Racunovodstvo Skripta 2 - Seminar Ski, Diplomski Maturski Radovi, Ppt i Skripte Na Www.ponude

8/7/2019 Racunovodstvo Skripta 2 - Seminar Ski, Diplomski Maturski Radovi, Ppt i Skripte Na Www.ponude

http://slidepdf.com/reader/full/racunovodstvo-skripta-2-seminar-ski-diplomski-maturski-radovi-ppt-i-skripte 1/38

POJAM RAČUNOVODSTVARačunovodstvo je djelatnost u sklopu trgovačkog društva ili nekog drugog subjektaRačunovodstvo je služba ili grupa službi u sklopu trgovačkog društva ili drugih subjekata kojuobavlja računovodstvenu djelatnost.Računovodstvo je vještina bilježenja, razvrstavanja, skraćenoga prikazivanja i interpretiranja unovčanom obliku izraženih poslovnih događajaRačunovodstvo je dio informacijskog sustava (IS) poduzeća

• sastoji se od 3 elemenata:1. input (poslovni događaj ili transakcije)- u inpute ulaze samo oni koji ispunjavaju 4 uvjeta:

a) da su nastalib) da su dokumentiranic) da su izraženi u novcud) da utječu na primjenu stanja i kretanja imovine, obveza, kapitala, prihoda,

rashoda i poslovnih rezultata2. proces – evidentiranje, klasificiranje, sumiranje poslovnih događaja (odvija se u

poslovnim knjigama)

3. output - rezultat tog procesa su financijski izvještaji a mogu biti temeljni ili konsoldiraniRačunovodstvene informacije se dostavljaju zainteresiranim kupcima. Informacija se proizvodiu IS. IS obavljaju 4 osnovne funkcije:

- prikupljanje podataka- obrada podataka- memoriranje podataka i informacija- dostavljanje podataka i informacija

STRUKTURA RAČUNOVODSTVA1. računovodstveno informiranje2. knjigovodstvo3. računovodstvena kontrola4. računovodstvena analiza5. računovodstveno planiranje

Računovodstveno planiranje – je projekcija budućih događaja koji će kada nastanu bitipredmetom knjigovodstvene evidencije. Definiranju se ciljevi poduzeća (do 1.god). sastavljaju seplanovi (kratkoročni i dugoročni).

Knjigovodstvo – najvažniji dio knjigovodstva i najpouzdanija evidencija poslovanja orijentiranana prošlost. Temelji se na dvojnom knjigovodstvu. Knjigovodstvo je kronološka, sistematizirana,dokumentirana i strogo formalna evidencija. Evidentiraju se svi poslovni događaji i transakcije.

Računovodstvena kontrola – brine se i ispravnosti i pouzdanosti knjigovodstvenih podataka iinformacija. Zadatak je usporediti i utvrditi razliku između onog što je planirano (cilj) i onog što jeostvareno (knjigovodstvo). Računovodstvo kontrole dijeli se na:

1. sustav internih kontrola – automatske kontrole2. naknadne kontrole – posebni kontrolni postupci

Računovodstvena analiza – specifično područje računovodstva. Bavi se analizom financijskihizvještaja −> da li se pogoršava ili poboljšava financijska situacija, da li će poslovni subjektispunjavati obveze, pokazuje kako se imovina obrće u novac te da li se ostvaruje profit. Utvrđujepovezanost ostvarenih podataka s rezultatima planiranja. Utvrđuje se odstupanje ostvarenog iplaniranog, uzroci odstupanja kao i metode otklanjanja odstupanja.

1



Računovodstvena informacija – predstavlja prikazivanje podataka i informacija na razumljivnačin eksternim i internim korisnicima. Eksterni korisnici su vlasnici poduzeća, vladine ustanovei agencije, a interni korisnici su management poduzeća na svim razinama odgovornosti.Računovodstvena informacija je komuniciranje s korisnicima informacija, sinteza svih podatakakoje pruža: računovodstveno planiranje, …

- računovodstvo se vodi za svaki računovodstveni subjekt- rač.subjekti: a) profitne organizacije – to su trgovačka društva i dr. pravne osobe

s ciljem ostvarivanja profita, te ustanove (npr. vrtić)b) neprofitne organizacije – država, državna tijela, ustanove, udruge

građana koje se ne osnivaju s ciljem stjecana dobiti

SUVREMENA STRUKTURA RAČUNOVODSTVA (VRSTE)

1. financijsko računovodstvo – eksterno računovodstvo usmjereno vanjskim korisnicima.Najvažniji korisnici informacija financijskog računovodstva su investitori, odnosnodioničari, vjerovnici odnosno kreditori, vladine agencije, financijski analitičari i sl.Osigurava financijske informacije, te sastavlja financijske izvještaje.

2. računovodstvo troškova – interno računovodstvo usmjereno internim korisnicima.Najstariji dio računovodstva. Izvještavanje o tekućim i planiranim troškovima. Evidencija,obračun te kalkulacija troškova.

3. upravljačko računovodstvo – korisnici su unutarnji subjekti, nije dostupno vanjskimkorisnicima. Prezentira računovodstvene informacije potrebne menadžerima udonošenju poslovnih odluka. Zahvaća troškove i planiranje. Često se tretira kaosuvremeni naziv za računovodstvo troškova.

ZAKON O RAČUNOVOSTVU (ZOR)

Zakon o računovodstvu se primjenjuje od 1993.god. i on obvezuje sve poduzetnike na

primjenu Međunarodnih Računovodstvenih Standarda (MRS).

Prije zakona iz 1993. godine- propisan jedinstveni kontni plan za sva poduzeća na temelju dekadnog sustavaPoslije zakona od 1993.- nema propisanog kontnog plana i poduzeća mogu razviti svoj vlastiti kontni plan, s tim da im tajkontni plan osigurava pozicije temeljnih financijskih izvještaja propisanih ovim zakonom oračunovodstvu.- ZOR daje samo okvirni sadržaj temeljnih financijskih izvještaja i ne propisuje detaljno njihovsadržaj i ne ističe kriterije sastavljanja

Sadržaj ZOR-a A. Formalni sadržaj

- Temeljne, prijelazne i završne odredbeB. Suštinski sadržaj 1) Prikupljanje podataka i knjigovodstvenih isprava2) Poslovne knjige

a. Osnovne: glavna knjiga i dnevnikb. Pomoćne: knjiga blagajne, knjiga dugotrajne imovine, razne analitičke evidencije

itd.)3) Popis obveza i imovine

- Na početku poslovne aktivnosti- Na kraju svake poslovne godine

2



- Pri likvidacije i stečaja4) Temeljni financijski izvještaji

- Bilanca- Račun dobiti ili gubitka (izvještaj o dobiti)- Izvještaj o novčanom toku- Bilješke uz financijske izvještaje

5) Računovodstveni standardi- Od 1993. sva poduzeća su obvezna primjenjivati međunarodne računovodstvene

standarde (MRS)- Sastoji se od 2 djela:

a. Okvir za pripremu financijskih izvještajab. Pojedinačni računovodstveni standardi

- MRS - ekonomska načela o mjerenju odnosno iskazivanju elemenata u financijskimizvještajima

- MRS - struktura podataka koji se objavljuju u financijskim izvještajima koji se javnoobjavljuju

- Osnovi cilj uvođenja MRS-a u računovodstveni sustav u RH je da financijski izvještaji

koje sastavlja naša poduzeća ne budu prepreka na međunarodnom prometu roba,usluga, rada i kapitala i da se pomoću MRS-a izvrši globalna harkmonizacijaračunovodstvenih kategorija, pojmova, metoda i postupaka

POREZNI PROPISI• Opći porezni zakon

Propisana obveza vođenja sustava vojnog knjigovodstva

• Zakon o porezu na dobit Odredbe o prihodima i rashodima i osnovici poreza na dobit

• Međunarodni računovodstveni standardi (MRS)−> MRS donosi Međunarodna federacija računovođa IFAC-asocijacija koja okuplja računovođe−> strukturu međusobnog odnosa pretpostavke, načela i standarda moguće je prikazati nasljedeći način: a) opće prihvaćene pretpostavke (koncepti)

b) opće prihvaćena načelac) opće prihvaćeni standardi

RAČUNOVODSTVENE PRETPOSTAVKE (koncepti)Računovodstvene pretpostavke (koncepti) su teoretske osnove čija se primjena

podrazumijeva i koje predstavljaju osnovu za formuliranje računovodstvenih načela.Temeljne računovodstvene pretpostavke su:• Pretpostavka kontinuiteta

Pretpostavka kontinuiteta znači da poslovni subjekt neće biti likvidiran ni u slučaju poslovanja sgubitkom sve dotle njegov management očekuje dobit, a to znači da se poduzeće osniva spretpostavkom neograničenog poslovanja u budućnosti.

• Pretpostavka poslovnog subjektaPretpostavka poslovnog subjekta znači da se svako poduzeće tretira kao poseban poslovnisubjekt koji je odvojen od vlasnika. Ova pretpostavka je bitna za dionička društva, a također i zaodnose između matice i podružnica moraju sastaviti svoje temeljne financijske izvještaje.

• Pretpostavka stabilne novčane jediniceRačunovodstveno koje se koristi u poduzećima temelji se na pretpostavci stabilne novčane jedinice. To računovodstvo se često naziva konvencionalno ili tradicionalno računovodstvo.Zasniva se na inflaciji do 5%, što znači da knjigovodstvena vrijednost bude što bliža tržišnoj

3



vrijednosti. U uvjetima inflacije izrađuju se dodatni izvještaji na temelju jednog od koncepataračunovodstva u uvjetima inflacije.Koncepti računovodstva

a) Računovodstvo opće kupovne moći – za revalorizaciju koristi opće indekse cijenab) Računovodstvo tekuće vrijednosti – za revalorizaciju koristi specifične indekse cijena• Pretpostavka obračunskog razdoblja

Polazi od toga da korisnici informacija (izvještaja) ne mogu čekati totalni rezultat (rezultat kadapoduzeće prestane s radom). Korisnici trebaju informacije u kraćim vremenskim intervalima.Uobičajen interval izvještavanjem je jedan normalni poslovni ciklus koji u prosjeku traje 1godinu. Mogu biti i kraća obračunska razdoblja.

RAČUNOVODSTVENA NAČELA (načela GAAP)Polazna su osnova za izradu i usvajanje računovodstvenih standarda koji predstavljaju daljnjurazradu načela.

1. načelo troška2. načelo objektivnosti

3. načelo priznavanja prihoda4. načelo sučeljavanja prihoda i rashoda5. načelo materijalnosti6. načelo potpunog iskazivanja financijski izvještaja7. načelo konzistentnosti8. načelo opreznosti9. načelo usporedivosti10. načelo jednolikosti

1. načelo troška- najstarije i najvažnije načelo- zahtijeva da se evidencija poslovnih događaja zasniva na nabavnoj cijeni

- koristi se prilikom vrednovanja svih pozicija bilance2. načelo objektivnosti- financijski izvještaji su sastavljeni na temelju objektivnih, dokumentiranih podataka

3. načelo priznavanja prihoda- prihodi se priznaju u financijskim izvještajima i bilježe u poslovnim knjigama- mogu se priznati na 2 načina:

a) po novčanoj osnovi – ono što je naplaćenob) nastanak događaja – ono što je realizirano (prodano)

4. načelo sučeljavanja prihoda i rashoda- sučeljavamo prihode i rashode i utvrđujemo poslovni rezultat kao njihova razlika u obračunskojrazdoblju

5. načelo materijalnosti

- ističe one poslovne događaje i poslovne informacije koje su od bitne važnosti za korisnikeprilikom objavljivanja financijskih izvještaja- temelji se na lučenju bitnog i nebitnog

6. načelo potpunog iskazivanja financijskih izvještaja- cjelovita slika o financijskom stanju poduzetništva- odnosi se na d.d. koja kotiraju- informacije se moraju prezentirati na jasan i razumljiv način

7. načelo konzistentnosti (postojanosti)- jednom usvojena pravila evidencije moraju se dosljedno primjenjivati

8. načelo opreznosti- najbitnije u današnjim uvjetima- anticipiraj gubitke, a ne dobitke −> iskazivati manji rezultat- primjenjuje se kod procjene imovine, obveza i kapitala

9. načelo usporedivosti

4



- 2 zahtijevaa) usporedivost financijskih izvještaja dva subjekta u granib) usporedivost financijskih izvještaja jednog subjekta iz jednog obračunskog razdoblja s

financijskim izvještajima iz proteklih obračunskih razdoblja 10. načelo jednolikosti

a) jednakost u interpretaciji i primjeni skupa računovodstvenih načela i postupka poduzećab) znači istovrstan računovodstveni tretman u različitim poslovnim okolnostima

SVRHE RAČUNOVODSTVA• izvještavanje menadžera za planiranje troškova i kontrolu troškova poslovanja, i za

ocjenu izvršavanja područja djelovanja ljudi• izvještavanje menadžera o profitabilnosti po proizvodima, marki proizvoda, kupcima...• izvještavanje menadžera za strateške i taktičke odluke kao što su: formuliranje

dugoročnih planova, odluke o razvoju novih proizvoda, o ulaganju u opremu…• izvještavanje investitora, državnih tijela i drugih vanjskih korisnika putem financijskih

izvještaja

DVOJNO KNJIGOVODSTVODvojno knjigovodstvo je sustav evidencije koji za bilješke koristi dvostrani konto i kod kojegase svaki poslovni događaj iskazuje u jednakom iznosu na strani DUGUJE jednog konta i nastrani POTRAŽUJE drugog konta.Evidentira se cjelokupna imovina poduzetnika, svi kapitali, zatim prihodi i rashodi te financijskirezultat poslovanja.Knjigovodstvena ravnoteža je jednakost zbroja svih iznosa knjiženih na dugovnoj strani sazbrojem svih iznosa na potražnoj strani svih računa.Obilježja dvojnog knjigovodstva:

• Sistematska cjelovitost• Sustavnost evidentiranja poslovnih promjena• Cjelovitost evidencije• Raščlanjivanja promjena• Grupiranja promjena• Kronološka evidencija• Kvantitativni vrijednosni izraz• Visok stupanj pouzdanosti

KNJIGOVODSTVENI KONTO

Računovodstveni konto je računovodstveni instrument koji se koristi prilikom evidentiranjaposlovnih događaja i transakcija u dnevniku i glavnoj knjizi.U sustavu dvojnog knjigovodstva najmanje jedan konto duguje, a jedan potražuje.Računovodstveni konto je instrument na kojem se evidentiraju promjene nastale nakategorijama imovine, obveze i kapitala, prihoda, rashoda i poslovnog rezultata.Konto sadrži najmanje ove zadatke:

a) naziv kontab) broj kontac) datum nastanka poslovne promjened) dokument na osnovu kojeg je evidentirana promjenae) kratki opis promjenef) vrijednosni iskaz promjeneg) novonastalo stanje

Oblici konta:

5



1. jednostrani pregled ili konto «po pagini»- najčešći oblik- pogodan je za primjenu klasične metode2. dvostrani pregled ili konto «po foliu»- danas nema praktičnu vrijednost kao jednostrani pregled3. stepenasti oblik konta- najstariji oblik konta- danas se ovaj oblik koristi u evidenciji štednih uloga- ovaj konto nema dugovnu ni potražnu stranu, već je cilj da se vidi stanje ulagača4. tabelarni konto- kombinacija dnevnika i računovodstvenog konta5. T-konto- služi u procesu ekukacije kao i skiciranje knjiženja prije unosa u poslovne knjige ili uosobno računalo

Kriteriji razvrstavanja konta1. konta prema kvaliteti stanja

a) aktivna – ona koja imaju dugovni saldo

b) pasivan – ona koja imaju potražni saldoc) aktivno-pasivna – ona koja imaju u pravilu dugovni saldo, ali mogu u određenimsituacijama imati i potražni saldo (npr. konta kupaca)

d) pasivno-aktivna – ona koja imaju u pravilu potražni saldo, ali u određenimsituacijama mogu imati i dugovni saldo (npr. konta dobavljača)

2. konta prema elementima uspjeha (konta koja nemaju salda)a) konta troškovab) konta rashodac) konta prihodad) konta poslovnog rezultata

3. konta prema samostalnostia) samostalna konta – mogu biti bez nekog drugog konta

b) nesamostalna konta (konta IV ili prijelazni konta ili korektivna konta) – konta kojauvijek idu zajedno sa samostalnim kontima

RAČUNOVODSTVENA ISPRAVARačunovodstvena isprava je pisani dokaz o nastaloj poslovnoj promjeni, a služi kao podlogaza unošenje podataka u poslovne knjige i za uspješnu kontrolu.Računovodstvena isprava se sastavlja na mjestu i u vrijeme nastanka poslovnog događaja.

Razvrstavanje knjigovodstvenih isprava:• prema sadržajua) isprave o promjenama materijalnog karaktera npr. primke, izdatnice, povratnice i sl.b) isprave o promjenama novčanog karaktera npr. nalozi za prijenos, za isplatu, uplatnicec) isprave o promjenama ostalog karaktera npr. razna rješenja, odluke, ugovori i sl.• prema mjestu izdavanja isprava dijeli se na:a) eksterne knjig.isprave – nastaje u službama izvan knjigovodstva npr.fakt.dobavljača b) interne knjig.isprave – nastaju u službi knjigovodstva, npr. fakture kupcima• prema izvoru: a) izvorne – uplatnice, isplatnice, izdatniceb) izvedene – blagajničko izvješće, izvadak sa ŽR, platna lista• prema opsegu podataka: a) pojedinačne isprave npr. faktura, izvod i sl.b) zbirne isprave npr. iskazi, specifikacije i sl.

kontrola ispava može biti:- formalna – znači provjeravanje ispravnosti bitnih sastojaka računovodstvenih isprava

6



- suštinske – provjeravanje da li je poslovna promjena nastala onako kako je prikazana- računske – provjeravanje računskih operacija provedenih na ispravi

−> likvidator isprava svojim potpisom potvrđuje da je provedena kontrolaodlaganje (arhiviranje) knjigovodstvenih isprava:načelo dokazivosti – potrebno je uredno odložiti i čuvati zbog naknadnog provjeravanjaevidentiranja sadržaja poslovne promjene. Isprave se čuvaju zbog nadzora poslovanja i točnogunosa podataka u poslovne knjige.

Bitni sastojci knjigovodstvene isprave:- naziv i adresa poduzeća- naziv isprave i redni broj- datum izdavanja, mjesto izdavanja, datum nastanka poslovne promjene- opis poslovne promjene- količina i cijena- potpis osoba i pečat

rokovi čuvanja knjigovodstvenih isprava:- trajno – isplatne liste i drugi podaci bitni za zaposlene

- 5 godina isprave na temelju kojih su podaci uneseni u poslovne knjige- 3 godine- 2 godine – prodajni blokovi, pomoćni obračuni

FINANCIJSKI IZVJEŠTAJIFinancijski izvještaji jesu rezultat računovodstvenog ciklusa (OUTPUT)Dijeli se na:

• temeljne financijske izvještaje• konsoldirane financijske izvještaje

Financijski izvještaji jesu:1) bilanca2) račun dobiti i gubitka (izvještaj o dobiti)3) izvještaj o novčanom toku4) bilješke uz financijske izvještaje

Ti su izvještaji usmjereni prvenstveno vanjskim korisnicima – investitorima, zaposlenicima,zajmodavcima, dobavljačima, vjerovnicima, kupcima, državi i javnosti.Cilj financijski izvještaja da pruže informaciju o financijskom položaju, uspješnosti i promjenamafinancijskog položaja poduzeća, što je korisno radi donošenja ekonomskih odluka, koje moguuključiti pitanja kao npr. da li treba zadržati ili prodati svoje ulaganje u poduzeće, ili trebaponoviti izbor ili zamijeniti management.Temeljni financijski izvještaji se sastavljaju za poslovnu godinu.Temeljni financijski izvještaji se čuvaju trajno.

Jednom godišnje moraju javno objaviti financijske izvještaje:a) veliki poduzetnicib) srednje veliki ako su organizirani kao d.d.

Jednom godišnje reviziji podliježu financijski izvještaji:a) velikih poduzećab) srednje velika ako su d.d.

Predočavanje financijskih izvještaja vlasnicimaa) u roku 6 mjeseci nakon isteka godine veliki poduzetnicib) u roku 4 mjeseca srednji i mali poduzetnicic) u roku 9 mjeseci grupa koja provodi konsoldaciju

−> rok 30.09. za sve predaja u sudski registar Elementi financijski izvještaja:

a) sredstva (imovina)b) obveze

7



c) glavnica

BILANCAbilanca = ravnoteža = jednakostBilanca je sistematiziran pregled imovine, obveza i kapitala na određeni dan.Do bilance u kojem se iskazuje imovina zove se AKTIVA, dio bilance u kojoj se iskazuju izvoriimovine zove se PASIVA.

AKTIVA = PASIVAU pasivi kao izvori imovine iskazuju se obveze i kapital (glavnica).U bilanci je primijenjena temeljna računovodstvena jednadžba:

IMOVINA = OBVEZE + KAPITALTa jednadžba predstavlja osnovno obilježje bilance: BILANČNA RAVNOTEŽAPodaci o stanju imovine, obveza i kapitala na određeni dan uzimaju se (prepisuju) sa kontaglavne knjige.

Iz ove jednadžbe proizlazi da se kapital izračunava na sljedeći način:KAPITAL = IMOVINA – OBVEZE

Obveze mogu biti veće od imovine u slučaju kada je gubitak veći od kapitala.U tomu se slučaju u aktivi iskazuje iznos gubitka iznad visine kapitala.Naziv ove stavke je GUBITAK IZNAD VISINE KAPITALA.U ovom je slučaju također imovina manja od aktive.

Pri iskazivanju stavki u bilance primjenjuje se sljedeća načela:a) za imovinu načelo rastuće likvidnosti

za pasivu tome primjereno načelo opadajuće ročnostib) za imovinu načelo opadajuće likvidnosti

za pasivu tome primjereno načelo rastuće ročnosti.Prema načelu likvidnosti koje se izražava u duljini vremenu u kojem se neka imovina ponovnopretvara u početni, novčani oblik. Drukčije rečeno, to je razdoblje u kojem se ostvaruje povratuloženog novca u neku vrstu imovine.Najlikvidniji oblik imovine je NOVAC

Prema ovom kriteriju imovina se dijeli na:1. dugotrajnu i dugoročnu imovinu2. kratkotrajnu i kratkoročnu imovinu

Prema kriteriju ročnosti izvori imovine se dijele na:a) KAPITAL bez roka povrata što znači da je imovina iz ovog izvora trajno raspoloživa

b) OBVEZE: dugoročne – obveze kojih je rok povrata dulji od 12 mjeseci što znači da jeimovina iz ovog izvora raspoloživa duže od 12 mjeseci

Kratkoročne – obveze kojih je rok povrata novca do 12.mjesecaImovina se prema pojavnim oblicima dijeli na :

1. NOVAC2. MATERIJALNA IMOVINA3. PRAVA i ostala NEMATERIJALNA IMOVINA

Osnovne karakteristike bilance su:- bilančna ravnoteža – jednakost između aktive i pasive- trenutačni pregled stanja- bilanca služi za otvaranje poslovnih knjiga u knjigovodstvu- bilanca ima novčani izraz- služi kao podloga za donošenje poslovnih odlukaVrsta bilanci:

8



- proračunska (planska) bilanca- obračunska bilanca- početna bilanca (sastavlja se na početku poslovanja)- zaključna bilanca (sastavlja se na završetku poslovanja)- probna bilanca (provjerava ispravnost knjiženja)- inventurna bilanca (sastavlja se nakon provedene inventure)- bruto bilanca (sastavlja se na kraju određenog razdoblja – mjesečno, godišnje)- podbilanca (vodoravni presjek bilance)- skraćena bilanca (manji broj povećanja od pune bilance)- primopredajna bilanca (pojavljuje se u slučaju promjene managementa)- fuzijska bilanca (pregled svih aktiva i obveza s glavnicom biznisa što se spajaju)- diobna bilanca (jedno poduzeće se razdvaja u više novih)- sanacijska bilanca (bilanca ozdravljenje poduzeća, otklanja se uzrok gubitka)- likvidacijska bilanca (pokazuje koje će se obveze podmiriti iz koje imovine)- stečajna bilanca- konsoldirana bilanca (zbrojna bilanca nekog složenog ekonomskog organizma)- zbrojna bilanca (zbrajanje svih bilančinih česti koje tvore zbrojnu bilancu)

BILANČNE PROMJENEBilježenjem poslovnih promjena u bilanci mogu nastati 4 vrste bilančnih promjena:

- koncentrično kretanje A+ A–- periferno kretanje P+ P–- centripetalno kretanje A+ P+- centrifugalno kretanje P− A−

Koncentrično kretanje nastaje kada se bilježenjem poslovne promjene mijenja struktura aktive.Jedna vrsta aktive se povećava, a druga vrsta aktive se smanjuje za isti iznos. Zbir bilance ipasive ostaju isti.

Periferno kretanje nastaje bilježenjem poslovne promjene koja uvjetuje promjenu strukturepasive. Jedna vrsta pasive se povećava, a druga smanjuje za isti iznos. Zbir bilance i aktivaostaju isti.Centripetalno kretanje nastaje bilježenjem poslovne promjene koja uvjetuje povećanje i aktive ipasive za isti iznos. Povećava se i zbir bilance.Centrifugalno kretanje nastaje bilježenjem poslovne promjene koja uvjetuje smanjene i aktive ipasive za isti iznos. Zbir bilance se smanjuje.

IMOVINAImovina je resurs koji kontrolira poduzeće kao rezultat prošlih događaja i iz kojeg se očekujepriljev budućih ekonomskih koristi.Imovina je ukupna vrijednost sredstava kojom poduzetnik raspolaže u obavljanju svogaposlovanja.Svaka stavka da bi se smatrala imovinom poduzetnika mora udovoljiti sljedećim kriterijima:

- mora biti u vlasništvu ili pod kontrolom subjekta- mora imati vrijednost za subjekta- mora biti nabavljena po mjerljivom trošku

Sredstvo može biti upotrijebljeno:- pojedinačno ili u kombinaciji s ostalim sredstvima- razmijenjeno za druga sredstva- upotrijebljeno da se podmiri obveza- raspodijeljeno vlasnicima poduzeća

Kriteriji podjele imovine:1. prema pojavnim oblicima

9



a) nematerijalna – patenti, licencije…b) materijalna – građevinski objekti, postrojenja, oprema…

2. prema funkcijia) fiksna ili osnovna – građevinski objekti, zemljište, opremab) cirkulirajuća ili obrtna – zalihe, roba, potraživanja..

