Preporodov Journal 122-123

MEĐUNARODNA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “POKAŽIMO SVIJETU LJEPOTE UNE”

(NE)OČEKIVANE PROMJENEMOJ GALEBEINTERVJU: TARIQ ALIUDAR NA DRŽAVU BiHŽENA U ISLAMUČOVJEK S KRAJA GRADARAMAZAN I POSTPUTOVANJE TAMNIM VILAJETOM

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”

Izdavač: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”

Glavni urednik: Ismet Isaković

Zamjenik glavnog urednika: Filip Mursel Begović

Redakcija: Amina Alijagić Mirza Mešić Sena Kulenović Edis Felić Faris Nanić

Suradnici: Mirsada Begović Ajka Tiro Srebreniković Edina Smajlagić Avdo Huseinović (BiH) Edin Tule (BiH) Amel Suljović (BiH)

Adresa: Preporodov Journal Ilica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks: +385 (0)1 48 33 635 e-mail: [email protected]@[email protected] web: www.kdbhpreporod.hr

Žiro-račun: ZABA 2360000-1101441490

Devizni račun: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 20 kuna

Pretplata: RH 80 HRK godišnje BiH 20 KM godišnje Svijet 15 E godišnje

Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici: Počitelj

SADRŽAJ

SADRŽAJ

UVODNIK(Ne)očekivane promjene .................................................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJ Simpozij “Cazinska krajina u XX. stoljeću” ........................................ 4Silovanja u proteklom ratu u BiH ........................................................ 8Bosansko-hercegovačka zbilja .......................................................... 10 Promocije novih knjiga Seada Begovića ............................................ 13Posljednja prozivka maturanata ........................................................ 15Izbor novog rukovodstva BNZH ...................................................... 17Srebrenica – simbol bošnjačkog otpora i tuge .................................. 20Tradicionalni posjet Srebrenici .......................................................... 25Krajiška ljepotica ............................................................................... 26Epske tvorevine o identitetu ............................................................. 28Čarobna ljepota riječi, glazbe i scenskog prikaza .............................. 30Potresne fotografije .......................................................................... 32KDBH “Preporod” u Zvorniku, Trebinju i Mostaru .......................... 33Osman – čovjek koji je zadužio muslimane u Hrvatskoj ................... 35

HRVATSKA Moj galebe ........................................................................................ 37

INTERVJU – TARIQ ALI Muslimani nemaju monopol na glupost ............................................. 39

BOSANSKI BAROMETAR Nova britanska politika prema BiH ................................................... 44Dostojanstven odgovor Sarajeva i Tuzle ........................................... 46Udar na državu BiH .......................................................................... 48Pokopano 775 posmrtnih ostataka ................................................... 50Politički motiviran zahtjev ................................................................. 51

IZ SVIJETA Ima li pilota u avionu? ........................................................................ 52

KULTURA Braća Morići ...................................................................................... 59Veliki prosvjetitelj i pisac ................................................................... 60

PRIČE IZ BOSNESvjetski rekorder iz Breze ................................................................. 62

ŽIVJETI ISLAM Žena u islamu (I) ............................................................................... 64

POVRATAK U BUDUĆNOST Čovjek s kraja grada .......................................................................... 67

DIJALOG CIVILIZACIJA Ramazan i post .................................................................................. 70

MURSELOV ĐULISTAN Putovanje tamnim vilajetom .............................................................. 73

OGLASI Popis stanovništva 2011. godine ....................................................... 75

JOURNAL

2

JOURNAL

OGLASI

75

Poštovani Bošnjaci, dragi sunarodnjaci!

Historijski je trenutak ispraviti štetu koju smo na prethodnom Popisu stanovništva 2001. sami sebi nanijeli.

•Izjasni se jedinim svojim imenom – Bošnjak – jer timedoprinosišdasepotvrdimokaodruganacionalnamanjinapobrojnostiuRepubliciHrvatskojiuvećavašsvojaprava!

•Poštuješlisamogasebe,bitćešpoštovan!Onosištojesi:državljaninRepublikeHrvatske,Bošnjak/Bošnjakinjaporodu,jeziktijebosanski,avjeraislam.

Bošnjače/Bošnjakinjo!

•Tajnost prikupljenih podataka zagarantirana je Zakonom o popisu stanovništva.

•Popis stanovništva jedinstvena je prilika da Bošnjaci potvrde svoju brojnost ispravljajući grešku s posljednjeg Popisa kada se polovica našeg naroda izjasnila kao Muslimani.

•Ime Bošnjak/Bošnjakinja konačno nas povezuje sa zemljom i prostorom koji su naši preci nastanjivali stoljećima i koji nas određuje kulturno i povijesno.

•Po Ustavnom zakonu RH, broj izjašnjenih pripadnika nacionalne manjine direktno određuje kapacitet njezinih općih i političkih prava u koje spada i pravo njenih pripadnika na zapošljavanje u državnim institucijama.

IZABERI SVOJE JEDINO IMEBOŠNJAK/BOŠNJAKINJA

Poštovanisunarodnjaci,BošnjačeiBošnjakinjo!PodsjećamoTedaćeseod1. do 28. aprila/travnja

2011. godine održati Popis stanovništva, kućanstava i sta-novauRepubliciHrvatskoj.Važno jenaglasitida je tajnostprikupljenihpodatakazagarantiranaZakonomopopisusta-novništvatedaćeonibitikorišteniisključivoustatističkesvrhe.

Ovaj Popis stanovništva za nas Bošnjake u Hrvatskojimavišestrukoznačenje:kaohomogeninacionalnikolekti-vitetuRepubliciHrvatskojzasigurnomožemopoboljšatisvojpoložaj u svim sferama društva. Popis stanovništva jedin-stvenajeprilikadaBošnjacipotvrdeiojačajupozicijudrugenacionalnemanjinepobrojnosti(premaPopisuiz2001.go-dine)iispraveštetukojojsusamidoprinijeliizjašnjavanjempripadnostinepriznatojinepostojećojnacionalnojkategoriji–Muslimani,kakosetadapolovicanašegnarodaizjasnila.

Povijesni tokovi uvelike su određivali sudbinu našegnarodainjegovaimena.PosljednjiratuBosniiHercegovi-nizanasje,izmeđuostalog,značiokonačnuineupitnude-finicijunašegimenaiidentiteta.DoknasjeimeMusliman,prviputaprimjenjenouPopisu1971.,sjednestrane,oču-valokaokolektivitet,sdrugejeostavljaloisuvišeprostorazakojekakvemanipulacije.ImeBošnjakkonačnonaspo-vezujesazemljomiprostoromkojisunašiprecinastanjivalistoljećimaikojinasodređujukulturnoipovijesno.

Ideja o vraćanju našeg historijskog imena Bošnja-ciusvojena je27./28.septembra/rujna1993.godinenaDrugombošnjačkom saboru u Sarajevu, a ono je potvr-đeno i amandmanom na Ustav BiH iz 1994. godine teDaytonskimsporazumomiUstavomBiHiz1995.godine.Timejeiskorištenopravonašegnarodadakonačnoodlu-čujeosvomeimenu.

Svoj položaj u Republici Hrvatskoj sami određujemoi gradimo. Oklijevanjem da se izjasnimo svojim jedinimstvarnimnacionalnimimenom–Bošnjacismanjujemoka-pacitet našihopćih i političkihprava.Ustavnim zakonomRHpropisanojedabrojizjašnjenihpripadnikanacionalnemanjinedirektnoodređujekapacitettihpravaukojespadai pravo na zapošljavanje njezinih pripadnika u državniminstitucijama.

Iakonijedankolektivni identitetnijeucijelostihomo-gen,bošnjaštvosvakakoodražavanaškolektivniidentitet.Ime Bošnjaci napokon nam je omogućilo da sve razlikeobjedinimo ipomirimo.DanasmiBošnjaci,kojiživimouHrvatskoj, prihvaćamoHrvatsku kao svojudomovinu (štosmo potvrdili i velikim brojem učesnika u Domovinskomratu),aBosnuiHercegovinuosjećamozavičajemiizvoromsvojehistorije,kulture, tradicije, identiteta i imena.Zatosponosommožemo reći da smo:državljani Republike Hrvatske, po nacionalnosti Bošnjaci, da nam je je-zik bosanski, a vjeroispovijest islam. Ponosimo se onim što jesmo jer samo tako zaslužujemo pošto-vanje onih s kojima dijelimo životni prostor.

Glavni odborBNZH

10000 Zagreb • Ilica 54 • tel: 48 19 377 • fax: 48 48 201 • e-mail: [email protected]

BOŠNJAČKA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE

POPIS STANOVNIŠTVA 2011.

JOURNAL

3

UVODNIK

Dana 16. lipnja 2010. donesene su četvrte po redu Promjene Ustava RH. Akt kojim se izvršila druga (2000.) i treća (2001.) re-vizija Ustava također je nazvan “Promjena Ustava”. Međutim, prve ustavne izmjene (1997.) bile su jedine koje su pravno-tehnič-ki korektno nazvane “Ustavni zakon o promjeni Ustava RH”. Na-ravno, neosporno je najveći propust bio eklatantan izostanak sve-obuhvatne javne rasprave. Građani nisu doživjeli Ustav svojim aktom, nego aktom političke elite (koje bi i same trebale biti ogra-ničene ustavnim odredbama). Sastanci između radnih skupina sa-stavljenih od HDZ-a i oporbe bili su tajni, glasnogovornici nisu davali priopćenja nakon sastanaka, a javna rasprava s desetak udruga civilnog društva se odbacivala kao “neobvezna” (sic!). Ka-ko može prenošenje suverenih ovlasti biti neobvezno?

Ključno je sadržajno razlikovati izmjene koje su bile nužne s obzirom na naše načelno usmjerenje prema euroatlantskim integra-cijama (primjerice, biračko pravo za državljane EU) od izmjena ko-je su više ili manje pravno i/ili politički preporučljive (primjerice, biračko pravo dijaspore). Čak i u odnosu na integracijske tijekove postoje izmjene koje doduše nisu nužne, ali bi na temelju kompara-tivnih iskustava drugih država članica EU bile oportune (primjerice, ojačati parlamentarni nadzor nad egzekutivom). Upravo s ovom drugom skupinom izmjena, koje nisu bile nužne, trebalo je oprezno postupati i pokazati zrelost, mudrost, (raz)umnost, tražeći ne samo konsenzus političkih opcija, već imajući na umu i potrebu za izgrad-njom političke kulture postupnih promjena u okviru trajnih rješenja. Au contraire, nepromišljeno su i u zadnji trenutak uneseni branitelji i to samo kako bi se na neki način kompenziralo ograničavanje nji-hovih prava, itd.

Nama najzanimljivije je postignuti kompromis o uvrštavanju nacionalnih manjina u preambulu: enumerirane su sve dvadeset i dvije nacionalne manjine, uz izbacivanje odrednice “autohtono-sti”, ali uz zadržavanje riječi “i drugih”. Eliminacija nejasnog ter-mina, opterećenog s 11 godina diskriminatorne primjene (1992.-2003.), vjerojatno je potaknuta činjenicom da je 12 “tradicionalno naseljenih” (alohtonih) manjina bilo od 2003. (od stupanja na sna-gu novog Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina) apso-lutno izjednačeno s 10 “autohtonih” manjina pobrojanih u starom Ustavu. Zadržavanje pojma “i drugih” signal je otvorenosti pri-znavanju novih manjina, uzevši u obzir da će RH sve bržim pribli-žavanjem europskim integracijama neizbježno uskoro postati odredište raznih imigrantskih skupina.

Dugo sanjana konstitucionalizacija statusa Bošnjaka izraz je po-litičkog “priznanja” bošnjačke nacije općenito, a ne samo njene ma-njine u Hrvatskoj. Još je dvjema manjinskim zajednicama konstitu-tivni status bio izrazito važan: slovenskoj, koja je zajedno s bošnjač-kom “izbačena” 1997., te romskoj – zbog socijalne ekskluzije i po-litičke marginalizacije. Međutim, da li je bilo neophodno u svečani, načelni uvod u Ustav opsežno nabrajati baš sve nacionalne manjine, pogotovo uzevši u obzir da to nije uvjet za ostvarivanje manjinskih prava zajamčenih Ustavnim zakonom? Naime, vlaška manjina (12 članova, udio 0,00% u ukupnom broju stanovništva), turska (300 članova, 0,00% udio) i rumunjska (475 članova, 0,01% udio) nisu do sada osnovale svoje organizacije, niti sudjelovale u raspodjeli sredstava iz državnog proračuna. Vlaška i turska manjina nisu niti jednom imale pravo na svog predstavnika ili lokalno vijeće nacio-

nalne manjine, rumunjska je pak tu mogućnost imala samo 2007. pri čemu je nije iskoristila.

Na dan usvajanja ustavnih promjena, donesen je i Ustavni zakon o izmjenama i dopunama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, na temelju kojeg će pripadnicima nacionalnih manjina ko-je u ukupnom stanovništvu sudjeluju s manje od 1,5% biti omogu-ćeno da koriste opće i posebno pravo glasa kumulativno, a ne alter-nativno. Dakle, te manjine na osnovi posebnoga biračkog prava imaju pravo izabrati pet manjinskih zastupnika. Drugi model vrijedi za srpsku manjinu (za sada jedinu koja prelazi 1,5% udjela u uku-pnom stanovništvu), prema kojem su zajamčena tri manjinskih za-stupnika, s mogućnošću da se u praksi izbore za više, ukoliko prođu prag od najniže vrijednosti jednog mandata na tim izborima, na te-melju općega biračkog prava.

Biračko pravo određeno je Ustavom kao opće i jednako. Pod pojmom općeg biračkog prava podrazumijeva se da ga imaju svi punoljetni poslovno sposobni građani, bez ikakve razlike, dok se pod pojmom jednakog biračkog prava određuje da svaki birač ima jedan glas, dakle da ne može glasovati dva ili više puta. Na temelju ove definicije neki autori smatraju da je pripadnicima manjina ko-jih je ispod 1,5% priznato veće aktivno biračko pravo (“birati”) negoli ga imaju ostali građani. Takva negativna javna percepcija bi se mogla izbalansirati reformom manjinskog pasivnog biračkog prava (“biti biran”).

Manjinski zastupnici su do sada imali, zbog svoje sužene izborne osnovice, nerazmjeran utjecaj u djelovanju u Saboru (primjerice, utje-caj na formiranje Vlade). Uloga manjinskog zastupnika bi se trebala redefinirati tako da se svede na isključivo predstavničke ovlasti (pri-mjerice, sudjelovanje u odlučivanju o pitanjima koja se neposredno odnose na manjinu čiji su pripadnici). Naime, ako bi pripadnik odre-đene nacionalne manjine bio izabran za zastupnika na temelju poseb-nog biračkog prava “za manjine”, onda bi se on mogao smatrati samo političkim predstavnikom svoje manjinske skupine, odnosno pred-stavnikom zaštite njezinih kolektivnih prava. Nasuprot tome, ako pri-padnik određene nacionalne manjine bude izabran za zastupnika na temelju općeg i jednakog biračkog prava, onda je on nedvojbeno “na-rodni predstavnik”, s punim zastupničkim ovlastima.

Izmjene Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina su, među ostalim, omogućile pravnu osobnost koordinacijama Vijeća nacionalnih manjina, a funkciju koordinacije Vijeća srpske nacio-nalne manjine obavljat će Srpsko narodno vijeće. Bošnjački zastu-pnik Šemso Tanković izjavio je da radi toga nije glasovao za izmje-ne. Međutim, to je mogućnost koja stoji na raspolaganju i drugim nacionalnim manjinama, a osigurava ravnopravnu konkurenciju jer proizlazi iz manjinskih vijeća koji su izvorna osnova političkog le-gitimiteta. Uz to je otvorena i mogućnost vršenja funkcije koordina-cije nacionalne manjine i od strane krovne udruge te manjine, kad je to određeno međunarodnim ugovorima.

Posljedice ukratko skiciranih izmjena osjetit ćemo naknadno. Prema Hegelu, Minervina sova, simbolička ptica mudrosti, polije-će tek u sumrak. Njezino vrijeme nastupa navečer. Zapravo, odre-đenu životnu pojavu moguće je u cijelosti pojmiti tek kad je zavr-šila, jer se tad više ne može mijenjati. Tad će i zastupniku biti moguće razumjeti. q

Amina Alijagić

Uvodna riječ

(Ne)očekivane promjene

JOURNAL

4

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

U organizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku žu-paniju i Islamske zajednice u Hrvatskoj (Medžlis Islamske zajednice Zagreb), u Islamskom centru u Zagrebu, 23. i 24. trav-nja 2010. godine, održan je XV. Simpozij pod nazivom “Cazinska krajina u XX. sto-ljeću – politika, ljudi, događaji...”. Nakon održavanja simpozija, Dževad Jogunčić, predsjednik Organizacijskog odbora, za RTV USK je rekao da su imali 25 učesnika iz Slovenije, Hrvatske i BiH i da je ideja bila da se potakne razmišljanje, da se vrati sjećanje na ono što nam se u povijesti deša-valo, jer se u BiH vrlo malo zna o velikim i presudnim povijesnim temema koje su traj-no obilježile naš narod. Podsjetio je da je 2008. godine BNZ organizirala simpozij pod nazivom “100 godina od formiranja Muslimanske narodne organizacije”, tako-đer i znanstveni skup o Huseinu Husagi Či-šiću, o kojem se, bez obzira na presudan značaj u formiranju bošnjačkog identiteta malo zna, kao i o Cazinskoj buni. Dževad Jogunčić je tada izjavio da je potrebno afir-mirati ove teme, a da je osnovni cilj skupa pokrenuti dijalog, te da su bili pozvani na-čelnici općina iz Bosanske krajine, od kojih su se pojavili načelnik Općine Cazin Ner-min Ogrešević i načelnik Općine Bužim Mirsad Šahinović. Treba istaći da je prije održavanja Simpozija Dževad Jogunčić, u ime Organizacijskog odbora simpozija, po-sjetio načelnika Općine Cazin Nermina Ogreševića. Jedan od razloga posjete bio je i razgovor o izdanjima BNZH i “Preporo-da” u Hrvatskoj, pa je tim povodom Jogun-čić poklonio određen broj časopisa i knjiga načelniku Općine u znak zahvalnosti za po-dršku ovom projektu. Riječ je o časopisima “Bošnjačka pismohrana”, “Behar”, “Prepo-

rodov Journal”, “Bošnjački glas” i “Ja-smin”. Time je dodatno potvrđen predani rad na povezivanju Bošnjaka iz dijaspore s maticom, koju već nekoliko godina inten-zivno provodi grupa entuzijasta i kulturnih poslenika iz bošnjačkih udruga u Hrvatskoj.

Veliki interes za simpozij

Povod da se u Islamskom centru Za-greb održi simpozij o Cazinskoj krajini u XX. stoljeću bila je 23. obljetnica radnog otvorenja Zagrebačke džamije. Potrebno je pohvaliti suradnju BNZ za Grad Za-greb i Medžlisa Islamske zajednice Za-greb. Vodstvo BNZ (s idejnim i izvršnim organizatorom simpozija dipl. inž. Dže-

vadom Jogunčićem) i Medžlisa Zagreb( s predsjednikom Mirsadom Srebrenikovi-ćem), uložilo je zaista veliki financijski i fizički napor da se ovaj zahtjevni simpo-zij, s mnoštvom uglednih sudionika, uspješno održi. Radovi sa simpozija bit će objavljeni u Bošnjačkoj pismohrani za 2011. godinu, koja će, ujedno, biti i te-matski broj posvećen Cazinskoj krajini. Simpozij je privukao veliku pozornost, pa se tijekom dvodnevnog održavanja u dvorani Islamskog centra tražilo mjesto više. Tijekom simpozija bila je izložena galerija originalnih fotografija i dokume-nata iz perioda Cazinske bune, koje pri-kazuju neke od događaja iz tog doba, kao što su presude na smrt učesnika od strane

Hvale vrijedna suradnja BNZ za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju i Medžlisa Islamske zajednice Zagreb. Uspješno organizirani simpozij o Cazinskoj krajini (23. i 24.04.2010.) privukao je veliki interes javnosti.

Simpozij “Cazinska krajina u XX. stoljeću”

“U vezi učesnika u cazinskoj pobuni, izvršiti suđenje na smrt i kazne robije, kao i konfiskaciju imovine. Stvarati na tim imanjima državna dobra i izvršiti raseljavanje porodica. Učesnike u pobuni izvesti pred vojni sud.”

(O.K. Partije Banja Luka, 17.05.1950.)

“...Stoga ovoj bandi, treba uništiti bazu, koja je rađala kriminal, njihove posjede pretvoriti u opštenarodno dobro...”(Optužnica br. 0119)

Simpozij o Cazinskoj krajini je održan u Kongresnoj dvorani Islamskog centra

JOURNAL

5


tadašnjih vlasti, a u organizaciji JU Kan-tonalni arhiv USK, o kojoj je govorio di-rektor Kantonalnog arhiva USK mr. Fi-kret Midžić. Tokom Simpozija prikazan je i 20-minutni dokumentrani film, “Ca-zinska buna”, autora Mirze Sadikovića i Dike Bejdić, kao najava za serijal koji će uskoro biti prikazivan na RTV USK, a koji je radio pomenuti dvojac u produkci-ji RTV USK. Svečanom otvorenju sim-pozija, osim sudionika, prisustvovali su i Sulejman Tihić, predsjedavajući Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik SDA, sa užim rukovodstvom stranke, Mustafa Mujezinović, premijer FBiH, Senad Šepić zamjenik ministra Ci-vilnih poslova BiH i potpredsjednik SDA, prof. dr. sc. Ismet Bušatlić, dekan FIN-a u Sarajevu, Hasan ef. Makić, bihaćki mufti-ja, hfz. doc. dr. Halil Mehtić, prodekan za nastavu IPF u Zenici i brojni drugi gosti.

Na kraju simpozija zaključeno jest da je postignut željeni cilj. Skrenula se po-zornost dijela društvene zajednice Bosa-naca i Hercegovaca na dalju i bližu povi-jest Cazinske krajine, čime su na svjetlo dana izašle brojne istine o Cazinskoj kra-jini. Također, ponuđene su ideje i vizije koje bi mogle poslužiti da se temeljem ozbiljnijeg pristupa proučavanju pomalo zanemarene, pa i zaboravljene povijesti jednog kutka Bosne i Hercegovine. Na kraju, da se smjelije i hrabrije korača ka svjetlijoj budućnosti ne samo Cazinske krajine, nego i cijele BiH.

Cazinska buna je historijska pojava koja još traje

“Cazinska buna 1950. kao simbolna koordinata društvenih zbivanja u Cazin-skoj krajini u XX. stoljeću”, tema je pre-davanja kojim je otvoren simpozij, a odr-žala ga je dr. sc. Vera Kržišnik-Bukić, sa Instituta za narodna pitanja iz Ljubljane. Područje Cazinske krajine, već stoljeći-ma naseljeno autohtonom muslimanskom populacijom je najistureniji teritorij Bal-kana prema Centralnoj Europi. Područje koje u 20. stoljeću proživljava jače druš-tvene turbulencije nego i u jednom dru-gom stoljeću ranije. Budući da je većina tih društvenih zbivanja u vezi s ratnim i sličnim oružanim konfliktnim okolnosti-ma, to je historija Cazinske krajine u 20. stoljeću obilovala zamašnim ljudskim i porodičnim te šire-društvenim tragedija-ma i problemima koji su doprinosili i op-ćem zaostajanju u razvoju čitavog po-dručja. Među tim zbivanjima jedno ista-knuto i veoma specifično mjesto pripada

zajedničkom socijalnom buntu seljaštva Cazinske krajine i susjednog Korduna koje je zbog krajnje eksploatacije jugo-slavenskog komunističkog režima gotovo goloruko ustalo protiv terora države, ma-kar bez ikakvih realnih šansi na uspjeh. Odmazda države bila je svirepa i trajala je godinama. Sudionica simpozija Vera Kr-žišnik je o toj ukupnoj tematici prije dvije decenije napisala knjigu pod naslovom “Cazinska buna 1950.”, a u novom prilo-gu na simpoziju je predstavila osnutak teksta za jedan politički dokument, kojim bi trebalo da Bosna i Hercegovina te Re-publika Hrvatska u povodu 60-godišnjice bune osude totalitarističko ponašanje ne-kadašnje zajedničke države sredinom 20. stoljeća i kasnije.

“Zašto taj i takav naslov mog uvod-nog izlaganja? Ponukala me je dvojna simbolika. Najprije, taj centralni događaj za koji se nekako već uvriježilo ime Ca-zinska buna 1950. aritmetički označava središnjicu razdoblja kome je posvećen čitav skup. Sa druge, svakako sadržajno značajnije strane, sama buna koja dijeli 20. stoljeće na, dakle, dva vremenski jed-naka djela, takva je sadržajna događaj-nost koja također i tematski povezuje značajna zbivanja povijesti Cazinske kra-jine u obije polovice 20. stoljeća. Onima koja su joj prethodila je bitno uzrokova-na, drugima je dijelom sama neki uzrok. A može se sve skupa i drugačije kazati. Naime, sa stanovišta sagledavanja Bune same, koju nikako ne možemo svesti na tek neki događaj ili više nekih događaje 1950. godine, u pitanju je društveni pro-

ces koji u svojim neposrednim uzročnici-ma počinje na par godina prije izbijanja 1950. i proteže se u svojim svestranim posljedicama do pred kraj 20. stoljeća. Uz još dodatnu napomenu da u izvjesnom smislu buna nije posve završena ni danas, to jest u momentu obilježavanja 60-go-dišnjice, naime 60-godišnjice tog, uvjet-no rečeno, središnjeg događaja – ustanka seljaštva protiv države na Đurđevdan/Juj-rev, 6. maja 1950. godine. Želim ne tek ukazati kako buna ni u momentu održava-nja ovog našeg zagrebačkog naučnog skupa o Cazinskoj krajini u 20. stoljeću zapravo još nije završen historijski pro-ces, jedna historijska pojava koja u odre-đenom smislu još traje, već želim najaviti također i u kom to vidu stvar još nije za-vršena. Upravo je, naime, 60-godišnjica Cazinske bune ta neka prelazna vremen-ska točka u kojoj valja da se dogodi jedan njen novi nastavak”, rekla je Kržišnik.

Mog oca, Alu, su streljali

Predavanje Vere Kržišnik bilo je uvod u brojna druga izlaganja i svjedočenja, ko-ja su se bavila Cazinskom bunom 1950. godine, a koja su, između ostalih, održali dr. sc. Denis Bećirović i doc. dr. sc. Izet Šabotić. Osobito dirljivo je bilo pratiti svjedočenja sudionika Cazinske bune Ha-se Čoralića i mr. sc. Ahmeta Čovića, sina čuvenog Ale Čovića. Ahmet Čović je u svom izlaganju s publikom podijelio želju organizatora ovog simpozija koji su izrazi-li želju da svjedoči o stradanju obitelji Ale Čovića, za vrijeme i poslije Cazinske po-

Obraćanje Sulejmana Tihića, predsjednika SDA

JOURNAL

6


bune 1950. godine. “Ne sumnjajući u do-bru namjeru organizatora, smatrao sam to pomalo nepravednim i sebičnim u odnosu na brojne druge obitelji u Cazinskoj kraji-ni, koje su takođe stradale i patile, i još uvijek pate zbog događaja iz 1950. godine. Sudbine obitelji cazinskih pobunjenika (ustanika) nisu dovoljno istražene, pa je i zbog toga nezahvalno govoriti o tome. Progon preko 100 obitelji u Srbac, i njihov trogodišnji boravak u logoru, djelimično je opisano u knjizi ‘Cazinska buna 1950.’ au-torice dr. Vere K. Bukić. Međutim, to je, uistinu, najteži dio njihovih života. Zato sam smatrao, da je sada primjerenije, da više govorim o svom životu, koji je bio i još uvijek jeste dio Cazinske pobune. Sud-bina pojedinca neodvojiv je dio života obi-telji i obratno. Unaprijed obilježen kao unutarnji državni neprijatelj, bio sam pra-ćen (špijuniran), ponižavan, vrijeđan, po-slovno onemogućavan. Pokušali su me vrbovati i za suradnika UDB-e”, tužno je svjedočio Ahmet Čović.

Stradanje obitelji Ale Čovića nije jedin-stven slučaj. Sličnu sudbinu doživjele su i obitelji drugih ustanika. Stradanja ovih obi-telji i pojedinaca nisu rezultat njihovog ne-prijateljskog djelovanja, već isključivo od-mazda za djela njihovih očeva. Njihovi ro-ditelji su proglašeni krivima, jer nisu htjeli gledati da im djeca umiru od gladi i nisu željeli trpiti neviđena poniženja. Sve ovo je, nažalost, dio naše prošlosti, od koje ne mo-žemo pobjeći, niti je smijemo ignorirati. Nju moramo sagledati, upoznati, i razlučiti dobro od zla. Bilo bi pogubno, kroz analizu prošlosti, dalje stvarati mržnju i osvetu. Nužno je podvući crtu, ispod koje mora ostati sjeme zla, razdora i progona. Upravo ove misli bile su poruka Ahmeta Čovića. Cazinskoj krajini danas je, iznad svega, po-trebno jedinstvo, i demokratizacija društva, koje je i danas znatno podjeljeno. “Nadam se da sam svojim svjedočenjem, kroz osvrt na obitelj Ale Čovića, uspio otrgnuti od za-borava, makar i djelić istine o stradanju – golgoti obitelji i potomaka Cazinskih usta-nika. Mog oca, Alu, su streljali, zato što je htio obespravljenim i do smrti osiromaše-nim seljacima omogućiti pravo na dostojan život”, završio je svoje upečatljivo svjedo-čenje Ahmet Čović.

Povijesni kontinuitet destabilizacije bošnjačkog naroda

Prof .dr. sc. Senadin Lavić radom “Na-rod pod opsadom, kontinuirano stigmatizi-ranje i nepriznavanje Bošnjaka” osvrnuo se na povijesno-kulturni kontekst Cazinske bune. “Cazinska buna 1950. godine može

nam pomoći da razumijemo povijesni, soci-jalni i politički kontekst bosansko-hercego-vačkog društva nakon Drugog svjetskog rata. Ne treba, naravno, izbjegavati stav da se radi o agrarnom, seljačkom društvu u Krajini, o dijelu ‘jugoslovenske musliman-ske izolacije’ (A. Muradbegović). Na djelu su mnoge manipulacije, mentaliteti, predra-sude, osjećanja zapostavljenosti i beznađa. Naravno, stvari je najlakše objašnjavati teo-rijom zavjere, ali to je često pogrešno objaš-njavanje događaja u ljudskoj povijesti. Po-dručje Krajine bilo je interesantno u plano-vima stvaranja srpskih etničkih teritorija, no brojno bošnjačko stanovništvo je stajalo na tom putu. Na osnovu zadnjih 150 godina može se govoriti o projektima velikodržav-nog ekspanzionizma koji su imali za cilj da se Bosna stalno drži u konfliktnosti, izvan prava, u neredu, pod optužbom, pod kriv-njom, bez mogućnosti da se izvrši unutarnja konsolidacija i progres. Nacionalizam i ek-spanzionizam se tako međusobno potpo-mažu i osiguravaju. Na Bosni i nad Bosnom ‘dokazivali’ su se veliki i mali ekspanzioni-sti-osvajači iz okoline, iz susjedstva, uvijek pokušavajući uništiti njezinu multilateralnu strukturu i pluralistički sadržaj, da bi sve reducirali na jedno koje će biti dominiraju-će”, kazao je predsjednik BZK “Preporod”. Nadalje, Lavić je smatrao važnim naglasiti da je Cazinska buna bila dio ili jedan doga-đaj iz povijesnog kontinuiteta destabilizaci-je bošnjačkog naroda, ali i događaj njegove borbe za slobodu i znak rezistentnosti pred mnogobrojnim nasrtajima na njegovo biće. Svijest o tome da je bošnjački narod dove-den u nezavidnu poziciju – što vlastitim dje-lom, što činjenjem drugih, postala je dio bošnjačke samosvijesti u 20. stoljeću. Iz ta-kve samosvijesti, koja obuzima bošnjačku inteligenciju, profilira se posebna reflektira-na misao o vlastitom određenju među dru-gim evropskim narodima. “Prva stvar koja je jasna kao dan, a tiče se bošnjačkog naro-

da, ogleda se u tome da bošnjački narod ne smije ponoviti etnonacionalističku matricu srpskog i hrvatskog naroda u Bosni i Herce-govini, jer će takva matrica voditi do nesa-gledivih konflikata. Sav bošnjački potenci-jal određen je nužnim poštovanjem”, rekao je Senadin Lavić.

Huska Miljković - stvarni gospodar Cazinske krajine

O liku Huske Miljkovića, njegovoj muslimanskoj miliciji, Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i refleksiji na Cazinsku krajinu - bilo je riječi u zapaženim predavanjima dr. sc. Zlatka Hasanbegovića i mr. sc. Fi-kreta Midžića. Dugo vremena pitanje mu-slimanskih vojnih formacija u Drugom svjetskom ratu na prostoru Bosne i Herce-govine bilo je zapostavljeno u službenoj historiografiji. O njima postoje samo neki fragmentarni osvrti, osim studije o ovoj temi koju je obradio Adnan Jahić pod na-zivom “Muslimanske formacije tuzlan-skog kraja u Drugom svjetskom ratu”. Iz publiciranih izvora i fragmentarnih osvrta o muslimanskim vojnim formacijama, vidljivo je da su one formirane na više mjesta u BiH. Stvaranje ovih musliman-skih vojnih formacija u gotovo svim dije-lovima BiH je bio prirodni izraz musli-manske svijesti o nužnosti vlastite odbra-ne, odnosno, samoobrane u vremenu kada jednom dijelu muslimana nije bilo do poli-tičkih igara i ideoloških špekulacija. Sve političke konotacije došle su kasnije kada su muslimanske vojne formacije pod razli-čitim imenima bile formirane kao: Zeleni kadar, Oružnička legija, Muslimanska mi-licija, Muslimanski oslobodilački pokret, Muslimanska nacionalna organizacija, Bosanski planinci, itd.

Poseban osvrt, u studiji mr. sc. Fikreta Midžića odnosio se na fenomen formira-nja Muslimanske milicije Huske Miljkovi-

JOURNAL

7


ća na prostoru Cazinske krajine 1943. go-dine, formirane upravo iz logike musli-manske samoobrane, odnosno, zatvaranja i izoliranja. Oslanjajući se na brojnu i do-bro naoružanu vojnu formaciju, Huska Miljković je bio stvarni gospodar Cazin-ske krajine. Igra, koju je vodio između ustaša, Nijemaca, četnika i partizana pred-stavljala je metodu političkog ponašanja u kojoj je pokazao svoju nadmoć prema svim sudionicima tadašnjih događaja, a u narodu stvorio uvjerenje da je on vlast. Ti-me je na području Cazinske krajine, kom-pletno naseljenim muslimanskim stanov-ništvom, stvorena jedna specifična kontra-verzna situacija čiji je izraz upravo bio partizanski dezerter Huska Miljković oko koga se okupila vojska dezertera. O sluča-ju predratnoga krajiškog komunista Huske Miljkovića, koji je trajao tek godinu dana, od sredine travnja 1943. do travnja 1944. kada je ubijen pod djelomice nerazjašnje-nim okolnostima, nadasve zanimljivo je govorio i povjesničar dr.sc Zlatko Hasa-nbegović. “Miljković je, kao jedan od ko-munističkih organizatora srpskog ustanka protiv Nezavisne Države Hrvatske iz ljeta-jeseni 1941., u travnju 1943. neočekivano napustio partizane i s nekoliko svojih ljudi se predao zapovjedniku 11. pješačke do-mobranske pukovnije u Velikoj Kladuši, pukovniku Nardeliju. Nakon toga oblikuje samostalnu protupartizansku vojnu skupi-nu kojoj pristupaju mjesni muslimanski bjegunci iz ustaških i domobranskih po-strojbi. Miljkovićev pokret ima nominalno lojalističko držanje prema vlastima Neza-visne Države Hrvatske, koje ga nastoje pridobiti za suradnju i uključiti u sklop Ustaške vojnice putem nikada postrojenog Ustaškoga krajiškoga dobrovoljačkog zdruga. Ovakav odnos je prekinut u ožuj-ku 1944. kada je Miljković partizanima predao skupinu ustaških časnika za vezu s njegovim pokretom i mjesnih upravnih dužnosnika čime je nagovijestio prelazak na partizansku stranu. To je dovelo do ne-zadovoljstva među njegovim protukomu-nistički raspoloženim pristašama, pa je Miljković u travnju 1944. pod nejasnim okolnostima likvidiran od ljudi iz svoga neposrednog okruženja”, objasnio je Ha-sanbegović.

Mnoštvo predavača

“O bihaćkim muftijama i njihovu zna-čaju u Cazinskoj krajini” govorio je prof. dr. sc. Ismet Bušatlić, dekan FIN-a u Sa-rajevu. “Reformatorsko djelovanje reisa Džemaludina ef. Čauševića u vjersko-prosvjetnom životu” naziv je predavanja

koje održao akademik prof. dr. sc. Enes Karić, dok je o društveno-političkim di-menzijama djelovanja reisa Džemaludina ef. Čauševića govorio prof. dr. sc. Nevzet Veladžić. Gotovo da ne postoji turbulen-tnije razdoblje u ukupnoj bosansko-her-cegovačkoj povijesti do onog zadnjih de-cenija XIX. do prve polovine XX. stolje-ća; to je razdoblje u kojem se svaki dan bilježila povijest. Na političkom planu, iako Čaušević nikada nije ustvrdio da se bavio politikom, on u vrijeme kada boš-njački narod ostaje bez političkih vođa, pa čak i reduciranost intelektualnih elita koje se decenijima postupno iseljavaju u Tursku, predstavlja Bošnjake, a od 1918. do siječnja 1919., kada Bošnjaci nemaju niti jedne političke partije, biva jedina in-stitucionalna zaštita svoga naroda. U tom smislu bili su vrijedni znanstveni radovi akademika Karića i dr.sc. Veladžića.

“Regionalizmom i partikularizmom u političkom mišljenju Bošnjaka” pozaba-vio se prof. dr. sc. Šaćir Filandra, a doc. dr. sc. Adnan Jahić osvrnuo na vjerske i kulturne prilike Bošnjaka Cazinske kraji-ne u monarhističkoj Jugoslaviji od 1918. do 1941. godine.

“Svakodnevni život obitelji u Cazin-skoj krajini u prvoj polovici XX. stoljeća”, “Jezične osobitosti Cazinske krajine”, “Školstvo i obrazovanje na području okru-ga Bihać za vrijeme austro-ugarske upra-ve”, “Agrarni odnosi u Bihaćkom kraju u periodu Kraljevine SHS” –bili su predme-tom zanimljivih predavanja koja su održali dr. sc. Filip Škiljan, prevoditelj Sead Mu-hamedagić, doc. dr. sc. Elvira Islamović i doc. dr. sc. Edin Mutapčić. O jednim od najistaknutijih političkih ličnosti Cazinske krajine, ali i BiH - Nuriji i Hamdiji Pozder-cu, njihovu životu i djelovanju, izlaganja

su održali prof. dr.sc. Mujo Demirović, prof. dr. Esad Zgodić, mr. sc. Alaga Dervi-šević i prof. dr.sc. Adib Đozić. Hamdija Pozderac ima izuzetne zasluge za reafir-maciju Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine na principima AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a u smislu ravnopravnosti federalnih jedinica u okviru Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Kao teoretičar i političar ima izuzetne zasluge za političko priznavanje Muslimana i nji-hovo izjednačavanje u Ustavu BiH i SFRJ kao šestog konstitutivnog naroda (nacije) u SFRJ. Kao jedna od vodećih političkih ličnosti, zajedno sa Ratom Dugonjićem, Brankom Mikulićem, Džemalom Bjedi-ćem i drugima, dao je izuzetno veliki do-prinos ubrzanom društveno-ekonomskom razvoju Bosne i Hercegovine.

Interes su privukla i predavanja mladih intelektualaca, dr. sc. Nikice Barića (“Bi-haćko-cazinska krajina u vojno-političkim planovima Hrvatske i Srbije 1992.-1995.”), mr. sc. Admira Mulaosmanovića s Instituta za istoriju iz Sarajeva (“Politički kontekst formiranja Autonomne pokrajine Zapadna Bosna”), te dr. sc. Jakše Raguža s Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu (“Operacija Mač - kao primjer vođenja specijalnog rata Srpske vojske Krajine protiv Cazinske krajine”). Dio dokumen-tacije o operaciji “Mač 1”, padom Repu-blike Srpska Krajina, dospio je u hrvatski posjed, te je uključen u korpus dokaza pri tužbi Republike Hrvatske protiv Srbije za genocid, a koji su pohranjeni pri Hrvat-skom memorijalno dokumentacijskom centru Domovinskog rata u Zagrebu. Me-đutim, široj javnosti je “Mač 1” ostao ne-poznat do početka 2008. godine kada je borac za istinu o Domovinskom ratu, pu-kovnik HV Ivica Pandža Orkan, potakao snimanje rekonstrukcije “Mača 1”, koja je pod imenom “Krajinska kuharica” prika-zana u sklopu emisije “Istraga” na Novoj TV. Nakon prikazivanja rekonstrukcije “Mač 1” je privukao veliku pozornost me-dija i stanovništva BiH i Hrvatske. Vete-ranske udruge Cazinske krajine su najavile podizanje krivične prijave, te će možda pravosudna istraga otkriti nove detalje o ovoj operaciji koja vrlo dobro prikazuje zločinački karakter velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu koja u realizaciji projekta Velike Srbije doslovce nije birala sredstva. Dvodnevni simpozij je završio predavanjem mr. sc. Smaila Kličića iz Bi-haća, koji je govorio o međubošnjačkom sukobu u Bosanskoj krajini kao izrazito delikatnom, sramotnom i bolnom mjestu bošnjačkog naroda. q

Filip Mursel BegovićDževad Jogunčić, predsjednik

Organizacijskog odbora simpozija

JOURNAL

8


U prostorijama Bošnjačke nacionalne zajednice u Zagrebu, u srijedu 12. svibnja 2010. održana je promocija knjige “Faru-kov cvijet” Jasminke Ibrahimović. Pored autorice, knjigu su predstavili mr. sc. Aj-ka Tiro-Srebreniković, Azra Omanović i Mersija Omanović. Priredbu su zajednič-ki organizirali Bošnjačka nacionalna za-jednica za Grad Zagreb i Zagrebačku žu-paniju, Vijeće žena Islamske zajednice Zagreb i KDBH “Preporod”.

Smrt bolja od poniženja

Mr. sc. Ajka Tiro-Srebreniković je uvodno rekla da se “Farukov cvijet” ne može tumačiti samo s pozicije književ-no-umjetničke vrednote jer je knjiga te-matski vezana za neposredno životno iskustvo koje je toliko realno da je realni-je od mašte. Tema silovanja zahtijeva interdisciplinarno sagledavanje i tumače-nje – medicinsko, sociološko, psihološ-ko, kulturalno i pravno, i pored toga ni-kad nije dovoljno shvaćeno i objašnjeno. “Što je to natjeralo neobuzdanu hordu kukavica, a ne ratnika, da kidišu na čast i obraz onih koje su fizički slabije od njih, na nedužne djevojčice, djevojke i žene, na primarne vrijednosti koje su instin-ktivno ubilježene i u genetski kod živo-tinjske prirode, tako da se stravični krva-vi prizori niti u jednoj zajednci ne mogu susresti, osim u ljudskoj”, rekla je Tiro-Srebreniković.

Naglasila je da je za vrijeme rata u BiH silovano između 20.000 i 50.000 že-na. Zapitala se zašto je bilo toliko zla i na koji način zločinački umovi funkcionira-ju, te što je dovelo do njihovog devijan-tnog ponašanja. Pojedinačna silovanja-mogu se okarakterizirati na način da na-padači imaju potrebu pokazati snagu nad nemoćnima, a žrtve smatraju neljudskim bićima. To znači da su svijesti zločinaca određene patološkim predznakom, čiji se uzroci mogu nazrijeti još u njihovom dje-tinjstvu. Masovna silovanja u proteklom ratu bila su smišljena i planski vrlo dobro razrađena, s jednim i jedinim ciljem – da se za svagda eliminira bošnjačka (islam-ska) bit na bosansko-hercegovačkim pro-storima, što znači da je na djelu bio geno-cid. “Boriti se protiv smišljenih i planira-nih zločina može se na jedan jedini način,

a to je da se ona prethodna nikad ne zabo-rave, te da hedonizam materijalističkog svijeta i življenja nikad ne stavi koprenu nad onim što je nekad bilo. Bilo bi dobro, zbog budućnosti, da Lejla iz ‘Farukovog cvijeta’ i sve druge znane i neznane dje-vojčice i djevojke budu simbol bošnjač-kog holokausta, koji se dogodio u srcu Europe na pragu 21. stoljeća. Silovanje u proteklom ratu je imalo spolni i nacional-ni identitet, čija je svrha bila i komunika-cija između muškaraca. Šutnja žrtve je veliki problem u otkrivanju počinitelja jer je žrtva izgubila svoj subjektivitet, silova-nje je ženu svelo na objekt nacionalnog i vjerskog, na prenosioca poruke mužu ili ocu”, istaknula je Tiro-Srebreniković.

Rekla je da je autorica Jasminka Ibra-himović na temeljima publicističkog dis-kursa, zaodjenuvši ga u romanesknu for-mu, željela predočiti stvarne događaje koji ne smiju biti zaboravljeni. U protiv-nom budućnost onih koji će doći vrlo je neizvjesna. U pitanju je hrabar potez ko-jim se tabuizirana tema silovanja pokuša-va obraditi na umjetnički način. Pritom zadaća nije bila nimalo zahvalna jer se u prvotnoj nakani moralo ispriječiti pitanje: kako govoriti o silovanju i sagledati ga u

kontekstu umjetničkog? Tiro-Srebreniko-vić je rekla da se radi o apsolutnom para-doksu kojeg samo suptilna ženska priroda može međusobno pomiriti i prožeti, jedan svijet pretočiti u drugi i dati mu notu sve-vremenosti.

Knjiga počinje Lejlinim buđenjem iz strašnog sna u logoru za silovanje, a u stvarni svijet vraćaju je osjetila vida i mi-risa, što se na značenjskoj razini može protumačiti kako su zločinci to mlado bi-će pokušali svesti na animalno. Lejla pri-mjećuje na žici crvenu žarulju i osjeća nepodnošljivi ustajali smrad, a zidovi male sobe bili su prljavi i krvavi. Autori-ca u knjizi često spominje zatvorene pro-store soba kako bi se asociralo na skuče-nost i egzistencijalnu ugroženost žena tog vremena. U knjizi se neprestanu iz-mjenjuju scene iz Lejline sadašnjosti i prošlosti. Zboga toga je autorica odabra-la pripovjedača u trećem licu koji j epo-uzdan i zna da će ispričati priču onako kako se doista dogodilo. “Lejla u logoru za silovanje nema vizije budućnosti, osim što Svemogućeg moli da joj podari smrt. U teškoj traumatiziranoj situaciji, u Lejlino sjećanje uplovljavaju slike bez-brižnog djetinjstva i odrastanja u Prije-

Promocija knjige “Farukov cvijet” Jasminke Ibrahimović

Silovanja u proteklom ratu u BiH

Promocija “Farukovog cvijeta” u prostorijama BNZH

JOURNAL

9


doru, roditeljskom domu. Bila je jedini-ca, gimnazijalka, maturantica. Pripovje-dačev glas, a zbog autoričinog svjesnog odustajanja da se tema obradi kroz priz-mu angažiranog i političkg diskursa po-staje slab, skoro da u nekim pripovjed-nim segmentima prelazi u šapat, a likovi-ma je dopušteno da govore onoliko koli-ko je dovoljno da izraze bitnu misao. Nema tu ničeg suvišnog, rečenice su u funkciji oslikavanja teškog životnog iskustva i zbog toga pripovjedačev glas predstavlja prenosioca unutarnjih proživ-ljavanja likova, tako da su komentari i digresije apsolutno nepotrebni. Život i njegova gorčina u vremenu Farukovog i Lejlinog odrastanja učinili su da svijet osjećaju dušom i srcem, produhovljeno-šću koja korijene ima u praiskonu, u pr-votnoj Božjoj riječi koja je data za svag-da, koja čovjeku pruža utočište. Sve osta-lo u ovom djelu ostaje skriveno, obavije-no plaštem teškog životnog iskustva, a današnji čitatelj i ako pokuša zaviriti u taj skriveni svijet, sante leda formirane od životnog jada i taksirata priječe mu potpunu spoznaju. Zato se u ovoj knjizi pripovijeda na vrlo zgusnut način o sud-binama gdje ljepota, osjećaji i ljubav tek sramežljivo uplovljavaju, ali bivaju tako jaki da ranjene i povrijeđene duše ipak u njima mogu pronaći smisao bitisanja”, rekla je Tiro-Srebreniković.

Glavni lik “Farukovog cvijeta” je Lejla, nesumljivo veliki čovjek. Sama se morala nositi sa spoznajom kako je silo-vana i sama se iščupati iz kandži strašnih aveti koje pođu pohoditi onda kada osta-neš sam. Ipak, to krhko biće na temelji-ma snage Božje riječi, vlastitog uma i krhotinama ranjene duše smoglo je snage pronaći previ put, oduprijeti se nasilnom izgonu iz vlastitog tijela nakon silovanja, ali s užasnim tjelesnim ozljedama koje će kao posljedicu imati tešku nezilječivu bolest. Nedugo nakon što je pronašla Fa-ruka, svoju prvu mladenačku ljubav, Lej-la umire. Tiro-Srebreniković je rekla da je “Farukov cvijet” knjiga koja nudi su-vremenom čitatelju svijet koji je težak, ali od kojeg ne možemo pobjeći, o njemu moramo misliti. Lejla je samo simboli nekoliko desetaka tisuća obeščašćenih djevojaka i žena, simbol ranjene i silova-ne Bosne, tema koja na umjetničkoj razi-ni korespondira s općeljudskom tragedi-jom u bilo kojoj kulturi i bilo kom vre-menu.

“U teškom vremenu rata na prostoru bivše Jugoslavije od 1991.-1995. godine stvarala se povijest na bojnim poljima iz-među vojski, a fronte na kojoj su razum,

čast i duh gubile žene, njih deseci hiljada i danas je nedovoljno istraženo. Bez oruž-ja, bez ikakve zaštite žene su bile mjese-cima seksualno zlostavljane, sve dotle dok otrovno sjeme ne bi u njihovoj utrobi bilo toliko veliko da se više nije moglo ništa učiniti. Onda su ih zločinci puštali. Koliko ih je takvih žena izvršilo suicid, kakav je njihov sadašnji status, tretman bliže okoline, kako žive i odgajaju vlasti-tu djecu rođenu nakon silovanja? Pitanja koja i danas zjape kao avet. I nema odgo-vora. Sve je ponovno šutnja i tuga nepre-bolna, kao i onda kad su ih pijane horde uzimale i odvodile na sakaćenje duša i ti-jela. Zločini se nisu događali u zajednici kanibalskih plemena nego, gle nesreće, u srcu civilizirane Europe, a bile usmjerene na Bošnjakinje, Europljanke. O tome šuti kako domaća, tako i strana javnost zbog vlastite nemoći ili zbog tabuiziranih sta-vova. U prvim godinama rata tema silo-vanja bila je donekle i aktualna, domaći političari su taj teški teret prebacili na međunarodne institucije ili feminističke udruge, pa se o tome raspravljalo kroz pravne i političke instance. U današnje vrijeme kao da je tema silovanja postala preteška, svi su od nje pomalo umorni. Nažalost, kolektivna tragedija silovanih žena prelazi u pojedinačnu tragediju. U našoj kulturi silovanim ženama je uskra-ćena bilo kakva podrška, pa i ona materi-jalna. Postoje ratnici koji boluju od PTSP-a, a o silovanim ženama u tom kontekstu nema niti govora. Danas svi že-le što prije zaboraviti ratne traume, ali ne znaju da trauma potisnuta u podsvijest

ponovo izaziva novu traumu i nezado-voljstvo. Rješenje je u istini jer jedino istina može biti vodilja silovanim žena-ma, njihovim obiteljima i društvu da kre-ne u novi dan. Iako se radi o romaneskno formi, ‘Farukov cvijet’ je upravo ono što nam ne dozvoljava da zaboravimo. Va-ma, znane i neznane žene posvećujemo ovu večer u nadi da se više nikad i nigdje ne dogode zločini koje ste vi proživjeli u logorima za silovanje, a kamo sreće da su to bili logori smrti, jer smrt je bila bolja od poniženja”, rekla je mr. Ajka Tiro-Sre-breniković.

Gorka ratna tema

Azra Omanović iz Vijeća žena Islam-ske zajednice Zagreb je rekla da je autori-ca odabrala najosjetljiviju i praktički ne-iscrpnu gorku bosansko-hercegovačku ratnu temu – silovanja Bošnjakinja kao ratnu strategiju i posljedice na žrtvama. Za sada je to jedini roman koji se bavi ovom temom, što ne treba čuditi. Omano-vić je naglasila da je “Farukov cvijet” stidljivo i suzdržano ispričana priča o užasu kroz koji je prošla Lejla, njegova-na, mlada i ustreptala djevojka na pragu prve ljubavi. To romanu svakako nije ma-na, već ga čini čitljivijim. Osim toga, ne smeta mu niti nedostatak filigranske knji-ževne forme. Njegova ljepota je upravo u toj pomalo oporoj jasnoći i brzini radnje koja nam otkriva autoricu-novinarku i stavlja fabulu u centar pažnje.

“Silovanje žena Bošnjakinja u prote-klom ratu je tema koja će tek biti eksplo-atirana jer je objektivno proteklo malo vremena da bi se žensko bošnjačko biće saživjelo s činjenicom da je zločin poči-njen nad njim možda teži od zločina koji je posijao na tisuće nišana. Faruku iz pri-če su noge amputirane do koljena, ali ka-ko izgleda amputirana duša? Postoji li za nju proteza? ‘Farukov cvijet’ je ustvari priča o Bosni – Bosni silovanih, Bosni osakaćenih, Bosni poubijanih, Bosni očajnih majki kojima se duša kida nad sudbinama njihove djece, Bosni raselje-nih i izgubljenih. Pa ipak, koliko god bila tužna ova priča, u njoj ima svjetla. Auto-rica je u nju ugradila jedan mali ilmihal koji osvjetljava put onima koji nastavlja-ju. Ovaj roman bi morao biti dio lektire, iako uvijek postoji pitanje treba li i koliko opteretiti mlade duše ovim strahotama. Ipak, povijest Bošnjaka i muslamana uopće je pokazala da od zatvaranja očiju i čuvanja snova nema nikakve koristi”, re-kla je Azra Omanović. q

Ismet IsakovićJasminka Ibrahimović

JOURNAL

10


U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru Islamske tribine četvrtom “Dr. Su-lejman Mašović”, 13. svibnja 2010. doc. dr. Sanjin Halimović je održao predava-nje na temu “Aktualna politička situacija u Bosni i Hercegovini”. Doktor znanosti Sanjin Halimović je potpredsjednik Stranke demokratske akcije BiH, načel-nik Općine Sanski Most i profesor na Bi-otehničkom fakultetu u Bihaću.

Aktualna politička situacija

Na početku predavanja doc. dr. Sanjin Halimović je rekao da je politička, eko-nomska i financijska situacija u BiH slo-žena i teška, sa tendencijom daljnjeg usložnjavanja. To je posljedica kako objektivnih, tako i subjektivnih faktora. Uzrok tome je, prije svega, skupi i ne-funkcionalni sistem Washingtonskog i Daytonskog sporazuma s administrativ-nim jedinicama nastalim tokom rata i agresije u formi Republike Srpske, odno-sno ratnom Hrvatskom zajednicom Her-ceg Bosnom. Subjektivni faktor podrazu-mijeva nekompetentnost, neodgovorne politike usmjerene prema etničkim, gru-pnim i privatnim interesima. Često se iza etničkih kriju grupni, osobni, materijalni, a ponekad i kriminalni interesi. “Međuna-rodna zajednica predstavljena u formi OHR-a nije dosljedno i do kraja imple-mentirala Daytonski sporazum. Već tri godine imamo pasivnu poziciju OHR-a sa namjerom da on bude zatvoren, iako Daytonski sporazum nije proveden i nisu ispunjeni uvjeti i ciljevi definirani odlu-kama o njegovu zatvaranju. To može imati štetne posljedice, ugroziti dostignu-ti napredak i sigurnost, kao i funkcionira-nje institucija Bosne i Hercegovine. S druge strane, bh-političari ne pokazuju spremnost za dijalog, dogovor i kompro-mis. Zaustavljanje pozitivnih procesa na-stupilo je nakon rušenja aprilskog paketa ustavnih i drugih promjena. Stagnacija traje do danas. Bosna i Hercegovina i naši građani propustili su još jednu šansu kada je odbijen Butmirski paket ustavne refor-me, koji su predložile SAD i Europska Unija. Izgubili smo 2010. i još četiri na-redne godine”, rekao je Halimović.

Podsjetio je da je okončan i prudski proces, koji je nastao kao posljedica sta-

gnacije u provođenju reformi u periodu od 2006. do 2008. godine i neuspjelih skupova šestorice lidera parlamentarne većine koji su održavani cijelu godinu u Sarajevu, Laktašima, Širokom Brijegu, Mostaru, itd. Halimović je istaknuo da je taj proces bio pokušaj da se riješi niz otvornih pitanja i problema. Pritom su postavljeni dobri okviri i principi za rje-šavanje pitanja reforme Ustava, državne imovine, popisa stanovništva i povratka. “Riješeno je, i to na najbolji mogući na-čin – ustavnim amandmanom – važno pi-tanje preostalo iz Daytona – pravni status Distrikta Brčko. Prudski proces nije uspio zato što su principi i okviri rješenja razli-čito tumačeni od njegovih sudionika i što je Dodik odustao od dogovorenih rješe-nja. No tok i ishod ovog procesa bitno je utjecao odnos javnosti koja je promovira-la politiku isključivosti i bila protiv poli-tičkog dijaloga, dogovora i kompromisa. To je u znatnoj mjeri zasluga onih koji nisu bili dio procesa. I sada smatram da su definirani principi i okvir korektan do-govor i kompromis koji vodi u pravcu rješavanja navedenih problema. Na kraju, možemo zaključiti da ovim procesom dr-žava Bosna i Hercegovina nije ništa izgu-bila, ali jeste dobila ustavni amandman za Distrikt Brčko. Akteri prudskog procesa

mogli su i neinicirati nikakve ragovore, već čekati da se problemi rješavaju u okviru institucija BiH, prvenstveno u Predsjedništvu i Vijeću ministara. Među-tim, oni nisu pokazivali nikakvu spre-mnost i sposobnost za ozbiljan politički dijalog i kompromis kako tada, tako ni danas”, rekao je Halimović.

Istaknuo je da su oni koji su odbili Butmirski paket odbili i sve što je uz nje-ga ponuđeno, a to je: bezvizni režim za građane BiH prilikom putovanja u države Europske Unije od 1. siječnja 2010. godi-ne, MAP-program ubrzanog članstva u NATO-u i aplikaciju za kandidatski sta-tus BiH za članstvo u Europskoj Uniji. Halimović je rekao da su neodgovorni političari zbog osobnih i uskostranačkih interesa odbili i sve ostalo što Butmirski paket znači. A to je sve bolje od postoje-ćih rješenja. Potpredsjednik SDA je rekao da ovim paketom nisu obuhvaćena i rije-šena sva pitanja i problemi, ali jeste obu-hvaćeno 60% ustavnih problema. Zapitao se da li je zato što nije sve riješeno trebalo kao u travnju 2006. godine odbiti ono što je ponuđeno, a to je: jača država BiH (nadležnosti), usaglašavanje s Europskim konvencijama o ljudskim pravima, Vlada umjesto Vijeća ministara s tri nova mini-starstva, te Europska klauzula kojom je definirano da na zahtjev EU država BiH bude nadležna za sve zakone i njihovu implementaciju tokom procesa priključe-nja EU, što je 80% zakonske regulative u kantonima, entitetima i državi. “Sada ka-da su se SAD i EU povukle iz ovog pro-cesa, moramo reći tko je odgovoran!? Svi osim SDA! Kako vrijeme bude prolazilo građani će se sve više suočavati s poraža-vajućim činjenicama i pogubnim poslje-dicama ovakve isključive politike. Za Dodika i Ivanića je to bilo mnogo jer pre-više jača državu BiH, a slabi Republiku Srpsku. Za Ljubića i Čovića premalo jer ne rješava sve njihove zahtjeve, uključu-jući i dugoročnu teritorijalnu reorganiza-ciju. Silajdžić i Lagumdžija odbili su Bu-tmirski paket pod izgovorom da nije do-voljno i da ne popravlja sva loša rješenja iz Daytona. Na kraju, rezultat svih politi-ka – Dodika, Čovića, Ljubića, Ivanića, ali i Silajdžića i Lagumdžije, jeste status quo, zadržavanje postojećih loših dayton-skih rješenja i zaustavljanje Bosne i Her-

Tribina o aktualnoj političkoj situaciji u Bosni i Hercegovini

Bosansko-hercegovačka zbilja

Doc. dr. Sanjin Halimović

JOURNAL

11


cegovine na putu prema punopravnom članstvu u EU i NATO-u. Tko ima man-dat i pravo da Bosni i Hercegovini i nje-nim građanima oduzme budućnost i pros-peritet? Oni koji su odbili aprilski, pa sa-da i butmirski paket, ne nude nikakvu al-ternativu”, naglasio je Halimović.

Peti kongres SDA i Alija Izetbegović

Halimović je naglasio da je na Petom kongresu SDA pokazana politička zrelost i ozbiljnost, ali i demokratski kapacitet i jedinstvenost. Smatra da u SDA ima pro-stora za sve one koji interes države stav-ljaju iznad pojedinačnih, grupnih i uopće privatnih interesa. SDA će nastaviti pro-ces demokratizacije i na unutarnjim razli-čitostima jačati svoje jedinstvo. Halimo-vić je rekao da je stranka u kojoj svi jed-nako misle ustvari stranka u kojoj nitko ništa ne misli. U narednom periodu nasta-vit će se proces bolje organizacije stran-ke, uključujući i statutarne promjene.

“SDA je svoju politiku prilagođavala i ubuduće će prilagođavati vremenu i pri-likama u kojima djeluje. Nekim to služi kao povod da napadaju SDA kako navod-no napušta ideju i viziju Alije Izetbegovi-ća. To čine neki pojedinci, koji su u ne-kim periodima života rahmetli predsjed-nika Izetbegovića s njim politički surađi-vali, ali su se uglavnom razišli ili od njega udaljili još za njegova života. Neki su mu bukvalno zagorčavali život raznim splet-kama i podmetanjima, neki su osnovali svoje stranke, itd. Nas uglavnom napada-ju oni koji rade i ponašaju se suprotno političkoj filozofiji Alije Izetbegovića. To je prilika da se podsjetimo koja je po-litička filozofija i kako je politički djelo-vao Alija Izetbegović. On je bio čovjek dijaloga i dogovora, imao je hrabrost da pravi kompromise u interesu Bosne i Her-cegovine. Svoju politiku je definirao kao realnu politiku korak po korak, ali stalno naprijed. Bio je svjestan značaja suradnje s međunarodnom zajednicom, posebno Sjedinjenim Američkim Državama i Eu-ropskom Unijom. Na Osnivačkoj skupšti-ni 26. maja 1990. godine je rekao, a ka-snije često ponavljao: ‘Jednako su opasni oni koji zagovaraju podjelu Bosne i Her-cegovine, kao i oni koji zagovaraju boš-njačko-muslimansku BiH!’ Kada su mu u ratu, u najtežim trenucima, nudili takvu opciju, a neki najbliži suradnici ga nago-varali da prihvati uspostavu tzv. bošnjač-ke BiH, Alija Izetbegović je to odbijao, svjestan pogubnosti takve ideje. Vidio je mnogo dalje od tadašnjih, ali i sadašnjih zagovornika stvaranja bošnjačke Bosne i

Hercegovine. Potpuno je jasno tko se da-nas ponaša suprotno poliičkoj filozofiji i načinu djelovanja Alije Izetbegovića, a često se poziva na njega i napada SDA”, rekao je potpredsjednik SDA.

