U V O D

Opći pojam i značenje prve pomoći

za sudbinu ozlijeđenog

Zdravlje i neprirodni (prerani, naprasni) prekid života ugroženi su od samog postanka ljudskoga roda. Stalna čovjekova potreba da se sačuva život proizlazi iz njegove prirodne želje za samoodržanjem, iz nagona za očuvanjem egzistencije.Ponekad je dovoljno samo nekoliko sekundi ili nekoliko minuta da čovjek koji je godinama rastao, živio, školovao se, zaposlio se i svojom djelatnošću na radnome mjestu izdržavao obitelj, izgubi život. Isto toliko potrebno je da mu netko, tko posjeduje elementarno znanje iz laičke prve pomoći, pribranost i odvažnost, u trenutku nesreće, pravovremenim, stručnim postupkom, spriječi smrt i spasi život.

Uzajamna pomoć među ljudima i samopomoć u spašavanju života poznati su od davnina. Od njenih prvih početaka do danas razvoj te pomoći pratio je način života, medicinska saznanja, dostignuća na drugim područjima i općenito tehnički razvoj čovječanstva. Stalno usavršavanje i praćenje novih znanstvenih preporuka uz istodobno stjecanje iskustva - preduvjet su smanjenja pogrešaka u prvoj pomoći. Činjenica je da danas na prvome mjestu dolaze stradanja od kardiovaskularnih bolesti i incidenata (samo u SAD godišnje od infarkta srca umire oko 500.000 ljudi!). Odmah iza toga su razne ozljede (prometne nesreće, ozljede na radu, elementarne nepogode, ratne ozljede itd.).

Ove činjenice i spoznaja da se u mnogim situacijama život može spasiti ili se bar posljedice mogu umanjiti brzom i ispravno pruženom pomoći, navode na zaključak o sudbonosnoj važnosti prehospitalnih postupaka. Stručna medicinska pomoć, usprkos danas velikim kadrovskim i tehničkim mogućnostima, ne može se u trenu stvoriti kod unesrećenog, tako da je iznimno važno osigurati kvalitetnu (laičku) prvu pomoć sve do dolaska stručnih hitnih medicinskih ekipa.

Pružanje prve pomoći nije samo mjera za spašavanje života, nego i za sprečavanje invaliditeta i drugih komplikacija koje mogu pogoršati zdravstveno stanje unesrećenog i time produžiti i poskupiti liječenje.

Važno! Osoba koja se nađe na mjestu incidenta osnovna je karika u

lancu održanja života.

Vrste ozljeda i unesrećenja 

Ozljedom držimo stanje uzrokovano djelovanjem sile (energije) koja je narušila cjelovitost (integritet) građe tijela. One mogu biti različitoga podrijetla:Mehanička sila uzrokuje mehaničke ozljede. Tupim predmetima uzrokuju se nagnječenja (kontuzije), rastrgane rane, razdori unutarnjih organa, prijelomi kostiju i ozljede zglobova. Oštrim predmetima izazivaju se rane koje mogu ozlijediti unutarnje organe ili otvoriti tjelesne šupljine. Sile eksplozivnog tlaka prenesene zrakom ozljeđuju pluća (air blast), a prenesene vodom trbušne organe.

Fizikalne ozljede uzrokuje visoka i niska temperatura. Visoka uzrokuje opekline, a niska smrzotine.Kemijske ozljede uzrokovane su kemijskim sredstvima: kiselinama, lužinama, nekim drugim jetkim kemikalijama i otrovima.Težina ozljede ovisi o vrsti sile koja je djelovala na organizam, te o mjestu koje je pogodila na tijelu. Najteže su ozljede glave i vrata, prsnog koša i trbuha.Unesrećenima se često pruža pomoć i ako nisu ozlijeđeni, ali su kod njih nastali teški tjelesni poremećaji djelovanjem nekog štetnog čimbenika, primjerice udara električne struje, munje (groma), utapanja, pregrijavanja tijela (toplinski udar, sunčanica, toplinski grčevi), pothlađivanja tijela (smrzavanje), ugriza otrovnih životinja, gušenja.

Ciljevi i zadaci prve pomoći

1. Primum non nocere (najprije ne naškoditi). To je stara latinska izreka kojom se želi kazati da je osnovna i prva stvar, ako već pružamo pomoć - da onda bar stanje pacijenta (unesrećenog) svojom intervencijom ne pogoršamo.2. Otkloniti uzrok smrti (spriječiti gušenje, uspostaviti disanje i cirkulaciju, zaustaviti jača krvarenja).3. Spriječiti komplikacije - zaustaviti ili umanjiti dijelove patološkog procesa na organizam (spriječiti šok).4. Osigurati pravilan transport - a to znači spriječiti nepovoljan učinak transporta i prijenosa na unesrećenu osobu (ispravan položaj, imobilizacija, njega unesrećenog za vrijeme trajanja transporta i slično).

SREDSTVA PRVE POMOĆI(MATERIJAL I SREDSTVA ZA PREHOSPITALNU SKRB)

Brojni zahvati, čak i oni kojim se spašava život, mogu se pokatkad izvesti bez ikakvog materijala, a standardni, tvornički proizvedeni materijali i sredstva nekada se vrlo uspješno dadu zamijeniti priručnim. Sadržaj nekog kompleta za prvu pomoć ovisi, dakle, prije svega o stručnim mogućnostima pružaoca prve pomoći, kao i specifičnostima s obzirom na zastupljenost ozljeda i stanja u nekom objektu (radnome mjestu) ili podneblju.Materijali i sredstva za pružanje prve pomoći mogu se podijeliti na:

a) Materijal za širu uporabua) obični zavojni materijal raznih dimenzija - tekstilnog podrijetla, služi za pokrivanje otvorenih ozljeda, zaustavljanje krvarenja i pričvršćivanje pomagala za imobilizaciju:Otvorene ozljede pokrivaju se gazom ili prvim zavojem. Oba su materijala sterilna, što znači da na njima nema klica (mikroorganizama).Gaza je pakirana u veličinama od 1/4, 1/2 ili 1 m2 i odabire se ovisno o veličini ozljede. Pričvršćuje se samoljepivom trakom ili zavojem.Prvi zavoj - praktičniji je za uporabu na terenu, a sastoji se od jednog ili dva jastučića gaze pričvršćena na traku povoja. Prvi je zavoj upakiran u vrećicu od gumiranog platna kako bi mu se održala sterilnost i u nepovoljnim uvjetima.

Elastični zavojiZavoji za opekline (alu-plast)Komadić nepropusnog platnaTrokutaste marame - upotrebljavaju se za različite svrhe. Pomoću njih može se previti ozljeda, imobilizirati ozljeđeni dio i zaustaviti krvarenje (podvezivanjem). Ljepljive trake (flasteri)Imobilizacijske udlage (špatule, pneumo udlage, Kramerove udlage i dr.) - služe za stavljanje povrijeđenih dijelova tijela u nepokretni položaj. Osim tvorničkih, u nepredviđenim se slučajevima koristimo, dakako, raznim priručnim sredstvima (daskama, čvrstim predmetima koja prilagođavamo dijelovima tijela ozljeđenih).

