PUT NIKPUT NIKGla si lo æu pe Sv. Ni ko le bis ku pa, Jas tre bar sko - BROJ 7 / 2006 - ci je na 12 kn

Sretan BoæiÊSretan BoæiÊPutnik 7.indd 1 12/14/06 9:16:50 AM

2 PUT NIK 7 / 2006

“PUT NIK”

GLA SI LO ZA VJER SKU IZ OBRAZ BU I AK TIV NOS TI ÆU PE SV. NI KO LE BIS KU PA

JAS TRE BAR SKO

GLAV NI I OD GO VOR NI URE DIK:STJE PAN RO ÆAN KO VIΔ, upr. æu pe

GRA FI»KA PRI PRE MAKreπimir Leopold (grafiËki urednik),

Goran NjeæiÊ (tehniËki urednik),Robert KovaË (direktor) za Stu dio “Di zajn Ko vaË”

info@dizajn-kovac.t-com.hrtel./fax.: 01-61-98-804www.dizajn-kovac.hr

NA PI SA LI, URE DI LI I PRI PRE MI LI:Ni no ©kra be, Ana No vo sel,

Bernarda ©imunoviÊ, Kris ti ja na Ba niÊ, Ma ri na Bas ta πiÊ, An te Ke len triÊ,

Smi l ja na Po po viÊ, s. Pau la Puz jak,Æeljko Horvat, æupni vikar,

p. Dragan MajiÊ

TIS AKGIPA d.o.o., ZAGREB

tel.: 01-30-40-777

ADRE SA URED NI©TVA:ÆUP NI URED

TRG KAR DI NA LA ALOJ ZI JA STE PI NCA 1, 10450 JAS TRE BAR SKOTel./fax: 01/6281-756

e-mail: zup ni.ured.sv.ni ko le@zg.t-com.hr

GLA SI LO IZ LA ZI PE RIO DI»NO

BOÆIΔ

Posipal bi snegomvse pute

i spunil z veseljemvse kute,

da smeh i popevka zvoni,da brigah i tugah

ni,da suza veÊ oko ne muti

da vsaki si v srcuoÊuti:

BoæiÊ je doπel nam vesel,vsakomu sreÊe donesel

v sela i grade i gaj,meni takaj!

Dragutin DomjaniÊ

BADNJA NOΔ

U noÊicrnoj, tamnoj noÊi

bez pomoÊidijete je roeno.

Malo, maleno djeteπcekao janjeπce

u πtalici.

U krvi i suzama Mati Ga rodila,uz bol i osmijeh na slamu poloæila.

Zima Ga ovijala,Æivina dahom grijala.StaraËka ruka Ëuvala.

MajËica uz Njeg drijemala u πtalici.

Zabrujila je tad pjesma aneoska,rasvijetlila se je puËina nebeska.

Na poklon mu doπla Ëeljad pastirska,dare nosili, milo pjevali:

Zdravo, kralju mali,roen u πtali.

Vjekovi prolaze,kraljevi novi dolaze,

al' i danas se joπ veselipastira rod cijelii pjesmice pjeva

djetetuπto rodi Ga Djeva

u πtali.

Mihovil Pavlek Miπkina

BOÆIΔ - TE MA BRO JA

IZ HRVATSKE BOÆIΔNE LIRIKE

Putnik 7.indd 2 12/14/06 9:16:57 AM

Nakon duæeg vremena, gotovo godinu dana, opet moæete Ëitati naπ i vaπ „Putnik“. Trebao je izaÊi polovicom ove godine, toËnije u mjesecu lipnju, ali zbog opravdanih razloga nije. Tako imate priliku proËitati zanimljivih

Ëlanaka, ali i prisjetiti se πto se u naπoj æupi dogaalo kroz ovo vremensko razdoblje i πto se joπ dogaa.

Pred nama je joπ jedan BoæiÊ i boæiÊno vrijeme s blagdanima u tome liturgijskom razdoblju. Zavrπava joπ jedna godina i veÊ ulazi-mo u novu godinu.

Zagreb, a s njime i πire, cijela je naπa zemlja ove godine domaÊin ekumenskog susreta mladih iz Ëitave Europe koji se veÊ niz godina odræava u nekoj od europskih metropola. Naπa æupa i naπ grad takoer Êe prihvatiti oko 200 mladih.

Pokojni brat Roger zapoËeo je ove susrete u cilju meusobnog zbliæavanja, tolerancije i bratstva u Kristu pripadnika razliËitih krπÊanskih vjeroispovijesti. Ovaj susret prilika je za svjedoËenje Krista onima koji ga joπ nisu upoznali ili onima koji su ga zaboravili. Nekoliko desetaka tisuÊa mladih Êe uz molitvu i popratne meditativne pjesme diljem zagrebaËkih crkava, kao i u naπoj sv. Nikole, uÊi u novu godinu; bez buke i euforije koja je inaËe toliko prisutna prigodom „slavljenja“ Nove godine u obiËajenim svjetovnim slavljima. Ovaj dogaaj je prilika za svjedoËenje vjere i ljubavi prema bliænjima u gostoprimstvu koje imamo prilike iskazati. Nadamo se da Êe ovaj meunarodni molitveni susret donijeti i mnoge plodove u obliku obraÊenja i produhovljenja vjere, osobito mladih sudionika ovoga susreta, a i πire, kao plod svjedoËenja da je Krist i danas prisutan u njihovim æivotima, unatoË mnogim svjetovnim izazovima i napastima suvremenog svijeta.

BoæiÊno raspoloæenje opet nas je zahvatilo. Iako po svojim izvorima i unutraπnjoj toplini vrlo raznoliko, neπto mu je uvijek zajedniËko. To su Ljubav i Æivot koji su donijeli prvi BoæiÊ, a stvaraju sve druge.

Ako smo sposobni razlikovati pljevu od æita i praπinu od sunËeve svjetlosti, onda nam nije teπko prepoznati da su ljubav i æivot jedine stvarnosti i jedine vrijednosti za koje se isplati æivjeti. Sve je ostalo haljina, zakrpa, okvir. BuduÊi da je BoæiÊ najveÊe moguÊe oËitovanje Boæje Ljubavi i nezaustavljiv prodor Boæjeg æivota u svijet, koji bi bez tog æivota neprestano visio nad provalijom smrti, lako je shvatiti da iskreni ljudi pred tom veliËanstvenom Ëinjenicom doæivljavaju svijetle zanose i prave nadzemaljske radosti.

Mogu na zemlju doÊi najteæa vremena i najstraπnije prilike. I mi osobno moæemo zapasti u najveÊe nevolje, kuπnje i krize, no ipak se boæiÊna radost neÊe viπe nikada ugasiti i Bog koji je izvor æivota i radosti, uπao je u naπu povijest i na sasvim poseban naËin zahvatio sudbinu svijeta i sudbinu svakog od nas; zato BoæiÊa nikad neÊe nestati, iako po mnogim izvanjskim oËitovanjima mogu biti vrlo razliËiti. Ne moæe nestati Boga, zato ne moæe nestati ni BoæiÊa. Ljubav i æivot bit Êe uvijek srce i rasvjeta svih naπih BoæiÊa. Pa ipak je istina da je BoæiÊ joπ uvijek samo prag i poËetak vjere. Utjelovljeni Bog Isus Krist svoje poslanje i naπe spasavanje s BoæiÊem je tek zapoËeo. Spasenje svijeta nije ni pjesma Anela, ni djelo jednog trenutka. Ono je dugotrajan napor, koji je stajao æivota najprije Bogo-Ëovjeka Isusa Krista, a zatim svakoga onoga tko se æeli ukljuËiti u njegovu spasilaËku akciju. Zato je BoæiÊ zapravo samo najava da je veliko djelo spasenja zapoËelo. Tajna se Isusa Krista u BoæiÊu samo nasluÊuje i otvara. BoæiÊ je tek dobrodoπlica Bogu koji ulazi u kutke naπe bijede da je preobrazi i ukloni.

To je sve istina, ali je istina i to da najveÊi broj krπÊana teπko prelazi preko praga boæiÊne Tajne. Ne ulazimo i ne usuujemo se uÊi u dubinu Spasenja. Zato nam boæiÊna vjera ispada pomalo naivna. Pa i romantiËna… SliËna umjetnikovoj slici bez potrebne perspektive i dubine. Stoga nije Ëudo da nam BoæiÊi klize prema svojoj periferiji, pa Ëak i praznini, te gube pravi spasiteljski znaËaj i smisao. A, istina je i to da se mali broj krπÊana nepomiËno zaustavlja na potpunoj periferiji BoæiÊa i tako zapada u besmislenu ispraænjenost boæiÊne Tajne.

Obilnije jelo, jaËe piÊe te buËnija pjesma kod mnogih su krπÊana joπ jedini ostaci BoæiÊa. Sjaj i radost Tajne Boga koji ljubi Ëovjeka i postaje Ëovjekom, do mnogih nikako ne dopire. Ti i takvi BoæiÊi zapravo su gruba dogradnja i nedopustivo osiromaπenje BoæiÊa. Pretvorili su se u neugodnu koprenu na licu Crkve i krπÊanstva. A, kod mnogih koji su æeljni istine, pretvaraju se u antipropagandu onoga πto bi morali biti: svjedoËanstvo radosti jer smo upoznali Boga, koji nas toliko ljubi. Sve te raznolike boæiÊne radosti joπ su uvijek povezane jednim dogaanjem, a to je Isus iz Nazareta, u kome smo upoznali svoga Boga i Spasitelja. Netko manje, netko viπe, ali svi bar pomalo.

Neka nam dan i ovogodiπnjeg BoæiÊa ne bude dan praznog i pustog veselja, nego dan rado-sti, obnove, slave jer se nebo spustilo na zemlju da nam se objavi i privine nas k sebi, jer se „objavila milost Boga naπega Spasitelja svim ljudima, uËeÊi nas da se odreknemo bezboænosti i svjetovnih æelja te da æivimo na ovome svijetu trijezno i pravedno i poboæno i da Ëekamo blaæenu nadu i slavni dolazak velikog Boga i Spasitelja naπega Isusa Krista. On sebe dade za nas, da nas otkupi od naπeg bezakonja i da sebi oËisti izabrani narod.“ (Tit 2,11)

Sretan BoæiÊ i blagoslovljena Nova 2007. godina!

Æupnik

3

BOÆIΔ - TE MA BRO JA

PUT NIK 7 / 2006

4 BoæiÊ

10 Sakramenti

14 Svjedoci vjere

18 CISTERCITI

20 Vijesti iz æupe

30 In memoriam

31 Sveta obitelj

32 Dogaanja uÆupi

SAD RÆAJ Cije nje ni Ëi ta te lji!

Putnik 7.indd 3 12/14/06 9:17:00 AM

Moderno, raskrπÊanjeno Ëovje-Ëanstvo æivi poganskim duhom, a krπÊanskim oblicima. Sve πto ima u njegovu æivotu lijepa i pleme-nita dalo mu je krπÊanstvo. Ali od svega toga moderni je Ëovjek zadræao, naæalost, samo vanjski oblik. Unutraπnji sadræaj, ideja i duh, koji su te æivotne oblike for-

mirali i oæivljavali, padaju sve viπe u zaborav. Na njihovo mjesto dolazi materijalizam poganstva. To vrijedi i za krπÊanske blagdane. A najviπe baπ za boæiÊne blagdane. Bez lijepe idiliËnosti i intimnog ugoaja tihe vedre radosti, u koju je krπÊanska misao ovila boæiÊno otajstvo, ne moæe biti ni moderni Ëovjek - bez-

vjerac i poganin. Njezina simbolika BoæiÊa joπ uvijek moÊno djeluje i na njegovu duπu, u kojoj na dnu dna tinja ipak joπ jedna iskra vjere. Zato i naπ liberalni svijet slavi BoæiÊ, kiti boæiÊno drvo, πalje boæiÊne Ëestitke, probdije Badnju noÊ u veselju i pjesmi, pohaa prijatelje i znance. DjeËici se pravi veselje pod boæiÊnim drvetom, braËni drugovi se meusobno darivaju; sva se obi-telj okuplja oko domaÊeg ognjiπta.

Gradovi plivaju u svjetlu bogatih izloga i na polnoÊku se ide i pjevaju se boæiÊne pjesme. Kad se prolazi ulicama, sve je izvana kao i prije u davna, vjerna krπÊanska vremena. Ali samo jednog nema: boæiÊnog duha. Isus i njegov milosni porod, misao na njegovo otkupljenje i na veliko otajstvo ljubavi, daleko su i od usta i od srca mnogog razdraga-nog boæiÊnog slavitelja.

Ime Isusovo neÊe se spomenuti Ëitavog BoæiÊa u mnogim bogatim kuÊama, koje sve sjaje od boæiÊnog drvca i raskoπi boæiÊnog obilja u darovima i na stolu. Niti ne znaju za badnjaËki post, ni u snu se ne misli na otajstveno Isusovo roenje u duπama. Najljepπe æelje æele si boæiÊni Ëestitari: na jednu samo zaboravljaju: na æelju duhovnih dobara i nebeskih blagoslova.

I dijete kad se igra pod drvcem jaslicama od papira, otac i majka ne znaju mu niπta reÊi o neizmjernoj ljubavi πto progovara iz πtalice i oËiju boæanskog djeËaka.

S boæiÊnih karata nestalo je Isusa, doπle su saone, vreÊe zlata, Djed Mraz, Djed BoæiÊnjak, zagrljeni lju-

4 PUT NIK 7 / 2006

BOÆIΔ

BOÆIΔ - SVETKOVINA LJUBAVI

Putnik 7.indd 4 12/14/06 9:17:12 AM

5PUT NIK 7 / 2006

bavnici. Od BoæiÊa su u modernom svijetu ostali samo krπÊanski simbo-li, ali s poganskim sadræajem.

Protiv takvog svetkovanja BoæiÊa trebamo se mi praktiËni krπÊani katolici zalagati za BoæiÊ duha, za duboko iskreno svetkovanje boæiÊnog otajstva, boæiÊnu slavu punu vjere i vrhunaravne ljuba-vi. Stari naπ krπÊanski BoæiÊ mora biti svetkovina vjere. Isus treba biti ovih svetih boæiÊnih dana uvijek u naπim duπama. Misao na njega i na njegovo boæansko otkupljenje, koje je zapoËelo njegovim svetim porodom. Isus Bog doπao je na svijet da nas spasi. Bog je s nama; pukli su lanci grjeπnog ropstva na naπim rukama; zasjalo nam je sunce slobode i milosti, doπlo nam je spasenje. OsjeÊaj spasenja, zahvalnost i ljubav prema Bogu i prema malome BoæiÊu, toj utjelovljenoj Boæjoj ljubavi, treba biti glav-ni i temeljni pred-met sve naπe boæiÊne radosti. Ostalo je samo okvir, samo izraæaj i oduπak ove prve, veli-ke boæiÊne radosti. S njom se treba veseliti, o njoj govoriti, u njoj prisustvovati svetim boæiÊnim obredima i pjevati boæiÊne pje-sme.

Naπ BoæiÊ mora biti svetkovina unutraπnjeg preporoda. Isus se zato rodio u betlehemskoj πtalici da se moæe otajstveno roditi u naπim duπama i preporoditi ih svojom miloπÊu i svojim boæanskim æivotom. On je doπao da nas spasi, BoæiÊ je svet-kovina spasenja. O BoæiÊu trebamo umrijeti grijehu i roditi se na novi

æivot Isusove ljubavi. A u sakramen-tima je i u molitvi plod boæiÊnog otkupljenja. Neka nas malom Isusu privede boæiÊna ispovijed i priËest, boæiÊna molitva, boæiÊni pohod sv. misama.

Bez milosti u srcu nema krπÊanskog BoæiÊa. Lijepa tradicija boæiÊne ispovijedi πto su nam je namrla proπla krπÊanska stoljeÊa, nerastavljiva je od dubokog istin-skog boæiÊnog svetkovanja. Naπ BoæiÊ mora biti svetkovina mira

i ljubavi. Naπ puk se prigodom boæiÊnog Ëestitanja grli i ljubi pred crkvom, a posvaani se izmiruju.