Državna imovina

Halimović je rekao da je stav SDA da se pitanje državne imovine mora riješiti zakonom koji će propisati da sva imovina bivše zajedničke države SFRJ i Republi-ke BiH bude uknjižena na državu. Tek onda, nakon što država evidentira i odredi što je potrebno za rad i djelovanje njenih institucija (postojećih i budućih), ostalo se prenosi u vlasništvo entiteta, kantona i općina. Ovo pitanje je na isti način riješe-no u ostalim državama s područja bivše SFRJ. “Znam da se mnogima ne sviđa Republika Srpska, ali to je rezultat Daytonskog mirovnog sporazuma i ustav-na kategorija, isto kao i Federacija BiH, kantoni i općine. Ovdje treba istaći, jer je to predmet čestih zlonamjernih manipula-cija, što predstavlja državna imovina. To je imovina bivše SFRJ, prvenstveno Se-kretarijata za narodnu obranu, DKP i imovina Republike BiH. Često se javnost dovodi u zabludu pričom kako se ovim zakonom navodno dijele rijeke, vodotoci, šume, putevi i druga javna dobra, kao i imovina privatiziranih poduzeća i slično. To nije točno! Predmet ovog zakona je 90% imovine bivše JNA – kasarne, vojni poligoni, itd. – koja se najvećim dijelom koristi za potrebe Oružanih snaga BiH ili je data na korištenje univerzitetima i dru-gim odgojno-obrazovnim institucijama, medicinskim ustanovama, općinama. Vjerojatno je dio te imovine nezakonito raspoređen, a to ćemo sa sigurnošću znati nakon usvajanja zakona. Neki demagozi ili neznalice rješavanje pitanja državne imovine nazivaju podjelom Bosne i Her-cegovine, što nije točno! Istina BiH je na određeni način podijeljena u Daytonu, a takve demagoške floskule koriste uglav-nom oni koji su sudjelovali u postizanju Daytonskog sporazuma, u kojem se navo-di da se BiH sastoji od dva entiteta: Fede-racije BiH i Republike Srpske. Ovo što mi predlažemo znači da država Bosna i Hercegovina treba da u zemljišnim knji-gama bude registrirani vlasnik cijele imo-vine i da nakon toga država BiH dio imo-vine prenese u vlasništvo svojim nižim razinama. Sada se sva a imovina vodi ili na SFRJ – Sekretarijat za narodnu obra-nu, nezakonito na RS ili druge subjekte – općine, institucije ili fizička lica”, rekao je Sanjin Halimović.

Popis stanovništva

SDA podržava inicijativu da se nakon 20 godina napokon izvrši popis stanov-ništva bez etničkih, vjerskih i jezičkih elemenata. Halimović je rekao da će nje-gova stranka podržati popis koji će sadr-žavati i ove odrednice, pod nekoliko uvjeta: da se osigura kredit za povratak izbjeglih i raseljenih u iznosu od 500 mi-lijuna KM, da se izvrši popis izbjeglih i raseljenih u BiH, da se odgodi primjena rezultata popisa stanovništva pri konstitu-iranju vlasti, te da se do određenog datu-ma primjenjuje popis stanovništva iz 1991. godine.

Neusvajanje Zakona o popisu stanov-ništva značio bi probleme s Europskom Unijom, koja traži da se popis uradi kada i u regiji (2011. godine), zatim nedostatak relevantnih pokazatelja za ekonomsku, so-cijalnu i drugu politiku. Osim toga, Repu-blika Srpska će obaviti popis na svoj na-čin, koji neće biti priznat od međunarodne zajednice (možda jedno vrijeme), ali će se primjenjivati. Pretpostavka je da se većina Bošnjaka neće odazvati pozivu za popis.

Ako se usvoji Zakon o popisu stanov-ništva, onda će Bosna i Hercegovina ispu-niti jedan od uvjeta Europske Unije i stvo-riti podlogu za donošenje niza odluka za definiranje ekonomske i socijalne politike. Općenito, popis će pokazati da u Bosni i Hercegovini živi oko 3,5 milijuna stanov-nika, od kojih su preko 50% Bošnjaci, pre-ko 30% Srbi, do 12% Hrvati i do 5% osta-li. U Republici Srpskoj će se pokazati da Srbi čine ubjedljivu većinu od oko 80%, a u Federaciji BiH Bošnjaci oko 70%. Tako-đer, po prvi puta bi se Bošnjaci na popisu stanovništva izjašnjavali kao etnička kate-gorija i potvrdilo bi se da bosanski jezik govori preko 50% stanovništva.

“Koje su opasnosti? Prvenstveno zlo-upotreba popisa i manipuliranje podaci-ma. Jednima to može biti osnova za otcje-pljenje ili stvaranje srpske države, a dru-gima to može biti izgovor za tvrdnju da je BiH bošnjačka ili bošnjačko-musliman-ska država. Moramo svakako voditi raču-na i o tim opasnostima, ali popis stanov-ništva ne može niti podijeliti niti sačuvati neku državu, posebno Bosnu i Hercego-vinu. BiH će opstati kao država, cjelovita i demokratska, ali samo kao država rav-nopravnih naroda Bošnjaka, Srba, Hrvata i ostalih. Samo ukoliko za to postoji volja svih njenih naroda i da smo spremni da zajedno obnavljamo multietničko društvo u kojem će međusobne razlike biti pred-nosti i bogatstva, a ne razlog za sukoblja-vanje”, rekao je Halimović.

JOURNAL

12


Izborni zakon

Predsjedništvo SDA usvojilo je stav o izmjenama Izbornog zakona kojima se predviđa uvođenje zatvorenih kandidacij-skih lista. Takvim rješenjem bila bi osi-gurana ravnomjerna teritorijalna zastu-pljenost, neophodna etnička zastuplje-nost, zastupljenost žena i mladih, te kva-lifikacijska zastupljenost. Halimović je rekao da kritičari ovakvog stava ističu ka-ko se građanima uskraćuje mogućnost izbora i smanjuje zainteresiranost kandi-data (koji su zvan tzv. zone prolaznosti) za predizbornu kampanju. On smatra da je to donekle točno, ali su daleko veći po-zitivni efekti i opća korist od zatvorenih lista.

“Dosadašnje iskustvo pokazalo je da postojeći sistem otvorenih lista ne može osigurati ravnomjernu regionalnu i etnič-ku zastupljenost, te zastupljenost žena i mladih u zakonodavnim tijelima. Sve ze-mlje u okruženju, pa i 80% zemalja Eu-ropske Unije i Vijeća Europe, imaju si-stem zatvorenih lista. Poseban problem postojećeg izbornog sistema je što nakon izbora, izabrani kandidati mogu postati tzv. nezavisni poslanici ili preći u drugu političku stranku. Pritom mogu ostvariti isključivo lične materijalne i druge inte-rese, a stranka zahvaljujući kojoj je dobio mandat, ostaje bez jednog mandata. Zato SDA smatra da je bolje i korisnije imati sistem zatvorenih lista kakav imaju i osta-le zemlje u regionu i Europskoj Uniji”, rekao je Halimović.

Odnosi s Islamskom zajednicom

Potpredsjednik SDA je rekao da su odnosi s Islamskom zajednicom uvijek bili dobri na svim nivoima njene organi-zacije – od Medžlisa, preko Muftijstva do Rijaseta. SDA cijeni sve što je Islamska zajednica učinila i što čini za Bosnu i Hercegovinu. Uvijek je pomagala njezin rad i aktivnosti kao članovi Islamske za-jednice, ali i u okviru institucija vlasti, prvenstveno kroz pomoć u obnovi poru-šenih vjerskih objekata, financiranju od-gojno-obrazovnih institucija, humanitar-nih i sličnih akcija. U okviru mogućnosti države vraćen je dio vakufske imovine (kao i drugih vjerskih zajednica u BiH), radi se na donošenju Zakona o denaciona-lizaciji, itd.

“Drugi su se samo razmetali pričom, ali mi smo konkretno pomagali Islamsku zajednicu. Vjerojatno to nekima nije do-voljno. Uvijek se može učiniti više, ali i manje nego što je učinila SDA. Povreme-

ni nesporazumi i neslaganja postoje među svim akterima društveno-političkog živo-ta, pa i između SDA i Islamske zajednice kao političke stranke i vjerske institucije. Jedan od slučajeva našeg mimoilaženja su i fantomske, navodno OHR-ove sheme plasirane od medija koji sada postaju bil-teni novoosnovane stranke jednog lica SBB, odnosno njenog vlasnika (Fahrudin Radončić, op.ur.). Nažalost, neki poje-dinci iz Islamske zajednice uvučeni u po-litičke intrige i interese vlasnika SBB dali su političke ocjene s kojima se SDA nije mogla složiti. Morali smo reagirati, ali ne protiv Islamske zajednice, već protiv neu-temeljenih ocjena da su OHR i njegovi službenici antibošnjački, da je na sceni tzv. rješenje bošnjačkog pitanja aludira-jući na rješavanje jevrejskog pitanja u Drugom svjetskom ratu, da je Bosna i Hercegovina Guantanamo, itd. SDA je reagirala izričito iznijevši svoje stavove i neslaganje s navedenim ocjenama. Drugo je pitanje što su neki sebe prepoznali. Normalno, mi nikome, pa ni vjerskim za-jednicama, ne osporavamo da prezentira-ju svoje političke ocjene. Međutim, one moraju biti svjesne da u tom slučaju stu-paju na političku pozornicu i da će SDA u tim slučajevima reagirati – podržati uko-liko je to u skladu sa njenim političkim opredjeljenjima, ili odbiti ako se sa njima kosi. Pogotovo ćemo negativno reagirati

na sve što nije u interesu države Bosne i Hercegovine. Mi ćemo i dalje surađivati s Islamskom zajednicom na svim nivoima. Nikada nismo, niti ćemo se ubuduće mi-ješati u njen rad, posebno ne u procesu izbora i imenovanja vjerskih autoriteta. Ostajemo pri svome stavu – Islamska za-jednica je vjerska institucija i treba da se bavi pitanjima iz vjerskog aspekta života muslimana, a SDA je legitimni politički predstavnik građana, među kojima su svakako i Bošnjaci. SDA će artikulirati njihove političke interese, a oni će uvijek biti interesi države Bosne i Hercegovine”, rekao je Sanjin Halimović.

Što i kako dalje?

“Osnovno pitanje je što i kako dalje? S kim i na koji način prevazići krizu i rije-šiti nagomilane probleme? Pogotovo što je jasno da aktualni političari nisu spre-mni za dijalog, dogovor i kompromise, a OHR, SAD i EU neće raditi naš posao. Sa druge strane, većina političara nastavlja sa politikom povlađivanja opravdanim zahtjevima brojnih populacija koje stalno traže veća izdvajanja iznad realnih finan-cijskih mogućnosti. Kako SDA vidi mo-guće rješenje? Mislim da pogotovo sada, kad smo ostali sami, bez aktivnog – de facto ugašenog OHR-a, unutarnji dijalog, dogovor i kompromis nemaju alternativu bez obzira koliko nam se sviđali ili ne iza-brani predstavnici drugih naroda i građa-na. Moramo biti svjesni da u BiH nema idealnih rješenja, jer ono što je idealno za Sarajevo nije za Banja Luku, ponekad ni za Tuzlu, Zenicu, itd. U Bosni i Hercego-vini su moguća samo realna rješenja, a to su ona o kojima se dogovorimo. Alterna-tiva tome su podjele i sukobi, a smatramo da u Bosni i Hercegovini, niti izvana nje, nitko ne želi sukobe. Dogovorimo ono što je moguće danas, a što nije ostavimo za sutra. Ali mora biti kontinuirani dijalog i dogovaranje, ne smije biti stagnacije. Mo-ramo ići naprijed, makar korak po korak, ali naprijed. Nadamo se da će prevagnuti razum i svijest o nužnosti dogovora, da ćemo sustići Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru, da će naši građani putovati bez viza u zemlje EU, da će Bosna i Hercegovina aplicirati za kandidatski status za članstvo u Europskoj Uniji i biti primljena u MAP, a potom što prije u NATO. Stranka demo-kratske akcije će, kao i do sada, sigurno biti dio rješenja, a ne problema”, zaklju-čio je doc. dr. Sanjin Halimović, potpred-sjednik SDA i načelnik Općine Sanski Most. q

Ismet Isaković

JOURNAL

13


Grički top, čiji udar nepogrešivo prepo-lovljuje dan na dva jednaka dijela, služio je i kao neka vrsta najave početka programa pod nazivom “Knjige ispod čekića” (pred-stavljanja knjiga domaćih autora točno u podne), a kojim su započinjala događanja na 7. Zagrebačkom sajmu knjiga u Profil Megastoreu. Niti osmi dan sajma, 19. svib-nja 2010., u tom smislu nije se razlikovao od drugih, a knjiga s kojom su se posjetitelji imali prilike upoznati bila je zbirka priča “Džibrilove oči” poznatog pjesnika, kritiča-ra i novinara Seada Begovića. Kratke priče izašle su u izdanju KDBH “Preporod”. Knjigu je, uz autora, predstavio urednik Er-vin Jahić, a dramski umjetnik Filip Šovago-vić je pročitao nekoliko priča. Većina pred-stavljanja knjiga nalik je kao jaje jajetu, u kojima autor najčešće sjedi između uredni-ka knjige i još jednoga gosta, a zatim se u idućih sat vremena natječu tko će više po-hvaliti knjigu. Tu zadanu formu je, među-tim, na predstavljanju Begovićevih “Dži-brilovih očiju” izmijenila upravo publika, koja je, nakon što je pažljivo odslušala urednikove ocjene i jednu priču, počela tra-žiti od Šovagovića da čita još i još i, štoviše, naručivati priče iz zbirke. Takav, prilično neočekivan razvoj događaja pretvorio je ovo klasično književno predstavljanje u vr-lo zanimljivo pripovjedačko iskustvo, kako za publiku, tako i za predstavljače zbirke. Dok je Šovagović čitao priče uskakao je Begović sa svojim opaskama i primjedba-ma, na što je Šovagović duhovito odgova-rao. To ne treba čuditi jer su pjesnik i glu-mac dugogodišnji prijatelji.

Svijet emocionalnog debakla

Književnik Ervin Jahić je rekao da ni česte poetske proteze, ni poetizirani izleti ne mogu sanirati ranjene duše Begovićeve kratkopričalačke proze, intime izgnane iz centralne lože vremena i prostora. “Svijet Džibrilovih očiju, unutar Begovićeve pri-

povjedačke elaboracije, usuprot pitomoj te-ologiziranoj slici sržnog meleka, posve je lišen kreposti i vrlina. Protagonisti njegovih priča ljudi su iz polusvijeta, više u donjem negoli u tzv. gornjem svijetu, marginalci nečistih identiteta, individue s ruba svijeta. Oni su tuđom intervencijom ubačeni u život u kojem se imaju koprcati sa zlom, nasi-ljem, zakonom ulice, nametnutim im druš-tvenim i vlastitim ograničenjima, požudom i prokletstvom, društvenom ohološću ili svojom nekonvencionalnom prirodom. Nji-hova intima uglavnom je animalna, pred njom nam zastaje dah, ona nam pruža natu-ralističku projekciju izgona iz ovosvjetskog društvenog raja. Begović svoje blatne ljude i blatne riječi, kako bi rekao Matoš, hrani u prostoru groteske i pogoni ih erotskim op-sesijama nerijetko izvitoperenim u skared-no i lascivno. Kad mu stvarnost nije dovolj-no degutantna i prokleta, autor inteligentno dozove pokoju traumu i fantastizira svijet emocionalnog debakla i moralnog pada u ništavilo. No, on atavističkim svjetovima većine svojih priča pridružuje i priče znako-vite refleksije i meditativnosti, koje kao da hoće zašiti rane na duši svijeta i vratiti mu izgubljeni integritet. Psi i mačke, kada ljudi

spadnu na manjinu, dobro mu dođu kao supstitut izgubljenom licu čovječanstva. A zlo se, premda u ovim pričama očito ima više vremena i volje, suspendira dobrim”, kritički je objasnio Ervin Jahić.

Ja, bijednik i fukara

Sead Begović autor je brojnih pjesnič-kih i kritičkih knjiga, no manje je poznato kako je i autor kratkih priča. Autor pogovo-ra Zdravko Zima ističe kako Begovićeve proze karakterizira skok u grotesku, fulmi-nativna mašta i eksplozija erotičnog, te da je Begović “goropadni orkan koji ruši sve pred sobom”. I doista, čini se kako se autor nimalo ne susteže u prikazu sumorne tranzi-cijske stvarnosti. Junaci njegovih priča su imigranti, etnički mješanci, boemi, redikuli prepuni izmišljenih priča, odnosno, jednim riječima, ljudi s margine. Pritom autor ustrajava na prikazu drastičnih društvenih razlika. Tako u naslovnoj priči Džibrilove oči suprotstavlja britansku Kraljicu majku i malu djevojčicu Mejremu, imigranticu koja na putu u Njemačku ostaje bez majke: “Ta-ko se, eto, dogodilo da u jednoj rupi Europe jedna djevojčica oblači crnu kožu, ne znaju-

KDBH “Preporod” na 7. Zagrebačkom sajmu knjiga u Profil Megastoreu

Promocije novih knjiga Seada Begovića

Knjiga kratkih priča “Džibrilove oči” u izdanju KDBH “Preporod” i zbirka pjesama “Uresi” u izdanju V.B.Z.-a nove su knjige Seada Begovića. Po dubokom uvjerenju urednika obje knjige, književnika Ervina Jahića, riječ je o vjerojatno najuzbudljivijem predstavniku srednje generacije hrvatskih pjesnika.

Promocija “Džibrilovih očiju” – Ervin Jahić, Filip Šovagović i Sead Begović

JOURNAL

14


ći za jutarnji izlazak Kraljice majke.” U ži-vote ljudi koji samo pokušavaju preživjeti upleće se politika, pa im se čini, kao npr. Ivi Ladiću, junaku priče Politika u jednom da-nu Ive Ladića, da “prokleta politika može imati svoju produženu ruku i u rođenom si-nu”. Begović se nerijetko utječe hipertrofiji: opisi krajolika u nekim njegovim pričama nisu lirski, a slike kaljuža, plićaka punih še-kreta krležijanske su i još više podcrtavaju i autorovu sliku svijeta. Naime, čini se kako svijet i nije ništa drugo nego močvara. Brak je često prikazan ne kao utočište, nego kao bojno polje na kojem se brutalno razračuna-vaju nekad bliski partneri, i u tim bitkama ne štede ni sebe ni živote drugih. To je od-lično prikazano u priči Rastava.

Begovićevi junaci ne štede se nimalo, sa sjetom se prisjećaju godina koje su nepo-vratno prošle, ili se, kao u priči Ja, bijednik i fukara, obračunavaju sami sa sobom, od-nosno s vlastitim promašenim životom, pa se na kraju prepuštaju fatalizmu: “...vrijeme je prolazilo i morao sam isto tako primijeti-ti da je to nebo oduvijek isto nebo, zaleđeno kao i ovo godišnje doba kada krećem na put, a da uopće ne znam kamo sam se zapu-tio, u očevim iznošenim cipelama i u starom kaputu moga tasta. Ja, koji to zapravo nika-da nisam bio, već bijednik i fukara.” U priči Zora autor uvodi junaka koji nosi njegovo ime, i spajajući lirsko, kroz stihove Jevgeni-ja Zamjatina, i ironično, pisac stvara elegič-nu atmosferu. U knjizi nalazimo i priče kao što je Ružica i Smajo, u kojoj autor poetično opisuje zbližavanje dvoje osamljenih ljudi, koji unatoč razlikama u podrijetlu i navika-ma, u razgovoru o vlastitim životima, po-staju bliski. U priči Vikendaš upravo je pas lutalica onaj koji pripovijeda svoj životni put i autor ne propušta povezati kršćanstvo i islam, odnosno prožimanje različitih kul-tura. U meditativnoj priči Corpus Christi nalazimo i eksplicitno zagovaranje vjer-skog interdijaloga – jer sve su vjere “impre-sivno Božje djelo uz vodu”.U knjizi nalazi-mo i niz poetsko meditativnih zapisa, koji pokazuju da je Begović ipak najbolji u lir-skim dionicama, koje se ponegdje miješaju i s groteskom, kao u, primjerice, pjesmi u prozi Bila je čudna ta kćer. Na kraju treba istaknuti kako je Zima u pravu kada tvrdi da ova knjiga legitimira Begovića kao pjesni-ka koji zna biti okrutno prozaičan i pripo-vjedača koji ima sluha za jedva čujne lirske interludije.

Zbirka pjesama “Uresi”

Samo tjedan dana nakon promocije “Preporodove” knjige “Džibrilove oči”, Se-ad Begović je u knjižnici Bogdana Ogrizo-

vića predstavio novu knjigu pjesama “Ure-si” u izdanju zagrebačkog V.B.Z.-a. Na promociji su govorili književnici Branko Maleš i Ervin Jahić. Poezija Seada Begovi-ća nikad nije bila predvidljiv i u biti dovršen projekt. Iako je njegov autorski integritet posve neupitan, svaka mu nova zbirka pje-sama na drukčiji način naglašava poetske i životne prostore. Uistinu je tako i s nedavno objavljenom zbirkom “Uresi”, podnaslov-ljenom “Aplikacije”. Ona, naime, donosi novine u ionako već snažno razigranu Be-govićevu poetiku, koja je slitina raznorod-nih pjesničkih iskustava. U svojoj novoj zbirci pjesama “Uresi” Begović svoju i tako raznovrsnu poetiku uistinu urešuje još jed-nim iznašašćem. Uobičajenom, naime, kor-pusu neke pjesme na standardnome hrvat-skom jeziku dodaje, kako ih naziva, aplika-cije – svojevrsne višestihovne umetke na kajkavskome i čakavskom dijalektu te na bosanskom, srpskom i slovenskom jeziku. Seadov lirski subjekt može biti, primjerice, nesputani hedonist, uveli Casanova, skruše-ni bogoispovjedalac, jezični žongler, srčani poštovatelj i protagonist različitih religij-skih i kulturnih tradicija, brutalni puteni na-srtljivac, nježni suprug, a u jednoj prethod-noj zbirci i djevojka koja popušta pred sili-nom spomenutoga nasrtljivca.

Književnik Ervin Jahić primijetio je da pjesnički koncept miješanja dvaju ili više idioma unutar pjesme nije posve nov u nas, i ima svoje više-manje brojne prakti-čare, ali je prvi put razvidan i tako ekspli-citno formuliran u pjesništvu Seada Bego-vića, odnosno u njegovu najnovijem ruko-pisu “Uresi”. “Prvovrsno, poetska ideolo-

gija ove knjige-koncepta inzistira na rav-nopravnom supostojanju dvaju i više jezič-nih, stilskih, kulturoloških, emocijskih pa i antropoloških svjetonazora – onome koji promiče suvremena praksa štokavskoga književnoga standarda i onome koji ishodi iz kajkavskog ili čakavskog naslijeđa te bosanskog i slovenskog, a tek mjestimično srpskom – a manje na miješanju, hibridi-zaciji ili kakvoj obveznijoj, strukturnoj međuovisnosti njihovih udjela u pjesmi. Sead Begović je i novim rukopisom ‘Ure-si’ jedan od najsugestivnijih lirskih meha-ničara ‘kvarova’ nastalih za prebrzih vo-žnji urbanim nervozama u svojoj, srednjoj generaciji hrvatskih pjesnika, ali, po mom dubokom uvjerenju, vjerojatno i njen naj-uzbudljiviji predstavnik”, završio je po-hvalom svoj osvrt Ervin Jahić.

O knjizi je pohvalno govorio i Branko Maleš, kao i o ukupnom Begovićevom pjesničkom opusu. Ustvrdio je da je Bego-vić objavio sedam knjiga pjesama (i neko-liko knjiga kritika, kao i knjigu kraćih pro-za). “U prvim je zbirkama krajem 70-ih godina 20. stoljeća odmah naznačio vlasti-tu poetsku strategiju pripadajući u širem smislu tada popularnoj označiteljskoj sce-ni. Orijentir druge faze autorova pjesništva nije više između teksta i svijeta nego se pomireni lirski Subjekt nalazi u ozračju transcendencije, vrhovne duhovnosti, Bo-ga... koji pokazuje sveopću suosjećajnost i pritom naklonost za ideologiju malih stva-ri: skromnost i jednostavnost, trpeljivost i zajedništvu. Osobni mir autor je pronašao u skromnosti, zadovoljstvu pisanja i ko-mentiranja, kao i u nesumnjivoj tihoj sreći u obiteljskoj komunikaciji.”

O knjizi je govorio i sam autor koji je rekao da je zamišljena kao još jedan povra-tak na mala vrata u veliku i bogatu kuću hrvatskog jezika i to s najljepšim njegovim osobinama: stilskim sredstvima i idiomat-skom fakturom čakavskog i kajkavskog dijalekta uz fundamentalnu osnovicu stan-dardnog hrvatskog jezika. “No, obilato se koristi i bosanski jezik s neizostavnim tur-cizmima (barem kada je riječ o bosanskim muslimanima). Mjestimice se koristi, kao poetski materijal i slovenski i srpski. Kao zagrebačkom kajkavcu slovenski mi se je-zik naprosto nameće. Bit će da je to ljubav rođena zbog nepodnošljive blizine. A, Se-ad u meni logično i hereditarno voli bosan-ski jezik kojim ne govori i ne piše ali ga nekritično voli. Nešto slično zbilo se i sa srpskim jezikom u dvije aplikacije, to je svojevrsni flash back na prošla vremena, bez ikakvih političkih i inih primisli”, objasnio je Sead Begović. q

Mr. sc. Stipe Jelić

JOURNAL

15


U subotu, 22. svibnja 2010. godine, po-slije podne namaza, u Zagrebačkoj džamiji svečanom akademijom promovirana je 15. i ujedno posljednja generacija maturanata Zagrebačke medrese “Dr. Ahmed Smajlo-vić”. Medresa, koja je utemeljena u jeku agresije na Bosnu i Hercegovinu i uslijed izbjegličkog egzodusa Bošnjaka, svakako će zauzeti značajno mjesto u povijesti isla-ma i muslimana u Hrvatskoj. Kroz njene su učionice prošle stotine izbjegličke djece, mladića i djevojaka, kojima je u to vrijeme Medresa bila i škola i dom, a mnogima od njih profesori postali drugi roditelji.

Za malo vremena, Zagrebačka je me-dresa postala respektabilna srednjoškolska institucija u kojoj je predavalo više sveuči-lišnih profesora i eminentnih stručnjaka iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nijedna druga zagrebačka srednja škola ne može se pohvaliti činjenicom da je u isto vrijeme imala u nastavničkom kolektivu pet doktora znanosti, kao što to može Zagrebačka me-dresa. Školu je 2000. zvanično priznalo i Ministarstvo obrazovanja i športa Republi-ke Hrvatske. Od te godine maturanti Zagre-bačke medrese dobili su mogućnost upisati bilo koji fakultet u Hrvatskoj. Prije toga uglavnom su upisivali fakultete u Sarajevu i nekim islamskim zemljama. Danas, nakon završenih fakulteta i poslijediplomskih stu-dija, među bivšim učenicima Zagrebačke medrese ima imama, muallima, diplomata, savjetnika, direktora banaka, voditelja mnogih odgovornih službi u društvenom i javnom životu, što je najbolji pokazatelj da je Medresa i u tom segmentu ispunila svoju misiju te opravdala svoje postojanje. Njeno je mjesto već uspješno zauzela Islamska gi-mnazija sa kurikulumom opće gimnazije, uz dodatak Arapskog jezika, Kur’ana i kur’anskih nauka, Islamske kulture i civili-zacije i Islamskog vjeronauka.

Svečani program

“Islam i muslimani u Hrvatskoj” bila je tema akademije zadnje generacije matura-nata Zagrebačke medrese “Dr. Ahmed Smajlović”. Kroz niz tekstova maturanti su prisutnima ponudili informacije o povi-jesnom hodu odnosa Hrvatske i islama u različitim povijesnim razdobljima; od pr-vog susreta muslimanskih trgovaca s hr-vatskom obalom u 10. stoljeću, turskih

osvajanja Hrvatske i organiziranja druš-tvenog, političkog i vjerskog života u 16. i 17. stoljeću, zatim vremenu protjerivanja muslimana iz Hrvatske i ponovnog nase-ljavanja početkom 20. stoljeća, te osniva-nju, rastu i napretku institucija Islamske zajednice, pa sve do njene današnje pozici-je i uloge u hrvatskom društvu. Program su dodatno uljepšali izvedbom nekoliko pre-divnih ilahija i recitala.

Posebna priznanja

Nakon što su maturanti izveli akademi-ju, dodijeljena su posebna priznanja osoba-ma koje su na neki način dodatno obilježile i svojim trudom i znanjem pomogle rad Za-grebačke medrese. Priznanje je dodijeljeno muftiji Ševki ef. Omerbašiću, jednom od inicijatora organiziranja Zagrebačke medre-se. Tako je priznanje dodijeljeno prvom rav-natelju Mustafi Bećiroviću, danas uspješ-nom vlasniku izdavačke kuće “Bemust”. On je obnašao funkciju ravnatelja od 1993.-1996. godine. Priznanja su dodijeljena i dru-gom ravnatelju Medrese, gosp. Muratu Hadžismjaloviću, koji je tu dužnost obnašao 14 godina, zatim prof. dr. Remziji Hadžie-fendić-Parić, profesorici bosanskog i hrvat-skog jezika i odgajateljici, prof. Avdi Imši-roviću, tajniku Medrese i profesoru nekoli-ko predmeta, i dr. Azizu ef. Hasanoviću, profesoru Imaeta i Dawe i odgajatelju. Njih su troje bili uključeni svo vrijeme u odgoj-no-obrazovni proces u Medrese. Ovdje će-mo spomenuti i prof. dr. Šefika Kurdića koji je bio uključen u formiranje Zagrebačke

medrese te je obnašao dužnost direktora ne-koliko mjeseci. Mnogo je i zagrebačkih dže-matlija svojim prilozima pomagalo rad Me-drese. Kao najvećem donatoru posebno pri-znanje je dodijeljeno obitelji Berber, koji su svaki mjesec, više od 10 godina, Medresi donirali 500 eura za potrebe stipendiranja nadarenih učenika. Priznanje je uručeno Adaleti Berber, supruzi poznatog umjetnika Mersada Berbera. Zasluge su priznate i g. Halidu Jasinu, uposleniku Mešihata, zadu-ženom za odnose sa islamskim svijetom. Zahvaljujući aktivnostima g. Jasina, za Me-dresu se čulo i u islamskom svijetu odakle su pristizale i brojne donacije. Priznanje i novčanu nagradu dobila je i bivša kuharica Derviša Mahmić, koja je u vrijeme rata, a i kasnije čestito obavljala svoj posao i svima ostala u dobroj uspomeni. Medresa je poka-zala da ne zaboravlja i tzv. obične ljude i da su zapravo svi važni u uspjehu i napretku jedne institucije kakva je Medresa.

Obraćanja

Maturantima 15. generacije Zagrebačke medrese uspješan završetak školovanja če-stitao je muftija ljubljanski dr. Nedžad ef. Grabus. U svome obraćanju istaknuo je po-datak da je u svakoj generaciji Zagrebačke medrese završilo i nekoliko učenika rođe-nih u Sloveniji. U 15. generacija pet učeni-ka iz Slovenije proglašeno najboljim u svo-joj generaciji, na što je osobno ponosan. Desetak njih je danas aktivno uposleno u Islamskoj zajednici u Sloveniji. Za njega je Medresa zato i više nego ispunila svoju mi-

Promocija posljednje generacije maturanata Zagrebačke medrese “Dr. Ahmed Smajlović”

Posljednja prozivka maturanata

Posljednja generacija učenika Zagrebačke medrese

JOURNAL

16


siju. Zahvalio se svome kolegi muftiji Omerbašiću, ravnatelju Medrese i cijelom nastavničkom kolektivu na uspješnoj misiji organiziranja i vođenja škole i izrazio želju da se nastavi dobra suradnja i sa novom školom Islamskom gimnazijom koju će, ka-ko je rekao, toplo preporučiti polaznicima islamskog vjeronauka u Sloveniji.

Obraćanje glavnog zagrebačkog imama

Prisutnima se uz čestitke i poruke matu-rantima obratio i glavni zagrebački imam hafiz Aziz ef. Alili. Između ostalog je rekao da se u relativno kratkom razdoblju, nakon izgradnje i otvorenja Zagrebačke džamije, uspjelo pod njezinim krovom, u okrilju nje-zine bjeline i svjetlosti utemeljiti i organizi-rati jedan takav odgojno-obrazovni zavod kakav je medresa kao srednja islamska ško-la. Ta činjenica predstavlja izraz i potvrdu velike islamske tradicije, u kojoj je musli-mansko ljudstvo, od prvih dana, svoje veli-čanstveno opstojanje u vjeri i zajedništvu temeljilo i u povijesno-civilizacijskom smi-slu razvijalo na znanju i obrazovanosti. “Otvorenje ove Medrese, njezin dosadašnji rad i izlazak posljednje, petnaeste generaci-je njezinih učenika, u poznatim okolnosti-ma teških iskušenja kroz koja smo prolazili, predstavlja neku vrstu Božjeg čuda, milosti i ibreta. Pred nama su djevojke i mladići - cvjetovi mladosti i mladenačke intelektual-ne radoznalosti. Pred nama je dvadeset i dvoje mladih ljudi koji su u islamu našli ne samo utočište već i snagu da hrabro i sa du-bokim samopouzdanjem krenu u život. Od vas će se očekivati da budete uzornog pona-šanja. Vaša je odgovornost veoma velika. Ona je drugačija od odgovornosti drugih ljudi. Stoga, dragi maturanti i maturantice, zapamtite, da kuda god i gdje god budete išli, na sebi nosite pečat medrese. Nastavite školovanje i svojim radom pokažite da ste završili medresu”, poručio je maturantima u svome nadahnutom obraćanju glavni zagre-bački imam.

Obraćanje ravnatelja Medrese

Prof. Murat Hadžismajlović 14 je godina obnašao dužnost ravnatelja i predavao mate-matiku i fiziku. Prisutnima je iznio podatke da je Medresi predavalo 64 profesora, od to-ga 10 doktora znanosti i 5 magistara. Školu je upisalo 449 učenika i učenica, a završilo je ih 278. Iz prvih generacija puno je učenika koji su u drugom i trećem razredu napustili školu i otputovali kao izbjeglice u treće ze-mlje. Maturantima posljednje generacije za-želio je sretan završetak srednjoškolskog

školovanja, ali im ukazao na državnu maturu koju moraju pisati i koja ih uskoro očekuje. Od te mature ovise njihove mogućnosti upi-sa fakulteta u Hrvatskoj, jer prijemnih ispita više nema. Fakulteti primaju samo one uče-nike koji ostvare određen broj bodova na dr-žavnoj maturi i zadovolje postavljene kriteri-je. Prisutne je goste zatim ukratko upoznao s radom Islamske gimnazije i pozvao ih da svoju djecu povjere Islamskoj zajednici, od-nosno Islamskoj gimnaziji kao školi koja nudi drugačije i kvalitetnije mogućnosti od drugih gimnazija u Zagrebu.

Nakon obraćanja ravnatelja Medrese, ra-zrednik 15. generacije doc. dr. Aziz ef. Hasa-nović izvršio je posljednju prozivku matura-nata. Dr. Hasanović je bio razrednik i odga-jatelj prvoj, a poklopilo se i posljednjoj gene-raciji maturanata. Kao razrednik je izveo i treću, sedmu i jedanaestu generaciju. Zajed-no sa dr. Hasanovićem, dužnost razrednice i odgajateljice prve i posljednje generacije imala je i prof. dr. Remzija Hadžiefendić-Pa-rić. Uključen od samog osnutka Medrese u odgojno-obrazovni proces na kraju je u krat-kom obraćanju priznao je da je nažalost bilo i učenika i učenica koji nisu bili za Medresu i to slikovito izrazio “od svake se ptice meso ne jede”, no velika većina učenika i učenica, čestita su djeca koja će uz Allahovu pomoć sigurno uspjeti u životu i biti dobri promotori islama i Islamske zajednice.

Maturanti posljednje, 15. generacije Zagrebačke medrese su: Aganbegović Fa-tima, Alii Sead, Halilović Melvis, Hanifić Asmir, Hodžić Amina, Hozanović Said, Idrizi Senat, Karić Semir, Karo Merlina, Karo Roberta, Melkić Selma, Menzil Eni-sa, Mudrov Dženeta, Muhtari Neira, Muj-kanović Beisa, Salija Samija, Selimović Đanela, Smajić Haris, Softić Meliha, Tirić Ramiza, Turan Đemila i Zubović Nadin.

Učenik generacije je Asmir Hanifić, a učenica Neira Muhtari koja je dobila i po-sebno priznanje za brojne aktivnosti i na-tjecanja u kojima je uspješno učestvova-la. Maturanti su pripremili prigodne po-klone profesoricama: prof. dr. Remziji Hadžiefendić-Parić, koja je osmislila sce-narij svečane akademije i cijelo vrijeme pomagala maturantima u uvježbavanju programa, Lamiji Alili, Edini Gušić i El-mi Opardiji. Poseban poklon uručili su svome razredniku dr. Hasanoviću i u tako mu zahvalili na uloženom trudu.

Obraćanje muftije Ševke ef. Omerbašića

Na kraju svečane akademije prisutnima se obratio muftija Ševko ef. Omerbašić, je-dan od inicijatora pokretanja Medrese i

predsjednik Školskog odbora u više manda-ta. Muftija Omerbašić je sa malim prekidi-ma cijelo vrijeme bio aktivno uključen u nastavni proces u Medresi. Predavao je Po-vijest islama i Arapski jezik, a kasnije Dawu. Njemu je 15. generacija Zagrebačke medrese jedan od najboljih poklona za 35 godina rada u Islamskoj zajednici u Hrvat-skoj. U svome se obraćanju osvrnuo na naj-važnije momente rada Zagrebačke medrese i naglasio da je ta škola educirala 80% imamskog i muallimskog kadra danas upo-slenog u Islamskoj zajednici u Hrvatskoj. Ostat će zabilježeno da je Zagrebačku me-dresu završilo 50 učenika rođenih u Zagre-bu, a prije rata samo je jedna učenica poha-đala Gazi Husrev-begovu medresu u Sara-jevu. Pored Zagreba, medresu su završili brojni učenici iz svih medžlisa i gradova Hrvatske: iz Siska, Rijeke, Pule, Splita, Sla-vonskog Broda, Umaga, Poreča, Labina i Gunje. Zahvaljujući upravo ovoj školi, islam se probudio u tim sredinama i ona je bila veliko osvježenje za sve naše džemate. Odlazeći na ramazansku praksu učenice i učenici, unosili su među muslimansku mla-dež živost i želju za svojom vjerom isla-mom. Zagrebačka medresa je školovala učenike i učenice iz susjednih nam zemalja, oko 20 njih je iz Slovenije, desetak iz Au-strije, Njemačke i Švicarske, isto toliko iz Makedonije i Kosova, a iz susjedne nam Bosne i Hercegovine školovali su najveći broj muslimanske djece. Kako je ugodan osjećaj kada u Austriji, Njemačkoj, Švicar-skoj ili Sloveniji, susretnemo bivše učenike i učenice, koji se na najbolji mogući način odužuju svoj vjeri i zajednici, vrijedno ra-deći u svojim džematima. Tom činjenicom za njega je Medresa ispunila sve svoje cilje-ve. Na kraju je muftija Omerbašić svim ma-turantima i maturanticama uručio prigodne poklone i proučio dovu za njihov daljnji uspješan život, a prisutne je pozvao da svo-ju djecu povjere Islamskoj gimnaziji čiji su učenici već pokazali zavidne rezultate na županijskim i državnim natjecanjima iz ne-koliko predmeta.

Na kraju molim Allaha dž.š. da nagradi sve one koji su na bilo koji način pomogli rad ove odgojno-obrazovne o institucije, po-sebno one koje nisam spomenuo u ovom tekstu, ili su nedovoljno spomenuti, a to su svojim angažmanom zaslužili, jer puno je važnije da budemo prepoznati kod Allaha dž.š. nego kod ljudi. Uskoro iz tiska izlazi Monografija Zagrebačke medrese u kojoj će biti detaljno opisane sve aktivnosti i svi nje-ni nositelji, pa će se moći pronaći svi oni koji su na bilo koji način pomogli rad Zagre-bačke medrese “Dr. Ahmed Smajlović”. q

Mirza Mešić

JOURNAL

17


U proteklom periodu održana su dva skupštinska zasjedanja Bošnjačke nacio-nalne zajednice: 22. svibnja 2010. održa-na je Izborna skupština Bošnjačke nacio-nalne zajednice Hrvatske, a 9. lipnja 2010. Izborna skupština Bošnjačke naci-onalne zajednice za Grad Zagreb i Zagre-bačku županiju.

Skupština BNZH

Izborna skupština BNZH održana je u prostorijama Gradske knjižnice u Zadru. Iz-vještaj o radu za period između dvaju skup-štinskih zasjedanja (od 14.06.2008. do 22.05.2010.) podnio je prof. dr. Sead Ber-berović, predsjednik BNZH. Podsjetio je da je posljednja Skupština BNZH održana u atmosferi neprimjerenoj udruzi nacionalne manjine kojoj osnovni cilj i smisao postoja-nja i djelovanja treba biti nesebično i požr-tvovno služenje svome narodu. Posebno je istaknuo destruktivno djelovanje Sulejma-na Tabakovića, koji je pet dana nakon skup-štinskog zasjedanja, 19. lipnja 2008. podnio Zahtjev za poništenjem Skupštine BNZH. Berberović je opširno objasnio okolnosti koje su dovele do takvog pisma, kao i po-sljedice koje su nastale nakon toga.

“Kruna svega, da se podsjetimo, bilo je uporno uznastojanje gosp. Sulejmana Ta-bakovića iz Zagreba, da se bez podrške i suprotno stavovima županijskih organiza-cija nametne kao predsjednik BNZH. Na Skupštini se pojavio kao član Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre, zaobilazeći Sta-tut BNZH koji predviđa da se članstvo u organizaciji Bošnjačke nacionalne zajed-nice ostvaruje preko županijske organiza-cije prema svome mjestu prebivališta. Ne-zadovoljan što se njegove namjere o preu-zimanju vodstva BNZH nisu ostvarile, gosp. Tabaković je već 19. lipnja 2008. godine podnio Zahtjev za poništenjem od-luka Skupštine BNZH. Uz njegov zahtjev stigla je suglasnost za poništenjem Skup-štine predsjednika BNZ Vukovarsko-sri-jemske županije gosp. Safeta Malagića, koji već godinama ne sudjeluje u radu BN-ZH, a mandat predsjednika BNZ Vuko-varsko-srijemske županije mu je istekao. Na zahtjev za upis promjena u Registar udruga, koji je podnešen 15. srpnja 2008. Gradskom uredu za opću upravu, dugo ni-je bilo nikakvog odgovora. Tek je 5. siječ-

nja 2009. došao zahtjev pomenutog Ureda za dopunom dokumentacije vezane za odr-žavanje Skupštine: zapisnik sa sjednice Glavnog odbora na kojoj je donešena od-luka o sazivanju Skupštine, popis nazoč-nih na Skupštini i popis županijskih orga-nizacija. Gradski ured za opću upravu je 19.02.2009. zatražio novu dopunu podata-ka da bi 2. ožujka 2009. donio rješenje ko-jim se usvaja žalba gosp. Sulejmana Taba-kovića i poništavaju odluke Skupštine BNZH”, rekao je Berberović.

Naglasio je da je na ovo rješenje BN-ZH je u zakonskom roku (23. ožujka 2009.) podnijela žalbu Središnjem držav-nom uredu za upravu koji je žalbu svojim rješenjem od 20. svibnja 2009. odbio. To rješenje, kao konačno, stiglo je na adresu BNZH 9. kolovoza 2009. godine s datu-mom na kuverti od 6. kolovoza 2009. go-dine. “Smatrao sam da je bilo potrebno upoznati vas s događanjima nakon održa-ne Skupštine. Nezajažljiva i ničim uteme-ljena ambicija pojedinaca, kao što se če-sto događa, zaustavila je normalan rad i razvoj Zajednice koja je više od godine dana bila u svojevrsnom pravnom vakuu-mu, u kojem se ni mi nismo najbolje snaš-li. Nadam se da smo svi iz ovoga izvukli potrebne pouke važne za budućnost na-šeg rada”; rekao je Berberović.

Istaknuo je da su nakon održane Skupštine izvršene sljedeće skupštinske odluke: dovršeno je potpuno financijsko razgraničenje BNZH i BNZ ZG i ZGŽ, te su osnivačka prava, upravljanje i sredstva Fonda za stipendiranje prenešena s BNZ

ZG i ZGŽ, koja je Fond pokrenula, na BNZH. Berberović je podsjetio da su u proteklom periodu održane tri sjednice Predsjedništva BNZH: 26. kolovoza 2008. u Karlovcu, 10. siječnja 2009. u Zagrebu i 9. srpnja 2009. u Zagrebu, te dvije sjednice Glavnog odbora BNZH: 18. listopada 2008. u Zagrebu i 13. ožuj-ka 2010. u Rijeci.

Govoreći o Fondu za stipendiranje predsjednik BNZH je rekao da su donato-ri, nažalost, i dalje uglavnom s područja grada Zagreba, pa je po izvorima financi-ranja Fond ostao zagrebački, ali su dodi-jeljene stipendije na razini Hrvatske, ka-ko je postupano od osnutka Fonda. Tako je 10. siječnja 2009. u BNZ Zagreb potpi-sano 13 ugovora o stipendiranju, a 20. veljače 2010. potpisano je 6 ugovora o stipendiranju. “Novoizabranom rukovod-stvu jedan od prioritetnih zadataka treba biti animiranje Bošnjaka i bošnjačkih asocijacija u cijeloj Hrvatskoj da se kao donatori uključe u Fond, te da se kriteriji dodjele stipendija dorade, a Odbor Fonda nadopuni s članovima iz cijele Hrvatske”, naglasio je prof. Berberović.

Rekao je da je nakon programskog raz-graničenja BNZH i BNZG i ZGŽ održan kontinuitet BNZH u programima koje fi-nancira Savjet za nacionalne manjine RH. Za 2008. godinu BNZH je imala prijavljen samo jedan program - susret folklornih skupina pod nazivom “Nitko da ne dođe do prijatelj drag”, koji je održan dana 10. prosinca 2008. u Zagrebačkom kazalištu lutaka – Scena Travno. U programu su

Skupštinska zasjedanja Bošnjačke nacionalne zajednice

Izbor novog rukovodstva BNZH

Radno predsjedništvo – skupštinsko zasjedanje u Zadru

JOURNAL

18


učestvovali: izvorna grupa “Kanjon Rakit-nice” Umoljani – Trnovo (Bosna i Herce-govina), KUD “Ivan Goran Kovačić” iz Zagreba, folklorni ansambl “Turopolje” iz Velike Gorice, zbor “Arabeske” Islam-skog centra u Zagrebu, te ansambl “Bosa-na” Bošnjačke nacionalne zajednice Za-greb sa solistima. Za 2009. godinu, teme-ljem dogovora na sjednici Glavnog odbora od 18. listopada 2008. prijavljen je časopis “Bošnjački glas” (izdana dva broja u 2009. godini) i Festival bošnjačke kulture. U okviru ove manifestacije BNZ ZG i ZGŽ je u Zagrebu 22. studenog 2009. godine, povodom Dana državnosti BiH i Kurban bajrama, organizirala koncert u dvorani Zagrebačkog kazališta lutaka na kojem su nastupili ženski zbor “Bulbuli” KDBH “Preporod” Zagreb, folklorni ansambl, so-listi, orkestar i komorni mješoviti zbor “Bosana”, te BKUD “Sevdah”. BNZ za Primorsko-goransku županiju je u sklopu navedenog programa održala niz manife-stacija i to: tribinu pod nazivom “U susret Bošnjačkom saboru”, na kojoj je bio gost predavač akademik prof.dr.sc. Muhamed Filipović, promociju dviju knjiga autora akademika prof. dr. Muhameda Filipovića “Ko smo mi Bošnjaci” i “Afera Agroko-merc i smrt Hamdije Pozderca” s promoto-rom mr. sc. Alagom Derviševićem, baj-ramsko sijelo sa promocijom bošnjačkih jela, pjesme i igara, te večeri sevdaha i hu-mora u Buzetu, Rijeci i Omišlju na kojima su sudjelovali solisti Mješovitog pjevač-kog zbora BNZ za PGŽ “Sevdalije” iz Ri-jeke i humorista iz Sarajeva Ismet Horo.

Berberović je rekao da su za 2010. go-dinu prijavljena i odobrena tri programa: časopis “Bošnjački glas”, te manifestacije “10. godina izdavačke djelatnosti BNZH” i “Festival bošnjačke kulture”. “Ove pro-grame realizirat ćemo preko više županij-skih organizacija. Osim na programima koje prijavljuje BNZH, a realizira ih jedna ili više županijskih organizacija, trebalo bi u narednom periodu poraditi da se progra-mi koje pripremi jedna županijska organi-zacija ponude i održe u drugim županij-skim organizacijama i na taj način realizira razmjena koja će nas obogaćivati i povezi-vati. Svakako treba uznastojati da časopis ‘Bošnjački glas’, koji je do sada svojim entuzijazmom uglavnom nosila BNZ Pri-morsko-goranske županije, osim formalno i stvarno izraste u časopis BNZH”, zaklju-čio je prof. dr. Sead Berberović.

Skupštini u Zadru je prisustvao dovo-ljan broj delegata – 51 član s pravom gla-sa, što je više od broja propisanog Statu-tom BNZH. Izbornu skupštinu je vodilo Radno predsjedništvo u sljedećem sasta-

vu: Džemail Spahić (predsjednik), Munir Dervović i Šaha Koprivnjak (članovi).

Prema Statutu BNZH predsjednici žu-panijskih organizacija Bošnjačke nacio-nalne zajednice po funkciji ulaze u sastav Glavnog odbora. To su: prof. dr. Sead Berberović (Grad Zagreb i Zagrebačka županija), Senad Pršić, dipl. oec. (Istar-ska županija), Ibrahim Ružnić, prof. (Pri-morsko-goranska županija), Alija Avdić, dipl. krim. (Sisačko-moslavačka župani-ja), Fatmir Hasanagić (Karlovačka župa-nija), Hase Salihović, prof. (Zadarska županija), Zejna Ribo (Osiječko-baranj-ska županija), Salko Ikanović (Varaždin-ska županija) i Šemsudin Brković (Du-brovačko-neretvanska županija). Pred-sjednici BNZ Splitsko-dalmatinske župa-nije i Vukovarsko-srijemske županije bit će sukladno Statutu BNZH kooptirani u Glavni odbor nakon što se održe Izborne skupštine u tim organizacijama. Pet čla-nova Glavnog odbora BNZH koje je iza-brala Skupština su: Mujo Dizdarević (Karlovačka županija), Asim Kulenović (Sisačko-moslavačka županija), Dževad Jogunčić, dipl. ing. (Grad Zagreb i Zagre-bačka županija), prof. dr. Jusuf Šehano-vić (Istarska županija) i Zemir Delić, dipl. oec. (Primorsko-goranska županija).

Jednoglasno je izabrano rukovodstvo BNZH: Senad Pršić, dipl. oec. – pred-sjednik (Istarska županija), prof. dr. Sead Berberović – potpredsjednik (Grad Za-greb i Zagrebačka županija), Ibrahim Ružnić, prof. – potpredsjednik (Primor-sko-goranska županija) i Dževad Jogun-čić, dipl. ing. – tajnik (Grad Zagreb i Za-grebačka županija). U Nadzorni odbor su izabrani: mr. sc. Rusmir Akšamija – pred-sjednik (Karlovačka županija) i dvojica članova - Muhamed Muratagić (Istarska županija) i Mujaga Mehić, dipl. ing. (Grad Zagreb i Zagrebačka županija).

U svom govoru Senad Pršić, novoiza-brani predsjednik BNZH, zahvalio se pri-sutnima na izboru i ukazanom povjerenju. Naglasio je da će predložiti promjene Sta-tuta BNZH kojima će se pristupiti restruk-tuiranju Bošnjačke nacionalne zajednice. Izmjene trebaju omogućiti bolju poveza-nost i suradnju županijskih organizacija, kao i aktivniju ulogu BNZH u radu i orga-nizaciji Bošnjaka. Najavio je i skoru sjed-nicu Predsjedništva BNZH i Glavnog od-bora s ciljem realiziranja programa sa fi-nancijskim pokazateljima do kraja 2010. godine. Pršić je istaknuo nužnost sudjelo-vanja svih županijskih organizacija u radu i uređivanju “Bošnjačkog glasa”, kao i u pripremama za organizaciju Festivala boš-njačke kulture na nivou Hrvatske. “U pro-

jektu organiziranja Fonda za stipendiranje BNZH, koji financira nadarene bošnjačke studenate slabijeg imovnog stanja, potreb-no je koordinirano djelovanje i uključiva-nje svih županijskih BNZ kako bi se una-toč kriznim vremenima nastavio rad Fon-da. Znanje i obrazovanje su od izuzetne važnosti za bošnjačku nacionalnu manji-nu”, rekao je predsjednik Pršić.

Skupštini se obratio i tajnik Dževad Jo-gunčić, koji je podsjetio da je na dan ovogo-dišnjeg skupštinskog zasjedanja, 22. svib-nja 1993. u Zagrebu osnovana Bošnjačka nacionalna zajednica Hrvatske, koja se tada zvala Nacionalna zajednica Muslimana Hr-vatske. Jogunčić je naglasio da najvažnija aktivnost BNZH u narednom periodu treba biti popis stanovništva 2011. godine.

Skupština zagrebačkog ogranka BNZ

Izborna skupština Bošnjačke nacional-ne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju održana je u prostrijama udruge u Zagrebu, Ilica 54. Izvještaj o radu za peri-od od 17.05.2008. do 09.06.2010. podnio je prof. dr. Sead Berberović, predsjednik zagrebačkog ogranka BNZ. Uvodno je istaknuo da je odlukama Skupštine BNZ ZG i ZGŽ od 17. svibnja 2008. i Skupštine BNZH od 14. lipnja 2008. do kraja 2008. godine potpuno dovršeno programsko i fi-nancijsko razgraničenje BNZ ZG i ZGŽ od BNZH. Također, osnivačka prava, upravljanje i sredstva Fonda za stipendira-nje prenešena su s BNZ ZG i ZGŽ, koja je Fond pokrenula, na BNZH.

Berberović se opširno osvrnuo na rea-lizirane programe koji su financirani od Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske. To su: Biblioteka “Bosana” – Bošnjački pisci u Hrvatskoj, časopis “Bošnjačka pismohrana”, Ansambl “Bo-sana” i različite izložbe. U proteklom pe-riodu tiskano je pet knjiga: “Lutkijada u kazalištu lutaka” Saliha Isaaca, “Ilahije i kaside iz zaborava” Zilhada Ključanina, “Prožimanja – eseji iz bošnjačke i hrvat-ske književnosti” Naska Frndića, “Ritam rata i poezije” Ismeta Žunića i “Fotomo-nografija” Alije Akšamije.

U 2008. godini izdan je četverobroj “Bošnjačke pismohrane” na 483 stranice. U 2009. tiskan je na 76 stranica jedan broj u kojem su objavljeni referati sa znanstvenog skupa “Uloga Huseina Husage Čišića u ra-zvoju i afirmaciji imena Bošnjak i Bosna i Hercegovina - 130 godina od rođenja” koji je održan 21.3.2009. U 2010. godini tiskan je svezak 9, četverobroj 28-31, časopisa “Bošnjačka pismohrana” na 392 stranice.

JOURNAL

19


Kontinuirano se unaprijeđuje rad i po-boljšava kvaliteta Ansambla “Bosana” u kojem djeluju folklorna skupina, orke-star, zbor i solo pjevači, te dječja folklor-na skupina. U proteklom razdoblju ostva-reno je ukupno 25 nastupa Ansambla u Zagrebu, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovi-ni. Ansambl “Bosana” je također snimio CD s vokalnim solistima Zdenkom Ahmetspahić i Mehmedom Goraždom.

U proteklom periodu u prostorijama BNZ za Grad Zagreb i Zagrebačku župani-ju predstavljeno je pet izložbi. Izložba “Tu-zlanske džamije” autora Mustafe Terzića otvorena je 18.06.2008. Trojezičnu mono-grafiju “Tuzlanske džamije” predstavio je glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Tuzla mr. sc. Amir ef. Karić. Povodom da-na državnosti Bosne i Hercegovine 25.11.2008. otvorena je izložba svjetski poznatog fotografa Zijaha Gafića iz Saraje-va pod nazivom “Muslims of New York – Aftermath/Epilog”. Na otvorenju izložbe govorili su prof. Sandra Vitaljić, šef kate-dre za fotografiju na Akademiji dramskih umjetnosti i Filip Mursel Begović. Izložba umjetničkih fotografija “Pogled na Za-greb” autora Envera Palalića otvorena je 09.06.2009. Uvodnu riječ održali su Fikret Cacan i Ahmed Salihbegović. Povodom Dana državnosti BiH 25.11.2009. otvorena je izložba “Ja, ban bosanski Kulin” u su-radnji s Historijskim muzejom u Sarajevu i Općinom Tuzla. Sudjelovali su Tarik Fili-pović s recitalom “Povelje Kulina bana” i Sead Berberović s prikladnim govorom po-svećenom Danu državnosti. Izložbu su otvorili zamjenica gradonačelnika Grada Zagreba Jelena Pavičić-Vukičević i grado-načelnik Grada Tuzle Jasmin Imamović. Povodom Dana nezavisnosti BiH 01.03.2010. otvorena je izložbe i održana promocija knjige Alije Akšamije. Izložbi su prisustvovali gradonačelnik Milan Ban-dić, koji je otvorio izložbu, i zamjenica gra-donačelnika Jelena Vukičević-Pavičević. O izložbi su govorili Mladen Bićanić i prof. dr. Mehmed Akšamija.

Osim toga, zagrebački ogranak BNZ je realizirao sedam promocija knjiga, dvi-je tribine, dva znanstvena skupa, po jednu kazališnu predstavu, izložbu i koncert ko-ji su financirani izvan proračunskih sred-stava. Promovirane su sljedeće knjige: “Bosanska tradicionalna kuhinja” Saliha Agića, “Molim te, zapiši” Jasmina Ima-movića, “Na jugu ljiljani” Arifa Ključani-na, “Mjesečeve suze” Namika Tarabića, “Bosna i Bošnjaci u srpskoj politici” Mu-je Demirovića, “Bosanski Novi u našem srcu” Ante Milinovića i “Farukov cvijet” Jasmine Ibrahimović. Posebno su značaj-

ni znanstveni skupovi: “Uloga Huseina Husage Čišića u razvoju i afirmaciji ime-na Bošnjak i Bosna i Hercegovina - 130 godina od rođenja” (21.03.2009.) i “Ca-zinska krajina u XX stoljeću – politika, ljudi, događaji” (u suradnji s Islamskom zajednicom, 23.-24.04.2010.).

“Važno je još spomenuti da je pokre-nuta internetska stranica koja se još uvi-jek dotjeruje, i koja će postati važno sred-stvo komunikacije s članovima, posebno mlađim pripadnicima naše manjine. Boš-njačka nacionalna zajednica za Grad Za-greb i Zagrebačku županiju danas može djelovati u stabilnim uvjetima: imamo prostor za odvijanje raznovrsnih aktivno-sti i imamo relativno osigurano financira-nje programa od Savjeta za nacionalne manjine a sa sredstvima smo uvijek znali racionalno raspolagati. Ono što nam ne-dostaje je značajnija uključenost mlađih naraštaja u aktivnostima BNZ i nužno podmlađivanje rukovodstva i aktivista, za što još uvijek ne uspijevamo pronaći pra-vo rješenje. Težište rada BNZ ZG i ZGŽ i ubuduće trebamo imati na strateškim projektima razvoja i očuvanja bošnjačkog nacionalnog identiteta u Republici Hrvat-skoj koje ćemo nuditi i u njih uključivati ostale županijske organizacije BNZ, Vi-jeća i sve bošnjačke udruge. To su: rješa-vanje problema dvojnosti nacionalnog naziva Bošnjak/Musliman, priprema za popis stanovništva 2011. godine, masov-no uključivanje mladih u rad bošnjačkih institucija, te obilježavanje značajnih da-tuma, događaja i ličnosti iz državotvorne povijesti Bosne i Hercegovine i Bošnja-ka. Zadaće koje stoje pred nama možemo samo zajednički usuglašenim djelova-njem uspješno ostvariti. Stoga upućujem

svim Bošnjacima, posebno mladima, po-ziv da se uključe u aktivnosti BNZ ili dru-gih bošnjačkih asocijacija i daju svoj do-prinos u njihovoj realizaciji i vlastitom nacionalnom izgrađivanju”, zaključio je prof. dr. Sead Berberović.

Skupštini zagrebačkog ogranka Boš-njačke nacionalne zajednice prisustvova-lo je 41 osoba s pravom glasa, što je do-voljan broj prema Statutu i Poslovniku o radu da Skupština može donositi pravo-valjane odluke. Skupštinu je vodilo Rad-no predsjedništvo u sljedećem sastavu: Dževad Jogunčić (predsjednik), Mithat Muzurović i Nazifa Čamdžić (članovi). Jednoglasno su izabrani članovi Izvršnog odbora BNZ za Grad Zagreb i Zagrebač-ku županiju: prof. dr. Sead Berberović, Dževad Jogunčić, dipl. ing., Emina Krka-lić, Edin Džaferagić, Senahid Dubravić, dipl. ing., Hatema Idrizović i Amir Grbić, dipl. oec. Za predsjednika je izabran Sead Berberović, a za potpredsjednika Dževad Jogunčić. U Nadzorni odbor su izabrani: Mujaga Mehić (predsjednik), Ahmed Ikanović i Ohran Jatić (članovi).

Prisutni članovi Skupštine jednoglasno su prihvatili prijedlog Izvršnog odbora usvojen na sjednici od 31.05.2010. da se počasnim članovima BNZ za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju proglase prof. dr. sc. Sulejman Čamdžić i ing. Sulejman Čičić. Oba počasna člana obratila su se Skupštini prigodnim riječima zahvale. Sulejman Čamdžić je naglasio potrebu da Bošnjačka nacionalna zajednica bude inicijator osni-vanja Savjetodavnog vijeća, koje bi okupilo sve bošnjačke potencijale i imalo zadaću strateškog promišljanja razvoja bošnjačke zajednice u Republici Hrvatskoj. q

Ismet Isaković

Slijeva: Sulejman Čamdžić, Sead Berberović i Sulejman Čičić

JOURNAL

20


Obilježavajući 15 tužnih godina od genocida u Srebrenici sa željom da se ni-kada i nikome ne ponovi, naša je obaveza ne dozvoliti da se zaboravi. Tome je po-svećen tjedan sjećanja na Srebrenicu u periodu od 24. do 28. svibnja 2010., koji je organiziran u prostorima Islamskog kulturnog centra u Zagrebu. Organizator višednevne manifestacije posvećenog stradanju Bošnjaka u Srebrenici bilo je Vijeće žena Islamske zajednice Zagreb.

Nemoćno da vrati vrijeme u nazad i poništi ovaj strašan zločin nazvan imenom ubijenog grada kao i mnoge jednako krva-ve, ako ne i još krvavije tragedije musli-mana, nemoćno da nekim začudnim vre-meplovom vrati vrijeme u trenutak kada bismo mnoge stvari drugačije, pametnije – Vijeće žena odlučilo se pridružiti svije-tloj ideji konvoja “Da se nikad ne zabora-vi” i organizirati program sa željom da u memoriji našeg naroda trajno, puno trajni-je nego nam je kroz povijest uobičavalo ostati, ostane upisano kao pouka i opome-na, s namjerom i nadom da generacije koje dolaze neće u nevjerici i s čuđenjem učiti povijest na svojim leđima. Ponovo. Vijeće žena Islamske zajednice Zagreb je željelo odati dužno poštovanje kako šehidima, ta-ko i onima koji su iza njih ostali, onima kojima je najteže – majkama, sestrama, su-prugama, kćerima...

Potpuno svjesni da obilježavanja ge-nocida u Srebrenici ne rješava ključne probleme Srebrenice, da neće pridonijeti rješavanju egzistencijalnih pitanja onih koji su odlučili ostati živjeti u njoj, niti će riješiti njezin nepravdom određen status, Vijeće žena ipak vjeruje da očuvanjem sjećanja na sudbinu Srebrenice, koja je bila namijenjena svim muslimanima, podsjećamo i sebe i druge na opasne za-mke neuke naivnosti.

Program zagrebačkog tjedna sjećanja na genocid u Srebrenici bio je veoma bo-gat. U ponedjeljak 24. svibnja organizira-no je otvorenje izložbe i tribina Udruže-nja BOSFAM iz Tuzle. U utorak 25. svib-nja priređen je dvostruki program. Prvo je Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba organiziralo tribinu na ko-

joj je predstavljena knjiga doc. dr. Rasi-ma Muratovića “Holokaust nad Jevrejima i genocid nad Bošnjacima”. Pored autora, o knjizi su govorili dr. sc. Zdravko Dizdar sa Instituta za povijest u Zagrebu i dr. Fa-hrudin Novalić. Osim toga, nakon akšam-namaza organizirana je promocija časopi-sa “Bosanska Sumejja”. U srijedu 26. svibnja gostovala je hanuma Fata Orlo-vić, svima poznati borac za pravdu i ljud-sko dostojanstvo. U četvrtak 27. svibnja doc. dr. Aziz ef. Hasanović održao je pre-davanje pod nazivom “Slovo o Srebreni-ci”. U kulturno-umjetničkom dijelu pro-grama nastupio je istaknuti bošnjački i hrvatski književnik Enes Kišević. U pe-tak 28. svibnja, poslije džume-namaza, organiziran je svečani ispraćaj učesnika IV. Konvoja “Da se nikad ne zaboravi”.