Poveske za zaustavljanje krvarenja: Esmarhova gumena traka ili platnena traka - služi za zaustavljanje krvarenja metodom podvezivanja, ako je neki dio tijela odrezan ili amputiranŠkare, igle sigurnice, nožić, olovka i papir, PVC rukavice - uvijek su korisni za prvu pomoć. Navedeni se materijal smješta u sanitetske torbice ili kutije prve pomoćiMaska za umjetno disanjeOrofaringealni tubusi (airway)Nazofaringealni tubus

b) Složeniji - stručni materijal

(koriste ga samo stručne osobe - kola HMP)

- aparat s kisikom- sve za endotrahealnu intubaciju- maske za umjetno disanje- ambu-aparat s maskom- aspirator- defibrilator - s EKG-om

sve potrebno za infuziju + infuzione otopineanti-šok terapija sredstva za imobilizaciju: - okovratnik Faringtonova daska Kramerove udlage itd. toplomjerpribor za lavažuantidotska terapija: aktivni ugljen, specifični antidoti

instrumenti: sterilne hvataljke, pincete nosila deke materijal za širu uporabu

Važno !za pružanje prve pomoći važno je

imati potreban materijal, ali se ona često može pružiti i predmetima iz

okolice ozlijeđenoga.

ISPITIVANJE (PREGLED) BOLESNIKA I IZRAVNA

POMOĆ1. Orijentacioni pregled - prva pomoć započinje

s orijentacionim pregledom unesrećenoga. Taj se pregled radi na samome mjestu nesreće (osim u situacijama ugroženosti života onoga tko pruža prvu pomoć, primjerice požar, rušenje zgrade) i ima za cilj uočavanje stanja koja izravno ugrožavaju vitalne (životne) funkcije:

a) besvjesno stanje i druge opasnosti od gušenjab) prestanak disanjac) prestanak rada srcad) krvarenje Ustanovljavanjem nekih od ovih stanja odmah

se poduzimaju mjere za njihovo uklanjanje.

2. Opći pregled - vrlo važan je pregled općeg stanja: izgled unesrećenog, boja kože i sluznica, puls, krvni tlak (RR), tjelesna temperatura, poremećaj svijesti (široke zjenice koje reagiraju ili ne reagiraju na svjetlo) itd. Ove i slične simptome ne bi smjeli previdjeti prilikom pregleda jer od toga će ovisiti tretman koji ćemo primijeniti na licu mjesta a isto tako i odluka o brzini transporta do bolnice.

Na primjer: gubitak svijesti prepoznajemo po tome što ozljeđeni (unesrećeni) mlohavo leži (bez tonusa, tj. fiziološke napetosti mišića), ne odgovara na pitanja, a pokušaj da ga se probudi ne uspijeva nam. Ne reagira na podražaj štipanja ili bockanja, a ako leži na leđima krklja ili hrče, pa čak i pomodri zbog zatvaranja dišnih putova radi toga što mlohavi jezik padne na stražnji dio usne šupljine (ždrijelo) i tako zatvori prolaz kroz dišne putove.

Disanje utvrđujemo promatranjem grudnog koša ili stavljanjem dlanova na nj. Širenje i sužavanje grudnog koša vidljivo je, a može se i osjetiti pod prstima. Prislanjanjem obraza uz nosni otvor može se osjetiti strujanje zraka. Disanje može biti normalno (12-16 puta u minuti), ubrzano ili usporeno, površno ili duboko. Ako grudni koš miruje, znači da unesrećeni ne diše.

Rad srca ustanovljavamo pipanjem vratne žile kucavice koja, pri normalnom radu srca, pulsira jer je elastična. Svako stezanje srca izaziva prolaz određene količine krvi iz srčane šupljine u krvne žile. Krvne žile koje se nalaze bliže srcu jače će pulsirati, pa će se i puls (bilo) jače osjetiti. To je ujedno i razlog zašto se puls pipa na tome mjestu, a ne, kao što je uobičajeno u drugim prilikama, na palčanoj arteriji smještenoj na podlaktici iznad šake.

Puls može biti normalan (60-80 otkucaja u minuti), ubrzan ili usporen. Ako srce ne radi - puls se ne osjeća.Boja kože također upućuje na poremećaj općeg stanja. Blijeda boja znak je krvarenja i šoka. Modra boja ukazuje na gušenje. Koža može biti hladna ili orošena znojem.

3. Daljnji lokalni pregled - u velikoj mjeri ovisi o svijesti unesrećene osobe. Ima za cilj uočavanje i drugih ozljeda (sumnja na prijelom, rane i sl.) te njihovu sanaciju. Osobe bez svijesti potrebno je pažljivo pregledati "od glave do pete" (sumnja na prijelome kostiju i osobito na ozljede kralježnice).

4. Stavljanje bolesnog ili povrijeđenog u pravilan položaj - ovo je izuzetno važan akt osobito pri sumnji na lom kralježnice. Položaj unesrećene osobe ovisi dakako o njegovom stanju i ozljedi, ali se pritom moraju uvažavati i njegove sugestije, jer će on sam, ako je pri svijesti dakako, instinktivno odabrati položaj koji mu najviše odgovara (fiziološki). Tako ćemo osobu koja je u besvjesnom stanju hitno dovesti u bočni položaj, kako bismo spriječili gušenje;

osobu koja je iskrvarila ili je u šoku mora se postaviti u položaj sa spuštenom glavom i podignutim nogama, jer ća na taj način mozak (najosjetljiviji organ) dobiti veću količinu krvi;osobu koja ima ozljede grudnoga koša s otežanim disanjem postavlja se u polusjedeći položaj - jer on olakšava disanje;osobu koja ima ozljedu trbuha i prijelom zdjelice postavlja se u ležeći položaj sa svinutim nogama;osobu s ozljedom kralježnice postavljamo u ravni ležeći položaj na leđima, ali ako je u besvjesnom stanju, polegnemo ju potrbuške.

5. Uklanjanje obuće i odjeće - odjeća se skida radi lakšeg pregleda i pružanja pomoći unesrećenome. Ako unesrećeni upozori gdje je mjesto ozljede, ukloni se odjeća samo s tog mjesta. Onesviještene osobe nemaju tu mogućnost, pa se kod njih skida odjeća radi cjelovitog pregleda.Tamo gdje postoji otvorena ozljeda potrebno je skidati odjeću dok se kod zatvorenih ozljeda (prijeloma ili slično) odjeća ne skida, već se imobilizacija provodi preko odjeće.

Skidanje odjeće, tj. način skidanja ovisit će o datoj situaciji. Nepromišljen, grub postupak s nepažljivim pokretanjem ruku i nogu pogoršava ozljede i uzrokuje snažnu bol, poglavito kod prijeloma i teških opeklina. Uklanjanje odjeće može se uraditi npr. paranjem po šavu ili pak skidanjem kompletne odjeće (na pr. skidanje rukava sa zdrave ruke, pa zatim sa bolesne; istovremeno skidanje nogavica itd.). Odjeća nagorena i zalijepljena uz tijelo ne smije se nasilno trgati, već se mora izrezati na mjestu opekline.

G u š e n j e

Pod mehaničkim gušenjem razumijeva se gušenje osoba koje su sposobne disati, ali im zrak zbog neke zapreke u dišnim putovima ne može dospjeti u pluća. Dišni put započinje s nosnom šupljinom u koju zrak ulazi kroz nosnice. Ako je taj put zatvoren, čovjek se neće ugušiti jer, u tom slučaju, zrak ulazi kroz usta. Postoji opasnost od gušenja vlastitim jezikom ili udahnutim sadržajem (povraćene mase, ugrušci krvi, slomljeni zubi i slično), poglavito kada unesrećeni leži na leđima.

