio odmene. Tu smo se zbunili, nismo znali šta da radimo, kad smo iznenada začuli rafal.Mislili smo da je komšija Ćamil poginuo.Odlučili smo da krenemo naprijed. Jedina svjetlost koja nam je obasjavala vidik bili susrpski rafali. Prešli smo preko neke ogro-mne žice, prešli smo neku rječicu kod pla-nine Karaula koja se nalazi između Olova i Kladnja. Ušli smo u šumu, skupili smose onako. Bilo je hladno, bili smo gladni ižedni. Dok je s nama bio komšija Ćamil,

j g

on je imao malo šećera, nismo imali dru-ge hrane, imao je oko 300 grama šećera tako da bi svaki dan svima davao pomalokako bismo preživjeli. To nam je bila jedi-na hrana u tim danima.’’ Hamza i ostali iznjegove grupe uspjeli su tog dana preći na slobodnu teritoriju. Od tada traje njegov put ka sportskim pobjedama. Vjerujemoda osvojeno srebro nije zadnja Hamzina pobjeda. Aferim šampione!

12

Korupcija na europski način od bilion eura

Europska unija

Često u Bosnu i Hercegovinu dođu ugledni evrop-

ski političari, lideri institucija Europske unije. Jedna od naj-češćih kritika spomenutih eu-ropskih političara na račun bo-sanskohercegovačkog društva je isticanje da je naše društvo totalno zaraženo korupcijom i da nam nema napretka dok se ne izborimo sa tim zlom. Slažemo se da je korupcija je-dan od najvećih problema Bosne i Hercegovine. Međutim, bosanskohercegovačka korup-cija u odnosu na korupciju u Europskoj uniji je skoro bezna-čajna, kao da je i nema. Anna Cecilia Malmström, ugledna švedska političarka, članica Europske komisije objavila je ovih dana podatak da korup-cija u zemljama Europske uni-je godišnje dostiže čak bilion eura. U Europskoj uniji se go-dišnje ukrade koliko u Bosni i Hercegovini ne može za sto godina.

Hamza Alić: Srebreni(čki) šampionAtletika

13

U iščekivanju ulaska Hrvatske u EU sve su veće gužve u konzularnim uredi-

ma Hrvatske u Livnu (svake treće srijede) i Tomislavgradu (prvog ponedjeljka u mje-secu). U ponedjeljak, 04.03.2013. godine je u Tomislavgradu morala intervenirati i policija da zavede reda među Duvnjacima koji sve više traže hrvatske pasoše/putov-nice i državljanstvo/domovnice. Među onima koji traže hrvatske dokumente ima i mladih koji to čine zbog posla i studija, ali i sasvim starih osoba koji to čine zarad putovanja djeci u Hrvatsku i po svijetu. Dobar dio ih treba hrvatske dokumente i zbog odlaska, na svega 70-tak km udalje-no more, bojeći se da se ipak neće moći sa ličnom kartom prelaziti hrvatska granica, što se za sada ne da naslutiti.Za hrvatske pasoše se plaća taksa od 79 KM za mlađe od 21 godinu, a za starije 106 KM, dok se za “domovnicu”, dakle hrvatsko državljanstvo, plaća 69 KM i na-ravno, da bi se dobila svi se koji je traže izjašnjavaju nacionalno kao “Hrvati” što je vidljivo i iz kriterija istaknutih na oglasnim pločama konzularnih ureda Hrvatske i u bh. općinama koje preferiraju “domovni-ce” i “putovnice”.Šta će biti sa Bošnjacima “Hrvatima”? Privilegij dvojnog državljanstva, hrvatskog i bosanskohercegovačkog, uz većinu bh. Hrvata, koriste i brojni Bošnjaci iz cijele BiH, a posebno iz pograničnih dijelova pre-ma Hrvatskoj: iz Hercegovine, Livanjskog, Posavskog i Unsko-Sanskog kantona gdje ih je na desetine hiljada uzelo hrvatsko dr-žavljanstvo automatski se odazivajući i na nacionalno ime “Hrvat”. Ništa čudno što ljudi, više zarad posla i kretanja, a manje zarad stvarnog nacionalnog ubjeđenja, rade i takve stvari, pa ujedno budu nacionalno i “Bošnjaci” i “Hrvati”. Problem će se uslož-niti na predstojećem popisu stanovništva u BiH gdje će se moći izjasniti samo za jednu etničku pripadnost, pa će se novopečeni bh. “Hrvati” morati opredjeliti kao “Hrvati” i u BiH i u Hrvatskoj da bi zadržali privilegije susjedne države koja ih, najprostije rečeno, asimilira, ili će se, ako se vrate izvornom “Bošnjaštvu”, morati ispisati iz “Hrvata”, jer, ako su to Hrvatska i BiH do sada i tolerisa-le, Europa u koju ulazi Hrvatska, a uskoro i BiH, to neće uvažavati. Desiće se ili smanje-nje populacije bh. Hrvata ili Bošnjaka.

Gužve u konzularnim uredima Hrvatske

Tomislavgrad i Livno


Foto polumjeseca

Uprošlom broju objavili smo tekst “Bošnjačke sluge velikosrpske pro-

pagande”. U tom tekstu upozorili smo na nerazumno ponašanje pojedinih Bošnjaka i njihovo, svjesno ili nesvje-sno, učešće u vođenju kampanja na iskrivljivanju istine o agresiji na BiH. U tom kontekstu posebno zabrinjavajuće je izmišljanje optužbi da je bošnjačko političko rukovodstvo tokom rata osno-valo više terorističkih organizacija, kao što se navodi za grupu “Ševe”. Nažalost,

g jg

najgrlatiji u izmišljanju ovih optužbi je aktuelni mistar sigurnosti Bosne i Hercegovine Fahrudin Radončić. Ovim mi ne branimo nikakve “Ševe”, niti smo

g

protiv toga da pravosudni organi utvr-de šta je prava istina, kada je u pitanju grupa “Ševe” i njihova uloga u ratu.

j p j p j

Međutim, veoma je problematično što se danas pokušava nametnuti teza da smo mi Bošnjaci, odnosno da je Alija Izetbegović sa svojim mladomusliman-skim saradnicima tokom rata osnovao više terorističkih organizacija ili grupa, da su te grupe počinile brojne zločine, zločine koji su navodno pripisani srp-skoj strani, te da su spomenute grupe i njihovi pripadnici i danas aktivni. Niko još nije spomenuo da su Srbi i Hrvati tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu osnovali svoje terorističke grupe. Samo se priča kako su Bošnjaci u ratu osno-vali više terorističkih grupa i kako su te grupe još uvijek aktivne. Ako nekom nije jasno šta je cilj onima koji izmišljaju

ovakve optužbe, onda treba gledati na posljedice. Pristajanjem na teze da jebošnjačko političko rukovodstvo tokomagresije osnovalo terorističke grupe i da su te grupe ili njihovi pripadnici još uvi-jek aktivni direktna je potvrda veliko-srpskih i velikohrvatskih optužbi da jeterorizam svojstven Bošnjacima musli-manima. Također, ovo je način kako da se udobrovolji Srbima i njihovim teza-ma da je zbog navedenih optužbi nužnomijenjati karakter rata u BiH. FahrudinRadončić, ministar sigurnosti Bosne iHercegovine proteklih dana je gostovaona RTRS-u u emisiji “Intervju”. Jednood pitanja voditeljice spomenute emi-sije glasilo je: “Ukoliko se otvori slučaj‘Ševe’ otvoriće se onda i ostala ubistva,

j g j jj

promijeniće se karakter svega što sedogađalo, ja vas moram pitati ko su tiljudi, možemo li ih identifikovati, jer jeočigledno da postoje te grupe danas”?Ne treba posebno naglašavati da je vo-diteljica RTRS-a ovakvo pitanje posta-vila jer je na ovaj način, kao i sva ostala srpska javnost u Republici Srpskoj, ra-zumjela svakodnevno priču Fahrudina Radončića, Edina Garaplije i drugih o postojanju, tzv. terorističke skupine“Ševe” i sličnih grupa. Teško je znati da

p j j p

li će izmišljanje optužbi o postojanjuratnih i poratnih bošnjačkih teroristič-kih skupina promijeniti karakter rata uBosni i Hercegvini. Ali se zato zna ko jeu ovoj priči kakvog karaktera!

Bošnjačke sluge velikosrpske propagande (II dio)

Sarajevo

14

Ubistvo somalijskog šejha dr. Abdulkadira Nura el-Fariha

Aktuelno

Zamislite taj scenario: mladić muslimanskog imena Abdurrahman (rob Milostivog) Husejn Džami’, koji još nije napunio ni 19 godina, ušao je u džamiju, ne da bi obavio namaz, nego da bi pucao i ubijao u džamiji, ne da bi očistio svoje tijelo ibadetom, nego da bi ga zaprljao grijehom, krvlju i zločinom, ne sa namjerom ibadeta i obavljanja namaza, nego radi skrnavljenja svetosti mesdžida i istjerivanja ljudi iz džamije

Prijevod s arapskog: Semir Imamović

Atentat na šejha Ab-AAdulkadira Nura AAel-Fariha samo AAje jedan u nizu atentata na islamske reformatore kojisu se desili kroz povijest.Jedna od žrtava atentata,podsjećanja radi, bio je emi-ru-l-mu’minin (vođa pravo-vjernih) Ali ibn Ebi Talib,radijallahu anhu, kojeg je,dok je išao na jutarnju mo-litvu, u klasičnoj zasjedi,svirepo ubio pripadnik ha-ridžijske sekte. Šejh Abdul-

p p pp

kadir ubijen je u petak, 15.2. 2013. u džamiji “Bedr”, usomalijskom gradiću Groa,pokrajina Puntland, za vri-jeme obavljanja ikindija-na-maza. Pogođen je direktnimhicem u glavu dok se dizaosa rukua na trećem rekatu.

Atenator se, nakon toga, pokušao uda-ljiti sa mjesta zločina, ali su ga u tomespriječili lokalni stanovnici, koji su ga vrlo brzo savladali i predali organima gonjenja, iako je prije toga uspio ranititrojicu goniča i potrošiti svu municiju.Ubiti islamskog učenjaka za vrijemeobavljanja namaza u džamiji, najblažerečeno, ravno je katastrofi. Zamislite tajscenario: mladić muslimanskog imena Abdurrahman (rob Milostivog) HusejnDžami’, koji još nije napunio ni 19 go-dina, ušao je u džamiju, ne da bi obavionamaz, nego da bi pucao i ubijao u dža-miji, ne da bi očistio svoje tijelo ibade-tom, nego da bi ga zaprljao grijehom,krvlju i zločinom, ne sa namjerom iba-deta i obavljanja namaza, nego radi skr-navljenja svetosti mesdžida i istjerivanja ljudi iz džamije. Šejha Abdulkadira od

j j j j

ubistva nisu spasile ni njegove godine,ni sijeda brada, niti činjenica da je biougledni islamski učenjak, niti to što je,u trenutku pucanja na njega, stajao unamazu, u duhovnom razgovoru sa svo-jim Gospodarom, niti činjenica da se, usvojstvu gosta, nalazio u Allahovoj kući.Sve to nije spriječilo ubicu u počinje-nju jednog ovakvog brutalnog zločina.Uzimanje mesdžida za metu, napadi na klanjače, precizno planirani atentati na islamske učenjake, mislioce i političare,koje na terenu provode mladi ljudi, za-dojeni fanatizmom i mržnjom, loš supredznak za ono što bi se u budućnostimoglo dešavati na prostoru Somalije, alii drugim dijelovima islamskog svijeta.Šta se još treba desiti pa da shvatimo o

g j g j

kakvim monstrumima i bezdušnicima se ovdje radi. Ovaj događaj koji, istina je, ima i svoju povijesnu dimenziju, tre-ba prije svega posmatrati kao dio šireg procesa koji se odvija prema unaprijedutvrđenom planu i u ravnomjernim fa-

zama. On nije slučajan i izo-lovan incident, nego dobroisplanirana i pripremljena aktivnost, koja ima svoj kon-tinuitet, metode, krajni cilji precizno odabrane ljudskemete. Abdulkadir Nur nijejedina žrtva takvih aktivno-sti, prije njega sličnu sudbi-nu su doživjeli i drugi pozna-ti somalski učenjaci, kao štoje njegov dobri i nerazdvojniprijatelj dr. Ahmed Had-ži Abdurrahman. Na raziniislamskog ummeta, situacija je još ozbiljnija i očigledni-ja. Lično znam za mnogeslučajeve napada i atentata na učenjake koji su se otvo-reno usprotivili ekstremnimi radikalnim tumačenjima islama, ali i na dojučerašnječlanove (disidente) radikal-nih organizacija.

TTekfiekfirr jjee uvod uvod u ubijanje i nasiljeu ubijanje i nasilje


Šejh Abdulkadir je uživao

nesumnjivi ugled

zbog svog nesebičnog zalaganja i

doprinosa na polju islamskog

daveta, na kojem je

djelovao punih pet decenija.

Šejh Abdulkadir Nur el-Farih

15

Ko je šejh Abdulkadir Nur el-Farih?

Šejh Abdulakdir rođen je 1940. u Mogadišu, glavnom gradu Somalije. Osnovnu vjersku školu završio je u So-maliji, a srednju u KSA (Škola islam-

j j

ske solidarnosti, Medresetu-t-tedamu-ni-l-islamijj). Fakultetsko obrazovanje jjstekao je na Islamskom univerzitetu u Medini (KSA), Odsjek za islamsku teologiju i da’vu (1975.). Nakon toga upisao je postdiplomski studij na istom Univerzitetu, kojeg uspješno završava i biva promoviran u magistra islamske povjesti. Zvanje doktora stekao je na prestižnom sudanskom Univerzitetu “Nilejn”, nakon čega odlazi na Univer-zitet Hummer u Norveškoj, gdje spe-cijalizira pedagogiju, jezičke i kulturne znanosti. Radio je kao profesor islam-ske povijesti i civilizacije na Islamskom univerzitetu u Mogadišu. Bio je član više međunarodnih, regionalnih i lo-kalnih organizacija. Izdao je dvije knji-ge: Divanu-š-šair badli, 2002. godine, i Es-Sekafetu-l-‘arabijje vee ruvvaduha fi-s-sumal, 2010. godine. Napisao je llveliki broj studija iz različitih oblasti. Jedan dio svog životnog vijeka pro-veo je u Norveškoj, gdje je radio kao profesor islamske kulture i civilizacije i jezičkih znanosti. Šejh Abdulkadir p j

je uživao nesumnjivi ugled zbog svog nesebičnog zalaganja i doprinosa na polju islamskog daveta, na kojem je

djelovao punih pet deceni-ja. Kategorično je odbacivaosvaku vrstu nasilja i militan-tno djelovanje usmjerenoprotiv muslimana, po čemuje nadaleko bio poznat. Na kraju je i sam postao žrtva militanata. Ono što je ta-kođer važno istaći jeste da je šejh Abdulkadir bio ha-fiz Kur’ana i da je značajandio njegovih aktivnosti biousmjeren u pravcu poduča-vanja ljudi Kur’anu. Iza sebe je ostavio9 sinova i dvije kćeri.

Ko je odgovoran za ubijanjeučenjaka u Somaliji?

Vijeće učenjaka Somalije (Džema-tu-l-i’tisami bi-l-kitabi ve-s-sunneti),kojem je pripadao šejh AbdulkadirNur i u kojem je imao jednu od zapa-ženijih uloga, izdalo je specijalno sa-općenje u kojem se kao direktni krivacza atentat optužuje pokret “Šebabu-l-p j j

mudžahidin”.“Sasvim je jasno da je šejh Abdulka-

dir zbog svojih odlučnih stavova prema ideji tekfira (proglašavanja pojedinaca anevjernicima), koja je nanijela neprocje-njivu štetu islamu i muslimanima i dokraja obezvrijedila ljudski život, postaojedna od glavnih meta spomenutog po-kreta” – kaže se u saopćenju.


U saopćenju, kojeg pot-pisuje predsjedavajući Izvrš-nog odbora Vijeća, Ahmed Abdussamed, a kojeg su prenijeli domaći mediji, na-dalje se kaže: “Potvrđeno je da je ubica pripadao pokre-tu “Šebabu-l-mudžahidin”,

j p p p

koji se dovodi u vezu sa El-Kaidom, i čiji su pripadni-ci ranije ubili dr. Ahmeda el-Hadža Abdurrahmana, dr. Mahmuda Abdija Ibra-

hima, dr. Ahmeda Abdullaha, prof. Ibrahima Adua, šejha Ebu Bekra Husejna, šejha Muhameda Tehlila i druge profesore, doktore i svršenike fakulteta u poznatom napadu na hotel “Šamo” u Mogadišu, ali i druge uče-

p p

njake. Brutalno ubistvo šejha Abdu-lakdira ukazuje na postojanje razra-đenog plana za likvidaciju istaknutih učenjaka i daija, nosilaca vjerskog ži-vota u Somaliji, koji svoje djelovanje temelje na Kur’anu i Sunnetu. Razlo-ge šejhovog ubistva treba prije svega tražiti u njegovom nepokolebljivom stavu kada je u pitanju istina i njeno doslovno tumačenje, što je princip kojeg su prije njega ustanovili i slije-dili poslanici i pobožni ljudi. Nikako ne smijemo zaboraviti šejhov veliki doprinos u borbi protiv devijantnih ideja, u prvom planu ideje tekfira i ubijanja nedužnih ljudi.”

Tekfirski um škrtari Božijom

milošću i za njega je

nepojmljivo da Allah ukaže Svoju milost grješnicima i uvede ih u

Džennet.

Vijeće je uputilo otvoreni poziv svimstrukturama somalijskog društva da seujedine u borbi protiv zabludjelih ideja koje propagira i u praksi provodi pokret“Eš-Šebab”, čije bi se djelovanje u naj-

j p p g p p pp

kraćem moglo opisati kao rušenje islama u ime islama, širenje nereda na zemlji ipomaganje neprijateljima islama u njiho-voj namjeri da unište somalijski narod imeđu njih ubaci kosku razdora. Također,Vijeće poziva učenjake, somalijska ple-mena i vlasti da se zajedničkim snagama suprotstave ovoj izopačenoj sekti, koja jepokazala da nema nikakvih moralnih ivjerskih skrupula kada je u pitanju ljud-ski život, da je spremna ići do kraja uuništavanju somalijskog društva, ubija-nju učenjaka, žena, djece, staraca, inte-lektualaca, trgovaca, pojedinaca i čitavihzajednica, i gašenju i ono malo života kojije preostao u napaćenoj Somaliji.

Pouke i poruke

Ideja tekfira se s vremena na vrijemejavlja u islamskom ummetu, praćena ubistvima i teškim nasiljem. Posljednja žrtva ove zabludjele ideje je somalijskiučenjak, zagovornik srednjeg puta, šejhdr. Abdulkadir Nur el-Farih, kojeg suubili pripadnici tekfirskog pokreta u So-maliji. Nisu imali obzira ni prema nje-govim godinama, ni prema njegovomznanju, ni prema njegovim zaslugama, niprema Allahovoj kući u kojoj se nalazio

u vrijeme izvršenja zločina, ni prema svetosti namaza, ni prema mogućim negativnim reprekusijama, ni prema či-njenici da je čovjek na kojeg su podigli ruku bio član reno-mirane Svjetske unije islam-skih učenjaka, koja je poznata po svojim srednjim, umjere-nim i tolerantnim stavovima. Možda previše očekujemo od ljudi koji sve muslimane, bez izuzetka, i one obične i učene, krajnje hladnokrvno progla-šavaju nevjernicima, a zatim ih po nekom ustaljenom pra-vilu ubijaju. Tekfir je uvod u rubijanje i nasilje, i to je važno pravilo kojeg poznaje sva-ko onaj ko je proučavao ovu ideju. Također, tekfir je uvod ru istihlal (dozvolu ubistva i oduzimanja limovine). Kada nekog proglasite nevjer-nikom, oskrnavite njegovu čast, vi time faktički želite reći da njegov život i ime-tak nemaju nikakvu vrijednost, odnosno da je dozvoljeno, bilo kome, tu osobu ubiti i uzurpirati njen imetak.

Ovaj kratki tekst završit ću sa neko-liko važnih napomena u vezi sa tekfi-rom:

1. Tekfir, bez sumnje, spada u naj-rrgore oblike zastranjenja u mišljenju. Korijeni tekfira sežu daleko u prošlost, i prvi put se javlja u vrijeme vladavine

16

Alije ibn Ebi Taliba, radija-llahu anhu.

2. On nije samo mental-ni nego i duševni poremećaj. “Tekfirsko” srce je grubo, tvrdokorno, bezosjećajano, u njemu nema milosti za bilo koga. Za njega je nepojmljivo da se Allah smiluje grješniku i uvede ga u Džennet. Vje-rovatno su oni koji gaje ovu ideju zaboravili da je Allah, dželle šanuhu, oprostio pro-stitutki i uveo je u Džennet, jer je napojila žednog psa.

3. Sljedbenici tekfira pri-padaju onoj vrsti ljudi za koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže da su ljudi upropašteni, on je najveći propalica (prema

drugom tumačenju: on ih je upropa-stio).” Oni nemaju simpatije prema bilo kome. Za njih su nevjernici i vladari i njihovi podanici i pomoćnici, i polici-ja i vojska, i parlamentarci i oni koji to nisu, ali i pripadnici različitih islamskih pokreta. Jednom rječju: svi ljudi, izuzev njih, su duhovni i moralni stradalnici.

4. Ideja tekfira nastaje i razvija se u sredinama koje karakterizirau neznanje i grubost.

5. To je ideja koja razdvaja a ne spaja, koja dijeli a ne ujedinjuje. Njeni sljedbenici, unutar sebe, svako razilaže-


Vijeće je uputilo otvoreni

poziv svim strukturama somalijskog društva da

se ujedine u borbi protiv zabludjelih ideja koje

propagira i u praksi provodi

pokret “Eš-Šebab”, čije bi se djelovanje u najkraćem moglo opisati kao rušenje islama u ime

islama.

17 8. mart - 26. rebiu-l-ahir

nje doživljavaju kao pitanje vjerovanja i nevjerovanja, i spremni su jedni druge, i za najmanju sitnicu, proglasiti nevjer-nicima, što je potpuno suprotno praksi prvih generacija muslimana, ashaba i tabiina, koji na međusobna razilaženja nisu gledali kao na nešto što bi moglo ugroziti zajedničku istinu ili odvesti lju-de krivim putem, nešto zbog čega bi se, ne daj Bože, dijelili na vjernike i nevjer-nike, nego su za različita mišljenja kori-stili termine radžih i merdžuh (pretežno i slabo mišljenje), savab i hata’ (ispravno i pogrešno mišljenje). Utemeljena prav-na mišljenja ne mogu se, ni po kojoj osnovi, tretirati kao istina i zabluda, vje-rovanje i nevjerovanje, nego mogu biti samo ispravna i manje ispravna (radžih i merdžuh), vjerodostojna i manje vjero-dostojna (sahih i esahh), vrijedna i manje vrijedna ( fadil i mefdul).

6. Razmišljajući o različitim tekfir-skim zajednicama, došao sam do za-ključka da su njihove osnovne karak-teristike: površnost, neobrazovanost, slijepo slijeđenje i indoktrinacija.

7. Tekfirski um škrtari Božijom mi-lošću i za njega je nepojmljivo da Allah ukaže Svoju milost grješnicima i uvede ih u Džennet.

8. Sljedbenici tekfirskog učenja ne mogu shvatiti da propitivanje ljudskih postupaka (suđenje ljudima na osnovu njihovih postupaka) ne ulazi u uži opis davetske profesije, a da ne govorimo o običnim ljudima. Nije posao daija da ljude proglašavaju nevjernicima i da se bave njihovim postupcima, oni su ra-sadnici upute, milosti i dobrote.

9. Sve aktivnosti tekfirskog pokreta su dobro smišljene i isplanirane, i bojim se da bi u budućnosti mogle odnijeti još mnogo ljudskih života, ukoliko im se, na sličan način (organizirano i planira-no), ne suprotstavimo. Stvar je krajnje ozbiljna i tako je trebamo i posmatrati. Od islamskih učenjaka se očekuje da, kroz organiziranje posebnih tečajeva, radi na podizanju svijesti kod omladine o opasnostima guluvva (pretjerivanja, ekstremizma) i njegovim poražavajućim posljedicama, opasnostima ishitrenog donošenja sudova, proglašavanja lju-di nevjernicima i prolijevanja nedužne krvi. Obaveza je, također, permanentno raditi na razotkrivanju zavjera zločinač-kih organizacija, čije djelovanje pred-stavlja jasno odstupanje od pravog puta.

Na kraju, molim Uzvišenog Alla-ha, Njegovim lijepim imenima, da se smiluje šejhu Abdulkadiru Nuru, koji je bio primjer znanja, svijesti o Allahu i neprobojna brana islama. Allahu moj, podari mu najveće deredže u Džennetu, nadomjesti islamskom ummetu njegov gubitak, ostavi lijep spomen na njega kod ljudi i proživi ga u društvu šehida i Tvojih iskrenih robova.

O ti, dušo smirena, vrati se Gospodaru svome!

Veliki broj prisutnih na dženazi šejhu Abdulkadiru Nuru

Tekfir svoje sljedbenike stavlja u poziciju “vrhovnih sudija” na zemlji, koji u isto vrijeme i sude, i izvršavaju presudu i dosuđuju kaznu, a to rade krajnje ležerno i hladnokrvno

Najveći problem tekfira je što svoje sljedbenike stavlja u poziciju “vrhovnih sudija” na zemlji (“zemaljskih božanstava”), koji u isto

vrijeme i sude, i izvršavaju presudu i dosuđuju kaznu (proglašavaju osobu nevjernikom, izvršavaju smrtnu kaznu nad njom i osuđuju je na vječni boravak u Džehennemu), i to sve rade krajnje ležerno i hladnokrvno kao da se ništa ne dešava. “Vrhovne sudije” su zaboravile jednu važnu stvar: da oni na ovaj način prisvajaju Božije pravo na suđenje, a samo Bog ima pravo suditi ljudima na ovom i budućem svijetu, ali i da je Allah, dželle šanuhu, objavio Svom Poslaniku, koji je se nalazio na čelu islamske države: Ti vlast nad njima nemaš. (Prijevod značenja, El-Gašijeh, 22.); Od tebe ne zavisi da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici. (Prijevod značenja, Alu ‹Imran, 128.); I reci: “Istina dolazi od Gospodara vašeg, pa ko hoće - neka vjeruje, a ko hoće - neka ne vjeruje!” (Prijevod značenja, El-Kehf, 29.).

18

Borba za opstanak

Kolumna

Srbe u Republici Srpskoj uopće nije briga da li kome smeta izraelsko neprijateljstvo prema Bosni i Hercegovini i ulazak izraelskih institucija u manji entitet, ali Bošnjake je i te kako briga da im Srbi ne bi štogod spočitali na račun saradnje sa islamskim zemljama

Piše: Fatmir Alispahić

Uskoro bi izraelski parlamenta-UUrci trebali posjetiti RepublikuUUSrpsku i još jednom potvrditiUUopredjeljenje Izraela da nastavi negiratidržavni subjektivitet Bosne i Hercegov-ine. U više navrata dosad najviši izraelskifunkcioneri su Republiku Srpsku tretiralikao državu, tako što su posjećivali Banja Luku, ali ne i Sarajevo, i tako što su Milo-rada Dodika dočekivali kao državnika.U međuvremenu su u Republiku Srp-sku slali razne delegacije, od novinar-skih, preko privrednih, do turističkih,redovno zaobilazeći državu Bosnu iHercegovinu, i Sarajevo kao metropolu.Poslata je i poruka da bi Izrael priznaonezavisnost Republike Srpske, čimesu direktno podstaknute kriminalne,secesionističke težnje u RS. Sve ovo namukazuje na aktivnu, destruktivnu, nepri-jateljsku politiku Izraela prema Bosni iHercegovini. Ta politika nije prikrivena,jednako kao što cionistički genocid nadPalestincima nije prikriven, već je ot-voren u svojoj besramnosti i razvratnosti.Iluzorno bi bilo očekivati da će neko kodecenijama javno i bestidno otima tuđudomovinu, ubija nevine ljudske živote,odjednom biti drukčiji na nekoj drugojadresi. Kao što JNA, koja je razarala Du-brovnik i Vukovar, nije mogla 1991. uBiH biti išta drugo do li genocidna vo-jska, tako ni Izrael, koji je Palestinu oteoPalestincima, ne može biti išta drugo doli sponzor Republike Srpske koja ima isto zločinačko porijeklo kao i Izrael.Postoje desetine regija, entiteta, kantona i pokrajina u Evropi – kao što je Repub-lika Srpska tek kanton unutar Bosne iHercegovine – ali se Izrael dobavezaosamo Republike Srpske, da joj pomognena putu ka samostalnosti. Kao da jemoguće otcjepljenje ovog kantona čije je

postojanje uslovljeno postojanjem Bosne i Hercegovine?! Zaboravlja se da bi svaki poremećaj unutarnjeg ustrojstva BiH vo-dio povratku u prethodno pravno stanje, a to je poredak iz 1992., dakle, Repub-lika Bosna i Hercegovina za koju su gla-sali građani na Referendumu. No, Izrael iz iskustva zna kako je moguće međunarodno pravo prilagođavati principu sile i ucjene, pa računa da bi i Republika Srpska mo-gla kriminalnim postupcima isposlovati otcjepljenje. Ka-kav je to magnetizam koji privlači Izrael Republici Srp-skoj? Magnetizam je to istog genocidnog porijekla, te na-kaznosti koja uživa u tuđoj avliji, tuđem voćnjaku, tuđoj kući, nemajući nimalo ka-janja za milione palestinskih i bošnjačkih života koji su unesrećeni u ime stvaranja Izraela, odnosno, Republike Srpske.

Cionističko negiranje BiH

Nakon nekoliko Do-dikovih posjeta Izraelu, pa nakon nekoliko posjeta Re-publici Srpskoj od strane ministra vanjskih poslova Iz-raela Avigdora Libermana (koji je rekao da je – “Republika Srpska raj na zemlji”; kao što je Aušvic, recimo), kao i minis-tra turizma Izraela Stasa Misežnjikova, prošle godine se dogodio i susret pred-sjednika parlamenata Republike Srpske i Izraela Igora Radojičića i Reuvena Riv-lina. Tada je dogovoreno da će izraelski parlamentarci posjetiti Republiku Srp-sku, ali ne i Bosnu i Hercegovinu. Za-nimljivo je da nema nikakvih reakcija od strane državnih funkcionera, makar iz reda bošnjačkog naroda, koji bi morali inicirati protest vladi u Izraelu zbog nedopustivog zaobilaženja državnih in-stanci i tretiranja entitetske vlasti kao državne. To godinama radi Srbija, na različite načine, a evo sada i Izrael. Po-vod je to da ovu temu delegiramo pred bošnjačke političare kao jedno od važnih pitanja, koje iziskuje reakciju, budući da se očito radi o proračunatom pod-rivanju bh. državnosti i suvereniteta od

strane cionističkog Izraela. U tom smisluvrijedi podsjetiti na raznovrsne oblikeprisustva Izraela u Republici Srpskoj, a sa isključivim ciljem jačanja tog pobratim-skog genocidnog modela na kome jenastao i sam Izrael.

Republika Srpska, prim-jerice, ima nekoliko tzv.predstavništava, a jedno odnjih je u Jerusalemu, na čijemčelu je Arije Livne, što bibilo isto kao kad bi na čelunekog bh. predstavništva bio neki iranski ili jordanskidržavljanin. Ali, to što ljudisa izraelskim državljanstvomvode predstavništvo Repub-like Srpske ne smeta nikome.Upravo ovo predstavništvobilo je organizator uspostav-ljanja više oblika privrednesaradnje.

U julu prošle godine me-diji u Banjoj Luci su izvijestilida je Arije Livne, u ime Re-publike Srpske, u Privrednojkomori Izraela razgovarao sa direktorkom Odjeljenja za međunarodne odnose Fede-racije izraelskih privrednihkomora Roni Rajber i šefi-com Odjeljenja za razvoj veza sa inostranstvom Privrednekomore Tel Aviva i regiona

Centar Šaron Šitrit o uspostavljanju efi-g

kasne privredne saradnje. “Dogovorenoje organizovanje susreta na kojima bi serazmatrali uvozno-izvozni aranžmani, sa temeljno pripremljenom platformom.Naglasak tokom razgovora bio je na sek-torima građevinarstva, neiskorištenimpotencijalima proizvodnje energije, in-frastrukturnim projektima, elektronskojindustriji, poljoprivredi, drvno-prera-đivačkoj industriji i turizmu. Dodatnivid saradnje ogledat će se u razmatranjumogućnosti plasmana robe na treća tr-žišta”, objavila je Srna. Roni Rajber na-javila je aktivnije predstavljanje privredeRS na sajmovima, seminarima i skupo-vima u Izraelu, a Šaron Šitrit predložila

j p

je da nadležne institucije RS organizujupredstavljanja potencijala za cjelokupnočlanstvo izraelske Privredne komore, štobi izraelska strana logistički i finansijskipodržala. Ambasador Izraela za BiH Da-vid Koen podržao je ovaj projekat, mada

Izrael u Izrael u Republici SrpskojRepublici Srpskoj


Da ne ostanemo nedorečeni... Ova temeljita briga Izraela za Republiku

Srpsku je roditeljska i pobratimska,

mada je proizišla iz jednakog

genocidnog porijekla.

19

nije objasnio kako ne može biti ambasa-dor u Banjoj Luci, već samo u Sarajevu, iako na ovaj način pokazuje da ne prizna-je Sarajevo. Iz ove vijesti vidimo da nema nikakvog objašnjenja, jer nema nikakve zdrave logike, u usmjerenosti izraelske privrede isključivo na Republiku Srp-sku. Logično bi bilo da državna komora Izraela sarađuje sa državnom komorom i ministarstvima BiH, da cjelokupna bh. privreda bude uključena u predstavljanja i povezivanja, izuzev, ako ta saradnja nije uzrokovana sasvim drugim, neprivred-nim, političkim, a zapravo genocidnim afinitetima. Evo i odgovora...

