Preporodov Journal, br. 106-107

Postizborni (ne)sporazumPostizborni (ne)sporazumŠto da se radi, Bošnjaci?Što da se radi, Bošnjaci?Muslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusaMuslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusaIntervju – Tarik KulenovićIntervju – Tarik KulenovićBush ga otvorio, Obama naredio zatvaranjeBush ga otvorio, Obama naredio zatvaranjeDogovorene četiri teritorijalne jediniceDogovorene četiri teritorijalne jediniceNesuđeni Titov nasljednikNesuđeni Titov nasljednikIslamsko-kršćanski odnosi kroz povijestIslamsko-kršćanski odnosi kroz povijestKur’anski tretman stresaKur’anski tretman stresaDekodiranje Kur’anaDekodiranje Kur’anaHidžraHidžraBošnjak poslije kišeBošnjak poslije kišeB A Š Č A R Š I J A U S A R A J E V U

SADRŽAJ

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”

Izdavač:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”

Glavni urednik:Ismet Isaković

Zamjenik glavnog urednika:Filip Mursel Begović

Redakcija:Amina AlijagićMirza MešićSena KulenovićEdis FelićAlem Crnkić

Suradnici:Mirsada BegovićAmela HandanovićAvdo Huseinović (BiH)Edin Tule (BiH)

Adresa:Preporodov JournalIlica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks:+385 (0)1 48 33 635e-mail:[email protected]@[email protected]:www.kdbhpreporod.hr

Žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni račun:SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 20 kuna

Pretplata:RH 80 HRK godišnjeBiH 20 KM godišnjeSvijet 15 € godišnje

Tisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici:Baščaršija u Sarajevu

SADRŽAJ

UVODNIKPostizborni (ne)sporazum ......................................................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJŠto da se radi, Bošnjaci? ............................................................................ 4Džamija u Ljubljani .................................................................................... 6Promocija bosansko-hercegovačke kulture .............................................. 8Putovanje divljim Tahiristanom ................................................................ 11Suradnja “Preporoda” iz Zagreba i Jajca .................................................. 12Kurban bajram u Zagrebu ....................................................................... 13Čovjek između prava i korupcije ............................................................. 15Bukvićev dramski opus ............................................................................ 17“Ramo i Đulka” oduševila publiku ........................................................... 20Poruke i pouke hidžre ............................................................................ 21Umiremo da bi živjeli .............................................................................. 23Nagrada muftiji Omerbašiću ................................................................... 26Dodjela novih stipendija .......................................................................... 27Edukacija i zaštita okoliša ........................................................................ 29Iskrivljene predodžbe o Turcima ............................................................. 32Pogled političke desnice na islam ............................................................ 35Podsjetnik budućim generacijama ........................................................... 39

HRVATSKAMuslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusa ....................... 41Zahlađenje odnosa između Hrvatske i Slovenije ..................................... 45

INTERVJU – TARIK KULENOVIĆBošnjak, purger, dečko s Knežije, musliman – sve su to moji identiteti .. 50

BOSANSKI BAROMETARBush ga otvorio, Obama naredio zatvaranje ........................................... 57SDA, HDZ i SNSD ubacili u rikverc ........................................................ 60Dogovorene četiri teritorijalne jedinice .................................................. 62Elektročetnici .......................................................................................... 64Pitao jednom neki pitac vrli: “Tko je ta Fata... da prostiš?” ..................... 66

IZ SVIJETAPobjeda Baracka Obame ......................................................................... 68Globalna recesija ..................................................................................... 70Teror protiv navodnih terorista ............................................................... 71

PRIČE IZ BOSNENesuđeni Titov nasljednik ....................................................................... 74

KULTURADužni smo se truditi uspostaviti dijalog ................................................... 77Voljeti smrt koliko i život ......................................................................... 80

ŽIVJETI ISLAMIslamsko-kršćanski odnosi kroz povijest (II) ............................................ 82

POVRATAK U BUDUĆNOSTKur’anski tretman stresa ......................................................................... 85Dekodiranje Kur’ana ............................................................................... 88

DIJALOG CIVILIZACIJAHidžra ...................................................................................................... 91

POLEMIKE I STAJALIŠTADvostruko pravo glasa ............................................................................. 93Stari i novi “Journal” ................................................................................ 94Vijeće vs. Berberović – uloga manjinskih vijeća ....................................... 95Vlaški sin .................................................................................................. 98Obećana zemlja – svjesne i nesvjesne manipulacije činjenicama ........... 101

OGLASIZnanstveni skup o Huseinu Husagi Čišiću ............................................. 103

MURSELOV ŠEGISTANBošnjak poslije kiše ................................................................................ 104

ZANIMLJIVOSTIBye Bye Bush ......................................................................................... 106

ZANIMLJIVOSTI

JOURNAL

JOURNAL

2 107

tvornice odlučio je ovaj model cipele na-zvati “Bye Bye Bush”.

Nisu profitirali samo turski proizvo-đači cipela. Kao i uvijek, brzina kojom nastaju PC-igrice prema stvarnom životu je fantastična. Događaj u Bagdadu pota-knuo je val osmišljavanja video igrica u kojima obuća postaje streljivo za napad na bivšeg američkog predsjednika. Na web adresi www.shockandawe.com, a što je parodija na na američku operaciju zrač-nih napada na Bagdad 2003. godine (shock and awe), igrači imaju 30 sekundi na raspolaganju za maksimalan broj po-godaka Busha cipelama. Igrače na akciju potiče zapovijed: “Cilj: udari cipelom predsjednika Busha! Napadni!”, a svaki pogodak nagrađuje se porukom pohvale. Druga igra http://bushbash.flashgressive.de/ sadrži i ploču na kojoj su oglašeni naj-bolji rezultati. Treća igra, “Bush’s Boot Camp” počinje audio snimkom Bushova govora u kojem kaže: “To oružje za ma-sovno uništenje mora biti negdje.”

Nije se sve završilo na igricama, a za novi način privlačenja kupaca pobrinuli su se Kinezi. Jedna trgovina za obuću u kineskom gradu Venzou odlučila je svo-jim mušterijama odobriti popust – ukoli-ko cipelom pogode sliku Georga W. Bus-ha. Bushova figura je podeljena u zone od “A” do “D”, pa zavisno od polja koje ku-pac pogodi odobrava se popust od 20 do 50%. Ova akcija, propraćena sloganom “Pogodak za svjetsku slavu i dobru sudbi-nu”, postala je toliko popularna da su tr-govci morali pozvati policiju da napravi red u gužvi koja je nastala. Tokom prvih 30 minuta promocije prodano je 64 para cipela i zarađeno 1.000 dolara, a nekoliko stotina pari obuće prodano je drugog dana akcije. “Bili smo inspirirani incidentom sa bacanjem cipele u Iraku i smatrali smo da će se naše mušterije malo zabaviti dok kupuju”, rekao je vlasnik kineske radnje.

Nisu se dobro zabavljali samo kupci cipela i klinci za kompjuterima. I studenti su došli na svoje – cipelić moda je dobila novu, sveučilišnu dimenziju. Tako je izra-elski veleposlanik Benny Dagan na poziv studenata gostovao na Sveučilištu u Stock-holmu kako bi im održao predavanje o

predstojećim izraelskim izborima. Tokom predavanja netko je od prisutnih (inače, miroljubivih) Šveđana bacio cipelu prema veleposlaniku. Nakon nemilog događaja Udruga stockholmskih studenata za vanj-sku politiku objavila je na svojim internet-skim stranicama priopćenje u kojem žali zbog izgreda. “Nasilje, bez sumnje, nikad nije rješenje”, stoji u priopćenju (zanimlji-vo i vrlo poučno za izraelskog veleposlani-ka). Unatoč videosnimci, objavljenoj na internetskoj stranici, nije moguće vidjeti počinitelja. Jedino je vidljivo da je prema veleposlaniku u jednom trenutku “poletje-lo” više različitih predmeta.

I engleski studenti su počeli gubiti živ-ce. Tako je student inspiriran iračkim novi-narom cipelom gađao kineskog premijera Wena Jiabaoa dok je držao govor o global-noj ekonomiji na engleskom Sveučilištu Cambridge. Cipela je pala na pozornicu, oko metar od Wena. Prosvjednika su od-mah ščepali pripadnici snaga sigurnosti, a dok su ga vodili iz prostorije viknuo je: “Kako se Sveučilište može prostituirati po-zivajući ovakvog diktatora?” Mediji preno-se da je kineski premijer nekoliko trenutaka oklijevao, a zatim nastavio govor. Treba na-glasiti da je nedvojbeno utvrđeno da u oba slučaja atentatori nisu bili muslimanski fun-damentalisti oko pojasa naoružani ubojitim cipelama različitih boja.

Zadnja vijest stiže iz Talina, gdje su sa smijehom primili vijest da je lažna informa-cija, objavljena u jednom estonskom časopi-su o zabrani nošenja cipela na konferencija-ma za tisak u Estoniji, s najvećom ozbiljno-šću prenesena u ruskim medijima. “Izgleda da živimo u vrijeme u kome su ljudi izgubili smisao za humor”, komentirao je ovaj doga-đaj časopis “Esty Eypress” koji je početkom 2009. godine objavio lažnu vijest. U lažnoj informaciji, objavljenoj u humorističkoj ru-brici, časopis je izvijestio o zabrani nošenja cipela na konferencijama za tisak u Estoniji. Kako je bilo navedeno, zabrana je trebala stupiti na snagu 1. veljače 2009. godine, ka-ko bi se izbjegli incidenti, poput onog koji se sredinom prosinca 2008. dogodio u Bagda-du. Vijest je poslije toga s najvećom ozbilj-nošću objavljena na poznatom ruskom por-talu lenta.ru, a potom i u drugim ruskim medijima. Da bi sve bilo uvjerljivije, eston-ski časopis je citirao i jednog lažnog struč-njaka estonske vlade koji je izjavio da bi novinari na tiskovnim konferencijama mo-rali biti bosi, ali da će im biti dozvoljeno no-siti čarape u slučaju niskih temperatura.

Nakon svega, “Preporodov Journal” se sa sjetom i tugom oprašta od našeg lju-bimca – Georga W. Busha. Đuro, Đorđe, George, El-Presidente, care i legendo – već nam nedostaješ! �

Ismet Isaković

JOURNAL

3

UVODNIK

24. prosinca 2007. godine, u prijelomnim trenucima postizborne trgovi-ne, saborski zastupnik pet ex-jugoslavenskih nacionalnih manjina iz “crve-nog” je prešao u “plavi” tabor i potpisao s budućim premijerom Sporazum o međusobnom razumijevanju i suradnji. “Preporodov Journal” je mnogo pi-sao o tome, a sada, godinu dana nakon što je bošnjački sabornik postao ključni glas – broj 69 – za formiranje Sanaderove vlade, ponovo objavljuje-mo postizborni sporazum u cijelosti. Bez uredničkog ili redakcijskog ko-mentara, samo za informaciju da nismo zaboravili (ako političari, možda, jesu) i da čekamo informaciju o stupnju realizacije (ne)sporazuma.

U ovom trenutku možda je pitanje svih pitanja: kada će premijer Ivo Sanader i Vlada RH konačno početi ispunjavati preuzete obaveze i prestati tretirati Bošnjake kao nacionalnu manjinu drugog ili trećeg reda? U takvoj neobavezujućoj situaciji zaista je nebitno tko je potpisnik sporazuma u ime bošnjačke nacionalne manjine. Kako sa Sanaderom prolazi Šemso Tanko-vić, tako bi vjerojatno prošli i Hodžić i Ružnić i Malić ili netko drugi da su postali saborski zastupnici. Postizborna ljubav je dvosmjerna interesna uli-ca u kojoj, ipak, mora biti poštenja i ispunjavanja zadane (potpisane) riječi. Uzgred rečeno, bilo je potrebno nekoliko godina nakon Hristos se rodi da bismo čuli Bajram šerif mubarek olsun. Pritom se nikada ne smije zabora-viti da su Bošnjaci branili i vlastitom krvlju obranili svoju domovinu Hrvat-sku. Premijeru, vrijeme je za konkretne poteze.

Nadamo se da nam nitko neće zamjeriti ukoliko u narednom periodu počnemo kritički pisati o (ne)provedbi dolje navedenih rečenica. Također se nadamo da će potpisnici raznih predizbornih koalicijskih sporazuma za predstojeće lokalne izbore izvući pouke iz (ne)realizacije dvaju sporazuma na državnom nivou i čvršće definirati, odnosno terminski odrediti rokove implementacije. “Historia est magistra vitae” (povijest je učiteljica života), davno su rekli pametni ljudi.

Sporazum o međusobnom razumijevanju i suradnji (HDZ – SDAH)

Članak 1.

Ovim Sporazumom o međusobnom razumijevanju i suradnji (u daljnjem tekstu: Sporazum) HDZ i SDAH žele urediti svoje odnose u pogledu međusobne suradnje u političkom djelovanju.

Ovim Sporazumom uređuju se pitanja određivanja strateških cilje-va, načina komunikacije i donošenja odluka, međusobna prava i obve-ze, kao i druga pitanja potrebna za uspješnu suradnju na dobrobit svih građana Republike Hrvatske.

Nadalje, ovim Sporazumom utvrđuju se i konkretne obveze Vlade Republike Hrvatske, odnosno HDZ i SDAH, vezano uz potporu Vladi Republike Hrvatske i premijeru dr. Ivi Sanaderu od strane zastupnika dr. Šemse Tankovića.

Članak 2.

Ostaje obveza Vlade Republike Hrvatske da prigodom prve izmje-ne Ustava Republike Hrvatske u preambulu Ustava vrati manjine Boš-njaci i Slovenci, a koje su izostavljene iz preambule Ustava Republike Hrvatske pri izmjenama 1997. godine.

Vlada Republike Hrvatske će putem svojih službi u primjerenom roku dati tumačenje glede promjene nacionalne odrednice Musliman, u cilju cjelovitog ostvarivanja manjinskih prava istih.

Slijedom toga omogućiti će se ažuriranje biračkog popisa, sukladno Zakonu o popisu birača.

Članak 3.

Stranke potpisnice utvrđuju slijedeće obveze HDZ-a, odnosno buduće Vlade Republike Hrvatske koju će isti formirati po ovom Sporazumu:

1. pri vođenju politike na državnoj razini nastaviti sa započetom politikom punog poštivanja svih prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj.

2. imenovati osobu za kontakt sa SDAH, a koja osoba bi održavala redovite mjesečne koordinacije sa čelnicima SDAH.

3. imenovati na određene dužnosti i poslove, u izvršnoj vlasti, od-nosno drugim službama, određen broj kadrova koje predloži SDAH.

4. osnovati zajedničku radnu skupinu sa ciljem donošenja konkret-nih zaključaka u pogledu potrebnih radnji radi trajnog reguliranja polo-žaja Bošnjaka u Republici Hrvatskoj.

Zadatak je zajedničke radne skupine da u roku od 180 dana od dana osnivanja sačini tekst svih potrebnih izmjena zakonskih propisa, u skladu sa Ustavom i drugim pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske.

5. u primjerenom roku urediti status Bošnjaka koji su bili pripadni-ci HVO, a koji su zbog činjenice da nemaju hrvatsko državljanstvo, onemogućeni u ostvarivanju prava na mirovinu i/ili potporu.

6. pri vođenju politike na državnoj razini nastaviti sa politikom potpore kulturnim, obrazovnim, gospodarskim te vjerskim projektima Islamske za-jednice u Republici Hrvatskoj, sa ciljem očuvanja i promicanja vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta Bošnjaka u Republici Hrvatskoj.

Članak 4.

Stranke potpisnice utvrđuju slijedeće obveze SDAH po ovom Spo-razumu:

1. zajamčiti stalnu parlamentarnu potporu HDZ-u u donošenju svih saborskih odluka te provedbi politike na državnoj razini.

2. zastupnik SDAH iz redova nacionalnih manjina dr. Šemso Tan-ković daje potporu dr. Ivi Sanaderu kao mandataru za sastav nove Vla-de Republike Hrvatske te se obvezuje da će glasovati za sve prijedloge koje podnosi Vlada Republike Hrvatske ili HDZ. U iznimno opravda-nim slučajevima zastupnik nije obvezan dati svoj glas, odnosno zadrža-va pravo prije glasovanja, prethodno se konzultirati s Predsjednikom Sabora, odnosno predstavnikom HDZ-a.

3. predlagati potrebne mjere i radnje sa ciljem očuvanja i promica-nja vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta Bošnjaka u Republici Hrvatskoj.

4. predlagati potrebne mjere i radnje sa ciljem promicanja politike i gospodarske suradnje Republike Hrvatske i islamskih zemalja.

5. poduzimati i sve druge potrebne radnje i aktivnosti sa ciljem ostvarenja namjera iz ovog Sporazuma.

Članak 5.

Ovaj Sporazum ne utječe na postojeće koalicije na lokalnoj razini, u kojima stranke potpisnice surađuju i sa drugim strankama. Neovisno o na-vedenom pri obnašanju vlasti iste će nastojati provoditi načela ovog Spora-zuma, te pri novim izborima na lokalnoj razini dogovoriti eventualnu su-radnju utemeljenu na istim načelima na kojima se temelji ovaj Sporazum.

Članak 6.

Za slučaj da određena pitanja nisu regulirana ovim Sporazumom, stranke se obvezuju regulirati i predmetna pitanja u razumnom roku.

Izmjene i/ili dopune ovog Sporazuma valjane su samo ako su uči-njene u pisanom obliku.

Za slučaj da određene odredbe ovog Sporazuma nisu u cijelosti suklad-ne nekim propisima i/ili da ne proizvode pravne učinke, ostale odredbe ovog Sporazuma u cijelosti će se primjenjivati i izvršavati kao valjane.

U slučaju iz prethodnog stavka, stranke potpisnice će sporne odred-be izmijeniti ili nadopuniti s odgovarajućim odredbama koje su najbliže onome što su stranke htjele ili bi prema smislu i svrsi ovog Sporazuma bile ugovorile, da su tu prazninu imale u vidu.

Članak 7.

Ovaj Sporazum stupa na snagu i proizvodi pravne učinke danom potpisa ugovornih strana. �

Ismet Isaković

Riječ glavnog urednika

Postizborni (ne)sporazum

JOURNAL

4

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Nakon preuzimanja vlasti u siječnju 1959. godine jedna od najvažnijih zadaća kubanske revolucije, u čijem je manifestu stajala parola “Revolucija i obrazovanje su ista stvar!”, bila je opismeniti stanov-ništvo. Kampanju opismenjavanja 1961. godine provela je vojska od oko 260.000 učitelja, studenata, volontera. U samo go-dinu dana opismenili su gotovo milijun Kubanaca. Danas na Kubi gotovo da ne-ma nepismenih, za razliku od njima su-sjednih SAD-a gdje, na primjer, samo na području Detroita ima 47% nepismenih. Ali, pitate se, zašto bi to trebalo biti važ-no za nas Bošnjake?

E, pa kada sretnete dvadesetpetogo-dišnjaka skoro dva metra visokog i kad se on predstavi kao “Faki” jer, Bože moj, Fa-ruk ga previše svrstava i kad uporno tvrdi da je on Bosanac jer Bošnjaci su vjernici, muslimani, a on to nije, pa još shvatite da dotični živi usred Sarajeva, dakle svoj na svome i bez velike potrebe da svoj identi-tet dovodi u pitanje, onda vam postane jasno da je u toj glavi nešto ozbiljno kre-nulo krivo. Ako uzmemo da se sve ono što se dešava u BiH preslikava na bošnjačku zajednicu u Hrvatskoj, onda je rezultat Popisa stanovništva 2001. godine u Hr-vatskoj i podjela na 20.755 Bošnjaka i 19.677 Muslimana samo Fakijeva zbunje-nost izdignuta na n-tu potenciju. Nacio-nalna nepismenost u punom beharu!

Nacionalni blitz-krieg

Kada smo na I. Saboru bošnjačkih in-telektualaca 1993. godine (u ratnom

Sarajevu) vratili svoje nacionalno ime Bošnjak i kasnije to potvrdili Ustavom 1994. bio je to zapravo tek početak. Jasno je bilo da je put prihvaćanja samog imena kako od samih Bošnjaka tako i od drugih dug, ali napokon smo imali mogućnost samoodređenja, napokon smo sami oda-brali ime i povezali ga sa zemljom koja je naše izvorište. I ma koliko nas danas ugledni profesori koji se bave ovom pro-blematikom uvjeravali da Bošnjaci treba-ju prestati objašnjavati svoje porijeklo jer se time svaki put iznova dovodi u pitanje naše postojanje, a mi kao i drugi narodi,

jednostavno jesmo i to je neupitno, ili da onaj koji još nije došao tobe (pameti) nije zaslužio ni da živi, realnost nas suočava sa činjenicom da nacionalno opismenja-vanje nismo sustavno odradili do kraja. I to se prelama na mladim generacijama i u BiH i u Hrvatskoj.

