Vranduk Konjic – Stari grad

Zenica – Muslimanska četvrt Mostar

Vareš – Čaršija s katedralom Cazin

STARI BOSANSKO-HERCEGOVAČKI GRADOVI

KRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA

Zašto praviš slona od mene?

intervJU: senadin lavić

eKsKlUZivno: slUčaJ GornJa maoča

GdJe Je meZar osnivača saraJeva?

medinsKa povelJa: prvi pisani Ustav U poviJesti

džihad anđeliJa U aKciJi

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”

Izdavač: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”

Glavni urednik: Ismet Isaković

Zamjenik glavnog urednika: Filip Mursel Begović

Redakcija: Amina Alijagić Mirza Mešić Sena Kulenović Edis Felić Faris Nanić

Suradnici: Mirsada Begović Ajka Tiro Srebreniković Edina Smajlagić Avdo Huseinović (BiH) Edin Tule (BiH) Amel Suljović (BiH)

Adresa: Preporodov Journal Ilica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks: +385 (0)1 48 33 635 e-mail: kdbhpreporod@zg.t-com.hrkdbhpreporod@kdbhpreporod.hrismet.isakovic@sk.t-com.hr web: www.kdbhpreporod.hr

Žiro-račun: ZABA 2360000-1101441490

Devizni račun: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 15 kuna

Pretplata: RH 80 HRK godišnje BiH 20 KM godišnje Svijet 15 E godišnje

Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici: Begova džamija u Sarajevu

SADRŽAJ

SADRŽAJ

UVODNIKRecesijski proračun – vrijeme je opreza ....................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJDramaturgija podmetanja ili odakle pirka vjetrić Pirke ................. 4Uvjeti bošnjačkog opstanka: vjera islam i država BiH ................... 6Žene u Iranu ................................................................................. 9Osteoporoza – tiha epidemija .................................................... 11Dodjela novih stipendija .............................................................. 13Mevlud u Zagrebu ....................................................................... 14

HRVATSKABit ću kaktus, a ne fikus ............................................................... 15

KVADRAT NAD HIPOTENUZOMZašto praviš slona od mene? ....................................................... 16

INTERVJU – SENADIN LAVIĆBošnjaci nisu postali od Srba i Hrvata ......................................... 18

BOSANSKI BAROMETARUkidanje viza tek najesen? .......................................................... 22Vehabije iz Gornje Maoče ........................................................... 24Vrijeme je da ljudi otvore oči ...................................................... 26

IZ SVIJETAInverzija stvarnosti, slika propasti ............................................... 28

KULTURAVrbas voda nosila jablana ............................................................ 38Gdje je mezar osnivača Sarajeva? ................................................ 39Lice s novčanice od 200 KM ....................................................... 40Utemeljitelj suvremene bošnjačke politike ................................. 42Pisma iz tamnog vilajeta (I) .......................................................... 44Kulturne spavaonice otvorenog tipa ........................................... 45

PRIČE IZ BOSNEVladar svijeta sa Drine ................................................................ 46

ŽIVJETI ISLAMMuhammed a.s. – Poslanik islama (IV) ........................................ 47

POVRATAK U BUDUĆNOSTInteligentna igra znakova ............................................................. 50

DIJALOG CIVILIZACIJAČvrsto uvjerenje ili čvrsta zloupotreba vjere? ............................. 52Medinska povelja ......................................................................... 54

MURSELOV ŠEGISTANDžihad Anđelija u akciji ............................................................... 57

ZANIMLJIVOSTIDržavna mafija ............................................................................ 59

JOURNAL

2

JOURNAL

ZANIMLJIVOSTI

59

Krivotvorenje novca, šverc heroina, ile-galna prodaja krivotvorenih lijekova i ciga-reta... Nije to popis djelatnosti neke talijan-sko-američke mafijaške obitelji već opis posla Sobe 39, najzagonetnije službe najza-tvorenije zemlje na svijetu – Sjeverne Kore-je. Kako bi se domogla strane valute, po-sljednja komunistička diktatura na svijetu osnovala je prije desetak godina državnu zločinačku organizaciju koja ničim ne odu-dara od razvikanih mafijaških klanova ili kolumbijskih narkokartela – i zakonom šut-nje koji među članovima i suradnicima vla-da i brutalnim osvetama svakome tko pre-krši nepisana pravila ponašanja.

“Priznajem da sam član Sobe 39, ali to je sve što ćete od mene čuti. Radite mi što god želite, ali veze neću odati. Zna se kakva je kazna za izdajice, a organizacija svoje ljude ima i u američkim zatvorima”, izjavio je pred američkim sudom Chen Chiang Liu, Korejac koji je prije nekoliko godina osu-đen zbog raspačavanja krivotvorenih dolara u kockarnicama Las Vegasa. Novčanice koje su u njega nađene toliko su bile dobro načinjene da su ih automati za promjenu novčanica u žetone bez problema prihvaća-li kao američku valutu. Jedino po čemu su krivotvorine bile prepoznate nekoliko je na-mjerno načinjenih oznaka kojima su sami Sjevernokorejci raspoznavali prave od kri-votvorenih dolara.

Prvu je vijest o postojanju supertajne državne zločinačke organizacije donijela Choe Eun Hee, južnokorejska glumica ko-ju su agenti Kim Jong Ila oteli kako bi dik-tatoru doveli glumicu čije filmove oboža-va. Nakon devet godina zatočeništva, uspjela je pobjeći iz zemlje, a zapadnim je obavještajnim službama otkrila skrivene detalje iz života Sjeverne Koreje.

CIA je ustanovila da je sjedište Sobe 39, koja se brine i o privatnim računima diktatora u švicarskim bankama, u zgradi sjevernokorejske Komunističke partije te da u godini zaradi između 500 milijuna i milijardu američkih dolara. Posebna joj je specijalnost krivotvorenje deviza, za što imaju opremu kojom proizvode gotovo sa-vršene krivotvorine. Već sada, prema pro-cjenama američke Tajne službe, raspolažu dovoljnom količinom sirovina za tiskanje krivotvorina vrijednih dvije milijarde do-lara. “Iako ga zapadnjaci smatraju razma-ženim tiraninom, Kim Jong Il vrlo je spo-

soban i prepreden mafijaški don. Riječ je o diktatoru i kriminalcu svjetske klase”, ka-že David Asher, dužnosnik Pentagona koji je vodio nadzor Sjeverne Koreje.

Soba 39 služi ne samo za nabavu tehno-logije za razvitak sjevernokorejskih vojnih potencijala nego i za udovoljavanje prohtje-vima koje pred svoje službe postavlja Kim Jong Il. Brzi automobili, luksuzna pića, vr-hunska elektronika i život u nezamislivu luksuzu kojim raspolažu diktator i njemu odani ljudi bili bi nedostižan san bez novca prikupljena međunarodnom trgovinom dro-gom ili krivotvorenjem novčanica.

I dok oni uživaju u obilju, diljem ze-mlje promiče se kampanja “Jedimo samo dva obroka na dan”. Nedavno su svjetski mediji javili da je komunistički režim Sje-verne Koreje pogubio svog ministra finan-cija Pak Nam Gia jer je loše proveo refor-mu valute i tako produbio gospodarske probleme. Krajem prošle godine Sjeverna Koreja je promijenila vrijednost svoje va-lute kako bi obuzdala inflaciju, no ta je odluka donijela još više problema. Kriv-cem za propast valutne reforme proglašen je ministar financija Nam Gi kojeg je ko-munistička vlast smaknula. Optužen je za uništavanje nacionalnog gospodarstva te nanesenu javnu štetu planu vođe Kim Jon-ga Ila. Smaknuća najviših dužnosnika po-staju uobičajena u Sjevernoj Koreji. Zbog raširene gladi režim je 90-ih godina proš-log stoljeća ubio ministra poljoprivrede.

Novinske agencije prenose da se u tekstu objavljenom na službenoj internet-skoj stranici Vlade Sjeverne Koreje navo-di da je sjevernokorejski vođa Kim Jong Il postao “svjetska modna ikona” zbog

elegantne odjeće koju nosi. Neimenovani modni “stručnjak” tvrdi da “voljeni vo-đa” voli nositi jakne sa zatvaračem te sive i maslinastozelene hlače, čime je stvorio “istančan modni stil”.

“Kimov osjećaj za lijepo odijevanje po-stao je globalni modni trend. Razlog leži u tome što dostojanstveni imidž velikog gene-rala, koji uvijek nosi skromna odijela, ostav-lja jak dojam na ljude u svijetu”, piše u tek-stu. Autor Kimove modne kritike svoje tvrd-nje potkrijepio je i izjavom neimenovanoga francuskog modnog stručnjaka koji je rekao da se modni stil Kim Jong Ila velikom brzi-nom širi svijetom i da tako nešto još nije vi-đeno u svjetskoj povijesti. Prije nego što je završio na vladinoj internetskoj stranici, tekst o Kimu kao modnoj ikoni prvotno je izašao u službenom listu Komunističke partije.

Ovakvi hvalospjevi za nečije, sasvim prosječno odijevanje ne trebaju čuditi jer je poznato da su Kim i njegov pokojni otac Kim Il Sung od sebe izgradili kult ličnosti. Stanovnici Sjeverne Koreje oca i sina sma-traju božanstvima, a pripisuju im se i nad-naravne moći. O njihovim životima pišu se bajke, a njih se dvojica vrlo često pojav-ljuju i u ostalim književnim djelima, kao i u filmovima. O Kim Jong Ilu i njegovu ocu pišu se i pjevaju pjesme, a parada pro-slave rođendana starijeg Kima središnji je događaj u zemlji za koji se neki pripremaju gotovo cijelu godinu. Istovremeno, Sje-vernu Koreju optužuju da je država s naj-više kršenja ljudskih prava u svijetu. Javna smaknuća, kampovi za političke protivni-ke režima i mučenja ljudi sjevernokorejska su svakodnevica. q

Pripremio: Ismet Isaković

Događanja u Sjevernoj Koreji, posljednjoj komunističkoj diktaturi

Državna mafija

Kim Jong Il – sjevernokorejski diktator i “modna ikona”

JOURNAL

3

UVODNIK

Krajem ožujka, kao i obično, bivamo obaviješteni o raspodjeli sredstava iz Državnog proračuna za pro-grame udruga i ustanova nacionalnih manjina odlukom Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. Za razliku od prethodnih godina, ove se susrećemo sa smanjenjem sredstava. Za očekivati je bilo, međutim, očuvanje prošlogodišnje razine, s obzirom da i sam Državni proračun nije predviđen manjim od prošlogodiš-njeg. No to se nije dogodilo.

Odlukom je provedena linearna pravda. Baš kao što su sredstva prošlih godina povećavana linearno u jednakom postotku svim nacionalnim manjinama, bez obzira na naslijeđene velike razlike, tako je i sada go-tovo svima smanjen proračun za pet posto. Linearna pravda, bez obzira, ponavljam, na naslijeđene velike razlike, omogućuje članovima Savjeta najbezbolniju političku poziciju u odnosu na velik broj korisnika. Ra-zumljivo.

Pet posto nije mnogo, reći ćete. Pa i nije, jer posljednjih dvije-tri godine sredstva su dostigla razinu koja je napokon bila razmjerna programskim obavezama za koja su odobravana. Kada kažemo programskim oba-vezama, tada moramo znati da nije riječ o profesionalnoj razini programa jer našim voditeljima, autorima, suradnicima i izvođačima osiguravamo amaterske ili jedva nešto više uvjete, a od njih očekujemo, i gotovo redovno dobivamo profesionalni rezultat. Bitno je to da su sredstva bila dovoljna da izbjegnemo nemoguć-nost pokrivanja neizbježnih materijalnih i režijskih troškova, što se po prirodi stvari događalo, primjerice, u mom prvom mandatu. Problem smo riješili i maksimalnom racionalizacijom režijskih troškova. Tu dakle, prostora za daljnje uštede više nema. Zato pet posto nije ni malo. Potrebno je naglasiti da povećanja prethod-nih godina nisu samo olakšala financijsko upravljanje, već su, gotovo u potpunosti, rezultirala povećanjem i poboljšanjem aktivnosti. I to je u prirodi stvari. Manjim povećanjem energije nekog sustava može se ostvari-ti znatno veći obim i kvaliteta rada istog sustava. I zbog toga pet posto nije malo.

No nisu smanjena sredstva za programe, reći će potencijalni sugovornik iz Savjeta, pronašavši prividno bezbolnu poziciju. Nominalno i nisu, osim tradicionalno apsurdno i neutemeljeno programska sredstva “Pre-porodovog Journala”. Ali su zato posve ukinuta sredstva za režijske troškove. Tako se zapravo kristalizira činjenica da je Savjet u formi naoko zanemarivih pet posto naoko linearnog smanjenja uspio progurati odluku neshvatljivo motiviranog političkog učinka od petnaest posto smanjenja sredstava za informativnu djelatnost “Preporoda”.

No pošto je Savjet naš predstavnik na čije odluke ni na koji način ne možemo utjecati, ne preostaje nam ništa drugo nego, kao i sav narod, prilagoditi se političko-financijskoj stvarnosti. Rješenje je provjereno. Primjenjivali smo ga u težim vremenima. Kao što su ova. Iz prošlogodišnjeg izvještaja, naime, proizlazi kako ukupni režijski troškovi čine oko dvadeset i pet posto ukupnih programskih sredstava. Stoga ćemo ove godi-ne iznose nominalno dodijeljene svakoj od programskih aktivnosti umanjiti za navedeni postotni iznos u cilju očuvanja elementarnog funkcioniranja Društva. Već na prvoj sjednici predložit ću tu odluku novoizabranom Glavnom odboru.

Što to praktično znači? Striktno ćemo provoditi ograničenje broja stranica naših tiskovina u skladu s odo-brenim programskim obimom i sprečavati svako ozbiljnije prekoračenje. Poput drugih redakcija domaćih časopisa manje naklade, minimizirat ćemo materijalne izdatke u smislu opreme, dizajna i sličnih troškova. Prostora za dodatne projekte i dodatna opremanja svih aktivnosti iz proračunskih sredstava načelno se neće pronalaziti. S druge strane, pozivamo sve članove Društva, predstavnike i Vijeća bošnjačke nacionalne ma-njine, bošnjačke udruge i Islamsku zajednicu da se pretplate na naša izdanja. Pozivamo sve sponzore da pronađu svoj prostor u širenju informacije o svojim djelatnostima kroz naše medije. Što se tiče sponzorskih sredstava za naše projekte, ona su prošle godine bila značajno viša od svih prethodnih godina, ali su ta sred-stva redovito vrlo namjenska i ograničena. Iz njih se stoga nisu mogli, a niti smjeli, financirati redovni troš-kovi programskih aktivnosti.

Vrijeme je opreza. Ali i alternativnih vizija. Koje pak ne smiju ostati na razini neobjektivizirane mašte i neprovjerenih očekivanja. Baš kao u cijelome društvu… Baš kao u cijelome svijetu. q

Senad Nanić, predsjednik KDBH “Preporod”

Uvodna riječ

Recesijski proračun – vrijeme je opreza

JOURNAL

4

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Nedavno mi je jedan Bošnjak iz Zagre-ba, građevinar po struci, ispričao “duhovi-tu” dogodovštinu sa svoga gradilišta. Po imenu Safet ispričao mi je da je, nakon du-go godina, napokon našao partnera koji je “naš”, iz Bosne, s kojim će graditi, uz po-moć ostalih bosanskih bauštelaca, hrvatske zgrade. Safet je bio presretan novim izbo-rom poslovnog partnera, sve do dana počet-ka gradnje. Dolaskom na posao, on je “na-šem” građevincu, preko čitavog gradilišta uzviknuo: “Šefiku, bolan, dođi vamo.” Ka-da je “naš” Šefik došao Safet se neugodno iznenadio njegovim agresivnim odgovo-rom: “Jebo te taki poso, budalo, šuti bolan, čuješ, majke ti, i zapamti, ovdje za tebe ni-sam Šefik, ovdje sam Štef.” Eto, dok Boš-njaci muslimani u Hrvatskoj čekaju svoju punopravnu integraciju u društvo, promje-ne u kojima bi trebali biti izrijekom spome-nuti kao nacionalna manjina u preambuli Ustava RH, neki su već izrijekom sami sebe asimilirali. Uz to, dok muslimanska inteli-gencija u Hrvatskoj uređuje kulturne ma-njinske časopise, i trudi se prikazati bosan-ske muslimane kao miroljubiv narod golu-binje duše, javljaju se glasovi iz Bosne koji će Hrvatima prezentirati sasvim drugu sliku našeg nacionalnog i vjerskog bića. Bošnjač-ki puk u Hrvatskoj je načuo nešto o sukobi-ma “lijevih” i “desnih” u Bosni, ali život u dijaspori, u doba recesije, nije lagan niko-me, a pogotovo nekom Bosancu došljaku s muslimanskim imenom, i što da ga se onda tiču neka medijska prepucavanja u matičnoj domovini. Ne treba se previše tužiti, jer, Hr-vatska je svim svojim manjinama zagaran-tirala mnoga prava i razne oblike kulturne autonomije. Međutim, jedna je priča na pa-piru, jedna je priča kada se pokušava ući u

Europu, a druga je ona na gradilištima po-put onog Safetovog i Šefikovog. Pod tere-tom muslimanskog imena neki radije izabe-ru asimilaciju od integracije. Dakle, taj spo-menuti sukob “lijevih” i “desnih”, koji se sve više rasplamsava u našoj matičnoj do-movini, pod pritiskom svakodnevnog živo-ta i neće previše značiti hrvatskom Bošnja-ku. Uostalom, tko bi i mogao uopće defini-rati pojam lijevo, kada se njegovi nazovi pripadnici počesto služe sasvim desnim metodama.

Jedan od tih lijevih “desničara”, koji si-stematski piše u hrvatskim dnevnim novi-nama (“Novi list”, “Jutarnji list”) jest mladi bosanski književnik Emir Imamović Pirke. Dok se mi neasimilirani pripadnici musli-mansko/bošnjačke inteligencije teško ili ni-kako probijamo do masovnih medija u Hr-vatskoj, Pirke će zadobiti zaista neočekiva-no veliki prostor za jednog Emira. Razlog tome će se skrivati u izboru Pirkeovih tema. Kada će pisati za hrvatske medije, a tiče se Bosne, Pirke neće zaboraviti u negativnom kontekstu spomenuti Aliju Izetbegovića i reisa Cerića, ali i mnoge druge koji njemu i sličnima nisu po volji, a Bošnjaci u Hrvat-skoj ih većinom smatraju kao neoborive vjerske i političke autoritete. U tom smislu Hrvatima će podastrijeti kilobajte svojih misli poput: vođe bosanske islamske revo-lucije, čuvari novog morala, sarajevocen-tričnost, bošnjački radikalizam, islamski radikali, reislamizacija, homofobi, promje-na bošnjačkog društva iz sekularnog u teo-kratsko, islamska inkvizicija, djeca su samo kolateralne žrtve... i sve će to Hrvati čitati kao o opasnom po život susjedstvu, gdje vladaju vehabije, a reis Cerić ih podržava. Nadalje, čitat će iz pera ovog moralno poli-

tičkog čistunca o islamskoj i bošnjačkoj is-ključivosti, o tome kako se uvodi islamski vjeronauk u škole i vrtiće i da se zabranjuje Djed Božićnjak... Pisat će o tome Emir Ima-mović s veselim nadimkom Pirke, u riječ-kom “Novom listu”, dok se u tom istom gradu, nakon višedesetljetnih entuzijastič-kih napora i bezbroj prepreka, napokon gra-di džamija. Pirit će Pirke uz vjetar dok se riječki muslimani, nakon toliko godina, po-nekad zaista tegobnog života u međuetnič-koj i međuvjerskoj netoleranciji, pokušava-ju izboriti za svoja Ustavom zajamčena prava. Na dan kada će Bošnjak Mujo Isić podnijeti zahtjev za lokacijsku dozvolu ri-ječke džamije taj će momak imenom Pirke u riječkim novinama ustvrditi da je Bosna strašna zemlja, u kojoj vlada očaj i u kojoj vladaju bošnjački i islamski radikali.

Pirkeu će se pridružiti i njegov kolega književnik i medijski suborac Faruk Šehić te će u izjavi za isti “Novi list” reći: “Koli-čina agresije i zla u Sarajevu je takva da od kuće do samoposluge i natrag poželiš ubiti deset ljudi, a brojka se višestruko penje ako voziš auto. Suočeni smo s terorom islama.” Dok će tu njegovu izjavu čitati riječki Hrva-ti, mali Harun Demirović će krenuti u osnovnu školu u riječkom kvartu Zamet, i nakon drugog školskog sata, recimo povije-sti, dobiti batine od učenika čiji su roditelji s indignacijom i gorčinom povjerovali u na-pise Emira i Faruka. Ti klinci su od tih rodi-telja čuli da su muslimani nepopravljivi ra-dikali i da su Bošnjaci opasni ljudi koje treba silom zaskočiti. Neće ljutitom ocu ni-šta značiti to što će u tom istom tekstu pod nazivom “Sarajevo između istoka i napa-da”, fra Ivo Marković, svećenik iz Samosta-na svetog Ante na Bistriku, izjaviti da je

O denunciranju Bošnjaka u hrvatskim medijima

Dramaturgija podmetanja ili odakle pirka vjetrić Pirke

Nevjerojatno je da se u hrvatske medije pozivaju isključivo pripadnici tzv. lijeve struje, i da će se u hrvatskim medijima čuti pravorijek “velikog” književnika iz Bosne, Emira Pirkea, a da će se istom sustavno zanemariti izlazak Ibrišimovićevog “Vječnika” u zagrebačkoj izdavačkoj kući “V.B.Z.”. Nema šanse da će barda bošnjačke i bosanske književnosti “Novi list” pozvati da im piše kolumnu i komentira situaciju u Bosni. Nema šanse! Jesu li doista ti izvjestitelji svjesni što čine Bošnjacima i muslimanima u Hrvatskoj kada pišu svoje tekstove u hrvatskim najčitanijim dnevnim tiskovinama! Nisu, jer uživjeli su se u ulogu nekakvih ratnih izvjestitelja iz BiH, gdje navodno islamisti i tzv. radikalni Bošnjaci vode džihad protiv sekularne države i svih ostalih.

Filip Mursel Begović

JOURNAL

5

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

veći problem što mediji – pogotovo oni u Hrvatskoj i Srbiji – među bosanskim musli-manima žele vidjeti samo vehabije, to jest, po riječima svećenika, radikalne elemente koji produbljuju ionako snažne predrasude prema islamu. “Nitko ne želi vidjeti sve one dobre, otvorene i pametne Bošnjake kakvih je puna ova naša Bosna”, rekao je fra Ivo u svojoj izjavi dok Faruk živi pod terorom islama. Nevjerojatno, zar ne, u Hrvatskoj Faruk napada, a fra Ivo brani bosanske mu-slimane. Negoduje i književni kritičar En-ver Kazaz, sveučilišni profesor književno-sti, koji današnje Sarajevo doživljava “kle-rikalnim islamskim gradom u kojemu se događa spoj staljinizma i inkvizicije”. Tre-ba spomenuti i njegovog ideološkog učeni-ka, mladog književnika Nihada Hasanovi-ća, koji će, također, nakon objavljene knjige u cijenjenoj hrvatskoj izdavačkoj kući “Al-goritam”, u propagandnom intervjuu ustvr-diti da su javna zbivanja u Bosni “svedena na spektar koji ne iritira (dakle pogoduje, o.p. au.) islamske radikale”. Mladi deklari-rani ateista Nihad uz ibret će, dodati: “Za-brana na slobodno tumačenje Kur'ana je vrlo ozbiljan problem. Sve dok u ovoj ze-mlji negativna kritika Kur'ana ne bude jav-na, i to na takav način da negativni kritičar ne mora strahovati za svoj život zbog izgo-vorenih riječi, sve dotle mi ćemo živjeti u posebnoj vrsti intelektualne neslobode.”

Ovo je bio samo mali presjek njihovih izjava, barem to po imenima i prezimenima zaključujemo, ne znajući njihovo točno opredjeljenje, kao pripadnika etničkih Boš-njaka iz Bosne i Hercegovine. Takvih i slič-nih izjava i tekstova je bilo više, a mogli bi reći da bi njihovi autori za njih mogli dobiti nagradu za najnegativniju turističku pre-zentaciju svoje zemlje u Hrvatskoj. Dakle, dok u Hrvatskoj bošnjački intelektualci i književnici ne dobivaju ili teško dobivaju (nemojmo se zavaravati da je riječ o nekim amaterima, jer su neki od njih više nego za-dužili hrvatsku kulturu), svoje zasluženo mjesto u medijima, spomenuta ekipa bez problema dobiva sinekure u dnevnim novi-nama. Nedavno je na HRT-u gostovao Se-nad Pećanin, koji je u udarnom terminu pretežno odgovarao na pitanja o vehabiji-ma, a pritom je pušten i kratki intervju s Abu Omarom Khadabom, nekadašnjim vo-đom selefija u Gornjoj Maoči, koji je, izgle-dom Sandokana preplašio hrvatske građane izjavom da će “Allahova vojska ući u Rim” i da će “svi osim muslimana u džehennem”. Pećanin nije davao dodatna objašnjenja, a hrvatski novinar ga je morao uvjeriti da “ni-su svi takvi u Bosni”. Pritom je nevjerojat-no da se u hrvatske medije pozivaju isklju-čivo pripadnici tzv. lijeve struje, i da će se u

hrvatskim medijima čuti pravorijek “veli-kog” književnika iz Bosne, Emira Pirkea, a da će se istom sustavno zanemariti izlazak Ibrišimovićevog “Vječnika” u zagrebačkoj izdavačkoj kući “V.B.Z.”. Nema šanse da će barda bošnjačke i bosanske književnosti “Novi list” pozvati da im piše kolumnu i komentira situaciju u Bosni. Nema šanse!

Jesu li doista spomenuti izvjestitelji svjesni što čine Bošnjacima i muslimanima u Hrvatskoj kada pišu svoje tekstove u hr-vatskim najčitanijim dnevnim tiskovinama! Nisu, jer uživjeli su se u ulogu nekakvih rat-nih izvjestitelja iz BiH, gdje navodno isla-misti i tzv. radikalni Bošnjaci vode džihad protiv sekularne države i svih ostalih. Hr-vatski čitatelji će dobiti dojam da je u BiH zaista ratno stanje, da u Sarajevu stoluje ne-ki strašni Osama bin Laden, a ne reis efendi-ja, da su Bošnjaci nespremni za multietnič-nu Bosnu, itd. Pritom će poticati sliku sebe kao novinarskih azilanata, zadnjih od svoje vrste, od onih koji jedini pronose slobodnu riječ, realnu i vjerodostojnu sliku Bosne. Ma, kome se to oni žale? – svojoj mamici, u šali ćemo primijetiti? Što očekuju zauzvrat? Da ih se asimilira? Možda bi htjeli postati neki novi hrvatski odvojak? Očekuju li za nagradu neku knjigu koju će im tiskati po-znati hrvatski izdavači, Matica hrvatska možda? Nadaju li se nekakvim humanitar-nim paketima, s obzirom da dolaze iz ratne zone. Što oni misle, da ih čekaju udomitelji raširenih ruku? Pa, takvih pisaca poput Pir-kea i njegovih ahbaba u Hrvatskoj ima koli-ko i prosjaka pred zagrebačkom katedralom – cijelo jedno mnoštvo koje pruža ruku i uz-diše: Usliši! Usliši! Pritom, imena Emir, Nihad, Senad, Enver i Faruk zvuče posve muslimanski, posve bošnjački. Upravo nji-hova imena, u percepciji prosječnog hrvat-skog građanina, daju legitimitet izrečenom kada govore o bošnjačkom radikalizmu i reislamizaciji BiH. Ako tako misli netko s muslimanskim imenom, pa mora da je tako, jer, neće valjda svoj na svoga. Njihove ime-njake se, u međuvremenu, u Hrvatskoj po-često tretira s podozrivošću, iako još ne kao građane drugog reda. Dok Bošnjaci u Hr-vatskoj pokušavaju artikulirati svoja osnov-na prava, dok u medijima pokušavaju stvo-riti pozitivnu sliku islama i svoje tradicije, neki Bošnjaci iz Bosne rade im nesagledivu štetu. Jednom zgodom mi je jedan Sarajlija rekao da “šta ja imam pisati o Bosni kad ju kao Zagrepčanin, a mogu biti i sto puta Boš-njak i musliman, jednostavno ne razumi-jem”. Kada je tako, onda mi iz Hrvatske poručujemo Pirkeu i ekipi da mogu biti sto puta sekularisti, ateisti i zagovornici “slo-bodne” demokratske Bosne, ali da ostave svoje sukobe od tamo gdje su potekli, ako

imaju bošnjačka muda i hrvatske mudante i ako imaju imalo savjesti neka ne prenašaju svoj nespokoj u Hrvatsku. Neka se zapitaju: mogu li to učiniti u ime 1.400 poginulih Bošnjaka u formacijama Hrvatske vojske tijekom Domovinskog rata (od oko 8.000 hiljada poginulih hrvatskih vojnika, što je nevjerojatna statistika), koji leže u zajednič-kim grobnicama širom Hrvatske – neki i pod križevima. Neka to učine zbog Bošnja-ka građevinara koji lome svoje kičme gra-deći hrvatske zgrade, neka to učine zbog muslimanske djece koja ponekad imaju osobne dileme i probleme u svojim škola-ma, jer ne žele ići na katolički vjeronauk. Napokon, neka nas ostave na miru, neka ne grade pogubnu sliku o nama i svojoj domo-vini za sitni kolumnistički honorar, za sum-njivu i kratkoročnu izvjestiteljsku popular-nost. Zar ne shvaćaju da njihove karikature hrane nedobronamjerne za koje se uistinu nadamo da su regrutirani u još malom broju.

Za kraj treba reći da u Hrvatskoj izlazi bošnjački časopis za kulturu i društvena pi-tanja “Behar”, a izdaje ga KDBH “Prepo-rod” iz Zagreba. Časopis je, od mnogih Hr-vata kulturnjaka, prepoznat kao ugledan i respektabilan kulturni glas hrvatskih Boš-njaka i muslimana, ali o njemu u hrvatskim medijima nećete čuti ni glasa. Sve do prošle godine kada je u časopisu “Vijenac”, kojeg izdaje Matica Hrvatska, o “Beharu” izašao mali prikaz na dnu stranice. Lijepo, rekli bi. Ali, iznad njega se nadvio tekst stanovitog Josipa Vrička, Hrvata iz Bosne, s bomba-stičnim naslovom: “U Sarajevu je više aka-demika nego Hrvata.” U tekstu se nedvo-smisleno govori o unitarnom Sarajevu i is-ključivim Bošnjacima koji iz Sarajeva pro-tjeruju Hrvate. Na protest redakcije “Beha-ra”, urednički kolegij “Vijenca”, na čelu s glavnim urednikom, nonšalantno je odgo-vorio da nije riječ o podmetanju, već o dra-maturgiji postavljenoj za gladnog čitatelja. Zanimljivo, zar ne? Ista će ta dramaturgija, nas muslimane i Bošnjake iz Hrvatske, pot-pomognuta napisima “slobodarskih” novi-nara iz Bosne, koštati preimenovanja Šefika u Štefa. Možda ćemo Pirke i ja paradoksal-no nastaviti ovaj razgovor – on iz Bosne u riječkom “Novom listu”, a ja iz Hrvatske u “Dnevnom avazu”. I uzalud onda nama sav naš golemi trud, sav naš kulturni doprinos u Hrvatskoj, kada je scenografija za predsta-vu već postavljena. Možda će, Bog zna, na kraju priče i vrhuncu ove drame, pisac ovih redaka morati preseliti iz rodne Hrvatske u tu “radikalnu” Bosnu, a Emir Imamović Pirke i ekipa iz rodne Bosne u “slobodnu” Hrvatsku. Jer, rekli bi oni autentični hrvat-ski Štefeki: “Najlepše ti je pajdaš kad si svoj na svome.” q

JOURNAL

6

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

U Islamskom centru u Zagrebu, u sklopu Islamske tribine “Dr. Sulejman Mašović”, u četvrtak 4. veljače 2010. predstavljena je knjiga “Bošnjaci na pola puta”, autora Muhameda ef. Velića. Osim autora, knjigu su promovirali imami Ab-dulgafar ef. Velić i Dženan ef. Kaljanac.

Muhamed ef. Velić (Jajce, 1975.) po-tječe iz ulemske porodice. Završio je Ga-zi Husrev-begovu medresu i Fakultet islamskih nauka u Sarajevu. Priprema magistarski rad na Fakultetu islamskih nauka. Profesionalno je angažiran kao imam, hatib i muallim pri Medžlisu Islamske zajednice Sarajevo. Duže od šest godina je kolumnist islamskih infor-mativnih novina “Preporod”. Aktivno su-djeluje u medijskoj prezentaciji islam-skog vjerovanja, pragme i baštine. Boš-njaci su njegova šira porodica, a čitav je svijet njegova domovina, s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu.

Dva koncepta imama i hutbi

Mr. Abdulgafar ef. Velić, sarajevski imam, analizirao je nekoliko pojava koje su jako vidljive u Sarajevu i Bosni i Herce-govini. Naglasio je da posljednja dva de-setljeća, tj. kraj 20. i početak 21. stoljeća simbolizira jedan iskreni povratak Bošnja-ka svojim istinskim vrijednostima. Na pr-vom mjestu svakako je povratak islamu, kako u domenu vjere tako i prakse. Podsje-tio je da kod Bošnjaka postoje tri vrste mu-slimana: jedni kažu da vjeruju, a nemaju ništa od prakse; drugi su oni koji praktici-raju vjeru, žive islam; a treći su muslimani na nivou kulture. U posljednja dva deset-ljeća Bošnjaci se vraćaju vjeri, naročito u domeni prakse. Samo u posljednjih nekoli-ko godina, uprkos teškoj ekonomskoj situ-aciji, Bošnjaci su podignuli preko 500 dža-mija i na taj način nadmašili zlatnu genera-ciju, zlatno doba iz 16. stoljeća. Iako su pretrpili strašna razaranja, nezapamćen zločin i genocid, Bošnjaci su pored mno-gobrojnih podignutih džamija, otvorili ne-koliko novih medresa i pokrenuli nastavu u Behram-begovoj, Karađoz-begovoj i Ibrahim-pašinoj medresi, u starim medre-

sama koje su u vrijeme komunističkog re-žima bile ugašene i zatvorene. Štoviše, u svim tim medresama danas su podignuti suvremeno opremljeni obrazovni centri u cilju što boljeg udovoljenja zahtjevima vremana u kojem živimo. Kao šlagvort na sve ove zavidne rezultate je nova grandio-zna zgrada Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu. “Treba istaći da je Gazi Hu-srev-beg podigao džemat, medresu i ofor-mio biblioteku. Međutim, u vrijeme svog života nije uspio podići zgradu za bibliote-ku. To nisu uspjele niti mnoge generacije poslije. Hvala dragom Bogu, mi pripada-mo generaciji koja je napokon podignula zgradu za biblioteku u kojoj će nakon mnogo selidbi naći svoj smiraj najvrijedni-ja djela i neizmjerno zapisano blago bo-sanskih muslimana, kao i muslimana Bal-kana”, rekao je Abdulgafar Velić.

Druga važna pojava je odlična popu-njenost džamija u Sarajevu i Bosni i Her-cegovini na džuma namazu, pri čemu su pretijesne da prime sve vjernike. Veliki odziv vjernika na džumu namaz jedna je jako interesantna pojava u bošnjačkom narodu, a taj se trend iz dana u dan poja-čava i povećava. Gotovo je nemoguće na-ći razumnog čovjeka danas, a da ne ide na džumu namaz petkom i da ne pada na sed-ždu. Prema nekim procjenama samo u Sarajevu na džuma namazu prisustvuje

preko 40.000 vjernika. U centralnim i naj-većim sarajevskim džamijama potrebno je doći mnogo ranije da se zauzme mjesto unutar džamije. Ja sam imam u Istikal džamiji, koja je najveća po prostoru za klanjanje u Bosni i Hercegovini. Svaki petak bude preko 2.000 vjernika na džu-ma-namazu. I ona je pretijesna da primi veliki broj vjernika”, istaknuo je Velić.

Na džuma namazu su prisutni svi slo-jevi bošnjačkog naroda, od običnog pro-sječno obrazovanog čovjeka do visokoo-brazovanih ljudi. Pored velikog broja mladih ljudi, omladine i studenata, na džumu-namaz dolaze i ljudi koji vode važne društvene poslove, od načelnika Općina, kantonalnih ministara do pred-sjednika države. Na džuma namazu pri-sutni su i novinari, biznismeni, sudije, doktori medicine, itd. Može se reći da struktura bošnjačkog džemata nije nikada bila raznovrsnija i obrazovanija, kako u svjetovnom tako i u vjerskom pogledu.

Jedna od najaktualnijih tema je sadr-žaj hutbe, te spremnost i obrazovanost hatiba i imama, kako u okvirima Islamske zajednice tako i šireg bošnjačkog društva. Slušajući i čitajući komentare i želje ka-kve nam hutbe, odnosno kakvi nam ima-mi trebaju, nije teško primjetiti da se za-govaraju dva koncepta imama i dva kon-cepta hutbi. Prvi je tradicionalni način

Promocija knjige “Bošnjaci na pola puta” Muhameda ef. Velića

Uvjeti bošnjačkog opstanka: vjera islam i država BiH

S promocije u Islamskom centru u Zagrebu

JOURNAL

7

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

držanja hutbe ili tradicionalni imam. Za-govornici ovog načina držanja hutbe su mišljenja da se vjernicima petkom na džumi trebaju kazivati samo osnovni pro-pisi islama, moralne vrijednosti, kaziva-nja iz povijesti islama, itd. Oni koji zago-varaju tradicionalni pristup, hutba je mje-sto gdje će ljudi ponavljati ono što su učili u mektebu. Drugi koncept je suvre-meni pristup hutbi. Zagovornici ovog na-čina su mišljenja da hatib treba petkom kazivati i upozoravati vjernike na određe-ne aktualne pojave. Hatib treba svaku po-javu u društvu prepoznati i u duhu islam-skog učenja vjernike posavjetovati i upu-titi kako da se ispravno postave. Zagovor-nici suvremenog pristupa hutbi su protiv-nici školskog načina držanja hutbi u kojoj se prevede jedan ili dva ajeta ili hadisa te prenese nekoliko izreka klasičnih islam-skih učenjaka. Oni u hutbi isključivo tra-že ovovremenost i aktualnost.

“Muhamed Velić, autor knjige 'Boš-njaci na pola puta' je eklatantan primjer suvremenog imama, imama koji živi da-našnje vrijeme. Međutim, to ne znači da se on odriče ili negira našu bogatu tradici-ju, već je samo protivnik zatvaranja u tu tradiciju. Muhmed Velić je svjestan da je islam vjera sredine i umjerenosti, te da bi sredina između ova dva koncepta trebala biti najbolje rješenje. Stoga on i poručuje da su Bošnjaci na pola puta kada je u pi-tanju mektebsko obrazovanje, zatim naci-onalna i državna osviještenost, te ako se ne vrate svojim vrijednostima bosanski muslimani su, bez sumnje, i u egzistenci-jalnom pogledu na pola puta. Stoga bez dobre analize svih dešavanja u prošlosti Bošnjaci neće imati sigurnu budućnost. Mnoga iskustva ranijih generacija će biti od koristi ako se licem okrenutim napri-jed krenemo i suočimo sa svim budućim izazovima i preprekama”, rekao je Velić.

Podsjetio je da je prije 40-ak godina, točnije 1974. godine, Kasim Dobrača, je-dan od najvećih alima bosanskih muslima-na u 20. stoljeću napisao bez sumnje vri-jednu i korisnu knjigu pod naslovom “Klo-ni se zla”. Međutim, Kasim Dobrača, ko-jeg mnogi preporučuju kao uzora današ-njim imamima i hatibima, živio je u vrije-me kada su vladale druge prilike. U njego-vo vrijeme kuća je bila sigurno mjesto od grijeha, u njoj je musliman mogao slobod-no podizati i odgajati svoj evlad u duhu islama. U vijeme Kasima Dobrače vjernici su postavljali granice kontrole pred kuć-nim vratima i mahalama i svakom zlu za-branjivali ulazak. U današnjim konstelaci-jama i vremenu elektronskog prenošenja informacija vjernik je prinuđen postaviti

granice kontrole u vlastitoj kući, kako bi zaštitio sebe i svoj evlad od propasti. “Nije teško uočiti da čak i svako dijete koje ide u školu ili mekteb posjeduje vlastiti mobitel i to ne običan, već mobitel s mogućnošću svih referentnih aplikacija. Ta djeca kod kuće imaju neograničen pristup internetu, a o televiziji – kablovskoj i satelitskoj, da ne govorimo. Svijet je postao jedno glo-balno selo izmješanih entiteta. Ako se ne-što dešava na drugom kraju dunjaluka, ne znači da toga nema ili neće biti i kod nas. Moramo biti svjesni da se svaka pojava u svijetu i kod nas manifestira na isti ili sli-čan način. Putevi koji vode do zla i harama je mnogo više. Kasim Dobrača piše o koc-ki, bludu i mnogim grijesima. Kada piše o kocki, kao ozbiljnom društvenom proble-mu, on navodi da se ljudi kockaju u birtija-ma i kockarnicama. Danas je sistem koc-kanja toliko raširen i populariziran da se u vlastitim kućama ljudi kockaju preko in-terneta. Također, kada se uzme u obzir či-njenica da gotovo nema sela u Bosni i Her-cegovini, a da nema sportsku kladionicu – vidimo koliko su knjige pisane prije više desetina godina zastarjele, tj. nisu više ak-tualne. Ne kažem da se od njih ne možemo na neki način okoristiti, ali one su pisane za neko drugo vrijeme i za neke druge pri-like i okolnosti. Također, svi ti alimi su živjeli u neko svoje vrijeme – mi danas ži-vimo svoje vrijeme”, rekao je Velić i pod-sjetio na riječi čuvenog islamskog učenja-ka Mohammeda Abduhua, koji je rekao da su svi tefsiri koji su pisani prije – prošli, oni važe za neko drugo vrijeme. On kaže da mi moramo pisati nove tefsire, nove knjige za naše prilike.

“Sve knjige imaju svoje nedostatke osim Kur'ana, koji je univerzalan i savr-

šen, i hadisa, govora našeg Poslanika Mu-hammeda a.s. Mi danas živimo svoje vri-jeme, moramo ići s licem okrenutim na-prijed, nikako natraške. Moramo se okre-nuti, trebaju nam novi tefsiri, nove knjige, nova tumačenja jer imamo nove situacije. Sveti tekst je uvijek isti, mijenja se tuma-čenje. Muhamed Velić je imam koji živi svoje vrijeme i ova knjige je glas suvre-menog imama. Nama su potrebni imami koji žive svoje, a ne neko prošlo vrijeme. Pošto danas svako dijete na mobitelu ima slobodan pristup interentu može se lako desiti da imam, ako živi u nekom prošlom vremenu, za svojim džematlijama ili dje-com u mektebu zaostaje svjetlosnu godi-nu, tj. njegove džematlije, kako Muha-med kaže, putuju u nekom luksuznom vlaku, a imam za njima jaše na konju”, zaključio je Abdulgafar ef. Velić.

Nedostatak redoslijeda prioriteta

Doktorant Dženan ef. Kaljanac, glav-ni imam za regiju Detroit u SAD-u, je re-kao da je Muhamed Velić napisao inspi-rativnu i nadahnutu kroniku važnih doga-đaja u depresivnom, postratnom periodu. Autorova opredjeljenost da analizira po-zadinu društvenih događaja, koncepte po-litičkog uma koji ih proizvodi Velića ta-kođer pretvara u kroničara koji prati i analizira ideologijske matrice koje proi-zvode islamofobiju. Naglasio je da se Muhamed ef. Velić ne bavi samo jednom društvenom dimenzijom, već štoviše na-stoji analizirati ukupan depresivni hori-zont bosansko-hercegovačkog podijelje-nog društva. Eseji koji su sabrani u knjizi “Bošnjaci na pola puta” nastali su u jed-nom depresivnom vremenu. Nastali su u svijetu u kojem vlada diktatura ravnoduš-nosti, u vremenu kada su Bošnjaci razje-dinjeni. S ciljem boljeg razumijevanje knjige potrebno je napraviti kratku anali-zu faktora i elemenata koji su dali upravo takav ton ovoj knjizi, a to su: depresija, ravnodušnost i nedostatak redoslijeda proriteta u bošnjačkoj politici.

“Ovom prigodom pokušat ću artikuli-rati svoj doživljaj pojma ili fenomena de-presije. Imam običaj nekad reći da se bo-lest šuga u medicini kod modernog čovje-čanstva danas zove depresija ili stres. Na prvi pogled možda nećete prepoznati nika-kvu vezu. Međutim, kad malo dublje uđete u analizu ova dva fenomena vidjet ćete da itekako ima velike veze. Jedno je vezano za drugo. Ja neću govoriti o redoslijedu: što na što utječe i djeluje, vi ćete to sami sebi odgonetnuti. Što je zapravo bolest šu-ga? Ona se lijepi za površinu tijela, ona

JOURNAL

8

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

napada tijelo, a depresija napada insansku dušu, ona se lijepi za dušu. Koji je uzrok nastanka depresije i koji je uzrok nastanka bolesti šuge? Kada se dublje analizira, mo-že se slobodno reći da šuga nastaje uslijed izlaganja tijela nehigijenskim uvjetima. Tako i depresija nastaje izlaganjem duše nehigijenskim uvjetima. Šuga se prenosi dodirom, a za depresiju možemo reći da se prenosi zrakom, da budem još precizniji – ružnim govorom, riječima i tekstovima. Kad pogledate okruženje vidjet ćete i shvatit ćete da skoro u našim dnevnim li-stovima nije potrebna posebna rubrika za crnu kroniku. Dnevni listovi su pretvoreni u crnu kroniku. Kad pratite vijesti – sve same afere. Kod nas Bošnjaka, tobe Ja Ra-bbi, nekad imam osjećaj da nitko ne valja, pa sam sebe zapitam ima li itko da Bošnja-cima valja? I drugo pitanje, ima li itko kod Bošnjaka da valja? To je strašno. Samo ružne vijesti. Upravo nam ova knjiga dođe kao antidepresiv tableta. Kad slušate ružne vijesti vi postanete gluhi i slijepi na ono što se dešava oko vas. Vi se više ne interesira-te za te probleme i onda postanete nešto poput onoga što je Camus opisao u svom romanu 'Stranac'. Imam običaj reći da je Camusov 'Stranac' paradigma današnjeg čovjeka: njega se ne tiče sudbina drugih ljudi, njega se ne tiče niti sudbina njegove vlastite majke. On ne zna kad mu je majka umrla, kad mu je majka preselila na Bolji svijet. On je postao i gluh i nijem i slijep. To je opasna boljka koja može da pređe i inficira bošnjačko društvo. To je boljka ravnodušnosti. Po tome bih mogao istaći svog kolegu Muhameda ef. Velića. On je ne samo atipičan imam – atipičan po tome što piše, zapisuje, već i atipičan Bošnjak. A ne vidim niti Bošnjake da pišu, da imaju naviku pisanja. Isto tako, on nije ravnodu-šan, on se govorom istine bori protiv laži. On na taj način liječi, otklanja i oslobađa društvo od duha laži”, rekao je Kaljanac.

Treća dimenzija koja se tiče svakog Bošnjaka je nedostatak redoslijeda priori-teta. Muhamed Velić kaže da je uvjet za esenciju – vjera, a uvjet za egzistenciju – država. “Jedinstvo Bošnjaka i muslimana je farz, a obaviti teravih-namaz je sunnet. Tako i mi Bošnjaci moramo znati redosli-jed prioriteta. Mi moramo rangirati prio-ritete ako želimo imati bolju budućnost”, zaključio je Dženan ef. Kaljanac.

Uvjet esencije i egzistencije

Muhamed ef. Velić se na početku obraćanja prisjetio Argentinca Borhesa, znakovitog i velikog mislioca, filozofa, pisca, bibliotekara svijeta, koji se svoje-

vremeno na koncu svoga života zapitao što je to ostalo iza njega. Izjavio je da iza njegovog cjelokupnog života i rada ostalo svega nekoliko tekstova i pjesama. Bor-hes je rekao da je velika stvar kada čovjek napiše i objavi knjigu. “Meni kao musli-manu, kao teologu ova rečenica je kruci-jalna jer znam i duboko vjerujem da knji-ge objavljuje isključivo Allah dž.š. Drugo ime za Kur'an je El-Kitab, što u prijevodu na bosanski jezik znači Knjiga. I samo je ta knjiga savršena, univerzalna, ona nema grešaka, nema manjkavosti, nema suviš-nih stvari. A sve ovo što mi ljudi napiše-mo u svojim knjigama jesu u većoj ili manjoj mjeri pokušaji”, rekao je Velić.

Naglasio je da je knjiga “Bošnjaci na pola puta” realizacija potrebe relativno mladog bosanskog imama da u svijetu u kojem živi projektira sliku o sebi i pokuša promijeniti nešto, barem sebe, ili da inve-stira u tu svekoliku zbilju viđenje stvar-nog bosanskog imama koje će doprinijeti boljem razumijevanju situacije i njenom preciznijem tumačenju. Teolozi su, prije svega, zaduženi da tumače svijet, a ne da rješavaju probleme. U tom smislu, knjiga je i izvjesni dokument koji dokumentira realnost, ona uredno dokumentira doga-đaje, kao takve komentira i smješta u kontekst koji je relevantan. Ona je i raz-mišljanje u vjeri i o vjeri “naglas”; to je i svojevrsna kronika – ljetopis, književna forma koja je imanentna muslimanskom duhu, kronika koja će pamtiti događaje, recentne povijesne realizacije, (ne)artiku-lirane ideje, osjećaje, stremljenja itd.

“Bošnjaci na pola puta” je svojim ve-ćim dijelom zbirka selektiranih kolumni objavljivanih u islamskim informativnim novinama “Preporod” u vremenskom pe-riodu od šest godina, od 2003. do 2009. godine. Kolumni ima 115, a podijeljene su u pet kategorija: društveno-politički

diskurs, vjera/duhovnost, kultura, knji-ževnost, te rasprave, reagiranja, forumi (tekstovi koji su objavljivani u različitim magazinima i publikacijama). “Neki će reći: zašto je na prvom mjestu društveno-politički diskurs? Pa zato što je društve-no-politički diskurs onaj koji je javan, prvotan dok vjera, nažalost, nije domi-nantna u javnom diskursu, nego je zatvo-rena u intimni krug ili u sveti prostor. Ipak, vjera je krucijalni fluid, supstanci-jalna svim kategorijama, svim tekstovima i uopće razmišljanjima. Unutar pet kate-gorija tekstovi su raspoređeni kronološki, polazeći od recentno objavljenih ka stari-jima; dakle, data je prednost aktualnom nad vrtlogom prošlog”, rekao je Velić. Naglasio da njegovi tekstovi figuriraju od islamofobije do svih bezočnih ataka na bošnjačko-muslimanski korpus i na Islamsku zajednicu kao strukturu koja sa-da kao prva i posljednja stoji na obrani bošnjačkog naroda. Tema njegovog ma-gistarskog rada je islamofobija u Bosni i Hercegovini nakon 11. rujna 2001., s po-sebnim naglaskom na medijske izljeve islamofobije. Posebno je istaknuo sluča-jeve islamofobije u emisiji “60 minuta” Federalne televizije.

Rekao je da je naslov “Bošnjaci na pola puta” ambivalentan pojam. Može značiti da smo stali na pola puta (ako se uopće može stati u tom procesu, osobito ako se radi o objektu povijesne realizaci-je) od totalnog nestajanja ili da smo na pola puta od čvrstog postojanja i afirmira-nja, u gradaciji pojmova: od vjerske za-jednice/skupine (muslimani), preko boš-njačke etnije/etnosa – etnonacije ili kul-turne nacije (Bošnjaci), do, na kraju, na-cije u državnom smislu Bosne i Hercego-vine (Bosanci i Hercegovci).

Muhamed Velić je naglasio da su dva uvjeta bošnjačkog opstojanja koji traže svoje stalno ispunjenje: uvjet esencije – vjera islam i uvjet egzistencije – država Bosna i Hercegovina. Prvo i osnovno određenje bošnjačkog identiteta nije jezik i kultura, nego vjera islam. Bez države BiH bit će Hrvata i Srba, međutim bez BiH ne može niti neće biti Bošnjaka. “Bosna i Hercegovina je uvjet bošnjač-kog opstanka. Toga, nažalost, nisu svje-sni mnogi Bošnjaci. Mi moramo biti ga-rant njezinog postojanja. Mi Bošnjaci smo gotovo u pravilu svedeni na dvostru-ko tumačenje: tumačenje sadašnjosti prošlošću i tumačenje prošlosti sadašnjo-šću. Budućnost je još uvijek, nažalost, negdje između, na pola puta”, zaključio je Muhamed ef. Velić. q

Ismet Isaković

Muhamed ef. Velić

JOURNAL

9

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru Islamske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, 11. veljače 2010. predavanje o položaju i ulozi žene u IR Iran nakon Islamske revolucije održala je Batool Sh. Khodaei, supruga iranskog ve-leposlanika u Hrvatskoj. Tribinu je povo-dom 31. godišnjice iranske Islamske re-volucije organiziralo Vijeće žena Islam-skog centra u Zagrebu.