Izraelski ambasador u BiH David Koen bio je eksplicitan u izopćavanju, da ne kažemo diskriminaciji bošnjačkog i hrvatskog naroda, kada je rekao – “da jevrejski i srpski narod imaju zajedničku istoriju i da nema naroda kao što su ova dva, koja su toliko propatila u Drugom svetskom ratu”. Sama činjenica da je bošnjački narod procentualno najviše stradao nakon Jevreja u Drugom sv-jetkom ratu (103.000 Bošnjaka, ili 8,1 odsto od ukupne populacije), i da je najviše stradao upravo od velikosrpske, četničke ruke, ovu izjavu izraelskog am-basadora čine netačnom i uvredljivom. Drugo, teza o “zajedničkoj istoriji” nema se na čemu temeljiti, jer niti su Srbi iz Njemačke, niti su Jevreji iz Srbije, mada cionistički i velikosrpski projekat veže genocid nad muslimanima. Jevrejske i srpske žrtve u Drugom svjetskom ratu, koje su realnost, monstruozno se zlou-potrebljavaju kako bi se pravdao genocid nad Palestincima, odnosno, Bošnjacima. Vjerovatno je to bio poriv izraelskog am-basadora Koena da bubne ovu nebulozu o “zajedničkoj istoriji”. Važan logički momenat koji dekonstruira “zajedničku istoriju” jeste činjenica da Republika Srpska nije ni država, a vala ni entitet, srpskog naroda, već je po Odluci o kon-stitutivnosti suvlasništvo sva tri naroda, tako da davanje ove izjave o Republici Srpskoj, u vidu obraćanja srpskom naro-du, zapravo je falsifi kat. Izrael se tako Srbima, možda, može obraćati po Srbiji, ali, na teritoriji Bosne i Hercegovine tak-vo obraćanje ima perfi dni, šovinistički smisao.

Poseban problem je povod i mjesto gdje je izjava plasirana. Izraelski ambasa-dor je, namjesto u Sarajevu, u Banja Luci priredio koncert i svečani prijem povo-dom 63. godišnjice nezavisnosti Izraela. Doduše, nije jasno o kakvoj se “nezavis-nosti” radi, jer Izrael nije ni postojao da bi bio zavisan, pa postao nezavisan, taj Izrael je samo bahnuo, logikom zločina, genocida i otimanja. Kao i zločinačka tvorevina unutar BiH. Ovaj prvorazred-ni diplomatski skandal, to obilježavanje izraelskog državnog praznika u Banjoj Luci, skandalom nije imenovan samo

zato što na njega niko nijereagirao, niti je iko vidioišta destruktivno u činjenicida ambasador jedne državerezidencijalnu metropolupremješta iz Sarajeva u Banja Luku. Takvu drskost dosadnije napravio ni ruski amba-sador, koji ašićare sponzorira velikosrpske interese. Zapra-vo, ni jedan ambasador dosadnije ovakvim konkretnimgestom zaobišao Sarajevo,a promovirao Banja Lukukao mjesto svoga diplomati-sanja. Predsednik RS Milo-rad Dodik, kao pokroviteljsvečanosti, u svojoj je izjavipokazao raskošnu glupost, jerje rekao da – “RS i Izrael gajedobre prijateljske odnose kojisu rezultat zajedničke teškeistorije i stradanja u Drugom svetskomratu”. Jedino je ostao dužan objasnitia kako su to Republika Srpska i Izraelpostojali u Drugom svjetskom ratu, da bi otad gajili prijateljske odnose?! Skan-dalozni događaj zapapren je, kako su ja-vili mediji u RS – intoniranjem državnihhimni Izraela i Republike Srpske. Nebismo, eto, drukčije saznali da ovajkanton unutar BiH ima svoju himnu,koju smatra državnom. Šta li, pobogu,

j

rade toliki bošnjački političari kad imovakve informacije ne udaraju na obraz?!Možda nemaju obraza pa hodaju, ‘nako,sa čeljustima?!

Ko je kome mati

Mogla bi se napraviti obimna hroni-ka dosadašnjih udara Izraela na suvereni-tet BiH. Zavirili smo u obilje materijala,i pronašli štošta vrijedno komentara.Evo još nekoliko drastičnih primjera...


Nije samo Dodik izigravao državnika po Izraelu. Činio

j g

je to i predsjednik entitetske Skupštine Radojičić. On je sa predsjednikom izraleskog Parlamenta Rivlinom, molim te lijepo, kao pravi državnik - “razmijenio mišljenja o situaciji na Bliskom istoku i na Balkanu”. Mogao je samo razmijeniti mišljenja o komunalnim pitanjima, jer su međunarodni odnosi u nadležnosti bh. državnih in-stitucija. Ugledao se u tome na Dodika, koji je u novemb-ru prošle godine javno davao podršku predsjedniku Iz-raela Šimonu Peresu u borbi p p j

protiv Palestinaca. - “Ovom prilikom želio bih da još jed-nom potvrdim moju ličnu,

i podršku Republike Srpske i srpskog naroda prijateljskom jevrejskom narodu i naporima koje ulaže Vaša zemlja u bor-bi protiv terorizma i zaštiti teritorijalnog integriteta i suvereniteta države Izrael”, pisao je Dodik. Utom nailazimo da su izraelski mediji donijeli naslov: “Dodik srpski Ariel Šaron”. Čega se pametan

j jj j

stidi budala se ponosi. U antifašističkoj percepciji taj Ariel Šaron je oličenje

p j

krvnika, nešto kao izraelski Ratko Mladić. Palestinci ponajbolje pamte sve zločine koje je organizirao Ariel Šaron,

p j j p

a civilizacija pamti ulogu ovog krvnika u masakrima u Sabri i Šatili 1982. go-

j p g gg

dine. Dodik, ipak, nije Ariel Šaron, a g

činjenica da ga od te klevete brani jedan musliman trebala bi biti znakovita. No, srpstvo se ponosi ovom usporedbom Dodika sa zločincem Šaronom, čim se

p p p

to sa ponosom pominje. Vodeći izraelski list Makor Rišon, prenose srpski mediji, opisuje predsednika Milorada Dodika

Nije samo Dodik izigravao

državnika po Izraelu. Činio je to i predsjednik

entitetske Skupštine Radojičić. On je sa

predsjednikom izraleskog Parlamenta Rivlinom, molim te

lijepo, kao pravi državnik - “razmijenio mišljenja o situaciji na

Bliskom istoku i na Balkanu”.

kao državnika međunarodnih razmera, a novinarka Pazit Atlas-Ravina zaključujeda – “Dodik svojom pojavom visokog i markantnog čoveka, širokih ramena,neposrednog i asertivnog stila, podseća na legendarnog izraelskog generala idržavnika Ariela Šarona, a na taj način

g g g g

ga posmatraju i predstavnici jevrejskihorganizacija”. Novinarka je, vele, upi-tala Dodika – “o aspiracijama Repub-like Srpske, odnosno da li su one usme-rene na ujedinjenje sa Srbijom”, čime jerazotkrila stvarnu pozadinu izraelskog tretiranja Dodika kao državnika, a po-lovice bh. teritorije kao zasebne države.Dodik je, naravno, kazao da voli Srbiju.Uistinu, čega se pametan stidi...

U odnosu na ove ključne informacijekoje dokazuju angažiranost cionističkog Izraela na disoluciji bh. države i jačanjusecesionistikog programa RepublikeSrpske, postoji još mnoštvo, uslovno re-čeno, manje bitnih informacija, vezanihza razmjene privrednih i turističkih de-legacija, koje sežu do takvih detalja kaošto su serije predavanja koje su izraelskieksperti u oblasti poljoprivrede DavidŠaroni i Moše Kaim održali u decembru

p p j p

prošle godine za proizvođače mlijeka uzRepublici Srpskoj. Program Ministar-stva poljoprivrede Izraela podrazumije-va da se po pet dana u svakoj od opština RS na seminarima obrađuju segmentiuzgoja muznih krava, njihove reproduk-cije i teme iz oblasti veterinarstva. Na osnovu čega li Bošnjaci misle da im jeTurska mati?!

Da ne ostanemo nedo-rečeni... Ova temeljita briga Izraela za Republiku Srpsku je roditeljska i pobratimska, mada je proizišla iz jednakog genocidnog porijekla. Takvu brigu Bošnjaci su osjetili u ratu i neposredno poslije od nekoliko islamskih zema-lja i njihovih organizacija u BiH, čiji su predstavnici otjerani u ime dodvoravanja bošnjačkih političara veli-kosrbima i velikohrvatima. Ta bošnjačka nezahvalnost

20

djeluje kao prokletstvo. Srbe u RS uopće nije briga da li kome smeta izraelsko nepri-jateljstvo prema BiH i ula-zak izraelskih institucija u manji entitet, ali Bošnjake je i te kako briga da im Srbi ne bi štogod spočitali na ra-čun saradnje sa islamskim zemljama. Domaćinsko po-našanje Izraela u Republi-ci Srpskoj - kao da su svoji na svome - trebalo bi imati funkciju šamara za bošnjač-ke guske u magli.

Iluzorno bi bilo očekivati da će neko ko decenijama

javno i bestidno otima tuđu domovinu,

ubija nevine ljudske živote, odjednom biti

drukčiji na nekoj drugoj

adresi.

21

Dino Đipa, direktor Prism Researcha, agencije za marketinška, medijska i društvena istraživanja

Intervju

Međutim, u našim naknadnim analizama smo vidjeli da se u kategoriji “Ostali” zapravo najviše nalaze ispitanici koji se izjašnjavaju kao Muslimani. Nakon toga slijede pripadnici etničkih manjina, te nakon toga ispitanici koji se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci. Naše istraživanje je pokazalo da u slučaju postavljanja pitanja u kojem se čitaju predložene opcije odgovora: Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Ostali (ili nešto drugo), odnosno ne želite se izjasniti, imamo znatno manji procenat osoba koje se izjašnjavaju kao “Ostali”

Razgovarao: Ezher Beganović

Saff: Posljednjih mjeseci svjedoci smo velikog inte-resa javnosti u BiH o popisu

stanovništva koji će se održati ove go-dine. Vaša agencija je nedavno sprove-la jedno istraživanje o etničkom – na-cionalnom izjašnjavanju bh. građana.Kako ste naveli, cilj Vašeg istraživanja bio je odrediti da li i u kojoj mjeri

način postavljanja pitanja o etničkoj i nacionalnoj pripadnosti utiče na to u kojem procentu će se građani izjas-niti kao pripadnici tri konstitutivna naroda, odnosno kao “Os-tali”. Možete li nam reći nešto više o ovom važnom aspektu budućeg popisa stanovništva, odnosno zašto je način postavljanja pitanja toliko važan i u kojoj mjeri on može odrediti rezultate popisa?

Đipa: U svim anketa-ma postoji nekoliko izvora pogrešaka. Pogreška uzor-ka, koja je eliminirana u slučaju popisa jer se popis sprovodi na cijeloj popu-laciji, a ne samo na uzorku, zatim pogreška anketara i pogreška vezana za upit-nik, odnosno pitanja. Do sada je u javnosti fokus diskusije bio na tome kako i na koji način se građani BiH etnički izjašnjavaju, kako bi se građani tre-balo etnički, odnosno na-cionalno izjašnjavati, itd. Mi smo željeli prebaciti fokus diskusije sa političkog na stručni teren. I mi smo zapravo pokazali u ovom istraživanju ono što je već vrlo dobro istražena i poznata činjenica u nauci anketnih istraživanja: format pitanja, način prezentacije odgovora značajno utiče na distribuciju odgovora. U našem istraživanju smo pokazali ono što je također poznato – striktno otvoreno pitanje (čita se samo pitanje i čeka se da ispitanik kaže odgovor, bez čitanja predloženih opcija odgovora) dovodi do najvećeg rasipanja odgov-

ora. To za posljedicu ima značajnoveći procenat ispitanika koji spadajuu kategoriju “Ostali”. Međutim, unašim naknadnim analizama smo

vidjeli da se u kategoriji“Ostali” zapravo najvišenalaze ispitanici koji seizjašnjavaju kao Musli-mani. Nakon toga slijedepripadnici etničkih man-jina, te nakon toga ispi-tanici koji se izjašnjavajukao Bosanci i Hercegovci.Naše istraživanje je poka-zalo da u slučaju postav-ljanja pitanja u kojem sečitaju predložene opcijeodgovora: Bošnjaci, Srbi,Hrvati, Ostali (ili neštodrugo), odnosno ne želitese izjasniti, imamo znatnomanji procenat osoba kojese izjašnjavaju kao “Os-tali”. Imate dakle pojavuda jedan te isti ispitanik u jednom formatu pitanja kaže da je Musliman, a udrugom formatu pitanja kaže da je Bošnjak. Ili da

jedan ispitanik kaže u jednom for-matu pitanja da je Bosanski Hrvat,a u drugom formatu pitanja kaže da je Hrvat. Jednostavno, starije osobe,slabijeg obrazovanja, češće ženskenego muške su sklone ovakvomponašanju u anketama. Postavlja senaravno pitanje, kako onda da zna-mo koji je pravi način postavljanja pitanja. Odgovor na to pitanje senalazi u ukrštanju podataka o vje-roispovijesti i jeziku sa podacima oetničkoj pripadnosti. Naše analizegovore da je otprilike 6% ispitanika više u kategoriji ispitanika koji su

FFormat otvorenoormat otvorenog pitanjag pitanja o etničkoj pripadnosti po etničkoj pripadnosti pristrasaristrasann je u korist većeg broja “Ostalih”je u korist većeg broja “Ostalih”


Imate dakle pojavu da jedan te isti ispitanik

u jednom formatu pitanja

kaže da je Musliman, a u

drugom formatu pitanja kaže

da je Bošnjak. Ili da jedan

ispitanik kaže u jednom formatu

pitanja da je Bosanski Hrvat,

a u drugom formatu pitanja

kaže da je Hrvat.

22

Muslimani, islamske vjeroispovijesti i koji govore bosanskim jezikom u odnosu na broj ispitanika koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. To znači da bi na popisu moglo biti i do 6% manje Bošnjaka nego što ih realno ima. Neko pokušava da dokaže da osoba koja se izjašnjava kao Bošnjak, koja je islamske vjeroispovijesti i koja govori bosanskim jezikom je nešto potpuno drugo (pripada nekoj drugoj kategoriji) u odnosu na osobu koja se izjašnjava kao Musliman, is-lamske je vjeroispovijesti i govori bo-sanskim jezikom. Gledano etnološki, antropološki, sociološki, psihološki, historijski, to jednostavno nema smisla u BiH. Priznajem, kod osoba koje se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci je malo drugačija stvar. Iako naše istraživanje pokazuje da tih osoba nema više od 2-3% u cijeloj populaciji, interesantno je da preko 70% tih osoba navode da im je vjeroispovijest islamska, a jezik bosanski. Dakle, zaključujemo da će jedna relativno tehnička stvar na popisu kao što je format pitanja imati dalekosežne posljedice na re-zultate popisa u smislu distribucije po etničkoj pripadnosti. Na kraju želim reći da smo mi slobodni poz-vati i druge istraživače da analiziraju našu metodologiju, bazu podataka, ta da ponove isto istraživanje kako bi se uvjerili u to da li su naši rezultati tačni ili ne.

Saff: Imate li infor-maciju na koji način supopisni anketari postavljali pitanja o etničkoj – nacio-nalnoj pripadnosti na prob-nom popisu stanovništva i može li se sada nazrijeti koji način postavljanja pitanja oetničkoj – nacionalnoj pri-padnosti će biti implementi-ran na popisu stanovništva?

Đipa: U probnom po-pisu koji je sproveden unovembru prošle godine,pitanje je postavljeno na sljedeći način: “Možete limi molim vas reći koje steetničke, odnosno nacional-ne pripadnosti?” Na popi-snim listu su napisani slje-deći odgovori: Bošnjačka,Srpska, Hrvatska, Ostaloi Ne želi se izjasniti. Ali ovi predlo-ženi odgovori se nisu čitali. To značida je ovo pitanje zapravo ekvivalentnopotpuno otvorenom pitanju, s tim da postoji veća mogućnost grešaka an-ketara, popisivača, jer oni su ti kojiodlučuju u koju kategoriju da svrstajupojedine odgovore ispitanika. Iako sepodaci dati u popisu verifi ciraju pot-pisom ispitanika, naravno, problem jeu slučaju ispitanika koji su nepismeni.

Saff : Znamo da su Vam poznati rezultati probnog popisa stanovništva,koji je održan krajem prošle godine.Nas najviše interesira kako i koliko


su se procentualno izjasnili Bošnjaci i koliko je bilo “Os-talih”, odnosno šta je istina oko špekulacije da je na tom probnom popisu stanovništva čak 35 % građana se izjasnilo kao “Ostali”?

Đipa: Budući da se ba-vim ovim poslom skoro 18 godina, naravno da me za-nimju razni podaci. Koliko mi je poznato, nije urađena nikakva analiza rezulta-ta probnog popisa koja je objavljena od strane stati-stičkih institucija u BiH. Međutim, na osnovu onoga što sam imao prilike čuti od kolegica i kolega, čini se da su rezultati probnog popisa pokazali da je otprilike oko 8% građana koji se izjašnja-

vaju u kategoriji “Ostali”. Međutim, preko 50% tih osoba su zapravo oso-be koje kažu da su Muslimani. Još je veći procenat njih koji govore bosan-ski jezik. Oko 20% osoba su pripad-nici etničkih manjina u BiH (Romi, Ukrajinci, Crnogorci, Italijani i slično) i oko 20% su osobe koje se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci. U ukupnom uzorku, koliko je meni poznato, nema više od 2% osoba koje se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci. To se slaže i sa podacima našeg istraživanja gdje smo imali ne više od 3% osoba koje se izjašnjavaju kao Bosanci i Hercegovci.

Ali ne želim negirati i to da postoje ljudi, organizacije

koji zagovaraju da se u

popisu koristi isključivo otvoreno

pitanje, jer navodno to je “jedino ispravno

pitanje, jedino se na tom

pitanju građani istinski mogu izraziti ko su

i šta su po pitanju etničke pripadnosti”.

Saff : U nedavnom intervjuu za jednu domaću televiziju upozorili ste na manipulatore i njihove namjere na predstojećem popisu stanovništva. Rekli ste da se insistira na načinu postavlja-nja pitanja koji favorizira da se što više građana izjasni kao “Ostali”. Možete li nam reći nešto više o tome i ko su ti ljudi i zašto to rade?

Đipa: Nisam siguran da sam sebaš tako izrazio. Mislim da je pre-jako u ovom trenutku koristiti riječ“manipulatori”, “manipu-lacija” i slično. Ja sam prijezagovornik teorije ljudskenekompetencije nego teo-rije zavjere. Jednostavno,olako se prelazi preko nekihodluka koje se tiču stručnihaspekata vezanih za etničkoizjašnjavanje na popisu. Pri-hvataju se neka rješenja, a da se nisu ispitale konsekvence.Iskreno, posao koji smo miuradili u našem istraživanjusu trebale uraditi statističkeinstitucije. Svrha prob-nog popisa je da se ispitajurazličiti metodološki moda-liteti i da se vidi koji od tihmodaliteta najviše odgovora nekom činjeničnom stanju.Međutim, razumijem da sustatističke institucije preok-upirane drugim poslovima,pa nisu imali vremena da sebave ovim pitanjima. Ali neželim negirati i to da post-oje ljudi, organizacije kojizagovaraju da se u popisukoristi isključivo otvorenopitanje, jer navodno to je “jedino is-pravno pitanje, jedino se na tom pi-tanju građani istinski mogu izraziti kosu i šta su po pitanju etničke pripad-nosti”. Vrlo se vješto ubacuje i priča o diskriminaciji u popisu, što naravnonema nikakve veze sa stvarnim sta-njem. Odgovorno tvrdim da bilo koja varijanta pitanja nije diskriminirajuća,jer se u sve tri varijante pitanja ispi-tanicima daje opcija “Nešto drugo” ili“Ostali” koju mogu izabrati i u okvirukoje mogu reći slobodno šta su i ko su.Diskriminacija bi bila u slučaju kadnpr. ljudima kažete da se mogu samoizjasniti kao X, Y, ili da mogu biti“Neopredijeljeni” i slično… Mislimda iza takvih nastojanja postoji jedna politička agenda koja se naivno nada da će u slučaju da na popisu bude štoje moguće više građana iz kategorije“Ostalih”, da će se Daytonski ustav morati radikalno mijenjati, ili da će seodluka u slučaju Sejdić-Finci moratisprovesti na drugačiji način i slično.Popis nema veze sa ustavnim promje-nama u BiH.


Mislim da iza takvih nastojanja

postoji jedna politička

agenda koja se naivno nada da će u slučaju da na popisu bude što je moguće više građana iz kategorije

“Ostalih”, da će se Daytonski ustav morati

radikalno mijenjati, ili da će se odluka u slučaju Sejdić-

Finci morati sprovesti na

drugačiji način i slično.

Nema smisla tretirati osobe koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Muslimani, ili kao Bosanski Hrvati i Hrvati, ili Srbi i Pravoslavci - kao pripadnike različitih naroda

Saff : Moramo Vas pitati sljedeće, kao stručnjak i čovjek koji ima dobre in-formacije šta savjetujete Bošnjacima na šta najviše pažnje da posvete, odnosno kako uspješno izbjeći eventualne popisne zamke?

Đipa: Ja zaista nisam politički, niti vjerski lider, niti nacionalni savjet-nik. Teško mi se zamisliti u takvoj ulozi u kojoj me vidite. Postoje insti-tucije u ovoj zemlji koje bi trebale voditi računa o svim aspektima popisa. Ja mogu reći samo sa stanovišta svoje struke da će format pitanja imati daleko veće posljedice na rezultate popisa nego tobožnji problemi u iden-titetu pripadnika nekih naroda, da format isključivo otvorenog pitanja o etničkoj pripadnosti može biti jako pristrasan u korist većeg broja “Osta-lih”, da pitanje sa predloženim opcijama odgovora koji se čitaju dovodi do rezultata koji su najtačniji, te da nema nikakvog smisla tretirati osobe koje se izjašnjavaju kao Bošnjaci i Muslimani, ili kao Bosanski Hrvati i Hrvati, ili Srbi i Pravoslavci - kao pripadnike različitih naroda. Osim toga, potrebno je posebnu pažnju posvetiti kontroli kvalitete popisa, kako bi se eliminisale sve moguće zloupotrebe, te kako bi se na najmanju mjeru sveli mogući izvori pogrešaka. Neka se svako slobodno izjašnjava kako želi. Ali treba voditi računa o tome da u ovakvoj Bosni i Hercegovini, pitanje o etničkoj pripadnosti jeste sve samo ne isključivo statističko pitanje.

24

Bosanske jezičke kontroverze

Društvo

Zato javno izticanje gornjeg stava docentice Nakaš, kao zvaničnog stručnog stava, povodom Međunarodnog dana maternjeg jezika, toliko je antimaterinski da je ravan pozivu majci na odricanje od djece, jer otvoreno nagovara djecu da iz majkinog krila uskoče pod maćehino okrilje, da ne uče materin, nego maćehin jezikPiše: Safet Kadić

Jezik kojem vas poučava ško-la nije istovjetan jeziku kojiste učili od majke ili u svojoj

porodici. Kada bi bilo drugačije,JJ

standardizacija ne bi ni postojala”,apodučava javnost docentica na Odsjekuza bosanski, hrvatski i srpski jezik Filo-zofskog fakulteta Univerziteta u Saraje-vu, Lejla Nakaš u intervju FENI povo-dom 21. februara, Međunarodnog dana maternjeg jezika, i poentira da “škola uvijek učini da taj jezik ‘izglačamo’”. Nasuprot tome, jedan mladi kantautorbaš zato što sam piše svoje pjesme na maternjem jeziku, izjavio je na Federal-noj televiziji prije četiri godine: “Najbo-lje se osjećam u svom jeziku, a ne onom što smo učili u školi.”

Prije otvaranja kritičkog dijaloga sa gornjim stavom docentice Nakaš, po-dastrimo dvije opazke. Prva je teorijska postavka da je tzv. standardizacija naj-veći neprijatelj maternjeg jezika i nje-govog nesputanog razvoja, jer standar-dnojezička norma ne samo da sputava nesmetan prirodni razvoj jezika negoznatno utiče na unutarjezičke procese iponekad presudno na opće tokove nje-gova razvoja. Druga je da Englezi, na primjer, nemaju ni ustava ni pravopisa,a postali su jedan od najmoćnijih na-roda zapadne civilizacije i njeni glavninosioci, a njihov jezik, na kojem onibez pravopisa stvaraju više od hiljadugodina, postao je jezik cijele zemalj-ske kugle u ovoj eri globalizacije. Bez

pravopisa i standardnojezičke norme stvarali su i Bošnjaci tokom povijesti svoje pismenosti nakon usvajanja sta-rocrkvenoslavenskog kao zajedničkog književnog jezika svih Slave-na u 9. vijeku, bilo da su pi-sali bosan(č)icom, latinicom ili arebicom i bili u srednjem vijeku najrespektabilniji bal-kanski narod, subjekti histo-rije i rame uz rame uz narode nosioce tadašnje kulture i civilizacije, sve do tzv. Vu-kove reforme jezika, pisma i pravopisa u 19. stoljeću. Pi-sali su upravo onako kako su govorili i svi su se dobro razumili. Ta reforma bila je potrebna onim narodima, preciznije njihovoj buržoa-ziji, koji nisu imali pismeni kontinuitet stvaralaštva na narodnom jeziku, kao što su Srbi, na primjer.

Srednjojužnoslavenski dijasistem

Zato javno izticanje gor-njeg stava docentice Nakaš, kao zvaničnog stručnog sta-va, povodom Međunarod-nog dana maternjeg jezika, toliko je antimaterinski da je ravan pozivu majci na odricanje od djece, jer otvo-reno nagovara djecu da iz majkinog krila uskoče pod maćehino okrilje, da ne uče materin, nego maćehin je-zik. Takva praksa je dovela do toga da ovdi već odavno i matere govore maćehin-skim jezikom. Ovo nikako ne može biti stav jednog slobodoumnog bos(a)niste, nego nekog fosiliziranog pansla-viste zarobljenog uma. Upravo da bi se spriječila ovakva praksa i da bi se pro-movirala jezička i kulturna raznolikost te multilingvizam, UNESCO je 1970. godine donio dokument, u kojem se kaže: “Maternji jezik označava put ljudskog bića i pomoću njega ono ulazi u društvo, čini svojom kulturu grupe kojoj pripada i postavlja temelje razvo-ju svojih intelektualnih sposobnosti.” U Deklaraciji o kulturnoj različitosti iz 2001. godine se kaže: “Svakoj se osobi

mora omogućiti izražavanje i stvaranjedjela na jeziku koji izabere, posebnona maternjem jeziku.” Generalna skupština UNESCO-a proglasila je

1999. godine 21. februar kaoMeđunarodni dan maternjeg jezika (engl. International Mother Language Day), uyyznak sjećanja na bengalskestudente koji su 21. februara 1952. ubijeni u glavnom gra-du Bangladeša, Daki, tada Istočnom Pakistanu, jer suprotestirali zato što njihov maternji jezik nije proglašenza zvanični. Od tada se sva-ke godine obilježava u svije-tu kao jedan od zajedničkihsimbola ravnopravnosti svihnaroda. Generalna skup-ština Ujedinjenih naroda priznala je rezolucijom ovajpraznik i odredila 2008. go-dinu za međunarodnu go-dinu jezika, a vijeće Evropeproglasilo je 26. septembarkao Evropski dan jezika.

U Bosni teče obrnutproces. Drugim riječima,od jednog prirodnog jezika (maternjeg) prave se tri vje-štačka (maćehinska). “Na Odsjeku za bosanski, hr-vatski i srpski jezik Filozof-skog fakulteta Univerziteta u Sarajevu poučavamo stu-dente da ta tri jezika pred-stavljaju tri standardizirane forme jednog prirodnog jezika nedavno imenova-anog neutralnim imenomkao srednjojužnoslavenski

dijasistem”, obrazlaže docentica Na-kaš. Takvo poučavanje za jednog nje-nog kolegu sa Odsjeka za književnost je obična “proizvodnja neznanstvenoga znanja”. Možda i zato naše današnje univerzitetate ovaj Lejlin kolega često naziva uniZVERitetima, a sveučilišta sveMUČIlištima. Za bosanski organ-ski jezik odavno se u serbokroatistici koriste eufemizmi, kao što su štokavski dijalekat, srednjojužnoslavenski dija-sistem, štokavski idiom. “Srednjojuž-noslavenski dijasistem” je slavistička, tačnije rečeno serbokroatistička ter-minoložka egzibicija i čisti eufemizam

Maćehinsko ‘glačanje’ Maćehinsko ‘glačanje’ maternjeg jezikamaternjeg jezika


Obilježavanje Međunarodnog dana maternjeg

jezika, 21. februara,

prošlo je skoro nezabilježeno u dejtonskim

medijima i gluho u

javnosti Bosne i Hercegovine,

gotovo nezapaženo iako bi se, s obzirom na socio-

lingvističku situaciju, očekivalo značajne

manifestacije.

25

za bosanski jezik, kao jezik naroda i zemlje Bosne u njezinim povijestnim okvirima i značenju, čija je gramatič-ka struktura uzeta kao baza za stan-dardne jezike naših susjeda. Poznato je da je čuveni turski putopisac Evlija Ćelebija, povodom Bosansko-turskog j j p p j

ričnika M.H. Uskufije iz 1631. godine, uporedio bosanski jezik sa latinskim. Bosna je Bošnjacima majka, a bosanski jezik njihov maternji jezik. (Doduše, imali su oni kroz povijest i pomajki i maćeha). Neki čak uz novu dejton-sku himnu Bosne i Hercegovine, koja nema riječi, pjevaju svoje stihove kao svojevrstni refren: Boosna nam je maaj-ka/ Boosna nam je doom/ Boosna nam je i otac i maaajka. I pored toga deve-desetih godina prošlog stoljeća hrvat-ski lingvista hercegovačkih korijena, dr. Šimun Šonje, pitao se na jednom

g g jg

lingvističkom skupu u Sarajevu “kako nazvati jezik kojim se govori zapadno od Drine, a još nije ispijena, kao i istoč-no od Une, a nije niti nju lako ispiti”. Po shvaćanju dr. Šimun Šonje “Hrvati

j j pj

BiH s pravom žmirkaju pomalo na za-pad, ali ovdje žive i govore bosanskiveć stoljećima i decenijama”. Čak i za-p j g

kleti negator Bošnjaka, Vuk Karadžić, priznaje: “Naša braća turskoga zakona govore ljepše našim jezikom, nego oni grčkoga ili rimskoga zakona.”

Slično maloprijašnjoj termino-ložkoj egzibiciji, isto tako je egzibi-cija, ali politička, i kad neko kaže da je Turska Bošnjacima majka. Turska im nikada nije bila majka, možda u neka davna sretna vremena da je bila pomajka, podarivši im najviše dome-te tadašnje civilizacije i obogativši im jezik riječima za stvari i pojmove koje dotad nisu poznavali. A uglavnom im je bila maćeha. Sve bosanske riječi po-rijeklom slavenske, bez obzira kako su pobošnjene, zatim riječi nastale samo-stalnom jezičkom kreacijom Bošnjaka, su riječi maternjeg jezika. Usvojene ri-ječi iz drugih jezika, odnosno posvoje-nice (serbokroatisti ih nazivaju strane riječi ili tuđice), a u bosanskom jeziku su najbrojniji orijentalizmi i europeiz-mi, bez obzira kada su prihvaćene ili iz kojeg jezika, mogu se smatrati riječima pomajke, a sve vještački nametnute ri-ječi su maćehinske, kao što su u slučaju Bošnjaka nametnut ijekavski izgovor na njihov materinski ikavski tzv. beč-kim književnim dogovorom.

Mletački zbornik

A kako to docentica Nakaš ‘gla-ča’ bosanski jezik i uči svoje sadašnje studente kao buduće ‘glačače’ jezi-ka naše djece u školama, dovoljno je ovom prilikom navesti jedan, zaista eklatantan primjer. Na Prvom bosan-

skohercegovačkom slavističkom kon-gresu, održanom na njezinom matič-nom fakultetu u Sarajevu prije tačnodvije godine, ona je kao moderatorjedne sesije, falsifikovala ime Velikog bosanskog sudije Gradiše i prid sla-vistima iz cilog svita nazvala ga ska-radnim imenom Građeša. Kada samoštro reagovao na ovo krivotvorenje,ona se pravdala prid svima time da jenjegovo ime napisano sa jat-om iza tt dpa da bi, shodno tome, tako trebaločitati njegovo ime. Pokušao sam jojobjasniti da se, zaista, na pronađenojploči sudije Gradiše iza d nalazi napi-dsan znak za jat, ali on ima vrijednosttglasa i, odnosno čita se kao i, kao iu mnogim drugim slučaje-vima. Iako očito zbunjena,ostala je pri svome. Možda zato što se u slavistici prili-kom latiničke transkripcijeznaka za praslavenski glasjat koristi znak t ĕ ili ĕ ê, alibi opet i u latiničkoj tran-skripciji ovo ime bilo napi-sano kao Gradêša, ali nika-ko kao Građeša. Takvo imeu srednjevjekovnoj ikavskojBosni niti je postojalo nitije moglo postojati. Prostoga je nemoguće zamisliti utom geopovijestnom kon-tekstu izuzev jezičkim alhemičarima,poput docentice Nakaš. S druge stra-ne, postojala su brojna imena ovoga tipa od glagolske i imenske osnove na –iša: Gradiša, Budiša, Tvrdiša, Radi-ša. I jedan bosanski kralj nosio je imeovoga tipa: kralj Dabiša. Postojale su i riječi obćeg značenja na –iš (š prviš,(slatkiš, bućkuriš i sl.) Pojava jotovanja šd ud đ u jekavskoj supstituciji đ jata, da-tirana je mnogo stoljeća kasnije. Ina-če, na ploči je ono d malo oštećeno idnejasno, ali to u ovom razmatranju neigra nikakvu ulogu.