Udruženje Bosanska familija (BOSFAM)

Prva priredba u sklopu tjedna sjećanja na Srebrenicu bila je tribina i izložba rad-ne udruge žena Bosanska familija (BOS-FAM). One rade, druže se, pomažu sebi i

drugima. Odbile su biti žrtve, organizira-le se i izrađujući ćilime i druge upotrebne predmete postale nadaleko poznate.

U inat uništavanju i razaranju brojnih familija bosanske žene odlučile su stvori-ti novu, veliku bosansku familiju sastav-ljenu doduše od ranjenih duša žena koji-ma je bila namijenjena sudbina napušte-nih i potrebitih koje će za svoje preživlja-vanje morati pružiti ruku. Ali, hvala Sve-višnjem, one su svoje ruke uposlile. Tkaju bosanske ćilime. Prvo su to bili ćilimi sje-ćanja na žrtve genocida u Srebrenici. Na njima su upisana imena onih koji im ne-dostaju, a kojih nema. Na dirljiv način upisana su imena muškaraca, mladića, dječaka, mladih tek vjenčanih parova, imena svih nastavnika škole...

Direktorica BOSFAM-a, gđa. Munira (Beba) Hadžić, po struci profesorica ma-tematike, ulaže puno napora u organizira-nje i promoviranje rada BOSFAM-a. Ći-limi sjećanja nalaze se po cijelom svijetu. U svom nadahnutom govoru istakla je radnu terapiju kojom se pomaže mnogim ženama. “Želimo biti dovoljno jaka ne-vladina organizacija da kroz informira-

Tjedan sjećanja na genocid u Srebrenici (24.-28.05.2010.)

Srebrenica – simbol bošnjačkog otpora i tuge

Ćilim sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici

JOURNAL

21


nje, edukaciju i ekonomsko osnaživanje podržimo žene kako bi one bile osposo-bljene da same odlučuju o sebi i svojoj porodici, da budu informirane, da uče, da zarađuju, da prevaziđu traume”, naglasila je direktorica BOSFAM-a. U pratnji go-spođe Munire bile su i vrijedne tkalje Zi-fa-hanuma Bumbulović i Zejna-hanuma Avdić. Na tribini je naglašeno da porodi-cama žrtava genocida dugujemo pravdu, a žrtvama sjećanje.

Svečanom programu, kao i otvorenju izložbe, uz muftiju Ševka ef. Omerbašića, prisustvovao je i zagrebački gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, koji je kao počasni građanin Srebrenice, u znak zahvale za svesrdnu podršku tome gradu i njegovim građanima, od direktorice BOSFAM-a do-bio rukom izrađenu tapiseriju sa simboli-ma Srebrenice. Viđeni gosti su bili i člano-vi Veleposlanstava Irana i Bosne i Herce-govine. Učenjem ulomaka iz Kur’ana i in-terpretacijom ilahija „Šehidi” i „Ej, ašici”, te „Šehidskog rastanka” hafizi Jahja Abas i Aziz Alili su, uz pratnju ansmbla „Sema-zen” iz Makedonije, izmamili suze na lica mnogih prisutnih.

Holokaust nad Jevrejima i genocid nad Bošnjacima

Knjigu doc. dr. Rasima Muratovića “Holokaust nad Jevrejima i genocid nad Bošnjacima”, u izdanju Instituta za istraži-vanje zločina protiv čovječnosti i međuna-rodnog prava (Sarajevo, 2007.), predstavio je dr. sc. Zdravko Dizdar sa Instituta za po-vijest u Zagrebu. Knjiga je strukturirana tako da ima predgovor na početku, zatim pet zasebnih tematskih poglavlja: Uvod, Holokaust, Genocid nad Bošnjacima, Fe-nomenologija zla i Jedan scenarij za bu-dućnost, koji čine kompaktnu cjelinu, te rezime, bilješku o autoru, registar osobnih imena i sadržaj na kraju (sveukupno 276 stranica). Ona je znanstvena sociološko-povijesna studija i prerađena istoimena verzija njegove doktorske disertacije, koju je autor obranio 2005. godine na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Na početku je autorova poruka (s upit-nicima na kraju rečenica): “MI više nikada nećemo biti žrtve? ONI nikada više neće biti dželati? VI nikada više nećete biti sa-mo nijemi promatrači?” U predgovoru au-tor ističe da knjiga nije pisana ni dželatima genocida, ni žrtvama genocida, ni svjedo-cima genocida nad Bošnjacima, već samo javnosti kao mogućnost za učenje onima koji žele učiti u odgovorima na glavna pi-tanja: “Kako se mogao dogoditi holoka-ust?”, “Kako se mogao dogoditi još jedan

genocid nad Bošnjacima?” i “Što učiniti da se to ne dogodi ponovo?” Muratović polazi od činjeničnog stanja i postavlja prava pitanja, koja otvaraju probleme i mogućnost iznalaženja njihovog rješava-nja, služeći se analizom sadržaja, kao soci-ološkom i komparativnom metodom. Upravo komparativnim prikazom autor je htio istaknuti fenomen zla kako nad Jevre-jima/Židovima, tako i nad Bošnjacima u 20. stoljeću u srcu “civilizirane” Europe.

U prvom uvodnom dijelu autor konsta-tira da je holokaust – nacistički genocid nad Jevrejima/Židovima u Drugom svjet-skom ratu, kao najteži oblik zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, odnio šest milijuna života Židova (od 20 miliju-na nacističkih žrtava). Zahvaljujući broj-nim židovskim znanstvenicima, raznim stručnjacima i volonterima koji požrtvova-no, uporno, sustavno i trajno rade na istra-živanju i čuvanju živih sjećanja na holoka-ust i zločine nad Jevrejima/Židovima te njihovoj prezentaciji širom svijeta, holo-kaust nije ostao samo židovski, već je po-stao svjetski problem. Za razliku o toga genocid nad Bošnjacima u BiH sve teže je svjetski problem, jer su ga mnogi zlona-mjerno u cilju prikrivanja i poricanja ge-nocida, u krugovima bliskim počiniocima, definirali kao “etničko čišćenje”, “građan-ski rat”, “vjerski sukob”, “komšijska svađa – tuča”, “zaraćene strane” i slično.

Muratović ističe da je i tijekom Dru-gog svjetskog rata počinjen genocid nad Bošnjacima u BiH sa 103.000 žrtava ili 8,1% od ukupne populacije. Genocid su počinile četničke jedinice prema ciljevima iz Instrukcije Draže Mihailovića od 20. prosinca 1941. za “čišćenje prostora San-džaka od muslimanskog življa, a Bosne od muslimanskog i katoličkog življa”. Zatim konstatira kako je genocid nad Bošnjaci-ma u BiH ponovljen tijekom agresije od

1991.-1995. gotovo po istom scenariju s teškim gubicima od najmanje 140.000 ubi-jenih i nestalih, te 1,03 milijuna protjera-nih i raseljenih lica. Autor konstatira pre-ma raspoloživim dokumentima da korijeni velikosrpske agresije na BiH i zločin ge-nocida nad Bošnjacima traju preko dva stoljeća. Zasnovani su na srpskoj i crno-gorskoj ideologiji utemeljenoj na kosov-skom mitu, koji su u osnovi nacistička ide-ologija uobličena u Njegošovom “Gor-skom vijencu”, Garašaninovom “Načerta-niju”, programu Stevana Moljevića, ideo-logiji i praksi Draže Mihailovića, do Me-moranduma SANU, ideologije i prakse Slobodana Miloševića, državnog i politič-kog vodstva Srbije (upravnog aparata, voj-ske, policije, KPS), te snažne podrške Srp-ske pravoslavne crkve, kulturnih krugova (SANU, UPS), političkih stranaka, raznih udruženja (četnika), itd.

Autor ističe kako ni holokaust nad Ži-dovima, ni genocid nad Bošnjacima nisu neka povijesna slučajnost – oni su se do-godili jer su neki ljudi željeli da se to do-godi, planirali su i izvršili planove, kada su izabrali mogućnost u kojoj se to moglo dogoditi. Sva iskustva holokausta i geno-cida nad Bošnjacima sadrže važne infor-macije o društvu. Oba genocida bili su državni poduhvati koji su planirani i or-ganizirani s vodećom ulogom birokrat-skih struktura u ostvarenju tih planova.

U drugom dijelu autor daje pokušaj odgovora na pitanje kako je holokaust bio moguć, pri čemu se poziva na znanstvene autoritete Zygmunta Baumana i Stenleya Miligrama. Bauman tvrdi da zlo genocida i holokausta ne dolazi samo od disciplini-ranih ljudi u uniformama, tj. ljudi “obuče-nih” za ubijanje, već i od ljudi koji su, prije no što su obukli uniforme, bili dobri očevi svoje djece, prijatni muževi svojih žena, pomagali drugima i slično. Zato se

Slijeva: Zdravko Dizdar, Rasim Muratović i Fahrudin Novalić

JOURNAL

22


Bauman pita: “Što se to dešava u glavama tih ljudi koji ulaze u ‘mašinu’ birokracije potpuno se otuđujući od svog identiteta, izvršavajući i najgnusnije zločine?” Kod Miligrama kao rezultat istraživanja stoji kako zločini nisu u velikoj mjeri uvjeto-vani karakterom ličnosti, nego odnosom između vlasti i načina vladanja. Zlo i ne-ljudskost više su rezultat socijalnih rela-cija. On pojašnjava kako “mašina biro-kracije” ima sasvim drugačije moralne norme, a to su na prvom mjestu dužnost, lojalnost i ideološki cilj kojem se svi po-koravaju. “Umijeće” činjenja zla, od hap-šenja, zatvaranja, ubijanja i drugog, mora se naučiti, kao i sve drugo. Tu se prije svega rai o kompletnom preobražaju lič-nosti i njenom usmjeravanju ka zadatom cilju. Moralno je samo ono što vodi ka ispunjenju cilja, a najviši moralni autori-tet je onaj tko je na najvišoj točki pirami-de vlasti. Žrtve se moraju prvo satanizira-ti, oduzeti im ljudske atribute, zatim de-personalizirati kako bi se našlo kvazio-pravdanje da se u tom slučaju ne ubijaju ljudi, već okrutna, zvijerska i satanska bi-ća u ljudskom obliku. Dehumanizirani efekt, distanca, vrijeme i fizička barijera neutraliziraju moralnu osjetljivost što su, po Baumanu i Miligramu, ključni efekti “umijeća ubijanja”.

U trećem, centralnom dijelu dr. Mura-tović razmatra genocid nad Bošnjacima u svjetlu ekonomskih, nacionalnih, kultur-nih i religioznih antagonizama, te daje osnovne naznake razlika i sličnosti izme-đu židovskog holokausta i genocida nad Bošnjacima. Autor pojašnjava kako se genocid nad Bošnjacima odvijao u okviru ničim izazvane agresije na jednu malu eu-ropsku zemlju. On nije bio posljedica ra-ta, niti nus-pojava i efemerni efekt. Geno-cid je bio cilj i rezultat smišljenog i dugo pripremanog plana o potpunom uništenju Bošnjaka, a iza njega je stajala politika koja ga je omogućila. Međunarodna za-jednica je bila dužna spriječiti ga. Nitko ne može tvrditi da nije znao što se dogo-dilo u BiH. Autor ističe kako su oba ge-nocida (nad Jevrejima i Bošnjacima) bili državni poduhvati, tj. da su planirani i or-ganizirani poduhvati s vodećom ulogom birokratskih struktura. Navodeći okolno-sti pod kojima su vršeni zločini, opsade, zatvaranja i genocid u BiH, autor ističe veliku odgovornost međunarodne zajed-nice, koja nije smjela sebi dozvoliti “neu-tralnost” i, moglo bi se reći, infantilnost. Infantilnost međunarodne zajednice i du-boka podijeljenost Europe dozvolili su da se fabrikuju razne kvaziteorije koje žrtvu optužuju za agresora. Autor s gorčinom

ističe fenomen blaming the victim – optu-živanje žrtve ili, bolje rečeno, blamaža žrtve i prikazivanje agresora/dželata kao žrtve, te razne vidove falsificiranja činje-nica i zamjene teza, kao što su: Bošnjaci su počeli rat, sami sebe granatiraju, pori-canje opsade gradova, stvaranje logora, silovanja, pljačkanja i dr.

U četvrtom dijelu autor razmatra psi-hološko-sociološki fenomen zla, kao po-pratnom pojavom ljudskog društva. Ana-lizira tipove zla (demonsko, instrumen-talno/radikalno, idealističko i glupo zlo), te zaključuje kako je zlo preplavilo svijet.

U petom dijelu autor smatra da pored svega onoga što nam se desilo treba da izražava jednu realnu nadu u bolje sutra. Iznosi mogući scenarij njemačkog filozo-fa Jűrgena Habermansa, koji smatra da bi se razvoj civilizacije mogao kretati putem globalnog svjetskog poretka ili koegzi-stencije demokracije i civilnog društva. On globalizaciju shvaća kao komunikaci-ju između različitih kultura, što je po nje-mu brana sukobu civilizacija o čemu kao temi na svoj način govori Samuel P. Hun-tington. Autor na kraju zaključuje da dija-log kultura, demokratizacija i stvaranje civilnog društva nemaju alternativu.

Bosanska Sumejja

Časopis „Bosanska Sumejja”, bosan-sko-hercegovački magazin za ženu i po-rodicu, predstavili su prof. Meliha Terzić, glavna i odgovorna urednica i Asima Tu-lumović, suradnica „Sumejje”. Prvo pi-tanje postavljeno promotoricama „Bo-sanske Sumejje” bilo je: „Kakva je veza ‚Sumejje’ sa Srebrenicom?” – što je tre-balo dati i odgovor na pitanje: kako se Sumejja uklapa u tematski tjedan posve-ćen Srebrenici u organizaciji Vijeća žena u Islamskom centru? „Bosanska Sumej-ja” ima stalne rubrike u kojima kroz krat-ke biografije predstavlja žene Srebrenice koje su izgubile svoje najmilije u Srebre-nici, i to objavljuje na prvoj stranici. Na zadnjoj stranici je rezervirano mjesto za kratku biografiju žena šehida. Čuvanje od zaborava na jedan nenasilan način je mo-žda najtočniji opis ovog časopisa.

Iako je te večeri posjećenost bila prili-čno slaba, radi predavanja održanog prije akšam-namaza, puno se toga reklo što je trebalo čuti. Osim toga, „Sumejja” je obilježila svoju desetogodišnjicu akti-vnog rada programom posvećenim žena-ma Srebrenice. „Bosanska Sumejja” izla-zi od 2001. godine i do sada je izašlo 35 brojeva. Trenutno izlazi u tiražu od 4.500 primjeraka, a sadrži dvadesetak redovnih

rubrika. Islamske teme ostvaruju se u ru-brici Putokazi; rubrike Intervju i Portret posvećene su značajnim ženama u Bosni i svijetu; rubrika Baština ukazuje na oso-bitosti našeg kulturnog identiteta; u rubri-ci Odgoj prate se suvremene odgojne me-tode. „Bosanska Sumejja” podvlači is-lamske etičke norme; rubrike Zdravlje, Njega, Ishrana, Stil i Putokazi pretendira-ju na to da obraćajući se čitatelju utječu kvalitetno na njegov duhovni svijet, po-mažu u organiziranju porodice i u svim fazama odgoja djece, olakšaju u zdra-vstvenom prosvjećivanju, zapravo, da bu-du korisni porodični servis.

U časopisu izlazi podlistak za djecu Ammar, koji se obraća malom čitaocu, imajući u vidu njegovu znatiželju i želju za igrom, ali i potrebu da ga se nenamet-ljivo, a efikasno uči onome što je istinski vrijedno, pa da se i tako asistira njegovim roditeljima u pravilnom odgoju. U dvade-set trećem broju otvoren je i dodatak Mla-di mladima. „‚Bosanska Sumejja’ jedino ne nastoji biti zabavni magazin, ne juri za senzacijama, ne ide ni u surovi ring dne-vne politike. Toga svega ionako ima pre-više oko nas, naročito bezočnog, neuku-snog razgolićavanja tuđih života i intima, previše jeftine zabave, a kič se uvukao u sve pore našeg života”, istaknula je gla-vna urednica Meliha Terzić.

Obraćanje Fate Orlović

Hanumu Fatu Orlović nije potrebno posebno predstavljati, za nju svi znaju. To se vidjelo po prepunoj dvorani i po načinu kako je bila pozdravljena dok je dolazila na binu. Auditorij ju je ustavši, pozdravio burnim pljeskom. Mnogi su očekivali sit-nu i skromnu staricu, onako kako inače zamišljamo nane, ali sve nas je iznenadila čvrsta, odlučna i bistra žena koja je jasno i glasno ispričala povijest svog problema s entitetom koji je mislio da će ona biti laka meta. Nakon povratka u Konjević polje, u svojem dvorištu, pred svojom kućom zate-kla je novosagrađenu pravoslavnu crkvu. Ona traži da se crkva iz njenog dvorišta ukloni, i to da je uklone oni koju su je sa-gradili. Najmoćniji čovjek u entitetu joj je nudio velik novac da iseli iz svoje kuće i ostavi crkvu tu gdje je, ali ona nije pristala. Sve je to nana Fata ispričala jasno i glasno. Svoje povratničke probleme imaju mnogi u Bosni, mnogi se zbog njih nisu ni poku-šali vratiti. Imala bi i nana Fata kome otići, ali želi živjeti u svojoj kući. I taj stav, taj nedostatak straha i skanjivanja pred silni-cima, to je ono što je čini osobitom, to je ono čemu se divimo. Dok nas je kroz svoju

JOURNAL

23


priču i nasmijala, nije odolila dati neke sa-vjete roditeljima i pohvaliti mlade. O Fati Orlović već postoji pjesma. Razgovor s njom je nadahnuto vodila muallima Lami-ja Alili i kada joj je na kraju kao hediju poklonila drvenu tacnu s ugraviranom Za-grebačkom džamijom, nana Fata joj se za-hvalila riječima: “Eh, hvala vam, živi bili, neka mi netko u kuću unese džamiju!”

Po završetku programa svi su htjeli fotografirati s njom, na što je strpljivo pristajala. Svi su željeli fotografiju sa že-nom herojem.

Slovo o Srebrenici

Doc. dr. Aziz ef. Hasanović, pomoć-nik predsjednika Mešihata za vjerska, prosvjetna, vjeronaučna i kulturna pitanja na početku obraćanja prisutnima je rekao da je Srebrenica simbol bosanskog otpo-ra, ali i bosanske tuge. Odlučio je uzeti aktivno učešće u obilježavanju genocida u Srebrenici u znak potpore ovakvim ma-nifestacijama, te želje da se ostvari konti-nuitet u onome što mora postati savjest bošnjačkog naroda. “Naziv tribine je ‘Slovo o Srebrenici’. Ja bih rekao slovo gorčine, slovo tuge, slovo usamljenosti i nepovjerenja, slovo beznađa, ali i nade. Zar nije gorčina kada pročitate da je 30.000 naših majki silovano tokom rata u Bosni i Hercegovini? Zar nije gorčina jer je 1.200 naših džamija porušeno? Zar nije gorčina jer je preko milijun Bošnjaka ra-seljeno i iseljeno? Zar nije gorčina – toli-ki invalidi, toliki šehidi, tolika djeca, maj-ke i sestre bez očeva, muževa i roditelja? To je ujedno i slovo tuge. Ali Srebrenica je slovo usamljenosti jer ih je u najtežim trenucima izdala vlastita država, izdala ih je međunarodna zajednica. Srebreničanin više nikada nikome ne može vjerovati”, naglasio je Hasanović.

U Srebrenici vlada jedno veliko nepo-vjerenje, naročito kada se radi o povratku u grad u kojemu je preko 85% muškog stanovnštva pobijeno. Ostatak od 10% su invalidi, dok je samo 5% uspjelo sačuvati sve vitalne funkcije da ih se može smatra-ti normalnima. “To je nešto što me zabri-njava, a i sve one koji razmišljaju o Sre-brenici. Ima još zabrinjavajućih stvari koja se dešavaju. Genocid se nastavlja, genocid nije stao. Suicid je, nažalost, sve prisutniji kod preživjelih Srebreničana. Svakodnevno smo u prilici da pokopava-mo one koji izvršavaju suicid jer su mje-sec-dva nakon prelaska na oslobođenu teritoriju postali psihički neuračunljivi. Istovremeno, u Bosni i Hercegovini po-stoji agresija zaborava. Tako se niti u jed-

nom školskom udžbeniku, niti u jednom službenom državnom aparatu ne smije ja-sno govoriti o Srebrenici iz straha kako će se to protumačiti. Ono što je gore od sve-ga toga je što počinitelj genocida ne pri-znaje genocid, a nepriznavanje genocida je genocid”, rekao je Hasanović i dodao da srpski predstavnici svaki trenutak, jav-ni nastup i medij koriste kako bi rekli da u Srebrenici nije bilo genocida.

Druga zabrinjavajuća pojava je što unutar bošnjačkog političkog korpusa ne-ma jasnog stava i politike o Srebrenici, već se politizira s kostima i tijelima nesta-lih žrtava. Tako se npr. dva puta prekida sastanak Odbora za pokop jer se ne mogu dogovoriti koja će stranka dominirati ce-remonijom pokapanja u Potočarima, tko će predvoditi Marš ljubavi i mira iz Tuzle za Srebrenicu, kakve oznake će se nositi i slično. “Umjesto da se bore da Srebrenica ima poseban status, barem kao što ima Brčko, da bude Distrikt. 8.372 šehida ko-ja su u jednom danu nestala u Potočarima to zaslužuju. Umjesto da to bude osnova za borbu i ujedini sve naše političke akte-re u Bosni i Hercegovini, nažalost oni se bore čija će zastava krenuti na čelu kolo-ne Marša ljubavi i mira. To su stvari koje u srce vrijeđaju. Boli nas i što nemamo svojih heroja, ali imamo, nažalost, poli-tičke poltrone”, rekao je Hasanović.

U tom smislu pohvalio je napore Medžlisa Islamske zajednice Zagreb, Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj, Vijeća žena Islamskog centra Zagreb i Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba. Mešihat je kupio auto za Medžlis u Srebrenici, uzdržava jednog imama i intenzivno radi na jačanju infra-strukture u Srebrenici. U više navrata su

organizirani humanitarni konvoji, a kon-voj mladih “Da se nikad ne zaboravi”, četvrti po redu, zaslužuje svaku pohvalu. Hasanović je rekao da je ovakav vid sje-ćanja na Srebrenicu, kao i izložba i okru-gli stolovi, koje je organiziralo Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Za-greba u proteklom periodu velika stvar i moralna potpora Srebreničanima da nisu sami. To je slovo nade, a nada su i sljede-će kur’anske riječi: “I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ‘Mr-tvi su.’ Ne, oni su živi, ali vi to ne osjeća-te.” (El-Bekara, 154).

“Sve ovo što činimo radimo s ciljem osvješćavanja našeg naroda da znaju s ki-me imamo posla. Svoju djecu, ako im ne daju da se uče kroz škole, trebamo učiti u našim porodicama. Srebrenica se desila na sramotu čitave Europe u 20. stoljeću na najsvirepiji mogući način. Jame i identifi-cikacije tijela najbolje govore. Stravične prizore bilježi tim za identifikaciju”, rekao je Hasanović i zaključio da je i ovo vrsta borbe – širiti istinu, jer ako je mi nećemo širiti, onda od koga to možemo tražiti.

U kulturno-umjetničkom dijelu pro-grama Enes Kišević, pjesnik koji Bosnu i Hercegovinu osjeća svim svojim bićem, s njom plače, s njom se smije, zaustavio je dah svojim stihovima koji nepogrešivo pogađaju u srce. U trenu je opjevao tkalje ćilima i utkao u njihova i naša sjećanja još jednu zlatnu nit.

Ispraćaj konvoja “Da se nikad ne zaboravi”

IV. Konvoj “Da se nikad ne zaboravi” krenuo je put Srebrenice u petak, 28. svibnja 2010. ispred Islamskog kulturnog centra u Zagrebu nakon klanjanja džume-namaza i prigodnih obraćanja uzvanika u prepunoj Kongresnoj dvorani “Hadži Sa-lim Šabić”.

Obraćajući se učesnicima konvoja doc. dr. Aziz ef. Hasanović je rekao da odlazak u Srebrenicu nema obilježje turi-stičkog putovanja, jer idu u susret i zagr-ljaj 8.372 šehida koji su u srpnju 1995. godine genocidno uništeni u mjestu Poto-čari. To mjesto je danas najveće stratište ubijenih muslimana u Europi – samo zato što su muslimani. Naglasio je da čvrsto vjerujemo u kur’ansku odredbu: “I ne re-cite za one koji su na Allahovom putu po-ginuli: ‘Mrtvi su.’ Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate.”

Odlaskom u Potočare želi se postići ne-koliko ciljeva: odati poštovanje svim žrtva-ma genocida koji se dogodio na tim prosto-rima, što će se učiniti najdostojanstvenije

Doc. dr. Aziz ef. Hasanović

JOURNAL

24


sukladno islamskim propisima; podijeliti bol i tugu s njihovim obiteljima, koji će se priključiti kovoju u Potočarima; dat će se moralna potpora održivom povratku u Sre-brenicu, Bratunac i Podrinje koje je vrlo slabo; prenijet će se pouka da se nikad ne zaboravi genocid koji je načinjen muslima-nima, Bošnjacima u Srebrenici i cijeloj Bo-sni i Hercegovini; družit će se s preživjelim Srebreničanima i čuti njihove probleme na svim razinama – od običnih ljudi do vjer-skih, političkih i kulturnih predstavnika muslimana Srebrenice; na tom krvavom mjestu zamoliti Boga da nam pomogne u plasiranju želje koju šaljemo cijelom svije-tu, a ona glasi: “Da se nikada, nikome i nig-dje ne dogodi Srebrenica.”

“Da bismo realizirali sve što želimo neophodno je pokazati vrhunski nivo do-stojanstva i svega drugoga što zaslužuju žrtve. Niti jedan naš postupak ne smije po-vrijediti žrtvu, ali ni one koji tamo žive. Emocije koje naviru u tom trenutku mora-ju biti savladane i naši postupci moraju biti kontrolirani razumom. Svojim ponaša-njem ne smijemo otežati život muslimana Srebrenice. To bi bilo suprotno našim za-danim ciljevima. Najmanji incident nije dobro došao”, naglasio je Hasanović.

Istaknuo je da je za ovogodišnji, četvrti po redu Konvoj “Da se nikad ne zaboravi” pokazan veliki interes. Konvoj sačinjava preko 500 putnika smještenih u 11 autobusa iz cijele Hrvatske, Slovenije i Bosne i Her-cegovine. U organiziranju konvoja ujedini-le su se sve bošnjačke asocijacije i Islamska zajednica u Republici Hrvatskoj, predvođe-ne Vijećem bošnjačke nacionalne manjine i pod pokroviteljstvom Grada Zagreba. Strukturu konvoja čine mladi, a njima se priključuju aktivisti bošnjačkih asocijacija predvođeni s nekolicinom imama iz Hrvat-ske. U konvoju su i dva odjeljenja Zagre-bačke medrese sa svojim profesorima, te jedan autobus Crvenog križa Hrvatske. Po-sebnu dimenziju ovom konvoju daju mladi drugih nacionalnih i vjerskih pripadnosti, čime konvoj ima dimenziju multinacional-nog i multivjerskog. Prepoznajući značaj ovoga konvoja Grad Zagreb se maksimalno uključio u njegovu realizaciju, što potvrđu-je činjenica da je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić došao ispratiti sudionike kon-voja. “Srebrenica i Srebreničani prepoznaju u njemu iskrenog prijatelja i ponosni smo na činjenicu da je Skupština općine Srebre-nica dodijelila gospodinu Bandiću Povelju počasnog građanina Srebrenice, a koju je on preuzeo u Srebrenici 10. srpnja 2009. godine. Naš uvaženi muftija je s nama s ci-ljem da nam poželi sretan i hairli put i svo-jim prisustvom posvjedoči opredjeljenje

Islamske zajednice za realizacijom ovakvih i sličnih programa. Mešihat Islamske zajed-nice čini ogromne napore u jačanju infra-strukture Islamske zajednice u Srebrenici preuzimajući jednog imama i jedan džemat na stalnu skrb”, rekao je doc. dr. Aziz ef. Hasanović.

Salih Demirović se u ime mladih Boš-njaka Hrvatske obratio učesnicima konvo-ja. Pozdravio je inicijativu da se pokrene ovakav konvoj koji se održava već četiri godine zaredom, te se zahvalio Vijeću bošnjačke nacionalne manjine grada Za-greba i zagrebačkom gradonačelniku Mi-lanu Bandiću. “Ljudi kažu da vrijeme lije-či sve rane. Srebrenica je rana koju mi ne smijemo dopustiti da zacijeli vremenom. Jer ako to dopustimo, baš to vrijeme će po-kazati suprotno od onoga što mi želimo. Ovo je prvenstveno poruka mladima jer ovaj konvoj i ovakva Srebrenica će njima ostati u amanet”, rekao je Demirović.

U nastavku govora s prisutnima u Kon-gresnoj dvorani “Hadži Salim Šabić” podi-jelio je svoje dojmove s prošlogodišnjeg posjeta Srebrenici. “Cijelo putovanje od Tuzle je bilo kao putovanje u nepoznato pu-no očekivanja. Psihički pripremljen kao da sam gledaš neki strašni horor film – i baš će se sad nešto desiti, pa te ništa ne može izne-

naditi. Sve si to već vidio na televiziji, pro-čitao u tisku, pa to znaš... Međutim, ono što ćete tamo doživjeti nadilazi sva vaša očeki-vanja. Stajati u hangaru gdje su ljudi bili mučeni, prolaziti poljima gdje su se kretale kolone ljudi u vapaju spasa, prolaziti pokraj guste šume koja je nekima bila nada, spas, a nekima samo očiti mamac spasa. I na kraju pokušati pročitati sva ta imena. Začudo, ne izgovaraš ih teško, samo ih želiš sve što pri-je pročitati, ali jednostavno imaš osjećaj da čitaš jedno te isto ime non-stop. Kako to? Jedna kolona nikako da se promijeni. 130 imena jedne porodice izmjenjivalo se u 5-minutnom čitanju. Uglavnom muškarci”, rekao je Demirović. Naglasio je poražava-juću činjenicu da bošnjačka djeca u školi uče srpski jezik i srpsku povijest. Međutim, postoji jedna fascinantna stvar, a to je da se ljudi vraćaju u Srebrenicu. Neki se vraćaju jer nemaju drugog izaza, a neki iz bosan-skog inata. “Ti ljudi danas brane Bosnu i Hercegovinu kakva je nekad bila i kakva bi trebala biti. Zato neka u nama proradi taj inat svaki put kad mislimo trebamo li ići konvojem jer smo prošle godine već bili”, rekao je Demirović. Na kraju govora pred-ložio je da se u narednim godinama organi-zira konvoj koji će spojiti dva grada muče-nika: Vukovar i Srebrenicu, te na taj način poruke konvoja dići još na veći nivo. “Mi-slim da svi mi sa ovih prostora, ako osjeća-mo isto, dugujemo tim gradovima”, zaklju-čio je Salih Demirović.

Milan Bandić, zagrebački gradonačel-nik je rekao da je prije 15 godina pred oči-ma cijelog slobodoljubivog svijeta, u vre-menu kada je zatajila europska uljudba, ra-zularena velikosrpska soldateska, bez ratne časti i ljudskog dostojanstva, a vođena mr-žnjom i pomračenim umom, izvršila u Sre-brenici najveći genocid u Europi. “Od tog momenta Srebrenica je za civilizirani svijet simbol nevino stradalih, genocidno stratište koje u našoj kolektivnoj memoriji i svakoj pravno uređenoj državi po božjim i ljud-skim zakonima vapi za pravednošću i isti-noljubivošću. Vapi za pravednom kaznom naredbodavaca i njihovih izvršitelja. Dok ruka pravde ne stigne zločince, sve dotle dok, kako kaže Poslanikov hadis 795, pro-pašće i na velikom gubitku bit će čovjek u čijem srcu nema ljubavi za druge ljude. Za-to se i mi iz Zagreba, u mislima na Srebre-nicu, priključujemo memorijalnoj koloni naših prijatelja iz Hrvatske, Slovenije i Au-strije – da se u tišini poklonimo pred tisuća-ma mezara i obavežemo našu moralnu sa-vjest da se nikada ne zaboravi”, rekao je gradonačelnik Bandić na ispraćaju učesnika IV. Konvoja “Da se nikad ne zaboravi”. q

Azra Omanović i Ismet Isaković

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić

Ispraćaj konvoja “Da se nikad ne zaboravi”

JOURNAL

25


U noći sa subote na nedjelju, 29. na 30. svibnja 2010. oko 03.00 sati ujutro vratio se u Hrvatsku IV. Konvoj mladih Bošnjaka Republike Hrvatske i njihovih prijatelja “Da se nikad ne zaboravi”. U ovogodiš-njem konvoju “Da se nikad ne zaboravi” iz Hrvatske je učestvovalo 11 autobusa sudio-nika iz raznih struktura i brojnih regija, pa su tako s konvojem krenuli i njemu se pri-ključili sudionici iz Dubrovnika, Rijeke, cijele Istre, Karlovca i Maljevca, Vojnića i Cetingrada, Osijeka, Slavonskog Broda, Gunje, Koprivnice, Vinkovaca i Orašja, kao i 30-ak predstavnika Hrvatskog Crve-nog križa. Također, s konvojem su krenuli i predstavnici brojnih kulturno-umjetničkih društava – KUD “Jeteliček” Češke besede iz Zagreba, BKUD “Sevdah” iz Zagreba, BKUD “Ljiljan” iz Drenovaca, zbor “Azi-zije” iz Orašja, KUD “Dragutin Domjanić” iz Adamoveca i KUD “Branko Radičević” iz Darde, zatim predstavnici/predstavnice Vijeća žena Zagreb, Zagrebačke medrese “Dr. Ahmed Smajlović” iz Zagreba, dvana-est profesorica i profesora povijesti i geo-grafije iz srednjih škola u gradu Zagrebu, studenti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te brojni drugi učesnici. Konvoju su se priključili i mladi iz Slovenije i Bosne i Hercegovine.

Ovogodišnji konvoj svojim konceptom i programskim sadržajem na sve prisutne je ostavio dubok i nadasve kvalitetan dojam. Konvoj je po polasku iz Zagreba uspješno stigao u Tuzlu 28. svibnja oko 23.00 sati, u Behram-begovu medresu, gdje smo vrlo li-jepo primljeni. Tu su se sudionici udobno smjestili, zahvaljujući i ove godine gosto-primstvu koje nam je ukazano od strane gospodina Mehmedalije Čamdića, direkto-ra Behram-begove Medrese te medresana-ta, kroz vrlo kvalitetnu organizaciju. Nakon sabah namaza i potom doručka u Behram-begovoj medresi konvoj je krenuo za Poto-čare. U Potočarima, gdje je odana počast žrtvama srebreničkog genocida u Memori-jalnom centru Potočari, prethodno je i po dolasku Konvoja sudionike srdačno po-zdravio gradonačelnik Srebrenice gospodin Osman Suljić. U Potočarima je organiziran vrlo kvalitetan program za sve sudionike konvoja te je održan sastanak sa studentima Srebrenice, članicama Udruženja “Majke Srebrenice”, srebreničkim gradonačelni-kom Srebrenice Osmanom Suljićem, pot-

predsjednikom Skupštine Opštine Srebreni-ca Zulfom Salihovićem te njihovom dele-gacijom. Za svaki od sastanaka prethodno su određeni članovi delegacije iz konvoja. Sastanci su održani u prostorijama Memori-jalnog centra u Potočarima, točnije u pro-storima nekadašnje Tvornice akumulatora u Srebrenici, svojevremeno UN-ove baze, a kasnije logora za zarobljene civile Bošnja-ke, koji su odatle odvedeni i masovno ubija-ni prilikom pokolja u Srebrenici u srpnju 1995. godine.

U nekadašnjoj Tvornici akumulatora, koja je tada 1995. bila zaštićena UN-ova baza, napravljen je i osvrt kroz pregled do-gađanja 11.07.1995. za sve prisutne te je u predviđenom prostoru i Spomen-sobi (u okviru ovog kompleksa, koji se treba pro-glasiti Spomen-obilježjem) prikazana pro-jekcija potresnog filma o o stradanjima u Srebrenici 1995. godine. Oko 12.30 uslije-dio je vjerski program. I ove godine u okvi-ru programa Konvoja “Da se nikad ne za-boravi” u Srebrenici je održana misa, koju je održao fratar Martin Antunović za sve sudionike konvoja katoličke vjeroispovije-sti, dok je u Potočarima održan vjerski dio programa za sudionike konvoja islamske vjeroispovjesti. Također smo vrlo lijepo do-čekani i od strane Damira ef. Peštalića, glavnom imama srebreničkog. Nakon vjer-skog programa uslijedio je ručak za sve su-dionike, organiziran u nekoliko restorana u Srebrenici i Potočarima, a nakon ručka usli-jedio je kulturno-umjetnički program u Do-mu kulture Srebrenica. Na početku je oko 15.00 sati prikazana projekcija filma “Mo-star United” za sve zainteresirane sudionike u konvoju. Dojmovi sudionika konvoja o odabranom filmu koji je prikazan također su vrlo duboki i kvalitetni, a čemu su sami sudionici kasnije posvjedočili i dali osvrte. Uslijedio je defile kulturno-umjetničkih društava kroz centar Srebrenice, a koja su na ovaj dan svojim nastupom uveličavala manifestaciju “Dani Srebrenice 2010.”

Kulturno-umjetnički program nastavljen je nastupom kulturno-umjetničkih društava u Domu kulture. Sa naše strane i u okviru konvoja prisustvovala su brojna, već nabro-jana kulturno-umjetnička društva iz Zagre-ba, Drenovaca, Orašja, Adamoveca i Dar-de, kao i samostalni nastup akademskog muzičara, harmonikaša koji osvojio brojne nagrade na europskoj razini, Samira Nurki-ća. Oko 19.00 sati nastavljen je put konvoja “Da se nikad ne zaboravi” za Kalesiju. U Kalesiji kulturno-umjetnička društva u sklopu konvoja nastupila su u okviru pro-grama organiziranog na centralnom trgu u Kalesiji povodom Dana općine Kalesija. Tom prigodom je ostvaren još jedan kon-takt s općinskim strukturama Kalesije. Oko 22.00 sati konvoj je krenuo na svom putu natrag za Zagreb i ostala središta u Republi-ci Hrvatskoj.

Pred sam polazak IV. Konvoja “Da se nikad ne zaboravi”, isti je tijekom organizi-ranog ispraćaja u Islamskom centru Zagreb pozdravio uvaženi muftija Ševko ef. Omer-bašić, gradonačelnik grada Zagreba gdin. Milan Bandić, potpredsjednik Skupštine Za-grebačke županije gdin. Josip Sesan (sudio-nik u konvoju), dr. sc. Aziz ef. Hasanović, Adnan Demirović, ispred Mladih Bošnjaka grada Zagreba te mr. sc. Ekrem Bećirović, predsjedenik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba. Skup su i ispraćaj konvoja svojim prisustvom uveličali i pred-sjednik Gradske skupštine Grada Zagreba Boris Šprem, gradonačelnik Velike Gorice Stjepan Barišić, vijećnica Skupštine Zagre-bačke županije Mirjana Matušić-Pišul (sudi-onica u Konvoju), te mnogi drugi uvaženi gosti. Njegova ekscelencija, ambasador BiH u Republici Hrvatskoj gdin. Vladimir Ras-pudić sa svojom delegacijom, također je pri-sustvom ispraćaju konvoja dao bitan dopri-nos njegovom značaju. Ovim putem se za-hvaljujemo svima koji su svojim prisustvom pri ispraćaju doprinijeli širenju i shvaćanju važnosti i značaja ovoga projekta. Vijeće bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagre-ba ove godine je već četvrti put uspješno realiziralo Konvoj “Da se nikad ne zabora-vi”, uz pomoć i zajedno sa svim nama dra-gim suradnicima, koji su nam dali moralnu potporu i podršku u aktivnostima.

De nikad više i nikome ne ponovi Sre-brenica... q

Emir Akšamija

IV. Konvoj “Da se nikad ne zaboravi” – izvještaj

Tradicionalni posjet Srebrenici

JOURNAL

26


Fotografi iz više zemalja Europe već nekoliko godina pohode Unu i fotografije u elektronskoj verziji šalju širom svijeta, te organiziraju izložbe, a sve pod nazivom “Pokažimo svijetu ljepote Une”. Međutim, oni koji bi trebali poduprijeti sve ovo ostaju gluhi i slijepi, pa se jasno vidi da su za turi-zam, ekologiju, kulturu, uglavnom imeno-vani podobni, a ne sposobni. Unatoč tome manifestacija se odvija i jača iz godine u godinu, uglavnom entuzijazmom i novcem fotografa, što je presedan u svijetu.

Nakon fotosusreta na Uni i izložbe u Bi-haću, povodom Dana Unsko-sanskog kan-tona i rijeke Une u Zagrebu je 28. svibnja 2010. otvorena međunarodna izložba foto-grafija pod radnim nazivom fotosusreta na Uni “Pokažimo svijetu ljepote Une”. I zai-sta, fotografi iz Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine potrudili su se da na najbolji mogući način kroz umjetničku fotografiju pokažu svaki zanimljiv detalj Une, lagano uzvodno, od Bosanske Otoke, preko Bo-sanske Krupe, Bihaća, Ripča, Orašca, Ku-len Vakufa... do Martin Broda, prestaviviši se tako sa 100 fotografija A3 formata. Pre-krasan prostor Galerije Bošnjačke nacional-ni zajednice Hrvatske u Ilici 54 dao je mo-gućnost velikog opusa 28 fotografa, od ko-jih su iz Unsko-sanskog kantona izlagali i Nedžib Vučelj i Edita Ibukić.

Prilikom otvaranja izložbe, galerija je bila prepuna ljubitelja fotografije. Prisutni-ma se najprije obratio predstavnik BNZH, Mujaga Mehić, koji je istakao spremnost za dalju saradnju. Predsjednik “Infokulta” Nedžib Vučelj, inače tvorac i realitaor ove ideje i organizator fotosusreta na Uni, ista-kao je da je jedan od ciljeva da se nakon fotosusreta obavezno organiziraju izložbe, te da fotografi pomno biraju i slažu svoje fotografije, kako bi polako ali sigurno pri-premili i izdali fotomonografiju ove ljepoti-ce, te uputili zajedničku kandidaturu da Una bude pod zaštitom UNESCO-a.

Ljiljana Dolenc iz Zagreba, inače stal-na, učesnica fotosusreta govorila je o lje-potama Une, duševnom zadovoljstvu foto-grafa, te pozvala sve one koji vole lijepu prirodu i lijepe rijeke da obavezno posjete Unu i Krajinu i na bilo koji način zabilježe sve te ljepote i pokažu svijetu, a oni koji jednom vide i dođu, doći će uvijek.

O Uni, njenoj ljepoti, te njenoj zaštiti, uz veliku zahvalnost fotografima, govorio

je savjetnik ministra za okoliš i turizam Fe-deracije Bosne i Hercegovine, Tomislav Lukić, koji je i otvorio ovu prekrasnu izlož-bu fotografija sa inspiracijom ljepotice Une.

Prilikom otvaranja izložbe, predsjednik “Infokulta”, Nedžib Vučelj, uručio je za-hvalnice svim učenicima izložbe, plakete onima koji već su već četiri godine učesnici fotosureta, te priznanja za odličnu suradnju na kulturnom planu Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici Hrvatske i Kulturnom društvu Bošnjaka Hrvatske “Preporod” iz Zagreba, te pročitao telegram čestitku načelnika Op-ćine Bihać, Hamdije Lipovače, koji je uz čestitke za otvaranje izložbe nadahnuto pi-sao o Uni, te se zahvalio svima onima koji niz godine na najbolji mogući način kroz fotografije i video zapise, te druge medije pokazuju svijetu ljepote Une.

Sa svojim fotografijama na izložbi su učestvovali: Patricija i Marijan Vučiić iz Lo-vrana, Ksenija i Željko Juras i Antonija Ma-tić iz Slatine, Alma i Besim Mujezinović iz Petrinje, Nataša Obad iz Siska, Rasim Atajić iz Ljubljane, Nada Al Younis, Đitka i Nenad Bartolović i Milenko Brezovac iz Pule, Ana Čikoš, Željko Hrsan, Srećko Štruk, Iva Duj-mović, Irena i Cvetko Pilaš, Ljiljana Cviljak, Marina Đanić, Ljiljana Dolanec, Željko Ku-stec, Dunja Kolar, Davorka Trbojević i Bobo Poslek iz Zagreba, Edita Ibukić iz Bihaća i Nedžib Vučelj iz Bužima.

Zanimljivo je da izložbu “Pokažimo svijetu ljepote Une” traže i u Puli i Rijeci, ali da iz financijskih razloga neće tamo biti izložena, što je prava šteta. Nadležni

očito nemaju sluha za ovakve stvari. Bila bi ovo odlična izložba na primorju, gdje bi i stranci iz cijelog svijeta mogli da vide ljepote Une, ali trebaće još mnogo Une proteći da neki shvate da ovakve manife-stacije treba pomoći na sve moguće nači-ne, a ne nikako, kako je to sada slučaj, gdje samo zahvaljujući entuzijastima us-pijeva jedna ovako dobra izložba.

Sluh nadležnih je bez okusa, mirisa, vida, duše...

Red je da vam ispričamo našu priču o svemu što radimo, jer ćete nakon iščitava-nja možda nekome reći što to radimo i kako radimo, pa i uputiti kritike i samokritike, jer je to jedini način da nam se pozitivno pri-družite. Naime, još prije 5 godina sam po-čeo izlagati fotografije Une putem interneta na jednoj maloj galeriji www.fotogalerija.net. Kada su to fotografi vidjeli poželjeli su doći i fotografirati Unu, ali bi im trebao ne-ko tko bi im sve to organizirao i bio vodič. Ne leži vraže, obradovao sam se kao nikada do tada, jer sam znao što to i koliko to znači Uni, Krajini, Bosni i Hercegovini i svim na-šim Bosancima i Hercegovcima širom svi-jeta, pa sam odmah prihvatio da na Uni or-ganiziram fotosusrete fotografa iz više ze-malja Europe, pa čak veoma brzo fotosusre-tima dao naziv “Pokažimo svijetu ljepote Une”, kako bih na taj način svima sa jed-nom rečenicom kazao puno toga.

Vlast će to jedva dočekati, a i bizni-smeni i napraviću čudo od manifestacije,

Međunarodna izložba fotografija “Pokažimo svijetu ljepote Une”

Krajiška ljepotica

Sa otvaranja izložbe u prostorijama BNZH

JOURNAL

27


pomislih, i latih se posla. Napisao sam pu-no zahtjeva nadležnima od općinskih na-čelnika do nadležnih kantonalnih i federal-nih ministarstava, ali svi mi rekoše da ne mogu pomoći, te da trebam registrirati ne-kakvu udrugu i onda će sve biti uredu. No, kako sam čovjek od riječi i obraza, pozna-jem sebe jako dobro, prihvatio sam se po-sla i o svom trošku organizirao fotosusrete, pa čak za fotografe organizirao i domaće ručkove, jer za platiti nisam imao.

I tako veoma uspješno prođoše prvi fotosusreti i prva zajednička izložba foto-grafija Une, istina, ja dobro na gubitku, ali ostao obraz i riječ nije pogažena, a ve-lim, kad osnujem Udrugu, onda će za na-rednu godinu biti razumijevanja od nad-ležnih što ja to radim, pa će se i to nami-riti nekako, nije vlast uš.

I oformih ja udrugu za informiranje, kul-turu i turizam “Infokult”, uradih programe, projekte, aplikacije, zahtjeve i sve što treba našim dragim vlastima, jer oni su pametni pa traže sve po zakonu. Uputih ja to na sve relevantne adrese, ministarstvima, pa čak i načelnicima općina, ali osim što sam potro-šio vrijeme za programe i novac za poštarine i printanje, ništa drugo ne dobih. Načelnici općina su po napamet naučenom obrazlože-nju odgovorili kako izražavaju žaljenje, ra-do bi to oni pomogli, ali para nema, a slični odgovori su došli od ministarstava. Ma do-bro, mislim ja, imamo mi biznismena kud god okreneš. Mnogi su profitirali u ratu, mnogi u miru, a mnogi nam putem PDV-a koga utaje prazne lično naše džepove, pa će eto makar oni pomoći, jer Bože moj, to je najbolja reklama svijetu, a i kad mi pokaže-mo svijetu ljepote Une i Krajine, eto nam turista, pa će svako imati nekakve fajde. E da naši biznismeni nisu mačiji kašalj najbo-lje pokazuje njihova priča kad nešto tražite, kod svih ista, kako teško rade i zarađuju, uglavnom svi u gubitku, a prave vile i kupu-ju najskupocjenija auta, te da svaki dan iziđu u susret desetinama takvih, a ja baš potrefio da sam kod svih baš taj preko njihovog bo-nusa, pa mi ne mogu pomoći i tako svakome ko slučajno dođe da bilo što zatraži “odreci-tiraju istu pjesmicu”. – Ma ja ću staviti vašu reklamu u svim katalozima na svim plakata-ma, to je dobro, ali tek onda počinje ljutnja velikih gazda, koji to ni slučajno ne žele, jer eto im odmah nekakvih inspekcija, pa imam osjećaj da svi rade na crno, jer ako rade ča-sno i pošteno i još su na gubitku, a čemu onda strah od nekakvih inspekcija, koje su ionako odavno kupili za sitne pare. I tako, eto prođoše četiri godine fotosusreta i dolaze jublirani peti fotosusreti, a ja i dalje uglav-nom svojim entuzijazmom o svom trošku organiziram fotosusrete, ali mi u tome jedi-

no pomažu fotografi, koji me razumiju i znaju moju situaciju, pa dobrim dijelom do-đu i učestvuju o svom trošku.

I opet ja pun entuzijazma i nade, želim da nakon četiri godine fotosusreta i izložbi u Cazinu i Bihaću, okupim radove dosadaš-njih učesnika fotosusreta i organiziram neg-dje izložbu vani, pa se sjetih Bošnjačke na-cionalne zajednice Hrvatske za grad Zagreb, jer oni imaju odličan galerijski prostor. I isti-na, izložbu sam dogovorio u dvije rečenice: - Izložbu donesite, rado ćemo vam dati pro-stor, ali novac nam ne tražite, jer ga nema-mo. A dobro, velim, što je tu je, makar ima-mo odličan prostor, a tamo će doći mnogi naši dobri Bošnjaci iz dijaspore, pa kada vi-de kako je to lijepa izložba pozvaće nas da izlažemo i po drugim gradovima i drugim državama, jer će proraditi svijest patriotizma i ponosa da pokažemo svijetu kakve ljepote imamo. Dio fotografa participirao je sa po 100 kuna da uradimo katalog, a ja sam za ramove dao svoje zadnje novce, koje sam bio planirao za kupovinu kamere. Uglav-nom, nekako sam sve skrpio. Fotografi su uradili velike formate fotografija i izložba je na otvaranju blistala, kao što su blistale i du-še fotografa, koji su ljubavlju prema Uni i fotografiji dali svoj doprinos da izložba bu-de svjetskog renomea.

Na otvaranju je bila prepuna galerija, a ja sam mogao konačno da predahnem i da mi makar duša bude puna zadovolj-stva. Naravno, rijetko ko je znao koliko truda, odricanja, novca i čega sve nisam dao i dobro azhemtio svime tim i svoju obitelj, ali i fotografe, da bi jedna takva izložba bila izložena u jednom za nas ipak velegradu poput Zagreba.

I zbilja, bilo je onih koji su nam ponudi-li da izlažemo i kod njih, pa su se čak i foto-grafi iz Pule i Rijeke založili da izložba ode kod njih, ali preko bošnjačkih udruga, kažu oni će to jedva dočekati. I ne treba griješiti duše, oni su bili za, ali sam ja trebao lično platiti prevoz, svoje putne troškove, posta-viti izložbu, uraditi kataloge i što sve ne, a oni bi, eto došli da čestitaju, aplaudiraju i slikaju se, jer, što jeste jeste na otvaranju dođe veliki broj fotografa i snimatelja. A ja se jadnik crvenim, sramota me da im kažem da ja više nemam svog novca, i da jedno-stavno ne mogu to više sam da odradim, pa šutim, malo uginjem ramenima, ne bi li se oni sjetili da makar te sitne troškove pokri-ju, jer nigdje nikakav honorar nisam niti tražio. Razmišljam kako bi bilo lijepo da turisti iz cijelog svijeta dođu pogledati izložbu, i vjerujem da bi mnogi nakon toga posjetili Bosnu, Krajinu, a osobito Unu, ali sve ostaje samo na razmišljanjima, ali i to je dobro, jer drugi niko ni o tome ne razmišlja.

Da se pokušam ponovno vratiti svojim vlastima od općinskih preko kantonalnih do federalnih nema rašta, jer ono što ja ra-dim sa fotografima je jako dobra i ozbiljna stvar, a oni takve rijetko podrže. Da su ka-kve gluposti od cajki do derneka i korida, konjskih trka..., tu bih bez problema pro-šao, jer oni dalje od toga niti razumiju, a niti vide, a kako bi i vidjeli kada mnogi od njih imaju diplome, a nemaju školskih drugova, pa mi je i to nekakva utjeha.

I uzalud ja pričam kako sam fotograf i član ULUPUBIH-a, pa novinar, pa još knji-ževnik, jer kako da me razume neko tko ni jedne knjige nikada nije pročitao da sam književnik ili nema pojma što je izložba, a da mu ja objašnjavam o njenoj važnosti.

A Una, još uvijek lijepa zove nas da uži-vamo u njenim smaragdima, biserima, zele-nilima, plavetnilu, njenim sedrama, bjelina-ma, svoj njenoj plahovitosti bistrih bukova i slapova, jer dok je gledamo hranimo i oči i dušu. Lijepa je od njenog samog izvora pa do ušća, a una znači jedina, i jeste jedina i najljepša i sva mjesta i gradovi na Uni su lijepi. I sa pravom oni iskreni govore da ona treba postati nacionalni park pod zaštitom UNESCO-a, a on i drugi je uzurpiraju i gra-de kuće i vikendice na njenim obala i ogra-đuju naljepše dijelove i svojataju ih po “za-konu”, jer takvi uglavnom i donose zakone.

Što se tiče turističkih agnecija u BiH, od njih se nema što očekivati, jer kako očekivati pomoć od jedne Turističke za-jednice Unsko-sanskog kantona, koja jednom godišnje organizira Una regatu i umjesto da njen početak planira u subotu kada je neradni dan, ona regatu planira u pola radne sedmice, što jasno pokazuje koliko nam je stalo do regata, raftinga, foto i drugih susreta na Uni uopće.

No, fotografi su uporni u svojim nakana-ma i polako biraju svoje fotografije Une, mada se tu nema što birati, jer gdje god nad Unom nanesete objektiv uvijek ćete dobiti dobru fotografiju i uvijek različitu, jer je i Una iz sekunde u sekundu drugačija i čara svojom ljepotom. Biraju fotografi fotografi-je i slažu za jednu zajedničku fotomonogra-fiju Une, ali će početi uskoro i prikupljati potpise i fotografije da upute UNESCO-u da Una konačno bude pod njegovom zaštitom.

Unatoč svim problemima, 2011. godi-ne je petogodišnjica fotosusreta na Uni pod nazivom “Pokažimo svijetu ljepote Une” i ono što je već planirano jeste da se otvori velika izložba u Ljubljani, ali opet, očito, bez ičije podrške. Eto kako mi da-jemo doprinos kroz ovu manifestaciju, a vidjećemo što će te svi vi prozvani, ako uopće osjetite da ste prozvani, učiniti. q

Nedžib Vučelj

JOURNAL

28


20. travnja 2007. u Zagrebu, u Ilici 44, svečano je otvoren Kulturno-informa-tivni centar Bosne i Hercegovine, jedini bosansko-hercegovački centar takve na-mjene u svijetu. Prethodne tri godine uspješno je djelovao pod vodstvom Min-ke Ljubijankić, zahvaljujući čijem anga-žmanu je postao istinski centar bosansko-hercegovačke kulture – prozor u svijet, te značajno kulturno mjesto u hrvatskom glavnom gradu. U tom vremenskom raz-doblju bili smo svjedoci velikog broja izuzetno kvalitetnih priredbi – promocija knjiga, koncerata i različitih izložbi, broj-nih gostovanja bosansko-hercegovačkih umjetnika. S punim uvjerenjem u isprav-nost ocjene možemo reći da je Kulturni centar BiH u Zagrebu u potpunosti ispu-nio i opravdao svrhu svoga postojanja.

Zadnja priredba u prostorijama Kultur-no-informativnog centra BiH pod vod-stvom Minke Ljubijankić, koja prelazi na novo radno mjesto u Sarajevu, održana je 1. lipnja 2010. U suradnji sa BTC “Šahin-pašić” iz Sarajeva predstavljen je književ-ni opus beogradske književnice Gordane Kuić, dobitnice mnogih nagrada i autorice sedam romana o životu sefardskih Židova iz Sarajeva, Bosne i Balkana (“Miris kiše na Balkanu”, “Cvat lipe na Balkanu”, “Smiraj dana na Balkanu”, “Duhovi nad Balkanom”, “Legenda o Luni Levi”, “Baj-ka o Benjaminu Baruhu” i “Balada o Bo-horeti”). O književnom stvaralaštvu Gor-dane Nuić osvrt je napisao Vasa Pavković, urednik i književni kritičar iz Beograda. Tekst pod nazivom “Nema ničeg izvan priče” prenosimo u cijelosti.

Nema ničeg izvan priče

Impresionira već i sam pogled na sedam romana Gordane Kuić, koje je ona objavila u relativno kratkom vremenskom intervalu od dva desetljeća, između 1986. i 2006. go-dine. Recimo, “Miris kiše na Balkanu”, “Cvat lipe na Balkanu” i “Smiraj dana na Balkanu” imaju zajedno preko 1.500 strani-ca, vrlo gusto i sitno tiskanog teksta, dok zbivanja u njima obuhvaćaju cijelo 20. sto-ljeće u povijesti Balkana, ali i sudbine neko-liko židovskih porodica, gdje sefardskoj porodici Salom pripada centralno mjesto.

Prva tri romana kronološki prate opću povijest svijeta, Europe i Balkana – “Miris

kiše na Balkanu” počevši od početka Pr-vog svjetskog rata, međuratnog perioda i sve do kraja Drugog svjetskog rata; “Cvat lipe na Balkanu” period poslije Drugog svjetskog rata do sredine šezdesetih; a “Smiraj dana na Balkanu” apokaliptične devedesete godine prošlog stoljeća. Fak-tički, ova porodična trilogija, kojoj mora-mo dodati i roman “Duhovi nad Balka-nom”, kao naročiti, nadahnuti autorski komentar, pokriva postojanje obje Jugo-slavije, a zbivanja u porodici Salom ili Ša-lom i okolnim, rođačkim, prijateljskim i inim porodicama (Papo, Korać), u velikoj mjeri bivaju i podsticana i uzrokovana po-vijesnim turbulencijama, od kojih su na junakinje i junake ovog romana ponajviše utjecali: Prvi svjetski rat, osnivanje prve jugoslavije, Drugi svjetski rat, bombardi-ranje Beograda i njegovo oslobađanje četi-ri godine kasnije, socijalistička revolucija i revolucionarni teror u drugoj Jugoslaviji, Goli otok, potiskivanje građanske klase, 50-te i 60-te, lagani uspon jugoslavenskog društva, ubojstvo Johna Kenedija, potom Titova smrt, kriza i krah 90-ih. Pri tome, Gordana Kuić često vrlo diskretnim sred-stvima, navodi kakav povijesni prijelomni moment, tražeći mu analogiju s događanji-ma u životu svojih protagonistkinja i pro-tagonista, mada nastoji i uspijeva pripo-vjednu pažnju prije svega usmjeriti na ži-vote vlastitih literarnih junaka, na njihovu svakodnevnicu i uobičajene oblike poro-dičnog i intimnog života.

Povijesne silnice ne utječu samo na ži-vot junakinja i junaka ove trilogije, nego i na promjenu žanrova u njemu. Porodični,

građanski roman o multikonfesionalnom društvu iz prvog dijela, situiranog u Sara-jevu i kasnije Beogradu, “Miris kiše na Balkanu”, blago će se promjeniti u priču o životu i karijerama dvije sestre, Blanke i Rikice, odnosno sazrijevanju djevojčice Inde, u “Cvatu lipe na Balkanu” i neprili-kama sa ustanarskim bračnim parom Gr-dić, da bi u “Smiraju dana na Balkanu” preovladali melodramski elementi ljubav-nog trokuta Vere Korać, Ivana i njegove supruge Slavke. Topološka mreža na kojoj su organizirana epizodično neprebrojiva pripovjedana zbivanja širi se iz egzotič-nog, zatvorenog, provincijalnog i sefard-skog Sarajeva s početka 20. stoljeća, ka Beogradu i Zagrebu, u izvjesnim segmen-tima dopire do Dalmatinskog primorja u “građanskom” međuratnom periodu, ali se kasnije rasprostire do Dalmatinskog pri-morja u “građanskom” međuratnom perio-du, ali se kasnije rasprostire i po svijetu, stižući do Amerike i Palestine. Sve složene promjene u životu junakinja i junaka razli-čitih generacija i tkivu primarne trilogije romana Gordane Kuić, nalaze odraz i u sa-mom jeziku kojim se pripovjeda. U prvoj i drugoj knjizi taj je promišljeni jezik, pre-pun sefardskih rečenica i frazéma, dna stranica vrve fusnotama, da bi kao makro-tekst projekat Gordane Kuić prirodno skrenuo u trećoj knjizi prema anglicizmi-ma, na jednoj i živopisnom beogradskom žargonu, na drugoj strani. Impresionira či-njenica da se Gordana Kuić veoma dobro snalazi u dijalozima, koloritno se služeći natprosječnom jezičkom kompetencijom u upotrebi jezika, varijanti i žargona.

Aktivnosti Kulturno-informativnog centra Ambasade Bosne i Hercegovine u Zagrebu

Epske tvorevine o identitetu

JOURNAL

29


Ako se ovoj vrlo složenoj velikoj pri-či, zasnovanoj na “autentičnim događaji-ma i ličnostima”, što je napomena spisa-teljice na kraju “Mirisa kiše na Balkanu”, sada i sa fantastičnim intermecom “Du-hova nad Balkanom”, doda naredna trilo-gija – “Legenda o Luni Levi”, “Bajka o Benjaminu Baruhu” i nedavno objavljen, faktički epiloški roman “Balada o Boho-reti”, postaje jasnije ne samo širina za-hvata Gordane Kuić, nego i razlozi stvar-nog divljenja koje tako uobličena cjelina od sedam epskih raspričanih, generalno uzevši realističnih romana, izaziva u objektivnom čitaocu.

“Koda” druge trilogije, sa žanrovskim odrednicama legenda, bajka, balada svo-jevrsni je posteriorno sagrađen smisaoni uvod u prvu trilogiju i u svom posljednjem i najboljem segmentu, “Baladi o Borohe-ti”, prstenasto zatvara cijelu sefardsku i balkansku sagu. Ona od jedne vrste fol-klorno egzotičnog porodičnog romana o promjenama u životu mnogočlane siro-mašne sefardske porodice iz Sarajeva i njenog laganog širenja svijetom, odnosno neke vrste nestajanja i utapanja u druge na-rode, postaje i vrsta romansirane “multi”nacionalne povijesti, koja u “Le-gendi o Luni Levi” prevashodno pripovi-jeda o inkvizicijskom progonu španjolskih Židova krajem 15. stoljeća i njihovom mit-skom izbjegličkom dolasku na Mediteran, Levant odnosno Jadran; da bi u “Bajci o Benjaminu Baruhu”, služeći se iskustvima pustolovnog (melodramskog) romana, spi-sateljica govorila o čvrsto zasnovanom se-fardskom životu u Sarajevu, Travniku, Splitu i Dubrovniku, odnosno jednim kra-kom i Beogradu, u drugoj polovici 17. sto-ljeća pod otomanskom vlašću. Konačno u posljednjem segmentu, napuštajući popu-larni žanr povijesnog i pustolovnog roma-na i vraćajući se početku, tj. 20. stoljeću, Gordana Kuić ispisuje ljubavni roman o jednoj autentičnoj ženskoj sudbini, rekon-struirajući na osnovu dnevnika i pisama Bohoretino doba i njen život, dugu episto-larnu veza sa španjolskim umjetnikom Manuelom Manrikeom de Larom i stižući pred vrata Drugog svjetskog rata.

Kritička deskripcija kojom sam poku-šao blago ocrtati neke od dominanti u se-dam romana Gordane Kuić može nago-vjestiti jedan komplicirani i teško proho-dan svijet, svijet u velikoj mjeri arhaičan, jedne malene nacionalne zajednice i de-setine likova u njoj, koji svjetlucaju na vremenskoj i prostornoj mapi prohujalog stoljeća i, u posljednje tri knjige, prohuja-lih pola milenija, također. Nije međutim tako i to nije ono najbitnije i najljepše!