Islamski pogled na položaj žene

Islamska revolucija u Iranu bila je 1979. godine i u protekla tri desetljeća uloga iranskih žena je bila vrlo značajna. “Ako prihvaćamo ulogu žene koja osim svoje prirodne uloge supruge, majke i od-gojiteljice, zadužene za stvaranje i održa-vanje topline doma, nastojimo značajno utjecati na vrednovanje te uloge unutar obitelju, istovremeno smo nastojale suz-bit diskriminaciju žene u društvu. Ovo pitanje diskriminacije je kroz povijest stalno prisutno i u svakoj prilici koja im se prižila žene su protestirate protiv tradi-cije koja ih je držala u neravnopravnom položaju. Razlika u stavu prema pitanju diskriminacije žene postoji manje više u svakom društvu i razna udruženja i poje-dinci zauzimali su se za suzbijanje tog problema”, rekla je na početku predava-nja Batool Sh. Khodaei.

Podsjetila je da su u proteklih stoti-njak godina doneseni mnogi zakoni, oso-bito u zapadnim zemljama, koji se zauzi-maju za jednakost žene i muškarca u svim segmentima života. Ipak se još uvijek u tim zemljama čuje glas žena koje prote-stiraju protiv diskriminacije i ne smatraju to pitanje riješenim. Prije više od jednog stoljeća počele su se događati velike pro-mjene u smjeru realizacije ženskih prava u svijetu. U europskim zemljama to se događa u drugoj polovici 20. stoljeća. Prema ustavnim odredbama prije 1938. godine u Francuskoj žena nije imala pra-vo samostalno raspolagati svojim financi-jama, već je suprug vodio njene financij-ske poslove. 1971. godine žene u Švicar-skoj su uspjele dobiti pravo glasa na izbo-rima, tj. birati i biti birane. 1979. godine usvojena je Konvencija za suzbijanje dis-kriminacije žena u Ujedinjenim narodi-ma, koja je stupila na snagu u prosincu

1981. godine. Važno je naglasiti da su Ujedinjeni narodi u svojih više od 5 godi-na postojanja usvojili više od stotinu De-klaracija, Rezolucija i različitih preporu-ka za zaštitu ljudskih prava i suzbijanje diskriminacije. Unatoč tome, žene širom svijeta se i dalje bore za realizaciju svojih prava.

Govoreći o islamskom pogledu na položaj žene Batool Sh. Khodaei je rekla da islam nedvojbeno govori o čovjeku kao o vrijednom biću kojem su dati ra-zum, volja i pravo izbora. Kada je Allah stvorio čovjeka nazvao ga je Ahsan al haleghain – najsavršenijim od Božjih stvorenja i predstavio ga melecima svo-jim halifom na zemlji. Naredio je meleci-ma da čovjeku učine sedždu. I u kur'anskim ajetima je istaknuta poseb-nost čovjeka. “Kur'an inzistira na uvaža-vanju i poštivanju ljudskih prava. U po-gledu na karakter čovjeka ne razlikuje rase, jezik, nacionalnost i klasu i jedinu različitost među ljudima čini razina ta-kvaluka. U očima Božjim najcjenjeniji je onaj koji je najčišći tj. onaj koji se čuva grijeha. Misija svih Božjih poslanika, a pogotovo Muhammeda s.a.v.a. je bilo oslobođenje čovjeka od okova koje smo nabrojili i da čovjeka gleda kroz njegovu čistoću”, rekla je supruga iranskog vele-poslanika u Republici Hrvatskoj. Njezine riječi su potvrđene i u Kur'anu. “Mi smo sinove Ademove, doista odlikovali, dali smo im da kopnom i morem putuju i op-skrbili ih ukusnim jelima i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvori-li.” (Al-Isra, 70).

Islam za vrednovanje ljudi ima samo jedan kriterij. I muškarac i žena stvoreni su od iste materije. “O ljudi, bojte se

Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i družicu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se boj-te – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah zaista stalno nad vama bdi.” (Al Nisa, 1).

Prema islamskom pogledu na svijet, kroz istinu, žena i muškarac su jednaki – ni jedno nema prednost pred drugim. “Muslimanima i muslimankama, vjerni-cima i vjernicama.” (Al Ahzab, 35).

Karakterne i duhovne vrijednosti Allah dž.š. i kod žene i kod muškarca vrednuje jednako. Preporučio je 10 bitnih stvari koje i za žene i za muškarce jedna-ko vrijede: iman, vjersko ponašanje, iskrenost, strpljenje, skromnost, darežlji-vost, post, ifet, učenje dova. Muškarac i žena su jednako nagrađeni za izvršavanje preporučenog. Razumijevajući navedene ajete, vidimo da su žena i muškarac u Božjim očima jednaki. Muškarac i žena imaju jednaku sposobnost za svoje du-hovno usavršavanje.

Islamska revolucija i uloga žene kroz tri desetljeća

Pobjedom Islamske revolucije u Ira-nu, koja se zbila 11. veljače 1979. godine, dogodile su se znatne promjene u načinu gledanja na ženu u političkom i socijal-nom smislu. Svojim učestvovanjem u de-monstracijama i podrškom revoluciji, do-kazale su značaj svoje uloge u uspostavi Islamske Republike Iran. Svoju ulogu po-sebno su naglasile tijekom nametnutog osmogodišnjeg rata s Irakom.

Utjecajem Islamske revolucije i utje-cajem imama Homeinija ženama musli-mankama u Iranu omogućen je veći pro-stor za sudjelovanje u svim segmentima društva, kao što su politički, naučni i kul-turni i uz te mogućnosti su postigle svoj položaj u društvu. Prvih dana pobjede Islamske revolucije imam Homeini je istaknuo dvije važne obaveze žene. Prva njena obaveza je prema obitelji, kao maj-ka i supruga, a druga je sudjelovanje u po-litičkim i društvenim aktivnostima. Taj proces traje od tada do danas i svjedoci smo prisutnosti žene u svim segmentima društva.

Tribina o položaju žene u Iranu nakon Islamske revolucije

Žene u Iranu

Batool Sh. Khodaei, supruga iranskog veleposlanika

JOURNAL

10

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Ustav Islamske Republike Iran, osim jednakih prava za žene i muškarce, s ob-zirom na važnost i vrijednost žene prema islamskom sustavu ima posebnu osjetlji-vost prema pravima žene. “Ovdje bih že-ljela kratko predstaviti sve organizacije koje su osnovane poslije Islamske revolu-cije radi poboljšavanja prisutnosti žena u svim segmentima društva. U sferi zako-nodavstva i odlučivanja o krupnoj politici žene su prisutne u dvije organizacije: u zakonodavstvu i Ženskom vijeću za soci-ologiju i kulturu. Osim toga, postoji Cen-tar za ženu i obitelj pri Uredu predsjedni-ka, Ured za ženu i obitelj pri svim mini-starstvima, te Uredi za ženu i obitelj pri županijama”, naglasila je Batool Sh. Khodaei i dodala da je značajna prisut-nost žena u sferi ekonomije, nauke, obra-zovanja, kulture, sociologije i politike. Aktivnosti žena u tim područjima kon-centrirana je na tri točke: individualna prava, obiteljska prava, te politička i soci-ološka.

Supruga iranskog veleposlanika je istaknula neke od iranskih zakonskih odredbi koji štite prava žena: ženama je zabranjen rad teških poslova, osiguran je porodiljni dopust, tokom radnog vreme-na žene imaju slobodne sate radi dojenja, zakonska podrška 4-satnog radnog dana, zaštita žene od gubitka radnog mjesta ra-di trudnoće, zabrana učestvovanja u rat-nim oružanim borbama i podrška ženama i djeci bez skrbi i hranitelja. “Vijeće za sociologiju i kulturu žene je prva organi-zacija za kulturnu politike. Član ovog vijeća je savjetnik za ženska pitanja u ka-binetu predsjednika države. Žene zastu-pnice u parlamentu su također članice tog vijeća, kao savjetnice ministara i pro-fesorice na fakultetima”, rekla je Batool Sh. Khodaei.

U političkoj sferi važno je naglasiti da je žena jedna od zamjenika predsjed-nika države, a zadužena je za ženska i obiteljska pitanja. U Vladi IR Iran nala-zi se i jedna žena ministrica. Zabilježe-no je značajno povećanje žena kandi-datkinja za zastupnice u Parlamentu Irana, a od prvog do sedmog parlamen-tarnog saziva broj žena je povećan za čak 165%.

“Žene u Islamskoj Republici imaju pozitivnu i utjecajnu ulogu na svim pla-novima društva. Svojim angažmanom stabilizirale su tu ulogu. Žene musliman-ke u Iranu imaju aktivnu prisutnost u gradskim i općinskim vijećima na cjelo-kupnom teritoriju Irana. Povećanje po-stotka žena na čelnim mjestima tvrtki, u zakonodavnom aparatu, visokopozicioni-

rane ćlanice Vlade, dokazi su napretka žene u svim segmentima društva.

Statistika pokazuje da se kroz tri de-setljeća postotak visokoobrazovanih žena povećao za 93%. Prisutnost žena i njiho-vo zapošljavanje u Ministarstvu znanosti i prosvjete te poljoprivrede je u stalnom usponu, kao i u industriji, državnom i pri-vatnom sektoru te uslužnim djelatnosti-ma. Jedan od pokazatelja razvijenosti društva je aktivnost žena i njihova prisut-nost u privatnom sektoru koje se jako br-zo razvija. Prema statistici kojom raspo-lažemo, broj nevladinih organizacija u području kulture, ekonomije i socijale je u porastu i možemo reći da postoji preko 520 takvih organizacija u zemlji”, rekla je Batool Sh. Khodaei.

Naučna, obrazovna, kulturna, socijalna i sportska sfera

Supruga iranskog veleposlanika je naglasila da su nauka i obrazovanje jed-na od mogućnosti povećanja prisutnosti žene u društvu. Važnost obrazovanja s istamskog stajališta je vadžib, kako za muškarce tako i za žene. S obzirom da je pismenost jedan od glavnih pokazate-lja razvijenosti društva, realizacija tog projekta i povećanje aktivnosti Vlade za smanjenje nepismenosti je jako važno za društvo. Statistika iz 2009. godine

pokazuje da je pismenost žena 86%. Očekuje se da će se u narednim godina-ma nepismenost potpuno otkloniti, što predstavlja veliko postignuće. “Teme-ljem iste statistike svjedoci smo 20-ero-strukog povećanja broja žena studenata visokoškolskih obrazovnih ustanova u odnosu na stanje od prije 30 godina. Udio žena na pojedinim stupnjevima vi-sokoškolskog obrazovanja su sljedeći: za diplomski studij 62%, za postdiplom-ski studij 63%, za doktorski studij 40,7%. 2007. godine udio profesorica u cjelokupnom broju profesora na medi-cinskom fakultetu je bilo 40%, što poka-zuje povećanje u odnosu na stanje od prije 30 godina za 166%”, rekla je Bato-ol Sh. Khodaei.

Nedvojbena je činjenica da svi ljudi, niti bi mogli niti bi željeli, raditi u držav-nim poduzećima. Postoji struktura druš-tvenih, nevladinih organizacija, kojih prema zadnjim pokazateljima ima 980, u kojima se žene aktivno bave kulturnim, socijalnim i humanitarnim radom. Od svukupnog broja 3.420 časopisa koji se izdaju u Iranu, 369 časopisa se bave žen-skim i obiteljskim temama. 696 žena ra-di u filmskoj industriji kao redateljice, glumice, producentice i sl. Radi se o po-dacima iz 2008. godine. Batool Sh. Kho-daei je prezentirala još nekoliko zani-mljivih pokazatelja: postotak zaposlenih žena u zadnjim godinama u usporedbi s 20 godina ranije povećan je za 13,5%. Zaposlene žene u 31,6% slučajeva rade u uslužnim djelatnostima, 30,8% u indu-striji i 31,6% u poljoprivrednom sektoru. U IR Iran se velika važnost daje psihofi-zičkom zdravlju žene. Prema podacima iz 2006. godine sportom se bavi 3,25 mi-lijuna žena, kao natjecatelji, suci ili tre-neri.

“Smatramo muškarce i žene prema svojim pravima i obavezama jednakima. Ali njihove funkcije su različite. Današ-nji svijet treba novi sustav da bez obzira na rasu i spol ljudi budu jednako uvaža-vani, da i žene i muškarci nađu pravi po-ložaj u takvom sustavu. Novi sustav se mora temeljiti na pravdi, miru i sigurno-sti da se nasilje bilo kojeg oblika ne po-javljuje. Da ljudi budu ljubazni jedni pre-ma drugima. Da bi žena ostvarila svoj pravi položaj u društvu treba se osloniti na svoj moral i Božju uputu koja djeluje kao svjetiljka u mraku koji čovjeka vode na vrh uspjeha društvo učini zdravim i uspješnim”, rekla je na kraju predavanja Batool Sh. Khodaei, supruga iranskog veleposlanika u RH. q

Ismet IsakovićPosjetitelji na tribini

Tribina u Islamskom centru o položaju iranskih žena

JOURNAL

11

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru Islamske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, 18. veljače 2010. Vijeće žena Islamskog centra organizira-lo je predavanje o osteoporozi. Predavač je bila prof. dr. Selma Cvijetić-Avdagić, specijalist, epidemiolog i znanstveni sa-vjetnik na Institutu za medicinska istraži-vanja i medicinu rada. Izvanredni je pro-fesor na Medicinskom fakultetu u Osije-ku i vanjski suradnik na Medicinskom i Prehrambeno-tehnološkom fakultetu u Zagrebu. Njezino uže stručno područje je osteoporoza, epidemiologija, dijagnosti-ka i terapija. Voditelj je nekoliko doma-ćih i inozemnih znanstvenih projekata iz područja epidemiologije i koštano-zglob-nih bolesti. Član je Hrvatskog društva za osteoporozu i Hrvatskog internacional-nog društva za kalcificirana tkiva. Usavr-šavala se u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Članica je Vijeća žena Islamskog centra.

Koštana razgradnja i izgradnja

Danas je u svijetu velika učestalost kroničnih nezaraznih bolesti, uslijed na-čina života i produžetka trajanja očekiva-nog života, pri čemu stanovništvo postaje sve starije. Većina tih bolesti se liječe-njem može dobro kontrolirati, međutim većinom se te bolesti ne mogu potpuno izliječiti. Zato medicina danas usmjerava svoje napore prema prevenciji, odnosno spriječavanju nastanka takvih bolesti. U preventivne mjere spada i edukacija, pro-širivanje znanja o zdravlju i bolesti kako bi nam život bio što kvalitetniji.

Osteoporoza je jedna od takvih kro-ničnih bolesti o kojoj se više govori u za-dnjih 15-ak godina, kada su se povećale dijagnostičke i terapijske mogućnosti ve-zane uz bolest. Tako su se i proširila zna-nja o osteoporozi, pri čemu se došlo do podataka o koliko ozbiljnoj se bolesti ra-di. Prema istraživanjima koja su rađena u Europi skoro svaka treća žena koja je sta-rija od 50 godina ima osteoporozu. S ob-zirom da se povećava očekivano trajanje života, u sljedećih 40-50 godina možemo očekivati da će se povećati učestalost te bolesti. Procjenjuje se da trenutno oko 200 milijuna žena u svijetu ima osteopo-rozu.

Osteoporoza je bolest skeletnog susta-va, koju karakterizira smanjena čvrstoća koštanog tkiva i povećana sklonost prijelo-mima. Većinom percipiramo naše kosti kao statične organe s kojima se ništa ne događa kada završi naš rast. Međutim, isti-na je posve drugačija – naše kosti su vrlo živ i aktivan organ, koji se neprekidno ob-navlja. Kosti se stalno razgrađuju i ponovo izgrađuju. To se s našim kostima događa cijelog života s različitim intenzitetom.

Gledajući pod mikroskopom vidimo da se kosti sastoje od brojnih tankih spu-žvastih pločica (gredica), koje moraju imati određenu tvrdoću i čvrstoću kako bi kost bila zdrava. Kost se neprekidno pre-građuje jedinicama koštane pregradnje, gdje se ona prvo razgradi, a zatim se na tim istim mjestima stvori nova kost. Pro-ces razgradnje i izgradnje kosti mora biti u ravnoteži, tj. razgradnja mora biti jed-naka izgradnji. Međutim, pod utjecajem različitih faktora koji se dešavaju u našem životu ta se ravnoteža može poremetiti – stanice mogu početi više razgrađivati ne-go je potrebno kosti i u tom slučaju nasta-ju poremećaji u metabolizmu i bolest osteoporoza.

Koštana pregradnja ima svoju dina-miku tijekom ljudskog života. Koštana izgradnja je najaktivnija u vrijeme našeg djetinjstva, a nagli uspon doživljava u pu-bertetu, te negdje oko 20. ili 30. godine, ovisno o mjestu u našem skeletu. Tu se

postiže ono što zovemo vršna koštana masa. To je maksimalna koštana gustoća koji neki organizam može ostvariti za vri-jeme svoga rasta i razvoja. Kod žena na-kon menopauze, kada se izgube estrogeni hormoni, koštana gustoća počinje padati. To se sve događa u zdravom organizmu, ništa nije patološki, već je normalna linija naše koštane pregradnje. Muškarci imaju veću koštanu gustoću i oni ostvaruju ne-što veću vršnu koštanu masu, te nemaju nagli pad za vrijeme menopauze. Među-tim, u starijoj životnoj dobi i kod žena i kod muškaraca ubrzano se gubi koštana gustoća, najviše uslijed manjka vitamina D. Veoma je važno koliku ćemo vršnu koštanu masu ostvariti tokom rasta i ra-zvoja jer je to “miraz” koji nosimo kroz cijeli život. Veoma je važno u vrijeme ra-sta – djetinjstva i adolescencije, poduzeti sve moguće mjere zdravog života kako bi imali što bolje i čvršće kost.

Na vršnu koštanu masu utječu naslije-đe, hormonski status, prehrana i tjelesna aktivnost. Prema mnogim istraživanjima 60-70% vršne koštane mase uvjetovano je naslijeđem. Mi možemo utjecati na pre-hranu (važno je uzimati kalcij u dovoljnoj količini) i tjelesnu aktivnost (naročito tzv. antigravitacijske aktivnosti, gdje se opire-mo sili teže – dizanje utega, penjanje uz stepenice, planinarenje). Djeca i mladi lju-di koji su tjelesno aktivni, piju mnogo mli-jeka i jedu dosta mliječnih proizvoda si-gurno će imati bolje kosti kroz cijeli život, nego oni koji to ne prakticiraju.

Koštana razgradnja i izgradnja moraju stalno biti u ravnoteži. Postoje različiti ri-zični faktori koji mogu poremetiti ravnote-žu, faktori na koje nije moguće utjecati: obiteljska predispozicija (naslijeđe), stari-ja životna dob, ženski spol, kasna menar-ha, prerana menopauza i gracilna tjelesna konstitucija. Rizični faktori na koje je mo-guće utjecati su dugotrajni niski unos kal-cija i vitamina D, pušenje cigareta, preko-mjerno uživanje alkohola i kave, nedostat-na i neprimjerena tjelesna aktivnost.

Istraživanja su pokazala da ljudi koji puše imaju manju koštanu masu, što je djelomično uvjetovano i niskom tjele-snom težinom u pušača. Unos kalcija je u prosjeku nedostatan, a povećanje unosa ima blaži povoljan učinak na kost. Vita-min D omogućuje apsorbciju kalcija iz

Tribina o osteoporozi

Osteoporoza – tiha epidemija

Prof. dr. Selma Cvijetić-Avdagić

JOURNAL

12

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

našeg probavnog trakta. Stvara se u koži pod utjecajem sunca, ovisno o dobi dana, godišnjem dobu (geografska širina) i pi-gmentaciji kože. Potrebno je 10-15 minu-ta izlaganja ruku i lica 2-3 puta na tjedan. Fizička aktivnost ima značajnu ulogu u postizanju vršne koštane mase i u preven-ciji osteoporoze i osteoporotskih fraktura. Najučinkovitije su vježbe s opterećenjem i one s velikim intenzitetom, ali važne su i one balansa i ravnoteže. U postmenopa-uzalnih žena žustro hodanje može sma-njiti rizik za frakture kuka i kralješaka.

Postoji i tzv. sekundarna osteoporoza, tj. niz bolesti koje neminovno sekundarno dovode do gubitka koštane mase. To su hiperparatireoidizam, amenoreja, kronič-ne anovulacije, primarni ili sekundarni hipogonadizam, Cushingov sindrom (hi-perkortizolizam), tireotoksikoza, šećerna bolest, reumatoidni artritis, poremećaji apsorpcije hrane iz želuca i crijeva, te kronične bolesti jetre i bubrega.

Tu spada i niz lijekova koji se daju kod određenih bolesti, a koji dovode do sma-njenja koštane gustoće: dugotrajno liječe-nje kortikosteroidima (Pronison više od 7,5 mg, duže od 6 mjeseci), prekomjerna doza hormona štitnjače, antikonvulzivi, dugotrajna primjena antikoagulanasa, ta-moksifen (premenopauzalno), citotoksični lijekovi (kemoterapija), imunosupresivi, agonisti ili antagonisti hormona koji oslo-bađaju gonadotropine, danazol, te aluminij i litij. Kod dugotrajnog uzimanja takovih lijekova danas u medicini postoje protoko-li da se pacijenti odmah šalju na dijagno-stiku vezanu uz osteoporozu, te ima se čak preventivno daju i lijekovi.

Osteoporoza nema simptoma sve do pojave najvažnije posljedice, odnosno komplikacije, a to je prijelom. Stoga se osteoporoza zove “tiha epidemija”. Ako nismo napravili dijagnostiku ne možemo znati da li imamo osteoporozu. Za osteo-porozu su karakteristični prijelomi koji nastaju uz minimalnu traumu (npr. samo saginjanje ili dizanje težeg tereta). Za osteoporozu su karakteristične tri lokacije prijeloma: kralješci (45%), kuk (16%) i podlaktica (16%). Ostale frakture su ve-zane uz zdjelicu, nadlaktice i rebra (20-25%). Smatra se da se više od 90% frak-tura kralješaka i kuka odnosi na postme-nopauzalnu osteoporozu.

Prijelom kuka se smatra najozbiljni-jom posljedicom osteoporoze, stoga što su posljedice prijeloma kuka mnogo oz-biljnije od prijeloma drugih kostiju. Prije-lom kuka treba operativno liječiti i ako se radi o starijoj osobi onda su komplikacije mnogo češće i ozbiljnije. Posljedice prije-

loma su invalidnost (više od 2/3 bolesni-ka), dugotrajna kućna njega (25%) i smrt-nost (15-20%, kod prijelom kuka zbog postoperativnih komplikacija).

Dijagnostika osteoporoze

Vrlo često pacijenti dolaze kod liječ-nika sa simptomima bolova, te se žale na bolove u kostima i zglobovima. Dijagno-stiku osteoporoze čine klinički pregledi, Rtg nalazi, laboratorijske pretrage i biop-sija kosti (histološki nalaz). Temeljna pretraga u dijagnostici osteoporoze zove se denzitometrija skeleta. Postoji nekoli-ko vrsta denzitometrije: DEXA – dvoe-nergetska apsorpciometrija x-zraka, kvantitativna ultrazvučna denzitometrija i kvantitativna kompjutorizirana tomo-grafija (QCT). Denzitometrija ima brojne prednosti: visoka preciznost mjerenja, ni-ske doze zračenja, mogućnost mjerenja koštane gustoće na više regija skeleta i mogućnost procjene sastava mekog tkiva (mišićno/masno tkivo).

Tko treba učiniti denzitometriju? Bilo bi idealno da svatko s navršenih 30 godi-na, kada ostvarimo vršnu koštanu masu, napravi denzitometriju. Svakako bi den-zitometriju trebale napraviti žene starosti preko 60 godina i muškarci stariji od 65 godina, te sve mlađe osobe koje imaju ne-ke od nabrojanih rizičnih faktora. Denzi-tometriju trebaju obaviti osobe čije liječe-nje zahtjeva uzimanje lijekova koji uzro-kuju smanjenje koštane mase.

Kada pacijent dobije terapiju onda treba denzitometrijski pratiti kakav je učinak terapije na kosti. Kontrolnu denzi-tometriju liječnici obično preporučuju na-kon godine dana. Međutim, pošto je ko-štani metabolizam relativno spor i pošto se promjene često ne mogu točno vidjeti, onda se kontrola obavlja nakon dvije ili tri godine, kada sa sigurnošću možemo vidjeti da li terapija imala ikakav učinak.

Kod ljudi kod kojih se denzitometrij-ski utvrdi da nemaju dobre kosti, obično liječnici propisuju dodatne laboratorijske pretrage. To su obično pretrage u kojima se određuje prisustvo kalcija u krvi i uri-nu, međutim isto tako treba odrediti i hor-mone koji utječu na kosti, a u krajnjem slučaju se radi i biopsija kosti, kada se operativno uzima uzorak kosti i zatim mi-kroskopski analizira. Osnovne laborato-rijske pretrage su SE, KKS, transamina-ze, kreatinin, Ca/s, P, AP (K-AP), Ca/u, P (urin), elektroforeza proteina.

RTG snimanje se radi kod ljudi koji imaju osteoporozu, kada se sumnja na prijelom ili deformitete lokomotornog su-

stava, pri pojavi iznenadne ili trajne boli u kralježnici, zdjelici ili dugim kostima. RTG snimanje je nepouzdano u određiva-nju koštane gustoće.

Lijekovi koji se koriste u liječenju i pre-venciji postmenopauzalne osteoporoze su hormonska nadomjesna terapija (HNL), ra-loxifen, alendronat, risedronat, ibandronate, stroncij ranelat i PTH. Hormonska nado-mjesna terapija služi za ublažavanje simp-toma menopauze (naleti vrućine, poreme-ćaji spavanja), te prevenciju i liječenje oste-oporoze kod žena. HNL smanjuje rizik od nastanka bolesti krvožilnog sustava. Među-tim, postoje i nepovoljni učinci: povećana učestalost nastanka krvnih ugrušaka i raka maternice, dok je njezin potencijal izaziva-nja raka dojke još uvijek upitan. Prije pri-mjene HNL-a potrebno je učiniti mamo-grafski i ginekološki pregled te kontrolu svake godine. Kod hormonske nadomjesne terapije kod muškaraca daje se hormon te-stosteron, koji povećava koštanu masu, me-đutim zbog nepovoljnog učinka na prostatu nije dio rutinske terapije osteoporoze.

Pored uzimanja lijekova potrebno je redovito uzimanje kalcija i vitamina D. Potreban dnevni unos kalcija je sljedeći: od 1 do 10 godina – 800 mg; 11 do 24 godine – 1.200-1.500 mg; žene od 25 do 60 godina – 1.000 mg; žene starije od 65 godina – 1.200 mg; trudnice i dojilje – 1.200 mg; muškarci 25 do 60 godina – 1.000 mg; muškarci stariji od 65 godina – 1.500 mg. Kalcij je najbolje uzimati kroz hranu, mnogo bolje nego kroz table-te. Razlog tome je bolja iskoristivost (ap-sorbcija). Kalcij se u hrani (100 g) nalazi u sljedećim količinama: tvrdi sirevi – pro-sjek 900 mg; mlijeko (obrano) – 120 mg; jogurt (obrani) – 125 mg; meso i mesni proizvodi – prosjek 10 mg; ribe i morski plodovi – prosjek 40 mg; peršin – 245 mg; zelje – 230 mg; lješnjaci – 225 mg; sezamove sjemenke – 783 mg; čokolada – 245 mg. Normalna doza vitamina D iznosi 400 do 800 i.j. na dan. Najviše vi-tamina D ima u ribljem ulju i ribljim pre-rađevinama, mlijeku, mliječnim proizvo-dima, žitaricama i žumancu jajeta.

Osim kalcija i vitamina D, vrlo je va-žan način života kako bi se spriječio pri-jelom, komplikacija koja umanjuje kvali-tetu života. Potrebno je polagano hodati, izbjegavati nagle pokrete i dizanje tereta, obaviti korekciju vida. Kod poticanje pre-vencije potrebno je razvijati svijest o fak-torima rizika razvoja osteoporoze. Tri su osnovna faktora na koja možemo utjecati: tjelesna aktivnost, pravilna prehrana i održavanje optimalne težine. q

Ismet Isaković

JOURNAL

13

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Na prigodnoj svečanosti 20. veljače 2010. godine, u prostorijama Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske u Zagre-bu, dodijeljeno je šest stipendija za aka-demsku godinu 2009./2010. Podsjetimo se, prvi Ugovor o stipendiranju potpisan je za akademsku godinu 2006./2007. s Aminom Alijagić iz Lovrana, članicom redakcije “Preporodovog Journala”, a ta-dašnjom studenticom prve godine Prav-nog fakulteta u Rijeci. Za akademsku go-dinu 2007./2008. dodijeljeno je osam sti-pendija, a za 2008./2009. čak 13 stipendi-ja, što je predstavljalo značajno kvantita-tivno povećanje. Prošlogodišnji stipendi-sti bili su: Adela Sadiković, Alma Mehu-lić, Almir Šabić, Amina Alijagić, Anela Memišević, Elma Ramić, Fuad Hafizo-vić, Merima Karađuz, Nedžad Bašagić, Sabrina Bradarić, Sanda Halilović, Vilda-na Semić i Zinka Mujkić.

Do zadanog roka, 12. veljače 2010., prispjelo je 27 molbi za stipendiranje u akademskoj godini 2009./2010., pri če-mu se nije razmatralo pet molbi jer se radilo o studentima koji ne zadovoljavaju kriterij da žive i studiraju u Republici Hr-vatskoj. Ove godine se Fond za stipendi-ranje BNZH (dosadašnji Fond za stipen-diranje “Salim Šabić”) našao pred broj-nim problemima, te je stoga i mnogo ka-snije raspisan natječaj za dodjelu stipen-dija. Doznačene su mnogo manje donaci-je (ukupno oko 30.000 kuna) nego pret-hodne godine, a i nisu blagovremeno iz-vršene organizacijske promjene i aktiv-nosti na nivou BNZH koje su bile ranije dogovorene. Zaključeno je da se stipen-dije isplaćuju za sedam mjeseci počevši od 1. siječnja 2010. godine, s ciljem udo-voljavanja većem broju molbi. Ovogo-dišnje stipendije iznose 700 kuna mje-sečno.

Komisija za razmatranje i usvajanje molbi za stipendiranje za akademsku 2009./2010. godinu, u sastavu Džavid Hadžavdić (predsjednik), Ahmed Ikano-vić, Nazifa Gačanović-Čamdžić, Sulej-man Čičić, Mithat Muzurović i Samir Avdagić, zasjedala je nekoliko puta i do-nijela odluku da su ovogodišnji stipendi-sti Fonda za stipendiranje BNZH sljede-ći: Nermina Ahmetović (Društveno vele-učilište, Zagreb), Amina Alijagić (Pravni fakultet, Rijeka), Adela Sadiković (Eko-

nomski fakultet, Zagreb), Azra Đulović (Kemijsko-tehnološki fakultet, Split), Nedžad Bašagić (Medicinski fakultet, Rijeka) i Omer Bešić (Društveno veleu-čilište, Zagreb). Pored ovih šest stipendi-ja, naglašeno je da je će Nizam Halidović iz Zagreba stipendirati dvoje studenata (Elmu Ramić i Bedrina Mekšića), koji su se prijavili na Natječaj za stipendiranje, te će na taj način ove akademske godine biti stipendirano osam studenata boš-njačke nacionalnosti. Komisija je sačini-la i tzv. B-listu od pet studenata, koja će se eventualno postupno financirati ovi-sno o pronalasku novih donatora. Na toj listi nalaze se Samra Dervović, Lejla Bi-kić, Sanda Halilović, Adis Keranović i Samra Muslija.

Prema člancima iz Ugovora o stipen-diranju, stipendisti imaju vrlo jasno defi-nirane obaveze na fakultetu i prema boš-njačkim asocijacijama u Hrvatskoj. Tako se npr. primatelj stipendije obavezuje da će uredno pratiti nastavu na fakultetu i ne može bez saglasnosti Fonda mijenjati vr-stu i smjer fakulteta. Osim toga, obave-zuje se da će dva sata tjedno biti aktivan u djelovanju Bošnjačke nacionalne za-jednice. Ukoliko se primatelj stipendije tri puta ne odazove na poziv za gornji an-gažman i rad, i ne opravda svoj izosta-nak, uskraćuje mu se stipendija. Tako-đer, stipendista se obavezuje da će naj-manje dva puta u toku godine izvijestiti Fond o stanju i rezultatima svog školova-nja, i to na kraju ljetnog i zimskog seme-stra, potvrdom od fakulteta o položenim ispitima. Primatelj se obavezuje da će nakon završenog studija i sklapanja ugo-vora o radnom odnosu, određeni dio do-bivenog iznosa stipendije, u skladu s aneksom ugovora sa Fondom uplaćivati

dogovoreni iznos u Fond. Na kraju, Fond za stipendiranje ima pravo obustaviti isplatu stipendije i raskinuti Ugovor o stipendiranju sa studentom koji na vrije-me ne završi godinu za koju je stipendi-ran, ukoliko godinu nije završio zbog bolesti, što dokazuje liječničkim uvjere-njem.

U pozdravnom govoru Mithat Muzu-rović, predsjednik Odbora Fonda za sti-pendiranje BNZH, podsjetio je da je cilj Fonda prikupljanje financijskih sredsta-va i njihovo usmjeravanje na stipendira-nje nadarenih studenata bošnjačke naci-onalnosti slabijeg imovnog stanja. Po-sebno se zahvalio Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj i Medžlisu Islam-ske zajednice Zagreb na velikom finan-cijskom doprinosu Fondu, bez čijih sred-stava ne bi bilo ovogodišnje dodjele sti-pendija. Oni su stožer financiranja za akademsku 2009./2010. godinu. Muzu-rović je naglasio potrebu stalnog širenja broja donatora, bez obzira na visinu sredstava, te jačanja svijesti o značaju obrazovanja i društvenoj ulozi Fonda za stipendiranje. Ova godina je bila kritična za Fond, pri čemu se nije dozvolilo da propadne ideja o pomoći mladim, ambi-cioznim i nadarenim studentima Bošnja-cima. Predsjednik Odbora Fonda za sti-pendiranje BNZH je istaknuo važnost dobivanja visokih ocjena na fakultetu i aktivnog uključivanja u rad bošnjačkih asocijacija. “Bez obrazovanja ne mogu kvalitetno pratiti dešavanja u zemlji i svijetu, ne mogu se pratiti usvajanja i promjene zakonskih propisi, ne mogu se dobro implementirati u životna zbivanja. Bez znanja je teško, obrazovanje je boš-njačko-muslimanski imperativ. Najbolji dijalog i jedinstvo nas Bošnjaka u Hrvat-skoj je kroz projekte, gdje postoji pro-ject manager i tim, koji će širiti lepezu ljudi koji su uključeni. Potrebno je uključiti što više mladih ljudi u kvalitet-no osmišljene programe. Potrebno je pronaći adekvatne forme kako bismo iz-vršili supstituciju starih kadrova s mla-dim, obrazovanim snagama. U svakom slučaju, najbolji je način kroz projekte, kroz koje se može izgrađivati i jedinstvo bošnjačkog naroda”, rekao je Mithat Muzurović. q

Ismet Isaković

Fond za stipendiranje BNZH

Dodjela novih stipendija

Zajednička fotografija

JOURNAL

14

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

U četvrtak 25. veljače 2010./12. rebi'u-l-evvela 1431. h. g. u svim džamijama i mesdžidima u Hrvatskoj, kao i širom islamskog svijeta, svečano je obilježen ro-đendan našeg uzora, posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda a.s. Posebno je svečano bilo u Zagrebačkoj džamiji, gdje su mevludski program izveli polaznici mektebskog zbora i članice Vijeća žena Medžlisa Islamske zajednice Zagreb.

Brojnim prisutnima u molitvenim pro-storima Zagrebačke džamije obratio se hafiz Aziz ef. Alili, glavni imam zagre-bački, koji je rekao da je mevlud okvir u kojem se okupljamo i prisjećamo svoga Poslanika a.s., u svjetlu njegove uloge ko-ja zrači kao perfekatska, prezentna i futu-ralna. Poznato je da svoje najveličanstve-nije događaje – useljenje u novu kuću, hajirli završetak nekog posla i slično, obi-lježavamo mevludom. “Ako se osvrnemo na prepoznavanje etničkog identiteta na-ših naroda, nailazimo da mevlud pred-stavlja jedan od simbola našega etničkoga identiteta, simbola pripadnosti jednoj za-jednici na ovim prostorima. Svatko od nas nosi u sjećanjima stihove recitirane na mevludima, u našim ušima još odzvanja ona muzikalnost ilahija i kasida koje su se izvodile u našim mahalskim džamijama. Drugo je pitanje shvatanje tradicije u tra-dicionalističkom smislu. Naravno da treba i moramo upozoravati da to nije obredni dio vjere jer obrede daje Zakonodavac, Allah dž.š., ali jeste dio naše tradicije koja je imala i ima specifičnu ulogu za narode na ovim prostorima. Oni koji lako posežu za odbacivanje drugog i drugačijeg shva-ćanja i razumijevanja tradicije trebaju shvatiti da samo jedno razumijevanje, jed-no tumačenje ne daje poruci atribut uni-verzalnosti, primjenjivosti u svakom vre-menu i prostoru. Mevlud nije obred koji otključava vrata dženneta, ali jeste prilika da se okupimo, zbližimo i prisjetimo naše-ga Poslanika a.s. u vremenima kakva je-su”, rekao je hafiz Alili, koji je u nastavku govora citirao nekoliko znamenitih povi-jesnih ličnosti koji su lijepim riječima opi-sali ulogu Muhammeda a.s. u povijesti.

Američki pisac Heart: “Moj izbor Muhammeda za vodeću poziciju među najistaknutijim historijskim ličnostima, vjerojatno će neke čitatelje iznenaditi. Međutim, on je jedini čovjek u cjeloku-

pnoj historiji koji je maksimalno uspio na dvjema razinama: onosvjetskoj i ovo-svjetskoj. Bilo je poslanika i vjerovjesni-ka koji su započinjali s velikim poslanji-ma, ali su umrli a da poslanja nisu dovrši-li, kao što je bio slučaj s Mesihom (Isu-som) u kršćanstvu. Bilo je i onih s kojima su drugi poslanici sudjelovali u istom po-slanju ili su im drugi prethodili, kao što je slučaj s Musaom u Židova. Međutim, Muhammed je jedini koji je upotpunio poslanje u vjeri čije odredbe su sasvim jasno određene, u koje su narodi potpuno vjerovali još za njegovog života. Uz vje-ru, on je uspostavio i novi oblik države. S tog stanovišta on ima i velike ovosvjetske zasluge. Plemena i narode je ujedinio u jedinstvenu zajednicu i uspostavio njena životna načela, uredio život te zajednice na ovom svijetu davši joj univerzalan mo-del organiziranja koji se iz njegovog zavi-čaja širio svijetom. On je taj koji je i za-počeo i upotpunio ovosvjetsko i onosvjet-sko poslanje.”

Mahatma Gandi: “Poželio sam upo-znati tog čovjeka koji neosporno plijeni srca miliona i miliona ljudi. Nedvojbeno sam se uvjerio da sablja nije bila sredstvo pomoću kojeg je islam stekao svoju pozi-ciju, već je to bila jednostavnost tog Po-slanika praćena preciznošću, ispunjava-njem datih obećanja, te njegova potpuna odanost prijateljima, privrženost sljedbe-nicima, hrabrost i apsolutno pouzdanje u Gospodara tokom izvršavanja svog po-slanja. To su osobine koje su presudno

krčile put i otklanjale teškoće, a nikako sablja. Nakon što sam završio čitanje dru-gog dijela Poslanikovoga životopisa, shvatio sam koliko mi je žao što se djelo tu završava, zbog toga što sam osjetio že-lju da što više saznam iz Poslanikovoga grandioznog života.”

Ruski književnik Lav Tolstoj: “Muha-mmedu je dovoljno da bude ponosan to što je jednu primitivnu zajednicu, ogrezlu u krvi, izbavio iz vraških kandži ružnih obi-čaja. Pred njom je otvorio put uspona i na-pretka. Muhammedov vjerozakon će svijet voditi u sporazumijevanje s razumom i mudrošću. Nema nikakve sumnje u to da je Vjerovjesnik Muhammed jedan od naj-većih reformatora čovječanstva. Pripada mu najveća slava jer je on čovječanstvo uputio istinskom svjetlu, pravdi i miru, jer je spriječio prolivanje nedužne ljudske kr-vi i tako otvorio put ka napretku i civiliza-ciji. Ovo veliko djelo nije mogao izvesti niko drugi do čovjek koji je imao nadna-ravnu snagu, čovjek koji je dostojan sva-kog poštovanja, divljenja i pažnje.”

Engleski pisac George Bernard Shaw: “Više nego ikad prije, svijet ima potrebu za čovjekom koji bi razmišljao kao što je razmišljao Muhammed, taj vjerovjesnik koji je svoju vjeru uzdigao na razinu do-stojnu istinskog poštovanja i uvažavanja. To je najsnažnija vjera u historiji civiliza-cija, vječna i neprolazna vjera. Ja svoje mnogobrojne sunarodnjake zamišljam kako nesumnjivo ulaze u tu vjeru. Ta vje-ra će svoje prostrano područje naći na ovom kontinentu, u Europi. Posljedicom neznanja ili šovinizma, teolozi su u sred-njem vijeku o Muhammedu iscrtavali mračan portret. Smatrali su ga neprijate-ljem kršćanstva. Međutim, ja sam nasto-jao proniknuti u istinu o tom čovjeku i uvjerio sam se da je on pravo čudo. Do-šao sam do zaključka da on nije bio nepri-jatelj kršćanstva. Prije bi se mogao na-zvati spasiteljem čovječanstva. Prema mome mišljenju, da je njegova vjera za-vladala suvremenim svijetom, teškoće bi nam riješila zahvaljujući značaju koji ona pridaje miru i sreći za čim ljudi imaju na-sušnu potrebu. U sadašnje vrijeme mnogo mojih iz Europe prelazi u Muhammedovu vjeru i može se reći da je vraćanje Europe u islam već počelo.” q

Ismet Isaković

Svečano obilježavanje rođendana posljednjeg Božjeg poslanika Muhammeda a.s.

Mevlud u Zagrebu

Mevlud u zagrebačkom Islamskom centru

JOURNAL

15

HRVATSKA

“Pobjeda nije samo moja. To je pobje-da svih poštenih ljudi. Pobjeda koju slavi-mo svi.”, rekao je u svom pobjedničkom govoru treći hrvatski predsjednik Ivo Josi-pović. Nakon žestokog drugog kruga, u kojem mu je protivnik Milan Bandić zadao veći broj niskih političkih udaraca, naju-vjerljiviju je pobjedu odnio baš u njegovu Gradu. Svijet je prenio vijest o Josipoviće-voj pobjedi kao “dokazu zrelosti demokra-cije u Hrvatskoj”, a susjedi i kao “pobjedu jedne Hrvatske bitno drugačije od Hrvat-ske Milana Bandića.” (Zlatko Lagumdžija, SDPBiH) 18. veljače Ivo Josipović sveča-no je prisegnuo pred političkim vrhom (kremom) Hrvatske, ali i Europe. Među brojnim uzvanicima na Markov trg, uz već uobičajene povike “lopove, lopove” stigao je i jedan od domaćoj javnosti “najzani-mljivijih” uzvanika, bivši premijer Ivo Sa-nader i to u društvu HDZ-ovaca Franje Gregurića i Nikice Valentića. U kratkom čestitarskom rukovanju Sanader je Josipo-viću poželio da ispuni sve ciljeve koje je naveo u svom govoru.

Nedolazak srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, u prvom intervjuu nakon inauguracije, Josipović je komentirao na način da mu je žao što ruka koju je pružio Srbiji nije bila prihvaćena. “Bila je to pri-lika za jedan dobar početak. Srbija je to učinila zbog svojih specifičnih odnosa s Kosovom. Ja to neću razumjeti kao neki čin neprijateljstva prema Hrvatskoj i me-ni osobno, ali isto tako Srbija mora znati da se svi odnosi ne mogu prelamati kroz njihove prilike.” Osim Tadića, jedan od važnijih nedolazaka bio je i onaj kardina-la Bozanića, kojem je, čini se, druženje s dijasporom bilo važnije od inauguracije novoizabranog predsjednika Hrvatske. U svom govoru na samoj inauguraciji, koji je po vlastitim riječima pisao danima i va-gao svaku riječ, predsjednik Josipović rekao je da želi “biti predsjednik svih hr-vatskih građana, ali i beskompromisno afirmirati vrijednosti demokratskog druš-tva, pravednosti i društvene solidarnosti.” Zahvalio je i Stjepanu Mesiću, koji je u svojih 10 godina “dao izniman doprinos razvoju hrvatske demokracije i jačanju položaja u međunarodnoj zajednici.”

O demokraciji, ljudskim pravima i slobodi, te nacionalnim manjinama, re-kao je kako se “demokratski procesi mo-raju nastaviti, moraju uključiti ne samo pravo većine da donosi političke odluke, nego i kulturu koja će štititi i legitimne interese manjine. Vjerovanje ili nevjero-vanje – pravo je svakog građanina. Svaka diskriminacija, nacionalna, vjerska, spol-na, prema seksualnoj orijentaciji, socijal-nom ili regionalnom podrijetlu, ili iz bilo koje druge osnove, nedopustiva je i osob-no ću joj, kao predsjednik Republike, biti zapreka. Nacionalne manjine i njihova kultura bogatstvo su Hrvatske i sastavni dio ukupne hrvatske baštine. Sjajna su poveznica Hrvatske sa svojim matičnim državama, kao što je hrvatska dijaspora most koji Hrvatsku spaja s drugim ze-mljama” O razvoju dobrih odnosa sa su-sjedima, što smatra od strateškog značaja za Hrvatsku, Josipović je kazao kako je potrebno “razriješiti sva otvorena pitanja, od onih graničnih do onih koji su ostali kao posljedice rata. Otkrivanje sudbine nestalih osoba, inzistiranje na odgovor-nosti za ratne zločine, povrat otetog kul-turnog blaga, izgradnja porušenih objeka-

ta, povrat izbjeglica i jamstvo njihove si-gurnosti te povrat imovine i rješavanje svih otvorenih pitanja, najvažnije su za-daće političara u svim državama. Miro-ljubiva politika nema alternativu, a sadaš-nja generacija političara nema pravo pro-bleme ostavljati generacijama koje dola-ze.” U jednom intervjuu Josipović je na-glasio kako mu je od samog početka bilo jasno “u što se uvalio”, no, pobjedničku reprizu najavio je za pet godina. Obeća-nja koja je dao težak su teret, ali spremno je odgovorio da među ljudima koji žele voditi državu ne bi smjelo biti mjesta za neambiciozne. Josipović vjeruje da će mu u tome pomoći brojni ljudi koji žele isto, a među njima su, nada se, Vlada i Sabor. Čini se da treći hrvatski predsjednik ima jasno zacrtanu politiku, koja je proeurpo-ski i demokratski orijentirana, a njegova izjava “bit ću kaktus, a ne fikus” može navijestiti pikava vremena. Naime, iako su mnogi novog predsjednika označili kao ekspozituru SDP-a te suhoparnog i dosadnog sveučilišnog profesora, pijani-sta i skladatelja klasične glazbe, on je po-kazao zavidnu razinu samostalnosti u svojim prvim političkim istupima. q

Inauguracija novog hrvatskog predsjednika Ive Josipovića

Bit ću kaktus, a ne fikusMirsada Begović

Inauguracija predsjednika Ive Josipovića

JOURNAL

16

KVADRAT NAD HIPOTENUZOM

Kada je naslovno pitanje, u drugoj po-lovici osamdesetih godina prošlog stolje-ća, zafrkantski, umjereno lascivno, u fun-ky ritmu i aranžmanu, postavio Dino Dvornik, pripadnik generacije rođene u Jugoslaviji ranih šezdesetih, a uništene u Hrvatskoj ranih devedesetih, osmjehivali smo se hudoj sudbi višekratno, od djevoj-ke prevarenog mladića. Nije ni Dino, ka-sniji narkoman i samoubojica, tih godina zrele ekonomske i nezrele političke krize, mislio ništa dalje i ništa više od toga. To se pokazalo katastrofalnom greškom, za-bludom i nezrelošću jednog cijelog nara-štaja ili barem njegova većinskog dijela. Slonovi smo vrlo brzo postali svi, kada je ekonomska kriza eksplodirala, a politička postala zrelom, opasnom i ubojitom. Na vlast smo doveli (naravno, ne sudjelujući svi u toj avanturi, glasalo se i za normal-nije ljude) pučističku stranku, totalitarnih namjera i nevjerojatne količine pohlepe. Svakom godinom vlasti te partije, a po-sebno svakim izbornim ciklusom kada je njezin namrgođeni, a neuki poglavica bio biran za šefa države, ili kada su oni uvijek ponovo osvajali vlast ili većinu vlasti na parlamentarnim i lokalnim izborima, na-še su surle postajale sve izduženijima, pogledi sve tupljim, noge sve otečeniji-ma, a mozak sve manjim. Dok je trajao rat, u početku oslobodilački, a poslije evoluirao u dogovoren i agresivan prema susjednoj Bosni i Hercegovini, ti su liko-vi prvo društvenu imovinu, vrlo vrijedno blago, nacionalizirali, a potom privatizi-rali, što će reći, uglavnom, budzašto ra-sprodali između sebe odabranim “podu-zetnicima”, iz vlasti i opozicije i usposta-vili pravi klijentelistički kapitalizam pri-mitivne akumulacije koji je, biološkim odlaskom i odumiranjem političkih po-krovitelja i skorašnjom eliminacijom nji-hove mafije, prerastao u vladavinu privat-nih korporacija vlasnika koji su društveni kapital, narodno blago stekli poklonom. U stvari, prljavom trgovinom. Danas ka-

da nema nakinđurenog Mrguda iz Veli-kog Trgovišča, kada je njegov hercego-vački Mefisto također na vječnim lovišti-ma, a njihovom strankom i državom ru-kovode blijede političke sjenke, bez svo-jih stavova i ikakvog suštinski važnog znanja, vlasnici većine blaga u Hrvatskoj stvarno vladaju ovom zemljom. Slonovi kod njih kupuju, zadužuju se da bi kupo-vali i rade potplaćeni da bi im vraćali du-gove.

Parada kiča

Prisjetimo se, načas, parade morbid-nog kiča u nečemu što se zvalo Vlakom slobode, kada je supijani Tuđman u Kni-nu siktao o onima koji se više neće vratiti. Istovremeno s tim siktanjem, todorići i njihovi ministri gospodarstva, škegre i slični, sa slavonskim su tamburašima u tom istom vlakiću revali novokompono-vanu narodnu, ali 'rvacku “Otvor' ženo kapiju”. Otvorivši si tako kapiju, ušli su u Ali Babinu pećinu s neograničenim pra-vima raspolaganja. Ti danas vladaju tako

da su ovu zemlju doveli na rub propasti, dok njihovi političari-klijenti mantraju o uspjesima i njezinom sjajnom položaju u međunarodnoj zajednici. Vladaju iz sje-ne, vukući konce svojih marioneta-sjenki, nekakve Kosor, Šukera, Friščića i njima sličnih praznih ljuštura. Istovremeno, nadziru i one koji bi ih trebali pratiti, pro-zivati, javnosti prokazivati – medije, po-sebno privatne. Sveudilj praveći slonove od nas.

Kako je pohlepa jedini grijeh koji čo-vjeka opsjeda do groba, što nam svjedoči Kur'an Časni u prvim ajetima sure Et-te-kathur, ovi poduzetni domoljubi, ovladali su i ostalim, normalnijim strankama u Hr-vatskoj, pa tako financijski podržavaju sve ozbiljne predsjedničke kandidate, sve stranke sa šansom ulaska u Sabor. Njiho-vi odabrani predstavnici u određenim tre-nucima postaju ministri gospodarstva ili potpredsjednici vlade i tomu slično. Ko-načno, kada ekonomske neznalice poput Kosorice i Josipovića formiraju svoje stručne “krizne” timove, u njih zovu sa-mo šefove velikih firmi koje možete upi-tati sve samo ne kako su “zaradili” prvih par milijuna. Glagol zaraditi ovdje bi ipak bilo primjerenije zamijeniti glago-lom steći jer postati vlasnikom kapitala može se na različite načine. Kakvim to znanjem ti poduzetnici, u pravilu eko-nomski tukci, sa završenim sumnjivim ubrzanim tečajevima menadžmenta, ma što to bilo, čiji je, opetovano izrečeni, motto maksimiranje profita za svoje tvrt-ke, mogu pomoći jednoj Kosorici, koja stvarno ništa ne zna, a još manje razumije ili Josipoviću koji, preuzevši predsjedniš-tvo države u najkritičnijem trenutku, radi-je odlazi na koncerte ozbiljne glazbe i di-jeli nagrade Porin. No, sebi i svojim fir-micama mogu pomoći beskrajno. Za teo-rijsko pokriće, u timovima se nalaze po jedan ili dvojica profesora s beznadežno izgubljenog Ekonomskog fakulteta koji usred možda najteže ekonomske krize,

Hrvatska u zakašnjelom tripu

Zašto praviš slona od mene?Jadranka Kosor je izrekla naučenu frazetinu o “stvaranju održivog tržišta rizičnog kapitala za inovativne poduzetnike”. Drugim riječima, naprijed braćo kockari, otvaramo vam još himenom zaštićeno hrvatsko tržište koje niste razdjevičili. Treba li vam u tom silovanju naša pripomoć, dajemo koliko vi kažete.