Tim je krasnim obiËajem divno izraæena ideja boæiÊnog mira. U svetoj boæiÊnoj noÊi donio nam je Krist Boæji mir i Boæje praπtanje pa ga i mi trebamo dati i pokloniti braÊi

svojoj. Isus je Bog vjeËne ljubavi, pa i njegovi vjernici moraju biti sinovi ljubavi i sljedbenici mira. Na BoæiÊ krπÊanin mora biti sa svima u miru i svima oprostiti. Taj dan treba puknuti led na svim srcima i da se Boæja ljubav nastani u njima. Treba biti mir u obitelji, mir sa susjedima, mir sa svakim najljepπa je proslava BoæiÊa, najmiliji dar pred jaslicama Boæje ljubavi.

Naπ BoæiÊ mora biti svetkovina milosra i dobrotvornosti. „I ako

je bogat, postao je radi nas siromaπan“ - Boæji sin. Zebe i drπÊe u siromaπnoj πtalici i na oπtroj sla-mici. Time je ON i posvetio siromaπtvo i uzdignuo ljubav. Siromasi su njegova i naπa braÊa. PomoÊi ih, nadariti ih, priuπtiti im bar uz BoæiÊ, jedan svijetao Ëas i malu radost za ljubav siromaπnom Isusu, to je naπa najsveti-ja krπÊanska boæiÊna duænost.

BoæiÊ je svetko-vina ljubavi. To je naπ krπÊanski BoæiÊ, boæiÊ duha i vjere. To je naπe boæiÊno slav-lje i boæiÊna radost.

Bez Isusa nema BoæiÊa. Bez Isusa u jaslicama, bez Isusa na boæiÊnoj karti, bez Isusa u boæiÊnoj Ëestitki, bez Isusa meu boæiÊnim daro-

vima. BoæiÊ bez Isusa, BoæiÊ pra-znog luksuza i grjeπnog pijanËe-vanja, to nije BoæiÊ, to je njegova profanacija. Naπ BoæiÊ ne smije biti takav. On Êe biti sav Isusov.

Æupnik

BOÆIΔ

Putnik 7.indd 5 12/14/06 9:17:14 AM

6 PUT NIK 7 / 2006

BOÆIΔ

Na BoæiÊ dolazi Bog kao dijete u naπ svijet. On nije k nama doπao kao odrastao Ëovjek, nego se raa iz krila æene kao slabo i bespomoÊno dijete. Dijete ovisi o pomoÊi svoje majke i svoga oca. Ono kuπa ljubav,

naklonost, njeænost. Tako polagano raste. I ti se moæeπ pribliæiti Bogu jedino kao majka svome djetetu, oprezno i njeæno, paæljivo i s lju-bavlju, uvijek iznova meditirajuÊi tajnu ovoga djeteta. Ne smijeπ Boga

Ëvrsto zgrabiti da ga dobijeπ. Moraπ uvijek iznova diveÊi se zastati i osjetiti tajnu posve drugoga Boga. Djetetu se ne smijemo pribliæavati glasno, nego tiho. O Bogu ne moæeπ govoriti glasnim rijeËima, nego samo njeæno i tiho kao djete-tu. Djetetu ne dræiπ nikakve mudre govore, nego trebaπ samo one rijeËi koje dolaze iz srca. Tako Êeπ Boga susresti jedino ako mu otvoriπ srce.

Ako Bog kao dijete dolazi u svijet, on nas tada hoÊe osloboditi naπe umiπljenosti da uvijek hoÊemo biti jaki i neovisni. Isus nas opomi-nje da postanemo kao djeca. InaËe neÊemo uÊi u kraljevstvo nebesko (usp. Mt 18,3). Djeca se mogu divi-ti. Ona su otvorena za novo. HoÊe uËiti, sami istraæivati πto je æivot. Ona se drugima ne samo prepuπtaju. Djeca se upuπtaju. Ona u igri mogu zaboraviti sebe. Mogu se sasvim uæivjeti u taj trenutak i ne dopustiti da ih ometaju prisile i oËekivanja. Prilaze ljudima otvorena srca, bez skrivenih namjera, bez predrasuda. Vjeruju svojem osjeÊaju. Ëine ono πto iznutra osjeÊaju.

U snu je dijete uvijek slika onoga da u nama raste neπto novo. Ono je ovdje nekrivotvorena i izvor-na slika, koju je Bog sebi stvo-rio o nama. Ponekad sanjamo da na rukama imamo ranjeno dijete ili da dopuπtamo da dijete padne. Zaboravljamo ga i puπtamo ga da bilo gdje ostane samo. San nas tada hoÊe opomenuti da prema tome djetetu postupimo briænije i savje-snije. NasluÊujemo tko smo. Ali mi zatim ponovno upadamo u stare

DIJETE

Putnik 7.indd 6 12/14/06 9:17:16 AM

7

BOÆIΔ

PUT NIK 7 / 2006

uloge i modele. Ranjavamo dijete u sebi. Dijete je u snu i simbol novo-ga poËetka. Bog na BoæiÊ postavlja novi poËetak. Mi nismo odreeni naπom æivotnom pripovijeπÊu, ranjenostima proπloπÊu, oblicima samoranjavanja koje smo preuzeli i usvojili kao i razbijanjem naπih æivotnih snova. Smijemo stari san o ispunjenu æivotu joπ jednom odsa-njati. Smijemo joπ jednom zapoËeti iznova. Proπlost nas viπe ne moæe zadræati od toga da Bog sve u nama preobrazi i obnovi. Tako je papa Leon u boæiÊnoj propovije-di izrazio: Danas mogu zapoËeti iznova, buduÊi se Bog u meni raa kao dijete. Nikada nije prekasno zapoËeti. BoæiÊ te hoÊe ohrabri-ti za to da streseπ sa sebe breme proπlosti i da se utjeπen odvaæiπ na nov poËetak.

Psihologija danas rado govori u nutarnjemu djetetu. John Bradshaw misli da svatko od nas u sebi nosi ranjeno dijete. Svatko je kao dijete bio ranjen. Naπi osjeÊaji nisu bili shvaÊeni. Oni nisu gledani u naπoj jedinstvenosti i posebnosti. Mi smo se razoËarali u svojim oËekivanji-ma za bezuvjetnom ljubavlju. Kao odrasli mi moramo doÊi u dodir s tim ranjenim djetetom i preuze-ti za njega odgovornost, brinuÊi se za njega i povijajuÊi njegove rane. Ali ne smijemo ostati kod toga ranjenog djeteta, nego mora-mo dopustiti da nas ono povede do boæanskog djeteta koje je takoer u svakome od nas. Boæansko dijete je slika naπega pravoga jastva. Ono toËno zna πto je za nas ispravno. VeÊ nam je u djetinjstvu pokazalo putove kako u tuini, u nevolje-nosti i neshvaÊenosti pronaÊi ono mjesto na kojemu smo mogli zabo-raviti sebe, na kojemu smo bili jedno sa sobom, na kojem smo bili kod kuÊe, na kojemu smo bili u Bogu. BoæiÊ te hoÊe podsjetiti na boæansko dijete u tebi. Ono i

usred hladnoÊe i tuine ovoga svi-jeta ostaje Ëvrsto u svojoj jedinstve-nosti i posebnosti. Pouzdaje se u to da postoji neπto boæansko koje se moæe izraziti samo preko tebe. Ti u dnu svoga srca nosiπ boæansko dije-te. Posluπaπ li svoje srce, toËno Êeπ osjetiti πto je za tebe dobro, πto je za tebe u redu, a πto samo preuzimaπ jer su ti drugi rekli. Samo ako doeπ u dodir s tim boæanskim djetetom, tvoj æivot Êe postati autentiËan i dobit Êe neπto od one lakoÊe koja obiljeæava dijete. Tada neÊeπ morati muËno nadoknaivati sve ranjeno-sti djetinjstva, smjet Êeπ kao ranjeno dijete vjerovati boæanskomu djete-tu, onomu tragu koji te i danas vodi u æivot.

Anselmo Grün

BLAGOSLOV MIRA I SKLADA…

U ovo drago boæiÊno vrijemestresamo sumnja tjeskobno breme,pa kad nas tuæna ne muËi java,

u Ëasu mira i zaborava,kad zemlja bliæe k suncu se sklanja

zbiljom se stara pretvara sanja.MraËne se sile na zemlju krote,uzmiËe zloÊa ispred dobrote.

Plodove nosi Ëistoga miraevaneoska ljubav i vjera;

sve ljude vuËe, sve ljude diraljepotom sklada svemirska sfera.

Sada s nebesa Spasitelj slazii svakom putu i svakoj stazi,

i svakom domu, gdje ljubav vlada,blagoslov dijeli mira i sklada.

Petar Grgec

Putnik 7.indd 7 12/14/06 9:17:17 AM

8 PUT NIK 7 / 2006

BOÆIΔ

Jedne sam veËeri πetala gra-dom s prijateljicom. U trenutku je pala zvijezda: upitala sam je πto je poæeljela. Odgovorila je: „Uvijek kad padne zvijezda, poæelim istu æelju - poæelim da svi moji bliænji budu zdravi i sretni!“ U tom sam tre-nutku ostala bez rijeËi - mislim da je razlog tome bila moja sebiËnost - poæeljela sam neπto πto Êe samo meni koristiti…

Toga se trenutka i Bog spustio do nas - podario nam je i tu zvijezdu i taj razgovor. Tada je Gospodin doista æelio da πirom otvorim oËi i vidim πto je doista vaæno i Ëega moæda danas i najviπe nedostaje.

©to mislite, moæemo li usreÊiti svoje bliænje? Naravno da moæemo! Trudimo li se dovoljno da usreÊimo druge? Na koji naËin to Ëinimo?

O posljednja dva pitanja razmislite sami sa sobom, sa svojim srcem i razumom… Nadam se da Êete odgo-vor podijeliti sa svojim bliænjima u Ëarima nadolazeÊih boæiÊnih blag-dana.

Moram priznati, dugo sam razmiπljala o prijateljiËinoj æelji, nakon Ëega sam zapoËela razgovor sama sa sobom. Meutim, mislim da nisam bila baπ sama - Gospodin mi je ponovo posvetio svoje vrije-me i ponovo strpljivo sasluπao svoje misli… Mislim da mi se srdaËno nasmijeπio kada sam sama sebi πapnula: Znaπ koliko tvoj osmijeh moæe razveseliti nekoga, jer osmi-jeh je najbolji lijek! Napokon, πto ima ljepπe nego svoj osmijeh podi-jeliti s nekime tko ti je drag?! Rekli su: „Osmijeh ne koπta niπta, a znaËi

mnogo!“ I bili su u pravu. Nama jedino preostaje to koliko Êemo se i kako smijati!

Sjeo je pokraj mene, sluπao me i svojim oËima i svojim uπima. Shvatila sam: samo sasluπati neko-ga ponekad vrijedi viπe negoli neki „zlatni“ savjet. PokazujuÊi da sluπaπ, pokazujeπ da si dotaknuo samo srce onoga tko ti govori. Nakon toga me je samo pogledao… Tada sam rekla: I razgovor je vaæan… Kad prijatelja sretnete na putu ili na sajmu, neka duh u vama pokrene vaπe usne i upravlja vaπim jezikom.

Neka glas u vaπem glasu govori uhu u njegovu uhu. Jer, njegova Êe duπa Ëuvati istinu vaπega srca…“

U svemu ovome negdje sam potisnula razumijevanje. A onda je Gospodin prozborio: „Razumije-vanje je plod osmijeha, sluπanja i razgovora!“

Prije negoli mi je poæelio laku noÊ, priupitao me πto æelim ovoga BoæiÊa. Moje srce se nasmijeπilo: „SVIM NA ZEMLJI MIR, VESELJE!“

Blagoslovljen i veseo BoæiÊ!

Marina BastaπiÊ

MOJA BOÆIΔNA MISAO

Putnik 7.indd 8 12/14/06 9:17:20 AM

9

BOÆIΔ

PUT NIK 7 / 2006

Tajna nad tajnamaTrojstvo u jedinstvuRaanje Sina BoæjegaDruga boæanska osobaÆelja bregova vjeËnihOstvarenje proroka ... /Izaije/Raanje DjetetaDijete radost neba i zemljeSlika obitelji Boæje: otac, majka,

dijeteCivilizacija æivota ljubaviPoziv na sklad æivota u obitelji...Sve je to BoæiÊ i joπ puno viπe.

A na πto je Ëesto danaπnji Ëovjek sveo blagdan BoæiÊa?

Sva su æiva biÊa u danaπnje vri-jeme ugroæena. I biljni i æivotinjski svijet. Nemilice se πume zagauju, uniπtavaju, sijeku. I æivotinjski je svijet u ugrozi.

A Ëovjek od roenja do smrti najviπe je na udaru.

Pitamo se πto je to zavladalo u danaπnje vrijeme da je æivot od roenja do smrti na udaru?

Danaπnji je Papa naglasio da je danas zavladala diktatura relativiz-ma. Materijalno je stupilo u prvi plan. Vlada materijalizam, hedo-nizam, egoizam. Duh i duhovne vrijednosti su potisnute. Slobodno zidarstvo, doπavπi do velikih mate-rijalnih izvora, bogatstva, vrπi nasilje nad Ëovjekom, obitelji, druπtvom. Danas je dijete veÊ od zaËeÊa ugroæeno. Naglaπavaju se prava djeteta, ali se posve zapo-stavlja i njegove obaveze i odgoj. Dijete, mladiÊ i uopÊe Ëovjek æeli se ukloniti iz obitelji i pretvoriti u pukog potroπaËa, gdje Êe mu mar-

keting diktirati ponaπanje. U takvom obezboæenom, potroπaËkom druπ-tvu, gdje je Ëovjek sveden na pukog potroπaËa, na probavni trakt, lako se rukuje /manipulira/. Cilj je takvog Ëovjeka da se πto manje djece rodi. Mi Hrvati smo, po svemu gledajuÊi

i sudeÊi, prvi na redu izumiranja. A nedavno izvjeπÊe meunarodnih Ëimbenika DA NAM SE BROJ DRASTIËNO SMANJUJE, ubrojiπe nam u pozitivni trend. Eto, Ëega se pametan stidi, lud se hvali. Cilj im je da nas πto manje ima. Za nas Hrvate

naglaπeno se propagira pobaËaj, civilizacija smrti. Neke su europske zemlje prihvatile eutanaziju.

Ne daju ti da dostojno kao Ëovjek umreπ PRIRODNOM SMRΔU, nego ti æivot oduzimaju. »ovjek æeli stati na Boæje mjesto i svime zagospo-

dariti. »im se Ëovjek postavi na Boæje mje-sto, nije daleko od svog (samo)uniπtenja.

Drago roditelji! Vaπ je æivot i æivot vaπe djece u Boæjim oËima dragocjen. Ne dopu-stite da vam marke-ting i druπtvo odgajaju djecu, da ih otimaju od Isusova puta koji je Put, Istina i Æivot. Ustrajno odgajajte svoju djecu! Pratite ih na njiho-vu putu, ali strpljivo! Uzmite vremena da se s njima druæite, moli-te s njima, pohaajte Crkvu, ali s njima, da mali Bog bude njihov jedini prijatelj!

Neka vam Nazaretska sveta obitelj Isusa, Marije i Josipa bude uzor! Tada Êete moÊi doæivjeti divni blagdan Boæjeg roenja, uæivati

Njegov mir i skladno zapjevati gromkim glasom: Svim na zemlji mir veselje!