Ova docentica ‘glača’ bosanskijezik i tako što sa studentima sred-njevjekovne bosanske kodekse čita ekavski iako su uglavnom ikavski,po čemu se uz druge osobine, međukojima i specifično ćirilsko pismobosan(č)icu identificiraju kao bosan-ski. Možda zato što Srbi tako čitaju jatu svojim srednjevjekovnim crkveno-slavenskim tekstovima. Da je docen-tica Nakaš samo zavirila u bogat opussvoje predhodnice na tom Odsjeku,pridratne profesorice brojnih uzpješ-nih generacija, dr. Herte Kune, koja je bila vrstan znalac staroslavenskog jezika i bosanskih srednjevjekovnihkodeksa, sve bi joj bilo jasno. Pišući,tako, o jednom izuzetnom bosanskomkodeksu, nazvanom Mletački zbornikpo mjestu gdje se i danas čuva – Mlet-cima (Veneciji), Kuna je izričita: “Po


svome je jeziku to izrazito ikavski tekst, a to se vidi naročito dobro po nizu primjera u kojim jat stoji tamotgdje ga nikad nije bilo, nego je po po-rijeklu bilo i, pa tako i jat valja čita-tti kao i.” A govoreći o tekstovima na narodnom i crkvenoslavenskom jezi-ku dr. Herta Kuna iztiče: “U velikom broju tekstova u nizu primjera jat jetzamijenjeno sa i, ili je napisano tamogdje je iskonski bilo i, što nesumnjivosvjedoči o ikavskom karakteru teksta. Međutim, iako bi dosljedno pisanje iu transkripciji umjesto jata bilo naj-lakše rješenje, smatrali smo da ono ne bi bilo umjesno, jer čitalac tako ne bi dobio uvid u pravo jezičko i ortograf-

sko stanje teksta.” Danas bih mojoj pokojnoj profeso-rici Kuni rado predložio da bi u latiničkoj transkripciji jat bilo najbolje pisati zna-tkom ï, s kojim je ïï jat zamije-tnjen u ukrajinskom ćirilić-kom pismu i jeziku, koji je ikavski kao i starobosanski. Tako Ukrajinci svoj glavni grad pišu: KиKK ïвïï , a izgovara-ju Kijiv, za razliku od jekav-skih Rusa, koji ga pišu kao KиевKK , a izgovaraju Kijev. Taj znak bi trebalo uvesti i u savremenu bosansku abe-

cedu na mjestu gdje je bio jat pa neka tga izgovara kako ko hoće. To je bila i Ćirilova ideja kada je za Slavene osim g g jg

preuzetih znakova iz grčkog pisma stvorio i posebne slavenske znakove za glasove koji su postojali u slaven-skom, a kojih nije bilo u grčkom, po-put jat–a, znajući da se na različitom ttslavenskom terenu različito izgovara, negdje kao i, a negdje kao e ili diftong eie. Isti je slučaj i sa dvoglasom koji senegdje izgovarao (kao i danas) kao šć, ćća negdje kao št.

Pohrvaćivanje bosanskih katolika

Eto, tako je ova sredovječna do-centica, nakon punih osamsto go-dina, postala maćeha najvišem sred-njevjekovnom pravnom ugledniku i Kulinovom doglavniku, Velikom bosanskom sudiji Gradiši iz Gradišća kod današnje Zenice. I njena djeca će imati maternji jezik, naučen od nje, ali on će biti sasvim drugačiji od ma-ternjeg jezika njezine nane iz Logavi-ne mahale u Sarajevu.

Povodom 21. februara, Dana ma-ternjeg jezika pala mi je na pamet jedna anegdota sa početka bosanske tranzicije iz jednopartijskog u višestra-načko društvo, kada se sa zapada na ono žmirkanje, koje spominje Šimun

p

Šonje, odgovorilo namigivanjem pa su j j p j

djeca iz materinog uskočila u maće-

Ovo nikako ne može biti stav jednog

slobodoumnog bos(a)niste, nego nekog fosiliziranog panslaviste zarobljenog

uma.

hino krilo. Potom se desilo ovo: Akobudem onako govorio, ni rođena mater me neće razumit, požalio se1990. godine na čistom bosanskomjeziku jedan bosanski katolik (Hr-vat) prvom predsjedniku HDZBiHStjepanu Kljujiću nakon završenog jednomjesečnog tečaja čistog hrvat-skog jezika u Zagrebu ipovratka u Sarajevo. Prema svjedočenju Stjepana Klju-jića jednom bošnjačkomakademiku i tadašnjemčelniku jedne bošnjačke po-litičke organizacije, rečenibosanski Hrvat pripadao jenajužem rukovodstvu no-voformiranog HDZBiH,koje je po nalogu FranjeTuđmana, pozvano u Za-greb na jednomjesečni te-čaj glede općenite uljudbei promidžbe novohrvatskog jezika, kao izravnog čimbe-nika suvremenog hrvatskog domoljubnog identiteta.Naravno, ni on ni iko druginije se usudio ne odazvatiovome pozivu na izpira-nje bosanskog mozga, jerje HDZBiH bio (i ostao)čista ekspozitura HDZ-a Hrvatske, odnosno, u ovomkontekstu, bosansko čedohrvatske matere. Predsjed-niku HDZBiH Stjepanu Kljujiću tonije teško palo, jer je on predhodnoveć duže vrijeme živio u Zagrebu i ra-dio kao sportski novinar u najjačoj hr-vatskoj novini “Vjesniku”. Tuđmano-ve ideje i takvu praksu najdosljednijeje nastavio sve do danas “Večenji listBiH”, posebno akcijom “Večernjakov pečat” te Matica hrvatska sa svojimhrvatskim programima i mahanjemhrvatstvom.

Nametanje novohrvatskog jezika kao sredstva kroatizacije (pohrvaćiva-nja) bosanskih katolika najbolje ilu-strira političku hegemonističku poza-dinu takvih nakana. Izključivi razlog je razlučivanje i razlikovnost od svojihkomšija i jezičke sabraće Bošnjaka se-paratizam po svaku cijenu samo da serazlikuje od drugih ili od dosadašnjeg:disjunktivna, razlučujuća norma. Tosamoizgnanstvo iz majkinog krila pod mećehine skute vodilo je samone-gaciji i razpamećivanju, separatizmu,izključivosti, segregaciji i aparthejdui svakovrstnom razlučivanju, sve dofašizacije i opće katastrofe u ratu. Vo-dilo je posebnim školama, etničkimtvrtkama, odjelitim bolnicama, po-sebnim tv-stanicama i radio-postaja-ma i težnji za posebnim tv-kanalomi, na kraju, zahtjevom za posebnimentitetom. Gdje god su Hrvati većina,

tu su ekskluzivno hrvatske škole, na novohrvatskom jeziku ili u najboljem slučaju dvi škole pod jednim krovom. U te škole ne primaju diplomirane profesore bosanskog/hrvatskog/sr-bskog jezika sa Filozofskog fakulteta u Sarajevu, koji, primjerice, čas is satsmatraju dubletnim sinonimima, ali

je od jedne Bošnjakinje u Varešu traženo, pored osta-log, da u školskoj termi-nologiji izključivo koristi nastavni sat, a nikakot škol-ski čas, iako je čas slavenska s(dakle, materinska) riječ, a sat ponašen orijentalizam tiz arabskog (ekskluzivna bošnjačka jezička kreacija je verzija sahat), dakle posvo-tjenica, tj. pomajkina riječ. Trenutačno stanje je dvi škole pod jednim krovom, dva kluba istog imena, kao što je slučaj u starom bosan-skom gradiću zvučnog ime-na Vitez u Lašvanskoj doli-ni, u kojem se međusobno nadmeću vitezovi reda fud-bala i reda nogometa. Ništa ne bi bilo čudno, reklo bi se, temeljno pravo na mate-rinski jezik, da im nije ista i majka i pomajka. (Izvorne riječi su materine, posvo-jenice su riječi pomajke, a

nametnute riječi maćehe) I za jedne i za druge nogomet je materinska riječ (kao i rukomet, glavomet), a fudbal pomajkina. Ali presudila je maćeha. U dnevniku državne televizije krajem februara naveden jedan “pozitivan” primjer saradnje dvahu sportskih ko-lektiva iz ovog srednjebosanskog gra-dića. I ništa ne bi bilo čudno da se kao pozitivan primjer ne uzima saradnja ova dva kluba istog imena (“Vitez”), samo nacionalno podijeljena u dva tabora, jedan (pretežno) bošnjački i drugi (izključivo) hrvatski. Obadva baštine ime pridratnog multietnič-kog kluba, tačnog naziva: Fudbal-ski klub “Vitez”, ali su tuđmanovski osviješćeni Hrvati poslije “Dejtona” osnovali još jedan istog imena, ali sa varijacijom u nazivu: Nogomet-ni klub, kojim gazduju Hrvati, dok su u Fudbalskom klubu ostali samo Bošnjaci. Na formalnoj ravni razli-ka je samo u alternaciji riječi fudbal/nogomet, koje su, praktično seman-ttički sinonimi, dakle ravnopravne su u upotrebi u bosanskom jeziku. Ali u hrvatskom standardu je izključivo nogomet i ima značenje termina. Na simboličkoj ravni nogomet je maternji, ta fudbal pomajkin jezik. Nogomet je ldomaća slavenska, pa, dakle, i bosan-ska i hrvatska, a fudbal je europeizam

26

iz englezkog, koja je došla do nas za-jedno sa ovom igrom. U Rječniku bo-sanskog jezika, koji je izdao Institut za jezik u Sarajevu, nema riječi fudbal kao posebne leksičke odrednice, samo nogomet, ali su u tumačenju značenja navodi riječ fudbal kao objašnjanje za nogomet. Nogomet je zapravo kalk (prevedenica) od fudbal (engl. fo-otball, njem. Fussball), a sama po sebi u bosanskom je morfoložki kompozit: noga + met-a-ti; met postoji i u dru-gim riječima slične tvorbe: vatromet (kalk iz njem. Feuerwerk, jače pona-šena onim met) tj. vulkan; puškomet, isto što hitac. Iako su sinonimi, no-gomet bi u bosanskom jeziku mogao biti preferentan kao sportski termin, jer je domaća riječ i postoji dosljedno izveden čitav rod riječi: rukomet, gla-vomet (koji smo igrali u djetinjstvu) i sl. U okviru obadva sportska društva (udruge) postoji grupa/skupina igrača nogometaša/fudbalera koji igraju ovu igru i takmiče se sa drugim sličnim timovima u različitom rangu takmi-čenja, ali u NK ih zovu nogometna momčad, a u FK ih zovu fudbalski tim ili nogometna ekipa. Bosanski sinonim bi mogao biti i družina. Manje bi zvu-čao nelogično nego ženska momčad. Iz priloga rečene televizije saznali smo da se inertni Bošnjaci sa svojim Vite-zom bore da uđu u Prvu ligu Federa-cije, a agilni Hrvati sa svojim Vitezom kucaju na vrata Premijer lige države BiH.

Dodikovo “čobansko” prezime

Kao treći parametar odnosa prema bosanskom maternjem jeziku može se uzeti antibosanski, ničim izazvan, nastup M. Dodika u srbijanskoj skup-štini, gdje je zabezeknute poslanike ubjeđivao da je on Srbin i da govori srpskim jezikom, a da bosanski jezik ne postoji i da BiH ne može obstati, da je pitanje vremena kada će se enti-tet RS odcijepiti od države BiH, da su Bošnjaci postali 1993. godine, itd. Sve ovo što je Dodik nabrojao su ustavne kategorije i njihovo negiranje je anti-ustavno djelo i antidejtonsko djelova-nja podložno najstrožijim sankcijama, za šta državni tužilac po službenoj dužnosti mora podnijeti krivičnu pri-javu. A može ga tužiti i sudu svaki građanin BiH, a što to niko do sada nije uradio, zato nam je ovako kako je... Ironija Dodikovog busanja u prsa srbstvom je u tome što Dodik uopće po porijeklu nije Srbin, kako tvrdi hi-storičar Ibrahim Pašić, upućujući na etimologiju njegova prezimena: “Na-dobudan, a neobrazovan za historiju i lingvistiku u koje se upleo, on ne zna da i njegovo prezime Dodik nije srp-


Druga je da Englezi, na

primjer, nemaju ni ustava ni pravopisa, a

postali su jedan od najmoćnijih naroda zapadne

civilizacije i njeni glavni nosioci, a

njihov jezik, na kojem oni bez pravopisa stvaraju više

od hiljadu godina, postao je jezik cijele

zemaljske kugle u ovoj eri globalizacije.


sko i da je i ono neslavensko. Kako piše najpoznatiji hrvatski onomastičar, aka-demik Petar Šimunović u svojim “Hr-vatskim prezimenima”, prezime Dodig izrazito je stočarsko prezime arumun-sko-vlaškog porijekla, nastalo od ime-nice dodig/dodigalac, koje su u znače-nju ‘doseljenik’ (g>k, Dodig>Dodik). Svakako, ukoliko Dodik ne vjeruje Petru Šimunoviću u vezi s porijeklom njegovog ‘čobanskog’ prezimena, neka angažira najpoznatije srpske lingviste i neka potraži odgovor kojem će vje-rovati. Ono što je potpuno izvjesno i u čemu nema dileme jeste – Milorad Dodik, po svom prezimenu, nije Sr-bin”, zaključuje Pašić.

Obilježavanje Međunarodnog dana maternjeg jezika, 21. februara, prošlo je skoro nezabilježeno u dejtonskim medijima i gluho u javnosti Bosne i Hercegovine, gotovo nezapaženo iako bi se, s obzirom na sociolingvističku situaciju, očekivalo značajne manife-stacije, makar pokoja akademija, ako ne državnih, (pretežno) srbsko-hrvat-skih institucija, a ono barem bošnjač-kih nacionalnih institucija, ako ih ima. Da ne spominjemo sarajevski Institut za jezik, kao jedinu instituciju te vrste u državi, kojemu bi ovakvi datumi bili neponovljiva prilika da afirmira svoja naučna iztraživanja i dostignuća u afir-maciji zajedničkog bosanskog jezičkog naslijeđa. Samo je nekoliko medija zabilježilo taj događaj, a jedino je agil-ni mostarski profesor Ibrahim Kajan održao tim povodom predavanje “o bosanskom jeziku i oko njega” u neko-liko gradova diljem zemlje i oglasio se bosanski poetski akademik Abdulah Sidran jednim intervjuom za jednu stranu agenciju.

Sve dok su to vrijednosti koje obli-kuju ovdašnji društveni identitet, bez kritičkog dijaloga o svemu, analitičke i sintetske kreativnosti, koja neprestano preispituje i osporava postojeće mo-dele znanja, kao sloboda dijaloga bez bilo kakvih granica, podrivanje svakog oblika moći, Bosna i Hercegovina će biti mentalni zatvor, zaključio bi spo-menuti kolega docentice Nakaš. Kako sada stvari stoje, Bošnjaci jedino mogu plakati na svome maternjem jeziku, da parafraziram onoga veseljaka iz Rame i njegovo smihanje na hercegbosan-skom turbohrvatskom jeziku, jer da-nas govore jezikom pridošle maćehe, a ne svoje nezamjenjive i neprežaljene matere. Ipak, jedna lijepa i ohrabrujuća vijest stigla je toga dana iz Sandžaka. Kako je izvijestila beogradska B92, “u nekoliko škola u Novom Pazaru, Sje-nici, Tutinu i Prijepolju, na Dan ma-ternjeg jezika, uvedena je pripremna nastava na bosanskom jeziku za oko 500 đaka bošnjačke nacionalnosti”.

Ni glasa, ni jezika, ni doma

Višestruko su simptomatične, ali i inspirativne, riječi bosanskog po-etskog akademika Abdulaha Sidrana u jednom intervjuu Agenciji

Anadolija, koji je baš lego navakat, u vrijeme Dana nezavisnosti, kao eho tek mihnulog, a prešućenog Međunarodnog dana maternjeg jezika.

“Smatram da nas niko ne treba prisiljavati kako da govorimo. Engleski jezik ima 1300 godina pisanu književnost, a nema pravopisa. A kod nas od te materije prave prvorazredno i kvarno, odvratno sredstvo političkih borbi. Ja ne prihvatam ništa što kodificiraju gramatici i lingvisti što nije u skladu sa prirodom i ekonomijom govornog organa. Njemu je teško kaza-ti obveza, mnogo je lakše kazati obaveza. Ako imate nekoga ko instistira na takvom obliku, jasno je da njegovi razlozi nisu lingvističke prirode, nego neke druge. Ne mogu prihvatiti beogradsku lektorsku školu ovdje, a to je haralo 50, 70 godina. Ne možeš naći glumca da normalno govori. Ako govori s nama, ‘izišao je izkuće’, a ako je na sceni ‘izišao je iz kuće’. Gdje se dijete igra? Okokuće, a oni će kazati oko kuće. Pravio sam šale: hajde na taj način kaži navrat-nanos. To treba da shvate naši korisnici je-zika u javnoj upotrebi. Nije tu potrebna pamet. Ako on meni kazuje da je ispravno oko kuće, a neispravno okokuće, on meni time govori da se moja mater rađa nepismena, a njegova pismena. To nije uredu, to je u velikom neredu. Svaki dan na televiziji neko bubne po kakvu budaleštinu.

Vi možete danima i satima gledati neku od naših televizija, a da ne shvatate u kom gradu se taj program događa. Imate uposlenike koji po deset, petnaest godina čitaju vijesti a da ne znaju izgovoriti ovdašnja prezimena. Moje ime ne znaju izgovoriti. Primaju uredno plate, a ne znaju izgovoriti Goraždaci, nego kaže Goraždanci, k’o da su oni Indij-anci i tako dalje. Imena gradova, rijeka... Ti ljudi, koji primaju plate od naših pretplata, govore o bajram-namazu kao da je to ‘eurokrem’, pa kažu bajram-naaamaz. To se mora čovjek zgroziti, a ne nasmijati. Nečija krivica u takvim stvarima mora postojati i stupidno je smatrati ustav-nim pravom da se govori svojim jezikom tako da ne moraš znati jezik domaćina u čijoj kući boraviš putem TV ekrana. Ona nena ne može pojmiti da njoj govori Bosanac, normalan čovjek. Nije ovo tema koja me ostavlja ravnodušnim”, jadao se bosanski pjesnički akademik Abdulah Sidran u intervjuu AA.

Još nadahnutije i ekspresivnije Sidran je zavapio u pjesmi “Mora”, na-staloj po vlastitom kazivanju 1985. godine, a koju je, kako kaže, “sanjao na makedonskom jeziku”. Tako izpada da Sidran nije smio čak ni sanjati na svome maternjem bosanskom jeziku. Kolika je ovo neizmjerna pro-valija u dušama nesretnih Bošnjaka! Ove potresne, skoro proročanske stihove, naslućene instinktom progonjene zvijeri i intuicijom geteovskog ili mevlanijskog nadahnuća, morao bi imati prid očima svaki “Bošnjak”, novokomponovani tajkun, koji zgrće narodno blago u svoje bisage i tako cijedi posljednje atome snage “svoga” razpamećenog naroda. Ostale Boš-njake od ovih stihova hvata jeza i ledi se krv u žilama.

Što to radiš sine?Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam,a ti me pitaš, u mom snu: što to činiš, sinko?O čemu, u snu, pjevaš, sine?Pjevam, majko, kako sam imao kuću. A sad nemam kuće. O tome pjevam, majko.Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao. A sad ni glasa, ni jezika nemam.Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nemam, o kući, koju nemam, ja pjevam pjesmu majko.Tih godina su zabilježene i ovi stihovi anonimnog pjesnika: “Podigoše

se moji Desitijati/ Dom svoj da zaborave/ Neboplavi dim sa prastarih ognjišća/ Pod kućni prag svoj krišom sviše/ I šutke/ U gromile gromovi-te,/ U susret vječnosti, zaroniše...” (Alem Nurry)

28

Obilježen Dan (ne)zavisnosti u livanjskom “Preporodu”

Društvo

Zapravo su Hrvati imali više razloga da prisustvuju ovoj akademijici od Bošnjaka, jer su, ako se izuzme nekoliko minuta dugi pozdravni i patriotsko-domoljubni govor Filandre o značaju ovoga datuma, sve ostale sadržaje izveli članovi livanjske Osnovne glazbene škole “F.Vilhar” i HKUD “Dinara”, dakle, hrvatske sekcije, dok bošnjački “Preporod”, osim njihovog voditelja programa koji je zamuckivao na svakoj trećoj riječi, nije izveo nijednu tačku, pa se predsjednik Filandra na najbolji način mogao na licu mjesta uvjeriti u rezultate dugogodišnjeg rada livanjskog “Preporoda”

Piše: Ale Kamber, Livno01.03.2013.god.

Prepo(d)rod

Livanjska BZK “Preporod” je upetak navečer, 01.03.2013. godine,da li slučajno baš u vrijeme jacija-namaza, ili možda ciljano, kakobi i onako skoro prazne džamijemožda ostavila još praznijima, bila domaćin i organizator polusatneAkademije povodom Dana neza-visnosti BiH. Bilo kako bilo, dvije

aktivne od pet gradskih džamija u funkciji (Ćurčinica se još obnav-

p g j

lja) na jacija-namazu su imale po 4-5 klanjača, dok su se istovreme-no livanjski muslimani (Bošnjaci, Bosanci, Musli-mani, Jugosloveni, Alban-ci, Romi, neopredijeljeni, ostali…i naravno oni s jed-nim od navedenih etnic-iteta pojačani još jednim: hrvatskim, holandskim, švedskim, norveškim, njemačkim, američkim…) nagurivali međusobno i sa velikim brojem prispjelih livanjskih Hrvata, poko-jim Srbinom i “ostalim” za crvenu fotelju u pre-napucanoj sali livanjskog “zelenog Preporoda”, kako bi uz hrvatske skladbe i “europske” note uživali za Dan nezavisnosti BiH. Na fešti u zgradi iz koje su za Bajram 3. aprila 1992. godine otišli prvi livanjski “ljiljani”, njih 28, potom pedesetak, stotinu, petsto…braniti Livno i BiH, prvo od jednog, a onda i drugog k a r a đ o r đ e v i ć e v s k o -salavetaškog agresora, nije bilo bošnjačkih niti bosanskih prvobo-raca i dobrovoljaca, barem ne sa pozivnicama, i barem ne većine, i ni u kom slučaju u prvim, počasnim redovima. Među stotinjak pos-jetilaca bio je i znatan broj lokal-nih Hrvata (obaju HDZ-ovaca, boljitkaša, radićevaca, pravaša…), među kojima i čelnici pjevačkih i glazbenih klapa, kao i Matice hrvatske. Jedna od rijetkih dama, predsjednica HKUD “Dinara” Božica Bralo, sjedila je u začelju partera, među običnom rajom. Za-pravo su Hrvati imali više razloga da prisustvuju ovoj akademijici od Bošnjaka, jer su, ako se izuzme nekoliko minuta dugi pozdravni i patriotsko-domoljubni govor Filan-

dre o značaju ovoga datuma, sve os-tale sadržaje izveli članovi livanjskeOsnovne glazbene škole “F.Vilhar”i HKUD “Dinara”, dakle, hrvatske

sekcije, dok bošnjački“Preporod”, osim njiho-vog voditelja programa koji je zamuckivao na svakoj trećoj riječi, nijeizveo nijednu tačku, pa se predsjednik Filandra na najbolji način mogaona licu mjesta uvjeriti urezultate dugogodišnjeg rada livanjskog “Prepo-roda” u zgradi i dvoranikojoj po našminkanosti,zahvaljujući donacijama bivšeg federalnog ministra kulture iz Stranke za BiHGavrila Grahovca, možepozavidjeti i Sarajevo. Fi-landra se dakle, mogaouvjeriti da su livanjski“preporodovci” za dvade-setak godina carevanja prostorijama “Preporoda”zapravo jedino uvježbalivirtualnu livanjsku vari-jantu “Glamočkog gluhog kola”. “Okreni! Obrni! Ijopet!!!” I tako već prekodvije decenije. U školama

su u Livnu nametnuti, a onda “dragovoljno” od kompromisnih,pretežno predratnih bošnjačkih ko-munista, a postratnih antikomunis-ta i nacionalista i među roditeljima imeđu tzv. “bošnjačkim predstavnic-ima”, prihvaćeni isključivo hrvatskinastavni planovi i programi i na isključivo hrvatskom jeziku za preko 350 bošnjačkih osnovaca iblizu 200 srednjoškolaca. Pošto“Preporod” uglavnom i kad “radi”,zapravo ne radi, onda i ono malotalentovane bošnjačke djece i om-ladine je prisiljeno čitati hrvatskulektiru na hrvatskom jeziku, pjevatiu hrvatskim pjevačkim klapama,puhati u f laute i trube “hrvatskih”glazbenih škola i društava, trzati“hrvatske” žice na gitari, dirati

U Livnu je odavno praviloU Livnu je odavno pravilo da tamo gdje nema šejtana uglavnom nema ni ljudi


A razlog je da se ne bi “zamjerilo”

HZHB i “uvrijedilo”

komšije Hrvate, kojima su bošnjački dodvoraši,

zarad fotelje-dvije i zarad

pokojeg radnog mjesta, na koje su nakon dugo godina vraćeni, sve i zaboravili

i halalili.

29

“hrvatske” dirke na harmonici, redovno za “hercegbosanske” i hrvatske “blagdane i prigode”, ali, eto, od ovomartovskog Dana (ne)zavisnosti i na vlastitom terenu, ap-solutno vazalski i zavisno i u samom srcu bošnjaštva – BZK “Preporod”. Prisiljeno je se zapravo kroatizirati na očigled predsjednika “kulture svih Bošnjaka” Filandre i uz izun većine roditelja i vječitih “jedinih i legitimnih” predstavnika livanjskih i “hercegbosansko-županijskih” Bošnjaka.

Čašica druženja

Nakon gromoglasnih horskih i limenoglazbenih hrvatskih numera i još gromoglasnijih frenetičnih bošnjačkih aplauza (i usred iz-vedbe, ne prepoznajući kraj!) u Bošnjačkoj zajednici kulture “Pre-porod”, voditelj je sve prisutne pozvao na jedinu bošnjačku nu-meru - “čašicu druženja” u kafiću u sklopu iste zgrade. I bilo je gužve, višestruko veće nego na jacija-namazu koji se odvijao u džamiji samo pedesetak metara udaljen-oj, istovremeno kad i akademija, umjesto samo bar pola sata prije ili kasnije, pa da ko želi može na oba mjesta prisustvovati. Ali u Livnu je odavno pravilo da tamo gdje nema šejtana uglavnom nema ni ljudi. Ne da su samo liva njski, te pristi-gli duvanjski, glamočki i kupreški SDA-ovci, SBB-ovci, SDP-ovci, SBiH-ovci, bošnjački “boljitkaši”… preskočili namaz da bi bili na za-

pravo hrvatskoj akademijiu bošnjačkoj organizaciji,već su to preskočili i nekičelnici MIZ iz Livna,Tomislavgrada, Glamoča i Kupresa, pristigli po di-rektivi “državotvorne”,svako svoje partije. Višesu se prepali šefova partija nego Uzvišenog Stvorite-lja. Radije su aplaudi-rali komšijama Hrvatima nego bili na sedždi. Akoje suditi po onome štosmo uspjeli čuti na ostat-ku programa nakon jacije,hrvatski izvođači su zais-ta kratki program izveliodlično, jer godinama rade kao sekcije za raz-liku od glamočkogluhog liva njskog “Prepo(d)roda”, koji, umjesto da sam ubire aplauze, on asistira da to pripadne konkurenciji na njego-vom terenu, postajući tako zavisanna Dan (ne)zavisnosti. I uopće, akose sagleda ukupan položaj malobro-jnih Bošnjaka u “hercegbosanskomokruženju” Livanjskog kantona,sasvim se logičnim postavlja pita-nje o kakvoj zapravo “nezavisnosti”oni zbore, te koju i čiju to “neza-visnost” zapravo slave u godinama neustavnoj “HBŽ” i kad su danas

p g

višestruko zavisniji nego u svrgnu-tom omraženom “komunističkom”režimu.

Hrvatima valja zahvaliti na sudjelovanju i održanoj lekciji izkulture, a livanjskim “preporo-dovcima” treba dati na znanje da


su zapravo sami sebi zabili autogolove iz kulture na vlastitom terenu što je i publika po izlasku glasno komentarisala, ostajući iznenađena činjenicom da “Preporod” nije pripremio ništa, barem kakav re-cital, kraći muzički ili pozorišni komad, izložbu, suvislu besjedu…već samo “čašicu druženja” nakon zvaničnog programa.

Fahro osvjetlao obraz

Ipak je Dan nezavis-nosti BiH, na svojevrstan i hvale vrijedan način, obilježio Livnjak Fahru-

din Bulić (jedan od dvadesetos-morice prvih livanjskih “ljiljana” koje je autor ovoga teksta sa sarad-nicima za Bajram, 3. aprila 1992. godine, baš iz iste sale “Preporo-da” izveo na Krug planinu i Cin-car da kao Samostalni bošnjački bataljon brane vlastiti prag, poro-dice i ovaj dio tada još nezavisne, međunarodno priznate RBiH) koji je nekoliko puta pohodio Potočare i koji je još prošle godine, po povrat-ku iz istih, sebi dao zadatak da za svaku srebreničku žrtvu ukopanu u Potočarima prouči po jedan Ja sin, te 11 hatmi u znak sjećanja na datum masakra nad srebreničkim civilima. Za Dan nezavisnosti BiH, uoči ko-jeg je (da li slučajno?!) oslobođen general Momčilo Perišić u Hagu, Fahrudin je završio sve planirane

Livno, jacija na Dan zavisnosti Bulić Fahrudin - izučio jasine za Srebreničane

Ipak je Dan nezavisnosti

BiH, na svojevrstan i

hvale vrijedan način, obilježio

Livnjak Fahrudin Bulić koji je nekoliko puta pohodio

Potočare i koji je još prošle godine, po povratku iz istih, sebi

dao zadatak da za svaku srebreničku

žrtvu ukopanu u Potočarima

prouči po jedan Ja sin,

jasine za žrtve vojske kojomje komandovao i Perišić, a sa hatmama je na pola puta.Planira kaže, ako Bog da,do 15. aprila, do Dana Ar-BiH, čiji je bio pripadnik (nakon razoružanja i zat-varanja livanjskih Bošnjaka jula mjeseca 1993. godineod strane HV i HVO-a,otišao u 327. lahku briga-du VII Korpusa ARBiH),završiti i to obećanje, a doovogodišnje godišnjice uPotočarima također biti sa Kur’anom Časnim, i dalje“pobjeđujući sam sebe”.Naravno, Fahro, kojeg zovuHodža, ali i Misimović,po dresovima i trenerkama kojenosi sa njegovim brojem i ispisanimimenom, je bio na jacija-namazu, a potom navratio da vidi šta se dešava i u “Preporodu”, u zgradi iz koje su1992. godine “procvjetali” livan-jski “bosanski ljiljani”, a koje ni na-kon dvadeset godina poslije,u istoj“bašči”, više niko “ne zalijeva”. A ra-zlog je da se ne bi “zamjerilo” HZHBi “uvrijedilo” komšije Hrvate, kojima su bošnjački dodvoraši, zarad fotelje-

dvije i zarad pokojeg rad-nog mjesta, na koje su na-kon dugo godina vraćeni, sve i zaboravili i halalili. I ne samo to. Hrvatski akor-di, uz obrazovne, privredne i vladajuće, sve snažnije

30

odjekuju i u “bošnjačkim” kulturnim institucijama. Još je preostala vjera. Ali sve su prilike da se i na tom polju radi. Džamije su sve prazni-je a komšijskozbratimljene šejtan-institucije sve punije. Neka nam je Bog na pomoći!


Filandra među Livnjacima

Hrvati pjevali Bošnjaci aplaudirali

I bilo je gužve, višestruko

veće nego na jacija-namazu koji se odvijao u džamiji samo

pedesetak metara

udaljenoj, istovremeno

kad i akademija,

umjesto samo bar pola

sata prije ili kasnije, pa da ko želi može

na oba mjesta prisustvovati.

Autor: Fethullah GulenPreveo: Nedim Botić

Šta podrazumijevamo pod edu-kacijom i pripremom našihsadašnjih i budućih generacija?

Na koje bismo ih načine trebalipodučavati našem sistemu vrijednosti i kobi trebao biti odgovoran za sprovođenjeove časne zadaće?

Na ova pitanja moramo iznaći odgov-ore ukoliko želimo da riješimo problema-tiku odgoja i obrazovanja naših budućihpokoljenja.

Obrazovni sistem bez jasno defi ni-ranog cilja i zadaće samo može zbunitiomladinu budućnosti. Moramo se po-brinuti da im se prezentira odgovarajućimaterijal na efektan način koji će osiguratida se oni istinski obrazuju, a ne samo sku-pljaju informacije.