Faris Nanić

Premijerka Jadranka Kosor

JOURNAL

17

KVADRAT NAD HIPOTENUZOM

izazvane financijskim spekulantskim lu-dilom i hiperinflacijom financijskih i mo-netarnih agregata, i nadalje propagira su-lude teorije koje su do krize i dovele. Re-zultati takvog savjetovanja su jednokrat-ne mjere koje pomažu ovom ili onom sektoru iz državnih fondova, već kritično prezaduženih, dok stvarnih makroeko-nomskih mjera nema ni u tragovima, a država tone poput Titanica. Sva je sreća da nam je predsjednik muzičar, pa može na dobrano skošenoj palubi još zasvirati Chopina ili Stravinskog. A možda i Le-nnona. Long live rock'n'roll. Dok slonovi marširaju.

Iz te ideološko-profitne papazjanije proizašla je i teza o 2. i 3. stupu mirovin-skog te dopunskom zdravstvenom osigu-ranju kao nužnosti. Razlog te nužnosti, uvjeravaju nas, nije u ratnom i poratnom zavlačenju državne i njoj bliskih ručetina u fondove socijalne sigurnosti i kasnijim spekulacijama na istima, već - u skupoj dijagnostici. 'Bem ti tehnologiju, umjesto da smanjuje, ona povećava troškove. I to, zanimljivo, ona ista koja u masovnim i telekomunikacijama, smanjuje troškove. E, pa kada narod hoće dijagnostiku i hoće da se liječi, neka i plati. Koliko, kao i kod lijekova, odredit će privatni fondovi koji trguju i ulažu i napuhane dionice tzv. teh-nološkog sektora i farmaceutske industri-je. Jer slonovi te složene tržišne mehaniz-me, svakako ne razumiju.

Škegronomija

Posljednja, medijski vrlo slabo popra-ćena “mjera” stručnih timova je uvođenje fondova za gospodarsku suradnju, zapra-vo poludržavnih fondova rizičnog kapita-la, kako se to lijepo, eufemistički kaže. Privredni vjesnik je tako objavio u tekstu Igora Vukića da su ti fondovi, čiji će ka-pital s 50% uplatiti država (odakle Šuke-ru?), namijenjeni za financiranje projeka-ta koje banke ne žele pratiti. Kako banke uvijek prate projekte za koje procijene da donose profit uz razuman rizik, po defini-ciji, ovi bi fondovi onda pratili projekte koji podrazumijevaju nerazuman rizik. Zašto to treba pratiti država i hoće li se dodatno zaduživati kako bi uplaćivala po-la kapitala, dok nema za izvršenje ranije preuzetih obveza? Odgovor na to pitanje dala je nekakva Mira Marović, predsjed-nica hrvatske udruge Private Equity i Venture Capital za Privredni vjesnik. Taj naziv, strahopoštovanja hrvatskog čovje-ka vrijedan, eufemizam je za vrlo rizične, kockarske fondove koje su osnivale veli-ke financijske institucije i tvrtke i koji su

trgovali na veliko upakiranim dugovima te to lažno prikazivali kao aktivu, što je dovelo do sloma 2008., a kasnije su se našli među primateljima izdašnih budžet-skih sredstava za pokriće desetina biliju-na dolara neotplativih dugova. Sve po glavi stanovnika. Ta mala se, zajedno s još jednim ambicioznim balavcem, proi-zašlim iz zagorjele kuhinje Ekonomskog fakulteta, državnim tajnikom za financije, Zdravkom Marićem u domindžosu poja-vila kod Togonala u emisiji Otvoreno HRT-a kako bi javnosti predstavila novu, genijalnu mjeru tima Jadranke Kosor. S obzirom da je Mira u emisiji više pažnje i umješnosti pokazala u kontroliranju polo-žaja golih nogica i vrlo kratke minice, da ne bi otkrila guzu ili nešto drugo, od ek-splikacije uloge novozamišljenih fondo-va, Privredni vjesnik se potrudio barem donekle rasvijetliti ovaj Olimp, taj Para-dis moderne financijske teorije neukim nama. Slonovima.

Tako će vlada i privatni ulagači (ovo je vrlo širok pojam, puno toga je privatno u ovoj zemlji, posebno banke) ulagati po 50%, što u praksi znači da će vlada uloži-ti koliko prije nje najavi/e privatni ulagač/i. Tako je na konferenciji o Priva-te Equity, održanoj u hotelu Westin u Za-grebu, ministar gospodarstva, jedan od poslodavaca i ekonomista amatera iz spasonosnog tima, Đuro Popijač doslov-no rekao da će vlada za jednu kunu uloži-ti jednu kunu, a za 100 milijuna eura isto toliko. Njegova nominalna šefica, Ja-dranka Kosor na istoj je konferenciji izrekla naučenu frazetinu o “stvaranju održivog tržišta rizičnog kapitala za ino-vativne poduzetnike”. Drugim riječima, naprijed braćo kockari, otvaramo vam još himenom zaštićeno hrvatsko tržište koje niste razdjevičili. Treba li vam u tom silovanju naša pripomoć, dajemo koliko vi kažete. Po prijedlogu, plan je vlade uložiti milijardu kuna u osnivački kapital fondova, s tim da ukupni ulog u jedan fond ne može biti veći od 300 mili-juna. Ministarstvo gospodarstva će upu-titi javni poziv ulagačima s minimalnim ulogom od 75 milijuna kuna za otvaranje zajedničkih fondova s državom i to na rok od 10 godina. Hrvatska agencija za nadozor financijskog poslovanja HAN-FA će odabirati društva za upravljanje fondovima koja će uzimati 20% od profi-ta fonda koji bi u prosjeku trebao iznositi 8% godišnje. Temeljem kakve analize su Mira trofrtaljka i njezini pokrovitelji došli do ovih 8%, nije poznato neukim nama. Slonovima. No, važno je da je Mi-ra za Privredni vjesnik, kako već reko-

smo, dala odgovor na uvodno pitanje o razlozima zbog kojih bi država plaćala pola kockarskog fonda. Zavodnički se smiješeći pojasnila je kako takvo, valjda osjetljivo i izuzetno sofisticirano, tržište “nije moguće razviti bez pomoći drža-ve”. A kada država pomogne, onda je najbolje da se makne i dadne fondovima “široku autonomiju u odlučivanju” kako to lijepo pojašnjava neukim nama, na istoj konferenciji u Westinu, stanoviti Yigal Erih, šef Yozmae, izraelskog mo-dela po kojem je precrtan ovaj hrvatski! U emisiji Otvoreno, od svih pitanja koja su se logično nametala, Togonal se usu-dio državnog tajnika i mini Miru upitati o mogućnosti da nekakav prljav, mafijaški, novac uđe u takav fond i opere se. Mira je, sva slatka, zaključila kako je takvošto nemoguće zbog široke regulacije. Koje, kakve, nije se potrudila izvijestiti neuke nas, već je lagano premetnula jednu golu, preko druge gole nogice. Za podsjetiti je mini Miru i ostale da je upravo manjak regulacije bio uzrokom eksponencijal-nog rasta spekulacija i posljedičnog fi-nancijskog sloma. No, znakovito je da se s njom, u odgovoru na isto pitanje, nije složio državni tajnik koji je rekao kako država neće uložiti kapital u fond za koji postoji sumnja da je kontaminiran ta-kvim novcem. Tko će to i kako, u uvjeti-ma “široke autonomije u odlučivanju” u ime vlade provjeravati, državni se tajnik nije izjasnio. A bogme, ni Togonal nije pitao.

Smiješili su se tako i Mira u domin-džosu i državni tajnik s licem pristojnog pubertetlije istisnutih prišteva, ali je iza njihovih smješaka provirivao najšarman-tniji smješak od svih – onaj Borislava Škegre, Kosoričinog šefa savjetnika, Mr-gudovog ministra privatizacije i gospo-darstva, utjerivača poreza na dodanu vri-jednost u Hrvatskoj i današnjeg šefa Que-stus rizičnog fonda. Možda bi tog gospo-dina, lica još glatkijeg i nevinijeg od dr-žavnog tajnika, trebalo upitati za kakvu bilancu, račun dobiti i gubitka ili revizor-ski izvještaj fonda kojem je na čelu i ima li to kakve veze s ovom plemenitom vla-dinom inicijativom o ulaganju 50% kapi-tala, našeg vražjeg novca, u rizične fon-dove koje će osnivati questusi, škegre ili mini Mire. Ili bi trebalo bez puno pitanja pomoći Kosorici da siđe s vlasti, a s njom i njezini ministri koji tvrde kako je polo-žaj Hrvatske koja se, sve više po sve ne-povoljnijim cijenama, zadužuje, odličan i, naravno, njezini i Josipovićevi eko-nomski savjetnici- poslodavci i spekulan-ti. Da više ne prave slonove od nas. q

JOURNAL

18

INTERVJU

Prof. dr. Senadin Lavić rođen je u Ko-njicu 13.07.1965. godine. U rodom gradu završio osnovnu i srednju školu. Na Filo-zofskom fakultetu u Sarajevu 1985./1986. školske godine započinje studij na Odsje-ku za filozofiju i sociologiju, koji uspješ-no okončava 1989. godine. Postdiplom-ski studij na istom fakultetu upisao je 1990. godine, a 1999. godine odbranio je magistarski rad o Adornovoj kritici savre-menog društva. Također, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 2003. godine obra-nio je doktorsku disertaciju pod naslo-vom Racionalnost, jezik i zajednica.

Za vrijeme agresije na Republiku Bo-snu i Hrecegovinu bio na strani dobra i branio svoju državu u redovima Armije RBiH. Od 1997. godine radi na Univerzi-tetu u Sarajevu, Fakultet političkih nauka, prvo kao asistent na predmetu Metodolo-gija društvenih znanosti; od 2000. godine kao viši asistent na istom predmetu, od 2004. godine kao docent, a od 2008. kao vanredni profesor. Na studijskim borav-cima u Njemačkoj (Bonn) i Austriji (Graz) istraživao je sa stanovišta plurali-stičke perspektive pristupe i metodologije koji su u dvadesetom stoljeću dominirali u radu društvenih znanosti. Sudjelovao je u brojnim znanstveno-istraživačkim ak-tivnostima sa studentima i sa drugim istraživačkim timovima. Sudjelovao je u radu znanstvenih skupova posvećenih perspektivama znanosti, obrazovanja, ra-zvitka kulturnog sadržaja bosansko-her-cegovačkog društva i države Bosne i Her-cegovine. Okrenut je principima kulture mira i vrijednostima pluralističke racio-nalnosti koja je osnova života u razlika-ma. Do sada je objavio dvije knjige: Plu-ralistička racionalnost (Sarajevo, 2004) i Između periferije i centra (Sarajevo,

2006) Pored toga, Lavić je izvršni ured-nik univerzitetskog časopisa Pregled, član redakcije Godišnjaka BZK “Prepo-rod”, te član Asocijacije nezavisnih inte-lektualaca Krug 99. Od 2010. predsjednik BZK “Preporod” BiH. Profesor je na Fa-kultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Voditelj je master studija na Fakultetu političkih nauka. U zvanju van-rednog profesora od 2008. godine.

Početkom godine izabrani ste za no-vog predsjednika BZK “Preporod”. Ka-kvo ste stanje zatekli, kakve ste promjene uveli, ili ćete ih tek uvesti, u organizaciju kulturne zajednice koja slovi za jednu od najznačajnih za Bošnjake?

Da, početkom 2010. godine, tačnije na izbornoj Skupštini BZK “Preporod” Bo-sne i Hercegovine od 16. siječnja 2010., izabran sam za predsjednika. Što je naj-važnije ne polazim s nule, jer nastavljam aktivnosti već etablirane institucije kultu-

re u bošnjačkom i bosanskom kontekstu. Mnogo je lakše nastaviti određene aktiv-nosti i modificirati ih u skladu sa intenci-jama kulturno-povijesnog sklopa savre-menog svijeta, nego počinjati iz početka. “Preporod” je institucija koja zna šta hoće i kuda ide, a naš je zadatak da osiguramo poputninu, kvalitetno i odgovarajuće dje-lovanja u 21. stoljeću. Bošnjački narod, nažalost, mnoge bitne poslove počinje iz početka, s gole ravni. Ljudi koji su sada angažirani oko BZK “Preporod” održava-ju razinu koja je teško stečena u posljed-njih 107 godina od utemeljenja, ili 20 go-dina od obnoviteljske Skupštine “Prepo-roda”. Želim kazati da je “Preporod” insti-tucija koja ima tradiciju, iskustvo i kultur-no-povijesnu poziciju u bosansko-herce-govačkom društvu.

Najbitnija promjena na kojoj radimo već nekolika mjeseca jeste razvijanje svi-jesti o tome da živimo u 21. stoljeću koje je stoljeće znanosti i tehnike – informacij-ska paradigma, stoljeće očuvanja prirode i razvijanja kulture mira između ljudi te između ljudi i prirode. Pritom, također, naglašavamo da imamo državu Bosnu i Hercegovinu i da moramo sve svoje spo-sobnosti i znanja podrediti njezinom prosperitetu. Nama ne treba duh 19. sto-ljeća koji bi se mogao simplificirano na-zvati nacionalno-romantičarski, niti is-ključivost 20. stoljeća koju smo iskusili kao žrtva genocida. Treba nam kultura optimizma i mira u kojoj ćemo se razvija-ti i dostići ljudsku slobodu.

Ono što sam zatekao u BZK “Prepo-rod” jeste sadržano u dobroj strateškoj usmjerenosti na izradi nekoliko ključnih projekata bošnjačke kulture. Pošto je BZK “Preporod” institucija nastavit ćemo nji-hovo institucionalno sprovođenje i zao-

Senadin Lavić, novoizabrani predsjednik BZK “Preporod” iz Sarajeva za “Preporodov Journal” govori o kultu-ri optimizma, smjernicama novog vodstva BZK “Preporod”, povezivanju Bošnjaka i doprinosima dijaspore, utjecaju globalizacije, bosanskom i bošnjačkom identitetu, pitanju stvaranja trećeg entiteta, Deklaraciji Srbije o genocidu u Srebrenici...

Bošnjaci nisu postali od Srba i HrvataMi stalno naglašavamo: “Preporod” je kulturna institucija ili institucija kulture Bošnjaka, vakuf kulture i zajedničko do-bro Bošnjaka, tj. mi nismo politička partija, niti religijska zajednica. Odgovorno se brinemo za profiliranje kulturnih stečevina i tendencija bošnjačkog naroda kako onih tradicionalnog kulturnog izraza, tako i ovih današnjih, impregni-ranih duhom savremene dinamike.

Razgovarao: Filip Mursel Begović

Prof. dr. Senadin Lavić

JOURNAL

19

INTERVJU

kruživanje. Za to sam odgovoran. Nadam se da će neki projekti za vrijeme moga predsjedavanja biti približeni ostvarenju ili pak potpuno dovršeni. Uz to neki novi pro-jekti će biti započeti, jer kulturu jednog naroda pored književnika predstavljaju i znanstvenici, sportisti, muzičari, slikari, privrednici, političari, radnici te mnogi drugi koji svojim djelovanjem doprinose kvalitetu bošnjačkog bića. Mnogo mi je stalo do toga da se u okviru “Preporoda” razvije analitičko-istraživački odjel koji bi bio posvećen analizi kulturnih trendova koji bitno utiču na Bošnjake danas.

Kao sve institucije koje čuvaju tradi-cijske vrijednosti nekog naroda (u Hrvat-skoj je to Matica Hrvatska), BZK “Prepo-rod” u svoje odbore postavlja odabrane i kroz društvena priznanja “provjerene” znanstvenike, književnike, kulturne i na-učne poslanike raznih profila. “Preporo-du” se znalo prigovarati da je anakroni-stičan, prepun spavača i maštara, da ne korespondira sa stvarnošću, s mlađima i njihovim potrebama itd. Hoćete li tu sliku ispravljati ili mislite da su to samo zajed-ljive opaske? Treba li “Preporod” osu-vremeniti, uskladiti s novovjekom kultur-nom i povijesnom dinamikom?

Neke slike su takve kako Vi kažete, jer su zasnovane na predrasudama i ne-znanju. Stoga ne treba oko njih trošiti vri-jeme. BZK “Preporod” nema samo kon-zervirajuću i čuvajuću funkciju unutar bosansko-bošnjačkog bića. Mnoge pred-stave i predrasude o “Preporodu” dolaze iz fideističko-fatalističkih krugova i men-taliteta. Na njih se ne treba previše obazi-rati! Mi stalno naglašavamo: “Preporod” je kulturna institucija ili institucija kultu-re Bošnjaka, vakuf kulture i zajedničko dobro Bošnjaka, tj. mi nismo politička partija, niti religijska zajednica. Odgo-vorno se brinemo za profiliranje kultur-nih stečevina i tendencija bošnjačkog na-roda kako onih tradicionalnog kulturnog izraza, tako i ovih današnjih, impregnira-nih duhom savremene dinamike. U tom kontekstu naglašavam jasno da Bošnjaci nisu “verska skupina”, nisu ni “rukavac” koji je ostao poslije Velike rijeke, ni “Azijati”, niti došljaci, orijentalci, istoč-njaci. Bošnjaci nisu postali od Srba, a ni od Hrvata. Nema više mjesta za podmeta-nje krivica i mitova o porijeklu. Bošnjaci su iznikli iz Bosne i jesu narod s prepo-znatljivom vlastitom kulturom među dru-gim evropskim narodima i kulturama. Naša uloga jeste da čuvamo “Preporod”, razvijamo ga kao naši stari i da ga prene-semo sljedećim generacijama.

Danas je “Preporod” otvoren mladim ljudima, uostalom kao i prije. Na čelu op-ćinskih društava diljem Bosne uglavnom su mlađi ljudi s mnogo entuzijazma, ener-gije, odvažnosti i volje da bošnjačku kul-turu razvijaju i čuvaju. Tako je u Zenici, Livnu, Bratuncu, Zvorniku, Brčkom, Ko-njicu i drugdje.

Postoje stavovi nekih ljudi da su na-rodna kulturna društva anahronizam iz 19. stoljeća i da su nepotrebna. Mislim da u multietničkim zajednicama ima smisla ra-zvijati ovakva društva, jer se onda politika oslobađa od manipuliranja s etničkim i re-ligijskim sadržajima. Smatram, također, da bi etnička/narodna pitanja trebalo osta-viti kulturnim društvima i institucijama da ih ona elaboriraju na znanstveno-kulturnoj razini i oslobode ih etnopolitičkih zloupo-treba. Svi oni koji smatraju da treba napra-viti zasebne etničke univerzitete, akademi-je nauka i umjetnosti, sisteme srednjih i osnovih škola, sisteme zdravstva, energe-tike, socijalne skrbi itd. direktno udaraju u bosanskohercegovačku državnost i identi-tet te pretvaraju Bosnu i Hercegovinu u konsocijacijsku izoliranost. Getoizacija ni-je bosanskohercegovački model života. Narodna kulturna društva mogu pomoći da se njeguje opuštena građanska kultura u kojoj će se razvijati znanje o različitostima koje su naše zajedničko bogatstvo. Narod-na kulturna društva kao nevladine organi-zacije i vakufi mogu, dakle, pomoći da se sačuva i unaprijedi bosanskohercegovač-ko jedninstvo u različitostima.

Vaše izjave o potrebi umrežavanja svih Bošnjaka u svijetu zasigurno su na tragu držanja koraka sa sadašnjim i bu-dućim vremenom koji nosi svakojake izazove? Hoću reći da je gotovo svima jasno da bez zajedništva ne možemo op-stati kao narod, ali pitanje je koliko u to zajedništvo uopće vjerujemo? Treba li zaista naš “Mujo” opet pod nož da bi shvatio neke stvari?

Kontekst u kojem mi danas živimo određen je opasnim političkim ideologi-jama iz kojih proizlaze genocidi i geno-cidne namjere. Mi smo toga svjesni i zna-mo da se tim ideologijama možemo odu-prijeti. To smo pokazali u mnogo težim okolnostima nego što su to današnje. Po-vezivanje svih potencijala bošnjačkog na-roda podrazumijeva mnogo “nevidiljivog rada” u oblasti organiziranja, komunika-cije, projiciranja, harmonizacije i objekti-viranja zamisli. Oni koji naivno misle da se može ljude ili predstavnike jednog na-roda skupiti u veliku salu ili dvoranu i ti-me riješiti sva pitanja zajedničkog ostva-

rivanja ciljeva i interesa, u cjelosti se va-raju. Uvezivanje narodnih interesa i nji-hovo realiziranje u vremenu i prostoru podrazumijeva dugotrajan i odgovoran rad. Bošnjacima nedostaje mnogo organi-zacijske aktivnosti na svim poljima, te instrumentalne i komunikativne racional-nosti u plodnoj kombinaciji. Uvezivanje potencijala je složen višegodišnji rad ko-jim se ne možete pohvaliti nakon deset dana i on se uglavnom tek kasnije primje-ti kroz određene projekte i djela.

Ako pod Vašim vodstvom BZK “Pre-porod” krene umrežavati (po vašim rije-čima riječ je o mrežama timova ili pove-zanim grupama na osnovama znanja) Bošnjake iz BiH s Bošnjacima iz dijaspo-re, radeći pritom na zajedničkim projekti-ma, ne bi li prije toga trebalo uvesti reda u podružnice “Preporoda” koje djeluju širom Bosne? Osobno sam se uvjerio da “Preporodi” u nekim mjestima ne rade gotovo ništa ili je rad ozbiljno narušen međusobnim prepucavanjima i svađama.

Zastupam filozofiju dijaloga i mosta, tj. spajanja “obala” ili suprotstavljenosti, te priznavanje razlika u pojedinačnosti. Iz te osnove mogu sa svakim da sarađujem i ostvarujem komunikativno i praktičko dje-lovanje. Naša općinska društva imaju veli-ku slobodu u svome radu i mi ih podstiče-mo da razvijaju svoje lokalne specifičnosti i povezuju ih s općim vrijednostima tradi-cionalne i savremene bošnjačke kulture. U tome poslu neki su sasvim posvećeni za-datku i požrtvovano rade na njegovom ostvarenju, a neki su inertni. Zato imamo redovne izborne skupštine kojima se uvodi “svježa energija” u rad svakog odbora i općinskog društva. BZK “Preporod” nije homogeno ili jednoumno, već heterogeno i multiaspektno društvo bošnjačkih aktivi-sta u kulturi, što mu daje posebnu kvalite-tu. Opći principi razvoja bošnjačke kulture i njenog očuvanja su zajednički, ali svaka sredina ima svoje posebnosti i ona ih nje-guje. Tako je u Bratuncu, Osmacima kod Kalesije, Livnu, Konjicu, Tesliću, Bijelji-ni, Goraždu ili Sarajevu – sva ta općinska društva su dio naših jedinstvenih tendenci-ja u bošnjačkoj kulturi, a opet svi su poje-dinačno autonomni u ostvarenju domaćih programa i sadržaja iz kulture. Ne treba zaboraviti da je u “Preporod” uloženo mnogo volonterskog rada i ljubavi prema kulturi. Hijerarhija u “Preporodu” nije voj-nička ili birokratska, nego intelektualna i humanistička.

Iz tog ugla viđeno “Preporod” je inte-lektualna mreža bošnjačkog bića i on se kao takav širi van granica Bosne i Hrecegovine.

JOURNAL

20

INTERVJU

Napokon, što mislite o zagrebačkom “Preporodu” (ali i ostalim bošnjačkim institucijama u Hrvatskoj) i na koji na-čin vidite našu buduću suradnju? Iskre-no, mlad ste čovjek za jednog predsjed-nika, energičan i poduzetan ste čovjek za jednog fakultetskog profesora, koji često slove za “mrtva puhala”, i nameće mi se pitanje hoće li sve ostati samo na našem oduševljenju pri međusobnom upozna-vanju (kako to često biva), na velikim riječima uvažavanja i obostrane hvale ili ćemo uistinu nešto konkretno napraviti? Ukratko – mi u Zagrebu spremni smo za umreživanje i svaki vid suradnje.

Poznajem gospodina Nanića i cijenim njegov višegodišnji angažman u “Preporo-du”. Poznajem, također, mnoge ljude iz Za-greba, Dubrovnika, Splita i Rijeke koji vrlo odgovorno i kompetentno prezentiraju boš-njačko biće u Hrvatskoj. U Zagrebu pozna-jem profesora Berberovića, profesora No-valića, dr. Hasanbegovića, gospodina Jo-gunčića, gospodina Ramadanovića, gospo-dina Družića i mnoge druge. Sarađujem sa svima njima već nekoliko godina i postoje jasni tragovi naše saradnje u Zagrebu ili u Dubrovniku. No, smatram da to nije dovolj-no i da to treba znatno unaprijediti.

Bošnjačka zajednica u Zagrebu, sa ni-zom respektabilnih institucija, predstavlja važan dio bošnjačkog bića i smatram je našom reprezentacijom u oblasti kulture. Naravno, pred nama stoje vrlo složeni po-slovi oko pozicioniranja bošnjačkog naro-da u Evropi u 21. stoljeću. U tom smislu trebamo raditi zajedno i moramo se pred-stavljati na primjeren način drugim evrop-skim narodima. Za početak možemo osmi-sliti kulturne programe i prezentirati ih po evropskim metropolama. Možemo, tako-đer, izdavati jedan zajednički časopis u kojem bi drugi narodi mogli saznati o na-ma i o našim kulturnim vrijednostima.

Jednom prilikom sudjelovao sam na simpoziju gdje su organizatori pozivali di-jasporu da se vrati u BiH, da bih kasnije, u neformalnom druženju, paradoksalno slu-šao o tome kako isti dijele svoja saznanja o mogućnostima zaposlenja na Zapadu. Pro-fesor ste na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu i što mislite na koji način možemo zadržati bošnjačku inteligenciju u BiH?

Ljudi će uglavnom težiti da žive tamo gdje im je bolje. To je sasvim prirodno, da kažem, ljudski. Ali, onemogućiti ljudi-ma da žive u svojoj kući, stanu, gradu, na djedovini i očevini – to je zločin. Tako nešto je učinjeno u Bosni i Hercegovini, a naročito na njezinom području koje se da-nas imenuje entitet Republika Srpska.

Pitanje naše budućnosti usko je vezano s pitanjem razvijanja znanja u svim znan-stvenim oblastima. Bošnjačka inteligencija je uglavnom odana Bosni, bez obzira gdje se danas nalazila, ili u SAD ili u Norveškoj. Naravno, tu su djelatni i nezaobilazni pro-cesi asimiliranja dijela bošnjačkog naroda koji nema dovoljno razvijenu svijet o sebi. Mislim da bi naša današnja inteligencija u Bosni i dijaspori trebala posvetiti više pa-žnje razvijanju bosansko-bošnjačkog iden-titeta u složenim procesima globalizacije. Malobrojni narodi nisu zaštićeni od neu-moljivih ritmova globalizacije. Naravno, ne treba se plašiti izazova, jer se blagodeti savremenih znanosti i tehnike mogu iskori-stiti za prosperitet svakog naroda. Danas više Bošnjaka živi izvan, nego u granicama države Bosne i Hercegovine. Oni su dio našeg nacionalnog bića i mogu odigrati važnu ulogu u pozicioniranju Bosne. Ne morate, dakle, živjeti u Sarajevu ili bilo ko-jem drugom bosanskohercegovačkom mjestu, da bi ste pomogli Bosni i Hercego-vini. Možda danas Bošnjaci mogu više ura-diti za interese države Bosne i Hercegovine u inostranstvu nego da sjede na birou u Ze-nici ili Goraždu. Oni mogu privlačiti ulaga-nja i ulagače, razbijati predrasude različite vrste, objasniti ljudima da je u Bosni mo-guće graditi, proizvoditi, ostvarivati nove vrijednosti, dakle, ljudski živjeti.

Naravno, vrlo je važno da u Bosni po-stoji i djeluje vrhunski obrazovana boš-njačka inteligencija koja će razvijati i una-prijeđivati životni ambijent, znati šta je bosansko-hercegovački interes, koji su ne-ophodni procesi u kojima se mora sudjelo-vati danas i tome slično. U sinhornizira-nom djelovanju unutarbosanske i dijaspo-ralne bošnjačke inteligencije vidim vrhun-ske mogućnosti napredovanja Bosne.

Što Vi mislite o Bošnjačkom saboru, čije održavanje zagovaraju neke Vaše ugledne kolege?

Uvijek sam podržavo konstruktivan di-jalog među bošnjačkim predstavnicima. Iz razgovora se uvijek razvije nešto što poka-že izlaz iz složene situacije. Bošnjaci, bez obzira na svoj svjetopogled, moraju nepre-stano razgovarati o svim pitanjima koja ih se tiču. Izvršni odbor BZK “Preporod” se već izjasnio o ovome pitanju i naša institu-cija u ovome času ne vidi svrhovitost i opravdanost održavanja bilo kakvog sabo-ra. Ako se promijene okolnosti “Preporod” će poduzeti odgovarajuće korake i očito-vati se o relevantnim pitanjima.

Nedavno je hrvatsku javnost zaintri-girala izjava bivšeg ministra obnove Jure

Radića, člana Vlade Franje Tuđmana. Pred Haaškim sudom je izjavio da mu je bivši predsjednik u razgovoru, a bila je riječ o održavanju Stoca, Trebinja i Jajca hrvatskim gradovima, rekao da “nema druge nego da muslimane postepeno kro-atiziramo”. Radić je objasnio da to ne znači “pohrvatiti”, jer su Hrvati i Bošnja-ci strateški partneri, već “europeizirati”, učiniti nas dijelom europske civilizacije. Dodamo li nakon toga daytonizaciju Bo-sne, gdje su Bošnjaci i BiH danas?

Prije svega i zasvagda – Bošnjaci su od svoje poniklosti u Bosni dio evropske civilizacije i to će ostati bez obzira na sve “magle povijesnih bespuća”. Oni koji mi-sle izigravati policajce i disciplinirati na-vodno “nemirne” Bosance pripadaju baj-kama o predziđu. Nikada Stolac, Trebinje i Jajce nisu bili hrvatski gradovi – to su bosansko-hercegovački gradovi. Narav-no, u njima žive bosanskohercegovački Hrvati s drugim bosansko-hercegovač-kim građanima.

Tu predstavu da postoje “više i niže kulture” odavno je u paramparčad razbio veliki francuski strukturalista, etnolog i antropolog Claude Lévy-Strauss, a danas je zastupanje takve predrasude znak oz-biljnog neznanja, neupućenosti i opasnih nakana. Većina Hrvata su iskreni prijate-lji Bosne i Bošnjaka – s njima treba gradi-ti bolju i ljepšu budućnost, razvijati kultu-ru mira i slobode.

Može li tvrda bosanska glava primiti europsku pamet i hoće li uopće bosan-stvo nešto značiti kada i ako BiH uđe u Europsku uniju? Neće li tada svi mali narodi biti manjine?

Mi već razmišljamo o vlastitom iden-titetu u zajednici evropskih naroda, o to-me kako naći svoje ljudsko mjesto među 450 miliona ljudi, ili kakav će biti budući odnos između bosanstva i evropejstva. Nama “europska pamet” nije tuđe, jer je to naša “pamet”, odnosno mi smo koma-dić u mozaiku evropskih kultura. No, va-še pitanje vodi u politološki okvir i otvara nam pitanje o manjinama. To je već oz-biljno pitanje i traži od nas da se s njim suočimo. Svjedoci smo da gradnja Evrop-ske unije kao zajednice država (nacija) i naroda ne ide željenim tempom. No to i nije važno ako je riječ o iznalaženju rješe-nja kojima će svima biti zagarantovana jednaka prava bez obzira na broj građana i površinu državnog teritorija. Ako bi se na razini politoloških znanosti i konkret-nih pravno-političkih regulativa našli obrasci koji će omogućiti slobodu, ravno-pravnost i samostalnost svakome onda će

JOURNAL

21

INTERVJU

EU biti efikasan i siguran okvir za stotine miliona ljudi. EU ne smije biti zasnovana na jednom principu ili istini koji bi ostva-rivali volju religijskog, etničkog ili nekog drugog redukcionizma. Evropa sutrašnji-ce mora biti carstvo pluralnog svijeta bez obzira na ksenofobiju, rasizam, fašističke intencije, “dijalektiku prosvjetiteljstva” i “cinički um” nesretne svijesti.

Bošnjaci imaju perspektivu u EU i ne trebaju se plašiti “brojeva”. Njihova bu-dućnost je u zajednici evropskih država i naroda, bez ikakve sumnje!

Čuo sam u hrvatskim medijima izja-vu Senada Pećanina da se bosanskim muslimanima nameće neki arapski mo-del islama, dok u Bosni postoji zaista du-ga tradicija sekularnog islama. Gledaju-ći slike bosanskih kasaba početkom prošlog stoljeća, ne možemo se oteti doj-mu da neke Bošnjakinje i Bošnjaci izgledaju kao pripadnici današnjeg ve-habijskog pokreta, kojega tada u Bosni nije bilo. Što se to nama ustvari podmeće – sekularizam ili vehabizam? Ili se istina krije na trećoj strani, a rijetko tko ju želi vidjeti i zagovarati.

Danas imate mnogo “stručnjaka” za islam, za muslimane, za tzv. islamski fun-damentalizam, za terorizam i ostale straš-ne priče u konstrukcijama o “njima i na-ma”, o “vjekovnim neprijateljima”, o opa-snostima po “našu kulturu”. Mi smo svje-sni podvala koje nam se podmeću s ciljem da se od nas napravi evropski Drugi, do-šljak u raj, nepoželjni stranac. Bošnjaci nisu došljaci u Evropu. Bošnjaci su Evro-pljani ili, još preciznije rečeno, Bošnjaci su stari evropski narod. Svi znamo da je islam u Bosni sasvim tolerantna religija, puna sabura i mira. O Bošnjacima se nastoji na-maknuti druga slika koja služi antibosan-skom projektu velikodržavlja. Ta slika je poslužila za izvršenje genocida nad nama i ona je tu da se, ako se ugrabe tzv. povoljne povijesne okolnosti, nad nama čine i poči-ne novi zločini. Slika o nama se tako po-javljuje kao “opravdanje zločina”.

Bosni treba normalno liberalno gra-đansko društvo, bez obzira što to ne do-zvoljavaju ni kao pomisao mnogi tobože bosansko-hercegovački dušebrižnici. Mi-slim da Bosna i Hercegovina treba biti građanska republika u kojoj će svaki gra-đanin biti slobodan. U etnoklerikalnoj konsocijacijskoj dejtonskoj podvali gra-đani nisu slobodni jer ih oktroirani ustav (Anex IV) ne poznaje.

Cjelokupna konstrukcija oko vehabij-skog fenomena u Bosne ne potiče iz Bo-sne. Ona dolazi sa strane i izražava brojne

intencije kojih mi u Bosni u potpunosti nismo svjesni.

U Hrvatskoj se po nekim medijima tvrdi da su Hrvati u BiH od konstitutiv-nog naroda postali manjina. Po istima za to su ponajviše krivi Bošnjaci koji se unitariziraju i centraliziraju. Kritizira se i izjava bivšeg hrvatskog predsjednika Stipe Mesića da Hrvati u BiH trebaju svoje institucije tražiti u Sarajevu, a ne u Zagrebu. Tko je kriv za iseljavanje Hr-vata iz BiH? Nije li upravo Mesićev pret-hodnik Tuđman, zajedno sa Šuškom i Bobanom, pobrkao državotvorne lončiće bosanskim Hrvatima dok je s Miloševi-ćem šarao neke mape po salvetama? Ta-kođer, danas nad Federacijom visi sjena zagovaranja trećeg entiteta.

Bosanski Hrvati trebaju biti potpuno svjesni da je država Bosna i Hercegovina njihova jedina matična država na ovoj pla-neti, a da je država Hrvatska njihova su-sjedna država u kojoj također žive hrvatski Hrvati. Naravno, danas oni jesu jedan na-rod! Glavni grad bosanskohercegovačkih Hrvata je Sarajevo. Sve dok to nije tako imaće problem s manipulacijom i iskori-štavanjem od nekih političkih elita. Bosan-ski Hrvati također trebaju shvatiti da ih je Tuđman odvojio od Posavine, iskoristio ih u dogovoru sa Miloševićem, odvojio ih od Bosne. Sve su to teška iskustva koja su po-remetila normalnost hrvatskog identiteta u Bosni i Hercegovini, ali ih se ne može ni-kako zanemariti. Optuživati Bošnjake za unitarizaciju, kad znamo da je Bosna izdi-jeljena svim mogućim i nemogućim linija-ma, predstavlja vrhunac političkog ciniz-ma i licemjerja. Priča o trećem entitetu apsolutno je opasna i pogrešna priča. Ona najviše šteti hrvatskom narodu, upravo kao i velikohrvatski udar na Bosnu 1993. godine koji nikome nije donio nikakva do-bra. Sve je to rezultat totalno pogrešne et-nopolitike HDZ BiH koji se licemjerno prodaje za zaštitnika zbiljskih interesa hr-vatskog naroda u Bosni i Hercegovini. To je nažalost politika manipulacije i prijeva-re hrvatskog naroda. Trebamo se nadati da će među bosansko-hercegovačkim Hrvati-ma prevladati politika koja ih vezuje za Bosnu i Hercegovinu, za njihovu državu, domovini i djedovinu.

Razmotrimo sve učinke onoga koji je crtao mape na salvetama?! Mnogo toga je već danas sasvim jasno. Mislim da prezi-mena Šušak i Boban etnički ne dolaze iz hrvatskog korpusa.

Kako ocjenjujete Deklaraciju Skup-štine Republike Srbije o Srebrenici? Da

li je tim činom Srbija sa sebe saprala dio odgovornosti za ratni zločin? Zanimljivo je da Deklaracija dolazi nakon što su britanski agenti uhapsili Ejupa Ganića temeljem tjeralice srbijanskog Interpola i tužbe koju je podigla vlast u Srbiji.

Nama ne treba moralni stav srbijan-ske vlade, nego jasno priznanje osude genocida u Srebrenici gdje se bez ika-kvog velikosrpskog, prevarantskog pod-valjivanja mora naglasiti riječ genocid. Svi oni Bošnjaci koji u rezoluciji srbijan-ske vlade nalaze neke “moralne poteze”, “prve korake” i slično jesu naivni. Od sr-bijanske vlade se traži deklaracija o ge-nocidu u Srebrenici, a ne o “strašnom zločinu”, “krvavom nesporazumu”, “ve-likom masakru” i slično. Srbijanci mora-ju poštovati pravni okvir rezolucije, a ne pričati o tome da je “bilo žrtava na sve strane”. Srbija se još uvijek nije izvukla od odgovornosti za agresiju na Republi-ku Bosnu i Hercegovinu. Velikosrpska politika vrlo uspješno manipulira s Boš-njacima ili s bošnjačkom politikom, tako što stalno insistira na dogovaranju i pre-govaranju oko onoga o čemu se ne može pregovarati. Nema dogovora oko države Bosne i Hercegovine! Bosna i Hercego-vina ne ovisi o volji jednog naroda i nje-gove iredente, jer je nadnarodna katego-rija. Treba naglasiti da nema dogovara-nja oko presude za genocid u Srebrenici. To je utvrđena sudska istina i to se mora ispoštovati i priznati. Šta velikosrpska politika hoće s naracijom o dogovaranju? Hoće, jednostavno rečeno, da relativizira svaki zločin nad Bošnjacima i tako defi-nitivno dovrši genocid. Nadam se da boš-njačka politika neće nasjesti na veliko-srpske podvale.

Naravno, postoji već odavno koordi-nirano djelovanje između britanske i veli-kosrpske politike. To nikako ne smijemo zaboraviti. Preporučujem knjigu Brenda-na Simmsa Najsramniji trenutak. Britani-ja i uništavanje Bosne (Buybook, Hel-sinški odbor za ljudska prava Srbije, Sa-rajevo, Beograd, 2003.). Profesor Ganić se pokazao tipičnim Bošnjakom te upao u ruke velikosrpskog Levijatana. Nadati se da će u slučaju profesora Ganića Srbija imati štetu, a on korist. Dao Bog!

Da li je po Vama Dodik novi Karadžić?Obojica su biološki i politički dio ve-

likosrpskog pohoda na one druge, i kom-šije. Pamti Bosna mnoge vojne koje su nakanile da je nema, da pod svaku cijenu unište sve nas čija je to država, domovi-na, otadžbina, djedovina: Bošnjake, Hr-vate, Jevreje, Srbe, Rome... q

JOURNAL

22

BOSANSKI BAROMETAR

Građanima Bosne i Hercegovine (i Al-banije) gotovo sigurno neće biti ukinute vize 1. srpnja 2010., kako su mnogi vjero-vali. Iako je Europska unija pokazala do-bru volju, sporost bosanskih vlasti utjecala je da nije odobren bezvizni režim. S druge strane, stupanjem na snagu Londonskog sporazuma doći će do izražaja i briselska procedura koja će odluku o ukidanju viza gotovo sigurno odgoditi do jeseni.

Sredinom veljače 2010. u Bosni i Her-cegovini su boravila dva monitoring tima Eurpske komisije koji su održali sastanke s Radnim timom za liberalizaciju viznog režima BiH. Cilj im je bio da se na na licu mjesta uvjere kako funkcioniraju institu-cije, odnosno kako se provode rješenja koja su u međuvremenu usvojena kroz zakonske ili podzakonske akte u BiH.

Osman Topčagić, ambasador Misije BiH pri Europskoj komisiji, još je prije te posjete rekao da nema nikakvih novih uvje-ta za liberalizaciju viznog režima sa zemlja-ma Europske unije i da su svi uvjeti već navedeni u Mapi puta koja je ranije dostav-ljena BiH. “Očekujemo da će nakon uvida u stanje na terenu i razgovora sa nadležnim u BiH pripremiti jedan kvalitetan izvještaj koji će biti osnova za institucije EU da do-nesu odluku o ukidanju viza. Na osnovu ostvarenih rezultata, naša očekivanja su da se to desi već do ljeta ove godine”, bio je optimističan Topčagić. On je podsjetio da je u ovoj fazi na snazi privremeni Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju koji se najve-ćim dijelom odnosi na trgovinske aspekte između BiH i EU te je naglasio da je BiH očekivala povećanje obima trgovine sa EU i realno povećanje investicija, međutim, stupanje Sporazuma na snagu došlo je u pe-riodu ekonomske krize, što je utjecalo da ne budu ispunjena sva očekivanja.

Ostalo je da eksperti odluče

Međutim, s obzirom na stupanje na sna-gu Lisabonskog ugovora, proces donošenja

odluka za liberalizaciju viznog režima do-nekle će se za BiH razlikovati u poređenju s procedurom koja je bila na snazi kada su Srbija, Crna Gora i Makedonija prolazile kroz proces vizne liberalizacije. Zato BiH i Albanija moraju ukalkulirati dodatni period koji je potreban Europskoj komisiji za pro-vođenje zakonodavnog procesa od trenutka kada ona odluči da su ispunjeni svi uvjeti za bezvizno putovanje. Na to je upozorila Ali-da Vračić, direktorica Centra za socio-eko-nomske studije Populari iz Sarajeva, nepro-fitne istraživačke organizacije koja se u okviru svojih istraživanja bavila analizom procesa vizne liberalizacije, pojasnivši funkcije tri institucije EU koje su sada uključene u ovaj proces.

U skladu sa Lisabonskim sporazu-mom, naglasila je Vračić, Vijeće sada po-djednako dijeli svoju zakonodavnu ovlast sa Europskim parlamentom po principu kvalificirane većine (kao i po dosadaš-njem principu). “Europski parlament i Vijeće su sada podjednaki donosioci od-luka, za razliku od ranije kada je Vijeće samo bilo obavezno da se posavjetuje sa Parlamentom prije glasanja, ali mišljenje Parlamenta nije nužno utjecalo na odluke Vijeća”, kazala je Vračić.

Proces donošenja odluka koji ova dva tijela sada slijede se zove “uobičajena zako-nodavna procedura”. Ovo znači da predlo-ženi amandman Uredbe Vijeća 539/2001 (vezan za BiH) mora proći jedno ili dva či-tanja, tako što obično Europski parlament prvo pogleda prijedlog i, ako se dva tijela ne mogu usaglasiti, tada prijedlog ide Odboru za usklađivanje, koji pokušava da iznađe način za usvajanje. Odbori unutar Europ-skog parlamenta obično raspravljaju o ne-kom prijedlogu na najmanje tri zasebna sa-stanka (koji se sastoje od prezentacije, na-kon koje slijedi debata i rasprava o aman-dmanima, nakon koje slijedi glasanje) i ovaj proces može trajati mjesecima.

Dakle, u skladu sa “usklađenim zako-nodavnim procedurama” (nazvanim “pro-cedura suodlučivanja” u skladu sa starim Sporazumom EU), ova dva tijela se moraju usaglasiti. U pravilu, Parlament prvi razma-tra prijedlog dostavljen od Komisije i zatim isti zajedno sa prijedlozima o izmjenama i dopunama sročenim od Parlamenta proslje-đuje Vijeću. “Ako Vijeće odobri ovaj tekst, prijedlog se usvaja na prvom čitanju. Ako ga Vijeće ne odobri, tada prijedlog ide na drugo čitanje, opet istim redoslijedom, prvo Parlament, a zatim Vijeće. Ako se ova dva tijela ne mogu usaglasiti, formira se Odbor za usklađivanje sa predstavnicima iz redova Parlamenta, Vijeća i komisije koji zatim pokušavaju da dođu do teksta koji je uzaja-mno prihvatljiv. Ako uspiju, tada se tekst šalje Vijeću i Parlamentu na dodatno glasa-nje. Ako ova dva tijela usvoje tekst, tada isti biva usvojen”, pojasnila je Vračić. U sluča-ju da jedno od ova dva tijela odbije tekst, tada se prijedlog povlači (što se vrlo rijetko dešava).

Vijeće je glasalo o viznim pitanjima po principu kvalifikovane većine, što znači da prijedlog mora dobiti 228 od 309 glasova. Redovan broj glasova u Vijeću je 345, ali Velika Britanija i Irska ne učestvuju u gla-sanju o viznoj politici. Broj glasova po ze-mlji je u skladu sa brojem stanovnika u toj

Bezvizni režim za građane Bosne i Hercegovine u Europskoj uniji

Ukidanje viza tek najesen?Građanima Bosne i Hercegovine nije odobren bezvizni režim kad i Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji zbog sporosti njihove zemlje u ispunjavanju uvjeta iz Mape puta. No, iako su sada ispunjeni, ovaj put su se ispriječili briselska spora administracija i procedura te albanski azilanti iz Srbije i Makedonije.

Edis Felić

JOURNAL

23

BOSANSKI BAROMETAR

zemlji. Osim toga, prijedlozi trebaju biti prevedeni na 23 službena jezika Unije, što može dugo trajati. Međutim, sve dok po-stoje prevodi na tri službena jezika: nje-mački, engleski i francuski, Komisija ih može usvojiti, dajući im službeni status. Nakon glasanja Vijeća, usvojeni zakono-davni dokument biva objavljen u Službe-nom vjesniku Europske unije. Ovaj proces obično traje tri tjedna, ali se može i brže završiti ako se ukaže potreba. Ovo uzima pretpostavku da je Vijeće prije usvajanja teksta isti poslalo pravnicima-lingvistima da bi oni imali dovoljno vremena da ga provjere i osiguraju da je pravno smislen. Većina pravnih dokumenata stupa na sna-gu 20 dana nakon datuma njihovog objav-ljivanja u Službenom vjesniku EU. To je komplicirana procedura koju će morati proći BiH jer nije zahvaljujući raznim po-litikantima uspjela ispuniti sve uvjete iz Mape puta. Unatoč tome Europska inicija-tiva za stabilnost Populari napravila je de-taljnu ocjenu progresa BiH u ispunjenju uvjeta iz Mape puta, koja pokazuje da je Bosna i Hercegovina spremna doći na “bi-jelu Šengen listu”. “Većina uslova iz Ma-pe puta je ispunjena, te ostaje da eksperti EU donesu svoje ocjene. Blok I koji se tiče putnih isprava je već urađen, blokovi II i III će biti ocijenjeni u februaru. Blok IV će biti obrazložen u pismenoj formi. Eksperti bi trebali zavrsiti izvještaje do sredine marta. Međutim, prethodna iskustva nam govore da se i tu mogu pojaviti kašnjenja. Ukoliko Komisija dobije izvještaje na vri-jeme i pripremi ocjenu spremnosti, koja bi interno bila odobrena u aprilu, procesirana i poslana u maju, Evropskom parlamentu i Vijeću, još ostaje procedura u Parlamentu, gdje će različiti komiteti diskutovati o pri-jedlogu na plenarnim sjednicama. Sve ove procedure traju duže nego prvobitno, ali Evropska komisija u svakom slučaju treba imati u vidu da je BiH ispunila uslove i da u slučaju kada Parlament može, treba ubr-zati procedure, te posmatrati ovo pitanje van konteksta skorih izbora u BiH da bi-smo se što prije našli na 'bijeloj listi'”, ka-zala je direktorica Popularija Alida Vračić.

Izvještaj EK tek sredinom travnja

Bosna i Hercegovina je ipak ispunila sve uvjete iz Mape puta za liberalizaciju viznog režima, pa je odluka o ukidanju viza BiH sada u rukama birokrata iz Bruxellesa. Postavljeni su čitači biome-trijskih putovnica na graničnim prijelazi-ma, završen je i dio koji se odnosi na sa-činjavanje i usvajanje preostalih podza-konskih akata potrebnih za osiguranje

efektivne provedbe Zakona o graničnoj kontroli. Uskoro se očekuje da stignu knjižice potrebne za izdavanje putnih i identifikacijskih dokumenta za izbjegli-ce. Služba za poslove sa strancima anali-zirala je stanje izbjeglica s Kosova, a rje-šenje će biti doneseno u skladu sa Zako-nom o kretanju i boravku stranaca. Pri-premljen je i Akcijski plan za borbu pro-tiv organiziranog kriminala, a izrađeno je i potpisano uputstvo za informiranje ob-veznika o izvještavanju o sumnjivim transakcijama, te raspisan konkurs za upražnjene pozicije direktora i zamjenika policijskih agencija. Usvojen je Krivični zakon BiH, a 29. siječnja 2010. potpisan je Sporazum o elektronskoj razmjeni po-dataka iz policijskih i tužilačkih evidenci-ja. Konačno, Vjeće ministara BiH je do-nijelo odluku da sjedište Direkcije za ko-ordinaciju policijskih tijela bude u Sara-jevu, a Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije u Istočnom Sarajevu, te obavilo imenova-nja u policijskim tijelima.

No, iako je Sesilija Malmström, ko-mesarka za unutrašnja pitanja EU čestita-la BiH na ostvarenom napretku rekavši da je neupitna posvećenost i opredjeljenje Europske komisije, kao i njeno lično opredjeljenje, kad je riječ o liberalizaciji viznog režima za građane BiH, izgleda da su se pojavile nove prepreke, koje ne ovi-se o BiH. Naime, najavljeno je da bi se ukidanje viza građanima BiH moglo rea-lizirati tek početkom jeseni 2010. godine.

U Bruxellesu, odnosno članicama EU, nastala je panika zbog problema s ve-likim brojem Albanaca s juga Srbije i Makedonije koji su zloupotrijebili ukida-nja viznog režima, te doputovali u Belgi-ju i Njemačku i zatražili azil. “Pojedine članice EU uspaničile su se zbog toga i to ne pomaže BiH. Ali, to se zvanično ne predstavlja kao razlog za kašnjenje s pro-cedurom ukidanja viza bh-građanima, što se ranije planiralo učiniti sa 1. srpnjem ove godine. Razmišljanje u Vijeću mini-stara EU ide više u smislu da Europska komisija ne može prezentirati izvještaj i dati preporuku prije sredine travnja, a i bolje je da idemo malo laganije, kako bi se vidio ishod afere s azilantima”, kazala je Alexandra Stiglmayer, direktorica Eu-ropske inicijative za stabilnost (ESI).

Ako izvještaj EK bude prezentiran tek sredinom travnja, kao što je najavljeno, Stiglmayer navodi kako su izrazito male šanse da se kompletna procedura usvaja-nja i potvrđivanja odluke o ukidanju viza okonča do 1. srpnja, već nakon ljetne pa-uze. Šef Misije BiH pri EU Osman Top-

čagić, iako optimističan početkom velja-če, sada je rekao da u Bruxellesu nitko ne govori o datumu ukidanja viza građanima BiH. “Aktivnosti se odvijaju u skladu s procedurama EU. Ekspertni izvještaj je na usuglašavanju u Europskoj komisiji, nakon toga će biti razmotren i među drža-vama članicama EU, a potom slijedi izra-da prijedloga o ukidanju viza, koji ide na potvrdu u Europski parlament i Vijeće EU”, rekao je Topčagić. Naveo je da se pitanje “lažnih azilanata” ne dovodi u di-rektnu vezu sa BiH, ali se od predstavni-ka Bosne i Hercegovine traži da se upo-zna bh-javnost s tim što zapravo znači ukidanje viznog režima. “Konkretno, tra-že da objasnimo građanima da se bezvi-zni režim odnosi na turistička i poslovna putovanja do 90 dana boravka u zemlja-ma EU, a nikako i na mogućnost zaposle-nja, studiranja, dužeg boravka, a pogoto-vo ne traženja azila u EU”, rekao je Top-čagić.

Europski poslanik Jelko Kacin potvr-dio je da je uputio dopis visokoj predstav-nici EU za vanjsku politiku i sigurnost Ca-therine Ashton i komesaru za proširenje Stefan Fuele navodeći da je BiH imenova-njem ispunila sve uvjete za ukidanje vi-znog režima. Tom prilikom istakao je da iskustva priliva azilanata iz Srbije i Make-donije u pojedine zemlje EU ne smiju ugroziti poziciju BiH. Zvaničnog odgovo-ra iz kabineta Ešton i Filea još nema, no, iako su za sada svi uvjeti ispunjeni, Bosna i Hercegovina će se morati strpiti barem do jeseni zbog sporosti briselske administra-cije i procedure (pogotovo nakon stupanja na snagu Lisabonskog sporazuma) te pro-blema albanskih azilanata.