To Vama i Ëitavoj obitelji æupe i πire od srca i ovog BoæiÊa æeli i Ëestita

P. Dragan MajiÊ, DI.

©TO ZA MENE I MOJU OBITELJ ZNA»I BOÆIΔ

Putnik 7.indd 9 12/14/06 9:17:24 AM

10 PUT NIK 7 / 2006

SAKRAMENTI

SAKRAMENT ÆENIDBEPolazeÊi od prvih stranica Svetog

pisma, tj. od Knjige Postanka, nai-lazimo na govor koji utemeljuje ustanovu æenidbe. Kroz kratke i sadræajne reËenice, biblijski pisac Ëitatelju daje æivu sliku o Bogu koji stvara i ureuje svi-jet. Opisivanje stva-ranja svijeta postaje posebno sveËano u trenutku kada Bog stvara prvog Ëovjeka. Odjedanput piscu nije viπe vaæan cijeli svemir te svu svoju paænju usredotoËuje na stvaranje Ëovjeka. »ovjek je stvoren kao kruna i vrhunac stva-ranja nakon πto je sva zemlja bila ureena i ukraπena za stano-vanje. Naujzviπeniji govor o Ëovjeku u Starom zavjetu dono-se nam upravo rijeËi opisa Boæje nakane stvaranja i sam Ëin stvaranja. Biblijski pisac kaæe: „NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku, sebi sliËna, da bude gospodar riba-ma morskim, pticama nebeskim i stoci… I stvori Bog Ëovjeka na svoju sliku, na sliku Boæju stvo-ri ga, muπko i æensko stvori ih“ (Post 1, 26-27). Ovo dvoje stvoreno kao muπko i æensko, biblijski pisac gleda kao jedinstveno biÊe.

Drugi izvjeπtaj o stvaranju joπ jasnije govori tome u prilog. Boæja je nakana jasno izraæena rijeËima: „Nije dobro da Ëovjek bude sam:

naËinit Êemo mu pomoÊ kao πto je on“ (Post 2,18). »ovjek pomoÊ i ravnopravnu druæicu dobiva u onoj koja je naËinjena od njega (usp. Post 21-23). Kada Adam dobiva svoju druæicu, on biva oËaran njome.

Koliko je snaæna novonastala veza, govore nam rijeËi: „Stoga Êe Ëovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju æenu, i bit Êe njih dvoje jedno tijelo“. Cjelokupni izvjeπtaj o stvara-nju muπkarca i æene jasno naznaËu-je utemeljenje ustanove æenidbe.

Uz ove starozavjetne i nekoli-ko novozavjetnih izriËaja razvija se

u crkvi teologija braka. Iz Novog zavjeta vaæno mjesto je Mt 19, 3-12. U poznatom razgovoru Isusa i farizeja koji pitaju o dopuπtenosti otpuπtanja æene, Isus jasno govori u Ëemu je bit æenidbe i svoje sugovor-

nike upuÊuje na biblijske izriËaje kod stvaranja. Na to samo dodaje zakljuËak „πto, dakle, Bog zdruæi, Ëovjek neka ne rastavlja“. Isus govori o preduvjetu i temelju æenidbe. Bog je stvorio Ëovjeka kao muπko i æensko, iz Ëega je razvidno kako brak odgovara volji Stvoritelja. Muπko i æensko su stvo-reni jedno za drugo i zajedno Ëine sliku Boæju. Isus potvruje ono πto je vaæno da bi brak bio uspjeπan. Da bi brak uspio, muπkarac mora ostaviti oca i majku. Ove rijeËi ne smiju se shvatiti u krivom smislu. Dijete i dalje ima odgovornost za roditelje i pred rodite-ljima. No, sada dolazi na prvo mjesto nova osoba s kojom se stvara nova obitelj. Æenidba stoga nuæno pretpostavlja napuπtanje i oslobaanje od prevelike ovisnosti o

roditeljima. Isus Krist svojim nastu-pom samo potvruje i utvruje ono πto je Bog od poËetka zamislio. Iz tih biblijskih izriËaja stvara se nerazrjeπivost kao jedna od bit-nih oznaka sakramentalne æenidbe. GovoreÊi o Kristovom odnosu prema ustanovi braka zanimljiva je Ëinjenica kako on svoje javno djelo-

Putnik 7.indd 10 12/14/06 9:17:29 AM

11PUT NIK 7 / 2006

SAKRAMENTI

vanje koje je popraÊeno Ëudesnim znamenjima zapoËinje u Kani, na svadbi. PretvarajuÊi vodu u vino kojega nije bilo dosta, on spaπava mladence od neugodne situacije. I viπe od toga. Tim Ëinom on blago-slivlje dotiËne mladence i brak kao ustanovu.

Uz govor o jednosti i nerazrjeπi-vosti krπÊanske æenidbe vaæan je i govor koji æenidbu usporeuje s odnosom izmeu Krista i Crkve. Muæ i æena koji su sklopili æenidbu trebaju ljubiti jedno drugo kao πto Krist ljubi Crkvu. Poslanica Efeæanima kaæe: „Tako treba da muæevi ljube svoje æene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju æenu, sebe ljubi. Ta nitko ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu (5, 28-29)». Iz tog proizlazi æenidba kao znak jedinstva izmeu Boga i Ëovjeka te Krista i Crkve. Iz prave ljubavi braËnih drugova uvijek se oslikava Kristova ljubav prema Crkvi. Brak kao sakrament oËituje svoju potpunost i stvarnost dakle u tri Ëinjenice. Prva Ëinjenica govori o jednosti braka, tj. brak moæe sklopiti samo jedan muπkarac i jedna æena. Druga Ëinjenica pozi-va nas na nerazrjeπivost, imajuÊi svoje uporiπte u govoru o stvara-nju Ëovjeka kojega potvruje i sam Krist. TreÊa Ëinjenica usporeuje vezu zaruËnika kao sliku Krista i Crkve koja izvire iz ljubavi koja se predaje do kraja.

Mnogi danas govore o „krizi braka“. Takav govor jednostavno nije odræiv. „Da brak kao ustanova ili sakrament ne bi bio u krizi“, on iziskuje jednu ozbiljnu, sustavnu i trajnu pripravu. Brak kao ustano-va ili pak kao sakrament nije i ne moæe biti u krizi. On je oduvijek ideal i vrednota koja se treba æivjeti. Problem leæi u samom Ëovjeku koji ne shvaÊa vaænost braka ili krπÊanske æenidbe kao sakramenta te se dostatno za tu stvarnost ne priprema.

Obitelj, druπtvo i cjelokupna crkvena zajednica potrebna je za pripravu i samo slavljenje æenidbe. Priprema se moæe podijeliti na dalj-nju, bliæu i neposrednu. Svojim roenjem, tj. æiveÊi u obitelji, rodi-teljskom domu, do same neposred-ne pripreme u vidu pouke kod sveÊenika, priprema se za æenidbu. Ako se priprema shvati ozbiljno ukljuËujuÊi sve druπtvene faktore, osobito crkvenu (æupnu zajednicu), onda se sakrament moæe slaviti iz

ljubavi, u vjeri i nadi da Êe zaruËnici ono πto potvruju i izriËu u samom Ëinu, znati Ëiniti kroz cijeli zajed-niËki æenidbeni æivot.

Samo slavljenje sakramenta valja takoer dobro pripraviti. Æenidba se moæe slaviti u misi ili zasebno. Svakako se preporuËuje gdje god je to moguÊe, slavlje æenidbe u misi. Crkveni obred vrlo je jednostavan.

Srediπnji dio obreda zapoËinje pitanjima mladencima prije privole. Kroz prvo pitanje oni potvruju da æenidbu sklapaju bez uvjeta, slobodno i posve svjesno. Drugim pitanjem pita ih se da li su spremni u braku za cijeloga æivota jedno drugo ljubiti i poπtovati. Odgovor

na treÊe pitanje potvruje njihovu spremnost raanja i odgajanja djece po zakonu Krista i njegove Crkve. Nakon pitanja slijedi i sama privola kojom jedan drugome podjeljuje sakrament i obavezuje se na traj-nu ljubav u svim æivotnim prilika-ma. Srediπnji dio obreda zavrπava blagoslovom i predajom prstenova te æenidbenim blagoslovom ako je vjenËanje bez mise.

Sam æenidbeni blagoslov izriËe svu stvarnost boæjeg nauma o

braku. Jasno se govori o Boæjem naumu o ustanovljenju braka te sve ono πto mladenci trebaju Ëiniti u zajedniËkom æivotu. Same rijeËi, molitva i meditacija o njima, mogu u narednim godinama davati snagu i osvjeæenje braËnom æivotu te braËne drugove uvijek iznova posvjeπÊivati πto im je Ëiniti. Ako zaruËnici budu znali æivjeti te rijeËi, onda zasigurno njihov brak neÊe biti „u krizi“. Naprotiv, njihov brak bit Êe slika onoga πto je Bog zami-slio i njihovo osobno ispunjenje u radosti kroz meusobno davanje i primanje ljubavi.

Æeljko Horvat, æupni vikar

Putnik 7.indd 11 12/14/06 9:17:33 AM

12 PUT NIK 7 / 2006

SAKRAMENTI

Dragi prijatelji, danas s vama æelim podijeliti iskustvo vjere mog dugogodiπnjeg prijatelja u Gospodinu, Petra.

SvjedoËenje je vezano uz temu UDOVI©TVA, kojeg se svi mi poma-lo bojimo, bez obzira πto znamo da je naπ nebeski Otac uvijek uz nas. O takvoj ljubavi govori i ova priËa nepoznatog autora koja Êe mi pomoÊi kao uvod u ovo svjedoËe-nje.

Jedne je noÊi Ëovjek usnio san. Sanjao je da s Bogom hoda duæ obale. Preko neba bljeskali su pri-zori iz njegovog æivota. Za svakog prizora opazio je dva para tragova u pijesku: jedni tragovi pripadali su njemu, drugi Bogu. Kad je posljed-nji prizor njegovog æivota bljesnuo pred njim, osvrnuo se na tragove u pijesku. Opazio je da je mnogo puta duæ staze njegovog æivota bio tek jedan par tragova. Takoer je primi-jetio da se to dogaalo u najjadnijim i najtuænijim trenucima u njegovom æivotu. To ga je uistinu uznemirilo te je Boga upitao o tome.

"Boæe, rekao si da jednom kad sam odluËio slijediti Tebe, Ti Êeπ sa mnom iÊi cijelim putem. No, pri-mijetio sam da je za vrijeme najne-voljnijih trenutaka u mojem æivotu ovdje samo jedan par tragova. Ne razumijem zaπto bi Ti mene ostavio, kad si mi bio najpotrebniji."

Bog odgovori: "Sine moj, moje dragocjeno dijete, ja te volim i ne bih te nikad ostavio. Za vrijeme iskuπenja i patnje, kad ti vidiπ tek jedan par tragova, to je stoga πto sam te ja nosio."

Znam da si ti, Petre, cijelog æivota svjestan tih Stopa, eto pa te molim da s nama podijeliπ taj dio svog æivota.

Smiljana: Kada se dogodila smrt tvoje supruge i kako si se tada osjeÊao?

Petar: To se dogodilo 1994. Tada sam imao 54 godine, s djecom, od kojih je jedno imalo 13 godina, drugo 12 te blizanci 11 godina. OsjeÊao sam se izgubljeno i teπko. Rekao sam sam sebi da sve πto mi se dogaa predajem u Boæje ruke, da me On vodi, da svoj æivot posveÊujem svojoj djeci, da se jed-nog dana neÊe sramiti svoga oca.

Smiljana: O Ëemu si tada razmiπljao?

Petar: U mojim razmiπljanjima vraÊao mi se cijeli moj æivot, kako sam æivio, πto sam u æivotu propustio uËiniti, dati i kako sada dalje...

Smiljana: Ove me tvoje rijeËi podsjeÊaju na jednu pjesmu Ëiji refren kaæe "Za æivota, brate, za æivota", a govori o tome kako nas blizina smrti podsjeÊa πto smo joπ mogli lijepo uËiniti a nismo jer misli-mo da uvijek stignemo. Ni meni to nije strano iskustvo. Reci, molim te, πto si tada rekao svome Bogu?

Petar: Nikada nisam posumnjao u dragoga Boga, nikada se nisam na njega naljutio. Ja znam da On sve zna i neka bude Njegova volja.

Smiljana: Kako ste tada æivjeli i πto ti je tada bilo najvaænije?

Petar: Uz Boæju pomoÊ pri ruci mi se naπla moja mama, ona nam je svima puno pomogla. Meni je cilj bio da djeca zavrπe πkole i da postanu svoji ljudi πto se hvala Bogu i dogodilo.

Smiljana: ©to ti je tih dana bilo oslonac, poticaj?

Petar: Jedna od vaænijih stvari za mene je molitva, ona me spasila. VeÊ godinama se diæem u 5.30 i molim krunicu. Bez toga mi æivot ne bi bio potpun. I moja mama je molila krunicu za mene i to mi je u æivotu puno pomoglo. Ëesto kaæem da bih trebao æivjeti sto godina kako bih se oduæio dragom Bogu za sve πto mi je dao.

Smiljana: Kako se osjeÊaπ danas?

Petar: Danas sam zadovoljan, sre-tan otac, veseljak. Volim druæenja, radost, rad, uæivam u prirodi, u æivotu. Djeca su mi samostalna, dobra, imaju svoj posao, zadovolj-ni su na svojim radnim mjestima, s ljubavlju su na pomoÊ meni i mami. Znam da trud i ljubav koji su u njih uloæeni nisu bili uzalud.

Smiljana: Za kraj, πto bi poruËio ljudima u sliËnoj situaciji?

Petar: PoruËujem im da je jedino vrijedno ufanje u dragog Boga, da mole, da se ne boje æivota, nikad ne smiju gledati nazad, samo naprijed. Ne treba se okretati samoÊi, od toga nema niπta dobra.

Velika ti hvala dragi prijatelju, nadam se da Êe ovo svjedoËenje, ova ljubav koju si nam dao biti na pomoÊ i poticaj mnogima u istim situacijama. Danas si posvjedoËio i ono πto je netko rekao, a to je: "Ljubav nije ljubav ako nije dalje predana". Budi i dalje na blagoslov svojoj obitelji, naπoj æupnoj zajed-nici te vjeran i vrijedan radnik u Gospodinovom vinogradu!

Smiljana PopoviÊ

ISKUSTVO VJERE

Putnik 7.indd 12 12/14/06 9:17:37 AM

Dragi prijatelji, od proπlog broja naπeg Putnika naπa zajednica je na svojim susretima putovala kroz razne teme zanimljive nama rodite-ljima. Zadnja dva susreta zamijeni-li smo sinodalnim raspravama, na kojima smo obradili teme: "Boæji naum o braku i obitelji" i "Priprava za brak".

Danas æelim s vama podijeliti temu koja nam je svima bliska a zapoËet Êu je ovako:

U suvremeno opremljenoj trgo-vini igraËaka, zabrinuti roditelji pojaπnjavaju prodavaËici:

"Naπ sin izgleda nesretno, sve ËeπÊe se ljuti i dosauje. Imate li neπto πto bi ga oduπevilo i odagnalo osamljenost."

ProdavaËica je na to uzvratila: "Na vaπu æalost, roditelje nemamo u prodaji."

Koliko Ëesto i mi neËim materi-jalnim nastojimo nadoknaditi ono πto se ne moæe kupiti novcem- vri-jeme provedeno s djetetom?! Jesmo li sposobni procijeniti kada treba-mo svoje planove i æelje podrediti potrebama i æeljama djeteta?!

"Sretan je onaj djeËak s kojim se tata igra" - stajala je zapisana misao u biljeænici jednog djeËaka.

Dogaa se da zaboravljamo na Ëinjenicu da je roditeljski poziv neopoziv i neodgodiv.

Neizbjeæno, u svakom trenutku, svojim rijeËima i neverbalnim signa-lima, svojoj djeci πaljemo poruke, npr. "Vaæan si mi!" ili "Ovo πto sada radim, puno mi je vaænije."

Ako se te situacije ignoriranja emo-cija i potreba djeteta ËeπÊe ponav-ljaju, gradi se zid ravnoduπnosti i nepovjerenja. Dijete Ëezne za tim

da ga roditelj aktivno sluπa i daje mu povratne informacije na ono πto je doæivjelo i izreklo.

Na mnoge naËine moæemo poka-zati djetetu da uvaæavamo njegove poruke. Poput bumeranga, naπa djeca uzvraÊaju sve πto su od nas primila, bilo dobro ili loπe.