Naravno, nameće se pitanje zašto se uopće time baviti, zašto insistirati na prei-menovanju “Muslimana” u Bošnjake kada je nacionalno opredjeljenje jedno od osnovnih ljudskih prava, neprikosnovena odluka svakog pojedinca ponaosob? I, uo-stalom, zašto i dalje insistirati na nacional-nom pitanju u trenutku kada se nalazimo na pragu ulaska u Europsku uniju? Pa kre-nimo od kraja: polazeći od jednog od osnovnih postulata EU - nijedan narod nije mali i nijedna kultura drugorazredna – sa-mo nas samosvijest o vlastitome identitetu može dovesti u ravnopravan položaj pre-ma drugim europskim narodima. Biti Boš-njak je upravo naša oaza sigurnosti, ona definiranost koja nas može spasiti od sva-ke manipulacije. No, pored toga, na djelu su i vrlo konkretni razlozi: Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina priznao je realnost bošnjačke nacionalnosti u Repu-

blici Hrvatskoj i 2003. odredio joj status punopravne nacionalne manjine. Isti Ustavni zakon s pravom ne priznaje termin “Musliman” jer je riječ o Bošnjacima – istom narodu, istog jezičnog, kulturnog i nacionalnog identiteta. Stoga svi koji su se izjasnili “Muslimanima” podvedeni su pod “ostale narode Europe” i praktički time ostali nepostojeći u okvirima svih pravnih regula u Republici Hrvatskoj, što znači da ne mogu ostvarivati prava iz navedenog zakona. Drugim riječima, time su izgubili pravo na zastupljenost u državnim tijelima i tijelima manjinske samouprave.

Istovremeno, time se umanjuje obim programa namijenjenih Bošnjacima jer se programska sredstva i prava na sudjelova-nje u državnoj upravi određuju i prema kriteriju broja pripadnika određene nacio-nalne manjine, u našem slučaju Bošnjaka.

Na kraju, ono što je možda psihološki najvažnije za život pojedinca u zajednici prosto je, kako je to nedavno izjavio prof. Žarko Puhovski, “loše živjeti u automani-pulaciji”, odnosno ne biti u stanju jasno definirati svoj identitet.

Dakle, u situaciji kada se suočavamo s tvrdoglavošću, oportunizmom ili čistom

Popis stanovništva 2011. godine – bošnjačko „biti ili ne biti“

Što da se radi, Bošnjaci?Sena Kulenović

Sastanak čelnika bošnjačkih asocijacija u RH – početak rješavanja problema?

JOURNAL

5


lijenošću da se u općinskom uredu ili na policiji promijeni nacionalno ime “Musli-man” u Bošnjak možda je pravi trenutak da na scenu stupi kubanski obrazovni bli-tz-krieg jer ako su oni mogli opismeniti milijun ljudi u godinu dana, pa možemo i mi valjda 19.677 “Muslimana” povratiti iz nacionalne nesvijesti. Ako sami nismo bili u stanju riješiti problem ugledajmo se na naciju koja danas u UN-u služi za pri-mjer učinkovitosti.

Izlaz iz nepovoljne situacije

Međutim, kako je za takav poduhvat potrebna dobra logistika dolazimo do pi-tanja odgovornosti bošnjačkih asocijaci-ja. Danas 2009. godine, samo dvije godi-ne do novog Popisa stanovništva 2011. godine, bošnjačke asocijacije u Hrvatskoj suočavaju se s gorkom istinom: da su očekujući da se desi čudo i država sama od sebe riješi pitanje preimenovanja “Mu-slimana” u Bošnjake propustile osam go-dina i da još uvijek nemaju razrađen ak-cijski plan kako uopće pristupiti ovom problemu.

A s druge strane Bošnjaci u Hrvatskoj naizgled nikada nisu bili razgranatiji: imamo saborskog zastupnika, 23 župa-nijska i gradska vijeća, te 15 predstavni-ka bošnjačke nacionalne manjine. Boš-njačka nacionalna zajednica Hrvatske (BNZH) ima svoje ogranke u gotovo svim županijama u kojima žive Bošnjaci, KDBH “Preporod” sa svojim programi-ma i tiskovnim medijima djeluje na cije-lom području Hrvatske i šire, na terenu su prisutni SABAH, UBBDRH, različita lokalna kulturna društva. Tu su i dvije političke stranke: starija, Stranka demo-kratske akcije Hrvatske (SDAH) i nova, Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske (BDSH). Sve se to odvija uz potporu Islamske zajednice, čije su džamije i mesdžidi mjesta okupljanja i očuvanja kontinuiteta bošnjačke zajednice, pogo-tovo tamo gdje ne postoje ogranci drugih asocijacija. Gledajući sa strane, vrlo moćna infrastruktura dostojna druge po brojnosti nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj.

Pored toga, pojedini projekti i progra-mi dostižu visoko profesionalne uzlete dobivaju pohvale i nagrade šire, većinske društvene i kulturne zajednice: “Preporo-dovi” časopisi “Preporodov Journal” i “Behar”; kazališne predstave “Mesnevi-ja” i “Kameni spavač”; Fond “Salim Ša-bić” za financiranje nadarenih studenata; inozemna gostovanja Ansambla “Bosa-na” BNZZG i ZŽ; izložba o srebreničkom

genocidu “8372 NISU DOŠLI” (nagrada Grada Rijeke); I. i II. konvoj mladih Boš-njaka RH i njihovih prijatelja “Da se ni-kada ne zaboravi”; tjedan obilježavanja 10-godišnjice stradanja u Srebrenici “Sje-ćanje na Srebrenicu 1995-2005”; “1945-1995-2005” – program u suradnji sa Ži-dovskom općinom; Anketa o socijalno-kulturnom položaju Bošnjaka/Muslimana u Gradu Zagrebu; Dani BiH filma, “Život na devet rijeka” - ljetna škola za djecu od 7-14 godina; Islamska tribina “Dr. Sulej-man Mašović”.

Pa u čemu je onda stvar? Zašto, uku-pno gledano, odajemo dojam letargije, uspavanosti, nezainteresiranosti, bezidej-nosti, pomanjkanja entuzijazma, zamora. I tu dolazimo do srži problema: neposto-janje sustava ni strategije, kao ni vizije života bošnjačke zajednice u, barem, sli-jedećih 10 godina!

Polazeći od činjenice da kolektivitet napreduje brzinom njegovog najsporijeg člana, ono što nismo uspjeli uspostaviti od početka 1990. godine, kada počinje značajnije organiziranje bošnjačkih aso-cijacija, je sustav koji će odgajati genera-ciju za generacijom. Smisao manjinskih asocijacija u dijaspori je, pored njegova-nja i afirmiranja nacionalnog imena, jezi-ka, tradicije, kulture i povijesti, upravo da budu potpora obiteljima, odnosno aktiv-no učestvuju u oblikovanju identiteta mladih generacija, da im pruže utočište i izgrade samosvijest o njihovoj posebno-sti. Jer, budimo iskreni: kada imaš 18, 20 ili 25 godina stvarno ti je najmanje važno kako si nacionalno opredijeljen, kad ti je

dnevno dostupno barem dvadeset zabav-nijih i zanimljivijih sadržaja. A ako su jedan od glavnih instrumenta nacionalnog osvještavanja zamorne tribine, koje iona-ko pohađa starija već osviještena bošnjač-ka populacija, onda je to unaprijed izgu-bljena bitka.

Bošnjaštvo se ne smije okameniti u vremenu i okretati se samo prošlosti. Na početku 21. stoljeća bošnjaštvo mora pro-naći svoju afirmaciju u sadašnjosti, a ono što organizacije mora zanimati je kako bošnjaštvo promišljaju i žive generacije Bošnjaka rođene u Republici Hrvatskoj i kolika je njihova svijest o identitetu. A to drugim riječima znači da je nužno uspo-staviti sustav od vrtića, preko male škole, do programa namijenjenih srednjoškolci-ma i studentima čija okosnica neće isklju-čivo biti folklorni sadržaji, nego puno suvremeniji i sofisticiraniji programi do-movinskog odgoja.

Prateći rad naših udruga ono što očito upada u oči je da se još uvijek prvenstve-no bave kulturnim sadržajima i da se ni jedna ne bavi pitanjima od životne važno-sti za opstanak Bošnjaka u Hrvatskoj: za-pošljavanje u državnim ustanovama, po-kretanje pravne službe, zaštita prava pri-padnika bošnjačke manjine, pa i rješava-nje pitanja socijalne prirode. Iako nam je država Hrvatska omogućila uspostavlja-nje široke mreže manjinske samouprave još uvijek ne postoji koordinacija na dr-žavnom nivou, a to znači da ne postoji ni razmjena projekata što bi istovremeno značilo i svrsishodnije trošenje dodijelje-nih sredstava.

I na kraju, važno je istaknuti da velika odgovornost za uspavanost leži na boš-njačkim čelnicima: od saborskog zastu-pnika, preko predsjednika županijskih i gradskih vijeća do predsjednika udruga. Vrijeme je da se bošnjački čelnici pokre-nu i opravdaju svoj izbor ili prepuste svo-je pozicije onima koji će pokazati više entuzijazma i osjetljivosti za probleme i život zajednice. Ono što bi trebalo biti ne-pisano pravilo je da u Vijeća ili udruge ne ulazimo iz potrebe osobne promocije ili ubijanja vremena, nego aktivnog kreira-nja bošnjačke nacionalne politike, što ujedno znači i opstanak u Republici Hr-vatskoj.

Sve ovo navedeno pokazuje da Boš-njaci u Hrvatskoj više ne mogu čekati, pa tako ni pitanje “Što da se radi, Bošnjaci?” više nije retoričko. Ono traži jasan, susta-van odgovor i konkretne poteze u vrlo kratkom roku kako bi i naš “Faki” konač-no mogao ugledati svjetlo na kraju nacio-nalnog tunela. �

Prvi sastanak čelnika bošnjačkih asocijacija nakon mnogo godina

JOURNAL

6


Ljubljanski muftija dr. Nedžad ef. Grabus bio je gost Islamske tribine četvrt-kom “Dr. Sulejman Mašović” koja je odr-žana 4. prosinca 2008. godine, a govorio je na temu “Kako izgraditi Islamski cen-tar u Ljubljani i njegova važnost za mu-slimane Slovenije”.

Muftija Grabus, koji je preuzeo Islam-sku zajednicu u Sloveniji u lipnju 2006. godine, na početku predavanja iznio je najvažnije podatke o razvoju i stanju mu-slimana i Islamske zajednice u zadnjih stotinjak godina. Podsjetio je da je počet-kom 20. stoljeća u Sloveniji postojala džamija, u selu Log pod Mangartom, koju su koristili Bošnjaci, bosanski muslimani u sastavu tadašnje Austro-ugarske vojske. Historijski gledano može se reći da se tre-ba graditi prvi Islamski centar u Sloveni-ji, ali ne i prva munara, koja je srušena odmah nakon završetka Prvog svjetskog rata. Osim toga, važan je podatak da su još 1917. godine muslimani imali svoje odvojeno groblje u ljubljanskom naselju Žale, dok ga sada nemaju.

60-ih godina prošlog stoljeća, uslijed doseljavanja muslimana iz Bosne i Herce-govine, ali i drugih krajeva bivše Jugosla-vije, u Sloveniji dolazi do organiziranja Islamske zajednice. 1969. godine Islam-ska zajednica u Republici Sloveniji zva-nično je podnijela zahtjev za izgradnju Islamskog kulturnog centra u Ljubljani. Tada je reisu-l-ulema bio rahmetli Sulej-man ef. Kemura. Nedovoljno poznat po-datak je da je od 1969. do 2008. godine promijenjeno više od 20 lokacija za iz-gradnju džamije u Ljubljani. “1981. godi-ne bio je raspisan javni natječaj, na kojem je pobijedio gospodin Jure Košir. Džamija je trebala biti sagrađena na Žalama. Tada je Zavod za zaštitu kulturnih spomenika Republike Slovenije odbio izdati dozvolu smatrajući da džamija ne pripada kom-pleksu ljubljanskih Žala, inače sada pod zaštitom UNESCO-a. Od 1981. godine nastupila je kriza u borbi za izgradnju dža-mije. Početkom 90-ih godina muslimani su ponovo otvorili to pitanje”, rekao je Grabus. 1992./93. godine ponovo se poče-lo razgovarati o lokaciji za džamiju, na jednom močvarnom predjelu izvan Lju-bljane. Nikada nije došlo do prodaje tog zemljišta. 2006. godine, pred kraj manda-ta, tadašnja ljubljanska gradonačelnica

Danica Simšič pokušala je na jednoj od sjednica objaviti raspisivanje natječaja za prodaju zemljišta. “Mi imamo stenogram sa sjednice kada je ona pokušala prodati, odnosno dati na javni natječaj da se proda to zemljište. Sjednica je prekinuta iza je-dan sat poslije ponoći. Toliko su je iscr-pljivali s pitanjima tako da ona jednostav-no nije mogla doći do pozicije da objavi javni natječaj, tako da je ta lokacija – mo-čvarno zemljište, kojemu nikada nije bila određena cijena – otišla u povijest dola-skom za gradonačelnika Zorana Jankovi-ča. Kada sam se tokom predizborne kam-panje 2006. godine, ne pred očima novi-nara sastao s gospodinom Jankovičem, on je bio izrazito optimističan. Rekao mi je: ‘Mi to možemo završiti do kraja 2006. ili najkasnije do marta 2007. godine’”, rekao je Grabus, koji je tada naglasio budućem ljubljanskom gradonačelniku da bi bio izuzetno zadovoljan kada bi se za vrijeme njihovih mandata riješilo pitanje kupovi-ne zemljišta i urbanizma.

U lipnju i srpnju 2008. objavljeno je nekoliko veoma kritičkih članaka u slo-venskim novinama – “Mladini”, “Magu” i “Delu” da niti Jankovič ništa nije učinio za izgradnju džamije. Oko 15. srpnja 2008. muftiju Grabusa su kontaktirali iz Ureda gradonačelnika i najavili raspisiva-nje natječaja za prodaju zemljišta površi-

ne 11.364 m². Prethodno je početkom lipnja, u prvom čitanju, usvojena promje-na urbanističkog plana. Određena je cije-na zemljišta od 402 eura po m², što daje ukupnu cijenu od oko 4,6 milijuna eura. U trenutku raspisivanja natječaja na raču-nu Islamske zajednice u Sloveniji je bilo samo 220.000 eura. “Situacija je bila – uzmi ili ostavi. Ako se ne prijavite nakon 40 godina netko će prvo reći da niste od-govorni, da niste hrabri, da nemate lider-skih sposobnosti. Drugi će vam kazati: u što vi to ulazite, vidite koliko je to sku-po”, objasnio je dileme ljubljanski mufti-ja. Dan prije isteka roka za slanje ponuda za kupnju zemljišta, 28. srpnja 2008., ukupno je posuđeno oko 210.000 eura i prebačeno na račun Općine Ljubljana ka-ko bi se uopće ušlo na natječaj za kupovi-nu zemljišta. Nakon toga se krenulo u akciju prikupljanje novaca, a najviše je dobiveno obećanja. “Taman u obećanji-ma imamo para da platimo zemlju, ali na računu nemamo”, rekao je Grabus. Do-brom i koordiniranom akcijom dug je vr-lo brzo vraćen i danas na računu Islamske zajednice postoji oko 1,5 milijuna eura za kupovinu zemljišta. Grabus je naglasio da u novijoj povijesti nikada u tako kratkom periodu, u samo tri mjeseca, koordinira-nom akcijom nije prikupljeno toliko fi-nancijskih sredstava.

24.11.2008. na sjednici Gradskog vi-jeća Ljubljane usvojen je urbanistički plan (samo su 4 vijećnika bila protiv) i data dozvola za prodaju zemljišta. Islam-ska zajednica u Sloveniji trenutno traži kredit od banke u visini od 2,5 milijuna eura. Grabus je rekao da će biti prezado-voljan ako za vrijeme njegovog mandata, koji traje još godinu i pol dana, zemljište bude u potpunosti isplaćena. “Prvi korak u izgradnji Islamskog centra je kupovina zemljišta. 40 godina se tapkalo u mjestu. Ako kupimo zemlju priča o džamiji po-staje realnost”, rekao je Grabus. Naglasio je da je lokacija veoma dobra, u dijelu grada koji se zove Za Bežigradom. Tre-nutne aktivnosti su na animiranju ljudi iz Slovenije oko prikupljanja financijskih sredstava, pri čemu su poslana pisma na čak 12.000 adresa.

Ljubljanski muftija je komparirao si-tuaciju u Zagrebu i Ljubljani. Muslimani u hrvatskom glavnom gradu su u znatno

Islamski kulturni centar u Ljubljani i vjersko-prosvjetne aktivnosti muslimana u Sloveniji

Džamija u Ljubljani

Ljubljanski muftija dr. Nedžad ef. Grabus

JOURNAL

7


boljoj situaciji, prevashodno zbog bolje obrazovne strukture, velikog broja inte-lektualaca koji su uključeni u rad Islam-ske zajednice, a koji su aktivno sudjelo-vali u izgradnji Islamskog kulturnog cen-tra u Zagrebu. U Ljubljani i Sloveniji je nastanjena imigrantska ekonomska popu-lacija. Prema podacima iz popisa stanov-ništva iz 2002. godine obrazovna struktu-ra muslimana je vrlo niska – osnovna škola. Vrlo veliki problem je jezička bari-jera, svojevrsni šok koji doživljavaju imami koji dolaze raditi u Sloveniju zbog nepoznavanja slovenskog jezika. “Ono što je za Bošnjake, muslimane religija u smislu očuvanja identiteta, to je za Slo-vence jezik. Ja sam tek u Sloveniji saznao što znači cijeniti i čuvati svoj jezik”, na-glasio je muftija Grabus. Osim toga, ogroman problem je izostanak poznatih muslimana u javnom i društvenom životu - u medijima, politici, na Univerzitetu. U javnom životu nema niti jednog politolo-ga ili društveno-političkog komentatora – ima samo nogometaša i građevinskih radnika. Također je prisutno veliko nepo-znavanje islama u Sloveniji, pri čemu se u javnosti pokreću različite iskrivljene priče, kao npr. da munara predstavlja simbol nekakve moći, dominaciju islama nad Europom, itd. “Vi se naprosto nađete u situaciji da vam ništa nije jasno, kao da ste jučer došli tu i netko o vama pravi ne-kakvu karikaturalnu priču. Mi smo to po-kušali zaustaviti. Obavljen je razgovor sa ombudsmanom, gospođom Zdravkom Čubešak-Pravnik, kako bi ona dala upo-zorenje kako mržnja, ksenofobija, govor protiv rase i vjere ne vodi ničemu”, rekao je Grabus. U zadnje vrijeme ljubljanski muftija je primio nekoliko prijetećih pisa-ma, a napadnuta je i zgrada Mešihata Islamske zajednice u Sloveniji.

Odgovornost za sadašnju situaciju i dugogodišnje probleme oko Islamskog kulturnog centra u Ljubljani muftija Gra-bus je podijelio popola: 50% su odgovorni Slovenci, a 50% Bošnjaci, muslimani. “Ako budemo imali dovoljno sredstava i 10 godina temeljito budemo radili na to-me, to se može realizirati. Sjediti kod ku-će, plakati, pričati kako nam oni ne daju, kako mi to ne možemo – tada nikad mi džamiju nećemo napraviti”, rekao je Gra-bus. Na donacije iz arapskog svijeta može se osloniti tek kada se vlastiti snagama ku-pi zemljište jer ne bi bilo pošteno da Arapi sve urade – kupuju zemljište, ishode sve dozvole i financiraju izgradnju džamije. “Mi smo svjesni činjenice da kad imaš ze-mlju onda se možeš boriti za građevinsku dozvolu, možeš se boriti za visinu muna-

re, možeš pričati o tome kakvi će gabariti biti”, naglasio je ljubljanski muftija. In-formirao je prisutne da je u Sloveniji regi-strirano 15 Medžlisa, te da je stabilizirana situacija u Islamskoj zajednici. U Sloveni-ji živi oko 50.000 muslimana, oko 2,4% ukupnog stanovništva.