3. prema vijeku upotrebea) dugotrajna - vijek upotrebe je duži od 1 godineb) kratkotrajna – vijek upotrebe kraći od 1 godine

Zakonska forma: (ZOR)1. DUGOTRAJNA IMOVINA

1. nematerijalna imovina2. materijalna imovina3. financijska imovina4. potraživačka imovina

2. KRATKOTRAJNA IMOVINA1. zalihe

2. potraživanja3. financijska imovina4. novac

DUGOTRAJNA IMOVINA1. dugotrajna nematerijalna imovina

- poslovna imovina bez supstančnog oblika s rokom korištenja dužim od 1 god.- To su izdaci za istraživanje i razvoj, patenti, licencije, franšize, goodwil

2. dugotrajna materijalna imovina- poslovna imovina supstančnog oblika s rokom korištenja dužim od 1 godine- to su zemljište, građevinski objekti…

podjela dugotrajne imovine (materijalna ili nematerijalna) prema kriteriju da li podliježe ili neobračunu amortizacije:

a) podliježe obračunu amortizacije (sve ostalo)b) ne podliježe obračunu amortizacije (zemljište i umjetničke vrijednosti)

3. dugotrajna financijska imovina- to su financijska ulaganja ili plasmani poduzeća s rokom povrata dužim od

1godine- npr. ulaganja u vrijednosne papire i plasmani u obliku kredita

ulog u vrijednosne papire: - u vlasničke – dionice - obične- preferencijalne (povlaštene)

- u dužničke – obveznice

plasmani u obliku kredita- korist od ulaganja u dionice može biti: dividende i udjel u neto dobiti- korist od ulaganja u obveznice može biti: kamata ( + osnovni dug)- korist od ulaganja plasmana kredita: kamata ( + osnovni dug)

4. dugotrajna potraživanja- to su potraživanja od dužnika s rokom povrata dužim od 1 godine- npr. potraživanja od kupaca, potraživanja od države…

KRATKOTRAJNA ILI TEKUĆA IMOVINA1. zalihe

- kratkotrajna materijalna imovina

- npr. sirovine, materijal, gotovi proizvodi, nedovršena proizvodnja i trgovačka roba2. kratkoročna potraživanja

10



- kratkoročna nematerijalna imovina- sva potraživanja do 1 godine- potraživanja od kupaca, radnika, države

3. kratkotrajna financijska imovina- viškovi novčanih sredstava koji se ulažu u npr. kupovanje tuđih vrijednosnih

papira koji su unovčivi u roku dospijeća ili preprodajom, ili davanjem kredita, asve s rokom povrata kraćim od 1 godine

4. novac- na računima (depozitni)- gotovina (u blagajni)

Pravila knjiženja za imovinu:- povećanje imovine bilježi se na dugovnu stranu konta imovine- smanjenje imovine bilježi se na suprotnu stranu konta imovine

- razlika promjene na imovini je stanje ili saldo

IZVORI IMOVINEIzvori imovine pokazuju nam odakle je poduzeće pribavilo svoju imovinu, tj.podrijetlo imov.Izvori imovine mogu biti pravne osobe i fizičke osobe.

Klasifikacija izvora imovine:• prema vlasništvu - vlastiti izvori (kapital)

- tuđi izvori (obveze)• prema roku dospijeća - kratkoročni izvori (kratk.obveze)

- dugoročni izvori (dug.obveze)- trajni izvori (kapital)

Pravila knjiženja za izvore imovine

- povećanje izvora imovine bilježi se na potražnu stranu konta- smanjenje izvora imovine bilježi se na suprotnu stranu konta

KAPITAL I REZERVEKapital je ostatak sredstava (imovine) poduzeća nakon odbitka svih njegovih obveza.Kapital je vlastiti izvor financiranja imovine. Predstavlja neto imovinu.

Struktura kapitala: (podjela)1. upisani ili temeljni kapital ―> predstavlja sredstva uložena u poduzeća od stranevlasnika- novac uložen u poduzeće ne može se dobiti natrag, osim ako poduzeće prestane

poslovati ili promjeni vlasnika- kapital je trajni izvor što znači da poduzeće nema obvezu vraćanja sredstva vlasniku dok

god poduzeće postojia) nominalna vrijednost dionica – može se smanjiti isplatom dividende i

negativnim rezultatom - gubitakb) premija na emitirane dionice: varijanta da je dionica prodana po većoj

vrijednosti od nominalne vrijednosti - dionica od 100 kn je prodana za 110 kn. tada je

premija 10 kn, a zarađeni kapital je 110 kn.2. zarađeni kapital

11



a) neto dobit tekuće godine umanjene za dividende- povećanje kapitala iz poslovanja (pretpostavlja se da je poduzeće uspješno poslovalo)- dobit prethodnog razdoblja i dobit tekuće godine

b) Rezerve (preslažu se iz zarađenog kapitala u temeljni kapital)- zakonske (obavezno izdvajanje dijela dobiti u rezerve po zakonu) – kod nas 5% od dobiti

- statutarne (obavezno izdvajanje dijela dobiti u rezerve po statutu poduzeća) – npr.rezerve za otkup vlastitih emitiranih dionica i druge rezerve)c) zadržana dobit (preneseni gubitak) – iz prethodnih godina

−> revalorizacijske rezerve – korekcija temeljnog kapitala, usklađivanje iznosa svotetem.kapitala koje se provodi u uvjetima inflacije radi zaštite imovine vlasnika

Emisija dionica1) emisija i prodaja običnih dionica za novčana sredstva

a) emisija i prodaja običnih dionica po nominalnoj vrijednosti koja je ujedno i tržišnavrijednost

b) emisija i prodaja običnih dionica po vrijednosti koja je veća od nominalne (prodajauz premiju)

c) emisija i prodaja po cijeni manjoj od nominalne2) emisija i razmjena dionica za nenovčanu imovinu ili uslugaa) emisija i razmjena dionica za materijalnu imovinu b) emisija i razmjena dionica za nematerijalnu imovinuc) emisija i razmjena dionica za usluge

Osnovica razmjene za nenovčanu imovinu ili uslugu može biti:a. tržišna cijena dionica ilib. tržišna cijena nenovčane imovine ili usluga

Trezorske dioniceTrezorske dionice su vlastite emitirane i otkupljene dionice. Poduzeće vrši preuzimanje vlastitihdionica i formira trezorske dionice.

Korporacija na tržištu dionica kupuje vlastite dionice u trenutku kada ocjenjuje da će to bitikorisno i profitabilno za tvrtku. Otkupljene dionice se nalaze u trezoru pa ih nazivamo i trezorskedionice. Za broj trezorskih dionica smanjuje se broj dionica koje se nalaze u opticaju.Razlika otkupa:

smanjiti opasnost od neprijateljskih preuzimanja zaustaviti pad tržišne vrijednosti politika dividendi

Otkup dionica može biti: po nominalnoj vrijednosti po vrijednosti većoj od nominalne vrijednosti

DividendeDividende predstavljaju prinos na ulaganje u vlasničke vrijednosne papire (dionice).Dividende se prvenstveno isplaćuju iz neto dobiti, no ako nema neto dobiti sve dok d.d. imazadržanih ili akumuliranih dobitaka može isplaćivati dividende. To znači da d.d. može izglasatidividendu odnosno isplatu dividende i kada u tekućoj godini ostvari gubitak.Dividende mogu biti isplaćene:

u novcu emisijom dodatnih dionica koje se nazivaju dividendne dionice raspoređivanjem dividende u nenovčanom obliku imovine

Dividende se najčešće isplaćuju u novcu.Za isplatu dividendi u novcu potrebno je:

1) imati dovoljno tekuće dobiti i zadržane dobiti2) imati dovoljno novca3) odluka Upravnog odbora o isplati novčanih divdendi

12



Izglasavanje i raspodjela dividendnih dionicaUpravni odbor d.d.-a može izglasati raspodjelu dividende u obliku dividendnih dionica putemdodatne emisije običnih dionica. Svaki dioničar treba dobiti onoliko dionica koliko iznosi njegovudio u vlasništvu d.d.-a.

Upravni odbor može izglasati dividende u obliku dodatne emisije dionica kao: mali broj dividendnih dionica

ako upravni odbor izglasa dividende u obliku dodatne emisije običnih dionica do 25% ukupnogbroja do tada emitiranih običnih dionica, tada je riječ o malom broju dividendnih dionica. Za njih je utvrđeno da ne utječu na tržišnu vrijednost ranije emitirane dionica. Kao temelj iskazivanjaovih dionica uzima se tržišna vrijednost običnih dionica d.d.-a koja kotira na burzi

veliki broj dividendnih dionicaako upravni odbor izglasa emsiju dividendnih dionica više od 25% ranije prodanih običnihdionica, tada je to veliki broj dividendnih dionica, a njihova se emisija iskazuje po NV dionica.

Raspodjela dividende u obliku dividendnih dionica predstavlja prijenos neto dobiti tekuće godinei zadržane dobiti iz prošlih godina i istovremeno povećanje dioničarske glavnice, odnosnovlastitog kapitala.

Prodaja dionica – kapitalni dobici1) neto prodajna vrijednost dionica (tržišna cijena (broj prodanih dionica x tržišna cijena) –

ovisni troškovi prodaje)2) knjigovodstvena vrijednost prodanih dionica (stanje računa 04 (prije prodaje) / broj

kupljenih dionica x broj prodanih dionica3) razlika (1) – (2) = kapitalni dobitak

OBVEZEObveza je sadašnja obveza poduzeća, proizašla iz prošlih poslovnih događaja, za čiju senamjeru očekuje da će stvoriti u poduzeću odljev resursa, koji utjelovljuje ekonomske koristi.Podjela obveza prema ročnosti:

1) dugoročne obveze- obveze prema tuđim izvorima financiranja koje dospijevaju na naplatu u razdoblju dužem od 1godine, npr. obveze za primljene dugoročne kredite, za emitirane obveznice i sl.

2) kratkoročne obveze- obveze prema tuđim izvorima financiranja koje treba platiti u roku kraćem od 1 godine, npr.obveze prema dobavljačima, obveze za kratkoročne kredite, obveze za porez, plaće…Načini obveze:

1. novac2. ustupanje druge nenovčane imovine3. pružanje usluga4. zamjena jedne obveze drugom5. konverzija (pretvorba) obveze u glavnicu6. da se vjerovnik odrekne svojih prava ili da ih izgubi

Temeljna obilježja obveza su:1. fiksno utvrđeni rokovi povrata2. fiksno utvrđena naknada3. nezavisni su od ostvarenog financijskog rezultata4. ne donose pravo upravljanja poduzećem

13



RAČUN DOBITI I GUBITKA (izvještaj o dobiti)Račun dobiti i gubitka je izvještaj koji korisnicima informacija osigurava informacije o uspjehupoduzeća, odnosno to je kumulativni prikaz prihoda i rashoda i financijskog rezultata zaodređeno obračunsko razdoblje. Sastavlja se zadnji dan obračunskog razdoblja.To je izvještaj koji se sastavlja na kraju obračunskog razdoblja, a najčešće se odnosi na jednugodinu. Za razliku od bilance koja se odnosi na određeni datum, tj. trenutak, izvještaj o dobiti seodnosi na cijelo razdoblje.Cilj izvještaj o dobiti: da korisnicima računovodstvenih informacija ukaže na promjenu kapitala ito prije svega zarađenog kapitala između dva datuma bilance.

Promatra se kao pomoćni izvještaj bilance. Osnovna veza između bilance i izvještaja o dobiti jesu upravo promjene na kapitalu.Izvještaj o dobiti sastoji se od: - prihoda

- rashoda- financijskog rezultata

Prihod utječe na povećanje kapitala.

14

http://www.faceyubook.com/




RAČUNOVODSTVO PRIHODA I RASHODAPRIHODI

Prihodi su prodajne vrijednosti poslovnih učinaka (proizvoda i usluga) uključujući i sve oblikedobivenih naknada. Povećanje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u oblikupriljeva ili povećanja sredstava, ili smanjenja obveza što ima za posljedicu povećanje glavnice,osim onog u svezi sa uplatama od strane sudionika u glavnici.Prihodi su povećanje dobara u poduzeću tako dugo dok to predstavlja ostvarenje primitka te sepriznaju i evidentiraju onda kada su stvarno nastali i kada su izvjesni.

Po njihovom pojavnom obliku u poslovnom procesu se mogu pojaviti kao:1. redovni prihodi: su oni koji se ostvaruju redovnom poslovnom aktivnosti poduzeća, kao

i prihodi od korištenja resursa poduzeća od strane drugih.- prihodi poslovanja (nastaju kao rezultat osnovne djelatnosti poduzeća. Pojavljuju se

redovito i često i u masi ukupnih prihoda čine najznačajniji dio, a to su npr. prihodi odprodaje proizvoda i robe, prihodi od pružanje usluge…)- prihodi financiranja (ostvaruju se temeljem plasmana slobodnih financijskih sredstava.

Javljaju se u obliku pozitivnih kamata, pozitivnih tečajnih razlika, prihodi od dividendi,prihodi od udjela u neto dobiti)

2. izvanredni prihodi: nastaju kao posljedica izvanrednih događaja i transakcija, te sezbog toga i odvojeno iskazuju. posljedica su neplaniranog smanjenja obveza ilipovećanja imovine. Ne pojavljuju se redovito, ne mogu se planirati niti predvidjeti.Najčešći su prihodi od prodaje dugotrajne imovine, prihodi od prodaje sirovina, materijalai rezervnih dijelova, prihodi od naplate raznih potraživanja iz prethodnih godina,inventurni viškovi, otpis obveza…)

Primici predstavljaju ulaske novca u poslovne procese.Učinci su aktivnosti u ostvarenju cilja poduzeća koji rezultiraju prodajom određenih proizvoda iliusluga na tržištu.