Jezik, naime, zbog gubitka tonusa, tj. zbog mlohavosti muskulature, spuštanja donje čeljusti i izravnavanja vratnog dijela kralježnice, zapada na dno usne šupljine (ždrijela) zatvarajući tako ulaz u dišne putove. Isti tako gušenje može nastati udahnutim (aspiriranim) sadržajem zbog gubitka zaštitnih refleksa gutanja i kašljanja. Ovo se najčešće događa kada je unesrećeni u besvjesnom stanju.Nažalost, zbog nepoznavanja ovih činjenica i opasnosti, a time i neadekvatnog postupka i transporta unesrećenih do bolnice, još uvijek zbog gušenja umire veliki postotak unesrećenih kojima primarna ozljeda nije bila smrtonosna.

Gušenje se općenito kao uzrok na ljestvici slučajnih smrti nalazi na vrlo visokom mjestu.Kao strano tijelo kod mehaničkog gušenja najčešće se susreće zalogaj hrane. Zato nije ni čudno da su mu najpodložnije starije osobe (loše zubalo, slabije sažvakana hrana, slabiji refleksi), mala djeca (znatiželja, stavljanje raznih predmeta u usta i slično), alkoholizirane osobe (umanjeni refleksi, nepažnja). Zbog tih i sličnih razloga strano tijelo zatvori ulaz u dišne puteve najčešće uklještenjem u ždrijelu ili grkljanu. Dišni putovi mogu biti djelomično ili potpuno zatvoreni.

Pri djelomičnom začepljenju dišnih putova disanje je čujno, naporno, nepravilno, obavlja se s naporom, osoba je prestrašena, krklja. Naprežu se mišići vrata i ramena, a međurebarni prostori se uvlače. Unesrećeni je nemiran i ustrašen. U takvim situacijama potrebno je umiriti unesrećenog i što brže osigurati hospitalnu pomoć.

Pri potpunom začepljenju dišnih putova osobe pri svijesti osnovna su tri simptoma prepoznavanja:

1. nemogućnost disanja 2. nemogućnost kašljanja 3. nemogućnost govora

Uz to se unesrećeni obično rukom hvata za vrat (Heimlichov znak gušenja), prisutan je smrtni strah, izbuljene oči, nemir, modre sluznice i koža.

Besvjesno stanje prepoznat ćemo po tome što unesrećeni leži mlohavo, a pokušaj da se stupi u razgovor s njim ostaje bezuspješan. Ako ga podražimo bockanjem ili štipanjem, on se može pomaknuti, reagirati, ali se ne budi (lakši gubitak svijesti) ili uopće ne reagira na podražaje (teži gubitak svijesti). Pregledom trebamo utvrditi što je s disanjem i radom srca (obraz uz usta, ogledalo, pipanje pulsa).

Uzroci besvjesnog stanja mogu biti različiti: najčešće zbog ozljeda mozga s vidljivim ili nevidljivim povredama glave. Kod ozljeda glave unesrećeni može povraćati, a time se opasnost od gušenja povećava. Do gubitka svijesti dovodi i obilan gubitak krvi (unutarnje ili vanjsko krvarenje). Besvjesno stanje može nastati usljed trovanja, pretjeranog hlađenja tijela itd.

POSTUPAK KOD POTPUNOG ZAČEPLJENJA DIŠNIH PUTOVA

 Danas je u svijetu potpuno prihvaćen kao najbolji u prvoj pomoći tzv. Heimlichov hvat (po Heimlichu - američkom kirurgu). Osnovni cilj hvata je manuelno (ručno) izazivanje povećanja tlaka u prsištu na koji način se izazove umjetni kašalj koji dovodi do izbacivanja stranoga tijela. Strano tijelo izbacuje se poput čepa na boci šampanjca.Izvedba hvata prilagođava se prema okolnostima. Kod:

 

a) unesrećenog koji se guši a pri svijesti je

Pružatelj pomoći s leđne strane hvata osobu objema rukama oko pojasa. Šakama (jedna ruka stisnuta u šaku a druga je obuhvaća), vrši se nagli pritisak ispod žličice, a prema prsnom košu (dijafragmi, ošitu). Pritisci se ponavljaju tako dugo dok se strano tijelo ne izbaci ili osoba izgubi svijest.

b) unesrećenog koji se guši a nije pri svijesti

Osobu položimo na leđa, učinimo defleksiju (otklon prema natrag) glave te pokušamo davanje umjetnog disanja (o tome kasnije). Ukoliko zrak ne ulazi u pluća, glava unesrećenog okrene se u stranu i pristupa Heimlichovu hvatu.U ovom slučaju on se izvodi tako što se dlanovi obiju ruku (dlan na dlan) polažu na područje između pupka i žličice, a potom se učini nagli pritisak prema dijafragmi. Po potrebi ovaj postupak se ponavlja 6-10 puta. Ukoliko ni tako nema uspjeha strano tijelo se pokuša izvaditi prstom. Provjera uspjeha čini se upuhivanjem zraka u pluća. Ukoliko zrak ne ulazi u pluća, hvat se ponavlja i tako dalje.

Komplikacije Heimlichova hvata

Mogu biti vrlo teške, čak i smrtonosne. Moguća su (zbog snažnog i brzog pritiska) oštećenja jetre, slezene, pluća, srca i drugih organa.Nakon izvedbe i pomoći unesrećenome obavezan je liječnički pregled. Heimlichov hvat uspješan je u više od 90% slučajeva ako se pravilno izvede.

Konikotomija (koniotomija)

Izvođenje konikotomije (koniotomije) primjenjuje se samo ako za to postoji indikacija, no to izvodi osoba koja je u stanju izvesti zahvat (otvaranje dušnika nožićem na mjestu ligamentum conicum-a, tj. krikotireoidne membrane i stavljanje u otvor kanile ili bilo kakve cjevčice čime se unesrećenome osigurava disanje, odnosno ono se provodi na umjetan način putem cjevčice).

KARDIOPULMONALNA REANIMACIJA (KPR) - PREHOSPITALNO

Uz pojavu gušenja, koje može biti izazvano čisto mehanički, ali, kao što smo naprijed rekli, i besvjesnim stanjem unesrećenoga, nužno je šire obraditi postupke kojima želimo povratiti naglo izgubljenu funkciju disanja i rada srca. Takvi postupci pripadaju u oživljavanje - reanimaciju, i jednim se imenom nazivaju kardiopulmonalna reanimacija (u prijevodu: srčano-plućno oživljavanje).Već odavno je poznato kako na prvome mjestu po smrtnosti zauzimaju srčano-žilne bolesti, tj. nagli zastoj rada srca i disanja.