Dr. Grabus je analizirao situaciju iz-među položaja Islamske zajednice i kr-šćanskih crkava u Sloveniji. “Kada je po-stavljan kamen temeljac Srpskog kultur-nog centra u Ljubljani bila su prisutna tri premijera: Dodik, Cvetković i Janša. I to su najčešće državni projekti. Kada tako nešto radi Islamska zajednica onda kori-stimo samo prijateljske veze. Ono što kod bošnjačkog naroda ne postoji u institucio-nalnom smislu, trpe oni koji se bave tim projektima. To je ogromna razlika. Iza nas nitko ne stoji”, rekao je muftija Grabus.

Ljubljanski muftija se posebno zahva-lio Zagrebačkoj medresi “Dr. Ahmed Smajlović”, Islamskom kulturnom centru u Zagrebu i Mešihatu Islamske zajednice u Hrvatskoj. Naglasio je da su oni najbliži i najustrajniji podržavatelji svih njihovih projekata, te se podsjetio vremena kada je preuzeo Islamsku zajednicu u Sloveniji. Tada je na računu Mešihata u Ljubljani bilo samo 4.500 eura i Islamska zajednica se nalazila pred kolapsom. Stanje u lju-bljanskom džematu bilo je svedeno na “razinu seosko-jaranskih odnosa”, uz mi-nimalne aktivnosti. “Mi smo odlučili pro-dužiti život tom džematu dok se ne napra-vi Islamski kulturni centar i zato je ku-pljena jedna zgrada u kojoj postoji 1.000 m² korisnog prostora. Podignut je još je-dan sprat čime je dobiveno 240 m² za kla-njanje. Vjerujem da to u narednih 10 go-dina može napraviti jedan potencijal da se iz seoskog uđe u prigradski i, kada se na-pravi Islamski kulturni centar, pređe u gradski džemat”, naglasio je Grabus. Po-sebno je istaknuo značajan prodor u me-dijski prostor, pri čemu su dvije TV-sta-nice u Sloveniji napravile dva izvanredna priloga o slovenačkim hadžijama. Prilozi na TV Sloveniji i POP televiziji su bili toliko dobri “da ih se ne bi postidio niti CNN”. Postoje i drugi pozitivni pomaci: raste nova generacija – 250 studenata stu-dira na Ljubljanskom univerzitetu; formi-ra se biblioteka od 1.000 naslova; Islam-sku zajednicu je prošle godine posjetilo preko 150 studenata samo s Ljubljanskog univerziteta i preko 100 postdiplomaca. Njima je pružena kvalitetna informacija o kulturi, literaturi i povijesti. “Mislim da Islamska zajednica u Sloveniji ima izrazi-to velik potencijal, ali da su izrazito mali standardi. Nisam siguran kako će se ra-

zvijati aktivistički dio u Islamskoj zajed-nici. Uvijek će se naći neki muftija koji će kvalitetno raditi svoj posao, ali nisam si-guran da li unutar našeg članstva imamo sposobne, odvažne ljudi koji mogu dobro voditi Medžlise, koji mogu dobro voditi administrativne poslove Islamske zajed-nice i koji mogu prevazići barijeru da ne pripadaju više Bosni nego Sloveniji”, re-kao je Grabus.

Djeca koja su rođena u Sloveniji mno-go bolje govore slovenski nego bosanski jezik, slabo čitaju literaturu na materi-njem jeziku. Stoga je u narednom periodu potrebno razviti zajednicu koja će moći formulirati i realizirati program u Islam-skom centru. U njemu se moraju realizi-rati sadržaji koji će omogućiti onima koji žele više naučiti o islamu da imaju rele-vantne sugovornike. Grabus je naglasio da je promijenjen odnos u slovenačkom društvu prema Islamskoj zajednici, ali da su potrebni kvalitetni projekti i veća mo-tiviranost muslimana. “Na posljednjem bajramskom prijemu kod nas je bilo 15 ambasadora. Kod nas dolaze i diplomati i univerzitetski profesori i slovenski parla-mentarci – mi taj problem više nemamo. Mi iznutra moramo nuditi projekte u bu-dućem Islamskom centru, da se to ne sve-de na seosku atmosferu. Džamijski pro-stori su važni samo za muslimane, za ni-koga više. Popratni sadržaji su važni za širu društvenu zajednicu. Mislim da to još uvijek nismo sposobni ponuditi i mislim da ljudi o tome uopće ne razmišljaju. Da-lje, još uvijek ne postoji ona vrsta aktiviz-ma kakva je bila u Zagrebu kad se pravila džamija. Čitav teret, nažalost, sakupljanja sredstava trenutno je palo na leđa trojice ili četvorice ljudi. Tako se džamija ne pravi i ne može se napraviti”, posebno je istaknuo ljubljanski muftija. Na kraju obraćanja prisutnima u prepunoj Kongre-snoj dvorani “Hadži Salim Šabić”, nagla-sio je da nije važno hoće li se džamija u Ljubljani izgraditi 2010. ili 2020. godine – važno je da se ide ka tome cilju. Nije važno tko će izgradnju predvoditi i dža-miju ključevima otvoriti – važno je na-praviti ambijent da ljudi iskažu posebnu vrstu odvažnosti da su spremni uložiti i sebe i financijska sredstva u takav pro-jekt. I da pri tome nikoga ne mole, već da realiziraju svoja prava.

Završna razmišljanja muftije dr. Ned-žada ef. Grabusa su dobra uputa za musli-mane koji će u narednim godinama sudje-lovati u izgradnju triju Islamskih kultur-nih centara u Hrvatskoj: u Sisku, Rijeci i Osijeku. �

I.I.

JOURNAL

8

U prostorima Kulturnog centra Amba-sade Bosne i Hercegovine u Zagrebu, Ilica 44, tokom prosinca 2008. i siječnja 2009. godine održane su dvije zanimljive kultur-ne priredbe. 5. prosinca 2008. otvorena je izložba likovnih radova članova Udruže-nja likovnih umjetnika Unsko-sanskog kantona iz Bihaća, dok je 15. siječnja 2009. otvorena izložba pod nazivom “Te-atarska fotografija Narodnog pozorišta Sarajevo” i predstavljena knjiga poezije Gradimira Gojera “Breza crvena”.

Krajiški likovni umjetnici u Zagrebu

Pokrovitelji izložbe likovnih radova čla-nova Udruženja likovnih umjetnika Unsko-sanskog kantona iz Bihaća bili su Vlada Unsko-sanskog kantona i Kantonalno mini-starstvo obrazovanja, nauke, kulture i spor-ta. Na izložbi, koja se trajala od 5. do 15. prosinca 2008., predstavili su se autori iz Bi-haća, Bosanske Krupe, Bosanskog Petrov-ca, Bužima, Cazina, Ključa, Sanskog Mosta i Velike Kladuše: akademski slikar Ahmet Ibukić, akademski grafičar Bahrudin Jušić, akademska slikarica Svjetlana Mešić, aka-demski slikar Meho Čaušević, Sej Ramić, Stipe Hamulka, Jasmin Kasumović, Stipe Tomljenović, Tomislav Turkalj, Husnija Topić, Edita Ibukić, Fikret Abdić, Alaga Isaković, Ibrahim Bajrić, Kasim Hašić, Ri-hard Skopljak, Haris Rekanović, Mehmed Smajić, Nermin Kasupović, Mesud Midžić, Mirsada Alagić-Šabulić, Hasan Bekanović, Azra Ćehić, Mirza Ibrahimpašić, Samir Si-nanović i Muhamed Liha. Krajiški umjetni-ci u Zagrebu predstavili su 26 umjetničkih djela izrađenih različitim slikarskim tehni-kama: od ulja na platnu, preko akrila, akrili-ke, grafike, suhog pastela, akvarela, gvaša, slobodne kompozicije na platnu i kombini-rane tehnike, pa sve do umjetničke fotogra-fije i digitalne grafike. Nekolicina autora je prisustvovala predstavljanju svojih umjet-ničkih djela u Kulturnom centru BiH.

Na početku svečanog otvorenja izložbe, slikar Muhamed Liha iz Bihaća, koji se predstavio uljem na platnu “Čamci na re-montu”, otpjevao je baladu, svojevrsnu hi-mnu o Bihaću. Brojnim posjetiteljima u

bosansko-hercegovačkom Kulturnom cen-tru izložene radove je predstavio akademski slikar Ahmet Ibukić – Ami iz Bihaća, pred-sjednik Udruženja likovnih umjetnika Un-sko-sanskog kantona On je naglasio da se na izložbi htjelo prikazati trenutno stanje na području svih osam općina Unsko-sanskog kantona Bosne i Hercegovine. “Ovdje je prisutno 26 autora. Bilo je izuzetno teško napraviti selekciju, možda smo mogli na-praviti i veći izbor. Ovdje su predstavljeni autori koji na neki način predstavljaju razli-čite medije”, rekao je Ibukić. Posebna zani-mljivost predstavljanja umjetnika iz Unsko-

sanskog kantona je prvi izlazak u javnost prof. Stipe Tomljenovića iz Bihaća, koji se predstavio uljem na platnu “Crveni pas”. “On je bio profesor u Bihaću u Učiteljskoj školi. Toliko ima radova da može napraviti tri velike izložbe. Cijelo vrijeme je jedno-stavno radio i šutio, a sada je shvatio da tre-ba pokazati svoj rad”, naglasio je Ibukić i rekao da njegova slika, nastala 1999. godi-ne, u modernoj izvedbi ima elemente kubi-stičko-pikasovskog likovnog izričaja.

Najveći broj umjetnika predstavio se slikama s motivima krajiške ljepotice – ri-jeke Une: Sej Ramić (“Zima na Uni”, suhi pastel), Ibrahim Bajrić (“Una zimi”, ulje na platnu), Alaga Isaković (“Vodenica”, akvarel), Mirsada Alagić-Šabulić (“Ka-njon Une”, ulje na platnu) i Hasan Beka-nović (“Mlin”, ulje na platnu). “Sinonim za slikanje motiva s Une bio je Enver Kru-pić, za kojeg ste mnogi čuli. On je bio mje-rilo umjetničkog prikaza motiva rijeke Une”, naglasio je Ibukić. Zanimljivo je da je Sej Ramić, jedan od predstavljenih sli-kara, imao veoma uspješnu samostalnu izložbu u studenom 2007. godine u Kul-turnom centru BiH u Zagrebu, kada se predstavio sa 33 slike – pejzaža i portreta.

Ibukić je na kraju obraćanja obavije-stio prisutne da je na njegovu inicijativu u Bihaću od 21. do 28. kolovoza 2008. po-krenuta 1. Međunarodna likovna kolonija “Bihać 2008.”, pod nazivom “Umjetno-

Aktivnosti Kulturnog centra Ambasade BiH u Zagrebu

Promocija bosansko-hercegovačke kulture

Slijeva: Minka Ljubijankić,Ahmet Ibukić i Muhamed Liha

Izet Đuzel na izložbi krajiških umjetnika


JOURNAL

9

šću čuvajmo kulturnu baštinu - Evropski kulturni put starih gradova u dolini rijeke Une”. Cilj likovne kolonije je buđenje svijesti kroz umjetnost o važnosti zaštite kulturno-povijesnih spomenika, naročito starih gradova, ali i jedinstvenih, prirod-nih ljepota rijeke Une i njezine doline. “Na svijetu ne postoji tako malo područje na kojem se nalazi toliko starih gradova kao što je u Unsko-sanskom kantonu. Po-stoji oko 60 starih gradova, a umjetnici su posjetili građevine starih srednjovjekov-nih gradova: Sokoca, Orašca, Ostrovice, Havale, Rmnja, Martin broda te staro jez-gro Bihaća – sve u dolini rijeke Une, sli-kajući i stvarajući umjetnička djela svoj-stvenim načinom izražavanja”, rekao je Ibukić. Sva nastala likovna djela ustuplje-na su za stalnu postavku umjetničke zbir-ke Muzeja Unsko-sanskog kantona.

Teatarske fotografije

Izložba pod nazivom “Teatarska foto-grafija Narodnog pozorišta Sarajevo” i predstavljanje knjiga poezije Gradimira Gojera “Breza crvena” bila je prva priredba u 2009. godini. Ona predstavlja nastavak uspješne suradnje između Kulturnog centra Ambasade BiH u Zagrebu i Narodnog po-zorišta u Sarajevu. Naime, prije nešto više od godinu dana, 6. prosinca 2007. u Kultur-nom centru svečano je otvorena izložba pod nazivom “Pozorišni plakat” Narodnog po-zorišta iz Sarajeva, autora Branka Dursuma i promovirana knjiga baletnog libreta “Ka-tarina, jedna bosanska fantazmagorija”, au-tora Gradimira Gojera.

Prvoj ovogodišnjoj priredbi u Kultur-nom centru BiH prisustvovali su Tatjana Holjevac, predsjednica Zagrebačke grad-ske skupštine, Blaženka Herceg, savjetni-ca u Uredu predsjednice Gradske skupšti-ne, Elizabeta Knorr, šefica Sužbe za pro-micanje ljudskih u Uredu gradonačelnika Zagreba, Fadil Hadžić, poznati bošnjački i hrvatski dramaturg i pisac, te članovi Hr-vatskog kulturnog društva “Napredak” iz Zagreba. Po posljednji puta u svojstvu bh-ambasadora kulturnom događaju prisu-stvovao je Aleksandar Dragičević, kojemu mandat prestaje krajem veljače 2009. go-dine. Priredbi je trebao prisustvovati i za-grebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je otkazao svoj dolazak zbog smrti svjetski poznatog akademskog kipara Dušana Dža-monje, autora idejnog rješenja Islamskog kulturnog centra u Rijeci. Treba napome-nuti da je na početku programa odana mi-nuta šutnje preminulom Džamonji, koji je umro dan prije u 81. godini života. Zani-mljivo je da je prostor u kojemu je sada

Kulturni centar BiH do 1993. godine bio Džamonjin umjetnički atelje.

Predstavljajući izložbu, Gradimir Go-jer, direktor Narodnog pozorišta iz Sarajeva je rekao da su na izložbi prikazane fotogra-fije iz posljednjih pet sezona rada teatra. Fotografije je uradilo nekoliko majstora fo-tografije iz Sarajeva, a raspon tema je širok: od opere, preko baleta do dramskih predsta-va. “Zastupljeni su svi žanrovi: drama, ope-ra i balet, a unutar drame posebice komedij-ski žanr, tragikomedija i farsa. Zastupljeni su klasici, ali i suvremeni bosansko-herce-govački pisci poput Irfana Horozovića. Osim toga, tu nalazimo i jedan broj potpuno avangardnih teatarskih ostvarenja koja su doživjela verifikaciju na teatarskim festiva-lima ne samo u Bosni i Hercegovini nego i regionu jugoistočne Europe, pa mogu kaza-ti i na širim europskim prostorima”, rekao je Gradimir Gojer. Naglasio je da se Narod-no pozorište nastoji okrenuti dvjema bitnim stvarima: bosansko-hercegovačkoj baštini, ali i suvremenom bosansko-hercegovač-kom dramskom piscu, kompozitoru, koreo-grafu. Na prezentiranim fotografijama nala-ze se prizori koji svjedoče o tim nastojanji-ma. “Posebna mi je čast da pozdravim pro-fesora dramske riječi u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, gospodina Fadila Hadžića, za koga mogu reći da je učitelj sviju nas i da je čovjek koji je udahnuo jednako svoje tea-tarske energije dvjema svojim domovina-ma, koliko Bosni i Hercegovini, toliko i Hrvatskoj. Drago mi je da je on večeras s nama i da svjedoči o jednom trenutku naše teatarske umjetnosti”, rekao je Gojer i naja-vio predstavu “Tvrđava”, prema tekstu Me-še Selimovića, koja je prikazana na pozor-nici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagre-bu tri dana nakon priredbe u Kulturnom

centru BiH. Predstavu izvodi Narodno po-zorište iz Sarajeva, u režiji Sulejmana Ku-pusovića. “Kao član Središnje uprave Hr-vatskog kulturnog društva ‘Napredak’ po-sebno mi je drago i imponira me što je veče-ras ovdje prisutan ogroman dio funkcionera ovdašnjeg ‘Napretka’. Hvala vam svima što svjedočite da Bosne i Hercegovine ima i ovdje u Zagrebu i da će nas biti”, rekao je u završnoj riječi Gradimir Gojer.

Izložbu “Teatarska fotografija Narod-nog pozorišta Sarajevo” otvorila je Tatjana Holjevac, predsjednica Gradske skupštine Grada Zagreba, izražavajući zadovoljstvo što prisustvuje velikom kulturnom doga-đaju. Naglasila je da izložba sadrži mnogo umjetničkih fotografija koje predočuju sa-držaj rada Sarajevskog pozorišta. “Poseb-no mi je drago da će i građani grada Zagre-ba imati mogućnost vidjeti ove fotografije. Nadam se da ćemo nastaviti daljnju surad-nju. Ono što smo napravili s bosanskim filmom u Zagrebu nadam se da ćemo na-praviti sa zagrebačkim filmom u Sarajevu. Na tome se već radi”, rekla je Tatjana Ho-ljevac, proglašavajući izložbu otvorenom.

Knjiga poezije “Breza crvena”

Gradimir Gojer (Mostar, 1951.), pisac i redatelj. Osim “Breze crvene”, objavio je još tri knjige pjesama: “Večernje ispo-vijesti”, “Capuccino u Caffeu Manhatan” i “Kaze iz Ferhadije”. Knjige teatrološke esejistike i političke publicistike zaprima-ju značajan dio Gojerovog opusa. Dobit-nik je Šestoaprilske nagrade Grada Sara-jeva i nagrade “Kočićevo pero”. Redoviti je član Hrvatskog društva za znanost i umjetnost i počasni član Crnogorskog na-rodnog pozorišta u Podgorici.

Slijeva: Ante Matić, Gradimir Gojer i Dijana Burazer


JOURNAL

10

Knjiga poezije “Breza crvena” tiskana je u izdanju izdavačke kuće “Šahinpašić” iz Sarajeva u studenom 2008. godine. U re-cenziji knjige Admiral Mahić, između osta-loga, kaže: “Kadgod izađe nova zbirka Gra-dimira Gojera zateći će vas nespremnog: pjesnik to je neobavezan ponavljanju, pa makar i stila. Sve je novo osim tananosti: fraza je duža, pjesme su sklonije improviza-ciji i nezaokruženosti – isto onoliko koliko je prethodna zbirka težila ‘uobličenosti’ u svakom svom ‘komadu’ – a misli se zavla-če u neočekivane rukavce, kao Neretva u svoje pećine po Mostaru. Teško je Gojera naći o onome u čemu ste ga ostavili, a čini se a ni on sebe ni ne pokušava tamo naći – vijuga hrabro dalje ka napoznatom i još ne zna u koje će se more književnosti uliti: sva-ko se čini previše očekivano za njegovu ne-očekivanost samoga sebe.” U drugoj recen-ziji Abdulah Šarčević piše i sljedeće: “S novom knjigom pjesama ‘Breza crvena’ Gradimir Gojer je odlučio obogatiti suvre-meni duh izraza, ono tanano zrcalo duha i suvremenosti: da se otvori prema životu, onome što čini bit raskorijenjenosti i onome što znači očuvanje istog, koje je uvijek ra-zličito kao što je i različito svagda tu na ra-zličit način. Tako je i ovdje kao i svakom autentičnom pjesništvu na djelu Goetheova ‘fantazija za zbiljnost realnog’.”

Na priredbi u Kulturnom centru BiH o knjizi su govorili književnici Dijana Bu-razer i Ante Matić, a stihove pet pjesama na kraju priredbe recitirao je autor.

Književnica Dijana Burazer je naglasila kako knjiga ima dvije recenzije (Admiral Mahić i Abdulah Šarčević), koje daju opse-žan i temeljit opis pjesama. Iako nije ljubi-telj recenzija u knjigama poezije, smatra da su Mahićeve i Šarčevićeve recenzije dobro-došle. “Zapravo, recenzije ne bi ni trebalo čitati kao pojašnjenja pjesama ili, ne daj Bo-že, vrednovanja. Treba ih čitati tako da eventualno proširite svoje vidike i aspekte čitanja pjesama, da pokušate pronaći i ono što je recenzent uspio, a vi niste odmah uo-čili. Možete se i ne složiti s recenzentom ili što je, zapravo, najizazovnije, možete do-graditi njegove tek natuknute komentare sa svojim poetsko nijansiranim osobnim do-življajima stihova”, rekla je Burazer. Na-glasila je da ono što drži sve Gojerove stiho-ve u knjizi sadržano je u stihovima Paula Valerya o usamljeniku, koji glase: “Sunce mu se činilo odviše lijepim i budilo je u nje-mu tugu / Gotovo da bi izumio ljubav, da nije bio tako mudar i ipak sam.” O tome bi se moglo pisati u svim pravcima: ljubav i tuga ne idu skupa, ljubav i mudrost ne idu skupa, ljubav i samoća ne idu skupa. “Zato je Gojerovo opredjeljenje u pjesmama ove

knjige tuga, mudrost i samoća, a ljubav de-finitivno nije, barem ne u ovoj knjizi. Ne radi se tu o običnoj, vidljivoj tuzi – ona je skrivena negdje ispod stihova, ponekad sa-mo kao ponornica izroni”, posebno je ista-knula. Rekla je da Gojerova samoća nije obična, ona kada si sam između četiri zida. Njegova samoća je okružena slikarima, glumcima, bosanskim kraljevima, pjesnici-ma koji su “negdje iza” – iza svjetla, iza plišanog zastora, iza sadašnjosti. Gojer po-put Paula Valerya razlaže vječno pitanje usamljenika: tko je to ja? On ga razlaže u mnogo složenije pitanje: tko su to, zapravo, moji i ja?