Društvena struktura jedne nacijeusko je povezana s važnošću obrazovanja među njenim stanovništvom. Posebno je

31

Edukacija mladih

Islamske teme

Društvena struktura jedne nacije usko je povezana s važnošću obrazovanja među njenim stanovništvom. Posebno je značajan odgoj sadašnje generacije pošto će oni postati odgajatelji budućih naraštaja i sa svojim će učenicima dijeliti znanje koje su sami prikupili kroz edukaciju i iskustvo. Ključno je za jedno društvo i njegov moral da se njegove vrijednosti prenose na mlade kroz obrazovni proces

značajan odgoj sadašnje gen-eracije pošto će oni postati odgajatelji budućih naraštaja i sa svojim će učenicima dijeliti znanje koje su sami priku-pili kroz edukaciju i iskustvo. Ključno je za jedno društvo i njegov moral da se njegove vrijednosti prenose na mlade kroz obrazovni proces. Transfer vrijednosti se najbolje sprovodi kroz uspješan brak, što čini po-rodicu bitnom edukacijskom institucijom, dapače krucijal-nom za kontinuiranu naciona-lnu egzistenciju.

Kome je prepuštena omladina

Na izumiranje su osuđeneone nacije koje ne uspiju da formiraju instituciju braka ute-meljenu na zdravim i stabilnim vrijednostima, bez osvrtanja na duhovne i moralne (ne)uvjete društva.

Na razvoj pojedinca snažno utječudruge individue, dominatni običaji i tradicije, a ponajviše njegovi roditelji. Slično tome, i vladajuće strukture imaju snažan utjecaj i autoritet nad različitim dijelovima stanovništva.

Nacija koja efektno iskorištava svojeresurse je usklađena s mislima, kon-ceptima i kulturom pojedinaca koji je sačinjavaju i s dalekovidnošću, iskrenom predanošću i odgovornošću onih na vlasti. Napori upravitelja koji se brinu o stanju pojedinaca ka ostvarenju društvenog skla-

da će biti pokazatelji njihovog ravnanja poposlaničkom principu “svi ste vi pastiri isvi ste odgovorni za svoje stado” i težnji da usreće druge, pa makar i nauštrb samog sebe.

Važnost prethodno rečenog ne bi ni-kad smjeli da zaborave niti svi oni koji suodgovorni za edukaciju budućih naraštaja.Mi dajemo sve od sebe da kao članovidruštva osiguramo našoj djeci bolje sutra,i na tom planu činimo sve što možemo iprevazilazimo svaku poteškoću kako onine bi bili uskraćeni niti za trun. Pa zar sav taj napor neće biti uzalud ukoliko ne us-pijemo da ih uzdignemo na nivo morala ivrlina, kao istinsku odrednicu vrijednostičovjeka, usadivši im kulturu i svijest?

Nacije koje dođu u posjed tog bogat-stva će steći i tajanstveni ključ svjetskihriznica. Nasuprot tome, mase ljudi koje nedostignu taj nivo odgoja i razumijevanja će izgubiti svoju prvu borbu za koristanbudući život.

Možemo se svijetla čela nadati boljojbudućnosti ukoliko umove novih gen-eracija opskrbimo s naukama njihovog vremena i obezbijedimo im svrsishodnu

edukaciju pruživši im pri-liku za napredak, pritomsačuvavši njihova srca odnegativnih struja.

Takvi će naraštaji biti ustanju da se suprotstave sva-koj prepreci u životnoj borbi,bit će u stanju da prevaziđusvaku poteškoću (materijalnui duhovnu) i na tom putuneće padati u očaj. Tada ćese isplatiti i sve poteškoće skojima smo se borili kako binašoj djeci obezbijedili boljiodgoj i obrazovanje.

A oni unesrećeni iuskraćeni će protraćiti ma-terijalno i duhovno naslijeđesvojih očeva, voditi nastabilnei pesimistične živote i na kra-ju iščeznuti u nemilosrdnimčeljustima poniženja.

Današnje vlasti, koje suna raskršću između podi-zanja omladine na stepenečovječnosti ili njihovog prepuštanja da budu životinjeu ljudskom obliku, moraju

dobro da promisle o odgovornosti na njihovim plećima koja je teža od planina i moraju iznaći precizniji i trajniji lijek za društveno urušavanje prouzrokovanodugogodišnjim nemarom.

U suprotnom će naše nesretne gen-eracije koje su već izgubile svoje naj-dragocjenije potencijale zbog erozijeobrazovanja, izgubiti u cjelosti djelatnusposobnost i nalikovati nepolodnoj zem-lji. Neće biti u stanju da pronađu svojuegzistenciju unutar svog naslijeđa, i slava prošlih dana će biti samo uspomena.

Ključ uspješne bKljuč uspješne budućnostiudućnosti jednojednog društvag društva


Možemo se svijetla čela nadati boljoj budućnosti

ukoliko umove novih generacija opskrbimo s naukama njihovog

vremena i obezbijedimo

im svrsishodnu edukaciju pruživši im priliku za napredak,

pritom sačuvavši

njihova srca od negativnih

struja.

32

Dr. Ahmed es-Suvejan, urednik islamskog magazina El-Bejan

Glas islamskih učenjaka

PREVEO I PRILAGODIO: SEMIR IMAMOVIĆ

Almoslim:AA Čuli smo da ste,nedavno, posjetili Gazu.AAMožete li u najkraćim cr-AA

tama opisati tu posjetu i da li je ona ostvarila svoje ciljeve?

Dr. Es-Suvejan: U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Hvala Alla-hu, Gospodaru svjetova, i neka je mir ispas na najčasnijeg vjerovjesnika i naj-boljeg od svih poslanika, Muhamme-da, sallallahu alejhi ve sellem, njego-vu časnu porodicu i sve ashabe. Moja posjeta Gazi bila je ustvari učešće ukonvoju “Milje osmjeha”, kojeg su or-ganizirali volonteri iz raznih dijelova arapskog i islamskog svijeta, s ciljem

davanja ličnog doprinosa u deblokadiGaze i pružanja pomoći musliman-skoj braći u ovoj blagoslov-ljenoj zemlji. U tom smislu, ja mogu govoriti i o nekom svom posebnom doživljaju ovog Konvoja: za mene je on prije svega oslobađanje od vlastitih okova (debloka-da samoga sebe), ja sam išao tamo da sebe oslobodim od straha, slabosti, natru-ha političkog, kulturnog i medijskog kukavičluka, od ljubavi prema dunjaluku, a ne da oslobađam stanovnike Gaze, koji imaju dovoljno muškosti i hrabrosti da, uz Allahovu pomoć i dozvolu, sami sebe oslobode od ne-pravedno nametnute bloka-de u kojoj učestvuju velike sile i neke države iz regiona. Čvrstina i ustrajnost stanov-

g

nika Gaze nije ništa novo, ti ljudi su nas navikli da od njih vidimo i čujemo samo ono najbolje, oni su postali primjer drugima u hrabro-sti, ustrajnosti i žrtvovanju na Allahovom putu. S druge strane, mi smo se, kao ummet, neka-ko predali i pomirili sa nepovoljnim stanjem na terenu i odnosu snaga, po-niženje je nastanilo naše duše, većina naših arapskih medija, koji su možda i najbolja slika našeg unutarnjeg stanja, ponašaju se kao da se to njih ne tiče, kao da se tu, samo nekoliko kilometara od njihovih redakcija, ništa posebno ne događa. Kada mi se napokon ukazala prilika da uživo razgovaram s tim ljud-skim gromadama, njihovim daijama, mudžahidima, islamskim aktivistima, običnim ljudima, otvoreno sam im

rekao: mi nismo došli da vas učimo i adijelimo vam savjete, nego smo došlinaučiti istinski islamski odgoj od vas.Uistinu, imali smo priliku vidjeti islušati primjere humanosti, hrabrosti,žrtvovanja koje jezik nije u stanju opri-čati, niti pero opisati. U Gazi nema po-rodice koja, za odbranu muslimanskog obraza i časti, nije dala bar jednog, a

mnoge porodice su dale ipo dvojicu i trojicu šehida.Čak ima i takvih porodica p j jp

koje su dale po deset i višešehida. Posjetili smo poro-dicu rahmetli šejha Nezzara Rejjana, i dobili informaci-ju da su šejh, njegove četirižene, i sva njihova djeca koja su se u momentu izraelskog napada zatekla u kući, uku-pno njih 17-oro, poginuli oddirektnog pogotka izraelskerakete u njihovu kuću. Za-mislite, 17 šehida! Čovjek

j

se pred takvim primjerima osjeća bezvrjedno i jadno,kao neko ko u njihovoj od-lučnosti, čvrstini i ustrajno-sti traži inspiraciju za onošto bi trebao biti, a nije.Kada tome dodamo činje-nicu da su izraeleski zatvoripuni mladih ljudi iz Gaze,dobijamo kompletnu slikuo veličini žrtve ovog mud-žahidskog naroda, kojeg nemogu pokolebati iskušenja,uplašiti bilo čija vojna sila,makar se ona zvala i Izrael.

Izrael je u prethodnom periodu poku-šao slomiti njihovu volju, kroz razli-čite represivne mjere, zatvor, ubistva,bjesomučna bombardiranja i uništa-vanja infrastrukture, međutim ostalisu zapanjeni kada su umjesto toga vi-djeli samo još veću odlučnost, snagui požrtvovanost. Ostao sam postiđenkada mi je jedan destogodišnji dječak,kojem sam onako kroz šalu govorio da će kada odraste biti doktor ili inženjer,rekao: “Kakav doktor i inženjer, meneto ne interesira, moja jedina želja je da

Posjeta Gazi mi je pomogla da se oslobodim straha, slabosti i natruha političkog, kulturnog i medijskog kukavičluka


Dr. Ahmed es-Suvejan, prilikom svoje nedavne turneje po islamskom svijetu, posjetio je više islamskih država, među kojima su Libija i Palestina, sa ciljem prikupljanja što kvalitetnijih informacija o aktuelnim dešavanjima u tim državama. U specijalnom intervju kojeg je, tim povodom, dao za islamski portal almoslim.net, dr. Suvejan prenosi neka svoja zapažanja sa ove turneje, osvrće se na posljednja dešavanja u islamskom svijetu i analizira najveće izazove s kojima se trenutno susreću vlade i narodi tih država

U tom smislu, ja mogu

govoriti i o nekom svom posebnom

doživljaju ovog Konvoja: za mene je on prije svega

oslobađanje od vlastitih okova

(deblokada samoga sebe),

ja sam išao tamo da sebe

oslobodim od straha, slabosti, natruha

političkog, kulturnog i medijskog

kukavičluka.

33

postanem šehid.” Vjerujte mi da se čo-vjek u takvim situacijama osjeća ma-njim od makovog zrna, i zato kada ka-žem da sam išao tamo da bi se napojio duhovnom energijom tih ljudi, onda to uistinu tako i mislim. Nakon svega što sam vidio i čuo u Gazi, mogu reći da se ne trebamo bojati za stanovnike Gaze, jer su oni ostali dosljedni svojim islamskim uvjerenjima i pored mnogih iskušenja koja su ih zadesila, velikog broja poginulih, ranjenih i zatvorenih, naša bojazan treba biti usmjerena pre-ma nama samima i onome što radimo.

Almoslim: Kao što vam je pozna-to, Gazu su prije vas posjetile i brojne druge delegacije, kao što je delegacija Udruženja muslimanskih učenjaka (Rabitatu ‘ulemai-l-muslimin). Kakvi su stvarni rezultati tih posjeta i koliko one uopće mogu utjecati na poprav-ljanje položaja Gaze na regionalnom i globalnom planu?

Dr. Es-Suvejan: Gazi je potrebna pomoć na svim poljima, prije svega po-litičkom, socijalnom i humanitarnom, ali i na drugim poljima. Navest ću je-dan jednostavan primjer: Gaza je uzak obalni pojas uz Sredozemno more i većina postojećih voda u ovom pojasu su slane vode, koje nisu za piće. I to je samo jedan od mnogobrojnih proble-ma s kojima se susreću ti ljudi tamo. A šta je tek sa problemom siromaštva, jetima, ranjenih, hendikepiranih, a o političkim problemima da i ne govori-mo. Ono što posebno boli jeste da naši, domaći mediji daju krivu sliku o ka-rakteru palestinsko-izraelskog sukoba, a upravo bi trebalo biti obrnuto, arap-ski mediji bi trebali biti ti koji će, u ime istine i pravde, svjetskoj javnosti preni-jeti pravo stanje sa terena i pojasniti da bitka koja se trenutno vodi u Palestini nije bitka za masline, niti za zemlju, niti za naciju, nego za opstanak vjere. Zato je organiziranje ovakvih konvoja i posjeta renomiranih islamskih in-stitucija i učenjaka Gazi, od izuzetne važnosti, i jedan od sigurnih načina da se tim ljudima prenese jasna poruka da nisu napušteni i zaboravljeni, da su nji-hovi problemi i naši problemi, u skla-du sa riječima Allaha, dželle šanuhu:Ja sam, doista, brat tvoj i ne žalosti se zbog onoga što su oni uradili. (Prijevod značenja, Jusuf 69.).

Almoslim: Kakva je Vaša vizija budućnosti “Arapskog proljeća”, i da li bi se ono moglo proširiti na još neke države?

Dr. Es-Suvejan: “Arapsko prolje-će” je, bez sumnje, bilo jedno veliko iznenađenje, kome se niko nije nadao. Moje je lično mišljenje da je ono poče-lo upravo u Gazi, iako se u savremenoj političkoj literaturi kaže da je to bio Tunis, iz prostog razloga što se Gaza,

odnosno njeno političko vo-đstvo (Hamas), prva razraču-nala sa političkim kriminalci-ma koji su ovu blagoslovljenuzemlju doveli na rub politič-ke, društvene i ekonomskepropasti. Danas, dvije godinenakon prve iskre “Arapskog proljeća”, imamo puno jasni-ju sliku o onome što ono jestei što bi trebalo biti. Onaj koje pomno pratio sva ta deša-vanja, mogao je primijetiti da je “Arapsko proljeće”, ustvariborba za identitet. Neospor-no je da su bivši diktatorskirežimi radili na potpunomzatiranju muslimanskog iden-titeta, njegove filozofije i kulture, štose najbolje manifestiralo kroz škol-ske programe i državne medije čiji jeisključivi zadatak bio relativiziranjevjerskih vrjednosti i morala, rušenjemuslimanske porodice i sl., kao štoje neosporno da je “Arapsko proljeće”pokušaj ponovnog oživljavanja tog identiteta. Ljudi su počeli aktivnijerazmišljati o svom identitetu, a upo-redo s tim razmišljanjem, kod njih sejavila želja za povratkom vjeri i njenimiskonskim vrjednostima. Musliman-ski narodi počeli su se, pojedinačno igrupno, vraćati džamiji, kao svom du-hovnom izvoru, i upravo su, inspirisanidžamijskim duhom i porukom, izašlina ulice i podigli glas protiv zuluma.Sve to nam jasno govori da se u suštiniradilo o borbi za identitet. Zato ćemovidjeti kada su se u Egiptu i Tunisudogađaji počeli odvijati u tom pravcu,pravcu oživljavanja islamskog identite-ta arapskih naroda, liberalne struje utim državama izrazile su otvorenu bo-jazan da bi to moglo dovesti da pada


sekularnog poretka kojeg su oni godinama “brižno” gradili i branili. Naime, poznato je da su sekula-risti, zadnjih nekoliko de-cenija, suvereno upravljali svim tokovima, politič-kog, kulturnog, ekonom-skog, društvenog i obra-zovnog života, i bilo je za očekivati da će upravo oni povesti neku svoju kontra-revoluciju, koja bi trebala zaustaviti “Arapsko pro-ljeće” ili ga bar usmjeriti u svom pravcu. Smatrali su da je najbolji način da to urade, proizvodnja vje-

štačkih kriza, što se jasno može vidjeti na primjeru Egipta. Mislim da su ljudi postali svjesni te činjenice i da će, upr-kos trenutnim poteškoćama na koje nailazi egipatska i tuniska revolucija, stvari doći na svoje mjesto i da će se muslimanske države konačno okre-nuti pravim problemima i izazovima. Naslage nereda, koji je stvaran deceni-jama, nemoguće je otklonuti za jedan dan, mjesec, godinu pa i više godina. Pred muslimanskim narodima su ve-liki izazovi: obnova, izgradnja infra-strukture, ponovna izgradnja društva, rješavanje nagomilanih problema koje su iza sebe ostavili diktatorski režimi, nezaposlenost, trgovina drogom. U svim sferama života potrebna je de-taljna reorganizacija. Za jedan ovakav poduhvat, bit će potrebna mobilizacija svih ljudskih i materijalnih potencija-la, kojima raspolažu islamske države. Važno je također arapskom čovjeku ponuditi “pametnu” alternativu, koja iznova može vratiti narušenu stabil-nost i ravnotežu.

Mislim da je Libija zemlja

koja nudi veliki broj pozitvnih

prilika, a posebno kada

je u pitanju islamska da’va. Libijsko društvo

je poznato po svom

blagonaklonom stavu

prema vjeri, učenjacima i

vjerskim propo-vjednicima (daijama).

34

Almoslim: Prije otprilike dva mjeseca učestovali ste na Konferenciji “Period nakon arapskog proljeća, izazovi i pesrpektive’’, koja je održana u Libiji. Kakve dojmove nosite sa tog skupa, i inače kakvo je stanje u Libiji, i koji su najve-ći problemi s kojima se sureće novo libijsko društvo?

Dr. Es-Suvejan: Mislim da je Libija zemlja koja nudi veliki broj pozitivnih prilika, a posebno kada je u pita-nju islamska da’va. Libijsko društvo je poznato po svom blagonaklonom stavu prema vjeri, učenjacima i vjerskim propovjednicima (daijama). U Libiji se trenutno provo-di jedna cjelovita obnova. Možete li zamisliti da jedna bogata zemlja poput Libije nema razvijenu ili bolje rečeno ikakvu infrastrukturu, i da je jedan od prioriteta


novih vlasti upravo izgradnja infrastrukture? Nakon ruše-nja diktatorskog režima, pred libijskim narodom našao se još jedan veliki izazov – stva-ranje države, odnosno prela-zak iz faze revolucije u fazu formiranja države. Vođenje revolucije i stvaranje države su dva različita projekta i sva-ki od njih ima svoje zahtjeve. Ubijeđen sam da bi, ukoliko se iskoriste sve pogodnosti Li-bije, ova zemlja vrlo brzo mo-gla krenuti naprijed. Doduše, postoje određena razilaženja među vjerskim autoritetima oko prioriteta u narednoj fazi: neke oružane formacije koje su učestovale u revo-luciji još uvjek razmišljaju logikom revolucije, a ne logi-kom države, pojedini vjerski

autoriteti ne snalaze se baš najbolje u novonastalim mirnodopskim okolno-

stima, a razlog za to je što ne posjeduju jasnu viziju i cjelovit reformski program koji obuhavata i vojne i civilne aspekte izgradnje države, a tu su i druga pitanja oko kojih se trenutno vodi rasprava, ali ja mislim da je to samo prelazna faza, i da ogromni potencijali s kojim raspolaže ova zemlja, ipak ulijevaju nadu u bolju budućnost.

Almoslim: Smatrate li da će francu-ska okupacija Malija potrajati?

Dr. Es-Suvejan: Francusko prisu-stvo u Maliju i inače na afričkom kon-tinentu nije nova stvar. Okupatorski mentalitet duboko je usađen u fran-cusko biće. Francuska je država sa vi-šestoljetnom kolonijalnom tradicijom i uduvijek je Afriku smatrala svojom interesnom zonom. Njen odnos prema Maliju i malijskom islamskom pokretu i njeno gaženje osnovnih ljudskih vri-jednosti, za koje se na međunaronim forumima tako žučno “zalaže’’, upravo treba posmatrati kroz tu prizmu. Šta se zapravo desilo u Maliju? Oružane grupe na sjeveru Malija, napustile su borbu i povukle se duboko u pustinju i brda, nakon čega su francuske trupe zajedno sa lokalnim vojnim snagama zaposjele veće gradove i za očekivati je da će se na ovom prostoru, u narednom periodu, voditi gerilski i dugotrajan iscrpljujući rat. Ako Francuska odluči ostati duže, to će dovesti do produbljenja sukoba i iscrpljivanja francuskih vojnih i eko-nomskih potencijala, no ja u osnovi od-bacujem takvu mogućnost i smatram da Francuska uopće nema takve namjere, prije će biti da francuska vlada planira na ove prostore dovesti jake lokalne voj-ne snage i vojne snage drugih afričkih država, da se, umjesto nje, bore protiv militanata, a to bi moglo gurnuti Mali u dugotrajan gerilski rat. Kao što Fran-cusko prisustvo nije novost u Maliju, isto tako nije novost ni prisustvo sepa-ratističkih pokreta, kao što je Nacionalni pokret za oslobođenje Azavada (Azavad je nepriznata samoproglašena de facto su-verena država na sjeverozapadu Afrike), koji na ovim prostorima datira još od vremena francuskog kolonijalizma. Pre-ma tome, sukobi u Maliju imaju svoje historijske korijene, i koliko će trajati ovisi o zapadnim silama koje u Africi imaju svoje kolonijalne interese. Bog zna, ali sve su pretpostavke da bi ovaj rat mogao još dugo potrajati.

Almoslim: Vjerujete li da će fran-cuska vojna invazija na sjeveru Malija, proizvesti određene političke i društvene učinke u Maliju i susjednim državama? Kakvo je Vaše mišljenje o svemu tome?

Dr. Es-Suvejan: Francuska, kao biv-ša kolonijalna sila, ima negativan imidž u Africi. Poznato je da je povijest europ-skog, samim time i francuskog, koloni-jalizma, na Afričkom kontinentu usko

Francusko prisustvo u

Maliju i inače na afričkom

kontinentu nije nova stvar. Okupatorski mentalitet duboko je usađen u

francusko biće. Francuska

je država sa višestoljetnom kolonijalnom tradicijom i oduvijek je

Afriku smatrala svojom

interesnom zonom.


povezana sa ropstvom, krijumčaranjem roblja u Europu, pljačkom ekonom-skih potencijala i instaliranjem domaćih poslušničkih vlasti, koje su isključivo radile u službi zapadnih interesa. Afrič-ku javnost kolonijalizam asocira na sve te stvari. Sasvim sam siguran da će ova vojna operacija imati konkretne politič-ke i društvene posljedice, odnosno da će proizvesti iste one učinke koje je neka-da davno proizveo kolonijalizam, samo u nešto sofi sticiranijoj formi, a da će to s druge strane razotkriti pravo arogan-tno lice Zapada, koji je naučio da druge ljude, posebno one sa crnom kožom, gleda isključivo kao svoje robove, niže-razrednu vrstu i jeftinu radnu snagu. Bit ću krajanje precizan: Zapad na Afriku gleda kao na rezervni izvor dragocjenih resursa i tretira je svojim kolonijalnim protektoratom, i zato mislim da će afrič-ki narodi, svi zajedno, ustati protiv no-vog kolonijalizma i braniti svoju krvavo stečenu slobodu.

Almoslim: Kakva je uloga SAD-a u Maliju? Da li bi se moglo reći da Ameri-ka opstruira francuski vojni plan, preko naouružanih vojnih grupa u Azavadu, ili je to samo privid, a u suštini se radi o koordiniranom djelovanju ovih dviju zemalja?

Dr. Es-Suvejan: U prošlosti je Afri-ka bila područje na kojem su se prepli-tali i sukobljavali francuski i britanski interesi, dok je Amerika bila daleko od tih sukoba, međutim u novije vri-jeme proširio se krug država-aspirana-ta na ovo područje i njegova prirodna i ekonomska bogatstva: s jedne strane imamo Francusku i Britaniju, s druge strane Ameriku, a opet s treće Kinu i Rusiju. Trenutno je situacija takva, da Rusija, Britanija i Francuska imaju sve manje utjecaja na konkretna politička i ekonomska dešavanja u ovom dijelu svijeta, a da Amerika i Kina dobivaju sve zapaženiju ulogu, i njihov utjecaj iz dana u dan raste. Amerika, naravno, nije sretna zbog postojanja oružanih grupa u pustinjskim područjima Malija, ne zbog toga što joj te grupe nisu potrebne i što ih ne može iskoristiti za svoje ciljeve, nego zbog činjenice da joj, nakon iscr-pljujućeg afganistanskog i iračkog rata, nije potrebno otvaranje novih frontova, i zato mislim da Amerika sa simpatijama gleda na francusku vojnu invaziju u Ma-liju i da je uložila određeni diplomatski napor kako bi ovoj invaziji obezbijedila međunarodni legitimitet u UN-u, iako je Francuska zaobišla Vijeće sigurnosti, nije tražila njegovu dozvolu za izvođe-nje jedne ovakve složene operacije, istog onog Vijeća kojeg su, zajedno sa drugim velikim državama, formirali navodno zbog očuvanja svjetskog mira i sigurno-sti. Zbog toga je bilo važno da se u cije-li slučaj uključi Amerika i, kod UN-a,

izdejstvuje kakvo-takvo pravno pokriće za ovu, po svemu, nezakonitu vojnu akciju. Prema tome, nije isključeno da se ovdje radi o udruženim američko-franuskim interesima, iako se svaka od ovih država bori za svoj vlastiti utjecaj na ovom području, ako ništa zajednič-ko im je to što se žele riješiti naoružanih grupa, koje bi mogle ugroziti njihove “afričke’’ planove.

Almoslim: Uvaženi šejh, vjerovatno ste primijetili da na posljednjem Samitu islamskih zemalja nije uopće bilo riječi o progonu arapskog muslimanskog stanov-ništa u Maliju, i da Arapska liga, povo-dom toga, nije izdala nikakvo saopćenje u kojem bi bar osudila zločine nad njiho-vom arapskom braćom? Zašto je to tako?

Dr. Es-Suvejan: Arapska liga, zajed-no sa srodnim međunarodnim organiza-cijama, na našu veliku žalost, nije uspje-la riješiti nijedan jedini problem islam-skog ummeta, nijednu krizu u regionu, a sada, na primjeru Malija, pokazuju totalnu slabost i neuspjeh. To je jedna troma i neproduktivna organizacija koja je okovana raznim okovima, politič-kim, ekonomskim, interesnim. Ona je nesposobna da bilo šta uradi, da napravi makar jedan ispravan korak u pravcu popravljanja pozicije arapskog i islam-skog ummeta, spriječi bar jednu ljud-sku katastrofu. Ništa bolje stanje nije ni kada je u pitanju Organizacija islamske saradnje (Munezzametu-t-te’avuni-l-isla-mijj), i drugih manjih ili većih organiza-cija, zato je moje mišljenje da u njih ne treba polagati nikakve nade, baš kao ni u međunarodne organizacije.

Almoslim: Da se ponovo vratimo pitanju “Arapskog proljeća”. Koliko je ono pomoglo Iranu da poveća svoj utje-caj u regionu, ili je “Arapsko proljeće”, ipak, u određenom smislu, suzilo krug iranskom djelovanju?

Dr. Es-Suvejan: Najspecifi čnija ka-rakteristika “iranskog projekta’’ u regio-

nu je da iza njega stoji država, sa svojom vlastitom doktrinom i načelima, koje je spremna, svim silama, braniti i za čije ostvarenje je spremna žrtvovati ono naj-dragocjenije. Kako se ideja o revoluciji nalazi u samoj srži ovog projekta, Iranu se uopće nije bilo teško uklopiti u kon-tekst “Arapskog proljeća”, i pokušati ga iskoristiti za širenje svog utjecaja u Arap-skom svijetu. Iransko revolucionarno vođstvo, na samom početku “Arapskog proljeća”, kada je pokrenuta revolucija u Tunisu i Egiptu, izrazilo je, u više navra-ta, otvorenu podršku arapskim revoluci-onarima, međutim kada je, nakon toga, “proljeće’’ pokucalo na vrata sirijskog režima, Iranci napuštaju svoj prvobitni stav i okreću se protiv revolucije, zapra-vo pokazuju svoje pravo, sektaško, lice. U početku su govorili o pravu arapskih naroda na slobodu i pravednu vlast, da bi samo koju godinu kasnije, stajući na stranu “bratskog’’ Bešarovog reži-ma, postali aktivni saučesnici u kršenju osnovnih ljudskih prava i brutalnih zlo-čina nad nedužnim sirijskim narodom. Duboka involviranost iranskih vlasti u zločine u Iraku i Siriji, otklonula je sve sumnje oko iranske uloge u “Arapskom proljeću”. Možda bi se naivne arapske mase i uhvatile u zamku iransko-hez-bolahskih parola o “svetoj borbi protiv cionističke države’’, da se nije desila Si-rija, ali nakon Sirije sve te parole su pale u vodu, i svima je postalo jasno ko je Iran i šta hoće. Iran je, na taj način, sam sebi suzio prostor djelovanja na arap-skom tlu, ali i dalje ostaje činjenica da je to država koja ima svoj projekat, od kojeg nikad neće odustati, i sigurno je da će pokušati svoj projekat realizirati u nekoj drugoj muslimanskoj zemlji, reci-mo Jemenu, gdje djeluje jaka havsijska opozicija (el-havsijjun, političko-vjer-ska organizacija koja je dobila ima po osnivaču Husejnu el-Havsiju kojeg su 2004. ubile vladine snage).

36

Mogućnost za poboljšavanje ličnog i općeg stanja

Islamske teme

Kakva je to percepcija koju uobičajeno imamo o snazi? Kada mislimo samo umom, onda zaključujemo da je snaga uz novac, ljude koji njime raspolažu, koji su na visokim funkcijama i sl. Stoga, ljudi put za uspjeh i sreću traže u novcu i njegovom sabiranju, u dodvoravanju i traženju naklonosti bogatih, itd. Da pravu snagu posjeduju vrlo često oni koji sa bogatstvima ne raspolažu, dokaz su raniji Božiji poslanici čiji su početni sljedbenici bili siromašni ljudi. Oni su bili prvi koji su doprinijeli širenju ideje Dobra

Piše: Fatima Jašarević

Dok posmatramo stvari na uobi-čajen način, do-

lazimo uglavnom do istih zaključaka. Bez osvježenja u našim srcima i umovima, naše percepcije svijeta, stvari i dešavanja se ne mijenjaju. Na taj način se ne mije-nja mnogo ni naš uticaj na poboljšanje, lično ili neko drugo. Vrlo često je naš na-čin posmatranja stvarnosti rezultat uticaja okruženja, naših vlastitih iskustava, a našeg neznanja prije svega.

Za pravo rješavanje problema potrebno je pro-mijeniti tačku gledanja ili mentalni okvir koji možda zadaje ograničenja. Islamom su regu-lisana rješenja za probleme i izazove na koje čovjek nailazi normalno na ovome svijetu. Zato, nema razloga za

prepuštanje svojim ličnim, običajnim ili nekim drugim “standardnim” po-smatranjima, smatrajući ih najboljom mogućnošću za pravilno gledanje na stvari. Potrebno je tražiti izlaze za bijeg od vlastitih slabosti, skučenosti, koje neznanjem i umišljenošću možemo sebi donijeti. Allah nam daje smjerni-ce mijenjanja percepcije sebe, snage i promjene općeg stanja.

Poznato je kako dolazi do pogreš-nog posmatranja sebe, koje ide preko ličnih uvjerenja, definisanja, okoline i imitacije. Međutim, potrebno je znati da to nisu prave slike stvarnosti niti odskočna daska za lični napredak. To predstavlja zatvor i zato je potreban put za izlazak iz njega.

Nivo do kojeg dopuštamo drugima da nas defi nišu, može biti ozbiljna pre-preka prema razvoju i održavanju zdra-ve percepcije samog sebe.

Ako si musliman i tvoj put je islam, mora postojati nešto u tvojoj svakod-nevnoj rutini življenja što te vodi ka pozitivnoj percpeciji sebe, što te usmje-rava ka naprijed, zbog čega onaj dio tebe koji te navraća da budeš slabić, da sebe gledaš kao osuđenika na neuspje-he, ne može da dođe do izražaja.

Kao musliman, dan započinješ za-hvalom Allahu, kako je to bila praksa Allahovog Poslanika, alejhis-selam. Te riječi znače svjesnost prisustva Allaho-vih blagodati u tvom životu, vlastitih uspjeha i radost zbog njih. Ta svjesnost biva veća od misli o teškoćama na koje nailaziš, i dan počinješ na taj način op-

timistično i pozitivno.Savjet Lukmana njego-

vom sinu bio je: “Zahvalan budi Allahu, jer ko zahvaljuje – taj zahvaljuje samo u svoju korist.” (Lukman, 12.).

Ne treba gledati prvo u svoje slabosti, nego napro-tv - vrijednosti prvo. To je način kako vjernik ispolja-va svoj pozitivizam: počinje dan zahvalom, a onda za-hvalu ponavlja tokom dana. Uz tu zahvalu idu svjesnost i priznavanje blagodati, te usredotočenost na dobro.

Uzvišeni Allahu u Kur’anu kaže: Allah zadužu-je svakoga samo onoliko ko-liko može podnijeti. (El-Ba-kara, 266.). Ovim načinom obraćanja Allah usmjerava vjernika da ne bude okupi-

ran svojim greškama, slabostima, pado-vima, nego da gleda pozitivno, da gleda u svoje snage i koristi ih.

Snaga pSnaga promjenromjene ležie leži u vu velikodušnostelikodušnosti i pravdii i pravdi


Snaga u srcu vjernika je tolika da je

pozitivan kada se susreće

sa izazovima. Ne gleda

samo umom, ne posmatra

stvarnost samo čulima, računicom i

sl. Snaga srca, vjere u srcu je tolika da mu mijenja percepciju.

37

Promjena percepcije snage i načina poboljšanja općeg stanja

Kakva je to percepcija koju uobi-čajeno imamo o snazi? Kada mislimo samo umom, onda zaključujemo da je snaga uz novac, ljude koji njime raspo-lažu, koji su na visokim funkcijama i sl. Stoga, ljudi put za uspjeh i sreću traže u novcu i njegovom sabiranju, u dodvora-vanju i traženju naklonosti bogatih, itd.

Da pravu snagu posjeduju vrlo če-sto oni koji sa bogatstvima ne raspola-žu, dokaz su raniji Božiji poslanici čiji su početni sljedbenici bili siromašni ljudi. Oni su bili prvi koji su doprinije-li širenju ideje Dobra.