Biti roditelj uvijek je novi izazov pred tajnom djetetova biÊa, njegova shvaÊanja i potreba.

Dijete koje prima roditelj-sku ljubav, kroz razumijevanje, suosjeÊanje, podrπku, usmjeravanje i druæenje, kroz igru i razgovor, nauËit Êe se suoËavati sa svime πto donosi æivot, imat Êe snaæan osjeÊaj osobne vrijednosti. Vrlo je vaæno na ovakav naËin dijeliti æivot sa svojim djetetom od najranije dobi, kako nam se ne bi dogodilo da kad nam djeca poodrastu, mi odjednom æelimo znati gdje su, s kim se druæe, kako se osjeÊaju, a naπa djeca upra-vo ta iskustva dijele ne sa nama, veÊ s onima koji su ih nauËili sluπati

i uvaæavati, kada mi za to nismo imali vremena ili smo smatrali da nam je neπto drugo vaænije.

Na odgovornu i uzviπenu ulogu roditelja, upuÊuje i slikovi-ta usporedba jednog od velikana krπÊanstva, sv. Ivana Zlatoustog:

"POMISLI DA SI KRALJ KOJI POD SOBOM IMA JEDAN GRAD - DU©U SVOGA DJETETA..."

I za kraj, jedno pitanje za razmiπljanje: Kako se osjeÊam kada svoje dijete sluπam srcem i obrat-no?

S ljubavlju za vas pripremila Smiljana PopoviÊ koja vas i dalje poziva da se prikljuËite naπoj zajed-nici kako bi naπe zajedniπtvo urodi-lo s joπ viπe plodova.

Smiljana PopoviÊ

13PUTNIK 7 / 2006

SAKRAMENTI

OBITELJSKA ZAJEDNICA

Putnik 7.indd 13 12/14/06 9:17:39 AM

SVJEDOCI VJERE

14 PUTNIK 7 / 2006

Sluæbenica Boæja MARICA STANKOVIΔ

Na blagdan Krista Kralja u svim crkvama ZagrebaËke nadbiskupi-je proËitan je proglas Kauze bea-tifikacije sluæbenice Boæje Marice StankoviÊ, utemeljiteljice svjetovne ustanove „Suradnice Krista Kralja“. Tko je zapravo ona?

Prigodom njezine smrti 8.10.1957. u Zagrebu, kardinal Alojzije Ste-pinac, zatoËenik u KraπiÊu, napisao je: „Ova je draga i plemenita duπa posvetila sve sile svoga uma i srca za proπirenje Kraljevstva Boæjega na zemlji i moæe zbilja biti usporeena s onim velikim æenama iz prvih vremena krπÊanstva, kojima je Krist Gospodin bio sve, i koje su mogle s pravom govoriti s apostolom: 'ne æivim viπe ja, nego Krist æivi u meni'“ (Iz pisma suÊuti zatoËenog nadbiskupa zagrebaËkog kardinala Alojzija Stepinca, KraπiÊ, 17. listopa-da 1957.). Marica je roena na staru godinu, 31. prosinca 1900. od rodi-

telja Fabijana VragoviÊa i Terezije r. ©kvorc. Doselili su se iz Hrvatskog zagorja i nastanili u Zagrebu, u MesniËkoj ulici br. 7. Na Novu godi-nu, 1.1.1901. krπtena je u gornjo-gradskoj æupi sv. Marka. Roditelji su bili obiËni radnici, ali puni Boæjeg Duha i tako su krπÊanski odgajali svoje dvije kÊeri. Djetinjstvo je bilo sretno i raspjevano kao sunËan dan. Ëesto je iπla u πetnju Gornjim gra-dom, uz povijesne crkve sv. Marka, sv. Katarine i dragog hodoËasniËkog svetiπta Gospe od Kamenitih vrata. Majka joj je svraÊala pozornost na pogled na Donji grad i crkvu sv. Vinka i samostan Sestara milosrd-nica gdje je veÊ bila njezina starija sestra Milka, redovniËkim imenom s. Krizima (kasnije uËiteljica). Tamo je i Marica zavrπila osnovnu πkolu, nastavila srednju i uËiteljsku. Imala je sreÊu da su je mnogi od mlado-sti poticali na dublji vjerski æivot i prednjaËili joj u time svojim dobrim primjerom.

Marica je s miloπÊu Boæjom raËunala kao πto dijete raËuna na pomoÊ svoga oca. Kao maturantica Marica je sudjelovala u Mariboru 1920. godine na skupu Orlovske mladeæi. Tu je upoznala Ivana Merza koji ju je oduπevio svojim nastupom i dubinom katoliËkog uvjerenja. Zavrπivπi uËiteljsku πkolu kod Sestara milosrdnica radila je kao uËiteljica u SraËincu i Donjoj VoÊi. Tih je godina promijenila pre-zime VragoviÊ u StankoviÊ. Bilo joj je neugodno πto je vlastito prezime podsjeÊa na Ëovjekova neprijate-lja Sotonu. Godine 1924. dolazi u

Zagreb i upisuje Viπu pedagoπku πkolu prvog stupnja. PoËela je pisati Ëlanke u raznim listovima, a najviπe u „Za vjeru i dom“ u kojem je bila dugo godina glavna uredni-ca. MariËini Ëlanci odlikovali su se posebnim æarom, slikovitoπÊu svagdanjih susreta koji su joj bili izvori nadahnuÊa. U publicistiËkoj djelatnosti najviπe se bavila pro-blematikom æene i njezine uloge u obitelji, druπtvu i Crkvi. Pozivala se na sv. Pavla kojemu su u misionar-skom poslanju takoer pomagale æene. I u danaπnje vrijeme potrebne su svjetovne osobe u pomaganju i πirenju Evanelja, pa i æene. Potrebe za toplom rijeËju, njeænom rukom i æilavom borbom doÊi do duπa.

U tjedniku "Dobri pastir" imala je posebnu rubriku "Pisma mla-doj prijateljici", u kojoj se obraÊala æenskoj mladeæi, posebno kuÊnim pomoÊnicama; bili su joj blizu mali ljudi i radniËki svijet koji je puno puta jako iskoriπtavan i nepriznat u svom dostojanstvu. "Mi smo za socijalnu nauku Isusa Krista i Crkve Njegove", piπe "Za vjeru i dom", 1944.

Veliki utjecaj na MariËinu duhov-nost imao je dr. Ivan Merz. U nje-zinom Ëistom srcu Bog je raspalio plamen svetih Ëeænja, uËiniti neπto lijepo, veliko i sasvim se predati Bogu. Susret Orlica u Rimu s papom Pijom IX, koji im je podijelio slike Krista Kralja i rekao da rade sve viπe na proπirenju Kraljevstva Kristova, u njenoj je duπi zapalio plamen ljubavi za Krista Kralja, takav da Êe kasnije i prozvati sestre svjetovnog

Putnik 7.indd 14 12/14/06 9:17:43 AM

15PUTNIK 7 / 2006

SVJEDOCI VJERE

instituta suradnicama Krista Kralja. Pratio ih je mladi prof. Ivan Merz.

Ivan Merz je umro 10. svibnja 1928. i taj uzor i voa katoliËke mladeæi, Boæji Orao zlatnih krila, odletio je da nam iz neba pomaæe na utrtim stazama i putovima za Ëije je krËenje on sam utroπio sve svoje snage i sav svoj æivot.

Ubrzo su doπle i druge nevolje kad je jugoslavenska vlast ukinu-la organizacije Hrvatskih orlova i orlica.

Nakon toliko borbi, napora, ærtvi i uspjeha uslijedio je razlaz, ali se Marica sjeÊa i piπe: "Ne, nitko nije mogao slomiti idealizam naπe mladeæi. Jer, ideali su visoko, do njih ne stiæu prljave ruke. Oni su jaËi od okrutne vlasti. Njih ne mogu uniπtiti ni patnje ni progoni. Orlovi lete visoko k Bogu."

Raa se novo druπtvo katoliËke organizacije, Kriæari. Njima je na Ëelu dr. Ivo Protulipac, a djelu-je i Veliko Kriæarsko sestrinstvo s voditeljicom Maricom StankoviÊ. Niπta nisu posjedovali, osim ljubavi prema Kristu, Crkvi i hrvatskom narodu.

MerËeva baπtina ÆRTVA-EUHARISTIJA-APOSTOLAT, ÆEA, okupila je sve viπe orlova i orlica. Po ærtvi smo bliæi Kristu. Euharistija je ona koja daje plodnost naπim akci-jama, naπim nastojanjima. Kriæarice vrπe apostolat dobrog primjera u svojoj okolini, tamo gdje idu u πkolu, gdje rade, apostolat dobre rijeËi. Borba protiv psovke...

Uza svu svoju angaæiranost, Marica je diplomirala na 2. stupnju pedagoπke πkole i radila u Ëakovcu, GraËacu, Kutini i Zagrebu. Svuda je nosila Kristovu ljubav prema dragoj mladeæi, vedrinom i smislom za ærtvu, ponajviπe primanjem euhari-stije. Imala je u srcu za svakoga mje-sta. Snagu za to dobivala je u vjeri, molitvi, euharistiji, na hodoËaπÊima u Marijina svetiπta (Lurd).

Nakon gubitka, smrti svojih rodi-

telja (otac je umro 8.2.1932., a majka 1.4.1940), Marica Êe se slobodnije i potpunije predati odgoju kriæarske mladeæi i pripremati nekolicinu dje-vojaka za posebno poslanje u seku-larnom institutu.

Ljubila je Boga i njemu se sva pre-dala. Prilikom 10. godiπnjice smrti dr. Ivana Merza pripremljen je teËaj za kriæarice u Banja Luci, a iza toga osmodnevne duhovne vjeæbe za

Maricu i joπ 5 djevojaka koje su bile spremne pristupiti novoj ustanovi i u srcu su osjetile poziv na novu vrstu apostolata - Svjetovna ustano-va suradnica Krista Kralja.

Kardinal Stepinac je s radoπÊu dao svoj blagoslov toj novoj zajednici.

U Zagrebu suradnice su otvorile dom za katoliËke studentice, da se imaju kamo skloniti, a naπle su tu toplinu, zaπtitu i zajedniπtvo.

U nazaretskoj Djevici gledala je uzor poniznosti, jer Bog nas voli takve kakvi smo, ako smo iskreno zainteresirani da postanemo onakvi kakve nas on æeli.

Godine 1942, na blagdan Krista Kralja u nagovoru je rekla svojim suradnicama da bi se moglo dogo-diti da organiziranim kriæarima i kriæaricama bude onemoguÊeno djelovanje, a tada Êe se svaka surad-nica snaÊi na svom mjestu i u vrtlo-

gu æivota doÊi do onih kojima budu najpotrebnije i do kojih sveÊenik neÊe moÊi doÊi. Zbog posvemaπnje predanosti Boæjoj stvari i organi-ziranosti u apostolskoj djelatnosti Crkve, Marica je primila odliËje „Pro Eclesia et Pontifice“ od pape Pija XII., na prijedlog nadbiskupa Alojzija Stepinca. Ovu gestu sma-trala je kao nagradu i priznanje cijelom kriæarskom pokretu.

Nakon svrπetka rata i dolaskom nove vlasti, nadbiskup Stepinac ras-pustio je sve katoliËke organizacije jer su to zahtijevale novonastale neprilike i vlasti koje su bile nepri-jateljski raspoloæene prema Crkvi.

Marica je sa svojim suradnica-ma ublaæavala rane, noseÊi hranu i lijekove najpotrebnijima. Ljubile su Boga ljubeÊi njegovu patniËku braÊu. U studenom 1945. Marica daje otkaz na svojoj profesorskoj sluæbi. Iako je svoje uËenike silno voljela, vlasti su traæile da odgoj uËenika mora biti podvrgnut mar-ksistiËko-ateistiËkoj ideologiji πto ona nije mogla prihvatiti.

Za katoliËku crkvu nastupili su teπki dani kad je zatvoren zagre-baËki nadbiskup Alojzije Stepinac. U obranu u sudnici stale su uz njega Marica StankoviÊ i suradnice, svjedoËeÊi kako je nadbiskup bio na

Putnik 7.indd 15 12/14/06 9:17:45 AM

16

SVJEDOCI VJERE

PUTNIK 7 / 2006

strani malog i progonjenog Ëovjeka, spaπavajuÊi sve i ne gledajuÊi tko je tko. Marica je svojim sljedbeni-cama govorila i samo to æivjela: „u sebi razvijati duh elastiËnosti, πirokogrudnosti, duh katoliËkog univerzalizma… Biti πirok, πirok, osobito πirok kao πto je bio Pavao“.

Znala je da Êe doÊi kriæevi, zato je hrabrila svoje suradnice. „Niπta se ne uznemirujte! Pa ako vas i izbace iz ove kuÊe,… i onda ako vas budu muËili dugi putovi oko vaπeg stana ili neprilike u apostolatu… Naπi planovi ne podudaraju se uvijek s Boæjim planovima. To moæe biti samo jedno veliko ËiπÊenje i svake pojedine i Ëitavog tijela.“

Dana 1. rujna 1947. organi SUP-a odveli su Maricu u istraæni zatvor. Nakon duge istrage, 24. sijeËnja 1948. osuena je Marica na 5 godi-na liπenja slobode i prisilnog rada, a tako i njezine suradnice i duhovni voa, don Ante RadiÊ.

Njezina obrana u sudnici: „Sav moj rad iπao je za oËuvanjem vjere u duπama omladine bez politiËke koncepcije. Kad ne mogu sve izreÊi πto æelim, zavrπavam 'Æivio Krist Kralj', 'Æivio sv. Otac papa', 'Æivjela katoliËka crkva'“.

Kada je osuda s obrazloæenjem bila proËitana, sve osuenice su ustale i zapjevale: „Krist pobjeuje, Krist kraljuje, Krist vlada“. Nisu ni trunke mrænje pokazale prema

onima koji su ih zatvorili i osudili.U kazneno-popravnom domu u

Poæegi Marica je provela punih 5 godina. Tu je bilo teπko jer je æivjela u „Ëoporu“, gdje je bilo kriminalki, neubrojivih æena koje su vrijeale, psovale, a to je za nju bilo teπko. Ona je i tu u zatvoru htjela obodriti djevojke, pruæiti im lijepu rijeË i malo utjehe u tim danima svakoja-kog jada i poniæenja. U takvim okol-nostima Ëovjek je æeljan kao ozebao sunca samo jednog toplog pogle-da, milog smijeπka, lijepe rijeËi. To nije izmaklo oku „Ëuvarica“ te su ju malo izolirali u sobu „Rebeka“, gdje su zatvorenice poput zaraznih

bolesnica bile odijeljene od drugih. Zatim teæak fiziËki rad i torture samice... Iza toga su odlazile na graevinski rad, noseÊi crijep, cigle i drugo. Veliki broj zatvorenica u Poæegi bio je iz krπÊanskih obitelji. Tako su i na robiji znale zaziva-ti milosre Boæje i Boæju snagu. NaveËer su dugo molile u svojim krevetima, ponekad iz molitvenika koji su proπli cenzuru.

Za vrijeme πetnje u krugu moli-le su u tiπini krunicu, nije trebalo vikati da πute, πutjele su i molile. Posebno su molile sv. Josipu i nazi-vale ga „logorskim kavalirom“.

No, ma koliko uæas i mrak bili neprozirni, a ljudska snaga pri kraju svoje moÊi, u tajanstvenim dubi-nama MariËine duπe svjetlucalo je svjetlo vjere, dovoljno jako da Ëovjek ne potone u beznau. A, tko je s Bogom nije nikad sam ni u gori ni pod zemljom.

Marica je iz zatvora izaπla 1. rujna 1952. U susretu s vjernim prijate-ljicama potekle su suze radosnice. Najprije je iπla u poæeπku crkvu sv. Terezije Avilske, gdje se ponovno nakon 5 godina susrela s Isusom u sakramentima sv. ispovijedi i priËe-sti.