Tko je kriv za ovakvu situaciju, treba-lo bi posebno razglabati. Svakako je da je sporost same Bosne i Hercegovine, odno-sno politički sukobi u njoj samoj, dovela do toga da s drugim balkanskim zemlja-ma nismo u paketu dobili bezvizni režim. No, način na koji je skrojena BiH, a čemu su kumovale SAD, a posredno i zemlje EU, tjeraju nas da uperimo prst krivnje i prema njima. Od BiH su nakon rata stvo-rili nakaradno državno čudovište gdje su licemjerno poručili domaćim političari-ma da se sad fino dogovore. Kašnjenje BiH u izvršavanju obaveza za bezvizni režim još je jednom zapravo pokazao ka-ko su ustavne reforme u cilju značajnijeg jačanja države jednostavno neumitne. Da je BiH normalno ustrojena država, već davno bi i prije, primjerice Srbije, bila na putu za pregovore u EU. Zato, ako i EU želi pomoći BiH, mora se više angažirati u smjeru ustavnih promjena. q

JOURNAL

24

BOSANSKI BAROMETAR

Građani Bosne i Hercegovine mogli su početkom veljače 2010. pratiti razvoj naj-veće poslijeratne združena operativne ak-cije “Svjetlost” na širem području Tuzlan-skog kantona i Brčko Distrikta BiH, u ko-joj je sudjelovalo 600 policijskih službeni-ka i više desetina vozila i prateće opreme iz svih policijskih agencija u BiH. Akcija je provedena na osnovu akata i naredbi Tužiteljstva BiH i Suda BiH radi otkriva-nja i kaznenog procesuiranja osoba osum-njičenih za kaznena djela - ugrožavanje teritorijalne cjeline Bosne i Hercegovine, napad na ustavni poredak BiH i izazivanje narodnosne, rasne ili vjerske mržnje, raz-dora i netrpeljivosti. Usmjerena je protiv pripadnika vehabijskog pokreta koji su bili stacionirani u Gornjoj Maoči kod Tuzle.

Akcija je bila predstavljena kao nešto spektakularno s obzirom da su vehabije percipirane kao ljudi koji su spremni ići do najekstremnijih rješenja da bi obranili svoj teritorij. No, uprkos tome, većih incidena-ta nije bilo, pa su policajci uhapsili samo osam osoba koji su predati u nadležnost Tužilaštva BiH. Uhapšeni su Nusret Ima-mović (39), Safet Barčić (43), Edis Bosnić (30), Hajrudin Ribić (40), Senad Midžić (39), Dževad Hodžić (39) i Mersad Čekić (47), svi bh-državljani, te Adnan Rustemi, državljanin Hrvatske. Federalna uprava policije saopćila je da su uhapšeni od 2002. godine, djelovanjem u okviru veha-bijske zajednice osnovali zločinačku orga-nizaciju. Cilj te organizacije bio je da se upotrebom ili prijetnjom fizičkom silom pokuša promijeniti ustavni poredak BiH ili da svrgnu njene najviše institucije te da na isti način pokušaju otcijepiti dio teritorije BiH. Tužilaštvo BiH je priopćilo da su pri-padnici te zajednice nastojali izazvati ra-snu i vjersku mržnju, razdor i netrpeljivost među narodima i građanima FBiH ugroža-vanjem njihove sigurnosti, izlaganjem po-ruzi vjerskih ili etničkih simbola, skrnav-ljenjem spomenika i grobova i nastojali su na protupravan način da spriječe povratak izbjeglica i raseljenih, zatim da silom pri-

bave i ostvare prava koja im ne pripadaju. Također su nastojali da na protupravan na-čin utječu na birače u BiH da na izborima glasaju protivno svom opredjeljenju – da uopće ne glasaju, spriječavali su službena lica da obavljaju svoje poslove, neovlašte-no su nabavljali i držali vatreno oružje i činili i druga krivična djela.

U Gornjoj Maoči živi oko 400 vehabi-ja isključivo po šerijatskom zakonu, a vo-đa te zajednice je Nusret Imamović. Prije njega vođa je bio Jusuf Barčić koji je pri-je tri godine poginuo u saobraćajnoj ne-sreći u Tuzli. Iako su mediji objavili da su vehabije u tom selu uvele nastavu po jor-danskom planu i programu, direktor osnovne škole “Podorašje” iz Podorašja Sead Ahmetović saopćio je da to nije tač-no kad je u pitanju područna osnovna škola u Gornjoj Maoči, već se realiziraju nastavni planovi devetogodišnje osnovne škole koje je donijelo Ministarstvo obra-zovanja, nauke, kulture i sporta Tuzlan-skog kantona. “Svi uposlenici dolaze u školu u Gornjoj Maoči iz Srebrenika i Dobrnje”, rekao je Ahmetović.

Od Beča do Maoče

Ipak, stručnjaci su kritizirali rad poli-cije i tužiteljstva. “Imamo ozbiljan pro-blem. Nitko važan iz Sarajeva, ni Sulej-man Tihić, Haris Silajdžić, Bakir Izetbe-gović, pa ni reis, nisu dali podršku i sad se stvara fronta. Policija je bukvalno ostav-ljena sama, ali policija mora nastaviti ak-ciju, inače ćemo imati propalu akciju po-put slučaja ‘Pogorelica’”, izjavio je Dže-vad Galijašević, član Ekspertnog tima jugoistočne Europe za borbu protiv tero-

rizma i organiziranog kriminala. Galija-šević smatra da je Tužiteljstvo BiH na-pravilo lošu kvalifikaciju kaznenih djela za koje tereti sedmoricu uhićenih, te da će teško dobiti sudski proces. “Ako dan po-slije akcije glavni državni tužitelj Milo-rad Barašin kaže da su uhitili opasnu tero-rističku grupu, zašto im terorizam nije stavljen na teret? A to što imaju dvije-tri žene, što djeci ne daju u školu, to je pre-kršaj”, prokomentirao je Galijašević za nezavisne novine.

Vehabija i stanovnik Gornje Maoče Jasmin Mustajbašić rekao je ipak da pro-tekla policijska akcija “Svjetlost” pred-stavlja napad na islam. “To je napad na islam i njegove pratioce, a mi smo sretni što imamo islam u grudima”, rekao je Mustajbašić. No, ovdje nema govora o napadu na islam, kako tvrdi ovaj vehabi-ja, ali ako se na vrijeme ne reagira, ova akcija sa mršavim rezultatima mogla bi biti više od koristi onima koji već 20 go-dina na ovaj ili onaj način vrše napad na Bosnu i Hercegovinu. Naime, kako je pi-sao austrijski list “Standard”, ove vehabi-je imaju intenzivnu razmjenu s Bečom te da mjesto Gornja Maoča već godinama važi za tvrđavu vehabija u kome šef mje-sta Nusret Imamović provodio islamski zakon. “Standard” ukazuje i da se usred tog mjesta našao i jedan automobil s beč-kim tablicama. Naime, bosanski državlja-nin Imamović koji je, prema izvještajima, živio u Beču i često putovao na relaciji Austrija – BiH, važi za povjerenika Mu-hameda Porče, hodže bosanske džamije u 12. bečkom okrugu, koji se pominje u kontekstu nabavljača sredstava za veha-bije. Porča je školovan za hodžu u Saudij-skoj Arabiji, a Imamović je preko jedne internet stranice samoubilačke atentate opravdavao vanrednim situacijama. U iz-vještaju Ustanove za zaštitu ustavnosti i borbu protiv terorizma u Austriji iz 2007., navodi se da su unutar bosanske dijaspore u Austriji ustanovljene grupacije koje pri-padaju neofundamentalističkoj interpre-

Policijska akcija u Gornjoj Maoči: halal vjera momci, al’ što ćemo s Dodikovim bradonjama?

Vehabije iz Gornje MaočeUhapšeno je osam pripadnika vehabijskog pokreta, no čini se da od spektakularne akcije na kraju neće biti ništa. Uz opra-vdano procesuiranje vehabija mnogi se pitaju zašto zbog rušenja ustavnog poretka policija ne hapsi i Milorada Dodika.

Edis Felić

JOURNAL

25

BOSANSKI BAROMETAR

taciji vehabizma. “Standard” podsjeća da povijest nastajanja tih poketa datira još od Daytonskog sporazma kada su te grupaci-je uspostavljene od bivših boraca bosan-skih mudžahedinskih brigada s ciljem uspostavljanja islamske države. Regruta-cija je uslijedila prvenstveno u ciljnoj grupi mladih muslimana druge generaci-je, koji su odrasli na Zapadu, konstatira list, dodajući da se kao centri islamskih fundamentalističkih aktivnosti navode Beč i austrijska pokrajina Gornja Austri-ja. U periodu koji obuhvaća izvještaj su poznate osobe i grupe muslimana druge generacije imigranata koji se nalaze pod uticajem ideologije Al-Qaide, navodi se u izveštaju vlasti za 2008. o sigurnosti u Austriji. Portparol Ministarstva unutar-njih poslova Austrije Rudolf Golia sma-tra da Beč nije “glavni grad vehabija”. Prema našim saznanjima, Beč nije glavni grad vehabija, već postoje u više europ-skih gradova bosanske zajednice s vjer-skom pozadinom, kazao je on “Standar-du”. Istovremeno je ukazao da Porča, kao i drugi članovi vehabija u Austriji, nisu do sada prekršili austrijski zakon.

Trening za napad na Dodika?

Treba reći da ovdje nema mjesta obrani vehabija jer njihova životna ideologija, po-sredstvom senzacionalizma željnih medija, prezentira potpuno krivu sliku bosanskih muslimana u svijetu. Dakle, iako je “Stan-dard” kao ugledan list dobro upućen te ne-ma sumnje da su njihovi novinari do u tan-čine ispitali o kome se tu radi, ovdje ipak moramo biti oprezni, jer se pišući o vehabi-jama, vjerujemo nesvjesno barem što se tiče “Standarda”, stvara jedna pogrešna slika o Bosni i Hercegovini, konkretnije muslima-nima u toj zemlji. A ta je, kao što uostalom možemo vidjeti i u nekim hrvatskim medi-jima čiji pojedini novinari žele opravdati zahtjeve za nelogični treći hrvatski entitet u BiH, da u BiH jača islamski fanatizam i is-ključivost. U tu je zamku upao “Standard” jer je morao napomenuti da se radi o jednoj mizernoj ekstremnoj skupini koju nitko ra-zuman ne podržava. Uostalom, dokaz je i hapšenje osmorice vehabija (tvrdi se da ih u Gornjoj Maoči ima oko 400) bez gotovo ikakvog incidenta. Zašto? Upravo zato što trenutačno ili nisu toliko jaki pa nisu niti sposobni da se organizirano odupru držav-nom represivnom aparatu ili im to uopće i nije namjera. Mnogo veći problem u Bosni i Hercegovini su srpske i hrvatske vehabije, u našim narodima poznati kao nosioci čet-ničke i ustaške ostavštine koji su daleko brojniji i koji su još u toku agresije rušili

ustavno-pravni poredak Republike Bosne i Hercegovine, a pošto nisu u potpunosti to uspjeli ostvariti, danas to pokušavaju kroz ideju mirnog razdruživanja, kako to traži pročetnički orijentirani Milorad Dodik, ili kroz zahtjeve o nekakvom trećem hrvat-skom entitetu, kako to traže licemjerni HDZ-ovci istovremeno tvrdeći da su oni za funkcionalnu BiH. Dakle, vehabije jesu opasne, pogotovo jer ih njihova ideologija uči da ne prezaju za bilo kakvim sredstvima da dođu do cilja. Ali vehabije iz ovih dviju Maoča nisu dio političkog sustava BiH, dok srpske i hrvatske vehabije to zasigurno jesu. Zato treba jasno reći da napuhavanje priča o vehabizmu u BiH kojima su skloni neki hr-vatski i srpski novinari, a u čiju zamku je nesvjesno upao i članak objavljen u ugled-nom austrijskom listu, nije ništa drugo nego pokušaj opravdanja da Dodikova tzv. RS jednog dana dobije zeleno svjetlo da se otci-jepi od BiH, a sa njima i tzv. Čović-Ljubi-ćeva Herceg-Bosna koju oni pokušavaju zapravo oživjeti kroz zahtjev za trećim enti-tetom. U tom smislu morala je i biti reakcija vodećih muslimanskih dužnosnika u BiH, a zbog čega ih je Galijašević i kritizirao. Svi-jetu je to trebalo i trebaće objasniti upravo na taj način – muslimanske vehabije osuđu-jemo, ali problem Bosne i Hercegovine su srpsko-hrvatske vehabije, a ne gotovo zane-mariva skupina onih u dvjema Maočama.

Zanimljiv članak u tom smislu objav-ljen je u bosansko-hercegovačkom neza-visnom listu “Dani”, koji nikad nije bio blizak SDA, ali su zato poznati kao zago-varači bosanske cjelovitosti. Pod nazi-vom “Važno je hapsiti vehabije iz Gornje Maoče: A Milorad Dodik!?” “Dani” pišu da je posve jasno zašto je u dosadašnjoj

historiji BiH ova akcija zaslužila da bude najspektakularnija i koje je uopće oprav-danje za toliki broj angažiranih “udruže-nih snaga”? Ako je suditi, formalno, po težini djela za koja se stanovnici Gornje Maoče sumnjiče – ugrožavanje teritori-jalne cjeline BiH, napad na ustavni pore-dak BiH i izazivanje narodnosne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti – po nekima i jest prihvatljivo; no, zašto i drugi na dosadašnja “kršenja ustavnog poretka” nemaju isti “tretman”? Zašto se prijetnje Milorada Dodika o otcjepljenju RS-a, koje se građanima serviraju svako jutro uz doručak, ne čitaju kao napad na ustavni poredak? Zašto izjave poput “ne želim da mi sude muslimani” ili “Markale i Tuzlanska kapija su inscenirane” ne predstavljaju izazivanje narodnosne mr-žnje, razdora i netrpeljivosti? Po čemu paravojne formacije u službi entitetskog premijera nisu također “ugrožavanje teri-torijalne cjeline BiH”?

Ponuđeni zvanični odgovor Tužilaštva BiH – institucije na kojoj se isto tako Dodi-kovim izjavama demonstrirao čin rušenja poretka – na klimavim je nogama: “Akcija je izvedena u tom omjeru jer se radi o vrlo ozbiljnim kaznenim djelima.” Dokaznih materijala za ovu tvrdnju za sada nema. Kao niti odgovora na pitanje zašto su nad-ležni organi ovom slučaju priklonili pažnju kakvu nije imao niti jedan od najamblema-tičnijih primjera bh-postratne realnosti do sada: zločinačke organizacije, trgovina lju-dima, lanac prostitucije, automafija... U vremenu kada je islamski terorizam jedna od najsenzacionalnijih svjetskih tema, drža-vi je lakše trenirati moć na nekolicini brada-tih vehabija u kratkim pantalonama i ma-skirnim uniformama koji, istina, ponekad samim izgledom i stavom mogu izazvati strah. Najspektakularnija akcija u povijest BiH poslužit će tek samo kao alibi za jača-nje svih etnonacionalističkih radikala, kažu sarajevski “Dani”. Na kraju navedimo da uprkos svemu neki poznavatelji prilika u BiH ovu akciju čitaju i na način da bi se baš i Dodik sutra mogao naći na udaru zbog ru-šenja ustavnog poretka ili pak kriminala.

Kao god bilo, nakon svih natezanja Sud BiH je 25. veljače 2010. ukinuo pritvor ve-habijama i vraćeni su u Gornju Maoču, odredivši im mjere zabrane napuštanja mje-sta boravka, kontaktiranja s ostalim osum-njičenima, ili razgovor o predmetu bilo s kim izuzev s odvjetnicima, međusobnu ko-munikaciju, kao i zabranu prisustvovanja javnim okupljanjima. Istraga u ovom pred-metu se nastavlja, a u slučaju kršenja mjera zabrane osumnjičenima iz Gornje Maoče ponovo će biti određen pritvor. q

Ova akcija najveća je združena policijska akcija u Bosni i Hercegovi-ni poslije rata i u njoj su sudjelovali službenici OSABiH, policijski službe-nici Granične policije, Službe za po-slove sa strancima, Državne agencije za istrage i zaštitu, MUPRS-a, Policije Brčko Distrikta BiH, Federalne upra-ve policije, uprava policija kantonal-nih ministarstava unutarnjih poslova u FBiH i predstavnici Misije EUPM-a u BiH. Akcijom su koordinirali i ruko-vodili Zajednički stožer policijskih agencija u okviru akcije “Svjetlost” sa sjedištem u Brčkom s direktorom Fe-deralne uprave policije, glavnim tuži-teljem Tužiteljstva BiH i tužiteljima Posebnog odjela za organizirani kri-minal, gospodarski kriminal i korup-ciju Tužiteljstva BiH.

JOURNAL

26

BOSANSKI BAROMETAR

Jedan ste od uhapšenih u slučaju Gornja Maoča. Hrvatski ste državljanin, a policija vas je uhitila u Rahićima, dis-trikt Brčko, na povratku u Hrvatsku? Što ste radili u Bosni i Hercegovini i je-ste li sljedbenik selefijskog nauka?

Ovaj intervju sam odlučio dati zbog nepravde koja se događa muslimanima u Bosni i našoj vjeri islamu. Jedan sam od uhapšenih u akciji koja se odvijala diljem Bosne, a poznata je pod nazivom “Svje-tlost”. Ne smatram se vehabijom niti sele-fijom nego muslimanom, inšallah. U Bo-snu sam krenuo da bih našao ženu koja je slična mom načinu života i mojoj vjeri. Da me krivo ne shvatite, nisam tražio že-nu pod burkom, niti smatram da su musli-manke u Zagrebu manje vrijedne, nego jednostavno ovdje nisam do sada našao srodnu dušu. U Bosni je, elhamdulillah, izbor veći, pa sam krenuo u nadi da ću naći životnu družicu.

Jeste li bili i u Gornjoj Maoči?Prije četiri godine Allah dž.š. mi je

dao uputu i ja sam se vratio svojoj vjeri. Poučen iskustvom džahilijjeta (život u neznanju) iz prošlosti shvatio sam da je uputa i vjera Allahova nešto najvrednije i najljepše što se može dogoditi u čovje-kovom životu. Bosna je za mene zemlja gdje žive muslimani i predstavlja vrata islama u Europi. Život vjernika u Zagre-bu je zahtjevan i zbog dunjalučkih obve-za čovjek ne može u potpunosti osjetiti slast imana i vjere. Zbog toga je za mene odlazak u Bosnu, među muslimane, bio veliki predah i odmor i donosio je dobro mojem imanu. Boravio sam u mnogim mjestima u Bosni. Bio sam u Bosanskoj Krupi, Srebrenici, Zavidovićima..., a iz-među toga iz znatiželje bio sam i u Gor-njoj Maoči. Tamo sam vidio ljude koji

su predani svojoj vjeri, a između toga bave se i dunjalučkim poslovima. Vidio sam ljude koji više žele dobro svojem bratu u vjeri nego sebi. Vidio sam ljude koji žive skladnim i harmoničnim živo-tom, a glavne životne smjernice su im čvrsto pridržavanje kur’anskih odredbi i sunneta Poslanika. Vidio sam djecu koja se natječu u učenju Allahove knjige, a glavna zabava im je tko će od njih prou-čiti više džuzeva. Suprotno medijskim lažima i špekulacijama, djeca idu u ško-lu i rade po državnom programu. Djeca su odlična u školi i finog i pristojnog po-našanja. Kao prvo, za vrijeme svog bo-ravka nisam, a navratio sam par puta, čuo da sami sebe nazivaju vehabijama ili selefijama. Ono što sam ja vidio i zaklju-čio jest da su oni otišli gore da žive islam u potpunosti i da se predaju Allahu dž.š., jer to nisu mogli, a i ne može se u veli-kom gradu u onoj mjeri kojom bi željeli. Sagradili su svoj mesdžid, imaju svog imama i u svemu što rade čvrsto se osla-njaju na Allaha dž.š. – i to je to… ako njih pitate, ali mediji žele stvoriti neku drugu sliku. Sve ono što se pisalo u me-dijima, nije istina. Nisam tamo vidio ni-kakvo oružje, čuo pozivanje na rušenje Ustava BiH i poticanje na međurasnu mržnju, ali i na sve ostalo što se stavljalo na teret uhapšenim. Ono što sam primi-jetio, tijekom boravka tamo i nakon što su me bespravno lišili slobode, jest da će svatko u Bosni, tko želi živjeti svoju vje-ru, bez obzira na izgled, biti sumnjiv ci-jelom svijetu.

Možete li opisati okolnosti svoga uhi-ćenja?

Dakle, ono što ljudi ne znaju i što la-žljivi mediji ne objavljuju je da se ta akci-ja “Svjetlost” događala u cijeloj Bosni.

Uhapsili su me u Rahiću, gdje sam bora-vio u mesdžidu i bio u posjeti prijatelju, ponavljam u nadi da ću naći ženu. U četi-ri ujutro došla je gomila policije i započe-la raciju, pri tome nimalo nisu poštivali svetost tog mjesta. Svi su ušli u obući, a neki su bili vidno pijani, pušili su cigarete i pred sam sabah došlo je do naguravanja i svađe zbog toga što su džematlijama branili klanjanje sabah namaza. Nakon burne svađe, naguravanja i prepirke, uz veliko policijsko osiguranja uspio se oba-viti namaz. Pa zar ne bi svaki čovjek s imalo razuma morao ovo osuditi i uvidje-ti što se uistinu događa? Zar nije to napad na islam i na naše svetinje? Svim ljudima, koji su se tamo zatekli (njih dvadesetak), pregledali su osobne stvari. Na upit jed-nog od džematlija: “Čemu ova racija?”, policija je rekla da traži eksploziv i oruž-je. No, kod nikoga nisu ništa našli, Allah dž.š. mi je svjedok. Dobili smo i rješenja da ništa sporno nije nađeno. Pretragom cijelog mesdžida također nisu ništa našli. Od četiri ujutro do jedanaest sati držali su nas zatvorene u jednoj prostoriji dok su oni vršili pretres. Nakon toga posjeli su nas u policijski autobus, a ono što je otvo-rilo oči svima, i hvala Allahu dž.š. što je to ukazao, bio je natpis na autobusu: OVO VOZILO JE DONIRALA VLADA SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽA-VA. Pametnom dosta. Nakon toga prive-deni smo u policijsku postaju Brčko, za-tim su mene odvezli u Sarajevo u Imigra-cijski centar. Do mog dolaska u taj centar nisam bio svjestan što se dešava i tu poči-nje moja agonija.

Jesu li Vam objasnili zašto su Vas priveli?

Ujutro me nazvao moj pravni savjet-nik da bi mi rekao: “Adnane, ja u svojih

Slučaj Gornja Maoča – priča uhapšenika koji je bespravno lišen slobode

Vrijeme je da ljudi otvore oči

Adnan Rustemi (27), hrvatski državljanin i zagrebački džematlija, jedan od uhapšenika u BiH u združenoj policijskoj akciji “Svjetlost” govori o nemilim događajima u slučaju Gornja Maoča, ali i stalnoj nepravdi koja pogađa muslimane u BiH. Rustemiju je izdato rješenje o deportaciji iz BiH, a zbog navodnog nepoštivanja pravnog poretka BiH, u nared-ne tri godine zabranjen mu je ulazak u BiH.

Razgovarao: Filip Mursel Begović

JOURNAL

27

BOSANSKI BAROMETAR

25 godina odvjetničkog rada nisam vidio ovakav slučaj. Pripremi se na najgore jer je se vodi montirani proces.” Svaki dan sam bio u kontaktu s njim i sa svojom ak-tivisticom za ljudska prava Nađom Diz-darević, da je Allah dž.š. nagradi svakim dobrim, i baš nisu bili optimistični u po-gledu razvoju situacije. Mene su priveli zbog toga što sam boravio u Bosni, a pre-ma Ustavu BiH, svatko tko boravi duže od tri dana mora prijaviti svoj boravak, a ja to nisam učinio. Međutim, policijske vlasti su to znale i tu sam vidio da se spre-ma prljava igra. Samo čvrsta vjera u Alla-ha dž.š. i misao da je On taj koji je Sve-mogući i kadar sve, davalo mi je snage da prebrodim te dane. Međutim, u Imigracij-skom centru sa mnom su boravili ostali muslimani koji su bespravno lišeni slobo-de, a državljani su BiH. Riječ je o musli-manima koji već od prije borave u tom centru i sami ne znaju kad će izaći van. Nakon svega shvatio sam da te usred bije-la dana mogu privesti bez pravovaljanih dokaza – svakog onog tko govori: “Moj Gospodar je Allah”. U početku je bilo go-vora da ću u pritvoru ostati devet mjeseci. Kao i ostalim uhapšenicima, tokom mog boravka u Imigracijskom centru bili su mi podmetani dokazi od strane medija i poli-cije. Mene su optužili da su mi našli tri putovnice, što je velika laž. Nisam ni za šta bio optužen i po zakonu su me morali pustiti nakon 24 sata, a ja sam tamo bio devet dana.

Jesu li Vas maltretirali ili zlostavljali?Tokom tih devet dana prolazio sam

razna ispitivanja pri čemu su se služili pr-ljavim metodama. Oni su morali opravda-ti moje hapšenje te su podmetali dokaze, a novine su po njihovom naputku objavile da su mi nađene tri putovnice, što ponav-ljam nije istina niti je dokazano. Bilo je prijetnji da se neću vratiti u Zagreb, da neću vidjeti porodicu i ostale gnjusne stvari. Paralelno s mojim hapšenjem i hapšenjem u Gornjoj Maoči ljudi u Bosni su uvidjeli što se događa. Gotovo svi su dali podršku uhapšenicima i osudili ovaj gnjusni čin te uvidjeli da je ovo napad na islam. Prijetili su mi i da će mi zabraniti ulazak u europske države koje su potpi-snice Schengenskog sporazuma. Svi me-diji su prenijeli da su u Gornjoj Maoči maltretirali djecu uhapšenih i ostale sta-novnike služeći se ružnim metodama. Nakon ovih događanja ljudi iz Islamske zajednice BiH i predsjednik Odbora Mje-sne zajednice Gornja Maoča, došli su u Maoču da izraze podršku i neslaganje po-vodom događanja u Bosni. Ljudi moraju

biti svjesni, da sve što se događalo bila je Allahova dž.š. volja. Nadamo se da su na-pokon uvidjeli tko je kome prijatelj. Vri-jeme je da ljudi otvore oči. Postavlja se pitanje jesu li su neprijatelji islama i Bo-sne oni koji samo žele predano živjeti svoju vjeru, ili oni koji nemaju nimalo stida i ne poštuju islamske svetinje. Me-đutim, ne treba posustajati u vjeri i obazi-rati se na podmetanja i spletke drugih. Allah dž.š. nam je dao vjeru u islam i taj dar ne trebamo mijenjati i prodavati ni za što drugo, bez obzira što se to ne sviđa drugima.

Na koji način ste oslobođeni i kakve su bile reakcije Vaše okoline kada ste stigli u Zagreb?

Nakon devet dana pritvora nisu mi našli inkriminirajuće dokaze, jer ih nije ni bilo, i nisu me optužili, a policija Repu-blike Srpske me je sprovela na granicu gdje su me predali hrvatskim vlastima ko-ji su bili zaista ugodni i ljubazni. Naža-lost, što mnogi muslimani danas ne vide, a ljudi iz hrvatske policije koji su me pra-tili u Zagreb su shvatili, jest to da je ovo što se dogodilo u Bosni dokaz da se Euro-pa boji buđenja islama u njenom središtu. Žalosno je što, nakon mog povratka iz pritvora, najviše podrške i riječi ohrabre-nja dolaze od ljudi koji nisu muslimani, a najviše nerazumijevanja, prijezira i mr-žnje dolazi iz pera i usta muslimana. Mo-lim Allaha dž.š. da se smiluje Muhamme-dovom Ummetu, jer Allah dž.š. i Njegov Poslanik ne uče nas tako. Žalosno je da neki ljudi uzimaju sebi za pravo da se bri-nu o drugima i njihovim postupcima više nego o sebi i o svojoj familiji, ogovaraju-ći ih, istražujući im mahane i smatrajući da time doprinose vjerskom prosperitetu i napretku. Zaboravili su na kur’anski ajet u kojem Allah dž.š. kaže: “One, koji vole da se o vjernicima šire bestidne glasine, čeka teška kazna na ovom i na onom svi-jetu. Allah sve zna, a vi ne znate.” Alla-hov Poslanik s.a.v.s. ukazuje na obveze muslimana prema muslimanu: “Musli-man je muslimanu brat, ne čini mu ne-pravdu niti ga ostavljaj na cjedilu. Tko bude pomogao svome bratu, i Allah će njemu pomoći. Tko otkloni nedaću od muslimana, Allah će od njega otkloniti nedaću na Sudnjem danu. Tko prekrije sramotu (grijeh) svoga brata, Allah će mu prekriti sramotu na Sudnjem danu (Mute-fekun alejhi).”

Koju ste pouku izvukli iz čitave priče?U ovoj cijeloj priči ja sam najmanje

bitan jer se to moglo dogoditi svakom mu-

slimanu – bio on iz Zagreba ili Zanzibara. Hvala Allahu dž.š. na svemu, ja sam svoju lekciju naučio, ali žalosno je nakon svega da oni, koji su samo vjerovali u Boga i zbog toga bili zatvoreni, najviše osude do-bivaju od muslimana. Od njih bivaju označeni pogrdnim imenima, stavljaju se na marginu društva, smatraju se nepisme-nim, nepodobnim za društvo itd. Nakon svih događaja u Bosni, ovim intervjuom želim samo ukazati ljudima da još više vo-le svoju vjeru, Allaha dž.š. i Poslanika, a dokle god izgovaraju šehadet bit će napa-dani, zatvarani, a negdje i ubijani. Među-tim, Allah dž.š. za uzvrat obećava oprost i vječnu nagradu. Želim reći da jedni drugi-ma moramo biti podrška i oslonac, pogo-tovo u ovim vremenima kada se napada islam. Ne smijemo dati drugima priliku da se naslađuju našim međusobnim neslaga-njem. Ako ima nesuglasica, Allah dž.š. je taj koji mijenja naša stanja, inšallah na bo-lje. Ja sam dijete koje je odraslo u Zagre-bu, dijete s asfalta i doživio sam puno lije-pih trenutaka ovdje, ako Bog da, bit će ih još. Hoću reći da volim svoju domovinu i ne želim se u njoj osjećati kao stranac ili ne dao Bog kao ekstremist. Ja sam građa-nin koji nikad zbog svoje vjere nije imao problema, jer musliman uvijek mora biti najbolji, uzorit i lijepog ponašanja. Zašto je onda moja brada, ili od nekog drugog muslimana, izraz ekstremizma, a brada nekog subkulturalnog građanina, recimo metalca ili pankera nije? Po tome su pra-voslavni monasi i židovski rabini isto ek-stremisti. Nama muslimanima treba biti čast i ponos što smo uvijek čisti, pod ab-destom, namirisani, pa imamo i bradu, jer tako nam sugerira sunnet našeg Poslanika. Isto tako želim reći da se ljudi iz Gornje Maoče ne žele osjećati kao ekstremisti i svatko tko se osjeća kao musliman i ima imalo zdravo srce treba im pružiti podrš-ku, a ne ih osuđivati i još im više nepravde i boli nanositi. Ne samo ljudima iz Gornje Maoče, nego svakom muslimanu koji go-vori “Moj Gospodar je Allah”. Dokle god smo mi složni i čvrsto se Allahova užeta držimo, možemo se nadati Allahovoj po-moći, napretku i boljitku u životu na ovom i na onom svijetu. Čvrsto se držeći jedni uz druge podržavamo islam jer to nam je najveći dar od Allaha dž.š. Ako imamo nesuglasica, na lijep način ih moramo rije-šiti. Moramo svojim ponašanjem, lijepim odnosom jedni prema drugima i pokorno-šću prema Allahu dž.š. pomoći Njegovu vjeru, Njegov šerijat i Njegovog Poslani-ka. Međusobnim optužbama, sumnjičenji-ma i ružnim riječima pridonosimo samo nazadovanju samih sebe i islama. q

JOURNAL

28

IZ SVIJETA

Oslobađanje Afganistana ubijanjem civila

Assosciated press je sredinom veljače 2010. opsežno izvještavao o udruženoj ofenzivi američke okupacijske vojske i afganistanskih kolaboracionista na tali-banska uporišta u južnim provincijama, posebno u gradu Mardža koja je započela 13. veljače. Nakon početnih uspjeha i ovladavanja gradom, sva bedastoća eu-ropskih okupacijskih taktika ratovanja u Afganistanu još jednom se pokazala u pu-nom svjetlu. Usprkos sve većem broju američkih i savezničkih okupacijskih voj-nika (među koima ima sve više hrvatskih) i posljednjoj združenoj protutalibanskoj ofenzivi na jugu zemlje, posebno u Mar-dži, navodnom talibanskom uporištu, ni-šta se bitno u strateškom smislu ne mije-nja. Prije svega, protiv okupacije više ne ratuju samo talibani, već i šarolike skupi-ne, prvenstveno paštunskih plemena, ali i ostalih nezadovoljnika korumpiranom domaćom kolaboracionističkom vlašću i sve većim civilnim žrtvama, pa se rat pro-tiv jedne ideološke skupine sklone tero-rizmu i nasilju polako pretvara u okupa-cijski, agresivni rat protiv naroda. Kako je to završilo u Vijetnamu, valjda Ameri-kance nije potrebno podsjećati. Ali Hrva-te možda jest.

U dosada dokazano uspješnoj strate-giji ratovanja izvan gradova koji se vrlo brzo prepuštaju napadaču, dok se preko 80% teritorija drži pod efikasnom kon-trolom, a gradove vraća nakon potpunog iscrpljivanja agresora, Afganistanci su

napustili Mardžu, premjestili se na već osigurane položaje oko grada i pustili, uz sporadičnu borbu, oko 15.000 američkih, britanskih i domaćih kolaboracionistič-kih snaga da ovladaju gradom. Saveznici ovu operaciju smatraju najvećom od agresije i okupacije Afganistana 2001. No, već početkom napada svim mogućim “pametnim” oružjem, prvi dan dvije su američke rakete pogodile dvije kuće izvan grada, ubivši pri tomu najmanje 9 civila. To je potvrdio 14. veljače ministar unutarnjih poslova Atmar u Lashkar Ga-ru. Dan uoči ofenzive Hamid Karzai, af-ganistanski predsjednik je zamolio save-znike da budu posebno obzirni prema si-gurnosti civila. Komandant NATO oku-pacijskih snaga u Afganistanu, general Stanley McChrystal ispričao se Karzaiju zbog “tragičnog gubitka života” i sus-pendirao upotrebu tzv. sofisticiranih HI-MARS raketnih sustava.

Deseti dan ofenzive afganistanske vlasti priopćile su da je NATO u zračnom napadu usmrtio 33 civila, među kojima četiri žene i jedno dijete, što predstavlja novu pogrešku koja je natjerala zapovjed-ništvo međunarodnih snaga da se još jed-nom ispriča. Snage NATO-a priznale su napad i obećale istragu, a McChrystal je opet izrazio “veliku žalost zbog gubitka nevinih života”. Avioni ISAF-a ciljali su ujutro 21. veljače tri vozila u pokrajini Uruzgan, istaknuo je glasnogovornik af-ganistanskog ministarstva unutarnjih po-slova Zemarai Bašari. U udaru je ubijeno najmanje 33 civila, među kojima četiri žene i jedno dijete, a ranjeno je još 12

osoba piše u priopćenju Vijeća ministara kojim predsjedava šef države Hamid Kar-zai. “Skupina osoba za koju se sumnjalo da se radi o pobunjenicima koji bi napali postrojbu afganistanskih snaga i ISAF-a, poslužila je kao meta zrakoplovima i neki su ubijeni”, priopćio je ISAF. “Kad su za-jedničke snage stigle na lice mjesta i ot-krile žene i djecu, ranjene su prebacile u medicinske centre”, nastavlja se u priop-ćenju NATO-a. McChrystal, piše u priop-ćenju, izrazio je “veliku žalost zbog gu-bitka nevinih života” i razgovarao s Kar-zaijem kako bi mu izrazio “svoju bol i žaljenje”. Smrt tih civila nova je tragična greška međunarodnih snaga, koje pred-sjednik Karzai redovito optužuje da ubi-jaju previše civila u svojim operacijama. Odgovor je uslijedio isti dan, ponovo po glavi stanovnika. Najmanje je sedam oso-ba poginulo u eksploziji bicikla na kojem je bila montirana bomba, a koji je bio ostavljen u blizini autobusne stanice u gradu Lashkar Gar na jugu Afganistana, javio je BBC. Prema izvještajima lokal-nih vlasti svi poginuli u eksploziji, koja je aktivirana daljinski, su civili, a ozlijeđeno je još 14 osoba. Niti jedna militantna gru-pa još nije preuzela odgovornost za na-pad.

Rat je već dovoljno dugo i izravno prenesen na pakistanski teritorij zbog op-tužbi da se talibanski štabovi i logistika nalaze na teritoriju te države. Jedan od navodno glavnih talibanskih vođa u Af-ganistanu uhapšen je u Pakistanu, a to je četvrto uhićenje visoko rangiranih tali-banskih dužnosnika u zadnjim tjednima, javili su 23. veljače američki mediji. Mullah Abdul Kabir, član vijeća vođa ta-libana u Pakistanu, uhapšen je u okrugu Nowshera na sjeveroistoku zemlje, javili su New York Times i Washington Post, citirajući anonimne pakistanske dužno-snike. Tjedan ranije pakistanski i američ-ki dužnosnici rekli su da je u Karačiju uhićen drugi čovjek afganistanskog tali-banskog pokreta, Mullah Abdul Ghani Baradar. Još dvojica talibanskih vođa, Mullah Abdul Salam i Mullah Moham-mad, uhićeni su “prije 10 i 12 dana u Pa-kistanu”, rekao je guverner afganistanske provincije Kunduz. Talibani su to deman-tirali, a nema potvrde iz nekog nezavi-snog, a vjerodostojnog izvora.

Vijesti iz svijeta

Inverzija stvarnosti, slika propasti

JOURNAL

29

IZ SVIJETA

Principi

Konzervativni (kako to umilno zvuči) gradonačelnik Jeruzalema koji, protivno rezolucijama Vijeća sigurnosti, dakle ile-galno, vlada i okupiranim Istočnim Jerza-lemom, odnosno Kudsom, najavio je na-stavak izgradnje turističkog naselja na području Kudsa, usprkos obećanjima izraelskog premijera Netanyahua da će, u zamjenu za palestinski pristanak na nove pregovore, obustaviti svu ilegalnu izgrad-nju, dakle onu židovskih naselja ili inve-stitora na okupiranim područjima. Pale-stinci su, nakon jakog Obaminog pritiska pristali, unatoč nepostojanju dokaza o za-ustavljanju ilegalnih aktivnosti židovske države. Zauzvrat su dobili odluku jeruza-lemskog gradonačelnika. On odluku o nastavku izgradnje pravda njezinom ra-zvojnom karakteristikom od koje će i Pa-lestinci imati koristi. No, kojim to pra-vom on uopće donosi bilo kakve odluke na području koje je već davno trebao na-pustiti, izgleda ne zanima svjetske medi-je. Ta zavjera šutnje i pristajanje na fait accompli kao i u slučaju izgradnje ilegal-nog zida, na koncu dovodi do faktičnog priznanja stanja na terenu i “novih realno-sti” koje se onda uzimaju u obzir pri sva-kom nastavku pregovora. Tako Palestinci imaju sve manje zemlje, a sve više fru-stracije, a svima se u svijetu šalje jasan signal – ako ste jači uzmite tuđe jer samo ćemo taj zakon priznati, pozivajući se na realnosti.

Dubailand

Emirat Dubai do sada je u tvrtku Du-bai World, financijski posrnuli konglo-merat u vlasništvu vladajuće familije Al Mektum, uplatio financijsku injekciju od čak 6,2 milijarde dolara ne bi li je spasio od posvemašnje propasti, a najavio je i da je spreman uložiti dodatna sredstva, jav-ljaju svjetske agencije. Dubai World, koji je krenuo u golem projekt gradnje niza otoka u obliku karte svijeta i koji je kao svjetska atrakcija trebao privući najboga-tije ljude svijeta, zbog ekonomske je kri-ze zapao u velike dugove, a njegova je zaduženost prošle godine snažno potresla globalna tržišta. Agencije prenose izjavu glasnogovornice vlade u Dubaiju, koja je rekla da je u veljači 2009. godine formi-ran fond Dubai Financial Support Fund (DFSF), čiji je zadatak pomoći zaduže-nim državnim korporacijama. Taj je Fond u proteklih 12 mjeseci u grupaciju Dubai World Group ulio više od 6,2 milijarde dolara, a spreman je uplatiti još i više, kao

što je i najavljeno u prosincu 2009., kada je vlada izdvojila 4,1 milijardu dolara za pokrivanje dospjelih obveznica tvrtke Nakheel, dijela Dubai Worldova poslova-nja nekretninama. Tvrtka Nakheel je u zadnji trenutak spašena od sigurne propa-sti zahvaljujući pomoći susjednog Abu Dhabija, čime je ukupna financijska po-moć tog emirata Dubaiju u razdoblju fi-nancijske krize dosegnula 10 milijardi dolara. Središnja banka Ujedinjenih Arapskih Emirata također je u veljači prošle godine pomogla s 10 milijardi do-lara, a vladina glasnogovornica ističe ka-ko je financijska pomoć Dubai Worldu dodijeljena isključivo na komercijalnoj osnovi iako se ona nalazi u vlasništvu dr-žave, što je u uvjetima UAE vrlo često sinonim za vlasništvo vladajuće familije. Dubai je krajem studenoga prošle godine potresao svjetska financijska tržišta naja-vom da radi restrukturiranja mora zamr-znuti sve isplate dugova Dubai Worlda na najmanje šest mjeseci. To je pokrenulo val zabrinutosti u svijetu i strah da će taj nekada prosperitetan emirat, čije je bo-gatstvo akumulirano na spekulaciji ne-kretninama, financijskim derivativima i pranju novca, zapasti u dužničku krizu, s konsolidiranim dugom između 80 i 100 milijardi dolara.

Dubailand II

Policija u Dubaiju je u vezi s likvidaci-jom vođe palestinskoga pokreta Hamas uhapsila 15 osumnjičenih koji imaju pu-tovnice zapadnoeuropskih država. Uku-pno je uhapšeno 26 zapadnjaka koje se povezuje s ubojstvom Mahmuda el Ma-hbuha koje je, pomoću naručenih putnih isprava zapadnih država, izvršila izraelska tajna služba Mossad. El Mahbuh, kojeg Izrael optužuje kao bitnu kariku u lancu krijumčarenja oružja u Gazu, pronađen je

mrtav u hotelskoj sobi u Dubaiju 20. siječ-nja. Dok izraelski dužnosnici poriču vezu Mossada s tim slučajem, izraelski mediji pišu da je ta tajna služba odgovorna za zlo-čin. Među 15 novih osumnjičenih je šest osoba s britanskim putovnicama te tri s francuskim, irskim i australskim. Među njima je i pet žena. Skupina je uhvaćena nakon pokušaja napuštanja Dubaija. Pre-ma priopćenju dubaijske policije, svih 15 uhapšenih je pokušalo koristiti kreditnu karticu iste banke, a nakon toga su planira-li otputovati u šest različitih europskih ze-malja i Hong Kong. Policija je objavila i nove detalje istrage. Ravnatelj policije u Dubaiju Dahi Halan je izjavio da je “99% uvjeren da iza atentata stoji izraelski Mos-sad”. Službeni Izrael to opovrgava. Halan je rekao da su Mabhuhove ubojice koristili diplomatske putovnice zapadnih država koje su ili krivotvorene ili ukradene. To je izazvalo i diplomatski skandal u više eu-ropskih država, a o zloupotrebi putovnica europskih država su govorili i ministri vanjskih poslova članica EU-a. Afera je buknula desetak dana nakon izraelskog ra-ketiranja Gaze koje je koincidiralo s izja-vom francuskog šefa diplomacije, Kouch-nera kako Francuska razmišlja o priznava-nju Palestine i prije okončanja mirovnih pregovora.

Američki državnik Lyndon LaRouche izjavio je 27. veljače da je ubojstvo el Mahbuha proračunato da izazove odmaz-du prema slično pozicioniranoj osobi u Izraelu, što bi tek bio povod izraelskom vojnom napadu na Iran. Zašto bi inače ta-mo bili tuceti ljudi, izravno umiješanih, uhvaćenih na djelu sigurnosnim kamera-ma, upitao se. Čisto smaknuće bi uključi-lo dvoje ljudi i ne bi izazvalo mjesec dana dugo međunarodno komešanje. Postojala je namjera iza ovakve scenografije i to namjera provokacije nečega mnogo ve-ćeg, zaključio je LaRouche. Svaka kritič-

JOURNAL

30

IZ SVIJETA

na točka opreacije je snimljena kamera-ma, a dubaijski dužnosnici su otvoreno optužili izraelski Mossad za ubojstvo. Članovi grupe su koristili francuske, nje-mačke, irske i britanske putovnice i time provocirali dodatni međunarodni skan-dal. LaRouche navodi da sigurnosnim službama UAE dominiraju bivši MI6 i MI5 operativci, a akcija je tako organizi-rana do detalja da će Hamas sada biti oba-vezan izvesti odmazdu nad visokorangi-ranim izraelskim dužnosnikom. Dubaij-ski sigurnosni dužnosnici objavili su ot-kriće DNK i otisaka prstiju na mjestu ubojstva, s čime su suočili izraelske vla-sti. Bliskoistočni eksperti tvrde da ovaj slučaj podsjeća na događaje iz 2001., na ubojstvo tadašnjeg izraelskog ministra Rehavama Ze’evija kojeg je počinila Ha-bashova Narodna fronta za oslobođenje Palestine kao odgovor na izraelsko uboj-stvo jednog od vođa Narodne fronte, Ebu Ali Mustafe, dva mjeseca ranije. Uboj-stvo Ze’evija i lov na atentatore završili su izraelskom invazijom i ponovnom okupacijom dijelova Zapadne obale. Ko-liko visoko u izraelsku hijerarhiju će ići Hamasova moguća odmazda, nije jasno. Neki izvori tvrde do Netanyahua, čije hapšenje je od emiratskog državnog tuži-telja zatražio šef policije u Dubaiju 25.

Alternativa ili...

Latinoameričke i karipske zemlje do-govorile su u meksičkom Cancunu formi-ranje nove političke unije u kojoj nije predviđeno sudjelovanje SAD i Kanade, javio je 24. veljače BBC. Novi je blok stvoren kao alternativa postojećoj Orga-nizaciji američkih država (OAS), koja igra odlučujuću ulogu u određivanju me-đunarodnih odnosa u tom dijelu svijeta u posljednjih 50 godina, a u kojoj SAD igraju najvažniju ulogu. OAS je posljed-njih godina značajno oslabio zbog među-sobne netrpeljivosti nekih zemalja, ali i pritiska SAD na većinu odluka organiza-cije, zbog čega su stale zemlje članice op-tuživale Washington da kroz OAS promi-če isključivo svoje interese. Odluka o stvaranju novog bloka donesena je na re-gionalnom summitu u Meksiku na kojem sudjeluju predstavnici 32 zemlje iz Južne Amerike i Kariba, a predsjednik Venecu-ele Hugo Chavez je naglasio kako je for-miranje nove organizacije država “odmak od kolonizacijske politike SAD-a u tom dijelu svijeta”. Predstavnik američkog State Departmenta Arturo Valenzuela no-vinarima je izjavio kako Washington ne vidi ništa lošega u stvaranju nove politič-

ke opcije, dodajući kako ona zasigurno neće zamijeniti sadašnji OAS. Nova or-ganizacija južnoameričkih i karipskih ze-malja mogla bi, kako se najavljuje, for-malno zaživjeti na sljedećem regional-nom summitu 2011. godine u Venecueli.

Kolumbijski predsjednik Alvaro Uribe i venezuelski mu kolega Hugo Chavez su, tokom svečane večere održane nakon summita, gotovo svima pokvarili dobru atmosferu, koja je pratila latinoamerički summit, prenose mediji. Uribe se, kako prenose prisutni na večeri, počeo žaliti na trgovinske sankcije koje je Venezuela na-metnula Kolumbiji. Chavez mu je na to odgovorio da Venezueli neprestano prijete paravojne snage iz susjedne zemlje, insi-nuirajući da iza takvih prijetnji stoji ko-lumbijska vlada. Istina je da SAD kontro-liraju i jedne i druge, ljevičarsku narko mafiju preko Chaveza i paravojne kolum-bijske desničare preko Uribea. Venezuel-ski predsjednik pokušao je bijesno izjuriti ali je zastao kada ga je Uribe neizravno na-zvao kukavicom. “Budi muško. Ostani, jer ponekad vrijeđaš s distance, ali kad se na-đemo licem u lice ne razgovaramo”, rekao je Uribe, kako prenosi dužnosnik prisutan na večeri koji je želio ostati anoniman.

Bure baruta

Američke tajne službe objavile su 4. veljače sigurnosnu procjenu situacije u svijetu, u kojoj se u ocjenama situacije na jugoistoku Europe navodi kako će taj pro-stor i dalje zahtijevati poseban angažman Zapada i SAD. Balkan će, tvrdi se u pro-cjeni, i dalje ostati područje od posebnog interesa zapadnih sila i najveći izazov sta-bilnosti u Europi, a međuetničke tenzije u BiH i neriješeno pitanje srpske manjine na Kosovu, kao glavni izvori napetosti u regiji, tražit će i dalje diplomatske i sigur-nosne intervencije Zapada. Izvještaj pod-nesen senatskom odboru za obavještajna

pitanja Kongresa SAD, koji potpisuje sa-vjetnik američkog predsjednika i direktor Nacionalne obavještajne službe Dennis Blair, spominje kako SAD i Europska unija i dalje moraju zadržati značajan utjecaj na zapadnom Balkanu, jer će nji-hov angažman na tim prostorima utjecati i na razvoj događaja u regiji. U dokumen-tu se tvrdi kako je prisutnost NATO sna-ga na Kosovu i dalje potrebna kako bi se spriječili mogući incidenti i međuetničko nasilje, jer većina Srba i dalje nastavlja odbijati integraciju u kosovske instituci-je, a istodobno je utjecaj kosovskih vlasti na Srbe na sjeveru zemlje vrlo slab. Pri-ština će i nadalje, tvrdi se u dokumentu, ovisiti o ekonomskoj i razvojnoj pomoći međunarodne zajednice, ali i o diplomat-skoj i potencijalno sigurnosnoj podršci radi daljnje konsolidacije državnosti. SAD procjenjuju kako se političari u Be-ogradu zalažu za europsku budućnost Sr-bije, te je u tom dijelu vidljiv napredak u odnosu na prijašnje stanje, ali smatraju kako Beograd i dalje ne pokazuje namje-ru da prihvati nezavisnost Kosova. Izvje-štaj se posebno osvrće i na stanje u BiH. Navodi se kako u toj zemlji, doduše, ne postoji neposredna opasnost od rasplam-savanja nasilja ili raspada države, ali da etnička pitanja i problemi i dalje domini-raju u svim političkim procesima u toj državi, zbog čega stoji proces reformi. Američke službe upozoravaju kako se tri strane u BiH i dalje ne uspijevaju dogo-voriti oko potrebnih ustavnih promjena koje od njih zahtijevaju EU i SAD, te da ta činjenica koči nastavak eurointegracij-skog procesa u zemlji te sprečava ulazak BiH u NATO. Ocjenjuje se i da bosanski Srbi igraju značajnu ulogu u neuspjelom provođenju potrebnih reformi, jer i dalje koče reformske procese u zemlji i unose dodatni nemir te pojačavaju tenzije inzi-stiranjem na raspisivanju referenduma o nezavisnosti, a taj će se trend, tvrdi izvje-štaj, nastaviti i dalje. Dio posvećen Bal-kanu nalazi se pri dnu izvještaja o procje-nama rizika u svijetu, a dokumentom do-miniraju rizici od cyber kriminala, prijet-nje ekonomske krize i rizici od teroristič-kih napada.

Predsjednik kosovskog parlamenta Jakup Krasniqi je 9. veljače za prištinske medije kazao da “‘ukoliko dio Srba nije spreman živjeti u sjevernom djelu (Koso-va) i ukoliko oni smatraju da se mogu od-vojiti od Kosova, onda su i Albanci iz Preševske doline spremni pripojiti se Ko-sovu”. Državni tajnik u srbijanskom mi-nistarstvu za Kosovo Oliver Ivanović je izrazio zabrinutost jer nitko od međuna-

Hugo Chavez

JOURNAL

31

IZ SVIJETA

rodne zajednice na Kosovu nije reagirao na tu Krasniqijevu izjavu koju smatra “ratnohuškačkom”. Osim toga, Ivanović je ustvrdio kako “Srbija neće mijenjati svoje za svoje”. Naglasio je da ni srbijan-ska strana ne zagovara ni podjelu ni za-mjene teritorija. “Ovakvi i slični potezi u prošlosti su izazivali komplikacija i suko-be”, ustvrdio je, pozivajući predstavnike EU i druge međunarodne faktore na Ko-sovu da osude Krasniqijevu izjavu.