15

http://www.jugoslovenke.com/

http://www.ponude.biz/seminarski





RASHODI

Rashodi su smanjenje ekonomskih koristi tijekom obračunskog razdoblja u obliku odlijeva ilismanjenje imovine odnosno povećanje obveza što za posljedicu ima smanjenje glavnice.Rashodi su ulaganja u poslovni proces koja predstavljaju potrošnju dobara u stvaranju učinka ipriznaju se kada su nastali ali i onda kada su mogući.

Troškovi koji nastaju u poduzeću mogu se podijeliti na:1. troškovi proizvodnje ili proizvoda

- oni troškovi koji su nastali u proizvodnim dijelovima poduzeća- ulaze u vrijednost nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda- u troškove proizvodnje ubrajamo sljedeće troškove

a) troškove direktnog materijalab) troškove direktnog rada

c) opći troškovi proizvodnje (OTP) (grijanje, struja, voda…)- troškovi proizvodnje će postati rashodi kada se prodaju gotovi proizvodi u kojima su onisadržani

2. troškovi razdoblja- oni troškovi koji su nastali u neproizvodnim dijelovima poduzeća (uprava, nabava,

prodaja i slično)- ne ulaze u vrijednost nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda, već su oni odmah

rashodi onog obračunskog razdoblja kada su nastali- troškovi razdoblja su najčešće:

a) troškovi upraveb) troškovi prodaje

U poslovnom procesu se mogu pojaviti kao:

1. redovni rashodi:- rashodi poslovanja – to su troškovi sadržani u prodanim gotovim proizvodima i troškovi

razdoblja. nastaju kao posljedica obavljanja osnovne djelatnosti poduzeća. Njihovavisina i struktura ovisi u vrsti učinka i obujmu poslovanja, te o metodama obračunatroškova.

- rashodi financiranja - nastaju kao posljedica korištenja tuđih novčanih sredstava.Pojavljuju se u obliku negativnih kamata, negativnih tečajnih razlika…

2. izvanredni rashodi – su oni koji su nastali kao rezultat izvanrednih događaja itransakcija i zbog toga se odvojeno iskazuju. imaju za posljedicu smanjenje vrijednostiimovine ili nastanka obveza. Ne nastaju redovito u poslovanju, teško se predviđaju –rashodi od prodaje dugotrajne imovine (ono što je neotpisano), rashodi od prodaje

sirovina, materijala i rezervnih dijelova, kazne, penali, naknadne štete, naknadnoutvrđeni rashodi iz prethodnih godina, inventurni manjkovi…Sučeljavanje prihoda i rashoda provodi se u trenutku utvrđivanja FR za određeno razdoblje.Sučeljavanje se provodi tako da se u odnos stave ostvareni prihodi i odnosi rashodi. Odnosnirashodi su dio troškova nastalih u obračunskom razdoblju, a koji su vezani na ostvarivanje, tj.koji su bili nužni za ostvarivanje prihoda tog obračunskog razdoblja.Izdaci – smanjenje gotovineUtrošci – fizičko ulaganje materijalnih vrijednosti i dobara u stvaranju učinkaTroškovi – najznačajniji dio rashoda. Nedospjeli rashodi koji predstavljaju vrijednosno izraženeutroške rada, imovine te tuđih usluga u poslovnom procesu radi stvaranja učinka i dijele se na:troškove proizvoda i troškove razdobljaFinancijski/poslovni rezultat – se utvrđuje razlikom prihoda i rashoda

16



Ako prihodi prelaze rashode obračunskog razdoblja, tada poduzeće iskazuje poslovni rezultatkoji se naziva dobit, i obrnuto, ako su prihodi manji od rashoda obračunskog razdoblja, tadapoduzeće iskazuje poslovni rezultat koji se naziva gubitak (negativni poslovni rezultat).Financijski rezultat se zaključuje na kraju računovodstvenog razdoblja (mjesečno,tromjesečno, polugodišnje ili godišnje). Da bi se utvrdio poslovni rezultat potrebno je zaključitikonta prihoda i konta rashoda.

Forma zvještaja o dobitiA. POSLOVNI PRIHODIB. POSLOVNI RASHODIC. FINANCIJSKI PRIHODI

D. FINANCIJSKI RASHODIE. DOBIT IZ REDOVITIH AKTIVNOSTI (A+C)-(B+D)F. IZVANREDNI PRIHODIG. IZVANREDNI RASHODIH. DOBIT IZ IZVANREDNIH AKTIVNOSTI (F-G)I. BRUTO DOBIT (E+H)J. POREZ NA DOBIT (35% OD I)K. NETO DOBIT (I-J) −> može se dalje rasporediti: za isplatu dividende dioničarima, za

ostale obveze prema ulagačima, za različite rezerve, za pokriće prenesenog gubitka izprošle godine −> kad se sve podmiri ostatak neto-dobiti se prenosi na zadržanu dobit ilise može podijeliti u dividende.

Neto dobit je poslovni rezultat koji u cijelosti pripada vlasnicima poduzeća.

Neto dobit je utemeljena je na prihodima i rashodima tj. razlici prihoda i rashoda.

IZVJEŠTAJ O NOVČANOM TOKUFinancijski izvještaj je izvještaj koji se temelji na novcu i novčanim ekvivalentima.Novac – na svim računima i gotovinaNovčani ekvivalenti ili surogati novac – sva ulaganja (u vrijednosne papire) ili plasmani s rokomdospijeća do 3 mjeseca.

Temelji se na novčanom toku −> imovina = obveze + kapitalPodjela imovine:

1. novčana imovina

2. nenovčana imovina- promjena novca i novčanih ekvivalenata rezultira promjenom obveza, kapitala i nenovčaneimovine- povećanje novca i novčanih ekvivalenata rezultira povećanjem obveza i kapitala, kao ismanjenjem nenovčane imovine- smanjenje novca i novčanih ekvivalenata rezultira smanjenjem obveza i kapitala, kao ipovećanjem nenovčane imovine

Važan je u razvijenim financijskim tržištima. Upitna primjena i kontrola. Većina država ga ninema. Osnova kapitala: 90% d.d., a 10% ostalo.Financijski izvještaji su za: - vanjske korisnike (dioničari…)

- potrebe države

Metode manipuliranja:

17



1. pump and dump −> podigni cijene i onda prodaj2. trash and cash3. insider tradnig −> unutarnja krtica daje informacije

S izvještajem o novčanom toku se može najmanje manipulirati. Sva poduzeća ga morajusastaviti. Danas se radi izvještaj iz 1987 – FASB:

temelji se na financijskim kategorijama (novac, svi financijski instrumenti koji sebrzo mogu pretvoriti u novac)

ulaganja u vrijednosne papire (do 3 mjeseca)Ovaj izvještaj ukazuje na promjenu financijske situacije koja se neprestano mijenja

Metoda sastavljanja:1. DIREKTNA −> izvještaj o novčanom toku uvijek pokriva neko razdoblje

Sastoji se od 3 djela:a) poslovne aktivnosti

pokazuju novčane primitke i izdatke primitci: od naplate potraž., prodaje u gotovini, dividende, kamate izdaci: plaćanje trošk., plaća, osiguranja, kamate, dobavljači novčani tok = NP - NI

b) investicijske aktivnosti pokazuju novčane primitke i izdatke primitci: od prodaje dugotrajne imovine, vrijednosnih papira na sekundarnom

tržištu, povrata glavnice prethodno odobrenih kredita izdaci: od nabave materijala i sirovina, ulaganja u vrijednosne papire Novčani tok = NP –NI

c) Financijske aktivnosti

Aktivnosti financiranja poduzeća Primitci: od emisije dionica, obveznica, primljenih kredita Izdaci: od otplate glavnice kredita, za otkup dionica, za dividende Novčani tok = NP-NI

−> čisti novčani tok = A + B + C (zbroj svih novčanih tokova)2. INDIREKTNA

Razlikuje se od direktne samo u sadržaju poslovnih aktivnosti Novčani tok od poslovne aktivnosti sastavlja se na sljedeći način:

Neto dobit+ amortizacija± kratkotrajne imovine i kratkoročnih obveza

= novčani tok od poslovnih aktivnosti Temelji se na početnoj i završnoj bilanci i izvještaju o dobiti bruto bilance Koristan za investitore, dioničare, kreditore

Najčešće se u praksi novčani tok od poslovne aktivnosti računa kao zbroj neto dobiti iamortizacije, što je najbliže novčanom toku.

BILJEŠKE UZ FINANCIJSKE IZVJEŠTAJEObavljaju se uz prethodne financijske izvještaje2 djela:

a) značajne računovodstvene politike

- računovodstvene politike su metode, načela, postupci na temelju zakona i računovodstvenihstandarda koji su korišteni u sastavljanju i objavljivanju financijskih izvještaja

18



- računovodstvene politike se obično objavljuju u bilješkama uz financijske izvještajeb) pojašnjenja pojedinih pozicija financijskih izvještaja

- bolji pregled detalja

Bilješke uz financijske izvještaje idu nakon temeljnih financijskih izvještaja

Temeljne financijske izvještaje treba dostaviti u trgovački registar Bilješke su uvijek ispod ili iza temeljnih financijskih izvještaja U bilješkama su sadržani podaci, detalji i upute za korisnike izvještaja Temeljni financijski izvještaji trebaju biti jasni i pregledni, a to znači da detaljne podatke i

informacije iz izvještaja treba prenijeti u bilješke

RAČUNOVODSTVENI PROCESA. Input −> poslovni događaji, transakcije

B. Proces −> odvija se u poslovnim knjigamaC. Output

Proces računovodstvene obrade podataka1. prikupljanje podataka o nastalim poslovnim događajima- poslovni događaj mogu nastati unutar poduzeća i u okruženju- uz to se vezuje načelo dokumentiranosti2. analiza poslovnih promjena ili događaja- cilj analize poslovnih događaja je utvrditi da li je stanoviti poslovni događaj ujedno i

knjigovodstveni nakon čega slijedi evidencija u poslovnim knjigama- uvjeti da bi poslovni događaj bio predmet knjigovodstvene evidencije:

o da su nastalio da su dokumentiranio da su izraženi u novcuo da utječu na primjenu stanja i kretanja imovine, obveza, kapitala, prihoda,

rashoda i poslovnih rezultata3. unos podatak u datoteku- obrada podataka u dnevniku- obrada podataka u glavnoj knjizi++4. sastavljanje računovodstvenih izvještaja

a) temeljni financijski izvještaji (eksterni) – predstavljaju standardizacijuračunovodstvenih informacija (bilanca, …)

b) interni financijski izvještaji – namijeni unutarnjim korisnicima. Nisu standardizirani.

Forma se kreira prema zahtjevima pojedinih korisnikasastavljanje pokusne ili bruto bilance

POSLOVNE KNJIGEPoslovne knjige su evidencije u koje unosimo podatke o nastalim poslovnim događajima, kakokronološki tako i sustavno. Skup evidencija koje poduzeće vodi da bi osiguralo potrebnepodatke o svom poslovanju. Strogo dokumentirana evidencija i formalna evidencija.Prema zakonu o računovodstvu, trgovačka društva moraju voditi:

Glavnu knjigu Dnevnik

Pomoćne knjige

GLAVNA KNJIGA

19



Glavna knjiga je osnovna poslovna knjiga u koju se sustavno i kronološki upisuju poslovnidogađaji na imovini, obvezama, kapitalu, prihodima, rashodima i financijskom rezultatu ponačelu dvojnog knjig. Ona je skup konta koji su u glavnoj knjizi razvrstani određenimredoslijedom koji određuje kontni plan. Nastaje raščlanjivanjem bilance na sastavne dijelove.Za konta imovine, obveze i kapitala obično se kaže da su to KONTA STANJA jer se za njihpodaci o stanju imovini, obvezu i kapitalu prenose u bilancu.Za konta prihoda i rashoda kaže se da su to KONTA USPJEHA jer podaci o iznosima ostvarenihprih.i rash. u određenom razdoblju prenose u izvještaj o dobiti za to razdoblje.DNEVNIK

Dnevnik je osnovna poslovna knjiga u koju se kronološkim redoslijedom evidentiraju sviknjigovodstveni poslovni događaji – dnevnik je kronološka evidencija. Ima kontrolnu funkciju.Dnevnik sadrži sve informacije o jednom poslovnom događaju na jednom mjestu.Nakon svake poslovne promjene dnevnik treba biti uravnotežen (duguje = potražuje).