Putnik 7.indd 16 12/14/06 9:17:49 AM

17PUTNIK 7 / 2006

SVJEDOCI VJERE

Dugogodiπnje patnje ostavile su tragove na njezinom zdravlju. Strah ju je i dalje progonio. PredosjeÊala je da neÊe dugo æivjeti pa se s puno ljubavi i volje dala na posao oko zavrπetka pravila Suradnica Krista Kralja.

Godine 1955. na blagdan Krista Kralja govori: „Suradniπtvo traæi svetost, a iskljuËuje poloviËnost. Suradniπtvo traæi jakost, a iskljuËu-je prosjeËnost. Suradniπtvo traæi dinamiËnost, a ne vjeËnu anemiju i apatiju.“

Za ljubav Isusa Krista Kralja æivjela je, radila, svjedoËila, patila, odgajala, teæila k savrπenstvu i sve-tosti. Zajednica suradnica Krista Kralja 7. oæujka 1956. dobila je odobrenje osnutka od kongrega-cije za redovnike. To je bila vruÊa æelja i Ivana Merza i s. Marice StankoviÊ.

U svojoj bolesti bila je strpljiva i sve patnje prikazivala za Crkvu i duπe.

Dana 8. listopada 1957. preseli-la se u OËevo krilo, naπla je mir i radost svoga uËitelja i Kralja. Pokopana je na Mirogoju u grob svojih roditelja. Tu je u blizini i grob sluge boæjeg, danas blaæenog Ivana Merza, njezinog uËitelja i uzora.

I na kraju: Marica StankoviÊ bila je osoba vrijedna poπtovanja, neu-morna i nesebiËna radnica, dosljed-na ærtva svojih ideala, divan pri-mjer onima koji su pozvani raditi na „njivi Gospodnjoj“ na bilo koji naËin.

Plodovi njezinog djelovanja su veliki i ogromni. Zapisani su u brojnim duπama te traju i trajat Êe…

Neka nam izmoli kod nebeskog Oca milost da i mi moæemo raditi za Krista Kralja i postiÊi svetost u ustrajnom i nesebiËnom predanju Isusu.

s. Paula Puzjak

Moje sjeÊanje na profesoricu Maricu StankoviÊ (1938. godine)

Kao djevojËica nisam u potpunosti shvaÊala koliku mi je Gospodin milost podario πto sam imala moguÊnost upoznati dragu sestru Maricu StankoviÊ. Bila je voditeljica VKS-a (Velikog kriæarskog ses-trinstva) u Zagrebu. U mojoj æupi postojalo je Kriæarsko druπtvo, muπki i æenski ogranak. Po Boæjoj providnosti bila sam Ëlanica Malih kriæarica. Sve kriæarice πirom Domovine meusobno su bile sestre. Sestra Marica! Æena energiËna, puna vedrine, radosti, puna poleta; to se vidjelo i osjeÊalo u svakoj njezinoj rijeËi i gesti, u svakom susretu. Na naπim redovnim sastancima predsjednica nam je Ëitala MariËine okruænice koje su uvijek redovito stizale. Te su okruænice bile nad-ahnute, pune skrbi za naπ duhovni napredak, za naπe krπÊansko odrastanje, za naπe poπteno, pristojno i Ëedno djevojaËko ponaπanje. Neopisiva radost zavladala je meu nama kada smo saznale da sestra Marica dolazi u naπu æupu (MoravËe) kako bi kroz tri dana odræala teËaj kriæaricama.

Stigla je sestra Marica! Ne znam kako da opiπem πto nam je znaËila onih dana. Bila nam je sestra, majka, uËiteljica, prijateljica, bila nam je sve. Kako se samo znala pribliæiti nama, jednostavnoj seljaËkoj djeci, tumaËeÊi nam tako velike i vaæne stvari. Mi smo saznale πto je to ærtva, πto je Euharistija, πto je apostolat, πto je molitva, πto je Crkva, tko je Papa. NauËila nas je pratiti sv. Misu iz misala, kako se spremiti za PriËest, kako biti primjer drugima i joπ puno toga.

U meuvremenu sjela bi na travu, a mi oko nje dok nas je svojim predivnim glasom uËila pjevati. Bile su to prekrasne pjesme: svete, rodoljubne, o zaviËaju, o majci, o domovini, o prirodi..., a mi smo to sve spremale u naπa srca da ponesemo u æivot.

Hvala ti, sestro Marice, vjeËna ti hvala u zagrljaju Isusa-Krista Kralja!

s. Gertruda Zenko

Putnik 7.indd 17 12/14/06 9:17:53 AM

18 PUTNIK 7 / 2006

CISTERCITI (ORDO CISTERCIENSIS)

Cisterciti (Ordo cisterciensis)

Povijesni poËetak

Cisterciti su monaπki red u KatoliËkoj Crkvi. Red je nastao kra-jem 11. stoljeÊa, godine 1098., kada je benediktinski opat Robert sa dva-desetak monaha napustio svoju opa-tiju Molesme (Francuska) i osnovao novi samostan u Citeauxu, æeleÊi provoditi monaπki æivot πto vjernije prema pravilu sv. Benedikta. Od mjesta Citeaux, latinski Cistercium ova grupa monaha, po mjestu boravka prozvana je cisterciti. Novi Red ispoËetka se nije brzo πirio. Tek dolaskom mladog Bernarda Red dobiva zamah i πirenje, a Bernard postaje opat u Clairvauxu i pod tim imenom ulazi u povijest kao jedna od najznaËajnijih osoba prve polo-vice 12. stoljeÊa.

Duhovni temelji

MOLITVA je prvi temelj cistercit-skog monaπkog æivota. Cisterciti se viπe puta na dan okupljaju u crkvi na koralno pjevanje Ëasoslova - sluæbe Ëasova.

RAD prvih cistercita u sred-njem vijeku bio je ispunjen teπkim fiziËkim poslovima na polju i u πumi. Bilo je i takvih koji su se bavi-li pisanjem i naukom. Povijesne pri-like u proπlim stoljeÊima utjecale su na ukljuËivanje cistercita u odgojne i pastoralne aktivnosti.

LECTIO DIVINA - duhovno Ëitanje jedan je od puteva prema osob-noj molitvi. »itanje se isprepleÊe s razmiπljanjem i molitvom.

Putnik 7.indd 18 12/14/06 9:17:58 AM

19PUT NIK 7 / 2006

CISTERCITI (ORDO CISTERCIENSIS)

©UTNJA ne znaËi samo „ne govo-riti“, niti je ona sama sebi cilj. Ona je pomoÊ u duhovnom æivotu. Ona je potrebna da bi se moglo sluπati i Ëuti. ©utnja je mjesto susreta s Bogom i sa samim sobom.

Cisterciti u Hrvatskoj

Otprilike sto godina nakon osnut-ka Reda dolaze prvi cisterciti u Hrvatsku. Kralj Andrija II pozvao ih je iz francuske opatije Clairvaux.

Prva cistercitska opatija u Hrvatskoj bila je osnovana u Topuskom 1208. godine. Od opatijske crkve do danas se saËuvao samo portal gotiËke crkve.

Druga opatija bila je osnovana u Kutjevu 1232. godine. Od nje su

ostali samo podrumi koje danas koristi KutjevaËka vinarija, koja na etikete svojih vina stavlja godinu osnutka cistercitske opatije.

U blizini Zagreba bio je cistercitski samostan od 1257, koji se kasnije

preselio na danaπnji Dolac. Tamo je 1315. osnovana nova cistercitska opatija. Danas je na tom mjestu crkva sv. Marije na Dolcu.

Sredinom 16. stoljeÊa cisterciti nestaju iz hrvat-skih krajeva, a vraÊaju se ponovno nakon viπe od 400 godina. Od 1982. postoji cistercitska zajed-nica u Jastrebarskom. Osnovana je od cister-citske opatije Wettingen-Mehrerau iza Bregenza (Austrija), koja je i naslov-na opatija istoimene kon-gregacije.

Povezanost starih cistercita sa æupnom crkvom u Jaski

Spomenimo i povijesnu vezu jaskanske æupe sa sta-

rim cistercitima opatije Kostanjevica (1234-1786), na zapadnoj strani Æumberka, u Sloveniji.

Kada je u XVIII. st. obnavljana æupna crkva sv. Nikole, za novi

glavni barokni oltar darovana je velika oltarna slika sv. Nikole od cistercitskog opata iz Kostanjevice. Nakon temeljite restauracije æupne crkve u prvoj polovici 20. st., ovaj oltar zamijenjen je novim bijelim, danaπnjim, radom obrtniËke πkole iz Zagreba, a stara velika oltarna uljana pala sv. Nikole iz Jaske nalazi se danas u fundusu arhidijecezan-skog muzeja nadbiskupije zagre-baËke.

Putnik 7.indd 19 12/14/06 9:18:03 AM

20 PUT NIK 7 / 2006

VIJESTI IZ ÆUPE

Na Ëetvrtu nedjelju doπaπÊa, 18. prosinca 2005, pomoÊni zagrebaËki biskup Josip Mrzljak u naπoj æupi zaredio je nove akone ZagrebaËke nadbiskupije. Za vrijeme sveËanog

misnog slavlja u kojem je sudjelo-vao veliki broj sveÊenika, sveti red akonata primili su Ivica BudinπÊak iz æupe sv. Ane, Sveta Jana, Dominik Pleπe iz æupe sv. Mateja, Dugave-Zagreb i Saπa JoziÊ iz æupe Uznesenja BDM, Nova RaËa.

Jaskanska æupna crkva bila je pre-mala da primi veliki broj vjernika, prijatelja akona koji su htjeli doÊi i prisustvovati tom svetom i velikom Ëinu. No, tko je akon i koju sluæbu on moæe vrπiti?

RijeË akon dolazi od grËke rijeËi 'diakonos' i znaËi posluæitelj. –akon spada u prvi od tri viπa stupnja sveÊeniËkog reda. Sluæba je akona, kako mu

odredi nadleæna vlast, sveËano dijeliti krπtenje, Ëuvati i dijeliti euharistiju, u ime Crkve prisustvo-vati æenidbi i blagosliv-ljati je, nositi popudbinu umiruÊima, Ëitati vjerni-cima Sveto pismo, pred-

voditi bogosluæje i molitvu vjerni-ka, dijeliti blagoslove, voditi obred sprovoda i pokopa... Netko biva akon, ne da bi to ostao (iako postoji trajni akonat), nego da bi postao prezbiter - sveÊenik.

Molimo za nove akone - da ostanu vjerni putu na koji ih je Bog pozvao, da postanu sveÊenici svete

ZagrebaËke crkve i da svojim dje-lovanjem i svojom sluæbom budu na ponos svima nama koji ih pra-timo na njihovom putu. Za trojicu akona i njihovo dostojanstvo za reenje zajamËio je rektor bogo-slovnog sjemeniπta Mijo Gorski.

Bogosluæje je svojim pjevanjem uveliËao Æupski crkveni zbor.

Ana Novosel

–akonsko reenje

Putnik 7.indd 20 12/14/06 9:18:09 AM

PUT NIK 7 / 2006

VIJESTI IZ ÆUPE

21

U danima korizme 2006. odræan je Mali teËaj Kursiljo u jaskan-skoj æupi. Nije to prvi puta da naπi æupljani sudjeluju u Malom teËaju, sjetimo se 2000. i mladih srednjoπkolaca koji su pod vod-stvom kapelana Konrada Æiæeka sudjelovali na teËajevima u Taboru te mnogih drugih pojedinaca koji su sudjelovali od samih poËetaka Kursilja u Hrvatskoj.

Ovom prilikom pozdravljam sve jaskanske kursiljiste!

Mali teËaj - Kursiljo, πto je to?

Kursiljo je katoliËki pokret, koji je 1949. u ©panjolskoj stvorila grupa angaæiranih laika i sveÊenika (Sebastijan Gaya, sveÊenik, Eduardo Bonnin, laik te biskup Hervas). U ZagrebaËkoj Nadbiskupiji uveden je 1974. iz Austrije posredstvom p. Josefa Cascalesa. Pokojni nadbi-skup KuhariÊ povjerava pokojnom biskupu ©kvorcu da kod nas posta-vi stvar na vlastite noge, a tajniπtvo vodi vlË. Andrija Vrane. Stvara se tim od pedesetak laika suradni-ka, tijekom godina osvjeæavan novim Ëlanovima, koji zajedno sa sveÊenicima kroz 32 godine sudje-luju u voenju teËajeva, obnova, seminara. Kursiljo nije niπta drugo

nego "mali teËaj". Izraz Kursiljo viπe nosi prizvuk pokreta, dok izraz Mali teËaj æeli oznaËiti sam seminar koji traje tri dana, a dræi ga tim laika i sveÊenika.

©to Kursiljo hoÊe, najbolje je saæeto u poznatoj definiciji: Kursiljo hoÊe omoguÊiti i posredovati doæivljaj bitnoga u krπÊanstvu s ciljem da se krπÊanstvu dade kiËma. U prvom je planu duboko i pravo doæivljavanje krπÊanskoga. Tijekom stoljeÊa u naπim se glavama steklo teoretsko i intelektualno krπÊanstvo, a posta-li smo vrlo siromaπni doæivljajem. Danaπnja pak moderna vremena stalno naπem duhu daju nove i nove podraæaje hedonizma i mate-rijalizma. Kursiljo zato æeli ponuditi æivljeno krπÊanstvo jer krπÊanstvo koje nije æivot i nije nikakavo krπÊanstvo! Æivot izgraen na krπÊanskoj poruci otkupljenja... Ljubav, radost, sloboda Evanelja... Kursiljo se ne odriËe teorije, dubo-kih naËela, ali je neposredan u doæivljavanju krπÊanstva. Sudionici na teËaju dolaze do vjerskog stava, punog oduπevljenja i u njemu budu iznova uËvrπÊeni: pravi krπÊani koji æeaju za ispunjenjem u Kristu! SvjedoËimo da je moguÊe i lijepo:- Krista iz glave spustiti u srce- Iskusiti da je Krist æiv i prisutan

tu

- Ozdraviti, i od fiziËke bolesti- SteÊi slobodu djeteta Boæjega - Pokleknuti pred Bogom u

Ëovjeku- Odustati od mase, prikloniti se

skupini, osobi- SteÊi prijatelje na razini Duha.Pravi cilj Kursilja je krπÊanska

zajednica. Traæi krπÊane koji su spre-mni i sposobni izgraivati zajedni-cu, omoguÊiti i pruæiti zajedniπtvo. Kursiljisti bi trebali biti oni koji surauju u aktivnom oblikovanju baziËnih crkvenih zajednica. Oni su ti koji kvascem Evanelja proæimaju sredine u kojima se kreÊu, pomaæuÊi da se otkriva i ostvaruje osobni poziv.

Zajedniπtvo je velika rijeË na teËaju. Suradnici laici koji Ëine Ëetvrtinu zajednice koja se susre-la da bi doæivjela Kursiljo, imaju zadatak da kao stari kursiljisti, koji se trude da u svakodnevici ostvare krπÊanski æivot, nastane ovaj inten-zivni krπÊanski æivot. Doæivljavamo kao Ëudo milosti da se na kraju ova tri dana teËaja oblikuje rado-sno zajedniπtvo krπÊana, neπto πto se samo po sebi razumije. Joπ je moæda Ëudnovatije da se tako mnogi ljudi koji su proπli Kursiljo, unatoË rutini svakodnevice koja ubija duh, zalaæu za Kraljevstvo Boæje, za obnovu æivota.

Mali TeËaj u Jaski: predstavljamo vam

KURSILJO14.01.2006. Ivanka i Miljenko LackoviÊ proslavili su 25. godiπnjicu braka obnovom braËnih zavjeta u æupnoj crkvi.

Putnik 7.indd 21 12/14/06 9:18:17 AM

PLANINARSKI KRIÆNI PUTEVI U 2006. godini

Dekanatski kriæni put i ove je godine odræan poËetkom mjese-ca oæujka. Put nas je vodio od DraganiÊa do KraπiÊa.

Kao i svake godine, u organizaciji udruge Ekosspiritus, pod vodstvom Radovana LibriÊa, organiziraju se dva kriæna puta.