Želja za pozitivnim promjena u društvu ne bi smjela značiti okretanje bogatima, ljudima od trenutne moći. Snaga ne leži s ovim ljudima niti novcu koji imaju, nego snaga promjene leži u velikodušnosti i pravdi. Okretanje bogatim i moćnim obično znači upravo služenje njima.

Iz Kur’ana vidimo kojoj vrsti ljudi treba da se okrenemo. U suri Abese Allah ukorava Poslanika, alejhis-selam, zbog toga što je zanemario slabašnog, a dok se trudio oko bogatog čovjeka da mu udo-volji, kome je pokušavao približiti Istinu. Međutim, nije snaga s tim ljudima.

Snagu ljudi poistovjećuju i sa tjele-snom ili fizičkom snagom. Tako je jed-nom prilikom Poslanik, alejhis-selam, upitao ashabe o tome koga smatraju ju-nakom. U odgovoru su se ograničili na

fizičku snagu. Međutim, Po-slanik, alejhis-selam, im rečeda je to onaj koji kontrolišesvoje emocije u ljutnji. Po-stoji, dakle, i duhovna snaga pored fizičke.

“Nema moći niti snageosim kod Allaha!” je paro-la vjernika. Njome kao da vjernik, u momentima kada se osjeća slabo, nazaštićeno,kada je u potrebi za pomoći,kaže: “Nemam snage sa ko-jom se suočavam, koju ima-ju oni koji me obespravljuju,ali sam opskrbljen osloncemna Allaha.”

Oni kojima su ljudi rekli kako se svijet okuplja zbog njih pa ih se treba pričuvati, a to im je pojačalo vjeru, te su kazali: “Nama je Allah dovoljan, a On je zaštitnik prediv-ni.” (Ali Imran, 173.).

Snaga u srcu vjernika je tolika da jepozitivan kada se susreće sa izazovima.Ne gleda samo umom, ne posmatra stvarnost samo čulima, računicom i sl.Snaga srca, vjere u srcu je tolika da mumijenja percepciju. Čak i nakon poku-

g j j

šaja obeshrabrivanja od strane drugih,njegova svijest o istinskoj realnostistvari postaje jača.

Tako kroz Kur’an, kroz Poslani-kovu, alejhis-selam, misiju, Allah naspodučava da ne budemo oni koji ćesebe smatrati žrtvom, neuspjelim,nesposobnim za uspjehe, nego potičena pozitivnost, nadu. Kroz poticanje


na zahvalnost Allah nas odgaja do optimističnih i pozitivnih ljudi. Kroz pod-sjećanje da su istinska moć i snaga samo kod Allaha, i da Allah treba da bude do-voljan kao oslonac vjerni-ku, ne dozvoljava ovisnost i oslanjanje na materijal-no, na ljude, na stvoreno za svoje korake kroz život. Potiče nas na duhovni rast, da ispliva snaga ličnosti, da se oslobodimo do puteva različitih uspjeha, a prije svega mijenjanjem same

percepcije koja nekada može da drži čovjeka kao zatvorenika.

Svako posustajanje na putevima prema uspjesima, napretku je odraz pogrešne percepcije. Snaga oslonca na Allaha treba da bude jača od slabosti. Zato, rad za uspjeh ne treba biti popraćen traženjem naklonosti i pomoći od bogatih, od moćnih, nego treba svoje srce zaštititi da ostane snažno. Potrebno je biti sa ljudima kojima treba pomoć. Ljudi koje Allah šalje u okruženje čovjeku imaju različite potrebe, a Allah svakome daje mogućnost za dobročinstvom, bilo to u većim ili manje primjetnim djelima. Služeći ljudima, služi se Allahu, a služeći Allahu postaje se tek slobodan. Ljubav i samilost prema ljudima dolaze od snage vjere. I za Poslanika, alejhis-selam, Uzvišeni Allah kaže da je Rahmetun lil alemin – Milost svim svjetovima.

Snaga oslonca na Allaha treba da bude jača od slabosti. Zato, rad za

uspjeh ne treba biti popraćen

traženjem naklonosti

i pomoći od bogatih, od

moćnih, nego treba svoje

srce zaštititi da ostane snažno.

38

Razmišljanja

Islamske teme

Vjerovatno će mnoge koji pročitaju ovaj “biser” novinarke uhvatiti jeza, vrućica ili nešto treće i ne vidjeti više ikakvog smisla, nakon toga, pisati bilo šta dalje. Ostati bez teksta. Ipak, baš je to vrlo zgodna prilika da se još jednom podastre društveno stanje i stepen civilizacijskog dostignuća u kojem živimo

Piše: Piše: Mr. sc. Sedad Bešlija

Priča se da je nedavno u jed-nom gradu u Bosanskoj kraji-ni džemat raspravljao o tome

kako nazvati novosagrađenu džamiju.Bilo je više prijedloga. Međutim, kada

je jedan džematlija predložioda se džamija nazove po pr-vom pravednom halifi islama nakon Poslanika, a.s., EbuBekru es-Siddiku (Istinolju-bivi), ustao je drugi džema-tija i kazao: “Sve je u redu,svaka čast svakom prijedlo-gu, međutim, ja, stvarno,nisam čuo da je taj tvoj Ebu Bekr išta dao za ovu džami-ju, pa da se baš po njemuona nazove.”

Ne znam da li je ovoistina ili jedna u nizu aneg-dota, ali sam sasvim siguran(jer sam očima vidio, a uši-ma čuo) da je prije nekolikodana na OBN-u novinarka u Vijestima (OBN info) to-kom reportaže koju su vrlo perfi dno skovali urednici na ovoj televiziji pokušavajući islamofobično problematizi-rati i osporiti izgradnju dža-mije na Stupu na ulazu u naš glavni grad, između ostalog,

kazala sljedeće: “Džamiji jeprije nego je i sagrađena do-dijeljeno ime nikome pozna-tog biznismena iz Kuvajta,Omera ibn el-Hattaba, kojije za izgradnju donirao naj-veći dio sredstava.”

Zemlja “pokošenih cvjetova”

Vjerovatno će mnogekoji pročitaju ovaj “biser”novinarke uhvatiti jeza, vru-ćica ili nešto treće i ne vidjetiviše ikakvog smisla, nakontoga, pisati bilo šta dalje.Ostati bez teksta. Ipak, bašje to vrlo zgodna prilika da se još jednom podastre druš-tveno stanje i stepen civiliza-cijskog dostignuća u kojemživimo.

Naime, Bosna je zemlja vakufa i vakifa, a Sarajevo je,poput mnogih drugih, šehernastao na vakufu. Savremeni

OOmemer ir ibbn en el-Hattal-Hattabb u Su Sarajevuarajevu!!

8. februar - 26. rebiu-l-ahir

To je Omer ibn el-Hattab, drugi pravedni halifa islama,

rastavljač istine od neistine

(el-faruk), za kojeg je jedan

Perzijanac, kada je došao da ga obiđe i našao ga pod

drvetom u snu, kazao: “Pravdu si uspostavio, pa zaspao!”

39

Bosanci i Hercegovci u mnogo čemu imaju zahvaliti vakufu i plemenitim vizionarima - vakifi ma koji su živjeli na ovim prostorima u proteklim stolje-ćima. Te ljude mnogi od nas ne mogu shvatiti, razumjeti i dokučiti, pojmiti.

Posebno ne mogu, ni približno, shvatiti “moderne” generacije čiji je krajnji domet buljiti, baš u OBN, i na-slađivati se izbušenim trbusima, probi-jenim nosevima, obrijanim dijelovima glava, nakostriješenim minđušarima i inim drugim tipovima uvezenim u ovu plemenitu zemlju natopljenu krv-lju “pokošenih cvijetova”. Generacija “vikendaša i etažista” ne može pojmiti generaciju vakifa.

A to je tako, jer Bosna je i zemlja napaćena mnogim destruktivnim lič-nostima i sistemima. Zemlja koja se svakim danom pokušava rasparčati na sićušne dijelove bez ikakve svrhe i cilja.

Ne može Omer ibn el-Hattab doći u Sarajevo, posebno, ne ovo današnje! Možda je to zbog izvjesnog, legendizi-ranog, Fatihovog sna u kojem je sanjao ostalu trojicu pravdenih halifa, ali ne i Omera ibn el-Hattaba, a što je pro-tumačeno riječima da u Bosni nikada pravde neće biti, jer Omer simbolizira pravdu. Možda? Međutim, zasigurno ne može doći dok je god među nama neznalica kosmičkih razmjera od čijih se izjava magla ne digne ni po godinu dana. A kad je magla sve je magla. Gdje je vizija, a gdje magla?! Televizija – ma-glavizija?

Ali kad već pravedni Omer ne može do nas doći, možemo mi, makar, svo-je džamije nazivati njegovim imenomstremeći ka postizanju pravde u našoj

lijepoj Bosni. Možemo sa-njati i mi svoj san nadajućise viđenju Omera ibn el-Hattaba u njemu. Makar unjemu.

Dabome da će se džami-ja na Stupu zvati po halifi Omeru! Divna li je to ideja!Ne postoji bolji i adekvatnijinačin da se naša generacija oduži svim bosanskim vaki-fi ma u prošlim vremenima od imenovanja džamije počovjeku od kojeg je otpočeovakuf u povijesti islama. A kada se iz-gradnja, akobogda, završi, pa otpočnemektepska nastava, pozvati se treba iova naša novinarka sa OBN-a da naučiosnovne stvari u životu.

Ko je Omer ibn el-Hattab?

Dakako! Treba joj pružiti prili-ku, jer ako je i sam Omer el-Hattabkrenuo Poslanika, a.s., ubiti, da bimu se, nakon toga, Milostivi smi-lovao i otvorio mu kapiju islama,zašto novinarku sa OBN-a odbaci-ti?! Lekcija će biti kratka, a glasit će:“Nakon što je Poslanik, a.s., tumačećiajet o izdvajanju imetka kazao: “Posli-je smrti čovjekove, njegovi tragovi na ovom svijetu nestaju osim u tri slučaja:ako ostavi trajno dobro (sadaku), zna-nje kojim će se drugi koristiti i odgo-jeno dijete koje će se za njega moliti”.Inspirisan ovom izjavom, Omer ibnHattab je došao Vjerovjesniku i rekaomu da je njegovo imanje u Hajberunajkorisnije i njemu najdraže i zatražiosavjet kako da ga učini trajnom sada-

8. februar - 26. rebiu-l-ahir

kom. Poslanik mu je rekao da će najbolje učiniti akoga izuzme iz svog posjeda iodredi da se ubuduće nećemoći “ni prodati, ni nasli-jediti, niti pokloniti”. Kada je saslušao savjet Poslanikov, Omer ibn el-Hattab određu-je da se prihodi njegova ima-nja u Hajberu imaju koristitiza potrebe: siromaha, njego-ve rodbine, otkup robova, za ratnike, putnike i goste, a nema grijeha i da ga uprav-

nik (mutevelija) koristi za svoju ishra-nu na umjeren način kao i da nahranisvoga prijatelja.”

To je Omer ibn el-Hattab, drugipravedni halifa islama, rastavljač istineod neistine (el-faruk), za kojeg je jedanPerzijanac, kada je došao da ga obiđe i našao ga pod drvetom u snu, kazao: “Pravdu si uspostavio, pa zaspao!” To je Omer, r.a., a ne “nikome poznatibiznismen iz Kuvajta” koji je došao u Sarajevo. A taj biznismen koji je došao iz Kuvajta je dr. Fehd el-Hanna, vrlopoznat biznismen u arapskom svijetu. A sad će biti i poznati vakif bosanski i tako se svrstati u red plemenitih ljudi koji su drugima činili dobro.

A oni koji pokušavaju napadatiislam, koji mrze islam, “sigurno će bez pomena ostati”.

Možda bi za početak, dok mektebne počne sa radom, bilo dobro isprati program OBN-a popularnom serijom “Hz. Omer, r.a.”, koja je već postala hitserijom i na Balkanu.

Korisno i za novinare i za gledatelj-stvo!

“Džamiji je prije nego je i sagrađena dodijeljeno ime nikome

poznatog biznismena iz Kuvajta, Omera ibn

el-Hattaba, koji je za izgradnju donirao najveći dio sredstava.”

40

Oslobađajuća presuda bivšem generalu VJ Momčilu Perišiću

Komentar polumjeseca

Oslobađajuća presuda Haškog tribunala bivšem generalu Vojske Jugoslavije (VJ) Momčilu Perišiću na zabrinjavajući način prebacuje odgovornost za ratne zločine sa komandanata na potčinjene koji su izvršavali naređenja na ratištu

Piše: Erik Gordi, London

Jedan od načina da se sagleda dosadašnji rad Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu

Jugoslaviju (MKSJ) jeste da se njegova JJ

jurisprudencija podeli na tri perioda.Do 2000. godine, bila je to institu-

cija koja je jedva funkcionisala i sudila počiniocima nižeg ranga na koje bi go-tovo slučajno nabasala.

Posle 2000. godine, procesuiranjeje koncentrisala na vojne i političkezvaničnike visokog ranga, nadajući seda će razotkriti mrežu počinilaca kojisu uspostavljali i sprovodili programestvaranja nacionalno homogenih po-pulacija činjenjem krivičnih dela.

Od 2012. godine, odlučila je dati epi-log svom postojanju raščinivši dostignuća iz druge faze, primenom uskih standarda odgovornosti kako bi prebacila krivicu sa komandanata nazad na one koji nisu do-nosili odluke već sprovodili tuđe planove.

Poslednji izraz trećeg talasa MKSJ-a, na čelu sa sudijom Teodorom Mero-nom, jeste oslobađanje bivšeg načelni-ka VJ Momčila Perišića odgovornostiza zločine koje su počinile zavisne voj-ske u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

On je optužen i zato što nije sprečioi kaznio one koji su izveli raketne napa-de na civile u Zagrebu izvedene 1995.godine, a Žalbeno veće je jednoglasno

g

utvrdilo da nije komandovao počinio-cima tog zločina.

Veći deo žalbene presude odnosi se na Perišićevu ulogu u pomaganju i podrža-vanju zločina Vojske Republike Srpske (VRS) u Bosni i Hercegovini, posebno opsade Sarajeva i genocida u Srebrenici.

Ovde se mišljenje sudije Merona poklapa sa mišljenjem kojeje zabeležio u žalbenom po-stupku u slučaju “Gotovina”, primenivši uzak standard odgovornosti i odbacivši do-kaze u vezi sa okolnostima i opštim okruženjem.

Presude dovedene upitanje

Usvojeni standard odgo-vornosti je toliko isključiv da dovodi u pitanje sve do-sadašnje presude u međuna-rodnom pravu zasnovane na dužnostima onih koji drže komandne i rukovodeće po-ložaje.

Perišićeva odgovornost za zločine koje je počinila VRSzasnivala se na ulozi VJ, ko-jom je on komandovao, u snabdevanju VRS oružjem, gorivom, ljudstvom i plata-ma za ofi cire.

Žalbena presuda usvaja standard da ova pomoć po-drazumeva odgovornost samo ako je “izričito usmerena ka činjenju zločina” (paragraf 17 presude), ali ne ako pred-stavlja “uopštenu pomoć usmerenu ka ratnim naporima” (paragraf 20).

Uparene činjenice da su činjenimasovni zločini i da su omogućeni uz pomoć VJ, odbačene su kao dokaz po-maganja i podržavanja na osnovu toga da nije sve što je VRS činila bio zločin.

Kako se kaže u obrazloženju Žalbe-j j

nog veća, “pružanje opšte pomoći koja se može koristiti i za zakonite i za neza-konite aktivnosti, nije samo po sebi do-voljno da se dokaže da je ta pomoć bila izričito usmerena ka zločinima glavnihpočinilaca” (paragraf 44).

Prema ovom standardu, jedini na-čin da se potvrdi prvostepena presuda Perišiću bilo bi da je dokazano kako jeon, na primer, rekao VRS: “Evo vamnovca, oružja i ljudstva, a vi uz pomoćnjih činite zločine.”

Povodom istog ovog pita-nja, Žalbeno veće je utvrdilo

g g p

da Perišićevo znanje o zloči-nima ne predstavlja dokaznjegove odgovornosti za njih (paragraf 68).

Ovaj zaključak obrazlažese po dva osnova. Prvo, Žal-

j j

beno veće je utvrdilo da nije ustanovljeno da je “VRS bila organizacija čija je jedina iisključiva uloga bila da činizločine” (paragraf 52). Onoje, zapravo, zaključilo da je“VRS sprovodila, izmeđuostalog, zakonite borbeneaktivnosti i da nije bila čistozločinačka organizacija” (pa-ragraf 69).

S tim u vezi, Žalbeno)

veće je ustanovilo – zato štoje VRS činila i neke stvarikoje nisu nezakonite – da Perišić nije mogao sa sigur-nošću da zna da se pomoćkoju je pružio koristi za ne-zakonita dela.

Došavši do ovog za-ključka, međutim, MKSJ delimičnomenja istoriju presuda koje su izrekla njegova sopstvena veća i Međunarod-ni sud pravde (MSJ) da su ratni ci-ljevi VRS – stvaranje nacionalno ho-mogene teritorije ubijanjem, zastra-šivanjem i proterivanjem nesrpskog stanovništva – od samog početka bilinezakoniti.

Ko je naredio zločine?

Drugi važan deo obrazloženja Žal-benog veća odnosi se na pitanje da li jePerišić komandovao ofi cirima VJ kojisu poslati kao pomoć VRS i njenim ofi -cirima koje je fi nansirala VJ.

Haške presude dHaške presude dopuštajopuštajuu

komandantima da izbegnu pravdukomandantima da izbegnu pravdu


Prema ovom standardu, jedini način

da se potvrdi prvostepena

presuda Perišiću bilo bi da je dokazano kako je on, na primer, rekao VRS: “Evo vam novca, oružja i ljudstva, a vi uz pomoć njih činite zločine.”

41

Ovde se otvara logički niz koji po-kazuje istaknutu ulogu koju je sudija Meron preuzeo u procenjivanju doka-za pred Tribunalom.

Među autoritetima koje Meron navodi u presudi Perišiću nalazi se i prošlogodišnja presuda Gotovini, čiji je autor takođe Meron. Ako Meron može da citira Merona kao autoritet, po istoj toj logici Perišić može samom sebi da bude podređeni.

Žalbeno veće zapravo tvrdi da Pe-p

rišić nije formulisao politiku jer je kao načelnik Generalštaba bio podređen Vrhovnom savetu odbrane (paragraf 49), telu čiji je i sam bio aktivni član.

U njegovoj ulozi u Vrhovnom sa-vetu odbrane Žalbeno veće nije našlo

j g j

dovoljno inkriminišućih dokaza, jer “nema dokaza da je Perišić podržavao pružanje pomoći izričito usmerene ka zločinačkim aktivnostima VRS” (pa-ragraf 60).

Da sve bude neobičnije, Veće je donelo odluku da njegova podrška zločinačkim aktivnostima može da se dovede u pitanje jer je on “kritikovao ‘greške’ rukovodstva Republike Srp-ske koje su za posledicu imale među-narodnu kritiku širih ratnih napora VRS” (paragraf 60).

Ovaj argument o podređenosti umanjuje potencijalnu radost koju je Vlada Srbije osetila kada je čula žalbe-nu presudu.

Naime, on se može protumačiti i tako da je Perišićeva lična odgovornost ograničena jer je zločine pomagala i podržavala država, a ne pojedinac.

Sugestivno ali bez mnogo pomoći, Žalbeno veće ističe da ne može do-

g g p

nositi odluku o “potencijalnoj odgo-vornosti država ili drugih entiteta nad kojima Tribunal nema odgovarajuću nadležnost” (paragraf 48).

Ono upozorava i da odluku “ni na koji način ne treba tumačiti tako da omogućava vojnim liderima da izbe-gnu krivičnu odgovornost angažova-njem drugih da čine krivična dela” (paragraf 72) – što je prilično uzne-mirujuće priznanje budući da su oslo-bađanjem Perišića učinili upravo ono protiv čega su izrekli upozorenje.

Novi i ograničavajući standardi

Kao i u slučaju “Gotovina”, Žal-beno veće MKSJ-a je u slučaju “Pe-rišić” postavilo nove i restriktivne standarde dokaza koji osude za ko-mandnu odgovornost zbog kršenja međunarodnih humanitarnih zakona čine gotovo pa nemogućim.

Sudija Liju Dakun u svom suprot-stavljenom mišljenju navodi: “Budu-ći da ovaj konkretan pravac nije bio strogo primenjivan u prošlim slučaje-

vima, insistirati na takvomzahtevu praktično podižeprag odgovornosti za po-maganje i podržavanje.”

On zapravo podiže prag do tog nivoa da svaki ko-mandant koji fi zički nijepočinio zločin ili izričitonaredio da se on počini, nemože ni biti osuđen.

Dugotrajna posledi-ca ovog presedana, ako ga usvoje drugi sudovi, bićeobesmišljavanje kategorijekomandne odgovornosti iprebacivanje odgovornostiza zločine sa ljudi koji ihplaniraju, organizuju i fi -nansiraju, na ljude koji iz-vršavaju njihova naređenja.

Ova nova, treća genera-cija jurisprudencije MKSJ-a ostaviće dubokog traga u nasleđuTribunala. Ponovnim vrednovanjemranijih ocena o legitimnosti ratnihciljeva VRS, dovodi u pitanje teo-


riju na kojoj je zasnovano trenutno procesuiranje Ra-dovana Karadžića i Ratka Mladića.

Ograničivši uslove podkojima se mogu izreći presude za komandnu od-govornost, koordinaciju i dosluh, zahteva reviziju presuda koje je Tribunal izrekao u ranijim predme-tima.

Dajući prednost restrik-tivnim teorijama odgovor-nosti, pravi korak unazad u odnosu na potencijal MKSJ-a da proizvede isto-rijski dokument koji ra-zotkriva strukturu nasilja u ratovima. A sa pridava-njem prevelikog značaja oslobađajućim dokazima,

praktično odustaje od interesa žrtava i činilaca koji žele pomirenje.

* Erik Gordi je predavač na Uni-verzitetskom koledžu u Londonu.

Ovaj argument o podređenosti

umanjuje potencijalnu radost koju je Vlada Srbije

osetila kada je čula žalbenu

presudu. Naime, on se može

protumačiti i tako da je Perišićeva

lična odgovornost ograničena

jer je zločine pomagala i podržavala država, a ne pojedinac.

Bosanskohercegovačko društvo danas je u velikoj krizi.Naša omladina suočena je sa brojnim izazovima. Naža-

lost, mnogi mladi idu pogrešnim putem. Hvala Bogu ima mladih koji svoju mladost dostojanstveno troše služeći zajed-nici, svima nama. Među tu čestitu omladinu draga srca svr-stavamo mlade aktiviste iz Udruženja za afirmaciju humanihideja AHI. Njihova ideja vodilja nalazi se u animiranju svakog pojedinca, da dio onoga što posjeduje podijeli sa onima kojinemaju skoro ništa. Vođeni tom idejom ovi vrijedni mladiljudi svaki mjesec vode projekat pomoći Piramida. Danas jePiramida vrlo važan, ali samo jedan od projekata koje njeničlanovi i podržavatelji realizuju pod imenom UG AHI i mo-tom – Ko vjeruje u nadoknadu, ne škrtari u davanju. U na-stavku predstavljamo izvještaj za projekat Piramida u periodudecembar/januar iznos od 277,00 KM.“Stotinu konvertibilnih maraka za A.Č.. A. je buduća majka

j

koja živi u Travniku sa mužem, kao podstanari. Nedavno jeostala bez posla kao i njen muž, ali muž se trudi da zaradi za ki-riju i režije radeći noćnu smjenu. Troškovi se povećavaju iz dana u dan jer A. mora idi na preglede kod doktora, gdje mora sveplaćati, jer joj je zdravstvena knjižica u firmi gdje je dobila otkaz.

50,00 KM su prebačene na žiro račun, broj3389102539435949, Amara Šabovida iz Sarajeva. Amar bo-

p j

luje od cistične fibroze i neophodna mu je transplantacija pluda van BiH, koja košta 150.000 eura. Amar je rođen sa teškom genetskom autoimunom bolešću, koja se manifestu-je kroz česte upale pluća, poslije kojih svaki put ostaju trajneposljedice.100 KM su potrošene na kupovinu kućnih potrepština S.L.. On živi u Karauli sa suprugom i nijedno od njihnije stalno zaposleno. Imaju troje djece od kojih jed-na djevojčica ima epilepsiju. Svo troje djece ide u O.Š.

j p j j j j j

“Karaula” u Karauli.”

Kako je postala tradicija da se KKsvake prve subote u mjesecu KKodržava tribina u džematu Donja Orahovica (Medžlis IZ-e Gračani-ca), i prve subote u mjesecu mar-tu, tačnije 02. marta 2013. godine gost predavač na šestoj tribini je bio novi glavni imam Medžlisa IZ-e Tuzla, hafiz Ahmed ef.Huskanović. Hafiz Ahmed je inače rodom sa prostora općineGračanica iz mjesta Doborovci tako da se on ovaj put, kakoje i sam istakao, osjećao kao kod kuće. U društvu sa glavnimimamom kao gosti tribini su prisustvovala još dvojica vrijed-nih tuzlanskih imama, mr. hafiz Edin ef. Peštalić, imam Prin-čeve džamije, i Emir ef. Šečić, imam Arslanagine (Vikaljske)džamije. Među oko 130 prisutnih, od čega velik broj gostiju izsusjednih džemata ali i sa šireg područja, tribini je prisustvo-vao i imam susjednog džemata Gornja Orahovica II, Emir ef.Suljanović.Domaćin tribine, zajedno sa hafizom Alen ef. Kehićem,Mevludin ef. Zaketović je otvorio tribinu u kojoj je ukratkopredstavio gosta predavača. Istakao je da je hafiz Ahmed na poziciji glavnog imama naslijedio doc. dr. Amir ef. Karića,koji je sada novi šef Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta IZ-eu BiH. Hafiz Ahmed je održao lijepo i poučno predavanjena temu Allahovog, dž.š., zadovoljstva, a nakon predavanja predsjednik Džematskog odbora je ugostio musafire iz Tu-zle, kao i imame domaćine i jedan dio džematlija gdje se uzkahvu nastavilo druženje.Očekujemo da se džematlije, od sada više druže i posjećujujedni druge na tribinama u Tuzli, Gračanici i Orahovici.

42

Kutak za islamsku omladinu


Ko vjeruje u nadoknadu, ne škrtari u davanju

Očekujemo da se džematlije više druže i posjećuju jedni druge

Udruženje za afirmaciju humanih ideja AHI

Džemat Donja Orahovica - Medžlis IZ-e Gračanica Foto kutak islamske omladine

OMLADINSKO UDRUŽENJE TEMPO ORGANI-ZUJE PREDAVANJE SA PROMOCIJOM KNJIGE “SMAK SVIJETA”, PROF. DR. ŠEFIKA KURDIĆA. MALOPRODAJNA CIJENA KNJIGE IZNOSI 25 KM, A NA PROMOCIJI ĆE BITI 15 KM.

Asocijacija studenata BiH u Egiptu (ASUBIHEG) na-AAčinila je još jedan izuzetan korak naprijed u svrhu AAjačanja mostova prijateljstva između Bosne i Egipta. Na-ime, Asocijacija je, pored već postojećeg lista Glasnik na kbosanskom jeziku čiji je glavni cilj promovisanje Egipta ibh. studenata u Egiptu među Bosancima, počela sa izda-vanjem još jednog lista Glas Bosne i Hercegovine, odnosno Savt el-Busne ve el-Hersek. No ovaj list je poseban – izlazina arapskom jeziku!Prvi broj ovog lista izašao je 1. marta povodom Dana nezavisnosti. Isti je promovisan tokomprvomartovske manifestacije koju su bh.studenti organizovali u Kairu. Cilj lista jeprezentacija Bosne i bh. studenata u Egiptu,među Egipćanima i stranim studentima uEgiptu. List izlazi dvaput godišnje. Urednik je Abdullah Kapo, student na postidiplom-skim studijama na El-Azharu. Tiraž prvog broja je čak 1.000 primjeraka. Troškoveštampanja snosi dobrotvor koji je želio da ostane anoniman. Donosimo i sadržaj Glasa BiH: Sastanak HHegipatskog i bosanskog predsjednika (Ke-nan Ćosić), ASUBIHEG (Azra Mehremić),g p g g p j (

Bosna u mojim očima (Fatima Ešref Ab-dulmaksud), Briga Bošnjaka za izučavanjearapskog jezika (Mirnes Musić), BiH –prošla vremena i pogledi na budućnost (dr.Safvet Halilović), Očaravajuća priroda BiH(Asmir Bekrić), Bh. velikani vjerske znano-sti (Ajla Keserović), Srebrenička priča (Ab-dullah Kapo), Vakufi u BiH – nekad i sad(Nezim Halilović), IZ u BiH (Ibrahim Bu-

kvić), Mustafa Prušćak – Prvi Bošnjak na El-Azharu (Ju-suf Džafić), Bosanska kuhinja (Naida Duraković), Bosna je centar islama u srcu Evrope (Ibrahim Fergali), Priča se... o ljubavi gradova (Esad Taha), Dragulj iščupan iz zaborava – Džamija BiH (Sedin Šut), Ja i Egipat – Kako me je za-

j g ( ) g j p

grlila Majka dunjaluka? (Sedin Šut), Balada Hasanaginica j ( ) J g p j

(prijevod: rahmetli dr. Ahmed Smajlović).Inače, Glas BiH je prvi bošnjački list na arapskom jeziku Hvan Balkana, te jedini bošnjački list na arapskom danas u svijetu.


Prvi broj Glasa Bosne i Hercegovine (Savt El Busna Ve El Hersek)Asocijacija studenata BiH u Egiptu

Naše Azharlije nizaju tv nastupeEgipat

Uponedjeljak, 4. marta, u 21.30 h po kairskom vremenu (20.30 h Sarajevo), Jusuf Džafić, naš dopisnik iz Kai-

ra, je gostovao u emisiji “The Ummah Tonight” na Huda TV, poznatom internacionalnom muslimanskom kanalu na engleskom jeziku. Zajedno sa voditeljima Malikom Evan-gelitosom i Ahmedom Fevzijem, te online gostima, Džafić je pričao o aktualnim temama vezanim za muslimane širom svijeta: Ezan je dozvoljen u Švedskoj, Moskovski gradona-j p

čelnik zabranio gradnju novih džamija, Crkva u Indijani jeodlikovala muslimanskog imama. Džafić je imao priliku i da prezentira novi list bošnjačkih studenata u Egiptu na arap-skom jeziku – Savt el-Busna ve el-Hersek (Glas BiH). Tako-kđe, diskusija se više puta dotakla ezana u Bosni i bošnjačkojdijaspori, te općenito stanja Bošnjaka. Na kraju, Džafić i voditelji su došli do zaključka da ezan na razglas u Evropi polahko postaje stvarnost, te da je jedna od glavnih prepreka na tom putu fakat da evropski muslimani uglavnom ne po-znaju svoja osnovna ljudska prava.U prošlosedmičnoj emisiji gost u emisiji The Ummah To-night je bio Asmir Bekrić, kolega našeg dopisnika. Zajedno sa voditeljima, te jednim sirijskim novinarom koji se nedav-no vratio iz Sirije, Bekrić je diskutovao na temu humanitar-

ne pomoći Siriji. Bilo je razgovora i o bh. pomoći upućenoj sirijskom narodu. Takođe, pravljenja su poređenja između rata u Bosni i Siriji. Zaključeno je da sirijski borci moraju učiti na iskustvima bosanskog odbrambenog rata.Inače, bh. studenti na El-Azharu su česti gosti na islam-skim televizijama, posebno onim na engleskom jeziku. Možete ih gledati svake sedmice na Huda TV u emisiji “Correct Your Recitation”, u 20.00 h po kairskom vre-menu (19.00 h Sarajevo), a skoro su stalni gosti u emisiji “Let’s Talk” na istoimenoj televiziji. Gosti su povremeno i na TV Ikre na engleskom, te televizijima Feth i Hafiz na arapskom jeziku.