Čitalački uspjeh ovih romana, u počet-ku bez ikakve, a kasnije bez znatnije mar-ketinške aktivnosti, prvi je dokaz ove tvrd-nje. Svaki od romana imao je više izdanja, neki i preko deset, ali ako ostavimo naklo-nost publike kao ćudljiv i dosta neuhvat-ljiv faktor, i poslužimo se argumentacijom kritičkog autoriteta, složićemo se s riječi-ma Predraga Palavestre iz knjige “Jevrej-ski pisci u srpskoj književnosti”. Te riječi glase: “Pisani lako i jednostavno, raspriča-no, bez strogosti i gustine, romani Gorda-ne Kuić uglavnom poštuju sva pravila kla-sičnog hroničarskog pripovjedanja: obilje detalja, linearno vođenje fabule i nepo-sredno kazivanje kroz koje naviru raznovr-sni likovi, brojne privatne sudbine i rasuti znaci prepoznatljivog vremena...” Sa ne-kim od tvrdnji iz ovog citata složio bih se laka srca, o nekima mislim drugačije, ali ono što bih istaknuo su lakoća i jednostav-nost u naracij i dijalozima i vještina konta-miniranja porodičnog romana silnicima povijesti. Književno realizirani, jednostav-nost i lakoća vidljivi su na svakoj stranici, posebno u dijalozima, u kojima Gordana Kuić, kako sam napomenuo, majstorski koristi idiolekte kojima njeni junaci govo-re: od akorda zvonkog i melodioznog ju-deo-španjolskog, preko raznovrsnih vari-janti srpskog i hrvatskog jezika, sve do groteskno iskrivljenog ličnog žargona, u rasponu od onog koji je pokrajinski uvje-tovan, do onoga na koji je utjecala genera-cijska pripadnost, odnosno prekid kontak-ta s materinjim jezikom i utjecaj tuđeg je-zika. I upotreba th idiolekata je stilski i smisaono različita i varira između iskon-ske potrebe realističkog pisca da što bolje njihovim jezikom okarakterizira svoje ju-nake i horizont njihovog svijeta, preko građenja egzotične atmosfere, odnosno evociranja toplog porodičnog žargona, pa sve do socijalnog i psihološkog određiva-nja protagonista i uspješnih satiričnih i hu-morističkih parija, u kojima se iz žargona izvode komični efekti i dinamizira central-na realistička šifra romana.

Gordana Kuić je u ime svojih predaka, u ime najdublje porodične tradicije krenu-la u neobičnu avanturu romansijerskog pripovijedanja i istrajnošću i povjerenjem u sebe i jeik, načinila obimno i respektabil-no književno djelo. Ono poštuje publiku i njoj je namijenjeno, ono poštuje klasične obrasce kronološkog pripovijedanja i rea-listične odgovornosti pisca, ali ono ima i mnoge druge namjere od dobrodošle i bit-ne namjere čitalačkog zabavljanja.

Romani Gordane Kuić su epske tvore-vine koje govore o identitetu, o njihovom stjecanju i gubitku i ponovnom stjecanju.

Ti romani su i zasnovani kao naročita osobna i porodična svjedočanstva o iden-titetu i njihovom smislu na razini pojedi-načnog života. Sjećamo se zato mudrih riječi Amina Malufa, Gordani Kuić vrlo dragog i bliskog pisca, koji u knjizi “Ubi-lački identiteti” zapisuje i ovakvu rečeni-cu: “Identitet nije dat jednom za svagda, on se gradi i preobražava cijelog života.”

Možda bi ta rečenica mogla biti jedna od motoa u nekom budućem izdanju ovog sedmotomnog zdanja. Tolerantnost i osjećanje za vrijednosti i ideale drugog i drugačijeg, bitne su autorske ideologeme koje se implicitno podrazumijevaju u ro-manima Gordane Kuić. Oni su prisutni u nedoumici o smislu i posljedicama Sara-jevskog atentata i oštrom intelektualnom protestu protiv holokausta u “mirisu kiše na Balkanu”, oni su prisutni u oštrom protestu protiv jednoumlja i tiranije u “Cvatu lipe na Balkanu”, ali i u traganju za vlastitim emotivnim uporištem u živo-tu u “Smiraju dana na Balkanu”. Ponovo, u drugom trilogijskom krugu, Gordana Kuić će se sredstvima romana i umjetno-sti suprostaviti progonu Židova iz Špa-njolske 1492. godine, zagovaraće među-konfesionalno razumijevanje, između ostalog i kroz lik dobroćudnog i nespret-nog travara Benjamina Baruha, koji po-maže svim bolesnicima i ranjenicima, bez obzira na vjeru, naciju i ideologiju. Ko-načno i posljednji roman drugog troknjiž-ja, “Balada o Bohoreti”, prolazi u spo-rom, sudbinski dugom traanju naslovne junakinje za samom sobom i vlastitim mjestom u grubom muškom, patrijarhal-nom svijetu, počevši od Istanbula, preko Sarajeva sve do Pariza.

“20. stoljeće nas je vjerojatno naučilo da nijedna doktrina nije, sama po sebi, nužno oslobodilačka. Sve one lako mogu iskliznuti, sve mogu biti izopačene, sve imaju okrvavljene ruke, komunizam, libe-ralizam, nacionalizam, svaka od velikih religija, pa čak i svetovnjaštvo. Nitko ne-ma isključivo pravo na fanatizam i nitko nema, obrnuto, isključivo pravo na čovječ-nost”, kaže u “Ubilačkim identitetima” Amin Maluf. Ne tvrdim da je ovo bila cen-tralna ideja vodilja u romanima Gordane Kuić. Centralna vodilja je ipak bila sama priča, njena zanimljivost. Priča kao svje-dočanstvo o trajanju i nestajanju. Pa ipak, u podtekstu ovog pola milenija dugog, ženski tolerantnog šeherezadinskog pripo-vijedanja, krije se i ta ideja. I u njenoj pri-sutnosti, kroz bezbrojne epizode i mnoštvo likova, otkrivam jednu od važnih vrijedno-sti ovog romansijerskog poduhvata. q

Ismet Isaković

JOURNAL

30


Ljubitelji sevdaha tražili su kartu više kako bi mogli uživati u koncertu ženskog pjevačkog zbora “Bulbuli”, koji je uprili-čen 7. lipnja 2010. u Kazalištu “Trešnja” u Zagrebu. Prije programa, voditelj zbora Ismet Kurtović pozdravio je prisutne te se zahvalio glazbenicima i svima onima koji su sudjelovali u realizaciji CD-a: Denisu Mujačiću, Bruni Urliću, Sefijudinu Ali-moskom, Seadu Aliću, Bosiljku Domaze-tu, sponzorima, te KDBH “Preporod” pri kojemu djeluju i “Bulbuli”. Istaknuo je da je po prvi puta neka manjinska zajednica financirala tako ozbiljan projekt. Pred-stavljajući harmonikaša Edina Džaferagi-ća, Kurtović je napomenuo kako Edin ni-je samo harmonikaš zbora nego i pravi prijatelj, a smisao tih riječi mogao se pre-slikati i na predstavljanje Seada Muha-medagića koji je u ovom programu svo-jim vrsnim kulturološkim znanjem uvo-dio publiku u sadržaj i smisao svake od sevdalinki koje su izvodili “Bulbuli”.

Nakon uvodnih riječi, voditelj zbora obratio se publici, naglasivši kako od ovog trenutka pravo glasa imaju samo “Bulbuli”. I onda je potekla pjesma, naša stara, uvijek mlada, ukomponirana u vrlo zanimljive i neobične aranžmane što samo potvrđuje ka-ko je umjetnički izraz moguće odjenuti u bilo koje ruho ma kojeg vremena i dobiti začudne odsjaje taktova što se zrcale na po-vršini nebeske i morske plaveti, za svagda. A u tu čarobnu ljepotu riječi i glazbe slila se i ljepota scenskog prikaza s motivima dav-no zaboravljenih demirli pendžera, ašiko-vanja, eglena uz kahvu kakvu samo u Bosni možeš kušati, onako merakli i polahko kad jedan ispijeni fildžan s prijateljem traži dru-gi i krene razgovoruša o starom i ovom sada vaktu, u nedogled. Bosanskom čovjeku je u amanet ostavljeno da vazda može pronaći vremena za stanak. Znano je da u današ-njem vaktu stalno kuburimo s nedostatkom vremena pa vrlo često ni njegovog truna ne možemo pronaći za sebe samoga, a kamoli za drugoga. Na sreću, u Bosni još toga ima i to je jedna od najvećih njenih blagodati. Vazda je prijatelj u bosanske bašče dobro došao, ma odakle ga nanijeli široki ovoze-maljski putovi.

Sead Muhamedagić, zaljubljenik u sev-dah, ali prije svega prevoditelj, znanstvenik i onaj koji dunjaluk osjeća titrajima duše na ovom je koncertu neobičnu i još uvijek ne-dovoljno istraženu semantiku sevdalinke pokušao rastumačiti slušateljima. Tako su se mogli čuti vrlo neobični komentari o pje-

smi čiji se smisao može komparira s današ-njim filozofskim promišljanjem, njenom etičkom i estetskom komponentom, o tome kako se glas obespravljene žene u sevdalin-ci čuo još onda kad se nije znalo za ženska prava i feminističke pokrete. Taj sjetni žen-ski glas je, možda, bio prvi u povijesti, uvi-jen u lirski melankolični izričaj, koji je pro-govara o stoljetnoj nepravdi prema jednom od Božjih robova, ženi. Duboki unutarnji nemiri, povrijeđenost ljudskog dostojanstva mlade djevojke koju su udali za starca, re-flektiraju se u vrlo dramatičnom refrenu: Gledam ja lastu i lastavicu,/gledam je jed-no drugo cjeluju,/ gledam ja životu se radu-ju, kojeg je Sabina Softić tako dobro izvela da su se slušatelju već ukazale slike avlija iz kojih se čuje sjetni ženski glas ukomponi-ran u šapat vode iz šadrvana i miris tek pro-cvalih rumenih đulova.

Sevdalinka je pjesma koja nas smjelo vodi od staza djetinjstva, staza duše, pa sve do šefteli sokaka u kojemu se razlije-že vrckavi stihovani razgovor između za-ljubljenih. Na kraju mladić ne dobiva od svoje dragane mirišljavu voćku, iako obe-ćava da će za uzvrat dobiti burmu i bašli-ju. Enisa Travljanin je slušateljima do-brohotno podarila Šefteliju.

Koncert ženskog pjevačkog zbora “Bulbuli” u Zagrebu

Čarobna ljepota riječi, glazbe i scenskog prikaza

Ismet Kurtović i “Bulbuli”

Sead Muhamedagić, voditelj programa

JOURNAL

31


Za Muhamedagića sevdalinka pred-stavlja kulturnu oznaku Bosne koju ne sa-mo da treba čuvati i njegovati nego i zaštiti-ti kao jedno od njenih najvećih duhovnih blagodati. U pjesmi Haj, od kako je Banja-luka postala susrećemo emancipiranu ženu, udovicu koja ne želi sarajevskog kadiju, ne-go banjalučkog bekriju, tj. ona odabire he-donizam i ljepotu življenja, a odbacuje po-vlašteni društveni položaj. Sabina Softić i Nada Domazet su približile suvremenim slušateljima promišljanje i suptilne osjećaje jedne Bosanke, u epskom vremenu i patri-jarhalnom društvenom okruženju.

Sevdalinka je pjesma koja nikome nije strana, upravo zbog toga što može pobudi-ti najiskrenije osjećaje, emocije u rasponu od pregoleme tuge do čarobnog ljubavnog ushićenja. Sevdalinka oplemenjuje naše ljudsko biće i zbog toga ima budućnost, a “čovjek koji pjeva sevdalinku zvuči gor-do”. Sabina Softić je i ovoga puta pje-smom Haj, ja zagrizoh šareniku jabuku, prizvala u naše sjećanje one skrivene osje-ćaje koji iz naslaga godina provire u trenu-cima kad se život ukaže kao najljepši san.

Mitheta Ibrahimpašić je vrlo emotivno interpretirala pjesmu Ismeta Alajbegovića Šerbe Već godinu dana bolan ležim, kao i pjesmu Jutros mi je ruža procvjetala.

Komentirajući pjesmu Lijepi li su mo-starski dućani, Muhamedagić je postav-ljanjem pitanja: kako li se lijepa Fata osjećala iza zatvorenih vrata, pobudio u svakom slušatelju maštu. Sevdalinka ima onu moć koju nemaju političari, svjedoci smo da se oni u Bosni ne mogu dogovori-ti, sevdalinka to može, zaključio je Muha-medagić. Publika je uživala u pjesmi Moj dilbere kud se šećeš. Kad ja pođoh na Be-nbašu pjesma koja je bila aktualna za vri-jeme austrougarske vlasti u BiH, a klavir-ska pratnja ovoj sevdalinci dala je pose-

ban šarm i ljepotu, asocirajući na bogat-stvo bosanske duše i njenih najsuptilnijih osjećaja. Sevdalinka pjeva o gradovima, tuzi, rastancima, ushićenjima, ali i o za-natlijskom ugođaju po bosanskim čaršija-ma pa je česta leksema sevdalinke kujun-džija i kujundžiluk. U pjesmi Oj, djevojko điđo moja, govori se o mladalačkoj zai-granosti i životnoj neobaveznosti. Pjesma koja je vrlo ritmična i u skladu s njenim osnovnim značenjem.

Na kraju je Muhamedagić publiku po-častio prekrasnom izvedbom, vrlo za-htjevne pjesme Il je vedro il oblačno, u kojoj slavenska antiteza dodatno pojača-va osnovni elegični osjećaj, sličan onom u Hasanaginici.

Bulbul ptica glasnik je sabaha i novog dana. Svojim pjevom javi se prije zore. Sevdalinka zaodjenuta u ove nove aran-žmane je zalog budućnosti i potvrda kako u ma kojem vremenu njena začudna ljepo-ta može biti potvrda osebujnoj bosanskoj kulturi i tradiciji. Ona je ogledalo duše te neuništive blagodati ljudskog postojanja

zbog kojega, bez obzira na težinu svakod-nevnih događanja, život ipak ima smisla.

Na kraju su “Bulbuli”, njih dvadesetak: Sabina Softić, Mitheta Ibrahimpašić, Enisa Travljanin, Nada Domazet, Sabina Abdura-hmanović, Ajša Dedić, Šefika Mešić, Ajša Manovović, Goga Kram, Žana Stanz, Svje-tlana Šalaj, Fatima Luzar, Đenđo Meliha, Nađa Dervić, Hasiba Čaušević, Majda Ro-žmarić, Marijana Pavlović, Božica Graho-vac, Velagić Izeta, Paškvan Elena, Brlek Vesna, Džaferagić Selma, Đuhera Sanela i Zinaida, skupa sa svojim “maestrom” Isme-tom Kurtovićem i harmonikašem Edinom Džaferagićem s pjesmom Zapjevala bulbul ptica zaokružili cjelovečernji program sev-daha i sevdalinke.

Posjetitelji su bili vrlo zadovoljni, a na licima “Bulbula” je ostao sretni osmjeh zbog uspješnog nastupa u koji su uloženi mjeseci rada i međusobnog druženja u pro-storijama “Preporoda” u Ilici 35, u Zagrebu.

Zahvala ispred KDBH “Preporod” upućena je Savjetu za nacionalne manjine RH koji financira sve naše programe pa tako i ovaj, audio zapis “Bulbula”, s dva-naest predivnih antologijskih sevdalinki uz koje se opuštamo, prizivajući u sjeća-nje stare staze i pragove kuća s kojih smo davno krenuli, ali i svim drugim donatori-ma koji su sudjelovali u njegovoj realiza-ciji. Naši “Bulbuli” su na koncertu, kao i sevdalinke koje su izvodili, bili zaodjenu-ti novim ruhom, prekrasnim kostimima koji su im vrlo dostojanstveno i otmjeno pristajali, zahvaljujući dobrodušnosti jed-ne gospođe koja je za sve članice podarila materijale, jer su sevdalinka, “Preporod” i “Bulbuli” dio njene velike ljubavi – Bo-sne, kako se jedne prilike izjasnila.

Hvala “Bulbuli” za predivnu rukovet bosanskog blaga koju ste publici nesebič-no darivali. q

Ajka Tiro-Srebreniković

JOURNAL

32


U organizaciji Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, u subotu 12. lipnja 2010. u Za-grebu svečano je otvorena samostalna izložba fotografija pod nazivom “Srebre-nica” autora Ediba Palalića. Na otvorenju izložbe u prostorijama zagrebačkog ogranka BNZH govorili su Morana Pali-ković-Gruden, Fikret Cacan i Ahmed Sa-lihbegović.

Morana Paliković-Gruden je rekla da nam je putem fotografija, koje su snimlje-ne 2005. godine na 10-godišnjicu srebre-ničkog genocida, autor podario dio svoje duše i srca. Svi su, ne samo danas, potre-seni temom Srebrenice. Njena generacija nikada neće moći zaboraviti niti objasniti događanja u Srebrenici jer su mislili da tako nešto više nije moguće, da se straho-te Drugog svjetskog rata nikada ne mogu ponovo dogoditi. “Mislila sam da se ne mogu dogoditi grobnice. Stvarno sam mi-slila da ove potresne fotografije, kao što je ona gdje žena sprema pitu za nekog drugog jer više ne može za svoga sina ili doček lijesova ili zamišljen i prazan po-gled žena s maramama, više nikada ne mogu dogoditi. Hvala Edibu što je to za-bilježio”, rekla je Paliković-Gruden.

Fikret Cacan je istaknuo da je Edib Palalić odrastao u fotografskoj sredini jer je njegov otac Enver fotograf. “Foto-En-ver” je u Travniku i Srednjoj Bosni ugled-na firma, koja se 90-ih godina afirmirala u hrvatskom i bosanskom tisku. “Foto-grafski zanat je pomalo neobičan. Nekada su se fotografije razvijale noću. Svaki za-nat koji se radi noću, kada ljudi zaspu i ničega drugog nema, kada je čovjek sam sa svojim poslom – u tome poslu uvijek ima jedna umjetnička crta. Ljudi koji sa-mi po noći nešto rade ne misleći samo na ćari i zanat, osjećaju među sobom jedno zajedništvo. Ti noćobdije, na neki način, ujedinjuju čovječanstvo, oni stvaraju kul-turu. Time se fotografija na jedan način etablirala u svijetu umjetnosti”, rekao je Cacan. Naglasio je da izložba “Srebreni-ca” svjedoči o jednoj visokoj zanatskoj, odnosno profesionalnoj razini Edina Pa-lalića. Pritom pada u oči da nema niti jed-ne neuspjele fotografije, pri čemu svaka može naći svoje mjesto u novinama. Ta-ko na portretima odskače autorska ruka visoke zanatske razine, iznad novinarsko-

profesionalne, a fotografija dobija svoju klasičnu umjetničku dimenziju. Cacan je rekao da tragični događaj u Srebrenici, kojemu se približava 15. obljetnica, još nije akceptiran i integriran u europsku po-vijest, u mentalnu sliku europske kulture. U Srebrenici se dogodilo uništavanje na-čela Ujedinjenih naroda, koji je po svojoj definiciji jamac civilizacijske razine. Za-štićena zona UN-a nije obranila nezašti-ćeno, nevino bošnjačko stanovništvo. Broj pobijenih koji se sada kreće oko 8.500, a koji nije konačan, svjedoči da se dogodio propust, odnosno pogreška koja označava poništavanje smisla UN-a. “Stravični zločin je još neakceptiran. On-da nije čudo što u svakoj svojoj umjetnič-koj izvedbi postoji jedna napetost između autorske zamisli i koncepcije. To je jedan zanimljiv i složen teorijski problem. Vi-soka profesionalna razina svakoj Edibo-voj slici daje dignitet. Mi smo fascinirani autentičnošću svake fotografije, koja je inspirativna i dokumentarno snažna. Bilo da je riječ o prizorima objekata ili trenu-taka u životu, drama je svaki puta na svo-me vrhuncu”, rekao je Cacan i zaključio da je izložba po svojoj visokoj profesio-nalnoj razini vrlo značajna i zanimljiva.

Ahmed Salihbegović je rekao da je au-tor ljubav prema fotografiji i umjetnički ta-lent naslijedio od svoga oca. Činjenica da Edib Palalić nije profesionalni fotograf ne-go liječnik, potvrđuje staru maksimu: ako hoćete da se neki posao napravi – dajte ga preopterećenom. “Odabir teme je jedna vr-sta komplimenta autoru. On je iz svoje do-kolice, iz današnjeg vremena stečenog mira i blagostanja mogao pozabaviti lakšim, ljepšim, mirnijim i manje bolnim temama. U ljudskoj prirodi je da pokušava iz svog sjećanja, iz svog fokusa – ne samo kamere,

iz svojih očiju i uma, maknuti teške i mučne teme. Međutim, Edib Palalić je bio hrabar i odvažan pozabaviti se s takvim nečim”, re-kao je Salihbegović i naglasio da je od svih krvavih stratišta proteklog rata najstrašnija Srebrenica, ne samo po velikom broju stra-dalih već po hladnoj sustavnosti, po bezob-zirnoj, industrijskoj prirodi tog zločina. Sre-brenica se desila u sam suton, na samom kraju rata kada su neki zločinački umovi na visokim razinama odlučili “očistiti” taj dio Bosne i Hercegovine od jednog naroda, od Bošnjaka. Sustavnost i hladnoća srebrenič-kog masakra podsjeća na hladni promišljeni aspekt holokausta. Stanovnici Srebrenice su bili iznevjereni i izdati – razoružani su uz obećanje da će ih štititi međunarodna zajed-nica, a onda su prepušteni svojoj sudbini. Svoj prilog da se taj zločin nikad ne zabora-vi i da se zbog toga smanji mogućnost nje-govog ponavljanja Palalić je dao svojim iz-borom teme i fotografija. Time je učinio važnu ne samo umjetničku, već i društvenu gestu. “To je prilog tome da se oda barem minimalna počast tim ljudima, da se ne za-boravi, da se prisjetimo da među nama ima ljudi koji još uvijek traže svoje bližnje, da ima ljudi koji žive na rubu egzistencijalnog minimuma”, zaključio je Salihbegović.

Edib Palalić (Travnik, 1981.) završio je studij medicine u Beču, a trenutno je na spe-cijalizaciji kirurgije u Zwickau, Njemačka. “Od 1995. pa sve do danas Srebreničani sa-hranjuju svoje najbliže. I nakon 15 godina stižu vijesti o novootkrivenim masovnim grobnicama. U julu 2005. godine imao sam priliku posjetiti taj prelijepi kraj. Oni koji su osatali, oni koji su preživjeli i oni koji nisu uspjeli otići u bolji svijet sada žive zajedno. Iz nužde se razvio neki novi oblik suživota. Napadači i napadnuti na jednom malom prostoru s oskudnim resursima i krvavom prošlosti. Moja namjera je bila da povodom 15-godišnjice masakra u Srebrenici još jed-nom podsjetim što sve čovjek može uraditi i što može izdurati. Sabur nastao iz nemoći je ono najvrijednije što Srebreničani ima-ju... U životu su najvažniji trenuci. Ovdje vam želim pokazati trenutke iz života Sre-breničana. Ima fotografija na kojima ljudi plaču, na kojima se smiju i onih gdje nema nikakvih emocija. Pustite da vam ti trenuci ispričaju priču”, napisao je Edib Palalić u prospektu izložbe. q

Ismet Isaković

Izložba fotografija “Srebrenica” Ediba Palalića

Potresne fotografije

Edib Palalić

JOURNAL

33


Priliku za istraživanje svojih vlastitih korijena i tradicije Bošnjaci Zvornika su 1991. godine iskoristili obilježavanjem 300 godina smrti Hasana Kaimije. Tada je Odbor Islamske zajednice Zvornik obilje-žio 300 godina od smrti pjesnika, alima, imama, sufije, dobrotvora i narodnog tri-buna Hasana Kaimije. Rukopisi s tekstovi-ma Hasana Kaimije nalaze se u mnogim bibliotekama Europe, a u gradu u kojem je proveo svoje zadnje godine života nije imao ni svoju ulicu, ni bilo koje drugo obi-lježje. Njegovo turbe i usmena narodna predaja su čuvali spomen na ovog velika-na. U jesen 1991. godine isklesana je ploča i postavljena na njegovu turbetu, kojega su Srbi devastirali zajedno s ostalim turbeti-ma značajnih bošnjačkih velikana poput onog pjesnika i znamenitog šejha Abdura-hmana Sirije na Oglavku kod Fojnice. Natpis, iako oštećen u najezdi rušilaca tra-dicije i kulture Bošnjaka, je sačuvan. Da-nas nanovo podsjeća posjetitelje na svije-tlu ličnost Zvornika. Okruglim stolom, vjerskim i kulturnim sadržajima obilježe-no je 300 godina od njegove smrti.

Dani Hasana Kaimije u Zvorniku i izvedba “Mesnevije”

Prošlo je trinaest godina od tada i rodi-la se ideja da se pokrene vjersko-kulturna manifestacija “Kaimijini dani”. Od 2004. godine početkom mjeseca svibnja na po-dručju Zvornika se redovno održava ova manifestacija. Te prve godine održavanja o ovom velikanu su govorili ugledni boš-njački znanstvenici i književnici. Skup je bio obogaćen kulturnim i vjerskim sadrža-jima. Iz godine u godinu manifestacija se nastavljala i svojim kontinuitetom usprav-ljala i dokazivala bošnjačku duhovnu uko-

rijenjenost na prostoru gdje su se tijekom rata u BiH dogodila najveća klanja Boš-njaka. Godine 2005. je ustanovljena Pove-lja za životno djelo i Nagrada za najbolje objavljeno djelo u prethodnoj godini iz

oblasti književnosti i znanosti, a koje prije svega, uz najviše književno-estetske stan-darde, afirmira duhovne i humanističke vrijednosti našeg naroda. Manifestacija je, dakle, osmišljena s ciljem promoviranja

Aktivnosti Dramskog studija “Orient espresso”

KDBH “Preporod” u Zvorniku, Trebinju i Mostaru

Na daskama nekadašnjeg kina, početkom rata u BiH, dogodio strašan pokolj Bošnjaka zvorničkog kraja. Ubijeno je oko 200 muslimana. Članovima Dramskog studija bilo je posebno emotivno izvoditi vjersku predstavu na daskama koje nekima život znače, a nekima su značile svirepu smrt. / Da se skandal s otvorenja džamije kojim slučajem ne bi ponovio, izvođenje “Kamenog spavača” prošle godine osiguravala je policija. Tako je bilo i ove godine. “Preporodov” dramski studio, 24. lipnja 2010. izveo je predstavu “Mesnevija” u dvorištu Medžlisa Islamske zajednice Trebinje koju je gledalo preko 300 Trebinjaca i osiguravalo nekoliko policajaca.

JOURNAL

34


kulture, vjere i tradicije Bošnjaka, te njiho-ve opredijeljenosti za multietnički i multi-kulturalni suživot. Proteklih godina “Kai-mijini dani” su postali najvažniji kulturni događaj koji organiziraju povratnici u RS, sa sudjelovanjem umjetnika iz Srbije, Cr-ne Gore, Hrvatske, Švedske… Manifesta-cija je zadobila i međunarodni karakter te se smatra jedinom kulturnom manifestaci-jom koja promovira temeljne bošnjačko-muslimanske kulturne vrijednosti. Dakle, “Preporodu” je bila čast da može sudjelo-vati na ovoj manifestaciji. U suradnji s predsjednikom Medžlisa IZ Zvornik, Mu-stafom Muhamerovićem, 12. svibnja, u sklopu manifestacije, dogovorena je izvedba predstave “Mesnevija” u zvornič-kom Kulturnom domu, nekadašnjem grad-skom kinu. Spomenimo da se na daskama nekadašnjeg kina, početkom rata u BiH dogodio strašan pokolj Bošnjaka zvornič-kog kraja. Ubijeno je oko 200 muslimana. Članovima Dramskog studija bilo je po-sebno emotivno izvoditi vjersku predstavu na daskama koje nekima život znače, a ne-kima su značile svirepu smrt. Publika je bila oduševljena izvedbom, a “Preporo-dov” dramski studio je na put krenuo s no-vim iranskim kulturnim atašeom u Zagre-bu – Rezom Jamshidijem. Iranski kulturni centar još je jednom ljubazno ustupio svo-je vozilo za potrebe izvođenja predstave “Mesnevija”.

Povelja Hasan Kaimija za životno dje-lo ove godine bila je uručena prof. dr. Ismetu Smailoviću, kazao je na konferen-ciji za novinare u Tuzli Mustafa Muhare-mović, predsjednik Izvršnog odbora kul-turno-vjerske manifestacije Dani Hasana Kaimije 2010. U obrazloženju za dodjelu Kaimijine povelje stoji kako je Smailović u 89 godina života dao neprocjenjiv dopri-nos naučno-istraživačkom radu na polju jezika, kulture i tradicije Bošnjaka, a to i danas čini, iako u dubokoj starosti. Ovogo-dišnji Dani Hasana Kaimije održali su se od 10. do 13. svibnja, a Povelja za životno djelo bila je dodijeljena na Kula Gradu, 11. svibnja, kada je žiri ovogodišnje nagrade za najbolje djelo iz književnosti i nauke objavljeno u prošloj godini, proglasilo po-bjednika i dodijelilo nagrade. Nagradu za najbolje djelo prošle godine je dobio Ve-dad Spahić, a povelju za životno djelo po-nio je Muhamed Huković. U uži izbor od pet knjiga koje se natječu za prestižnu na-gradu Hasan Kaimija ušla su djela: “Umjetnost islamske kaligrafije” Ćazima Hadžimejlića, “Pjesme divljih ptica” Ene-sa Karića, “Bajramije – melamije i Ham-zevije” Edina Urjana Kukavice, “Pokošeni cvjetovi Krajine” Muhameda Mahmutovi-

ća i “Kamenica i Glodi”, monografija au-tora Dževada Tosunbegovića. Nagradu “Hasan Kaimija”, za najbolje djelo iz obla-sti književnosti dobio je Enes Karić za knjigu “Pjesme divljih ptica”, dok ju je iz oblasti znanosti dobio Ćazim Hadžimejlić za knjigu “Islamska kaligrafija”.

“Knjiga ‘Pjesme divljih ptica’, Enesa Karića, je književno djelo kojim su ispripo-vijedane posljednje decenije XVI. vijeka, a kojim je predočeno jedno univerzalno vrije-me Bosne i bosanskog društva. Enes Karić, poznat kao autor mnogih studija, eseja, u ovom se historijskom romanu pokazao kao pripovjedač raskošnog spisateljskog talenta i umijeća”, stoji u obrazloženju nagrade. U obrazloženju ne stoji da Karićeva knjiga u sebi nosi i suptilnu kritiku bosanskih sufija te da je paradoksalno da nagradu s imenom velikog šejha Hasana Kaimije dobije upra-vo ova knjiga. Eto, odgovorit će žiri, dobio ju je šejh Ćazim iz porodice poznatih bo-sanskih šejhova Hadžimejlića iz Vukeljića, pa je paradoks donekle ispravljen. Mono-grafija “Islamska kaligrafija” profesora na Likovnoj akademiji u Sarajevu i nakšiben-dijskog šejha Ćazima Hadžimejlića iscrpno predstavlja jedno od najčuvanijih čovjeko-vih likovnih izraza. Naš vrhunski znalac islamske kaligrafije, profesor Hadžimejlić, u ovoj je monografskoj studiji prikazao obi-lje raskošnosti kaligrafskog umijeća unutar mnogih muslimanskih naroda. U okviru manifestacije Dani Hasana Kaimije, održa-na je i izložba ručnih radova Udruženja že-na Zvornik, otvaranje izložbe slika Hariza Grahića u zgradi Muzejske zbirke kao i pro-mocija zbirke pjesama “Kako je tamo" Zije Pandura.

Nastup u Trebinju i Mostaru

Podsjetimo da je “Preporodov” dramski studio prošle godine u Trebinju izveo mo-nodramu “Kameni spavač”. U gradu u ko-jem je nekad živjelo preko 5.000 Bošnjaka danas živi oko stotinu. Izvedbom “Kame-nog spavača”, nakon 20 godina, po prvi put su Bošnjaci nastupili u nekom gradskom prostoru namijenjenom za kulturu. Otvara-nje prve obnovljene gradske džamije u Tre-binju obilježile su nasrtljive provokacije građana srpske nacionalnosti. Da se skandal kojim slučajem ne bi ponovio, izvođenje “Kamenog spavača” prošle godine osigura-vala je policija. Tako je bilo i ove godine. “Preporodov” Dramski studio, 24. lipnja 2010. izveo je predstavu “Mesnevija” u dvorištu Medžlisa Islamske zajednice Tre-binje koju je gledalo preko 300 Trebinjaca i osiguravalo nekoliko policajaca. Za tu prili-ku vrijedni glavni trebinjski imam Husein

ef. Hodžić u dvorištu je sagradio pravu ma-lu pozornicu. Nakon “Mesnevije” prigodno je nastupio i borac za pravdu i istinu, osni-vač trebinjskog Alternativnog kluba, Blažo Stevović. On je izveo kraću monodramu o iseljavanju i progonu Bošnjaka. Stevovića je njegova istinoljubivost dovela u nemilost lokalnih trebinjskih crkvenih i političkih moćnika. Prije nekoliko godina ekskomuni-ciran je iz Pravoslavne crkve jer se zalagao za istinu o događanjima oko progona i ubi-janja Bošnjaka. “Preporod” je naredni dan sudjelovao i u otvorenju džamije u Župi po-red Trebinja. Govor je održao voditelj “Pre-porodovog” Dramskog studija. Dogovore-na je i promocija nove “Preporodove” knji-ge u Trebinju. Roman Feđe Šehovića “Drž se (b)Alija” bit će predstavljen nakon rama-zana. “Preporod” je i ove godine Medžlisu IZ Trebinje poklonio svoje tiskovine.

Dramski studio se nakon nastupa u Trebinju uputio u Mostar, gdje je “Mesne-viju” izveo na gradskoj sceni “Toni Pehar - Mostarskom teatru mladih” (MTM). Predstava je organizirana u suradnji sa Se-adom Đulićem, direktorom Mostarskog teatra mladih. Đulić je cijeli svoj život po-svetio teatru, a danas uglavnom prenosi znanje na omladinu i djecu, trudeći se odr-žati MTM u životu. MTM godinama funk-cionira pretežito zahvaljujući entuzijasti-ma. Đulić, međutim, kaže da se ne zasiti, i da ga nebriga vlasti neće nikada pokoleba-ti: “Moj stav je da se teatar i umjetnost ne radi, to se živi.” Mostarski teatar mladih ove godine organizira 35. po redu Festival autorske poetike. S obzirom da ova teatar-ska kuća već godinama nema nikakvu fi-nancijsku pomoć, od bilo kojeg nivoa vla-sti, Festival će biti nešto drugačiji nego proteklih godina. “Bit će to svojevrsno podsjećanje - vratit ćemo se 35 godina unazad, na prve Dane teatra mladih, kako se festival tada zvao. Ovoga puta uglav-nom su u pitanju naše vlastite predstave, s tim što imamo gostovanje teatarske kuće iz Velike Britanije, pa je festival ipak me-đunarodni”, otkriva Đulić. Ansambl MTM-a mnogo putuje po festivalima, i to širom svijeta te je Dramskom studiju “Ori-ent espresso” bila čast nastupiti na njiho-vim daskama. Treba spomenuti da je pri-kaz o “Preporodovoj” predstavi izašao u sarajevskom “Oslobođenju”, i to na pola novinske strane. Ne spominjemo ovo zbog zadovoljene taštine već stoga što je neo-bično da jedne novine označene radikalno lijevim iscrpno prenose vijest o “Mesnevi-ji” koju izvodi manjinska i amaterska dru-žina iz Hrvatske. Toliko o univerzalnosti “Mesnevije” i Rumijevih poruka. q

Filip Mursel Begović

JOURNAL

35


U utorak 27. srpnja 2010. na Ahiret je preselio prof. dr. Osman Muftić, jedan od najznačajnijih članova Islamske zajednice u Hrvatskoj. Proživio je jedan izuzetno plo-dan i plemenit porodični, znanstveni i druš-tveni život. Na svim planovima svoga ljud-skog angažmana ostvario je najviše dome-te. Dženaza namaz je upriličena u petak 30. srpnja 2010./18. š’abana 1431. h. g. na za-grebačkom groblju Mirogoj. Molimo Uzvi-šenog Boga da ga primi u okrilje Svoje mi-losti i da ga za njegov plemeniti život nagra-di najljepšim dženetskim blagodatima, a da njegovoj obitelji podari sabri-džemil.

Osman Muftić je rođen 8. ožujka 1934. u Sarajevu. Školovao se u Zagrebu, gdje je maturirao 1952., a zatim je na studiju stro-jarstva Fakulteta strojarstva i brodograd-nje diplomirao 1959., magistrirao 1969. i doktorirao 1972. godine. Nakon trogodiš-njeg rada kao projektant u poduzeću “In-stalacije” (od 1960. do 1963.), profesor Muftić je počeo raditi na Fakultetu strojar-stva i brodogradnje u Zagrebu. Brzo je na-predovao: izabran je za asistenta 1963., za docenta 1969., za izvanrednog profesora 1976., a za redovitog 1982. godine.

Držao je nastavu iz sljedećih predmeta: Mehanika, Nauka o čvrstoći, Teorija meha-nizama, Biomehanika, Roboti i manipula-tori, Ergonomija, Konstrukcija zrakoplova i Teorija giroskopa. Pored nastave na Fakul-tetu strojarstva i brodogradnje držao je na-stavu kako na dodiplomskom, tako i na pos-tdiplomskom studiju i na Elektrotehnič-kom, Medicinskom, Šumarskom, Tehno-loškom, te na Fakultetu grafičke tehnologi-je, gdje je bio i prvi dekan. Još kao asistent bio je osnivač i prvi voditelj Laboratorija za dinamiku strojeva i mehanizama.

Bio je cijenjeni sveučilišni profesor, a posebno se istaknuo kao izvrstan preda-vač i pedagog. Veliku pažnju posvećivao je nastavi, a tisuće njegovih studenata uvijek su ga isticale kao jednog od najbo-ljih i najdražih nastavnika. Studenti su uvijek rado dolazili na njegova predava-nja, a često se događalo da predavanje završi aplauzom. Kao poznati kozer i vr-stan crtač znao je svoja predavanja učiniti zanimljivim i u onim dijelovima koje i

sami nastavnici smatraju suhoparnim. Iza sebe je ostavio pedesetak magistara zna-nosti, od kojih je preko polovice doveo i do doktorata, uveo ih u znanstveni rad i usmjerio prema sveučilišnoj karijeri.

Kao i u nastavničkom radu, tako i na znanstvenom i stručnom polju njegov rad je izuzetan i po mnogočemu pionirski. Profe-sor Osman Muftić zarana je prepoznao po-trebu razvoja interdisciplinarnih znanstve-nih područja. Bio je jedan od osnivača in-terdisciplinarnog studija dizajna, na kojem je bio i višegodišnji predavač. Djelovanjem na tom studiju pokazao je kako je za dobar industrijski dizajn nužno dobro poznavati osnove tehničkih disciplina. No prije svega treba istaći njegov pionirski teorijski i prak-tični rad na području mehanike živih susta-va. Vrlo rano se povezao s liječnicima za-grebačkog Sveučilišta i započeo primjenji-vati mehaniku na živim sustavima. Novim pristupom izučavanju takvih sustava dao je, primjenjujući inženjerske metode, posebno mehanike, originalni i značajan doprinos ortopediji, anatomiji, fiziologiji i ergonomi-ji. Pritom je razvio usku suradnju s liječnici-ma, proširujući vlastito znanje temeljima medicine. Timski rad na području biomeha-nike dao je projekt naše prve domaće total-ne endoproteze zgloba kuka, koja se proi-zvoditi u Švicarskoj u tvornici “Sulzer”.

U četiri desetljeća rada na Fakultetu strojarstva i brodogradnje profesor Muftić je objavio samostalno ili u koautorstvu uku-

pno 172 znanstvena rada, te velik broj stručnih radova, od kojih treba istaći 28 pro-jekata iz područja projektiranja sustava me-hanizacija za kazališta, što ponovno poka-zuje njegovu svestranost. Autor je šest knji-ga, za druge četiri knjige napisao je pojedi-na poglavlja, a bio je plodan i u pisanju čak deset udžbenika. Bio je mentor 46 magi-starskih i 24 doktorska rada. Intenzivno je sudjelovao i u drugim aspektima djelatnosti svog fakulteta. Bio je prodekan za nastavu (1967.), a 1990. izabran je za dekana Fakul-teta strojarstva i brodogradnje. Nakon dola-ska demokracije s položaja dekana odlazi na dužnost prvog ministra znanosti i tehno-logije Republike Hrvatske (1990.-1991.). Poslije kratkog povratka na fakultet postav-ljen je na dužnost prvog hrvatskog velepo-slanika u Islamskoj Republici Iran (1993.-1996.), nakon čega se ponovo vraća i pri-hvaća svojih profesorskih obaveza na Fa-kultetu strojarstva i brodogradnje. Bio je član je brojnih strukovnih udruga u zemlji i svijetu. Umirovljen je 1. listopada 2004. go-dine, a u počasno zvanje profesor emeritus izabran je 2005. godine. Za svoj rad dobio je tri visoka priznanja: Nagradu za znanost “Nikola Tesla” (1989.), “Krambergerovu medalju” za antropologiju (1991.) i Držav-nu nagradu za životno djelo (2000.).

Profesor Muftić je bio jedan od stupo-va Islamske zajednice u Hrvatskoj, u ko-joj je, kao i cjelokupna njegova obitelj, bio izuzetno angažiran. Posebice je bio važan njegov angažman kao dopredsjed-nika Odbora za izgradnju Zagrebačke džamije. Osim toga, bio je član Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj i dekan Fakulteta islamskih znanosti u osnivanju.

Govor muftije Omerbašića na dženazi

Poštovana obitelji i rodbino rahmetli profesora! Cijenjeni nazočni! Uvažena braćo i sestre!

Upozoravajući čovjeka na njegov prola-zni ovosvjetski život, Časni Kur’an kaže:”Bog nikomu neće odgoditi trenutak smrti jer On dobro znade što radite.” Oku-pljeni danas u impozantnom broju ispraća-

In memoriam: Osman Muftić (Sarajevo, 1934. – Zagreb, 2010.)

Osman – čovjek koji je zadužio muslimane u Hrvatskoj

Osman Muftić na tribini u Islamskom centru

JOURNAL

36


mo na drugi svijet-Ahiret vjernika i čovjeka koji se cijeli život pripremao za susret sa svojim Gospodarom, čvrsto vjerujući da je taj trenutak neizbježan. Rahmetli prof. dr. Osman Muftić nije bio samo priznati član Islamske zajednice u Hrvatskoj nego jedan od njenih autoriteta na čijim iskustvima je i nicala. Bio je među vjernicima istinski po-štovan kako stoga što je u životu stekao, ta-ko i što je drugima nesebično pomagao. U Zajednicu je stupio od rane mladosti i tije-kom cijelog boravka u njoj nema nikoga s kim je došao u konflikt i nikomu se nije za-mjerio. Imao je izvanrednu sposobnost ko-municirati s ljudima, mogao je svakoga ra-zumjeti i shvatiti, a svojom blagošću ostav-ljao je na sugovornike blagotvoran utisak.

Imao sam sreću i čast biti u njegovoj bli-zini od samog početka moga službovanja u Zagrebu i Hrvatskoj. Kada smo se počeli pripreme za gradnju Zagrebačke džamije, rahmetli profesor je bio dopredsjednik Od-bora za pripremu i gradnju dajući golemi doprinos ostvarenju najvećega sna zagre-bačkih muslimana. Bio je član brojnih od-bora i komisija u Islamskoj zajednici. Kada su se rješavala krupna pitanja on je bio me-đu prvima. Svoje znanje i iskustvo kako vjerničko, tako i stručno stavljao je na ras-polaganje Zajednici i onima kojima je ono trebalo. Kao vrsni matematičar rahmetli Osman je izradio stalnu godišnju Vaktiju (kalendar) namaza i blagdana, koji još uvi-jek koristimo. Prije dvije godine zamolili smo ga da nam izradi novi kalendar nama-za, ali na veliku žalost bolest i smrt u tome su ga spriječili. Rahmetli profesor je iza se-be ostavio brojna djela, od umjetnosti do knjiga i vjeronaučnih udžbenika. U povodu svečanog otvorenja Zagrebačke džamije napisao je prvu i jedinu knjigu o zagrebač-kim džamijama i mesdžidima, a svoju spo-sobnost dočaravanja vjere ostvario je u vje-ronaučnom udžbeniku za peti razred osnov-nih škola. Rahmetli doktor je bio dugogo-dišnji član školskog odbora Zagrebačke medrese, a zatim i Islamske gimnazije, gdje nam je pružao dragocjene savjete kako ove dvije srednje škole učiniti što boljima.

Posljednjih dvanaest godina života ra-hmetli profesor je bio član najvišeg tijela Islamske zajednice u Hrvatskoj, Mešihata, dajući veliki doprinos rastu i razvoju Islam-ske zajednice. Zagrebačkim muslimanima ostat će u trajnom sjećanju po iskrenoj pre-danosti vjeri. Nije bilo ni malo ugodno de-klarirati se vjernikom za vrijeme prošlog režima, a posebice kada se radilo o ljudima iz obrazovnoga polja. Desetine sveučilišnih nastavnika-muslimana radije su zaobilazili i vjeru i Zajednicu u nastojanjima da saču-vaju svoje društvene pozicije. On međutim

nije se obazirao na to prepreke. Ponosni su i na činjenicu da je bio ministar znanosti i tehnologije u prvoj hrvatskoj Vladi i to is-ključivo zahvaljujući svojoj stručnosti i sposobnosti. Bio je i veleposlanik Republi-ke Hrvatske u IR Iran, gdje je također una-toč teških prilika u kojima je obnašao duž-nost, bio vrlo cijenjen, u što sam se mnogo puta uvjerio. Rahmetli profesor je svojim odnosom prema roditeljima, a posebno pre-ma rahmetli majki bio istinski primjer islamskoga odnosa prema roditeljima, koji danas postaje sve većim problemom. To je još jedan dokaz njegove istinske predanosti vjeri i njenim odredbama. Rahmetli profe-sor nije unosio u Islamsku zajednice svoje političke stavove. Bio je vrlo moderan mu-sliman, ali koji ni jednu islamsku obvezu nije zapuštao na račun svog modernog po-gleda na svijet. Bio je krajnje tolerantan i iznad svega cijenio je osobnost drugoga. Nikada nije pokušao pritiskom nametnuti svoje mišIjenje i stavove, pa čak ni kao otac. To najbolje znade njegova kćer Enisa.

Božji poslanik Muhammed a.s. na dženazi njegovog prijatelja i suradnika je rekao prisutnima: “Kad čovjek umre sva djela prestaju koristiti umrlome, osim u tri slučaja. Ako je umrli bio bogat i svoju imovinu namijenio u službi općeg dobra,

i sve dok to imovina koristi drugima, Sve-višnji umrloga nagrađuje. Ako je umrli bio pisac knjige ili znanstvenik i sve dok se njegovom znanošću drugi koriste, nje-mu je nagrada Svevišnjega. Ako je kao roditelj odgojio djecu i dok ona mole za njega on uživa u nagradi Svemogućega.”

Danas među onima koji su došli na nje-gov ispraćaj ima njegovih studenata, magi-stara i doktora kojima je bio mentor i sve dok oni žive uvjeren sam sjećat će ga se po dobru, a to je najveća nagrada. Molimo Sve-višnjega da rahmetli profesoru podari dže-nnetsku nagradu za sve što je činio za vjeru, Zajednicu, društvo i domovinu. Danas je ne-moguće jedan izuzetno plodan život sažeti u nekoliko kartica. O rahmetli profesoru Osmanu biti će još dugo govora. Islamska zajednica u Hrvatskoj osmislit će trajnije sjećanje na njega, jer nas je obvezao svim svojim bićem. Kćeri Enisi, zetu Tomislavu i unucima i ostaloj rodbini naša iskrena sućut.

Svevišnji nas je obvezao da se na ispra-ćaju s umrlima izmirimo i oprostimo. Ra-hmetli profesor je dugi niz godina bi među nama. Možda se nekomu zamjerio pa je sada red da jedni drugima praštamo. Stoga Vas pitam: hoćemo li rahmetli Osmanu halaliti? Ridaen lillahi El-Fatiha. q

Ismet Isaković

JOURNAL

37

HRVATSKA

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović obreo se u Bosni i Hercegovini drugi puta. Posjeta je bila koncipirana u dva glavna dijela, od kojih se drugi sastojao od tri komponente. Prvo je 29. svibnja 2010. su-djelovao na sjednici nevladine organizaci-je Igmanska inicijativa, čije je zaključke o suživotu i regionalnoj suradnji pozdravio. Koji je politički značaj učešća jednog šefa države na skupu nevladine organizacije s regionalnim pretenzijama i mlakim rezo-lucijama, nemoguće je ocijeniti, osim što je ta organizacija dobila na političkoj teži-ni. Sutradan je, u drugom dijelu turneje, u Derventi održao sastanak visoke hrvatske delegacije koju je predvodio, s delegaci-jom Republike Srpske koju je vodio pre-mijer tog entiteta Milorad Dodik. Razgo-varao je i s predstavnicima hrvatskih stra-naka. U Derventi je pribivao i naknadno pristigli Sulejman Tihić, predsjednik SDA i Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. Nije jasno zašto jer su ga mediji pred-stavili samo kao šefa SDA, niti se itko na tu neobičnu činjenicu osvrnuo. Konačno, prije svečane večere u Banja Luci, čiji je domaćin bio Nebojša Radmanović, srpski član Predsjedništva BiH, susreo se s banja-lučim biskupom i predstavnicma Hrvata u RS. U vremenu između derventskih i ba-njalučkih susreta, s Tihićem, predsjedni-kom i premijerom RS i Visokim predstav-nikom za BiH, Valentinom Inzkom, obi-šao je spomen obilježja stradalim Srbima u Sijekovcu kraj Bosanskog Broda, Hrvati-ma u Briševu i Bošnjacima u Kozarcu.

Implikacije, zamišljene i stvarne

Iako to zasigurno nije bila njegova že-lja, o čemu su svjedočili i članovi njegova ureda uoči turneje, hrvatski su, a posebno srpski mediji o turneji izvještavali uglav-nom kao o posjeti Republici Srpskoj. Ti-me su odaslali jasnu poruku kako je po-sjeta doživljena i koje su njezine praktič-ne političke implikacije – čelni čovjek jedne (Republike Hrvatske) u posjetu naj-

moćnijem čovjeku druge države (Repu-blike Srpske). Sve ostalo, a što je bio pri-marni i najvažniji motiv Josipovićeva puta, stavljeno je u stranu, marginalizira-no, osim u Hrvatskoj čiji je desni dio po-litičkog i javnog spektra posjete spomeni-cima grobišta ubijenih Bošnjaka, Hrvata i Srba, ocijenio neprihvatljivima, baš kao i one prethodne u Ahmićima i Križančevu selu. U prvi plan je stavljena “ravnoprav-nost” dva subjekta međunarodnih odnosa – međunarodno priznate države, članice UN i jednog entiteta druge međunarodno priznate države, članice UN. Tek je veče-ra koju je priredio Radmanović kao član Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Banja Luci trebala poslužiti kao dimna zavjesa i posvjedočiti da je riječ o susretu državnih izaslanstava Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Međutim, u općoj percepci-ji ona je i ostala samo to, otužna, blijeda i sasma prozirna varka. Ne s Josipovićeve, već s Dodikove strane. Zanimljivo bi bilo saznati s kojim je protokolom u BiH ova turneja utanačena. Na koncu, Josipović se

mogao sastati s kim god je htio, ali tek nakon prijema i sastanka na vrhu s člano-vima Predsjedništva BiH. Ovako ispada da je on zaista posjetio RS kojoj se posje-ti pridružio i predstavnik Predsjedništva BiH. I on u posjeti.

Nadalje, Josipović je sa sobom vodao bosanske političke i vjerske lidere, pa i one hrvatskog naroda u BiH, i time ih unizio jer su se pojavili kao tuđa pratnja na noge Miloradu Dodiku, ekstremistič-kom premijeru manjeg entiteta, dodatno ga osnaživši na unutarnjem planu. Drugo je pitanje zašto su ti “lideri” pristali biti ikebanom na ovom, po svemu sudeći, pri-marno bilateralnom susretu dva “državni-ka” i dvije “državne delegacije”. Isposta-vi li se da je glavna tema razgovora Do-dik – Josipović bila ekonomska, na što navode neki nezavisni promatrači, onda se ovo može postaviti na sasvim drugu razinu opasnog ugrožavanja integriteta BiH. O kojim bi to ekonomskim odnosi-ma koji traže zvanični pečat vrha države Josipović trebao razgovarati u Banja Lu-ci? Zar nije Sarajevo mjesto za to? Jedino ako netko pametan u predsjednikovom uredu nije skontao kako se u Banja Luci nalazi sjedište državne (Bosne i Hercego-vine, da ne bi bilo zabune) Uprave za in-direktno oporezivanje. No, niti tada spo-razume o izbjegavanju dvostrukog opore-zivanja ne bi hrvatska vlada potpisivala u tom, “glavnom” gradu RS, već u Saraje-vu. Doduše, poznato je stručnjacima u Uredu predsjednika Republike kako je i izvjesni Pavelić sanjao o Banja Luci kao glavnom gradu NDH i čak tamo preselio Vrhovni sud, a malo je manje vjerojatno da im je poznato kako je Banja Luka do 1580. bila glavni grad Bosanskog ejaleta. Možda je to historijsko opterećenje na-gnalo te političke pregaoce da svom šefu predlože baš takav program.

Iako brkanje razina i kompetencija po-malo počinje prevladavati u Hrvatskoj. Ta-ko je Davor Božinović državni tajnik u Mi-nistarstvu vanjskih poslova i europskih in-

Druga predsjednikova posjeta BiH

Moj galebeMoralno najozbiljnije implikacije nosi hodočašće na spomen obilježja stradanja Bošnjaka u Kozarcu, Srba u Sijekovcu i Hrvata u Briševu. U Kozarcu je izvršen jedan od najtežih ratnih zločina nad Bošnjacima.

Faris Nanić

Predsjednik Ivo Josipović

JOURNAL

38

HRVATSKA

tegracija primio 9. lipnja Ševku Omerbaši-ća i s njim razgovarao o hrvatskim odnosi-ma s muslimanskim zemljama! O implika-cijama ove Hinine vjestice tek – Aferim, Šemso. Ako je vrhunac bošnjačkog učešća u diplomaciji mjesto Abdulaha Muftića kao ambasadinog potrčka u Alžiru, onda nije čudno da se o političkim odnosima s musli-manskim zemljama razgovara na razini dr-žavni tajnik – prvi muslimanski svećenik. Nije li Tankovićeva SDA u vladajućoj koa-liciji, barem kao simpatizer?

Otići u Republiku Srpsku, u Banja Luku i Derventu i tamo, u svjetlu odredbi hrvatskog Ustava o brizi za Hrvate izvan zemlje, s hrvatskim predstavnicima raz-govarati o njihovim međusobnim zadje-vicama, a Sarajevo kao njihov glavni grad staviti u kontekst učešća na sastanku nevladine organizacije, moglo se očeki-vati od tvrdokornog protivnika cjelovito-sti Bosne i Hercegovine. Josipovićev ar-gument da je odlaskom u manji entitet i susretom s Hrvatima tamo ukazao na nuž-nost njihova povratka svojim kućama, odnosno činjenicu stalne opstrukcije Do-dikovih i svih srpskh vlasti u provedbi Anexa 7 Daytonskog sporazuma nije baš osnažen Dodikovim prigodničarskim po-zivom Hrvatima da se slobodno mogu vratiti svojim kućama u RS. Taj je poziv shvaćen onakvim kakav i jest – licemjer-nim. Posebno u svjetlu činjenice da se o rata na posavske prostore u RS vratilo sa-mo 10% protjeranog stanovništva. Josi-povićeva iskrena namjera da svojim pri-mjerom aktivno pokrene procese pomire-nja, povratka i pune normalizacije među-nacionalnih i međudržavnih odnosa u re-giji, zasjenjena je ovim, ali i drugim im-plikacijama ovako organizirane turneje.

No, moralno najozbiljnije implikacije nosi hodočašće na spomen obilježja strada-nja Bošnjaka u Kozarcu, Srba u Sijekovcu i Hrvata u Briševu. U Kozarcu je izvršen jedan od najtežih ratnih zločina nad Boš-njacima. Od srpskih paravojnih snaga i JNA ubijeno je oko 5.000 bošnjačkih civi-la, više tisuća ih je zatvarano u koncentra-cijske logore i protjerano, silovane su tisu-će žena, dok su u Sijekovcu, zajedno s ma-njim brojem civila, ubijeni i pripadnici srpskih paravojnih jedinica koje su terorizi-rale Posavinu od početka ožujka 1992. Ukupno je otkriveno pedesetak tijela. Je-dan je srpski predstavnik na licu mjesta op-tužio za te događaje, koji i nisu istragom utvrđeni kao zločin, muslimanske paravoj-ne jedinice i Armiju BiH, uz HOS. Tog 26. ožujka 1992. nije postojala Armija BiH ko-ja tek tokom te godine izrasta iz Patriotske lige i Teritorijalne obrane. Ovakve izjave

tek su jedan u nizu kontroverzi oko Sije-kovca. Obilazak Sijekovca razlog je odbi-janja gvardijana plehanskog samostana, fra Mirka Filipovića da ugosti hrvatsku dele-gaciju i omogući sastanak s predstavnicima bosanskih Hrvata. On tvrdi kako se, zbog neistraženosti događaja u Sijekovcu, vrlo jakih indicija i nekih dokaza da su ubijeni pripadnici srpskih paravojnih jedinica, a ne civili, nije mogao solidarizirati s činom odavanja počasti i legitimizacije srpske mi-tologije o Sijekovcu kao simbolu početka rata u BiH, odnosno mjestu ubijanja srp-skih civila kao početku rata. Zapravo o dru-gima, Hrvatima i Bošnjacima kao krivcima za rat u Bosni. U Briševu su srpske para-vojne snage pobile 67 hrvatskih civila.

Što je poruka ovih obilazaka i odavanja počasti, odnosno kako se ona shvaća, bez obzira na namjere odašiljatelja? Formulirao ju je davno srpski politički vrh, tvrdnjom o “sve tri zaraćene strane koje su činile zloči-ne” i o “građanskom ratu” koji se vodio na prostorima bivše Jugoslavije. Obilaskom u jednom dahu i o istom trošku Kozarca i Si-jekovca ta se davno odaslana poruka Slobo-dana Miloševića, Radovana Karadžića i njihovih koljača – potvrdila primarno bo-sanskim, ali i ostalim Srbima i to zalaga-njem hrvatskog predsjednika, ali i Sulejma-na Tihića koji je činovima pribivao kao mali od kužine, u sjeni Dodika i Josipovića. Naravno, i razmjeri zločina se onda, bez prevelikog ustručavanja, mogu izjednačiti. Neki su bošnjački promatrači ovaj teški propust komentirali tezom o brisanju svega što je Josipović učinio govorom u Parla-mentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine u travnju i posjetom Ahmićima, ali i Križan-čevu selu. Drugi su odmah upozorili kako on ispriku nije ni dao, pa njegova gesta nije imala stvarni učinak, a posjeta RS samo je to potvrdila, zapečatila. Drugi Josipovićev argument je da će njegove geste potaknuti, gotovo natjerati druge lidere da učine isto i pokrenu nezadrživ proces pomirenja i nor-malizacije. Zasad je rezultat Deklaracija o Srebrenici srbijanskog parlamenta u kojoj se ne spominje genocid niti odgovornost za zločin soldateske Ratka Mladića i njegovo neprocesuiranje, odgovornost za i procesui-ranje zločina soldateske koju je u potpuno-sti financirala Srbija. Ta je deklaracija po-praćena sličnom o zločinima drugih nad Srbima. Drugih procesa još uvijek nema.

Širi kontekst

Dolaskom konzervativno-liberalne ko-alicije na vlast u Britaniji, utjecajan član Liberalne stranke i bivši Visoki predstav-nik, Paddy Ashdown preuzima ulogu Po-

sebnog izaslanika EU za BiH. Ta činjeni-ca, između ostalih, najavljuje odlučniju britansku, pa i europsku politiku prema konačnom rješenju bosanskog pitanja i re-gionalne stabilizacije. Međutim, u kojem smjeru ide ta odlučnost postat će jasnije u mjesecima koji slijede. Ona će svakako bi-ti koordinirana s Obaminom administraci-jom, donekle rasterećenom ruskog utjecaja u regiji, nakon potpisivanja novog spora-zuma o strateškom naoružanju u Pragu, tvrde neki bosanski analitičari. Jesu li Josi-povićevi vanjskopolitički savjetnici poku-šali predmnijevati novu britansku politiku prema BiH i regiji, savjetujući mu ovakve poteze, odnosno može li se iz ovih poteza očitati smjer navedene odlučnosti? Kakav god bio odgovor na ovu dilemu, ostaje bo-jazan da bi konačan rezultat te odlučnosti, ako je suditi po itinereru ove Josipovićeve turneje, mogao biti izjednačavanje krivice i odgovornosti, zamračenje stvarnih raz-mjera zločina, njihovih počinitelja, inspi-ratora i ideoloških koncepata te konačno političko rješenje koji bi definitivno zace-mentiralo status quo u Bosni. Onaj status quo kojeg najbolje ilustrira navedeni poda-tak o desetpostotnom povratku u RS. Za Bošnjake takav je ishod poguban. Kao što je pogubno svako preuranjeno oduševlja-vanje potezima bilo kojeg domaćeg, regio-nalnog ili svjetskog faktora.

Zanimljiv je još jedan aspekt na koji ukazuje komentator Tomislav Klauški – onaj unutarnjehrvatski. Klauški se pita, ako je Josipović spreman u Bosni izražavati ža-ljenje zbog hrvatske politike podjela deve-desetih i obilaziti spomen obilježja strada-nja Srba, zašto su takve geste izostale u Hr-vatskoj? Pitajući se, i odgovara kako je to vjerojatno znatno lakše činiti u susjednoj, nego u vlastitoj državi. Odnosno, puno je lakše i manje opasno podnijeti kritike za ge-ste u Bosni, makar se smatrale “protuhrvat-skima”, nego u Hrvatskoj u kojoj se ipak nalazi velika većina biračkog tijela, saturi-ranog saborskom Deklaracijom o Domo-vinskom ratu i mitovima o njemu.

Ako je suditi po većinskom odjeku Josipovićeve druge turneje u Bosnu, predsjednik je postigao suprotan učinak od onog kojeg je htio. Nije pridobio nove prijatelje, a stekao je nove neprijatelje, istovremeno davši preveliku, nezasluže-nu i ničim utemeljenu važnost jednom balkanskom siledžiji, Miloradu Dodiku, pred kojim je odsvirao i Dragojevićev hit “Moj galebe”, na svečanom prijemu u Banskim dvorima u Banja Luci. Poneseni alegoričnim mogli bi se upitati – ako je Dodik galeb, kakvi li su tek jastrebovi? Ipak, najviše je razočaranih, prijatelja. q

JOURNAL

39

INTERVJU

Slika koja u medijima i danas prati Tariqa Alija je trenutak kada 1968. na če-lu 25.000 studenata “blagoslovljen izgle-dom filmske zvijezde, predvodi mase u revoluciju”, kako je to opisao jedan kriti-čar. Bilo je to vrijeme velikih prosvjeda protiv Vijetnamskog rata pred Američ-kom ambasadom u Londonu. Karizma i strast Tariqa Alija inspirirali su tada Mic-ka Jaggera da u njegovu čast napiše pje-smu Street Fighting Man, a Johna Lenona da mu posveti Power to the People. No, borbu za svoja uvjerenja Tariq Ali je za-počeo još kao tinejdžer organizirajući ulične prosvjede u Lahoreu, gdje je 1947. godine rođen u vrlo uglednoj obitelji inte-lektualaca ljevičara. Majka Tahira Maz-har Ali kojoj je posvetio svoju knjigu “Sukob fundamentalizama”, bila je poli-tičarka i aktivistkinja, a otac Mazhar Ali Khan novinar i urednik najvećeg paki-stanskog dnevnika The Pakistan Times.

Za vrijeme studija na Punjabskom sve-učilištu Ali pokreće demonstracije protiv pakistanske vojne diktature, da bi ga od-mah nakon završetka studija roditelji po-slali u Englesku kako bi izbjegao prijetnju zatvorom jer je njegov aktivizam postajao sve opasniji. U Velikoj Britaniji studira politologiju, filozofiju i ekonomiju na Exeter Collegeu u Oxfordu i dolazi na čelo studentskog pokreta. Od tada pa do danas Ali se intenzivno posvetio pisanju knjiga, novinskih članaka i polemičkih komentara na društvene i političke teme, a ugled je stekao kao urednik New Left Reviewa. I danas je vrlo često na čelu anti-ratnih kam-panja, a posebno se zalagao protiv sukoba u Iraku i Afganistanu. Autor je više od 30 knjiga o raznim političkim temama (Paki-

stan: vojna vlast ili vladavina naroda; 1968. i poslije: unutar revolucije; Trotski za početnike; Tko se boji Margaret That-cher? U obranu socijalizma; Iranske noći; Moskovsko zlato; Ideja komunizma; Raz-govori s Edwardom Saidom; Ostavština staljinizma: utjecaj na svjetsku politiku 20. stoljeća; Revolucija odozgo: Sovjetski Sa-vez danas; Nehruovi i Ghandiji: indijska dinastija; Bush u Babilonu; Sukob funda-mentalizam; Vladari svemira: NATO-ov balkanski križarski rat; Pirati sa Kariba; Sindrom Obama), ali i plodan književnik. Nakon prvog romana Iskupljenje (1990.), glavni intelektualni projekt Tariqa Alija u posljednja dva desetljeća je serija od pet povijesnih romana pod zajedničkim nazi-vom Islamski kvintet (U sjeni drva nara, Knjiga o Saladinu, Kamena žena, Sultan u Palermu i Noć zlatnog leptira) koji je pre-veden na više od 20 jezika.