Pripadnik multietničke policije u juž-nosrbijanskom mjestu Bujanovcu Blerim Mustafa teže je ozlijeđen u eksploziji bombe postavljene ispod njegovog služ-benog auta. Također je ozlijeđena i nje-gova supruga koja je bila s njim u trenut-ku eksplozije, kao i dvije maloljetne dje-vojčice koje su se slučajno zatekle u blizi-ni, izvjestili su beogradski elektronski mediji. U izjavi za B92, srbijanski mini-star unutarnjih poslova Ivica Dačić rekao je da je uvjeren da su napad koji se dogo-dio 14. veljače navečer organizirali Al-banci koji se protive multietničkoj polici-ji te naveo da će istraga pokazati prave motive napadača. Postoje, kako je rekao, indicije da je riječ o terorističkom činu jer su, osim pripadnika policije, među žrtva-ma i obični građani. Od mještana Buja-novca se doznaje da je Mustafa do sada bio nekoliko puta meta napada te da su mu sunarodnjaci Albanci prijetili zbog njegova angažmana u policiji. Bujanovac je, uz Preševo i Medveđu, jedna od tri južnosrbijanske općine naseljene većim brojem Albanaca, u kojima djeluje multi-etnička policija.

Ruski ambasador u Srbiji, Aleksandar Konuzin upozorio je tu zemlju kako će činom ulaska u NATO savez i formalno priznati neovisnost Kosova, jer ta vojna organizacija Kosovo ne smatra dijelom teritorija Srbije. Konuzin je u intervjuu portalu “Econom.east”, početkom veljače otvoreno kazao kako na odnos Rusije s ostalim državama vrlo jak utjecaj ima i činjenica jesu li one članice NATO-a ili nisu, upozoravajući tako Srbiju da bi, ako nastavi inzistirati na ulasku u NATO, mo-gla ugroziti tradicionalno čvrste veze s Moskvom. “NATO ima dosta određen stav o Kosovu i ako pristupate organiza-ciji koja smatra da je Kosovo nezavisna država, to znači da i vi dijelite takav stav”, kazao je Konuzin. On je rekao ka-ko Srbija sama treba odlučiti želi li posta-ti članica NATO i u toj se odluci na nju ne smije vršiti nikakav pritisak izvana, no složio se sa stavovima dijela političkog vrha u Srbiji, prema kojima o eventual-nom ulasku uzemlje u NATO treba raspi-

sati referendum i o tome zatražiti sugla-snost srpskog naroda. “NATO je 1999. godine bombardirao čitavu zemlju i sva-ka obitelj u Srbiji ima svoje mišljenje o tome kakav odnos treba imati prema ovoj organizaciji. NATO smatra da je situacija na Kosovu već stabilna i smanjuje prisut-nost KFOR-a, a postojanje ovih snaga nije u skladu sa Rezolucijom 1244. Samo naivni ljudi vjeruju NATO-u”, rekao je Konuzin u intervjuu.

Quod licet Iovi...

Egipatske vlasti namjeravaju, nakon dva desetljeća, ponovno pokrenuti svoj civilni nuklearni program te su 7. veljače objavile kako će početi graditi nuklearnu elektranu u gradu El-Dabaai na obalama Sredozemnog mora. Još 2007. godine su egipatske vlasti objavile svoje planove za gradnju elektrane zbog povećane potra-žnje za električnom energijom. Sjeverno-afrička država je od nuklearnog programa odustala 1986. godine, nakon katastrofe u elektrani u Černobilu. Egipatske novine El-Ahram citirale su ministra energije Hassana Younesa koji je rekao da će gradnja prve nuklearne elektrane trajati oko devet godina, a cijena gradnje će biti od 1,5 do 2 milijarde dolara. Rusija, SAD, Kina i EU su poduprli egipatski civilni nuklearni program te su toj državi ponu-dili pomoć u njegovoj gradnji.

Iran u svemiru, nuklearan

Iran je objavio kako je u svemir lansi-rao raketu koja u kapsuli nosi životinje: dvije kornjače, jednog štakora i crve. Ovo je treća raketa koju su Iranci poslali u sve-

mir, ali prva sa živim organizmima. Rake-ta Kavoshgar 3 je nosač koji služi za po-stavljanje satelita u Zemljinu orbitu. Prva raketa Kavošgar 1 lansirana je u veljači 2008. godine. Al Alam, iranska TV posta-ja na arapskom jeziku, nije dala dodatne pojedinosti o lansiranju već je samo javila da je testiranje rakete Kavošgar 3 bilo uspješno. Također, Iranci su na dan lansi-ranja rakete sa živim organizmima otkrili i tri nova telekomunikacijska satelita. Za-padne zemlje zabrinute su da bi raketna tehnologija uz pomoć koje se lansiraju sa-teliti mogla biti iskorištena i za lansiranje bojnih glava, premda Iran to opovrgava.

Predsjednik Mahmud Ahmadinedžad je izjavio 11. veljače da je Iran proizveo prvu količinu urana obogaćenog na višoj razini, ustvrdivši da njegova zemlja neće biti natjerana od Zapada da obustavi svoj nuklearni program. Izjava dana na skupu povodom godišnjice Islamske revolucije 1979. uslijedila je dan nakon što su SAD nametnule nove sankcije. On je rekao sto-tinama tisuća okupljenih Iranaca da je ze-mlja sada postala “nuklearnom državom”, što je ponovljena izjava od 9. veljače. Ta-kođer je ponovio kako Iran nema namjere razvijati nuklearno oružje. Međutim, nije jasno koliko je stvarno proizvedeno obo-gaćenog urana.

David Albright s washingtonskog In-stituta za znanost i međunarodnu sigurnost rekao je AP-u da bi 20-postotni obogaćeni uran, proizveden u samo nekoliko dana nakon početka procesa bio “malen iznos”. Obogaćivanje urana proizvodi gorivo za nuklearne elektrane, ali može se koristiti i za izradu materijala za atomsko oružje, ako se obogati do 90% ili više. “Mi imamo mogućnosti obogaćivanja urana više od

Mahmud Ahmadinedžad

JOURNAL

32

IZ SVIJETA

20%, ili 80%, ali ga ne obogaćujemo na tu razinu jer nam to nije potrebno”, rekao je iranski predsjednik u direktnom prijenosu na nacionalnoj TV. Nakon te najave, tzv. međunarodna zajednica drugi je dan na-metnula nove sankcije Teheranu. Teheran tvrdi da želi daljnje obogaćivanje urana kao dio plana za razvijanje goriva za svoj istraživački reaktor koji osigurava medi-cinske izotope za stotine tisuća Iranaca ko-ji se liječe od raka. Zapadne zemlje tvrde kako Teheran nije sposoban pretvoriti ma-terijal u šipke goriva koje su potrebne re-aktoru. Pa onda tvrde kako se boje da Iran želi obogaćivanje urana za naoružanje. To je valjda lakše proizvesti. Ahmadinedžad je ponovio kako iranska pozicija nije ra-zvoj nuklearnog oružja. “Kada kažemo da ne proizvodimo bombu, to i mislimo i ne vjerujemo u proizvodnju bombe. Kada bi-smo željeli proizvodnju bombe, to bismo i objavili”, rekao je okupljenima. Dodao je i da iranska nacija nikada neće popustiti pri-jetnjama i nelogičnim primjedbama. Za-padne nacije optužuju Teheran zbog odbi-janja međunarodno prihvaćenog plana smirivanja stanja putem izvoza iranskog urana niske razine obogaćenja u inozem-stvo i njegov povrat u obliku šipki za gori-vo za nuklearni reaktor. Iran naglašava kako nije imao druge nego nastaviti proces obogaćivanja jer njegove primjedbe na plan nisu prihvaćene. Associated press je došao u posjed povjerljivog dokumenta UN agencije za atomsku energiju koji kaže da su iranski početni rezultati dosizanja vi-še razine obogaćivanja urana skromni.

Lyndon LaRouche upozorio je 20. ve-ljače da su neki krugovi u Londonu, uklju-čujući i bivšeg premijera Blaira, stvarni arhitekti izraelskih preventivnih napada na iranske nuklearne pogone o kojima se sve više može čuti iz izraelskih izvora. LaRouche je podsjetio na Blairovo svje-dočenje pred Chilcot povjerenstvom, u kojem je uvjeravao članove povjerenstva u potrebu vojne akcije protiv Irana danas, baš kao što je i lagao kako bi uvukao SAD i Britaniju u invaziju na Irak 2003. Izvori bliski izraelskoj vladi upozorili su Execu-tive Intelligence Review da je uži kabinet premijera Netanyahua blizu odluke o po-kretanju preventivnog napada na iranske nuklearne pogone. Isti izvor tvrdi kako su unutar izraelske vojske vodi oštra raspra-va o izraelskim kapacitetima za uspješan napad na iranske pogone u Natanzu i drugdje. Nedavno je bivši načelnik gene-ralštaba izraelskih obrambenih snaga (IDF), general Dan Halutz rekao izrael-skim medijima da IDF nema mogućnosti ozbiljno naštetiti iranskom programu. Za

nedavna posjeta Rusiji, premijer Netanya-hu i ekstremistički šef diplomacije Lieber-man zatražili su od premijera Putina do-zvolu za izvođenje napada s ruskog terito-rija, što je ovaj odlučno odbio, tvrdi EIR, pozivajući se na izvore bliske izraelskom kabinetu. Isti se zahtjevi upućuju i Kaza-hstanu. Izvor dodaje kako je najizglednija opcija napada s izraelskih podmornica, opremljenih krstarećim raketama. No, nji-hova je točnost nepouzdana, a većina po-gona s izraelske liste za odstrel nalazi se u urbanim područjima. Izvori su potvrdili da je tim za nacionalnu sigurnost Obami-ne administracije poslao nekoliko vrlo snažnih poruka, upozoravajući Izrael da ne poduzima nikakve unilateralne akcije protiv Irana. Američki mininistar obrane Gates, šefica diplomacije Clinton, pred-sjedavajući Zajedničkog vojnog zapo-vjedništva admiral Mullen, savjetnik za nacionalnu sigurnost general Jones i pot-predsjednik Biden priznaju da je vojni na-pad na Iran scenario u najgorem slučaju, zadnja opcija i da je situacija daleko od točke u kojoj bi se takva odluka trebala donijeti. Čak i izraelski vojni planeri vje-ruju da Iran ima mogućnost asimetrične odmazde u slučaju napada, posebno u Per-zijskom zaljevu, ali i samom Izraelu koja može zaustaviti redovni transport nafte, poremetiti odnos snaga na Levantu, a time sudbinski ugroziti svjetsku ekonomiju. Stoga izraelski izvori najavljuju moguć-nost vrlo jakog, uništavajućeg napada na libanonski Hizbullah i palestinski Hamas koji se smatraju iranskim saveznicima.

Dok su se stotine tisuća pristaša vlade u Teheranu okupili na proslavi godišnjice revolucije, snage sigurnosti su se sukobi-le s demonstrantima koji su tražili poni-štenje lipanjskih predsjedničkih izbora. Policija se sukobila s demonstrantima na nekoliko mjesta oko Teherana, uz upotre-bu suzavca i paintball metaka za obilježa-vanje ljudi za hapšenje, tvrde neke nei-menovane web stranice, a prenosi AP. Nastup snaga sigurnosti je uspio spriječiti veći opozicijski skup. Jedna je djevojka rekla da je pokušala pridružiti se demo-stracijama, ali je ubrzo napustila poprište, razočarana. “Bilo nas je 300, najviše 500. Protiv 10.000 ljudi”, rekla je. “To znači da su oni pobijedili, a mi izgubili. Porazi-li su nas.” “Snage sigurnosti ispaljivale su suzavac kako bi raspršili grupu demon-stranata koja je pokušala doći na Trg slo-bode, uzvikujući ‘smrt diktatoru’”, obja-vila je opozicijska web stranica Rahesabz i izvijestila o nepoznatom broju uhapše-nih. Policija i Basidž milicija na motoci-klima sjatili su se u centar grada gdje su

se demonstranti i snage sigurnosti suko-bile na nekoliko mjesta.

Viktor Janukovič novi predsjednik Ukrajine

Ukrajinski oporbeni čelnik Viktor Ja-nukovič proglasio je u 8. veljače pobjedu na predsjedničkim izborima, nakon što je prebrojano gotovo 90% glasačkih listića. Taj je rezultat kasnije potvrdilo državno izborno povjerenstvo, unatoč osporava-njima njegove protukandidatkinje, premi-jerke Julije Timošenko. Ubrzo je uslijedi-lo i prizanje rezultata tzv. zapadnih zema-lja koje se nadaju političkoj stabilnosti i boljim odnosima Ukrajine s Rusijom u cilju izbjegavanja njihovih sukoba oko isporuka prirodnog plina, zbog kojih zimi dolazi do ozbiljnih poremećaja isporuke plina Europi. Izborno povjerenstvo priop-ćilo je rano 8. veljače da je Janukovič osvojio 48,54%, a Timošenko 45,80% glasova, nakon što su obrađeni rezultati s 88% biračkih mjesta. Izborni stožer aktu-alne premijerke odbio je priznati poraz, tvrdeći da je razlika premala. Ukrajina je nakon pet godina vladavine “proeurop-ske” koalicije ponovo vratila u tješnje od-nose s Rusijom. Unutarnji politički suko-bi i posrtanje ekonomije euforiju nakon tzv. Narančaste revolucije pretvorili su u masovno razočarenje i frustraciju. Iako oboje kandidata najavljuju istodobno ja-čanje veza s EU i Rusijom, malo je vjero-jatno da će se Janukovič nastaviti zalagati za pristupanje NATO, što bio jedan od glavnih ciljeva Narančaste revolucije i najveći trn u ruskom oku.

Ovakav je rasplet, nakon inauguracije doveo do raspada koalicije parlamentar-nih stranaka koje su u ukrajinskom parla-mentu podržavale premijerku Juliju Ti-mošenko. To je 28. veljače objavio pred-sjednik ukrajinskoga parlamenta Volodi-mir Litvin. Parlament je na taj način otvo-rio put stvaranju novog političkog save-zništva koje će biti naklonjeno novoiza-branom predsjedniku Viktoru Janukovi-ču. Janukovičeva koalicija je, nakon po-bjede na predsjedničkim izborima 7. ve-ljače, pozivala Timošenko da odstupi s premijerske pozicije, što je ona odbijala Nakon raspada “narančaste” koalicije ko-ja je podržavala premijerku, prema ukra-jinskom zakonu, u roku od 30 dana se mora formirati nova koalicija. Nova koa-licija će se najvjerojatnije oblikovati oko Janukovičeve Stranke regija. Ako se to ne dogodi u roku od 30 dana, Janukovič kao novi predsjednik, ima ustavno pravo ras-pustiti parlament i raspisati prijevremene

JOURNAL

33

IZ SVIJETA

parlamentarne izbore. Timošenko je do-sad u parlamentu imala potporu koalicije koju je premijerka osnovala s bivšim predsjednikom Viktorom Juščenkom.

Sudan je sljedeći

Glavni tužitelj Međunarodnog krivič-nog suda (ICC), Luis Moreno Ocampo, uložio je žalbu na odluku Suda iz ožujka prošle godine da ne uključi zločin genoci-da u optužnicu protiv sudanskog pred-sjednika Omera el Bašira. Žalbeno vijeće ICC-a objavilo je 3. veljače da je zatražilo od predraspravnog suca da izda novu od-luku, “upotrebljavajući korektan standard dokazivanja”, čime je impliciralo da je prethodna odluka bila neispravna. Objava je puštena u javnost na dan el Baširovog dolaska u Dohu, sjedište mirovnih prego-vora o Darfuru, na nastavak pregovora.

U Sudanu se u travnju održavaju opći izbori. ICC je najavio donošenje nove od-luke kroz nekoliko tjedana. Tužitelj Mo-reno Ocampo je izjavio kako očekuje da će optužnica biti proširena i na genocid. Protuvladin darfurski pokret Jednakost i pravda izrazio je zadovoljstvo razvojem događaja. Promatrači smatraju da će ovo onemogućiti sudansku vladu da postigne sporazum do općih izbora, kako se nada-la. Politički aspekt ovog poteza naglasio je i londonski Guardian koji je dan poslije objavio kako odluka ICC-a ide na ruku sudanskim vlastima koje su tvrdile da je sudski pravorijek donesen u cilju zau-stavljanja napora sudanske vlade za odr-žavanjem izbora i mirne primopredaje vlasti. Sudanski ministar informiranja Kemal Ubeid izjavio je: “Ako gledate na

vrijeme ovoga procesa, onda vam ono po-kazuje da ICC želi zaustaviti politički ra-zvoj u Sudanu”.

Iduće godine istječe šestogodišnji pri-jelazni rok za ujedinjenje juga i sjevera zemlje, kada bi trebalo ili postići sporazum o konačnom ujedinjenju ili provesti refe-rendum o otcjepljenju sirovinama bogatog juga. Sudanski ambasador pri UN odbacio je kao neodgovorne navode američke mu kolegice Susan Rice o vladinom slanju oružja militantima na Jugu koji se bore protiv vlade Južnog Sudana. Ambasador Abdulmahmud Abdulhalim je kategorički opovrgnuo njezine navode, rekavši da je ona propustila pomaknuti se od antisudan-skog aktivizma k poziciji dostojnoj pred-stavnici supersile. Pobunjenici i milicije u Sudanu naoružavaju se iz drugih država, svjedoči sve više nezavisnih izvještaja. Poplava oružja prouzročit će vrlo krhku situaciju koja bi mogla upropastiti izbore i referendum iduće godine.

Haiti – case study

Američki ekonomist Lyndon LaRou-che izdao je 23. veljače hitan poziv ame-ričkoj administraciji da angažira inženje-rijske jedinice vojske koje bi surađivale s Vladom u Port au Princeu i premjestile oko milijun Haićana koji su ostali bez krova nad glavom i žive u ruševinama pod nemogućim okolnostima u gradu, na-kon katastrofalnog potresa 12. siječnja koji je ostavio preko 200.000 mrtvih. Hit-nost je potrebna zbog približavanja kišne sezone. Port au Prince će biti poplavljen pod ovim okolnostima kroz mjesec-dva, naglasio je. Poseban problem će tada biti

smeće i ljudski otpad te epidemije širokih razmjera, upozorio je. Čak i prije potresa Haiti nije imao pogon za tretman otpad-nih voda.

Haiti je slika onoga što čeka cijelo čo-vječanstvo zbog posljedica održavanja bankrotiranog financijskog sustava. To je lice novog mračnog Srednjeg vijeka. Mo-ramo se zaustaviti u Haitiju, ako još ima-mo moralne snage preživjeti na ovoj pla-neti, zaključio je LaRouche. On je pozvao i na sklapanje bilateralnog sporazuma SAD-Haiti o privremenom izmještanju milijun Haićana unutar zemlje i u SAD kako bi se spriječilo izbijanje i širenje epidemija koje se neće moći kontrolirati. Potpuna obnova Haitija moguća je u 25 godina, ali kratkoročno je moguće izgra-diti relokacijske kampove izvan Port au Princea, pa čak i gradove gdje se treba osigurati zadovoljenje osnovnih životnih potreba. “Ne možete primijeniti band-aid pomoć Haitiju. Cilj je, ako će zemlja biti održiva, nakon izlaska iz ove more, suve-ren Haiti. Dakle, sporazum treba biti, sporazum koji će ponovno uspostaviti efikasni suverenitet haićanske nacije, na-kon destruktivnog učinka ove i prethod-nih poteškoća. Haiti je mala nacija ljudi koji su bili podvrgnuti strašnoj povijesti, kojima se svašta obećavalo, a zatim ih se izdavalo mnogo puta”, naglasio je ame-rički ekonomist.

Američki novinar Carlos Wesley, us-poređujući potres u San Franciscu 1989. u kojem je poginulo 63 ljudi i oštećeno oko 3.000 domova, s haićanskim potre-som iste magnitude zaključuje da nije po-tres izazvao veliko razaranje i ljudske žr-tve toliko koliko nedostatak infrastukture te solidnog temeljenja i izgradnje. On je također dao i kratak povijesni osvrt na sudbinu ove nesretne zemlje.

Haiti je u stanje bijede došao znatno prije potresa, zahvaljujući nametanju sve pogubnijih ekonomskih politika i modela kojima je kruna bila globalizacija, tvrdi Wesley. Zemlja je bila žrtvom praktički od dana stjecanja nezavisnosti 1. siječnja 1804. Haiti je bila prva zemlja Amerike koja je izborila nezavisnost nakon SAD i proglasila se modernom crnačkom repu-blikom. Nezavisnost je izborena kao rezul-tat jedine uspješne pobune robova u povi-jesti koju je vodio Toussaint L’Ouverture, pobijedivši snage tri sile u regiji – Španjol-ske, Engleske i Francuske. Haitiju, kaže Wesley, to nikada nije oprošteno, kao ni podrška Američkoj revoluciji i potpora Si-monu Bolivaru u njegovom posljednjem i uspješnom pokušaju da izbori nezavisnost za zemlje Velike Kolumbije. Značajno je

Viktor Janukovič

JOURNAL

34

IZ SVIJETA

da je haićanski Rat za nezavisnost omogu-ćio SAD pripojenje Luizijane i udvostru-čenje teritorija. Haiti je kažnjavan bloka-dama i karantenama i od imperijalističkih sila i od nezahvalnih bolivarskih zemalja, i od SAD. Promjena je nastupila dolaskom Abrahama Lincolna na vlast kada su SAD napokon diplomatski priznale Haiti, a 1889. poslale prvog ambasadora, afroame-ričkog lidera Fredericka Douglasa. Kra-jem 19. stoljeća Haiti je bila samoodrživa zemlja, s ugledom među ostalim nacijama. Stara, imperijalna američka politika ob-novljena je za vrijeme Woodrow Wilsona koji je izvršio i invaziju na Haiti 1915, pre-uzevši kontrolu nad carinama, uvevši oku-paciju koja je trajala do 1934. i u nekim periodima bila brutalna. S okupacijskim snagama stigle su horde antropologa koje su počele uvjeravati Haićane da je vudu praznovjerje njihova “izvorna, afrička” re-ligija. Tridesetih godina na vlast u susjed-noj Dominikanskoj republici koju također pod okupacijom drže Amerikanci dolazi diktator Rafel Trujillo koji je izvršio etnič-ko čišćenje Haićana iz graničnih područja 1937. Smatra se da su tada ubijeni deseci tisuća Haićana. Američka je okupacija za-vršila kada je predsjednik Roosevelt po-krenuo politiku dobrosusjedstva koja je omogućila Haitiju povratak na put ka-kvog-takvog razvoja. Poslije njegove smr-ti, ponovo je došlo do pogoršanja. Američ-ke obavještajne službe organizirale su do-lazak na vlast liječnika, doktora Francoisa Duvaliera, koji je u SAD studirao i antro-pologiju. On je vrlo brzo nametnuo oštru diktaturu, a proglasio se Velikim vudu svećenikom. Poslije smrti naslijedio ga je sin Jean-Claude. Narod je oca zvao Papa Doc, a sina Baby Doc. Ipak, Haiti je svo to vrijeme zadovoljavao svoje potrebe za ri-žom iz vlastite proizvodnje i gladi nije bi-lo. Padom Baby Doca 1990. MMF je kao uvjet za manji zajam od 24 milijuna dola-ra, zatražio ukidanje trgovinskih barijera na rižu i ostalu hranu. Nakon ukidanja pro-tekcionističkih mjera, Haiti je postao netto uvoznikom riže iz – SAD, što je u stečaj dovelo lokalne proizvođače, kako tvrdi pravnik Bill Quigly. Bivši svećenik Jean-Bertrand Aristide 1991. je na izborima iza-bran za predsjednika, ali je ubrzo zbačen vojnim udarom zbog inundacije vudu praksom procesa donošenja političkih od-luka. Ovo je bio povod američkom pred-sjedniku Bushu starijem da nametne još jedan međunarodni embargo koji je razul-tirao epidemijom gladi. Embargo je zavr-šen još jednom američkom invazijom 1994. koju je naredio Bill Clinton. Aristide je vraćen na vlast, a s njim i zahtjevi za

potpunom privatizacijom, uključivši i osnovnu infrastrukturu, opskbu vodom i strujom, sve luke i zračne luke i obrazova-nje. Kada se tomu nije promptno udovolji-lo, uslijedle su nove ekonomske sankcije koje su dovele do potpunog osiromašenja i kolapsa društva. Aristide se suprotstavljao ovim mjerama, što je dovelo do njegovog ponovnog svrgavanja 2004., uz punu po-dršku Busha juniora. Američka Obalna straža je zadržala blokadu kako bi spriječi-la bijeg Haićana u SAD.

Alternativu Laroucheovom planu dao je britanski ekonomist Paul Collier koji je predložio da se Haiti preuredi u slobod-no-trgovinsku zonu za kontrolirani izvoz multinacionalnih korporacija, uz zapo-šljavanje lokalne, jeftine radne snage. Collier je zadužen od UN da razradi i plan obnove zemlje. Tako je Haiti u nešto više od 200 godina načinio puni krug – od oslobođenja od ropstva do ropstva.

Ledeno doba

Dok se sjeverna polutka Zemlje gušila pod velikim količinama snijega i vrlo ni-skim temperaturama zraka, dvije strane u debati o klimatskim promjenama nastoja-le su ojačati svoje argumente. Skeptici teorije o globalnom zatopljenju koriste rekordne količine snijega da pod sumnju stave one koji upozoravaju na klimatske promjene uslijed ljudskog djelovanja. Ar-gument potonjih je da je upravo globalno zagrijavanje rezultat frekventnijih i inten-zivnijih promjena vremena. New York Times je u broju od 15. veljače prenio na-pis s Weather Underground bloga meteo-rologa Jeffa Mastersa u kojem on tvrdi da ekstremne vremenske prilike u veljači po sebi ne pokazuju ništa u odnosu na dugo-ročnu klimatsku trajektoriju planete. Kli-ma je po definiciji, piše Masters, izmjera desetljeća i stoljeća, a ne mjeseci i godi-na. Obje strane u debati se slažu u jednom – niti jedan vremenski događaj ne može se koristiti za dokaz o promjeni klime.

Globalno zatopljenje je, uvjeravaju nas lideri najmoćnijih zemalja, najveći svjetski problem. To je tema na koju se održavaju konferencije i skupovi, traže se načini da se ograniči emisija stakleničkih plinova i smanji navodni destruktivan ljudski utjecaj na naš planet. Dio među-narodne znanstvene zajednice, među ko-jima su i vrlo ugledna imena, smatra kako je globalno zatopljenje velika fama iza koje stoje politički i financijski interesi. Stav tih znanstvenika o globalnom zato-pljenju drastično se razlikuje od mišljenja koje je široko zastupljeno u javnosti, do-

brim dijelom i zbog medijske propagan-de. Naravno, oni nisu niti prvi niti jedini čije se mišljenje drastično razlikuje od prevladavajućeg. “Čovječanstvo se mora početi pripremati za ledeno doba”, rekao je jedan od skeptika, akademik Vladimir Paar u nekoliko navrata, gostujući na hr-vatskim medijima. “To znači da će velik dio Europe biti pod ledenjacima: Nje-mačka, Poljska, Francuska, Austrija, Slo-vačka, dobar dio Slovenije... Ogroman dio mora bit će pokriven vječnim ledom, što znači da ćete moći kopnenim putem stići od Hrvatske do Irske. Sjeverno i Bal-tičko more neće postojati”, kaže Paar i nastavlja: “U prošlosti su ledena doba tra-jala oko 70.000 godina. Unutar svakog ledenog doba postoje razdoblja malog za-topljavanja i zahlađenja. To su poznate činjenice, novo ledeno doba ne može se izbjeći. Veliko je pitanje što će se onda dogoditi sa stanovništvom zemalja u srednjoj Europi. Mogu se iseliti na jug ia-ko bi mogli ostati gdje jesu, ali samo uz ogromno povećanje proizvodnje energije. Također, što će biti s hranom? Ja vjeru-jem da će se morati uzgajati u plastenici-ma. Zbog toga su također potrebne ogro-mne količine energije kako bi se ti plaste-nici mogli grijati.” Na pitanje kako je moguće da se, uz silna znanstvena istraži-vanja, dogodi da ne postoji konačan stav o zatopljenju odgovorio je: “Nekoliko ti-suća klimatologa koji sudjeluju na znan-stvenim skupovima, koriste selektirane znanstvene informacije, samo one koje su u skladu s njihovim uvjerenjima, dok one druge ignoriraju. To je vrlo zabrinjavaju-će. Prije nekoliko godina sam bio na Svjetskom znanstvenom forumu u Bu-dimpešti kao predstavnik Hrvatske aka-demije znanosti i umjetnosti. Tamo su ti vrhunski eksperti iz Međunarodnog pane-la za klimatske promjene, koji su dobili i Nobelovu nagradu, iznosili svoje stavove i zaključke. Radi se o panelu koji ima pu-nu podršku UN i mnogih velikih država. Glavni ekspert, vođa tog tima, održao je izlaganje u kojem je pokazao kako se kli-ma kretala u zadnjih pet tisuća godina, gdje se vidi da se temperatura minimalno mijenja. Njegov je stav da je klima stabil-na, ali je ljudi ugrožavaju svojim djelova-njem zbog sagorijevanja nafte i poveća-nja ugljičnog dioksida u atmosferi. Ja sam nakon izlaganja postavio pitanje za-što nisu pokazali zadnjih 15.000 godina. Onda bi se vidjelo i razdoblje zadnjeg le-denog doba, vidjeli bi da je temperatura bila za 12 stupnjeva niža nego danas i da je u kratkom razdoblju naglo porasla. Došlo je, dakle, do drastičnih klimatskih

JOURNAL

35

IZ SVIJETA

promjena s prijelazom iz ledenog doba u globalno zagrijavanje. A tadašnji praljudi sigurno nisu imali automobile.” Na to je dobio vrlo nervozan odgovor. “Počeli su se buniti kako je to provokacija, kako se radi o sabotaži. Ali ja sam inzistirao na odgovoru. Rekao sam da se njemu ne mo-ra sviđati moje pitanje, ali mi u skladu sa znanstvenom etikom mora odgovoriti na svako pitanje koje je znanstveno uteme-ljeno. Na kraju mi je taj vođa tima rekao kako ne smiju pokazati duže vremensko razdoblje, jer bi onda sasvim zbunili poli-tičare. Tada mi je sve postalo jasno.”

“Znanstveni argument, na koji ja upo-zoravam već godinama, jest da je global-no zagrijavanje prirodna pojava, kaže Paar. Prije 130.000 godina je temperatura bila jednako visoka kao sada, razina CO2 bila je skoro kao i danas, a razina mora bila je za četiri metra viša nego danas.” Razlog porasta količine CO2 u atmosferi je u rastu temperature. Biljni i životinjski svijet buja, povećava se truljenje, pojav-ljuju se mikroorganizmi u tlu i vodi koji stvaraju CO2. Novim se mjerenjima točno vidi da je koncentracija CO2 rasla uspo-redno s globalnim zagrijavanjem. A kada je došlo do ledenog doba, koncentracija CO2 je pala jer je CO2 topiv u vodi. CO2

pada s kapljicama kiše, a s rijekama odla-zi u more. Kada tako otopljen CO2 dođe u more, gdje ima kalcija i drugih reagensa, dolazi do međudjelovanja i nastaje kalci-jev karbonat koji se na morsko dno taloži u obliku stijena.”

Porast temperature uvjetuje Jupiter, a u nešto manjoj mjeri Mars i Venera, na-stavlja Paar. “Zemlju ne privlači samo Sunce, već i ostali planeti. Najveću masu ima Jupiter i zbog toga je njegov utjecaj najveći. Zbog toga se Zemljina putanja s vremenom mijenja. U vrijeme globalnog zagrijavanja Zemlja se kreće u elipsi vrlo malog izduženja koja je dosta slična kruž-nici. Tada je Zemlja dosta blizu Suncu i više se grije. No, pod utjecajem drugih planeta, Zemljina putanja se izdužuje i neko je vrijeme puno dalje od Sunca. Efekt je isti kao kad se udaljavate od ka-mina koji vas grije. Zemlja se najprije 50.000 godina udaljava od Sunca, pa mu se 50.000 godina približava. Globalno za-grijavanje i ledeno doba su periodi koji se normalno izmjenjuju. To je bilo poznato još krajem 19. stoljeća, ali nije se znalo kakav utjecaj takvo Zemljino kretanje ima na temperaturu”, zaključuje ovaj fizi-čar i dodaje kako smo trenutno na kraju globalnog zagrijavanja iza kojeg slijedi ledeno doba. Ovo zagrijavanje je vrlo specifično jer traje duže nego sva ranija

doba globalnog zagrijavanja i to zbog ljudskog utjecaj posljednjih 8.000 godina i povećane proizvodnje CO2. Kako se smanjivao dotok Sunčeve energije, čo-vjek je stvarao sve više CO2, poljoprivre-dom i sagorijevanjem drva i ugljena te je tako je nastala labilna ravnoteža - tempe-ratura se vjerojatno održala zbog efekta staklenika. Najveći problem kojeg treba riješiti prije ulaska u ledeno doba jest energija nuklearne fuzije. U tome se Paar, iako s jedno dvadesetak godina zakašnje-nja slaže s Lyndonom LaRoucheom koji tvrdi da se Sunce ne treba koristiti postav-ljanjem silnih kolektora koji ne mogu proizvesti dovoljno energije više gustoće toka i zauzimaju ogroman prostor, inače upotrebljiv za nešto drugo, već da treba oponašati način na koji Sunce, fuzijom stvara energiju. Gorivo za taj proces je vodik, a takva demonstracijska elektrana je već u gradnji. U Francuskoj, kraj Mar-seillea, Europska unija, SAD, Rusija, Ki-na, Japan i Južna Koreja zajedno grade prvu demonstracijsku elektranu za fuziju vodika. Gradnja će trajati deset godina, a demonstracije 30 godina. Tako da bi za 40 godina trebali vidjeti funkcionira li ta metoda u praksi. “To bi bilo rješenje koje bi trajalo tisućama godina. Goriva, vodi-ka, ima u izobilju, a vrlo je važno i da se radi o ekološki povoljnoj metodi. Ne mo-že nikako doći do katastrofe zato što je unutar reaktora uvijek vrlo mala količina vodika. Ako taj eksperiment uspije, čo-vjek će se moći vrlo efikasno suočiti sa svim izazovima ledenog doba. Moje je mišljenje da je problem ledenog doba di-rektno vezan s problemom energetike”, rekao je akademik Paar. Zaključio je upo-zorenjem kako nije dobro postavljati glo-balno zagrijavanje kao glavni problem bez odgovarajućih dokaza, a pogotovo kad se zbog toga poduzimaju mjere koje znače pad životnog standarda. A to je ob-veza koju je Hrvatska na sebe preuzela.

Međuvladin odbor za klimatske pro-mjene UN (IPCC) ponovno je u središtu skandala, nakon što se ispostavilo da je njegov čelnik izmišljao podatke o toplje-nju glečera na Himalaji kako bi dobio mi-lijunske donacije. Institut za energiju i resurse (TERI) Rejandre Pachaurija, šefa IPCC-a, dobio je oko 400.000 eura od za-klade Carnegie u New Yorku i veći dio europske donacije vrijedne preko tri mili-juna eura, što znači da su građani EU pla-ćali donacije za lažno istraživanje. IPCC je već ranije izjavio da će se glečeri na Himalaji otopiti do 2035. godine, što su znanstvenici odbacili kao sumanutu ide-ju. Prošli je tjedan IPCC povukao to pred-

viđanje i maknuo ga iz svog izvještaja. No, ispostavilo se da je TERI koristio iste podatke kad se prijavljivao za donacije. Zaklada Carnegie, u objašnjenju svoje donacije, napisala je kako se “himalajski glečeri, ključni za preko deset velikih ri-jeka na kojima živi stotine milijuna ljudi u južnoj Aziji, tope zabrinjavajućom brzi-nom”, što bi “moglo imati razoran učinak na regiju”.

TERI je prihvatio novac 15. siječnja, netom prije izbijanja skandala s glečeri-ma, a Pachauri je u priopćenju ponovio diskreditirana predviđanja dr. Sayeda Ha-sanaina, glaciologa koji je 1999. godine predvidio topljenje glečera. Kako kažu kritičari, smiješno je da je upravo Hasa-nain, koji bi trebao biti vodeći stručnjak za himalajske glečere, rekao tako nešto besmisleno. Donacija EU bila je namije-njena “procjenjivanju učinka povlačenja glečera na Himalaji”, a čak je i ravnatelj jedinice za klimatske promjene Europske komisije citirao lažne tvrdnje Pachaurija i njegove ekipe. Pachauri odbija i pomisao na ostavku, a u Indiji ga sve češće pitaju za povezanost s naftnom kompanijom GloriOil iz Houstona u Teksasu, gdje je naveden kao utemeljitelj i znanstveni konzultant. Neobično je da jedan od naj-većih svjetskih boraca protiv emisija CO2 surađuje s naftnim kompanijama. No, njegov glavni mentor, bivši američki pot-predsjednik Al Gore koji je objavio i pot-puno neutemeljenu, čak glupu knjigu za koju je, s Pachaurijem dobio Nobelovu nagradu, na temelju ovakvih istraživanja, još se nije javio. Kao ni umne glave iz Nobelova komiteta.

Nakon što su zbog hakerskog napada iz britanskog Climate Research Unita u li-stopadu procurile tisuće e-mailova, pred oči javnosti izašla je velika istina o global-nom zatopljenju - znanstvenici zapravo nemaju pojma što ga uzrokuje niti je li uopće u pitanju globalno zatopljenje. U e-mailovima su pronađene prepiske nekih od vodećih stručnjaka za klimatske pro-mjene koji otvoreno priznaju da u ovome trenutku i u vremenu navodnog globalnog zatopljenja zapravo ne mogu objasniti pre-niske temperature koje su pogodile svijet. Slijedom takvih saznanja, propali su napo-ri da se na summitu o klimatskim promje-nama u Kopenhagenu postigne sporazum kojim bi se zemlje svijeta usuglasile oko redukcije emisije ugljičnog dioksida. “Či-njenica da ne znamo što se zapravo događa s klimom svaki potez u tom smjeru, uklju-čujući smanjenje emisije plinova, čini be-smislenim jer nema nikakvog uporišta u znanosti niti možemo znati jesu li naši na-

JOURNAL

36

IZ SVIJETA

pori uzaludni ili nisu”, piše u prepiski Ke-vin Trenberth, jedan od najvećih svjetskih klimatskih stručnjaka. On objašnjava kako globalno zatopljenje nastaje kao rezultat toga što Zemlja apsorbira više energije ne-go što je u određenom periodu gubi, a čega je posljedica porast temperatura. U jednoj prepiski priznaje kako stručnjaci zapravo ne znaju kuda odlazi taj višak apsorbirane energije niti pretvara li se on u toplinu. Na web stranici prisonplanet.com postavlja se pitanje i zašto mediji prešućuju prepiske stručnjaka otkrivene u hakiranim mailovi-ma, a čitav slučaj stavljaju u kontekst za-vjere. Navode i kako se o globalnom za-hlađenju spekuliralo još 70-ih godina, a o čemu su u to vrijeme izvještavali gotovo svi veći svjetski mediji. Tako je naslovnica Newsweeka 1975. bila prekrivena upozo-renjem o globalnom zahlađenju, a New York Times je 1976. izvijestio da Zemlja ide prema novom ledenom dobu. O glo-balnom zahlađenju sredinom 70-ih pisalo je 56 novina u 45 zemalja svijeta. Jedan od znanstvenika u otkrivenoj prepisci, Micha-el Mann objašnjava kako se sada više uop-će ne radi o istini, već o nekim znanstveni-cima koji su više zainteresirani da konstru-iraju priču koja će podržavati postojeću teoriju, onu o zatopljenju, nego da javnost informiraju na temelju činjenica.

Nije Grčka, nego...

Međunarodni financijski sustav kola-brira brže nego što to mnogi žele vjerovati. Najjasniji znak sloma sustava je slijed do-gađaja oko bankarske grupe Inter-Alpha koju vodi španjolska Banco Santander. Sve više se otkriva kolika je stvarna uloga te banke u kolapsu Eurozone, padu vrijed-nosti eura i krizi oko grčkog duga. Britan-ska Royal bank of Scotland uvučena je u vrtlog nenaplativih potraživanja od brazil-skih valutnih spekulacija koje je plasirala preko Banco Santander, pa se tako čini da je epicentar europskog monetarnog sloma Španjolska, a ne Grčka. S obzirom da je većina spekulativnih shema Banco San-tander plasirana preko Brazila, kriza se iz Europe odmah preselila u Južnu Ameriku, odnosno njezinu najjaču ekonomiju. Po-četkom veljače ukupna vrijednost banke pala je za 16%, što je bio početak gotovo strmoglavog pada vrijednosti dionica, ba-ziranih na spekulativniom valutnim tran-sakcijama na razlici eksontnih stopa u Eu-ropi i Brazilu. Union Bank of Switzerland (UBS) je odmah izdala preporuku svojim klijentima da prodaju dionice Santandera. Iako je banka objavila godišnju dobit 8,9 milijardi eura, morala je priznati da će se

otpis neotplativih kredita značajno pove-ćati u 2010. Tržišta su to nagradila, spu-stivši cijenu dionice za 10%. Britanski Gu-ardian tvrdi kako je Banco Santander upet-ljana u polovicu svih hipotekarnih aran-žmana u Britaniji kao i u različite poslove u Južnoj Americi, uključivši i brazilske dr-žavne obveznice s visokom kamatom. 2008. Santander je izgubila više od 2 mili-jarde dolara u skandalu financijske pirami-de Bernia Madoffa. Banka je primila poza-mašne kredite Europske Centralne banke 2007. i 2008., uz vrlo sumnjive kolaterale, što je izazvalo mnoge da posumnjaju u po-štivanje osnovnih postulata Europske Cen-tralne banke.

Unatoč upozorenjima EU liderima da ne čine iste greške i novcem poreznih ob-veznika spašavaju beznadežno prezaduže-ne banke jer bi to moglo imati još pogub-nije posljedice, oni su se ipak odlučili sve vlade EU zone staviti pod striktnu kontro-lu, osnovati i nekakav europski monetarni fond i onemogućiti bilo kakvu samostalnu ekonomsku politiku zemalja članica. Lon-donski je Independent objavio da je pred-sjednik EU Herman Van Rompuy poslao pismo učesnicima summita u Bruxellesu s tajnim aneksima u kojima je tražio da sve članice EU, ne samo Grčka budu podvr-gnute pod nadnacionalnu kontrolu. Inde-pendent je citirao jedan neimenovani izvor EU koji je izjavio: “Ono što trebamo je ista vrsta mehanizma koju smo namet-nuli Grčkoj u cilju osmatranja i provjere zemalja Eurozone. Ideja je podvrgnuti sve europske ekonomije pod prismotru.” Isto-vremeno, savjetnik EU komisije Alberto Giovannini, vođa grupe za tehničku tran-ziciju iz nacionalnih valuta u euro izjavio je 10. veljače za talijanski dnevnik Il Sole

24 Ore: “Povijest nas uči da su imperije (!) efikasnije i postižu veće blagostanje jer je imperijalni model uspješan na većem teritoriju.”

Lažna aktiva Banco Santander u Bra-zilu Ujedinjenom kraljevstvu i Španjol-skoj “pokazuje da Santander mora pri-hvatiti masovan otpis svojih potraživanja jer su ona neodrživa”, izjavio je već više puta spomenuti Lyndon LaRouche. Do-dao je kako se ne može potopiti cijela Eu-ropa zbog jedne banke i njezinih družica iz Inter-Alpha grupe. Cijeli sustav održa-nja te bankarske grupacije ovisi o eskon-tnoj stopi brazilske centralne banke koja je neodrživa. Naime, grupacija je kupo-vala eure po vrlo niskoj cijeni, odnosno eskontnoj stopi Europske centralne ban-ke, vršila konverziju po visokom tečaju eura za brazilski peso. Taj je novac oroča-vala u brazilskim bankama po visokoj ka-matnoj stopi, na temelju kojih je izdavala vrijednosne papire koje je prodavala čak do Rusije i širom Južne Amerike i Euro-pe, posebno preko Royal Bank od Sco-tland. Jamac dobiti u ovim transakcijama bila je visoka brazilska eskontna stopa i 27-postotna inflacina pesa koje su uništa-vale brazilsku ekonomiju, smanjivale budžetske prihode i povećavale zaduže-nost zemlje.

Europljani su na sastanku skupine ze-malja G7 u Kanadi 7. veljače najavili da će sami riješiti financijske probleme koji su su počeli širiti zbog grčke krize. Stručnjaci upozoravaju da tu zemlju treba spasiti, jer će se u suprotnome dogoditi domino-efekt. Panika koja sustavno raste na financijskim tržištima predstavlja sve veći pritisak na Eurozonu. Na summitu vodećih industrij-skih zemalja u kanadskom mjestu Iqaluitu

JOURNAL

37

IZ SVIJETA

Europljani su svojim partnerima zajamčili da su problemi pod kontrolom oko budžeta zemalja članica kao što je Grčka. Pomoć izvana, primjerice od MMF-a, nije potreb-na. Međutim, ekonomisti, bankari i analiti-čari od Europljana traže da predstave kon-cept za spašavanje u slučaju da pojedine države više nisu platno sposobne. Struč-njaci strahuju da bi kriza državnih financi-ja mogla u Eurozoni “eksplodirati” i time povući i svjetsko gospodarstvo u novu spi-ralu krize, prenio je Deutsche Welle. Pred-sjednik Europske središnje banke Jean-Claude Trichet je rekao kako je uvjeren da će grčka vlada učiniti sve što je potrebno i da će do 2012. godine svoj proračunski de-ficit od trenutno gotovo 13% smanjiti na dopuštena 3%. Kako, nije objasnio, ali je iz svega što se dešava u Grčkoj koja je po-stala jedna od najnestabilnih zemalja svije-ta, gotovo preko noći, jasno da to znači po glavi stanovnika. Zbog toga financijska tr-žišta sumnjaju da će Grčka moći odgovori-ti na pritisak EU i provesti planove štednje u atmosferi sve većih prosvjeda svojih gra-đana koji su najviše pogođeni. Sumnje se prenose i na neke druge članice koje tako-đer imaju vrlo visok deficit, a to su Špa-njolska, Portugal i Italija.

Preko pet milijuna grčkih radnika 24. veljače štrajkalo je protiv mjera koje Vla-da želi uvesti kako bi se pokušala izvući iz krize. Više od 30.000 prosvjednika na uli-cama sasvim je paraliziralo Grčku. Osim zatvorenih aerodroma i zaustavljenog jav-nog prijevoza, u Grčkoj nisu radile ni ško-le kao ni ostale državne institucije. U štrajk su ušli i mnogi zaposlenici privatnog sek-tora koji su jednostavno napustili radna mjesta. Prosvjednici se potukli s policijom Prosvjed nije mogao proći bez nasilnih is-pada i sukobima s policijom. Organi reda i mira suzavcima su krenuli na štrajkaše na-kon što je prema zgradi parlamenta pole-tjelo kamenje i plastične boce, a zapaljeno je i nekoliko požara. Nakon što ispaljiva-nje suzavca nije smirilo prosvjednike, doš-lo je i do fizičkog obračuna s pripadnicima specijalne policije u Ateni. Prosvjednici su kroz centar Atene promarširali noseći tran-sparente s natpisima poput “oporezujte bo-gate” i “skidajte ruke s naših mirovinskih fondova”. “Što nam još mogu skresati? Zrak koji dišemo? Ovo je gore od zatvor-ske kazne. Vladini čelnici u suradnji s Eu-ropskom komisijom, Europskom bankom i MMF-om ipak su pronašli još nekoliko stvari koje mogu ukinuti i koje će dodatno otežati život stanovnicima Grčke. Tokom ožujka će se povećati porez na dodanu vri-jednost, opet će porasti cijena naftnih deri-vata, a državna i privatna poduzeća najvje-

rojatnije će ukinuti sve bonuse koje zapo-slenici dobivaju. Taj drugi generalni štrajk u samo dva tjedna poklopio se s rastućim nezadovoljstvom Grka zbog načina na koji je Europska unija odgovorila na krizu. Ra-di se o najvećoj radničkoj akciji od kada je socijalistička vlada otkrila da će početi šte-djeti kako bi državni dug i deficit stavili pod kontrolu. Trenutni deficit u Grčkoj je 12,7 posto. To je više nego četiri puta više od dopuštenog deficita u Eurozoni, a vlada ga ove godine pokušava srezati do 8,7 po-sto. Za to je donesen plan kojim će se radi-ti velike uštede u javnom sektoru. U visok deficit, Grčka ima i dug od 300 milijardi eura. U planu smanjenja deficita stoji kako će se zamrznuti plaće u javnom sektoru, te da će se do 2015. godine povećati dob od-laska u mirovinu na 63 godine. Grke oče-kuje i povećanje poreza na naftu, alkohol i cigarete.

Prema najavama prvoga ekonomskog stručnjaka Međunarodnog monetarnog fonda, Oliviera Blancharda, “proračunski rezovi u Europi bit će izuzetno bolni i po-trajat će i do 20 godina.” Blanchard je naglasio da su prilagodbe lakše u onim zemljama koje mogu devalvirati nacio-nalne valute. “Zemljama koje nemaju tu opciju, treba otvoreno reći da će rezovi u proračunu biti iznimno bolni”, rekao je 24. veljače Blanchard za talijansku La Repubblicu. On je rekao i da će proces zahtijevati zajedničke napore tokom raz-doblja od 10 do 20 godina. Prema njego-vim procjenama, zemlje će u kratkoroč-noj perspektivi ostvarivati niske stope ra-sta i neizbježan danak bit će kresanje plaća kako bi se obnovila konkurentnost. Blanchardove procjene kazuju da će eu-ropske vlade te SAD morati provesti re-zove u potrošnji i podići poreze kako bi se sredile proračunske financije. Kakva je tu poruka za stanovitog Šukera i njegovu smiješnu nazovi šeficu?

Sve ovo navodi na izvjesnu moguć-nost državnog bankrota južnih članica Eu-rozone s potencijalno dramatičnim poslje-dicama za čitav bankarski sustav. Politika G20, s paketima za spašavanje u bilijun-skim vrijednostima za propadajuće banke nije dala rezultata. Iako je pažnja medija bila usmjerena na Grčku, Španjolsku, Por-tugal, Island, Irsku, Italiju i Latviju kao zemlje s najvećim deficitom u eurozoni, Ukrajina, Dubai, Irak, Pakistan, Argenti-na i Venezuela se suočavaju s državnim bankrotom kao i Britanija i SAD. Isti poli-tičari, bankari i ekonomisti koji su, dere-gulacijom financijskih tržišta, omogućili visokorizične spekulacije banaka, fondo-va i investicijskih društava i koji su onda

osigurali da porezni obveznici plate deset-ke bilijuna dolara za kockarske dugove, sada prijete da gurnu većinu najviše pogo-đenih zemalja u stanje bezvlađa i to bru-talnim zahtjevima za štednjom. Tako se traži da Grčka svoj budžetski deficit od 12,7% do 2012. smanji na 2.8%, što znači drakonske rezove u svim sferama. Pred-sjednik EU Komisije Joaquín Almunia Mira je čak zaprijetio Grčkoj statusom EU protektorata kao upozorenje ostalim čla-nicama (njih 19) koje su također prekršile idiotski zahtjev Maastrichtskog sporazu-ma o maksimalnom budžetskom deficitu od 3% BDP-a. Španjolska mora reducirati svoj budžet u iduće tri godine za 70 mili-jardi eura, investicije za 14%, uvesti zau-stavljanje novog zapošljavanja u javnom sektoru, smanjiti plaće, povećati dob za odlazak u mirovinu i slično. U svim je po-gođenim državama stanovništo počelo odgovarati otporom. Čak i u Hrvatskoj. Sve ove mjere neće riješiti problem. Sve će države pod takvim režimom upasti u spiralu deflacije koja će smanjiti opseg ekonomije, povećati budžetske deficite i tražiti još odricanja. Stoga je realno očeki-vati da, ukoliko ne žele bankrotirati, te države će se morati povući iz Europske monetarne unije i vratiti dio suvereniteta, barem u financijskom i monetarnom smil-su kako bi spasile ostatke svojih ekonomi-ja. Kaos se neće zaustaviti na granicama država koje su sada u centru pažnje. Ubr-zo će razotkriti pravo stanje stvari u drža-vama koje uživaju AAA kreditni rejting. Britanija, koja uljepšava svoje statistike jednostavnom operacijom isključivanja dugova nacionaliziranih banaka, uskoro bi se mogla naći u goroj situaciji od Grč-ke, piše Ian Campbell Daily Telegraphu. Priopćenje Komiteta za monetarnu politi-ku Bank of England, da će zaustaviti poli-tiku “kvantitativnog otpuštanja” , odno-sno štampanja novca moglo bi ubrzo uvje-riti tržišta da je zemlja beznadežno ban-krotirala i dovesti do stanja u kojem bri-tanske državne obveznice nalaze onoliko kupaca koliko i grčke.

Eurozona je na točki povrata prema nacionalnim valutama jer su se ispostavi-la točnim upozorenja još iz devedesetih godina. Jedinstvena valuta bez političke unije i s ogromnim jazom u ekonomskom razvoju pojedinih članica ne može funk-cionirati. Prava se dinamika procesa sada vidi jer je početna iluzija o zemljama pri-ključenja u kojima se dogodio boom pre-rasla u noćnu moru prsnuća spekulant-skog mjehura, a time i iluzija o Europskoj uniji. q

Pripremio: Faris Nanić

JOURNAL

38

KULTURA

Vrbas voda nosila jablana,Na jablanu kujundžija Mujo,Na jablanu kujundžija Mujo.Kujundžija, tako ti tvog nama,Skuj ti meni ašik momka mlada.Uzmi urnek iz našeg džemata.Sa ljepote Smail-efendije,Sa visine age Edhem-age,Sa dva bega dva Džinića mlada.Sa ponosa bega Mustajbega,Sa jordama bega Hasan-bega,Skuj ti meni takvog momka mlada.