Podaci također govore da se zastoj rada srca i disanja najčešće događaju izvan bolnice, dakle, na radnome mjestu, u kući, često u mirovanju (srčani udar - infarkt). U tim slučajevima život je moguće spasiti jedino pravodobnom i ispravnom kardiopulmonalnom reanimacijom (KPR).Spašavanju treba pristupiti što hitnije zbog osjetljivih moždanih stanica koje bez kisika mogu izdržati najduže 3-7 minuta. KPR se radi prema određenome planu. Radi lakšeg pamćenja taj plan obično se spominje kao A-B-C-D plan, što znači:

A - airway - oslobađanje dišnih putovaB - breathing (disanje) - uspostavljanje disanjaC - circulation (cirkulacija) - uspostava cirkulacije (vanjska masaža srca).Tek u slučaju tehničkih i stručnih mogućnosti dolazi i plan D:D - defibrilacijaD1 - drugs (lijekovi) - terapija lijekovima

AIRWAY - OSLOBAĐANJE PROHODNOSTI DIŠNIH PUTOVA (A)

Uspostava disanja prva je zadaća oživljavanja.Preduvjet da unesrećeni sam diše ili mu druga osoba primijeni umjetno disanje je dobra prohodnost dišnih putova. To se postiže raznim manuelnim i tehničkim metodama.1. Čišćenje usne šupljine - glava se postavi u stranu, prstom omotanim u maramicu očistimo usnu šupljinu od povraćenog sadržaja, slomljenih zuba, krvi, izvadimo umjetno zubalo.

 2. Defleksija glave (zabacivanje glave unazad) - najjednostavniji je i najlakši način otvaranja dišnih putova; sastoji se u podizanju brade vrhovima prstiju te pritiskom druge ruke na čelo; tako će se kralježnica postaviti u prirodni položaj, jezik se podiže i dišni put otvara.3. Bočni položaj - stavljanje onesviještene osobe u bočni položaj je vrlo jednostavna i brza metoda stalnog osiguranja prohodnosti dišnih putova bez pomoći druge osobe, kao i metoda sprečavanja gušenja aspiracijom na mjestu nesreće ili tijekom transporta. Ako osoba leži na leđima radnja se izvodi na slijedeći način:

Jedna noga, desna ili lijeva savije se u koljenu pod oštrim kutom. Šaka ruke (unesrećene osobe) na istoj strani stavi se pod debelo meso (gluteus), Unesrećeni se uhvati za kuk i rame druge strane te se preko koljena i šake prebacuje na bok,Glava se lagano zabaci prema natrag (defleksija) licem preme dolje i obrazom fiksiranim na prstima šake (one druge ruke). Ruka (šaka) koja je bila ispod debelog mesa ispruži se tako da zajedno sa skvrčenom nogom osigurava stabilan položaj na boku.Ovdje je potrebno napomenuti da postoje stanja kod kojih bočnim položajem ili nekim suvišnim manipulacijama možemo pogoršati stanje unesrećenog.

4. Primjena orofaringealnog tubusa - dakako u slučaju tehničkih mogućnosti. To je kratka cijev u obliku nedovršenog slova S. Uvodi se samo kod duboke nesvjestice jer bi se u slučaju prisutnih refleksa izazvalo povraćanje i povećala mogućnost aspiracije. Cilj je da se uvođenjem orofaringealnog tubusa ne dozvoli pad jezika na dno usne šupljine. Dobro je ako se može uvesti kod unesrećenoga prije nego što se započne s umjetnim disanjem. Veličinu tubusa određujemo mjereći ga od kutova usana do vrškova uške.

Mjere zaštite od infekcije 

Zbog higijenskih i estetskih razloga, osobito kod metode umjetnog disanja usta na usta preporuča se stavljanje višeslojne gaze ili maramice na usta unesrećene osobe. Ova mjera ima više za cilj smanjenje odbojnosti nego zaštitu od eventualnih infekcija.Do sada nije poznat nijedan slučaj zaraze HIV virusom, virusom zarazne žutice ili nekom drugom infekcijom pri pružanju pomoći (KPR - kardiopulmonalne reanimacije).Dakako, da se usprkos tome sve više koristi i preporuča maska za upuhivanje zraka unesrećenoj osobi.

BREATHING - METODE UMJETNOG DISANJA (B)

Disanje (kao i cirkulacija krvi) od životnog je značenja. Život traje tako dugo dok stanice dobivaju kisik, a uspjevaju izbaciti ugljik dioksid. Sve tjelesne stanice trebaju kisik, ali nisu sve jednako osjetljive na njegov nedostatak. Najosjetljivije su moždane stanice. Pri normalnoj tjelesnoj temperaturi moždane stanice bez kisika opstaju jedva 3 do 7 minuta. Ne dospije li do njih kisik u tom vremenskom intervalu one odumiru, tj. nepovratno (ireverzibilno) bivaju oštećene. Ako je temperatura tijela niža, vrijeme odumiranja moždanih stanica se produžava.

Uzroci naglog prestanka disanja su razne bolesti i stanja poput npr. srčanog zastoja (arest), krvarenja u mozak, udara struje, ozljeda grudnog koša, gušenja, kraniocerebralnih ozljeda, ozljeda kralježnice, akutnih trovanja itd.Bez obzira na uzrok potrebno je što prije osloboditi dišne putove, pozvati pomoć, po potrebi započeti umjetnim disanjem - što znači nasilno uvoditi zrak u pluća osobe koja je prestala spontano disati ili pak nedovoljno diše.Najčešće se primjenjuju sljedeće metode:

1. Metoda usta na usta - danas se u najvećem broju slučajeva preporuča kao najbolja metoda bez tehničkih pomagala zbog toga što se:- može izvoditi na svim mjestima,- ne zahtijeva veliki fizički napor,- lako se vrši kontrola disanja

P o s t u p a k

1. Vrši se provjera disanja odnosno ustanovljuje indikacija za umjetno disanje:a) Oslobađanje dišnog puta:- čišćenjem usne šupljine- jakom defleksijom glaveb) Prislanjanje obraza na usta i nos unesrećene osobe kako bi primijetili prisutnost ili odsutnost strujanja zrakac) Promatranjem dizanja grudnog koša ili trbuha

 

2. Početno upuhivanje zraka:- palcem i kažiprstom ruke koja pridržava čelo i zabačenost glave uhvate se nosnice,- prstima druge ruke pridržavamo donju vilicu, a usta ujedno lagano otvaramo palcem,- spasitelj nešto dublje udahne, dobro obuhvati usta unesrećene osobe i dva puta upuhne zrak (nešto jači izdisaji),- istovremeno se promatra dizanje i spuštanje prsnog koša, kao kontrola ulaska zraka u pluća unesrećene osobe (ako se grudni koš ne nadimlje, znači da zrak ne ulazi u pluća, što nastaje najčešće ako glava nije dovoljno zabačena ili su nos ili ždrijelo neprohodni),

- rukom bližom vratu provjerava se rad srca (puls, bilo) na vratnim žilama,- ritam disanja je 12 - 14 udisaja u minuti (ili 16 - 18), koliko iznosi i fiziološko, dakle normalno disanje- prilikom izdisaja unesrećene osobe pustiti (otvoriti) nosnice i usta držati otvorena čime olakšavamo i ubrzavamo spontani izdisaj,- umjetno disanje dajemo tako dugo dok osoba spontano ne prodiše ili liječnik drukčije odredi.