44

Zelena transferzala


Hafiz Abdurrahman-ef. Kujević, pomoćnikom muftije za južni Sandžak jedan je od najpredanijih radnika za islam uH

našoj regiji. Zato smo odlučili prenijeti najzanimljivije odgovorehafiza Kujevića, kojeg je dao za novi broj lista Glas islama. Jedan ste od alima u našoj instituciji koji je angažovan na mno-gim poljima i resorima. Možete li nam nešto reći o Vašim funk-cijama i aktivnostima koje obavljate?KUJEVIĆ: U južnom Sandžaku, u Rožajama, pri Medžlisu

j j j

Islamske zajednice radim kao sejiri vaiz. To znači kao misio-nar koji obilazi narod, džemate poziva ih istini. U sklopu ovog emaneta već punih šest godina držim redovno naučno, hef-tično predavanje utorkom u Kučanskoj džamiji iz sire, tefsira,akaida i fikha. Također sam počašćen da obilazim sve rožajskedžamije, posebno u gradu, svake džume gdje kroz institucijuhutbe ljudima dajemo smjernice za uspješan rad na svim druš-tvenim poljima. Također, odnedavno smo započeli halku tefsi-ra u skoro svim džamijama u gradu. Cilj nam je da prokomen-tarišemo cijeli Kur’an u našim džematima i približimo našemnarodu razumijevanje Allahove knjige... Osim toga, angažovansam kao profesor kiraeta i arapskog jezika u isturenom odjelje-nju Medrese “Gazi Isa-beg” u Rožajama. Također, predajem ina Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru kao asistentza katedru hadisa. Jedan sam od osnivača, muhaffiz, a sada ipredsjednik Upravnog odbora Škole Kur’ana Časnog u Novom

J

Pazaru. Odnedavno obavljam jednu za mene najčasniju funk-ciju. Naime, imenovan sam za pomoćnika Muftije sandžačkog za južni Sandžak. Želim da istaknem da sam jedan od osnivača

j p j g

Bošnjačke kulturne zajednice u Crnoj Gori i zamjenik pred-sjednika ove slobodarske organizacije.Obzirom da ste čovjek sa misionarskog terena, možete linam reći ima li odaziva kod ljudi pozivu kojeg upućujete Vii Vaše kolege?KUJEVIĆ: Odgovorno tvrdim da je naš narod pogodno tlo

g

za istinu koju je Uzvišeni Allah objavio čovječanstvu. Brzo seodaziva i prihvata poziv koji dođe od iskrenih ljudi i na lijepnačin. Naš narod je željan istine. Meni izgleda kao suha zemlja koja jedva čeka berićetnu kišu sa neba da se napoji i zadovoljisvoje potrebe. Veliko interesovanje vlada posebno kod mladihljudi. Ali i pored toga mislim da imami i ostali službenici Islam-ske zajednice trebaju mnogo više uložiti truda i napora kako biiskoristili infrastrukturu Islamske zajednice da izbavimo ljude

iz tame na svjetlo, iz robo-vanja ljudima u robova-nje Allahu i iz skučenostidunjaluka u prostranstvoahireta.Možete li nam nešto višereći o radu Škole Kur’ana u Sandžaku, rezultatima iplanovima u budućnosti?KUJEVIĆ: Škola Kur’ana Časnog je jako bitna usta-

J

nova koja je nastala podpokroviteljstvom Muftij-stva sandžačkog. Osnovana je prije tri godine u Novom Pazaru,a već ima preko hiljadu polaznika svih uzrasta širom Sandžaka inaše dijaspore. Za kratko vrijeme je iznjedrila pet novih hafiza,a još nekoliko polaznika je blizu da dobiju tu časnu titulu. Pomeni, obaveza je da svaka muslimanska mahala ima odjeljenjeŠkole Kur’ana. Zato smo mi od samoga starta odlučni da u sva-

j j j j

kom sandžačkom gradu otvorimo odjeljenje ove časne ustanove.Dakle, u cijelom Sandžaku, i sjevernom i južnom dijelu. Valja napomenuti da smo ovaj svoj cilj uveliko ostvarili. DepartmaniŠkole Kur’ana su već otvoreni u Tutinu, Sjenici, Ribariću, De-

p j j j p

limeđu, Ljeskovi, a u pripremi je otvaranje odsjeka u Prijepolju.Pored Vašeg velikog angažmana na polju da’ve i vjerskog bu-đenja, Vi ste jako aktivni i na nacionalnom buđenju Bošnjaka.KUJEVIĆ: ... vjerujem da je nacionalna svijest Bošnjaka branik

j j j j

naše vjere i naroda od nestanka. Stoga sam postao prepoznatljiv u svojim govorima, hutbama i predavanjima, jer ističem da jebošnjaštvo sa svojim bosanskim jezikom, vjerom islamom, ma-ticom Bosnom, šerijatska obaveza za sve Bošnjake, a posebnona ovom prostoru.Zbog svega navedenog podržao sam nacionalne institucijekoje rade na ostvarivanju i afirmaciji vrijednosti koje samistakao. Koristim mogućnost da pozovem sve Bošnjake svi-jeta da podrže naše institucije: Islamsku zajednicu na čelusa reisu-l-ulemom u Sarajevu, Bošnjačku akademiju nauka iumjetnosti, Svjetski bošnjački kongres, Bošnjačku kulturnuzajednicu, Bošnjačku nacionalnu fondaciju i ostale organi-zacije koje rade na istinskom ostvarivanju naših vjerskih inacionalnih ciljeva.

Hafiz Kujević: Naš narod je željan istine, oni su kao suha zemlja koja jedva čeka berićetnu kišu sa neba

Sandžak

Na debati o zapošljavanju Vijeće Kongresa bošnjačkihintelektualaca održanoj u Prizrenu, iznijet je podatak

da od 5.506, oko 90 radnika je uposleno u centralnim dr-žavnim institucijama. Predsjednik VKBIK-a Mejdin Saliji,iznoseći statističke podatke o broju uposlenih Bošnjaka udržavnim institucijama, ukazao je da u određenim organi-ma Bošnjaka uopšte i nema. “U Ministarstvu obrazovanja,nauke i tehnologije, od ukupno 228 uposlenih radi osamBošnjaka, u Ministarstvu unutrašnjih poslova od 885 upo-sleno je 18, u Tužilaštvu od 353 njih 11. Zabrinjava štoBošnjaka uopšte nema u ministarstvima pravde, finansija,javne administracije”.

Nepriznavanje diploma sa određenih fakulteta na Kosovu i van njega je pitanje koje godinama čeka rješenje i to sve ide na štetu Bošnjaka koji ne mogu da obezbijede svoju egzistenciju. Na skupu su iznijeti stavovi da Bošnjaci pokazuju malu zainteresi-ranost prilikom objavljivanja konkursa te da bošnjački politički predstavnici nedovoljno pomažu u rješavanju ovog problema. “Ako nam se ne priznaju diplome, ne možemo naći posao ni ovdje ni vani. Ovakav negativan trend će dodatno uticati na iselja-vanje Bošnjaka sa Kosova tako da nas za dvadesetak godi-na možda i ne bude ovdje”, naglasio je Edis Jonuzi.

U kosovskim centralnim institucijama uposleno samo 1,6 posto Bošnjaka?

Kosovo

Početkom prošle sedmice u Plavu je u organizaciji Mešiha-ta Islamske zajednice u Crnoj Gori, te Islamske zajednice i

Kulturnog centra Plava i Gusinja iz Njujorka, klanjana džena-za, povodom stogodišnjice zločina i nasilnog pokrštavanja Boš-njaka i Albanaca u Plavu i Gusinju u periodu 1912.-1913. Dže-nazi je prisustvovalo oko 2.500 Bošnjaka i Albanaca, te vjernika iz drugih djelova Crne Gore, te SAD- a, BiH, Kosova i Srbije.Gradonačelnik Plava Orhan Šahmanović, koji je i predsjed-

g j j

nik Organizacionog odbora za obilježavanje stogodišnjice zločina, je kazao da je današnji dan “sjećanje na nevino stra-dale Bošnjake i Albance ovog kraja, koji su stradali nakon što su odbili da promijene svoju vjeru”.“Brutalnost onoga što se dogodilo ovdje, nikada se ne može za-boraviti ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena. Nadamo se da će spomen na žrtve počinjenih zločina naći mjesta na stranicama istorije nove i moderne Crne Gore, a isto tako i da će se stanovnici ove kotline osloboditi straha,da im neko ne ukrade i ne sakrije istinu o 1913. Mi Bošnjacii Albanci imamo obavezu, da se jasno i nedvosmisleno odre-dimo protiv zla zlih ljudi. Neutralnost pomaže dželatu, ni-

kad žrtvi, a šutnja hrabri tiranina, nikad potlačenog”, kazaoje Šahmanović dodajući da je cjelokupno stanosvništvo plav-

j p g

sko-gusinjske kotline nasilno pokršteno, a sloboda na oda-bir vjere je bila ukinuta. “U tim trenucima stotine Plavljana i Gusinjana je odbilo da promijeni vjeru. Podignutog čela otišli su u sigurnu smrt. Za nas, to su najveći borci za ljudska prava. Ubijeni su zbog toga što su bili druge vjere i što suimali drugačija imena. Zločini o kojima govorimo ne smiju biti tek puke riječi koje će se prevaliti preko naših usana.Moramo znati osjetiti težinu zločina, svo zlo i svu bol koja je našim precima nanešena. Utvrđivanje i konačno priznanje istine o zločinima nad muslimanima Plava i Gusinja počinje-nih od strane tadašnih crnogorskih vlasti i utvrđivanje od-govornosti najuzvišenija je dužnost naše generacije. Spomen obilježje ubijenim u 1912.-1913. godini naša je obaveza, i to će biti naš podsjetnik na vakat zuluma i garant da nam se zločini nikada više ne ponove”.

Na otoku Krku danas živi 500-tinjak Bošnjaka. I ovdje se već duže vrijeme javljala ideja da se ti ljudi nekako okupe NN

i da se taj vjerski život podigne na jednu višu razinu. Rijeka je kao centar jednostavno predaleko i mi smo se ovdje naj-prije okupljali u jednoj privatnoj kući, poslije u jednom apar-tmanu, a sada je naša obitelj darovala prostor od nekih 100 kvadrata, gdje se petkom obavlja džuma-namaz (muslimanska molitva petkom op.ur.), a subotom održava vjeronauk”, priča Teofik Čočić, jedan od najstarijih i najistaknutijih članova

p p ) j pp

muslimanske zajednice (džemata) na otoku Krku. Nakon rata u BiH, broj Bosanaca i Hercegovaca na otoku Krku znatno se povećao, tako je i okupljanje tih ljudi i organiziranje njihovog nvjerskog života iz dana u dan postajalo sve potrebnije. “Mi danas na otoku Krku imamo cijelo jedno naselje Bosanaca i Hercegovaca koji su tu stigli prije rata, ali imamo i situaciju da su mnogi drugi raštrkani po cijelom otoku i takoreći dosta od-sječeni.” Vjeronauk, pojašnjava Čočić, nije važan samo zbog

g g p j

teološke naobrazbe, već i zbog druženja i raznih kulturnih manifestacija koje se na ovim druženjima najavljuju i organi-

ziraju. “Njegovanjebosanskohercego-vačke kulturne ba-štine bitan je fak-tor u borbi protiv asimilacije”, kaže iHajrudin Mujka-nović, glavni imamdžamije u Rijeci. Ujedno zadužen i za sadržaje vjeronauka na otoku Krku, Mujkanović smatra kako je najvažnije da Bosanci i Hercegovci koji ovdje žive zadrže neku kulturološku, pa tako i emotivnu vezu sa zemljom iz koje dolaze. “I ja moram priznati da su ta djeca dosta toga naučila, ipak su to bili ljudi koji su se bili potpuno asimilirali. Ali eto, hvala dragom Bogu, malo kroz džumu, malo kroz džemat, malo kroz nekakve aktivnosti, pogotovo kroz islamski vjeronauk i kroz tu djecu, uspijevamo, da tako kažem, vratiti te naše ljude iz mrtvih, da postanu svjesni kome pripadaju, tko su i što su i odakle su došli na kraju kraje-va”, kaže Mujkanović. (www.islamska-zajednica.hr)

45

Život muslimana na otoku KrkuHrvatska

Crna Gora


Nakon sto godina klanjana dženaza-namaz šehidima Plava i Gusinja (1912-1913)

Majkl Kirbi, američki ambasador u Srbiji: SAD ne žele novu Republiku Srpsku na Kosovu jer to nije dobro ispalo ni u BiH

Kosovo

Kirbi je novinarima u Novom Pazaru kazao da SAD sa interesovanjem razmatraju KKprijedlog Beograda o zajednici srpskih opština na Kosovu. Međutim, on je ka-KKzao da Sjedinjene Države još ne znaju šta takav prijedlog (zajednica srpskih opština)zapravo znači. “Nije tajna da SAD ne žele Republiku Srpsku na Kosovu, jer to nijedobro ispalo ni u Bosni i Hercegovini”, dodao je ambasador Majkl Kirbi.

46

Svjedočenje Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima - Transkripti sjednica Vrhovnog savjeta odbrane SRJ

Zločin

Nastavljamo sa objavljivanjem svjedočenja Srba o ratnim zločinima nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Svjedočenja koja ćemo objaviti u nastavku su transkripti sa sjednica Vrhovnog savjeta odbrane tadašnje SRJ a koji su objavljeni u Hagu u procesu suđenja Momčilu Perišiću

Pripremio: Ramiz Hodžić

Srpsku stranu priče o ratnimzločinima nad Bošnjacima nastavljamo objavljivanjem

transkripta sa sjednica Vrhovnog sa-vjeta odbrane tadašnje SRJ a koji suobjavljeni u Hagu u procesu suđenja Momčilu Perišiću. Transkripte kojećemo objavljivati u nastavku prenosi-mo sa stranice agencije “Sense” i “E-novine”.

Sjednica Vrhovnog savjeta održana28.10.1994.

MOMČILO PERIŠIĆ: Gospodopredsjednici, ja bih vas u najkraćimcrtama upoznao sa situacijom u Bo-sni.

Muslimansko-hrvatske snage suprešle u opštu ofanzivu, sa ciljem da presjeku zapadni dio Republike Srp-ske na pravcu Bihać prema Bugojnu.Na tom prostoru ostvarile su određe-ne uspjehe.

Vidite da se ovi njihovi klinovi, štoje predviđanje njihovih namjera, po-klapaju otprilike sa prostorom - ova crna crta je ono što je Kontakt grupa dala da pripadne hrvatsko-musliman-skoj koaliciji. Znači, oni su tu prešli uofanzivu, prešli su u ofanzivu na prav-cu Bjelašnica prema Goraždu i iz Go-ražda prema Bjelašnici, sa ciljem da sespoje i da naprave put u ovoj enklavi.Takođe, imaju izražena dejstva prema koridoru. Do sada su, od 1. septembra uspjeli da osvoje 843 kvadratna kilo-metra prostora. Sa tog prostora Srbi sumorali da povuku ukupno oko 15.750stanovnika. Dosadašnji ukupni gubi-ci: poginulo je 536 pripadnika, težeranjeno 673, lakše ranjeno 1.842, ne-stalo ili zarobljeno 235. To znači da

su za dva mjeseca borbe izgubili oko 3.000 ljudi ili prosječno oko 1.500. Međutim, pošto je intenzitet borbe-nih dejstava bio daleko manji, taj broj se kreće oko 1.000 u septembru, a u oktobru negdje oko 2.000 ljudi. Gu-bici u materijalnim sredstvima jesu: 15 tenkova, oko 30-ak raznoraznih artiljerijskih oruđa i protivavionskih i druga sitnija sredstva.

MOMIR BULATOVIĆ: Da li sug j

tenkovi zarobljeni ili uništeni?MOMČILO PERIŠIĆ: Tenkovi

jj

su zarobljeni, jer je došlo do naglog povlačenja Srba sa ovog prostora.

Postignuto je iznenađenje od stra-ne Muslimana. Imamo indicija da je tamo još i rađeno nešto na uticaju o povlačenju boraca sa prve linije fron-ta. Nismo uspjeli da dokučimo da li su to lokalni organi vlasti, ili je to možda čak neko uradio po nalogu Republi-ke Srpske, sa ciljem da svoj politički poraz, na neki način, opravdaju voj-ničkim porazom. Ti ljudi su, u prvom redu, psihološki iznuravani, govoreći im da je to prodato, šta oni brane itd.

Drugo, postignuto je sinhroni-zovano veliko iznenađenje od strane muslimanskih snaga, a mi mislimo i drugih. Sva ova sredstva su ostala zbog nemogućnosti pokretanja. Ne-što su uspeli da uništa, ali gro nije uništen.

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Toje slična situacija sa onom u Zapad-noj Slavoniji, kada su odatle otišli bez ikakvih razloga.

MOMČILO PERIŠIĆ: Jeste. Novig

momenat jeste da je pored intenzivnih dejstava Petog korpusa, intenzivirana su i dejstva Sedmog korpusa musli-manskih snaga. Juče su se uključile i snage Herceg-Bosne na pravcu od Tomislavgrada ili Duvna, prema Ma-lovanu, vjerovatno sa ciljem da presje-ku kompletan ovaj prostor i da na taj način dovedu u težu poziciju Republi-ku Srpsku, a posebno Republiku Srp-sku Krajinu. Sva ova događanja treba posmatrati u kontekstu, da se stvori što povoljnija situacija za Muslimane i Hrvate u Bosni, ali i Hrvate pred diplomatske pregovore, jer pogorša-nje stanja ovde stvara uslove za neku prednost Hrvata u odnosu na RSK. Ako bi se to dalje nastavilo i oni prešli u opštu ofanzivu, obzirom na položaj

Srba, mi predviđamo sljedeće. Srbi ćepolako, kao i do sada, gubiti prostor idalje, do određenog stepena, a potomće nastati veliki pad morala i doći ćedo masovnijeg napuštanja RepublikeSrpske, u prvom redu od strane civila,a u nekoj kasnijoj fazi i vojnika.

Zašto je došlo do ovoga - lako jevidjeti iz odnosa snaga. Do sada jeprednost Srba bila isključivo materi-jalnotehnički faktor; bili su inferior-ni i u broju ljudi i u svemu, prostori vrijeme nisu radili za njih, ali sada je izbalansiran materijalno-tehničkifaktor i prelazi na stranu Muslimana,a materijalno-tehnički faktor utičenegativno i na moral; vrijeme radi za Muslimane. Dvadeset odsto Srba sa kompletnog tog prostora od ukupnog stanovništva drži 70 i nešto odstoprostora, što je neodrživo. Vi znateda su velike vojskovođe u osvajanjuprostora, da bi išli na novi, napušta-li stari, bez obzira što su osvojili, aliovi teže po svaku cijenu da ga zadržei to će u ovakvim uslovima biti nemo-guće. Neminovno je da, i bez udara avijacije, postepeno gube prostor. Akodođe do udara avijacije, selektivno ilimasovnije, proces gubljenja prostora biće još izraženiji. Odnos snaga, na primjer u artiljeriji, je skoro jedan pre-ma jedan, i čak su superiorniji. Želiop j j j j j p

bih da napomenem kako ova situaci-ja može uticati na bezbjednost SRJ.Prvo, stanje u Vojsci SRJ. Vi znate da smo preduzeli određene mjere borbe-ne gotovosti. Prema razvoju situacije,momentalno nema potrebe za višimstepenom borbene gotovosti, ali ob-zirom na stanje Vojske, morali bismonešto preduzeti u narednom periodu,a posebno po pitanju materijalnog faktora.

Popunjenost ubojnim sredstvima:pješadijska municija za podršku u pje-šadiji je 37 odsto, što je malo. Artilje-rijska municija za protivoklopnu bor-bu je 46 odsto. PA municija cijevna je 47 odsto. Kritična ubojna sredstva ukupno u naoružanju našem je - mina 120 mm imamo samo 16 odsto, rake-ta 64 itd. Pogonska sredstva: benzina imamo 46 odsto, dizel goriva 21, mla-znog goriva osam odsto, intendantska sredstva 20 odsto i odeće 25 odsto. Toje u materijalnim rezervama VojskeJugoslavije.

Perišić u panici: Perišić u panici: Bosanski Srbi su pred porazomBosanski Srbi su pred porazom


47

Da se odmah zaustavi muslimanskaofanziva

Stanje je sljedeće. Ukupna po-punjenost Vojske Jugoslavije, prema mirnodopskoj formaciji, odnosno po onom usvojenom broji 126.000.

Mi smo momentalno popunjeni sa 74 odsto, a ovo se prije svega odnosi na to što u ovom periodu moramo, na neki način, da premostimo nedostatak mladića, jer se prešlo na sistem sa 18 na 21 godinu, a radi štednje ne pozi-vamo adekvatan broj vojnih obvezni-ka da ih zamijeni, tako da je to 74 od-sto. To ovdje imate po kategorijama. Izražen je odliv kadra, zbog ukupne situacije, a prije svega zbog neriješenih stambenih pitanja, zbog relativno ni-skih primanja i nuđenja većih prima-nja u drugim strukturama. Otišlo je, mimo penzionisanja, od 1. 1. do 30. 9. 1994. godine, iz vojske podoficira 391 i oficira 413 - ukupno 804 čovje-ka. To znači da je otišlo ljudi onoliko koliko iškolujemo za godinu dana, što je veoma indikativno i složeno, o čemu ubuduće moramo voditi računa (…) Nešto bih rekao o našem prijed-logu mjera.

Prvo, predlažemo da Vlada SRJ odmah uputi najstrožiju protestnu notu OUN, stalnim članicama Saveta bezbjednosti, predstavnicima Kontakt grupe i UNPROFOR-u, sa zahtjevi-ma da se odmah obustavi - na diplo-matskom planu - muslimanska ofan-ziva, a posebno ofanziva iz zaštićenih zona. Nisam napomenuo da je zona oko Sarajeva zaštićena, a oni je kori-ste za agresivne namjere, koriste i onu iz Bihaća itd. Mi smo blokadu prema

Republici Srpskoj uveli sa ciljem da se stvore uslovi za mirno rješavanje krize, a ni-kako da se kriza riješi putemrata. Međutim, Muslimanisu ohrabreni čak i javnompodrškom SAD. Ako se totako nastavi, onda će Srbitamo zaista doći u bezizla-zni položaj.

Drugo, molim da se do-dijele finansijska sredstva koja su već odobrena - onih36 miliona, što smo do sada već potrošili na povećanemjere borbene gotovosti i što ćemopotrošiti. Ako ne bude ništa uz tih 36miliona, imamo “na glavu” da se po-stavimo i izdržaćemo do kraja godine.


Dalje, ako je moguće, da se preko Savezne vlade odo-bre, pored tih 36 miliona, do-datna sredstva od 7,5 miliona dinara za utrošak za liječenjeranjenika iz Vojske Republi-ke Srpske i bolesnika iz RSK.VMA nam je u izuzetno teš-koj situaciji. Vi znate da za sa-nitetsko obezbeđjenje VojskeJugoslavije nije predviđen nidinar u startu - za zbrinjava-nje ranjenika, nego samo za Vojsku Jugoslavije, a mi ihprimamo non-stop. To VMA

i druge institucije dovodi u veoma tešku poziciju, tim prije što oni od tih odobre-nih sredstava moraju da utroše postojeća, a svi prihodi idu u Saveznu vladu.

Dosadašnji ukupni gubici:

poginulo je 536 pripadnika, teže

ranjeno 673, lakše ranjeno 1.842, nestalo ili zarobljeno 235. To znači da su za dva

mjeseca borbe izgubili oko

3.000 ljudi ili prosječno oko

1.500.

Oni će cio teret svoje zločinačke greške da prebace na one koji su najviše učinili da se sačuva taj narod

SLOBODAN MILOŠEVIĆ: Podsjetio bih vas na reakciju Kara-džića i Krajišnika kada smo im predočili razvoj situacije da će biti

natjerani. Oni su tada rekli: “I bolje je da budemo natjerani, samo da ne prihvatimo!” Onda smo im rekli: “Da budete natjerani, znači mnogo mr-tvih”, kažu: “Za žrtve se ne pita!” Prema tome, da bi svoju sujetu sačuvali, da nisu oni ti koji su prihvatili mirovni plan, zato što im je malo pola Bosne i Hercegovine, oni će da dozvole da mnogo ljudi izgine! Pozadina je ovo: oni će za to da optuže Vojsku Republike Srpske. Oni će cio teret svoje zločinačke greške da prebace na one koji su najviše učinili da se sačuva taj narod, a to je Vojska! Na kraju će politički Vojska tamo da plati ceh, a ne političko rukovodstvo! Nadam se da to neće da uspije, ali je to naciljano apsolutno u tom pravcu. Ja znam kako oni razmišljaju - mi smo od njih pravili političare.

Njihova politička pamet je vrlo jednoznačna. Oni su našli da krivac bude Vojska! I Vojska će da plati, nažalost, ceh! To nije jasno Mladiću i njegovom štabu, jer da mu je bilo jasno, on ne bi pustio da ga tako mani-pulišu.

48

Prvi bosanski konvoj humanitarne pomoći sirijskom narodu

Društvo

U organizaciji udruženja “Solidarnost” a u suradnji sa mnogim udruženjima iz Bosne i Hercegovine, organizovan je prvi bosanski konvoj humanitarne pomoći sirijskom narodu. Ideja vodilja za organizovanje konvoja bia je činjenica da kao narod koji je doživio strahote rata imamo obavezu pomoći druge onako kako su nas pomagali

Piše: Zemira Gorinjac

P rvih dana, nakonšto smo obzna-nili pokretanje

projekta upućivanja kon-voja humanitarne pomoći sirijskom narodu, osjetili smo strah i neizvjesnost. Veličina projekta nameta-la je veliku odgovornost. Pa ipak, naša čvrsta volja nadjačala je naše strahove i odlučno smo krenuli ka svom cilju. Iskreni nijet i čvrsta volja otvorili su nam vrata Allahove pomoći. Uz Njegovu volju ubrzo smo dobili konkretnu pomoć od strane brojnih pojedinaca i udruženja. Svima smo

saopćili važan princip ovog projek-ta, dakle, smatrali smo da konvojima svoju opravdanost samo akosve bude donirano: Kamion, gorivo,robe. Odmah smo se dali u prona-laženje donatora za kamione, kombivozila za logistiku konvoja, gorivo.Narednih mjesec dana kontaktiralismo bezbroj bosanskih firmi kojeimaju, ne jedan, već nekoliko kami-ona, ali nažalost niko nije bio voljandonirati svoj kamion u humanitarnesvrhe, odnosno uspjeli smo pronaćisamo jedan kamion i potrebno gori-vo za njega.

Druga faza

S obzirom da do pred-viđenog roka nismo uspje-li dobiti tražene donacijeodlučili smo se da prijevozhumanitarne pomoći budeosvaren pomoću returnturskih kamiona. To namje omogućilo prelazak udrugu fazu prikupljanja humanitarne pomoći ododjeće, obuće, prehram-benih artikala svih vrsta,higijenskih potrepština,

svega onog što bi i sebi željeli. For-mirali su se timovi udruženja “So-lidarnost” u Tuzli, Sarajevu, Zenici,

Dali smo im emanetDali smo im emanet da ih nećemo zaboravitida ih nećemo zaboraviti


Vraćamo se u Bosnu noseći

tešku sliku patnje jednog naroda, sliku koja će nas

dugo proganjati i činti dušu nemirnom i ranjenom.

49

Travniku, D. Vakufu, Cazinu, Bo-sanskj Krupi i Bihaću, kao mjestu gdje je sjedište Udruženja. Pored toga Udruženje “Tesnim”, “Pomozi ba”, “AHI”, “DAR”, “MIRIS”, “Se-lam”, “SADAKA”, grupe građana radili su na prikupljanju donacija.Pozive da doniraju nešto od pre-hrambenih artikala ili bilo šta dru-go slali smo mnogim trgovačkim centrima, ali na žalost nismo naišli na spremnost da se na taj način po-mogne akcija. Formirali smo tri sa-birna centra gdje su građani mogli dostavljati svoje donacije: Sarajevo, Zenica i Bihać. U Bihaću smo odlu-čiti prikupljati donacije od građana po trgovačkim centrima što se po-kazalo vrlo uspješnim. Naši volon-teri u Zenici i Tuzli su kontaktirali pojedince i firme. Za prikupljanje donacija po trgovačkim centrima trebalo nam je mnogo volontera. Perid ispita limitirao je rad aktivi-sta “Solidarnosti”, pošto ih je veći-na studenti. Allah nam je poslao u pomoć aktiviste Kluba ekstremnih sportova “Kodokan” koji su dali ve-liku pomoć u ovom periodu. Nakon završetka prikupljanja donacija gra-đana slijedio je težak zadatak. Sorti-ranje artikala, izrada specifikacije i priprema dokumentacije za kretanje konvoja. Izrada specifikacije sadrža-

ja humanitarne pomoći jebila frustrirajuća. Istovre-meno sa zahtjevnim pro-cesom izrade specifikacijei priprema dokumentacijetrajala je potraga za returnkamionima. Neočekiva-no smo naišli na problem,gdje nijedna od firmi sa kojom smo kontaktralinije bila voljna za 1.500pa ni za 2.000 eura pokamionu voziti pomoć doAntakije, granice sa Sirijom. Umje-sto da krenemo 2. februara mi smotražili kamione punih 8 dana. Mno-gi su se uključili u potragu i Allah jedao da se javi bosanska firma Activ trans Tuzla koja je dala najbolju po-nudu od 4.500 eura za oba kamiona.Tada slijedi utovar kamiona jedan uZenici i dijela brašna od 2 tone u Bi-haću a drugi kamion bio je pomoću Sarajevu i Bihaću. Nakon završe-nih procedura konačno krećemo ka Siriji. Prelazak granica prošao je uzuobičajene proceduralne kompli-kacije. Prvi odmor napravili smo uBugarskoj. U Bugarskoj smo odma-rali u kombiju na nekoj benzinskojpumpi. Smrzavali smo se. Dok kom-bi ne grije užasno je hladno. Ujutrou petak stižemo na tursku granicu.Kamini su kasnili iz razloga što


imaju obavezu odmaranja. Zahvaljujući Midhatu Ka-sapu, koji je bio vođa puta i njegovom poznanstvu mnogih Bošnjaka u Tur-skoj svo vrijeme puta smo imali besplatno prenoći-šte. Nažalost, u Turskoj se suočavamo sa teškim pro-blemima oko carine robe. Iako je problem za nas na momente bio nerješiv imali smo sreću, odnosno

u pomoć nam je pritekao veliki hu-manista Husein Kansu koji nam je riješio sve probleme.

Konačno u Antakiji

Čini mi se da su administrativniproblemi definitivno iz nas. Kreće-mo ka Hataju i gradu Antakija sa stankom u Adani gdje nas dočeku-ju Bošnjaci, nezaboravna gospoda Kasim i Redžo. Prelijepo druženje sa nasim Bošnjacima, ručak koji su nam priredili, dobro su nas okrije-pili. Kasnije, navečer bez ikakvih poteškoća stigli smo u Antakiju gdje nas je dočekao Salih, predstavnik IHH-a. Ujutro krećemo u Rejhanli krizni štab IHH-a, taj dan posjeću-jemo bolnicu sa sirijskim izbjegli-cama i jedan sabirni centar. Susret

Užasna vrućina, sparina i

smrad osjetio se u šatoru. Rekoše da je ljeti užasno,

nepodnošljivo je u tome

biti danju a noću hladno.

Zaplakala sam vidjevši taj

užas.

sa ranjenima u bolnici je bio dirljiv ibolan, pogotovo jer smo vidjeli punodjece invalida ali i žena. Silno smo imželjeli pomoći i odlučili smo svakomod njih donirati nešto novca da sebikupe što treba. Jedan dječak bez nogesa ožiljcima na licu, izgledao je po po-našanju kao starac. Nije dozvoljavaoda se fotografiše. Djeca koja su nepo-kretna sa posebnom dozom smirenostiposmatrali su šta se oko njih dešava.Teško je bilo sve to gledati. Kasnijeodlazimo u drugi sabirni centar gdjenas je stanje, koje smo tamo zatekli,posebno dirnulo. Na malom prostoru,sa samo jednim toaletom, živjelo je30 porodica sa preko 300 djece svihuzrasta. Pregrada za cijeli prostor bila su dva improvizirana zida od najlona.Nema grijanja, hranu im neko donosi,djeca ne idu u školu. neki mjesecima nisu kupani. Muškarci, žene, djeca,djevojke, svi zajedno. Neke sestre suimale i nikabe. Pitala sam se kako je tunoću. Tu ne postoji privatnost. Kakoje majkama sa bebama, bebama kojihje tu bilo preko dvadeset. Kad smo sti-gli jedna djevojka mi priđe, jedina jeznala govoriti engleski. Pita me da lisam muslimanka. Nije znala za Bosnu,ali njena mama i strina jesu. Pozvala me da uđem kod njih da sjednem, dalisu mi spužvu da sjednem. Silno suželjeli pričati. Jedna nana je uputila dovu. Objasnili su joj otkud dolazimo.Strina je rekla da je plakala kad je bio

rat u Bosni. Sad je ostala bez muža, ostala je sama sa tro-je djece. Tu je bilo mnogo muškaraca sposobnih za rat, ali su bili tu. Kuća u kojoj žive nije ni u čijoj nadlež-nosti iako je unutar Turske u Rejhanliju. Tako da su prepušteni milosti huma-nitarnih organizacija koje navrate i nešto im doniraju.

Sirija

Stižu i naši kamioni štonas čini posebno sretnim. Napokon se ostvario naš cilj. U toku noći desio se istovar sa kamiona na kamion. Do-govor je da muški dio tima ide unutar Sirije sa kamionima i tamo dijele pomoć. Zbog opasnosti žene ne mogu ići, odlučeno je da sa nama ide jedan naš član, u razgledanje šatorskih naselja unutar Turske. Međutim, ja, Sabaha Gradinocić i Anel Mameled-žija sjeli smo u jedan kamion sa bra-tom Salihom. Vozili smo se ne znajući da ćemo ići u Siriju i to preko drugog manjeg prelaza. Odjednom kamioni staju, kažu da smo zaksanili. Vojska je zaustavila ulazak kamiona, čekamo pola sahata. Dolazi Salih i brzo uska-čemo u neki kombi bez sjedišta.Čučeći p

se vozimo i vrlo brzo stižemo do grani-ce. Ne smijemo snimati i fotografisati

50

zbog zabrane od strane tur-ske vojske. Izlazimo na ne-kom brdu, prelazimo jedan dio gdje je žica razvaljena. Ulazimo u kombi, polahko krećemo i prolazimo kroz kamp koj broji 17.000 izbje-glica. Prizori su poražavaju-ći. Blato svuda okolo. Šatori okruženi blatom. Djeca pr-ljava, umazana, nijemo te posmatraju, očekuju da im nešto daš. Krišom smo im dali malo slatkiša. Vidimo male trgovine pod šatorom, u njima povrće, za one koji imaju novca. Žene iznijele tepihe koji se pokvase to-kom noći od vlage na zemlji da se suše. Neki sjede vani u

tom blatu i piju čaj. Drveni poljski wc, svuda okolo posut kreč, zbog straha od zaraze.

Odlazimo u drugi kamp Atma sa 3.000 izbjeglih i nalazimo ih u još ve-ćem blatu i lošijim uvjetima. Imamo priliku obići šatore i pogledati kako je unutra. U jednom živi majka sa sin-čićem i mentalno retardiranom kćer-kom. Ispod jastuka dječaka je nož kao element sigurnosti. U drugom šatoru majka sa 8 djece. Užasna vrućina, spa-rina i smrad osjetio se u šatoru. Rekoše da je ljeti užasno, nepodnošljivo je u tome biti danju a noću hladno. Zapla-kala sam vidjvši taj užas. Djevojčica

Nakon završetka

prikupljanja donacija građana

slijedio je težak zadatak.