Dijana Burazer je podsjetila da je Gra-dimir Gojer za svoju prvu knjigu pjesama “Večernje ispovijesti” dobio nagradu “Ko-čićevo pero”. Iako obje njegove knjige - “Večernje ispovijesti” i “Breza crvena” – imaju sličan vokabular i ambijent u koji su uronjene (teatar), veoma se razlikuju. Prva knjiga je sadržavala vrstu lirike koja je bliža Dijani Burazer – “stihovi su bili nježniji i topliji, sve je do kraja bilo nekako kazano”, bavila se prekrasnom temom prolaznosti. “Gojer je napisao stihove u kojima su čita-telji mogli čuti huk prolaznosti i vidjeti pa-tinu na stvarima koje je dotakao, osjećala se autorova ljubav i poštovanje prema svemu što je bilo. Očekivala sam da će Gojerova ljubav produžiti put u neke sljedeće stiho-ve”, rekla je Burazer. Kao osnovne karakte-ristike stihova u knjizi “Breza crvena” na-vela je sljedeće: pjesme se teško čitaju; sti-hovi su čudno razlomljeni, zarezi su na ne-očekivanim mjestima tako da se može do-goditi da lijepa i važna misao promakne nepažljivom čitatelju; ima dosta neuobiča-jenih i teških riječi koje se ne nalaze često u poeziji i koji “čudno režu pjesmu”; stihovi su pretežno kratki, a misli namjerno presje-

čene; većina pjesama ima neuobičajene na-slove kada je poezija u pitanju. “Možda su sve to Gojerovi poetski alati kojima se želi odmaknuti od uobičajenog pisanja, onog pisanja kojeg mi očekujemo da se dogodi. Admiral Mahić, jedan od recenzenata će kazati da Gradimir Gojer piše onu vrstu liri-ke koja samu sebe razara, ali ne stavlja u naricateljsku propast. Čini mi se da Gojer, između ostaloga, baš tim alatima, svidjelo se to nama ili ne, razara onu liriku na koju smo navikli i koju smo očekivali da se do-godi. I da kao Paul Valery ne dozvoljava niti sebi, a niti čitatelju da sunce bude odvi-še lijepo jer bi nam budilo tugu. A ni ljubav nam nije moguća ako smo mudri i usamlje-ni. Dakle, ostaje nam osama i mudrost – do-voljno za svaku dobru poeziju”, rekla je Dijana Burazer na kraju obraćanja prisutni-ma u Kulturnom centru BiH.

Književnik Ante Matić je rekao da je ostao zatečen kada je pročitao knjigu “Bre-za crvena”, posebno naglasivši da se radi o teškoj poeziji, metafizičkoj, koja nije za svakoga. Knjiga ima 52 pjesme koje su po-dijeljene u pet poglavlja. “Ovo je knjiga nad kojom se treba zamisliti. Gradimir Gojer opisuje sebe, svoj svijet i vrijeme u kojemu živimo. Opisuje ga na jedan način koji je čudesno tajnovit”, rekao je Matić i naglasio da je Gojer kroničar nečega u nama čega bismo se mi rado odrekli ili prešutjeli, od-nosno zaboravili. “Ovu knjigu vrijedi proči-tati. Ovo je jedna od boljih knjiga poezije koja je izašla u Bosni i Hercegovini i Hrvat-skoj. Ono što mi ne vidimo u vremenu u kojem živimo, o nekim ljudima koji su nam poznati ili nepoznati – to Gojer stavlja u svoju poeziju. U tome je veličina i ljepota Gojerovih pjesama i njegove poezije”, re-kao je Ante Matić. �

I.I.

Brojni posjetitelji u Kulturnom centru BiH


JOURNAL

11


U izdanju izdavačke kuće “Kapitol” i Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Za-greb i Zagrebačku županiju, 5. prosinca 2008., u “Histrionskom domu” u Zagrebu predstavljena je Monografija posvećena pje-sniku, dramatičaru i redatelju Tahiru Mujiči-ću povodom 60. obljetnice života i 35. obljet-nice rada. Monografiju su predstavili urednik i izdavač Bože Čović, teatrologinja Lada Ča-le Feldman, akademik Tonko Maroević, te glumci Branka Cvitković i Zlatko Vitez.

“Riječ je o knjizi koja svestranu umjet-ničku osobnost Tahira Mujičića otima zabo-ravu, tako karakterističnom za kazalište”, rekao je urednik Bože Čović. O pjesničkom djelu Tahira Mujičića govorio je Tonko Ma-roević, a na osobitost i prepoznatljivost nje-govih drama iscrpno se osvrnula teatrologi-nja Lada Čale Feldman. Branka Cvitković i Zlatko Vitez, koji su s Tahirom Mujičićem putovali iz predstave u predstavu, još od “Domagojade” i postojanja autorskoga troj-ca Senker – Škrabe – Mujičić, intimnije su progovorili o svom odnosu sa znamenitim književnikom koji je svojim djelom zadužio hrvatsku i bošnjačku književnost. Tahir Mu-jičić je i dalje primjetno prisutan na kazališ-noj sceni te mu je krajem prošle godine u “Histrionskom domu” igrala predstava “Tor-so kabaret”, koju Mujičić potpisuje s Bori-som Senkerom, Ninom Škrabeom i Arsenom Dedićem. Posljednja drama Tahira Mujičića, “Babina guica”, postavljena je početkom 2009. godine u Časničkom domu u splitskoj Lori u režiji Ivice Boban, a godinu prije na-građena je nagradom “Marin Držić”.

O Monografiji je govorio i sam autor koji je objasnio da je na ideju došao urednik Bože Čović, koji je uredio mnoge glumač-ke monografije. “One su kod nas čudna vr-sta knjiga, o njima se pretežno govori kad je riječ o likovnjacima. To su obično ponud-beni katalozi, pregledi nečijih radova rađeni na vrlo neduhovit način: počinju esejom od 30 kartica koji nitko ne čita, iza čega slijedi 300 stranica reprodukcija. Ova Monografi-ja govori više o ljudima koji su za nju napi-sali tekstove, nego o meni. Svaki je tekst različit i svi govore o svojim autorima, o njihovu stilu, talentu i odnosu. Također, to je jedna demokratska knjiga - nikome ne ide u glavu kako sam u njoj uspio spojiti ljude koji međusobno inače ne komunicira-ju, koji su na sasvim suprotnim ideološkim stranama kao Miljenko Jergović i Joža Pa-vičić, recimo”, rekao je Mujičić.

Tahir Mujičić je rođen u Zagrebu 1947. godine. Kao književnik Mujičić se afirmi-rao pišući dramske tekstove zajedno s Bo-risom Senkerom i Ninoslavom Škrabeom. Višegodišnja plodna suradnja izrodila je više dramskih uspješnica (“Porod od tmi-ne”, “Tri jada”, “Tri stare k(d)rame”, “Dvokrležje ili dva fašnika”, “ad Hoc”, “Torzo kavehaz” i “A kadet”). Zanatlijsko poigravanje s hrvatskom književnom po-viješću i kulturom, raznolikost dijalekata, duhovitost i ironiju koju su zajednički nje-govali i izmjenjivali trojica autora, Tahir Mujičić uspješno nadograđuje u svoju po-eziju. Ispekavši zanat, tropišući (koristeći, uz standardnu jezičnu osnovicu, i hrvatske dijalekatske i idiomatske dionice), pisac je očigledno poželio biti malko sam.

Pjesnikujući, Tahir Mujičić ponajprije će biti zanimljiv upotrebljavajući mnoštvo dija-lekata i stranih jezika kojima se služi i naoko (i na uho) tečno vlada, iako na svoju ruku, kao što se to i Krleža poigrao s kajkavianom. Ako se interpretiraju sve pjesničke knjige au-tora (“Kokot u vinu”, 1994., “Kokoš in the rye iliti jednom tjedno”, 2000., “Irski Iranec i

Iranski Irec: svehrvatska pjesmarica”, 2000., “Zvonjilice für Cvite: sonetna kapunjera”, 2004., “Primopredaja ili divljim Tahirista-nom”, 2004., “Causa Portuguesa”, 2006.) spoznat će se da kod njega dijalekti imaju iznovice usklađeni tembr, prirodno ugrađeni melodiozni sustav za prijenos osjećaja nasu-prot, kako pjesnik sam kaže, “neuvjerljivosti govornog hrvatskog jezika pri prenošenju emocija u pjesmu i tekst”. Mujičić je bio i umjetnički ravnatelj “ZeKaeMa”, direktor i savjetnik u “Zagreb filmu”, a od 2004. ima status slobodnog umjetnika. Osnivač je i su-osnivač kazališnih družina “HPK-Hvar”, “Malik Tintilinić-Kazalište Trešnja”, “Hi-striona”, “adHOC-a”, “Teatra za po doma”. Dobitnik je više nagrada. Uskoro se očekuje i izlazak knjige poezije “Vlaška 99”.

Priređivač i urednik monografije Bože Čović autor je i prvoga predgovora u Mo-nografiji pod naslovom “Tahirište” u ko-jem, osim kronologije svoga poznanstva s Tahirom Mujičićem, navodi i najvažnije re-čenice ostalih pedesetak autora u Monogra-fiji koji su redom pokušali definirati osobnu fascinaciju Tahirom Mujičićem kao dram-skim piscem, pjesnikom, ilustratorom, di-zajnerom, urednikom, publicistom, osniva-čem i suosnivačem nekoliko umjetničkih i kazališnih družina, vječnim začinjavcem i pokretačem akcija. Nakon predgovora suiz-davača Dževada Jogunčića i teksta Tonka Maroevića slijede tekstovi pedesetak autora i to redom Mujičićevih prijatelja, suradnika, poštovatelja, suputnika, književnika, knji-ževnih teoretičara, kritičara, teatrologa, pje-snika, glumaca, dramatičara, sveučilišnih profesora, slikara, redatelja i tako dalje. Uz blokove likovnih ilustracija, ti tekstovi go-vore o svim razdobljima Mujičićeva umjet-ničkog stvaralaštva. Treba dodati da je Mo-nografija zaista besprijekorno grafički diza-jnirana i uređena. �

F.M.B.

60. obljetnica života i 35. obljetnica rada Tahira Mujičića

Putovanje divljim Tahiristanom

JOURNAL

12

U sklopu XIV Bošnjačkih riječi u Hr-vatskoj, u organizaciji KDBH “Preporod”, nastavljena je plodonosna suradnja kroz obostrano predstavljanje i gostovanja “Pre-poroda” iz BiH i Zagreba. Takvi međusob-ni susreti, osim prijateljskog upoznavanja, predstavljaju svojevrsni interkulturalni di-jalog i korisnu izmjenu iskustva dijaspore i matične zemlje na polju folklora, dramskog izričaja i izdavaštva. 6. prosinca 2008., u prostorijama BNZ za Grad Zagreb, pred-stavljena je izdavačka, glazbena i folklorna djelatnost BZK “Preporod” iz Jajca.

Bošnjačka zajednica kulture “Preporod” Jajce ima dugogodišnju tradiciju. Njen rad je prekinut tokom agresije, a obnovljen po-vratkom Bošnjaka u taj povijesni grad. Osnovne programske smjernice djelovanja BZK “Preporod” Jajce, kao i ostalih sličnih društava u Bosni i Hercegovini i inozem-stvu, zasnovani su na očuvanju bošnjačke kulture i tradicije. “Preporod” iz Jajca raspo-laže bogatim i raznovrsnim aktivnostima poput folklora, muzičke sekcije, dramske sekcije, itd. Pored navedenih, u sklopu druš-tva djeluje i Sekcija mladih “Horizont”. Kao što sam naziv ističe, radi se o grupi mladih koji su se udružili s ciljem aktivnog uključi-vanja u razne sfere društvenog života. Sek-cija je osnovana početkom 2005. godine, a svoj rad i aktivnosti usmjerava na druženje omladine kroz predavanja, okrugle stolove, sportske aktivnosti, izlete i slično.

Nakon ručka u restoranu Zagrebačke džamije, BZK “Preporod” je u prostorijama BNZ za Grad Zagreb predstavio svoj boga-ti kulturno-umjetnički rad i doprinos očuva-nju bošnjačke tradicije. Po riječima pred-sjednika mr. Senada Nanića, koji je poželio dobrodošlicu gostima, riječ je o jednom od najjačih “Preporoda” iz Bosne. Koncert su uveličali izaslanik gradonačelnika Grada Zagreba, Željko Zaninović, i načelnik Op-ćine Jajce, Nisvet Hrnjić. Koncert je otvorio ženski zbor “Bulbuli”, a zatim su gosti, uz zahvalu domaćinima, otvorili bogati pro-gram. Koncert se sastojao od nastupa mu-zičkog orkestra pod vodstvom dirigenta Kemala Zenilagića i solistica Alme Džafer (“Ja sam dijete Bosne” i “Majko moja, ni-sam više mala”, “Crne kose”, Bejtullahov

crn ogrtač”) i Arijane Omerinović (“Moj Behare”), te predstavljanju sekcije mladih “Horizont”. O sekciji je govorio predsjed-nik Zehrudin Hadžić, koji je “Preporodu” iz Zagreba uručio poklon u obliku knjige i levhe s kur’anskim ajetom “Čvrsto se Alla-hovog užeta držite i nikako se ne razjedi-njujte.” Nadalje, uz orkestar je nastupio Nedim Glamočić koji je izveo ilahiju “Šehi-di”, Aiša Zjajo sa sevdalinkom “Karanfile, cvijeće moje”, a predsjednik BZK “Prepo-rod”, Samir Džafer, od dopredsjednika BNZ za Grad Zagreb, Dževada Jogunčića, primio je na poklon komplet knjiga. Fol-klorna sekcija, koja broji stotinjak entuzija-stičnih članova, predstavila se s igrom iz Sarajevskog polja u koreografiji Amre Ški-ljan. Semin ef. Česo izveo je ilahiju “Naša mati Hadžera”, Nermin Kurić “Ne klepeći nanulama”, Enisa Đurić sevdalinku “Tebi majko misli lete”, Emina Kuljić “Sjajna zvijezdo”, a bogati program završio je ilahi-jom “Nek mirišu avlije” u interpretaciji Nermina Kurića.

Na obostrano zadovoljstvo KDBH “Preporod” je u siječnju 2009. dobio priliku predstaviti se u Domu kulture Jajce. Pred-sjednik Senad Nanić publici je rekao da je Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Pre-porod” osnovano 1991. godine i otpočetka djeluje neovisno o “Preporodu” u Bosni i Hercegovini. “Preporod nastoji afirmirati veliki potencijal kulturnog stvaralaštva Bošnjaka Hrvatske kao izvorne posebnosti u hrvatskoj kulturi, gdje se višestrukim kul-turnim iskustvom obogaćuje ukupna kul-turna javnost novim vrijednostima.” Pred-sjednik Nanić dodao je da je “Preporod” je poznat po svojoj informativnoj djelatnosti. “Pred ‘Preporodom’ u slijedećem razdoblju

stoji daljnje i sistematično istraživanje do-prinosa Bošnjaka hrvatskoj kulturi, rad na organizaciji manjinskih dopunskih škola, širenje aktivnosti putem ogranaka u drugim gradovima Hrvatske i borba za veću integri-ranost u kulturnu i društvenu javnost Hrvat-ske”, rekao je Senad Nanić koji je općenito govorio o svim “Preporodovim” aktivnosti-ma. Glavni urednik časopisa za kulturu i društvena istraživanja “Behar”, književnik Sead Begović, publici je detaljno predsta-vio nekoliko zadnjih brojeva “Behara” te je govorio o svojoj uređivačkoj koncepciji, pohvalivši prijašnje urednike Ibrahima Ka-jana i Muhameda Ždralovića. Begović je u ulozi književnog kritičara govorio i o za-dnja dva izdanja knjiga poezije u sklopu Preporodovog izdavaštva. Pohvalno se osvrnuo na knjigu Naska Frndića “Čudovi-ta Bosna” i na knjigu Emsuda Sinanovića “Tarih o Slavonki”. Amina Alijagić prigod-no je pročitala nekoliko pjesama iz pred-stavljenih knjiga.

U Domu kulture nastupio je i ženski pjevački zbor “Bulbuli”, pod vodstvom glazbenika Ismeta Kurtovića, koji je izveo desetak sevdalinki. Primjetit ćemo da je publika s naklonošću pratila nastup zbora koji uporno dokazuje da se sevda-linka može uspješno interpretirati i izvan zemlje u kojoj je nastala. Mnogim je Bo-sancima i Hercegovcima zanimljivo slu-šati na koji način sevdah izvode Bošnja-kinje iz dijaspore, ali i pripadnice drugih narodnosti koje su se nedavno priključile Bulbulicama. Taj će koncept multikultu-ralnosti kroz glazbeni izričaj, nadamo se, u budućnosti polučiti primjetnim uspje-hom na manjinskoj sceni u Hrvatskoj, ali i šire. Naime, Bulbulice uskoro priprema-ju audio zapis te bi “Preporod”, uz inten-zivnije medijsko obavještavanje, mogao izazvati interes javnosti kao što je izazvao makedonski zbor “Ezerke”, u kojem pje-vaju žene različitih nacionalnosti i koji je poznat izvan Hrvatske te bilježi putova-nja po čitavom svijetu. Na kraju predstav-ljanja u Domu kulture Jajce izvedena je i polusatna monodrama “Kameni spavač” dramskog studija “Orient espresso”. �

F.M.B.

XIV Bošnjačke riječi u Hrvatskoj

Suradnja “Preporoda”iz Zagreba i Jajca


“Bulbuli” u Jajcu

JOURNAL

13

Centralna bajramska svečanost za Re-publiku Hrvatsku obilježena je 8. prosin-ca 2008. godine u Islamskom kulturnom centru u Zagrebu klanjanjem bajram na-maza i svečanim programom kojeg su izveli zagrebački imami, polaznici mek-teba Zagrebačke džamije i članice žen-skoga pjevačkog zbora “Arabeske”. Cje-lokupan program prenosila je Hrvatska televizija uz komentar muallime Lamije Alili, te Hrvatski radio uz komentar mu-allime Melise Arslani. Bajram namaz je predvodio i bajramsku hutbu održao za-grebački muftija Ševko ef. Omerbašić.

Bajramska hutba muftije Omerbašića

Na početku bajramske hutbe muftija Omerbašić je zahvalio Svevišnjemu Alla-hu dž.š. što nam je omogućio svojom pro-vidnošću da Kurban bajram dočekamo u miru i radosti. Naglasio je da je Kurban bajram najveći islamski blagdan. On nas podsjeća na davnu povijest kada su Ibra-him a.s. i njegov sin Ismail a.s. podigli u pustinji, daleko od tokova života, hram u slavu jednog jedinog Boga, nazvavši ga Bejtullah - Božja kuća. Otada su pa sve do danas hram u Mekki hodočastile ne-brojene kolone muškaraca i žena. Na ovogodišnjem hadžu okupilo se preko tri milijuna hadžija slaveći Svemogućeg Bo-ga, a među njima je 20-ak naših sunarod-njaka. Muftija je naglasio da nas Kurban bajram podsjeća na Ibrahimovu spre-mnost da u znak pokornosti Svevišnjemu žrtvuje i svoga sina. Povodeći se njego-vim primjerom stotine milijuna muslima-na diljem svijeta žrtvovat će životinje, čijim će mesom humanitarne i vjerske or-ganizacije hraniti učenike, studente, siro-mahe i sve kojima je potrebna pomoć.