2. Metoda usta na nos - može se primijeniti naročito kod ozljede usne šupljine, grča vilice, te kada spasitelj ne može svojim ustima obuhvatiti usta unesrećene osobe. Usta unesrećene osobe moraju biti kod udisaja zatvorena.3. Holger-Nilsenova metoda - ova se metoda rabi kada nije moguće primijeniti metode upuhavanja zraka radi ozljede usta ili nosa ili kada se krv slijeva niz ždrijelo. Primjenjuje se samo ako istodobno nije potrebno vršiti masažu srca. Unesrećeni se polegne potrbuške na tvrdoj podlozi.

Ruke mu se svinu u laktovima, šaka se stavi preko

šake i na njih se položi glava oslonjena bradom. Spasilac klekne na jedno koljeno ispred glave unesrećenog. Najprije se, pritiskom dlanova na leđa u visini lopatica unesrećenog izvodi izdisaj, a potom udah na način da se uhvate nadlaktice unesrećenog i povuku gore i k sebi. Zatim se spuste ruke unesrećenog i ponovi se pritisak na leđa. Udah i izdah izvode se u ritmu disanja spasioca. Unesrećenome je prethodno potrebno osloboditi grudni koš od sapetosti odjeće.

4. Metoda s pomoću manualnog respiratora (mijeh respiratora) - koriste je ekipe hitne medicinske pomoći odnosno dobro izvježbane osobe.

Opipavanje pulsa (palpacija)

Čišćenje usne šupljine

Postupak u žurnim situacijamaa) biti pribran i raditi brzob) u slučaju potrebe unesrećenog odmaknuti od opasnostic) ako je više unesrećenih najprije zbrinuti one koji krvre ili su u nesvijestid) unesrećenog položiti na leđa na tvrdoj podlozie) osloboditi mu dišne putovef) po potrebi davati mu umjetno disanje i masažu srca; pratiti mu disanje, puls te izgled i širinu zjenicag) zatražiti savjet liječnika preko radija, opisati slučaj i postupati prema uputama

CIRCULATION - UMJETNO ODRŽAVANJE CIRKULACIJE (C)

VANJSKA MASAŽA SRCA. TEHNIKA OŽIVLJAVANJA.

 Poznato je da prekid cirkulacije odnosno zastoj u radu srca povlači za sobom i prestanak disanja. Dakle, masaža srca se gotovo nikad ne izvodi kao zasebna radnja, već u kombinaciji s umjetnim disanjem. Kardiopulmonalna reanimacija (KPR) uvijek započinje umjetnim disanjem. Jedino tako, paralelno djelujući održanjem obiju funkcija (disanja i cirkulacije) postoji šansa za oživljavanjem.

Umjetno uspostavljanje cirkulacije može se postići indirektnom masažom srca. Ispravnim pritiscima na prsnu kost postiže se naizmjenično povećanje i smanjenje tlaka u prsištu, a s druge strane srce je stlačeno između prsne kosti i kralježnice i time se postiže povećani tlak u srcu te se krv istisne u veliki i mali krvotok (veliki je tjelesni, mali je plućni optok). Kad pritisak popusti grudni koš se vraća u prvobitni položaj pri čemu se srce širi i uvlači u sebe krv iz pluća.

Da bi vanjska masaža srca bila ispravna potrebno je:l. hitno postavljanje indikacije - nakon dijagnoze besvjesnog stanja, poziva u pomoć, defleksije glave, dva početna upuhivanja zraka u pluća unesrećenog, provjerava se puls na vratnoj arteriji (između grkljana i vratnog mišića - objasniti praktično), ako se puls ni tada ne pojavi u vremenu 5-10 sekundi, pristupa se masaži srca.

Važno!

Bitno je napomenuti da zastoj u radu srca treba savjesno ustanoviti, jer, za razliku od umjetnog disanja, masaža srca može biti opasan zahvat. Snažni pritisci na rebra i prsnu kost mogu izazvati njihovo lomljenje, a pogrešno usmjeren pritisak prema desnoj strani trbuha može izazvati prsnuće jetre i smrt iskrvarenjem. Osim toga, opasno je ako u panici bolesniku koji je izgubio svijest, ali mu nije prestalo raditi srce, primijenimo masažu srca. Takvim nepromišljenim, brzopletim aktom možemo mu nanijeti teške, čak i smrtonosne ozljede.

2. postavljanje unesrećenog u položaj na leđa na tvrdu podlogu (ne krevet, kauč i sl).,3. određivanje mjesta kompresije : - dva do tri poprečna prsta iznad nastavka prsne kosti (processus xyphoideus) stave se dlanovi obiju ruku (dlan na dlan) dok prsti moraju biti u zraku),- tijelo spasitelja mora biti iznad grudnog koša unesrećenog, ruke izravnate u laktu, bez dizanja sa prsne kosti kod izvođenja kompresije (vidi sl. 32).4. određivanje snage pritiska na prsnu kost - kod odraslih je pritisak jačine oko 50 kg, odnosno prsna se kost mora utisnuti za oko 3 do 5 cm (vidi sl. 33 i 34)5. određivanje frekvence pritisaka - od 80 do 100 puta u minuti,

6. usklađivanje masaže srca s umjetnim disanjem:a) ako to izvodi jedna osoba radnja se izvodi naizmjenično u omjeru 2:15, što znači dva upuhivanja zraka potom 15 pritisaka na grudnu kost. b) ako to izvode dvije, dobro uvježbane osobe onda se omjer postavlja 1:5 (jedno upuhivanje - pet masaža). Osoba koja vrši masažu srca ujedno diktira izvođenje radnje kao: jedan, dva, tri, četiri i pet, potom slijedi umjetno disanje, pa se sve ponavlja. Idealno je kada nema zastoja između masaža i upuhivanja. Najmoderniji stav je da se ovaj način 1:5 odbacuje i u slučaju kad KPR izvode dvije osobe ostaje isto načelo 2:15!

Kontrola uspješnosti KPR 

Nakon 4 ciklusa umjetnog disanja i masaže srca učini se stanka od najviše 5 do 7 sekundi te se provjerava puls i istodobno dizanje grudnog koša. Ukoliko nema znakova života postupak se ponavlja, a provjera se vrši svakih nekoliko minuta. Bitno je naglasiti da se KPR mora prilagoditi svakom uzrastu (primjerice kod djece ćemo pritisak na prsnu kost provoditi samo s dva prsta, ne cijelim dlanom, te će jačina pritiska biti manja itd.).Svakako da trebamo biti svjesni i mogućih komplikacija, tj. ozljeda prilikom pružanja KPR-a poput razdora pluća, oštećenja jetre, prijeloma rebara itd. Stoga moramo biti oprezni kod pružanja KPR te sve što radimo strogo dozirati sukladno dobi, snazi, razvijenosti, konstituciji unesrećenog. 

Načelni postupak kod ozbiljnih slučajeva unesrećenja (bolesti)

 U ozbiljnim slučajevima, u suradnji s

liječnikom preko radija (Radio-medical advice) i zdravstvenom službom s kopna, prekida se putovanje i najavljuje se vrijeme uplovljenja. Ako je brod dovoljno blizu kopna može

se, ako treba, organizirati transport bolesnih i ozlijeđenih helikopterom.Unesrećenog postavljamo u sjedeći

položaj samo ako smo potpuno sigurni da kralježnica nije ozlijeđena!