37. PLANINARSKI KRIÆNI PUT odræao se 1. i 2. travnja na relaci-ji ZveËaj-Duga Resa-Novigrad na Dobri. Geslo ovog kriænog puta bilo je: „Neka suhe kosti oæive“. HodajuÊi predivnim predjelom, uz rijeke, s mnoπtvom mladih gro-

moglasno smo pjevali „Rijeke æive vode potecite neke Duh se razli-je...“, moleÊi da se Duh razlije ne samo u ta dva dana hoda veÊ i na sve naπe buduÊe dane i na sve one koje smo, po obiËaju, nosili u svojim srcima. U Dugoj Resi, prije veËernje Euharistije, djeËji zbor nas je oduπevio pod vodstvom neo-biËno æivahne Ëasne sestre. Mladi su se uistinu maksimalno angaæirali i na zavrπnoj postaji priredili nam nezaboravan doËek.

38. PLANINARSKI KRIÆNI PUT odræao se 13, 14. i 15. listopada na dionici Orehovica-Mihovljan-Lobor-

Belec. Ovaj pohod bio je u znaku Majke Marije, poËevπi od gesla „πto vam god rekne, uËinite!“ (usp. Iv 2,5.), pjesme koju smo uzeli za himnu ovog pohoda „PreËisto srce Marijino“ te dva izuzetno vaæna sakralna objekta. Prvi je crkva Majke Boæje Gorske, u kojoj je najsje-verniji nalaz hrvatskog pletera. A, drugi, crkva u Belcu, Majke Boæje Snjeæne, najsjajniji biser baroka u ovom dijelu Europe.

Tek nekolicina mladih iz æupe napunila je ruksake i pod njiho-vim teretom krenula na put. Teæina tereta ubrzo je nestala u ljepoti krajolika, u katehezama, razgovo-

22 PUTNIK 7 / 2006

VIJESTI IZ ÆUPE

Vlastita metoda• TeËaj, Ëak i Ëitav pokret, noπen

je duhom molitve. ObiËaj je da se dok se odræava neki teËaj, Kursiljo oblikuje prsten moli-telja koji mole 24 sata puta tri dana, koji su pozvani da osob-nom i zajedniËkom molitvom, ærtvom, postom, euharistijom, mole za milosni uspjeh teËaja.

• Govoriti o predavanjima i referatima u Kursilju bilo bi pogreπno. Ni ton ni naËin ne mogu se usporeivati. Zovemo ih jednostavno nagovorima i razgovorima.

• BuduÊi da Kursiljo traæi bitno, a to je sudjelovanje u Boæanskoj naravi, u tome da budemo djeca Boæja, dosljedno to konkretiziramo u doæivljaju zajedniπtva. PolazeÊi od Ëinjenice da radost spada u biÊe ljubavi, od poËetka se na Kursilju njeguje opuπtena i radosna atmosfera. Svakako

valja i pjesmi i veselosti pri-pisati brzo i duboko stvaranje zajedniπtva.

• Za vrijeme pauza suradnici i sudionici imaju priliku da u atmosferi radosti, zajedniπtva, zajedniËkog produbljivanja i molitve, ostvare osobne susre-te. Ovi kontakti u atmosferi povjerenja postaju pravi raz-govori u kojima Ëovjek otvara svoju duπu.

• Svakom se sudioniku pruæa otvorena prilika za razgovor sa sveÊenikom. Pokazuje se da je veÊina sudionika godi-nama Ëekala takvu priliku za razgovor, a mnogi su nakon ovakvog otvorenog raz-govora doæivjeli unutarnje oslobaanje i za mnoge takav susret postaje poËetak snaænog krπÊanskog æivota za kojim su dugo Ëeznuli.

• Sudionici se na samo kod raz-govora nego i na dnevnim

euharistijskim slavljima uvode u tajnu liturgije. Ëudnovato je kako se Ëesto nakon Kursilja Ëuje kako je euharistijsko slav-lje treÊeg dana kao vrhunac i cjelokupnost Ëitavog Kursilja i Ëitavog æivota.

Predstavili smo vam Mali TeËaj, iako se on moæe doæivjeti tek sudjelovanjem.

U jaskanskoj æupi postoji zajed-nica kursiljista, koji se ukljuËuju u rad æupe, ali se i sastaju, te zajedno dijele radost krπÊanstva. Tijekom 2006. godine odræali smo tri pred-sinodske rasprave, predboæiÊnu duhovnu obnovu. PoËetkom 2007. poËinjemo moliti za novi teËaj u Jaski. Svi koji æelite na Kursiljo, javite nam se! Pozivamo i "stare" kursiljiste da nam se pridruæe!

Svima od srca sretan BoæiÊ i obi-lje radosti u srcima, uz kursiljistiËki pozdrav DE COLORES!

Vlatka BudinπÊak

Putnik 7.indd 22 12/14/06 9:18:21 AM

PUT NIK 7 / 2006 23

VIJESTI IZ ÆUPE

ru, smijehu, πali... Najviπe snage za hod davala nam je, kako je od milja zovemo, „teta“ Anica koja unatoË tome πto kaæe da nije mlada, svo-jom izdræljivoπÊu i vedrinom jed-

nostavno potiËe da se savlada i taj uspon i onaj iza i onaj iza…Teta Anica, HVALA! OËekujemo da nam se pridruæite i Vi koji ovo Ëitate! Dobro doπli ste! Viπe informacija o

kriænim putevima moæete pronaÊi na www.ekosspiritus.hr

ANDREA MIHOLIΔ i ANAMARIJA VLA©IΔ

U travnju 2006. godine naπu æupu je posjetio biskup Josip Mrzljak. Na svom pastoralnom

pohodu Dekanatu, boravio je dva dana u Jastrebarskom. Tijekom svog boravka, pored

misnih slavlja, posjetio je neke bolesnike, sastao se s Ëlanovima Pastoralnog i Ekonomskog

Pastoralni pohod biskupa Josipa Mrzljaka

Putnik 7.indd 23 12/14/06 9:18:23 AM

24 PUTNIK 7 / 2006

VIJESTI IZ ÆUPE

vijeÊa te sa æupskim pjevaËkim zborom. U nedjelju 2. travnja slavio je misu u æupnoj crkvi Sv. Nikole te u kapeli Sv. Mirka u CvetkoviÊu. Vjernici CvetkoviÊa su sveËano i s veseljem doËekali

Biskupa. Limena glazba DVD-a CvetkoviÊ, djeca Osnovne πkole u narodnim noπnjama i mnogo-brojni vjernici uzveliËali su njegov dolazak. Vjerujem da su njegove rijeËi, kojima nas je poz-

vao na iskrenu i vjernu ljubav prema Isusu Kristu, prodrle do srca mnogih vjernika. Taj susret ostat Êe nam u trajnom sjeÊanju i poticati nas na ljubav i darivanje, kao πto se Isus darovao nama.

SUSRET HRVATSKE KATOLI»KE MLADEÆI

Ovogodiπnji susret mladih odræao se u Puli 29. i 30. travnja.Iz Jaske smo u ranim jutarnjim satima krenuli s dva puna autobusa.Oko podneva stigli smo u Pulu, malo proπetali i razgledali grad te uπli u Arenu kako bismo se pripremili za

program koji je poËeo oko 15 sati.Susret je poËeo glazbenim programom, duhovnim poticajima i svjedoËanstvima. Primili smo tople pozdrave

mons. Ivana Milovana, biskupa domaÊina. U 18 sati poËelo je Euharistijsko slavlje predvoeno kardinalom Josipom BozaniÊem. Iako su vremenske prognoze bile loπe, sunce nas je pratilo tijekom cijelog programa u Areni. Oko 21 sat krenuli smo s autobusima prema Kaπteliru i Labincima, æupama u kojim smo bili smjeπteni. Oko 22 sata rasporedili smo se po obiteljima.

Mjesta Kaπtelir i Labinci nalaze se na zapadnoj obali Istre, u zaleu 13 kilometara udaljenog PoreËa. U srediπtu Kaπtelira je crkva iz 1908. godine, u kojoj smo sljedeÊeg jutra imali misu. Nakon mise pozdravili smo se s domaÊinima uz zvuke njihovog puhaËkog orkestra koji nam je zaæelio sretan put.

U 13 sati imali smo organiziran ruËak u "Domu". Nakon graha i obilja kolaËa krenuli smo natrag za Jasku.Iskustvo susreta mladih je prekrasno, duhovni odmor i zabava vraÊaju energiju, potroπenu tijekom sva-

kodnevnih obaveza. Nadam se i vjerujem da Êe druge godine iz Jaske i okolice otiÊi joπ puno viπe mladih na susret.

Kristina Agostini

Putnik 7.indd 24 12/14/06 9:18:32 AM

PUT NIK 7 / 2006 25

VIJESTI IZ ÆUPE

14. svibnja 2006., na MajËin dan, sakramenat Svete potvrde po

rukama mons. Danijela Labaπa primilo je 96 kanditata.

7. svibnja 2006. godine æupnik Stjepan RoæankoviÊ podijelio je

sakramenat Prve priËesti 110 prvopriËesnika.

Putnik 7.indd 25 12/14/06 9:18:39 AM

26 PUTNIK 7 / 2006

VIJESTI IZ ÆUPE

Dekanatski susret ministranata u DraganiÊu 27. 5. 2006.

Dekretima Nadbiskupskog duhovnog stola doπlo je do pastoralnih promjena u naπoj æupi.

VlË. Miroslav MarkiÊ razrijeπen je sluæbe æupnog vikara u Jastrebarskom i imenovan upraviteljem æupa u Vrhovcu te u Gornjem Prekriæju. Za sav njegov rad i trud uËinjen u naπoj æupi, neka ga Gospodin obilno nagradi.

Za æupnog vikara - kapelana - doπao nam je vlË. Æeljko Horvat, koji je do premjeπtaja obnaπao sluæbu æupnog vikara u æupi Presvetog Trojstva u PreËkom. Neka ga Gospodin prati u povjerenoj mu zadaÊi!

27. kolovoza 2006. godine oprostili smo se od s. Mire ©aπo. Sestra Mira je bila u Jaski ?? godina, u svom drugom mandatu ovdje. Premjeπtana je na Jordanovac, na Fakultet Druæbe Isusove. Za sav njen trud, molitvu i rad, iskreno joj hvala.

Putnik 7.indd 26 12/14/06 9:18:48 AM

VIJESTI IZ ÆUPE

PUT NIK 7 / 2006 27

Moje ime je Æelj-ko Horvat, roen sam 16. oæujka 1979. u Zagrebu, od oca Dragutina i majke ©tefice kao peto od sedmero djece.

Sakramenat kr-πtenja primio sam 13. svibnja 1979. godine, a Svete potvrde 16. lipnja 1993. godine. Sve sakramente prim-

io sam u rodnoj æupi Sv. Mihaela Arkanela, Mihovljan. Prve spoznaje o vjeri i vjerskom æivotu dobio sam od svojih roditelja. Kroz vjeronauk, temelje vjere usaivao je moj æupnik.

Pri zavrπetku osnovnog πkolovanja javila se u meni æelja da budem sveÊenik. Æelja mi se poËela ostvarivati primanjem u DjeËaËko sjemeniπte na ©alati, gdje sam boravio Ëetiri godine istovremeno pohaajuÊi Nadbiskupsku klasiËnu gimnaziju. Kroz πkolovanje i duhovni odgoj u sjemeniπtu, rasla je i sazrijevala u meni æelja da jednoga dana izbliza slijedim Krista i to kroz sveÊeniËki poziv. Stoga sam svoj hod ka sveÊeniπtvu nastavio u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeniπtu istovre-meno pohaajuÊi KatoliËki bogoslovni fakultet u Zagrebu.Odgoj i formacija u bogosloviji uËvrstili su u meni æelju da budem sveÊenik. U tome su mi veliki poticaj bili mnogi sveÊenici s kojima sam se susretao.

Prvi stupanj sveÊeniËkog reda - akonat, primio sam na blagdan Tri Kralja u rodnoj æupi po rukama pomoÊnog biskupa zagrebaËkog, Josipa Mrzljaka. Po dekretu kao akon dodijeljen sam novozagre-baËkoj æupi Svetog Luke Evanelista - Travno. Kroz vrijeme akonske sluæbe osobito sam volio krstiti i rado sam dræao æupnu katehezu za prvo-priËesnike i firmanike, te se druæio s mladima kroz katehezu i razliËite susrete.

Za sveÊenika sam zareen 19. lipnja ove godine, u zagrebaËkoj katedrali, po rukama zagrebaËkog nadbiskupa Josipa kardinala BozaniÊa. Mladu misu slavio sam 20. lipnja u rodnoj æupi.

Æupa Jastrebarsko druga je æupa u koju sam imenovan za æupnog vikara. RazmiπljajuÊi o svojoj sveÊeniËkoj sluæbi i o tome πto je sveÊenik, pada mi na um misao jednog prijatelja koji je rekao da je sveÊenik neπto poput semafora. Semafor je tu da nas upozori gdje treba stati, gdje usporiti i kojim pravcem iÊi. Nadam se da Êu i ja svojim djelova-njem u ovoj vaπoj æupi moÊi vama biti putokaz u vaπim potrebama i æivotnim situacijama.

MLADI NA HODO»A©ΔU U MARIJI BISTRICI

Drugog vikenda u mjesecu rujnu ove godine, 9. i 10. rujna, nekoliko mladih iz Jaske uputilo se na hodoËaπÊe u naπe nacion-alno marijansko svetiπte Mariju Bistricu, u sklopu 275. zavjetnog hodoËaπÊa grada Zagreba. Pohod je, nakon kratke uvodne molitve povjerenika za pastoral mladih zagrebaËke biskupije Antuna Sentea, u ranim jutarnjim satima krenuo iz crkve Pohoenja Blaæene Djevice Marije u »uËerju. Vrijeme nam je ove godine, za razliku od proπlogodiπnje kiπe, bilo naklonjeno, a napore i umor nismo ni osjetili jer nam je hod prolazio u pjesmi, zabavi i smi-jehu. Naπa radost bila je tolika da smo dobrim ozraËjem privukli i malog mjeπanca (nazvali smo ga ÆuÊo) koji nas je pratio cijelim putem do Marije Bistrice. U svetiπte smo doπli oko podneva, a u poslijepodnevnim satima Mariju Bistricu posjetio je i uzoriti kardi-nal Josip BozaniÊ, koji je, nakon πto je odgledao kratki program koji su mu mladi pripremili, sluæio misu na otvorenom. Nakon zavrπenog bogosluæja krenuli smo u susret vjernicima ZagrebaËke nadbiskupije koji su hodoËastili preko Sljemena, a naveËer je pred izloæenim Presvetim u crkvi bilo klanjanje. Naæalost, iako je program hodoËaπÊa trajao i u nedjelju, mladi iz Jaske (hrabra Ëetvorka) zbog drugih obaveza vratili su se svojim kuÊama u subotnjim veËernjim satima, ali sa miπlju da nam uvijek ostaje sljedeÊa godina kada Êemo se ponovo uputiti preko brda i dolina put Marije Bistrice ali tada (nadam se) u veÊem broju.

Zvonimira VlaπiÊ

Putnik 7.indd 27 12/14/06 9:19:03 AM

28 PUT NIK 7 / 2006

VIJESTI IZ ÆUPE

"U samoj dubini ljudskog biÊa leæi Ëeænja za prisutnoπÊu, tiha æelja za zajedniπtvom.

Ne zaboravimo nikad da je ta jednostavna Ëeænja za Bogom veÊ poËetak vjere."

Brat Roger iz Taizéa

Joπ kao djevojci Gospodin mi je

omoguÊio upoznati brata Rogera, zajednicu iz Taizéa, taj izvor lju-bavi na koji moæe svatko doÊi kad oæedni ili ogladni i nasititi se Boæje ljubavi, milosti i zajedniπtva. Danas mi je æelja dio toga podijeliti s vama.

Taizé, na jugu Burgundije u

Francuskoj, dom je meunarodne, ekumenske zajednice koju je ovdje osnovao brat Roger, godine 1940. BraÊa se zavjetuju za cijeli æivot na dijeljenje materijalnih i duhovnih dobara, na celibat i veliku jedno-stavnost æivota. Danas zajednica okuplja viπe od stotinu braÊe, kato-lika i protestanata iz viπe od 25 zemalja.