“Kurban bajram je blagdan u kome sva-ki musliman i muslimanka trebaju pokazati ljudsku i moralnu stranu bića, jer teškoće i problemi u kojima se nalazimo teško se mo-gu savladati bez uzajamne pomoći i solidar-nosti. Financijska kriza u svijetu, koja je potekla iz najbogatijih država, uskoro će se svom snagom preliti na siromašne kao što to uvijek biva. Neki su skloni ovu krizu tu-mačiti i eshatološki dajući joj nadnaravne moći. Ona je zapravo kriza ljudskog mora-la, jer Svevišnji Bog nije ni jedno ljudsko

biće uskratio mogućnosti dostojnoga mate-rijalnog života, bio on vjernik ili nevjernik. Kada je Ibrahim a.s. završio s gradnjom Ka-be obratio se Svevišnjem riječima: ‘Bože učini ovo mjesto sigurnim i opskrbi njegove mještane plodovima, ali samo one koji u Tebe i u Dan suda vjeruju’, na što Svevišnji reče: ‘I nevjernike ćemo skrbiti, ali ćemo ih vatrom kazniti i njihov kraj će mučan biti.’ Bog ništa živo nije stvorio, a da mu skrb nije osigurao. Ovo je kriza očito rezultat ve-likih ljudskih grešaka i nepravdi koje se či-ne prema onima koji su u bici za preživlja-vanje prinuđeni na uvjete nedostojne ljud-skom rodu”, rekao je zagrebački muftija.

U nastavku bajramske hutbe muftija Omerbašić govorio je o ljudskim pravima i slobodama, krizi braka i obitelji. Nagla-sio je da živimo u doba u kojem se najviše govori o ljudskim pravima i slobodama, pri čemu ona nikada nisu više ugrožavana i omalovažana. Ugrožena su najelementar-nija ljudska prava, kao što su ona na život, slobodu i sigurnost. “Brak muškarca i žene obezvrijeđen je, a obitelj postaje prevelik balast da bi je zasnivali i radije tražimo za-dovoljštinu u nečemu drugom. Obitelj je na vjetrometini koju se ne štiti i kojoj pri-jeti potpuno uništenje. Umjesto da mate-rinstvu i djetinjstvu pružimo snažnu podrš-ku i zaštitu, oni postaju prevelik balast i društveni teret. Onim roditeljima koji bi željeli odgojiti i obrazovati svoju djecu u duhu moralnih načela, to im se pravo pori-če”, rekao je Omerbašić i podsjetio da je da je u toku velika međunarodna akcija za-štite prava i dostojanstva ljudske osobe i obitelji. Ona se može sažeti u sljedećem: pravo na život svakog ljudskog bića od njegova začeća do prirodne smrti, pri če-mu svako dijete ima pravo na odgoj unutar obitelji koja je zasnovana na braku muš-

karca i žene. “Danas je na veliku žalost više nasilnih nego prirodnih smrti. Pravo na odgoj i obrazovanje u skladu sa željom i odlukom roditelja, koji imaju prvenstve-no pravo na izbor odgoj i obrazovanje nji-hove djece. Pozivam vas cijenjeni roditelji, sestre i braćo, da se pridružite ovoj akciji i svojim potpisom je podržite. Uvjeren sam da je ideja ove akcije plemenita i u skladu s odredbama naše uzvišene vjere islama”, rekao je muftija Omerbašić.

Na kraju obraćanja vjernicima u prepu-noj Zagrebačkoj džamiji muftija se, s obzi-rom da ovogodišnji Kurban bajram dolazi na kraju tekuće hidžretske i gregorijanske godine, toplo zahvalio na nesebičnom do-prinosu u radu i aktivnostima Islamske za-jednice. “Bez vašega učešća rad i aktivnosti bili bi nezamislivi. I ove godine postignuti su značajni uspjesi na skoro svim poljima. Ove godine zabilježen je najveći broj vjero-učenika u školama i mektebima. Vjeronauk se održava u preko 130 osnovnih i srednjih škola u Hrvatskoj. Zagrebačka islamska za-jednica dobila je jedan od najmodernijih predškolskih dječjih centara u Hrvatskoj. Pored muslimanske djece na cjelodnevni boravak dolaze i djeca drugih vjeroispovije-di. Posebno se zahvaljujem na vašim dobro-voljnim prilozima i drugim vidovima po-moći čime ste omogućili uspješnu aktivnost Islamske zajednice u ovoj godini na izma-ku. Molim Svevišnjeg Allaha dž.š. da naš bajram-namaz, hadž naše braće i sestara i naše kurbane primi kao odraz pokornosti i predanosti našoj uzvišenoj vjeri”, rekao je na kraju bajramske hutbe zagrebački mufti-ja Ševko ef. Omerbašić.

Kurbani

Već tradicionalno u koprivničkoj “Po-dravci” prvi dan Kurban bajrama obavlja se klanje kurbana (junadi) uplaćenih u Med-žlisu Islamske zajednice Zagreb. I ove godi-ne vrijedni džematlija Smajo Tataragić podnio je najveći teret organizacije klanja koja je podrazumijevala odabir grla, samo klanje, sortiranje, pakiranje, distribuciju te dijeljenje kurbanskog mesa treći i četvrti dan Bajrama u Islamskom centru Zagreb.

Zagrebačke džematlije ove godine su uplatili 604 kurbana. Dio kurbana je po-klonjen tuzlanskoj, skopskoj i visočkoj medresi. Najveći dio mesa namjenjen je

Bajramska poruka i prva posjeta premijera Sanadera Islamskom kulturnom centru u Zagrebu

Kurban bajram u Zagrebu

Muftija Ševko ef. Omerbašić


JOURNAL

14

za ishranu polaznika mekteba zagrebač-kog Medžlisa, te učenika Zagrebačke me-drese “Dr. Ahmed Smajlović”.

Premijer Sanader u Zagrebačkoj džamiji

Dr. Ivo Sanader, predsjednik Vlade RH, prvog dana Kurban bajrama po prvi puta je posjetio Islamski kulturni centar u Zagrebu. Uz hrvatskog premijera u dele-gaciji su bili ministar kulture mr. Božo Biškupić, državni tajnik Ministarstva kul-ture Jasen Mesić, te zagrebački gradona-čelnik Milan Bandić sa suradnicima. Pri-mili su ih muftija Ševko ef. Omerbašić, glavni zagrebački imam hfz. Aziz ef. Alili, te članovi Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Zagreb na čelu sa pred-sjednikom Mirsadom Srebrenikovićem.

Kako prenose hrvatski mediji, na novi-narski upit i konstataciju da je 8. prosinca 2008. po prvi puta u Zagrebačkoj džamiji, Sanader je izjavio da je nekoliko puta na-mjeravao posjetit Islamski kulturni centar, rekavši da se to dogodilo upravo danas na najveći islamski blagdan. “Želim svim hr-vatskim građanima islamske vjeroispovi-jesti čestitati taj veliki blagdan riječima Bajram šerif mubarek olsun! Dolazak u džamiju ne smatram ništa posebnim, ali će vjerojatno veliki broj ljudi to pozdraviti i ako sam tim dolaskom učinio jedno dobro djelo time dokazujem da smo mi Vlada svih hrvatskih građana”, istaknuo je Sana-der. Poželio je da se svaki hrvatski držav-ljanin u Hrvatskoj osjeća kao kod svoje kuće. Predsjednik Vlade RH se prisjetio nedavne ratne prošlosti i Domovinskog ra-ta u Hrvatskoj. “Među hrvatskim branite-ljima bilo je puno ljudi muslimanske vje-

roispovijesti, puno Bošnjaka koji su dali svoj život za hrvatsku slobodu, hrvatsku nezavisnost i tim činom na tome im želim zahvaliti. Mi to nikada ne smijemo zabora-viti. Bilo je i branitelja drugih vjeroispovi-jesti koji su branili Hrvatsku koji su dali svoje živote za obranu Hrvatske”, izjavio je Sanader. Naglasio je da je u redovima osnivača Hrvatske demokratske zajednice bilo i pripadnika iz Islamske vjerske zajed-nice, pritom navodeći primjer generala Mirsada Bakšića, te nedavno preminulog Muhameda Zulića. Premijer Sanader je podsjetio da je, osim s Islamskom zajedni-com, hrvatska država uspostavila je dija-log i s ostalim vjerskim zajednicama, o čemu skrbi Komisija za odnose s vjerskim zajednicama na čelu s predsjednikom i mi-nistrom kulture mr. Božom Biškupićem.

Čestitke

Predsjedniku Mešihata Islamske za-jednice u Hrvatskoj muftiji Ševki ef. Omerbašiću i svim pripadnicima islam-ske vjeroispovijesti u Hrvatskoj čestitke u povodu islamskog blagdana Kurban Baj-rama uputili su predsjednik Rebublike Stjepan Mesić, premijer Vlade RH dr. Ivo Sanader, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, ministar kulture u Vladi RH mr. Božo Biškupić, te predsjednik Vijeća Hr-vatske biskupske konferencije za ekume-nizam i dijalog msgr. Vlado Košić.

Predsjednik Republike Hrvatske Stje-pan Mesić čestitao je muftiji Ševki ef. Omerbašiću, te svim vjerskim službenici-ma i islamskim vjernicima u Republici Hr-vatskoj veliki islamski blagdan Kurban bajram. “Neka blagdanski dani hodočašća i molitve, vjerničkoga i obiteljskoga zajed-

ništva i solidarnosti budu islamskim vjer-nicima u Republici Hrvatskoj nadahnuće da i dalje, kao vjernici i građani budu pre-dani izgradnji društvenog mira i napretka te međuvjerskog dijaloga i razumijevanja. U tome je Islamska zajednica i do sada da-vala izvanredno važan doprinos”, između ostalog je napisao predsjednik Mesić.

Predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader uputio je sljedeću čestiti-ku: “U uzvišenoj prigodi Kurban bajrama, Vama i svim islamskim vjernicima u Hr-vatskoj, u ime Vlade Republike Hrvatske i osobno, upućujem iskrene čestitke. Želim svim vjernicima da najznačajniji islamski blagdan zbližavanja, mira, milosrđa i tole-rancije provedu s Božjim blagoslovom u dobrom zdravlju i obiteljskom zajedniš-tvu. Bajram Šerif Mubarek Olsun.”

Zagrebački gradonačelnik Milan Ban-dić poslao je čestitku sljedećeg sadržaja: “Vama i svim pripadnicima Islamske za-jednice u gradu Zagrebu i cijeloj našoj ze-mlji želim Bajram Šerif Mubarek Olsun! Neka vam ovaj najznačajniji islamski blagdan protekne uz mnogo duhovne ra-dosti, u dobrom zdravlju i miru. Kurban bajram poziva na vrijeme zajedništva, obi-teljsko i prijateljsko okupljanje, skrb i po-moć za bližnje, ponajprije za one koji su u potrebi. Ovo vrijeme skladnoga i pravič-nog ponašanja sačuvajmo u našim srcima da nam bude vodilja u vremenima ispred nas. Budimo od pomoći jedni drugima kao i dosad, njegujmo i razvijajmo naše prija-teljstvo kao što to srcem i postupcima čine Grad Zagreb i njegovi građani, pripadnici islamske vjerske zajednice.”

Mr. Božo Biškupić, ministar kulture i predsjednik Komisije za odnose s vjer-skim zajednicama Vlade RH također je uputio je iskrene čestitke povodom blag-dana Kurban bajrama. Zaželio je da ti ve-liki blagdani svojom porukom mira, soli-darnosti, požrtvovnosti budu sve veća podrška svakom vjerniku u izgradnji vla-stite zajednice i čitavog društva dostojnog plemenitog poziva čovjeka na ljubav.

Msgr. Vlado Košić, predsjednik Vijeća Hrvatske biskupske konferencije za ekume-nizam i dijalog uputio je povodom Kurban bajrama čestitku predsjedniku Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj muftiji Šev-ki Omerbašiću: “Blagdan Kurban-Hadži Bajrama kod islamskih vjernika potiče lju-bav prema bližnjima kroz solidarnost i milo-srđe. Neka Svemogući Bog učini da se iska-zivanje te ljubavi proširi među svim ljudima i u svako vrijeme. Vama i svim vjernicima Islamske zajednice u Hrvatskoj iskreno če-stitam blagdan Kurban-Hadži Bajram!” �

I.I.Ispred Islamskog kulturnog centra u Zagrebu: premijer Ivo Sanader,

ministar Božo Biškupić, muftija Ševko ef. Omerbašić i Mirsad Srebreniković


JOURNAL

15

U Islamskom kulturnom centru u Za-grebu, u sklopu Islamske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, 11. prosinca 2008. povodom Međunarodnog dana ljud-skih prava (koji se u svijetu obilježava 10. prosinca) održana je tribina pod nazivom “Ljudska prava danas u svijetu, Republici Hrvatskoj i njenom okruženju”. Tribinu su zajednički organizirali Vijeće bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba i Med-žlis Islamske zajednice Zagreb. Urednik i moderator Islamske tribine je zagrebački imam Mirza ef. Mešić, član redakcije “Pre-porodovog Journala”, koji je ugostio vrsne govornike: dr. don Ivana Grubišića, teologa i sociologa, mr. Matu Arlovića, magistar pravnih znanosti i stručnjaka za ustavno pravo, te Munira Podumljaka, predsjednika Partnerstva za društveni razvoj i osnivača regionalnih antikorupcijskih asocijacija.

10. prosinca 1948. godine prilikom potpisivanja Univezalne deklaracije o ljudskim pravima po prvi puta u povijesti čovječanstva priznato je pravo za ljudski život, slobodu i sigurnost bez ikakvih ra-zlika. Ovaj datum je prekretnica u suvre-menoj povijesti kada su se nacije udružile i zauvijek stale na kraj genocidu nastalom za vrijeme Drugog svjetskog rata. Uni-verzalna deklaracija o ljudskim pravima jedan je od prvih značajnijih dostignuća Ujedinjenih naroda, koji kao dokument predstavlja osnovnu filozofiju pravno ob-vezajućih međunarodnih instrumenata nastalih nakon 1948. godine.

Ljudska prava

Mr. Mato Arlović, potpredsjednik Hr-vatskog sabora u dva mandata i član brojnih saborskih odbora, govorio je na temu “Poj-movno određenje ljudskih prava i njihovo mjesto u pravnom sustavu”. Čestitajući Međunarodni dan ljudskih prava prisutni-ma rekao je kako se svi trebamo obavezati da ćemo raditi na što kvalitetnijem širenju prostora za ostvarivanje prava i sloboda za sve ljude čija su prava ugrožena, bez ikakve diskriminacije. Ljudska prava su ona za-jamčena prava pojedinaca koja mora zašti-titi država, prava koja mu pripadaju na te-melju njegovog čina postojanja, prava koja u svakom slučaju moraju biti zajamčena svima. Ljudska prava su urođena, neotuđi-va i univerzalna. Pravo na život, pravo na

razvijanje ličnosti, pravo na jednakost pred zakonom, pravo na slobodu religije, pravo na slobodu mišljenja, pravo na slobodu go-vora, slobodu, udruživanja, slobodu kreta-nja, slobodu rada – sve su to prava na koji-ma počiva sama Deklaracija. Ova prava su univerzalna jer pripadaju svakom biću, ona su neotuđiva i mogu se oduzeti ljudima sa-mo ako povređuju ista takva prava zaštiće-nih ili povređuju moral. Postoji jedan dio neotuđivih prava koji imaju apsolutni ka-rakter i ne smiju se ograničavati, oduzeti i umanjivati niti u ratu niti u izvanrednim okolnostima. Arlović je naglasio da su ljud-ska prava nedjeljiva i da se kao takva treba-ju poštovati. “Pored ljudskih prava i slobo-da, te prava nacionalnih manjina postoji i tzv. humanitaro pravo koje je u jednom di-jelu preteća ljudskih prava i sloboda vezano za zaštitu ljudskih prava i sloboda u ratu. Ne može se reći da je netko poštivao humoni-tarno pravo ako je vrijeđao ljudska prava i slobodu; i ne može se reći da poštuje prava pripadnika nacionalnih manjina i vjerskih zajednica ako istovremeno vrijeđa ljudska prava i slobodu”, rekao je Mato Arlović.

Prava pripadnika nacionalnih manjina su zapravo zbroj prava određene grupe ko-ja zbog svoje specifičnosti i posebnosti, bilo etnične, vjerske ili jezične, imaju po-trebu da se izdvoje i većina im mora otvo-riti prostor da se ostvare. Tu se iz tog razlo-ga pojavljuje pojam pozitivne diskrimina-cije, gdje većina radi prostor radi zaštite ljudskih prava kako bi nacionalna manjina

mogla doći u poziciju iskazivanja svojih prednosti u odnosu na većinu. Ako govori-mo o suvremenom društvu, onda to većinu obogaćuje, a ne osirumašuje.

Arlović je istaknuo da svaka takva mo-gućnost stvara prostor za učenje, međusob-no razumijevanje, dijalog i toleranciju. Otvaranjem manjinama prostor za njihova prava obogaćujemo sebe, s jedne strane, a istodobno se njima omogućuje da praktici-raju ono u što vjeruju i što ih čini karakteri-stičnima, s druge strane. Uz pretpostavku da je Bog sve nas stvorio jednakima po uzo-ru na samog sebe, dolazimo do poante da svi smo jednaki, da svi trebamo imati jedna-ka prava i odgovornosti – jedni prema dru-gima i prema sebi samima. Arlović smatra da je to jedna puno dublja poanta koja nam pokazuje koliko je zapravo trebalo proći stoljeća, godina i dana da priznamo da svi zapravo imamo jednaka prava i slobode.

Korupcija među nama

Munir Podumljak je govorio na temu “Međuodnos korupcije i ljudskih prava”. Podumljak je istaknuti aktivista na zaštiti ljudskih prava, a od 2001. godine primarno na suzbijanju korupcije. Objavio je nakoli-ko radova – analiza s područja korupcije i ljudskih prava. U udruzi Partnerstvo za društveni razvoj, koja je 1999. osnovana u zagrebu i u kojoj je predsjednik, osmislio je i vodio 10-ak antikorupcijskih projekata, od kojih su najvažnija dva CARDS projekta

Tribina “Ljudska prava danas u svijetu, Republici Hrvatskoj i njenom okruženju”

Čovjek između prava i korupcije

Slijeva: don Ivan Grubišić, Munir Podumljak, Mato Arlović i Mirza ef. Mešić


JOURNAL

16

orijentirana na ulogu civilnog društva u suzbijanju korupcije i sukoba interesa.

Govoreći na o međuodnosu korupcije i ljudskih prava Podumljak je pokušao na-praviti poveznicu s predhodnim izlaganjem. Složio se da je Ustav RH jedan od liberalni-jih Ustava u ovom okruženju: “Moje osob-no mišljenje je da mu ne bi škodilo malo više discipline i malo više sankcija u odno-su na prava i slobode. Naime, nekad ta pra-va i slobode dovedu do toga da počnemo mi jedni drugima kršiti ta prava i da se onda ona moraju sankcionirati.” Podumljak sma-tra da je to jedno od ključnih pitanja korup-cije: kako se korupcije riješiti i sankcionira-ti, a da pritom sva prava ostanu zaštićena? Rekao je da je nužno razgraničit pojam ko-rupcije od pojma mita: “Poistovijetiti ko-rupciju s mitom jednako je poistovjetiti ku-gu s temperaturom. Dakle, je li istina da čovjek ima temperaturu kad ima kugu? Je-ste! Da li to znači da je temperatura kuga. Ne, ne nužno, ne uvijek.”

Pojam korupcija predstavlja korištenje javnog položaja za osobnu korist i kao ta-kav pojam najčešće se veže za osobe koje imaju javni položaj, osobe kojima smo dale svoje povjerenje da odlučuje u naše ime, da odlučuje u ime zajednice. Ovdje se ne radi isključivo o koristi koju ostvaruje ta osoba, već o šteti koju nanosi zajednici. Sukob in-teresa je pojam koji predstavlja situaciju kad privatni interes utječe na javni interes, no to ne znači isto što i korupcija. Sukob interesa je temelj korupcije, te kad interes poprimi malignu formu postaje temelj za sistemsku korupciju koja zapravo i pred-stavlja najveće zlo. “Tu je važno uvesti još jedan termin koji isto tako izgleda kompli-cirano, a nije, to je politika. Bez politike nema vlasti, bez političkog procesa nema javnog položaja, ne možemo imenovati ne-koga ako nismo nekakav proces proveli. Politički proces je način na koji se formulira javni interes. Obično je to demokracija ili neka većina koja će odlučiti što je naš javni interes. Zato i je politika sastavni dio i ljud-skih prava i integriteta i korupcije. Bez ta-kvih odluka nema onoga tko bi mogao zlo-upotrijebiti određenu poziciju”, rekao je Podumljak. Javno dobro i javni interes predstavljaju dio našeg zivota. Ukoliko re-surse koje imamo netko zloupotrijebi i pri-svoji, na taj način krše se naša prava. Poli-tički proces je proces koji formulira javi in-teres i zato je politika sastavni dio ljudskih prava i integriteta i korupcije. “Kad netko u takvom političkom procesu pokuša zloupo-trijebit nečije povjerenje koje mu je dano i privatizira tu poziciju, zapravo je zarobio zajednicu i zarobio je državu. Zašto? Zato jer nema ugovora u politici, nema ugovora

u demokraciji. Mi glasamo i dajemo vjeru nekome, povjerenje. Nema ugovora po ko-jem ćemo jednom moći nekog suditi i reći: pa ti si mene prevario. Glasali smo, osoba ima legitimitet i ako ga odluči zloupotrijebi-ti, tada svi naši glasovi, sve naše povjerenje ide u taj sustav. Time je ta osoba zarobila državu u svoj interes, ako svoju poziciju zloupotrebljava. Time ta osoba čini zlo svi-ma”, naglasio je Podumljak.