Ovo su stihovi poznate banjalučke sev-dalinke koji su doživjeli transformaciju poslije Drugog svjetskog rata, jer bezima i agama nije bilo mjesta na tadašnjim medi-jima. Ne tvrdimo da su ovo originalni sti-hovi, jer originalni stihovi starih sevdalin-ki ne postoje, postoje samo varijante, ali ovom prilikom želimo da ukažemo na lje-potu ove sevdalinke, na način kako djevo-jačka mašta zamišlja svoga ašikliju, i ka-kav bi on, po njenoj mašti, trebao da izgle-da. Ljubavni uzdah, prouzrokovan če-žnjom i maštom djevojačkom, rezultira samo događajem u podsvijesti, ali tolikom jačinom da oblikuje pjesmu sa emotivnim nabojem, povezanim sa fragmentima real-nog događanja. Mašta je, konkretno, veza-na za neke ličnosti iz određene sredine.

Pjesma “Kujundžija, tako ti tvog na-ma”, ili nama poznatija kao “Vrbas voda nosila jablana” odražava intimni djevojač-ki doživljaj, koji je, ustvari, odjek čežnje za imaginarnim mladićem, koji bi trebao imati vrline najboljih banjalučkih mladića toga vremena: ljepotu Smail-efendije Eki-ća, vitak stas age Edhem-age, ponos bega Mustaj-bega i njegovog brata Hasan-bega Džinića. Ovi mladići su stvarno postojali.

Naime, krajem 19. i početkom 20. sto-ljeća gradonačelnik Banja Luke bio je ugledni hadži Himzaga Bahtijarević. Imao je lijepo uređenu kuću na sprat sa više oda-ja. Od njegovih sinova, školovanih i u Beču jedan je bio Edhem-aga Bahtijarević. Edhem-aga je bio druželjubiv pa se često sastajao sa svojim vršnjacima. Neki su svi-rali i pjevali, pa su u kući Bahtijarevića pri-ređivali lijepa druženja, naročito petkom. U kući preko puta sastajale su se djevojke, i

slušajući svirku i pjesmu davajući oduška svojoj mašti, spjevale ovu pjesmu.”

Inače, u vremenu komunizma kad su bege i agovi istjerani iz ove banjalučke sevdalinke, ova pjesma se pjevala u slje-dećoj skraćenoj varijanti:

Vrbas voda nosila jablana,na jablanu kuje kujundžija:“Kujundžija, tako ti zanata,Skuj ti meni, od zlata junaka.Nemoj plava, tako ti zanata,Već garava, k'o što sam i sama!”Penzionirani banjalučki profesor

Mehmed-Medo Selman, najviše vremena provodi u pisanju, bilježeći sjećanja na rodnu Banja Luku, njene mahale i ljude sačuvane od zaborava u njegovoj memo-riji. Nedavno je objavio knjigu ispunjenu sjećanjima na Banja Luku kroz pjesme sevdaha i serenada, ilustrovana sa više starih fotografija kuća i mostova kojih odavno više nema. Profesor Selman je od zaborava otrgao mnoge banjalučke pjeva-če koji su pisali historiju bosanske sevda-linke kroz vrijeme. Nije se džaba govori-lo “kroz Banja Luku ne pjevaj”. Profesor od zaborava otima muzikalnu porodicu Smailage Ekića i njegove sinove Envera, Nedžiba i Enesa. Njihova pjesma i svirka gitara i harmonike se čula često ne samo na akšamlucima i teferičima, nego i šire...

U Stupnici je živio i pjevao Safet Ibra-himbegović zvani Boro, koji je nadimak dobio po svojevremeno čuvenom pjevaču i harmonikašu Bori Janjiću, koji je zajedno sa legendom zvanom Vuka Šeherović iz Beograda, često gostovao i u Banja Luci... U Donjoj Stupnici na Mejdanu lijepo su

pjevale djevojke Behija-Behka Šašivare-vić i Razija Dizdarević vezući na đerđefu, kao i Džemila Maglajlić-Šeranić, dok je u Gornjem Šeheru lijepo pjevala sevdalinke Fata-Fatka Đulman, koju su od milja zvali Đulmanova Fatka! Iz Stupnice su bili po-znati pjevači još i braća Adem i Smajo Ko-vačević, zatim Mujo, Hakija i Irfan Kara-begović, te Mehmedalija-Garo Selman. U Novoselijama je bio najpoznatiji pjevač i harmonikaš nakon Drugog svjetskog rata Ale Varjača, golman “Olimpa” iz Predgra-đa, koji je najviše pjevao o nekoj lijepoj Ajši, zatim sestre Hajrija i Nada Ljutić, kao i profesionalni pjevač Sidik Semiz sa Graba. Medu pjevačima koji su medu pr-vima snimili gramofonsku ploču bio je i glumac Muhamed Čejvan, a po ljepoti i lijepom pjevanju su bile poznate sestre Ra-sema i Muniba Katana...

Pored neproilazne sevdalinke “Vrbas voda nosila jablana”, u gradu na Vrbasu su se prije ko zna koliko stoljeća izrodile i mnoge druge sevdalinke poput “Otkako je Banja Luka postala”, “Banja Luko i ta tvo-ja sela”, “Šeher grade Banja Luko mila”, “Put putuje Latif-aga”... Oni koji se danas u ovom novom nevaktu nazivaju Banjalu-čanima, a došli su i usidrili se na bošnjački imetak prije desetak godina, odnekud iz Knina, Dvora na Uni, Hrvatske Kostajni-ce, Drvara, Glamoča ili tko zna još odakle, zasigurno nikada nisu ni čuli, niti će ikada čuti za ljude koji su decenijama širili slavu šehera pjevajući njemu i o njemu, njego-vim ljepoticama, nestašnoj rijeci, akša-mlucima, momačkim uzdasima i viđeni-jim ljudima svog vakta. q

Priča o sevdalinkama

Vrbas voda nosila jablanaAvdo Huseinović

JOURNAL

39

KULTURA

Prve gradske objekte u Sarajevu podi-gao je Isa-beg Ishaković kao svoj vakuf, o čemu svjedoči najstariji dokument u Bosni i Hercegovini na orijentalnim jezicima, Va-kufnama Isa-bega Ishakovića datirana iz-među 1. februara i 3. marta 1462. godine (džumadel-ula 866 h.g). Original se svoje-vremeno nalazio u rukama Mustajbega Fa-dilpašića (prvog) gradonačelnika Sarajeva, sina Fadil-paše Šerifovića, “koji je između 1840.-1879. bio 'svrha i razvrha' svih stvari u Sarajevu”, a ovaj ga je posudio Kosti Hor-mannu, od kada mu se gubi svaki trag.

Kako je porodica Šerifovića, odnosno Fadilpašića došla u posjed Isa-begove Va-kufname nije teško predpostaviti; Fadil-paša je bio glasoviti (onovremeni) oligarh koji je preuzimao dugove posrnulih be-govskih porodica i kupovao nekretnine koje bi (po njegovoj slobodnoj procjeni) “načeo zub vremena”, krijući se pritom iza milozvučja i poezije. Ništa “opskurniji” u svojoj ulozi nije bio ni pomenuti Horma-nn, u službi Zemaljske vlade, u čijoj se lič-nosti iza dušebrižnika za našu kulturnu baštinu, sevdalinku, krije zapravo bespo-štedni mešetar i trgovac umjetninama.

Gdje je nestala “lična karta” Sarajeva?

Gdje je “posuđeni mu na uvid” origi-nal Vakufname Isa-bega Ishakovića zavr-šio - vjerovatno nikada nećemo saznati.

Treba li uopće naglašavati da se takve vrijednosti nikome ne prodaju, niti “posu-đuju”? Valja je trebalo, i tada i danas. U kafani “Kod Sameka”, koja se nalazi u vi-dokrugu mjesta gdje je Isa-beg udario te-melje Sarajevu, Tin Ujević je (očito pripit) zapisao: “Nikada nisam vidio ovoliko lje-pote na jednom mjestu, ali ni više lupeža koji njome upravljaju.” No iz postupka (prvoga) gradonačelnika Sarajeva Mustaj-bega Fadilpašića zapravo ponajbolje mo-žemo potcrtati odnos koji su naši “visoki predstavnici” u svakome vremenu imali prema “domaćem srebru”, prema najve-ćim vrijednostima koje čine naš identitet, razmjere kulture i određuju preduvjete bu-dućnosti za generacije koje dolaze.

Je li naša budućnost mogla biti bolja od ove ako je Mustaj-beg Fadilpašić, naš

(prvi) gradonačelnik nije niti bio svjestan? Je li Vakufnana Isa-bega Ishakovića, “lič-na karta” Sarajeva mogla imati u tom tre-nutku veću vrijednost osim one koju su joj dodijelili Fadilpašići? Ne znam. Na pitanje Koste Hormanna, “gdje se nalazi grob vel-može Ishakovića, vlasnika (“posuđene mu” op.au.) Vakufname”, Fadilpašić je dao prilično neodređen odgovor, mističan koliko i poslovi njegovog oca. Behija Zla-tar, direktorica Orijentalnog instituta, ne može sa sigurnošću potvrditi da li su Fadil-pašići znali za mjesto ukopa Isa-bega Isha-kovića, no zasigurno može potvrditi da je prof. Mehmed Mujezinović ugledni ori-jentalist, autor trotomnog izdanja “Islam-ske epigrafike u BiH” napravio jednu od najopsežnijih analiza u potrazi za meza-rom osnivača Sarajeva.

“Prof. Mujezinović je nakon opsežnih proučavanja i obilaska lokacija ustvrdio da je onaj veliki stari našan bez natpisa koji se nalazi u mezarluku iza mihraba Careve džamije zapravo mjesto ukopa Isa bega Ishakovića”, kaže Zlatar koja je iza rata, u svojstvu člana komisije za utvrđi-vanje mjesta ukopa Isa-bega Ishakovića koju je oformio Grad Sarajevo kontakti-rala i Skoplje, gdje su ukopani njegov sin i unuk. Međutim, prema njenim riječima, njegov mezar nije pronađen.

Šta se dogodilo s originalom Vakufna-me, Zlatar jednostavno – ne zna. Ona svje-doči jednom prijepisu koji se čuva u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. “Takođe, kada sam bila u posjeti Vakufskoj direkciji u Istanbulu, u opsežnoj arihivi koja nam je bila dostupna, nismo pronašli originalni dokument”, decidna je Zlatar.

Isa-beg nije bio slavenskog porijekla

O porijeklu Ishakovića postoje jedna-ko zanimljive varijacije, gotovo kao i o mjestu njegova ukopa.

Behija Zlatar decidno odbacuje teze na račun porijekla osnivača Sarajeva, ko-je vode u smjeru njegovog slavenskog porijekla.

Ta dvojenja idu u smjeru – da je riječ o bratu Stjepana Vukčića Kosače, koji ga je predao Mehmedu II kao garanciju lo-

jalnosti. Po ovoj teoriji Isa-beg je, nakon što ga je usvojio Ishak-beg (otud prezi-me), konvertirao na islam, te za ondašnje prilike izgradio zavidnu vojničku i poli-tičku karijeru.

Po drugima, Isak Hranić/Hranušić za-robljen je tijekom jednog upada akindžija na posjed velikaške obitelji Pavlović, ina-če gospodara velikog dijela Istočne Bo-sne, uključujući i srednjovjekovnu župu Vrhbosnu. U zarobljeništvu se dokazao kao izuzetno sposoban, što je vođu spo-menutih akindžija potaknulo da mu osta-vi imetak, ali i poziciju koju je obnašao.

Potpuno drukčiji pristup na porijeklo Ishakovića imaju istraživanja historičarke umjetnosti Lidije Bogojević Kumbaradži iz Skoplja. Ona smatra da je rodonačelnik Ishakovića Pašajigit-beg iz Saruhana (Ka-padokije), a da je Ishak-beg bio njegov sin. Zanimljivosti idu do mjere u kojoj se skopski begovi Kumbaradžije smatraju izravnim potomcima Isa-bega Ishakovića, o čemu posjeduju i autentičnu dokumenta-ciju. Iznad ulaza u nekadašnji bazar u Sko-pju, građevine koju je podigao Ishaković, stoji ploča o obnovi bazara. Natpis kazuje da su bazar obnovili begovi Kumbaradži-je, nasljednici Isa-begovi.

Bezimeni nišan

Mehmed Mujezinović najugledniji orijentalista u BiH, te autor trotomnog iz-danja Islamske epigrafike u BiH, ostao je do smrti pri tvrdnji da je onaj stari nišan iza mihraba Careve džamije, stvarno mje-sto ukopa Isa bega Ishakovića.

No pitanje je zašto nije obilježen? “Nerijetko ćemo sresti u islamskoj tradi-ciji, imate to i danas, da se uglednici uko-pavaju bez nekih obilježja”, kaže Zlatar.

Doista, kod pojedinih islamskih redo-va tradicija je da se rahmetlija/umrli spu-šta u “bezimeni” mezar. Time se zapravo želi ukazati – da njegova duša ne umire već seli na drugi svijet, te da gizdavi, ukrašeni mezari, ni u kom slučaju, ne predstavlju bogatstvo duše koja je napu-stila ovaj – prolazni perivoj.

Jer, šta ima posebno u tome što će ljudi obilježiti mjesto gdje su nam se kosti pro-

Priča o Isa-begu Ishakoviću

Gdje je mezar osnivača Sarajeva?Amel Suljović

JOURNAL

40

KULTURA

sule, i uopće kakve to može imati koristi po život koji je neumitno prošao?! Postoji nekoliko sufijskih izreka o tome, od kojih je jedna posebno upečatljiva: Rahmetlija (umrli op.au.) i njegov prijašnji život više nemaju ništa zajedničko. Takođe, hadis časnog poslanika islama je izričit po tom pitanju: “(…) od zdravlja uzmi za bolest…()..od života uzmi za smrt, jer ti ne znaš kako ćeš se sutra zvati”.

Ako je doista “bezimeni nišan” iza mihraba Careve džamije Isa-begov, onda

se postavlja jedno logično pitanje – čemu se uopće nadamo svi mi, mali autorizirani doajeni vlastitih tumačenja današnjeg Sa-rajeva kada se njegov utemeljitelj, čovjek koji ga je podigao, bojao svojega zadnjeg akšama, u mjeri da je svoj mezar ostavio bez imena?!

Tajne koje se nisu imale kome reći

Zanimljivo je i korisno ukazati i na usmenu predaju koju baštine preostali

derviški redovi u Sarajevu po kojima je šejh Isa-begove tekije na Bentbaši nasli-jeđivao dvije neprocjenjive vrijednosti: štap koga je, po predanju, zadnji bosanski did poslije svoje smrti dao prvom šejhu Isa-begove zavije i koji se s koljena na koljeno prenosio sve do 1924. godine ka-da je umro posljednji kvalificirani šejh Ruhi efendija i kada je štap nestao, te po-uzdano znanje o mjestu ukopa osnivača Sarajeva koje je ostalo u tajnosti. Možda je tako i bolje. q

Skoro će četvrta decenija otkako je bo-sansko-hercegovački pisac Ivo Andrić na-pustio ovaj svijet. U susjednoj Srbiji slave se njegovi rođendani, pa tako i godišnjice smrti. Odluka srbijanskog predsjednika Borisa Tadića, da se 50. godišnjica dobija-nja Nobelove nagrade (2011.) obilježi u cijeloj zemlji kao – godina Ive Andrića, ima za cilj da se definitivno stavi pečat na minimalističke pretenzije bosanske i hr-vatske strane, koje su Andriću, po njego-vim riječima, priskrbile više neugodnosti nego pažnje, što je, u dobroj mjeri, i točno.

Beogradski NIN u jednom od svojih prethodnih brojeva ističe kako je Andrić već duže prisutan na susjedskim politikantskim licitacijama, “u kojima se često, nedostojno čereče i ličnost i delo velikog pisca”. Nedav-no je u jednoj emisiji FTV-a, gostovao i “Andrićev biograf” Radovan Vučković, ko-ji je jasno potcrtao stavove srbijanskog poli-tičkog i ideološkog vrha. “Andrić je u Beo-gradu dobio jedini pravi status koji mu pri-pada – nedodirljivost. Srbija je jedina lepo primila Andrića i on je to znao da ceni.”

Da je Srbija oduvijek znala da cijeni ovoga pisca svjedoči i činjenica da je mirna ulica Andrićev venac zapravo sjedište srbi-janskog državnog vrha; na broju 1 je Pred-sedništvo i Kabinet Predsednika Republike, na broju 8 živio je Ivo Andrić. Tamo je da-nas istoimena zadužbina. Bart &comp, ugledni investitor odmah do njegove zaduž-bine, gradi hotel pod imenom Nobel.

Zaboravljen i u rodnom TravnikuU Sarajevu, gradu njegovih gimnazij-

skih dana, Andrićeva ulica se nalazi u so-

cijalističkom naselju Alipašino polje, dok u njegovom rodnom Travniku ulice uop-će i nema. U Tuzli je još prije desetak go-dina provedena sramotna inicijativa za preimenovanjem Andrićeve ulice. Dalje nije odmakao ni Višegrad.

U BiH, domovini pisca, godišnjice smrti i naše (jedine) Nobelove nagrade za književnost, obilježavaju se uvijek isto, nekom televizijskom emisijom, čiji gosti su nezavisni intelektualci ili nacionali-stički dušebrižnici; obje skupine bez ika-kve stvarne mogućnosti da bilo šta promi-jene i preduprijede.

No, o stvarnom Andrićevu statusu u BiH odlučuju ljudi koji kreiraju politiku i donose odluke, najprije čelnici političkih partija. Bojan Bajić, predsjednik Naše stranke, smatra da Boris Tadić nema pra-vo da lamentuje nad Andrićevom sudbi-

nom i da Nobelovu nagradu veže isključi-vo za Srbiju. “To isto možemo mi da ura-dimo. Da nije bilo nas ovakvih kakvi smo – on je ne bi ni dobio. Mi i današnja Bo-sna smo najbolji dokaz koliko je bio u pravu. Mi smo primjer kakav je on bio”, kaže Bajić. Krivca za današnji odnos pre-ma Andriću, Bajić vidi “u nacionalistič-kim politikama koje razapinju BiH te je čine taocem njihove promašene politike”.

Za Jerku Ivankovića Lijanovića, čelni-ka stranke Radom za boljitak pitanje odno-sa prema Andriću je pitanje odnosa prema BiH. Inicijativa iz Srbije ga ne čudi, “jer Parlament BiH raspravlja više o problemi-ma u Srbiji nego o vlastitim”. “Naši politi-čari više brinu o tome što Srbija radi nego šta im se dešava u vlastitoj kući. Andrić nije bio islamofob, kao što nije ni srpski pisac, kako misle Tadić i Kusturica. Sve im to pada u vodu. Ja lično ću podržati bilo kakav prijedlog da se za Andrića učini više nego što je to sada slučaj”, kaže Lijanović.

Mladen Bosić, predsjednik SDS-a, od-bio je da komentira ovu temu, istaknuvši da je Andrić “odavno dao odgovor na ovo i slična pitanja”. Bosić vjerovatno aludira na piščevo deklarisanje - da je srpski pisac.

Za bošnjačke intelektualce i dalje islamofob

Edhem Bičakčić, predsjednik Sabora Islamske zajednice u BiH, naglašava da Andrićeve književne vrijednosti nisu upit-ne, te da otuda odnos prema njemu treba biti korektan. Međutim, Bičakčić smatra da Andrićeva doktorska disertacija i kon-

Ivo Andrić – 35 godina od smrti (1975.-2010.)

Lice s novčanice od 200 KM Amel Suljović

Ivo Andrić

JOURNAL

41

KULTURA

troverzno albansko pitanje ukazuju na ne-ospornu islamofobiju. “Andrić je bio u službi velikosrpske politike, i to je tako. To što je neko dobar pisac, ne znači da je i dobar čovjek, da nije nacionalista ili faši-sta. Uzmite primjer Knuta Hamsuna. Po-gledajte Andrićevo djelo i dajte mi jednog normalnog uravnoteženog Bošnjaka, to su uglavnom morbidni zlikovci koji zbog svoje nečiste krvi čine stravične zločine, ili ih razjedaju sulude strasti; Alija Đerzelez i Mustafa Madžar”, kaže Bičakčić.

Lamija Tanović, predsjednica LDP-a BiH, ističe da je Andrić samo pisac, “slo-boda koja misli”. Ona smatra da stavovi koje je Andrić iznosio u svojim djelima nisu isključivo i njegovi stavovi. “To što je uradila bošnjačka intelektualna vrhuška jeste očigledno nasjedanje na Karadžićevu politikantsku igru oko Andrića, čijim je izvodima iz djela pokušavao uvjeriti me-đunarodnu zajednicu da je u Bosni nemo-guć zajednički život. Mi nemamo odnos prema Andriću, mi imamo bolestan odnos prema nekim komadićima namjerno vađe-nim iz djela, kako je kome trebalo. Andrić neće dobiti svoje zasluženo mjesto dok ne oborimo nacionaliste u BiH, jednom zau-vijek”, naglašava Tanović.

Potpredsjednik SDA Bakir Izetbegović smatra da je Andrićevo djelo neosporno, ali dodaje kako je i slovo Muhsina Rizvića ta-kođe neosporno. “Mi smo za njega bili za-lutali narod u Evropu, degenerici i nedono-ščad. Ne znam zašto se sada iznova politizi-ra i diže hajka o našoj mržnji spram njega. Tobože, Bošnjaci su krivi što Andrić nema mjesto u ovoj zemlji koje zaslužuje. Pitam se kada će ljudi prestati da govore neistinu. Bošnjaci se njemu jedini nisu svetili, za ra-zliku od ostalih koji su ga isturali na koplja dok su činili zločine po Bosni. Bošnjaci su bili doslovno letargični prema mitološkom karakteru njegovih djela. Nas on nije na-dahnjivao kao Karadžića. To što je on svoju zemlju predstavljao kao ostatak nečega što je zalutalo i valjda trebalo nestati s Turcima, to je druga priča. Ironija je još veća da taj događaj u Beogradu, politički i kulturno, režira izdajnik svoje zemlje - Emir Kusturi-ca, kojeg se stidi svaki busen u Sarajevu. Neka gospoda izvole pa neka ne dižu praši-nu i to obično pred izbore, nego neka kon-kretno nešto predlože. Bošnjaci će, kao i uvijek, biti posljednji koji to neće podržati. Nisu krivi Bošnjaci, nego stvarni ideolozi takvih hajki”, kaže Izetbegović.

Anatema Muhsina Rizvića

Ideolozi koje pominje Izetbegović možda naizgled nemaju stvarnu političku

moć da nešto promijene, ali oni su ona tiha snaga koja potkopava mjesto Ive Andrića u bosansko-hercegovačkoj kulturi uopće. Odnos Srba, Hrvata i Bošnjaka prema An-drićevom djelu i liku komplicira se, dakle, ne samo kada se prepiru koliko je čiji, već i kada mu izražavaju divljenje.

Ozbiljnija rasprava o Andriću u BiH počela je u vrijeme slabljenja do tada ne-upitne Izetbegovićeve vladavine. Doista, ta 1999. bila je godina konsolidacije uku-pnog, do tada misleno nestalog ideološ-kog okvira, zbog kojega su bošnjački in-telektualni okviri postajali paradoksalni u mjeri, koja danas, desetak godina kasnije, dobija stvarne razmjere.

U prilog tome najbolje svjedoči jedna naizgled simpatična pošalica, izgovorena prošloga ljeta u parku ispred Svjetlosti u Sarajevu, gdje su izložene, kao na nekoj pijaci, biste naših slavnih književnika. An-drićeva glava, u nedostatku kiše bila je za-mazana ptičijim izmetom. Jedan od knji-ževnika, uzoritih Bošnjaka, tada je rekao: “E vidi Andrića, ne vidi od izmeta. Znaju bošnjački golubovi – ko je naš, a ko nije.”

No, kada malo bolje razmislimo, ima tu istine. Anatema koju je na Andrića ba-cio Muhsin Rizvić (Bosanski muslimani u Andrićevom svijetu, Muhsin Rizvić, 1995.) možda nikada neće biti skinuta. Samo što u odnosu na devedesete godine prošloga stoljeća više nema one slobode s kojom su se anateme bacale na svakoga tko nije bio ideološki podoban.

Hladno lice s novčanice

No, nisu Andriću ostala dužna ni osta-la dva naroda, te otuda Vučkovićeva teza o srpskoj bezgrešnosti – ne stoji. Srbi su ga u vrijeme “čelične pesnice” Aleksan-

dra Belića (1926.) primili u Akademiju nauka i umjetnosti kao najmlađeg dopi-snog člana, ali su ga u opkoljenom Beo-gradu šićardžijski stavljali u neugodnu poziciju; agenti Dragog Jovanovića traži-li su od njega da se uključi u javni život, što je pisac i pismeno odbio.

Esej Ivana Lovrenovića, Paradoks šut-nje, zanimljivo zaobilazi anatemu koju je opet Andrić još za života bacio na Franjev-ce i na hrvatske antologičare. Ako pročita-mo prepisku Vlahe Bogišića i Mirka Maja-novića bit će nam jasnija pobuda nastajanja ovoga eseja, te Lovrenovićevog izbora iz Andrićevog djela za Hrvatsku književnost u 100 knjiga. Šta je posrijedi; Hrvatska je u svojemu procesu integracije shvatila da i ona polaže pravo na tu Andrićevu nagradu. No, u Zagrebu to i dalje nema neki odjek; Andrić je bio i ostao samo netko zbog koga Krleža nije dobio istu. Tako su doboši slave i prodike ponovo ostavljeni Bosni, a stvarna korist ediciji Hrvatska književnost u 100 knjiga, tačnije Vlahi Bogišiću.

Drugi segment je Andrićevo raskida-nje odnosa sa fratrima nakon 1962. (dr Rastislav Drljić, Pabirci o životu i radu Ive Andrića, Dobri Pastir, Sarajevo 1962.) kada su, bez njegovog znanja i odobrenja, objavili njegovu prepisku sa Tugomirom Alaupovićem.

Političke igre traju i ko zna hoće li ikada prestati. Jedino mjesto koje je od-mor i počivalište za pisca u njegovoj rod-noj Bosni, mjesto na kojem je rado viđen i gdje ga svi narodi bezpogovorno prihva-taju kao svojega najrođenijeg, jeste nov-čanica od 200 KM. Doista, jedino tamo, iza hladne plave pozadine, bosansko-her-cegovački nobelovac dobija poštovanje koje mu i priliči. Jedino tamo je on i srp-ski, i hrvatski - i bošnjački. q

JOURNAL

42

KULTURA

Safvet-beg Bašagić (Mirza Safvet), sin je Ibrahim-bega i Almase, kćeri Der-viš-paše Čengića. U obitelji je oduvijek vladala književna atmosfera, tako da se Safvet u najranijoj mladosti upoznao s narodnom usmenom predajom i orijental-nom tradicijom. Ibrahim-beg je bio kadija u Mostaru, poslanik u turskom parlamen-tu, sakupljač narodnog blaga, istražitelj orijentalnih književnosti i posljednji pje-snik koji je stvarao na turskom jeziku.

Safvet je osnovnu školu pohađao u Mostaru i Konjicu. U Sarajevu pohađa ruždiju gdje se budi “ljubav za Istok”. U gimnazijskim danima počinje pisati poe-ziju. Društvo Kranjčevića, u kojem se kretao, imaće utjecaja na njegovo stvara-laštvo, reflektirano kroz sva tri književna roda. Vrlo rano je počeo objavljivati poe-ziju u časopisima toga vremena – Biser, Gajret, Behar, itd. Pjesme su mu objav-ljene u nekoliko zbirki: Trofanda iz her-cegovačke dubrave (1896.), priređena još u studentskim danima u Beču, Misli i čuvstva (1906.), Izabrane pjesme (1913.). Objavio je i religiozni ep u slavu rođenja Muhammeda a.s. – Mevlud (1924.). Na-pisao je i tri drame u stihovima, od kojih su dvije dovršene: Abdullah paša, s povi-jesnom temom iz 18. stoljeća, Pod Ozi-jom ili krvava nagrada s povijesnom te-mom iz 16. stoljeća. Kranjčević je u Nadi za Trofandu iz hercegovačke dubrave re-kao kako ta zbirka predstavlja svježinu erotskog lirizma. Bašagićevo djelovanje na polju znanosti odnosi se na istraživa-nje orijentalnih i povijesnih tema.

Znanstvena studija Bošnjaci i Herce-govci u islamskoj književnosti (1912.), koja predstavlja malo izmijenjeni oblik Bašagićeve doktorske radnje, značajna je u kulturološkom kontekstu ne samo toga, nego bilo kojeg drugog vremena. Safvet Bašagić je pojasnio vlastitu potrebu da se znanstveno sagleda i uobliči ne mali do-prinos Bošnjaka na polju umjetnosti, po-litike, znanosti, itd. u društveni kontekst tada vrlo moćnog i respektabilnog car-

stva. Još u djetinjstvu, slušajući narodna predanja, priče i pjesme, Safvet se divio “vrlim junacima”, “mudrim državnici-ma”, “velikim učenjacima” i “vrsnim pje-snicima” te je ostala želja da “zamrle us-pomene na glasovite Bošnjake” dovede u vezu s povješću, u namjeri da se ne zabo-rave. U romantičarskoj zanesenosti, Ba-šagić se izjasnio: Uspomene na velike ljude iz mog naroda meni su uvijek bile svete, uvijek ih čuvam kao najdragocjeni-je amanete, tako da će Bašagić motiviran uspomenom, upravo predočiti elitističku kulturu koju je stvarao aristokratski sloj društva. Na jednom mjestu žali za zlat-nim vremenom bosanske povijesti u koje-mu su društvenom scenom hodili učeni, daroviti i plemeniti Bošnjaci: Kafije, Her-cegovići, Nerkesije itd., a sa žaljenjem ističe kako je došlo vrijeme da su narodu postali uzor hajduci, probisvjetovi i pan-duri. U uvodu studije stoji kako je Baša-gić posredno iskazao i svoje kroatofil-stvo, oslanjajući se na mišljenje osman-skog historičara Alija, koji je Bošnjake označavao plemenom Hrvata.

1900. godine izdana je knjiga Kratka uputa u prošlost Bosne od 1463. do 1850.

koja je bila u to vrijeme jedini standard za proučavanje povijesti Bosne. Bašagić predstavlja značajno ime u prevoditelj-stvu s orijentalnih jezika. S perzijskog je preveo Rubaije, misaonu poeziju Omera Hajjama, ali su značajni njegovi prijevodi i njemačkih pjesnika, posebno Heinea i njegova pjesma Kraj tanana šadrvana. Bašagić se bavio i politikom te je bio predsjednik i dva puta potpredsjednik bo-sansko-hercegovačkog Sabora. Nakon završenog studija, bio predavač arapskog jezika na Velikoj gimnaziji u Sarajevu, ali je otpušten s obrazloženjem da nije položio profesorski ispit. Istina leži u to-me da se zamjerio tadašnjoj vlasti. Osni-vač je nekoliko društava: Gajreta, El-Ka-mera, Muslimanskog kluba, itd. 1. svib-nja 1900. skupa sa Edhemom Mulabdi-ćem i Osmanom Nuri Hadžićem pokreće Behar. Kad je zatražio od mjerodavnih vlasti pokretanje političkog časopisa, od-bijen je. Kako bi smirili Bašagićev nemir-ni duh i neukrotivu prirodu, licemjerno mu je ponuđeno da se vrati na posao. Ba-šagić je, kao i u svakoj drugoj životnoj situaciji, znao prepoznati prave namjere tadašnjih vlastodržaca te odbija ponudu. Osniva Ogledalo, časopis koji je izlazio samo u 1907. godini. Naredne godine od-lazi u Beč i pristupa izradi doktorske di-sertacije koju je obranio 1910. godine. Do 1927. bio je kustos Zemaljskog muzeja, kada je umirovljen.

Muslimansko-bošnjačka renesansa

Bašagić se cijeli život zalagao za opći duhovni preporod vlastitog naroda, tako da se njegovo životno, umjetničko i poli-tičko djelovanje označava kao utemelje-nje “muslimansko-bošnjačke renesanse”. Može se s pravom reći kako je Bašagić utemeljitelj suvremene bošnjačke politi-ke i moderne bošnjačke nacionalne svije-sti. Jedan je od prvih Bošnjaka koji su nauk stjecali izvan orijentalnih centara. U Beču je studirao arapski i perzijski jezik.

Bošnjački književnik Safvet-beg Bašagić (Nevesinje, 1870. – Sarajevo, 1934.)

Utemeljitelj suvremene bošnjačke politike

Ajka Tiro-Srebreniković

Safvet-beg Bašagić

JOURNAL

43

KULTURA

Skupa s generacijom koju je krasio pre-porodno-romantičarski duh, stvara na na-rodnom jeziku i latiničnom pismu. Nje-gov prijatelj Edhem Mulabdić u Spome-nici (1926.) piše kako je Bašagić slatko-ćom duše, intimnošću i iskrenošću privla-čio mnoge prijatelje da se kupe oko njega.

Muhsin Rizvić je Bašagićevo okreta-nje prema južnoslavenskim poetikama označio manifestovanjem na tematsko-sa-držajnom i stilskom planu, izraženo, prije svega, kroz patetiku domoljubne lirike. Ta se generacija pjesnika nije uspjela odlije-piti od folklorne građe i njenog utjecaja. Temeljni “duhovni etimon” pjesnika ovog vremena mogao bi se označiti utjecajem narodne pjesme, slijedeći poetiku i stilske obrasce, bolno-elegični senzibilitet sevda-linke i balade. Njihovo stvaralaštvo bilo je otvoreno senzibilitetu patrijarhalnog gra-đanstva, ali i sentimentalno-romantičkoj srpskoj i hrvatskoj lirici romantizma. Ba-šagić stupa, s lirskim vrijednostima i poet-skim dometom svojih pjesama, u kolo ju-goslavenskih romantičarskih pjesnika kao što su Vraz, Zmaj, Preradović, Jakšić, Še-noa i drugi. Osobina koja ga iz tog društva izdvaja jeste činjenica da je on u svome pjesničkom biću prisnije i izvornije nego ijedan romantičarski pjesnik naših knji-ževnosti, ostvario inspirativni dodir i stva-ralački spoj vlastitog slovenskog duha i poetskog prostora Orijenta. Između narod-ne pjesme sevdalinke te Hafiza i Hajjama može se tako situirati znatan dio Bašagiće-ve poezije intimnog karaktera. U oblast Bašagićevog rodoljublja, slavljenja preda-ka i maštovito – epskog pričanja legendi o njihovoj slavi koja ulazi u nacionalnu tra-diciju, od perzijskih pjesnika ušao je još i Firdusi, čije ime Bašagić često i neposred-no spominje među svojim uzorima i uz či-je djelo vezuje mnoge svoje poetske asoci-jacije. U pjesmi posvećenoj ovom pjesni-ku, Bašagić se svečano identifikuje s nje-govom poezijom, čiji se idejni i poetski elementi, kako ih Bašagić iznosi, poklapa-ju u općim postavkama sa najšire uzetom poetskom motivikom Bašagićeve poezije. To su: borba među svjetlom i tminom; osjećanje proticanja vremena i mijena u njemu; junaštvo, srčanost i bojni mejdani; pjesma, piće i ljubav; uzdisanje u vatri lju-bavne strasti; reagiranje na sile mraka i mračnjaštva, i domovinska slava…

U novijoj bosanskoj književnosti Ba-šagić predstavlja jedno od vrlo značajnih imena kulturnog i nacionalnog preporo-da. Midhat Begić je za Bašagića rekao kako je on “temeljnica poetsko-duhovne konstitucije bosanskih Muslimana u fazi njihova snažnog i istorijski nezaobila-

znog kretanja ka modernom svijetu, mo-dernom utemeljenju duha i senzibiliteta”.

Bašagić je znao reći kako jedan narod može izgubiti moć i gospodstvo; slava njegova oružja može isplaviti, bajrak pod kojim je vojevao može postati plijenom neprijatelja, njegova prava i pravice mo-gu se pretvoriti u mrtva slova – kratko rečeno: jedan narod može doživjeti pravi politički, socijalni i ekonomski fiasco u svojoj postojbini. Sve je to privremeno, sve može biti od danas do sutra. Ali ipak imade nešto što nije prolazno, što ne mo-že ni puki slučaj ni najljući neprijatelj uništiti, a to su umotvorine koje mi zove-mo literaturom. U tome carstvu ni sila ni slučaj, dapače ni zub vremena ne može pomračiti umne stečevine naroda koje je privrijedio, kad je pobijedio barbarstvo i neznanje. Taj trijumf ostaje na vijeke, jer je on amanet budućim naraštajima.

Safvet je imao tu sreću ili nesreću da je još u mladalačkim godinama dočekao dolazak Austro-Ugarske u Bosnu koja je sa sobom donijela “plimu novog vreme-na” s kojim je nazaustavljivo u bosanski prostor uplovljavao europski, ili kako je narod zvao švapski način života: bankar-ski sistem, novi način odijevanja, novi način plaćanja roba i usluga. Agrarnom reformom, nakon Prvog svjetskog rata, uništen je begovski sloj. Najveća promje-na u društvenom sistemu reflektirala se u nesnalaženju i propadanju nekih islam-skih i državnih turskih institucija. Mladi ljudi su počeli slijepo slijediti novi način života, ali ne i novi način naobrazbe, što će dovesti do ispraznog pomodarstva. Maksimilijan Braun je tu generaciju nazi-vao “postokupacionom generacijom” ko-ja je sve više počela uživati u novopristi-glim europskim novotarijama (alkohol, kocka, neobuzdani život, itd.) Bašagić je o tom vremenu svoje mladosti, već pred kraj života, teško bolestan i vezan za kre-vet napisao pjesmu autobiografskog ka-raktera s puno gorčine Sumorne melodije.

Bašagić je skupa sa Karabegovićem i Ćatićem započeo otvaranje bošnjačke poezije prema duhovnom stvaralaštvu ostalih južnoslavenskih naroda. Enes Duraković taj fenomen u bošnjačkom pjesništvu je obrazložio na način da se stvaralaštvo Bašagića i Karabegovića prema drugima iskazuje više dekorativ-no, preuzimanjem versifikacijske sheme i konvencionalne stilematike hrvatskog i srpskog romantizma i deklarativno, ro-mantičarsko-patetičnim očitovanjem hr-vatskog ili srpskog nacionalnog identite-ta. Ali i onda kad su zazivali srpsku i hr-vatsku vilu poezije oni su ispisivali poe-

ziju bez estetske vrijednosti, zanimljivu danas samo kao svjedočanstvo burnih srpsko-hrvatskih nadmetanja u naciona-liziranju muslimana.

Bošnjaci su u novo vrijeme uplovili s osobenim književnim izričajem, zahva-ljujući književnom naslijeđu, posebno narodnoj predaji koja je slična predaji drugih južnoslavenskih naroda, ali koja je zbog svog civilizacijsko-kulturnog kon-teksta imala i svoju posebnost (naslijeđe na orijentalnim jezicima, alhamijado književnost, bogato orijentalno naslijeđe pjesničkih vrsta i formi: divanska poezija, rubaije, gazeli, kaside, mistična poezija, itd.). Ta živa tradicija će utjecati na cjelo-kupno pjesničko stvaralaštvo Bošnjaka 20. stoljeća od Bašagića, Ćatića, Kuleno-vića, Hajdarevića, Kajana, Sidrana, itd. U poeziji je Bašagić ostavio svjedočanstva kako o pjesničkim uzorima (utjecaj na-rodne pjesme, orijentalno pjesništvo i moderna južnoslavenskih naroda), tako i o vlastitom shvaćanju poezije, o njenoj emocionalno-idejnoj sadržini i formi kao izrazu poetske cjeline. To je predstavljalo osnovni put sazrijevanja od pjesama du-boko intimistično osjećajnih do filozof-sko-mističnih, reflektirano u poemi Na pučini svjetla:

Na pučini svjetla gori/ Kao alem žiška mala;/ Kad svemoćni svemir stvori,/ Ta je žiška zatreptala.

Kolko bura i orkana/ Gasilo je svojim bijesom,/ Pa još nije pomrčana,/ Još se blista sjajnim krijesom.

Mnogi um je poticala/ Da dokuči iskru njenu,/ Nu ona se odmicala,/ Ostav-ljajuć svoju sjenu.

I vjekovi redom lete,/ I umovi redom ginu;/ Ali od te žiške svete/ Niko iskre još ne skinu.

I ja eto za njom bludim,/ I bludeći slatko sanjam;/ Za njom čeznem, za njom žudim, / Njoj se divim, njoj se klanjam.

Ali, zalud su moje želje,/ Do nje doći nigda neću;/ Ko da shvati tajne velje:/ Ot-kud miris šarnu cvijeću?

Na pučini svjetla gori/ kao alem žiška sjajna;/ Da je shvati svak se mori,/ A sva-kom je – opet tajna.

Enes Duraković ističe kako se s Baša-gićem, Đikićem, Karabegovićem i Š. Sa-rajlićem dovršava faza romantizma u ra-zvoju bošnjačkog pjesništva, a stihovi Muse Ćazima Ćatića nakon početnih mu-cavosti, već su bili uronjeni u maticu sim-bolističke poetike. “Bašagićevo djelo ima mnogostruk i mnogovidan značaj u pr-vom redu kao određeni književni kvalitet i domet, ali i kao kompleks indikacija i podataka izvan književnih okvira.” q

JOURNAL

44

KULTURA

Toliko se u posljednje vrijeme piše o krizi kulturnog života u Bosni i Hercegovi-ni da je nemoguće više tagirati bilo kakvu validniju analizu koja na kraju ne bi završila u sivilu naše svakodnevice. Dakako, najve-ći dio tih analiza, lamenta i prodike, ako ne i većina, odnosi se na kulturni život u našem glavnom gradu, s kataklizmičkim izuzeci-ma Narodnog pozorišta u Mostaru ili fabri-ciranim nevoljama zeničkog glumačkog kolektiva. Sarajevo je, htjeli mi to priznati ili ne, u medijskoj slici kulturnog života u BiH, početak i kraj gotovo svih dešavanja. Ipak, povremeno se, zarad samoga mozai-ka, oslikaju i oni udaljeni krajevi naše do-movine, po prilici pogranični, zagušeni ne-dostatkom sarajevske medijske larme te političko-teokratske oligarhije kojoj taj an-drićevski tamni vilajet, već godinama ide na ruku. U želji da za potrebe ove teme do-nesemo nešto dosljedniju analizu bosansko-hercegovačkih kulturoloških provincija u pozadini, barem nekolicine, zatečeni smo dvjema činjenicama: institucionalno uzdr-žavanje kulturnih događaja dešava se is-ključivo u okviru općinskih budžeta, svede-no na namanji mogući opseg te isključivo za potrebe promidžbe aktualnih političkih struktura na vlasti, dok se nezavisne kultur-ne aktivnosti svode na entuzijazam pojedi-naca ili malobrojnih kulturnih udruženja.

Simbolično je da poratno obilje međuna-rodne pomoći koje je u cjelosti ugašeno kra-jem 2005. godine, nije ostavilo značajnijeg uticaja na kulturni život u manjim sredinama; kontinuitet brojnih promocija, izložbi i mani-festacija naprosto je urušen u posljednje dvije godine. Teška, sumorna slika kulturnog živo-ta u manjim bosansko-hercegovačkim sredi-nama nalikuje, ponajviše, zimskoj panorami Olova; kiša, magla i nevjerica da je vrijeme stalo u ovim kulturološkim enklavama.

Čudo u Olovu

Olovo nije jedina manja sredina u BiH koja izgleda lošije nego u vrijeme Austro-ugarske monarhije, ako izuzmemo benzin-sku pumpu i banjsko liječilište. Podatak po kojemu recimo Tešanj danas ima gotovo isti broj stanovnika kao 1906. dovoljno go-vori o progresu naših manjih sredina.

Centar za kulturu Olovo, zapravo je veoma zanimljiv lingvistički termin. Sa-

stoji se od biblioteke koja se nalazi u za-pećku zgrade Općine te kino dvorane u kojoj filmovi igraju po potrebi, najčešće kada se producenti nekog domaćeg ostva-renja, u dosluhu sa općinskim vlastima, odluče isto prikazati i u Olovu. Drskost i zlovolja sarajevskih kulturnih protagonista ide do te mjere, da se dometi nekog privat-nog postmodernističkog teatra, pokušaju odigrati i u ovom mjestu sa preko 80% ne-zaposlenih, i to za (cijelih) 7.000 KM. No, na sreću, ti prijedlozi, iz više razloga, osta-ju samo na tome – na prijedlozima.

Ako (aktualni) srednjoškolci zeničke gi-mnazije nikada nisu imali priliku vidjeti go-tovanje opere u svom gradu, što li je tek s njihovim vršnjacima u Olovu? Branko Ćo-pić je u poznim godinama rekao da je u svo-jim rodnim Hašanima postao piscem jer ni-šta drugo zapravo nije ni mogao biti. Be-zperspektivnost manjim sredinama je done-kle oduzeo socijalizam, na sistemu – jedno mjesto, jedna fabrika. No danas, ostaci ne-kada velikih postrojenja podsjećaju na soci-ološke utvare. Biblioteka u Olovu čijim fon-dom dominira nekada kultna edicija Lasta-vica te imena Šukrije Pandže, Mate Lovraka ili pomenutog Ćopića, tih starih zaboravlje-nih asova našeg socijalističkog djetinjstva, uistinu je prigodan kulturološki – scerco u crnini. Na prijemu u biblioteku, jedna gos-pođa plete neki sitan bod, usudio bih se reći da je u pitanju zahtijevniji vuneni šal. Osim rešoa, par fildžana i malog stolića za poslu-gu, atmosferu kao iz filmova Živojina Pavlovića, upotpunjuje tranzistor sa kojega dopire glas Halida Bešlića negdje s početka karijere, koji pjeva o uzjamnom odnosu snjegova i ljubavnih rastanaka. Gospođa od-laže igle za kratko te predlaže da sve ostale informacije dobijem od Samira, direktora centra, koji je poslom otišao u Tuzlu. Osim crkve koju je proslavio Andrić, u priči “Ču-do u Olovu”, značajnijih sakralnih uspome-na iz ovog mjesta nećete ponijeti.

Osim Muške vode, te mistične Djevo-jačke pećine kako se zove i istoimena in-terna kulturna manifestacija koja traje du-že nego Sarajevska zima u svom prvotnom obliku (gotovo tri mjeseca), Kladanj je ui-stinu zaboravljeno bosansko-hercegovač-ko mjesto. Biblioteka svojim fundusom nije nikada izašla iz socijalizma jer je knji-ga o proslavljenim narodnim herojima po-

najviše, a rukovodstvo se žali i na dotraja-lu infrastrukturu; krov vidno curi, a najlon-ska folija je tek privremeno riješenje.

Konjic alias Twin Peaks

Kada se sa Lašvanske petlje, skrene pre-ma Vitezu, Novom Travniku, Donjem Va-kufu i Bugojnu, malo pažljiviji promatrač će uistinu vidjeti koliko je Bosna i Hercego-vina kulturološki vrlo slojevita te da su po-jedine sredine, pravi – mikrokosmosi za sebe. U Vitezu mi je putem telefona, biblio-tekarka Marica hladno kazala da ima pro-blema sa zdravljem te da biblioteka neće raditi do petka. Donji Vakuf podsjeća na grad koji nikada nije u cjelosti završen. Kul-turno sportski centar podignut uz rijeku, ni-kada nije dovršen; otvoreno betonsko zda-nje sovjetskog tipa, danas je stjecište malo-brojnih narkomana jer je to u ovom dijelu BiH veoma skup hobi. Kao i svi objekti ko-ji su potekli iz perioda socijalizma nije zain-trigirao pažnju novih demokratskih snaga čiji je bošnjački predstavnik u Donjem Va-kufu rekao da će, po uzoru na Sultana Ab-dul Hamida, vladati do Sudnjeg dana. Jezi-va je i pomisao da se validniji kulturni do-gađaj u ovoj općini nije održao unazad ne-koliko godina. Bibliotekara nisam uspio pronaći (jer valjda ne postoji), ali me je lo-kalni efendija posavjetovao da ipak nasta-vim dalje prema Bugojnu.

Bugojno – predratna oaza porodičnog života i prosperiteta, danas je klaustrofobič-no mjesto čiji je privredni gigant “Slavko Rodić” doživio prozaičnu privatizacijsku sudbinu. Biblioteka i kino dvorana djeluju u sastavu KSC Bugojno koji je prije rata va-žio za najmoderniju instituciju te vrste u BiH. Činjenica da se promocije knjiga, una-zad nekoliko godina, uglavnom odvijaju u džamiji Princeze Dževhere, i to u okviru vjerske manifestacije “Dani Ajvatovice” dovoljno govori sama za sebe. Osim spora-dičnih internih programa Bugojanske gi-mnazije, drugih validnijih sadržaja i nema.

Ovaj zanimljivi kaleidoskop sa puto-vanja po malim bh-sredinama, za ovaj put, završit ćemo u Konjicu (kojeg prozaično zovu kulturološki Twin Peaks), rodnom gradu Zuke Džumhura, u čijoj se rodnoj kući jednom godišnje otvore avlijska vra-ta, pročita neki simpatični dio njegove ne-

Stanje u bosansko-hercegovačkoj kulturnoj provinciji

Pisma iz tamnog vilajeta (I) Amel Suljović

JOURNAL

45

KULTURA

male prepiske, i tako do slijedeće godine. Kulturna manifestacija, kao i istoimena književna nagrada koja je nosila njegovo ime (i čiji je jedan od utemeljitelja autor ovoga teksta), ugašeni su još prije dvije godine, jer se iz Beograda oglasila Džumhurova kćer, tražeći – koješta! Bibli-oteka koja djeluje u okviru Narodnog uni-

verziteta Konjic, bila je, donedavno, pri-mjer uspješne kulturne institucije koja prati gotovo sve trendove – prestolnice. Samo nekoliko godina kasnije, biblioteka u Konjicu je pomalo surovo vraćena u sfe-ru – interne prihvatljivosti.

Da zaključimo: recesija, riječ čiji zloslutni prizvuk polako uzima maha u

zemlji koja i nakon dvije decenije demo-kratskoga ozračja još uvijek živi svoju (kulturnu) tranziciju, kao da je pravljena po mjeri našega mentaliteta, njome se tako jednostavno može amnestirati iskonsko neznanje da kulturnom životu u ovoj zemlji podarimo – nešto kontinu-iteta. q

Možete li se sjetiti kada ste zadnji put bi-li u nekom sarajevskom muzeju? Činjenično stanje koje sam zatekao tokom nedavne po-sjete Zemaljskom, Historijskom te Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti, nipošto ne odgovara kontekstu vremena u kojem ži-vimo. Muzeji na pragu druge decenije 21. stoljeća su digitalne tvrđave u kojima se čuva svaki pomen na historiju čovječanstva. Po-brojani muzeji u Sarajevu ne samo što nisu modernizirani, već su, gotovo nevjerovatno, daleko i od progresa vremena u kojem su utemeljeni. Točnije, posjeta ovim (doslovno) kulturnim spavaonicama otvorenog tipa podsjeća na fragmente Andrićeve priče “Pa-norama”, gdje se virtualna posjeta brojnim svjetskim metropolama ne može održati na entuzijazmu jednog višegradskog dječaka.

Preslikano na ovo današnje vrijeme, možemo konstatirati isto. U tu svrhu prefor-mulirati ćemo pitanje sa početka teksta. Ka-da ste posljednji put osjetili potrebu da po-sjetite jedan od sarajevskih muzeja? Na sre-ću, odavno se nije posezalo za jednom širom javnom analizom nastalog društvenog feno-mena, po kojemu zastrašujuće veliki broj ljudi u glavnome gradu Bosne i Hercegovi-ne nikada nije niti kročio u muzej.

Socijalizam i dinosauri

Za funkcioniranje jednog muzeja prije rata, pored plaća zaposlenima, odvajala se određena svota novca za istraživanja, iskopi-ne i otkup eksponata. Tada je bilo gotovo nezamislivo da učenici osnovnih škola po nekoliko puta godišnje ne posjećuju muzej-ske postavke. Autoru ovoga teksta se, prije gotovo 25 godina, trajno urezao u sjećanje veliki (umjetni) skelet dinosaura postavljen u onom lijevom krilu Zemaljskog muzeja koji sada zjapi gotovo prazan, s bijelim, metal-nim vitrinama koje su premjereniji inventar

za neku podružnu bolnicu. U sredini dvora-ne, namjesto kostura prahistorijskog giganta, sada stoji položena čađava, drvena brodica, točnije indijanski kanu, kao da uprava muze-ja želi simbolično ukazati na naše trenutne civilizacijske domete. Socijalistički “kulturni sletovi” i dinosauri, atipični su i neprihvatlji-vi u kontekstu burnoga postranzicijskog “progresa” jedne europske mikrokulture.

Marica Filipović, zamjenik direktora Ze-maljskog muzeja ističe da je osnova cijelog problema danas, neriješen status koji opet povlači druge probleme, prije svega finansi-ranje ustanove i nedovoljan broj kadrova.

Radovi na renoviranju, onog mitskog, lijevog krila Zemaljskog muzeja započeti su prošle godine, ali su prekinuti zbog ne-dostatka novca.

No, sve je to koliko-toliko podnošljivo za lijepih ljetnjih večeri, kada se, po ko zna koji put, i pokreću inicijative za definiranje statusa muzeja. Sa prvim snijegom, prestaju i ona posljednja interesiranja rijetkih pasio-niranih zaljubljenika za našu kulturnu proš-lost, jer tada temperatura u objektima jedino odgovara izloženim eksponatima.

Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine osnovan je 1888. godine i najstarija je mo-derna kulturna i naučna ustanova u Bosni i Hercegovini zapadnog tipa. Na njegovo osnivanje uticao je splet historijskih doga-đanja. Samom osnivanju prethodio je dug period u kojem su brojni pojedinci ili grupe intelektualaca ukazivali na potrebe za jed-nom takvom ustanovom. To je doprinijelo poduzimanju konkretnijih mjera u cilju ostvarivanja dugo prisutne ideje o osniva-nju muzeja, što se ogledalo u osnivanju Mu-zejskog društva nakon čega je 1. februara 1888. godine Zemaljska vlada osnovala Ze-maljski muzej za Bosnu i Hercegovinu. Za direktora Muzeja imenovan je vladin sa-vjetnik Kosta Hörmann.

S. S. Kranjčević, all about

Muhiba Kaljanac, direktorica Histo-rijskog muzeja BiH potpisuje sve navode gđe. Filipović jer se ova institucija nalazi u gotovo istoj poziciji. Nešto sredstava koje dobijaju od Ministarstva civilnih po-slova, odnosno kantonalnog Ministarstva kulture nisu dovoljna niti za podmiriva-nje osnovnih potreba muzeja. Pojedini tenderi ili donacija rijetke su prilike da Historijski muzej dobije neka dodatna sredstva.

U najlošijoj situaciji je ipak Muzej književnosti i porodične umjetnosti, koji jednom godišnje otvori vrata spavaće so-be S. S. Kranjčevića, ili pokaže neko za-lutalo pismo A. B. Šimića; nadalje troši struju i skuplja prašinu. Unutra gotovo pa vlada ona mistična (evanđeoska) tišina koja pogoduje svecima ili sufijama, te ustinu podsjeća na neko starozavjetno mjesto gdje se primaju pokajanja ili se traže utočišta od razuzdanog svijeta.

Direktorica Mehdija Maglajlić, osim neriješenog statusa, ističe kako 120.000 KM koje dobijaju od Ministarstva civil-nih poslova BiH nisu dovoljni niti za pre-življavanje. Prijavljeni projekti ministar-stvima kulture Kantona i Federacije, te rad galerije Mak su jedina dodatna sred-stva na koja ovaj muzej može računati.

Je li ovakva “kulturološka krvna slika” zabrinjavajuća, i jesmo li mi kao društvo uopće svjesni toga stanja? Slika naše kul-turne zbilje više nije zabrinjavajuća, ona polako ulazi u domen metastaza, tačnije širit će se i na one rijetke, preostale, zdrave fragmente dok se cijela kompozicija na kraju ne uruši. A svjesni smo i stanja, i to-ga što bi napose moglo da uslijedi, ali sto-jimo nepomični, kao neispavani bosanski emigranti u romanu Irfana Horozovića. q

Kulturološka krvna slika: stanje u sarajevskim muzejima

Kulturne spavaonice otvorenog tipaAmel Suljović

JOURNAL

46

PRIČE IZ BOSNE

Ime Mehmed-paše Sokolovića velika većina Bošnjaka uglavnom danas zna kroz most u Višegradu, veliku zadužbinu ovog Bošnjaka ili po pjesmama “Prođoh Bosnom kroz gradove” i “Mehmed paša tri cara služio”.

Tko je bio taj insan čije ime i hairi ne blijede ni preko 400 godina od njegovog preseljenja na bolji svijet. Rođen je u selu Sokolovići kod Rudog 1505. godine, a umro je 1597. godine. Legedna kaže da je njegova majka još dok je bila trudna usni-la čudan san. Odlučila ga ispričati svekru koji je umio tumačiti sanjano. Nakon što je čuo san koji je snaha usnila, on je od-mahnuo rukom i rekao: “Slobodno zabo-ravi to što si sanjala, ne može tebe zapasti da rodiš vladara svijeta, čija će djela nat-kriliti svijet.” Iako svekar nije vjerovao da je moguće ostvarenje sna, on ga je ipak dobro protumačio, malo stvorenje iz sto-maka žene iz Sokolovića kod Rudog je postalo Mehmed-paša Sokolović i za svo-ga vakta zavladao svijetom.

Mehmed-paša (Sokoli) Sokolović službovao je tri sultana: Sulejmana Veli-čanstvenog Zakonodavca, Selima II i Mu-rata III. Mehmed-paša Sokolović bio je zet sultana Selima II, bio je oženjen njegovom kćerkom Esmom starom 16 godina i od njega mlađom 20-ak godina od koje se je-dino pribojavao u životu. Za života se pro-slavio kao znameniti, mudar državnik moćnog Osmanskog carstva i jedan od najvećih zadužbinara – legatora svoga vre-mena. U Beogradu je Mehmed-paša Soko-lović izgradio karavan saraj, bezistan, ha-mam koji Ćelebi naziva novim hamamom i od sedam novih javnih hamama postavlja ga na prvo mjesto, podiže sebi veliki sebilj na velikoj čaršiji najomiljenijih fontana, nova česma – vrelo života. Na rijeci Tre-bišnjici kraj Trebinja, postoji Arslanagića most kojeg je kao zadužbinu za svoga po-ginulog sina u borbi sa Mlečanima izgra-dio Mehmed-paša Sokolović, kao i Kara-van saraj sa druge rijeke, koji više ne po-stoji. Arslanagića most sagradio je vezir Mehmed-paša. Gradnju čuvene na Drini ćuprije povjerio je Mehmed-paša Sokolo-vić Kodža Mimar Sinanu, koji je 1529. godine postao mimar baša, glavni arhitekt

Osmanskog carstva. Most je izgrađen u periodu od 1571. do 1577. godine.

Mehmed-paša Sokolović se obratio svom zavičaju, još u vrijeme kad je kao mlad dvorjanin, doveo svoje roditelje i bra-ću u Carigrad, preveo ih u islam i oca Dže-maludin Sinan-bega postavio za upravitelja jednog od svojih vakufa u Bosni. On se, sumnje nema, prvo sjetio svog sela Sokolo-vića, gdje je 1557. godine sagradio džami-ju, mekteb, musafirhanu, imaret, vodovod i česmu. Džamija je stradala u Prvom srp-skom ustanku 1806. godine. Prema jednom aktu višegradskog kadije, koji je upućen bosanskom veziru Ibrahim Hilmi-paši, ustanici su sa ove džamije i drugih Mehmed-pašinih zadužbina u selu Sokolovićima ski-nuli šesdesetak tovara (kosijskih) olova i otjerali ih u Srbiju. Od musafirhane gdje su besplatno konačili putnici-namjernici još su se potkraj prošlog stoljeća vidjele ruševine. Ostaci vodovoda još duže su svjedočili da je to bilo rijetko tehničko djelo u građevi-

narstvu ove vrste. Pomenuta džamija je stradala i u ovom ratu, ali je opet, hvala Allahu dž.š., obnovljena i otvorena 4. kolo-voza 2007. godine.

Jedan od najvećih svjetskih vojskovođa, već istaknut u ratovima sa Ugarskom i Au-strijom (1526.-1533.), u vrijeme sultana Su-lejmana I Veličanstvenog, Mehmed-paša Sokolović obavlja razne dužnosti u carskom saraju. Već 1543. bio je zapovjednik dvor-ske straže (kapidžibaša), a 1546. biva una-prijeđen u kapundan-pašu. Za dalje ratne zasluge, posebno na istoku i u perzijskoj vojni, ovaj plemeniti Bošnjak dobiva polo-žaj trećeg vezira 1555. Diplomatski i vojni uspjesi otvorili su put Mehmed-paši ka po-ložaju prvog činovnika Carstva - 28. lipnja 1565. godine Mehmed-paša biva unaprije-đen na položaj prvog činovnika Carstva. Nakon pogibije Sulejmana Veličanstvenog pod opsjednutim Sigetom 6. rujna 1566., ja-njičari na juriš zauzimaju Siget tri dana ka-snije. Pune tri sedmice, koliko je trajala op-sada Sigeta u kojoj se nalazio Sulejman Ve-ličanstveni, Mehmed-paša je čvrsto držao vojnu snagu Carstva u svojim rukama, a i kasnije punih 13 godina bio je - u sklopu Carstva - jedan od najsnažnijih svjetskih vladara. Osvajanjem Sigeta, pod vodstvom Mehmed-paše Sokolovića, hrvatski ban Ni-kola Zrinski živ je zarobljen i odmah pogu-bljen. Njegovu odrubljenu glavu Mehmed paša Sokolović šalje svom nećaku, Gulabi-agi, budimskom namjesniku sa zadatkom da je proslijedi do Beča na ugarski carski dvor.

20 godina nakon što je sagradio ćupriju na Drini (na kojoj su 415 godina poslije po-klane hiljade njegovih Bošnjaka tokom kr-vave 1992. godine od strane ratnih monstru-ma Milana i Sredoja Lukića, Željka Leleka, Mitra Vasiljevića i ostale višegradske zloči-načke bande), u atentatu, od navodne dvor-ske lude, u 73. godini gine slavni Bošnjak, jedan od najvećih kojeg kao narod imasmo, Mehmed-paša Sokolović. Po predajama za-davljen je od derviša iz Vučitrna, podmuklo i iznenadno kad je pokušao da izvadi svoju kesicu i daruje ga uobičajeno bakšišom. Me-đutim, djela žive puno duže od ljudi i nema sumnje da će i priča o velikom veziru, Mehmed-paši Sokoloviću, vladaru svijeta sa Drine, živjeti dok ima ijednog Bošnjaka. q

Priča o velikom vojskovođi Mehmed-paši Sokoloviću

Vladar svijeta sa DrineAvdo Huseinović

Džamija u Sokolovićima kod Rudog

Mehmed-paša Sokolović

JOURNAL

47

ŽIVJETI ISLAM

(...) U Časnom Kur'anu na više mjesta Dragi nam Bog govori da su većinu Posla-nika prije Muhammeda a.s. u laž utjerivali, ismijavali, progonili, a da su neke od njih čak i najokrutnije ubili. Narodne ili ple-menske vođe, koje su često imale neogra-ničenu vlast, nisu tako lako mogle podnije-ti promjenu starog naslijeđenog poretka, zasnovanog na nepravdi, kršenju temelj-nih ljudskih prava, iskrivljenoj i lažnoj vjeri te prihvatiti vjeru u Jednoga, Istin-skoga Boga. Naprosto, lokalnim oligarsi-ma i plemenskim vođama nije bilo u inte-resu da se izjednačavaju bilo s kim, osobi-to ne sa siromašnima i svojim robovima, a što je jedno od temeljnih učenja islama. Stoga su svim sredstvima onemogućavali Poslanike u njihovim misijama, koji za ono što su propovijedali nisu tražili nika-kvu nadoknadu nit su pretendirali na viso-ke političke položaje. Poput svojih pret-hodnika, istu je sudbinu doživio i Muham-med a.s. Čak i kad je odlučio napustiti rodni grad, njegovi ga neprijatelji nisu pu-stili na miru. U zadnji je tren uspio uma-knuti naoružanim mekkanskim mladići-ma, koji su ga u noći uoči samog odlaska u Medinu pokušali planski ubiti, te se s naj-vjernijim prijateljem Ebu Bekrom r.a. skloniti u obližnju pećinu Sevr. Tih je ne-koliko dana za Muhammeda a.s. predstav-ljalo najopasnije momente u njegovom ži-votu. Sve raspoložive snage i najbolje arapske vodiče mekkanski su vlastodršci angažirali da pronađu i ubiju Muhammeda a.s. Onome tko bi to učinio bila je obećana i bogata nagrada uz sve povlastice koje je nudilo mekkansko džahilijjetsko društvo. Dobro su znale mekkanske glavešine da će Muhammed a.s. uspjeti u svojoj misiji u Medini, ako ostane živ, te ugroziti cijeli poredak stare Arabije. I zato su ga željeli ubiti po svaku cijenu. No, Allahovom vo-ljom, nisu uspjeli.1

Dolazak u Medinu

Koliku su god mržnju mekkanski po-gani (mušrici) iskazivali prema Muham-medu a.s., još će mu veću ljubav i odanost pokazati stanovnici Medine.2 Puno su to-ga čuli o uzvišenoj misiji svoga novog

sugrađanina i njegovim plemenitim oso-binama. Mnogi su od njih već postali mu-slimani, a drugi su čekali islam primiti pred samim Muhammedom a.s. Svaki su dan napuštali svoje redovite poslove kako bi osobno svjedočili trenutak Muhamme-dovog a.s. ulaska u Medinu čije će poslje-dice, kasnije će se ispostaviti, donijeti ta-kve promjene da će preusmjeriti hod sve-ukupne ljudske povijesti. I konačno su ga dočekali pjevajući mu “Talea-l-Bedru Alejna…”, stihove koje generacije musli-mana pjevuše prigodom obilježavanja Hidžre, najznačajnijeg događaja u povije-sti islama. Hidžrom je započeo novi i sa-svim drugačiji period Muhammedove a.s. poslaničke misije. U Mekki su muslimani bili proganjana manjina, a u Medini po-staju važan politički, ekonomski i sigur-nosni subjekt, najprije u okvirima Arap-skog poluotoka, a ubrzo i u svjetskim razmjerima. Dok je u Mekki strahovao za vlastiti život i živote svojih sljedbenika od agresivnih Mekkelija, u Medini će Muhammed a.s. dobiti vlast, odnosno po-vjerenje predstavnika plemena Evs i Ha-zredž te ostalih plemena da uredi medin-sku grad/državu po Božjoj volji. Muham-med a.s. je poduzeo tri važne akcije, tri povijesna koraka u ostvarenju tog cilja: izgradnja džamije, bratimljenje muhadži-ra (doseljenici iz Mekke) i ensarija (po-magači, stanovnici Medine) i sastavljanje Medinske povelje, prvog pisanog Ustava u ljudskoj povijesti u današnjem smislu i značenju te riječi.

Uspostava novog (islamskog) poretka

Nakon dolaska u Medinu, Muhamme-dov a.s. je prvi zadatak bio započeti iz-gradnju Islamskog centra, odnosno dža-mije, kao mjesta zajedničke molitve, edu-kacijskog centra, sastajališta za muslima-ne, prihvatilišta za nemoćne i mjesta važnih društveno-političkih događaja. Muhammed a.s. će u džamiji dočekivati razne delegacije, u njoj će sa svojim asha-bima donositi strateške planove, vršiti pripreme za obranu interesa zajednice te ispred nje ispraćati vojne ekspedicije. Po-

slanikova džamija je preteča modernih društvenih, političkih i institucija huma-nitarnog karaktera u muslimanskom svi-jetu. Prve građevine u svim musliman-skim gradovima, poput Kaira, bile su džamije oko kojih su formirana prva na-selja. Vidjevši kakav utjecaj džamija ima na svijest muslimana i medinski su muna-fici (licemjeri) odlučili napraviti svoju koja nije potrajala dugo, jer Muhammed a.s. nikad nije klanjao u toj džamiji. U pr-vim danima svoga boravaka u Medini, Mekkelije su imale velikih poteškoća sa privikavanjem na novu sredinu. Posebno im je teško padala klima. Skoro svi asha-bi iz Mekke teško su se razboljeli. Da bi im olakšali boravak u Medini, te ih ohra-brili da se osjećaju kao u vlastitom gradu, ensarije su odlučile pobratimiti se sa svo-jim novim sugrađanima, braćom u vjeri, što je značilo i podjelu imetka i svih po-godnosti koje su uživali domaći stanovni-ci. Iako će kasnije Mekkelije vratiti ime-tak svojim domaćinima, jer su ga smatrali dugom časti, ni prije ni poslije slično nije zabilježeno u povijesti. “I siromašnim muhadžirima koji su iz rodnog kraja svo-ga protjerani i imovine svoje lišeni, koji žele da Allahovu milost i naklonost ste-knu, i Allaha i Poslanika Njegova pomo-gnu - to su, zaista, pravi vjernici - i onima koji su Medinu za življenje izabrali i do-mom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se uščuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.” (El-Hašr, 8-9.)

Prije islama, dva su medinska plemena međusobno ratovala koliko su i postojala. Tek ih je Muhammed a.s. snagom islama uspio ujediniti kao što će ujediniti i cijelu Arabiju. U prvoj godini boravka u Medini, Muhammed a.s. i njegovi ashabi postavit će sami fundament islamskoga društva, ukupne islamske kulture i civilizacije. Sa-ma hidžra je dokaz da je Muhammed a.s. do prvih pravih rezultata svoga djelovanja morao izboriti osobnim zalaganjem, tru-dom i planiranjem. Božja je pomoć stizala tek kada su iscrpljene sve zemaljske mo-

Islamske teme

Muhammed a.s. – Poslanik islama (IV)Mirza ef. Mešić

JOURNAL

48

ŽIVJETI ISLAM

gućnosti i kada se djelovalo po kur'ansko-sunnetskim smjernicama te u skladu sa okolnostima i sredinom življenja. Ovi nas primjeri uče da bez planiranja, ustrajnosti i žrtve muslimani ne mogu polučiti uspjeh u izgradnji svoje zajednice.

Početak izgradnje pravednog društva

Sada su u Medini živjeli muslimani muhadžiri i muslimani ensarije zajedno sa svojim sugrađanima Židovima te osta-lim plemenima koja u to vrijeme još nisu primila islam. Osim što se demografska struktura stanovništva promijenila, nasta-le su i potpuno nove okolnosti u kojima je bilo nužno hitno definirati najvažnije stvari među pripadnicima različitih ple-mena i različitih vjerskih skupina u njiho-vim međusobnim odnosima, pravima i obvezama. Svaka je etnička grupa imala vlastitog vođu čiji je autoritet ovisio od podrške njegovih sljedbenika. Plemena Evs i Hazredž jednoglasno su pristali da ih od sada vodi Muhammed a.s. iz pleme-na Qurejš, što je do tada bilo nezamislivo. Njegova plemenska pripadnost nije imala nikakav značaj koliko je imala njegova poslanička uloga. No, Muhammed a.s. je bio samo prvi od jednakih, bez ikakvih privilegija u odnosu na svoje sljedbenike i ostale građane Medine. Zabilježeno je nekoliko slučajeva da su pojedinci Muha-mmeda a.s. dovodili pred sud radi nerije-šenih međuljudskih odnosa i određenih materijalnih potraživanja. Često će Mu-hammed a.s. naglašavati da Arap nema nikakve prednosti kod Boga nad neara-pom, osim po kvaliteti vjere. Pred sudom su apsolutno svi isti i nitko po islamu ne može dobiti imunitet od odgovornosti pa radilo se i samom vođi. Znao je Muham-med a.s. da bez jasnih zakona i propisa, koji određuju prava i dužnosti onih koji vladaju i onih nad kojima se vlada, nema opstanka ni jednom društvu, pa ni medin-skom. Zato će Muhammed a.s. osmisliti pisani dokument koji točno uređuje me-đuplemenske i međuvjerske odnose u Medini. Kasnije će taj dokument biti na-zvan Medinska povelja ili Medinski ustav. Nastajao je u etapama kao rezultat rasprava i dogovora između Muhammeda (a.s.), njegovih suradnika, ashaba, i iza-branih predstavnika Medine. Povelja nije bila jednostran akt, odnosno volja jedne strane, nego je nastala na osnovama kom-promisa svih uključenih strana.

U jednom od članaka Ustava pisalo je da medinski Židovi čine jednu zajednicu zajedno sa muslimanima. Oni Židovi koji

su poštovali Povelju imali su pravo na po-moć i podršku sve dok se ne ogriješe o muslimane ili dok ne pomognu njihove neprijatelje (Čl. 16). “Židovima njihovi vlastiti troškovi, a muslimanima njihovi. Oni će pomoći jedni drugima u slučaju bilo kojeg napada na ljude obuhvaćene ovim dokumentom. Bit će iskreno prija-teljstvo, razmjena dobrih savjeta, korek-tnog ponašanja i neće biti nikakvih izdaj-stava među njima (Čl. 37)3

Samo treba pogledati kako su Židovi živjeli u drugim sredinama i kako se ne-ljudski odnosilo prema njima, a kakva su prava dobili u Medini, pa da se uvidi sva vrijednost Medinske povelje. Bilo je to sedmo stoljeće nove ere. Nezabilježen dokument sve do 1948. godine kada će Organizacija UN-a u nekoliko dokume-nata zaštiti ljudska prava i slobode. Žido-vi su imali priliku živjeti u miru u Medini, kao što su slobodno živjeli i trgovali kroz cijelu povijest islama u različitim dijelo-vima muslimanskog svijeta, no kasnije će medinski Židovi u više navrata prekršiti sporazum i tako ugroziti opstanak Medi-ne, zbog čega je Muhammed a.s. bio pri-moran da ih protjera. Zlonamjerni takav Muhammedov a.s. potez tumače kao pro-gon ili čak i genocid nad Židovima. Me-đutim, tada je to bilo sasvim razumljiva gesta. Izdajstvo medinskih Židova i gru-bo kršenje sporazuma dovelo je u opa-snost cijelu Medinu i budućnost misije Poslanstva. Muhammed a.s. i muslimani Medine nisu mogli dopustiti da budu dva i više puta izigrani. Razlozi ovakvog ži-dovskog ponašanja vjerojatno leži u či-njenici jačanja Muhammedovog a.s. au-toriteta i konačne spoznaje da oni neće zavladati Medinom. Nisu se mogli ni po-miriti sa činjenicom da je Bog poslao Objavu nekome tko nije Židov, o čemu i Kur'an govori na više mjesta.

Bitke za islam

Islam je istovremeno i vjera i zakon koji definiraju pravila ponašanja i donose

univerzalne principe za svako vrijeme, mjesto i okolnosti. Islam je skup propisa koji čovjeka čine čovjekom. To je podra-zumijevalo i propise o ratu, jer ljudska povijest je više povijest rata nego mira. Zbog činjenice da svi ljudi neće povjero-vati niti slijediti Muhammeda a.s. te da će islam i muslimani “steći” svoje neprijate-lje, islam je donio i propise o obrani mla-de zajednice od njenih neprijatelja. Ni-zom kur'anskih ajeta muslimanima ne samo da je dozvoljena nego je naređena oružana borba protiv svih onih koji ugro-žavaju opstanak islamske zajednice, a ta-kvih kroz povijest zaista nije nedostajalo. Oko tih kur'anskih ajeta i dan-danas naj-više je sporenja i nerazumijevanja kod nemuslimana. Često se islam optužuje kao nasilna religija sklona agresiji, osva-jačkim ratovima i ubojstvima nemuslima-na. Takve optužbe su najgnusnija podvala islamu. No o tome ćemo posebnom prili-kom. Ovdje treba kazati da nijedna ideo-logija poput nacionalizma, fašizma, soci-jalizma ili komunizma, koje su odnijele milijune života, nije nastala u islamskom svijetu. Muhammedu a.s. je sada dozvo-ljen džihad za razliku od mekkanskog pe-rioda, kada je samo pozivao u vjeru i trpio različite vidove uvreda i poniženja. Sada su svoje dostojanstvo i pravo na vjeru muslimani mogli braniti i vojnim putem.

Za deset godina poslaničke misije u Medini, muslimani su na čelu sa Muham-mmedom a.s. morali nekoliko puta vojno braniti svoju zajednicu i svoj grad od mekkanskih pogana, ali indirektno i od ta-dašnjih sila Bizanta i Perzije. Bio je to po-četak oružanih sukoba i početak kraja ka-ko predislamskog džahilijetskog arapskog društva, tako i moćnih susjednih carstava, izraslih na nepravdama i grubom kršenju elementarnih ljudskih prava. Na scenu je dolazila nova sila, čiji su protagonisti više voljeli budući vječni svijet nego njihovi neprijatelji ovaj. Muslimani se javljaju kao nova poletna snaga i u nekoliko desetaka godina snagom vjere, a ne isključivo ma-ča, uspostavit će novi politički poredak u tom dijelu svijeta koji je osiguravao zaštitu života, vjere, imetka i časti. No prije ek-spanzije islama, nezabilježene u povijesti širenja vjera, muslimani su u malim bitka-ma morali obraniti nastavak i dovršetak poslaničke misije. Netom što se uspostavi-lo islamsko društvo u Medini, uslijedile su najznačajnije bitke za opstanak islama. Spomenut ću samo neke od njih. U prvoj, bici na Bedru, koja se dogodila 2. godine Muhammedovog a.s. boravka u Medini u mjesecu ramazanu, muslimani su izvoje-vali sjajnu pobjedu. Iako malobrojni i sla-

Mekka

JOURNAL

49

ŽIVJETI ISLAM

bije opremljeni, ali sa čvrstom vjerom u Allaha dž.š.i pouzdanjem u njegovu po-moć, muslimani su pobijedili tri puta nad-moćnijeg neprijatelja. Iako je trajala samo dva sata i sa zanemarivim brojem učesnika u usporedbi s velikim bitkama iz povijesti ljudskog roda, za islam i muslimane bitka na Bedru je bila presudna za opstanak i na-stavak misije islama. U ovoj su bici pogi-nuli neki od najvećih neprijatelja islama i muslimana kao što je bio Ebu Džehl, a Muhammed a.s. je pokazao svoju veličinu kada nije dozvolio pogubiti zarobljene po-gane, koji su svoj život mogli otkupiti na-učivši po deset nepismenih muslimana či-tanju i pisanju. U drugoj bici, godinu ka-snije, muslimani će od dobivene bitke do-živjeti poraz. Bilo je to na Uhudu, kada su muslimani požurili sakupljati ratni plijen, neprijatelj ih je iznenadio i porazio, a Mu-hammed a.s. je jedva sačuvao živu glavu. Dragi je Bog ovom bitkom naučio musli-mane sve o njihovom odnosu prema ovo-me odnosno budućem svijetu; kada se svim svojim bićem okrenu prema ljepota-ma ovoga svijeta, odnosno kada im taj svi-jet postane preokupacija i jedini cilj: poraz i neuspjeh su neminovni. Nakon Bedra i Uhuda, mekkanski će vlastodršci okupiti do tada neviđenu koaliciju, s ciljem konač-nog uništenja Medine i muslimana. Bila je to bitka na Hendeku. Više od 10.000 dobro naoružanih poganskih boraca protiv 3.000 muslimanskih branitelja. Opsada Medine je potrajala 45 dana, no nevjernici nisu uspjeli ući u Medinu. Nakon tog neuspje-log pohoda cijela Arabija je čula sa Muha-mmeda a.s. i njegove ashabe. Od tada je Muhammed a.s. diktirao tempo u konač-nom obračunu s poganima Mekke. A taj će se konačni obračun dogoditi bez prolijeva-nja krvi i bez osvetničkih akcija. Osme go-dine po hidžri, Muhammed a.s. je na čelu od 10.000 ashaba ušao u Mekku i označio kraj rata između muslimana Medine i po-gana Mekke. Iako su Mekkelije očekivale osvetu, Muhammed a.s. je oprostio svima koji nisu počinili zločin i tako osvojio srca Mekkelija, koji su pohitali primiti islam, jer su još jedanput svjedočili Muhamme-dovu a.s. velikodušnost i mudrost Poslan-stva. Tako je i Ebu Sufjan, tada veliki ne-prijatelj islama, a kasnije dobar musliman, odgovorio svojoj ženi Hindi, naručiteljici ubojstva Hazreti Hamze, voljenog Muha-mmedovog a.s. strica, na njenu opasku da će Muhammed a.s. porušiti Mekku, a sta-novnike poubijati: “Hinda, on ne ruši ku-će, on osvaja ljudska srca.” Bilo je je to 20. ramazana 630. godine.

Muhammed a.s. je mogao birati gdje će nastaviti živjeti u rodnom gradu Mekki ili

Medini, gradu čiji su ga stanovnici ugostili kada mu je bilo najteže. Odabrao je Medinu u kojoj će dočekati i kraj Objave i svoga zemaljskog života. U zadnje dvije godine života Muhammed a.s. će primiti brojne de-legacije arapskih plemena, ali i predstavni-ke okolnih carstava koji su željeli primiti islam ili uspostaviti dobre odnose s novom državom/hilafetom. U ovom tekstu bitno je spomenuti još i oprosni hadž, zapravo prvi i jedini kojeg je obavio Muhammed a.s. Bilo je to otprilike dva mjeseca prije njegova preseljenja na Ahiret. Tom prilikom Uzvi-šeni je Allah objavio Muhammedu a.s. po-sljednje ajete Časnoga Kur'ana: “...danas sam vam vašu vjeru usavršio, svoju blago-dat prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” Utemeljio je hilafet, islamsku državu i ostavio je u emanet svojim ashabima, ali i svim genera-cijama muslimana do Sudnjega Dana: Kur'an, autentičnu Riječ Božju i posljednju Poruku te Sunnet, osobni doživljaj i prakti-ciranje vjere islama. Umro je kao Pečat Po-slanika, ali i običan čovjek, rob Božji. Stro-go je zabranio da se od njegova mezara na-pravi svetište, jer se samo Bog obožava, a ne Poslanik. Njegov je život stalna inspira-cija i duhovna hrana svim muslimanima i muslimankama, koji ga slijede u svim as-pektima njegova života. Veličina vjere kod jednog muslimana ili muslimanke mjeri se kvalitetom ljubavi prema Muhammedu a.s.

Ako su veličina cilja, nedostatak sred-stava i beskrajnost uspjeha tri mjerila ljud-skog genija, tko će se usuditi usporediti pre-ma ljudskim mjerilima nekog velikana su-vremene povijesti s Muhammedom? Naj-slavniji su samo baratali oružjem, mijenjali zakone, carstva; utemeljili su (ako su nešto i utemeljili) samo materijalne sile koje su se često rušile pred njih samih. A on je pokre-nuo oružje, zakonodavstvo, carstva, narode, dinastije, milijune ljudi na trećini nastanje-ne zemaljske kugle. Osim toga, pokrenuo je oltare, bogove, vjere, misli, vjerovanja, du-še: na osnovu Knjige, čiji je svako slovo postalo zakonom. Ustanovio je duhovnu nacionalnost koja obuhvaća narode svih je-zika i rasa, a nadahnuo je mržnju prema laž-nim bogovima kao neizbrisivu značajku te muslimanske nacionalnosti i ljubav prema Bogu, jednome i bestjelesnom. Ideja o je-dinstvu Božjem, objavljena u dosadi nevje-rojatnih teologija, imala je sama po sebi ta-kvo djelovanje da je, prasnuvši na njegovim usnama, izazvala požar starih hramova ido-la i zapalila svojom svjetlošću trećinu svije-ta. Da li je taj čovjek bio obmanjivač? Na-kon što smo dobro proučili njegovu povi-jest, ne mislimo tako. Obmana je licemjerje uvjerenja. A licemjerje nema snage koju

ima uvjerenje, kao što nema nikad jačinu vjerodostojnosti. Filozof, govornik, apo-stol, ratnik, osvajač ideja, utemeljitelj ra-zumskih dogmi, vjeroispovijesti bez slika, osnivač brojnih zemaljskih carstva i jednog duhovnih, to je Muhammed! Po svim mje-rilima ljudske veličine, koji je čovjek bio veći od njega?...4

Umjesto zaključka

Ako bi uspoređivali mekkanski i me-dinski period Objave, odnosno poslaničke misije, možemo s pravom kazati da je me-dinski bio puno uspješniji i plodotvorniji za Muhammeda a.s. i njegove sljedbenike. Islam i muslimani u Medini bivaju zvanič-no priznati. Njihova Umma, njihova država postala je prva politička tvorevina u povije-sti koja nije formirana na teritorijalnom ili nacionalnom principu. To je bila nadnacio-nalna i multikonfesionalna država i zajedni-ca, utemeljena na tevhidu, vjeri u Jednoga Boga. Niti jedan drugi sustav, a kamoli po-jedinac, ni prije, a ni poslije, nije uspio sa manje sredstava urediti zajednicu na način kako je to Muhammed a.s učinio. Analizi-ramo li i kur'anske ajete objavljene u Mekki sa onima objavljenim u Medini uvidjet će-mo da se i tu mijenja način Allahova obra-ćanja Muhammedu a.s., odnosno svakome čovjeku. I dok mekkanski ajeti hrabre Mekkelije da se ostave vjere u više božan-stava i prihvate vjeru u Jednoga Boga, me-dinski ajeti donose propise i zakone za mla-du zajednicu koja će postati univerzalna paradigma za savršeno društvo sa nesavrše-nim ljudima. Medinska zajednica uređena i predvođena Muhammedom a.s. i najboljom generacijom ljudi koji su hodali zemljom ostat će cilj svakoj muslimanskoj zajednici do Sudnjega dana u pokušaju da ostvare ozračje pravednoga društva kakvog je uspio organizirati Muhammed a.s.

Neka su mir i spas Muhammedu, nje-govoj časnoj porodici i njegovim časnim ashabima. q

Bilješke:1 U Mekki je neprijateljstvo prema islamu doživjelo

svoju kulminaciju. Muhammed a.s. je u takvoj si-tuaciji naložio svome bratiću Aliju r.a., kasnije četvrtom halifi, da vrati sve stvari koje su bile po-vjerene Muhammedu a.s. na čuvanje, kako prijate-ljima tako i neprijateljima, a tek onda da dođe za njim u Medinu. Da bi zavarao svoje progonitelje ostavio je Alija u svome krevetu što je ujutro jako iznenadilo, ali i još više razljutilo mekkanske mušrike.

2 U to vrijeme Medina se nazivala Jesrib.3 Montgomery Watt, Muhammad at Medina, Oxford,

Clarendon Press, 1956, str. 221-228.4 Preuzet citat iz: Muhammed Hamidullah, Muham-

med a.s., Djelo, knjiga 2, Zagreb, 1977. Str. 269.

JOURNAL

50

POVRATAK U BUDUĆNOST

Planeta Zemlja je fantastičan poligon za istraživanje zahvaljujući bogatstvu ra-zličitih pojava i intrigantnih ekosistema koji mame pažnju svakog radoznalog uma. Ona je data na predano istraživanje čovjeku uz više priručnika za korištenje. Posljednji priručnik za korištenje Planete i njenih dobara, Kur'an, svojim poglavlji-ma otvara um čovjeka prema mikrosvije-tu (“Pčele”, “Mravi”, itd.), prema makro-svijetu (“Pulsari”, “Sunce”, itd.), ali više od svega prema razumijevanju čovjeka (“El-Insan”, “An-Nisa'”, “Eš-Šura”, itd. ) kao glavnom korisniku Planete.

U ajetu s početka ovog rada Stvoritelj svjetova otvara ljudske vidike paralelno u pravcu dva poligona, potičući nas da pro-mišljamo pojave na horizontima u kom-paraciji s pojavama u ljudskom biću. Uzi-majući u obzir da je veći dio ljudske inte-ligencije određen čovjekovim prošlim, sadašnjim i budućim okruženjem – odno-sno njegovom percepcijom tog okruženja - krenućemo od najjednostavnijih pojava na nebu i pokušati naći njihov ekvivalent u samom čovjeku.

Oblaci misli

“Zar ne vidiš da Allah razgoni obla-ke, i onda ih spaja i jedne nad drugima gomila, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada; On s neba, iz oblaka veličine brda, spušta grad, pa njime koga hoće pogodi, a koga hoće poštedi - blijesak munje Njegove go-tovo da oduzme vid.” (Nur, 43)

Poznato je da ajet iznad precizno opi-suje proces nastajanja oblaka jasno ističu-ći tri etape: kretnje oblaka zahvaljujući vjetru; njihovo grupiranje/spajanje; i na kraju, njihov rast kroz gomilanje i kon-denzaciju. Međutim, pitanje je da li pro-matranjem smislenih kretnji na nebu iznad nas možemo objasniti određene mentalne procese u našim glavama? Uko-liko oblake zamijenimo mislima, vidjeće-mo da i misli bivaju navođene različitim društveno-političkim strujanjima, nakon kojeg se spajaju, pa gomilaju da bi u zavi-

snosti od kvalitete misli i njihove čistoće udahnule život društvu ili mu naštetile destruktivnim idejama koje poput grada razaraju organizacijske ćelije društva. Ukoliko ste u skorije vrijeme letjeli avio-nom lako ćete prizvati slike oblaka vrlo različitih dimenzija, boje i oblika. Na određenom dijelu neba oblaci su razbaca-ni u paramparčad te nije došlo do njiho-vog spajanja niti gomilanja, odnosno udruživanja u zahtjevnije strukture. Ta-kvi razbacani i usitnjeni oblaci imaju svo-ju puku dekorativnu vrijednost i iz njih neće poteći ni kap kiše koja će kvalitetno dotaknuti nečiju zemlju. Slično je i sa umovima koji, naprimjer, čitanjem, puto-vanjima, itd., nisu sakupili dovoljno ideja nego površno prilaze svemu. Slično to-me, mnošto pojedinaca se može okupiti/okupljati na jedno mjesto, a da uopće ne dođe do izgradnje međuljudske arhitektu-re ideja i projekta koji će generirati ljepši svijet. Vrlo često, oblaci iako spojeni i nagomilani, ne nude Zemlji ono što će je oživjeti i oploditi, nego isijavaju zaglušu-juću grmljavinu i prosipaju grad koji na-nosi štetu prirodi i ljudima. Poput određe-nog parčeta neba ispunjenog zgusnutim crnim oblacima i ljudski um može biti kr-cat diskutabilnim znanjem i mračnim ide-ologijama koje natapaju različita društva kiselinom koja kapa iz njihovih pera.

Promatrajući nebo na ovaj način ono postaje, iako i dalje vrlo skupa, ipak svima dostupna pokretna laboratorija koja nam omogućava – dok sjedimo s dragim ljudi-ma na nekoj klupi – da objasnimo, sebi i drugima, misaone procese, koncepte inte-lektualne sterilnosti, različita društveno-politička strujanja, prednosti timskog rada u odnosu na neuvezane napore kvalitetnih pojedinaca ili uzroke kolektivne (ne)in-ventivnosti određenog podneblja.

Crne rupe

Najneobičnija rupa - spomenuta u za-dnjem uputstvu za korištenje Planete - iz koje možemo derivirati izuzetno korisne

zaključke je rupa u brodu koju buši Mu-saov, a.s., tajanstveni saputnik Hidr, r.a., koji jednim, na prvi pogled, destruktiv-nim potezom rješava egizistencijalna pi-tanja radničke klase ugrožene vladom, tj. njenim nemilosrdnim zakonima konfi-skacije privatnog vlasništva. Postoje i mnogo zanimljivije crne rupe u živom or-ganizmu (zemlji) u koje se povlačio jedan od najorganizovnijih oblika života (mra-vi) sklanjajući se ispred najmoćnijeg čo-vjeka na Planeti ikad (Sulejman, a.s.). Nisu se samo mravi sklanjali u svoje rupe ispred Sulejmana, a.s., jer je on pored osvajanja kopna bio pionir u istraživanju oceana, nego su to činili i brojni iznena-đeni stanari oceanskog dna koji su se po-vlačili ispred ekspedicije njegovih agilnih ronilaca (v. El-Enbija, 82).

Međutim, ovdje ćemo govoriti o nebe-skim tijelima sa toliko jakim gravitacij-skim poljem da im ni svjelost ne može umaći. Ove crne rupe mogu biti veličine graška, a da pri tome, svojom gravitacij-skom silom, mogu usisati u svoj bezdan nebeska tijela veličine našeg Sunca. Šta u ljudskom organizmu može biti određeni ekvivalent opisanom nebeskom tijelu? Oko je, naprimjer, isto tako veličine graš-ka, s potpuno crnom zjenicom koja može obuhvatiti u jednoj sekundi, naprimjer, Mount Everest, cijelu panoramu jednog megapolisa ili krajolik sačinjen od nekoli-ko hektara šume i jezera. Tako i dobar dio od onoga što oko usisa kroz svoju zjenicu završava u nepoznatim dijelovima ljudske podsvijesti, gdje se gomila i/ili slaže, dok samo mali broj ljudi uspijeva te nepregled-ne arhive slika kvalitetno iskoristiti.

Duga misli i osjećaja

Na koji način povezati dugu, kao po-javu na nebu, sa čovjekom i onim što se zbiva u njemu? Da bi se pojavila duga, ta lepeza najrazličitijih boja posloženih u polukrug na nebu, neophodno je da se na nebu pojave u isto vrijeme dvije krajnosti – Sunce i kiša. Vrlo je slično i sa intelek-

Islamska psihologija

Inteligentna igra znakova“Mi ćemo im pružiti dokaze Naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samima, dok im ne bude jasno da je Kur'an istina...” (Fussilet, 53)

Edin Tule

JOURNAL

51

POVRATAK U BUDUĆNOST

tualnim procesima u čovjeku. Ukoliko želimo u našim srcima i umovima probu-diti cijelu lepezu najrazličitijih osjećaja i misli neophodno je da vlastita bića izlaže-mo različitim krajnostima, odnosno ne-predvidivostima. Nijedan čovjek ne želi da mu mozak ostane bez dopamina, enzi-ma bez kojeg padamo u indiferentnost i depresiju, a najbolji način za povećanje lučenja dopamina je izlaganje naših bića različitim nepredvidivim situacijama. “Krajnosti” u prirodi koje potiču kreativ-ne procese u čovjeku su, naprimjer, Sun-ce i snijeg ukoliko im se izložimo skijaju-ći na nekoj planini. Slično je i sa borav-kom u dijelovima naše Planete gdje se pjenušavi morski valovi razbijaju o oko-mite hridi; točke sudaranja sjevernog i južnog vjetra na planinama; mjesta dodi-rivanja morskih struja, itd. Jedan od naj-kreativnijih položaja u koje čovjek može dovesti svoje tijelo je stanje skoka u vodu sa neke tvrde površine tokom kojeg, u sa-mo nekoliko sekundi, mijenjamo tri ži-votne sredine (kopno, zak i voda). Jedna od najpoticajnijih situacija za čovjekove kognitivne procese je probijanje nježne i propustljive vodene opne najtvrđim dije-lom ljudskoga tijela (lobanjom), bilo da uranjamo ili izranjamo.

Stvoritelj čovjeka i njegov najbolji Poznavalac s razlogom potiče kod čovje-ka taj, u kreativnom smislu, neprocjenjivi osjećaj neizvjesnosti i vremenske oskudi-ce: “A zar su stanovnici sela i gradova sigurni da ih Naša kazna neće snaći noću dok budu spavali? Ili su stanovnici sela i gradova sigurni da ih naša kazna neće stići danju dok se budu zabavljali?” (El-E'araf, 97-98)

Ljudska jezgra

U vrijeme dok čovjek još nije bio iz-gubio senzibilnost u pogledu cijelog bo-gatstva zemljinih ekosistema, cijeneći ih i uvažavajući iz ljubavi prema Stvoritelju istih, planeta Zemlja nije imala svoje le-dene polove nego je na svim njenim me-ridijanima vladala optimalno ugodna kli-ma bez oscilacija u temperaturama. U prilog toj činjenice govore brojni fozilizi-rani primjeri flore i faune tipične za trop-ske krajeve, a koji su pronađeni na sjever-nom i južnom polu. Čovjekovo otuđenje od svoje zdrave prirodnosti direktno je uticalo na uvjete života na Planeti, tj. za-mrzavanje velikog postotka dvaju čovje-kovih polova – uma i srca – odrazilo se na surovost uvjeta života na polovim Plane-te. A kada su smrznuto srce i razum uskraćeni za procvjetavanje u svoj svojoj

ljepoti – izuzimajući periodične refleksije tuđe svjetlosti slabog intenziteta – kako potaknuti proljeće srca i uma? Kako lije-čite gangrenu duše i uma?

Osim što čovjek sa svojom matičnom planetom dijeli isti postotak minerala, jez-gra planete Zemlje je, svjedoče naučnici, sačinjena od užarene tekuće magme koja doprinosi zemljinom okretanju, a u mno-gome podsjeća na čovjekovu srž. Taj ne-mir u utrobi Zemlje je toliko snažan da bi naša Planeta eksplodirala u paramparčad samo da nije njenih ispušnih ventila u vidu erupcije vulkana, zemljotresa, gejzira, itd. Slično je i sa čovjekom pošto je stvoren sa velikim unutarnjim nemirom koji ga čini da se kreće, istražuje, osvaja planinske vr-hove, ukroćuje divlje rijeke, traži odgovo-re, testira teze, prkosi gravitaciji, usvaja mišljenja, pomjera svoje granice, mapira okeansko tlo, preispituje prijatelje, vodi ratove, mijenja sredine, itd.

Čovjekov unutarnji nemir je i njegova najveća pokretačka snaga ukoliko taj ne-mir tretira poput jogunastog konja kojeg zna zauzdati, timariti i voditi u pravim smjerovima. Ljudski nemir biva tretiran kroz redovne erupcije misli i emocija ko-je izlaze iz čovjeka putem raznih ispušnih ventila. Nekada je to vika u šumi, pljusak suza, pecarski štap, teniski reket, olimpij-ski bazen, a nekad pero ili neki drugi vid vatrenog oružja.

Zaključak

Koliko je teško prebrojati Allahove znakove u svijetu možda najbolje govori činjenica da su oceani do dana današnjeg

istraženi svega 3%. Oko 97% vodenog prostora planete Zemlje je još uvijek pun iznenađenja za naše umove uz ogromne mogućnosti komparativnog promišljanja mnoštva znakova. Ljepotu svijeta, kao ni njegovu mudrost, ne možemo otkriti preko stranica tuđih knjiga, bez obzira koliko one zanimljive i iscrpne bile, nego preko iskustva iz prve ruke. Bježeći od društve-nog konteksta koji može inicirati krv i znoj iz naših tijela, a suze u našim očima, ustva-ri bježimo od iščitavanja najvažnijih stra-nica proaktivnog života i rizikujemo da skončamo emocionalno nepismeni. Luk koji vadimo iz crne i vlažne zemlje zabe-zeknuti njegovom sniježnom bjelinom uli-jeva nadu jer nam govori da u svakom mjestu i vremenu čovjek – uz najveću ak-tivnost – može ostati čist poput snijega bez obzira na društveno crnilo i ideološku ta-mu. Kao što ljubimo Kur'an prije i poslije čitanja njegovih stranica u znak zahvalno-sti Stvoritelju jer smo pronikli u značenje nekog ajeta, i detalji ovog opipljivog svije-ta zahtijevaju istu ljubav i nježnost. Poseb-no nakon što nas Gospodar nadahne njiho-vih ispravnim iščitavanjem. Oblaci misli i emocija najljepše zuje kad su zasićene zdravim prirodnim nektarom koji sija is-pod duge jer tada umovi i srca postaju ak-tivne košnice koje osnažuju i osvježavaju svojim medom. U suprotnom, umjesto du-ge imamo udaljenu lelujavu polarnu svje-tlost koja nastaje u gornjim slojevima atmosfere, a koja ističe ozebline duša usli-jed prekida dovoda hranjivih tvari, nakon čega slijedi raspadanje ili amputacija pro-mrzlina u dugoj povorci šepajućih dušev-nih bogalja. q

JOURNAL

52

DIJALOG CIVILIZACIJA

Danas se vulgarizacija vjere i vjer-skog dešava obostrano i od onih koji vje-ru brane i od onih koji je napadaju. Slike osakaćenih i ukrvavljenih na bagdadskim ulicama ili u pakistanskim džamijama, stotine mrtvih i još više ranjenih su posta-le samo varijabilne brojke koje danas slu-šamo (i sve više primamo) poput kakve vremenske prognoze. “Preko 80 civila je stradalo u samoubilačkom napadu u Iraku kada se eksplozivom opasani samoubica raznio u blizini velikog ši’itskog sveti-šta… stotine drugih su povrijeđeni. Za napad se optužuje ‘Islamska vojska’…” – pitanje je koga, što, čega “islam-skog”???

Monopol nad istinom

Muslimani danas sebi moraju postavi-ti mnogo teških pitanja. Možda bi kur’anska dova “Bože nemoj nas kazniti zbog onog što oni kratke pameti među na-ma čine!”, ponajbolje došla u vremenu kad se svako malo neka neuka i neodgo-jena ličnost (sumnjive i uglavnom umr-ljane prošlosti) hvata tumačenja i pokazi-vanja u praksi “pravog” islama. Oni koji pronose ovu lažnu ideološku postavku o “pravom” islamu, kako na globalnoj tako i na domaćoj sceni, idealni su partneri i savršeno opravdanje lovcima na neprija-telje – hegemoniji kojoj je otvaranje kon-flikata jedini mogući modus opstanka.

Danas je lažna ideološka postavka o “pravom” islamu muslimanski svijet do-vela u stanje iščašenosti – gdje se u stvari ne radi o “pravom” islamu, već o “pra-vom” i “ispravnom” meni ili mojoj grupi – gdje je pojedinačni i kolektivni egoi-stički duh prevagnuo. “Čvrsto uvjerenje” kojeg promoviraju zagovornici “pravog” islama nije isto što i personalna “čvrsta vjera” za čiji intenzitet ne postoje kantari

ovoga svijeta. To je stvar ličnog i inti-mnog. Realizacije te vjere u životu su sa-mo naznake, i ona je kao takva nedodirlji-va, čista i neukaljana sve dok se ne izloži intenzivnoj kontaminaciji, skrnavljenju i vulgarizaciji gdje ljudski ego, a ne Bog, postane mjera i cilj vjerskog. “Naprasno i skučeno 'čvrsto uvjerenje' može biti smr-tonosno, posebice u religijskim stvarima. Mi sada živimo u jednoj globalnoj eri, i opasno je i pretpostaviti, bez propitiva-nja, da 'mi' posjedujemo monopol nad istinom i pravdom”, smatra Karen Arm-strnog, jedna od najuglednijih i najčitani-jih autora o religiji i religijskom u današ-njem vremenu.

Križarski etos

Svekoliki muslimanski intelekt bi da-nas mogao naučiti jednu veliku lekciju iz samoprijekora i samokritike kroz koju je lično prošla ova bivša katolička redovnica i iz koje je izvela jedan ovakav zaključak. Armstrongova tada nije čitala Kur'an (kao što je to radila poslije) već je do ove kon-statacije došla istražujući Križarske ratove pri čemu su je scene ubijanja, klanja i ma-sakriranja koje je u literaturi pronalazila lično (čak i zdravstveno) duboko pogodile. Ona je tada ukazala na razmjere “zločina” zloupotrebe vjere i vjerskog kojeg izravno kreira egoistično ljudsko nastupanje sa po-

zicije “čvrstog uvjerenja” u ispravnost is-ključivo jednog stava i mišljenja. Am-strongova tada nije znala da je na opasnost ovog psihološkog (u smislu pojedinca), ali i društvenog problema (u smislu zajedni-ce) Kur'an već ukazao, kada je za ljude koji postupaju sa pozicije “apsolutne uvje-renosti u ispravnost svojih postupaka” upi-tao, a zatim konstatirao: “Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata bi-ti? To su oni čiji će trud u životu na ovom svijetu uzaludan biti, a oni će misliti da je dobro i ispravno to što rade?” (Pećina, 103-106). Netko će upitati kakve veze ima križarski etos “čvrstog uvjerenja” s onim što nam se danas događa? “Čvrsto uvjere-nje” kao koncept nastranog egoističkog reprezentovanja religijskih osjećaja je izravni rezultat križarskog etosa. A njegov današnji oblik je izražen kroz dominirajući poklik i demagogiju: “Tko nije s nama, on je protiv nas!”, a njeni ekskluzivni zago-vornici više nisu samo osioni vladari su-persila današnjice. Sve više je evidentno da se ovaj modalitet mišljenja polako, ali sigurno udomaćuje među muslimanima. Paradoksalno, upravo radi tih istih musli-mana je taj etos rođen (na Zapadu) u sred-njovijekovnom zakrvaljenom ruhu mr-žnje.

K svemu ovome, zašto povezivati taj prosvijetljenim Zapadnjacima (i dakako svim Istočnjacima) mrski “križarski etos” s današnjim etosom “zloupregnutog dži-hada”? Kolikogod je Istok stoljećima ostao u traumi onog što se na engleskom kaže “crusade” (križarski), toliko je danas Zapad istraumiran onim što se arapskom riječju kaže “džihad”. Neobična je i zna-kovita činjenica da oba termina i “dži-had” i “crusade” imaju vrlo bliska zna-čenjska polja: trud, odvažnost, smionost, istinski napor, nastojanje, unutarnju bor-bu, odvažnost i sl. A zar jezik ne reflekti-

Sagledavanja

Čvrsto uvjerenje ili čvrsta zloupotreba vjere?

Što se desi sa vjerom i vjerskim kada budu zloupotrijebljeni? Ukratko: kaos! Strah, nevjerica, podozrenje, zebnja, odvratnost i mučnina u stomaku na činjenicu da se jedna tako uzvišena stvar može toliko srozati i vulgarizirati.

Mirnes Kovač

JOURNAL

53

DIJALOG CIVILIZACIJA

ra stvarnost, odnosno realno stanje stvari i vice versa?

Zloupregnuti džihad

“Križarski ratovi su bili prvi čin su-radnje nove Europe u vremenu kada se ona počela oporavljati od Mračnog doba i borila za povratak na međunarodnu sce-nu. Ipak, Križari su izmasakrirali hiljade židova i muslimana sa poklikom ‘Bog to hoće!’ na svojim usnama… Prve njihove žrtve su bili židovi Europe. Godine 1096. jedna grupa križara iz Njemačke desetko-vala je židovske zajednice uz dolinu rije-ke Rajne, nudeći tom židovskom stanov-ništvu brutalan izbor: smrt ili krštenje. Od tog doba mržnja prema judaizmu postala je neka vrsta hronične bolesti u Europi. Svaki puta kada bi bio oglašen križarski pohod na Bliski istok radi borbe protiv muslimana, kršćani koji se nisu mogli pridružiti ekspediciji svoj udio su odradili ubijajući židove kod kuće”, kaže Arm-strongova u svojoj autobiografiji zaklju-čujući da je ovaj mrzilački etos kulmini-rao u Hitlerovim logorima smrti.