Tariq Ali je intelektualac kojem je stalo do sudbine svijeta, prožet duhovno-šću i humanizmom u svojim djelima bol-

no iskreno razotkriva srž nepravdi koje danas iscrpljuju moderna društva od isto-ka do zapada. No ipak, ovaj britki pole-mičar nikada nije sretniji nego kada pred sobom ima oponenta u stavovima pa bio on neoliberal, islamist ili bivši ljevičar kojeg može “dotući” argumentima.

Gostovanje Tariqa Alija na III. Sub-versive Film Festivalu u Zagrebu na ko-jem je održao predavanje na temu “Soci-jalizam zaslužuje drugu priliku” i promo-ciju njegove knjige “Sukob fundamenta-lizama” koja je nedavno izašla u izdanju “Profila”, iskoristili smo za razgovor.

Američki imperijalizam i islamski fundamentalizam

Nedavno je u izdanju “Profila” izaš-la vaša knjiga “Sukob fundamentaliza-ma” koja kroz pregled stanja u različi-tim zemljama islamskog svijeta govori o uzrocima koji su kroz povijest doveli do današnje situacije. Što vas je potaklo da napišete “Sukob fundamentalizama” i zašto je ova knjiga važna?

Nakon napada 11. rujna pojavila se knjiga pod nazivom “Sukob civilizacija” Samuela Huntingtona, intelektualca koji je bio savjetnik pri State Departmentu. Osnov-na teza ove knjige je bila da će s padom ko-munizma u svijetu doći do sukoba između starih civilizacija. Naravno, taj argument je bio maska kojom se htjelo zataškati sve ono što se stvarno događalo u svijetu. U osnovi argument je bio da postoji judeo-kršćanska civilizacija, što je za mene samo po sebi bio zanimljiv koncept jer o postojanju judeo-kr-šćanske civilizacije možemo govoriti samo u XX. stoljeću, nakon stvaranja Izraela i

Tariq Ali, britansko-pakistanski filozof, književnik, redatelj, neumorni politički aktivist i vodeći ljevičarski inte-lektualac današnjice za “Preporodov Journal” govori o američkom imperijalizmu i islamskom fundamentaliz-mu, zabrani gradnje minareta i nošenja nikaba, socijalizmu i radničkoj solidarnosti, razvoju uvjetovanom eko-logijom

Muslimani nemaju monopol na glupost

Ovo što se događa u Europi je vrlo uznemirujuće. To je oblik islamofobije koji je na određeni način vrlo sličan anti-semitizmu. Argumenti koji se koriste protiv muslimana su vrlo slični argumentima koji su se u prošlom stoljeću kori-stili protiv židova.

Razgovarala: Sena Kulenović

Tariq Ali

JOURNAL

40

INTERVJU

Drugog svjetskog rata, prije toga to je bila samo kršćanska civilizacija, a prema žido-vima su se odnosili kao prema smeću. Da-kle, postojala je judeo-kršćanska civilizaci-ja pod kojom je Huntington podrazumije-vao Sjedinjene Države i Zapad. I njima su prijetili mnogi neprijatelji, druge civilizaci-je od kojih su dvije najmoćnije bile islam-ska civilizacija i konfucijanska, kineska ci-vilizacija. To je zapravo bio vrlo djetinjast argument, a u osnovi je govorio o tome da američka hegemonija treba naftu koja se najvećim dijelom nalazi ispod musliman-skih zemalja i jako ovisi o proizvodnji jefti-ne robe u Kini. Dakle, SAD ovise o Kini i arapskom svijetu, ali su oni istovremeno opasni, opisani su kao neprijatelji jer mogu biti konkurenti. I ta je knjiga, “Sukob civili-zacija”, postala bestseler jer su ljudi očaj-nički trebali argumente, a ove nisu mogli prozrijeti. Zato sam napisao “Sukob funda-mentalizama” kao odgovor na tu knjigu ka-ko bih pokušao objasniti da ne postoji mo-nolitna civilizacija, da unutar islamskog svijeta postoje različite struje: radikalni na-cionalisti, radikalni socijalisti, reakcionari, panislamisti, politički islamisti. Želio sam napraviti portret islamskog svijeta koji je sasvim drukčiji od onoga kako se prikazuje u medijima. Istovremeno, želio sam ista-knuti da unutar islamskog svijeta postoje vjerski fundamentalisti i da su oni organizi-rali napad na SAD, ali da postoje i imperija-listički funadamentalisti i da su to zapravo SAD jer bez obzira na to tko je predsjednik slijede politiku za koju smatraju da je u in-teresu svijeta. Tako da je to sukob između imperijalističkog fundamentalizma i oblika vjerskog fundamentalizma koji su zapravo stvorile SAD tijekom dugog perioda Hlad-nog rata s komunizmom kada su obučavali te ljude koji su im trebali pomoći u bori pro-tiv ljevice. Eto, tako je knjiga nastala i objavljena je gotovo u cijelom svijetu osim u Kini iz nepoznatog razloga. (smijeh)

Mnoge muslimanske zemlje nisu prošle kroz društvene promjene poznate zapadnim društvima. Zašto se otpor američkom imperijalizmu u musliman-skom svijetu manifestira kroz islamski fundamentalizam?

Razlog je prilično jasan. Stvoren je ve-liki vakuum u različitim dijelovima islam-skog svijeta. Na Srednjem istoku gdje živi tek manjina muslimana Zapad je pokretao ratove preko Izraela koji su zapravo uništi-li radikalni nacionalizam: Nasser, Sirijci bili su poraženi, poniženi. To je stvorilo vakuum. Nasser koji je, recimo, sebe nazi-vao socijalistom, bio je vrlo neprijateljski raspoložen prema “Muslimanskom brat-

stvu” čiji su ga pripadnici pokušali ubiti. Dakle, nakon ratnog poraza i Nasserove smrti nastao je veliki vakuum koji su pola-gano ispunile islamističke organizacije. Rekli su ovo je naša šansa, sve ostalo je bilo poraženo, uništeno i diskreditirano. U Indoneziji koja je najveća islamska zemlja na svijetu 1965. godine je došlo do držav-nog udara koji je podržala Amerika i u ko-jem je preko milijun komunista i njihovih obitelji ubijeno. Sve je bilo užasno okrut-no, ali to nitko nije nazvao genocidom! Ne volim koristiti tu riječ za sve, ali ubijeno je preko milijun ljudi. I ponovno, u tom va-kuumu s fizičkim uništenjem ljevice, poja-vile su se islamističke skupine koje su po-držale i pomogle državni udar tako što su ulazile u kuće komunista i ubijali ih. Način na koji su to činili bio je doista strašan.

A onda s padom komunizma, Sovjet-skog Saveza i iskustvom tog svijeta, ništa drugo nije preostalo, pa je došlo do uspo-na religioznosti. Svugdje, ne samo u islamskom svijetu. Odjednom su ljudi po-čeli otkrivati novi identitet, pa ste mogli čuti kako govore: “Uvijek sam bio kato-lik, uvijek sam bio pravoslavan, prote-stant, luteran.” Ili religija u SAD-u sa skupinama novorođenih kršćanskih fun-damentalista koji su manje ili više okre-nuti Republikanskoj stranci. I u islam-skom svijetu također je došlo do sličnog razvoja događaja. Jedini razlog zbog čega islamisti nisu na vlasti je taj što u mnogim zemljama izbori nisu dozvoljeni, ali u ze-mljama poput Turske imamo umjerenu islamističku stranku na vlasti i Amerikan-ci su vrlo zadovoljni s njima. Nije im važ-no tko vlada zato što je Turska dio NA-TO-a, zato što kolaboriraju i primjenjuju različite programe. To je kao kršćanska

demokracija. Koliko je samo kršćansko-demokratskih stranaka u Europi. Tako je i u islamskom svijetu imate konzervativ-ne stranke koje su iste i tome ne bi trebalo pridavati previše značaja.

U ovom trenutku osjeća se stagnacija u razvoju islamskog svijeta. Postoji li izlaz iz te situacije?

Da, postoji određena stagnacija u islamskom svijetu, ali ona je prisutna u ci-jelom svijetu, ne samo u islamskom. Po-gledajte samo što se dogodilo s intelektu-alnim životom u Njemačkoj, Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj, Italiji. Došlo je do velikog pada. Neoliberalizam kao oblik kapitalizma stvorio je svijet u kojem elita i njima bliski ljudi žive u svojevrsnom balo-nu, a u tom balonu nema mjesta za ideje i različitosti, bila to politika ili intelektualni život jer novac i tržište sve određuju uspr-kos činjenici da prolaze kroz veliku krizu. Muslimanski svijet sve to također pogađa. To je upravo ono što sam želio naglasiti u “Sukobu fundamentalizama”. Nemojte misliti da je islamski svijet izoliran od ostataka svijeta. Sve scile i haribde XX. stoljeća također su utjecale na taj svijet: nacionalizam, socijalizam, komunizam, borba za nacionalno oslobođenje. Tako da kada svijet prolazi kroz velike promjene one pogađaju i islamski svijet. U Pakista-nu, Egiptu, Iraku nekada je po 10.000 ljudi dolazilo slušati pjesnike koji su govorili svoju poeziju, to ste isto imali u Sovjet-skom Savezu tijekom 1960-ih godina kada je Jevgenij Jevtušenko govorio svoju poe-ziju na Puškinovom trgu u Moskvi. Stotine i stotine mladih ljudi ga je dolazilo slušati. Ta je tradicija nestala. Uzrok tome su veli-ke društvene promjene i razvoj tehnologi-

JOURNAL

41

INTERVJU

je. Video sfera je postala vrlo dominantna. Ona može biti vrlo oslobađajuća, ali može biti i zatvor. Može osobu zatvoriti u njenu osobnost i okrenuti protiv kolektivnih rje-šenja. Kombinacija opadanja političkog i intelektualnog života, uspon konzumeriz-ma i novih tehnologija, sve te stvari zajed-no čine život koji živimo. Hoće li to zauvi-jek trajati, nadam se da ne jer nije nužno da bude tako. Ali vidjet ćemo.

Što može dovesti do promjene struk-ture islamskih društava, što ih može po-krenuti naprijed?

Mislim da je rješenje modernizacija strukture ovih društava u širokim razmje-rima. Modernizacija bi mogla značiti ve-liku promjenu jer uzmimo naprimjer ze-mlju kao što je Pakistan: bogati žive u svom balonu, imaju tjelohranitelje, velike kuće, njihova djeca idu u dobre škole, na-kon što ih završe idu na sveučilišta u ino-stranstvu, odvojeni su od ostatka društva. Za ostatak društva ne postoji ništa: nema obrazovnog sustava o kojem vrijedi go-voriti, čak ni na osnovnoj razini, a da ne govorimo o sveučilištima, potpuni pad u obrazovnim standardima, gdje se ljude zapravo uči da budu neznalice. Čak ih to-me ne uče namjerno jer je kvaliteta profe-sora i nastavnika izrazito opala u prote-klih 30 godina. Zemlja koja stagnira pro-izvodi ljude koji više nisu u stanju podu-čavati. Pogledajte kako živi elita u musli-manskom svijetu, kao i svugdje na Zapa-du. Oni se ugledaju na Zapad, njih opona-šaju. Ne zanima ih da rade bilo što drugo. Često kažem kad sam u arapskom svijetu da u jednoj maloj arapskoj državici posto-ji dovoljno bogatstva da se obrazuje cijeli islamski svijet do nevjerojatno visoke ra-zine, u znanosti i drugim disciplinama sve do vrha, ali oni to ne čine.

Koja je od islamskih zemalja naj-spremnija za promjene?

Mislim da je to Iran. Oni se po svemu razlikuju, imaju vrlo staru civilizaciju ko-ja je postojala mnogo prije islama i vrlo su je svjesni. A istovremeno proizvode šijizam, fanatični šijizam. Međutim, usprkos tome šijitski fanatizam i klerikal-ni režim nisu mogli izbrisati iransku kul-turu. Ironično je da je revolucija u Iranu koja je srušila monarhiju, također proi-zvela kinematografiju koja je naprednija od bilo čega što se danas stvara u Europi. Vrhunac europske kinematografije je bio 1960-ih i 1970-ih, pa dijelom i 1980-ih godina XX. stoljeća. I zapadna i istočna Europa su u to vrijeme proizvodile svoje najbolje filmove, nezavisne filmove, ima-

li su neustrašive redatelje, istinske autore. To se sada događa u Iranu, ali i Južnoj Koreji, Tajvanu, zemljama koje se sma-traju marginalnima za kulturu. Ali iranski film je izvanredan. Zanimljivo je da iran-ski redatelji svoje filmove stvaraju kolek-tivno. Svaki radi na svom filmu, ali inten-zivno razgovaraju o scenarijima, kako prikazati koju scenu, pomažu jedni drugi-ma, rade zajedno. I to je fantastična film-ska zajednica koja se stvara u Iranu. Mi-slim da ako Zapad ostavi Iran na miru, a to je vrlo važan preduvjet, treba ih ostavi-ti na miru, u slijedećih 15 godina ili ma-nje doći će do promjene. Ne zaboravite da je 70% iranske populacije ispod 30 godi-na starosti, dakle mogućnosti je mnogo i to mnogo više nego u drugim zemljama Srednjeg istoka u ovom trenutku.

U “Sukobu fundamentalizama” go-vorite i o tome kako je jedino pravo rje-šenje za islamske zemlje pustiti narode da odluče koga žele na vlasti. Međutim, u slučaju Alžira slobodan izbor naroda dobio je tragičan ishod.

Upravo tako, sramotno je to što se do-godilo. Nakon što su Fronti islamskog spasa (FIS) omogućili da djeluje kao stranka, objavljeni su izbori. Mnogi su glasali za FIS u prvom krugu i bilo je ja-sno da će poraziti vladajući FNL u dru-gom krugu. Narodu je bilo dosta FNL-a u Alžiru jer je bio korumpiran, okrutan i ni-šta nije činio za obične ljude, (kao PLO u Palestini, pa je narod glasao za Hamas). U Alžiru narod je glasao za FIS u znak protesta. I onda je francuska vlada odi-grala vrlo lošu ulogu. Kada su shvatili da će FIS pobijediti, savjetovali su alžirskoj vojsci da preuzme zemlju. A rezultat je bio dugi građanski rat i ubojstva u raz-mjerima kakve nikada niste doživjeli u bivšoj Jugoslaviji. Ali svijet je samo sta-jao postrani i promatrao, ništa se nije do-godilo i obje su strane postajale sve okrutnije. Da su dopustili FIS-ovoj vladi da dođe na vlast, vojska ili FNL su mogli reći: “Uredu, pobijedili ste na izborima, na vlasti ste, ali ako pokušate promijeniti Ustav koji garantira jednaka prava svima, ženama i muškarcima različitim vjerskim skupinama onda ćemo morati intervenira-ti kako bi obranili Ustav.” I to bi bio po-pularan potez. Uskoro bi u FIS-u dobili dvije različite struje jednu umjerenu i drugu fundamentalniju struju. Vjerojatno bi došlo do podjela što je normalno.

Slično je danas u Egiptu: Hosnia Mu-baraka, proameričkog predsjednika, na-rod u Egiptu mrzi. Korumpiran je i bruta-lan, njegovi mučitelji su stvorili kaos u

zatvorima, njegova je obitelj korumpira-na, a njegovog sina odgajaju kao nasljed-nika. Recimo, kada dolazi u posjet SAD-u, na CNN-u službeno kažu: “Ovo je sin egipatskog predsjednika koji će vjerojat-no biti slijedeći predsjednik Egipta.” Ma tko ste vi da kažete tko je slijedeći pred-sjednik Egipta?! Ali Amerikanci su zado-voljni takvom situacijom. Njihov odnos prema demokraciji je da je ona uredu sve dok su izabrane vlade prozapadne, ako one to nisu, to im se onda više ne sviđa. I to je vrlo kratkovidna politika.

Tako je i sa Saudijskom Arabijom. Dr-že na vlasti monarhiju koja predstavlja vr-lo malu manjinu ljudi u Saudiji. Da bi se tamošnja situacija promijenila potreban je masovni prevrat odozdo, gigantski pokreti običnih ljudi, radnika, seljaka, studenata, mladih intelektualaca. Ne zaboravite da je to, zbog nafte i energije koju proizvode, za SAD najvažniji dio svijeta i zato su okupi-rali Irak, zato imaju najveće vojne baze u Kataru, zato troše milijarde i milijarde do-lara na američke baze u ovoj regiji, zato grade šest ogromnih baza u Iraku i kada govore o povlačenju iz Iraka to samo znači povlačenje iz gradova u te baze. To je sve. Za sve to postoji razlog: da spriječe režime koji im se ne sviđaju da dođu na vlast. Ta-ko vladaju carstva. Zapravo, Otomansko carstvo nije bilo takvo. Ono je bilo drukči-je jer mu nije smetalo da različite regije imaju svoju autonomiju i više slobode sve dok šalju novac u blagajnu. To je bilo za-pravo prilično lijepo. (smijeh) Platite nam porez i možete raditi što hoćete. Ali s tog stanovišta otomansko iskustvo nije bilo lo-še za svijet. Vrijeme u kojem je Otoman-sko carstvo vladalo arapskim svijetom je zapravo bilo najmirnije. Bio je to svijet gradova, rođeni ste u Ammanu, išli ste u školu u Jeruzalemu, na sveučilište u Kairu, Damasku to je bio lijep svijet, ujedinjen, koji je zapadni imperijalizam uništio i če-sto se pitam što bi bilo da su turski sultani bili na pravoj strani u I. svjetskom ratu. Umjesto što su se pridružili Njemačkoj, da su podržali Britaniju i Francusku pitanje je što bi se dogodilo s arapskim svijetom.

O minaretima, nikabu i opsjednutosti islamofobijom

U Švicarskoj je referendumom izgla-sana zabrana gradnje minareta, a u Francuskoj i Belgiji traži se zabrana no-šenja nikaba. Što mislite o zabranama islamskih vjerskih obilježja u Europi?

Ovo što se događa u Europi je vrlo uznemirujuće. To je oblik islamofobije koji je na određeni način vrlo sličan anti-

JOURNAL

42

INTERVJU

semitizmu. Argumenti koji se koriste pro-tiv muslimana su vrlo slični argumentima koji su se u prošlom stoljeću koristili pro-tiv židova. To su predrasude protiv kojih se treba boriti. Nisam za državu koja go-vori ljudima što trebaju nositi ili ne. Kao što mi se ne sviđa kada vlada Saudijske Arabije ili Irana kaže ženama: “Morate pokriti glavu!”, prema istom principu se protivim kada tzv. prosvijećene države kažu ženama: “Ne smijete pokrivati gla-vu!”. To je isti princip! Ne smiju postoja-ti dvostruki standardi. Ali u osnovi za-padne vlade su opsjednute islamofobi-jom, potiču ljude da misle da su islam “drugi”, “neprijatelj u našim redovima” stavljajući ove smiješne zabrane. Švicar-ska vlada hoće zabraniti minarete, pa to je suludo. I da Arapi imaju imalo samopo-štovanja preko noći bi povukli sav novac iz švicarskih banaka što bi dovelo do dru-gog referenduma na kojem bi rekli: “Ne, ne možete imati svoje minarete!” (smi-jeh) A što se tiče nikaba, koliko ga žena uopće nosi? To je vrlo mala manjina i u Francuskoj i u Belgiji. Pa što je onda uop-će smisao toga? Jednom sam se našalio, što čak i nije u potpunosti bila šala, upi-tavši zašto nikab ne počnu nositi i muš-karci muslimani. To je odjednom postala oznaka identiteta. Sve je to vrlo smiješno. U svom posljednjem romanu “Noć zlat-nog leptira” vrlo sam oštro napao taj as-pekt u Francuskoj. Radi se o fikciji, ali ljudi će shvatiti poruku. To je nažalost svijet u kojem živimo.

Nedavno je židovska zajednica u Francuskoj prikupila oko 3.000 potpisa za peticiju koju su nazvali “Poziv na ra-zum” protiv politike Izraela. Peticiju su potpisali neki od vodećih filozofa Daniel Cohn-Bendit, Finklekraut, Bernard-Levy. I poslali je u Bruxelles navodeći da su zgroženi nad onim što se s Pale-stincima događa u Izraelu.

Drago mi je da se takve stvari događa-ju, da židovska zajednica pokazuje da je podijeljena. Jer službena politika Izraelaca i onih koji ih podržavaju na Zapadu je eti-ketirati svakoga tko kritizira izraelsku po-litiku prema Palestincima, što je vrlo opa-sna stvar. Ljudi kažu ako je anti-semitizam braniti Palestince, uredu ja sam anti-semit. Vrlo je dobro da židovske skupine u Fran-cuskoj, Britaniji i SAD-u izlaze u javnost s takvim stavovima, ali budimo iskreni to neće promijeniti situaciju. Jedina sila na svijetu koja može promijeniti situaciju su SAD. Sve što treba napraviti je reći Izrael-cima ukoliko se ne povučete na granice iz ‘67. godine sva ekonomska pomoć i sub-

vencije bit će zaustavljene. Ne moraju to učiti nasilno. To bi stvorilo potpunu krizu u Izraelu. Također smatram da do rješenja s dvije države nikada neće doći, zato treba raditi na jednoj dvonacionalnoj izraelsko-palestinskoj državi gdje će svi imati jedna-ka prava. Kada bi cionisti to barem htjeli razumjeti da je to jedino racionalno rješe-nje za židovski narod. I o tome su mnogi Arapi govorili krajem 30-ih i 40-ih godina XX. stoljeća. Ali do toga nikada nije doš-lo, umjesto toga nametnuta je nova, židov-ska država uz pomoć Britanaca koja je danas posljednja kolonijalna doseljenička država na svijetu, a to je anakronizam i mora doći do miroljubivog rješenja. Ali ono je moguće samo ako SAD nešto učini po tom pitanju. Cijela ta situacija jako ovi-si o Americi.

Pokazalo se da je zadnji pokušaj bombaškog napada na Times Squareu, u prvi mah okarakteriziran kao funda-mentalistički, zapravo bio ekonomski uslovljen. Hoće li politika Baracka Oba-ma promijeniti američku poziciju prema islamskom svijetu?

Ne, Obama neće ništa promijeniti. Upravo radim na knjizi o Obami koja će se zvati “Sindrom Obama”. Radi se u osnovi o kontinuitetu prijašnjih vlada Busha, Clintona. To je imperijalna ze-mlja, možete imati dobre i loše careve, ali sustav ostaje isti. Što se tiče ovih posljed-njih događaja na Times Squareu, ne znam tko je taj čovjek, ali se radikalizirao kao musliman, financijski je loše stajao, vidio je slike napada u Pakistanu, uzrujao se i učinio nešto glupo. Muslimani nemaju

monopol na glupost! U mnogim zemlja-ma se događaju slične stvari, netko poludi upadne u razred i pobije učenike. Poje-dince izluđuje sustav i čine razne glupe stvari. Onaj koji je digao u zrak zgradu vlade u Oklahoma Cityju bio je bijeli Amerikanac koji se borio u prvom Za-ljevskom ratu. To je bilo dosta davno, pri-je 15 godina, ali i tada su američki mediji u prvim izvještajima govorili da je viđena osoba tamne kože kako odlazi s mjesta događaja, stvorili su atmosferu da se radi o Arapinu, ali nije bio. Stvorili su atmos-feru straha u toj zemlji. Ali, recimo, nitko nije izvijestio da je čovjek koji je na Ti-mes Squareu vidio kako dim izlazi iz auta i pozvao policiju također bio musliman. Dakle, o čemu se tu zapravo radi?! Sve je to vrlo smiješno!

Balkan u Europskoj uniji

U posljednja dva mjeseca imali ste prilike zbog promocija svojih knjiga i predavanja boraviti u Sarajevu, Beogra-du, a sada evo i u Zagrebu. Kako vidite budućnost ove regije, da li je Europska unija rješenje za Balkan?

To je možda rješenje za slijedećih 50 godina. Na Balkanu nikad ne možete biti sigurni što je dobro dugoročno rješenje. Mnogi su se iskreno nadali da će država koja je stvorena nakon II. svjetskog rata trajati zauvijek, čak i nakon Titove smrti. Još uvijek vjerujem, da je Europska unija bila snažnija i odigrala pozitivnu ulogu u ranoj fazi, mogao postojati način da se očuva ta država u nekom novom obliku. Ali nemojmo u to sada ulaziti. Europska

Vanessa Redgrave i Tariq Ali na Trafalgar Squareu – antiratne demonstracije

JOURNAL

43

INTERVJU

unija je danas prilično slaba država. Pre-brzo su se proširili pod američkim priti-skom. Amerikanci nisu željeli snažnu Europsku uniju koja im je mogla postati suparnik, pa su izvršili pritisak na Europ-sku uniju koju su tada činile starije člani-ce, da prime nove zemlje jer je to bio na-čin da ih neoliberaliziraju. Ali to nije uspjelo. Smatram da se Europska unija mora demokratizirati, to uopće nije de-mokratičan savez. Postoji parlament koji nema moć jer moć je još uvijek u rukama Vijeća ministara i starih država.

Što se tiče Balkana, moje je osobno mišljenje, i to naglašavam osobno, da bi mnogo bolje bilo za republike koje su ne-kada činile Jugoslaviju da pristanu na uje-dinjenje na nekoj minimalnoj osnovi, ne kao stara Jugoslavija jer to nije moguće (kako god se zvala nevažno je, čak i Bal-kanska unija) i zatim zajedno pristupe Europskoj uniji. To bi ojačalo Balkan i olakšalo ulazak svim zemljama. Ako bu-du ulazile jedna po jedna to će biti dosta teško, a mislim da Europska unija sada ni neće nikoga primati, odnosno da će poku-šati odgoditi ulazak.

Čak i ulazak Hrvatske?Da, mislim da bi mogli to učiniti i Hr-

vatskoj. Mislim da će vrlo temeljito istra-žiti što se događa u Hrvatskoj, ne žele još jednu Grčku. Mislim da će biti vrlo stro-gi, možda griješim, ali u svakom slučaju provesti će vrlo oštru istragu prije nego što dozvole ulazak novih zemalja.

Mislite li da bi na Balkanu mogla po-stojati politička volja za takav novi savez?

Političari su gotovo svugdje na Balka-nu potpuno beskorisni. U Beogradu sam gostovao u jednoj od onih vrlo popularnih i veoma glupih televizijskih emisija u koji-ma vam prelijepe, krasno odjevene djevoj-ke postavljaju beskrajno glupa pitanja. Tako me je voditeljica pitala: “Evo, sad ste došli u našu zemlju. Jeste li se susreli s ne-kim od naših političkih vođa?” Odgovorio sam joj: “Slušajte, da sam želio razgovara-ti o kriminalu, razgovarao bih s kriminalci-ma, da sam htio sklopiti neki posao, obra-tio bih se poslovnim ljudima. Ne trebaju mi političari kao svodnici.” Isprva mi se samo nasmiješila, onda joj je doprlo do glave pa se vidno užasnula. Poslije mi je rekla da joj nitko u emisiji nije rekao takvo što. To je moje mišljenje o političarima na Balkanu - koliko shvaćam, oni se samo bo-gate, a radi toga i ulaze u politiku. Jedina razlika u izmjeni različitih opcija jest u to-me da različite grupe, različite bande dola-ze i bogate se. Politika se ne mijenja, uvi-

jek je ista i nimalo ne vodi računa o životu običnih ljudi.

Socijalizam - nada za budućnost

Danas u doba konzumerizma, junk fooda i stupidnih reality showa je li mo-guća elementarna solidarnost? Recimo, ove godine na proslavi 1. maja kada je ujedno organiziran radnički štrajk na središnjem zagrebačkom trgu okupilo se svega 500-tinjak ljudi.

U Britaniji je bilo nekoliko štrajkova, s više se štrajkova prijetilo, pogledajte Grčku imate opći štrajk. Dakle, moguće je, ali tek onda kad ljudi počnu osjećati da više ne mogu živjeti kao prije. Ali da po-jednostavimo stvari: bogati misle da mo-raju siromašnima nametnuti više discipli-ne kako bi ostali bogati, i to je ono što se zapravo događa u svijetu. Naši porezi spašavaju bogate, ali oni žele još više. I onda kažu srezat ćemo socijalna davanja, a kad ih smanje kažnjavaju siromašne.

Mislim da je solidarnost moguća, ali ju je teško organizirati. U najvećem broju slučajeva do nje dolazi na atomskoj razi-ni, skupine radnika ako su ugroženi kreću u štrajk, ali drugi radnici često nisu soli-darni s njima. Isto je sa studentima. Reci-mo, na jednom britanskom sveučilištu, Middlesex University, oni koji njime upravljaju su odlučili ukinuti Odsjek za filozofiju. Govorimo o stagnaciji u islam-skom svijetu, a zamislite tako nešto. Kad su zatvorili Odsjek za filozofiju svi su se pitali zašto. Odgovor je bio da nije profi-tabilan! Studenti su započeli sa štrajkom, ali bit će zanimljivo vidjeti da li su to sa-mo studenti društvenih znanosti ili su im se pridružili i studenti prirodnih znanosti, ali to nije dobra situacija.

Shopping, seks i celebritiji! Mladim ljudima stalno govore da je to normalno, da i oni budu takvi. Kako da budu takvi?! Zato je dobro da postoje kulturne inicija-tive koje se izdvajaju iz toga. Govorio sam mladim ljudima koji su organizirali

“Subversive Film Festival” da je to vrlo pozitivna inicijativa jer mladim ljudima koje zanima film moraju pokazati neke od filmskih klasika inače nikada u potpu-nosti neće shvatiti rječnik kinematografi-je, niti što je moguće napraviti. Ili recimo ako prestanu čitati velike klasične roma-ne neće razumjeti za što je književnost i umjetnost sposobna. Dakle, dobro je po-kretati takve inicijative jer službena kul-tura to ne čini.

U sklopu III. Subversive film festiva-la održali ste predavanje “Socijalizam zaslužuje drugu priliku”. Da li je socija-lizam doista nada za svijet?

Iskreno, mislim da ne postoji drugi na-čin života. Naravno, očito je da bi trebalo izbjeći sve greške koje su napravljene, ali osobno mislim da ne postoji drugi sustav u kojem bi većinu naroda mogao uključiti u strukture društvu u kojem žive. U današnje vrijeme, s obzirom na sve ono kroz što pro-lazimo, čini se da je to najluđa, utopijska stvar u koju bi trebalo vjerovati. Ali bez ob-zira na to ipak vjerujem da je to jedini način da se organizira novi tip društva.

Kao što su moji ruski prijatelji za vrije-me razdoblja Gorbačova govorili: “Ne bri-ni Tariq, naš će kapitalizam biti kao skan-dinavski.” “Neće, bit će vjerojatno kao u Brazilu i Americi 20-ih”, govorio sam im. A skandinavski model ipak nije tako sja-jan. U Norveškoj dobro stoje, čak iako ste nezaposleni puno vam plaćaju. Međutim, u Danskoj je situacija prilično gadna: ma-sovna islamofobija, neprijateljsko raspolo-ženje prema imigrantima, groteske stvari se događaju. Ni situacija u Švedskoj nije sjajna, Norveška je vrlo drukčija i napred-na, ali oni imaju jako puno novaca.

Ali u osnovi, budimo otvoreni, svijet jednostavno nema dovoljno prirodnih re-sursa da svaka obitelj ima dva automobi-la, dva frižidera, dvije kuće, jednostavno nema dovoljno resursa. Ako samo na tre-nutak to razmotrimo s ekološke strane pitanje kako organizirati život ljudi treba barem djelomično biti time određeno. So-cijalizam u nekom obliku, ili kakvo god mu ime dali, je racionalan način. Jedan od razloga zašto recimo u Egiptu postoji no-stalgija za Nasserom, ili u bivšoj Jugosla-viji za Titom je taj da se ljudi sjećaju da su imali određenu sigurnost u životu. Znaju da su se događale loše stvari, znaju da je bilo problema, ali su također imali određenu sigurnost. I tu je sigurnost osi-guravao taj sustav, a kapitalizam to ne čini, niti smatra potrebnim to činiti. Sad kada se taj sustav urušio, kapitalizam mo-že činiti što hoće i ničega se ne boji. q

JOURNAL

44

BOSANSKI BAROMETAR

Nakon pobjede na parlamentarnim iz-borima i višednevnim pregovorima kon-zervativci Davida Camerona i liberalni demokrati Nicka Clegga formirali su u svibnju koaliciju i novi kabinet, čime je okončana 13-godišnja vladavina Laburi-stičke partije. Po prvi puta u povijesti sklopljen je pakt ove dvije stranke, a to je ujedno prva koalicijska vlada poslije Drugog svjetskog rata. Cameron je novi premijer, Clegg je njegova desna ruka, a državni tajnik – ministar vanjskih poslo-va postao je William Hague. “Ovime po-činje nova era za Britaniju. A sada idemo raditi”, kazao je Cameron u prvoj izjavi poslije sklapanja koalicije.

Bio je to odgovor građana Velike Bri-tanije na zasićenost laburistima, pogoto-vo u periodu kada ih je vodio Gordon Brown koji je naslijedio Tonyja Blaira. Kakav će vanjskopolitički smijer zauzeti Cameron, vidjet ćemo, ali se može u osnovnim crtama reći da će ostati najvjer-niji američki saveznik što se tiče Bliskog istoka. Za našu je matičnu domovinu pak puno važnija najava nove, angažiranije politike Velike Britanije u Bosni i Herce-govini. Doduše, ona je i do sada bila an-gažirana, no njezina je politika, iako de-klarativno opredijeljena za Bosnu i Here-govinu, često bila toliko maglovita da se činilo da je stvarno protiv BiH.

No, već i samim stupanjem na duž-nost konzervativaca (u koaliciji s liberali-ma koji su na ovim izborima profitirali) te izjavama u korist Bosne i Hercegovine, poglavito novog britanskog ministra vanjskih poslova Williama Haguea, iza-zvala je nervozu Milorada Dodiga i nje-govih sljedbenika. Hague je najavio da će nova britanska Vlada snažno podržavati daljnje proširenje Europske unije na Za-padni Balkan i Tursku te da će se zauzi-mati za sankcije protiv onih političara koji budu radili na slabljenju države Bo-sne i Hercegovine. “Konzervativna stran-ka i dalje čvrsto vjeruje u vrijednosti dalj-njeg proširenja EU-a. Perspektiva član-

stva ključna je za učvršćenje stabilnosti na Zapadnom Balkanu, gdje je toliko eu-ropske krvi proliveno. Zapadni Balkan je stražnje dvorište Europske unije i njena vjerodostojnost u vanjskim poslovima ovisi o učinkovitosti njene politike u tom području”, najavio je britanski ministar u članku kojeg je objavio Europe’s World.

Iz tog članka posebno treba obratiti pa-žnju na riječi kako “posebno u Bosni po-stoji potreba za snažnijom i zahtjevnijom europskom politikom koja bi trebala kori-stiti štap i mrkvu. Postoji snažan argument za prijetnju ciljanim sankcijama protiv po-litičara koji podrivaju bosansku državu. Bosanska ekonomija je rasla sa stranom pomoći, ali država nije rasla i danas ne funkcionira” i zaključuje da “raspad ze-mlje u neovisne etničke državice ne bi bila samo nagrada za etničko čišćenje, što je moralna uvreda, nego nosi i rizik stvaranja neuspjele države u srcu Europe. Snažan pristup trebao bi se usredotočiti na jedin-stven cilj: središnju vladu u Bosni dovolj-no učinkovitu da odgovori zahtjevima za članstvom u EU i NATO-u”.

Ovo je bitno drukčija politika nego su je vodili nekadašnji britanski premijer 90-ih godina prošlog stoljeća John Major i ministar vanjskih poslova Douglas Hurd, za koje i Cameron i Hague uvijek neslužbeno kažu da je bila čisti promašaj i sramota za Veliku Britaniju. Da se ovdje radi i o širem geopolitičkom području ne-go je to Bosna i Hercegovina, pokazuje ministrov stav prema ulasku Turske u EU: “Osim uzajamne ekonomske koristi i iznimnog poboljšanja sigurnosti snabdi-jevanja energijom za EU, tursko članstvo bi demantiralo one koji tvrde da postoji sukob civilizacija između Zapada i isla-ma i od Turske bi stvorilo posrednika iz-među Europe i Bliskog istoka.”

BiH i Balkan ključna područja

Tako je nova britanska Vlada najavila brojne ekonomske i političke promjene i ne treba sumnjati kako će doći do promje-na i na polju vanjske politike, nakon više od desetljeća vladavine laburista Tonyja Blaira i Gordona Browna. A da su se neke stvari posložile pokazuje i činjenica kako je bivši predsjednik liberalnih demokrata i bivši visoki predstavnik u BiH Paddy Ashdown i dalje veoma aktivan u kreira-nju kako unutarnje, tako i vanjske politi-ke te stranke. S druge strane, konzervati-vac William Hague izvrstan je poznava-telj prilika u regiji, a prošle godine je po-sjetio BiH, nakon čega je i iznio svoje najcrnje prognoze. “Politički govoreći, ta zemlja klizi unatrag i prema daljnjem ras-padanju”, upozorio je tada Hague kritizi-ravši slab i zbunjen odgovor Bruxellesa na pritiske koji vode daljnjem cijepanju BiH. “Zvono za uzbunu se, usprkos ne-davnom krvoproliću i svim žrtvama, u glavnim gradovima Europe ne čuje”, upozorio je Hague, protivnik povlačenja europskih vojnih i policijskih snaga iz na-še zemlje. Neslužbeni zamjenik novog premijera Davida Camerona, stava je da se trebaju zaboraviti sve debate o Zapad-

Konzervativci ispravljaju greške Johna Majora i Douglasa Hurda

Nova britanska politika prema BiHStav je nove Vlade da u Bosni postoji potreba za snažnijom i zahtjevnijom europskom politikom koja bi trebala kori-stiti štap i mrkvu. Postoji snažan argument za prijetnju sankcijama protiv političara koji podrivaju bosansku državu.

Edis Felić

David Cameron

JOURNAL

45

BOSANSKI BAROMETAR

nom Balkanu i BiH kakve su vođene 90-ih te da je “u stvari, ključno područje vanjske politike u sljedećih deset godina upravo BiH i regija Balkana, na što će bu-duća administracija staviti naglasak”. Na-kon sastanka s čelnicima bh-političkih stranaka, Hague je ocijenio kako bi se BiH na neki način mogla raspasti, uka-zavši na obnovljeni nacionalizam, pose-bice među liderima Srba u BiH koji “vrše pritisak tražeći zatvaranje OHR-a, te na eventualno odcjepljenje tzv. RS. “Politič-ki lideri se okupljaju samo kada se na njih vrši snažan pritisak izvana”, ispravni je dojam koji je iznio Hague.

Tako postoje neka razmišljanja da će ovakvim pristupom Velika Britanija okrenuti leđa secesionistima (Dodikovoj bratiji) i stati na stranu unitarista (Bšnja-ka, iako bismo ovdje rekli svih onih koji vole Bosnu i Hercegovinu). Dokle će ići nova britanska politika svakako ćemo vi-djeti, no, nije za odmet prenijeti i riječi bivšeg visokog predstavnika za BiH Paddya Ashdowna, koji je na pitanje bo-sanskih novinara što BiH može očekivati od nove britanske Vlade odgovorio: “Iz-vrsna vijest za BiH je da će William Ha-gue biti novi ministar vanjskih poslova moje zemlje. Nas dvojica zajedno smo radili na pitanjima koja se tiču BiH. Naše političke pozicije drugačije su i zato pri-padamo dvjema različitim strankama, ali kada je BiH u pitanju, u potpunosti se sla-žemo. Hague ima jasnu sliku što se u BiH treba učiniti, dao je ranije više vrlo jakih izjava kada se radi o situaciji u vašoj ze-

mlji i svatko tko vidi BiH kao potpuno integriranu državu u sadašnjim granica-ma kako napreduje prema Europi, u Ha-gueu ima istinskog prijatelja. Oni koji imaju san o tome da je BiH u stanju na-predovati na europskom putu, odbijaju sukobe iz prošlosti i podjele kojima se ne-ki žele vratiti, u novom ministru vanjskih poslova dobili su najjačeg saveznika.”

Ashdown je rekao kako je sigurno da je Velika Britanija zemlja s najviše proe-uropskih političara i jedan od najjačih među njima je u novoj Vladi. Ministar Hague smatra da se mora imenovati netko tko će pratiti ukupnu situaciju na Balka-nu, a ne u nekoj od tamošnjih država. Na pitanje znači li to imenovanje specijalnog izaslanika, Ashdown je odgovorio po-tvrdno i dodao: “Specijalni izaslanik za BiH ne bi bio dobra ideja. No, specijalni izaslanik za Balkan bila bi više nego do-bra stvar i znam da gospodin Hague dijeli ovo moje mišljenje. Ta osoba trebala bi predstavljati Europsku uniju, a ne samo Veliku Britaniju.”

Važne institucionalne promjene

Kreator britanske i sukreator europ-ske vanjske politike, nakon iznošenja spomenutih stavova sljedećih bi mjeseci trebao iznijeti i neka konkretnija, inova-tivnija rješenja, ali ih i uskladiti s rješenji-ma drugih zemalja EU-a te prije svega SAD-om. Euroatlantske integracije, svi se slažu, ključne su za BiH, a na novom šefu britanske diplomacije sada je da smi-

sli kako natjerati političke čelnike u toj zemlji na toliko potrebne, prije svega in-stitucionalne, reforme. Nakon preuzima-nja dužnosti poslao je snažan signal Euro-pi da se ovakva situacija ne smije ignori-rati i najavio je sankcije protiv svih koji će potkopavati i slabiti BiH.

I dok se tih prvih dana nakon primo-predaje vlasti u Velikoj Britaniji novi bri-tanski premijer David Cameron razgova-rao s francuskim predsjednikom Sarko-zyjem i njemačkom kancelarkom Merkel, njegov ministar vanjskih poslova požurio je naglasiti što je za novu britansku vladu posebno važno na području europske i vanjske politike. Inače, spomenimo i to da Willliam Hague pripada najeuroskep-tičnijem krilu i inače euroskeptične Kon-zervativne stranke, snažnijeg partnera u novoj koalicijskoj vladi s proeuropskim liberalnim demokratima. Hague ističe ka-ko je “Europska unija institucija od velike važnosti za Ujedinjeno kraljevstvo i bri-tansku vanjsku politiku”. Novi britanski ministar je naglasio kako je s jedne strane Konzervativna stranka rijetko bježala od iskrene kritičnosti kada smo mislili da EU kolektivno radi krive stvari, ali s druge pak strane britanski konzeravtici su bili predvodnici u najvećim dostignućima EU-a - jedinstvenom tržištu i proširenju.

Da zaključimo. Ali, iako je jasno da će nova britanska politika raditi na učvršće-nju države u Bosni i Hercegovini, neće biti ni ukidanja ni formiranja entiteta, smatraju stručnjaci. U svemu, politika će biti dogo-vorena sa SAD-om, a u EU s Catherine Ashton. Hague posebice traži snažniju eu-ropsku politiku prema Bosni i Hercegovi-ni, čiji bi raspad bio, kako je rekao, kata-strofa. Nova britanska vlada koju predvo-de konzervativci i dalje će, kao i prethodna laburistička Vlada, podupirati članstvo Turske u EU-u, čijem članstvu nisu sklone neke od najvećih i najvažnijih članica.

Reakcije u Bosni i Heregovini bile su otprilike onakve kako se i očekivalo. Naj-više su se čuli oni koji inače najviše i ga-lame. Dodikova retorika i ovaj je put išla u tom smjeru najavljujući da im nitko, pa ni nova britanska Vlada neće moći na-metnuti ono što oni ne žele. Kad je pak u pitanju drugi dio BiH, reakcije su bile pu-no blaže i uglavnom su se svodile na kur-toazne i protokolarne čestitajući novoj britanskoj vladajućoj stranci.

Poučeni prijašnjim iskustvima, bo-sanski će političari i dalje sjediti skrštenih ruku čekajući da netko drugi za njih odra-di posao. Ne budu li agresivniji, BiH će izgubiti i ove iskrene prijatelje, kojih je inače svakog dana sve manje i manje. q

Bosanka u LondonuGlavni cilj specijalnog izaslanika Velike Britanije u regiji trebao bi biti da Bosna i Herce-

govina postane funkcionalna država. Zahvaljujući zapanjujućoj koincidenciji likova diploma-ta i političara, napisao je Globus, koji su se kao u šahovskoj kombinaciji poredali na hijerarhij-skoj ploči nove vlasti u Londonu, postao jedan od prioriteta nove britanske balkanske politike. Britanska politika prema Balkanu, prema mišljenju eksperta Tima Judah, neće se mijenjati brzo, ali će na njezinu kreaciju uvelike utjecati za širu javnost nova imena. To su savjetnica novog ministra vanjskih poslova Arminka Helic (Helić) i savjetnik premijera Ed Llewellyn.

Arminka Helic je mlada, izvanredno kompetenta, ozbiljna osoba u srednjim tridesetim godi-nama. Ona je, s obitelji i bratom, također intelektualno ambicioznim, došla u Veliku Britaniju kao izbjeglica iz Bosne. Njezina biografija nije dostupna na internetu, iako je neki tituliraju kao doktora znanosti. Prije pet godina počela je raditi u timu koji je vodio William Hague, tada mi-nistar vanjskih poslova u sjeni. Polako, od običnog člana ekipe, napredovala je, očigledno ne zahvaljujući vezama, nego sposobnostima, do mjesta šefice izbornog stožera današnjeg ministra. Njoj pripisuju, piše Globus, činjenicu da je Hague u nekoliko navrata govorio o Balkanu i pogo-tovo Bosni. “Plavooka Bosanka možda ima previše utjecaja na Haguea”, komentirao je britanski konzervativni tjednik Spectator. Ali, Arminka Helic imala je, očigledno, podršku Eda Llewell-yna, koji je bio vođa Cameronova izbornog stožera, a danas je njegov savjetnik.

Ona se drži iznimno u sjeni, tako da na internetu postoji samo jedna njezina fotografija. Usprkos tome, britanski list Daily Telegraph, uvrstio ju je u svojoj ljestvici na 61. mjesto od stotinu najutjecajnijih torijevaca (ispred bivšeg premijera Majora i bivšeg ministra vanjskih poslova Hurda). U posljednje vrijeme angažirala se na rješenju problema Ejupa Ganića, koji je uhapšen na londonskom aerodromu na osnovi potjernice iz Beograda.

JOURNAL

46

BOSANSKI BAROMETAR

Politizacija žrtvama u Bosni i Herce-govini nastavila se i ove godine, samo što je po prvi put izazvala nervozu i zbog mo-gućeg sukoba zbog pitanja čije su žrtve “nevinije”. O tome govore i dva događaja koja su se desila u svibnju u Sarajevu i Tu-zli, a koje su gotovo sigurno isplanirane od strane Milorada Dodika i njegove bratije. Cilj okupljanja zbog stradanja vojnika JNA u ova dva bosanska grada nije bio pi-jetet prema žrtvama, nego realizacija jed-nog dugoročnijeg plana koji Dodik već provodi, a da toga očito mnogi nisu svjesni - nametanja kolektivne krivnje Bošnjaci-ma i prikazivanje da Srbi nisu ništa manje žrtve od Bošnjaka. Na taj način Dodik po-kušava otupiti oštricu prema četničkim se-cesionistima da bi jednog dana definitivno razbio Bosnu i Hercegovinu.

Sarajevo odgovorilo svojim obilježavanjem

Obilježavanje 18. obljetnice stradanja vojnika tadašnje Jugoslavenske narodne armije (JNA), odnosno ceremonija pod-sjećanja na možda i ključnu bitku kojom je obranjen glavni bosansko-hercegovač-ki grad, pretvorilo je 3. svibanj 2010. u svojevrsni “Dan D” za Sarajevo. S jedne strane, prema programu Odbora Dodiko-ve vlade za njegovanje tradicije oslobodi-lačkih ratova, godišnjica stradanja vojni-ka JNA obilježena je prvi put na mjestu događaja - bivšoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, a organizatori su naveli kako je programom predviđena mirna šetnja i pa-ljenje svijeća u spomen poginulih.

S druge strane i Udruga “Bosnae – Zelene beretke” Kantona Sarajevo pozva-lo je građane, suborce i branitelje grada Sarajeva i Bosne i Hercegovine da 3. svibnja zajedno odaju poštovanje najdra-žim sugrađanima i suborcima – branitelji-ma Grada Sarajeva koji su za slobodu

BiH dali svoje živote tijekom, kako se na-vodi, agresije srpsko-crnogorskog agre-sora. Mirno okupljanje i odavanje počasti poginulim civilima i braniteljima uče-njem Fatihe ili na neki drugi način će biti u ulici Hamdije Kreševljakovića (bivša Dobrovoljačka) na mjestu Drvenija.

U 10:00 sati, kako je i planiralo Udru-ženje “Bosnae – Zelene beretke”, mirnom šetnjom otišlo se do mjesta ubojstva prvih civilnih žrtava agresije na grad Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, do mosta Suade Dilberović i Olge Sučić. U tom smislu Udruženje "Bosnae – Zelene beretke" je još prije okupljanja zamolilo sve sudioni-ke koji se budu odazvali tom obilježava-nju Dana Kantona Sarajeva i općina Cen-tar i Stari Grad da budu dostojanstveni i na taj način se prisjete svojih najmilijih koji su dali živote za slobodu.

Hrvatski član Predsjedništva BiH Želj-ko Komšić rekao je da je obilježavanje 18. godišnjice stradanja pripadnika JNA u Do-brovoljačkoj ulici u Sarajevu “pokušaj provokacije iz Republike Srpske”. Gostu-jući u programu Televizije OBN Komšić je pozvao građane Sarajeva da ignoriraju to obilježavanje. “Porodice stradalih, nji-hova rodbina i prijatelji – izvolite dođite, ali nemojte da Vlada Republike Srpske go-vori šta je bilo u Sarajevu sa namjerom provokacije Sarajlija, jer nekome odgova-ra da se nešto desi i da imate ‘belaj’ u BiH”, rekao je Komšić. Dodao je da oda-vanje pošte ubijenim vojnicima i oficirima u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu “treba samo ignorisati i ne treba dozvoliti da se iz toga izrodi nešto loše”. Prema njegovom mišljenju, obilježavanjem stradanja pri-padnika JNA u Sarajevu pokušavaju se spojiti događaji od 2. i 3. maja 1992. godi-ne. “Maršruta je Skenderija - Dobrovoljač-ka. Na Skenderiji je 2. maja bila bitka, a 3. maja bila je ‘čuvena’ Dobrovoljačka. Sada se pokušava spajati dan kada je bila bitka

sa 3. majem kada je bila čuvena razmjena tadašnjeg člana Predsjedništva BiH Alije Izetbegovića i Kukanjca”, kaže Komšić.

Policija je bila spremna spriječiti suko-be dvije skupine – jake snage reda bile su raspoređene u središtu grada, no budući da su obje skupine najavile “mirnu šetnju u isto vrijeme, ali u suprotnim pravcima, bi-lo je za pretpostaviti mogućnost sukoba. Uprava policije MUP-a Kantona Sarajevo poduzela je sve mjere iz svoje nadležnosti da bi osigurala obilježavanje godišnjice u Dobrovoljačkoj ulici”, izjavio je glasnogo-vornik MUP-a KS Irfan Nefić.

Najavljen je dolazak oko 300 osoba, u organizaciji Ministarstva za boračka pita-nja Vlade RS, kako bi odali počast, kako su naveli mirnom šetnjom i paljenjem svijeća na mjestu pogibije vojnika JNA. Najavljeno je da će među njima biti i Mi-lorad Dodik, no on se nije pojavio.

Tuzla slijedila Sarajevo

Obilježavanje 18. obljetnice događaja na Brčanskoj malti u Tuzli, koju branitelji obilježavaju kao presudnu bitku u obrani Grada soli od agresije, srpska strana tu-mači da je to obilježavanje počinjenog zločina koji je bio sličan onome navod-nom u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu.

U povodu 15. svibnja predstavnici Op-ćine Tuzla, na čelu s načelnikom Općine Tuzla Jasminom Imamovićem i predsjeda-vajućom Općinskog vijeća Tuzla Nadom Mladinom, položili su cvijeće i odali po-čast vojnim i civilnim žrtvama rata 1992.-1995. godine. Programom obilježavanja predviđeno je da se polože vijenci na spo-meniku u ulici Armije BiH, zatim pored fontane na Brčanskoj Malti podignute u znak sjećanja na ovaj događaj. Nakon toga ceremonija obilježavanja početka rata i obrane Tuzle nastavljena je na Slanoj Ba-nji, gdje je počast odana svim poginulim

Politiziranje obilježavanja stradanja vojnika JNA

Dostojanstven odgovor Sarajeva i Tuzle

Cilj okupljanja zbog stradanja vojnika JNA nije bio pijetet prema žrtvama, nego nametanje kolektivne krivnje Bošnjacima i prikazivanje Srba koji nisu ništa manje žrtve od Bošnjaka.

Edis Felić

JOURNAL

47

BOSANSKI BAROMETAR

herojima i zlatnim ljiljanima, te poginulim na Kapiji 25. svibnja 1995. godine.

S druge strane, iste događaje, ali na po-sve drugačiji način obilježilo je i izaslan-stvo iz tzv. Republike Srpske. Naime, 18 godina od pogibije vojnika JNA u “tuzlan-skoj koloni” bit će 15. svibnja obilježeno u Tuzli i u Bijeljini, izjavila je predsjednica Pododbora za obilježavanje godišnjice stra-danja vojnika u tuzlanskoj koloni Branka Šljivar. Ona je u Bijeljini, nakon sjednice Pododbora, rekla da će stotinjak ljudi 15. svibnja u 8 sati ispred zgrade bijeljinske op-ćine autobusima krenuti u Tuzlu, gdje će prvi put biti obilježena godišnjica stradanja vojnika JNA 1992. godine na Brčanskoj malti. “Pododbor je dogovorio tehničke de-talje koji su bili potrebni kako bi što uspješ-nije realizirali ovaj događaj. Pred sjednicu u Bijeljini posjetili smo i Tuzlu gdje smo od predstavnika kantonalnog MUP dobili po-tvrdu da će skup, čiji početak je najavljen za 10 sati, biti osiguravan, te da nema razloga za zabranu, posebno zbog onoga što smo mi naveli u pismu namjere – da dolazimo u mirnu šetnju s bijelom ružom i upaljenom svijećom, te održavanjem kraćeg vjerskog spomena”, pojasnila je Šljivar.

Navodeći da predstavnici MUP-a Tu-zlanskog kantona nisu imali nikakve pri-mjedbe na pismo namjere, Šljivareva je dodala da su zahtjevi za prisustvo skupu podneseni i hitnoj medicinskoj službi Tu-zle, kao i vatrogascima. “Sve ostale deta-lje dogovorili smo sa ljudima iz kantonal-nog MUP-a koji će osiguravati skup od Banj brda do ulaska u Tuzlu, do Brčanske malte, odnosno te relacije na kojoj ćemo se prema dogovoru kretati”, rekla je Šlji-vareva i dodala da neće precizirati točnu maršrutu iz sigurnosnih razloga.

Ona je rekla da za sada ne postoje nika-kvi nagovještaji o bilo kakvim negativnim pojavama u vezi s održavanjem skupa i da će biti obaviješteni o svemu što bi eventu-alno moglo da ugrozi planirani spomen. “Sa nama su u Tuzli bili i pripadnici MUP-a Republike Srpske koji su sa kolegama iz Tuzlanskog kantona razmijenili operativ-ne podatke na tehničkom nivou. Predstav-nici MUP-a RS pratit će nas do Banj brda, odatle MUP Tuzlanskog kantona, a u po-vratku obrnuto. Nadamo se da će sve pro-teći kao treba”, rekla je Šljivareva.

Šljivar je dodala da će se 18. godišnjica stradanja vojnika JNA u “tuzlanskoj kolo-ni” obilježiti u 12 satina Gradskom groblju Pučile u Bijeljini, te da će nakon parastosa žrtvama biti održan i okrugli stol o ovom događaju u zgradi bijeljinske općine. Pod-sjetimo, članovi iste organizacije, predvo-đeni političkom vrhuškom RS-a, u Saraje-

vu su 3. svibnja u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici položili cvijeće i zapalili svijeće u spomen na stradale pripadnike JNA. Sve se odvijalo uz snažnu policijsku zaštitu ko-ja je i novinarima i znatiželjnicima zabra-nila pristup tom mjestu.

Nakon najave skupa i spomena pri-padnicima JNA stradalim u “tuzlanskoj koloni” na Brčanskoj Malti 15. svibnja, bivši i aktualni načelnici Tuzle Selim Bešlagić i Jasmin Imamović pozvali su stanovnike Grada soli da zauzmu isti stav kao što su 3. svibnja učinile Sarajlije ili da ignoriraju ovaj događaj, ali da “ne na-sjedaju na političku provokaciju iz RS-a”. I načelnik Policijske uprave Tuzla Ljubo-mir Divković pozvao je građane ovog grada da se ponašaju dostojanstveno.

Tako su oko stotinu članova porodica poginulih vojnika JNA iz Bijeljine, pred-vođenih tzv. Odborom za njegovanje oslobodilačkih ratova vlade RS-a u Tuzli paljenjem svijeća i polaganjem bijelih ru-ža odali poštu stradalim vojnicima JNA na Brčanskoj Malti. Skup je protekao mirno, a Tuzla i Tuzlaci su i ovoga puta pokazali dostojansvenost. Učesnici skupa bili su predvođeni predstavnicima vlasti i funkcionerima iz RS-a Radetom Ristovi-ćem, Pantelijom Ćurguzom, Dragislavom Mijanovićem, Stašom Košarcem i Brani-slavom Dukićem.

Mile Dodik joj rekao da kaže da je Bešlagić zločinac

“Mislim da je do sada bilo žalosno što nismo bili u prilici da dostojanstveno u skladu sa našim tradicionalnim, vjerskim i drugim običajima odamo počast nevino nastradalim vojnicima JNA. Međutim, da-nas potvrđujemo domaćoj i svjetskoj jav-nosti da je i Tuzla mjesto stradanja, mjesto zločina nad svima onima koji su željeli mir u Bosni i Hercegovini, koji su prilikom po-vlačenja stradali samo zato što su bili pri-padnici Jugoslovenske narodne armije. Na nama je da ovo bude naša tradicija, naša obaveza prije svega prema žrtvama, prema njihovim porodicama, prema istoriji, a ono što je sigurno jedna naša velika obaveza jeste da koristeći sve normative i zakonske propise obezbjedimo porodicama da se podigne spomenik koji će upozoravati na stradanje i srpskog naroda u BiH”, rekao je šef koordinacionog tijela Dodikove vlade za istraživanje ratnih zločina i traženje ne-stalih Staša Košarac i dodao: “Ono što će-mo sigurno inzistirati u narednom periodu jeste da u cilju razvoja odnosa u BiH prav-da dođe do svakoga tko je odgovoran za bilo kakvo stradanje i bilo koga BiH. Tu-

zla je primjer da oni koji su bili odgovorni za zločin već odgovaraju pred licem prav-de. Žalosna je činjenica da još uvijek u Tu-zli postoje ljudi koji su rukovodili određe-nim operacijama da danas obavljaju javne funkcije u BiH. Prije svega mislim na Seli-ma Bešlagića i slične njemu.”

“Sve je proteklo u najboljem redu, MUP Tuzlanskog kantona je uradio po-sao profesionalno, u skladu sa svojim ovlaštenjima i ono što smo mi od njih očekivali. Vjerujemo da smo i mi ispošto-vali prema njima ono što smo obećali. Znači, da će ovo biti potpuno miran skup, bez govora, bez ikakvih provokacija. Mi smo održali obećanje i nadam se da smo i jedni i drugi zadovoljni”, kazala je pred-sjednica Odbora za njegovanje oslobodi-lačkih ratova Branka Šljivar.

Skup su obezbjeđivale jake policijske snage MUP-a TK, a saobraćaj u ulici Ar-mije BiH je bio obustavljen. “Mi više nego da možemo biti zadovoljni imajući u vidu da nijedan od problema nije iskrsao i nije bilo nikakvih negodovanja. S druge strane, moramo priznati da je policija dala svoj maksimum kako bi obezbjedila sigurnost svih onih koji su boravili danas na ovom prostoru. Mi smo angažovali dovoljan broj policajaca koji bi obezbjedio ovaj skup ali ne u enormno vanrednim prilikama, znači uz manje angažovanje kada su u pitanju vanredni skupovi. Što znači naše procjene su ukazivale da ne bi moglo doći do neka-kvih posebnih negodovanja i s tim u vezi sigurno da i ovaj dio aktivnosti, koji je pro-tekao bez problema, jasno pokazuje da su procjene bile ispravne”, kazao je glasno-govornik Ureda policijskog komesara TK Miralem Malkić.

Nakon što su učesnici skupa zapalili svijeće i položili bijele ruže, uz pratnju službenika policije MUP-a TK autobusi-ma su se zaputili prema Banj brdu, gdje ih je policija drugog entiteta preuzela i ot-pratila u Bijeljinu.

Oba su događaja protekla mirno za-hvaljujući prije svega Sarajlijama i Tu-zlacima s obzirom da instruirani “žalite-lji” srpskih žrtava nisu ni smjeli da pisnu. Time su i pokazalo još jednom tko je u zadnjih dva desetljeća sačuvao dostojan-stvo. U ovom članku izražavamo žaljenje i sućut nevinim pripadnicima JNA koji sigurno nisu bili krivi za rat i događaje koji su uslijedili, ali to je ujedno i opome-na, ako je bilo zločina, a bilo ih je, trebalo je sprovesti istragu i kazniti zločince. Ovako, Dodikova bratija je to iskoristila da preko nevinih žrtava, i to svojih suna-rodnjaka, pokuša realizirati svoje kvi-slinške i zločinačke ciljeve. q

JOURNAL

48

BOSANSKI BAROMETAR

U jakoj eksploziji nepoznate eksploziv-ne naprave bačene na policijsku postaju u Bugojnu u zadnje nedjelje u lipnju ujutro oko pet sati, policajac Tarik Ljubuškić (41) je poginuo, a šest ljudi je lakše i teže ozlije-đeno. Teško ozlijeđena policajka Edina Hindić (26) prebačena je u Klinički centar u Sarajevu. Haris Čaušević zvani Oks, za ko-jeg stanovnici Bugojna tvrde da je odranije imao problema sa zakonom, nakon aktivira-nja eksplozivne naprave pokušao je pobjeći s lica mjesta, ali je ubrzo uhapšen i priveden u Policijsku stanicu u Bugojnu, gdje je pri-znao izvršenje ovog teroristički čin. Još rani-je, prilikom posjeta Bugojnu, Oks je izvrije-đao lidera SDA, Sulejmana Tihića, a pripa-dao je radikalnoj skupini vehabija. Na svom Facebook profilu Čaušević je postavio sliku na kojoj piše da se “Allah sprema za pobje-du”. Na zgradi policijske uprave od siline eksplozije pričinjena je znatna materijalna šteta, kao i na okolnim stambenim objekti-ma, a oštećeno je i više parkiranih automo-bila. Postavljena je uoči nedjeljne vjerske manifestacije “Ajvatovica” u blizini Bugoj-na, a prema nekim izvorima naprava je tre-bala eksplodirati u trenutku dok su se poli-cajci okupljali kako bi preuzeli smjenu.

Vehabije su pripadnici radikalnog islamskog konzervativnog pokreta koji je utemeljen krajem 17. i početkom 18. stolje-ća. Televizija Federacije BiH (FTV) objavi-la je kako postoje informacije da su svi koji su tijekom jutra privedeni na ispitivanje po-vezani s radikalnim vahabitskim organiza-cijama. Zajedno sa Čauševićem privedene su još četiri osobe, a za najvjerojatnijim or-ganizatorom ovoga napada Naserom Pali-slamovićem (1973) u tom se trenutku još tragalo, kao i za vozilom Nissan Almera bi-jele boje kojim je pobjegao prema Sarajevu. Privedeni su Nermin Avdibašić, Džemal Tojagić i Adnan Haračić koji se dovode u vezu s bombaškim napadom.