Tehnika vođenja dnevnika:

a) klasična znači dnevnike kartoteka, dnevnik se nalazi u instrumentu za knjiženje knjiženje se vrši tako da je na kontu glavne knjige original, a kopiranjem na dnevniku

ostaje kopijab) suvremena

znači da se radi na kompjutoru, knjiženje se unosi u kompjutor ispis dnevnika ili glavne knjige moguć je u svakom trenutku

POMOČNE KNJIGE−> dopuna ili razrada podataka glavne knjigeVrste:

• druge pomoćne knjige• analitičke evidencije

Knjiga blagajne je pomoćna poslovna knjiga kojoj je svrha osiguravanje svakodnevne kontroleraspolaganja novčanim sredstvima. Knjiženje se provodi odmah po nastanku poslovnogdogađaja – dnevna ažurnost. Iskaz je uplata gotovine u blagajnu i isplata gotovine iz blagajne.Knjiženje gotovinskih primitaka i izdatak naziva se blagajnički izvještaj . Mora se svakodnevnoutvrditi saldo i uskladiti sa stanjem novca u blagajni – kontrolna funkcija.Knjiga dugotrajne imovine (knjiga inventara) je «matična knjiga» u kojoj su sakupljeni svipodaci o pozicijama dugotrajne imovine od nabave do njihova otuđenja (likvidacije). Pomaže priprovođenju inventure. Podaci o nabavi i otuđenju pojedinih pozicija dugotrajne imovine unose se

kronološkim redom. Ova knjiga se ne zaključuje na kraju poslovne godine za razliku odosnovnih poslovnih knjiga i analitičke evidencije dugotrajne imovine

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVOAnalitičko knjigovodstvo je detaljan pregled stanja iskazanog zbrojno na sintetičkom računuglavne knjige. Glavna knjiga je izvor svih zbirnih knjigovodstvenih podataka, a analitičkoknjigovodstvo je izvor detaljnih podataka pojedinih dijelova imovine, kapitala i obveza.

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO DUGOTRAJNE MATERIJALNE IMOVINEZa svaki predmet se otvara poseban analitički konto. Ova konta se otvaraju u momentu nabave

tj. stjecanja predmeta dug.mat.imovine

20



Na ovim kontima za svaki predmet u procesu nabave iskazuje se struktura nastalih troškovanabave.Troškovi nabave dugotrajne imovine uključuje se:

1) kupovnu cijenu (cijena dobavljača iskazan u računu)2) troškovi prijevoza, ostali troškovi dopreme3) troškovi montaže i svi ostali troškovi4) nepovratni porezi, carina i druge uvozne pristojbe5) kod građevinskih objekata u troškove nabave uključuju se i troškovi projektne

dokumentacije, troškovi nadzora i drugi troškovi

ZALIHE KRATKOTRAJNE IMOVINEZalihe su sredstva: koja se drže u redovnom tijeku poslovanja – namijenjena prodaji u procesu proizvodnje za takvu proizvodnju u obliku materijala ili dijelova zaliha kosa se troše u proizvodnom procesu

Zalihe se dijele na 2 dijela:1. zalihe inputa – ulažu se u proizvodni proces (sirovine, materijal, rezervni dijelovi, sitniinventar)2. zalihe outputa – nastaju kao produkt proizvodnog procesa (zalihe proizvodnje, gotoviproizvodi, trgovačka roba)

Vrste zaliha:1. trgovačka roba2. gotovi proizvodi3. nedovršena proizvodnja4. sir. i mat., rezervni dijelovi, sitni inventar, ambalaža, autogume

Osnovno obilježje zaliha je da im je vijek upotrebe kraći od 1 godine.

Vrijednost zaliha utvrđuje se po:1. trošku nabave2. netovrijednost koja se može realizirati

Vrijednosno usklađivanje zaliha – predstavlja smanjenje vrijednosti određene imovine uslijedpotpunog ili djelomičnog zastarijevanja. To je svođenje vrijednosti zaliha na iznos koji se možerealizirati tj. nadoknaditi kroz buduće korištenje ili eventualnu prodaju.Provodi se kada stvarna vrijednost ne odgovara knjigovodstvenoj vrijednosti tj. kada je stvarnavrijednost niža od knjigovodstvene.

Razlozi usklađivanja: ako su zalihe oštećene ako su u cijelosti ili djelomično zastarjele ako je smanjena njihova prodajna cijena

iznos bilo kojeg gubitka otpisivanja zaliha do neto vrijednosti koja se može realizirati i svi gubicizaliha trebaju se priznati kao rashod u razdoblju kad je nastalo otpisivanje.

Analitičko raščlanjivanje sirovina i materijala po vrstama, količini vrijednosti. Promjene na sirovinievidentiraju se:

u financijskom knjigovodstvu u materijalnom knjigovodstvu u skladišnoj evidenciji

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO ZALIHA SIROVINA I MATERIJALA

21



U ovom analitičkom knjigovodstvu otvara se u pravilo po jedan analitički konto za svaku vrstusirovina i materijala.Dokumenti za knjiženje u ovom analitičkom knjigovodstvu su :

3. kod nabave – primka4. kod izdavanja u proizvodnju, tj. na drugom mjestu potrošnje (upotrebe) skladište

ispostavlja dokument – izdatnica5. kod prodaje sirovina i materijala - otpremnica6. kod knjiženja viškova i manjkova po inventuri – inventurne liste7. kod uništenja sirovina i materijala – zapisnik koji je sastavila komisija

Troškove nabave sirovina i materijala čine:1) kupovna cijena (cijena dobavljača iskazan u računu)2) zavisni troškovi nabave u koje ulaze troškovi prijevoza, troškovi osiguranja u

transportu, troškovi utovara i istovara3) carina i druge uvozne pristojbe4) nepovratni porez

Sirovine i materijal na skladištu mogu se evidentirati po stvarnim troškovima nabave i planskimvrijednostima:

Evidencija po stvarnom trošku nabavke:1. FIFO (prva cijena ulaza, prva cijena izlaza) – metoda FIFO naziva se kronološka

metoda. Materijal se iz skladišta izdaje po cijeni po kojoj je nabavljen tako dugo dok se ne iscrpezalihe materijala po njihovoj nabavnoj cijeni. Nakon toga se materijal izdaje iz skladišta o cijenislijedeće nabave i tako redom. 2. Metoda PROSJEČNIH CIJENA - primjenjuje se za obračun utroška materijala tako dase ukupna vrijednost materijala na zalihama dijeli se ukupnom količinom materijala na zalihama.Prije svake izdatnice izražava se nova prosječna cijena.

3. metoda LIFO – zadnja ulazna cijena, prva izlazna. Količinski izlaz sirovina seobračunava po prvoj ulaznoj cijeni sve dok se zalihe po toj cijeni ne utroše, nakon čega seprelazi na sljedeću posljednju cijenu.

4. metoda HIFO - količinski izlaz se obračunava po najvećoj ulaznoj cijeni sve dok se neutroše zalihe po toj cijeni, nakon čega se prelazi na slijedeću najveću ulaznu cijenu. 5. metoda NIFO – ne može se koristiti zbog toga što se temelji na budućim ulaznimcijenama koje nisu prošle knjigovodstvo.

Evidencija po planskom trošku nabave:Metoda planskih cijena podrazumijeva se da za svaku vrstu SIM na početku razdoblja odrediplanska ili stalna cijena po kojoj će se obračunavati svi ulazi, izlazi, nabave, utrošci zaliha poistoj cijeni bez obzira na stvarne troškove nabave. Svođenje planiranih troškova nabave na

stvarne troškove nabave provodi se zbirno u sintetičkoj evidenciji glavne knjige. Planske cijenesvedene su pomoću odstupanja na stvarne vrijednosti.Postoje dvije situacije:

a) planski trošak nabave je veći od stvarnog troška nabave – «pozitivnoodstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni trošak je manji od planskog

b) planski trošak nabava je manji od stvarnog troška nabave – «negativnoodstupanje» - knjiženjem utroška SIM, stvarni trošak je veći od planskog

Materijal u doradi, obradi i manipulacijiPostoje takve situacije kad poduzeće mora slati materijal i sirovine na doradu u drugo poduzećeda bi se mogle koristi u tehnološkom procesu. Nakon završene dorade materijal se vraća naskladište poduzeća po većoj vrijednosti.

ZALIHE REZERVNIH DIJELOVA

22



Podjela:1. veliki – spadaju pod dugotrajnu imovinu2. mali – zalihe se vode jednako kao zalihe SIM, ali kad se zaključi konto

309, prenose se na konto 320

SITNI INVENTAR I NJEGOVO RAČUNOVODSTVENO PRAĆENJEKao sitan inventar tretira se sva ona imovina čiji je vijek korištenja duži o jedne godine aistovremeno je pojedinačna nabavna vrijednost mana od 1000kn

3 metode otpisa sitnog inventara:1) metoda 50% otpisa

stavljanjem sitnog inventara u upotrebu, 100% se otpisuje njegova vrijednost nateret troškova

2) metoda 100% otpisa stavljanjem sitnog inventara u upotrebu 50% se otpiše odmah, a 50% u trenutku

rashodovanja3) metoda kalkulativnog otpisa

sitan inventar se otpisuje kao i dugotrajna imovina. Prvo se utvrđuje stopa otpisa,a nakon toga godišnji iznos otpisa

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO PROIZVODNJEU okviru ovog analitičko knjigovodstva otvaraju se u pravilu:

1) analitičko knjigovodstvo mjesta troškovaU analitičkom knjigovodstvu mjesta troškova evidentiraju se troškovi nastali na pojedinommjestu troškova. Ovisno o vrsti djelatnosti, trgovačka društva će imati različita mjesta troškova;no najčešća proizvodna mjesta troškova možemo podijeliti na:

a) mjesta trošk.osnovne djelatnosti (pogon A, pogon B…)b) mjesta trošk.pomoćne djelatnosti (mehaničke radionice, transport)c) mjesta trošk.sporedne djelatnosti (proizvodnja ambalaže u tvornici keksa…)

d) mjesta trošk.neproizvodnih aktivnosti (nabava, prodaja, računovodstvo…)2) analitičko knjigovodstvo nosioca troškova

U analitičkom knjigovodstvu mjesta troškova otvara se konto za svakog nosioca troškova. Uovom se kontu iskazuju troškovi koji se odnose na određeni nosioc troška. Nosioci troška suprocesi proizvodnje određenih proizvoda i procesi obavljanja određenih usluga.U ovom analitičkom knjigovodstvu po nosiocima troškova se prate:

a) direktni troškovi – u njih spadaju troškovi direktnog materijala i direktnog radab) indirektni troškovi – u njih spadaju opći varijabilni troškovi u proizvodnji i opći

fiksni troškovi povezani s proizvodnjomFunkciju konta u ovom analitičkom knjigovodstvu imaju tzv. radni nalozi koji se vode uproizvodnji po narudžbi. Na koncu razdoblja (mjesec, 3 mjeseca) sa konta nosioca troškova zakoličinu dovršenih proizvoda u toku razdoblja, troškovi se prenose u analitičko knjigovodstvozaliha gotovih proizvoda. Na koncu razdoblja na kontu nosioca troškova (proces proizvodnje)ostaje iznos troškova koji se odnosi na nedovršenu proizvodnju, tj. na proizvodnju u toku nakoncu razdoblja.

ANALITIČKO KNJGOVODSTVO GOTOVIH PROIZVODAU ovom analitičkom knjigovodstvu otvara se jedan konto za svaku vrstu proizvoda. Sadržaj togkonta jednak je sadržaju konta u analitičkom knjigovodstvu sirovina i materijala. Umjestotroškova nabave, zalihe gotovih proizvoda evidentiraju se po trošku proizvoda (troškuproizvodnje).U troškove proizvoda se uključuju :

a) troškovi direktnog materijalab) troškovi direktnog rada – direktne plaće radnika u proizvodnjic) opći troškovi proizvodnje – varijabilni dio

23



d) fiksni troškovi proizvodnje za iskorišteni normalni kapacitetU analitičkom knjigovodstvu zaliha gotovih proizvoda ne iskazuje se struktura troškovaproizvoda za pojedini proizvod. Podaci o strukturi sadržani su u obračunu troškova proizvodnjeza određeno razdoblje.Za ovo knjigovodstvo ulaz , tj. povećanje zaliha gotovih proizvoda koji su primljeni iz proizvodnjeknjiži se na temelju dokumenata koji se može zvati predatnica – primka.Za izlaz gotovih proizvoda, u pravilu, prilikom otpreme proizvoda kupcima ispostavlja sedokument otpremnica – izdatnica.