Od kasnih 50-tih mnoge tisuÊe mladih tjedan po tjedan, tijekom godine, dolaze iz svih zemalja Europe i s drugih kontinenata, kako bi sudjelovali u susretima usredo-toËenima na "unutarnji æivot i ljud-sku solidarnost". Postoje susreti za mlade, za odrasle iznad 30 godina i za roditelje s djecom. Na moju radost Taizé sam posjetila u svim ovim skupinama i ne mogu odluËiti kada mi je bilo ljepπe i plodonosni-je: prvi puta, kada sam shvatila da Êe Damir postati dio mog æivota, drugi puta, kada smo doπli kao mladi braËni par, a ja u treÊem mjesecu trudnoÊe, treÊi puta, kada

smo nas dvoje doπli sa sve troje djece kojima je to bilo nezaborav-no iskustvo ili ovog ljeta, kada sam Taizé pohodila s mojom kumicom Valentinom kojoj smo æeljeli pruæiti i tu radost æivota.

Od 28. prosinca 2006. do 1. sijeË-nja 2007. glavni grad Hrvatske, naπ Zagreb, bit Êe domaÊin tisuÊama mladih iz cijele Europe, a i πire. Taj susret je postaja "HodoËaπÊa povjerenja na zemlji" te Êe uslije-

diti nakon viπemjeseËne pripreme, kako za hodoËasnike koji Êe doÊi u Zagreb, tako i za domaÊine u æupama koji Êe ih primiti.

Tako su i mladi naπe æupe uz molitvu u zajedniπtvu i s malo stari-jima iskazali trud da se i naπa æupa prikljuËi toj pripravi.

Ovaj Êe 29. "Europski susret mla-dih" biti prilika za zajedniËku moli-tvu, dijeljenje iskustava meu mla-dima mnogih naroda i otkrivanje Crkve kao kvasca zajednice u ljud-skoj obitelji. Raduje me πto su i obi-telji naπe æupe prepoznale poziv naπeg Gospodina i otvorile srce i

vrata svoga doma da bi prihvatile mlade koji Êe doÊi na ovaj susret.

Za kraj pred vas stavljam i neko-liko rijeËi mons. Vlade KoπiÊa, pomoÊnog biskupa zagrebaËkog prema razgovoru objavljenom u reviji Kani, br.11/404, studeni 2006.

Naπ nadbiskup kardinal Josip BozaniÊ pozvao je zajednicu iz Taizé a da novogodiπnji susret mla-dih organizira u Zagrebu. Taj je poziv uputio braÊi iz Taizéa jer je

Taizé mjesto kamo veÊ gotovo tri-deset godina rado hodoËaste mladi vjernici iz Hrvatske i jer na svakom novogodiπnjem europskom susre-tu mladih diljem gradova Europe sudjeluje velik broj mladih iz naπe domovine. Ti susreti su za mene uvi-jek bili veliko duhovno osvjeæenje, iskustvo molitve i zajedniπtva u vjeri. Uvijek sam se vraÊao obogaÊen, noπen radoπÊu i novom snagom. Veoma mi se svia πto u Taizéu nema nametljivosti, πto u molitva-ma, razgovorima, ophoenju, naËi-nu na koji se æivi u Zajednici i oko nje vlada jednostavnost, skromnost,

NA IZVORIMA VJERE - TAIZÉ

Putnik 7.indd 28 12/14/06 9:19:10 AM

VIJESTI IZ ÆUPE

PUT NIK 7 / 2006 29

gostoljubivost. Vjerujem da Êe oso-bito mladi u æupama koje primaju mlade hodoËasnike iz drugih zema-lja osjetiti obilne plodove ovog Susreta. Zajednica iz Taizéa je eku-menska redovniËka zajednica braÊe koja zajedno æive i mole, na naËin benedektinskog monaπkog æivota. BraÊa stalno naglaπavaju kako æele da se mladi koji ih posjeÊuju trebaju vratiti u svoje æupe i tu biti aktivni vjernici.

Dvaput sam se susreo s bratom Rogerom u Taizéu. SjeÊam se da me je brat Roger pozdravio spominjuÊi kardinala Franju ©epera. Kao da je i sve nas Hrvate brat Roger gledao kroz kardinala ©epera. Dojmio me se svojom jednostavnoπÊu i vedri-nom. Bio je to Boæji Ëovjek. Posebno mi se urezala misao brata Rogera, koja je i sadræaj jedne pjesme, da je Bog samo ljubav, njeænost sama i praπtanje.

Otvorimo svoje srce za Susret. Æelio bih da svi doæivimo neπto lije-po i da svi uËinimo neπto lijepo za

Boga, kako je voljela reÊi blaæena Majka Terezija. Kad se srce pripre-mi i otvori, otvorit Êe se i mnoga joπ zatvorena vrata.

Svaki iskreni vjernik i Ëovjek dobre volje uvijek moæe neπto uËi-niti. To ne mora biti neπto veliko, ali je u Boæjim oËima veliko ako je uËinjeno s ljubavlju.

DRAGI ÆUPLJANI, NAGRADIO

VAS DOBRI BOG SVAKIM

BLAGOSLOVOM U OVO

MILOSNO VRIJEME, ZA SVAKI I

MALI ULOÆENI TRUD SRCA!

Smiljana PopoviÊ

OËe radosti

OËe radosti,ti koji su s ljubavlju stvarao svijet,

i s radoπÊu u æivot pozvao sva biÊa pod nebom,ti Ëije je srce od radosti zaigralo

kad si stvorio Ëovjeka,daj da se s radoπÊu odazovemo radosti tvojoj,

daj da s radoπÊu æivimo ljudskost svoju.OËe radosti,

ti, u Ëijoj je ruci sav svijet,nisi se ni trena skanjivao

da ovu zemlju, svu povijest ljudsku,povjeriπ ruci Djeteta, svojega Sina,

da nam se po djetinjem osmijehu njegovu,po bezazlenosti njegovoj, srce preporodi;

daj, stoga, da Evanelje njegovo æivimo radosno,da Evanelje njegovo Ëitavim biÊem,Ëitavim æivotom zanosno izriËemo.

OËe radosti,ti koji radoπÊu sitiπ naπa biÊa, naπe æivote,

daj da i mi radoπÊu sitimosve ljude koje susreÊemo, svu djecu tvoju;

daj da tvoja radost vazda bude u nama,da bude kruh naπ svagdanji,

i da naπa radost bude potpuna.OËe radosti,

osmjeli nas za radost naπu,za radost tvog æivota,

i daj da nam se srca radujuradoπÊu koju nam viπe nitko oteti neÊe.

Stjepan Lice

Putnik 7.indd 29 12/14/06 9:19:14 AM

IN MEMORIAM

30 PUT NIK 7 / 2006

Dani su Adventa. Sve se priprema za proslavu roenja maloga Isusa. To je vrijeme kada duhovni pastiri obilaze svoje bolesne, stare i nemoÊne æupljane u njihovim domovima donoseÊi im mir.

Ove Êe godini naπ æupnik zaobiÊi nekoliko domo-va u Jaski u kojima su æivjeli oni, koje je godinama posjeÊivao za prve petke i pred velike blagdane. Nema ih. Zatvorili su svoje umorne oËi i otiπli u vjeËnost, Ëvrsto vjerujemo u zasluæeno blaæenstvo s Gospodinom.

Jedan od tih je pokojni gospodin Stanko Kufrin.Mi stariji sjeÊamo ga se kao osobe koja je nesebiËno

pomagala u naπoj æupi.Svim æupnicima koji su se izmjenjivali u naπoj æupi

sv. Nikole u Jaski bio je desna ruka u svakom poslu, bilo da se radilo o fiziËkom radu ili obavljanju poslova u administraciji.

Dok je radio kao trgovac u tadaπnjem trgovaËkom poduzeÊu "JapetiÊ", stekao je πirok krug poznanika

kojima je ostao u sjeÊanju kao veseo i srdaËan Ëovjek, uvijek spreman svakom pomoÊi.

Nakon πto je otiπao u zasluæenu mirovinu, sav se posvetio radu u æupi, ali je nerijetko radio i kod drugih, razne poslove, od vrtlarstva do graevinarstva.

Kod svih je ostavljao neizbrisiv trag poπtenjaka i vri-jednog radnika.

Od svih æupnika koji su se tijekom zadnjih desetljeÊa proπloga stoljeÊa izmjenjivali u naπoj æupi, poseb-no je potrebno spomenuti kako je gospodin Stanko naroËito bio vezan s pokojnim æupnikom Dragutinom ©paniÊem, s kojim ga je vezalo neraskidivo prijateljstvo i meusobno poπtovanje.

Bio je poznanik i prijatelj blagopokojnog kardinala Franje KuhariÊa.

Teπka bolest ga je primorala na boravak kod kuÊe, a kada je i njegova supruga teπko oboljela, preuzeo je na sebe i taj kriæ, koji je strpljivo nosio.

Upravo je bilo nevjerojatno kojom je snagom i upornoπÊu danonoÊno skrbio o svojoj teπko bolesnoj supruzi Mariji koja mu je podarila dva sina, Marijana i Anelka.

Gospodin Stanko bio je jako ponosan na svoje sino-ve.

Marijan je obiteljski Ëovjek (po zanimanju inæenjer elektrotehnike) a Anelko sveÊenik. Æivot ih je odveo daleko od doma, ali su svaki slobodan trenutak koristili za posjete svojim teπko bolesnim roditeljima pomaæuÊi im u svakom pogledu.

Koliko je Stanko Kufrin bio poznat i cijenjen, moglo se vidjeti na njegovom sprovodu na kojem se uz mnoπtvo ljudi okupilo viπe od trideset sveÊenika i osta-lih uglednika iz crkvenog i javnog æivota.

Gospodin Stanko je imao obiËaj nakon napornog dana sjesti na svoju klupicu pred kuÊu i promatrati prolaznike te gotovo sa svakim izmijeniti pozdrav i po koju rijeË, uvijek s osmijehom.

Danas, iako je toplo vrijeme ove jeseni, klupica joπ uvijek stoji, ali Stanka viπe nema.

Vrata na dvoriπtu su zatvorena, a zatvoreni su i pro-zori na obiteljskoj kuÊi.

Marijan KlemeniÊ

U SJEΔANJE

STANKO KUFRIN

Putnik 7.indd 30 12/14/06 9:19:19 AM

PUT NIK 7 / 2006 31

BOÆIΔ OBITELJSKI BLAGDAN

U nedjelju po BoæiÊu Crkva slavi blagdan Svete Obitelji. Ima mnogo kiËastih slika Svete Obitelji koje su postale uzorom zajedniËko-ga æivota naπih krπÊanskih obite-lji. Takve slike ostavljaju banalan okus. Tu je sve Ëini se previπe idiliËno i sladno. Biblija nam ipak oslikava jednu drugu sliku Isusove obitelji. To zapoËinje roenjem koje se dogaalo u siromaπnim prilikama, izvan ljudske zajednice, u staji. Nastavlja se u zapovi-jedi da odmah pobjegnu u tuinu, jer Herod progoni Dijete. Obitelj je od poËet-ka ugroæena. PoteπkoÊe da bude zdrava obitelj dolaze do izraæaja u pripovijesti o dvanaestogodiπnjem Isusu, koji u hramu raspravlja s pismoznancima ne mareÊi za strahove roditelja. On nije dobar djeËak koji Ëini upravo ono πto roditelji od njega hoÊe. On sluπa vlasti-to srce i Ëini ono πto osjeÊa da je ispravno, ono πto pre-poznaje kao volju Boæju.

Kad ga roditelji nakon trodnevnoga traæenja konaËno nau u Hramu, pitaju ga predbacujuÊi mu: Sinko, zaπto si nam to uËinio? Evo tvoj otac i ja traæili smo te æalosni (Lk 2,48). Isus, Ëini se, u svome odgovoru ne pokazuje baπ puno suÊuti. Za njega je po sebi razu-mljivo da je u kuÊi Oca svoga. U njegovu pitanju: Niste li znali da mi je biti u onome πto je Oca mojega? leæi tiho predbacivanje. On uopÊe ne razumije da roditelji ne znaju da mora biti kod Oca. On nije

u prvome redu njihov sin, nego Sin nebeskoga Oca. Ovdje ©imuno-vo obeÊanje postaje stvaranost, da Êe maË probiti Marijino srce (usp. Lk 2,35). Majka osjeÊa sinovljevu otuenost. Ne shvaÊa ga. OsjeÊa da ga mora pustiti da poe svojim putem na koji viπe ne moæe utje-cati. Ne, on Êe naprotiv stajati pod

rukom nebeskoga Oca. Isus se ipak vraÊa s roditeljima natrag u Nazaret i ostaje im posluπan. On se pre-pustio konkretnu æivotu u obitelji, znajuÊi da u svojoj najdubljoj dubini pripada Ocu u nebu, da o tome ne moæe odreivati ni jedan zemaljski otac, ni jedna zemaljska majka.

Ljudi ni u jedno drugo vrijeme ne Ëeznu toliko za sretnom obi-

telji, koliko na BoæiÊ. Æele slaviti BoæiÊ kao obiteljski blagdan. Ali ujedno osjeÊaju da to ne uspije-va. OËekivanja su prevelika. I tako svaka razlika u miπljenju odmah remeti obiteljski mir. Djeca osjeÊaju neiskrenost. Nema zdra-ve obitelji i nije ju moguÊe uspo-staviti samo za kratko vrijeme, za

BoæiÊ. Luka nam u prizo-ru o dvanaestogodiπnjem Isusu pokazuje da obitelj kao cjelina i danas uvijek iznova mora proÊi kroz iskustvo neshvaÊenosti i otuenosti. Obitelj je moguÊa jedino ako se nje-zini Ëlanovi zajedno pre-puste tajni koja ih nadilazi. Kad se na BoæiÊ ne vrti oko sebe, nego svjesno opaæa blagdan i njegovu tajnu. I svatko, u biblijskoj pripovijesti kao danas, ima svoju vlastitu tajnu. Marija pohranjuje svoju tajnu u srcu. Isus govori o svojoj tajni i tako potiËe roditelje da ga gledaju novim oËima. BoæiÊ ti ne æeli laæno prikazati nika-kvu zdravu obitelj, nego ti obeÊava Svetu Obitelj, obitelj koja se posveÊuje jer u sebi nosi tajnu Boæju

i jer svatko u njoj ima svoju vlastitu tajnu. Samo ako u srcu pokreneπ svoju vlastitu tajnu i tajnu svoga braËnog druga i svoje djece, moæeπ se u svojoj obitelji osjeÊati od kuÊe, unatoË svojoj otuenosti i odmaku. Biti kod kuÊe moguÊe je jedino ondje gdje stanuje tajna. Æelim ti na BoæiÊ slutnju o tome da i u tvojoj obitelji stanuje tajna BoæiÊa.

Anselm Grün

SVETA OBITELJSVETA OBITELJ

Putnik 7.indd 31 12/14/06 9:19:23 AM

32 PUT NIK 7 / 2006

IZ ÆUPNOG UREDA

RASPORED BOGOSLUÆJA

Raspored Sv. Misa za boæiÊne blagdane:

Badnjak (24.12.2006.): 7,30, 9 i 11 sati, u CvetkoviÊu u 9,30 sati, polnoÊka za djecu u 20 sati, a za odrasle u 24 sata; u CvetkoviÊu u 24 sataBoæiÊ (25.12.2006.): 7,30, 9, 11 i 18 sati; a u CvetkoviÊu u 8 satiSv.Stjepan (26.12.2006.): 7,30, 9 i 18 sati; u CvetkoviÊu u 8 sati; u 10,30 u Kloπtru i u 16 sati na Donjoj RekiSv.Ivan ap.(27.12.2006.): 7 sati u æupnoj crkvi; u CvetkoviÊu u 11 satiStara godina (31.12.2006.): 7,30, 9, 11 i zahvalnica u 18 satiNova godina (1.1.2007.): 7,30, 9, 11 i 18 sati; u CvetkoviÊu u 8 sati

UoËi svetkovine Bogojavljenja, 5.1.2007. pod misom u 18 sati bit Êe blagoslov vode.Bogojavljenje (Sveta Tri kralja) (6.1.2007.): 7,30, 9, 11 i 16 (blagoslov djece), u CvetkoviÊu u 9,30 sati

BoæiÊ

Koliko puta ti se za me rodio,O malo d'jete Isuse!