Muslimani Balkana općenito, a Boš-njaci posebno, izgleda su jedinstveni pri-mjer naroda koji još uvijek živi u živoj tra-umi od (stvarnih historijskih ubilačkih [kri-žarskih] pohoda iz dalje i bliže prošlosti), i u prilici je da podjednako stekne traume kako od križarskog etosa, tako i od etosa zloupregnutog džihada!? Taj “zloupregnuti džihad”, kojeg danas na globalnoj sceni vode pobornici ideje “pravog” islama, sa-moubičakim napadima i bombama po dža-mija, na bosanskom jeziku se pak vodi u svojoj cyber formi. I to ponajviše putem raznih internet-portala čije su hosting-do-mene rezgistrirane uglavnom van BiH, a čiji urednici godinama vode “odlučni dži-had” istovremeno uredno primajući soci-jalne pomoći i doplatke za djecu od sistema zapadnih “nevjerničkih demokratija”. Ta-kvi cyber džihadisti dostojni su partneri i opravdanje onima koji su Bošnjacima sve-zali ruke i ostavili ih nenaouružane pred zločinačkim hordama u agresiji 1992.-95. Upravo je obrana Bošnjaka od takve agre-sije svom svojom puninom, to ne treba uopće poricati, bila časni i dostojanstveni “džihad” u punini svog značenja (rat u obrani vjere, života, imetka, porodice i ča-sti). Međutim, danas tom istinskom “džiha-du” u kome su Bošnjaci pokazali svoj “trud, odvažnost, smionost, istinski napor, nastojanje, unutarnju borbu” izravna je pri-jetnja njegovo dovođenje u rang i izjedna-čavanje sa organiziranom zločinačkom agresijom, pljačkom, silovanjem i ubija-

njem koja su kulminirala genocidom. Boš-njaci su poput Jevreja doživjeli genocid od onih koji su ubijajući njih: ubijali Turke, Moslemane, Saracene, i sve druge stanare tamne strane svoje podsvijesti.

Holokaust i Srebrenica

Etos “čvrstog uvjerenja” križara u ko-načnici je porodio holokaust kao što je srp-ska historijska potreba za mržnjom prema islamu u konačnici porodila genocid. “Za-padnjaci su imali potrebu mrziti islam. U maštarijama koje su stvorili islam je po-stao sve ono čemu su se oni nadali da nisu, i učinjen sukusom svega onoga čega su se bojali da jesu. Islam bijaše postao tamna strana psihe Zapada, pa čak i 1980-tih, pri-mjetila sam, izgledalo je kao da nam teško pada odnositi se prema muslimanskoj vjeri i civilizaciji sa poštenjem i objektivnoću. Stereotipsko gledanje na islam, prvotno razvijeno u vrijeme križarskih ratova, bilo je na neki veoma dubok način suštinska stvar našeg zapadnog identiteta”, tvrdi Armstrongova kojoj je ovo istraživanje bi-lo svojevrsno otriježnjujuće otkriće i koje je zauvijek promijenilo njeno razmišljanje. “Nikada više neću biti u stanju olahko ustvrditi da je Zapad najbolji. Od Aus-chwitza, civilizirani Zapad je postao kultu-ra koja bijaše izmasakrirala svoje židovsko stanovništvo, a taj čin genocida je okaljao sva naša druga postignuća. Ako smo kulti-virali jednu takvu pokvarenu mržnju i ju-daizma i islama toliko stoljeća, koje smo to još druge grješke počinili i koje smo to još druge zablude odnjegovali? Najednom sam stekla dojam da je važno saznati i o drugim kulturama i tradicijama. Bila sam pogođena nihilizmom križarskih pohoda. Umjesto da su prilazili židovima u svojim sredinama, umjesto pokušaja da nauče od islama (daleko naprednije civilizacije od svoje vlastite) križari nisu bili u stanju upravljati svojim strahovima i jadom. Bi-jahu ubijali, sakatili, spaljivali, skrnavili i uništavali ono što psihološki nisu bili u stanju razumijeti. A radeći to, iskvarili su svoj vlastiti integritet i svoju vlastitu mo-ralnu viziju. Auschwitz je pokazao gdje

jedna tako sračunata mržnja može odvesti, a ja sam shvatila da dok god zapadni naro-di i dalje budu nastavljali prihvatati stari iskrivljeni portret islama, jednostavno će produbljivati izvornu grješku”, konstatira Armstrongova u svojoj ispovjesti. Po istoj liniji ovakva historijska dijagnoza se može (p)ostaviti srpskom nacionalnom biću jer od Srebrenice, srpsko nacionalno biće je postalo kultura koja bijaše izmasakrirala svoje komšijsko muslimansko stanovniš-tvo, a ovaj čin genocida okaljao sva njiho-va historijska i civilizacijska dostignuća.

Križari modernog doba

“Priča o križarskim pohodima je bila gnusna hronika ljudske patnje, fanatizma i okrutnosti. Čitala sam o masakrima u koji-ma je krv plivala do koljena križarskih he-roja; o židovima koji su kao stada satjera-vani u svoje sinagoge i živi spaljivani; o ženama i djeci silovanima i zaklanima. Je-dan anglikanski biskup me je nedavno pre-korio tokom jedne radio diskusije zbog moje osude križarskih pohoda. Bilo je to prosto: Europa ‘pokazuje svoje mišiće’ i ‘malo joj se otelo kontroli’. Nisam bila u stanju odgovoriti, jer sam ovo doživjela kao najšokantniju primjedbu koju ikada bijah čula. Ovi zločini su bili počinjeni promišljeno i na hladnokrvan način. Kri-žari su uživali u mržnji prema svojim žr-tvama. Kada je jedan očevidac opisao osvajanje Jeruzalema u julu 1099. godine, u kojem je za dva dana nekih 40.000 žido-va i muslimana bili izmasakrirano, likujući je u oduševljenju poviknuo da je to bio je-dan ‘slavan’ dan i najvažniji historijski do-gađaj od Isusova raspeća”, iznosi Arm-strongova utiske istraživanja križarskih pohoda. A zar se nije po istom scenariju (ista mržnja, ubijanja i silovanja, hladno-krvni zločini, krv do koljena) repriza sred-njovjekovne mržnje “križarskog etosa” desila 1992.-1995. godine u Bosni i Herce-govini? Samo što su ovaj put umjesto evropskih židova žrtve bili europski musli-mani Bošnjaci, a umjesto srednjovijekov-nih križarskih vitezova mržnje i zločina na sceni bili Mladićevi i Karadžićevi srpski “heroji i junaci”!

Zbog svega ovog Bošnjacima ne tre-baju oni koji će u srednjovijekovnom kri-žarskom duhu “čvrstog uvjerenja” propa-girati nekakav “pravi” ili “ispravni” islam budući da su Bošnjaci zbog jednog i jedi-nog islama kojeg su njihovi preci prije šest stoljeća prigrlili krvlju, hrabrosti i dostojanstvom plaćali njegovo čuvanje i njegovu i svoju egzistenciju na evrop-skom tlu. q

JOURNAL

54

DIJALOG CIVILIZACIJA

Predislamska Medina

U predislamskom periodu Medina se zvala Jesrib što je spomenuto u 13. ajetu sure El-Ahzab. Nakon Poslanikove a.s. hidžre, taj grad dobiva naziv Medinetu Re-sulillah (Grad Allahovog Poslanika) ili skraćeno Medina, i uskoro postaje prije-stolnica novonastale islamske države. Da je nekim slučajem Medina zadržala naziv Jesrib onda bi u ovom gradu imalo mjesta samo za dvije tadašnje glavne plemenske zajednice Evs i Hazredž, a da je grad na-zvan Kućom hidžre, onda bi ovaj grad bio samo za muhadžire. Preimenovanjem Je-sriba u Medinu, taj grad postaje širom otvorenih vrata za sve ljude. Prije dolaska Poslanika, s.a.v.s, u Medini je vladalo ne-stabilno političko, kulturno i ekonomsko stanje. Što se tiče političkog života u Jesri-bu-Medini još je vladalo plemensko ure-đenje i nije postojao čak organiziran ni grad-država. Bratoubilački ratovi između dvije glavne plemenske zajednice Evsa i Hazredža trajali su godinama čemu je do-prinosila činjenica da u Medini nije bilo vrhovnog poglavara. U Medini je živjela određena skupina Židova podjeljena u tri plemena: Kajnuka, Benun-nazir i Benu-Kurejza. Kajnuka je bila saveznik Hazred-ža, a Benu-Kurejza Evsa. Činjenica da su Židovi podržavali različita neprijateljska arapska plemena ukazuje na neslogu među njima. U Medini nije bilo veće kršćanske populacije. U predislamskoj Medini osim paganstva (idolopoklonstva), židovstva i malo kršćanstva nema tragova drugim oblicima religioznosti.

Predislamska Mekka

Iako je idolopoklonstvo kao u Medini bilo prisutno i u Mekki, politička organi-ziranost je bila nešto drugačija u Mekki u kojoj među stanovnicima Mekke nije bilo strano uređenje i organiziranje države.

Mekka je, i pored toga što nije imala pri-rodnih resursa, bila najrazvijeniji grad u okruženju. To joj je, prije svega, omoguća-vala uloga grada u kojoj se nalazi Sveti hram. Mekka je bila organizirana kao grad država, kojom je upravljao savjet od deset nasljednih šefova. Ne treba zanemariti činjenicu da je Muhammmed a.s. poticao porijeklom iz vrlo

ugledne mekkanske porodice Benu Hašim, koja je bila članica najuglednijeg plemena Kurejš, a tada je zauzimala vrlo visoke i ča-sne pozicije među vladajućom elitom tog vremena. Njegov djed Abdul-Mutalib se proslavio ulogom glavnog za vodosnabdije-vanje, što je u to vrijeme bila žila kucavica za funkcioniranje grada Mekke.

Pomenute činjenice je posebno važno istaći kako bi stekli spoznaju da je Božji Poslanik a.s. itekako imao priliku upo-znati se sa načinom funkcioniranja držav-nih organa, što će mu kasnije u Medini biti od velikog značaja, odnosno stvoriti pretpostavke za postavljanje prve islam-ske zajednice – umme.

Muslimani u Mekki su od samog počet-ka objave Kur’ana i javne obznane da slije-de vjeru u koju poziva Muhammed a.s., pa sve do prelaska u Medinu, bili izloženi strašnoj torturi i stradanju. Jedini razlog ta-kve teške situacije je bila činjenica da su se usudili izabrati za sebe drugu vjeru od one koja je bila zvanična religija u Mekki.

Uzroci nastanka Medinske povelje

Shvaćajući da se stabilna zajednica ne može praviti na isključivosti, baš zbog činje-nice da je na svojoj koži i koži svojih sljed-benika osjetio pogubnost takve politike te prihvaćajući realnost situacije u kojoj se na-lazila Medina, gdje pored muslimana žive Židovi, a na krajnjim granicama države i kr-šćani, te idolopoklonici, Muhammed a.s. je nastojao učiniti sve da sa njima napravi do-govor u vidu pisanog akta. Taj dokument bi trebao biti, smatrali su tada, obavezujući za sve strane u ugovoru, na osnovu kojeg bi se obavezale da će raditi na izgradnji zajednič-ke države u kojoj će imati mjesta za sve lju-de dobre volje, bez obzira na vjeroispovijest. Ovim dokumentom nastojalo se izbjeći opa-snost anarhije, kao i moguće reakcije musli-mana na ono što su doživjeli u Mekki zbog svoje religijske pripadnosti. Bez čvrstih za-kona i propisa koji jasno određuju prava i dužnosti onih koji vladaju i onih nad kojim se vlada, nema opstanka ni jednom civilizi-ranom društvu i zajednici.

Treba istaći da je Muhammed a.s. ovim dokumentom želio pokazati da za-jednica muslimana, kao i svaki naredni korak u radu ummeta na društvenom ure-

đenju, bude zasnovana na zakonskim osnovama gdje će se eksplicitno znati pra-va i obaveze svakog njenog člana. Intere-santna je činjenica da je i ranije bilo ugo-vora između Muhammeda a.s. i muslima-na, kakav je, recimo, bio dogovor poznat kao Ugovor na Akabi, između muslimana Jesriba, odnosno Medine, i Poslanika, 621. godine, ali Medinska povelja za razliku od Ugovora na Akabi bila je u pisanom obli-ku. Kao da je Poslanik s.a.v.s. želio da po-slije ustaljenja u Medini sve to stavi “na papir” kako bi svatko imao pred sobom is-pisana prava i dužnosti, kroz ustav i zakon.

Prijevod Medinske povelje (Ustava)

U ime Allaha, Milostivog, Svemilo-snog, ovo je dokument/povelja od Muha-mmeda Poslanika, a odnosi se na vjernike i muslimane iz plemena Kurejš iz Jesriba, kao i na sve ostale koji ih slijede i priklju-če im se i bore se s njima.

Čl. 1 Oni čine jednu zajednicu (um-mu) izvan ostalih ljudi.

Čl. 2 Muhadžiri (iseljenici) iz pleme-na Kurejš ostaju u stanju u kojem ih je zatekao islam, na isti način među sobom uređuju pitanje krvarine i među sobom oslobađaju ili otkupljuju zarobljenike na lijep i pravedan način.

Čl. 3 Pripadnici plemena Benu 'Avfa ostaju u stanju u kojem su bili dosad i u pogledu krvarine se ponašaju kao i ranije. I svaka zajednica će pravedno, uz dobro-činstvo među vjernicima, plaćati otkup svojih zarobljenika.

Čl. 4-11 Ista odredba odnosi se i na pri-padnike rodova Benu Sa'ide, Benu-l-Haris, Benu Džušem, Benu-n-Nedždžar, Benu 'Amr ibn 'Avf, Benu-n-Nebit i Benu Evs.

Čl. 12 (a) Vjernici zaista neće ostaviti svog člana pod teretom obaveza (duga i po-rodice), a da ga uz dobročinstvo ne pomo-gnu da plati krvarinu ili otkup zarobljenika.

Čl. 12 (b) Ni jedan vjernik neće uzeti kao štićenika oslobođenog roba (mewla) bez suglasnosti njegovog ranijeg vlasnika.

Čl. 13 Svi pobožni vjernici moraju se suprostaviti nasilniku među njima, ili onome koji želi da učini nepravdu, zločin, grijeh, ili širi međusobno neprijateljstvo između vjernika, pa makar on bio i sin jednog od njih.

Prvi pisani Ustav u povijesti čovječanstva

Medinska povelja Alem ef. Crnkić

JOURNAL

55

DIJALOG CIVILIZACIJA

Čl. 14 Nijedan vjernik neće ubiti dru-gog vjernika zbog nekog nevjernika, niti će pomoći nevjerniku protiv vjernika.

Čl. 15 Budući da je Božja zaštita jed-na i nedjeljiva, punovrijednu zaštitu (dži-var) može pružiti i najskromniji vjernik. Vjernici su jedan drugom braća, mimo ostalih ljudi.

Čl. 16 Svaki Židov koji je s nama ima pravo na našu pomoć i ista prava kao bilo koji od nas; ne može mu biti nanesena ne-pravda.

Čl. 17 Budući da je mir za vjernike jedan i nedjeljiv, nijedan vjernik ne može sklopiti mir mimo ostalih vjernika ako to nije zasnovano na jednakosti i pravedno-sti za sve druge.

Čl. 18 U vojnim pohodima naši člano-vi će pomagati jedni druge.

Čl. 19 Svi vjernici će osvetiti krv dru-gih vjernika koji su poginuli boreći se na Božjem putu.

Čl. 20 (a) Bogobojazni vjernici se na-laze na najispravnijem i najčvršćem putu.

Čl. 20 (b) Nije dozvoljeno da idolopo-klonik iz Medine pruža materijalnu i osobnu podršku Kurejšijama niti da vjer-nika sprečava (u borbi) protiv njih.

Čl. 21 Tko neosnovano i bez očita ra-zloga ubije vjernika, na njega će biti pri-mjenjena smrtna kazna. Sve dok ne zado-volji obitelji ubijenog, počinilac će biti izložen osveti svakog vjernika.

Čl. 22 Nijednom vjerniku, potpisniku ovog dokumenta, koji vjeruje u Allaha i Sudnji dan, nije dozvoljeno pomaganje ili pružanje zaštite zločincu; tko to uradi – če-ka ga Allahovo prokletstvo i Njegova srdžba na Sudnjem danu i neće mu biti pri-mljeno njegovo pokajanje niti iskupnina.

Čl. 23 U bilo kojem međusobnom sporu, treba se obratiti Allahu Uzvišenom i Muhammedu, s.a.v.s.

Čl. 24 Židovi će dijeliti troškove s vjer-nicima dokle god budu saveznici u borbi.

Čl. 25 Židovi iz plemena Benu'Avf čine jedinstvenu zajednicu (ummet) sa muslimanima. Židovima njihova vjera, a muslimanima njihova, kao i njihovi štiće-nici i životi. Izuzima se samo onaj ko bu-de činio nasilje i grijeh; takav će nauditi samo sebi i svojoj obitelji.

Čl. 26 Židovima Benu n-Nedždžar pri-padaju ista prava kao i Židovima Benu 'Auf.

Čl. 27-32 Ista odredba odnosi se na pripadnike židovskih rodova Benu l-Ha-ris, Benu Sa'ide, Benu Dušem, Benu-l-Evs, Benu Sa'lebe... Izuzetak je samo onaj tko nasilje i grijeh počini, takav će nauditi samo sebi i svojoj obitelji.

Čl. 33-34 Džefna, oggranakk Sa'lebe, ima isti status kao i pripadnici Sa'lebe. I Be-

nu Šutejbi pripada sve što i jevrejima Benu 'Avfa, a dobro treba da bude brana zlu. Šti-ćenici Sa'lebe imaju isti status kao i Sa'lebe.

Čl. 35 Osobe koje Židovi prime u svo-je redove imaju isti status kao i Židovi.

Čl. 36 (a) Nitko od navedenih ne mo-že se priključiti (pohodu muslimana) osim s dozvolom Muhammeda a.s.

Čl. 36 (b) Nije zabranjeno osvetiti za-dane rane. Onaj tko ubije, kazni je izložio sebe i članove svoje obitelji, osim ako mu je učinjena nepravda – onda će mu Allah oprostiti.

Čl. 37 (a) Židovi će u ratu sudjelovati sa svojom imovinom, a muslimani sa svojom. Jedni druge će pomagati u borbi protiv onog tko nasrne na bilo koga od potpisnika ovog dokumenta. Među njima će vladati pošteni i prijateljski odnosi u kojem će dobro biti brana zlu.

Čl. 37 (b) Nijedan čovjek neće odgo-varati za zločin svog saveznika. Pomoć će biti data strani kojoj je učinjena nepravda.

Čl. 38 Židovi snose dio troškova s muslimanima sve dok su ratni saveznici.

Čl. 39 Potpisnicima ovog dokumenta teritorij Jesriba/Medine, treba biti svet i nepovrediv.

Čl. 40 Onaj tko je pod zaštitom smatra se ravnopravnim sa zaštitnikom, ne može mu se nanositi šteta i nepravda.

Čl. 41 Štićenik ne može pružiti zaštitu nikom, osim uz dozvolu svog zaštitnika.

Čl. 42 Za sve razmirice i nesuglasice između potpisnika ovog dokumenta, za koje postoji bojazan da bi mogle prouzro-kovati smutnju, treba se obratiti Allahu i Allahovom Poslaniku. Allah jamči da će se na najsigurniji i najbolji način sadržaj ovog dokumenta sprovoditi.

Čl. 43 Kurejšijama i onima koji ih po-mažu ne smije se pružati pomoć i zaštita.

Čl. 44 Među potpisnicima ovog doku-menta mora biti ispomaganja protiv onog tko napadne Jesrib.

Čl. 45 (a) Ako od Židova bude traže-no da zaključe mir, treba da ga zaključe i pridržavaju ga se. Ako od muslimana bu-de zatraženo da zaključe mir, treba da ga zaključe i pridržavaju ga se, osim u sluča-ju rata protiv njihove vjere.

Čl. 45 (b) Svi ljudi imaju svoju zonu odgovornosti na strani i u području u ko-jem žive.

Čl. 46 Židovi plemena Evs, kao i njihovi štićenici, imaju ista prava koja su data potpi-snicima ove Povelje (dokumenta) u dobro-činstvu i dobroti. Svi oni na koje se ovaj dokument (Povelja) odnosi, moraju ga se najstrožije pridržavati i ne kršiti ga. Tko to ne bude činio, odgovarat će za svoja djela.

Čl. 47 Ova Povelja (dokument) ne pru-ža zaštitu kriminalcima ili nepravednim. Oni koji krenu u borbu, kao i oni koji osta-nu u Medini, bit će zaštićeni, osim ako su počinili nepravdu ili zločin. Allah i Njegov Poslanik pružaju zaštitu onima koji se bu-du pridržavali odredbi ove Povelje.

Osvrt na opća načela i zakonske norme u Medinskoj povelji

Po nekim autorima Povelja sadrži 52 člana. Međutim, potrebno je napomenuti da se ne radi o nekim novim točkama u Pove-lji, već o različitom tretiranju istih točaka prilikom njihovog pobrojavanja. Zbog toga se i prof. Hamidullah opredijelio za to da Povellja sadrži 47 članova, s tim da je neke članove raščlanio u dva dijela: a i b.

Medina

JOURNAL

56

DIJALOG CIVILIZACIJA

Možemo uočiti kako je Medinska po-velja po svome sadržaju i strukturi podije-ljena na dva bitno različita dijela: članovi 1-23 odnose se na muslimane, a članovima 24-47 reguliraju se, između ostalog, odno-si sa židovskom zajednicom. U članu 25 ističe se da Židovi čine jedinstvenu zajed-nicu (ummet) sa muslimanima. Istim čla-nom garantira im se pravo na život, imetak i slobodu ispovijedanja svoje vjere.

Medinska povelja je ustanovila nekoli-ko važnih političkih principa koji su, kada se uzmu skupa, činili Ustav prve islamske države i koji su definirali politička prava i obaveze članova novoosnovane političke zajednice, muslimana i nemuslimana po-djednako, i koji su određivali političku strukturu društva u nastajanju.

Najvažniji principi Povelje su: Prvo, Povelja je proglasila da je Ummet

politička zajednica, otvorena za sve poje-dince koji su odani njenim principima i vri-jednostima, i koji su spremni ponijeti njene obaveze i odgovornosti. To nije zatvorena zajednica čije je članstvo, sa svim pravima i garancijama koje sa sobom nosi, ograniče-no na odabranu skupinu. Dakle, privrženost i briga za javno dobro su principi koji odre-đuju članstvo u Ummetu i tako ga i definira prvi član dokumenta: “Ovo je dokument/povelja od Muhammeda Poslanika, a odno-si se na vjernike i muslimane iz plemena Kurejš iz Jesriba, kao i na sve ostale koji ih slijede i priključe im se i bore se s njima.”

Drugo, Povelja skicira opći okvir koji definira pojedinačne norme i obim političke akcije unutar novog društva, zadržavajući istovremeno društvene i političke strukture tada dominantne u plemenskoj Arabiji. Me-dinska povelja je zadržala plemensku struk-turu negirajući istodobno plemenski duh i stavljajući plemensku lojalnost moralno utemeljenom pravnom poretku.

Treće, islamski politički sistem je pri-hvatio princip vjerske tolerancije utemelje-ne na slobodi vjere za sve članove društva. On je priznao pravo Židovima da žive po principima i pravilima u koje su vjerovali: “Židovi iz plemena Benu 'Avf čine jedin-stvenu zajednicu (ummet) sa muslimanima. Židovima njihova vjera, a muslimanima njihova, kao i njihovi štićenici i životi.” Po-velja naglašava fundamentalni značaj su-radnje između muslimana i nemuslimana u uspostavi pravde i obrani Medine od vanj-ske agresije. “Židovi moraju snositi svoje troškove, a muslimani svoje. Svaka skupina mora pomoći drugoj protiv bilo koga tko napadne potpisnike ove Povelje. Oni se mo-raju savjetovati i dogovarati.” Povelja je zabranila muslimanima da čine nepravdu Židovima ili da se svete nad sljedbenicima

židovske vjere za svoju muslimansku braću ne vodeći računa o principima istine i do-bra. “Svaki Židov koji je s nama ima pravo na našu pomoć i ista prava kao bilo koji od nas; ne može mu biti nanesena nepravda.”

Četvrto, Povelja predviđa da društvene i političke aktivnosti u novom sistemu mo-raju udovoljavati skupu univerzalnih vri-jednosti i standarda koji sve ljude tretiraju podjednako. Suverenitet u društvu neće pripadati vladarima ili nekoj posebnoj gru-pi, već zakonu utemeljenom na pravdi i dobru, koji garantira dignitet svih članova društva. Povelja opetovano i često nagla-šava temeljnu važnost pravde, dobrote i pravičnosti, a na različite načine osuđuje nepravdu i tiraniju: “Svi pobožni vjernici moraju se suprostaviti nasilniku među nji-ma, ili onome koji želi da učini nepravdu, zločin, grijeh, ili širi međusobno neprija-teljstvo između vjernika, pa makar on bio i sin jednog od njih”, stoji u Povelji.

Peto, Povelja je uvela nekoliko političkih prava koja će uživati i pojedinci u medinskoj državi, kako muslimani tako i nemuslimani, kao što su: a) obaveza da se pomogne ugnje-tene; b) izvan zakona je stavljena krivica po srodstvu koju su često praktikovala pre-dislamska arapska plemena: “Osoba neće odgovarati za nedjela svoga saveznika”; c) sloboda vjerovanja: “Židovi imaju svoju vje-ru, a muslimani svoju”; i d) sloboda kretanja iz i u Medinu: “Tko god želi napustiti Medi-nu siguran je, i tko god želi ostati u Medini siguran je osim onoga ko se ogriješio o neko-ga ili je počinio grijeh”.

Zaključak

Prvim Ustavom islamskog društva Muhammed a.s. je želio ustrojiti sistem društvenog življenja, koji će biti okosni-com jedinstva stanovnika Medine.

Muhammed Hamidullah, govoreći o ovom fenomenu kaže: “Poslanikov Me-dinski ustav, ne predstavlja samo prvi ustav muslimanske zajednice, društva i države, već je prvi, pravi, komplementar-ni i konzistentni Ustav, bilo koje države u svijetu. Svi raniji, takozvani ustavi: Ari-stotelov, Atinski, Konfučijev, i Kautili-jev, nisu ustvari bili ustavi, već upute vla-darima kako da vladaju i povijesni opisi država. Zato što regulira odnose među svim narodima, konfesijama i građanima, Poslanikov Ustav je i prvi građanski Ustav u povijesti svijeta. On jasno, preci-zno i neupitno, u najboljem duhu pozitiv-nog prava, utvrđuje i precizira ponašanje, postupke, prava, obaveze i dužnosti sva-kog građanina ponaosob, ali i svake reli-gijske, rasne i nacionalne skupine.”

Medinskom poveljom su, dakle, udareni temelji vladavine prava i zakona: svi građani imaju ista prava i pred zakonom su jednaki. Ta činjenica je veoma važna, jer odredbe Medinske povelje ne ostavljaju nimalo sum-nje u to da je islamsko društvo u vrijeme Allahova Poslanika bilo bazirano na osnova-ma ustava i zakona. Članovi Povelje, inače, sadrže prava i dužnosti mnogih ljudi i ple-menskih zajednica od kojih se sastojalo druš-tvo tadašnje Medine i okolice, što navodi na zaključak da je njen tekst nastao kao rezultat rasprave i dogovora između Muhammeda a.s, njegovih suradnika, ashaba-suvremeni-ka, izabranih predstavnika Medine i drugih zainteresiranih strana u njemu. To znači da Medinska povelja nije jednostran akt ili volja jedne strane, nego je to akt koji je nastao na najzdravijim osnovama demokratske raspra-ve i diskusija zainteresiranih struktura druš-tva u Medini i njenoj okolini. Kao društveno-politički i državno-pravni dokument, ovaj Ustav nije nametnut ili poklonjen od vladara onima nad kojima se vlada.

Značaj Medinske povelje i njenu važ-nost za razumjevanje političkog pluralizma i zaštitu ljudskih prava istakao je suvremeni turski sociolog Ali Bulaç koji smatra da Medinska povelja koju su prihvatili i potpi-sali muslimani, Židovi i mušrici predstavlja prvi pravni dokument uopće pisan na teme-lju jednakih prava za sve i zaštite demokrat-skih vrijednosti i taj dokument je daleko stsriji od onih koji se pojavljuju u 17. i 18. stoljeću. Očigledno specifičnost Medinske povelje u tome što ona daje prednost vjer-skim, pravnim i kulturnim posebnostima, pretežira pluralistički model i taj pluralizam stavlja pod ustavnu garanciju.

Medinska povelja pruža neoboriv dokaz da je islamska država utemeljena na socijal-noj pravdi, da je polazište u odnosima musli-mana i nemuslimana mir, te da su načela istine, pravde, potpomaganja u dobru i bogo-bojaznosti, rad za korist ljudi i onemoguća-vanje kriminalaca da štete društvu i državi-najistaknutije vrijednosti koje afirmira islamska vlast i država. Zahvaljujući toj či-njenici, brojne nemuslimanske zajednice, prvenstveno židovske i kršćanske, ne samo da su opstale u islamskoj sredini i okruženju, već su uživale potpunu duhovnu sigurnost kao i potpunu slobodu religije, kulture i druš-tvenog razvoja. Povijest islama pruža nepo-bitne dokaze da su kršćani i Židovi, na pro-storima koji su bili pod muslimanskom vla-šću, bili istaknuti vladari, učitelji, filozofi, tr-govci, poslovni ljudi. Sve to omogućeno je duhom islama i njegovim velličanstvenim naučavanjima o slobodi i ravnopravnosti svih ljudi, bez obzira na njihovu vjersku, et-ničku ili neku drugu pripadnost. q

JOURNAL

57

MURSELOV ŠEGISTAN

Kada se spomene riječ džihad gotovo svaki će Zapadnjak osjetiti neku neo-bjašnjivu nelagodu i nemir u prsima. Sve je dobro dok se taj džihad odvija na tele-viziji, u nekom dalekom Afganistanu ili Iraku, ali ne daj Bože da, nošen nekim istočnim vjetrom, ne stigne i u naše kra-jeve. Kada bih ja svojim susjedima re-kao da svaki dan vodim džihad, oni bi odmah pozvali policiju. Mislim da ne bi trebao dugo čekati dolazak ljudi u crnom ili plavom na svoj kućni prag. “Gospodi-ne Begoviću, molim vas stanite uza zid, raširite noge, moramo vas pretražiti!” – rekli bi zasigurno uznemireni agenti dok bi pretraživali mene i moju kuću u potra-zi za tim džihadom. Da bi vodio džihad i da bi potvrdio svoj status džihadiste, tre-ba ti valjda neko oružje ili moraš u kom-pjutoru imati barem internetsku razgled-nicu koju si primio iz Kandahara. E-mail razglednicu na kojoj piše: “Dragi brate Mursele! Ovo nam je najljepše ljetova-nje u životu. U kampu je lijepo i sunča-no, nema oblačka na nebu i naučili smo raditi koktele. Da si barem s nama. Uvi-jek tvoji Ebu Omer i Abu Hamza.” Nađu li Vam ovakav sadržaj možete se opro-stite se sa svim životnim radostima. Tre-ba paziti s kime se dopisujete.

Međutim, ja slobodno mogu reći da svaki dan, više ili manje uspješno, vo-dim džihad i nitko mi ništa ne može pri-govoriti. Vodim ga na dobrobit svoje porodice, svojih prijatelja, svog džema-ta, svojeg ummeta, na dobrobit svoje bošnjačke manjinske zajednice, ali i hr-vatske većine s kojom sam svakodnevno u socijalnom kontaktu. Da li Vam je po-znato - onima koji pomno čitaju ovaj

tekst, vadeći ključne riječi i zapisujući ih u svoje crne i plave notese, onima koji njuškaju po našim časopisima u strahu da će se muslimani radikalizirati i zapo-četi s ekstremističkim djelovanjem – da postoje dvije vrste džihada. Prvi džihad je onaj mali, po definiciji obrambeni rat kojeg vode oružjem neki Abu Hamza i Ebu Omer protiv onih koje nazivaju ne-vjernicima i koji su sa svojim vojnim postrojbama ušli u njihovu zemlju. Dru-

gi je onaj veliki i njega je dužan voditi svaki živući musliman na ovoj zemalj-skoj kugli. Opa, što je sad! Zbunjeni ste? Ako je taj mali džihad donio toliko ne-volja i muke, što će tek učiniti veliki. Bez straha dragi agenti, on donosi samo dobro. Veliki džihad je onaj koji svaki musliman vodi protiv sebe sama, protiv svoje niže prirode i svojih pokuđenih poriva (nefsa). Vodi ga čitav svoj život jer nefs se ne može uništiti, on je dio na-še prirode, samo se može ukrotiti, vezati, porobiti... Prenosi jedan hadis da je Po-slanik Muhammed nakon povratka iz jedne bitke rekao da se iz malog džihada vraća u veliki džihad. Džihad ili borba na Allahovom putu, dakle, nije samo borba oružjem ili bolje reći manje je važna od borbe sa samim sobom. Onaj musliman koji na kraju života uspije pobijediti u velikom džihadu, obećana mu je velika nagrada od Tvorca. I zašto onda zvuči toliko negativno kada nekoga nazovete velikim džihadistom. Pa to je pozitivna stvar koju bi Zapad trebao poticati kod muslimana, a ne nas hapsiti zbog toga. Zapad bi trebao iz europskih fondova iz-dvajati znatna novčana sredstva da po-mogne ovakav džihad. Pa to je, gospodo agenti, i geostrateški i geopolitički inte-res svakog nemuslimana – da potaknu veliki džihad u cijelom svijetu. Atenta-tori, otimači koji novinarima na interne-tu sijeku glave, teroristi koji ruše nebo-dere i raznose autobuse treba nazivati drugim imenom – oni nisu džihadisti. Oni su budale. U islamu je zabranjeno udarati nekoga u lice, a kamoli kukavič-ki ići u bitku ubijajući nevine ljude. Bu-dale, jašta da su budale.

Što ako se tzv. Allahove nevjeste počnu regrutirati među Srpkinjama, Slovenkama i Hrvaticama

Džihad Anđelija u akcijiAmeričke obavještajne službe nedavno su se suočile sa jednim sasvim novim profilom islamskog teroriste ili ako baš hoćete džihadiste. Ono što je nedavno uznemirilo CIA-u i FBI bilo je šokantno otkriće da je plavokosa i plavooka nezaposlena četrdesetogodišnja američka domaćica iz Teksasa preko interneta organizirala skupinu islamskih terori-sta, koji su pripremali atentat na švedskog karikaturistu Larsa Vilksa... dok američki sateliti scaniraju svaki pedalj kokošinjaca u Gornjoj Maoči, u Ljubuškom neka Ivana oko sebe veže tri kile dinamita. Sprema se na akciju u Širokom Brijegu. Uzalud je nekim Hrvatima u Hercegovini plakati kada nešto odleti u zrak, trebali su prije misliti, još dok su devedesetih djecu učili vikati “Za dom spremni”. Taj bi se, nažalost još uvijek aktualni poklič, uskoro mogao zamije-niti s “Allahu ekber” i onda – Bum, ode sve u zrak, pa vi mislite.

Filip Mursel Begović

Collen LaRose ili Džihad Jane – američka kućanica koja predstavlja

novo lice islamskog terorizma

JOURNAL

58

MURSELOV ŠEGISTAN

Američke obavještajne službe ne-davno su se suočile sa jednim sasvim novim profilom islamskog teroriste ili ako baš hoćete džihadiste. Ono što je ne-davno uznemirilo CIA-u i FBI bilo je šokantno otkriće da je plavokosa, plavo-oka i nezaposlena četrdesetogodišnja američka domaćica iz Teksasa preko in-terneta organizirala skupinu islamskih terorista, koji su pripremali atentat na švedskog karikaturistu Larsa Vilksa, au-tora karikature Poslanika Muhammeda. Vilks je nacrtao psa na kojeg je nasadio glavu, kako novine prenose “islamskog proroka Muhammeda”. Skupina je uhi-ćena nakon akcije irske policije, a Co-llen LaRose, na internetu poznata kao Džihad Jane ili Fatima Rose, po svim podacima nije bila regrutirana od Al Qa’ide. Ta teroristička organizacija ras-pisala je i nagradu za Vilksovu likvida-ciju: nudi 100 tisuća dolara uz 50% bo-nusa ako mu, pazite sada ovo, “ubojica prereže vrat i zakolje ga kao janje”. Je li tu nezaposlenu kućanicu zaintrigirao baš taj bonus ili nešto drugo, postao je naj-veći problem obavještajnih agencija Sje-dinjenih Američkih Država. Gospođa LaRose, koja nikakve veze s islamom do tada nije imala, a njen bivši dečko i bliža okolina nisu primijetili da vrši islamske obrede, odjednom je postala islamski te-rorist koji na internetskim forumima nu-di da postane mučenicom. Upravo ju je njena aktivnost na internetu, pisala je ka-ko je spremna na sve i kako se s njenom američkom putovnicom može svašta učiniti jer ju neće nadzirati i smatrati sumnjivom, koštala uhićenja. FBI, koji nadgleda internetske forume sumnjiva sadržaja, počeo se zanimati za Fatimu Rose ili Džihad Jane, a kada je gospođa skupila svoje stvari i krenula na put do Švedske i Irske, zatražili su od svojih ir-skih kolega pomoć. Irci su u mah ame-ričku kućanicu povezali sa sumnjivim osobama koje su se o nečem važnom i nadasve opasnom dogovarali u Irskoj te su ih odmah uhitili. Ekipa je, prenijeli su mediji, spremala atentat na karikaturistu Vilksa. Irci su zaključili da je riječ o sa-moukim teroristima koji su se povezali na internetu i počeli se urotnički organi-zirati. I eto ti noćne more svake obavje-štajne organizacije u svijetu. Kako stati na kraj anonimnim građanima koji su sa-moinicijativno odlučili ispunjavati želje Al Qa’ide?

Uzgred rečeno, mediji su prenijeli da je jedan od uhićenih u Irskoj i hrvatski državljanin Danijel Oršuš. Kao da Hrva-

tima nisu bile dovoljne pompozne me-dijske informacije o postojanju radikala u Gornjoj Maoči, već ih je dodatno za-prepastila vijest o prvom hrvatskom islamskom teroristu. Uz to, Večernji list (22. ožujka) radi intervju sa stanovitim dr. Sajjanom Gohelom, NATO-ovim stručnjakom za borbu protiv terorizma, koji tvrdi da Hrvatska, članstvom u NA-TO-u te približavanjem EU, postaje sve zanimljivija Al Qa’idi i drugim islam-skim terorističkim organizacijama. Ipak, kaže da situacija nije izmakla kontroli. Nije ni u Bosni jer očito je da je na našim prostorima u opticaju veliki džihad, a da se onaj mali još uvijek vodi na Istoku. Doktor za terorizam je uvjeren da se te-roristi ponajviše regrutiraju po internet-skim forumima, ali i pomoći džamija i medresa u Europi. Crnomanjasti doktor za terorizam, zamišljena i zabrinuta po-gleda, kako u nadnaslovu intervjua suge-rira Večernji list, blizak je i obavještaj-noj službi MI6. Što to u ovom slučaju znači “blizak”, nije jasno? Radi li za njih ili je samo blizak pa na prijateljskim ro-štilju i ručku izmjenjuje važne informa-cije? Kako se to biva “bliskim” s tajnim službama, tko će znati?

I sad, što ako više nećemo teroriste moći locirati po boji kože, dugoj bradi i muslimanskom imenu? Što ako počne-mo strahovati od običnih bjelkinja, po-put domaćice iz Teksasa? Što ako se ma-li džihadisti počnu skrivati među obič-nim radnim narodom u našoj regiji. Za-mislite da se tzv. Allahove nevjeste poč-nu regrutirati među Srpkinjama, Sloven-kama i Hrvaticama. Financijska kriza je, mnoge su nezaposlene, a znamo da je besposlen um radionica šejtanova. Što ako domaćice, umjesto metle, u ruke uz-mu skraćenu dvocijevku, umjesto limu-nade počnu spravljati zapaljive koktele? Eto, dok američki sateliti scaniraju svaki pedalj kokošinjaca u Gornjoj Maoči, u Ljubuškom neka Ivana oko sebe veže tri kile dinamita. Sprema se na akciju u Ši-rokom Brijegu. Uzalud je nekim Hrvati-ma u Hercegovini plakati kada nešto od-leti u zrak, trebali su prije misliti, još dok su devedesetih djecu učili vikati “Za dom spremni”. Taj bi se, nažalost još uvijek aktualni poklič, uskoro mogao za-mijeniti s “Allahu ekber” i onda – bum, ode sve u zrak, pa vi mislite. Ili, dok obavještajci pretražuju bosanske islam-ske forume, ne bi li pronašli i najmanji trag terorističkog uvezivanja, u Banja Luci opasnost prijeti od domaćice Anđe-lije.

Ona je puno vremena provodila na internetu, a ukućani su nevino pretpo-stavljali da skida recepte za banjalučku baklavu. Gospođa je pak skidala jednu drugu recepturu – kako od akumulatora starog stojadina napraviti eksplozivnu napravu. Pod kodnim imenom Džihad Anđa, na internetu je naučila kako di-gnuti most na Vrbasu u zrak, uzgojiti spore antraxa, ali i svezati mahramu pri-je islamske molitve. Međutim, nije bila dovoljno oprezna i uskoro specijalne postrojbe Republike Srpske, po direk-tnoj zapovijedi Milorada Dodika, upa-daju u njenu kuću. Pretražujući kompju-ter, nalaze korespondenciju sa Džihad Špelom, Slovenkom iz Ljubljane. Za-dnja poslana e-mail poruka glasi : “Špe-lo, bona, dobila sam upustva za delova-nje, inšallah napadamo tačno u podne, raznećemo sve u paramparčad!” Špela kratko odgovara: “Elhamdulillah, o kra-snih vesti, preklete ćafire pred vrati pe-kla!” Uz to, specijalci u Anđelijinoj smočnici nalaze priručnu knjižicu “Ka-ko se klanja namaz” i dobro razrađeni plan za dizanje u zrak Skupštine Repu-blike Srpske. Istražitelje zbunjuje to što su iza teglica pekmeza pronašli uokvire-nu fotografiju Radovana Karadžića i Ratka Mladića, na kojoj piše: Ne damo srpske heroje. “A šta je ovo, bre Anđeli-jo?” upita ju detektiv za specijalna dej-stva. “To nije moje, to je od moga muža Stojana!” uvrijeđeno odgovori Džihad Anđa.

Nemojmo misliti da je ovo neka iz-mišljena kozerija, bolje da na vrijeme učimo od američkih iskustava. Ako ne-što pod hitno ne učinimo, srpske i slo-venske domaćice mogle bi raznijeti Skupštinu Republike Srpske. A tko će upozoriti Milorada Dodika, pitamo se? Ili, sačuvaj Bože, možda je i on dio neke prikrivene islamske terorističke ćelije. Ako je tako, pitanje je hoće li Dodik, pod prijetnjom razotkrivanja, iz svoje smočnice prije ukloniti knjižicu “Kako klanjati namaz” ili uokvirenu sliku Rat-ka Mladića i Radovana Karadžića, na kojoj piše Ne damo srpske heroje. Tako-đer, u duhu islama, Dodiku savjetujemo da prije nego započne mali džihad, ipak razmisli o velikom džihadu. Bude li tako, možda u toj borbi sa svojim nefsom na-pokon shvati, da će Bosni napraviti naj-veću uslugu ako sam sebe smijeni sa svih političkih dužnosti i mirno ode u penziju uživati u blagodatima novootkri-vene vjere. Bolje to nego da sam sebe digne u zrak. q

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”

Izdavač: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”

Glavni urednik: Ismet Isaković

Zamjenik glavnog urednika: Filip Mursel Begović

Redakcija: Amina Alijagić Mirza Mešić Sena Kulenović Edis Felić Faris Nanić

Suradnici: Mirsada Begović Ajka Tiro Srebreniković Edina Smajlagić Avdo Huseinović (BiH) Edin Tule (BiH) Amel Suljović (BiH)

Adresa: Preporodov Journal Ilica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks: +385 (0)1 48 33 635 e-mail: kdbhpreporod@zg.t-com.hrkdbhpreporod@kdbhpreporod.hrismet.isakovic@sk.t-com.hr web: www.kdbhpreporod.hr

Žiro-račun: ZABA 2360000-1101441490

Devizni račun: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 15 kuna

Pretplata: RH 80 HRK godišnje BiH 20 KM godišnje Svijet 15 E godišnje

Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici: Begova džamija u Sarajevu

SADRŽAJ

SADRŽAJ

UVODNIKRecesijski proračun – vrijeme je opreza ....................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJDramaturgija podmetanja ili odakle pirka vjetrić Pirke ................. 4Uvjeti bošnjačkog opstanka: vjera islam i država BiH ................... 6Žene u Iranu ................................................................................. 9Osteoporoza – tiha epidemija .................................................... 11Dodjela novih stipendija .............................................................. 13Mevlud u Zagrebu ....................................................................... 14

HRVATSKABit ću kaktus, a ne fikus ............................................................... 15

KVADRAT NAD HIPOTENUZOMZašto praviš slona od mene? ....................................................... 16

INTERVJU – SENADIN LAVIĆBošnjaci nisu postali od Srba i Hrvata ......................................... 18

BOSANSKI BAROMETARUkidanje viza tek najesen? .......................................................... 22Vehabije iz Gornje Maoče ........................................................... 24Vrijeme je da ljudi otvore oči ...................................................... 26

IZ SVIJETAInverzija stvarnosti, slika propasti ............................................... 28

KULTURAVrbas voda nosila jablana ............................................................ 38Gdje je mezar osnivača Sarajeva? ................................................ 39Lice s novčanice od 200 KM ....................................................... 40Utemeljitelj suvremene bošnjačke politike ................................. 42Pisma iz tamnog vilajeta (I) .......................................................... 44Kulturne spavaonice otvorenog tipa ........................................... 45

PRIČE IZ BOSNEVladar svijeta sa Drine ................................................................ 46

ŽIVJETI ISLAMMuhammed a.s. – Poslanik islama (IV) ........................................ 47

POVRATAK U BUDUĆNOSTInteligentna igra znakova ............................................................. 50

DIJALOG CIVILIZACIJAČvrsto uvjerenje ili čvrsta zloupotreba vjere? ............................. 52Medinska povelja ......................................................................... 54

MURSELOV ŠEGISTANDžihad Anđelija u akciji ............................................................... 57

ZANIMLJIVOSTIDržavna mafija ............................................................................ 59

JOURNAL

2

JOURNAL

ZANIMLJIVOSTI

59

Krivotvorenje novca, šverc heroina, ile-galna prodaja krivotvorenih lijekova i ciga-reta... Nije to popis djelatnosti neke talijan-sko-američke mafijaške obitelji već opis posla Sobe 39, najzagonetnije službe najza-tvorenije zemlje na svijetu – Sjeverne Kore-je. Kako bi se domogla strane valute, po-sljednja komunistička diktatura na svijetu osnovala je prije desetak godina državnu zločinačku organizaciju koja ničim ne odu-dara od razvikanih mafijaških klanova ili kolumbijskih narkokartela – i zakonom šut-nje koji među članovima i suradnicima vla-da i brutalnim osvetama svakome tko pre-krši nepisana pravila ponašanja.

“Priznajem da sam član Sobe 39, ali to je sve što ćete od mene čuti. Radite mi što god želite, ali veze neću odati. Zna se kakva je kazna za izdajice, a organizacija svoje ljude ima i u američkim zatvorima”, izjavio je pred američkim sudom Chen Chiang Liu, Korejac koji je prije nekoliko godina osu-đen zbog raspačavanja krivotvorenih dolara u kockarnicama Las Vegasa. Novčanice koje su u njega nađene toliko su bile dobro načinjene da su ih automati za promjenu novčanica u žetone bez problema prihvaća-li kao američku valutu. Jedino po čemu su krivotvorine bile prepoznate nekoliko je na-mjerno načinjenih oznaka kojima su sami Sjevernokorejci raspoznavali prave od kri-votvorenih dolara.

Prvu je vijest o postojanju supertajne državne zločinačke organizacije donijela Choe Eun Hee, južnokorejska glumica ko-ju su agenti Kim Jong Ila oteli kako bi dik-tatoru doveli glumicu čije filmove oboža-va. Nakon devet godina zatočeništva, uspjela je pobjeći iz zemlje, a zapadnim je obavještajnim službama otkrila skrivene detalje iz života Sjeverne Koreje.

CIA je ustanovila da je sjedište Sobe 39, koja se brine i o privatnim računima diktatora u švicarskim bankama, u zgradi sjevernokorejske Komunističke partije te da u godini zaradi između 500 milijuna i milijardu američkih dolara. Posebna joj je specijalnost krivotvorenje deviza, za što imaju opremu kojom proizvode gotovo sa-vršene krivotvorine. Već sada, prema pro-cjenama američke Tajne službe, raspolažu dovoljnom količinom sirovina za tiskanje krivotvorina vrijednih dvije milijarde do-lara. “Iako ga zapadnjaci smatraju razma-ženim tiraninom, Kim Jong Il vrlo je spo-

soban i prepreden mafijaški don. Riječ je o diktatoru i kriminalcu svjetske klase”, ka-že David Asher, dužnosnik Pentagona koji je vodio nadzor Sjeverne Koreje.

Soba 39 služi ne samo za nabavu tehno-logije za razvitak sjevernokorejskih vojnih potencijala nego i za udovoljavanje prohtje-vima koje pred svoje službe postavlja Kim Jong Il. Brzi automobili, luksuzna pića, vr-hunska elektronika i život u nezamislivu luksuzu kojim raspolažu diktator i njemu odani ljudi bili bi nedostižan san bez novca prikupljena međunarodnom trgovinom dro-gom ili krivotvorenjem novčanica.

I dok oni uživaju u obilju, diljem ze-mlje promiče se kampanja “Jedimo samo dva obroka na dan”. Nedavno su svjetski mediji javili da je komunistički režim Sje-verne Koreje pogubio svog ministra finan-cija Pak Nam Gia jer je loše proveo refor-mu valute i tako produbio gospodarske probleme. Krajem prošle godine Sjeverna Koreja je promijenila vrijednost svoje va-lute kako bi obuzdala inflaciju, no ta je odluka donijela još više problema. Kriv-cem za propast valutne reforme proglašen je ministar financija Nam Gi kojeg je ko-munistička vlast smaknula. Optužen je za uništavanje nacionalnog gospodarstva te nanesenu javnu štetu planu vođe Kim Jon-ga Ila. Smaknuća najviših dužnosnika po-staju uobičajena u Sjevernoj Koreji. Zbog raširene gladi režim je 90-ih godina proš-log stoljeća ubio ministra poljoprivrede.

Novinske agencije prenose da se u tekstu objavljenom na službenoj internet-skoj stranici Vlade Sjeverne Koreje navo-di da je sjevernokorejski vođa Kim Jong Il postao “svjetska modna ikona” zbog

elegantne odjeće koju nosi. Neimenovani modni “stručnjak” tvrdi da “voljeni vo-đa” voli nositi jakne sa zatvaračem te sive i maslinastozelene hlače, čime je stvorio “istančan modni stil”.

“Kimov osjećaj za lijepo odijevanje po-stao je globalni modni trend. Razlog leži u tome što dostojanstveni imidž velikog gene-rala, koji uvijek nosi skromna odijela, ostav-lja jak dojam na ljude u svijetu”, piše u tek-stu. Autor Kimove modne kritike svoje tvrd-nje potkrijepio je i izjavom neimenovanoga francuskog modnog stručnjaka koji je rekao da se modni stil Kim Jong Ila velikom brzi-nom širi svijetom i da tako nešto još nije vi-đeno u svjetskoj povijesti. Prije nego što je završio na vladinoj internetskoj stranici, tekst o Kimu kao modnoj ikoni prvotno je izašao u službenom listu Komunističke partije.

Ovakvi hvalospjevi za nečije, sasvim prosječno odijevanje ne trebaju čuditi jer je poznato da su Kim i njegov pokojni otac Kim Il Sung od sebe izgradili kult ličnosti. Stanovnici Sjeverne Koreje oca i sina sma-traju božanstvima, a pripisuju im se i nad-naravne moći. O njihovim životima pišu se bajke, a njih se dvojica vrlo često pojav-ljuju i u ostalim književnim djelima, kao i u filmovima. O Kim Jong Ilu i njegovu ocu pišu se i pjevaju pjesme, a parada pro-slave rođendana starijeg Kima središnji je događaj u zemlji za koji se neki pripremaju gotovo cijelu godinu. Istovremeno, Sje-vernu Koreju optužuju da je država s naj-više kršenja ljudskih prava u svijetu. Javna smaknuća, kampovi za političke protivni-ke režima i mučenja ljudi sjevernokorejska su svakodnevica. q

Pripremio: Ismet Isaković

Događanja u Sjevernoj Koreji, posljednjoj komunističkoj diktaturi

Državna mafija

Kim Jong Il – sjevernokorejski diktator i “modna ikona”

Vranduk Konjic – Stari grad

Zenica – Muslimanska četvrt Mostar

Vareš – Čaršija s katedralom Cazin

STARI BOSANSKO-HERCEGOVAČKI GRADOVI

KRAJ 19. I POČETAK 20. STOLJEĆA

Zašto praviš slona od mene?

intervJU: senadin lavić

eKsKlUZivno: slUčaJ GornJa maoča

GdJe Je meZar osnivača saraJeva?

medinsKa povelJa: prvi pisani Ustav U poviJesti

džihad anđeliJa U aKciJi