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO TRGOVAČKE ROBEOvo analitičko knjigovodstvo imaju trgovačka društva koja obavljaju djelatnost trgovine na malo iveliko. Tu se otvara poseban konto za svaku vrstu trgovačke robe.Zalihe robe mogu se evidentirati po nabavnoj ili po prodajnoj cijeni:Nabavnu cijenu čine: 1) kupovna cijena, tj. cijena dobavljača

2) zavisni troškovi nabave – troškovi prijevoza, dopreme, carina iuvozne pristojbe i nepovratni porez

prodajnu cijenu čine: 1) nabavna cijena2) marža PDV se dodaje na prodajnu cijenu

ANALITIČKO KNJGOVODSTVO KUPACA – POTRAŽIVANJA OD KUPACAInformacije su potrebne funkcijama kao što su prodaja, financije, proizvodnja i zbog upravljanjakupcima. Daje nam sliku o bonitetu svakog kupca (koliki je kupac, koliki je postotak ukupnogprihoda, način plaćanja i rokovi plaćanja)Za svakog kupca koji za kupljene proizvode, robe i usluge svoju obvezu plaća preko ŽR-aotvara se poseban analitičko konto. Na kontu za pojedinog kupca iskazuje se nastanakpotraživanja na temelju računa za isporučene proizvode, robu i za obavljene usluge.Na temelju dokumenata o naplati potraživanja u analitičkom knjigovodstvu za pojedinog kupca

iskazuje se smanjenje potraživanja od kupaca.Na početku svake godine na analitičkom knjigovodstvu određenog kupca iskazuje se iznos jošnenaplaćenih potraživanja koja su nastala po osnovi isporuka proizvoda i robe, i obavljenihusluga do 31.12. protekle godine.U toku godine na bilo koji dan zbroj strane duguje za pojedinog kupca pokazuje iznos koji je bioraspoloživ za naplatu, tj. pokazuje iznos mogućeg priljeva novca kod pojedinog kupca.Na potražnoj strani za pojedinog kupca zbroj strane potražnje pokazuje stvarni priljev novca poosnovi naplate potraživanja od pojedinog kupca.Ove iste podatke sintetički za sve kupce pokazuje sintetički konto kupaca u glavnoj knjizi.Zbroj prometa svih analitičkih konta kupaca mora odgovarati zbroju prometa sintetičkog kontakupaca.U analitičkom knjigovodstvu za pojedinog kupca saldo na određeni dan pokazuje još

nenaplaćeni iznos potraživanja od određenog kupca na taj dan. Taj saldo ujedno pokazuje kolikipriljev novca možemo očekivati u određenom roku od tog kupca. U pravilu rok plaćanja jeodređen dogovorom između prodavatelja i kupca. Uobičajeno je da se rok potraživanja odkupaca određuje u razdoblju od do 15 dana. Duži rokovi su naravno mogući, dali već kod tihrokova dogovara se kreditni odnos i obveza za kamatu.U slučaju kašnjenja plaćanja od strane kupca, prodavatelj ima pravo od roka dospijeća do danaplaćanja tražiti plaćanje zatezne kamate. Na iznos zatezne kamate koja se obračunava kupcuza koju će trgovačka društva poduzeti zakonske mjere naplate, u analitičkom kontu se iskazujepovećanje potraživanje od kamata. Upravo zbog zateznih kamata u sadržaju analitičkog kontakupaca predviđeno je i mogućnost iskazivanja roka dospijeća svakog pojedinog potraživanja ipotrebne podatke za obračun zatezne kamate.Otvara se poseban konto za: a) kupce u inozemstvu

b) kupci u zemljiUz ova dva konta otvaraju se u posebna 2 analitička konta.

24



Sadržaj konta u analitičkom knjigovodstvu kupaca u inozemstvu jednak je sadržaju analitičkihkonta kupaca u zemlji. Potrebno je osigurati podatke u kunskoj protuvrijednosti iznosa stranevalute i o iznosu strane valute za koju se iskazuje protuvrijednost u kunama. U skladu spostojećim propisima iznosi iskazani u stvarnoj valuti iskazuju se u knjigovodstvu u kn uzpromjenu srednje tečaja HNB-e na dan nastanka transakcije.

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO DOBAVLJAČA

Potrebno je za upravljanje dobavljačima a to su nabava, financije i proizvodnja. Daje nam sliku obonitetu dobavljača (način plaćanja, odgoda, tko su sponzori)U ovom analitičkom knjigovodstvu otvara se poseban analitički račun za svakog dobavljača.Sadržaj konta u ovom knjigovodstvu jednak je sadržaju analitičkih konta u analitičkom kontukupaca.Razlika je u ekonomskom sadržaju po tome što se na kontu dobavljača iskazuju obveze.U ovom se analitičkom knjigovodstvu povećanje obveza knjiži na temelju računa dobavljača.Ovi se računi obično zovu ulazni računi.

Račun koje izdajemo kupcu – izlazni računi.Na temelju dokumenata o odljevu novca sa ŽR-a se iskazuje smanjenje obveza premaodređenom dobavljaču.Stanje obveza na određeni dan utvrđuje se tako da se od zbroja strane potražnje u koju jeuključeno i početno stanje oduzme zbroj dugovne strane. Zbroj strane duguje pokazuje iznos utoku razdoblja plaćene obveze određenog dobavljača. Zbroj strane potražnje s uključenimpočetnim stanjem pokazuje iznos koji je trebalo platiti dobavljaču.

U sintetičkom knjigovodstvu u pravilu se otvaraju dva sintetička konta za dobavljače:a) Dobavljači u inozemstvub) Dobavljači u zemlji

Uz svaki sintetički konto otvara se posebno analitičko knjigovostvo.

Na kontu dobavljača u inozemstvu uz iznose u kunama iskazuju se i iznosi u stranoj valuti. Nakontu dobavljača u inozemstvu iskazuju se devizne obveze.

Knjiga ulaznih računa (KUF)U ovu se knjigu, koja nema obilježje knjigovodstvene evidencije, upisuju svi ulazni računi premaredoslijedu njihovog primitka. Za svaki račun dodjeljuje se broj u knjizi ulaznih računa. Uz to zasvaki račun se upisuju podaci o dobavljaču. Zbog toga što propisi o PDV-u za obveznike PDV-azahtijevaju vođenje knjiga ulaznih računa s određenim podacima, umjesto dviju knjiga može sevoditi jedna knjiga koja će zadovoljiti zahtjeve poreznog propisa i potrebe menadžmentatrgovačkog društva.

Knjiga izlaznih računa (KIF)

U ovu se knjigu upisuju izlazni računi (osim računa za gotovinska plaćanja)Za svaki račun upisuju se podaci (tvrtka, mjesto) o iznosu potraživanja i o roku dospijećapotraživanja.Za obveznike PDV-a porezni propisi zahtijevaju vođenje knjiga izlaznih računa kojima se morajuosigurati podaci o PDV-u.U praksi se, u pravilu, za potrebe poreza i samog trgovačkog društva vodi jedna KIF u kojoj seosiguravaju svi potrebni podaci za svrhe poreza i potrebi samog trgovačko društva.

ANALITIČKO KNJIGOVODSTVO PLAĆASvaki zaposleni ima svoj konto. Evidencija radnog vremena, o normativima, efikasnost. Podaci oporezima, doprinosima, neto plaći iz tekućeg rada, naknada neto plaće.Podaci iz ove evidencije čuvaju se trajno.

25



ISPRAVLJANJE KNJIGOVODSTVENIH POGREŠAKABit svake knjigovodstvene pogreške je da je ona učinjena nesvjesno, tj. nenamjerno.Namjerne pogreške su falsifikati, tj. prijevare za koje se odgovara krivično.

Pogreške klasificiramo u dvije skupine:1) Formalne pogreške

Povrijeđena su knjigovodstvena načela; otkrivaju se automatskom kontrolom sustava dvojnogknjigovodstva.Vrsta formalnih pogrešaka:

Neslaganje dnevnika u pogledu dugovnog i potražnog prometa Neslaganje glavne knjige u pogledu dugovnog i potražnog prometa Neslaganje glavne knjige s dnevnikom – zbroj prometa glavne knjige je veći ili manji od

prometa dnevnika Zbrojevi prometa glavne knjige ne slaže se međusobno i ne slažu se dnevnikom2) Materijalne pogreške

- Ispušteno je upisivanje jedne poslovne promjene

- Jedna poslovna promjena upisana je dva puta- Neka poslovna promjena ispravno je upisana u dnevniku, ali je stavljena na

pogrešni konto glavne knjigeVrsta materijalnih pogrešaka:

Provođenje inventure Uspoređivanje knjigovodstvenih isprava s upisanim stavkama u dnevniku, glavnoj knjizi i

pomoćnim knjigama Sravnavanje računa kupca, dobavljača s evidencijom poslovnog partnera

Načini ispravljanja knjigovodstvenih pogrešaka:1) Stornacije –crveni i crni storno2) Precrtavanje3) Dopunsko evidentiranje

Način ispravljanja ovisi o vremenu pronalaženju pogrešaka. Crni storno stvara «lažljiv» prometna kontu. Ispravci se vrše tako da se vidi prihoda ispravljenog upisa-pogreška ostaje vidljiva, alise neutralizira njezino djelovanje.

Načela knjigovodstva:1) Načelo urednosti2) Načelo preglednosti3) Načelo ažurnosti

Ad.1. i 2 . – poslovne knjige se popunjavaju tintom ili strojem, greške se precrtavaju jednomtankom crtom, ne ostavljaju se slobodni prostori, poslovne knjige se ne smiju uništavati i sl.

Ad. 3. – knjiženje svih poslovnih promjena mora se izvršiti odmah pošto su nastale. Često to nijemoguće, pa se knjiženje u blagajni mora provesti isti dan, na računima kod banke (ŽR, tekućiračun, devizni račun) sutra dan, a sve ostale promjene unutar 8 dana od dana nastanka.

POPIS (INVENTURA)Popis ili inventarizacija je postupak utvrđivanja stvarnog stanja imovine, obveza i tuđe imovinei zaključenje na dan popisa kod poduzetnika i usporedba sa knjigovodstvenim stanjem.

Inventura može nastati i kod:- Promjene cijena- Statusne promjene

- Stečaj i likvidacija

26



Predmet popisa su:1) Sva imovina poduzetnika2) Obveze3) Tuđa imovina zatečena na dan popisa kod poduzetnika

Vrste popisa:- prema vremenu kada se provodi

1) Redovan popis (obavlja se prema unaprijed utvrđenim rokovima, obavezno 31.12.)2) Izvanredan popis (provodi se kada to zahtijevaju prilike)

- prema predmetu obuhvata popisa1) Kontinuiran popis (obavlja se kontinuirano tijekom godine, a 31.12. obavezno se provodi

potpuni popis)2) Izvanredni popis

a) Potpuni popis (obuhvaća ukupnu imovinu, obveze i tuđu imovinu)b) Djelomični popis (obuhvaća samo određene vrste imovine i obveza)+

Utvrđene razlike između stvarnog stanja utvrđenog popisom i knjigovodstvenog stanja su

inventurni viškovi (kada je stvarno stanje veće od knjigovodstvenog) ili manjak (kada je stvarnostanje manje od knjigovodstvenog).

Te razlike mogu nastati zbog : Normiranih gubitaka (kalo, rasip, lom i kvar) Pogrešnog knjiženja u knjigovodstvu (ako se neka isprava pogrešno knjiži, ako se

dvostruko knjiži ili ako uopće nije knjižena) Nesavjesnog rukovanja imovinom (kod zamjene artikala ili otuđivanje imovine) Elementarnih nepogoda (poplava, tuča, potres, požar)

FAZE POPISA1. fizičko mjerenje, brojanje, vaganje imovine poslovnog subjekta2. utvrđivanje cijena i stvarne vrijednosti obveza i imovine3. konstatiranje knjigovodstvenih vrijednosti4. utvrđivanje razlike između stvarnih i knjigovodstvenih vrijednosti – utvrđivanje inventurnih

viškova ili manjkova

Na kraju popisa inventurna komisija sastavlja elaborat o popisu koji ima dva dijela:1. popisne liste2. izvještaj o popisu

Izvještaj o popisu sadrži 3 dijela:1. mišljenje o uzrocima inventurnih viškova i manjkova

2. prijedlog mjera za uklanjanja inventurnih viškova i manjkova3. prijedlozi za knjiženja inventurnih viškova i manjkova

KONAČNI OBRAČUNJednom godišnje obavezno:

1) treba zaključiti sva konta glavne knjige2) bruto – pokusna bilanca (1.1. – 31.12.) (kontna)

BRUTO – POKUSNA BILANCASastavlja se prije temeljnih financijskih izvještaja. Predstavlja prikaz stanja i prometa svimkontima glavne knjige. Osnovni cilj sastavljanje bruto bilance jest provjera ispravnosti

provedenih knjiženja.Bruto bilanca:

27



- vrlo koristan, upotrebljiv dokument koji sadrži informacije i podatke o svim kontima kojasu korištena tijekom razdoblja

- pregled stanja i kretanja svih konta glavne knjige- osnovna uloga: kontrola na temelju sustava dvojnog knjigovodstva

Formalni izgled (sadržaj) bruto bilance se sastoji od šifre i naziva konta te sljedećih četiriju parastupaca:

1) stanje na početku razdoblja2) promet tijekom razdoblja3) ukupno promet4) stanje konta na kraju razdoblja

Bilanca se sastavlja na temelju bruto bilance i to na temelju posljednje kolone bruto bilance, a tosu salda na koncu razbolja.

KONTNI PLANKontni plan je sistematiziran prikaz naziva i šifra konta, i tehnički instrument računovodstva zaevidentiranje poslovnih događaja na kategorijama imovine, obveza, kapitala, prihoda, rashoda i

poslovnog rezultata po načelima dvojnog knjigovodstva.Postoje dva koncepta sastavljanja kontnog plana:

1. zakonsko propisivanje kontnog plana2. slobodan razvoj kontnog plana

U formiranju kontnog plana postoje 2 faze:I. definiranje formalnog okvira kontnog plana – temelji se na dekadskom sustavu. To

znači da kontni plan ima 10 razreda, svaki razred 10 skupina konta, svaka skupinakonta 10 osnovnih konta.

II. utvrđivanje materijalnog sadržaja kontnog plana – znači definiranje sadržajarazreda, skupina konta i osnovnih konta.

Materijalni sadržaj se može definirati pomoću dva načela:

1. funkcionalno načelo – sadržaj razreda slijedi tok faza reprodukcijskog procesa.Obilježje ovakvog kontnog plana je sveobuhvatnost, jer sadrži i povezuje kontafinancijskog računovodstva i računovodstvo troškova

2. bilančno načelo – omogućava čvršće povezivanje kontnog plana i bilančnih shema, tj.kontnog plana i bilance (izvještaja o novčanom toku). Bilančni kontni plan sadrži samokonto financijskog računovodstva, dok je računovodstvo troškova potpuno samostalnoza što se predviđa posebni razred.