Poanta korupcije kao negativne pojave nije u koristi koju ostvaruje neka osoba, već šteta koju nanosi. Kriminalizirana politika znači da država čini kaznena djela, a pritom je sama sebe trebala procesuirati. “Borba protiv korupcije, kad vlasti kažu da će ju provesti, je kontradikcija sama po sebi – tre-bali bi se boriti sami protiv sebe. Borbu pro-tiv korupcije bi trebali prepustiti drugima, a mi bi trebali slušati”, citirao je jednog go-vornika s antikorupcijske konferencije iz Atene. Kad imamo zarobljenu državu i kri-minaliziranu politiku, tada dolazi to potpu-nog uništenja temelja društva. Sve ono što se gradilo stoljećima počinje se urušavati. “A gdje smo mi u svemu tome? Svakim svojim korakom i težnjom da ostvarimo svoju privatnu korist na račun tuđeg prava gradimo koruptivni sustav. Onog trenutka kad to učinimo nemamo više obraza reći da kad to drugi čine da je to loše. Kada previše ljudi to čini, tada to postaje pravilo; kada to postane pravilo, tada je šteta vidljiva svako-ga dana. Tada se primimo za glavu i gleda-mo koga bi okrivili za sve to. Uglavnom ćemo okriviti sve osim sebe samih”, rekao je Podumljak. Ništa se neće promijeniti dok čovjek ne pođe mijenjati i čistiti sebe, te djelovati na okolinu. Podumljak je zaklju-čio da nedjelovanjem kažnjavamo sami se-be. “Demokracija ne priznaje i ne postoji ako nakon posla idemo kući, jedemo, po-gledamo malo TV, popričamo s najbližima i idemo spavati. Demokracija traži da ba-rem 10% svog vremena svaki dan damo zajednici na način da vidimo šta se zbiva u zajednici, da reagiramo na ono loše i da ra-dimo na tome da se popravi. Demokracija je zajednička kuća koja se mora održavati, a održava se na način da dajemo doprinos za-jednici. Bez toga demokracija je veće zlo nego što je autoktracija ili bilo koja druga tvorevina, jer u demokraciji nema imena koje bi bilo odgovorno, već je to skup ime-na”, rekao je Podumljak. Sve je to jedan zatvoreni krug, sami sebi zapravo narušava-mo prava jer smo stvorili situaciju u kojoj će se narušavati prava bez ikakve odgovor-nosti. Da nam se takve stvari ne bi i dalje dešavale, treba pogledat oko sebe, pomoći onome kome treba pomoći, reagirati na ono šta ne valja i glasati po svojoj savijesti.

Čovjek nadasve

Dr. don Ivan Grubišić, teolog, sociolog i filozof, djelatnik u Centru Split Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar” iz Zagreba, govorio je na temu “Gdje je nestao čo-vjek?”. Naglasio je da je moto njegovog djelovanja “najprije čovjek”, te se zbog ta-kvog pristupa našao se u situacijama da je bio napadnut od strane svojih kolega iz Katoličke crkve, koji su mu rekli: “Kako je čovjek nadasve, kad je Bog nadasve?!” Po njegovom vjerovanju Bog spašavajući i žrtvovajući se za čovjeka, Bogu je čovjek nadasve i što činimo čovjeku, pojedincu bez obzira na svjetonazor, to učinimo sa-mom Bogu. Nažalost, čovjek je uvijek po-dređen nekom kolektivu, nekoj udruzi, zajednici i ta podređenost nije dobra te ona postaje zloupotreba. Čovjek postaje sred-stvo, a ne cilj sveukupnog djelovanja. Don Ivan Grubišić smatra da je čovjek polazi-šte, cilj i krajnja svrha. Potrebno je u skla-du sa zakonskim propisima ne izgubiti ono što daje kvalitetu i smisao življenju.

Postoje tri vrednote i tri krijeposti bez kojih život nema kvalitetu. Prva od njih je vjera, vjerovanje, povjerenje. Živimo u vje-ri i nadi u sutrašnji dan. “Tehološki napre-dak omogućava kulturu življenja, ali uništa-va kulturu života i to je zajednička civiliza-cijska zabluda da će nam kultura življenja dovesti u pitanje kvalitetnu kulturu života”, rekao je Grubišić. Vjera i nada nisu puko iščekivanje nego vlastiti napor da se to do-godi. Osim ljudske vjere i nade, tu je i lju-bav koja daje smisao u životu. To je ljepota života, to su konstitutivi bez kojih život gu-bi smisao i konačnu vrijednost.

Kroz razne životopisne primjere don Ivan Grubišić pokušao je prisutnima u Kongresnoj dvorani Islamskog kulturnog centra približiti čistoću vjere i ljepotu živ-ljenja uz zalaganje za svakog pojedinca. Svoje izlaganje zaključio je pjesmom koju je sam napisao. Njome je htio izraziti svo-ju vjeru, nadu i ljubav: “Živim dan, doče-kam noć. Živim noć, dočekam dan. I tako živim ja, i tako živiš ti, i tako žive ljudi svi. Živim nadu, obuzme me sumnja. Živim sumnju, dočeka me slutnja. I tako živim ja, i tako živiš ti, i tako žive ljudi svi. Hoće li zadnji dan završiti u noć? Hoće li zadnja noć dočekati dan? To ne znam ja, to ne znaš ti, to ne znaju ljudi svi. Vjerujem ja, vjeruješ ti, tako ne vjeruju svi. Netko vjeru-je u svjetlo, drugi sluti tamu, a sunce nam svima neprestano sja. Sunce nikada nije tama. Tama je samo oblak u nama. Ono grije mene i tebe i ljude sve. Vjerujem svje-tlost je moje zadnje određenje.” �

Amela Handanović


JOURNAL

17

U organizaciji Vijeća bošnjačke nacio-nalne manjine grada Zagreba i Bošnjačke nacionalne zajednice grada Zagreba i Za-grebačke županije, u nedjelju 14. prosinca 2008. u prepunom zagrebačkom kazalištu “Histrionski dom”, Ilica 90, održana je predstava “Djeca sa CNN-a” i promovira-na knjiga “Šest drama” Amira Bukvića.

Amir Bukvić (Sarajevo, 1951.) diplo-mirao je glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, te potom postao članom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U više od 20 sezona odigrao je niz uloga, uz ostale i Shakespearova Ha-mleta, Trepljova u Čehovljevom “Gale-bu” i Gregersa u Ibsenovoj “Divljoj pat-ki”, a odigrao je i nekoliko glavnih uloga u TV-dramama. U istom kazalištu prai-zvedene su mu dvije drame: “Stanovnici sna” i “Homo novus”, koje su i nagrađene nagradama za najbolji dramski tekst. Po-stavljene su mu drame i “Nepredvidiv slučaj” (“Teatar &TD”, Zagreb), “Mala sirena” (“Dječje kazalište Dubrava”, Za-greb), “Djeca sa CNN-a” (“Pozorište mladih”, Sarajevo) i “Aristotel u Bagda-du” (“Kamerni teatar 55”, Sarajevo).

Za dramu “Aristotel u Bagdadu” na-građen je nagradom “Marin Držić”. Dra-me su mu prevođene i uvrštene u antologi-je. Dosad je objavio pet knjiga drama i dva romana (“Aristotel u Bagdadu” i “Odgo-vor malog princa”). Autor je nekoliko do-kumentarnih filmova za strane producente koji su prikazivani diljem svijeta.

Na inicijativu međunarodne zajednice i Veleposlanstva BiH u Zagrebu otvara prvi Kulturni centar Bosne i Hercegovine u svijetu, a 1994. godine imenovan je di-rektorom Kulturnog centra i atašeom za kulturu pri Veleposlanstvu BiH u Zagre-bu. Početkom 2000. godine napušta di-plomaciju i vraća se teatru i pisanju. Amir Bukvić živi i radi u Zagrebu.

“Djeca sa CNN-a”

Bukvićeva drama “Djeca sa CNN-a” premijerno je prikazana 27. travnja 2006. na sceni “Pozorišta mladih” u Sarajevu (Semir Krivić i Amra Kapidžić u uloga-ma Dine i Dore). U drami je sadržana ve-lika bošnjačka, ali i europska tragedija: genocid u Srebrenici. Iako je riječ o dram-skoj iluziji, ona proizilazi iz konkretne

zbilje koja je širom svijeta duboko potre-sla TV-gledateljstvo. Naime, riječ je o stvarnom predlošku za pisanje drame, ko-ja govori o Dori i Dini, djeci čije su slike i sudbine prikazivane na vijestima ame-ričkog CNN-a u vrijeme stravičnih raza-ranja Vukovara i pada Srebrenice. Dora je uplakana djevojčica iz vukovarske ko-lone užasa, a Dino je dječak s bijelim ze-com u rukama u skupini djece kojima Mladićevi vojnici, nakon pada Srebreni-

ce, dijele bombone. Igrom slučaja i sudbi-ne, 10-ak godina poslije, to dvoje mladih ljudi susreću se u Zagrebu. Iako, naoko, iz suprotstavljenih kultura koje nose iz djetinjstva, oni se zbližavaju i na čudan način grade svoje prijateljstvo, nastojeći potisnuti stravična događanja iz djetinj-stva i gubitke najbližih. Glavni akter ove drame, Dino, nakon krvave egzekucije ostao je bez oca i dva brata, a djevojčica Dora bez brata i oca. Tražeći svoje mjesto pod zagrebačkim nebom i nastojeći ne bi-ti gubitnici u pragmatičnom svijetu, oni postupno jedan drugome otkrivaju svoju bolnu tajnu. Uz sva njihova nastojanja za-borava, gledanja svijeta s one bolje stra-ne, uz bogatstvo duše i duhovnosti koja izbija iz njihovih dijaloga - oni opet, kroz sjećanja i dnevna događanja, prolaze svoj stravični put iz djetinjstva, osjećajući i danas posljedice izoliranosti i nesnalaže-nja u bešćutnom svijetu, koji svakim da-nom ide dalje. Uz poneki krik zbog igre slučaja ili sudbine, koji su im obilježili osamljeničke živote, izgrađujući svoju ži-votnu filozofiju, oni se ne predaju i na svoj način idu dalje.

Bukvić je po vlastitom priznanju bez-broj puta odvrtio prizore poslije pada Vu-kovara i Srebrenice, zabilježene objekti-vom moćnog američkog CNN-a, koji su ga duboko potresli. Snaga dramskog dija-

Promocija umjetničkog rada Amira Bukvića

Bukvićev dramski opus

“Djeca sa CNN-a” u Histrionskom domu


JOURNAL

18

loga, bez strogog inzistiranja na konflik-tu, proizilazi iz stalne autorove usmjere-nosti na osnovni problem - nepravedni rat, koji će trajno ozlijediti dječju psihu. Ljudsko-moralni kodeks (treba oprostiti, ali ne i zaboraviti, da se zločini ne pono-ve) nalaže Bukviću da se dotakne politič-ko-vojnotaktičkih teza. Dino smatra da su Srebreničani žrtvovani od Sarajeva, što podsjeća na tezu da je Vukovar žrtvovan od Zagreba. Psihološki i socijalni faktori utjelovljeni su u radniku “Čistoće” iz Sre-brenice i studentici psihologije koji se identificiraju sa svojim zemljama (Hrvat-skom i BiH), ali i sa svojim tragedijama. Kao dramatik, kojemu nije stran često ko-rišten motiv “zločina i kazne”, Bukvić apelira na našu zajedničku svijest i to isti-nama koje ne olakšavaju naš položaj, ali nas ohrabruju za buduće poteze.

“Djeca sa CNN-a” je predstava koja nije ostala ravnodušnom niti zagrebačku publiku. Nadmašila je sva očekivanja – nitko se nije nadao tako jakoj priči, izvr-sno postavljenim karakterima, emocio-nalno iznijansiranim dijalozima u kojima se osjećaju posljedice izoliranosti i ne-snalaženje, te dramaturškoj preciznosti redateljice Aide Bukvić. U predstavi je ispričana topla i stvarna priča poput mno-gih stvarnih sudbina malih ljudi iz Hrvat-ske i BiH. To je priča koja nas se tiče i koja se gleda u jednom dahu. Uspjehu ka-zališnog uprizorenja drame “Djeca sa CNN-a” veliki su doprinos dali i izvrstan glumački par: Amar Bukvić (u ulozi Di-ne) i Iva Mihalić (u ulozi Dore).

“Šest drama”

Knjiga “Šest drama” Amira Bukvića tiskana je 2007. godine u nakladi Boš-njačke nacionalne zajednice Hrvatske. Kao što i samo ime govori, u knjizi je sa-brano šest autorovih drama: “Stanovnici sna”, “Homo novus”, “Promjene”, “Dje-ca sa CNN-a”, “Aristotel u Bagdadu” i “www.robijevportal.hr”.

Dževad Jogunčić, potpredsjednik za-grebačkog ogranka Bošnjačke nacionalne zajednice i urednik “Biblioteke Bosana: Bošnjački pisci u Hrvatskoj” (u sklopu iz-davačke djelatnosti BNZH), u svojstvu moderatora se prisjetio da je na početku ra-ta, 1991. godine, Bukviću tiskana knjiga od pet drama u nakladi sarajevske izdavačke kuće “Svjetlost”.Po samom izlasku knjige jednostavnog naziva “Drame”, priređena je promocija u Zagrebu na koju su krenuli i urednici – Alija Isaković i Ivan Lovreno-vić. Međutim, bili su zaustavljeni na bari-kadama negdje na putu iz Sarajeva prema

Zagrebu. Promocija “Drama” održana je u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu bez njihova prisustva i pred velikim i šaro-likim auditorijem, što nije bilo uobičajeno za promociju jedne knjige drama. O tome i sam autor piše u predgovoru “Šest drama”. “U zraku se osjećala izvjesnost rata koji još nije buknuo svom snagom i za kojeg se nije znalo kojim će sve putovima krenuti. Sje-ćam se da sam, promatrajući taj raznoliki skup umjetnika, pomislio kako je ova pro-mocija mojih drama trebala možda poslu-žiti i kao razgovor prisutnih s dvojicom uglednih sarajevskih umjetnika i intelektu-alaca u kojem bi se možda mogao nazrijeti tijek nadolazećeg rata ili možda pokušalo ratiom ublažiti taj ratni pohod na prostori-ma koje pamte samo okrutne i počesto be-zumne ratove. A onda je sve krenulo kako je krenulo, okrutnost i bezumnost bila je veća nego ikada, a ratio se, pred silinom, negdje začahurio”, napisao je mnogo godi-na kasnije Amir Bukvić.

Jogunčić je podsjetio da je prva pro-mocija “Šest drama” bila 23. veljače 2008. godine u “Kamernom teatru 55” u Sarajevu, u okviru manifestacije “Sara-jevska zima”. Tada su promotori bili ra-hmetli prof. dr. Gordana Muzaferija, prof. dr. Muhamed Dželilović i Irfan Horozo-vić. Promotori na zagrebačkoj promociji Bukvićevih drama bili su prof. dr. Sanja Nikčević i dramaturg Mladen Martić, ko-ji je bio odsutan zbog bolesti, a čiji je tekst pročitala Aida Bukvić, autorova kćerka i redateljica “Djece sa CNN-a”.

“Bilo je prirodno da u našoj internoj podjeli posla meni pripadne prvi dio Ami-

rove knjige jer stariji sam, pa je red i da prvi progovorim. Ali što je važnije, i prve su tri drame ‘Stanovnici sna’, ‘Homo no-vus’ i ‘Promjene’ napisane, a prve dvije i prikazane u vrijeme koje je već i za auto-ra i za mene, gledatelja i dramaturga, po-staje dalekom poviješću. Onim mitskim, prije rata, o kojem smo s ponešto nevjeri-ce i sami slušali u djetinjstvu”, stoji na početku teksta Mladena Martića, koji je bio kućni dramaturg zagrebačkog “Teatra &TD”. Martić je imao vrlo veliku ulogu u postavljanju prve verzije drame “Nepred-vidiv slučaj”, koja je, ponešto izmijenje-na i prilagođena vremenu, objavljena u knjizi pod novim, aktualnijim nazivom – “www.robijevportal.hr”. Prisjetio se da je Bukvića najprije gledao na pozornici HNK 80-ih godina prošlog stoljeća, pri čemu ga je odmah zapamtio među mno-gim mladim glumcima koji su osvajali svoj prostor u, Šenoinski rečeno, Središ-njem našem kazališnom zavodu. “Dok su se ostali uglavnom upinjali da osvoje gle-dalište svojim glasom, pojavom i novim izričajem u tumačenju starih junaka, Amir je ostajao nekako suzdržan, bojažljiv i sti-šan. Kao uronjen u neki intenzivni unu-tarnji dijalog – ne s likovima oko sebe i ne s publikom, a još i manje s kolegama, nadolazećim prvacima, već sa samim so-bom i osobom koja mu je dodijeljena. Pripisivao sam tu drugost i drugačijost li-kovima koje je tada iznosio, Hamletu ili Trepljovu na primjer, jer je zagledanost u vlastitu dušu i nesklonost prijekim odlu-kama značajka koje su im podarili njihovi pisci. Tek sam kasnije, a naročito nakon

Slijeva: Dževad Jogunčić, Aida Bukvić, Sanja Nikčević i Amir Bukvić


JOURNAL

19

upoznavanja Amira kao čovjeka, pa onda i pisca, nakon Vukovara i Srebrenice, shvatio da sva ta plahost dolazi odatle što on stvari vidi drugačije od mene i osta-lih”, napisao je dramaturg Martić.

Naglasio je da su svi u prošlotisućljet-nim 80-im godinama – kada je Bukvić pisao svoju složenu fantazmagoriju “Sta-novnici sna” ili naoko jednostavnu jedno-činku “Homo novus” i u kojima se zbivao prvi dio retrospektivne satire “Promjene” – već znali da je svijet ludnica, a istina laž. Da je u nama sve mutno, da je život apsurdan, a vlakovi strogo kontrolirani. O tome su nas učili mnogi velikani pisane riječi, ali je malo tko znao da je to neopo-zivo tako. “Amira smo kao pisca svrsta-vali u beketovske pasatiste i pomalo ma-knute proroke katastrofe, magijske reali-ste i znanstvene fantastičare. A on je, za-pravo, vazda bio samo prepisivač stvar-nosti. Stvarnosti koju je samo on vidio tako jasno i neuljepšano. Amir oduvijek razotkriva pogubne mehanizme stvarno-sti, kojima vazda ravnaju neki poduzetni doktori – stanovnici sna. Iako je razotkri-vena, ta je stvarnost još uvijek toliko moćna da se uspijeva narugati onome ko-ji ju je razotkrio”, napisao je Martić. Smatra da su “Stanovnici sna” tragiko-medija o našoj usamljenosti u uzaludnoj potrazi za srećom, “Homo novus” je gro-teska o našoj oduzetoj cjelovitosti, a ne-što mlađe “Promjene” satira su o politici kao nemaštovitoj igri mijenjanja boja. Sva tri teksta funkcioniraju jednako kada ih čitamo danas, kao što su funkcionirali u vrijeme nastanka. Jedino je ljudska za-jednica još razmrvljenija, kaotičnija i au-todestruktivnija od one u “Stanovnicima sna”. Ljudska jedinka je još nadziranija i neslobodnija nego u “Homo novusu”. Odnos vlasti i pojedinca, koji ne dopušta da ga strpaju u stado, još je mračniji i per-verzniji nego u “Promjenama”.