Hitno i odlučno obračunavanje s terorizmom u BiH

Ministar sigurnosti BiH Sadik Ahme-tović izjavio je kako je napad na policijsku

postaju u Bugojnu “jasan teroristički čin” te je najavio poduzimanje svih potrebnih mjera kako bi se učvrstila sigurnost u ci-jeloj zemlji. “Ovo je bio jasan napad na institucije zakona”, izjavio je Ahmetović u Bugojnu, gdje je stigao kako bi i osobno provjerio tijek istrage. Ahmetović je do-dao kako će vlasti BiH učiniti sve ne bi li poslale poruku svijetu da su u stanju spri-ječiti ponavljanje takvih nedjela.

Ravnatelj Uprave policije MUP-a Fe-deracije BiH Zlatko Miletić izjavio je za televiziju Federacije BiH (FTV) kako je još uvijek isuviše rano govoriti o motivi-ma napada, ali je obećao brzo i cjelovito rasvjetljavanje slučaja. “Jamčim da ćemo ovo kazneno djelo rasvijetliti”, kazao je Miletić potvrdivši tek kako istragu o cije-lom slučaju sada preuzima Tužiteljstvo BiH koje i zaduženo za najteža kaznena djela. Ubrzo nakon spomenutih hapšenja dolijao je i prvoosumnjičeni za teroristič-ki napad na Policijsku stanicu u Bugojnu, 37-godišnji Naser Palislamović. Događa-ji su se nizali dan za danom pa je tih dana direktor Federalne uprave policije Zlatko Miletić izjavio da je u Travniku privede-na i jedna osoba koja je elektronskom po-štom policiju upozorila da grupa koja je organizirala napad u Bugojnu planira na-staviti terorističke aktivnosti u Donjem Vakufu.

Državni tužitelj Milorad Barašanin, inače kadar kojeg ne voli Milorad Dodik pa njegove riječi ne trebamo razumijevati kao Dodikovo zastupanje, nego upravo suprotno, jasno je definirao ovaj zloči-

nački čin. “Napad na policiju je napad na državu. Sada trebamo utvrditi motive i nalogodavce”, rekao je Barašin, poručivši da bugojanski tragični događaj pokazuje da država sada treba poduzeti mnogo ve-će aktivnosti kako bi osigurala sigurnost svojim građanima. Barašin je pozvao na hitno i odlučno obračunavanje s teroriz-mom u BiH, istaknuvši da država u tom smislu mora stati iza policijskih agencija i tužiteljstva BiH. S njim se složio i prvi čovjek bosanske sigurnosti. “Ovo je alarm da se na odlučan način suprotstavi-mo organiziranom kriminalu, pogotovo terorizmu. Situacija je vrlo ozbiljna i sada nam je potrebna maksimalna suradnja ka-ko bismo ovakve stvari iskorijenili”, po-ručio je ministar Sadik Ahmetović.

Federalna policija je izbjegla, barem se tako čini, nadležnoj komisiji Parla-menta BiH dostaviti tražene informacije o terorističkom napadu u Bugojnu, zbog čega je zastupnik SNSD-a Drago Kalabić napustio sjednicu Zajedničke komisije za obranu i sigurnost. On je rekao kako je informacija o zločinu u Bugojnu koju je dostavio federalni MUP na nivou infor-macije za mjesnu zajednicu.

Ministar sigurnosti BiH Sadik Ahme-tović izjavio je da je teški teroristički akt koji se nedavno dogodio u Bugojnu udar na institucije BiH. “Imamo problem i tre-bamo ga zajednički rješavati”, rekao je Ahmetović na kraju rasprave o informa-cijama o akciji “Svjetlost” i terorističkom napadu u Bugojnu u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH.

Zamjenik predsjedajućeg Zastupnič-kog doma Parlamentarne skupštine BiH Milorad Živković naveo je da se u ra-spravi treba jasno reći da li ima ili nema terorizma u BiH. Živković je ukazao na to da vehabijski pokret pravi problem či-tavoj BiH i da se taj problem treba rješa-vati u okviru Islamske zajednice BiH i Bošnjaka.

Zastupnik SDP-a BiH Zlatko Lagum-džija istakao je tokom rasprave da u smi-slu borbe protiv terorizma BiH ima si-stemske, političke i personalne probleme.

Teroristički napad vehabija u Bugojnu

Udar na državu BiHUhapšeni su Haris Čaušević Oks i Naser Palislamović koji je bio “mozak” operacije. Nadležni organi i dalje provode istragu, no, važno je ovdje reći kako su najveći dobitnici ovog zločinačkog akta neprijatelji BiH - sljedbenici Milorada Dodika.

Edis Felić

Teroristički napad u Bugojnu

JOURNAL

49

BOSANSKI BAROMETAR

On je rekao da se definitivno zna da na-kon neuspješne akcije u Maoči država nije uzvratila na pravi način što je dovelo do napada na državu u Bugojnu. “Da je netko smijenjen poslije akcije ‘Svjetlost’ pitanje je da li bi se dogodilo Bugojno. Da je netko smijenjen nakon Bugojna pi-tanje je da li bi se dogodilo ono što će se ubuduće dešavati”, rekao je Lagumdžija.

Bosanski patriota Kalabić

Zastupnik SNSD-a Slavko Jovičić upitao je zašto sjednici ne prisustvuju glavni tužitelj BiH Milorad Barašin i di-rektor Državne agencije za istrage i za-štitu (SIPA) Mirko Lujić, koji bi odgo-varali na pitanja. “O izvršitelju napada u Bugojnu policijske agencije su imale 40 informacija, a nitko nije reagirao”, kaže Jovičić.

Zastupnik SDA Bakir Izetbegović smatra da je za eksploziju u Policijskoj stanici u Bugojnu “riv čudak koji nema veze sa organizacijama iz inostranstva”. “Vjerski radikalizam u BiH ima korijen u stresu i nasilju kroz koji je narod prošao tokom proteklog rata”, rekao je Izetbego-vić. Reagirajući na ovu Izetbegovićevu tvrdnju, Živković je rekao da se “BiH kao težak bolesnik mora suočiti s istinom i prihvatiti terapiju koja je radikalna za do-brobit suživota”.

Zastupnik Stranke za BiH Remzija Kadrić od zatražio od Ministarstva sigur-nosti BiH da sačini sveopću analizu o to-me tko sve ruši ustavni poredak i teritori-jalni integritet.

Zastupnik SDP BiH Selim Bešlagić založio se da parlament usvoji zakon o borbi protiv terorizma u kojem bi bio de-finiran pojam terorizam te da se prihvate mjere koje predlažu stručnjaci iz oblasti borbe protiv terorizma. “Broj od 3.000 nije izmislio nitko od parlamentaraca. Na komisiji je rečeno da to nisu ljudi iz ino-zemstva, nego iz BiH koji dobivaju finan-cijsku pomoć iz inozemstva”, rekao je Bešlagić.

Zastupnik SNSD Lazar Prodanović izrazio je bojazan da, kada je riječ o osudi terorizma, BiH skriva glava u pijesak. “Nemam problema sa tim da osudim tero-rizam, ma s koje strane dolazio”, rekao je Prodanović i pozvao da se zajednički rje-šava ovaj problem.

Zastupnik SNSD-a Milica Marković upitala se zašto predstavnici Tužiteljstva BiH nisu prisutni sjednici, jer se iz predo-čene informacije o akciji u Gornjoj Maoči vidi da je problem u toj pravosudnoj insti-tuciji.

Na prijedlog drugog zamjenika pred-sjedajućeg Zastupničkog doma Parla-mentarne skupštine BiH Milorada Živko-vića donesena je odluka o objedinjavanju rasprave o ovim informacijama. Ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović predlo-žio je provođenje Strategije za borbu pro-tiv terorizma i postojećih zakona nakon terorističkog napada u Bugojnu, ubrzava-nje procedure donošenja odgovarajućih zakona u Parlamentarnoj skupštini BiH, te potpisivanje sporazuma o policijskoj suradnji sa susjednim državama.

Spomenuti Drago Kalabić (SNSD) ocijenio je da je ministar sigurnosti BiH Sadik Ahmetović obmanuo parlament, nesuvislo pričajući kako ima neke doku-mente i da su ga “neki obavijestili o neče-mu”. On, međutim, nije htio kazati, doda-je Kalabić, o čemu je obaviješten. Kala-bić upozorava i da se zaštita terorističkih organizacija i sakrivanje informacija o njima tretira kao teško krivično djelo. Prema njegovim riječima, Komisija je iza zatvorenih vrata raspravljala o očigled-nom onemogućavanju državnih instituci-ja koje su Parlament BiH morale obavije-stiti o prijedlogu mjera kako bi se građa-nima poslala jasna poruka da BiH neće biti utočište terorizma. “Ovdje se pokuša-va amnestiranje institucije za svoj nerad. RS neće ostati nijema na sve to i dat će svoj doprinos kako se BiH ne bi pretvori-la u leglo terorizma”, zaključio je Kala-bić. “Očigledno je na djelu organizirano ometanje borbe protiv terorizma, jer neko ovo područje želi da pretvori u Afgani-stan ili Irak. Oni za koje pretpostavljam da ljude koji nisu državljani ove zemlje svakodnevno obavještavaju o sličnim ak-tivnostima, nisu se udostojali informirati svoj parlament i svoju vlast”, naglasio je Kalabić za Press RS.

Ovo je svakako bila još jedna u nizu licemjernih provokacija, jer tvrdnja da mnogi državljani BiH šalju informacije onima koji s državom BiH nemaju nika-kve veze moglo bi se više povezati sa nje-govom i Dodikovom bratijom, a i mno-gim HDZ-ovcima sa ili bez brojki. Kala-bića je trebalo pitati otkad on to voli bo-sanski Parlament kad ga toliko štiti. No, vratimo se onima koji liče na Kalabića i mentora mu Dodika - vehabijama, koji su uz već poznate neprijatelje BiH također njeni neprijatelji.

Ceriću, javi se!

Vehabije iz Gornje Maoče ocijenile su da je ovaj teroristički akt u Bugojnu obično ubojstvo, ali i da je još veći grijeh

od samog ubojstva ostao neosuđen! Press RS prenijela je kako se u otvorenom pi-smu upućenom “bosanskom narodu”, a koje je objavljeno na nekoliko internet portala, navodi da je ubojstvo grijeh koji svi lako prepoznaju i da zato osuđuju ubojstvo u Bugojnu. Oni, međutim, doda-ju da je “još veći grijeh od samog uboj-stva ostao neosuđen”.

“Smutnja prije ubojstva u kojoj su stvorene okolnosti da do njega dođe, po-sebno smutnja poslije ubojstva, daleko je veća i ogavnija. Pogledajte kako će uboj-stvo u Bugojnu eksploatirati za svoju po-litičku karijeru mnogi za koje ste glasali. Nema drugog puta i načina za spasenje od vjere u Allaha. Naš poziv najčešće grubo odbijate, ali ne znate da nemate drugog puta i načina da se spasite. Jedino stvarno pribježište je Allah, sve drugo je iluzija. Vaši dušmani žele da se vi svojih sinova odreknete i da zbog njih nerazumljivi stid osjećate. Oni žele da vas okrenu protiv nas, a samim tim i protiv vjere kojoj se kao Bošnjaci pripisujete, a na koju svi ostali, Srbi, Hrvati, Romi, Židovi imaju isto pravo kao i vi”, navodi se u pismu vehabija.

Almir Džuvo, direktor Obavještajno-sigurnosne agencije BiH, ustalasao je jav-nost i istovremeno donio olakšanje rekav-ši da BiH prijeti opasnost od 3.000 veha-bija koji su potencijalni teroristi. Time je Džuvo otvorio tabu temu o kojoj se samo šaputalo i rijetko naglas pričalo. Istovre-meno, on je svojim javnim istupom direk-tno stao na stranu bh-muslimana koji žive u strahu od pripadnika vehabijskog po-kreta, ne ustručavajući da zakači i Rijaset Islamske zajednice u BiH. Upozorio je da pojava selefizma može unijeti razdor me-đu muslimanima, izazvati ozbiljne po-sljedice i konfrontirati BiH s europskim integracijama. On inzistira da Islamska zajednica u BiH preuzme na sebe zau-stavljanje širenja selefizma i “aktivnije se opredijeli u smislu negacije uvoznih emi-sara i ideologija”.

Policajka Edina Hindić na svu sreću oporavlja se. Ovaj događaj, iako sigurno nije isplaniran u nekim većim vehabij-skim centrima (vjerojatno se radi o krimi-nalcu i šarlatanu koji se osvećivao polici-ji koja ga je procesuirala mnogo puta), još je jedan udar ne samo na institucije drža-ve, nego i na državnost BiH. Upravo je neprijateljima BiH dobro došao da prona-đu opravdanje za svoje postupke. Zato je vrlo važno procesuirati vehabije kako bi se mogli neutralizirati daleko brojniji ne-prijatelji BiH – oni koji slijede četničku i ustašku filozofiju. q

JOURNAL

50

BOSANSKI BAROMETAR

Tužno je i ovaj put bilo za vidjeti ukop posmrtnih ostatak ubijenih Srebreničana 1995. godine. Već sedam godina 11. srpanj je dan najmasovnijeg pokopa u svijetu. Od 2003. godine na ovaj datum se u Memori-jalnom centru Potočari pokopava više stoti-na žrtava genocida u Srebrenici, počinjenog na isti dan 1995. godine od strane zločinač-ke i kvislinške tzv. Vojske RS-a. Gledatelji diljem Bosne i Hercegovine mogli su (koji su htjeli) putem malih ekrana direktno pra-titi komemoraciju žrtvama najvećeg zloči-na poslije Drugog svjetskg rata.

Pred 50.000 ožalošćene rodbine, susje-da i prijatelja u Potočarima su ukopani po-smrtni ostaci 774 Bošnjaka i Hrvat katolik Rudolf Hren, koji je također ubijen 11.07. 1995. Njegova majka je rekla da je insisti-rala da bude ukopan sa svojim nekadaš-njim sugrađanima muslimanima, a misu za Hrena predvodio fra Martin Antunović, dok je klanjanje dženaze predvodio reisu-l-ulema Mustafa Cerić. Tom su činu prisu-stvovali i sućut izrazili brojni predsjednici, premijeri, veleposlanici i izaslanstva, me-đu njima ministar vanjskih poslova Repu-blike Hrvatske Gordan Jandroković i pred-sjednik Srbije Boris Tadić.

Erdogan pridobio najveće simpatije

Premda su se neke udruge i rodbina žrta-va genocida u Srebrenici protivili političkim govorima prilikom pokopa, oni ipak nisu izostali. Veleposlanik SAD-a u BiH Charles English je prenio poruku predsjednika Bara-ka Obame da je “užas Srebrenice mrlja na našoj kolektivnoj savjesti”, te da treba identi-ficirati žrtve, ali i počinitelje i privesti ih sudu pravde, što uključuje i Ratka Mladića koji je predvodio taj zločinački projekt.

Sućut žrtvama genocida, osudu zločina i zalaganje da Srebrenica ne bude precipira-na samo kao mjesto zločina, nego i začetak novog života iskazali su još predsjednik Slovenije Danilo Türk, visoki predstavnik u BiH Valentin Inzko, izaslanik francuskog predsjednika Bedrnard Kuschner, zamjenik predsjednika Vijeća ministara BiH Sadik Ahmetović, izaslanik EU Thorbjorn Jaklan-da i drugi. Pljesak je, jedini među govorni-cima, dobio turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan koji se založio za praštanje umjesto osvete, za mir umjesto rata. “Jutros sam vidio jednu majku Srebrenice koja je izgubila dva sina i muža. Dojmio me se nje-

zin susret s Tadićem. U očima te majke vi-djela se tuga, spokoj i ponos, ali ne i mržnja. Ovakve su majke potrebne nama i svijetu”, rekao je Erdogan. Dodao je da je “najgori rat onaj koji se vodi između ljudi koji su vezani rodbinskim vezama, istom kulturom i historijom”, te je dolazak Tadića nazvao velikom odlukom. Još je dodao kako je Ista-nbul prijatelj ne samo BiH nego i Srbije, a Izmir je prijatelj Zagreba.

Predsjedatelj Predsjedništva BiH Haris Silajdžić podsjetio je na odgovornost me-đunarodne zajednice za genocid u Srebreni-ci, napomenuvši da je Bosni i Hercegovini stavila embargo na uvoz oružja samo zato što ovdje žive muslimani – Bošnjaci. Pod-sjetio je također da su gotovo sve države osudile genocid u Srebrenici, ali da takva deklaracija nije usvojena u BiH zbog pro-tivljenja srpskih izaslanika, i u tome je tra-gedija, jer i 15 godina nakon ovakvog geno-cida još uvijek ima onih koji nude rješenja koja dovršavaju Miloševićev projekt. Sto-ga, kako je rekao, prvi korak prema Europi treba biti inzistiranje da se usvoji zakon ko-ji neće dopustiti negiranje genocida.

Policija na visini zadatka

Član Predsjedništva BiH Željko Kom-šić istaknuo je da se Srebrenica, nažalost,

još uvijek koristi za sakupljanje političkih bodova i da je licemjerno da se u Srebreni-ci tijekom ceremonije obrati predsjednik države iz koje su najtraženiji ratni zločinci. Dodao je da postoji građanska Srbija, ali da je pitanje koliko su te snage jake obra-čunati se s konzervativcima. Potpredsjed-nik FBiH Mirsad Kebo također je osudio uzimanje Srebrenice za bilo kakve politič-ke igre ili promociju te kazao da je i ova godišnjica podsjećanje da se genocid više ne smije nikome dogoditi.

Srpski član Predsjedništva BiH Neboj-ša Radmanović nije došao na ispraćaj po-smrtnih ostataka žrtava, kao niti jedan nje-gov prethodnik na toj dužnosti jer dužno-snici iz reda bosanskih Srba odbijaju pri-hvatiti konstataciju da je u Srebrenici poči-njen genocid. Na komemoraciji u Potoča-rima žrtvama pripadnika kvislinških veli-kosrpskih vojnih i policijskih snaga pod zapovjedništvom haaškog bjegunca Ratka Mladića izaslanstvo Dodikove vlade pred-vodila je potpredsjednica Jasna Brkić.

Policijska misija EU u BiH pohvalila je profesionalan rad policijskih agencija i konstruktivan stav organizatora ovogodiš-njeg Marša mira i komemoracije i ukopa u Memorijalnom centru Potočari. “Zajed-ničkim trudom policijskih agencija i orga-nizatora osigurana je dostojanstvena i mir-na atmosferu za desetine tisuća onih koji su nazočili komemoraciji i ukopima”, izja-vio je komesar Štefan Feller, šef Policijske misije EU. Dodao je također kako su enti-tetske policije, Državna agencija za istrage i zaštitu, Granična policija, policija Tu-zlanske županije i Brčko Distrikta u surad-nji s organizatorima ponovno iskazali po-trebnu zrelost i ozbiljnost. q

Edis Felić

Petnaesta obljetnica stradavanja Srebreničana

Pokopano 775 posmrtnih ostataka

5.000 sudionika Marša miraTri dana prije komemoracije iz Sapne kod Tuzle krenulo je 5.000 Bosanaca i njihovih

gostiju u Marš mira prema Srebrenici. Sudionici su na najmasovnije bošnjačko stratište u prošlom ratu stigli u nedjelju, kada se održao komemorativni skup i pokop 775 žrtava sre-breničkog genocida. Maršom mira obilježava se proboj preživjelih Bošnjaka iz opkoljene enklave, koji su kroz gusti vojni obruč Mladićevih snaga, probijajući se kroz bosanske gu-dure, pronašli spas na slobodnoj teritoriji kod Tuzle. Mnogi su u proboju zaustavljeni i ubijeni, a prema nekim procjenama broj ubijenih u proboju nadilazi čak i broj pobijenih u Srebrenici, što je dodatna tragedija. Među Srebreničanima u Maršu mira bio je i Ilijaz Pilav, srebrenički kirurg koji je prije 15 godina u osmodnevnom proboju, bez vode i hrane, uspio doći do slobode. I u ovom, do sada petom Maršu mira, osim građana iz cijele BiH, sudjelo-vale su i “Majke u crnom” iz Beograda, koje su postale najdraži gosti srebereničkih žrtava.

JOURNAL

51

BOSANSKI BAROMETAR

Sud za ekstradicije u Westminsteru od-bio je krajem srpnja Srbiji izručiti bivšeg člana Predsjedništva Republike Bosne i Hrcegovine Ejupa Ganića, čime je okoča-na višemjesečna sudska bitka. Sudac Ti-mothy Workman kazao je da je srbijansko Tužiteljstvo zlorabilo britanski pravosudni sustav i da je pokrenuti proces za izručenje bivšeg člana Predsjedništva RBiH zapravo politički motiviran. “Nisu mi predočeni bi-lo kakvi novi dokazi koji bi mogli biti oci-jenjeni kao vjerodostojni. Ovaj proces je pokrenut iz političkih razloga”, kazao je Workman, a Ganić je izrazio zadovoljstvo njegovom odlukom. “Ovo je još jedna isti-na o Bosni. Naravno, branili smo Bosnu i ponosni smo zbog onoga što smo čuli ov-dje u sučevim zaključnim ocjenama. To je sve što mogu kazati. Pobjedili smo i ovo će imati veliku ulogu u budućem učvršći-vanju međunarodnog položaja Bosne i ra-zvoja odnosa s našim susjedima”, rekao je vidno zadovoljni Ganić.

Ganić k’o Husein-kapetan

Komentirajući odluku suda predsjeda-telj Predsjedništva BiH Haris Silajdžić re-kao je za AP da je pobijedila pravda, a član Predsjedništva BiH Željko Komšić istakao je da je velikosrpska politika ovim doživje-la još jedan poraz, pogotovo što su svi navo-di srbijanske strane odbačeni, a svi navodi obrane prihvaćeni. Slične su reakcije bile i ostalih koji su od početka podržavali Gani-ća, a reisu-l-ulema Mustafa Cerić povukao je paralelu s autonomaškim pokretom u Bo-sni u prvoj polovici 19. stoljeća. “Za razliku od Huseina-kapetana Gradaščevića, kojeg je Beč izručio Istanbulu odakle se nikada više nije vratio u svoj voljeni Gradačac, Ej-up Ganić je imao sreću, a time i država Bo-sna i Hercegovina što je sud u Londonu na vrijeme shvatio prevaru Beograda i što je u duhu svoje principijelne pravne tradicije u ovom slučaju donio jedinu moguću odluku, što je ustvari oslobađajuća presuda za drža-vu Bosnu i Hercegovinu i sve njezine patri-ote koji su branili pravo svih građana BiH na suverenu neovisnu bosansku državu”, rekao je Cerić.

Poput onih koji su podržavali Ganića, očekivana je bila i reakcija iz dijela BiH ko-jeg za sada kontrolira Milorad Dodik. Za njega ova odluka suda predstavlja realizaci-ju stereotipa prema Srbiji i Srbima jer taj

sud nije bio nadležan da govori “da li je Ga-nić kriv ili ne”, kao i da “odlučuje da u Srbi-ji postoje ili ne uvjeti za suđenje”. Požalio se i na to da su za Ganića lobirali bivši viso-ki predstavnici Paddy Ashdown i Christian Schwarz-Schilling. Na tragu ove izjave bio je i predsjednik Partije demokratskog pro-gresa (PDP) Mladen Ivanić rekavši da je britanski sud bio pod pritiscima pojedinih britanskih političara, a Mladen Bosić, pred-sjednik Srpske demokratske stranke (SDS) izjavio je da “ta odluka predstavlja povod za postavljanje vanjske politike Srbije i Re-publike Srpske na sasvim druge osnove”. Zamjenik tužitelja Srbije za ratne zločine Bruno Vekarić izjavio je da u Srbiji poštuju svaku odluku engleskog suda, ali postoji pravo žalbe višem sudu koju će iskoristiti.

Ganić još nije siguran u BiH

Glavni državni tužitelj Milorad Barašin izjavio je da se istraga u slučaju “Dobrovo-ljačka ulica”, a u postupku protiv Ejupa Ga-nića i ostalih osumnjičenih za navodne rat-ne zločine, nastavlja uprkos ovoj odluci. “Nije Ganić oslobođen. U pitanju je samo odluka o ekstradiciji po zahtjevu Srbije”, izjavio je Barašin. Naime, dodao je, Gani-ću, ipak, nije suđeno u meritumu stvari po

optužnici za Dobrovoljačku ulicu jer je sa-mo vođen proces o tome hoće li on, ustvari, biti izručen Srbiji ili ne. Sud, podsjetio je Barašanin, nije vagao dokaze i saslušavao svjedoke za Dobrovoljačku ulicu, pa donio oslobađajuću presudu, kao i to da je Srbija samo podastrla dokaze za ekstradiciju. “Što se nas tiče, Ganić je pod istragom Tužitelj-stva BiH u našem aktivnom predmetu ‘Do-brovoljačka ulica’. To je njegov status. Po-zitivna je stvar što će konačnu riječ u cije-lom slučaju reći pravosuđe BiH i što će o svemu odlučivati organi države BiH”, re-kao je glasnogovornik Državnog tužitelj-stva Boris Grubešić.

Umjesto zaključka prenijećemo riječi bivšeg britanskog veleposlanika u Srbiji Charlesa Crawforda u dnevniku The Inde-pendent. Napisao je da se zahtjev Beograda za izručenje činio kao čudan pokušaj da se “svi prekriju političkim blatom u cilju doka-zivanja varljivoga prosrpskog silogizma: svi ljigavci su krivi, svi sudionici raspada Jugo-slavije su jednako ljigavi, ergo, svi su jedna-ko krivi. To je, međutim, u suprotnosti s či-njenicama, od kojih je jedna da je Srbija, kao najveća jugoslavenska republika, mogla gurnuti čitavu regiju prema demokraciji i reformama umjesto što je pod Slobodanom Miloševićem pokušala stvoriti nove etničke realnosti na terenu”, piše Crawford. On je spočitnuo i aktualnom srbijanskom pred-sjedniku Borisu Tadiću zato što, umjesto da traži krivnju u drugima, treba riješiti proble-me u vlastitom dvorištu i prekinuti diskredi-tiranu politiku relativizacije korijena sukoba iz 1990-ih. “To znači uhićenje Ratka Mladi-ća i suočavanje s najvećim ratnim zločinom u novijoj povijesti Europe - masakrom u Srebrenici”, zaključuje Crawford. q

Edis Felić

Engleski sud oslobodio Ejupa Ganića

Politički motiviran zahtjev

Srbija priznala agresiju na BiH?Možda je najbolja stvar za Bosnu i Hercegovinu moguća greška Srbije koju je napravila

priznajući da je tadašnja Jugoslavija bila u međunarodnom oružanom sukobu sa BiH. “Na strani BiH učestvovale su oružane formacije različitog sastava (TO, Patriotska liga, Zelene beretke, policija i dr.), a na strani SRJ, JNA kao bivša legalna i legitimna oružana sila SFRJ, a koja je 27. aprila 1992. godine prihvaćena od SRJ radi izmještanja na njenu teritoriju”, potpisali su srbijanski tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević i ministrica pravde Srbije Snežana Malović. Uprkos mišljenju javnosti da je to dokaz agresije na BiH, moramo ipak takve tvrdnje uzeti s rezervom, jer ne treba isključiti iz vida da Srbija tvrdi da su se jedinice JNA zadržale u BiH samo do 19. svibnja. Ipak, po dolasku u Sarajevo Ganić je original tog dokumenta predao predsjedatelju Predsjedništva BiH Harisu Silajdžiću, a kopije članovima Predsjedništva Željku Komšiću i Nebojši Radmanoviću.

Ejup Ganić sa sinom Emirom u Londonu

JOURNAL

52

IZ SVIJETA

Tko je tu lud?

Kako prenosi britanski Telegraph od 17. svibnja 2010., islamski predstavnici su najavili gradnju Islamskog centra na pro-storu na Ground Zero, mjestu napada 11. rujna, na Manhattan aveniji, u čijem bi se sklopu trebali graditi sportski centar, kaza-lište i centar za brigu o nemoćnima i stari-ma, a čiji je cilj, kako je objašnjeno, “pro-mijeniti nabolje percepciju Amerikanaca prema muslimanima”, drastično pogorša-nu nakon napada 2001. godine. Centar bi, kako tvrde organizatori projekta, trebao pokazati stanovnicima New Yorka da su muslimani ravnopravni dio zajednice, a ne njegov izdvojeni i izolirani dio. Građani New Yorka novi Islamski centar doživlja-vaju kao “pljuvanje u lice” oko 3.000 žrta-va napada. Neki od Njujorčana su na we-bsiteu www.nomosquesatgroundzero.wordpress.com ostavili poruke u kojima navode da je ideja gradnje Islamskog cen-tra “nastavak nasilja”, ali i da će taj objekt “baciti ružnu sjenu na Ground Zero”. Neki su otišli još dalje, pa tvrde kako je taj pro-jekt jednak apsurdnoj ideji “gradnje Nje-mačkog kulturnog centra u neposrednoj blizini logora u Auschwitzu”. Ovakva re-akcija, navodi list, ne čudi ako se zna da Amerikanci za napad na zgrade WTO kri-ve čitav islam, a ne pojedince iz El-Qaide ili drugih terorističkih organizacija za koje se pretpostavlja da stoje iza tog napada. Stvarno, tko je tu lud – predlagatelji grad-nje ili furiozni antimuslimani.

Novo, novo vreme

Njemačka akademija umjetnosti na-glasila je da se u Europi primjećuje zabri-njavajući rast desničarskoga populizma. “Desničarski populizam sve jače prodire u središte samoga društva. Rasističke i krajnje desničarske ideje i akcije prestale su biti na marginama društva”, stoji u pri-općenju Akademije. Povod sastanka vrha njemačke institucije koju čine najistaknu-tiji članovi njemačke intelektualne elite, bili su nedavni izbori u Mađarskoj na ko-jima je po prvi put prešla izborni prag ra-dikalna desničarska stranka Jobbik koja ima i paravojne jedinice. Predsjednik Akademije Klaus Staeck je pozvao kul-turne elite da ne izmiču od političke od-

govornosti. “Kultura se izmiče od svake odgovornosti i krize obitelji”, rekao je su-dionik skupa i član Akademije, prenose njemački mediji 10. svibnja. “Veliki umjetnici i turbo intelektualci se ne pona-šaju ništa drugačije od mase: svijetom vlada ozračje duhovne rasprodaje”, rekao je Staeck i dodao kako je nužno ponovno okretanje prema demokraciji, koja je “u posljednje vrijeme stavljena na kušnju”.

Ekološka katastrofa

Tvrtka British Petroleum objavila je 12. svibnja snimku koja pokazuje kako izgleda istjecanje nafte koja prijeti najve-ćom ekološkom katastrofom u Meksič-kom zaljevu. Već je ranije utvrđeno da nafta istječe na tri mjesta iz oštećenih podmorskih instalacija bušotine, na 1.500 m dubine. Tempo kojim nafta istječe nije se nijednom promijenio od nesreće koja se dogodila na platformi Deepwater Hori-zon 23. travnja. Predsjednik Obama je zatražio od Kongresa da odobri hitnu po-moć od 129 milijuna dolara za borbu pro-tiv naftne mrlje u Meksičkom zaljevu. Stotinjak milijuna dolara namijenit će se obalnoj straži, a 29 Ministarstvu unutar-njih poslova za aktivnosti kontrole i ispi-tivanja za koje nisu zaduženi odgovorni za zagađenje i Fondu za zaštitu od naftnih mrlja u koji uplaćuju naftne kompanije. Obamina administracija je predložila i veće poreze za naftne kompanije i anga-žman najboljih znanstvenika u zemlji ka-ko bi pomogla British Petroleumu da zau-stavi otjecanje nafte i zabranila daljnju ekspolataciju te izdavanje rudarskih do-zvola za ovakvu vrstu crpljenja nafte, što je Kongres odbio. U međuvremenu je po-stalo bjelodano kako je za nemar pri osi-guranju ovako rizičnih radova s naftom na dubinama od 1500 m i praktički pluta-

jućim platformama, kriva – deregulacija koju su američke vlasti donijele kako bi “privukle” strane investicije, odnosno po-hlepne i neodgovorne new age poduzetni-ke da za male pare i bez elementarne si-gurnosti i održavanja, jer to košta, crpe naftu u vrlo rizičnim uvjetima u Meksič-kom zaljevu. Zaljev je rodno mjesto Golfske struje, jednog od najznačajnijeg faktora klime u Europi i na sjevernoj po-lutki. Nakon preko 40 dana istjecanja, is-postavilo se da je ovo najveći incident ovakve vrste u povijesti. Vidjevši be-splodne napore zaustavljanja istjecanja nafte, Rusi su savjetovali Amerikancima da istjecanje zaustave atomskom bom-bom. Savjet Amerikancima daju na teme-lju svoga višegodišnjeg iskustva korište-nja nuklearnih bombi u sličnim situacija-ma. Prema pisanju ruske Komsomolske pravde od 18. svibnja, atomska bomba je u 169 slučajeva korištena u mirnodopske svrhe. Rusi su njima zatvarali podzemne spremnike plina, kopali kanale i pet puta zaustavljali istjecanje nafte iz otvorene bušotine. Navodi se da se samo jednom na taj način nije uspjelo zaustaviti istjeca-nje. Rusi su prvi put nuklearnom bom-bom zaustavili istjecanje iz bušotine 1966. godine u Uzbekistanu (tadašnji SSSR). Atomska bomba se u tu svrhu po-sljednji put koristila 1979. godine.

Trebat će godine da se potpuno očisti šteta od katastrofalnog izlijevanja nafte u Meksičkom zaljevu, izjavio je 7. lipnja glavni zapovjednik Obalne straže admiral Thad Allen, koji ispred savezne vlade upravlja krizom. “Suočavanje s naftom mrljom na površini trajat će idućih neko-liko mjeseci i bit će riješeno. Nakon toga će se ostati dugoročna pitanja obnove okoliša i staništa, za što će trebati godi-ne”, rekao je Allen na konferenciji za ti-sak u Bijeloj kući.

Ukupna količina nafte koja se priku-plja iz oštećene bušotine Deepwater Ho-rizon na dubini od 1.500 metara i crpi u tanker na površini je povećana na oko 11.000 barela, prema procjenama British Petroleuma i admirala Allena. Savezne vlasti procjenjuju da do 19.000 barela nafte dnevno istječe iz bušotine, od 20. travnja kada je nad njome eksplodirala i potonula platforma. Postoje i znatno gore pretpostavke o dva puta većim količina-

Vijesti iz svijeta

Ima li pilota u avionu?

JOURNAL

53

IZ SVIJETA

ma. Otkako je BP, pomoću posebne ku-pole i uređaja za pumpanje nafte postav-ljenim nad bušotinom, počeo crpiti naftu, njezina količina je udvostručena, rekao je Allen. BP predviđa dovesti još jedan ure-đaj za pumpanje do bušotine kako bi se povećao kapacitet nafte koja se može dnevno prikupljati na oko 20.000 barela, dodao je. On je kazao kako je količina nafte koja je a istekla u Meksički zaljev premašila 3,78 milijuna litara, te da je za-gađeno oko 195 kilometara obale. Zakaš-njelo nastojanje Obamine administracije da se ogradi od BP-a pokretanjem kazne-ne i građanske istrage protiv te britanske korporacije, te oštrim Obaminim kritika-ma na račun podjele dividendi i kampanja oglašavanja BP-a, nisu smanjili ogorče-nje među stanovništvom država Meksič-kog zaljeva, Lousiane, Alabame, Missi-ssippija i Floride, gdje su ugroženi ribar-stvo i turizam, dvije glavne industrijske grane u priobalju te regije. Ovakva mlaka reakcija dovela je u pitanje stvarnu snagu SAD koja prijeti svima, a nije u stanju obračunati se s jednom gangsterskom praksom u vlastitom dvorištu, samo zato što je tvrtka koja ju provodi u vlasništvu britanske kraljevske kuće.

Republikanski senator iz Floride Geor-ge Lemieux, zatražio je da BP donira mili-jardu dolara za fond za čišćenje naftnog zagađenja u državama Zaljeva. BP je obja-vio u Londonu da je do sada na troškove obuzdavanja i čišćenje naftne mrlje, te za isplate kompenzacija ribarima, škamperi-ma i drugim oštećenicima potrošio više od milijardu dolara. U analizi banke Credit Suisse procjenjuje se da ukupni troškovi naftne mrlje u Meksičkom zaljevu mogu doseći 31 milijardu dolara, od čega za po-tencijalne odštete za štete u ribarskoj i turi-stičkoj industriji 14 milijardi dolara, a za ukupne troškove čišćenje zagađenja 11 do 17 milijardi dolara.

Kaczynski ubijen?

Poljski i njemački stručnjaci sumnjaju da je netko namjerno ometao rad auto-matskog pilota, aviona poljskog predj-sednika Kaczinskog koji je zbog toga po-kazivao pogrešnu visinu aviona, što je bilo kobno. Pojedinosti mogućih razloga pada aviona izlaze u javnost “u ratama”, piše Večernji list 28. svibnja. Šef poljske istraživačke komisije Edmund Klich izja-vio je da je u pilotskoj kabini aviona, u kojem je poginuo cijeli politički i vojni vrh Poljske, do posljednjeg trenutka bio zapovjednik zračnih snaga general Andr-zej Blasik, pa se spekulira da je vršio pri-

tisak na pilote. Ruska komisija izvještava da su poljski piloti do pet sekundi prije udara u drvo letjeli pomoću automatskog pilota. Prema poljskom dnevniku Gazeta Polska, taj podatak potvrđuje hipotezu o namjernom rušenju aviona poljskog pred-sjednika Kaczyńskog. Zašto piloti nisu reagirali na informacije sustava da se na-laze na 500, 70, 10 metara? Prema nje-mačkim i poljskim stručnjacima, na koje se poziva poljski dnevnik, zato što je au-tomatski pilot (tj. GPS) očito bio ometan. Poljske novine podsjećaju na slučaj biv-šeg predsjednika Mozambika Samore Machela, čiji se avion srušio 1986. u Juž-noafričkoj Republici. Izvještaj tadašnje istražne komisije bio je nalik ovom ru-skom. Prije sedam godina tajni agent ta-dašnjega rasističkog režima Južnoafričke Unije, Hans Louw priznao je da je avion pao zbog ometanja satelitskog signala, ali i da je trebao biti pogođen bojevim pro-jektilom u slučaju da ometanje ne uspije.

Kaczynski je namjeravao Rusiji ponu-diti “novi početak” na komemorativnoj svečanosti na koju je putovao. “Predsjed-nik je rekao kako želi uputiti gestu Rusima i ruskim dužnosnicima”, rekao je, nakon nesreće, za postaju TVN 24 Jacek Sasin iz ureda poljskog predsjednika. “Želio je ru-skim dužnosnicima ponuditi novi početak, predložiti da se naši odnosi odsad prefor-muliraju i da se ta nova vrijednost temelji na istini”, dodao je. Kaczynski je s još 95 osoba poginuo na putu u Katin, gdje je tre-bao nazočiti obilježavanju 70. obljetnice pokolja poljskih časnika koji su u Katin-skoj šumi počinili sovjetski vojnici i koji ostaje jedna od najspornijih točaka u polj-sko-ruskim odnosima.

Turski nuklearni deal

Vijeće sigurnosti UN usvojilo je rezo-luciju o uvođenju novih sankcija protiv Irana zbog spornoga nuklearnog programa 10. Lipnja. Rezolucija je blaža od prvotne američke verzije, uvodi novu, 4. rundu sankcija Iranu. Kako je objasnila američka državna tajnica Hilary Clinton, s uvođe-njem novih sankcija su se složile Britanija, Kina, Francuska i Rusija, ali i Njemačka, koja nije stalna članica Vijeća sigurnosti, ali sudjeluje u pregovorima o iranskom nuklearnom programu. Prema pisanju Associated Pressa, s rezolucijom su se slo-žili i Peking i Moskva, iako su oni dosad bili protiv uvođenja novih sankcija Iranu. Dogovor o sankcijama je postignut dan na-kon što je Iran s Turskom i Brazilom posti-gao dogovor da će u Tursku dopremiti 1.200 kilograma nisko obogaćenoga urana u zamjenu za nuklearno gorivo za istraži-vački reaktor u Teheranu, i nepotrebne

izjave Ban Ki Moona, sekretara UN kako Iran ne surađuje dovoljno s IAEA-om. Turska je nakon postignutog dogovora objavila da u njemu nema ništa što bi pota-klo na uvođenje sankcija protiv Irana, a turski premijer Erdogan i brazilski pred-sjednik Lula Da Silva pozvali su međuna-rodnu zajednicu da prihvati ovaj spora-zum. Sličan aranžman s Rusijom, koji je Iran želio prihvatiti još prošle godine, nije uspio jer Britanija nije željela da se iranski prijedlozi detalja takvog aranžmana raz-matraju, pa je svjetska javnost obaviješte-na kako je Iran odustao od prijedloga tzv. zapadnih sila, iako je prijedlog bio zajed-nički, rusko-iranski. Rezolucija je usvoje-na u razblaženom obliku nakon usuglaša-

Lech Kaczynski

JOURNAL

54

IZ SVIJETA

vanja s nekim nestalnim članicama Vijeća, posebno Brazila, koje nisu željele rasprav-ljati o sankcijama u svjetlu “pozitivnog koraka”, odnosno dogovora o zamjeni ura-na za gorivo. Sankcije se odnose na nukle-arne aktivnosti Revolucionarne garde, ko-ja navodno kontrolira tvrtke i organizacije koje šire naoružanje. Njihove će se inoze-mne aktive zamrznuti, a njihovim zaposle-nicima zabraniti putovanja u zemlje koje podrže rezoluciju. Rezolucija zabranjuje iranske investicije u inozemstvu koje se odnose na kopanje urana, prodaju osam kategorija teškog naoružanja i transfer teh-nologije za balističke rakete s nuklearnim glavama Iranu. Za rezoluciju su glasale sve članice Vijeća sigurnosti, uključivši Bosnu i Hercegovinu, protiv su bile Brazil i Turska, a Libanon je bio suzdržan.

Rat protiv terorizma ili...

18 američkih projektila udarilo je 10. svibnja na nekoliko mjesta u pakistanskoj provinciji Sjeverni Veziristan, ubivši naj-manje 14 militanata, u trećem takvom na-padu otkad je tjedan prije Amerikanac pa-kistanskog porijekla pokušao izvesti na-pad na Times Square u New Yorku. Napa-di bespilotnim letjelicama i dalekometnim projektilima uobičajeni su u toj pakistan-skoj regiji, a Amerikanci o njima ne daju informacije, jer su dio tajnog programa obavještajnih službi. Projektili su udarili u automobile, domove i šatore diljem regije Doga, gdje pobunjenici imaju baze i kam-pove za trening, rekla su dvojica pakistan-skih obavještajnih dužnosnika. Nije objav-ljen identitet poginulih. Sjeverni Veziri-stan je već godinama utočište pakistanskih talibana. Prije tri godine je tadašnji paki-stanski predsjednik Pervez Musharraf sklopio primirje s islamistima, a nakon to-ga je centralna vlada izgubila gotovo svu vlast nad područjem. Zadnju godinu to je poprište sukoba pakistanske vojske i pobu-njeničkih skupina iz Pakistana i Afganista-na. Amerikanci vrše pritisak na pakistan-sku vladu da pojača svoje operacije tamo.

Američka zračna baza u Bagramu u Afganistanu sastoji se od odjela za zatvo-renike koji je odvojen od glavnoga zatvo-ra, objavio je 11. svibnja za BBC Crveni križ. Prema svjedočenjima devetorice za-tvorenika, oni su bili zatočeni u odvoje-nom odjelu zatvora koji “službeno ne po-stoji” te su ondje bili izloženi mučenju. Bivši zatvorenici “tajnoga zatvora”, bora-vak su u tom odjelu opisali kao mučenje. Zatvorenici se ondje drže u hladnim ćeli-jama, a svjetlo im je upaljeno 24 sata na dan, čime im se želi onemogućiti spava-

nje. Američka vojska je demantirala vi-jest, tvrdeći da je Pritvorna jedinica Parwan “jedina takva jedinica u bazi Američke vojske”. Viceadmiral Robert Harward koji je nadležan za američke za-tvore u Afganistanu je također rekao da “tajni zatvor ne postoji”. Prema saopće-nju Crvenoga križa, od kolovoza 2009. godine američka vojska je Crvenom križu prosljeđivala imena osoba koje su zadrža-ne u odvojenom objektu u Bagramu.

Afganistanske i okupacijske snage izvele su 14. svibnja nekoliko akcija koje su rezultirale smrću barem 30 militanata, dok su pobunjenci ubili pet stražara iz za-sjede na konvoj, javili su službeni izvori. Dan ranije, osam ljudi je poginulo u na-padu okupacijskih snaga u mjestu Surkh Rod. Predsjednik Karzai i ostali vladini dužnosnici tvrde da se radi o civilima, dok NATO inzistrira da je riječ o pobu-njenicima. 19 civila je ubijeno, a još 52 su teško ranjena u eksploziji bombe u samo-ubilačkom napadu bombaša u Kabulu, prenio je 18. svibnja BBC. Prema izjava-ma lokalnih policijskih čelnika, eksploziv je bio montiran u automobilu koji je bom-baš samoubojica dovezao u blizinu NA-TO konvoja, do bloka vladinih i državnih zgrada i afganistanskog parlamenta. In-formacija potvrđuje smrt i ranjavanje ci-vila, a o eventualnom stradanju pripadni-ka NATO nema podataka. Prema izjava-ma predstavnika afganistanskog Mini-starstva unutarnjih poslova, napad na NATO konvoj dogodio se u zapadnom dijelu Kabula, no niti jedna od organiza-cija nije preuzela odgovornost za napad. Unatoč jačim mjerama sigurnosti i većem broju kontrolnih točaka i rampi podignu-tih u Kabulu kako bi se spriječili sve uče-staliji napadi talibanskih militanata na grad, broj terorističkih akcija nije sma-njen. Isti dan je eksplozivna naprava ubi-la najmanje 12 osoba, a 15 ozlijedila u napadu u gradu Dera Ismail Khan na sje-verozapadu Pakistana. Prema izvještaju državne pakistanske policije, u napadu je poginuo šef lokalne policije.

El-Qaida je na svojoj web-stranici objavila 31. svibnja da je njezin trećeran-girani dužnosnik Mustafa el Yazid ubijen sa suprugom, tri kćeri, unucima te drugim ljudima i djecom, bez navođenja vremena i mjesta. Neimenovani američki birokrat je izjavio da se vjeruje kako je el Yazid poginuo u američkom raketnom napadu. On je potvrdio kako glasina o njegovoj smrti kruži u pakistanskim plemenskim područjima oko dva tjedna. Ubijeni je 55-godišnji Egipćanin jedan od navodnih osnivača fantomske skupine koji je kon-

trolirao financije i operativno planiranje. Postao je naročito tražen nakon izjave pa-kistanskoj TV Geo u lipnju 2008. u kojoj je rekao kako “smo dosegli točku iz koje ne vidimo razliku između američke drža-ve i naroda”. On je u Egiptu odležao tro-godišnju zatvorsku kaznu zbog navodne veze s atentatom na predsjednika Sedata, 1981. godine. Nakon toga je boravio u Afganistanu, a potom se pridružio Bin Ladinu i Zewahiriju.

Grupa američkih geologa i dužnosnika Pentagona (!) otkrila je ogromne količine mineralnih bogatstava u Afganistanu, na-vodno tolika da bi ovu osiromašenu zemlju mogle pretvoriti u jedan od najunosnijih svjetskih rudarskih centara, objavio je The New York Times 14. lipnja. “Ovdje se nala-zi potencijal koji oduzma dah”, izjavio je listu komandant američkih okupacijskih snaga David Petraeus. Amerikanci su otkri-li skoro bilijun dolara vrijedne netaknute naslage ruda, željeza, bakra, kobalta, zlata i litija. Zanimljivo, zlato je pronađeno u Pa-štun regiji, talibanskom uporištu. NYT je citirao Pentagonov izvještaj koji kaže da bi Afganistan mogao postati “Saudijska Ara-bija litija”. Litij je ključna sirovina u proi-zvodnji baterija za laptop računala i mobil-ne telefone. Također je pronađen niobij, meki metal za proizvodnju supravodiča. Predsjednik Karzai je izjavio za vrijeme za-dnje posjete Washingtonu da bi rezerve mogle biti veće, vrijednosti do 3 bilijuna dolara. NYT piše kako je Američko geološ-ko društvo započelo zračna istraživanja re-sursa još 2006. godine, koristeći podatke koje su pribavili sovjetski eksperti za vrije-me njihove okupacije Afganistana. Prošle je godine Pentagonov tim koji je razvio po-slove u Iraku (!) stigao u Afganistan i anali-zirao geološke nalaze.

Iznenađujući potez načinila je Obami-na administracija, otpustivši 22. lipnja ko-mandanta američkih i NATO snaga u Af-ganistanu generala Stanleya McChrystala. Potez je došao nakon što je šutljivi i po-slušni McChrystal progovorio u magazinu Rolling Stone o nedostacima američke i NATO strategije u borbi s “pobunjenici-ma”, posebno talibanima. Američki EIR ovaj potez ne smatra Obaminim dokazom autoriteta, već iskazom slabosti i priznanja da je smijenjeni komandant bio u pravu - SAD i NATO gube rat u Afganistanu.

Talibanski militanti eksplozivom su potpuno porušili još jednu žensku školu u pokrajini Mohmand na sjeverozapadu Pa-kistana, 13. lipnja. Kako prenose lokalni mediji, talibani ženama ne dozvoljavaju obrazovanje, zbog čega su napadi na žen-ske škole u tom dijelu zemlje vrlo česti. Do

JOURNAL

55

IZ SVIJETA

sada je samo u pokrajini Mohmand u iden-tičnim napadima uništeno ili teško ošteće-no 48 ženskih škola. U čitavom Pakistanu taj se broj penje na više stotina objekata. U jednom od sličnih napada prošle godine u pokrajini Bajaur, ubijene su i dvije učitelji-ce. U napadu naoružanih militanata na dvije džamije u Lahoreu 28. svibnja ubije-no je najmanje 90 osoba. BBC prenosi da su naoružani napadači istovremeno upali u dvije džamije ahmedijske sekte koje su bi-le pune vjernika na džuma namazu, otvo-rivši vatru iz automata, a upotrijebili su i granate i bombe. Policija je vrlo brzo pre-uzela kontrolu nad jednom od napadnutih džamija, no u drugoj su napadači uzeli ta-oce, zatvorivši se unutar zgrade. Ta je dža-mija osvojena tek nakon dvosatnog vatre-nog obračuna s napadačima. Jedan od na-padača je ubijen, a dvojica su uhapšena. Napad je jedan u nizu velikog broja među-muslimanskih sektaških obračuna.

Ne idi, Gorane

U valu nasilja koji je 11. svibnja pogo-dio različita područja Iraka 119 osoba je izgubilo život, a više stotina je ozlijeđeno. Vlada je za seriju nasilnih i krvavih, koor-diniranih napada, okrivila El-Qaidu, re-kavši kako ta teroristička grupa napadima pokušava unijeti dodatnu nestabilnost u zemlju u kojoj još uvijek nisu razriješeni politički odnosi snaga nakon izbora 7. ožujka. Manje od godinu dana do povlače-nja većine američkih vojnika iz zemlje, gomilaju se naznake pritiska protiv Oba-minog scenarija. Prema službenim brojka-ma, samo tokom travnja u Iraku je u terori-stičkim napadima širom zemlje poginulo 328 osoba. Nasilje se nastavilo u nešto ma-njem obimu i tokom lipnja.

Irački Vrhovni sud 1. lipnja je ratificirao rezultate izbora, proglasivši tzv. sekularnu koaliciju glavnim pobjednikom i napravivši na taj način jedan od najvažnijih koraka prema rješavanju krvave postizborne krize. Predsjednik Vrhovnog suda Midhat el Ma-hmoud je rezultate po kojima je koalicija Iraqija dobila 91 mjesto u parlamentu pro-glasio “uvjerljivim”. Tu koaliciju vodi Ayad Allawi, bivši premijer, šijit, a podrža-va ju sunitska manjina u Iraku. Zbog uvjer-ljivosti rezultata sud je odlučio “ratificirati konačne rezultate općih parlamentarnih iz-bora za 2010. godinu”, rekao je predsjednik suda. Allawijeva koalicija osvojila je dva mjesta više od koalicije trenutnog premijera Nurija el Malikija. Ipak, nijedna strana ne-ma potrebnu većinu u parlamentu s 325 mjesta, zbog čega je cijela zemlja već mje-secima u vrlo napetom stanju, što bi moglo

potrajati još neodređeno dugo. Maliki je u svibnju sklopio koalicijski dogovor s reli-gijskim Iračkim nacionalnim savezom, ko-jeg predvodi kontroverzni klerik Muqtada Al Sadr. Zajedno te dvije koalicije, ili “su-per-šijitska” koalicija, kako ju zovu u medi-jima, ima 159 mjesta, samo četiri manje od potrebnih za parlamentarnu većinu. Premi-jer se nada da će uspjeti nagovoriti kurdske stranke na koaliciju koja će mu osigurati još jedan mandat. Po iračkom Ustavu, pred-sjednik Dželal Talebani ima 15 dana da sa-zove prvu sjednicu parlamenta, na kojoj bi se izabrali novi predsjednici države i parla-menta. Novi predsjednik države tada bi imao 15 dana da proglasi najjači blok, koji bi imao mogućnost sastavljanja vlade, u kompliciranom procesu koji bi mogao po-trajati mjesecima. Nije sasvim jasno što znači najveći blok – onaj koji je osvojio naj-više glasova na izborima, dakle Allawijev ili koji ima najviše mjesta nakon postizbor-nog inženjeringa, dakle Malikijev. Vrhovni sud je to pitanje odlučio ostaviti otvorenim i odluku prepustiti parlamentu i novom predsjedniku.

No pasaran

Tajni dokument Južnoafričke Republi-ke otkriva ponudu Izraela o prodaji nuklear-nog oružja tadašnjem režimu, otkrio je 24. svibnja Guardian. List navodi kako je tajni vojni dokument iz vremena južnoafričkog apartheida prvi službeni dokaz kako Izrael posjeduje nuklearno oružje. Dokument su 1975. potpisali današnji izraelski predsjed-nik Shimon Peres i ministar obrane rasistič-

ke Južnoafričke Unije Peter Botha. On po-kazuje da je tadašnji režim apartheida poku-šao ishoditi od Izraela prodaju nuklearnih raketa srednjeg dometa kao “odgovor” na potencijalnu prijetnju neprijateljskih zema-lja, dok se nalazio pod međunarodnim sankcijama. Na tajnom sastanku u Zürichu razgovaralo se i o suradnji dviju zemalja na području obrane i razvoja vojnih tehnologi-ja. Izraelski nuklearni program pomoći Juž-noafričkoj Uniji zaustavilo je priznanje izraelskog nuklearnog fizičara Mordechai Vanunua o postojanju tajnog nuklearnog programa njegove zemlje 1986. Izrael je vr-šio diplomatski pritisak na današnju vladu Južnoafričke Republike da ne skine s ovog dokumenta oznaku strogo povjerljivo. Taj-ni vojni dokument otkrio je američki sveu-čilišni profesor Saša Polakow-Suransky, radeći na pripremi dokumentacije o odnosi-ma dviju zemalja.

No pasaran II

Najmanje deset ljudi je ubijeno, a 39 ranjeno u izraelskom napadu 31. svibnja na turski brod Mavi Marmara s humanitar-nom pomoći Gazi u istočnom Sredoze-mnom moru. Tursko Ministarstvo vanj-skih poslova je osudilo napad na brod s aktivistima, nazvavši ga neprihvatljivim i zahtijevajući od Izraela hitno objašnjenje. Naglasilo je da je Izrael prekršio međuna-rodno pravo i da će snositi posljedice. Ovaj ozbiljan incident dodatno je narušio pogoršane odnose dviju zemalja koji su ušli u duboku krizu nakon izraelske agresi-je na Gazu u prosincu 2008. “Snažno osu-

Shimon Peres

JOURNAL

56

IZ SVIJETA

đujemo ovaj izraelski nehumani potez. In-cident koji se dogodio na otvorenom moru predstavlja očito kršenje međunarodnog zakona i mogao bi imati nepopravljive po-sljedice po naše bilateralne odnose”, saop-ćilo je ministarstvo. Turska je nakon napa-da pozvala izraelskog ambasadora u An-kari u ministarstvo vanjskih poslova gdje mu je “uručena najoštrija prosvjedna no-ta”, rekao je jedan turski diplomat.

Izraelska vojska je saopćila da je naj-manje četvero propalestinskih aktivista ubijeno nakon što su napali komandose ko-ji su su zaustavili flotilu brodova s humani-tarnom pomoći za, već tri godine, blokira-nu Gazu. Vojne vlasti tvrde da su vojnici napadnuti noževima i motkama nakon što su se ukrcali na 6 brodova, a da su otvorili vatru nakon što je jedan od aktivista poku-šao oteti oružje jednom vojniku. Ranjeni su deseci ljudi, među njima 15 vojnika, tvrdi vojska. Konačno su izraelski izvori priznali devet mrtvih. O kaosu na nekim od brodo-va svjedočile su mnoge internetske strani-ce, a izraelske vlasti su uspjele ometati sa-telitske telefonske signale i blokirati komu-nikaciju reporterima na vlastitim brodovi-ma. Na brodovima je bilo oko 700 aktivista iz grupe Free Gaza, uključivši i dobitnicu Nobelove nagrade za mir 1976, Mairead Corrigan Maguire iz Sjeverne Irske, europ-ske parlamentarce i preživjelu žrtvu holo-kausta, Hedy Epstein. Flotila od tri teretna i tri putnička broda pokušala je privući pa-žnju na izraelsku blokadu 1,5 milijun Pale-stinaca u Gazi. Nosili su robu kojoj Izrael ne dopušta ulaz u Gazu, poput cementa i drugih građevinskih materijala! Aktivisti su nosili i električna invalidska kolica, montažne kuće i pročistače vode. Izrael je ranije najavio da neće dopustiti brodovima pristajanje u Gazu. Konvoj je krenuo iz Ci-pra dan ranije i već je deveti koji organizira ista grupa od nametanja blokade Gazi u ko-lovozu 2007. Izrael je propustio pet, dok nije uveo potpunu blokadu pristupa terito-rijalnim vodama Gaze, nakon agresije na pojas u siječnju 2009. U blokadi mu se pri-družio Egipat.

Premijer Hamasove vlade u Gazi, Ismail Haniye, u izjavi Associated Pressu je osudio brutalan izraelski napad i zatra-žio od generalnog sekretara UN, Ban Ki Moona da podnese odgovornost za zašti-tu sigurnosti grupa solidarnosti te omogu-ći njihov put u Gazu. Također je 5. svib-nja započete indirektne pregovore, pod američkim pokroviteljstvom proglasio mrtvima. Glavni palestinski pregovarač Sa’ib Erekat rekao je da je Palestinska sa-mouprava zatražila od SAD intervenciju kako bi se prekinuli izraelski zločini.

Konačna bilanca, prema turskim izvo-rima je 19 ubijenih, među njima i jedan zastupnik u turskom parlamentu, a 36 ih je ranjeno, među njima i 5 izraelskih ko-mandosa. Netanyahu je otkazao posjet Bijeloj kući 1. lipnja. Prije toga je u Ka-nadi izjavio kako napad na humanitarce treba gledati u kontekstu Hamasovih ra-ketnih napada na izraelske položaje. U kasnijim izjavama – opravdavanjima izraelske su vlasti tvrdile kako je na bro-dovima nađeno oružje, iako to nisu saop-ćile u prvim satima nakon što je vijest o napadu u međunarodnim vodama objav-ljena. Preživjeli humanitarci tvrde kako su izraleski vojnici na brodove došli pu-cajući. Zbog ovog teškog incidenta, krše-nja međunarodnog prava – povrede statu-sa međunarodnih voda i sigurnosti plo-vidbe, napada na humanitarni konvoj stanovništu Gaze koji je bio uredno pri-javljen, mnoge su zemlje pozvale izrael-ske ambasadore na raport, tražeći pojaš-njenje. Turska je povukla svog ambasa-dora iz Tel Aviva, a Grčka je odmah pre-kinula zajedničke manevre s izraelskom vojskom. Palestinska je samouprava, uz podršku Turske i arapskih zemalja odmah zatražila hitnu sjednicu Vijeća sigurnosti koja je sazvana isto popodne. Na sjednici je Turska, čiji su državljani poginuli i ra-njeni, zatražila kažnjavanje Izraela, dok se SAD nisu posebno oglašavale. Vijeće sigurnosti UN osudilo je postupak Izrae-la. Turski ministar vanjskih poslova Ahmet Davutoglu upozorio je kako “niti jedna zemlja svijeta ne može biti izvan zakona”, a izraelski je napad nazvao “ubojstvom koje je izvršila država”. Ve-ćina ubijenih humanitaraca bili su turski državljani, Australija je objavila da je jedna od žrtava bio Australac. Izrael je pred Vijećem sigurnosti UN tvrdio kako su se vojnici branili, jer su pripadnici konvoja navodno prvi otvorili vatru, te da je flotila koju su organizirali propale-stinski aktivisti, “bila sve samo ne huma-nitarna misija”, kako je rekao zamjenik izraelskog ambasadora pri UN. Ozlijeđe-ni članovi konvoja hospitalizirani su u izraelskim bolnicama, a ostali su uhapše-ni (!) i deportirani. Umjesto oštre rezolu-cije koju su tražile Turska i neke musli-manske zemlje, usvojena je razblažena predsjednička izjava koja osuđuje nasilje, ali ne imenuje nasilnika i traži neovisnu istragu. Zahtjevima za neovisnom istra-gom priključile su se izjavama Italija, Njemačka i Rusija. Izrael je sve te zahtje-ve, po običaju, odbio. Istovremeno, nje-gov se glavni zaštitnik, američki pred-sjednik Obama, našao na udaru i svoje

javnosti zbog mlake reakcije na izraleski napad na humanitarni konvoj u međuna-rodnim vodama.

Arapske zemlje zahtijevaju široku neo-visnu istragu, bojeći se da će izraelska biti nedostatna i pristrasna. Associated Press ocijenio je da ovim teškim incidentom, na-kon svih nesporazuma sa svojim glavnim pokroviteljem, SAD, Izrael sigurno kroči k međunarodnoj izolaciji i istjecanju po-sljednjih rezervi strpljenja za njegovo op-struiranje konačnog dogovora i formiranja palestinske države. Širom muslimanskog svijeta održani su protesti: u Jeruzalemu, Nazaretu, na području palestinske samou-prave, u Bejrutu, u izbjegličkim logorima, Istanbulu, Ankari i drugim turskim grado-vima te u cijeloj regiji. Prosvjednici su bili i na ulicama Kaira, Amana i Sarajeva. Me-diji su javljali o valu protestnih okupljanja, mahom ispred izraelskih veleposlanstava širom svijeta, u kojima su građani Nje-mačke, Turske, Grčke, SAD, Australije, Francuske, Austrije, Japana, Švedske, ze-malja Južne Amerike i Arapskog polutoto-ka spontano protestirali protiv nasilne izra-elske politike i stalnog izazivanja kaosa na okupiranim područjima, te zahtijevali rje-šenje problema Pojasa Gaze.

Relnost je da izraelska politika “mo-žemo raditi što želimo jer smo žrtve holo-kausta” više ne pali, piše američki EIR, donoseći pregled nekih američkih reakci-ja na zločin izraelske vojske. Jedna od najindikativnijih je da se ovim činom Izrael prestao ponašati racionalno, počeo vršiti generalnu probu za samoubilački napad na Iran i pripremati teren za nesta-nak izraelske nacije.

Međunarodno povjerenstvo Crvenog križa (ICRC) je poručilo da Izrael bloka-dom Pojasa Gaze krši Ženevske konven-cije. “Stanovništvo Gaze kažnjeno je za postupke za koje ne snose odgovornost. Blokada predstavlja kolektivnu kaznu či-je nametanje je čisto kršenje obveza koje Izrael ima prema međunarodnom pravu”, navodi se u izjavi ICRC-a. To je prvi put da ova organizacija jasno kaže da izrael-ska blokada predstavlja kršenje Ženev-skih konvencija. Četvrta Ženevska kon-vencija iz 1949., koju je Izrael ratificirao, zabranjuje kolektivno kažnjavanje civil-nog stanovništva. “Mi pozivamo Izrael da prekine blokadu i pozivamo one koji ima-ju utjecaja na situaciju, uključujući Ha-mas, da učine sve što je u njihovoj moći kako bi pomogli stanovništvu Gaze”, re-kla je čelnica odjela ICRC-a za Bliski istok Beatrice Megavand-Roggo.