Sortiranje artikala, izrada specifikacije

i priprema dokumentacije

za kretanje konvoja. Izrada specifikacije

sadržaja humanitarne

pomoći je bila frustrirajuća.


koja nas je sa još nekoliko djece cijelo vrijeme pratila reče mi na arapskom. “To je život“. Bol i tuga koju smo vidjeli ovdje su sramota za ummet, za nas muslimane. Donirali smo im 500 eura za kupovinu goriva. Pita-ju nas odakle dolazimo. Drago im je kad smo rekli da smo iz Bosne. Na-kon toga, idemo se sastati sa drugim dijelom našeg tima koji je krenuo sa kamionima pomoći. Ostavljamo ša-torska naselja i svo vrijeme puta pla-čemo i dovimo Allahu da im se smi-luje. Salih odlazi po dio našeg tima, a mi ostajemo sa mladim borcima, koji nas ljubazno pozivaju da obavimo namaz u njihovim prostorijama, časte nas čajem i keksima. Pričaju nam o oslobođenju dva aerodroma i stanju u Siriji. Mi njih obaveštavamo šta smo donijeli od pomoći. Soba je mračna, posteljina prljava. Pitam ko im kuha. Rekoše žena od jednog borca ili oni sami. Svi su jako mladi, uglavnom do 30 godina. Jedan mladi borac svima je ostao u posebnom sjećanju.Zračio je nekom posebnom energijom. Pjevao nam je u kombiju pjesmu koju vojnici pevaju o Siriji. Svi smo to odmah sebi na mobitele spremili. Dolazi i ostatak našeg tima, sa dva vojnika krećemo u obilazak kuća u podjelu naše pomoći po kućama. Dio pomoći sa kombijem smo odlučili dijeliti po kućama. I tu opet tuga. Po nekliko porodica sa do-sta djece živjelo je u jako oskudnim prostorijama kuća koje su napuštene. Vidjeli smo da suše stari kruh, jedino što koriste je krompir i korijen jedne bodljikave korov biljke, i njega usko-ro, kad nastupe suše, neće biti. Zani-mljivo je da nisu nametljivi kao naš narod kad je bio rat. Kad smo dijelili pomoć oni su tako polagano, smire-no, sve to primali i posmatrali nas. Djeca su bila presretna zbog bombona i drugih slatkiša.

Približava se akšam i mi polahko idemo ka izlazu iz Sirije. Prolazimo opet kamp Kerama sa 17.000 izbje-glica. Izlazimo i rastajemo se teška srca sa mladim borcima, koji su nam bili pratnja. Obećali smo da ćemo doviti Allahu za njih. Ostavili smo Siriju iza sebe. Vidjeli smo Siriju si-romašnu od strahota režima. Sirija i njen narod ostaju u patnji kojoj se kraj ne nazire.

Povratak kući

Vraćamo se u Bosnu noseći tešku sliku patnje jednog naroda, sliku koja će nas dugo proganjati i činiti dušu ne-mirnom i ranjenom. Do Istanbula smo se vozili maratonski dvadesetak sati uz prekid za toalet i namaz. Vjetar je za-nosio kombi, kiša i magla su otežavali

put. Došli smo u pet sati ujutro, sače-kali sabah i nakon toga spavali samo dva i po sahata. Odlučili smo ostati zbog vozača Mirsada Baramovića(67), koji je pravi heroj, čovjek koji je svaki momenat koristio za učenje Kur’ana.Sutradan, nakon sabah-namaza kreće-mo za Bosnu, stižemo navečer u pola jedan u Zenicu. Rastajemo sa nakon 12 dana zajedničkog druženja u misiji dobra. Tek po povratku kući emocije su došle do izražaja. Slike Sirije, bije-de, rata, uvjeta u kojim žive, svega što taj narod proživljava, još uvijek su nam pred očima. Nekako dok si tamo bilo je lakše. Tu si uz njih. A ovako dale-ko insan želi ponovno nazad. Želiš im donijeti što više od ljepota koje Bosna ima. Želiš im donijeti slobodu, mir o kom sanjaju. Zahvaljujem se Allahu, dželle šanuhu, što je ova grupa ljudi bila dio tima prvog konvoja humani-tarne pomoći. Nismo se poznavali, ali

je Allah dao da je svako od nas imao svoju ulgu u konvoju. Iman i ibadeti bili su na visokom nivou. Skromnost koja nas je pratila svo vrijeme i želja da se što manje novca utroši bila je odlika svih nas. Pomagali smo jedni druge.

Ovom prilikom veliko hvala svima koji su bili dio ove akcije a posebno hvala firmi Activ trans koja je bila ko-rektna i ispoštovala dogovoreno. Ta-kođer, hvala direktoru firme Merkez oil na donaciji kombija za putnike. Hvala medijima koji su nas podržali u ovoj akciji, hvala građanima na po-vjerenju.

Naša akcija podrške i pomoći sirij-skom narodu trajat će u kontinuitetu. Nećemo stati. Svako ko želi može do-nirati novčana sredstva na naš račun sa naznakom za Siriju. Dali smo im emanet da ih nećemo zaboraviti da ćemo im pomoći.

Stanovnici Teherana muku muče s najezdom ogromnih štakora. Prema

izvještaju lokalnih medija koje prenosiCNN, ima ih preko 25 milijuna i dose-žu težinu od čak pet kilograma. U grad su se spustili s planine Alborza, odaklestižu svakog proljeća kad počne ota-panje snijega koje ih istjera iz jazbina - no ovoga puta su “nekako drugačiji”.Vjeruje se da je riječ o genetski mu-tiranim štakorima. “Nevjerojatno su

veliki i jaki i izgledaju puno drugačije od onih na koje smo navikli”,rekao jeIsmail Kahram, savjetnik za okoliš u gradskoj upravi Teherana. U gradu je osnovana posebna jedinica za borbu s ogromnim glodavcima. Protiv štako-ra bore se otrovima ali i - snajperima. Unatoč tome, do sada su ih potamanili tek dvije tisuće.

52

IslamnetLindsey Graham: Ubili smo 4.700 ljudi bespilotnim letjelicama

SAD

Američki republikanski senator, AALindsey Graham, govoreći u AAklubu u malom gradu Easley, Južna Karolina, dao je dalekosežnu izjavu. Braneći dronove (korištenje bespilot-nih letjelica u napadima) kao metod borbe na Blikom istoku, on je otkrio ukupan broj poginulih od ovakvih na-pada, izvještava EaslyPatch. Broj ubi-jenih, unatoč činjenici da se već osam godina koriste dronovi, nisu nikada bile otkrivene u SAD-u na zvaničnom nivou. “Mi smo ubili 4.700 ljudi”, hvalio se senator. “Nekada pogodite nevine ljude i ja to mrzim, ali mi smo u ratu, a ubili smo neke veoma visoke članove Al-Kaide”, rekao je senator, opravdavajući ubijanje muslimanskih žena i djece. “To je oružje koje se tre-ba koristiti. Mi nemamo nikakvih je-dinica u području pakistansko-afgani-stanske granice, inače ne bismo mogli da kontroliramo kretanje militanata u tom području”, rekao je on. Prema njegovim riječima, ideja Kongresa da napadi na specifične mete, koristeći bespilotne letjelice, moraju biti koor-dinirani se čini “ludom”. On je naveo kao primjer ubistvo Envera Al-Awla-kija, 2011. godine, američkog držav-ljana i imama, koji je prema CIA bio ideološki lider Al-Kaide Arapskog poluostrva, a nakon ubistva Usame bin Ladena, Al-Awlaki je bio progla-šen od strane američke vlade “terori-

stom broj jedan”. “Nisam želio da onima suđenje. Mi se ne borimo protiv kriminala, mi vodimo rat”, rekao jeGraham. Prema nekim istraživanji-ma apsolutno najveći broj ubijenihmuslimana iz bespilotnih letjelica sucivili. Prema podacima iz 2009. go-dine, sa ciljem da ubije devet koman-danata Al-Kaide, Amerika je ubila 700 civila. Američki mediji nedavnosu objavili tekst o bivšem operatorubespilotnih letjelica, 27-godišnjemBrandonu Bryantu iz Montane, kojije skoro deset godina radio kao opera-tor. “Vidio sam kako muškarci, žene idjeca umiru tokom tog vremena. Ni-kada nisam mislio da ću ubiti tolikomnogo ljudi. U stvari, mislio sam da ne mogu uopšte nikoga da ubijem.”Bryant je istakao kako je, nakon štoje ubio prvih dvoje ljudi u zračnomnapadu, plakao na putu kući, vraća-jući se s posla. Komentirao je i o tomekako je osjetio da gubi zdrav razum.Bryant je opisao u detalje kako jegreškom, ali po naredbi, ubio dječaka u Afganistanu. Prije nego je projek-til pogodio blatom prekrivenu kuću,dječak je hodao do uglu kuće. Bryantje upitao:”Jesmo li upravo ubili dje-čaka?” U odgovoru, njegov operativnipartner je rekao:”Da, mislim da je tobio dječak.”

Ateisti traže od Ujedinjenih nacija da ne usvoje zakon o zabrani klevetanja religije, da i dalje mogu psovati i vrijeđati islamske svetinje

UN

U n o v e m -bru proš-

le godine lide-ri 21 zemlje, koje okuplja Arapska liga, objavili su pred Savjetom sigurnosti UN u New Yorku da njihova or-ganizacija želi obavezu juć i međunarodni okvir kako bi se osi-guralo da “vjera i njeni simboli budu poštovani“, odnosno da se donese zakon o blasfemiji ili međunarodna zakonska zabrana klevetanja religije. Predstavnici islamsko-muslimanskih zemalja u Ujedinjenim nacijama na-javili su da će učiniti sve da postignu konsenzus za usvajanje međunarod-nog zakona o vrijeđanju vjerskih ubjeđenja i obilježja. Turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu rekao je pred Vijećem UN-a da raste trend islamofobije. “Mi osuđujemo sve vrste poticanja na mržnju i vjer-sku diskriminaciju protiv muslimana, ali i ljudi drugih vjera”, kazao je on. Visoki funkcioner Organizacije za islamsku saradnje izjavio je kako će se njihova organizacija usredotočiti na dobivanje ugovora o kriminalizaciji klevete u svim narednim pregovori-ma sa zapadnim zemljama. Uporedo sa ovim aktivnostima ovih dana na adresu Ujedinjenih nacija stigla je peticija 45 ateističkih organizacija iz cijelog svijeta. Ateisti traže da se od-baci prijedlog muslimanskih zemalja o vrijeđanju, kako oni kažu, islama, tj. da se ne dozvoli da se usvoji islam-ski zakon o blasfemiji. Ateisti traže da se ne smije dozvoliti usvajanje zakona koji će im zabraniti psovanje vjerskih, posebno islamskih svetinja. Oni žele da mogu komotno vrijeđati poslanika Muhammeda, a.s., paliti Kur’an, pso-vati sve islamske svetinje, a sve pod izgovorom da imaju pravo slobode govora.


Građani Teherana u panici zbog najezde ogromnih štakora: Teže i po pet kila, ima ih oko dvadeset pet miliona

Iran

Ministarstvo obrazovanja Saudij-ske Arabije donijelo je odluku

da i u srednje škole uvede izučavanjedžihada. Do sada se džihad izučavaosamo na visokom obrazovanju. Ab-dullah Al-Dukhaini, glasnogovor-nik Ministarstva obrazovanja kažeza “Arab News” da se ovo ministar-stvo odlučilo za izučavanje džihada usrednjem obrazovanju zbog izraženepotrebe da se mladi Saudijci ispravnoeduciraju o osnovama džihada. “Pro-gram izučavanja džihada uključivatće sve informacije o džihadu, uklju-čujući definicije i propise kada je dži-had obavezan, uloga žene u džihadui slično. Veoma je važno da se učeni-ci u tim godinama upoznaju kakav je propis džihada u islamu. Programdžihada uradili su šejhovi AbdullahAl-Mutlaq i Saleh bin Saud Al-Ali.Želimo srednjoškolce naučiti da je

q

džihad dozvoljen samo u slučaju od-

brane od agresije i onda kada džihadpropiše vladar i kada se dobije dozvo-la od roditelja. Učenici će naučiti da nije dozvoljeno da neka muslimanska grupa proglasi džihad niti pojedinacmusliman, zastavu džihada može po-dići samo vladar muslimana“, nagla-šava Abdullah Al-Dukhaini.

53

U Dubai svakog dana dosele se tri Francuza

UAE

U Dubaiju živi preko 200 različi-tih nacija, a 88 % od ukupno

dva miliona stanovnika čine stranci. Jedan od razloga doseljavanja strana-ca je svakako činjenica da je Dubai poreska meka. Ni za strance ni za domaće stanovništvo nema poreza, odnosno u ovoj zemlji važi pravilo da je bruto zarada zapravo neto zarada.Stranci masovno dolaze u Dubai, jer im ovaj grad nudi beskrajne moguć-nosti. Zbog toga je broj Francuza doseljenih u Dubai udvostručen u poslednjih pet godina, a svakog dana po tri nova Francuza se naseli u taj arapski emirat. Pa ipak, u Dubaiju najbrojniji Europljani su Britanci, dok su Francuzi, kojih je oko 15.000, na drugom mjestu. Kako navodi francuski list Tribin, 75 % francu-skih dosljenika u ovu arapsku državu ima više od 40 godina. Kao što vidi-mo stranci imaju velike privilegije i očekivanja od života u Dubaiju. Me-đutim, Arapi su ostali i dalje u dale-ko boljem položaju. Zakon predviđa da jedino Arapi mogu biti vlasnici zemlje. Stranac ne može samostalno otvoriti firmu, već samo uz sponzor-stvo državljanina Emirata. Jedan broj pozicija mogu obavljati samo Arapi, kao što su vojska i policija. Osim toga kada se Arapi ožene, od države na poklom dobijaju kuću i oko 20.000 dolara. Mladi bračni par oslobo-đen je plaćanja svih dažbina, jer to za njih čini država. Zbog ovakvih i niza drugih pogodnosti, državljan-stvo Emirata je nemoguće dobiti (ni rođenjem, ni brakom ni na bilo koji drugi način) jer ta mogućnost uopće nije predviđena zakonom, dok se bo-ravišna viza može dobiti zaposlenjem ili kupovinom stana ili kuće. Iako su Emirati bogati naftnim izvorima, oni obezbeđuju samo oko 20 do 30 posto prihoda. Ostatak dolazi od turizma i privrede.


Muslimani koji žive u Belgiji upu-tili su zahtjev ulemi Univerziteta

Al Azhar u Egiptu da se donese fetva da li je dozvoljeno kupovati i konzu-mirati ribu koja se hrani ishranom ukojoj ima svinjskih sastojaka. Naime,Europska unija nedavno je donijela zakon kojim se dozvoljava upotreba ishrane za ribe u kojima ima protei-na izrađenih iz svinjskih sastojaka.Ova ishrana je pogodna za brži rastribe. Ovakva odluka upalila je alarmmeđu muslimanima u Europi. Gharib

Radwan, Egipćanin koji živi u Brise-lu kaže da je za muslimane izuzetnovažno da imaju fetvu po ovom pita-nju. Emad Sharqawi, vlasnik restora-na u Briselu izražava svoju zabrinu-tost zbog donošenja novog zakona oishrani riba. “Muslimanski imigrantiu Belgiji i drugim evropskim zemlja-ma suočeni su sa ozbiljnom dilemomjer je poznato da muslimani u svojojishrani koriste mnogo ribe. Ako se neriješi ova dilema imat ćemo problema u budućnosti”.

“Haram” riba

Džihad postaje obavezan predmet u srednjem obrazovanju

Belgija

Saudijska Arabija

Posljednjih godina zabilježen je stal-ni i značajan porast broja rođenih

Britanaca koji primaju islam. Broj Britanaca koji su primili islam izme-đu 2001. godine i 2012. je uduplan. Prema podacima koje je sakupio Kevin Brice sa Swansi univerziteta, u 2001.godini broj Britanaca koji su prešli na islam kretao se oko 60 hiljada. Desetgodina kasnije taj broj iznosi preko 120 hiljada. Prema istom izvoru godišnje na

islam u prosjeku pređe oko šest hiljada Britanaca, od toga polovica su bijelci.Također, 62% su žene a prosječna sta-rosna dob novih britanskih muslimana je 27 godina.

54

Jevrejski vojnik u mesdžidu Al Aksa nogom šutao Kur’an

Palestina

Generalni sekretar Oranizacije islamske saradnje (OIC) Ekme-

leddin Ihsanoglu, najoštrije je osudio izraelske vojnike koji su u dvorištu džamije Al Aksa, jednog od tri sveta mjesta za muslimane, šutirali i gazi-li po primjerku Kur’ana Časnoga. U pisanom saopštenju koje je uputio povodom ovog incidenta, Ihsanoglu je kazao da je navedeno neprimjereno ponašanje izraelskih oficira napad na slobodu ispovijedanja vjere i na jedno od najsvetijih mjesta za muslimane, što je ravno kršenju međunarodnog prava. Ovaj je incident, kako je kazao Ihsanoglu, izravna provokacija i pri-jezira vrijedan zločin. Kako piše sau-dijski El-Akkaz, jedan izraelski oficir je oteo od jedne muslimanke mushaf, šutao ga nogom i na kraju ga zgazio.Svake nedjelje muslimanke iz Jeruza-lema organiziraju svoje druženje uz predavanja. Tako je bilo i prošle ne-djelje. Dok su žene raspravljale svoja pitanja na vrata babul megarib ušao je izraelski oficir oteo jednoj ženi iz ruke mushaf, šutnuo ga nogom, a potom zgazio. Spomenuta vrata u Mesdžidul-aksa izraelski agresor rezervirao je za židove koji polažu pravo na svoj dio mesdžida. Kroz ta vrata nerijetko ulaze cionisti, izaziva-ju muslimane na namazu i ometaju svetost namaza.


U posljednjih deset godina na islam prešlo preko šesdeset hiljada Britanaca

Velika Britanija

Građanski rat u Siriji rasplamsava se svom svojom žestinom. Speci-

fičnost rata u Siriji vezana je za rato-vanje sve većeg broja stranih dobrovo-ljaca. Prema pouzdanim izvještajima u Siriji se danas na strani snaga koje se bore protiv Asadovog režima bore do-brovoljci iz Amerike, Maroka, Libije, Egipta, Tunisa, Čečenije, Kosova, za-

j j

padnih europskih zemalja, Australije, bliskoistočnih arapskih zemalja. Tako je Sirija već postala nekadašnji Afgani-

stan, tj. mjesto gdje se sa svih strana sli-vaju ratni dobrovoljci. Spomenuti ratnidobrovoljci u Siriji, uglavnom, se borekao pripadnici brojnih mudžahidskihjedinica, a najveći broj njih se bori uredovima grupa koje se otvoreno stav-ljaju pod zastavu Al Kaide. Prema svje-dočenju onih koji su dobro upoznatisa ratnim dešavanjima u Siriji, međuoružanim grupa, koje se bore za slobo-du Sirije vlada pravi mali haos. Svakoželi biti glavni.

Stotine stranih dobrovoljaca iz Europe, Amerike, Afrike i arapskog svijeta bore se za slobodu Sirije

Sirija

Turska Uprava za vjerske pitanja je objavila statističke podatke o dža-

mijama u Turskoj. Prema tim poda-cima, u Turskoj ima ukupno 82.693 džamija, od kojih se najviše njih na-lazi u Istanbulu (3.113), a najmanje u provinciji Tunceli (117), piše agencija TRT. Prema statističkim podacima o broju džamija i redoslijedu po regional-nim jedinicama, Istanbul slijedi Konya (3.046), a pri vrhu su Ankara (2.817) Samsun (2.621), Kastamonu (2.547), Antalya (2.097), Trabzon (1.917), Izmir (1.782), Diyarbakir (1.761), Bursa (1.646), Sanliurfa (1.614), Mer-

sin (1.447), Giresun (1.425), Sivas(1.317), Van (1.294), Kayseri (1.217).Gradovi u kojima ima najmanje džami-ja su: Tunceli (117), Kilis (214), Igdir(221), Bayburt (241), Kirklareli (281),Kirikkale (350), Nigde (402), Bilecik (410), Hakkari (430), Sirnak (473), Karaman (499), Gumushane (501),Osmaniye (531), Usak (536), Siirt(582), Duzce (661), Amasya (671), Ar-tvin (680) i Canakkale (799). Prema podacima koje je objavila Uprava za vjerska pitanja, broj džamija na prosto-ru cijele Turske u posljednjih deset go-dina povećao se sa 75.369 na 82.693.

55

I to je Amerika: Žena imami u namazu a druge bez mahrama u istim safovima sa muškarcima

SAD

Dugo se mislilo da je ova foto-grafija iz fotoshopa i da takav

mesdžid ne postoji sve dok se nije javila imama po imenu Džemila ez-Zejni koja je izjavila da u svo-joj ulozi ne vidi ništa što bi krši-lo islamske odredbe. Pored njene imamske uloge veliku pozornost izazvala je pojava žena u safu bez pokrivala na glavi, što je obvezuju-će za žene. Neki islamski teolozi komentirali su ovu pojavu riječima: “I ovo je Amerika”. Imama Džemila izazvala je još veću reakciju činjeni-com da je suru Fatihu citirala u pri-jevodu na engleskom jeziku. I ako se ova pojava događa u Americi nije isključeno da se ovo pitanje pojavi i u Europi. Nedavno smo objavili da je u Parizu u hinduističkoj bo-gomolji otvoren mesdžid isključivo za homoseksualce, a u tom gradu obavljeno je vjenčanje dvojice ho-moseksualaca po islamskim pro-pisima, kako se citira u toj vijesti. Prije toga isti mesdžid otvoren je i u Roterdamu u Nizozemskoj. Prije pola godine u Nizozemskoj umrla je jedna muslimanka po metodi eutanazije, što je također izazvalo niz reakcija u muslimanskim redo-vima. Postavlja se pitanje koliko su imami spremni na ovakve pojave u radu sa muslimankama i muslima-nima. (Pripremio Š.O. www.islam-ska-zajednica.hr)

Foto islamneta


Sirija: Tehnike ispitivanja zarobljenog neprijatelja: Šibanjem po tabanima do dragocjenih informacija

U Turskoj ima 82.693 džamijeTurska

56

Svijet medija

Još je rašireno mišljenje da su muslimanski porodični odnosi i dalje “nedodirljivi” i da je naslijeđe religije preko vjerskih zajednica prilično sigurno. No, nije baš tako. Sve više muslimanskih roditelja shvata da je u jednoj antireligioznoj klimi veoma teško prenijeti djeci znanje o vjeri, istovremeno ih pri tome štititi od ekstremističkih pokreta s jedne strane, a sa druge strane paziti se da se ne ode u besadržajni, gotovo ezoterični islam

Piše: Eren Güvercin*Izvor: www. erenguever-cin.wordpress.com/tag/islamische-theologie/

Sa institucionalizi-ranjem islama u Njemačkoj potrebe

muslimana sve više posta-ju kao ping-pong loptica između dva politička apara-ta: njemačke države i orga-niziranog islama sa svojim udruženjima.

Ranije je vjeronauka omladine bila zadatak rodi-telja, crkvi i vjerskih orga-nizacija, i održavala se na nedeljnim propovijedima ili po omladinskim orga-nizacijama. Danas je situa-cija malo drugačija. Barem mnogi kršćanski roditelji se manje brinu o vjerskom odgoju svoje djece i to pre-puštaju državi. Ali, dijete u vjeru urasta prvenstveno kroz porodično okruženje, kroz primjer roditelja, rođa-

ka i prijatelja, preko razgovora i zajed-ničkih okupljanja. Takvo okruženje jesve rjeđe. Naravno, ko u svoju religijunije upućen još od rane mladosti, on jegubi prije nego li je ikada i posjedovao.

Još je rašireno mišljenje da su musli-manski porodični odnosi i dalje “nedo-dirljivi” i da je naslijeđe religije prekovjerskih zajednica prilično sigurno. No,nije baš tako. Sve više muslimanskihroditelja shvata da je u jednoj antire-ligioznoj klimi veoma teško prenijetidjeci znanje o vjeri, istovremeno ih pritome štititi od ekstremističkih pokreta s jedne strane, a sa druge strane pazitise da se ne ode u besadržajni, gotovoezoterični islam. Jer, sa institucionali-ziranjem islama u Njemačkoj potrebemuslimana sve više postaju kao ping-pong loptica između dva politička apa-rata: njemačke države i organiziranog islama sa svojim udruženjima.

Zaštita od “praznovjerja i zabluda”?

Oči bivše ministrice za obrazovanje,Annette Schavan, zablistale su kada jegovorila o novoosnovanom centru za islamsku teologiju. Tu će se ubudućeškolovati imami i vjeroučitelji islam-ske vjeronauke. Politika od islamsketeologije i islamske vjeronauke očekujeneizmjerno čudotvorstvo. Kako Scha-van reče, centri za islamsku teologijui islamsku vjeronauku trebaju da štitemuslimane od “praznovjerja i zablu-da”. Za muslimane je to potpuno ire-levantno šta gospođa Schavan smatra praznovjerjem ili zabludom. Mnogo

važnije je pitanje kakvu vje-ronauku žele muslimani.

Vjeronauka, bilo kršćan-ska ili islamska, treba u smi-slu vjere djeci i mladima da posreduje znanje o religiji,kako teoretsku osnovu zna-nja tako i praksu religije.

To je u suprotnosti s oče-kivanjima države koja vjero-nauku i islamsku teologiju u svojoj integracionoj politicisve više degradira u državniinstrument. Islamska vje-ronauka treba muslimaneuspješno “imunizirati” odekstremizma.

Ako ipak pogledamo šta stoji u Ustavu, onda je jed-no sasvim jasno: Samo vjer-ska zajednica ima ovlasti da odlučuje o sadržaju nastavesvoje vjeronauke. Kako na-stavni plan tako i nastavnoosoblje moraju biti usklađe-ni s vjerskim zajednicama.Sve ostalo bi ukazivalo na je-dan državni islam, koji nijeu interesu vjernika i koji ne

Čudotvorna očekivanja Čudotvorna očekivanja od islamske teologijeod islamske teologije


Trenutno dva politička aparata, na jednoj strani država i na

drugoj strani organizirani

islam sa svojim udruženjima,

pokušavaju da etabiliranje

islamske teologije i islamske

vjeronauke instrumenta-

liziraju za svoje potrebe.

57

može biti u smislu našeg ustava. Vje-ronauka postoji zbog vjernika i mora pokrivati njihove potrebe, a ne potrebe države.

Politički interesi su već prouzroko-vali gnjev u konfesionalnim zajednica-ma u centru za islamsku teologiju. U Münsteru je tako dovedeno u pitanje “odanost ustavu” jednog člana koji je predložen od muslimana u Koordina-ciono vijeće, tako da nije mogao bitiimenovan u Savjetodavni odbor.

Ministarstvo za istraživanje sa Schavan na čelu je inače prijetilo da zamrzne novčana sredstva koja su na-mijenjena za Münster. Najčudnije je u svemu tome da je ta ista osoba već odavno bila član Savjetodavnog odbo-ra za islamsku vjeronauku u Nordhein-Westfalenu. Državne vlasti u Nordhe-in-Westfalenu za razliku od državne ministrice nemaju nikakvu sumnju u pogledu na odanost ustavu.

Politička instrumentalizacija

Jedan muslimanski mislilac je rekao da će islamska vjera nadži-vjeti koruptne političare, ali neće koruptne teologe. To vrlo dobro sažima zabrinutost vjernika u nje-

mačko-muslimanskoj za-jednici. Rasprave o islamuzadnjih godina pokazujuda se mnogostruko ne radisamo o odgoju, već o eta-biliranju politički prihvat-ljivog islama. Pomagačis određenom poslušno-šću se vrlo brzo nađu na marktu “muslimana ka-rijerista”, ali ne i temeljniodaziv. Kako je već Patrick Bahners zadnjih godina pisao u Frankfurter Allge-meine Zeitung, država koja ggse obavezala na slobodnuvjersku ispovijest ne možefavorizirati slobodnu interpretacijuKur’ana nad postojećom. Bahners jes pravom protokolirao da nema ga-rancije za to da “liberalna” teologija može proizvesti politički prihvatljiverezultate.

Posebno muslimanske zajedniceteže već desetljećima da dobiju statussličan kakav imaju i crkve. Ali, da lije to zaista idealno za muslimane uNjemačkoj iako su crkvene struktu-re islamu strane? Ima li podržavlja-nje vjerskog obrazovanja u ovakvomobliku još smisla?


Trenutno dva politička aparata, na jednoj strani država i na drugoj strani organizirani islam sa svo-jim udruženjima, pokuša-vaju da etabiliranje islam-ske teologije i islamske vjeronauke instrumentali-ziraju za svoje potrebe:

Dok država čini sve da ima politički skladnu teo-logiju, muslimanska udru-ženja su se fokusirala na to da preko islamske vjerona-uke ostvare priznatost kao tijelo javnog prava.

Ono što njemački mu-slimani trebaju međutim nije poli-tičko iskorištavanje njihovih religi-oznih potreba. Oni trebaju neovisne ustanove koje osiguravaju poduča-vanje djece u njihovoj vjeri, daleko od državnog islama ili razumijeva-nja islama koje odgovara samo mu-slimanima određenog porijekla.

Prijevod s njemačkog: Senada Mešanović

* Eren Güvercin je njemački novi-nar i publicista turskog porijekla. Član

j j

je vijeća centra za islamsku teologijuuniverziteta u Münsteru.

Jedan muslimanski mislilac je

rekao da će islamska vjera

nadživjeti koruptne

političare, ali neće koruptne teologe. To vrlo dobro sažima zabrinutost vjernika u njemačko-

muslimanskoj zajednici.

58

Proslava 1. marta u Egiptu

Reportaže

Na kraju, treba potcrtati da je ovo najbolje organizirana proslava nekog Dana nezavisnosti u Egiptu među stranim studentima ikada, sa najviše gostiju, najmultietničkijog sastava (gosti iz najmanje 15 različitih država, sa četiri kontinenta, svih boja kože). Nama, ASUBIHEG je pripala privilegija da budemo organizatori ovakve priredbe

Piše: Jusuf Džafić

Uovo naše jadno doba, kada i najveći ološ vrijeđa našudomovinu Bosnu, te kada

se Bosna de facto svela na 24% svojeteritorije, iako de jure postoji na 100%svoje površine, lijepo je čuti da se, eto,neko u dalekom Egiptu sjetio da obi-lježi 1. mart, Dan nezavisnosti Repu-

blike Bosne i Hercegovine. Manifestaciju su priredili bosanskohercegovački stu-denti, njih 30-ak, okupljeni u Asocijaciji studenata BiH u Egiptu (ASUBIHEG), plativši sve troškove iz svo-jih talebanskih džepova. Tom prilikom je gostima podijeljen tiskani primjerak prvog broja Savt el-Busna ve el-Hersek (Glas Bosne i Hercegovine), lista ASUBI-HEG na arapskom jeziku, a upriličene su i dvije manje izložbe: izložba knjiga bo-sanskih autora na arapskom jeziku, te fotoizložba Marša mira Nezuk-Potočari 2011. godine, nastala zahvaljujući trojici egipatskih novinara koji su te godine učestvovali na Maršu mira. Inače, ovo je već druga godina zaredom da bosanski studenti zvanič-no obilježavaju 1. mart pri-godnim programom. Treba naglasiti da se manifestacija ne bi desila da nije bilo upra-ve doma Daru-t-tullab el-va-fidin, koja je ustupila svojusalu za priredbe.

Tako je priredba povo-dom 1. marta održana uglavnom gradu Egipta Ka-iru, gradskom naselju Mu-kattam, kvartu broj 2, usali za priredbe studenstkog doma Daru-t-tullab el-vafi-din.

Zvanični program ma-nifestacije je trebao početiodmah nakon akšam-na-maza, otprilike negdje oko18.15 sati, no što zbog ne-poznate lokacije (priredba je ipak održana u jednomod stotina kairskih stu-dentskih domova), što zbog gradske gužve prouzroko-vane prvomartovskim pro-svjedima liberalnih anti-vladinih struja, program jepočeo u 18.45 časova into-niranjem bosanske himne,te ašaretom kojeg je proučioKenan Ćosić, student če-

j g j p

tvrte godine El-Azharovog Fakulteta arapskog jezika.

Raduje nas činjenica da je broj gostiju bio većiod broj domaćina, budućida je od preko 80 prisut-nih, bosanskih studenata

Dr. Muhammed Sejjid ed-Dusuki:Dr. Muhammed Sejjid ed-Dusuki:

“U B“U Bosni sam osjetio miriosni sam osjetio miris Ds Džennetženneta i ša i šehidskehidske krvi”e krvi”


Prvi egipatski ambasador u BiH general

Ahmed Abdurrahman

Ebu Talib pričao nam je o svojim

susretima sa reisom dr. Mustafom Cerićem i

dr. Harisom Silajdžićem. “Bilo me je

stid, jer je Haris Silajdžić bolje pričao arapski

od mene”, priznao nam je

general.

Intoniranje bosanske himne

59

bilo nešto ispod 30. Među gostima je najviše bilo pripadnika studentske populacije – iz najmanje 11 različitih zemalja. Bili su tu studenti iz Sandža-ka (Crna Gora), Bugarske, Albanije, Turske, Egipta, Sirije, Ekvadora, Taj-landa, Malezije, Indonezije, Nigerije i dr. Nazočni su bili predstavnici iz četiri ambasade: BiH, Makedonija, Azerbejdžan, Turska, te diplomatski predstavnici buduće ambasade Koso-va u Egiptu. Svojim prisustvom mani-festaciju su uveličavali i sljedeći gosti:

- Adil Ived, egipatski režiser - dr. Ahmed Zaid, profesor na Te-

ološkom fakultetu u Kairu, predstav-nik El-Azhara

- mr. Bera Safvan, profesor na Fa-kultetu arapskog jezika, univerzitet El-Azhar, Kairo

- Hasan Šaravi, jedan od egipat-skih novinara koji je učestvovao na Maršu mira 2011.