“Zato je logično na kraju upitati se: za-što ovdašnja kazališta i ovdašnji redatelji zaobilaze ovog iznimnog dramatičara? Ili možda nije. Možda je upravo logično to da se Amir na pozornici pojavljuje rijetko ili nikako. Napokon, ne prolaze u ovim vre-menima puno bolje ni dramatičari poput Slobodana Šnajdera, Vladimira Stoisavlje-vića, Ive Brešana, pa i samog Krleže. Naša kazališta misle da će eskapatičkim reperto-arom, izbjegavanjem bitnih pitanja i muzi-ciranjem u salonima tonućeg broda privući publiku i opravdati svoje skupo postojanje. Vjerujem da se varam. Čim shvate da op-stati može samo ako progovori o stvarnosti pod kojom stenjemo, opet će posegnuti za tekstovima Amira Bukvića, dramatičara

koji poznaje kazalište i čovjeka koji ne izbjegava živjeti”, napisao je na kraju tek-sta dramaturg Mladen Martić.

Promotorica prof. dr. Sanja Nikčević je govorila o ostalim, novijim trima dra-mama iz knjige: “Djeca sa CNN-a”, “Ari-stotel u Bagdadu” i “www.robijevportal.hr”. Naglasila je da se posebno oduševila dramom “Aristotel u Bagdadu”. “Bukvi-ćev rad sam poznavala i prije. Ali, čini mi se da sam ja trebala ostariti ili sazoriti da bih mogla razumjeti o čemu se radi u to-me. Trebala sam steći neko životno isku-stvo da bih mogla shvatiti čak i one stvari koje je on pisao dok je bio mlad – ono o čemu je Martić govorio. ‘Aristotel u Bag-dadu’ je jedna vrlo neobična drama, koja govori o sultanskom dvoru u Bagdadu na kojem pokušavaju prevoditi Aristotela. Pritom imaju tipičan problem prijevoda njegove poetike i pojmova poput komedije i tragedije, koja u muslimanskoj kulturi ne postoji”, rekla je Nikčević i podsjetila da je Aristotel najznačajniji filozof zapadne ci-vilizacije. Njegova filozofska misao je vraćena na Zapad preko Istoka, čiji su mi-slioci i učenjaci pronašli i preveli njegove tekstove. Na osnovu Aristotelove filozof-ske misli zapadna civilizacija je nastavila graditi svoju znanost i tumačiti dobar dio umjetnost. Prema tome, Bukvić govori o temeljnim civilizacijskim odrednicama obje kulture. Prof. Nikčević je naglasila da se u drami se neprestano prepliće nekoliko razina stvarnosti, te da ju je “Aristotel u Bagdadu” apsolutno fascinirao. “Svi liko-vi iz Bukvićevih drama imaju dva temelj-na problema. Jedan je što pokušavaju spo-znati sebe, druge i svijet oko sebe – i kad-tad zaključe da je ta spoznaja nemoguća. Drugi problem je što se pokušavaju prila-

goditi vremenu, kulturi i ljudima na koje nailaze. U tom pokušaju spoznaje Amir se kao pisac igra upravo sa iluzijom i zbi-ljom”, rekla je Nikčević. Tako npr. Bukvić u drami “www.robijevportal.hr” govori o manipulaciji medijima koja stvaraju lažnu zbilju, a koja će vrlo realno razoriti stvarne likove. Naglasila je da se u Bukvićevom dramskom djelu njoj čini najzanimljivijim tzv. kopče susreta – između iluzije i zbilje, između muslimana i židova, između razli-čitih ljudi i kultura, između čovjeka i Bo-ga, itd. Telefonska govornica u “Djeci sa CNN-a” je takva kopča susreta između dva svijeta – bosansko-hercegovačkog i hrvatskog, između Sarajeva i Zagreba. To su najjača emotivna mjesta o kojima Bu-kvić zna pisati.

“Kad spominjem emocije, to je nešto što je u drugoj polovici 20. stoljeća izba-čeno iz tzv. visoke umjetnosti. Pozitivne emocije, dobrota i ljepota su izbačene van i danas je vrlo teško piscu pisati drame ko-je na čitatelje ostavljaju izrazito pozitivan utisak, nešto što budi dobro. To je teško jer ideš protiv struje. Takav je trend. Da-našnja umjetnička struja afirmira neke sa-svim druge stvari. Amir očito ide protiv takve linije i piše iz svoje umjetničke po-trebe koju dijelimo i mi kao publika. Sa-mo kad je trend nešto drugo, onda nas je strah to reći. Jer ne možeš reći da ti je za-pravo puno draže gledati ljepotu i dobrotu na sceni, ako te uvjeravaju da je život tako grozan da moraju samo grozne stvari biti na sceni”, rekla je prof. Nikčević. Nagla-sila je da je “Drama sa CNN-a” svojevr-sna ratna drama. U Hrvatskoj se ratne dra-me dijele u dvije skupine: političke i emo-tivne. Političke su ili lijeve ili desne, pri čemu je potpuno jasno u kojem je pisac stavu: Hrvatska je nevina žrtva ili smo svi jednako krivi. “Emotivne drame govore kao i ova Amirova – o žrtvama koje poku-šavaju preživjeti, pokušavaju ići dalje. Te emotivne su mnogo bolje od političkih. Međutim, i jedne i druge su zapravo mar-ginalizirane jer se naše društvo nije suoči-lo s traumom rata, nije tu priču završilo i raščistilo. Nama je nužna katarza, čišćenje emocija koje doživljavamo gledajući neke scene na pozornici. Tako sami postajemo bolji i postaje nam lakše. Katarzu Amir Bukvić ima i u ‘Aristotelu iz Bagdada’ i ‘Djeci sa CNN-a’, što mi se čini jako vri-jednim i važnim. Silno mi je drago da tako radi, unatoč tome što trenutačna moda to ne voli. Ali, sudeći po brojnosti i reakcija-ma vidim da publika i dalje to voli, pa se nadam da će i dalje o tome pisati”, rekla je prof. dr. Sanja Nikčević. �

I.I.


JOURNAL

20

Dramski studio “Orient espresso”, ko-ji djeluje pri KDBH “Preporod”, gosto-vao je 20. i 21. prosinca 2008. u Sanskom Mostu, Fajtovcima i Vrhpolju. Tom pri-godom izvedena je predstava “Ramo i Đulka”, autora Emsuda Sinanovića, koji je ujedno i režirao dramu. Gostovanje su organizirali JU “Kult Media” i JU “Na-rodna biblioteka” u Sanskom Mostu.

Zanimljivo je da je predstava izvedena 20. prosinca u Osnovnoj školi u Vrhpolju, mjestu u kojem je autor predstave rođen. Publika je naprosto bila iznenađena i odu-ševljena dramom koja je postavljena u Za-grebu, a govori jezikom Vrhpolja i okolice te duhovito tematizira neke postratne i tranzicijske probleme i traume Bošnjaka svojstvene za taj kraj. Naravno, u prenese-nom značenju one su svojstvene i za čitavu Bosnu i Hercegovinu, ali i Hrvatsku. To nije uopće čudno jer je drama “Ramo i Đulka” prvotno napisana kao “Romek i Julka” za potrebe škole u Zaboku u kojoj je autor zaposlen. S predstavom “Romek i Julka” autor je osvajao brojne nagrade za kazališni amaterizam u Hrvatskoj te mu sličnu priču nije bilo teško transponirati u rodni bosanski kraj. Ova komična jedno-činka, napisana prema obrascu glasovite Shakespearove tragedije “Romeo i Julija”, prenesena u suvremeno doba u okruženje bosanske kasabe, predstavlja svojevrsnu detronizaciju slavnih veronskih ljubavnika na način da su njeni glavni akteri Ramo i Đulka naoko sretno zaljubljeni par, koji glumi da se voli, a zapravo oboje imaju ne-kog drugog. Glavni likovi su suprotstav-ljeni na način da je Ramo dijete tajkunske obitelji koja je bogatstvo stekla u mutnim

poslovima, a Đulka jedinica poštene boš-njačke obitelji. Upravo iz tog sukoba proi-zlazi i upečatljivi humorni sukob koji su uprizorile Midheta Ibrahimpašić, u ulozi Đulkine majke Zumrete i Enisa Travljanin kao Ramina majka Ajša. Uz melodrama-tični siže, djelo obiluje i humorom - od dosjetke do kalambura, ali i brojnim ka-rakterističnim leksemima bosanskog izri-čaja te na određen način predstavlja anti-modernističko djelo koje suprotstavlja stari način života Bošnjaka, njihova mora-la i običaja s novim obrascima ponašanja modernog kapitalističkog društva.

Autor dramskog teksta i režiser pred-stave je književnik Emsud Sinanović, ro-đen 1955. godine u Vrhpolju. Na Filozof-skom fakultetu diplomirao je filozofiju, komparativnu književnost i jugoslavisti-ku. Magistrirao je s temom iz bošnjačke drame i teatra. Do sada je objavio zbirke poezije “Vrhpoljski šehidi”, “Osmijesi Bosne”, “Tarih o ljubavi” te “Bošnjačku dramu”, knjigu o povijesti bošnjačkog te-atra, zatim knjigu poezije “Tarih o Sla-vonki”. Komedija “Ramo i Đulka” u iz-danju KDBH “Preporod”, njegovo je pr-vo štampano dramsko djelo.

U Vrhpolju mještani su priredili uku-san ručak, a stariji su u razgovoru posebno bili fascinirani Sinanovićevim jezičkim bogatstvom govora u predstavi. Jedna na-na je primijetila da je taj jezik uobičajen bošnjačkim majkama u općoj komunikaci-ji, a da je velika radost čuti da netko iz Za-greba piše na izvornom materinjem jeziku. Predstava je isti dan izvedena u Gradskoj vijećnici u Sanskom Mostu, a slijedeći dan u Osnovnoj školi u Fajtovcima. U Fajtov-

cima je predstava izvedena pred punom dvoranom u kojem su nesputano najviše uživali učenici škole. Pritom treba istaknu-ti da su prethodne dvije predstave uigrale glumce dramskog studija te su oni opušte-ni, uz mnoštvo gegova i improvizacije, od srca nasmijali publiku. Uz autora koji u predstavu uvjerljivo glumi seoskog hodžu istakla se i Đulka, učenica Islamske gi-mnazije u Zagrebu, Roberta Karo. Pred-stavi su odličnom glumom u sceni sijela omladine SDA pripomogle i učenice iste Gimnazije - Merima Pašić, Hanka Hoza-nović i Nermina Plojović. Glazbenu potku predstave pokrio je izvrsni mladi harmoni-kaš Samir Nurkić, a u tri uloge se pojavlju-je i Emir Štrkljević, čiji je zadatak bio uvjerljivo dočarati pijanog Đulkinog rođa-ka Talu, čije je ime Sinanović vješto pre-nio iz bošnjačke usmene književnosti.

Učenici su prenijeli svoje dojmove ri-ječima: “Uživali smo u predstavi, tim više, jer u našem gradu nema pozorišta, te nam je uveliko uskraćeno druženje sa ovom vr-stom umjetnosti.” Članovi dramskog stu-dija posjetili su i džamiju “Mehmed Ala-gić”, koja se nalazi uz školu te na turbetu slavnog generala Alagića proučili El-Fati-hu. Nakon toga, ljubazni domaćini, pred-vođeni književnikom Amirom Talićem, počastili su članove dramskog studija izle-tom na slapove rijeke Blihe te je u ugod-nom druženju dogovorena kulturna surad-nja Bošnjaka iz Zagreba i Sanskog Mosta. KDBH “Preporod” je domaćinu na poklon uručio svoje tiskovine, a dogovoreno je i predstavljanje “Preporoda” iz Sanskog Mosta u Zagrebu. �

F.M.B.

Aktivnosti Dramskog studija “Orient espresso”

“Ramo i Đulka” oduševila publiku


JOURNAL

21

U subotu 27. prosinca 2008./ 29. zul-hidždžeta u akšamsko vrijeme sunce je posljednji put zašlo u 1429. hidžretskoj godini. Neposredno poslije zalaska sunca započeo je 1. muharrem 1430. hidžretske godine, koji su najavili kandilji na džami-jama širom islamskog svijeta.

Proslava u Zagrebu

U Hrvatskoj su svečanosti u povodu na-stupajuće nove godine održane istu večer poslije klanjanja jacije namaza. U Islam-skom centru u Zagrebu svečani program su izveli imami, muezzini, polaznici mekteba, učenici Zagrebačke medrese i podmlađeni ženski pjevački zbor “Arabeske”. Nakon uvodnog obraćanja hafiza Aziza ef. Alilija, glavnog imama zagrebačkog, izveden je tradicionalni program koji je sadržavao učenje mevluda, poznate ilahije i recitale koji su govorili o najznačajnijem događaju u povijesti islama – hidžri. Svečani program osmislila je muallima Lamija Alili.

Većem broju zagrebačkih džematlija obratio se imam Zagrebačke džamije, prof. Mevludin ef. Arslani, održavši pre-davanje o značenju i značaju hidžre. Tekst njegovog govora prenosimo u cijelosti:

“Draga braćo i poštovane sestre, kla-njanjem akšam-namaza ušli smo u novu 1430. hidžretsku godinu. Ova večerašnja noć podsjeća nas na Hidžru, preseljenje muslimana iz Mekke u Medinu (622. god.), događaj iznimne važnosti i prekret-nicu islama i islamske povijesti. Događaj koji je prepun simbolike i zbilje, te pri-mjer istinske žrtve i krajnje odanosti Allahu, Poslaniku i putu islama.

Već sredinom zul-hidždžeta muslimani su u malim grupicama pošli napuštati Mekku i kretati se ka Medini. Iz Mekke je muslimanima bilo teško izaći, jer kada su za to saznali pogani, na svaki način su ih u to-me sprječavali. Da bi onemogućili hidžru preostalih muslimana iz Mekke u Medinu, posebno Muhammeda a.s., u Mekki se u Dari-Nedveti sastade Vijeće svih mekkan-skih prvaka da zauzmu zajednički stav i po-stupak prema Muhammedu a.s. Svi se slo-žiše da bi izgon Poslanika mogao biti opa-san i da bi Medinjani s njim mogli napasti Mekku, ali ni da hapšenje i zatvaranje Po-slanika nije sigurno i pravo rješenje. Zato se odlučiše na podmuklo opasno i opako poli-

tičko ubojstvo, odnosno atentat na Muham-meda a.s. No, nakon toga dolazi Džibril, koji po Allahovom dž.š. emeru obavještava Poslanika a.s. o zavjeri pogana i o Allaho-voj dozvoli da on i njegov vjerni ashab Ebu Bekr r.a. napuste Meku. Džibril mu je odre-dio vrijeme hidžre, upozorivši ga da te noći ne spava u svojoj postelji. Po padu mraka, mušrički mladići su opkolili kuću, s ciljem da ubiju Muhammeda a.s. u ponoć.

O tome govori 30. ajet sure Enfal: “I kada su ti nevjernici zamke pleli, da bi te u tamnicu bacili ili te ubili ili te protjerali; oni su zamke pleli, a Allah ih je ometao, jer to Allah najbolje zna!” Nakon ovog ajeta Mu-hammed a.s., ne gubeći vrijeme, ode Ebu Bekru, ispriča mu sve o zavjeri, te mu pri-opći odluku da napušta grad. Kako je Ebu Bekr takvu odluku već mjesecima očeki-vao, dogovore se da će se iste noći u kasno doba naći na određenom mjestu, pa zajedno krenuti prema pećini Sevr nedaleko od gra-da. Kad su stigli do pećine, Ebu Bekr uđe prije, pomete je i razdera vlastiti ogrtač da bi njime začepio rupe od zmija. Priča se da razderanim ogrtačem Ebu Bekr nije mogao začepiti sve rupe, pa je posljednju začepio vlastitom petom, da bi ga baš u petu kasnije ujela zmija. Nakon njihovog ulaska u peći-nu, pauk isplete mrežu oko ulaza, a dva go-luba sagradiše gnijezdo na grani koja je šti-tila ulaz, tako da je ulaz u pećinu bio potpu-no prirodno, po Allahovoj odredbi, maski-ran. Poslanikovi progonitelji i smrtni nepri-jatelji stižu do pred samu pećinu što Ebu Bekra, zbog sudbine islama i Poslanikova života, uplaši, a Muhammed a.s. mu reče: “Ne brini se i ne plaši, Allah je s nama!”. Tako su paukova mreža i golubovo gnijez-

do odvratili progonitelje od otvora pećine. Dok su se nalazili u pećini, Ebu Bekrov pa-stir koji je u blizini čuvao stado, donosio im je mlijeko, kćerka Esma hranu, a sin sve no-vosti iz grada. Odlazak Ebu Bekra i Muha-mmeda a.s. donio je mnogo neprijatnosti njihovim porodicama. Za njima je raspisa-na tjeralica kao i nagrada u visini 100 deva. Nakon tri dana, kad se grad već pomalo smirio, dođoše po njih u pećinu Ebu Bekrov pastir i vodič s dvije deve, te se mala kara-vana uputi prema Medini. Na putu za Medi-nu bilo je i zgodnih i neugodnih događaja.

Ovim je povijest okrenula novu strani-cu. Progonjeni muslimani našli su novo utočište, a Medina je postala središte po-kreta koji je skrenuo tijek svjetske povije-sti. Prvo poslanikovo djelo u Kubau bila je gradnja džamije koja je, kao prva u islamu, ostala glasovita sve do naših dana. Nakon gradnje džamije u Kubau i dolaska hazreti Alije u to mjesto navečer, poslije džume, Muhammed a.s. se zaputi ka Medini.

Iako su mnoge medinske obitelji potpu-no otvorile vrata svojih domova mekkan-skim muhadžirima, njima je ipak u Medini bilo neobično. Prvo im se nakon prave pu-stinjske klime u Mekki, bilo teško naviknu-ti na klimu medinske oaze. Neki su zbog tih klimatskih promjena kao Ebu Bekr dobili groznicu, a ne treba zaboraviti da su mu-hadžiri s dolaskom u Medinu u mnogo če-mu promijenili način života i da su bili bez imovine. Kod mnogih se pojavila nostalgija i žal za rodnim gradom. U tom smislu, na sve te okolnosti trebalo je nešto smišljeno i organizirano poduzeti. Zato Muhammed a.s., kao vođa muslimana u svemu, sazva skup svih prvaka mekkanskih i medinskih

Obilježavanje nove 1430. hidžretske godine u Hrvatskoj i BiH

Poruke i pouke hidžre

Mevludin ef. Arslani


JOURNAL

22

porodica i pozva ih na iskrenu i svesrdnu suradnju kako bi se muhadžirima olakšalo prilagođavanje. Svi se zdušno odazvaše Po-slanikovom pozivu da svaka medinska obi-telj, pogotovu imućnija, prihvati po jednu ili više mekkanskih obitelji. Oba domaćina bi zajedno radila i dijelila zajednički stečene prihode. Ensarije su bili toliko širokogrudni i iskreni da su od Poslanika a.s. tražili da uzme pola njihove zemlje i da je podijeli Mekkelijama, a Mekkelije se na toj pažnji zahvališe riječima: “Iznajmite nam vaše ze-mlje za ugovoreni zakup.”

Braćo i sestre, Hidžra muslimana nije bila obična migracija niti bijeg, kako to neki žele prikazati, nego čin velikog odri-canja i žrtve u ima Uzvišenog Allaha. Sve ovo je bilo presudno u njihovoj odlučno-sti preseljenjem. Nije bilo dileme niti al-ternative hidžri jer je ona bila jedini put do Mi’radžom potvrđenog uspjeha.

Česta tvrdnja, da je hidžra bila put u ne-izvjesnost i nije baš sasvim točna. Ne toliko zbog činjenice da je Poslanik a.s. pripremio teren u Medini, nego što je bilo sasvim iz-vjesno, što su muslimani htjeli. Njegov glavni cilj je bio čuvanje i afirmacija vjere, a ne lagodnog života i fizičke egzistencije. Da nije tako ne bi bilo potrebno seliti se. Ali, bez javnosti nema niti može biti afir-macije islamskog pogleda na stvarnost. Za jedno islamsko ozračje potreban je ambijent kojeg, sigurno je, tada nije bilo niti ga je moglo biti u Mekki. To je bio rezultat jed-nog realnog sagledavanja stanja i razlog donošenja povijesne odluke o promjeni sre-dine, što je predstavljalo vrhunac samoodri-canja i žrtve bez čega ne može biti bilo ka-kvog uspjeha u životu. I mada bi se moglo očekivati da uspjeh i pobjeda muslimana dođe onako s neba, nezasluženo, to se nije dogodilo. Pomoć je, nema sumnje, došla ali u okvirima božanskog poretka predviđenog za ljudsku narav. I premda je uspjeh Posla-nika a.s. bi predodređen, on se realizirao jednim naravnim tijekom kao rezultat teš-kih iskušenja, napora i žrtve. Ovaj put je bio potreban u cilju izgrađivanja čvrstih lično-sti, sposobnih da ponesu i nose veličanstve-ni emanet Božji.