… Al zv'jezda k tebi mene nije vodila.I ja sam tebe traæio

Po vrtovima, πtono sam ih sadioUz svoje r'jeke proljetne,

U zlatnom dvoru, πtono sam ga gradioNa vrhu gore jesenje.

A kada vidjeh da se raaπ samoSred tamne mrzle ponoÊi

U spiljama i stajama,I ja sam za te takav konak spremio

Na mome polju zimskome.Al u noÊ onu najduæu

Po mojoj stazi πetali su vihori.Po mojoj njivi valjali se smetovi.

I vukovi su sjediliNa pragu moje peÊine.

Koliko puta ti se za me rodio,O malo d'jete Isuse!

… Al nisam znao, da, sin sunËev, silaziπU tamnu jezgru zemljinu

Da u njoj rasteπ, da je grijeπ, oæiviπ,

Dok jednog dana iz svih pora njezinihNe izbijeπ u liku prvih pupaka

Na lozi, prvih listiÊaNa smokvi, prvih mirisa

Nad svjeæom vodom proljetnom,I prvih slatkih kucaja

Mog srca, i svih nemira,©to nosim ih u æilamaU rosne dane aprilske.… Ja nisam dosad znao

Da Isus, malo d'jete,Sve raao se i sve Êe se raati

Sred moje noÊi najduæeU t'jesnoj crnoj izbici

©to na dnu duπe nosim je i zatvaramPred mjeseËevim tracima,Pred æamorima ljudskijem,

Pa stoji, tiha, πutljiva,U biËu mom najtajnijem.

Al noÊas, ja te osjeÊam u sebi,O malo d'jete Isuse!

… Na dvoru noÊ je najcrnja.I smetovi se valjaju

Po mojoj stazi. VihoriPo mojoj njivi πetaju se. Vuci

Pred mojim pragom sjedaju.… Al na dnu moje duπe

U onoj tihoj izbici,©to zatvorena stoji

Pred mjeseËevim tracima,Pred æamorima ljudskijem,

Maleno svjetlo sja;I ulaze tri sjene,

Tri stara gorda putnika,©to Ëitav sv'jet su obaπla:

Car mojih sanja proljetnih,Kralj mojih ljetnih zanosa,Knez tuga mojih jesenjih:

I prostr'jevπi na tloNajljepπe svoje darove,Na koljena se spuπtaju,I ko tri gipka jablana

Pred onim sitnim πto se netom rodilo,Do zemlje se prigibaju.

I prvi put se sva nutrina sjaMog krutog biÊa zimskoga.

O iskro Sunca VjeËnoga,O malo dijete Isuse!

Vladimir Nazor

Putnik 7.indd 32 12/14/06 9:19:26 AM

IZ ÆUPNOG UREDA

33PUT NIK 7 / 2006

1. STELA ©ILJEVINAC od Stjepana i Snjeæane2. TEA SEDLAR od Alena i –urice3. BRUNO BRAJE od Franje i Biserke4. TENA JURKOVAC od Miroslava i –urice5. DOMINIK FRESL od Ivice i Andreje6. DENISE TRTANJ od Denisa i Dijane7. DANNY ROMEO TRTANJ od Denisa i Dijane8. JELENA BOBINSKI od Nenada i Danijele9. FRANKA KOLARIΔ od Draæena i Natalije10. PETAR PAVLAKOVIΔ od Tihomira i Milene11. LEA MARKOVIΔ od Marina i Silvije12. LUKA RUBES od Miljenka i Aleksandre13. KRISTINA KARAS od Kreπimira i Brankice14. LANA MAKARUN od Tomislava i Kristine15. MARTIN JERBIΔ od Æeljka i Martine16. MONIKA FRANJETIΔ od Ivana i Marine 17. NIKA RUBES od Mladena i Valentine18. VILIAM-JANKO PAVLAKOVIΔ od Vladimira i Suzane19. LISA-MARIE RÄUCHLE od Philippa i Marine20. EMILY RÄUCHLE od Philippa i Marine21. MARTIN RUBINIΔ od Tomislava i Ivane22. TOMISLAV BUBANOVIΔ od Petra i Nikoline23. LANA NADA BENKOVIΔ od Berislava i Martine24. SVEN STARE©IN»IΔ od Damira i Martine25. DANIJEL PAVLI»IΔ od –ure i Age26. TIN BEΔIR od Stjepana i Marice27. EMA PAVLAKOVIΔ od Mladena i Sanje28. NIKA STIΔ od Draæena i Danijele29. EVA BRNABIΔ od Maria i Sandre30. LUKA BORKOVIΔ od Saπe i Marine31. BENJAMIN IVAN RadoπeviÊ od Karla i Aleksandre32. EMMA VUKIΔ od Pavle-Zorana i Snjeæane33. ELA VUKIΔ od Damira i Dubravke34. LEONARD GRGETIΔ od Nedjeljka i Anamarije35. LANA LOVREN»IΔ od Æeljka i Mirjane36. DAVID PETAR PATROI od Petra i Edite37. LANA MEDIΔ od Jurice i Ksenije38. NIKA MARKULIN od Denisa i Sandre39. BORNA ©TIMAC od Maria i Tatijane40. JAKOV STJEPAN DIMNJAKOVIΔ od Æeljka i IvanËice41. ELIZABETA LUDVIG od Drage i Jelene42. ANAMARIA TOMA©KOVIΔ od Nine i Biserke43. NOA KELC od Roberta i Tatjane44. ANA KATARINA BUBANOVIΔ od Josipa i Danijele45. LETICIA SAKOMAN od Nedjeljka i Danijele46. MARIELA LON»ARIΔ od Saπe i Nikoline47. LEON TODOROVIΔ od Brune i Patricije48. NIKA KATOV»IΔ od Josipa i Karmene49. IVANA CELIΔ od Ivana i Josipe50. LUKAS MAG–INSKI od Zorana i Dragice51. BORNA SKORU©EK od Danijela i Gordane52. MARIO TOMIΔ od Nina i Gordane53. MARNA MARKU©IΔ od Darka i Claudie54. TAJANA MARTA MILANOVIΔ od Krunoslava i Nikoline55. LUCIJA MALE©IΔ od Franc-Petra i Monike56. ROMANO RubiniÊ od Antonia i Marine57. PATRICK BAK©IΔ-SLJEPNJOV od Igora i Nikoline58. PAULA GOLUB od Sandersa i Vanje59. JAN ERBEN od Josipa i Gordane60. MARCO VRAN od Renata i Ksenije61. MATEJ MILA©IN»IΔ od Renea i Karoline62. DOMAGOJ BUBANOVIΔ od Damira i Monike63. MAGDALENA RUBES od Ivice i Andreje64. MARTIN TOMAC od Tomislava i Martine65. LUKA ZORIΔ od Roberta i Æeljke66. HELENA VADJINA od Ivana i Emanuele67. LUCIJA KONOSIΔ od Ivana i Ivone68. THEO PETAR BLAÆIN»IΔ od Ive i Nikoline69. PETRA BEDIΔ od Antonia i Irene70. DOMINIK NOVOSEL od Gorana i Andreje

VjenËani u ime Gospodnje

1. ROIΔ - LJUBETIΔ2. MATA©IN - ©UBAR3. ZORIΔ - KO©ΔICA4. BENCETIΔ - JAGUNIΔ5. VU»INA - JURKOVIΔ6. TOMAC - NAVOJ7. GRDI©A - KOKOT8. NOVOSEL - PI»MAN9. KRPAN - TOMEC10. ORA»IΔ - DO©EN11. BOÆIΔ - JUGOVIΔ12. JAGUNIΔ - BORO©IΔ13. BATELJA - KOLAR14. KUΔAS - TICA15. RAICA - FRATRIΔ16. OSLAKOVIΔ - MILJKOVIΔ17. SAKOMAN - GOLUBIΔ18. CIBOCI - BEDIΔ19. DIK©IΔ - HAGEN20. BAN - GOJAK21. LUK©IΔ - VULJE22. VLA©IΔ - KATOV»IΔ23. BREZAR - MILADIN24. ©LAT - STRME»KI 25. BALA©KO - PENIΔ26. TOP»IΔ - HERCEG27. GRDI©A - KRU©IΔ28. JU©INSKI - MORDU©29. CEROVAC - KATOV»IΔ30. REÆEK - JUTRI©A31. LOVREN»IΔ - BUBALO

Uπli u zajednicu Isusovih vjernika krπtenjem:

Putnik 7.indd 33 12/14/06 9:19:32 AM

34 PUTNIK 7 / 2006

IZ ÆUPNOG UREDA

1. STJEPAN JURKOVIΔ2. BRANKICA NOVOSEL3. EMILIJA ZIDAR4. NADA NOVOSEL5. NIKOLA JURI©ICA6. STANISLAV HRKOVIΔ7. LJUBA ©INTIΔ8. JOSIP TORBAR9. JOSIP ©TEFIΔ10. ANA BALJAK11. ÆELJKO BA–EK12. DRAGICA VITKOVIΔ13. FRANCA VU»INIΔ14. ÆELJKO CRNILO15. IVAN MARIJAN SEVERINAC16. MARIJA SLUNJSKI17. FRANJO JUGOVIΔ18. ROZALIJA CELIΔ19. MILE MILAKOVIΔ20. EDUARDO JUTRI©A21. MARIJAN BURIΔ22. PAVICA PETRIΔ23. NIKOLA NOVOSEL24. BARBARA VITKOVIΔ25. ZDENKO KONE»NI26. DRAGUTIN BLAÆIΔ27. JURAJ PAVLE»IΔ28. DRAGICA KIRIN29. IVAN VITKOVIΔ30. PAJO AMIΔ31. STJEPAN DOMIJAN»IΔ32. BOÆENA VARADI33. MARIJA JAMBROVIΔ34. PAULINA ©TEFIΔ35. MARIJA KLEMENIΔ36. HELENA LUK©IΔ37. JOSIP VIDMAR38. STJEPAN MILE KRPAN39. ZLATA TOMI»AK40. VERA RADE41. DRAGUTIN JERBIΔ42. TEREZIJA BADOVINAC

43. FRANJO JAMBROVIΔ44. MIRKO BAK©IΔ45. ALOJZIJA JURKOVIΔ46. ZVONIMIR VLA©IΔ47. MIRKO BATU©IΔ48. STJEPAN JAMBROVIΔ49. BARBARA BORKOVIΔ50. IVAN KUHARIΔ51. DRAGICA HABRLE52. NIKOLA GOLE©IΔ53. DRAGICA PERNAR54. MARIJA MALJEVAC55. MIRA AMIΔ56. ALOJZIJA IVAN»IΔ57. MIJO SEDLAR58. MIRKO MARTINOVIΔ59. NIKOLA MRAVUNAC60. PAVAO NEÆIΔ61. KATICA GMAZ62. NADA »EH63. IVAN CIBAN64. STANISLAV KUFRIN65. ZLATKO RUBIDA66. IVAN PE©»ICA67. FRANJO JAMBROVIΔ68. VESNA RUBES69. KATA KRNEÆIΔ70. VLADIMIR VLAISAVLJEVIΔ71. IGNACIJE KRKUC72. NIKOLA TON»IΔ73. –UR–ICA POVRÆENIΔ74. SLAVICA BERNARDIΔ75. RUÆICA JUGOVIΔ76. STJEPAN BA©IΔ77. ILIJA PETROVIΔ78. VLADIMIR KUFRIN79. IVAN FRANJETIΔ80. LADISLAV VODOPIJA81. ©TEFANIJA KOBASIΔ

Pokoj vjeËni daruj im,

Gospodine!

Preπli u OËevo krilo:Gospodin je utoËiπte naπe

I velikom nam rukom maπe.U Njega mi polaæemo nadeDok Ga neki iz srca vade.

Kad smo puni tameOn nas nikada ne ostavlja same.

Vjerujemo u NjegaKada nam je dosta svega.

I dok smo ljutiOn uvijek πuti.

I dok promatra u tiπiniMi plaËemo u

Njegovoj blizini.

Ali πto god se dogodilo,Iako nas to boljelo,

Njegovo nas srce uvijek voljelo.Mi vjerujemo da je On tu

Jer On je zaista tu,Bar na minutu.

I kad Ga netko trebaMa bila to mala beba,

On Êe pomoÊi,I nikada neÊe otiÊi.

Njegova ljubav najveÊa jeI dok vjerujemo u njuOna Êe uvijek biti tu!

DORIS ÆGANJER

Pitanja je mnogo,A zbog odgovora

Nastala cijela nauka...Filozofija se, Ëini mi se, zove…

A moæe se i vjerovati,Ëiniti najbolje πto se moæe i zna,

Duπu zaviti nadomPa hoditi PutemS mirom u srcu.

DANIELA BOBINSKI

Doπao je zbog svakog od nas,On ne pita tko si,

Ni kakav si,Daje Sebe za tebe…

Reci DaI neka se nebo

Za svagda rodi u tebi.

DANIELA BOBINSKI

Putnik 7.indd 34 12/14/06 9:19:35 AM

PUT NIK 7 / 2006 35

BoæiÊ

Budimo ljudi, postanimo ljudi jedni drugima. Sada je vrijeme onih snaga koje

nenasilno ruπe zidove i pustinje Ëine plodnima,

snaga duha: ljubavi, radosti, pomirenja, strpljivosti. mira

Sretan BoæiÊ i Nova godina 2007.

Uredniπtvo

BoæiÊna poruka prijatelju

Ove Êemo boæiÊne noÊi na osobit naËin izgovoriti tvoje ime.Kad se naemo pred betlehemskim djeteπcem, poloæenim u

skromnost jaslica, zahvalit Êemo za tebe.Zahvalit Êemo za tvoj æivot, za tvoju osobnost. Za sve πto jesi.

Zahvalit Êemo πto nam je darovano æivjeti u vremenu u kojemu si i ti pozvan u æivot.

Zahvalit Êemo πto nam je darovano susresti te.Zahvalit Êemo za sve Ëime si obdario naπ æivot.

Zahvalit Êemo za ljepotu i dobrotu, za novost æivota koja se zbiva po tome πto nam je darovano susresti te.

Æivot s tobom otkriva nam da je Bog æivot zamislio, poæelio kao susret.

Kao susret koji svemu daje istinsko znaËenje.Ove Êemo boæiÊne noÊi zamoliti betlehemsko djeteπce da te na svoj

boæanski naËin Ëuva.Da te poπtedi svega πto te iscrpljuje i da ti dâ snage za sve ono zbog

Ëega te je pozvao u æivot.Zamolit Êemo ga da bdije nam vedrinom tvoga srca, da ohrabruje tvoj

zanos.I zamolit Êemo ga da se posluæi nama, da se posluæi naπim æivotom,

u svemu dobrome πto ti njime moæemo dodati.Da te, koliko je god do nas, niËim ne opteretimo.

Da ti znamo biti blizu u svemu πto ti je potrebno. Da ti znamo biti blizu onako kako ti je potrebno.

Zahvalit Êemo mu za vrijeme koje Êe nam biti darovano dijeliti s tobom.

Zamolit Êemo ga da blagoslovi svaki trenutak tvoga æivota.I pratit Êemo te dobrim mislima, koraËati uz tebe svojom molitvom.

Ove Êemo boæiÊne noÊi na osobit naËin izgovoriti tvoje ime.I bit Êe nam dragocjen boæiÊni dar πto je betlehemsko dijete ponovno

poæeljelo biti poloæeno na naπe ruke.U naπe prijateljstvo.

Stjepan Lice

Putnik 7.indd 35 12/14/06 9:19:39 AM

Putnik 7.indd 36 12/14/06 9:19:43 AM