Prema informacijama iz svih krajeva svijeta, politički krugovi zasićeni su izra-

JOURNAL

57

IZ SVIJETA

elskom samovoljom i nasilnim postupci-ma prema Palestincima na okupiranim područjima, iako se pritom upozorava i da konstantni višegodišnji napadi pale-stinskih militanata na teritorij Izraela ta-kođer zaslužuju osudu. Najnoviji napad mogao bi potaknuti jači pritisak svijeta na Izrael da okonča trogodišnju blokadu Ga-ze i pokrene mirovne pregovore s mrtve točke. Pokrenuti posrednički pregovori između Izraelaca i predstavnika Hamasa, koji od 2007. godine vlada područjem Pojasa Gaze, ozbiljno su ugroženi napa-dom na turske brodove, jer Hamas taj na-pad tumači kao grubo kršenje međuna-rodnog prava, kako je to u istupu u New Yorku istaknuo stalni palestinski proma-trač pri UN Riyad Mansour. Palestinski predsjednik Mahmoud Abbas lokalnim je medijima izjavio da je “izraelski napad na konvoj masakr”. Napad je oštro osudilo i 27 zemalja članica Europske unije, upo-zoravajući kako postoji realna opasnost od daljnje eskalacije sukoba na tom po-dručju. “Europska unija pozvala je obje strane i sve sudionike da spriječe eskala-ciju napetosti”, navodi se u priopćenju koje je objavio ured visoke predstavnice EU za vanjsku politiku i sigurnost Cathe-rine Ashton. Osudivši primjenu izraelske sile, koja je rezultirala brojnim žrtvama Ashton je zatražila “hitnu, potpunu i neo-visnu istragu događaja i okolnosti”. Ash-ton je poručila i da EU ne podržava poli-tiku izolacije Gaze koja je kontraproduk-tivna, te je zatražila trajno rješenje za to područje i hitno otvaranje graničnih prije-laza za robu, humanitarnu pomoć i osobe.

Unatoč pogoršanju tursko-izraelskih odnosa, AP izvještava o znakovima da će dugoročni, posebno vojni odnosi dviju zemalja izdržati. Iako je nastup premijera i vlade bio pun gorčine i odlučnosti za ka-žnjavanjem Izraela, ostali, posebno vojni dužnosnici slali su suzdržane poruke. Turska je izjavila da neće odustati od pla-nova nabave bespilotnih letjelica od Izra-ela, vrijenih 183 milijuna dolara. Njezina vojska, još uvijek ataturkovskog nasljeđa, ekstremnog nacionalizma i laicizma je ovisna o izraelskom oružju za borbu pro-tiv terorista iz Kurdske radničke partije. Izraelska vlada je objavila kako incident neće utjecati na prodaju oružja. Letjelice su Izraelci upotrijebili protiv Palestinaca u Gazi krajem 2008. i početkom 2009. u agresiji za koju Turska optužuje Izrael. Izrael je nedavno završio modernizaciju turskih tenkovskih i zračnih snaga, vri-jednu milijardu dolara. Turska je otvorila svoj zračni prostor za vježbe izraelskih pilota. “Još uvijek postoje zajednički in-

teresi, zajedničke potrebe”, izjavila je AP-u Ofra Bengio, profesorica povijesti Srednjeg Istoka na Dayan centru telaviv-skog univerziteta. “Trenutno se nalazimo u sred krize, ali vlade se mijenjaju”, za-ključila je. Turska je primila velik broj židovskih izbjeglica za vrijeme nacistič-kih progona i među prvima je priznala Izrael. Ugovor o vojnoj suradnji potpisan je 1996., a vrijednost trgovinske razmje-ne je 2,6 milijardi dolara, oko 1% ukupne turske vanjskotrgovinske razmjene. Izra-el je zauzvrat podržao Tursku u zahtjevu da se pokolj nad Armencima iz 1915. ne proglasi genocidom.

Kuvajtski parlamentarac Walid al Ta-btabai koj ise nalazio na brodu izjavio je 2. lipnja u Jordanu da su Izraelci postupa-li brutalno i arogantno iako na brodu nije bilo niti jednog komada oružja. Alžirac Izzeddine Zahrour je rekao AP-u da su izraelske vlasti uskratile zatočenicima s broad hranu, vodu, san i upotrebu toaleta. “To je bila ružna otmica i kasniji loš tre-tman u izraelskom zatvoru”, rekao je. Mauritanac Muhammed Ghulam je izja-vio da je Izrael tražio od zatočenika da potpišu izjavu kako su u zemlju ušli ile-galno, što su oni odbili. Alžirska aktivisti-ca optužila je izraelske komandose da su jednogodišnjem djetetu uperili cijev puš-ke u glavu pred njegovim roditeljima ka-ko bi prisilili kapetana broda na prekid plovidbe.

Glavni tajnik UN, Ban Ki-moon 8. lipnja je zatražio “vjerodostojno međuna-rodno sudjelovanje” u istrazi, što su je pokrenuli Izraelci. Njemačka i Italija su također zatražile da posrednici međuna-rodnoga Kvarteta za Bliski istok sudjelu-ju u “transparentnoj i neutralnoj istrazi o izraelskom napadu na flotilu koja je pre-vozila pomoć za Gazu”. Izraelci su odbili UN-ov poziv za pokretanjem međunarod-ne istrage o tom napadu, odgovorivši ka-ko namjeravaju provesti vlastitu istragu. Ruski premijer Vladimir Putin izjavio je u Istanbulu nakon regionalne konferenci-je o sigurnosti da će Rusija pred UN po-staviti pitanje pokretanja istrage o napadu izraelske vojske na konvoj brodova s hu-manitarnom pomoći za Gazu. Summitu su uz turskog premijera prisustvovali i predsjednici Irana, Sirije, Afganistana i Palestinske uprave. “Nažalost, ta akcija dogodila se u međunarodnim vodama i to predstavlja dodatni razlog za uznemire-nost”, rekao je Putin, osuđujući napad izraelske vojske. Najoštriji je bio iranski predsjednik Mahmud Ahmedinedžad, ko-ji je ustvrdio da bi regija trebala poraziti Izrael. “Izrael je ubio volontere. Tim či-

nom je Izrael ubio sebe, otpočeo je proces vlastitog nestanka”, izjavio je Ahmedi-nedžad. Turska je zatražila osnivanje ne-zavisne međunarodne komisije pod okri-ljem UN, koja bi istražila okolnosti napa-da na humanitarce. Izrael taj zahtjev od-bacuje, navodeći da će istrage njegove vojske biti okončana najdalje do 6. srp-nja. Vijeće UN za ljudska prava je 2. lip-nja usvojilo Rezoluciju kojom se omogu-ćava osnivanje međunarodne misije za utvrđivanje svih detalja u vezi s izrael-skim napadom. Kevin Ovenden, britanski aktivist koji je preživio krvoproliće na brodu Mavi Marmara, izjavio je: “Ovo je bila nenasilna humanitarna misija u me-đunarodnim vodama. Najmlađi putnik bio je mlađi od godinu dana, a najstariji je imao 88 godina. Nije bilo oružja na bro-du. Izraelci prikazuju noževe koje su uze-li u kuhinji. Točno je da su se ljudi brani-li čime god što im se našlo pri ruci. Izra-elski su vojnici napadali sa svih strana i gotovo istog trena počeli pucati, najprije s takozvanim gumenim mecima, no za 2 do 3 minute sigurni smo da smo čuli zvuk bojevog streljiva. Aktivistica iz Viva Pa-lestine, Nicci Enchmarch, nalazila se po-red jednog turskog aktivista koji je držao kameru. Pogođen je usred čela. Metak mu je raznio stražnji dio lubanje, a Nicci ga je držala na rukama sve dok nije umro. Naj-manje je još četvoro ubijenih ustrijeljeno u glavu.” Ovenden je pohvalio članove posade turskog broda zbog “doista heroj-skog načina na koji su pokušali spriječiti daljnji gubitak života”. Rekao je da su dvojicu ranjenih izraelskih vojnika odni-jeli u unutrašnjost broda kako ne bi do-datno stradali u sveopćoj panici i kaosu. Vojnici se nisu obazirali na apele da se pruži pomoć ranjenima na brodu. Uspr-kos uzastopnim zahtjevima izraelske su snage duže od sat vremena odbijale eva-kuirati ranjene. Ovenden je prebačen u zatvor u BeerSheevi gdje su ga držali sve do konačnog puštanja na slobodu i depor-tacije. Brutalnost i ponižavanje nastavili su se tokom zatočeništva, a stanje se malo popravilo za vrijeme posjeta dužnosnika britanskog konzulata.

Zamjenik izraelskog ministra vanjskih poslova Daniel Ayalon izjavio je kako Izrael izražava žaljenje zbog žrtava napa-da, no ne želi preuzeti odgovornost za na-pad, već je prebacuje na organizatore kon-voja, dok politički vrh Izraela brani po-stupke svoje vojske. Napokon, 20. lipnja Izrael je odlučio donekle olabaviti kopne-nu blokadu Gaze, dok je pomorska ostala na snazi. Pušteni su konvoji s humanitar-nom pomoći preko graničnog prijelaza iz-

JOURNAL

58

IZ SVIJETA

među Izraela i pojasa. Time je Izrael, sma-traju promtrači, donekle ublažio veliki pritisak i skrenuo pažnju javnosti s konti-nuirane blokade Gaze i konstantnog krše-nja međunrodnog prava koje provodi.

Zbogom Euro(po)

Ministri financija zemalja članica Eu-ropske unije postigli su 10. svibnja dogo-vor o uspostavi kriznog fonda za pomoć zemljama eurozone koje se nađu u finan-cijskim poteškoćama. Fond bi raspolagao iznosom od 720 milijardi eura, izjavila je španjolska ministrica financija Elena Sal-gado. Od toga iznosa, 60 milijardi dala bi Komisija, to jest europski proračun, 440 milijardi dale bi zemlje članice eurozone u obliku bilateralnih pozajmica ili jamstava, a 220 milijardi dao bi Međunarodni mone-tarni fond. Prema procjenama nekih eko-nomista, trogodišnji plan eventualnog spa-šavanja Portugala, Irske i Španjolske, ze-malja koje se najčešće spominju kao one u kojima bi se mogao ponoviti grčki slučaj, iznosio bi ukupno 500 milijardi eura. Ka-ko je i po čijoj odluci prvotni paket od 60 narastao na 720 milijardi, ne zna se, ali se zna da je jedan od ministara na maraton-skom sastanku pao u nesvijest. Vjerojatno kada je shvatio što ta obveza znači za nje-govu zemlju. Naknadno je ta brojka uve-ćana, na 750 milijardi. Dužnosnici EU na-pominju kako su sljedeći koraci koordini-ranje gospodarstava, a jedan od glavnih bi trebao biti uvođenje strožih pravila koja bi osigurala da se zemlje previše ne zadužu-ju. Limit koji EU postavlja na deficit je tri posto BDP-a, ali to gotovo nitko ne poštu-je. Europski predsjednik Herman Van Rompuy najavio je kako će za listopad pri-premiti seriju prijedloga koji bi omogućili da EU funkcionira više kao jedinstvena ekonomska sila, a ne samo skup nacija ko-je djeluju nezavisno. Glavni problem je kako riješiti gotovo nepostojeći gospodar-ski rast. Analitičari upozoravaju da europ-ske vlade dosad nisu došle ni do kakvog kvalitetnog rješenja.

U Torontu je 25. i 26. lipnja održan sa-stanak zemalja G20, na kojem se zemlje G8 i ostalih 12 utjecajnih zemalja u razvo-ju nisu uspjeli dogovoriti oko ekonomskih pitanja. Također, nema konsenzusa niti oko vanjske politike među osam industrij-ski najmoćnijih zemalja svijeta koje su se sastale izdvojeno blizu Toronta. Ameri-kanci, Japanci, Nijemci, Francuzi, Talija-ni, Britanci i Kanađani željeli su nagovori-ti Ruse na jačanje sankcija protiv Irana, koje bi dodatno pojačale najnoviju rundu sankcija koje je protiv te zemlje nedavno

uvelo Vijeće sigurnosti UN, ali Rusi nisu pretjerano zadovoljni takvom idejom. Pr-vog dana susreta se nije uspjelo naći mjeru između vladinih programa financijske po-moći gospodarstvima i želja za smanjiva-njem proračunskih deficita. Američki predsjednik Barack Obama je ustvrdio da je globalni oporavak još uvijek krhak i da ga se ne bi prebrzo trebalo ugrožavati sma-njivanjem izdavanja, ali vođe Japana, Ka-nade i Velike Britanije ustrajali su na ideji da su rezovi proračuna neophodni kako se ne bi pregrijala domaća gospodarstva. Sto-tine prosvjednika prvog dana summita je marširalo ulicama Toronta, ali policija ih je zaustavila u približavanju zoni sigurno-sti. Ukupni trošak osiguranja iznosi goto-vo milijardu dolara. Obama je u Kanadu došao s novom pobjedom u Kongresu, gdje je izglasan vrlo razblažen zakon o nadzoru financijskog sustava. Nadao se da će ta pobjeda biti putokaz drugim zemlja-ma za uvođenje sličnih mjera, ali naišao je na vrlo snažno protivljenje.

Ujedinjena Europa, razjedinjene članice

Novi flamanski savez (NVA) Barta De Wewera, stranka koja se zalaže za raspad Belgije, na parlamentarnim izborima, odr-žanima 13. lipnja dobila je najviše glasova. NVA je veći dio svojih glasova prikupila u Flandriji, gdje živi šest od ukupno 10,5 mi-lijuna Belgijanaca. Ta je stranka, prema pr-vim rezultatima, dobila 29% glasova. Dosa-dašnja najjača stranka, flamanski demokr-šćani, dobili su 17,5% glasova. Ovo je prvi put da je na izborima pobijedila stranka ko-ja se zalaže za raspad države. Rasplet izbora uvelike će otežati sastavljanje vladajuće ko-alicije. Treća stranka u Flandriji su liberali koji su dobili 14,5% glasova. Upravo su oni isprovocirali prijevremene izbore nakon što su napustili vladajuću koaliciju krajem trav-nja. Dobar rezultat ostvarila je i ekstremno desna stranka Flamanski interes koja ima 12,5% glasova. U frankofonom dijelu Bel-gije, u Valoniji i briselskoj regiji, najviše glasova ima Socijalistička stranka (oko

36%). Oko 24% glasova na frankofonoj strani Belgije dobili su frankofoni liberali. Pregovori o sklapanju koalicije su započeli. Što će biti cilj te koalicije?

Najviše mjesta u nizozemskom parla-mentu, na izborima održanim 7. lipnja do-bile su stranke liberali - VVD i laburisti - PVDA. Prva je poznata kao stranka višeg staleža, bogataša desnog usmjerenja, a druga kao pripadnica umjerene ljevice i stranka radnika, što je bila najbolje iskaza-na u liku nekadašnjeg premijera Wima Koka, čija je vlada svojevremeno odstupi-la zbog upitne uloge nizozemskih vojnika u Srebrenici. Šansu za premijersko mjesto dobili su lider liberala Mark Route i Job Kohen, lider laburista. VVD se zalaže za trenutne oštre rezove u potrošnji i mamut-sku štednju. Najavljuje veće zadiranje u socijalnu sigurnost najosjetljivijeg dijela društva, u porodice s nižim primanjima. Protivnici njegovog programa govore da će on sve učiniti da bogati postanu još bo-gatiji, a siromašni još siromašniji. PVDA i Job Kohen su za solidarno odricanje danas za bolje sutra. Kod njih nema oštrih rezo-va, ali ni radnici ne mogu izbjeći neke ne-popularne mjere. Opravdanje za to nalaze u katastrofalno lošem radu dosadašnje vla-de. Vlada je lani u spasavanje posrnulih banaka uložila stotine milijardi eura.

Pravi pobjednik izbora je rigidni de-sničar Gerd Wilders. Prije šest godina bio je otjeran iz VVD i sada sa svojom PVV osvojio 25 mjesta u parlamentu, 16 više nego četiri godine ranije. On tvrdi da je najveća opasnost i najveći problem nizo-zemskog društva – islam. Populističkim izjavama uspio je privući čak 1,6 milijuna glasača. “Mi nismo rasisti niti ksenofobi, ali ne možemo prijeći preko toga da isla-mizacija našeg društva postaje sve jača, a da mi sjedimo skrštenih ruku”, kaže Wil-ders. “U grupama teških prekršitelja za-kona vi najčešće ne nalazite budiste, ho-moseksualce, kršćane, nego uglavnom Marokance i druge muslimane. Ovdje se mora znati da je naša izvorna nizozemska kultura vodeća, zato moramo zaustaviti imigraciju i uvoz islamske simbolike. Uz to, iako nije popularno za reći, podržava-mo Izrael. Oni vode našu borbu. Izrael-sko-arapski sukob nije teritorijalni kon-flikt, nego ideološka borba. Tamo se ne vodi rat protiv Izraela, nego protiv našeg slobodnog Zapada i svega što nije islam-sko. Taj rat je i naš rat. Ako se nastavi s ovakvim opasnim popustljivim kursom, što je velika bolest Europe, mislim da će-mo izgubiti borbu sa islamom a da se ni-smo latili oružja”, kaže Wilders. q

Pripremio: Faris NanićGerd Wilders

JOURNAL

59

KULTURA

Sevdalinke su u brojnim primjerima zapamtile određene ličnosti, najčešće dje-vojke i mladiće čuvene zbog svoje ljepote i junaštva. U njima se može naći sve ono što karakterizira takozvanu narodnu du-šu: jezik, pozicije i status članova famili-je, lokalna obilježja, kulturu ishrane, odi-jevanja, drugim riječima šta su ljudi naše prošlosti osjećali, kako su iskazivali te osjećaje, o čemu su maštali i kako su gle-dali na svijet oko sebe.

Sevdalinka je ime dobila po turskoj rije-či sevda što znači ljubav. Turci su riječ sev-da preuzeli od Arapa, a na našim prostorima je sevda dobila “h” i nastao je sevdah.

O nastanku sevdalinke ima više teori-ja. Tako npr. njemački slavist Gesseman tvrdi da je ona proizišla iz višeg sloja bh-feudalstva. Drugi tvrde da je to pjesma sirotinje, naroda, “raje”, koja je kroz ra-dost i veselje kroz muku i patnju davala oduška svojim osjećanjima. Treći opet kažu da je sevdalinka prvenstveno ženska pjesma, da su je spjevale patrijahalno vaspitane djevojke sjedeći iza mušebaka, vezući na đerđefu na kome je svaka iglica pojačavala čeznju za dragim koji je puto-vao carskim drumovima trgovao ili rato-vao, dok su one čekale, sanjale, maštale i svoju čeznju pretvarale u pjesmu. U sva-koj ovoj teoriji ima nešto istine jer je ne-moguće da svo stvaranje u narodnoj tradi-ciji potiče od jednog društvenog sloja, pa bio on viši ili niži. Ovakva pjesma mogla je da nastane kako na begovskim čardaci-ma, tako i u sirotinjskim kućama jer su svi živjeli u istom krugu među istim pri-rodnim kulisama.

Sevdalinka “Braća Morići” je jedna od onih koje slušatelj teško može ravno-dušno slušati. I najtvrđa srca suzu puste slušajući stihove koje je narodni pjesnik ispjevao o sudbini sarajevske braće Paše i Ibrahima Morić. Porodična tradicija zna za oca ove dvojice Morića, Mustafagu i majku im Aminu. Pričalo se da je Amina imala brata koji je bio paša i koji je jed-nog dana posjetio sestru u staroj Morića kući, u Vekil harčevoj mahali. Tom pri-godom je, kažu, otpasavši sablju, natakao gajtan od sablje o vrat malom Mehmedu i Ibrahimu, a najmlađem sestriću Aliji uda-

rio šamar. Kada ga je sestra Amina upita-la šta to radi, vele da joj je rekao da šuti, a da će joj on sam donijeti vode s vrela To-plika, što je i učinilo. Netko je, kasnije, Amini to protumačio kao predskazanje da će joj oba starija sina biti udavljena gajta-nom, Alija da će mlad umrijeti, a ona će piti vodu da odagna muku sa srca.

Braća Morići su bili sarajevski trgovci i vođe pobuna protiv turske vlasti. Bili su u zavadi sa porod icom Halibašića i pričalo se da su se njihove pristaše borile i tukle po Sarajevu kao dvije neprijateljske vojske. Kažu da su se, sve do početka 20. vijeka, na vratima Halilbašića kuće vidjele rupe od puščanih taneta, još iz vremena kada su ih, nekom prilikom, Morići bili opsjedali. Pripovijedalo se da su Morići pohvatani na prevaru, za vri jeme popodnevne molitve u Bakribabinoj džamiji na At-mejdanu, koja je stajala prema Ćumuriji ćupriji. Vezane lancima provela ih je straža kroz čaršiju da ih zatvore i smaknu u sarajevskoj tvrđavi. Njih dvojica su na brzinu osuđeni 1757. godine i u starom dijelu Sarajeva pogu-

bljeni kao buntovnici i protivnici turske vlasti. Mnogi stanovnici Sarajeva su ga-rantovali za njih, ali sve je bilo uzalud. Dizdar-aga ih je pogubio stezanjem svile-nog gajtana – davljenjem, a pomilovanje je stiglo 15 dana kasnije iz Carigrada. Me-đutim, bilo je prekasno. Pamtilo se i vjero-valo da se zemlja zatresla u času kada su njih dvojica zadavljeni.

Po usmenom predanju, koje su dugo pripovijedalo po Sarajevu, njihova majka Amina preživjela je njiho vo pogubljenje, iako pjesme drukčije kažu, i još je dugo živjela nakon njihove smrti. Kažu da se Morićka, kada je saznala da su joj sinovi zadavljeni, zatvorila u sobu iz koje sedam dana nije izlazila, niti je koga sebi pušta-la, a nije ni jela ni pila. Htjela je da umre od gladi. Ali, kad je osvanuo osmi dan, izašla je iz sobe i rekla snahama: “Priteže glad jad!" Sjećanje na braću Moriće i nji-hovo vrijeme dugo je nakon njihove smr-ti živjelo među Sarajlijama kao “doba Morića” ili kao “vrijeme u kome su se Morići bunili”.

Priča o sevdalinkama: pomilovanje sarajevskim bundžijama stiglo 15 dana nakon što ih je daidža pogubio

Braća MorićiAvdo Huseinović

Omer Pobrić i Safet Isović

JOURNAL

60

KULTURA

Živio je tada u Sarajevu, negdje u ne-koj maloj kućari pod Trebevićem, neki siromašni hamal. Nigdje ništa nije imao osim žene i jedva je sastavljao kraj s kra-jem. Jedne noći, dok je spavao sa ženom, probudi ga pucanje topova sa tabije. Pro-budi se i žena, pa ga, uplašena upita: “Što je ono? Što to puca u ovo doba?” “Znaš, ženo”, odvrati hamal, “u Sarajevu je ovih dana buna bila. Digli se age, begovi i dra-ga gospoda protiv cara, ali ih pohvataše, baciše u tamnicu i osudiše na smrt. Jučer je iz Stambola došao carev kapidži-baša i donio za svakog osuđenika po svilen gaj-tan kojim će ih udaviti. Ono ih sada dže-lati rastavljaju s dušom, a top sa tvrđave za svakog od njih opali, puca im pred du-šu.” Upita ga žena: “A koji su to, kukala im majka?” Hamal joj odgovori: “Sve sa-mi prvaci i gospoda sarajevska: Morići, hadži Pašo i brat mu Ibrahim, Hajdar-pa-ša i drugi.” Zamisli se žena u ušuti, pa pokrivajući jorganom i muža i sebe, reče: “Bogu hvala, neka si ti meni niko i ništa.”

Sve sačuvane varijante zajedno i fra-gmenti kao i prozna predaja, predstavlja-ju historijsko sjećanje, pamćenjem tvore, čine rekonstrukciju povijesti a izvorni po-vijesni podaci potvrdiće ovu povijest ka-snije i stvarno i simbolično. Stvarno – na taj način što će potvrditi njihovu nasilnu smrt davljenjem, simbolično – što če ih u

nekim varijantama spasiti. Također, hi-storijski dokumenti pokazuju da su stvar-na zbivanja inspirirala pjevače da ovjeko-veče detalj pokušaja spašavanja Morića, a njihov stvarni tragični kraj ih je zauvijek vratio u život balade, u narodno pamće-nje. Ovu bošnjačku baladu čuvale su i sa-čuvale sarajevske i druge porodice, čuva-lo je nostalgično bošnjačko društvo.

Sami kraj pjesme koji glasi: “Ne pre-staše paše i veziri, Bosnu moju niko ne umiri”, možda šalje najbolju poruku o ne-uništivosti Bosne i Bošnjaka u njoj. Prvi je ovu sevdalinku uz saz otpjevao sazlija Halid Musić iz Đurđevika kod Tuzle, po-slije njega rahmetli Mustafa Ezić, da bi negdje 1988. godine na antologijskom al-bumu “Za dušu i sjećanje” rahmetli Safet Isović i rahmetli Omer Pobrić ovoj sara-jevskoj sevdalinci dali vječiti sjaj, nepo-novljivom izvedbom i neponovljivim aranžmanom. q

Braća Morići

Ferman stiže iz Stambolabujruntija iz Travnika,da uhvate dva hrabra mladićadva mladića, dva brata Morića.

Petak lijepi osvanuonad šeherom silnim,

dva Morića džumu klanjaliu džamiji Hadžimagribiji.

Uhvatiše dva Morićapa ih vode niz Sarače,pa ih vode uz strme Kovačeu tvrđavu da ih zadave.

Kad to čula pašinica, majka Morićada joj vode dva njena mladićaiz halvata kule bijele, leti, grli nogei u ruke ljubi pašu saraj’skogbrata rođenog.

Pusti meni dva moja mladićadva mladića, dva moja Morićadat’ ću tebi ključe i haračedat’ ću harač za sedam godinaotkada se gradila bijela tabija.

Kada su ih davit’ staliMorići su zapjevali,Sarajevo, široko sioj tvrđavo, mračna li si.

Sultan care, proklet li sikad ti sablja pravdu krojina zulumu carstvo stoji.

Haj, ne prestaše paše i veziriBosnu moju niko ne umiri.

Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. od oca Selima i majke Nur-hanume. Obitelj Mulabdić se nekad prezivala Kuršu-mlić. Prezime su dobili po precima koji su tradicionalno obavljali imamske poslove u istoimenoj džamiji Kuršumliji. Po bratu ili bratiću Edhemovog djeda Mula Abdiju, po-rodica je dobila prezime Mulabdić.

U Maglaju je Edhem završio mekteb i ruždiju. Prilikom okupacije Maglaja od strane austro-ugarske vlasti, jedna četa van-dala ubila je Edhemovu majku i starijeg brata Mehmeda, a mlađi brat Đulaga je bio ranjen. Događaj koji će imati trajne poslje-dice za mladog Mulabdića, tako da je raz-mišljao o iseljenju u Tursku, ali ga brat od tog nauma odgovara. U Autobiografiji do-

lazak nove vlasti u Bosnu, Mulabdić je u Novom beharu okarakterizirao vremenom omorine koja se osjećala u zraku, svijet se laćao posla preko volje. O ovom neposred-nom povijesnom događaju, Mulabdić će se vrlo slikovito i “impresivno izraziti u roma-nu Zeleno busenje, nizom pripovijednih se-kvenci, s ritmom postupnog punjenja ambi-jenta atmosferom dramatike i nadolaska neprijatelja kao nemani”. Okupacija Bosne I Hercegovine Edhema je zatekla u četvr-tom razredu ruždije. Za njega, kao i za veći-nu bosanskog življa, nova vlast je izazvala osjećaj neizvjesnosti kako u kuturnom, tako i ekonomskom smislu. Stari način poslova-nja, komuniciranja pa i promišnjanja zami-jenjen je novim, kojemu bosansko stanov-

ništvo nije bilo vično. Stanje u Bosni i rod-nom Maglaju Mulabdić opisuje: Dođe stal-na građanska uprava koja primi od stare poslove i nastavi poslovanje u novom smje-ru, uglavnom po starom načinu, samo što se poče pisati s lijeva na desno, “natrag pisa-nje”. Edhem Mulabdić je vrlo brzo naučio latinično pismo preko svog prijatelja iz ruž-dije Emina Arapčića. U Novom beharu Mulabdić će zapisati kako je narod mislio da će Švabo ostati u Bosni samo dok pobere stare topove s naših gradova.

Dolaskom austro-ugarske vlasti u naro-du je nastala šutnja, gluho doba, odbaciva-nje svih novotarija što ih je sa sobom doni-jela nova vlast. Alija Isaković za ovaj peri-od bosansko-hercegovačke književnosti je

Bošnjački književnik Edhem Mulabdić (1862.-1954.)

Veliki prosvjetitelj i pisacAjka Tiro Srebreniković

JOURNAL

61

KULTURA

istakao: “Toj prvoj generaciji Bašagiću, Mulabdiću i Đikiću treba priznati da su u vrlo mučnim godinama tjeskobe i obe-zglavljenosti muslimanskog kolektiva bili požrtvovani i odlučni prosvjetni i društveni borci. Najpoznatiji njihov rad je osnivanje Gajreta i sličnih društava, književna i usmena propaganda da Muslimani prihvate izvjesne tekovine zapadnjačke civilizacije i kulture, zatim njihov lični primjer ostvari-vanja onoga što su propovijedali. Nikad se nisu iskreno prigeli narodnim masama i ni-kada bili tumači i zastupnici njihovih istin-skih životnih interesa i opisivači njihova života. Položaj tih masa bio je mučan. (…) Imali su do čuđenja nekritičan stav prema društvu, minulom turskom i ovom švap-skom. Nisu spoznali koliko u njemu pate muslimanske mase, a patnje hrišćanske raje vjerovatno nisu ni primjećivali. Od ovih književnika najviše su naučile age, begovi i njihovi sinovi i kćeri. Muslimanska siroti-nja (koja sačinjava mnogo veći postotak muslimanskog kolektiva) tek nešto malo.”

Nakon dolaska nove vlasti, Mulabdić povremeno obavlja poslove pisara u ma-glajskom poreskom uredu. Javlja se želja za naukovanjem na maternjem jeziku ta-ko da mu je naobrazbu na bosanskom je-ziku davao prvi bilježnik u Maglaju, Jo-van Čokić i drugi učitelji Narodne osnov-ne škole. Tu počinje izučavati i njemački jezik kod Huga Jasenka, rodom iz Oguli-na. Uz podršku svojih učitelja i maglajske općine koja mu je odobrila stipendiju od 10 forinti godišnje, odlazi u Sarajevo s nakanom upisa na Učiteljsku školu. U Sa-rajevu upoznaje Kostu Hermana koji mu omogućava stipendiju Zemaljske vlade u iznosu od 20 forinti. Te jeseni se upisuje u prvi razred Učiteljske škole, koja je bila smještena na Bembaši.

Prosvjetno-odgojni rad

Mada je hrvatska literature tog perio-da i sama bila relativno mlada i u fazi tra-ženja i savladavanja jezičnog izražaja, ipak će na Mulabdića, još u đačkim dani-ma, snažno utjecati Šenoino i Kumičiće-vo književno stvaranje pa je, nakon išči-tavanja djela ovih autora, znao konstatira-ti kako će i sam jednog dana sjesti i poče-ti pisati. Nakon završene Učiteljske škole, službuje u Brčkom, gdje ostaje godinu dana, do 1891. U to vrijeme počinje vrlo plodna suradnja s Mehmed-begom Kape-tanovićem s kojim pokreće list Bošnjak u kojemu objavljuje svoje prve literarne priloge. 1892. u Sarajevu počinje službo-vati u tek osnovanom Daru-l-mualiminu, škola za obrazovanje muallima, gdje

ostaje osam godina, predajući bosanski jezik, zemljopis i historiju.

Mulabdićevo životno opredjeljenje je bilo vezano za prosvjetno-odgojni rad s mladima i na tom polju je imao vrlo zapaže-nog uspjeha. U njegovoj biografiji ostat će zapisano kako je obrazovao i odgojio zna-čajna imena u bošnjačkom narodu: Murad-efendiju Hajrovića, Mehmed-Ali-efendiju Dukatara, Muhamed Seid-efendiju Serda-revića, Muhamed-efendiju Zahirovića, Mu-stajbega Halilbašića… Na mjestu urednika Bošnjaka ostaje do 1894. godine. To je bio prvi list na bosanskom jeziku koji je roman-tično propagirao ideju bošnjaštva i bosan-skog jezika te odanosti Bosni i Hercegovi-ni, jedinoj domovini Bošnjaka.

1893. godine Mulabdić izdaje svoju pr-vu zbirku pripovijedaka Rukovijet šala, te dvije godine uređuje muslimanske kalenda-re Bajraktar i Mearif. Počinje se javljati u listovima Školski vjesnik, Nada, Sarajevski list. Bosanska vila je objavila negativne kri-tike na njegovu knjigu pripovijedaka te vo-di vrlo uspješnu književnu polemiku s auto-rom teksta, potpisanim pseudonimom Mar-ko. Najznačajnije Mulabdićevo djelo je ro-man Zeleno busenje kojeg je Matica hrvat-ska izdala 1898. godine. 1899. počinje službovati u Učiteljskoj školi u Sarajevu, a od 1902. do 1910. radi kao ekonom, preda-vač bosanskog jezika, geografije i historije u Sudačkoj šerijatskoj školi. Matica hrvat-ska objavljuje mu 1900. pripovijetke pod nazivom Na obali Bosne. Mulabdić je sku-pa sa Sefet-begom Bašagićem, Osman Nuri Hadžićem i Ademagom Mešićem pokre-nuo 1. svibnja 1900. godine list Behar. Prvo

godište uređuje Safet-beg Bašagić, a nared-nih pet godina njegov urednik je bio Edhem Mulabdić. 1901. godine, u listu Nada, Mu-labdić objavljuje roman Nova vremena. U tom periodu, zahvaljujući nekolicini boš-njačkih intelektualaca, osnovano je musli-mansko društvo Gajret. 1910. Mulabdić je premješten u Prosvjetno odjeljenje Zemalj-ske vlade gdje radi godinu dana, a nakon toga je imenovan za školskog nadzornika u sarajevskom okrugu gdje ostaje do 1917. Od 1917. do 1923. radi u upravi Musliman-ske osnovne škole i Više djevojačke škole sa ženskom preparandijom. Od 1923. iza-bran je za poslanika u Narodnu skupštinu u Beogradu, a nakon diktature kralja Alek-sandra 6. siječnja 1929. prestao se kandidi-rati. Mulabdić je bio jedan od osnivača boš-njačkog kulturnog društva Narodna uzda-nica, čiji je bio predsjednik sve do 1945., dok nije prestala s djelovanjem.

Od čovjeka koji je cijeli svoj život po-svetio kuturnom i prosvjetnom osvješta-vanju svog naroda, od velikog prosvjeti-telja i pisca, postaje zatočenikom bezu-mne ideologije koja nije praštala verbalni delikt učinjen još prije njihovog dolaska na vlast, tako da je nova vlast Mulabdića optužila 1945. i zatvorila na pet godina zatvora. Godinu dana je kaznu izdržavao u kaznionici Zenica da bi mu se 1946. smilovali, pustivši ga iz pritvora, ali uskrativši mu bilo kakvu materijalnu na-doknadu, pa čak i zarađenu mirovinu. Od tada pa sve do smrti 1954. Mulabdić živi u krajnjoj bijedi i siromaštvu, uzdržavan od Hamdije Kreševljakovića. Bio je “žr-tva svog velikog cilja”.

Na kraju se valja prisjetiti Selimoviće-vog promišljanja o Bošnjacima i njihovoj tragičnoj povjesnoj sudbini. “Mislim da nikad nijedna grupa ljudi u istoriji nije ostala usamljenija nego što su bosanski Muslimani. (…) Nisu prišli tuđinu, a od-vojili su se od svojih. Kuda je mogao da vodi njihov istorijski put? Nikud. To je tragičan bezizlaz. (…) Išli su s okupato-rom, ali su ga mrzili jer im put nije bio isti. S ostalima nisu mogli, jer su željeli kraj Turske Carevine i doprinosili njenom ru-šenju. A kraj Turske Carevine je i kraj svega što su oni bili. Razum tu nije mogao pronaći rješenje. Ostala je samo pasivnost i predavanje sudbini, pri čemu je prikla-njanje ili otpor Porti samo nesistematično, afektivno reagovanje. Ako se tome dodaju mržnja, osjećanje nesigurnosti, strah, bi-jes, ispadi Muslimana zbog nemanja prav-ca, i ispadi drugih prema njima zbog mr-žnje prema Turcima, evo Vam, ukratko, skice jednog pandemonijuma koji se zove Bosna i njeni ljudi.” q

Edhem Mulabdić

JOURNAL

62

PRIČE IZ BOSNE

Kad pođete iz Sarajeva prema Zenici, negdje na dvadeset i nekom kilometru, u mjestu Podlugovi (opjevanom u jednom davnom hitu Zdravka Čolića), dočekaće vas raskrsnica na kojoj putokaz pokazuje da desno možete skrenuti za Brezu, malu bosansku rudarsku kasabu, udaljenu pet-šest kilometara od te raskrsnice. Ta Breza je poslije Drugog svjetskog rata bila cen-tar svijeta, centar bivše nam Titine drža-ve. U toj Brezi rudnik mrkog uglja, a u rudniku blistao i Bosni slavu donio Alija.

Živa legenda i heroj socijalističkog rada

Za sve rudare na dunjaluku postojao je samo jedan nedostižan uzor. Ime mu je bilo Alija Sirotanović. Otkako je Bosne, rudnika i rudara nikad u jednom danu sit-niji čovjek od Alije u jamu nije ušao i istog dana veće ime od Alijinog iz jame nije izašlo. U vrijeme kad se ugalj zvao crnim zlatom, muška djeca srednje Bo-sne, na pitanje šta ce biti kad porastu, od-govarala su: “Rudar k’o Alija.”

Pobijedivši sa svojim komoratima Rusa Strahanova i postigavši tom prili-kom svjetski rekord u iskopu uglja, Alija je Titi u vrijeme Rezolucije Informbiroa vratio samopouzdanje i dao veliki povod za foliranje pred ostatkom svijeta. Haber iz Breze prohujao je cijelom Jugoslavi-jom i bio protumačen na jedino “ispra-van” način: Tito je pobijedio Staljina! Alija Sirotanović je tada postao živa le-genda, simbol pregalaštva radničke klase, ideološke kičme režima – postao je heroj socijalističkog rada.

Tito mu za to nije ostao dužan. Alija je tad mogao što nijedan rudar ni prije ni poslije neće moći. Jeste, ali da Alija nije dobri Bošnjo. Požalio se samo da mu je mala lopata, a da mu je sve drugo pota-man. Zato i danas postoji izraz “lopata Alije Sirotanovića”. Jedva je Aljo pristao da mu naprave novu kuću i to u rodnom selu Trtorićima kod Breze jer njegova ha-numa ni po živu glavu nije htjela na dru-go mjesto, a kamoli u grad.

Poslije Drugog svjetskog rata u ze-mljama socijalizma na inicijativu SSSR-a

pokrenute su akcije obaranja rekorda u proizvodnji nečega... kopanju uglja, gra-đenju kuća, košenju trave i sl. Prvi je to u SSSR-u radio izvjesni Aleksej Stahanov, pa su njegovi sljedbenici nazvani Staha-novci. Na savjetovanju sa stručnim oso-bljem Rudnika i kopačima, koje je održa-no 23. jula 1949. godine, kopač Alija Siro-tanović je predložio da se njegovoj brigadi

omogući rad na tri radilišta i dao obavezu da će premašiti rekord čuvenog sovjetskog rudara Stahanova. Prijedlog je prihvaćen, a Alijina brigada je već sutradan, 24. jula 1949. godine, počela sa obaranjem rekor-da. Predsjednik komisije koja je kontroli-sala rad objavio je: “Alija Sirotanović je, sa svojih osam komorata, za osam sati rada iskopao 152 tone ugljena (253 kolica), pre-bacio normu za 215%, srušio dotadašnji rekord Stahanova za 50 tona i postigao svoj svjetski rekord u iskopu ugljena.” Ko-risteći Alijin metod rada, u jugosloven-skim rudnicima razvijalo se takmičenje za veću produktivnost rada.

Susreti s Titom

Tito je nekoliko puta primao Aliju.“‘Vako stoji on, ‘vako mi. On se smije-

ši, pita svakog posebno. Dođe i do mene. Meni se grlo steglo, ruke oznojile, lice

k’o jabuka. Gorim! Pita me kako je u ko-lektivu, a ja, šta ću jadan, nego stisnem: ‘Druže Tito, prvo da ti rečem da te svi brezanski rudari pozdravljaju. A kad me već pitaš za kolektiv i ugalj, onda da ti rečem da kopamo što više možemo!’, ja još ne završih, kad me Tito potapša po ra-menu i nasmiješi se: ‘Kad imamo ovakav radni narod i Armiju, jači smo od svega!’

Legenda o Aliji

Svjetski rekorder iz Breze Avdo Huseinović

Alija Sirotanović

Alija Sirotanović malo prije smrti

JOURNAL

63

PRIČE IZ BOSNE

Dugo je razgovarao sa nama rudarima. Sve ga je interesovalo. Pit’o me drug Tito šta me je ponukalo da postanem svjetski rekorder u kopanju ugljena, a ja mu velim da sam rođen u sirotinjskoj kući, da ništa drugo ne znam do kopati čumur.

Oko druga Tita i nas okupili se Moša Pijade, Kidrič i mnogi drugi. Ispred nas mnogo jela i pića, ali nama se usta uzela, nezgodno da čovjek popije, a drug Tito kaže: ‘Vidim ja da se moji rudari stide!’, pa nam svojom rukom nasu... Poslije smo još pričali. Rek’o nam je Tito da smo mi rudari važni kao i vojska, da nam je svima teško, ali da to neće dugo trajati”, ispričao je Alija u jednom od svojih intervjua.

Negdje krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Alija je posljednji put razgovarao sa Titom. Kad ga je drug Stari upitao: “Kako vidi rješenje problema u zemlji”, Alija je odgovorio: “Treba radit’ druže Tito.”

“Mi rudari se pozdravljamo samo sa ‘sretno’, nema drugog pozdrava, a i nema potrebe da objašnjavam zbog čega”, Ali-jine su riječi.

Lice s novčanice

Kad danas pogledamo u retrovizor vremena shvatimo da je Alija nadživio cijelu plejadu jugoslovenskih političara komunističkog doba, mada kao što je svojstveno Bošnjacima u Bosni, i u Aliji-noj Brezi se danas može čuti od nekih lo-kalnih nehljebovića da su i Alija i njegovi podvizi izmišljeni. Neki od njih će reći “da Alija nije ni postojao”.

Alija Sirotanović je, naravno, postojao. Odlikovan je Ordenom junaka socijalistič-kog rada prvog reda, dobio je nagradu AV-NOJ-a i bezbroj drugih priznanja i odliko-

vanja. Njegovo lice bilo je otisnuto na novčanici od 20.000 jugoslovenskih dina-ra. Vrlo često, ali pogrešno, Aliju miješaju sa Arifom Heralićem, livcem iz Zenice, koji se nalazi na čuvenoj jugoslovenskoj novčanici od 10 dinara. Andžej Vajda, ču-veni poljski režiser je snimio antologijski film o njemu pod nazivom “Čovjek od mermera”. Grupa Zabranjeno pušenje je snimila pjesmu posvećenu Aliji Sirotano-viću pod nazivom “Srce, ruka i lopata”.

Oni koji su poznavali Sirotanovića kažu da je volio sa drugovima često popi-ti. Nerijetko se to znalo dešavati i u pod strehama svoje kuće, žena mu se zbog to-ga ljutila a Alija, onako veseo, samo se smijao i pjevao “Ah, moj Aljo crne oči”. Njegov veliki jaran je bio poznati glumac pokojni Božo Bunjevac, uz Aliju najpo-znatiji stanovnik Breze svih vremena.

Po odlasku u penziju, tadašnja vlast Aliji je ponudila da mu daju jednu od vila na moru, kakvih su drugovi komunisti imali širom Jadrana. Međutim, Alija je umjesto vile na nekom od jadranskih oto-ka uzeo “Fiću”, u kojem ga je unuka iz sela Trtorići vozila na liječenje u Brezu.

Alija – čovjek kome je rad bio način življenja, legenda, a običan čovjek, goro-stas pitoma pogleda i golubijeg, ali junač-kog srca, koji je zauvijek obilježio jedno vrijeme dajući herojski pečat sjetnoj ru-darskoj duši, umro je u 76. godini, 13. maja 1990. godine, kad se uveliko spre-mala agresija na njegovu Bosnu i Herce-govinu. Epilog priče o ovom heroju soci-jalističkog rada je kao kontrast, ali u skla-du s njegovim prezimenom. Sirotanović je umro u bijedi, zaboravljen od svih. Ipak, priča o heroju i njegovom poštenju rada ostaje za sva vremena.

Alija od potomaka ima samo unuku, kćerku sina jedinca koji je umro krajem šes-desetih godina. U Alijinoj kući u Trtorićima posljednjih 17 godina žive izbjeglice. Jedna mala ulica na periferiji Breze nosi ime Alije Sirotanovića, a u krugu rudnika stoji njego-va bista. Ta gipsana bista, pored Alijine lo-pate je sve ono što podsjeća na Aliju i rudar-ska slavna vremena. U Brezi se slažu da je sramota što se danas u Brezi po njemu ne zove rudnik, u kome se u dvije jame kopa najbolji mrki ugalj u bivšoj Jugoslaviji.

Sve je isto. Samo njega nema. Nema Sirotanovića. Alije Sirotanovića. Rijetki su koji ga se sjete. Omladina, njen veći broj, uopće nije čula za njega. U udžbeni-cima historije za Aliju mjesta nema. Sta-riji još prepričavaju i proklinju devedese-te. Mlađi i ne pitaju... q

Mezar Alije Sirotanovića

Kuća Alije Sirotanovića u Trtorićima

JOURNAL

64

ŽIVJETI ISLAM

Uvodne napomene

Jedna od tema koja kod nemuslimana pobuđuje nerazumijevanje, pa i agresivnost prema islamu je i ona o položaju žene u mu-slimanskom svijetu, odnosno o njenim pra-vima i dužnostima definiranim temeljnim islamskim vrelima. Neumorno se dokazuje da je islam vjera u kojoj je žena potpuno za-nemarena i do kraja obespravljena. Ako se uzme u obzir današnji položaj žena u nekim muslimanskim državama, onda su u pravu oni koji ukazuju na nepostojanje elementar-nih uvjeta za njen napredak, kakvi postoje u naprednim zemljama, ali ako govore o polo-žaju žena kakav im je namijenio Uzvišeni Stvoritelj u Svojoj Objavi, Časnome Kur’anu, onda su potpuno u krivu. Kako bi navodno zaštitili dignitet žene muslimanke, neke su europske zemlje donijele zakone o zabrani nošenja burke i nikaba na javnim mjestima pod izgovorom da takva odjeća podjarmljuje ženu i da tako obučene musli-manke indirektno ugrožavaju sigurnost gra-đana. Za svako pojavljivanje u javnosti ta-kvu će se ženu novčano kazniti s mogućno-šću krivičnog gonjenja. Kako je krenulo ubrzo bi, uslijed sve izraženije islamofobije, u zapadnim demokratskim zemljama mogli zabraniti svaki oblik islamske nošnje.1 Iako islam u svojim temeljnim vrelima ne nalaže ženi da pokriva i lice (nikab i burka prihva-ćeni su iz perzijskih i bizantskih obrazaca odijevanja), svima je jasno da zabrana nika-ba i burke ima svoju političku pozadinu i da malo ili nikako ima veze sa slobodom žene na izbor. Ako ćemo realno prosuđivati, za-branom o nošenju nikaba i burke krše se te-meljna prava zagarantirana Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Ovom se zabranom krše barem dva člana spomenute konvencije: Član 8. O pravu na privatni ži-vot i osobni identitet i Član 9. Sloboda ispo-vijedanja vjere i uvjerenja obredom, propo-vijedanjem i vršenjem vjerskih dužnosti. I u nekim su muslimanskim zemljama, poput Egipta i Sirije, na univerzitetima zabranili djevojkama da se pojavljuju tako obučene. U Turskoj je već odavno na snazi zabrana hidžaba u svim javnim ustanovama.

Problem je izgleda što se muslimanke svojim načinom odijevanja ne uklapaju u

okvire zapadno-sekularno-liberalnog svje-tonazora potpunog razgolićavanja i duha i tijela i apsolutizacije individualne slobode. Muslimanke, kojima je po islamu strogo za-branjeno nedolično i izazovno oblačenje pred tuđim muškarcima, treba što prije osloboditi i ne pitajući da li takav oblik slo-bode one zapravo uopće žele.2 Problem s odijevanjem muslimanki samo je dio puno većeg problema o velikom nerazumijeva-nju islamskoga učenja o ženi prisutnog na Zapadu duže vrijeme, ali i zanemarivanja ozbiljnih moralnih anomalija koje između ostalog nastaju i jačaju kao posljedica pot-puno pogrešnog razumijevanja i primjene slobode, osobito slobode žene. Jer, sloboda bez vjere, morala i odgovornosti za sebe i druge pogubnija je od bilo kakve počinje-nosti. Ne može ostati bez posljedica seksu-alna razuzdanost mladih u svijetu u kojem je zadovoljavanje putenosti postala jedina svrha življenja. Početak puta ka razuzdano-sti i nemoralu je nedolično oblačenje žena, bespotrebno miješanje/osamljivanje muš-karaca i žena i propast institucije braka.

Žena Zapada

Do jučer je u zapadno-kršćanskoj civili-zaciji žena predstavljala objekt prezira i ni-

žega bića, a danas je kult seksualne razuz-danosti. Samo su prividno žene na Zapadu uspjele u naumu da postanu jednake muš-karcima. Ta se jednakost u praksi očituje nažalost u negativnom kontekstu što dugo-ročno može imati jako pogubne posljedice. Pod okriljem slobode i u pomami za profi-tom, korištenje ženina tijela u komercijalne svrhe danas je na Zapadu, ali i u drugim ci-vilizacijama, poprimila nevjerojatno domi-šljate oblike. Na ulici na jambo plakatima i ogromnim svjetlećim monitorima većina se proizvoda široke potrošnje, od prehrane do tehničke robe, reklamiraju nagim ženskim tijelom. Ženino se biće na taj obezvrjeđuje do krajnjih granica. Svakim se danom na televiziji mogu vidjeti modne revije, takmi-čenja za miss i slični događaji u kojima u oči upadaju malodobne polugole djevojke i starci u prvim redovima kako, kao vukovi žedni tuđe krvi, plaze i naslađuju se, odmje-ravajući ih i odveć smatrajući pukim seksu-alnim objektima. Nije problem što im po godinama mogu biti unuke.

No, problem je što je Muhammed a.s. zakonito i uz dozvolu njena oca Ebu Bekra r.a. ugovorio brak sa malodobnom Aišom r.a., iako ga s njom nije konzumirao dok ni-je postala punoljetna. Ugovoreni brak u to vrijeme bila je općeprihvaćena činjenica, s

Islamske teme

Žena u islamu (I)Mirza ef. Mešić

JOURNAL

65

ŽIVJETI ISLAM

tim da djevojka u islamu ima pravo na vla-stiti odabir muža. A danas se malo tko više osvrće na sveprisutnu organiziranu prosti-tuciju u kojoj su nemali broj davateljica usluga maloljetne djevojke. Žena Zapada sve više gubi svoju temeljnu od Boga odre-đenu funkciju, a to je da bude majka i odga-jateljica budućem naraštaju. Žena je u isla-mu temelj porodice, a porodica je temelj svakog naprednog društva. Ako žena izgubi svoju prirodnu i prvotnu misiju da bude majka i odgajateljica, cijelo je u društvo u opasnosti. Ni u Europi i na Zapadu općenito brojni feministički pokreti nisu uspjeli že-nama osigurati iste uvjete zapošljavanja i iste plaće kao kod muškaraca usprkos broj-nim lobiranjima i poznatoj agresivnosti u kritiziranju svih onih koji krše ženska pra-va. Još uvijek su velike razlike, pa i u onim zemljama koje se hvale da su postigle jed-nakost spolova. Prema novim (šejtanskim) životnim standardima, slobodne su i one koje, umjesto sa muževima, brak sklapaju sa drugim ženama i čine sa svojim tijelom što im je volja; pa tako slobodno mogu po-baciti začeto dijete ili mijenjati spol bez opravdanih medicinskih razloga.3 Nažalost, sve ovo vodi u moralni sunovrat civilizacije i društava koja to potiču i zakonima omogu-ćavaju. A već je i previše onih zemlja koje su zakonima omogućile ono što je neprirod-no i ujedno nemoralno.

Različiti, ali ravnopravni

Islam ne nudi slobodu ženi kakva im se nudi na Zapadu. U islamu i žena i muš-karac su istinski slobodni i istinski ravno-pravni ako su svoj život podredili svome Stvoritelju, Allahu dž.š. A kada govorimo o jednakosti spolova, žena i muškarac ni po/u prirodi, ni fizički ni psihički, nisu isto i nikada neće biti. Oni su blago razli-čiti, kako kaže jedan islamski učenjak, ali/i u potpunosti ovisni jedno o drugom. Svaki je rod cjelovito ljudsko biće u koje je Allah dž.š. udahnuo besmrtnu dušu. Mogu imati isti položaj, ali različite zada-će, kao što imaju istu vrijednost kod Alla-ha dž.š. i iste religijske odgovornosti, ali različite uloge u životu shodno njihovim različitim psihofizičkim sposobnostima. “I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada na-grada za ono što oni urade, a ženama na-grada za ono što one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. - Allah, zaista, sva dobro zna!” (Žene, 32).

Treba li uopće spominjati da muškarac ne može roditi, niti žena oploditi samu se-be. Jednaki mogu biti u pogledu jednakih šansi za posao kojeg mogu obavljati i muš-

karci i žene, visine plaće i napredovanja u društvenoj hijerarhiji. Ali žena nikada ne-će postati muškarac, niti obratno. Temelj-na obveza i prirodni od Boga dati dar žene je da bude majka. Muškarci nikada neće osjetiti čast kakvu majke zadobiju kada na ovaj svijet donesu život. Ljubav i pažnja majke prema djetetu ne mogu se mjeriti, a ni nadoknaditi, nikakvim pravima žene da radi i privređuje poput muškarca, iako se ženama ostavlja i ta mogućnost.

Žena u temeljnim islamskim vrelima

Islam je u svojim izvorima Kur’anu Ča-snom i njegovom najvažnijem tumaču Sunnetu, životnoj praksi plemenitog Posla-nika islama Muhammeda a.s., još prije 14 stoljeća točno i precizno odredio prava i dužnosti različitih kategorija ljudi, pa tako i posebna prava i dužnosti muškaraca i žene odnosno muža i supruge na koje islam gle-da kao na dvije polutke jednoga tijela. “Vi ste njihova odjeća, a one su odjeća vaša…” (El-Bekara, 187), poručuje Kur’an o među-sobnoj nadopunjivosti i međuovisnosti mu-ža i žene. Cijelo jedno kur’ansko poglavlje nazvano je “Žene”. To poglavlje započinje sljedećim ajetom (rečenicom): “O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jed-nog čovjeka stvara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muš-karce i žene rasijao. I Allaha se bojte - s imenom čijim jedni druge molite - i rodbin-ske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” (En-Nisa, 1). Posebnim aje-tima o ženi Kur’an je u to vrijeme donio revoluciju bez presedana kada je u pitanju zaštita žene. Žena u islamu konačno postaje i ostaje ono što je uvijek i bila: ljudsko biće. Osim što je ženi posvetio jedno duže po-glavlje, Allah dž.š. o ženi na puno mjesta govori s istim tonom kao o muškarcu: “I Gospodar njihov im se odazva: ‘Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću po-

ništiti, ni muškarcu ni ženi - vi ste jedni od drugih…’” (Ali Imran, 195.).

Žena tek u islamu, ma što drugi mislili, dobiva častan i dostojanstva vrijedan polo-žaj. Kur’an je više štiti nego muškarce, ako već uvjetno razdvajamo prava i dužnosti muškaraca i žena. Islam naglašava ženinu dušu, a ne tijelo. Ona je voljena, poštovana i njena se čast u islamu brani svim sredstvi-ma, pa i vlastitim životom. Ona je prava gospodarica muslimanskog doma. “Dže-nnet (Raj) je pod majčinskim nogama”, od malena se uče djeca izreci Muhammeda a.s., posebno dječaci, i u njihovim umovima se razvija svijest o svetosti žene kroz majku koja ih je Allahovom voljom donijela na ovaj svijet, u mukama ih rađala i dojila i čije je zdravlje trpjelo: “Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga nosi, iz slabosti u slabost i doji ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i rodite-ljima svojim, Meni će se svi vratiti.” (Luk-man, 14.). Ako djeca zavole na pravi način svoju majku, a to im je sveta dužnost, sutra će kada odrastu i ojačaju isto tako poštivati i štiti svoju sestru, ženu i kćer. “Najbolji su muslimani oni koji su najbolji prema svojim suprugama”, poučava nas Poslanik islama Muhammed a.s. u jednoj od svojih izreka, kada govori o uzornim vjernicima. Takav status žena je, ne zaboravimo, u islamu za-dobila u 7. stoljeću kada se u drugim kultu-rama, pa i religijama nije uopće smatrala ljudskim bićem. U svome oproštajnom go-voru, na prvom i posljednjem hodočašću, izrečenom pred 100.000 novih muslimana, Muhammed a.s. je naglasio nekoliko stvari važnih za opstojnost i napredak islamske zajednice, a jedno od presudnih je poštiva-nje prava žene muslimanke. Evo što je tom prilikom Božji Poslanik a.s. kazao: “Braćo, vi imate prava i dužnosti prema vašim žena-ma, a one imaju prava i dužnosti prema va-ma. One ne smiju dopustiti nikome od vas da stupi u vašu postelju, niti smiju dopustiti da bez vašeg pristanka uđu u vašu kuću one koji ne volite; one ne smiju počiniti sramot-no djelo. Ako to učine, Bog vam nalaže da ih ukorite, da ih udaljite iz svoje postelje i da ih kaznite, ali ne suviše grubo. Ako se one budu uzdržavale toga i vama se pokoravale, na vama je da se brinete o njima u svemu prema dobrom običaju. A ja vam nalažem da dobro postupate sa ženama, jer one se nalaze kod vas kao amanet Božji. Dopušte-no van je da uživate njihova tijela, po Božjoj riječi. Bojte se Boga, u onome što se tiče vaših supruga, ja vam nalažem da lijepo po-stupate s njima. Pazite! Jeste li čuli moju poruku! O, Bože budi mi svjedok.”

Znamo dobro kakav je žena imala status u Srednjem vijeku u Europi, kada su tisuće

JOURNAL

66

ŽIVJETI ISLAM

žena stradale na lomači pod optužbom da su vještice, a pravo glasa i samostalnog odluči-vanja u takozvanom civiliziranom dijelu svijeta dobila je tek početkom 20. stoljeća. U Francuskoj, zemlji rođenja demokratskih procesa, žena je tek početkom 20. stoljeća mogla raspolagati slobodno svojom imovi-nom, a u Italiji je tek krajem 20. stoljeća dobila pravo na razvod braka. U Švicarskoj, “uzornoj” demokraciji, žena je dobila pravo glasa na izborima tek 1971. godine. Islam nikada nije imao problema sa davanjem pri-rođenih prava ženama, pa i pravo na razvr-gavanje braka, ako za to postoje opravdani razlozi niti su muslimani u 14 stoljeća povi-jesti islama imali problema s definiranjem prirode ženina bića. Od kako je počela obja-va posljednje Božje Poruke čovječanstvu, Kur’ana Časnoga, plemenitom Poslaniku Muhammedu a.s., počeo se i mijenjati od-nos prema ženi u arapskom društvu u ko-jem je njenim životom, kao najobičnijom stvari, raspolagao muškarac. Kakvu je Kur’an izazvao revoluciju duha i ljudskoga prije svega muškoga uma i kakve je pozitiv-ne promjene donio, što je jasni argument o njegovom Božanskom porijeklu, najbolji je dokaz usporedba položaja žene prije kur’anske Objave i nakon objave islama.

Žena prije početka Objave Kur’ana

Arapski običaji su uvijek zahtijevali da žene ne smiju imati javnu ulogu u religij-skim ili političkim aktivnostima. Također je bila široko rasprostranjena misao o nad-moći muškaraca nad ženama u svim po-dručjima. Muhammed a.s. je tu misao pro-mijenio, tvrdeći da su muškarci i žene pred Bogom jednaki u svakom pogledu. Rijetki su bili slučajevi da su žene u arapskom (džahilijjetskom) društvu mogle slobodno raspolagati svojim životom i imovinom kao što je to Hadidža, r.a., Muhammedova a.s. supruga. Ubijanje, točnije zakopava-nje tek rođene ženske djece bila je česta pojava. Postalo je prihvatljivo da žensko dijete donosi samo sramotu i bijedu. Očevi nisu mogli podnijeti da im kćeri dožive poniženja koja su osobno svjedočili, pa su ih po rođenju odmah ubijali ili su ih proda-vali kao roblje. Evo što o tome Kur’an ka-že: “I kad se nekome od njih javi da mu se rodila kći, lice mu potamni i postaje poti-šten, krije se od ljudi zbog nesreće koja mu je dojavljena; da li ovako prezren da je za-drži ili da je u zemlju zarovi? Kako ružno oni prosuđuju!” (En-Nahl, 58 -59.).

Muškarac se mogao razvesti bez razlo-ga i ostaviti ženu bez ičega. Nije postojalo ograničenje u broju supruga koje je muška-rac mogao imati, ni pravila kako bi se pre-

ma njima trebao odnositi. Bilo je slučajeva da otac ili brat svoju kćer, odnosno sestru proda kao suprugu ili robinju drugom muš-karcu/mužu, a ovaj, ako ne bi zadovoljila njegove ukuse, dalje bi je prodavao drugom muškarcu. Kod predislamskih Arapa žena ni u kojem slučaju nije mogla potražiti pravdu u sporu sa muškarcem, a kao udovi-ca nije imala pravo izbora da to i ostane ili se (pre)uda za novog muža. Muški članovi muževe porodice određivali su njenu sudbi-nu. Islam prekida s tom gnusnom praksom i ženi daje čast kakvu u to vrijeme ni u jed-nom društvu nije imala. Allah dž.š. objav-ljuje: “O vjernici, zabranjuje vam se da že-ne kao stvari nasljeđujete, preko volje nji-hove, i da im teškoće pričinjavate, s namje-rom da nešto od onoga što ste im darovali prisvojite, osim ako budu očito zgriješile. S njima lijepo živite! A ako prema njima od-vratnost osjetite, moguće je da je baš u ono-me prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (Žene, 19). A Muham-med a.s. u jednoj od svojih izreka je kazao: “Tko me se rode tri kćeri pa ih odgoji u islamu to mu je zaštita od džehennemske vatre (pakla).” “Žensko dijete donosi bla-goslov u porodicu.” (Hadis).

Objavom Kur’ana vrijednost života muškaraca i žene su potpuno izjednačavaju. Žena dobiva pravo da izabere muža i s njom se više ne može raspolagati kao sa kakvom robom. Sav imetak kojeg donese u brak od sada je njeno osobno vlasništvo i muž može s njim raspolagati samo uz dozvolu supruge. To je bila prava revolucija ženskih prava na koja su žene u ostatku svijeta morale čekati više od 1.300 godina. Ženu je od sada štitio zakon, Božanski Zakon, bilo u okvirima bra-ka, bilo izvan njega. Posebno se štiti čast i dostojanstvo žene od muških optužbi za ne-moral. Ako bi muški optužio ženu za nemo-ral, a to ne dokaže i to sa četiri svjedoka nje-ga se po islamskim propisima strogo kažnja-va, javno sa 80 udaraca bičem. “One koji okrive poštene žene, a ne dokažu to s četiri svjedoka, sa osamdeset udara biča izbičujte i nikada više svjedočenje njihovo ne primaj-te; to su nečasni ljudi.” (En Nur, 4). Za neke strogo i nezamislivo u današnjem svijetu seksualne raskalašenosti, no islam ne dozvo-

ljava da se itko poigrava sa čašću jedne žene i tako potiče nemoral i nered u društvu.

Odgovornost muških da skrbe o ženama

Određeni kur’anski ajeti, koji definiraju ženin položaj u porodici i društvu i izaziva-ju kontroverze na Zapadu, moraju se razu-mijevati i u kontekstu tadašnjeg arapskog društva i općenito muško-ženskih zaduže-nja. Kada je u pitanju imetak i nasljeđivanje Kur’an određuje da muškarc (sin) ima na-slijediti koliko dvije žene (kćeri) upravo iz razloga što je muškarac u islamu odgovoran u potpunosti skrbiti o svojoj supruzi i djeci, a to podrazumijeva da žena uopće nije duž-na materijalno učestvovati u podizanju po-rodice. Čak žena (uvjetno) nije dužna hrani-ti ni vlastito dijete, nego je otac dužan da nađe i plati dojilju za njihovo dijete. S druge strane, to je i odgovor na pitanje zašto Kur’an govori da muškarac ima jedan stu-panj prednosti nad ženom: “Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao pred-nost jednima nad drugima i zato što oni tro-še imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti...”

Uz sve navedeno ponovno naglašava-mo da je islam ženi osigurao prava da sa-mostalno a to znači neovisno od svoga muža, oca, brata ili sina, raspolaže svojim imetkom. Jasno da je dogovor u braku oko sve ga pa i oko prihoda najpoželjnije za sretan i stabilan život muža i žene. Islam nalaže muškarcu da se brine i skrbi o ženi i uvijek bude njen zaštitnik. Od muslimana muškarca se očekuje ljubav, samilost prema ženi muslimanki, jer time pokazuje/dokazuje svoju vjeru. (...) q

Nastavlja se...