- Husein Avni Botsali, sadašnji ambasador Turske u Egiptu, budući turski ambasador u Bosni

- Jasir el-Faharani, urednik pozna-tog egipatskog portala www.rassd.com

- Mahmud Fethi el-Hidžazi, bivši direktor Nil centra (Merkez en-Nil) za učenje arapskog i tuskog jezika, te trenutni urednik islamskog magazina Hira

- Muhamed Čengić, prvi ministar ambasade BiH u Egiptu

- dr. Muhammed Sejjid ed-Du-suki, profesor šerijatskog prava na Fakultetu dar el-ulum, Kairski uni-verzitet, te poslijeratni gostujući pro-fesor na FIN-u

- predstavnici Udruženja bosansko-egipatskog pri-jateljstva: dr. Džemal Se-jjid, poznati prevodilac sa južnoslavenskih jezika, i dr. Ibrahim Gazale, renomirani egipatski umjetnik

- uprava doma Daru-t-tullab el-vafi din: Ahmed Fuad, Ahmed Ibrahim el-Maliki, Ešref Ali i Ešref Mursi

- general Ahmed Abdur-rahman Ebu Talib, prvi am-basador Egipta u BiH

- hadži Salah Fejjumi, vakif džamije Bosna i Hercegovina u Kairu

- Šaban Redžepi, novinar na egipat-skoj državnoj televiziji albanskog pori-jekla, rođen u Bosni

- Zekerijja Ubejd, pisac knjige El-Busna ve el-Hersek ve ešvak es-selam (Bosna i Hercegovina i poteškoće mira) i dopisnik iz BiH za egipatsku novinsku agenciju u periodu 1996.-2000. godine.

Kao što se i očekivalo, na priredbi nisu bili prisutni bosanskohercegovački studenti u Egiptu sljedbenici Nus-reta Imamovića. Inače, ovi studenti, pored toga što smatraju rahmetli Aliju Izetbegovića kafi rom, bosansku borbu (džihad) zabludom, a zemlju Bosnu novotarijom, nisu ni članovi naše Aso-cijacije. To se i može očekivati od onih koji samo fi lozofi raju i teoretišu, a kada se treba raditi kakav hajr, njih ni na vidiku.

Nakon proučenog kur’anskog ašareta, prisutni su imali priliku da uživaju u konciznoj 5-minutnoj video prezentaciji Bosne. Onda se prisut-


nima obratio Ahmed Fuad, upravnik doma Daru-t-tullab el-vafi din, ne sakrivši oduševljenost što ima čast da ugosti priredbu poput ove – priredbu povodom Dana nezavisnosti bratske zemlje Bosne, te toliki broj zvanica iz vrha egipatskog intelektualnog kruga i dip-lomatskog kora.

Riječ je iza gospodina Fuada preuzeo modera-tor manifestacije Abdul-lah Kapo, student na post-diplomskim studijama na

El-Azharu, koji je u ime ASUBIHEG zaželio dobrodošlicu svim zvanicama, te u kratkim crtama pojasnio histori-jsku pozadinu i važnost obilježavanja 1. marta za bosanske građane. Zatim je Hasib Hadžić, predsjednik ASU-BIHEG, ponovo u ime Asocijacije, zaželio dobrodošlicu svim onima koji su došli na manifestaciju da svoj prisustvom uljepšaju Dan nezavisnosti.

Potom su usljedila obraćanja gos-tiju, koja ćemo u kratkim crtama predočiti u nastavku.

Ja sam dio Bosne i Bosna je dio mene

Hasan Šaravi, po zanimanju novi-nar, u okviru svog posla je posjetio bro-jne zemlje širom svijeta. No, nijedna zemlja nije na nj ostavila takav utisak kao što je to Bosna. Naime, s Bosnom se prvi put potanko upoznao 2010. go-dine putem internet informacija. Ono što je pročitao o njoj, motivisalo ga je da već sljedeće godine posjeti Bosnu. Tom prilikom je učestvovao u Maršu mira. Parafrazirat ćemo dio utisaka

Program je počeo u

18.45 časova intoniranjem

bosanske himne, te

ašaretom kojeg je proučio

Kenan Ćosić, student četvrte

godine El-Azharovog Fakulteta arapskog

jezika.

Učenje ašareta

koji je na njega ostavila ta Bosna: Do-jmilo me je kada sam, šetajući ulicama Sarajeva, čuo ezane sa brojnih sarajevs-kih munara i vidio ljude kako hrle ka džamijama. Bosanci su iznimno gos-toljubiv narod, što sam najjače mogao da osjetim tokom Marša. Na svakom kora-ku čuješ: Bujrum na čaj, kahvu... Inače, mi Egipćani, za razliku od Bosanaca, nismo navikli na pješačenje, tako da mi je pješačenje 110 km do Srebrenice u tri dana, poteško palo. Četvrti dan smo klanjali dženazu šehidima Srebrenice. Posjeta Bosni ostavila je toliki utisak na mene da sam se ubrzo oženio i jednom Bosanskom.

Zekerija Ubejd, egipatski novinar koji je proveo u Bosni četiri poslijeratne godine, prenio nam je svoja iskustva tokom boravka u Bosni. Iako je prošlo više od deset godina kako se vratio u Egipat, Bosna, Bosanci, bosanski mus-limani, još uvijek izazivaju ljubav u nje-govom srcu. Ja sam dio Bosne, i Bosna je dio mene, rekao je prilikom govora gospodin Ubejd.

Prvi egipatski ambasador u BiH general Ahmed Abdurrahman Ebu Talib pričao nam je o svojim susretima sa reisom dr. Mustafom Cerićem i dr. Harisom Silajdžićem. Bilo me je stid, jer je Haris Silajdžić bolje pričao arapski od mene, priznao nam je general Abdur-rahman. Spomenuo je kako se iznena-dio koliki broj ljudi u Bosni njeguje

arapski jezik, istakavši, prema svom mišljenju, svršenike El-Azhara kao na-jbolje.

Hussein Avni Botsali, turski ambasador u Egiptu, na samom početku svoga go-vora ispričao se prisutnima što nije u stanju besjediti na arapskom, te je održao govor na engleskom jeziku. Nagla-sio je kako turskom narodu predstavlja veliku počast i privilegiju što učestvuju u obilježavanju Dana nezavisnosti BiH. Prenosimo parafraziran dio njegovog govora: Nažalost, i pored fakta da su u XX stoljeću desila dva svjetska rata na tlu Evrope, krajem toga stoljeća u srcu Evrope, u srcu civilizacije, desio se još jedan stravičan rat. Narod Bosne, unatoč tome što se nalazio okružen civilizo-vanim narodima, morao se boriti sam. Štaviše, morao je da sačuva toleranciju, da prebrodi religijski i etnički sukob, i još k tome da preživi i gleda unaprijed. Naučili smo lekciju od Bosanaca kako treba da izgleda civilizovan narod.

Balkan je još jednom po ko zna koji put postao važan prostor, pogo-tovo Bošnjaci sa svojom tolerancijom, strpljivošću, iskrenošću. Nadam se da ću služiti Turskoj, ali i bosanskom narodu kada za tri mjeseca dođem na poziciju turskog ambasadora u BiH.

60

Uspostaviti posebne veze između Bosne i Egipta

Dr. Muhammed Sejjid ed-Dusuki je bio počasni gost događaja. Bosnu je posjetio dva puta – 1996. i 2008. godine. Inače, dr. Dusuki je napisao proslov za arapski prijevod romana “Žrtvovanje vuku”, romana kojeg je napisao Mirsad Si-nanović, a na arapski preveo svršenik El-Azhara hfz. mr. Ahmed Bukvić. Parafrazira-mo dijelove njegovog zani-

mljivog govora: Posjetio sam Bosnu više puta. Prvi put je to bilo 1996. godine, kada sam otišao u Sarajevo kao gostuju-ći profesor fikha na FIN-u. Moja poro-dica me je htjela zaustaviti, bojeći se za moju sigurnost, s obzirom da nije bilo prošlo ni godinu dana od kraja rata. No, ja sam bio odlučan... Sletjeli smo na Zagrebački aeodrom. Dočekao nas je automobil koji je IZ u BiH poslala po nas. Vozač nam je predložio dvije rute puta do Sarajeva: kraću od 6 h – preko srpske teritorije i dužu od 8 h – kojom zaobilazimo teritoriju Srba. Rekao sam: “Samo ne preko teritorije Srba, jer je to narod koji nema emaneta, iskrenosti, ahlaka!”...Obišao sam Bosnu uzduž i poprijeko. U sjećanju mi je ostao do-gađaj kad sam u džamiji sreo šutljivog čovjeka. Upitao sam druge džematlije: “Zašto ovaj šuti?” Odgovorili su mi da

Kao šlag na tortu, na

samom kraju manifestaciju

nazočni su pozvani da se posluže bosanskom kahvom i

bosanskim kolačima,

posebno našom baklavom – djelo ruku studnetice

Naile Duraković

Bosanski kolači


su tom čovjeku četnici ubili brata, a njemu polomili zube i nanijeli takve po-vrede usne duplje da fizički više nije u stanju da priča. Ovi Srbi nisu hrišćani! Pa zar Isus nije rekao ko te udari u desni obraz okreni mu lijevi!?...Te 1996. go-dine ušao sam u jednu halu gdje je bilo smješteno preko 100 šehida izvađenih iz masovne grobnice. Tako mi Allaha, od-mah sam osjetio miris Dženneta i šehid-ske krvi. Svi su goloruci nastradali. Taj prizor me je natjerao u plač... Kada sam 2008. godine ponovo bio u Bosni posje-tio sam Srebrenicu. Tada smo posjetili Fatu Orlović, ženu u čijem su dvorištvu sagradili crkvu. Koliko mi je poznato ta crkva i danas stoji na tom mjestu. Ova žena nam je pričala svoje jade u borbi za pravdu. Nijednog Srbina u okolini, ali ima crkva. Tada sam rekao Bakiru Izetbegoviću: “Bakire, moraš skloniti tu crkvu!”... Vidio sam u džamijama Bo-sne ljude koji klanjaju beš-vakat, uprkos tome što su ih u doba Jugosalvije u tome sprječavali, zatvarali džamije, azhar-lijama oduzimali pasoše... Tokom rata Evropa je bosanskim borcima za slobo-du zabranila uvoz oružja, ali oni su se snašli i otvorili par fabrika za oružje... Pričali su mi bosanski borci kako bi se četnici razbježali od straha kada bi iz-govorili tekbir, jer znaju da ne želimo ništa osim smrti. Tada bismo pobjeđi-vali... Rahmetli Alija Izetbegović bio je muslimanski intelektualac. On je shva-

tio da dio Evrope želi da unište muslima-ne u Bosni, te je zato potpisao Dejton... Primijetio sam osjetnu razliku između Bosne 1996. godine i Bosne 2008. godi-ne. U Sarajevu 1996. godine vidio sam samo jedno auto kako vozi, te razrušen grad, dok sam 2008. godine svjedočio obnovljenom gradu i automobilima na sve strane... Prvi mart nije samo praznik Bosanaca. On je praznik svih muslima-na, jer je Božiji Poslanik rekao: “Ko se ne brine o stanju muslimana nije od nas.” Također, Muhammed, s.a.v.s., je rekao da je primjer vjernika kao primjer tije-la. Ako je jedan organ bolestan, cijelo tijelo pati. Tako je isto i svaki državni blagadan koji obilježava određeni mu-slimanski narod praznik svih muslima-na. Ima u nama hajra. Moramo da se potpomažemo, solidarišemo. Navest ću primjer Turske. Kada sam 1996. godine bio u Turskoj za 1.000 lira nisam mogao kupiti ni hljeb, a 2008. godine potpuna razlika. Hvala Allahu na AK partiji. Došao nam je Poslanik sa putem; ako ga prihvatimo bit ćemo najbolji narod, a ako ga odbijemo ostat ćemo poniženi.

Na kraju, kratko se publici obratio i Ibrahim Gazale, poznati egipatski slikar. Pričao je o svojoj posjeti Bosni 2009. godine. Iz te posjete je nastala izložba “Bosna u očima Egipćana”. Zapanjila ga je ljepota Bosne: njenih šuma, planina, ali i maniri bosanskih ljudi. Priznao je da, nažalost, ne posto-

ji posebna veza između država BiH i Egipta. Osjetno je veći broj Bosanaca koji posjećuju Egipat, od Egipćana koji posjećuju Bosnu. Nije vidio u Sarajevu Egipatski kulturni centar, ali je vidio Turski kulturni centar. No, nada se poboljšanju bosansko-egipatskih od-nosa u budućnosti.

Pred sami kraj programa uručeno je šest zahvalnica ispred Asocijacije. Za-hvalnice su dobile osobe ili institucije koje su se istakle na polju promicanja egipatsko-bosanskih odnosa: Ahmed Abdurrahman Ebu Talib, Mahmud Fethi, Hasan Šaravi, Salah Fejjumi, te Zekaa Ensari u čije je ime zahvalnicu preuzeo njen kolega Šaban Redžepi, dok je zahvalnicu ispred Azhara preu-zeo dr. Ahmed Zejd.

Kao šlag na tortu, na samom kraju manifestacije nazočni su pozvani da se posluže bosanskom kahvom i bosan-skim kolačima, posebno našom ba-klavom – djelo ruku studentice Naile Duraković.

Na kraju, treba potcrtati da je ovo najbolje organizirana proslava nekog dana nezavisnosti u Egiptu među stranim studentima ikada, sa najvi-še gostiju, najmultietničkijog sastava (gosti iz najmanje 15 različitih država, sa četiri kontinenta, svih boja kože). Nama, ASUBIHEG je pripala privi-legija da budemo organizatori ovakve priredbe.

Gosti iz preko 15 zemalja

Da li je danas moguće živjetijednostavnim životom? Šta

j g jj

se traži od nas da tako po-stupimo? Zašto jedna grupa iskorištava drugu ili zašto viša klasa ljudi ugrožava nižu klasu? Zašto se ide ka masovnomuništenju ljudskog roda? Zašto se oteža-va ljudima? Brani im se pravo na život,tlačenje na svakom mjestu, neovisno na rasu, boju, jezik i religiju. Zašto smo ve-zani za dunjaluk? Naša vjera nam nudirješenja za jednostavan život i suživot, da širimo dobro i dobrotu, da pomažemo,da olakšavamo a ne da otežavamo, da obradujemo ljude a ne da ih rastužujemo.

Kako živjeti na ovom dunjaluku?Da li postoje restrikcije, granice kojene smijemo prelaziti? Ima li išta da nas zaustavi da ne činimo loše i sebi idrugima? Mnogo je pitanja, a pokušatćemo spomenuti par ajeta i hadisa ojednostavnosti života, onako kako setraži od nas da to bude.

Dobro poređenje i navođenje primjera!

Allah, dž.š., kaže u suri Junus,24.: Život na ovome svijetu je sličan bilju

J

zemaljskom na koje Mi spustimo s neba kišu s kojim se ona izmiješa, kojim se onda hrane ljudi i stoka. Pa kad se Zemlja ukra-si svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari,dođe zapovijed Naša, noću ili danju, i Mi to pokosimo, kao da prije ničeg nije ni bilo.Eto, tako Mi potanko izlažemo dokaze na-rodu koji hoće da razmisli.

Drugi primjer!

U suri Hadid, 20.: Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra,i razonoda, i uljepšavanje, i međusobnohvalisanje i nadmetanje imecima i bro-jem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, onozatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela,da bi se na kraju skršilo. A na onome svi-jetu je teška patnja i Allahov oprost i za-dovoljstvo; život na ovome svijetu je samovarljivo naslađivanje.

U suri Fatir, 5.: O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslije-pi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba.Hoćemo li i dalje odati se strastima,dunjaluku, užitcima, sprovođenjima itd.????

Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi: “Sje-dio je Poslanik, a.s., na minberu, a i mi smo sjedili oko njega, pa on reče: ‘Bojim se jedne stvari; kad mene više ne bude, šta će biti s vama kad vam se otvore dunjaluč-ke ljepote i ukrasi njegovi.’” (B. i M.).

Razmisli o ovome, koliko smo se pri-premili za smrt koja nas ČEKA!!!!

Enes, r.a., prenosi od Poslanika, a.s.,da je rekao: “Umrlog prate tri stvari; obi-telj, imetak, i njegovo djelo, pa se dvoje vrati, a jedno ostane; vrati se njegova obi-telj i imetak, a ostane njegovo djelo.” (B. i M.).

U ovom hadisu nas Resul, a.s., upo-zorava da usvojimo i da slijedimo put do-bročinstva, takvaluka i pokornosti, a da ostavimo griješenje, nepokornost, jer ta djela su ustvari jedini naš pratilac u kabu-ru i koja će nam presuditi nakon smrti. El-Mustevrid ibn Šeddad, r.a., prenosi da

j pp

je Poslanik, a.s., rekao: “Dunjaluk prema ahiretu je kao kad bi jedan od vas stavio prst u more, pa neka pogleda u prst čime se vraća.” (Muslim).

Vrijednost dunjaluka! Ako je i imauopće??

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da jePoslanik, a.s., rekao: “Dunjaluk je za vjernika zatvor a džennet za ne-

vjernika.” (M.). Musliman čuva sebe i svoj život od požuda i strasti, živi vjerski život, imajući svjesnost o Allahu i znajući da je pod Allaho-vom kontrolom sve. Tako ovaj svijet postaje za vjernika zatvor jer se mora čuvati granica i propisa, dok nevjer-nika ništa ne sprječava da čini ono što mu se ćefne, nema restrikcija, nema ograničenja, ide onako kako mu njegove strasti govore i zato je njemu dunjaluk džennet.

Ophođenje sa dunjalukom, kako se treba ponašati prema dunjaluku?

Abdullah ibn Omer, r.a., je re-kao: “Poslanik, a.s., me je uhvatio za rame i rekao mi: ‘Budi na dunjaluku kao stranac ili prolaznik.’” (B.) Sehl ibn Sa’d es-Sa’adi, r.a., prenosi da je rekao: “Došao je neki čovjek Posla-niku, a.s., pa je rekao: ‘O Allahov Poslaniče! Uputi me na posao zbog kojeg će me, kada ga uradim, zavo-ljeti i Allah i ljudi.’ A Poslanik, a.s., reče: ‘Budi skroman na dunjaluku, zavoljet će te Allah, i budi skroman prema onome što je u posjedu svi-jeta (ljudi) pa će te i svijet voljeti.’” (Ibn Madže).


Vrline jednostavnog života Islamske teme


Vri jednost dunjaluka kod Allaha, dž.š.

Sehl ibn Sa’d es-Sa’adi, r.a., prenosi da je rekao: “Rekao je Poslanik, a.s: ‘Da dunjaluk vrijedi kod Allaha kao i kril-ce mušice, ne bi kafi r na njemu popio ni gutljaj vode.’” (Tirmizi). Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Prokleto je na dunjaluku sve što udaljava od spominjanja Allaha i onoga što tome vodi, osim učenjaka i onoga koji uči.”

Koliko je stvari koje nas odvra-ćaju od spominjanja Allaha, koliko je stvari koje nas učine da zabora-vimo na svog Gospodara, da zabo-ravio obaviti svoju dužnost prema Allahu, a slabo se ko pita da li u tome ima hajra, da li u tome ima bereketa.

Ono što imaš, čovječe, od ko-risti je: Koliko podijeliš i udijeliš od sadake ili dobrih djela koji će nam biti argumenti na SUDNJEM DANU.

Abdullah ibn Šihir, r.a., prenosi da je rekao: “Došao sam kod Posla-nika, a.s., dok je učio suru (elha-kumutekasur) pa je rekao: ‘Čovjek govori: -Moj imetak, moj imetak, o čovječe, zar ti imaš od svog imetka osim ono što si pojeo, pa uništio, i što si obukao pa poderao, ili što si kao sadaku dao, pa ćeš za nju imati nagradu.’” (Muslim).

Abdullah ibn Mugafel, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: “Neki čovjek je rekao Poslaniku, a.s.: ‘O Allahov Poslaniče, ja tebe volim!’ Poslanik mu reče: ‘Jesi li siguran u to što kažeš?’ Čovjek ponovi tri puta: ‘Tako mi Allaha, ja te volim!’ Posla-nik, a.s., mu reče: ‘Ako me voliš onda se pripremi za siromaštvo, jer siromaš-tvo dolazi onima koji me vole brže nego što voda stigne do svog kanala.’”

Imetak je VELIKO iskušenje:Ka’b ibn Ijjad, r.a., prenosi da je

čuo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: “Zaista svaki ummet (narod) je iskušavan. A iskušenje (fi tna) mog ummeta je mal (imanje, bogatsvo).” (Tirmizi).

Radosna vijest za siromahe kako Poslanik, a.s., kaže, od Ebu Hurejre, r.a.: “Siromašni će ući u Džennet prije bogatih na 500 godina.” (Tirmizi).

Molim Allaha, dž.š., da nam po-mogne da budemo umjereni, da bude-mo pravedni, da koristimo dunjaluk kako bi stekli pokornost svome Gos-podaru, da nam omekša srca, da dije-limo ljepotu kojom smo darovani od Allaha sa Njegovim svorenjima, Amin ja Rabbel Alemin”

Sedin Agić(imamsedin.wordpress.com)

IslamBosna.ba- Vijeće Ujedi-njenih naroda za ljudska prava prije godinu dana najavilo je da

će istražiti zlocinačku naseljeničku po-litiku Izraela.

Neovisna komisija stručnjaka za ljudska prava zatražila je momental-no povlačenje izraelskih naseljenika izokupirane Palestine.

Vijeće Ujedinjenih naroda za ljud-ska prava jasno je zatražilo od Tel Avi-va “momentalno zaustavljanje naselja ipovlačenje svih naseljenika sa okupira-nih teritorija!”

Britanski Guardian piše da “Izraelmora evakuisati sva naselja ili će slučajdospjeti pred Međunarodni krivičnisud”.

Samir Akram, predstavnik Pakista-na u UN-ovom Vijeću, izrazio je zabri-nutost Organizacije islamske konvenci-je (OIC) da će Izrael postati presedankojeg će i ostale zemlje slijediti.

“Iznenađuje nas koliko uticaja irazumijevanja pojedine zemlje ima-ju za Izrael iako je to suprotno svimnjihovim međunarodnim obavezama.Mi u OIC-u se pitamo da li bi ovoli-ki stepen saradnje bio ukazan ijednojzemlji koja nije bliska velikim silama”,kazao je on.

Istražitelji UN-a za ljudska prava rekli su da Međunarodni krivični sudima ovlasti nad deportacijama i preba-civanjem stanovnika na određenu teri-toriju.

“Ratifi kacija Rimskog statuta odstrane Palestine može dovesti do od-govornosti za ogromno kršenje zakona o ljudskim pravima i ozbiljnog kršenja međunarodnih humanitarnih zakona ipravde za žrtve”, navodi se u izvještajuUN-ovog tijela, što se odnosi na ugo-vor kojim je formiran tribunal UN-a u Hagu na kojem se sudi za genocid,ratne zločine i zločine protiv čovječ-nosti.

UN-ovi istražitelji intervjuirali suviše od 50 protjeranih Palestinaca, te susvi izjavili kako je njihova egzistencija uništena, te kako su im izraelske vlasti

otele njihovu zemlju i kako su podvr-gnuti stalnom nasilju od strane jevrej-skih naseljenika.

“UN-ova misija smatra kako je glavni razlog nasilnog ponašanja i za-strašivanje Palestinaca želja da se lokal-no stanovništvo protjera daleko od svo-jih domova i tako omogući proširenjenaselja za jevrejske doseljenike”, kaže se u izvještaju.

Na osnovu izvještaja može se zaklju-čiti da su Palestinci pozvani da podnesu krivičnu prijavu Međunarodnom kri-vičnom sudu u Haagu.

Čitajte i gledajte na IslamBosna.ba

Aktuelno iz BiH i svijeta“Vehabije” u Tuzlu, “Vehabije” iz Tuzle - Demokratija po mjeri Tu-zlanske pete kolone - Izraelska au-tobuska linija za Paelstince (da ne uznemiravaju Jevreje)

Tekstovi ‘Sulejman Veličanstveni’ i Šeherzada = gubitak i šteta za insana Kako se Poslanik, a.s., odnosio prema novim muslimanima

Nauka i zanimljivoPalestinka Eryic el-Medhun iz Gaze najpametnije dijete svijeta

Video:Videovijesti: Turski premijer nazvao cionizam zločinom protiv čovječnostiIBTV:Muslimanski Indiana Dzons - Johann Ludwig Burckhardt

Cionistička naseljenička politika će biti kažnjena u Haagu

Svijet

64

No comment


Drama u sudnici: Zapaliosebe i policajcaU hodniku Osnovnog suda u Paraćinudanas je G.M. (44.) polio sebe i poli-cajca zapaljivom tekućinom, potomzapalio, pa su obojica teško ozlije-đeni, priopćila je Policijska uprava uJagodini. Policajac i G.M. su s teškimtjelesnim ozljedama opasnim po život,zbrinuti u Općoj bolnici u Ćupriji.j j p p

Tanjug, 7. mart 2013.

Navijači napustili uta-kmicu jer je gol posti-gao – muslimanNavijači Beitara napustili su stadi-on kada je gol za jerusalimski klubna meču izraelskog prvenstva protiv Makabija Netanje postigao muslimanZaur Sadajev. On je u 49. minutu do-veo svoj tim u vođstvo od 1:0. Većina domaćih navijača je pozdravila ovajpogodak, ali ekstremne pristalice ovog tima počele su da napuštaju stadion.Sadajev je zamijenjen u 74. minutu, a gosti su do kraja utakmice uspjeli da izjednače.Bportal, 4. mart 2013.

Znate li gdje ima najvišemilijardera?U svijetu je zaključno s početkomove godine bilo 1.453 ljudi s osobnimbogatstvom većim od milijarde do-lara. Azija je imala 608 milijardera,Sjeverna Amerika 440, a Evropa 324.Po zemljama, milijardera je najviše uSjedinjenim Državama (408), a slije-di Kina s 317. Dalje su na listi Rusija,Njemačka i Indija. Prvak među grado-vima je Moskva, u kojoj živi 76 milijar-dera, više nego što ih je u New Yorku,Hong Kongu, Pekingu i Londonu.Oslobođenje, 7. mart 2013.

Četvrti slučaj u Hrvatskoj: Zemlja progutala klupu i čovjeka!Nevjerojatan slučaj dogodio se u srijedu u popodnevnim satima u Lovranu, na dije-lu lovranskoga mola u neposrednoj blizini Ville Lauriana. Ovo je već četvrti slučaj u vrlo kratkom vremenu da se pojavljuju “ni-čim izazvane” rupe u zemlji u Hrvatskoj, a sve je počelo poznatim slučajem kada je zemlja progutala ovcu kod mjesta Primorski Dolac, zatim je u Selnicama smrtno stradao jedan muškarac, a onda se i kod Drniša otvorila golema provalija.Novi list, 1. mart 2013.

Strava kod Cazina: Otac kćerke vezao konopcem i silovaoPriča o pohotnom ocu iz Liskovca kod Cazina koji je osam godina seksualno zlostavljao tri maloljetne kćerke, a čije je nastranosti otkrila cazinska policija, zaprepastila je Krajinu.Nezavisne novine, 7. mart 2013.

Mladoženja zakasnio, pase mlada udala za drugogNa jednom vjenčanju u Indiji mladože-nja je uveliko kasnio, pa se nestrpljiva mlada udala za drugog. Kada je Jamilkonačno stigao na vjenčanje, njegova vjerenica i njena porodicu nisu krili bi-jes, pa je morala da interveniše i policija.Klix, 6. mart 2013.

U Strigovi kod Kozarske Dubice pronašli zlatoDok Rusi traže naftu, u selu Strigova kod Kozarske Dubice pronašli su zlato. Branko Tadić iz ovog dubičkog sela, u riječici Strigovi pored kuće pronašao je grumen zlata.Tuzla live, 7. mart 2013.

Milijuni skakavaca izEgipta “napali” IzraelIzrael je pogođen najezdom pustinj-skih skakavaca koji su stigli iz Egipta i prekrili preko 800 hektara pustinjetijekom noći. Vlasti su krenule u bitkuinsekticidima, a rojevi se broje u dese-tinama milijuna skakavaca.Dnevnik.ba, 7. mart 2013.

Usred pustinje: Najljepšai najveća bašta prirodnog cvijeća na svijetuDubai Miracle Garden tvrdi da ima “najljepšu i najveću baštu prirodnog cvijeća na svijetu”.Bašta se nalazi usred pustinje, a njihov inžinjer hortikulture imao je zahtjevanzadatak, budući da je cvijeće raspore-đeno i u neobične horizontalne i verti-kalne strukture.Bportal, 7. mart 2013.

Ljudski rod je sve glupljiIstraživanje doktora Geralda Crabtreea sa Sveučilišta Stanford pod nazivom“Naš krhki intelekt”, objavljeno u dva dijela pokazalo je da je ljudski rod svegluplji. Dr. Crabtree smatra da naši geniuz moderni tehnološki razvoj utiču na toda čovječanstvo postaje “sve gluplje”, a to objašnjava činjenicom da su mutacijeuticale na dobar dio od oko 5.000 gena koje označava bazom ljudske inteligenci-je. Zbog toga je, kako navodi, moderančovjek manje inteligentan od svojih pre-daka. Dakle, nije riječ samo o televizijii internetu za koje mnogi okrivljuju sveveću idiokraciju oko nas.Vakat.ba, 6. mart 2013.

Četiri nepismene žene naučile Kur’an napametČetiri nepismene Saudijke u dobi iz-među 46 i 74 godine nagrađene su ove sedmice budući da su naučile Kur’an napamet, nakon što su u specijalizira-nom centru provele nešto više od šest godina radeći na tome.Žene su provodile nekoliko sati dnev-gg

no slušajući druge žene, nastavnice, koje su učile Kur’an. Na taj način su pamtile poglavlje po poglavlje, te su na kraju uspjele zapamtiti cijeli Kur’an.Klix, 6. mart 2013.

Policajca iz Prijedoradržali za ruku i desetmetara vukli za automPolicajac iz Prijedora teško je povrije-đen nakon što su ga dvije osobe iz tog grada, koje je pokušao da legitimira,vukle desetak metara vozilom koje jebilo u pokretu.Fena, 4. mart 2013.

Biološki fenomen koji fokama omogućava da spavaju samo

“jednom stranom mozga” mogao bi biti rješenje za milione ljudi koji pate od nesanice ili drugog po-remećaja sna. Dok su u vodi foke spavaju “lijevom stranom mozga”, dok je desna budna, a kada su na kopnu spavaju “cijelim mozgom”. Serotonin je u jednakim vrijedno-stima bio zastupljen i u budnoj i u uspavanoj polovini mozga, što je izazvalo iznenađenje stručnjaka jer se smatralo da on podstiče budnost mozga.

Upoređujući reakcije 50 pre-hlađenih i 50 potpuno

zdravih ljudi, naučnici sa Univer-ziteta Kardif su otkrili da prehlada usporava reakcije ljudi isto koliko i tri, četiri krigle piva, ili osam stan-dardnih pića. Kihanje, također, vo-začu može skrenuti pažnju sa puta po tri sekunde. Zato ljudi koji voze dok su prehlađeni trebaju biti svje-sni rizika jer koncentracija opada za 33 posto.

65

NaukaCuriosity uzeo prve uzorke iz unutrašnjosti Marsa

Prehlada nekad može biti opasnija od alkohola

Spavanje “polovinom mozga” rješenje za nesanicu?

Dobra djela čine nam dobro

Namirnice koje griju tijelo

Opasan je i nizak pritisak

NASA-ino robotsko vozilo Curi-NNosity poslalo je fotografije koje NNpotvrđuju prvo uspješno uzimanje uzo-raka iz unutrašnjosti nekog drugog pla-neta. Prah dobijen bušenjem tla robot će analizirati u svom laboratoriju. Traga za geološkim i hemijskim uvjetima po-trebnim za nastanak i održanje života mikroorganizama. Prijašnje sonde na Marsu prikupljale su uzorake s tla, ali ne bušenjem i uzimanjem uzoraka.

Dobrovoljan rad dobar je za srce i u mladoj dobi, poka-

zala je studija koju su na 106 kanad-skih adolescenata proveli istraživači sa Univerziteta British Columbia iz Van-couvera. Isto su tako procijenili samo-pouzdanje, mentalno zdravlje, raspo-loženje i empatiju studenata. Nakondeset sedmica, oni koji su sudjelovali udobrovoljnom radu imali su niži nivoholesterola i stepen upale tkiva, kao i manje tjelesne masti.

Pojedine namirnice mogudovesti do procesa termoge-

neze, odnosno stvaranja toplote ti-jela tokom procesa probave. Na tajnačin, sagorijevanje kalorija moženas doslovno ugrijati. Ljute papri-čice, crni biber, đumbir, zeleni čaji kokosovo ulje samo su neke od namirnica koje u organizmu pod-stiču proces termogeneze, odnosno stvaranja toplote tokom probave.

Malaksalost, bljedilo,nedostatak ener-

gije – simptomi su dobropoznati osobama koje pateod niskog krvog pritiska,oboljenja koje može oteža-ti i najlakše svakodnevneposlove. Potrebno je pove-ćati unos tečnosti i soli, sovezuje vodu u organizmu ipovećava zapreminu cirkuli-rajuće krvi. Kofein, guarana i drugi stimulansi utiču na povećanje krvnog pritiska,ali ipak u povećanim doza-ma mogu izazvati ubrzanolupanje srca.

Pripremio: Saladin Kovačević


Documents

Saff 335