0 dugotrajna imovina i gubitak1 novac, kratkoročna potraživanja, kratkoročna financijska imovina i aktivni obračunski konti2 kratkoročne obveze i pasivni obračunski konti3 zalihe – sirovine i materijal, rezervni dijelovi, sitan inventar, predujmovi za zalihe4 troškovi poslovanja (rashodi)5 interni obračuni (slobodno)6 proizvodnja, proizvodi, roba i predujmovi za robu7 rashodi i prihodi8 rezultat poslovanja9 kapital, rezerve, dugoročne obveze, izvanbilančni konti

DUGOTRAJNA IMOVINA – RAZRED 0Kriteriji priznavanja imovine:

1. pravo raspolaganja (vlasništva)

2. pouzdanost mjerenja3. vjerojatnost buduće ekonomske koristi

28



Kriteriji podjele imovine:1. osnovno obilježje dugotrajne imovine je vijek trajanja – duži od 1 godine2. stupanj unovčivosti imovine – kriterij likvidnosti: određuje način i brzinu transformacije

nenovčanih oblika u novacPodjela dugotrajne imovine:

1. nematerijalna2. materijalna3. financijska4. dugotrajna potraživanja

Osnovni proces u okviru dugotrajne imovine:1. proces nabavljanja, odnosno stjecanja dugotrajne imovine(rezultat imovina u pripremi)2. proces trošenja, odnosno upotrebe dugotrajne imovine (rezultat imovina u upotrebi)3. proces otuđivanja dugotrajne imovine, rashodovanje (prodaja) i likvidacija (rezultat

imovina izvan upotrebe)ad.1 – imovina u pripremi – kao posljedica nabave.Način stjecanja nabave imovine:

1. kupovinom na tržištu

2. razmjenom sredstava za sredstva – staro za novo3. dobivanje bez naknade – pokloni4. izrada u vlastitoj režiji

Vrijednosno usklađenje dugotrajne imovine- ako ukazuje na potrebu vrijednosnog usklađivanja treba utvrditi:1. kolika je neotpisana vrijednost sredstva (TN – IV) za svako sredstvo2. kolika je nadoknadiva vrijednost (nadoknadivi iznos)

- to je ona vrijednost koja je veća između tržišne vrijednosti sredstva i njegove sadašnjevrijednosti (promatra se kao cjelina ili za svako pojedinačno sredstvo)

- sadašnja vrijednost se određuje metodom diskontiranja čistih novčanih primitaka odkorištenja tog sredstva- kad smo vidjeli kolika je nadoknadiva vrijednost tada se ona uspoređuje s neotpisanom

vrijednošću sredstva- ako je nadoknadiva vrijednost manja od neotpisane vrijednosti izvršava se umanjenje

imovine ili vrijednosno usklađivanjeVrijednosno usklađenje predstavlja smanjenje neto knjigovodstvene vrijednosti. Smanjenjemneto knjigovodstvenog iznosa tereti se prihod, a povećanjem povećava se prihod.Potreba za vrijednosnim usklađenjem dugotrajne imovine proizlazi zbog pada tržišne vrijednostidugotrajne imovine ispod knjigovodstvene vrijednosti.Uzrok pada kod dugotrajne imovine su velika oštećenja na sredstvima uzrokovana najčešćeelementarnim nepogodama, ratnim djelovanjem i sl.

Otuđivanje dugotrajne nematerijalne i materijalne imovine.Otuđivanje imovine utvrđuje se popis imovine – inventurom. Utvrđuje se inventurna komisijakoja o svemu sastavlja elaborat. Otuđivanje predstavlja nestanak imovine uslijed nepravilnogmanipuliranja istom. Može nastati prisvajanjem imovine od strane osoblja poduzeća ili na nekidrugi sličan način te se takav za manjak imovine tereti odgovorna osoba – radnik.

DUGOTRAJNA NEMATERIJALNA IMOVINAObilježja:

nema fizički oblik ima buduću ekonomsku korist

ima ograničen vijek upotrebe stječe se zbog njenog korištenja u poslovne aktivnosti

29



tu ubrajamo: osnivački izdaci, izdaci za istraživanje i razvoj, patenti, licencije, koncesije,znakovi, goodwill, predujmovi za nematerijalnu imovinu

Osnivački izdaci- izdaci za studije i istraživanja prilikom osnivanja poduzeća- izrada projektne dokumentacije koja se odnosi na osnivanje- izdaci za stručno usavršavanje zaposlenih prilikom osnivanja- ostali izdaci (sudski troškovi prilikom registracije i sl.)

ovi izdaci se mogu:a) mogu kapitalizirati (iskazati kako dugotrajnu nematerijalnu imovinu)b) mogu odmah postati troškovi razdoblja u kojem su nastali

Ako management procjeni da ovi izdaci imaju buduću ekonomsku korist, tada će se kapitalizirat,a ako se procjeni da nemaju buduću ekonomsku korist, evidentiraju se kao troškovi razdoblja(rashodi)Izdaci za istraživanje i razvojOvi izdaci se odnose na izvorno i planirano ispitivanje koje se poduzima s nadom da će se doćido novih znanstvenih i tehničkih spoznaja.

U troškove istraživanja i razvoja uključuju se ovi troškovi:- plaće, nadnice i ostali troškovi osoblja- troškovi materijala i usluga- amortizacija opreme i uređaja itd.

Računovodstveni tretman ovih troškova može biti:a) vrši se vremensko razgraničavanje (kapitalizacija) tih troškovab) to su troškovi razdoblja

Patenti, licencije, koncesije, zaštitni znak i ostaloPatenti – predstavljaju ekskluzivna prava izumitelja koja su zakonom zaštićena. Vlasnik patentaima isključivo pravo korištenja, proizvodnje, ponude ili prodaje patentiranog izumaLicence – predstavljaju prava ili dozvole koje se kupuju za točno definirano vrijeme i svrhu.Licencija znači pravo proizvodnje određenog proizvoda za točno određeno razdbolje

Franšiza je dozvola za proizvodnju ili pružanje usluga, a vrši se stroga kontrolaGoodwillNematerijalna imovina koja se ne može zasebno stjecati na tržištu. Stječe se u poslovnimkombinacijama. Goodwill je ugled poduzeća koji je rezultat njegove reputacije na tržištu,monopolnog položaja ili konkurentske snage. Goodwill je razlika između plaćenog troškastjecanja i procjene vrijednosti. Goodwill može biti i negativan.Može se stjecati na nekoliko načina:

zasebno se stječe (patenti, licencije) stječe se kao dio poslovnih kombinacija (goodwill) stječe se pomoću državnih potpora stječe se razmjenom za drugu imovinu (treba odrediti osnovicu razmjene)

Priznavanje nematerijalne imovine u bilanci: 2 uvjeta:1) da ima buduću ekonomsku korist2) trošak nabavke se može pouzdano odrediti

- ako imamo zadovoljena 2 uvjeta onda u razred 0- ako nemam zadovoljena 2 uvjeta onda u razred 4Određivanje troška nabave nematerijalne imovine:

1) fakturna vrijednost dobavljača + ovisni troškovi2) razlika između troška stjecanja nekog subjekta i «fair» troškova tog subjekta3) trošak stjecanja je procijenjena vrijednost potpore4) procijenjena vrijednost nematerijalne ili druge imovine koja je razmijenjena ovisno o tome

što je osnovica razmjeneIspravak vrijednosti nematerijalne imovine javlja se prilikom svođenja nabavne vrijednosti

imovine na stvarnu putem amortizacije.

30



DUGOTRAJNA MATERIJALNA IMOVINADugotrajnu materijalnu imovinu čine stalna sredstva koja nisu namijenjena prodaji već ihpoduzetnik koristi u proizvodnji proizvoda, obavljanju usluga i prometu roba.Čine ju:- nekretnine: prirodna bogatstva i građevinski objekti- postrojenja i oprema- ostala dugotrajna materijalna imovinaPriznavanje dugotrajne materijalne imovine

1) ako se očekuje buduće materijalne koristi2) ukoliko se trošak stjecanja može pouzdano utvrditi

Dugotrajna materijalna imovina u računovodstvu se knjiži po Bruto Knjigovodstvenoj Vrijednosti(BKV). Sva dugotrajna materijalna imovina izuzev prirodnih bogatstva i spomeničke baštinepodliježe amortizaciji.Poduzetnik dugotrajnu materijalu imovinu može nabaviti:

1) kupnjom iz vlastitih sredstava ili kredita2) izgradnjom ili izradom u vlastitoj ili tuđoj režiji3) zamjenom po NKV ili po fer vrijednosti

Dugotrajna materijalna imovina može se otuđiti.Proces nabave radi se preko računa «imovine u pripremi»U troškove nabavke uključeni su:

kupovna cijena carina i druge uvozne pristojbe za uvezena sredstva nepovratni porez svi izravni troškovi koji se mogu pripisati dovođenju sredstava u radno stanje za

namjeravanu upotrebu.Dugotrajna materijalna imovina koja se amortizira:

1. proces nabavke zemljišta2. proces upotrebe3. proces prodaje – otuđivanje dugotrajne imovine: prodaja, davanje bez naknade,

rashodovanje- moramo znati fakturnu vrijednost sredstva (prodajnu cijenu), koliki je trošak nabavei kolika je amortizacija (IV)

Proces likvidacije ili otuđivanje dugotrajne materijalne imovine:Taj proces se može realizirati kroz nekoliko metoda:

1. ispitivanje prodaje dugotrajne materijalne imovine2. rashodovanje dugotrajne materijalne imovine3. davanje bez naknade drugima4. inventurni manjkovi

1. ispitivanje prodaje dugotrajne materijalne imovineZamjenom stare tehnologije novom, poduzeće nastoji postići manje troškove, ate što prijeotpisati zastarjelu tehnologiju

Knjigovodstvena vrijednost = sadašnja vrijednost = neotpisana vrijednost = neamortiziranaTrošak nabavke – IV = neotpisana vrijednost

2. rashodovanje dugotrajne materijalne imovinepredstavlja redoviti postupak likvidacije kada je dugotrajna imovina otpisanarashodovanje imovine – imovinu u procesu rashodovanja zapravo isknjižujemo iz poslovnihknjiga. Rashoduje se sredstvo koje ima neku knjigovodstvenu vrijednost – knjigovodstvenavrijednost je rashod u tom trenutku. Ako nema knjigovodstvene vrijednosti – zatvara se kontotrošak nabave i konto ispravka.3. davanje bez naknade drugimapredstavlja transakciju koja znači smanjivanje dugotrajne imovine u poduzeću bez izravneekonomske koristi u poduzeću (npr. prihoda). Poklanjanje i sl.

4. Inventurni manjkovievidentiraju se kao proces otuđivanja ili likvidacije.Inventurni manjkovi mogu nastati zbog:

31



a) objektivnih okolnosti (nestanak broda, vagona i sl.)b) subjektivnih okolnosti (zna se krivac)

DUGOTRAJNA FINANCIJSKA IMOVINADugotrajna financijska imovina su sva ulaganja tj. plasmani koje ima pravni subjekt u oblikuulaganja u vrijednosne papire, zajmove i depozite, sve duže od 1 godineOsnovne grupe ulaganja

4. udjeli u povezanim poduzećima5. ulaganja u vrijednosne papire6. dugoročni plasmani (krediti, zajmovi, depoziti)

Korist od ovih ulaganja se naziva ili dividende ili udjeli u neto dobiti ili kamate.1. udjeli u povezanim poduzećima- ulaganje u dionice2. ulaganje u vrijednosne papirea) ulaganje u dionice(obične i povlaštene)–predstavlja ulaganje u vlasničke vrijednosne papireb) ulaganje u obveznice – predstavlja ulaganje u dužničke vrijednosne papire

Vrijednosni papiri su dokazne isprave koje vlasniku, korisniku ili vjerovniku daje određenaimovinska prava.Dijele se na:

a) novčane vrijednosne papireb) robne vrijednosne papire

Novčani vrijednosni papiri su: čekovi, mjenice, dionice, obveznice, komercijalni zapisi,blagajnički zapisi

Ulaganje u dioniceUlaganje u dionice mogu biti dugotrajna ili kratkotrajna.Povezane tvrtke su one kod koji jedna tvrtka može kontrolirati drugu ili ima značajan utjecaj naddrugom tvrtkom u donošenju financijskih i drugih poslovnih odluka. Udjeli u povezanim tvrtkama

ostvaruju se putem otkupa vlasničkih vrijednosnih papira i to običnih dionica. Kada jedna tvrtkaulaže u obične dionice druge tvrtke s namjerom držanja dionica na duži rok od jedne godinemogu se pojaviti ove 3 mogućnosti:

1) nema značajnog utjecaja i nema kontrole (nepovezana društva, otkupljeno do 20%dionica druge tvrtke) – metoda troška

2) postoji značajan utjecaj, ali nema kontrole (otkupljeno od 20% do 50% dionica drugetvrtke) – metoda udjela

3) postoji kontrola (otkupljeno više od 50%) – metoda udjela

Ad.1. metoda troška (prihod se priznaje u visini dividendi koje je izglasao subjekt čije se dionicedrže) Ad.2 . u ovom slučaju ulagač u obične dionice može utjecati na poslovnom i financijskom politiku

tvrtke u koju ulaže, ali nema kontrolu. Značajan utjecaj se odnosi na:a) zastupljenost u upravnom odborub) sudjelovanje u donošenju poslovnih odlukac) međusobna razmjena rukovodnog osoblja i dr.