Oživljavanje se izvodi do pojave spontanog pulsa i disanja ili, ako se u tome ne uspije, jedan sat. Kad se i nakon toga ne pojave znakovi disanja i rada srca, nastupila je smrt i oživljavanje se prekida! Povlačenje jezika prema naprijed (u slučaju da prijeti gušenje njegovim padom prema stražnjem zidu ždrijela) radi se primanjem jezika gazom ili rupcem jer je klizav.Ako je neka tekućina (krv, povraćena masa) začepila dišne putove, mora se brzo usisati aparatom za usisavanje (aspirator) koji je sastavni dio aparata za disanje.

PRIMJENA MJERA SPAŠAVANJA I PRUŽANJA PRVE POMOĆI

U SPECIFIČNIM SLUČAJEVIMA 

U t a p a n j e

Definicija: "Utapanje je gušenje izazvano potapanjem u tekućem mediju".Osnovna je stvar da su moderne spoznaje uklonile zabludu starih koji su držali da smrt kod utapanja nastaje kao posljedica gušenja zbog ulaska vode u pluća. Smrt nastaje zbog prestanka rada srca (srčanog aresta) kao posljedica akutne hipoksije (nedostatka kisika) i metaboličkih promjena (acidoze - stvaranje kiselina i pad pH vrijednosti).

Postupak:Brzo i oprezno vađenje utopljenika iz vode spasitelj mora postupati krajnje oprezno jer u toku spašavanja utopljenika i sam može stradati. Stoga se ne smije dozvoliti da se utopljenik koji je u paničnoj borbi za život hvata za spasitelja, već mora biti obrnuto. Neplivači ili slabiji plivači neće spašavati utopljenika u dubokoj vodi, već će pokušati pomoći s kopna dobacivanjem npr. lopte, grane i sl. Iskusni spasitelj će po potrebi već u vodi početi s umjetnim disanjem itd.

Pregled utopljenika potrebno je kontrolirati svijest, disanje i cirkulaciju, te učiniti reanimaciju po potrebi (umjetno disanje, masaža srca). Kod toga uvijek imati na umu i eventualne ozljede glave, vrata, trbuha, kralježnice i slično, kao i stanja poput pijanstva, epi-napadaja (padavice), infarkta itd.

 Održavati prohodnost dišnih putova

potrebno je odmah očistiti usnu šupljinu, a u slučaju izlaženja vode na usta unesrećenog se okrene na bok, pritisne gornji dio trbuha (abdomen) ili ga se podigne rukama ispod trbuha

Održavanje disanja i krvotoka Ovo je primarna zadaća kako bi se što prije uspostavila opskrba svih tkiva kisikom (oksigenacija). Masaža srca radi se u slučaju potrebe ali tek kad se unesrećeni izvuče iz vode (tvrda podloga). Ako se unesrećeni nalazio u hladnoj vodi reanimacija može započeti i poslije 20 do 30 minuta nakon potapanja jer je u hladnoj vodi metabolizam znatno usporen a nepopravljiva oštećenja koja nastaju u organizmu prolongirana (produžena). Ovdje posebno važi načelo: ništa se ne može izgubiti, sve se može dobiti!

Davanje kisika

Potrebno je što prije dati 100% kisik,

Transport u bolnicu

Srčani udar(infarkt srca)

Koronarna bolest srca i srčani udar (infarkt) pripadaju u najčešće bolesti modernog čovjeka. Stresogeni način življenja, pretjerana uhranjenost (namirnice s povećanom količinom masnoća i šećera, tzv. neselektivna prehrana), povišen krvni tlak, premalo kretanja i tjelovježbe, neke su od karakteristika današnjega svijeta u kojemu čovjek nije uspio razviti uspješne obrambene mehanizme protiv takvog načina življenja.

U sistemu pružanja prve pomoći na licu mjesta srčani udar ima izuzetno značenje jer više od 60% bolesnika od infarkta srca umire prije dolaska u bolnicu, od čega 40-50% unutar prvog sata nakon pretrpljenog infarkta.

Drži se da od toga čak 90% onih koji umru naglom smrću ne bi trebali umrijeti pruži li im se brza i učinkovita pomoć.

Smrt od akutnog srčanog infarkta iznosi čak 20% iznenadnih prirodnih smrti. Pritom se na iznenadnu smrt misli onda kada bolesnik umre unutar 6 sati od pojave simptoma.

Patofiziologija i simptomatologija

Smanjen dovod kisika do srčanih stanica onemogućava njihovo normalno funkcioniranje te izaziva njihovo odumiranje (nekrozu). Nedovoljna opskrba kisikom nastaje uslijed sužavanja krvnih žila srca (koronarne srčane žile i njihovi ogranci) koje najčešće nastaje usljed sklerotičnih promjena (arterioskleroza) na koronarnim krvnim žilama ili pak iznenada radi začepljenja koronarnih žila ili njihovih ogranaka ugruškom (tromboza, embolija) ili stezanjem (spazmom). Uz pojavu infarkta miokarda (srčanog mišića) gotovo redovito javlja se i poremećaj ritma (fibrilacija) i popuštanje srca.

Razvoj aterosklero-

tičnog procesa.

Ateromatozne ploče suzuju

promjer koronarne

arterije (slika gore)

Stijenka aorte zahvaćena

aterosklerozom (slika dolje)

Infarkt miokarda

Bolesnik s akutnim napadom srčanog infarkta najčešće osjeti jake bolove iza grudne kosti nalik stezanju, pečenju, pritisku, težini, teško diše, obliven je hladnim znojem, blijed, smrtno je prestrašen. Bol često odsijeva u lijevu ruku, lijevo rame, donju vilicu, ponekad se javi bol u gornjem dijelu trbuha, žličici. U visokom postotku bolesnici su imali slične, ali blaže napade angine pectoris, koja se mogla javljati redovito i često, ali isto tako i nestabilno, povremeno.Nekada je bol tako jaka da se bolesnik s krikom ruši i umire. Stanoviti postotak (15-20%) bolesnika nema karakterističnih bolova, već opću slabost, umor, pad krvnog tlaka, aritmiju.

Postupak

Na prvome mjesto strogo mirovanje.Stišavanje boli, ne samo zbog velike patnje i smrtnog straha bolesnika, već i zbog toga da se izbjegne šok. U tu se svrhu mogu dati nitroglicerinski lijekovi, lingvalete (tinidil, npr.), što znači da se takav lijek stavlja pod jezik, te će, u slučaju da se infarkt još nije razvio, najvjerojatnije umanjiti bol.Lijek izbora za borbu protiv boli je morfij koji se koristi već desetljećima. Snažno je sredstvo protiv bolova i, uz bol, a to je osobito važno, eliminira ujedno i pacijentov nemir i strah.

Daje se obično doza od 5-10 mg intravenski kako bi djelovao trenutačno. Ako se daje potkožnim putem puno djelovanje morfija razvija se tek za 60 do 90 minuta. Morfij kod nekih pacijenata može izazvati mučninu i povraćanje, a to se stišava atropinom, koji je osobito pogodan ako postoji popratna bradikardija (usporeni puls). Kod blažih se slučajeva daju sintetski narkoanalgetici kao metadon (heptanon) ili analgetici (analgin).Što hitniji smještaj u bolnicu.