Bilješke:1 U Francuskoj je već zabranjen hidžab musli-mankama u svim javnim ustanovama. I u ovom slučaju nemuslimani “spašavaju” mu-slimane od islama.2 Slobodne su, valjda, i sva prava uživaju one koje manje imaju odjeće na sebi, osobito za vri-jeme ljetnih vrućina, i koje svoje čari, koje ih čine ženom, mogu drugim muškarcima javno pokazivati, pa čak mogu, ako to požele, proda-vati i svoje tijelo. Svima je jasno da tako obuče-ne muslimanke u najmanju ruku smetaju i iritira-ju nemuslimane, ali nažalost i neke muslimane koji uopće ne razumijevaju vrijednost i važnost hidžaba, pa i ne pokušavaju razgovarati sa svo-jim suprugama i kćerima o nužnosti hidžaba. 3 Po islamu jedino se hemofroditu, djetetu ro-đenom sa dva spola, točnije splovila, može operacijom ukloniti jedan spol.

JOURNAL

67

POVRATAK U BUDUĆNOST

U Kur’anu - kao i u dobrom filmu - sve ima svoje značenje. U kvalitetnom filmu iz svakog detalja vrve poruke i smjernice koje rasvjetljavaju različite aspekte odre-đenog mjesta, vremena i radnje. Vrijeme šišanja kose, način jedenja određene hra-ne, trenutak silaska niz stepenice, vrsta lju-bimca u kući – nisu samo dekorativni ele-menti za popunjavanje određene minuta-že, nego uvijek imaju svoj dublji smisao. U scenariju čiji je autor Allah stvari su, na-ravno, suptilnije i značajnije.

Pogledajmo sljedeću scenu: “I dođe čovjek s najudaljenijeg kraja grada trčeći. Reče: ‘O Musa! Uistinu, velikani o tebi odlučuju da te ubiju, zato izlazi. Uistinu ja sam ti od savjetnika.’” (El-Kasas: 20)

Prije nego što priđemo analizi prethod-ne scene, potrebno je opisati ono što joj je neposredno prethodilo. Musa, a.s., iako još mladić u stasavanju, bio je prepoznat u svom krugu kretanja kao reformator, tj. netko tko vrši aktivnu ulogu u društvu, pri-skačući drugim ljudima u pomoć. Kur’an ilustruje nekoliko njegovih intervencija u međuljudskim sporovima od kojih je u jednoj primijenio malo više sile, te nesret-nim slučajem usmrtio osobu.1

Sama činjenica da se Musa, a.s., kao pojedinac koji nije predstavljao zvaničnu vlast niti njene organe, često nalazio u si-tuacijama da rješava različite ljudske spo-rove govori da tadašnja vlast nije imala (nije htjela da ima) sveobuhavatan niti dugoročan program brige za prava i po-trebe, strahove i probleme, kako pojedin-ca tako i cijelog društva. Drugim riječi-ma, vladajuća elita je crpila svoju moć i neprikosnovenost iz nesloge, podjela i za-vađenosti svojih podanika, a koje bi razli-čitim mehanizmima poticala, kreirajući vještačke probleme koji su se mogli rije-šiti samo insititucionalno. Štoviše, faraon je kao eklatantan primjer egocentričnog dikatatora zabilježen po spremnosti da hladnokrvno eliminira cijelu generaciju muške djece i to samo na bazi straha od detronizacije nagoviještene jednim snom. Taj tip destruktivnog uma olahko stasava u klaustrofobičnim duhovno-intelektual-nim sredinama, te je iskušenje i moder-nom vremenu. Samim tim što je Uzvišeni

Svjedok u Knjizi ovjekovječio način funkcioniranja takvog uma, dovoljan je razlog da se povuku određene paralele.

Anatomija diktatorskog uma i njegove varijacije

“Faraon se u zemlji bio ponio i sta-novnike njezine na stranke bio izdijelio; jedne je tlačio, mušku im djecu klao, a žensku u životu ostavljao, doista je smut-ljivac bio.” (El-Kasas: 4)

U prethodnom ajetu Allah, dž.š., slika anatomiju diktatorskog uma ističući:

a) oholost2 na prvom mjestu, a koja je rezultat nerealnog viđenja sebe, dok je ta nerealnost bazirana na podilaženju i laskanju bližih saradnika bez karaktera, ali i bez odgovornosti spram osobe koju nepravedno dižu u opasne visine.3 Dikta-

torski um kao takav je proizveden ne-spremnošću vlasnika tog uma na kon-struktivno neslaganje s ljudima drugači-jih uvjerenja i sladunjavom ličnom po-trebom za laskanjem i podilaženjem odanih podanika koja je dostigla nivo ovisnosti;

b) ciljano kreiranje, tj. direktno ili in-direktno poticanje vještačkih podjela među podanicima iz straha od njihove snage koju bi podrazumijevala njihova sloga i jedinstvenost. Nakon podjele lju-di na stranke/grupe minimizirana je nji-hova moć u borbi protiv određenog ne-pravednog društveno-političkog siste-ma, dok je eliminacija pojedinaca ili grupa koje svojim idejama mogu ugrozi-ti neprikosnovenost oholih autoriteta, te argumentovano ukazati na njihove pro-puste olakšana;

Islamska psihologija

Čovjek s kraja gradaEdin Tule

JOURNAL

68


c) i treći, neminovni element diktator-skog mentalnog sklopa je eliminacija konkurencije u stasavanju, kako Stvori-telj kaže: “...mušku im djecu klao, a žen-sku u životu ostavljao...”.

Moderni diktatori različitih profila i utjecaja potencionalne detronizatore/konkurente eliminiraju istim, ali i suptil-nijim metodama. Kao što smo vidjeli, fizička likvidacija proceduralno dolazi na kraju, a prije toga slijede razne meto-de institucionalnog šikaniranja i elimini-ranja.

U kontekstu modernog vremena to može biti sistematsko otežavanje inte-gracije u matična društva svršenicima različitih svjetski priznatih univerziteta i to kroz nametnute apsurdno skupe no-strifikacije marljivo stečenih svjetskih diploma. Najžalosniji dio je da te svjet-ski priznate diplome (koje nailaze na otvorena vrata u cijelom naprednom svi-jetu) moraju doći pod urokljive oči orga-na zaostalog lokalnog ministarstva obra-zovanja koje uživa apsurdno smiješan rejting u svjetskom obrazovanju, što, na-ravno, dovodi do nepovratnog odljeva umova koji svojim znanjem i konkuren-tnošću mogu ugroziti krute i privatno-in-teresne životne predstave inferiornih mi-ni-diktatora.

Drugi, ništa manje aktuelan način “klanja” djece, momaka i djevojaka4 je eliminacija velikog broja svršenika razli-čitih islamskih svjetskih univerziteta od strane klaustrofobične lokalne vjerske za-jednice i to kroz uvjetovanje da imaju je-dan dio obrazovanja završen kod kuće, a ne u inostranstvu (lokalne medrese, npr.). Na taj način vjerske institucije i autoriteti bezočno anuliraju mukotrpan trud, rad, godine žrtve i samoodricanja djece pri-padnika svoga “stada” o kojem bi trebali voditi cjelokupnu brigu. I to je samo je-dan od vještačkih načina stvaranja satani-zirane vjerske opozicije, dijeljenja ljudi u stranke/grupe na bazi dekorativnih deta-lja, te njihove zloupotrebe u dnevno-poli-tičke svrhe (npr. skretanjem pažnje s vla-stite neučinkovitosti) i jeftinog ubiranja poena.5

Razlika između razvijenih zemalja današnjeg vremena i država koje su na rubu siromaštva leži u uspjehu prvih da ponude svojim građanima jednake šanse u kojima će svako moći zadovoljiti vlasti-ti osjećaj bitnosti i korisnosti. Dok jedni uspješno recikliraju otpatke, praveći od njih ekološka naselja, drugi od potpuno neupotrijebljenih i neiskorištenih mladih ljudi prave društveni otpad.6

Sve vrste dikatatura, bez obzira na mjesto, vrijeme ili količinu političke mo-ći, ne libe se ugroziti svoje neistomišlje-nike i zbrisati/skloniti ih s društvene sce-ne, služeći se insceniranim hajkama bazi-ranim na iznuđenim povodima.

Organizirani sistem i pojedinci

Jedan od takvih iznuđenih povoda ko-ji je direktni rezultat nepostojanja institu-cionalizacije konflikata, za koju je odgo-vorna niko drugi do vlast i razni autorite-ti, jeste i neoprezna intervencija jednog mladog revolucionara u stasavanju (Mu-saa, a.s.), a koju je zlurada vlast dočekala munjevitom presudom. Međutim, zlura-doj izvršnoj vlasti je jedan čovjek pomr-sio račune: “I dođe čovjek s najudaljeni-jeg kraja grada trčeći. Reče: “O Musa! Uistinu, velikani o tebi odlučuju da te ubiju, zato izlazi. Uistinu ja sam ti od sa-vjetnika.” (El-Kasas: 20)

O ovom čovjeku sa najudaljenijeg kraja grada klasični komentatori su izre-kli različita mišljenja, razilazeći se oko njegovog imena (npr. Šem’aan ili Šem’uun), svjetonazora (da li je bio vjer-nik ili nevjernik), pripadnosti Musaovoj ili faraonovoj porodici, itd. Međutim, ne-osporno je da je pomenuti čovjek pravo-vremeno došao s informacijom koja je Musau, a.s., spasila život.

Zanimljiv detalj iz prethodne scene je jasno isticanje da je taj čovjek došao iz “najudaljenijeg kraja grada”. Ta činjenica nam otvara pogled na nove dimenzije ci-jele scene, bacajući svjetlo na neke Musa-ove navike. Čovjek koji je spasio život Musau, a.s., kretao se u sasvim drugom dijelu grada, te imao pristup zakonodav-nim i izvršnim sjednicama gdje je odluči-vano o pojedinačnim i kolektivnim sudbi-nama ljudi.

Reče: “O Musa! Uistinu, velikani o tebi odlučuju da te ubiju...”

Njegovo oslovljavanje Musaa, a.s., ličnim imenom i Musaovo, a.s., prihvata-nje savjeta da napusti grad govori nam da su se njih dvojica od ranije poznavala, uzimajući u obzir da čovjek ne uzima tek tako savjete na ulicama od nepozantih ljudi.

Musa, a.s., je bio čovjek široke lepe-ze kontakata s najrazličitijih ljudskim profilima, a na koje je uspijevao ostaviti jak i pozitivan utisak. Kako drugačije objasniti spremnost čovjeka kojeg se ni-je direktno ticala sudbina ovog mladića (Musaa, a.s.) da napusti sav svoj kom-for, te dotrči bezglavo prije faraonovog odreda za likvidaciju, birajući prečicu, i

upozori poznanika o političkoj odluci (smrtnoj presudi) koju je donijela vlast. Odlično poznajući vrstu političke tirani-je svoga vremena, te imajući u vidu sve konsekvence koje bi neumoljivo pratile pojedince ili grupe suprotstavljene odlu-kama vladajuće klase, ovaj hrabri čovjek je mogao ostati kod kuće hraneći ribice, tepajući svome papagaju, dvolično opla-kujući netaktičnost mladog «buntovnika bez razloga», ili se jednostavno moleći za neka bolja vremena.

Međutim, on je donio munjevitu odlu-ku rizikujući sve: od društvenog statusa, porodice, pa do vlastitog života, a Uzvi-šeni Svjedok nam to precizno prenosi: “I dođe čovjek s najudaljenijeg kraja grada trčeći...”.

Pošto se radilo o vremenskoj oskudici prouzrokovanoj brzinom rekacije vlada-juće klike, naš junak je donio brzu odluku o napuštanju vlastite zone komfora, te tr-čeći krenuo s informacijom koje je spasi-la život jednom od pet najutjecajnijih Allahovih poslanika u cijeloj ljudskoj hi-storiji.7

Ponavljanje historije

Izuzetno je zanimljivo da se u Kur’anu spominje jedan drugi čovjek s najudaljenijeg kraja grada koji isto tako, poput Musaovog, a.s., savjetnika, dolazi trčeći u pomoć dvojici drugih poslanika čiji su životi bili ugroženi od strane rulje razbješnjele predloženim novim život-nim zakonima. “I dođe sa najudaljenijeg kraja grada čovjek trčeći. Reče: ‘O na-rode moj! Slijedite izaslanike...’” (Ja-Sin: 20)

Indikativno je da se u Kur’anu ponovo, iako se radi o sasvim novom kontekstu, ističe udaljenost prebivališta ili polazne tačke s koje kreće trčeći još jedan volonter zauzimajući stranu malobrojnijih (dvojice poslanika) i žrtvuje svoj život.

Čovjek s kraja grada iz poglavlja El-Kasas i čovjek s kraja grada iz poglavlja Ja-Sin su primjeri na kojima Stvoritelj ilustrira:

a) važnost munjevitog djelovanja;b) bitnost zauzimanja jasnih, karak-

ternih i odlučnih stavova u odnosu na predstavnike dobra i zla svakog mjesta i vremena;

c) nužnost širokog spektra kontakata s ljudima različitih profesija i prebivališnih zona, pošto dugoročnu brigu o svim as-pektima društva mogu povesti samo si-hronizovani timovi različitih ljudi;

d) potreba prevaljivanja dužeg puta u ime viših ciljeva;

JOURNAL

69


e) korisnost poznavanja ljudi s pristu-pom miljeu zakonodavno-izvršne vlasti;

f) obaveznost uzimanja savjeta od lju-di s različitim tačkama posmatranja stvar-nosti;

g) jedna hrabra životna odluka trajnija je od cijelog vijeka ljigavog života.

Rizik i procjena momenta

Možda je najupečatljivija poruka u priči o čovjeku s kraja grada sadržana u istaknutom konceptu rizika koji po svojoj prirodi zanemaruje pasivizirajuću prora-čunatost8, a kojoj zdušno pribjegavaju ljudi bez ideala, prebrzo kapitulirajući pred izazovima života.

Naši junaci s kraja grada su mogli predvidjeti da će im to jedno neproraču-nato djelo ugroziti sve što su ostvarili do tada, ali im je bilo važnije da osjete radost zbog (pokušaja) spašavanja jednog živo-ta. Bila im je milija slast hrabrog suprot-stavljanja i prkosa nasilnicima od svega što su ostvarili do tada.9 Uspomena na je-dan hrabar potez ljepša je od svih poklona života koji su nam stigli bez rizika.

Mnogi uspješni poslovni ljudi svjedo-če da svaka temeljitija analiza opravdano-sti ulaska u neki biznis jasno govori da se on ne isplati jer je rizik od neuspjeha veći od šansi za uspjeh. Osoba koja matematič-ki izračuna sve moguće negativne poslje-dice koje se mogu izroditi stupanjem u brak neće nikad zasnovati porodicu.

Žrtvujući figuru na šahovskoj tabli mi riskiramo da budemo nadvladani brojno-šću protivničkih figura. Međutim, sama naša spremnost na rizik nas čini bogatiji-ma u odnosu na protivnike koji nisu spre-mni na to jer su paralizovani strahom od gubitka, a samim tim plašljivi, tromi u pokretima, bezlični i bezidejni.

Rizik nas prvenstveno obogaćuje po-trebnim dozama adrenalina koji aktivira ci-jelo naše biće.10 Ljudi koji prevaljuju velike prostorne daljine žureći, s ciljem pomoći, spasenja ili širenja vidika kod drugih, grade sebi svijetlo mjesto u ljudskoj historiji.

Ima li ljepšeg zadatka od priskakanja u pomoć bespomoćnima koje ugrožavaju neumoljivi životni valovi ljudskog nera-zumijevanja i nepravde? Naravno, ne ra-čunajući tepanje papagaju. q

Bilješke:1 “I on uđe u grad neopažen od stanovnika njegovih i u njemu zateče dvojicu ljudi kako se tuku, jedan je pripadao njegovu, a drugi neprijateljskom narodu, pa ga zovnu u pomoć onaj iz njegova naroda protiv onog iz neprijateljskog naroda, i Musa ga udari ša-kom i - usmrti...” (El-Kasas: 15).

2 Arogantno i nadmeno ponašanje nikad ne reflektu-je neki vid “nadsamopouzdanja” nego je uvijek odraz skrivenog osjećaja inferiornosti, tj. potrebe pojedinca ili ustanove da kroz gordo i nadmeno po-našanje drži druge ljudi na distanci pošto su vlastiti autoritet izgradili na blefu ili lažnim vrijednostima. Istinski kvalitetni ljudi ili institucije su lahko dostu-pni i jednostavni pošto nemaju rupa koje moraju prikrivati. Lav je jednostavan u svojoj kretnji i ni-kad se ne pretvara jer ima dovoljnu snagu na koju se može osloniti. Za razliku od nekih ribica ili ptičica koje, usljed mnoštva slabosti, kad osjete ugroženost koriste različite forme nadmenog paradiranja koje ima funkciju blefa.3 Naše bh-društvo obiluje ljudima opisanog mentali-teta. Od političara kojima poltronski tepaju sa “dok-tore” do polupismenih biznismena s oskudnim sred-njoškolskim obrazovanjem koje njihovi uposlenici ozbiljno oslovljavaju, bez trunke ironije ili podsmi-jeha, s “ekselencijo”, do minornih direktora kojima njihovi podređeni podilaze laskavim titulama “pro-fesore” ili “efendija”, te se usiljeno smijući i beska-rakterno cerekajući primitivnim dosjetkama i šala-ma svojih nadređenih nesavjesno im stvarajući ilu-zoran osjećaj kvalitete zarad ličnih beneficija.4 Stvoritelj ističe da je diktatorski sistem Musaovog, a.s, vremena eliminirao samo muškarce, ostavljaju-ći u životu žene, a što je i razumljivo pošto su žene toga vremena bile daleko od samosvjesnosti i većih intelektualnih dometa, lahko su kontrolisane, te nisu diktatorima tog vremena ni u snu predstavljale mo-guću opasnost. Moderno vrijeme obiluje samosvje-snim ženama čiji misaoni dometi premašuju kahve, keranje, odijevanje, flert i trač, te se kao takve siste-matski “kolju”, poput pripadnika vlastite vrste muš-koga spola.5 Jasno je da se u mladim umovima mogu naći neke nerazrađene ili “mrtve” ideje, s tim da se njima treba prići roditeljski, a ne isključivo maćehinski, kao što je slučaj u domaćoj praksi.6 Države s maćehinskim odnosom prema svojim građanima, tj. vjerske institucije s kalkulatorskim odnosom prema svojim vjernicima u nemilosrdnim uvjetima kakvi su bošnjački imaju dugu tradiciju žrtvovanja određenog broja vlastitih sinova zarad nekoliko momenata blagonaklonosti različitih cen-tara moći. Racionalizacija koja stoji iza te vrste žr-

tve glasi: živimo na prostoru koji je okružen s 400 milijuna kršćana i kao muslimani možemo biti poje-deni za jedan doručak u Beču, Washingtonu ili Bri-selu, te nam kao instituciji koja deklarativno vodi brigu o svim Bošnjacima ne preostaje ništa drugo do da koketiramo s različitim vlastima i centrima, pa i da kršćane preplašene različitim oblicima islamskog buđenja uspokojimo serviranjem na pladnju određe-nog broja probuđenih/zblahnutih muslimanskih gla-va, te udovoljimo porivima našeg zabrinutog okru-ženja. Otud se može čuti vapaj određenih vjerskih službenika/autoriteta koji pozivaju sekularnu polici-ju i državnu sigurnost da dođu pomesti ono što oni nisu znali (htjeli) upotrijebiti i usmjeriti.7 Musa, a.s., je, naravno, poslušao taj savjet i povu-kao se van dometa faraonove vlasti, učeći tajne re-formatorskog djelovanja kao i podrobnije shvatanje društveno-političkih procesa od različitih mudraca (npr. Šuajb, a.s., Hidr itd.), te kroz vlastito iskustvo i to cijelu narednu deceniju. Jedna šahovska mu-drost kaže: “Nijedan velemajstor nije dobio partiju šaha konstantno napadajući, nego se u određenom momentu morao povući s ciljem sticanja prednosti.” Dok prepoznavanje momenta povlačenja podrazu-mijeva poznavanje geostrateških činjenica, faza ra-zličitih društvenih tokova, političkih procesa, a naj-više vlastitih slabosti.8 Ta pasivizirajuća proračunatost se, uglavnom, ak-tivira poput zloćudnog implantata u našem organiz-mu onog momenta kad zasnujemo porodice, dobije-mo potomstvo i razvijemo prve veće životne ljubavi koje neko ili nešto može ugroziti. Pokažite mi rodi-telja koji neće pristati na neki nekreativan, mizeran ili prljav posao nakon što mu rođeno dijete tugaljivo i bespomoćno ponovi kako je gladno ili kako mu jesenje kiše kvase unutrašnjost dotrajalih cipela.9 Stvoritelj nam slika dubinu razmišljanja i veličinu srca čovjeka s kraja grada nakon što ga je njegov narod ubio: “I reći će se: ‘Uđi u džennet!’ - a on će reći: ‘Kamo sreće da narod moj zna zašto mi je Gospodar moj oprostio i lijep mi prijem priredio!’” (Ja-Sin: 26-27).10 Ovdje, naravno, nije riječ o nepotrebnom riziku zaplovljavanja jahtom u uzburkano more, niti o rizi-ku preticanja vozila na nepreglednoj krivini ili utr-kivanju jednosmjernom ulicom noću s ugašenim svjetlima i tome slično.

JOURNAL

70

DIJALOG CIVILIZACIJA

Došao vam je ramazan. To je mjesec Allahovog blagoslova. Allah vas u njemu čuva, spušta vam Svoju milost, briše vam grijehe i uslišava vam dove. Allah vas gleda kako se natječete u ramazanu i po-nosi se s vama pred melekima. Dajite sve od sebe da kod vas Allah vidi samo do-bro. Doista je nesretan onaj tko bude uskraćen Allahove milosti u ovome mje-secu! (hadis prenosi Taberani)

Ramazan – arapski ramadan; deveti mjesec hidžretske godine ima bo-gatu etimologiju i simbolična značenja. O etimologiji riječi ramadan prisutna su tri mišljenja. Prvo mišljenje je da je ramazan dobio ime po tome što postač ožedni i osjeća žestinu vrućine (jermudu saimu). Drugo mišljenje je da je ramazan dobio ime zato što se u tom mjesecu ponajviše sagorijevaju ili prže grijesi zbog dobrih djela (turemmedu fihi ez-zunub). Kao do-kaz ovome stavu citira se i hadis Allaho-vog poslanika, s.a., u kome se kaže: “Ra-madan je nazvan tako jer on spaljuje gri-jehe Allahovih robova.” (er-Razi, et-Tefsiru’l-kebir, V, 91) Treće mišljenje po kojem se prilikom davanja imena ovom mjesecu desila jaka vrućina (ar. remda), pa je tako ovaj mjesec i dobio naziv ra-madan, tj. mjesec vrućine.

Menavi prenosi od El-Talikanija da je u svom djelu Hazairu-l-Kuds naveo 60 imena ramazanu. Ševkani citira El-Ma-verdija da je rekao kako se ramazan u pri-jeislamskom periodu nazivao natik. Za vrijeme Poslanikovog života mjesec ra-mazan su zvali el-merzuk, tj. onaj koji donosi opskrbu.

Ramazan u izvornom jeziku ima pet slova-harfova, koja prema islamskom učenjaku Abdulhalimu el-Kišku, simboli-ziraju sljedećih pet značenja:

ra-Rahmet (milost), koja se posebno-رizražava u mjesecu ramazanu. Ramazan je posebno mjesec Božije Milosti (rahme-ta). Jedno od lijepih Božjih imena je Mi-lost (rahmet);

-ma-Magfiret (oprost grijeha). Ra-مmazan predstavlja najbolju priliku u go-dini za traženje oprosta od Uzvišenog na osnovu hadisa: “Tko isposti Ramazan, sa čvrstim imanom (vjerom), nadajući se sa-

mo Allahovoj nagradi, biće mu oprošteni grijesi koje je prije učinio!” (Buharija);

-da-Daman, ili jamac ulaska u Dže-ضnnet. Ramazan je mjesec u kojem se otva-raju džennetska vrata na osnovu hadisa: “Kada dođe Ramazan, otvaraju se dže-nnetska vrata, zatvaraju džehennemska i šejtani se vežu u okove!” (Buharija). Sva-ko dobro djelo u Ramazanu se višestruko nagrađuje što je izuzetna prilika da se za-radi Džennet.

-Aa-Eman-sigurnost od vatre. Rama-اzan je mjesec u kojem se i oni koji su za-radili džehennem oslobađaju od džehe-nnemskke vatre (ukoliko se iskreno i skrušeno pokaju) na osnovu hadisa: “Post je štit-brana kojim se rob štiti od vatre.”

.Nun-nurullah- Allahovo svjetlo-نRamazan je mjesec u kojem Allahov nur osvjetljava vjerničke kuće u kojima se ustaje na sehur i u kojima sve miriše na ramazanski ugođaj i ambijent.

Sukcesivnost propisivanja posta

O vjernici, propisan vam je post... (Kur’an)

Abdullah ibn Abbas, r.a. kaže: “Kada čuješ Allahov poziv sa riječima O vjerni-

ci dobro pazi šta slijedi, jer će nakon toga uslijediti neko dobro koje se naređuje ili zlo koje se zabranjuje.” Kao i većina islamskih propisa post je propisan poslije Hidžre, u Medini. Budući da je odvikava-nje od navika i prohtjeva jedna od najte-žih stvari, post je propisan tek poslije Hidžre onda kada se u dušama ljudi učvr-stila vjera u Allaha Jednoga i Jedinoga i namaz i kada su ljudi svikli pokoravati se kur’anskim odredbama. Tako se na post prešlo postepeno. Post kao propis je pro-šao kroz dvije etape: u prvoj etapi osoba koja je bila dužna postiti i koja je u mo-gućnosti imala je pravo izbora da posti, što je bolje, ili da ne posti, ali da plaća fidju u vidu hranjenja jednog siromaha. Tako su oni koji su htjeli postili, a drugi nisu postili već su plaćali fidju. Ibn Dže-rir prenosi od Mu´aza b. Džebela, da je rekao: “Kada je Allahov Poslanik došao u Medinu, postio je na Dan Ašure i tri dana od svakog mjeseca.” Zatim je Allah, dž. š., naredio post mjeseca ramazana, objav-ljujući Poslaniku: “O vjernici! Propisuje vam se post…” pa do ajeta: “A oni koji s mukom velikom poste, otkup je da siro-maha nahrane!” Tako je onaj tko je htio postio, a onaj tko nije htio postiti nahra-

Ramazanske poruke i pouke

Ramazan i postAlem ef. Crnkić

JOURNAL

71


nio bi siromaha. Potom je Allah, dž. š., post stavio u dužnost zdravoj osobi koja je kod kuće, a dopustio staroj osobi, koja ne može podnijeti post, da ne posti, objavljujući: “Pa koji od vas bude u ra-mazanu kod kuće…”

Od Seleme b. El-Ekwe’a se prenosi da je rekao: “Kada je objavljen ajet: ‘A oni koji s mukom velikom poste, otkup je da siromaha nahrane!’, tko je htio od nas je postio, a tko je htio da ne posti, davao bi fidju, sve dok poslije nije objavljen ajet koji je derogirao prethodni: ‘Pa koji od vas bude u ramazanu kod kuće…’”

Druga etapa je bila dokidanje izbora i obaveznost samog posta za one koji nisu bolesni niti na putu. Ova etapa propisiva-nja islamskog posta je bila najrigoroznija jer je zabrana jela, pića i spolnog odnosa bila zabranjena nakon prvog sna. Naime, ashabi su u prvi mah jeli, pili i osamljiva-li se sa ženama dok ne bi zaspali ili kla-njali jaciju-namaz. Kada bi zaspali odno-sno klanjali jaciju-namaz ništa od toga im nije bilo dopušteno do sljedeće noći.

Buhari prenosi od Bera’a b. ‘Aziba da je rekao: “Kada bi neki ashab Allahovog poslanika, a. s., postio, pa se prikučio if-tar, a on zaspao prije nego što bi se iftario, svu noć i sutrašnji dan ne bi ništa jeo sve dok se ponovo ne smrkne.” Tako je Qajs b. Sarme, ensarija, koji je danju radio s brašnom, postio i kada se prikučio iftar otišao je kući i zatražio od svoje žene da jede. Ona je odgovorila da nema ništa spremljeno, ali će mu zgotoviti. Njega je u međuvremenu savladao umor i on je za-spao. Kada ga je žena vidjela, reče: “Teš-ko tebi!” Polovicom sutrašnjeg dana spo-menuti enarija se onesvijestio. Ovo je bi-lo spomenuto Božijem Poslaniku, pa je objavljen ajet: “Vama je dozvoljeno da u noćima ramazana odnos sa svojim žena-ma imate.” Ashabi su se tome jako obra-dovali, pa je objavljen i ajet: “Pa jedite i pijte sve dotle dok vam ne bude razgovi-jetna bijela od crne niti svitanja!”

Također se prenosi kako su neki ashabi, među kojima Omer i Ka’ab bin Malik, uži-vali sa svojim ženama nakon što bi zaspali oni ili njihove žene, što im je teško padalo te su se požalili Vjerovjesniku, s.a.v.s.

Poslije je objavljen sljedeći ajet, kojim su konačno zaokružene odredbe o postu: “Dopušta vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odjeća. Allah zna da vam je bilo leško, pa je prihvatio pokajanje vaše i oprostio vam. Zato se sa-da sastajle s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu

nit od crne niti zore; od tada postite do no-ći. Sa ženama ne smijete imati snošaja dok ste u i’tikafu u džamijama. To su Allahove granice, i ne približujte im se! Eto tako Allah objašnjava ljudima propise Svoje da bi se onoga što im je zabranjeno klonili.” (El-Bekare, 187.)

Ovaj ajet mnogo je obradovao musli-mane jer im je njime dopušteno da se sa-staju sa svojim ženama, jedu i piju tokom cijele noći, odnosno do pojave zore. Ovim ajetom ukazana im je milost, pru-žena olakšica i oproštena prethodno uči-njena prekoračenja.

Post kao drevni ibadet

...kao što je propisan onima prije vas... (Kur’an)

Ibn Kajjim el-Dževzije u svome tefsi-ru prenosi od Ibn Abbasa da se ovaj dio ajeta odnosi na prethodne narode, među koje spadaju jevreji, kršćani i oni koji su prije njih živjeli. Rešid Rida u svom ču-venom tefsiru Tefsiru’l-menar komenti-rajući ovaj ajet prenosi od Muhammeda Abduhua da je rekao: “Allah dž.š. nije na-veo niti je imenovao tko su ti što su bili prije nas, odnosno, kome je pored nas post stavljen u obavezu. Općepoznato je da je čin posta poznat svim vjerama pa čak i idolopoklonstvu. Čak su i stari Egip-ćani, u doba idolopoklonstva poznavali instituciju posta. Od njih je taj čin prene-sen i u staru Grčku.”

En-Nesefi tumačeći ovaj dio ajeta ka-že: “Oni koji su nam prethodili od vjero-vjesnika i naroda, do Adema pa do našeg vremena”. Prenosi se da je prvi koji je po-stio ramazan bio Nuh, a.s. nakon što je izišao iz lađe. Evidentno je kako je post drevni ibadet, odnosno dio univerzalne institucije ljudskog roda. Musa a.s. je na Sinaju pred dobivanje Tevrata postio 40 dana i noći. I Isa a.s. je postio iščekujući objavu Indžila. Kod određenih naroda post je bio neka vrsta pokajanja i pokore pa je prakticiran u danima tuge i nevolje

da se pridobije Božja naklonost ili da se zadobije Božija uputa (prema Židovskoj enciklopediji). U islamu post nije vezan za motiv tragičnosti, žalosti već post u islamu ima svoju duhovnu, socijalnu i zdravstvenu dimenziju.

U duhovnom smislu post jača volju i izdržljivost, uči obuzdavanju i suzbijanju prohtjeva. U socijalnom smislu kroz post na najbolji način suosjećamo sa milijuni-ma gladnih u svijetu kojima je post sva-kodevica jer je poznata izreka sit glad-nom ne vjeruje.

U zdravstvenom smislu post pročišćava crijeva, jača želudac, uklanja štetne naslage iz organizma, smanjuje gojaznost i preopte-rećenost stomaka. Poslanik Muhammed a.s. je rekao: “Postite, bit ćete zdravi.”

Cilj posta je bogobojaznost (takvaluk)

...da biste bili bogobojazni... (Kur’an)Izraz (takva) je jedan od onih ko-

ji se u Kur’anu često spominje, na oko 300 mjesta. Jedan od glavnih ciljeva svih islamskih propisa je postizanje takvaluka u srcima njegovih sljedbenika. Postoji jedna predaja koja kaže da je jedne prilike vođen dijalog između Omera i Ubejj ibn Ka’ba. Navodi se kako je Omer r.a. pitao Ubejja ibn Ka’ba o bogobojaznosti, a ovaj ga je priupitao: “Zar ti nisi nekada išao putem punim trnja?” “Svakako”, od-govori Omer. “Pa što si radio?”, upita ga Ubejj ibn Ka’b. “Uložio sam svu snagu i trud (da se ne nagrdim)”, odgovori Omer ibn Hattab. “Eto, to ti je bogobojaznost”, odgovori Ubejj ibn Ka’b.

Poznati mufessir i šehid Sejjid Qutb kada tumači ovaj ajet u svome tefsiru ve-li: “Na taj način ukazuje se veliki cilj po-sta. To je bogobojaznost. Bogobojaznost koja se budi u srcima ljudi dok izvršavaju ovu obavezu, predajući se Allahu u želji da ostvare Njegovo zadovoljstvo. Bogo-bojaznost čuva srca ljudi da ne pokvare post čak ni smijehom u mislima. Oni ko-jima se Kur’an obraća znaju šta znači bo-gobojaznost kod Allaha, znaju težinu bo-gobojaznosti. Bogobojaznost je cilj kome teže duše vjernika. Ovaj post je upravo i put koji vodi ka bogobojaznosti. Tekst Kur’ana uzdiše smisao bogobojaznosti pred očima vjernika, ukazuje na cilj i svjetlo do čega čovjek doseže putem po-sta.” (U okrilju Kur’ana, I, 81-82).

Čuveni učenjak Rešid Rida (Tefsiru’l-menar, II, 145) kada tumači riječi le’allekum tetteqūn / da biste bogobojazni bili kaže da upravo iz ovih riječi saznaje-mo razlog propisivanja posta i objašnjenje

JOURNAL

72


njegove najveće koristi i najviše mudrosti. Naime, post priprema postača za bogobo-jaznost prema Allahu, dž.š., tako što po-stač ostavlja svoje dozvoljene i prirodne strasti potčinjavajući se naredbi Uzvišeno-ga Allaha i nadajući se Njegovoj nagradi. Time on odgaja sebe da ostavi i zabranjene stvari te da bude strpljiv u njihovu nečinje-nju. Stoga je Allahov poslanik, s.a., rekao: – Post je pola strplji-vosti (Ibn Madže, Sunen, I, 555).

Imam-i Gazali u svom velikom kitabu tajnu posta objašnjava na slijedeći način: “...Cilj posta je ukrašavanje jednom od osobina Uzvišenoga Allaha, tj. osobinom samedijjeta (Samodostatnosti), i slijeđe-nje meleka u u obuzdavanju strasti, koli-ko je to moguće, jer su meleci bezgriješ-ni. Čovjek se nalazi na stupnju iznad ži-votinje jer posjeduje svojstvo razuma koji prosvjetljava put slamanja strasti, a na stupnju ispod meleka, jer ga strasti obuzi-maju, i on se bori protiv njih. Kad god osoba utone, preda se strastima, padne u svijet najnižih bića i približi se položaju životinja. A kad god potčini strasti, izdi-gne se u viši svijet, svijet ‘ilijjūna, stupanj meleka. Meleci su bliski Allahu, dž.š., pa ko ih slijedi i okiti se njihovim svojstvima bit će blizak dragome Bogu, poput mele-ka.” (Ihja’ ‘ulumi’d-din, II, 99-100).

Muhammed Abduhu o postu kaže: “Post stvara kod postača osjećaj stalnog Božjeg nadzora i tako povećava njegov stid. Ovaj osjećaj Božje prisutnosti najva-ća je garancija očuvanja duše od griješe-nja, ustrajnosti na Božjem putu i sreće na Ahiretu. Pogledaj hoće li onog koji posti iskreno vjerujući u Allaha dž.š. i znajući da On budno prati sve njegove postupke, varati i zavaravati ljude...”

Ramazan je mjesec Božjih Objava

U mjesecu ramazanu počelo je objav-ljivanje Kur’ana... (Kur’an)

Mustafa el-Meragi, govoreći o blago-datima ramazana, posebno ističe dvije: “U mjesecu ramazanu su dvije velike blago-dati: blagodat Kur’ana i blagodat nauke, svjetla i upute i blagodat zadobijanja svega toga...”

Stav većine učenjaka (džumhuru-l-ule-ma) je da se dotični ajet odnosi na spuštanje Kur’ana sa Levhi mahfuza na Bejtu-l-izze (najbliže zemaljsko nebo) što se dogodilo u mjesecu ramazanu. Trenutak dodira Neba i čovjeka, trenutak spuštanja Objave, najvaž-niji je čas u cjelokupnoj povijesti svijeta. Objava koja je od Boga dolazila oblikovala je i još uvijek oblikuje način života većine stanovnika planete Zemlje.

Cilj i svrha svih objava je jedinstvena, kao što je jedinstveno i vrijeme u kojem su objavljene. Naime, sve četiri velike objave (kitabi) i sve manje objave (suhu-fi) objavljene se u mjesecu ramazanu. To je prva činjenica na koju Kur’an ukazuje govoreći o ovom velikom mjesecu. Me-đutim, Allah ne objavljuje samo ovu op-ćenitu informaciju o tome da je Kur’an objavljen u mjesecu ramazanu, već doga-đanju Prve objave posvećuje cjelokupnu suru ukazujući nam na taj način na izvan-redni značaj koji taj događaj ima u životu muslimana. Allah kaže: “Mi smo ga po-čeli objavljivati u Noći kadr, a šta ti mi-sliš šta je Noć kadr? Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.” Najvrijednija noć u go-dini jeste Noć kadr koja se nalazi u mje-secu ramazanu. To je noć uspostavljanja prvog kontakta između Boga i Njegovog poslanika Muhammeda, a.s. Noć prve objave. U pomen na taj veliki događaj Allah je blagoslovio Noć kadr određujući da ona bude bolja od hiljadu mjeseci.

Ostale Božije objave došle su ovim redom: “Suhufi su objavljeni prve noći ramazana, Tevrat je objavljen šeste noći ramazana, a Indžil je objavljen trinaeste noći ramazana.” Na osnovu ovog hadisa znamo da su, na primjer, deset zapovijedi objavljene Musa, a.s., za vrijeme ramaza-na. Na osnovu navedenog možemo za-ključiti da je mjesec ramazan poseban mjesec radi toga što su u njemu objavlje-ne sve Božije objave.

Zaključak

Ramazan je mjesec koji povezuje dva veoma značajna momenta u životu musli-mana: obavezu ramazanskog posta i sje-ćanje na objavljivanje Kur’ana.

Propis posta zauzima posebno mjesto u bogatoj ramazanskoj panorami. Post je naj-specifičnije obilježje ramazanskog života i najveći ibadet koji se može uraditi u ovom mjesecu. Kroz post vjernik iskazuje svoju ljubav prema Bogu jer je spreman u ime Boga i radi Njegovog zadovoljstva odricati se od svih hranjivih tvari i tjelesnih užitaka od zore do zalaska sunca, ali istovremeno suosjećati sa svim gladnima u svijetu i time blagodat hrane više cijeniti. Posteći tijekom dana vjernik se trudi razvijati snažan osjećaj samodiscipline ispoljavajući osobinu str-pljivosti koja posebno treba biti doći do izražaja tijekom ramazana. Post u islamu nije samo suzdržavanje od hrane već suzdr-žavanje od laži, ogovaranja, prenošenja tu-đih riječi, strastvenih pogleda i griješenja uopće. Prema tome, post svim bićem u isla-mu će biti nagrađen od Boga, a rezultat ta-kvog posta treba biti naučiti savladati sa-mog sebe odnosno znati potčiniti strasti i prohtjeve na način da one moraju biti potči-njene čovjeku, a ne čovjek njima.

U ramazanu intenzivnije učimo, prou-čavamo Kur’an koji predstavlja središnju istinu islamskog života u kojem musliman živi od rođenja pa sve do svoje smrti. Kur’an je vjerni pratilac muslimana kroz čitav životni put; kao dijete uči određene odlomke Kur’ana napamet, u svakodnev-nim namazima Kur’an se uči, i kada se že-ni i kada umire i kada biva ukopan, Kur’an prati muslimana. Kur’an je tkivo od koga je život muslimana satkan, kako kaže Sej-jid Husein Nasr. Svaki kur’anski ajet nosi u sebi dubok smisao i poruku, pa se sa si-gurnošću može reći da nema nijednog ži-votnog pitanja koje Kur’an nije dotakao. Kur’an, prema tome, treba stalno učiti, proučavati i napajati se njegovim sadržaji-ma koji imaju trajnu vrijednost. q

JOURNAL

73

MURSELOV ĐULISTAN

Prvi put kada sam posjetio Trebinje, namjera mi je bila bolje istražiti svoje obiteljsko korijenje, upoznati grad svojih predaka, međutim, ispalo je da sam u tre-binjskom kraju primio jednu sasvim dru-gu uputu. Počesto, mi koji smo porije-klom bosansko-hercegovački muslimani, a ne živimo u BiH, znamo jadikovati i sa-njariti za našom matičnom domovinom, domovinom naših pradjedova, deda i na-na. Pa nije u dijaspori baš bajkovito, po-sebno kada obnoć postaneš manjina, a oko tebe oskudica muslimana, nema bo-sanskog duha, nema one autentične atmosfere koja vam umije, oplahne dušu. Nakon što sam upoznao Husein ef. Hod-žića, glavnog imama trebinjskog, svako moje takvo sanjarenje i jadikovanje palo je u vodu. Nakon što sam vidio realne probleme s kojim se muslimani tog kraja suočavaju i bitke koje vode, upoznao sam jedan sasvim novi vid borbe na Allaho-vom putu: borbu saburom. Husein efendi-ja nije Trebinjac, a tamošnji muslimani ga nazivaju narodnim herojem. Ma, ka-kav narodni heroj – pomislio sam. Zar nisu vremena Boška Buhe, Mirka i Slav-ka i ostalih partizanskih heroja bombaša davno iza nas? Nismo li na kraju i prezre-li te lažne idole kojim su nam ispirali mo-zak 50 godina? Danas više nemamo hero-je, imamo raju koja se pita za šta smo se to mi borili i imamo jednu novu generaci-ju bombaša muslimana koja diže policij-ske postaje u zrak? Ali, svako vrijeme ima svoje negativce. U Trebinju i Repu-blici Srpskoj prepoznati su kao oni koji su rušili džamije, klali i protjerivali musli-mane. Zato, radi ravnoteže u svemiru, svako vrijeme mora imati i svoje pozitiv-ce, pa eto i narodne heroje. Ako je Husein ef. Hodžić mogao doći iz Teočaka i gor-ljivo braniti pravo trebinjskih Bošnjaka da povrate i nanovo sagrade svoje džami-je, da vrate svoju zemlju, vakufe, ako je on mogao žrtvovati na Allahovom putu svoje zdravlje, i fizičko i mentalno, onda mogu i ja, iz Zagreba, dati sve od sebe da pomognem trebinjske muslimane (zajed-no s ostalim Trebinjcima iz Skandinavije, Amerike, Australije… pa i iz Sarajeva).

Husein efendija i Ghandijev džihad

Za vrijeme prvog posjeta Trebinju svjedočio sam kako trebinjska mladež na ulici, uz pjevni refren, efendiji dobacuje: Balijeee, spalili smo vam džamije ili Hod-ža... majku ti tvoju... Hajde sada uz taj očiti poziv na megdan ostanite pribrani, pa nemojte poželjeti uzvratiti tu vrst uda-raca, pa kud puklo da puklo. Husein ef. nikada to nije učinio, samo je mirno od-mahivao rukom i nastavio srkati kahvu. Tada sam shvatio da je on sasvim neobi-čan narodni heroj, recimo poput Maha-tme Ghandija, koliko god to neobično zvučalo. Čak mi je nedavno na um palo, kao reakcija na dizanje u zrak policijske postaje u Bugojnu, da bi te gnjevne i srdi-te muslimane označene kao vehabije tre-balo poslati na rehabilitaciju u Medžlis Islamske zajednice Trebinje. Složit ćemo se da je srdžba opasna ovisnost, elem, tre-ba ju liječiti kao i druge ovisnosti poput narkomanije. Možda je previše smjelo bosanske vehabije nazvati narkomanima, zapravo, nije nimalo korektno, ali svaka-ko da neki od njih pate od opasnih i srdi-tih ovisnosti. Zato bi ih poslali Husein efendiji da ih pouči Ghandijevskoj meto-di džihada: borbe nenasilnim putem. Sje-dite mirno, srčete kahvu, slušate kako

vam psuju majku, u sebi možete učiti tekbir, i na kraju, nevjerojatno, pobijediti. Ako neko izjavi vehabije su došli po našu djecu, primijetit ćemo da su narkomani odveli puno više naše djece od vehabija. Mogli bi pritom dodati: jok, bolan, kakve vehabije, u Trebinju sve fin čoek, par Ghandijevaca, par hiljada kokardi i par stotina narkomana. Uz to, svi koji ne žive u zemljama gdje su muslimani većina, i koji tvrde nije nam lahko, isto treba po-slati u muslimansku karaulu – Medžlis Islamske zajednice Trebinje – da uz Hu-sein ef. i stotinu trebinjskih muslimana heroja prođe rehabilitaciju. Znamo da tih karaula ima još, hodimo u Banja Luku, Zvornik, Srebrenicu, Prijedor, Foču... i nemojmo previše zanovijetati.

Kada sam se jednom vratio u Zagreb iz Bosne, u svoje malo mjesto pored slo-venske granice, gdje nema džamije u ko-joj bi klanjao, poželio sam da sve zagre-bačke crkve postanu džamije. Što bi to bilo lijepo iako zvuči fantazmagorično. U mome Trebinju ima obnovljenih džamija, elhamdulillah, ali su prazne. Da bar jedna preseli u Zagreb, mislila je ova krivo na-dahnuta budala. Ali, kada bi sve crkve bile džamije, onda bi i ljudi koji se u nji-ma mole bili neki drugi ljudi, onda bi i kuće koje okružuju crkve bile neke druge kuće, onda bi i kapidžici i pendžeri druga-čije škripali, avlije bi drugačije sijale i mirisale. I sada, vidite, do čega insana može odvesti sanjarenje i maštanje – do etničkog čišćenja, molim lijepo, do ruše-nja džamija, do rušenja crkvi. I zaista, makar on to i ne shvaćao, onaj koji je sru-šio džamiju, kao da je srušio i crkvu. Da smo tako razmišljali, da neki nisu bili opijeni samo sobom i svojom veličinom i da se nisu povodili za svojom bolesnom maštom, ne bi se sada zamarali. Osjećam jednu nevjerojatnu bliskost s muslimani-ma koji žive na većinski srpskim i hrvat-skim teritorijima u BiH. Vjerojatno, ta srodnost proizlazi iz načina na koji musli-mani, kada su manjina, ispovijedaju svo-ju vjeru. Uzmimo na primjer Bajrame u Trebinju i Zagrebu. Izađete iz džamije, krenete prema gradu i tamo nema nikoga

Kako od vehabije napraviti Mahatmu Ghandija?

Putovanje tamnim vilajetomHusein ef. Hodžiću i mome dedi Arif agi

Filip Mursel Begović

JOURNAL

74

MURSELOV ĐULISTAN

s kime bi podijelili praznični ugođaj, ne-ma nikoga s kime bi se izljubili. Vama je Bajram, ostatku svijeta nije, nama su iznutra upaljeni kandilji i srca su nam za-livena šerbetom, a u izvanjskom svijetu, na ulici, sve je kao i obično; ljudi idu na posao, u Zagrebu Kroate s kravatama če-kaju tramvaj, a u Trebinju Srbi s omčama oko vrata čekaju, a da i sami više na znaju koga. Ima neke posebne slasti u tome da Bajrame slaviš iznutra, barem imamo osjećaje da je duhovna nagrada veća. Znaš točno kada je pravoslavni i katolički Božić, ne možeš to ne primijetiti jer vašar je posvuda, a uz sve to. Dedica Božičnjak umotan je u fini papir potrošačkog druš-tva. Dakle, ti si njihovih praznika itekako svjestan, a oni tvoje ne vide, jer ih gleda-nje u tvoju unutarnjost ne zanima, a pone-kad i uznemiruje. Zato je naša vjera saču-vala, tajanstvenost, dostojanstvo i stidlji-vost, i zato od našeg Pejgambera nikada neće nastati superzvijezda u nekom od bi-zarnih mjuzikla.

Za njima neće ostati mezari, oni su bezimeni

Mojoj užoj obitelji u Trebinju je malo ostalo, nemamo imovine, međutim, uz pomoć Husein efendije i svog dobrog ro-đaka Fadila Begovića, koji se vratio iz Švedske, posjetio sam s babom Seadom mezar moga rahmetli pradjeda Arifa Be-govića. Otkrio sam zatim, na Jasenu iznad Trebinja, mezarje svojih čukundje-dova. To je najvrednija imovina koju čo-vjek može poželjeti. Kada sam na mezari-ma svojih predaka vidio turban i fes, kada sam vidio polumjesec i zvijezdu, to je bi-la potvrda i znak moga identiteta. In-šallah, uskoro ću u Trebinje odvesti svo-ga sina Lukmana, čim prohoda, odvest ću ga da mu pokažem naše porijeklo, odvest ću ga u obnovljene džamije i mesdžide u starom gradu Trebinju, u Pridvorcima, u Kotezima, Skočigrmu, Gornjoj Lastvi i Grančarevu, Zasadu, odvest ću ga u Žu-pu, odvest ću ga da vidi fesove na mezar-jima svojih predaka. Učinit ću to jer ti su mezari drvoredi identiteta moga sina. Jednom ću i ja biti to drvo čiji je korijen tevhid, a grane bogobojaznost. U tihoj povorci ću otići jer svi na koncu moraju otići. I onaj koji je džamiju gradio i onaj koji ju je rušio, odlaze pod različitim okolnostima, odlaze i u tome im ne mo-žeš pomoći. Bježi vrijeme prošlo u vrije-me buduće, otišao je moj dedo Ahmet i njegov sin dedo Arif, sve redom vrli mu-slimani, došli su Sead, Mursel i Lukman, a između nas bilo je Begovića bez buduć-

nosti i prošlosti. Oni su otišli s čitavom delegacijom radnog naroda i komunistič-ke samouprave. Oni su kremirani, a s nji-ma je u pepeo otišla i nada u duhovno ozdravljenje. Za njima neće ostati mezari, oni su bezimeni. Njih ćemo, ruka mi gori što ovo pišem, morati zaboraviti. Oni su otišli iz Trebinja uz zvuke limene glazbe i otuđili se od mezarja naših djedova. Uz njih, nažalost, stoje i oni koji se nikada neće opametiti, neki raseljeni Trebinjci koji preko ljeta, koristeći skandinavske godišnje odmore, svoje džamije gledati iz srpskih kafana. Oni se pitaju tko će u tim obnovljenim džamijama klanjati, a umje-sto da obave namaz, odlaze na dubrovač-ku rivijeru, na kupanje. Na sve moguće načine oni se trude zaboraviti da će i oni jednog dana morati otići pod zemlju, i da će odgovarati zašto nisu popunili mjesto u safu gdje je nekad od Allaha dž.š. dže-nnet iskao njihov babo i dedo. Otići će, bespogovorno, nepovratno, bez ostatka i bez opoziva. U Trebinje će se vazda vra-ćati nekolicina nas, uz oštro zavijanje bu-re na moru, uz tiho jecanja vjetra, po žezi i mraku, ne da uživamo u lijepom gradu Trebinju s pogledom na lepe srpske de-vojčice već da gledamo u naše lijepe dža-mije, da u njima nurli klanjamo, i na kraju da legnemo u svoje kaburove, pod zvijez-dom i polumjesecom, pod fesom, da nas Allah sačuva kaburskog azaba.

Pitaju me često zašto toliko odlaziš u Bosnu i Hercegovinu? Odgovaram uvijek isto – za mene je svaki odlazak u Bosnu malo hodočašće, u Hrvatsku se vratim bo-lji, namaz mi je bolji. Drži me ta predanost vjeri neko vrijeme i potom iščezne, zatim ponovo moram otići u Bosnu. Neprestano moram obnavljati svoje hodočašće. Zašto je to tako? Pa nije zbog lijepe prirode, pa nije zbog bosanskih rijeka i planina, pa ni-je zbog onih nesretnih piramida u Viso-kom: jer ima lijepe prirode i u Italiji, Au-striji, ima je i u Hrvatskoj, Sloveniji, ima piramida u Egiptu, ma nije zbog toga. To je zbog moje braće muslimana, to je zbog džamija, zbog munara na obzorju. Baš me briga za Bosnu bez muslimana. Zato u nju dolazim, da bi se napio vjere, da bih ju očvrsnuo. Da u Trebinju nema Husein ef. Hodžića, da nema preostalih muslimana, meni ne bi bilo tako slatko dolaziti. Pa bra-ćo, da nema obnovljenih džamija, da nema naših mezarja, čemu bi se nadali, a musli-man nadu ne smije gubiti, nipošto ju ne smije gubiti. Zar je uopće moguće da se neki pitaju tko će jednoga dana klanjati u netom obnovljenim džamijama: izgradi-smo ih, lijepo da ljepše ne može biti, ma-šallah, ali, zaboga, nema tko klanjati ov-

dje. Krivo pitanje braćo muslimani. Ako nećemo mi klanjati, klanjat će naša djeca, klanjat će moj sin, inšallah, klanjat će moj unuk, moj praunuk. Pa što se uopće pita-mo, uđimo u džamije i klanjajmo, odmah, a vrijeme buduće prepustimo Allahu dž.š. Zar ne treba tijelo održavati da bi hodalo, kuće ličiti da bi u njima stanovali, zar ne treba automobile popravljati da bi vozili? Tako treba i u džamijama klanjati, da bi ih sačuvali od rušenja, da bi Allah dž.š. nama i džamijama koje izgradismo zadovoljan bio, a ne pred džamijama tupavo stajati i postavljati pitanja na koje ne znamo odgo-vora. Sve to da bi mogli jednog dana reći – halal olsun, bilo je vrijedno dočekati kraj puta. Prije odlaska duboko se nakloniti, halal olsun, i Srbi i Hrvati i Židovi i četnici i ustaše i balije i konkvistadori, narkoma-ni, pingvini, i Begovići i pobornici nadna-ravnog reda stvari i vjernici lažnih religija, hvala vam dragi moji, halal olsun. Čuvajte mi džamijske ćilime, odoh ja sada, sjetite me se dovom i dopustite da neprimjetno uđem u džamiju prostom oku nevidljivu - koja se zdravim i živim srcem zida.

Zažmiri sinko, zažmiri

Elem, Trebinje nije nestalo iz mene, iz mog najdubljeg genetskog koda, iz moga srca. Međutim, treba i srce oživjeti, treba ga probuditi iz sna da bi se sjećalo. Tada nas ništa ne može razočarati, rasrditi, baciti na koljena, možemo s Husein ef. srkati kahvu i mirno slušati uzvike Balije, zapalili smo vam džamije. Treba srce biti okupano vje-rom da bi se znalo na pravi način braniti. Svjesni da se sve događa Njegovim određe-njem, s pouzdanjem da ćemo uživati u peri-vojima Njegove prisnosti, nama će na kraju biti svejedno slavimo li Bajram među vuko-vima ili među muslimanima. Na odlasku iz Trebinja ispratio me rođak Fadil, suznih očiju. Taj smireni dedo reče mi tad da krv nije voda. Istom su nas prenuli pucnji iz pi-štolja, neka neartikulirana glazba i neobični uznemiravajući uzvici: gotovo kao da konj jaše magarca, kao da horoz ženi jastreba, kao da vam u želucu živi pijani srpski ratni zločinac. Bila je to srpska svadba. U povor-ci automobila vijorile su se četničke zastave s mrtvačkim glavama, orio se neki turbo folk, da skratimo – prizor od kojega ledi krv u žilama. I dedo Fadil se malčice uzrujao, ustuknuo je nad ovom sablasnom svadbe-nom povorkom, iako ju često viđa u Trebi-nju. Bit će opet rata Fadile – rekoh na rubu jada. Fadil me nježno i rodbinski prigrli i šapne: Zažmiri sinko, zažmiri! I zažmirio sam jer jednostavno moraš tako u Trebinju, moraš biti baš poput Mahatme Ghandija. q

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”

Izdavač: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”

Glavni urednik: Ismet Isaković

Zamjenik glavnog urednika: Filip Mursel Begović

Redakcija: Amina Alijagić Mirza Mešić Sena Kulenović Edis Felić Faris Nanić

Suradnici: Mirsada Begović Ajka Tiro Srebreniković Edina Smajlagić Avdo Huseinović (BiH) Edin Tule (BiH) Amel Suljović (BiH)

Adresa: Preporodov Journal Ilica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks: +385 (0)1 48 33 635 e-mail: [email protected]@[email protected] web: www.kdbhpreporod.hr

Žiro-račun: ZABA 2360000-1101441490

Devizni račun: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 20 kuna

Pretplata: RH 100 HRK godišnje BiH 25 KM godišnje Svijet 20 E godišnje

Tisak: mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici: Počitelj

SADRŽAJ

SADRŽAJ

UVODNIK(Ne)očekivane promjene .................................................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJ Simpozij “Cazinska krajina u XX. stoljeću” ........................................ 4Silovanja u proteklom ratu u BiH ........................................................ 8Bosansko-hercegovačka zbilja .......................................................... 10 Promocije novih knjiga Seada Begovića ............................................ 13Posljednja prozivka maturanata ........................................................ 15Izbor novog rukovodstva BNZH ...................................................... 17Srebrenica – simbol bošnjačkog otpora i tuge .................................. 20Tradicionalni posjet Srebrenici .......................................................... 25Krajiška ljepotica ............................................................................... 26Epske tvorevine o identitetu ............................................................. 28Čarobna ljepota riječi, glazbe i scenskog prikaza .............................. 30Potresne fotografije .......................................................................... 32KDBH “Preporod” u Zvorniku, Trebinju i Mostaru .......................... 33Osman – čovjek koji je zadužio muslimane u Hrvatskoj ................... 35

HRVATSKA Moj galebe ........................................................................................ 37

INTERVJU – TARIQ ALI Muslimani nemaju monopol na glupost ............................................. 39

BOSANSKI BAROMETAR Nova britanska politika prema BiH ................................................... 44Dostojanstven odgovor Sarajeva i Tuzle ........................................... 46Udar na državu BiH .......................................................................... 48Pokopano 775 posmrtnih ostataka ................................................... 50Politički motiviran zahtjev ................................................................. 51

IZ SVIJETA Ima li pilota u avionu? ........................................................................ 52

KULTURA Braća Morići ...................................................................................... 59Veliki prosvjetitelj i pisac ................................................................... 60

PRIČE IZ BOSNESvjetski rekorder iz Breze ................................................................. 62

ŽIVJETI ISLAM Žena u islamu (I) ............................................................................... 64

POVRATAK U BUDUĆNOST Čovjek s kraja grada .......................................................................... 67

DIJALOG CIVILIZACIJA Ramazan i post .................................................................................. 70

MURSELOV ĐULISTAN Putovanje tamnim vilajetom .............................................................. 73

OGLASI Popis stanovništva 2011. godine ....................................................... 75

JOURNAL

2

JOURNAL

OGLASI

75

Poštovani Bošnjaci, dragi sunarodnjaci!

Historijski je trenutak ispraviti štetu koju smo na prethodnom Popisu stanovništva 2001. sami sebi nanijeli.

•Izjasni se jedinim svojim imenom – Bošnjak – jer timedoprinosišdasepotvrdimokaodruganacionalnamanjinapobrojnostiuRepubliciHrvatskojiuvećavašsvojaprava!

•Poštuješlisamogasebe,bitćešpoštovan!Onosištojesi:državljaninRepublikeHrvatske,Bošnjak/Bošnjakinjaporodu,jeziktijebosanski,avjeraislam.

Bošnjače/Bošnjakinjo!

•Tajnost prikupljenih podataka zagarantirana je Zakonom o popisu stanovništva.

•Popis stanovništva jedinstvena je prilika da Bošnjaci potvrde svoju brojnost ispravljajući grešku s posljednjeg Popisa kada se polovica našeg naroda izjasnila kao Muslimani.

•Ime Bošnjak/Bošnjakinja konačno nas povezuje sa zemljom i prostorom koji su naši preci nastanjivali stoljećima i koji nas određuje kulturno i povijesno.

•Po Ustavnom zakonu RH, broj izjašnjenih pripadnika nacionalne manjine direktno određuje kapacitet njezinih općih i političkih prava u koje spada i pravo njenih pripadnika na zapošljavanje u državnim institucijama.

IZABERI SVOJE JEDINO IMEBOŠNJAK/BOŠNJAKINJA

Poštovanisunarodnjaci,BošnjačeiBošnjakinjo!PodsjećamoTedaćeseod1. do 28. aprila/travnja

2011. godine održati Popis stanovništva, kućanstava i sta-novauRepubliciHrvatskoj.Važno jenaglasitida je tajnostprikupljenihpodatakazagarantiranaZakonomopopisusta-novništvatedaćeonibitikorišteniisključivoustatističkesvrhe.

Ovaj Popis stanovništva za nas Bošnjake u Hrvatskojimavišestrukoznačenje:kaohomogeninacionalnikolekti-vitetuRepubliciHrvatskojzasigurnomožemopoboljšatisvojpoložaj u svim sferama društva. Popis stanovništva jedin-stvenajeprilikadaBošnjacipotvrdeiojačajupozicijudrugenacionalnemanjinepobrojnosti(premaPopisuiz2001.go-dine)iispraveštetukojojsusamidoprinijeliizjašnjavanjempripadnostinepriznatojinepostojećojnacionalnojkategoriji–Muslimani,kakosetadapolovicanašegnarodaizjasnila.

Povijesni tokovi uvelike su određivali sudbinu našegnarodainjegovaimena.PosljednjiratuBosniiHercegovi-nizanasje,izmeđuostalog,značiokonačnuineupitnude-finicijunašegimenaiidentiteta.DoknasjeimeMusliman,prviputaprimjenjenouPopisu1971.,sjednestrane,oču-valokaokolektivitet,sdrugejeostavljaloisuvišeprostorazakojekakvemanipulacije.ImeBošnjakkonačnonaspo-vezujesazemljomiprostoromkojisunašiprecinastanjivalistoljećimaikojinasodređujukulturnoipovijesno.

Ideja o vraćanju našeg historijskog imena Bošnja-ciusvojena je27./28.septembra/rujna1993.godinenaDrugombošnjačkom saboru u Sarajevu, a ono je potvr-đeno i amandmanom na Ustav BiH iz 1994. godine teDaytonskimsporazumomiUstavomBiHiz1995.godine.Timejeiskorištenopravonašegnarodadakonačnoodlu-čujeosvomeimenu.

Svoj položaj u Republici Hrvatskoj sami određujemoi gradimo. Oklijevanjem da se izjasnimo svojim jedinimstvarnimnacionalnimimenom–Bošnjacismanjujemoka-pacitet našihopćih i političkihprava.Ustavnim zakonomRHpropisanojedabrojizjašnjenihpripadnikanacionalnemanjinedirektnoodređujekapacitettihpravaukojespadai pravo na zapošljavanje njezinih pripadnika u državniminstitucijama.

Iakonijedankolektivni identitetnijeucijelostihomo-gen,bošnjaštvosvakakoodražavanaškolektivniidentitet.Ime Bošnjaci napokon nam je omogućilo da sve razlikeobjedinimo ipomirimo.DanasmiBošnjaci,kojiživimouHrvatskoj, prihvaćamoHrvatsku kao svojudomovinu (štosmo potvrdili i velikim brojem učesnika u Domovinskomratu),aBosnuiHercegovinuosjećamozavičajemiizvoromsvojehistorije,kulture, tradicije, identiteta i imena.Zatosponosommožemo reći da smo:državljani Republike Hrvatske, po nacionalnosti Bošnjaci, da nam je je-zik bosanski, a vjeroispovijest islam. Ponosimo se onim što jesmo jer samo tako zaslužujemo pošto-vanje onih s kojima dijelimo životni prostor.

Glavni odborBNZH

10000 Zagreb • Ilica 54 • tel: 48 19 377 • fax: 48 48 201 • e-mail: [email protected]

BOŠNJAČKA NACIONALNA ZAJEDNICA HRVATSKE

POPIS STANOVNIŠTVA 2011.

MEĐUNARODNA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA “POKAŽIMO SVIJETU LJEPOTE UNE”

(NE)OČEKIVANE PROMJENEMOJ GALEBEINTERVJU: TARIQ ALIUDAR NA DRŽAVU BiHŽENA U ISLAMUČOVJEK S KRAJA GRADARAMAZAN I POSTPUTOVANJE TAMNIM VILAJETOM

Documents

Preporodov Journal 122-123