Kod udjela 20%-50% ulaganje u obične dionice drugog društva evidentira se po metodi udjelašto znači da se zbrajaju svi troškovi ulaganja, a to su:

- tržišna vrijednost- naknada burzi- brokerske provizije

Ad.3. tvrtka koja ima većinski udjel odnosno više od 50% običnih dionica druge tvrtke naziva sematica, a tvrtka koja je u cijelosti ili djelomično kontrolirana naziva se podružnica. Kontrolainteresa znači da matična tvrtka kontrolira poslovnu i financijsku politiku svojih podružnica.Matica sastavlja konsolidirane financijske izvještaje.Obveznice

32



Obveznice su (kreditni) vrijednosni papiri, jer služe kao instrument formiranja dugoročnih izvorafinanciranja. Iznos na koji glase obveznice u trenutku emisije čini njihovu NV. Emitiraneobveznice mogu se prodati:

1) po NV2) uz diskont – kad je TV manja od NV3) uz premiju – kada je TV veća od NV

Prodajom emitiranih dionica obveznica povećava se stanje ŽR – na aktivi i povećava se u pasivivrijednost tuđih dugoročnih kapitala.Prodajom vlastitih obveznica stvara se dužničko vjerovnički odnos i emitent ima obvezu otkupitiobveznice na dan dospijeća od bonholdera tj. imatelja obveznica.Prihod od kamataKod pojedinih plasmana ako je uloženo u obveznice uz premiju tada će prihodi od kamata bitimanji od nominalno obračunatih prihoda. Ako je ulaganje uz diskont, tada će prihodi od kamatabiti veći od nominalno obračunatih prihoda.Prihodi od dividendiPrihod od dividendi priznaje se ako se koristi metoda troška ulaganja3 situacije:

1) do 20% - nema značajnog utjecaj i nema kontrole2) 20-50% - nema kontrole, utjecaj postoji3) više od 50% postoji kontrola

ad.1. – metoda utroška – prihod se priznaje u visini dividendi koje je izglasao subjekt čije sedionice držead.2. i 3. – metoda udjela – prihod se priznaje kao proporcionalni udjel u neto dobiti društva čijese dionice držeTečajne razlikeTečajne razlike predstavljaju svote novca što proizlaze iz promjene cijena (tečaja) novac izmeđudva razdoblja odnosno između početne kupovne i zaključne prodajne cijene (tečaja). Pozitivnetečajne razlike nastaju ako je vrijednost strane valute u odnosu na domaću pala. Za pozitivne

tečajne razlike povećava se glavnica tvrtke, a za negativne smanjuje. porast valutnog tečaja = slabljenje vrijednosti domaće valute

NOVČANI PRETVORBENI KRUGNovčani pretvorbeni krug predstavlja protok vremena (obično izražen u danima) od izdavanjanovac za sirovine do primitka novac nakon što su prodana proizvedena gotova dobra. Još senaziva i profitni pretvorbeni krug jer sadrži dio profita koji pripada poduzetniku.Svrha bilanciranja novčanih pretvorbenih krugova:

prati tijekove ulaganja novac u biznis prati zastoje u njivom kretanju

Brže kretanje znači i veći profit kao cilj biznisa

RAČUNOVODSDTVENO PRAĆENJE TROŠKOVATroškovi su u novcu izraženi utrošci resursa s ciljem proizvodnje proizvoda ili pružanje usluga.Troškovi nastaju kao posljedica smanjenja imovine ili kao posljedica povećanja obveza.Utrošak – fizička ulaganja materijalnih vrijednosti i dobara u stvaranju učinaka npr. proizvod iliusluga.Izdatak – smanjenje novčanih sredstava, tj. odljev novca iz poslovnog subjekta.Kriteriji razvrstavanja troškova

1. po prirodnim vrstama:a) materijalne troškove (trošak sirovina i materijala, ambalaže, sitan inventar…)

33





AMORTIZACIJAAmortizacija predstavlja postupno trošenje dugotrajne imovine, koji ima ograničen vijektrajanja, u poslovnom procesu i prenošenje vrijednosti dugotrajne imovine na proizvode, usluge irobu radi kojih se troši. Trošak amortizacije se uračunava u cijenu proizvoda, roba i usluga, te senjihovom prodajom naplaćuj. Amortizacija je postupno trošenje i isto tako postupnonadoknađivanje utrošenog dijela dugotrajne imovine.Dugotrajna imovina:

- podliježe obračunu amortizacije- ne podliježe

Amortizacija:- s financijske točke gledišta (novčani primitak) i- s računovodstvene točke gledišta (trošak)

Amortizacija se obračunava za onu dugotrajnu imovinu ukoliko se ispunjavaju sljedeća tri kriterija:

a) za onu dugotrajnu imovina koja će se koristi duže od 1 godineb) za onu imovinu koja ima ograničen koristan vijek upotrebec) za onu imovinu koju poduzeće drži za upotrebu u proizvodnji, prodaji, pružanju

usluga za iznajmljivanje drugima i za administrativne svrhePrirodna bogatstva ne podliježu amortizaciji.Za obračun amortizacije potrebni su elementi:

1) trošak nabavke dugotrajne imovine2) koristan vijek upotrebe

na temelju korisnog vijeka upotrebe računa se godišnja stopa amortizacijeMetode amortizacije

3. vremenske metode: linearna, degresivna i progresivna metoda4. funkcionalne metode

1. vremenske metodea) linearna metoda

- najčešće se koristi u računovodstvenoj praksi. Prednost ove metode je jednostavnost, anedostatak je realnost troškova amortizacije. Osnovica ove metode je BKV.b) degresivna metodametoda koja je primjerena uvjetima inflacije i brzom tehnološkom napretku sredstava. Osnovnicilj ove metode je da se u prvim godinama upotrebe nadoknadi najveći dio troška nabavkeputem amortizacije, odnosno da se što prije vrate uložena sredstva u dugotrajnu imovinu.Amortizacija je sve manja iz razdoblja u razdoblje, a osnovica za obračun je NKV.c) progresivna metodarijetko se koristi, neprimjerena je uvjetima inflacije i brzog tehnološkog progresa. Amortizacija sepovećava iz razdoblje u razdoblje i imovina se otpiše prije isteka korisnog vijeka trajanja.2. funkcionalne metodeamortizacija se obračunava po proizvedenoj jedinici proizvoda ili obavljenom radnom satu.

Računovodstveno evidentiranje troškova amortizacije:- na početku godine se sastavlja godišnji predračun troškova amortizacije.- na kraju poslovne godine poduzeće sastavlja konačni obračun troškova

amortizacijeKnjiženje amortizacije tijekom godine su obično jednomjesečna ili tromjesečna.

TROŠKOVI OSOBLJA – PLAĆE I NADNICE ZAPOSLENIHZaposleni djelatnici ostvaruju pravo na plaću.Djelatnik svojim radom ostvaruje sljedeće vrste plaća:

- osnovnu plaću- povećanu plaću na osnovi radnog staža i težih uvjeta rada- povećanu plaću na osnovi ostvarenih rezultata rada (stimulativna plaća)-

35



Uz navedene vrste plaća djelatnik ostvaruje i pravo na naknade iz plaća odnosno naknadu zavrijeme bolovanja, godišnjeg odmora, vojni vježbi, državne i vjerske blagdane i sl.Zbroj svih vrsta plaća i naknada plaća čine bruto plaću djelatnika. Kada se od bruto plaćeoduzmu doprinosi, porezi i prirezi dobije se neto plaća koju prima djelatnik.Porezi iz plaća su : 1. republički porezi

2. općinski porez-prirezPorezi su primici koji se uplaćuju u korist državnog proračuna, a prirezi su primici koji seuplaćuju u korist ŽR lokalne uprave i samoupraveDoprinosi iz plaća su: - za mirovinsko i invalidsko osiguranje

- za zdravstveno osiguranje- za zapošljavanje

Poreze i doprinose iz plaća, plaća djelatnik, a poduzetnik je obveznik doprinosa na plaću.Osnovica za obračun doprinosa je bruto plaća.Plaće se knjiže u:

- glavnoj knjizi- analitičkom knjigovodstvu plaća- porezna kartica

- izvještaj o dohotku od nesamostalnog rada i uplaćenom porezu na dohodakKad se završi obračun plaća, sastavlja se dokument koji se naziva rekapitulacija isplatne liste plaća i naknada plaća. To je temeljni dokument za knjiženje obračuna i isplate plaće.

MJESTA TROŠKOVA I NOSITELJI TROŠKOVATroškovi nastaju u proizvodnim poslovnim procesima, tj. u proizvodnji.

Analitičke evidencije troškova se razvrstavaju po mjestima troška nositeljima troška.

Mjesto troška je mjesto na kojem nastaje trošak. Dijele se na: neproizvodna mjesta troškova – ne rezultiraju učincima kao nositeljima troškova –

troškovi neproizvodnih mjesta troškova smatraju se troškovima razdoblja i ne povezujuse s učincima npr. mjesto troška uprave, prodaje, ostale administrativne službe

proizvodna mjesta troškova – učinci tih mjesta troškova imaju značaj konačnihnositelja troškova.

Ovisno o vrsti djelatnosti, trgovačka društva će imati različita mjesta troškova; no najčešća proizvodna mjesta troškova možemo podijeliti na:

a) mjesta trošk.osnovne djelatnosti (pogon A, pogon B…)b) mjesta trošk.pomoćne djelatnosti (mehaničke radionice, transport)c) mjesta trošk.sporedne djelatnosti (proizvodnja ambalaže u tvornici keksa…)d) mjesta trošk.neproizvodnih aktivnosti (nabava, prodaja, računovodstvo…)

Troškove nastale na pomoćnim i sporednim mjestima troškova potrebno je preraspodijeliti naglavna mjesta troška. Prevaljivanje troškova moguće je riješiti pomoću ključeva koji su baza zaraspored troškova na mjestu troška – prevaljivanje troškova uz POL.Na proizvodnom mjestu troška osnovne djelatnosti odvija se proces proizvodnje određenogproizvoda. Proces proizvodnje određenog proizvoda u obračunskom razdoblju je nositeljtroškova. Na kraju poslovne godine troškovi ukupne proizvodnje raspoređuju se na gotoveproizvode proizvedene tijekom razdoblja i na nedovršene proizvode na kraju razdoblja. Nositeljtroška je količina proizvedenih proizvoda tijekom razdoblja i zaliha nedovršenih proizvoda na

kraju razdoblja. Svrha takvog praćenja troškova i njihova razvrstavanja po mjestima i nositeljimatroškova jest utvrđivanje odgovornosti za pojedine troškove, ali i za donošenje poslovnih odluka.

36



Po nosiocima troškova se prate: troškovi proizvodnje: a) direktni troškovi (izravni) – u njih spadaju troškovi direktnog materijala i

direktnog rada. Možemo ih direktno povezati s učinkom. b) indirektni troškovi (neizravni) – u njih spadaju opći troškovi proizvodnje. Ne

možemo ih direktno povezati s učinkom i predmet su raspoređivanja što se radi

pomoću kalkulacije troškova, u kojima se koristi određeni ključ za raspoređivanjatih općih troškova.Prema načinu izračunavanja cijene proizvoda u tehnološkom procesu proizvodnje tradicionalnemetode kalkulacije su:

a) djelidbene ili divizijske metodeb) dodatne ili adicijske metode

U okviru djelidbenih metoda kalkulacije mogu se koristiti:- čista, jednostavna ili obična kalkulacija- višefazna djelidbena kalkulacijakalkulacija pomoću ekvivalentnih brojeva- kalkulacija vezanih proizvoda

Dodatne metode kalkulacije su:

- sumarne- elektivneTROŠKOVI PROIZVODA – nastaju u svezi s dovođenjem proizvodnje, poluproizvoda, gotovihproizvoda i nedovršene proizvodnje na zalihe.Po vrsti u te troškove ubrajamo:

- direktne troškove- indirektne troškove

TROŠKOVI RAZDOBLJA – dio troškova koji se priznaju kao rashodi u punom iznosu urazdoblju u kojem su nastali i ti troškovi razdoblja se ne mogu uključiti u vrijednost zalihaproizvodnje i gotovih proizvoda. Tu se obično ubrajaju troškovi prodaje, opći administrativnitroškovi, troškovi istraživanja i razvoja, troškovi kamata i dr.

POLPogonski obračunski list je pomoćno računsko sredstvo koje služi za raspoređivanje općihtroškova prema vrsti i mjestu nastanka.Mjesta troškova u POL-u su:

- pomoćna mjesta izrade (razne radionice)- glavna mjesta izrade (pogoni)- uprava i prodaja – stručne službe tj. režija

U POL se unose samo opći troškovi; direktni se ne unose jer se mogu mjeriti po jedinici zarazliku od općih.POL mora sadržavati podatke o:

- raspodijeli općih (indirektnih) troškova na mjesta nastanka troškova- međusobnom obračunu troškova između pojedinih mjesta troškova- utvrđivanju ključeva za raspodjelu općih (indirektnih) troškova.

U POL-u se opći troškovi pomoću različitih mjerila raspoređuju na mjesta gdje su nastali; npr.električna energija prema potrošenim kvalitetama (prema brojilu), potrošak vode prema brojuslavina ili broju zaposlenih…

KALKULACIJAKalkulacija je računski postupak kojim se iskazuje sustavni pregled vrste troškova i metodeobračuna tih troškova da bi se utvrdila cijena proizvoda, usluga i robe.Vrsta kalkulacije:

1. planske kalkulacije – služi za utvrđivanje buduće prodajne cijene ili budućeg

jediničnog troška. Elementi ove kalkulacije su planirani troškovi i cijene.

37



Documents

Racunovodstvo Skripta 2 - Seminar Ski, Diplomski Maturski Radovi, Ppt i Skripte Na Www.ponude