LOMOVI KOSTIJU , OZLJEDE ZGLOBOVA & MIŠIĆA

PRIJELOMI KOSTIJU

Vrste i znaci prijelomaTo su zatvorene ili otvorene ozljede kostiju s potpunim ili nepotpunim prekidom njihova kontinuiteta.Zatvoreni prijelomi (jednostavni) - kost je napuknuta ili prelomljena, a pritom ne postoji ozljeda kožnog tkiva iznad prijeloma,Otvoreni prijelomi (komplicirani) - iznad prijeloma postoji otvorena rana s mogućnošću kompliciranja unošenjem infekcije izvana

Simptomi prijeloma:

a) nesigurni - bol, oteklina, modrica, smanjena pokretljivostb) sigurni - deformacija (promijenjeni oblik) ozlijeđenog dijela, abnormalna gibljivost, krepitacija (pri pomicanju kostiju osjeća se škripanje pod prstima), a pri otvorenom prijelomu ponekad kroz ranu može stršati ulomak kosti

Komplikacije prijeloma mogu biti:a) krvarenja - kosti mogu oštetiti krvne žile tako da to može biti i po život opasno (npr. zdjelične kosti, kosti glave itd.)b) infekcija - nerijetka je poglavito kod otvorenih prijelomac) bol - dodatni čimbenik pogoršanja općeg stanjad) oštećenja mišića i živaca (s ispadima)e) šok

Postupci prve pomoći:Prije svega imaju za cilj sprečavanje ovih komplikacija, odnosno njihovo ublažavanje.

 OSNOVNI POSTUPAK NA MJESTU NEZGODE

KOD PRIJELOMA I SUMNJI NA PRIJELOM JE IMOBILIZACIJA.

 Prije imobilizacije zaustavit će se vanjsko krvarenje koje je često kod otvorenih prijeloma. Ranu je potrebno zaštititi sterilnom gazom prije imobilizacije. Na osnovi ocjene općeg stanja poduzimati dodatne mjere za sprečavanje šoka (infuzija, lijekovi protiv bolova i slično).

IMOBILIZACIJA

To je postupak dovođenja ozlijeđenog dijela tijela u nepokretan položaj. Cilj imobilizacije je sprečavanje daljnjih oštećenja i smanjenje bolova.Kako bismo to postigli potrebno je pridržavati se stanovitih pravila imobilizacije:1. ozljeđeni dio pridržavati s dva susjedna zgloba laganim istezanjem2. sredstvom za imobilizaciju obuhvatiti susjedne zglobove od mjesta ozljede3. imobilizirati u fiziološkom položaju (to je položaj maksimalne opuštenosti mišićja na ozlijeđenom dijelu)

4. ozljede zglobova imobilizirati u zatečenom stanju5. tvrda sredstva za imobilizaciju obložiti mekima materijalom (tkaninom, vatom)6. imobilizaciju provesti preko odjeće, osim kod kompliciranog prijeloma7. vrškove prstiju ostaviti vidljivim radi kontrole cirkulacije8. imobilizirani dio ekstremiteta podignuti u povišeni položaj

Imobilizirati je potrebno:

a) sve sumnje na prijelome kostiju i prijelomeb) sve ozljede mekih tkiva, naročito kod jačih krvarenjac) ozljede zglobovad) opekline ekstremitetae) sve ozljede glave s besvjesnim stanjem (okovratnik)f) i druga stanja i bolesti za čije liječenje je potrebno mirovanje

Sredstva za transportnu imobilizaciju:

Od namjenskih sredstava koriste se Kramerove udlage, pneumoudlage itd.

Od priručnih sredstava mogu se koristiti razne daščice, kartoni, novine, trokutaste marame i tome slično (kao što pokazuju sljedeći slideovi)

Otvoreni prijelom podlaktičnih i potkoljenične kosti. Mogućnost infekcije jer rana komunicira s vanjskim svijetom

Prijelom gornje i donje čeljusti

Kod ozljeda lica – voditi računa o prohodnosti dišnih putova. U slučaju krvarenja – zaustaviti ga. Polomljene zube ne odstranjivati osim u

slučaju opasnosti da će biti progutani ili začepiti dišne putove.Kod ozljeda unutrašnjosti usta unesrećeni

mora najprije isprati usta čistom vodom i ispljunuti sve otkinute dijelove (npr. zube). Ne odstranjivati mu dijelove koji se još drže

za tkivo. U slučaju bolova dati mu analgetik u mišić. Ne šivati rane unutar usta.

Ozbiljna krvarenja zaustaviti pritiskom.Čeljust imobilizirati tako da zubi gornje čeljusti dodiruju zube donje čeljusti.Kod prijeloma donje čeljusti, ako prijelom pravi teškoće u disanju – čeljust i jezik povući naprijed i držati ih u tom položaju da bi unesrećeni mogao disati. Ako su slomljene obje strane čeljusti – to može biti problem, jer one skupa s jezikom mogu pasti prema natrag i začepiti dišne putove. Stoga valja prstom zaći iza prednjih zuba donje čeljusti i povući je prema naprijed.

Glava nagnuta prema naprijed, a unesrećeni se prevozi u sjedećem položaju.Čeljust se može imobilizirati zavojem ili s dva trokutasta rupca.Ako je ozlijeđeni u nesvijesti, treba povući donje zube prema naprijed i namjestiti ga u bočni položaj. Usto stalan nadzor – zbog opasnosti od gušenja i krvarenja.Suzbijanje bolova analgeticima, u teškim stanjima dati morfin.Tražiti savjet liječnika preko radija.

Prijelom nadlaktice i laktaOzlijeđeni je u nemogućnosti da podigne ruku ili da savije

lakat.Nadlakticu i lakat imobilizirati pneumatskom ili klasičnom

Kramerovom udlagom u položaju sa savijenim laktom. Slomljeni lakat teško se savija (bol), pa se ruka imobilizira u ispruženom položaju. Dati analgetike.

Prijelom podlaktičnih kostiju

Podlaktica ima dvije kosti. Palčanu (radius) i lakatnu (ulna). Mogu biti slomljene pojedinačno ili obje

istodobno. Prijelom je obično posljedica pada na ruku.Zbrinjavanje: najprije pažljivo istegnuti

slomljene kosti hvatanjem za dlan i nadlakticu slomljene ruke, a zatim imobilizirati. Imobilizacija se može izvesti udlagom s

napuhivanjem (pneumoudlaga), Kramerovom udlagom ili improvizacijskim imobilizirajućim sredstvima (daske, kartonska podloga, više novina zavijenih u smotuljak, itsl.)

Prijelomi zgloba šake i ručnih kostiju

Prijelomi kostiju šake (pad, nagnječenje) praćeni su oteklinom, bolom, neprirodnim izgledom, poremećenom funkcijom. Šaku imobiliziramo na ravnoj udlazi, a u

šupljinu šake umetne se smotuljak tkanine ili zavoj.Zglob ne treba “istezati”, nego imobilizirati. Ozlijeđenu šaku podići uvis da se smanji

krvarenje i oteklina.Podlaktica se zavojem pričvrsti za udlagu.Protiv bolova dati analgetike.

Prijelom ili iščašenje prstijuImobilizirati samo ozlijeđeni prst, ostali moraju biti slobodni. Prije imobilizacije slomljeni prst lagano “istegnuti”.Imobilizacija se radi drvenim štapićem (špatulom).Ostale ozljede prstiju, razderotine šaka praćene kidanjem tetiva i druge teške ozljede šake treba sterilno zaviti, odmah se savjetovati s liječnikom putem radija i postupiti prema uputi.

Ozljede prsnog koša

Prate ih jaki bolovi koji se pojačavaju pri disanju. Pluća mogu biti oštećena, a kašalj je praćen krvavim ispljuvkom. Poplućnica (plućna maramica) može biti probijena oštrim ulomcima rebara što dovodi do kolapsa pluća (pneumotoraks). Ako je riječ o otvorenoj rani na prsnom košu, ona se mora smjesta zatvoriti, zbog svega naprijed navedenog. Rana se najprije pokriva slojem široke vazelinske gaze, preko koje se stavlja aluminijska ili plastična folija, a oba se sloja učvrste leukoplastom (flasterom).

Unesrećeni miruje u polusjedećem položaju. Prati se bilo (puls) i učestalost disanja. Nakon što je zbrinuta rana ozlijeđeni se može staviti u položaj za onesviještene uz uvjet da leži na ozlijeđenoj strani. To će spriječiti pokretanje i krvarenje u grudni koš. Glava može biti postavljena naniže (ako je moguće) što će pomoći da dišni putovi ostanu prohodni

Pneumotoraks je vrlo teška ozljeda koja zahtijeva savjetovanje s liječnikom putem radija i prijenos bolesnika u

bolnicu helikopterom

Ozljede i prijelomi male zdjelice

 Ozlijeđeni osjeća bolove u bokovima, na dnu trbuha, u preponama, donjem dijelu leđa ili u bedrima.Kod sumnje na prijelom zdjeličnih kostiju – ozlijeđenog testiramo pažljivim, laganim, kružnim pritiskanjem na obje bočne zdjelične kosti prema dolje. Ako se bol pojača – zdjelica je slomljena.

Obratiti pozornost na eventualnu ozljedu mokraćnog mjehura (ne tjerati ga da mokri, a ako mokri ispitati mokraću na prisutnost krvi). Motriti bilo (puls) jer uvijek postoji opasnost unutarnjeg krvarenja.Dok ne stigne stručna pomoć ozlijeđeni se postavlja u karakterističan položaj: poluležeći s lagano savijenim koljenima.Ozlijeđenog treba pažljivo podizati i prenositi, i to samo u ležećem položaju.

Za prevoženje ga treba imobilizirati na način da se jedna udlaga postavi od pazuha do kraja noge, a druga od unutarnje strane prepone do kraja noge (slično kao na slici kod prijeloma obje natkoljenice). Udlage povezati i pričvrstiti trakama (rupcima, zavojem, komadima tkanine). U nedostatku udlaga polegnemo ga na široku dasku (vrata), i učvrstimo kao kod prijeloma kralježnice.Protiv bolova dati jaka sredstva – morfinPri sumnji na prijelom zdjelice zatražiti liječnički savjet preko radija.

Prijelom natkoljenične (bedrene) kosti

Postoje jaki bolovi i nemogućnost pokretanja noge. Slomljena noga izgleda kraća i nenormalno uvrnuta (rotirana).Brižljivo imobilizirati. Udlage obložiti mekanim materijalom, staviti ih s vanjske i unutarnje strane noge i međusobno povezati trakama. Ako su u pitanju obje noge tada se stavljaju umetci od tkanine između njih, a s vanjske strane udlage obložene debljim slojem tkanine idu od stopala do pazuha.Paziti postoji li krvarenje (kontrola bila).Zatražiti liječnikov savjet putem radija. 

Prijelom potkoljenice

Potkoljenica ima dvije kosti: deblju, unutarnju (cjevanica – tibia) i tanju, vanjsku (lisnjača – fibula).Kod zatvorenog prijeloma prisutni su: oteklina, deforma-cija, poremećaj funkcije i bol. Zbog snažne boli katkad treba dati morfin.Zbrinjavanje: potkoljenica se najprije lagano “istegne” povlačeći je za taban. Za imobilizaciju upotrebljavaju se klasične udlage ili pneumoudlage. Kod otvorenog (kompliciranog) prijeloma prednost imaju udlage s napuhivanjem (pneumoudlage) jer pomažu u zaustavljanju eventualnog krvarenja.Udlage sežu od kuka do ispod stopala i treba ih međusobno povezati (radi učvršćivanja koljenog i skočnog zgloba).

Prijelom skočnog zgloba i stopala

Bol, oteklina, poremećaj funkcije.Zbrinjavanje: primijeniti udlagu s napuhivanjem za potkoljenicu. U suprotnom, zglob najprije zaštititi od žuljanja. Udlage treba staviti na način da idu preko stopala i sa svake strane noge do sredine natkoljenice. Ako nema klasičnih udlaga, improvizira se dekom ili jastukom.

Uganuće (distorsio)Radi se o istegnuću i oštećenju zglobnih ligamenata zbog pokušaja razdvajanja zglobnih tijela (glavice i čašice). Pritom nastaje jaka bol, oteklina zgloba, otežano i bolno kretanje.

Iščašenje (luxatio)

Predstavlja iskakanje zglobnih površina iz zgloba (glavica je izvan čašice). Pritom se obično kidaju zglobne veze (ligamenti) ili zglobna čahura.Deformacija, oteklina, bol u zglobu, otežano pokretanje.Iščašenje zgloba ne treba “namještati” radi možebitnog istodobnog loma kostiju, pa će se stanje samo pogoršati.Zbrinjavanje: stavljanje hladnih obloga (led); imobilizacija u zatečenom stanju; povišen položaj ekstremiteta

OZLJEDA KRALJEŽNICE 

• Ubraja se u najteže ozljede. • Na nju treba posumnjati prije nego što se

ozljeđeni pomakne.• Znaci: bol u leđima ili vratu; gubitak svijesti.• Znaci ozljede leđne moždine: slabost i

oduzetost udova (nemogućnost pomicanja ruku, nogu i prstiju na njima); slabljenje ili gubitak osjeta u rukama, nogama, trupu; osjećaj “vrućine” ili “trnaca” u udovima; poremećaj disanja.

• Najveći broj invaliditeta kod ozljede kralježnice posljedica je loše ukazane prve pomoći ili neadekvatnog prijevoza.

I pri samoj sumnji na ozljedu kralježnice treba postupati kao

da se radi o prijelomu

Prva pomoć: Održavanje prohodnosti dišnih puteva (ne pomicati glavu)Imobilizacija – vratna kralježnica: stavljanje ovratnika (npr. smotuljak novina širine 8 cm, dužine 30 cm). Omotamo ga oko vrata, zavijemo zavojem ili trokutnim rupcemUkoliko stručna pomoć stiže uskoro, a ozlijeđeni je pri svijesti, tada ga ne pomičemo!, već mu glavu pridržavamo dlanovima

Ukoliko slijedi transport, fiksiramo ozlijeđenog na dasku, vrata (neku tvrdu podlogu), a ispod slabinskog dijela podmetnemo smotuljak tkanine

Podizanje i nošenje ozlijeđenog izvodi najmanje 3, a poželjno je 5 ili 6 osoba, koje usklađuju svoje pokrete, kako se ne bi dodatno traumatizirao

Unesrećenog se može prenijeti i na zategnutoj deki, na način kako je to na slici prikazano

Ako je ozlijeđeni bez svijesti, imobiliziramo ga okreta-njem potrbuške, s rukama pod glavom (disanje)

Osigurati prikladan transport (kola HMP, helikopter)