Pouke i poruke hidžre su univerzalnog značaja, podjednako aktualne, trajno, za sva vremena, a pogotovu za doba islamske po-vijesti, poznate kao doba dekadencije islama koja, nažalost, još uvijek traje i iz koje nika-ko islamski svijet da izađe. Možda, ako bi se ponovo uspostavili onakvi međumusliman-ski odnosi kakvi su vladali među muslima-nima medinske zajednice i bili spremni po-dijeliti svoj dom s drugima, izlaz ne bi bio tako dalek i neizvjestan. Ovo potvrđuju i sljedeće Allahove riječi: “Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte

se Allaha, da bi vam se milost ukazala.” (Al-Hudžurat: 10). Nadahnuti ovim primjerima entuzijazma, naredne generacije muslimana su izgarale u izučavanju islama. Znali su da je uključivanje svih raspoloživih sredstava, imetka, znanja te izgrađena vlastita moral-nost, ključ duhovnog uspjeha muslimana i islama. Brojni su primjeri iz islamske povi-jesti o ljudima koji su bili istinski, najsvjetli-ji primjeri ambasadora islama, ponos, a ne sramota, koji su plijenili svojom jednostav-nošću, a ne razmetanjem i ohološću. Bila su to vremena kada je svaki musliman čuvao ugled islama i muslimana, kada su, izgleda, manje pričali, a više djelom pokazivali, ma-nje moralizirali, a više moralno živjeli u skladu s kur’anskim upozorenjem: “…zašto govorite ono što ne radite…”.

Život svakog muslimana bi trebao biti intoniran ovako, jednim ritmom, suklad-no kur’anskoj poruci i pouci da se na naj-ljepši način poziva, ne žaleći ni sredstva ni truda, blago i mudro, a ne kruto i tvrdo-glavo izazivajući animozitet i prema sebi i prema islamu. Islam je širokih, a ne uskih vidika pa ga treba tako i interpreti-rati, a ne suzivati ga, pogotovu ne danas pred velikim izazovima suvremenosti.”

Čestitka reisu-l-uleme dr. Cerića

Povodom nove muslimanske godine po Hidžri, reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić je uputio čestitku vjernicima islam-ske vjeroispovijesti. Tekst novogodišnje čestitke prenosimo u cijelosti:

“Draga braćo i sestre, tri dana dijele početak nove godine po Hidžri od početka nove godine po Miladu. Nova 1430. godi-ne po Hidžri pada u nedjelju 28. decembra 2008. godine sa zalaskom sunca, a nova 2009. godine po Miladu pada u srijedu na četvrtak u ponoć 3. muharrema 1430. go-dine. Ova koincidencija sjećanja na dva povijesna događaja od kojih se računa no-vo vrijeme u povijesti ima poruku.

Milad nas podsjeća na rođenje jednog čovjeka koji je promijenio svijet, a hidžra nas podsjeća na rađanje jedne zajednice koja je promijenila povijest.

Poruka je jasna - više nego ikad ranije čovječanstvo treba da prepozna vrijed-nost milada Isa, sina Merjeminog i hidžre Muhammeda, sina Abdullahovog, a.s. Milad i Hidžra su dva povijesna međaša. Prvi nas podsjeća da je čovjek osoba, ko-ja u ljubavi prema Bogu i ljubavi prema čovjeku može mijenjati svijet, a drugi nas podsjeća da je čovjek zajednica, koja u zajedništvu vjere u Boga i povjerenja u čovjeka može mijenjati povijest.

Nema sreće pojedinac bez zdrave zajed-nice, ali ni zajednica ne može opstati bez

snažnog pojedinca. Stoga je važno da zna-kove milada i hidžre čitamo otvorenog srca, jer Isa i Muhammed a.s. su znakovi za sva vremena i zato ih se ne smije udaljavati, niti prisvajati za jednoznačnu upotrebu. Isaove i Muhammedove znakove treba približavati baš kao što su ove godine hidžretska i mi-ladska nova godina blizu jedna drugoj.

Dakle, najveći izazovi našeg vremena su pravo pojedinca na sreću i uspjeh i pra-vo zajednice na vjeru i spas. Isa a.s. nas uči da je sreća i spas pojedinca u ljubavi prema Bogu i prema čovjeku, a Muham-med a.s. nas uči da je vjera i spas zajedni-ce u radu i odricanju za opće dobro.

Prema tome, čin hidžre iz Mekke u Medinu označen je kao početak računa-nja muslimanskog vremena u kontekstu miladskog vremena da bi se naglasila žr-tva koju su muslimani podnijeli radi kon-tinuiteta Ademove, Nuhove, Ibrahimove, Isaove i Musaove vjere i radi spasa čovje-čanstva. Sa hidžrom muslimani su naučili da ovozemaljski život čovjeka nema smi-sla bez vjere (el-dijanet), bez vjernosti (el-emanet), bez čestitosti (el-sijanet) i bez razboritosti (el-rezanet).

To pravilo važi i za nas ovdje i sada - naša ovovremena borba za dom i domovinu nema izgleda na uspjeh bez vjere u Božju milost, bez vjernosti u međusobnim odnosi-ma, bez čestitosti u radu za opće dobro i bez razboritosti u vođenju naroda u budućnost.

Zato je novogodišnja poruka - hidžret-ska i miladska vrlo jasna i nedvosmislena svima koji su dragovoljno prihvatili da brinu o sudbini naroda i države: radite da svi ljudi žive život dostojan čovjeka. Lju-dima su dosta njihove vlastite brige da bi mogli slušati vaše javne prepirke koji ih dodatno zabrinjavaju za njihovu i sudbi-nu njihove djece. Narod očekuje da im njihovi čelnici umanje, a ne uvećaju bri-ge; narod očekuje da im se otvore vrata nade, a ne da ih se zatvara u krug očaja.

Dakako, za sve naše brige mora biti izlaz i za sve naše strahove mora biti nada. U tom duhu nade za našu bolju budućnost, učim dovu Uzvišenom Allahu da nas obas-pe Svojom neizmjernom milošću, da nam život učini lakšim i sretnijim, da nam omi-li bratsku ljubav i slogu, da nas ujedini u zajedništvu vjere i akcije, da nas pouči ka-ko da nosimo emanet kojeg su nam ljudi povjerili, da nam omili čestitost i razbori-tost u svemu što govorimo i radimo za op-će dobro svakog čovjeka! Amin!

Svim muslimanima i muslimankama u domovini i dijaspori, kao i svim ljudima dobre volje, čestitam novu 1430. i 2009. godinu sa željom da im Uzvišeni Bog po-dari zdravlje, uspjeh i osobnu sreću!” �

I.I.


JOURNAL

23

27.12.2008. bila je subota, sveti ži-dovski dan. Ujedno se poklopilo da je to bio zadnji dan velikog židovskog blag-dana Hanuke, “blagdana svjetlosti”. Za-nimljiva je slučajnost da je na isti dan muslimanima bila Nova hidžretska 1430. godina. Zatim, kršćanima taj datum pred-stavlja dva dana od kad je bilo slavlje zbog rođenja Isusova. U međuvremenu, dogodio se pokolj u Palestini. Stotine ne-vinih života u mnogim raketnim napadi-ma je naprosto raskomadano. Nadalje, svijetom se širi crna i sve veća kriza na-stala zbog neracionalnog prezaduživa-nja. Ljudi troše i žive van svojih moguć-nosti kao da su u nekom ludilu, kao da su mahniti. Kako da se riješi kriza? Čini se da je najlakše naći žrtvu na koju ćete is-pucati svoje oružje pa u naknadnoj potre-bi za proizvodnjom povući ekonomiju načelom multiplikatora. To se zove “po-zitivni” multiplikator, tj. javni rashodi država tako generiraju proizvodnju koja naknadno daje još više BDP-a. Još usput malo testirati svoje novo oružje, kako bi izvukli zemlju iz krize ako je uopće kri-za. Malo se zapitajmo. Tko drži svjetski kapital? Pa stalno se radi i proizvodi, a vlasnici tog kapitala su uvijek malobroj-ni: kapital nije nestao.

Razmišljanje nas vodi do misli da ti centri moći ne žele promijeniti stanje u svijetu, izvući ga iz ekološke katastrofe te pokrenuti prema alternativnim izvori-ma energije. A tko li samo drži naftu? Čini se isti oni koji generiraju svjetsku politiku i vrše pritisak na zemlje S. Ara-bije, Katara, Emirata… da im naftu što jeftiniju prodaju. Zar nisu oni ti koji daju javne zajmove državama (opet naravno pri tome najveći dio kolača dobiva naj-manji broj ljudi). Da nije veselo govori činjenica što arapske zemlje prešutno ili javno odobravaju takav holokaust radi svojih privatnih interesa jer se očigledno mora napraviti “Grad svile” u Kuvajtu i

potrošiti novce na hlađenje pijeska kako bi se turistkinje u bikiniju u Emiratima mogle neometano bose hodati, a tu je i ta

(prokleta) nafta koja se nekome mora prodati. Ipak je SAD najveći kupac, a iza svega stoje “veliki” vjernici koji vaze da žena ne smije imati prava, mora prisilno biti pokrivena, fuj - reći ćemo, nije ni ču-do što se Zapadu takav koncept islama gadi! Svakom normalnom bi bio odvra-tan! Naravno, vijesti ubijanja stotine ci-vila Zapad prikazuje kao protuteroristič-ku akciju, svakako svim silama pokuša-vajući naći načina da krivicu svale na Palestince i muslimane, jer, musliman je terorist. Zar to niste već naučili? Osim onih koji ti daju da gradiš hotel u kojima možeš točiti alkohol. Ti su “moderni” muslimani sasvim cool. Izgleda da je ri-ječ o viđenju Zapada koje nažalost i mnogi muslimani u svakodnevnici, ne razmišljajući, prihvaćaju zdravo za goto-vo.

Mladež u Zagrebu koja je osjetila po-trebu pomoći ljudima u nevolji i imala želju proširiti istinu o tim zbivanjima or-ganizirala je akciju koja pomaže u ra-svjetljavanju istine. Ona je uključivala širenje istina preko prigodnog filma, za-tim prodaju tih filmova, a svi novci su otišli za pomoć djeci u Palestini. Konač-no, cilj je osvješćivanje svih nas da ovo nije samo magla koja se lako rasprši. Ak-tivist i član Omladinskog kluba musli-mana u Zagrebu, Adnan Demirović, u svom govoru rekao je da postoji jedna misao koju smo podvlačili tokom marke-tinga ove akcija, a vrlo je jednostavna i moćna te glasi: “Najveći neprijatelj zna-nju nije neznanje već iluzija znanja.” To je misao koju je izrekao poznati svjetski fizičar Stephen Hawking. Palestinski su-kob je prvi mit zapadnog svijeta te glasi da su se Arapi i Židovi tukli tisućljećima i da će se nastaviti tući. Za razliku od bi-lo kojeg drugog filma režiranog na sličnu temu, “Occupation 101” prikazuje de-taljnu analizu činjenica i skrivene istine koje su okružena različitim mitovima i

Akcija zagrebačkog OKM-a za pomoć Palestini

Umiremo da bi živjeliMirsad Dubravić

Poštivati život je puno jače od suosjećanja ili brižnosti. To je vjera u slogan “United we stand, divided we fall” (Uje-dinjeni stojimo, razjedinjeni padamo). Mladi ljudi, muslimani okupljeni oko OKM-a imaju želju da daju neku vrst do-prinosa za braću u Palestini. Svjesni smo da ono što oni žarko žele mi im teško možemo pružiti. Stoga organiziranje ove akcije je naš mali doprinos njihovoj borbi.

Occupation 101

Podrška palestinskom narodu


JOURNAL

24

stereotipima o Palestincima i Izraelcima. Film prikazuje život pod izraelskom voj-nom okupacijom, ulogu SAD-a u sukobu te glavne prepreke koje stoje na putu mirnog rješenja. Korijene sukoba opisu-ju vodeći stručnjaci s tog područja, mi-rovni aktivisti, novinari, vjerski čelnici i humanitarni aktivisti čiji su izvještaju često bili cenzurirani u američkim medi-jima. Film pokriva široki spektar tema od prvog židovsko naseljavanja iz Euro-pe 1880., napetosti 1920-ih godina, rata 1948., rata 1967., prve Intifade 1987., mirovnog procesa u Oslu, širenja nase-ljavanja, uloge Vlade SAD-a, druge Inti-fade 2000. godine, izraelskog povlačenja iz Gaze te mnoge situacije stradanja pa-lestinskog stanovništva.

Martin L. King je jednom prigodom rekao da će ova generacija žaliti, i to ne zbog zla učinjena od strane nemoralnih i griješnih ljudi, nego zbog zaprepaštene tišine dobrih ljudi. Pojedinac ima moral-nu obavezu suprotstaviti se nepravednim zakonima. Muslimani nisu statistika. Mi imamo lica. Mi imamo imena. Mi imamo nadu. Mi imamo snove. Baš kao i drugi. Slogan akcije glasio je “Umiremo da bi živjeli”, a mogao se vidjeti kroz ekspre-sivnost slika prikazanih likova Palestina-ca izloženim na ulazu u džamiju. Te slike prikazuju male obične ljude i njihova maštanja kao i maštanja svakog djeteta njihove dobi. Slike tematiziraju umjet-ničko dokumentarističke sadržaje poput portreta Ahmada iz Palestine koji žudi da bude Mahatma Ghandi. Usudimo li se reći da njegova žudnja nije uzaludna? Ghandi je želio mir i slobodu iznad sve-ga. Ahmad želi te iste stvari. Put ka miru počinje razumijevanjem zašto Palestinci ne mogu slobodno žudjeti. Ahmad umire od želje da takav put zaista postoji. Na-dalje, Zaid iz Palestine stremi da bude Abraham Lincoln. Usudimo li se reći da stremljenja nisu za budale? Lincoln je ukinuo roblje i učinio Ameriku zemljom slobodnih ljudi. Ali, Zaid ne može čak ni putovati svojom zemljom bez straha. Dostojanstvo mladih Palestinaca je oko-vano. Zaid umire da njegova težnja jed-nog dana ne bude sputana. Zanimljiv je i portret Samera iz Palestine koji sanja da postane Picasso. Usudimo li se reći da snovi mogu postati stvarnost? Picasso je promijenio umjetnost kroz svoje “ružiča-sto i plavo doba”, te je promijenio način na koji smo gledali boje. Ali Samer je ci-jelo vrijeme zarobljen u Crvenom vre-menu koje ne može promijeniti. Pitanje je: Zašto Samer umire od želje da sanja? Snovi su predlošci za otpor, primijetit

ćemo. Sanjati kad te tama okružuje nije znak očaja i neuspjeha, nego znak snage i odlučnosti koji, u slučaju obrane, mogu raskidati sve teške trenutke i pretvoriti ih u tračak nade.

Poštivati život je puno jače od suo-sjećanja ili brižnosti. To je vjera u slogan “United we stand, divided we fall” (Uje-dinjeni stojimo, razjedinjeni padamo). Mladi ljudi, muslimani okupljeni oko OKM-a imaju želju da daju neku vrst do-prinosa za braću u Palestini. Svjesni smo da ono što oni žarko žele mi im teško možemo pružiti. Stoga organiziranje ove akcije je naš mali doprinos njihovoj bor-bi. Dolazak i podržavanje ove akcije je također mali doprinos. Zajednički dopri-nos bio je simboličan novčani prilog koji se mogao donirati na izlazu iz Zagrebač-ke džamije. OKM je darovao stotinu

DVD-a na kojem se nalaze filmovi “Occupation 101”, dokumentarac o 11/9 te “Put za Guantanamo”, koje je OKM prilagodio i obradio. Naš je iskreni nijjet da ovaj skupljeni novac bude doniran djeci u Palestini. Jednom je jedan mudri čovjek rekao: “Naši životi prestanu ži-vjeti kada se prestanemo osvrtati oko stvari koje nam znače.” Mi smo se putem ove akcije zajedno osvrnuli. Neka dragi Allah da snage braći i sestrama u Palesti-ni da u ovoj teškoj situaciju punoj isku-šenja ostanu istinski sljedbenici vjere u jednog Boga, muslimani, a da nas pota-kne na mirnu inicijativu pomoći. Rezul-tat akcije i prikazivanja filma bio je da je 300 DVD-a prodano, skupljeno oko 15.000 kn pomoći za Gazzu od strane omladine. Također, na jednoj sergiji sku-pljao se novac u džamiji u Zagrebu. To je bila samo jedna kap u moru i samo jedan primjer kako sa obzirom pomoći drugi-ma. Vjerujemo da se može još više i da se još puno ljudi treba i mora uključiti da se ispravi ova nepravda. Predlažemo svakome da posjeti naš web site na adre-si www.okm.com.hr, gdje će dobiti uvid u još informacija.

Molimo te dragi Allahu da svim Pale-stincima i svima koji su obespravljeni uliješ u srca hrabrosti, međusobnu slogu i ljubav te daj nam od Sebe znanje koje će nam od koristi biti kako bi si među-sobno mogli pomagati! �

Konclogori: Auschwitz i Gaza

Demonstracije pred Zagrebačkom džamijom


JOURNAL

25


Zaid iz Palestine teži da bude kao Abraham Lincoln.Usuđujemo li se reći da težnje nisu za budale?

Johnny iz Palestine zamišlja da može biti kao Lennon.Usuđujemo li se reći da njegova predodžba nije fikcija?

Ahmad iz Palestine čezne da bude kao Mahatma Gandhi.Usuđujemo li se reći da njegovo čeznuće nije isprazno?

Sarah iz Palestine se nada da će biti kao Majka Tereza.Usuđujemo li se reći da nada još postoji?

JOURNAL

26

Centralnom svečanošću u Sarajevu, dana 8. siječnja 2009. godine, Gazi Hu-srev-begova medresa obilježila je 472. godišnjicu kontinuiranog rada na polju edukacije i odgoja mladih ljudi. Prigodan program izveo je hor Medrese, a na sve-čanosti su se obratili direktor Zijad ef. Ljevaković i reisu-l-ulema dr. Mustafa ef. Cerić.

Gazi Husrev-begova medresa ustraj-no čuva povjereni emanet nastojeći ispu-niti riječi velikog vakifa čuvajući ono što je temelj njenog nastanka, poštujući i ono što “vrijeme i običaji” nalažu. S tim ci-ljem svake godine skreće se pažnja na one koji doprinose njenom uspješnijem radu. Na svečanosti su dodijeljena prizna-nja zaslužnim članovima kolektiva Gazi Husrev-begove medrese, zahvalnice vanj-skim suradnicima i prijateljima iz javnog, kulturnog i poslovnog svijeta koji poma-žu njen uspješniji rad, te plakete dvojici svršenika koji su svojim životnim djelom posebno doprinijeli afirmaciji Medrese. Naime, Nastavničko vijeće Gazi Husrev-begove medrese je 2003. godine donijelo odluku da u povodu Dana škole dodjelju-je Plaketu svojim svršenicima koji su ži-votom i radom doprinosili njenoj afirma-ciji. Plakete za poseban doprinos afirma-ciji Gazi Husrev-begove medrese ove su godine uručene zagrebačkom muftiji Šev-ki ef. Omerbašiću i prof. dr. Ahmedu Ali-čiću, bivšem direktoru Orijentalnog insti-tuta i autoru velikog broja radova o povi-jesti Bosne i Hercegovine.

Dodijeljena su i priznanja zaslužnim članovima kolektiva Gazi Husrev-begove medrese: Muniru Ahmetspahiću, dugo-godišnjem profesoru arapskog jezika, Ibrahimu ef. Lisovcu, ekonomu škole i Safetu ef. Tokiću, umirovljenom upravi-telju Medrese. Zahvalnice su uručene Ha-sanu ef. Eminoviću i Azemu Mulaliću. Na kraju svečanosti dovu je proučio hafiz Ismet ef. Spahić, zamjenik reisu-l-uleme.

Obraćanje direktora Zijada Ljevakovića

“Nije mali broj pojava u svijetu - od toponima, djela ljudskog uma i ruku do fenomena različite vrste - čijim pomenom pokrećemo precizne asocijacije. Sorbona, Cambridge, ili Alhambra i Eifelov toranj,

ili Nobelova nagrada i “četrdeset besmrt-nih” Francuske akademije... U bogatom naslijeđu pominjemo samo neke za koje ne tvrdimo da su reprezentativni, uvjereni da pri pomeni naroda kojem pripadamo i države u kojoj živimo, postoje pojave ko-je izazivaju slične asocijacije.

Nećemo brojati ni pozivati uvjereni kako je Gazi Husrev-begova medresa u Bosni i Hercegovini jedan od pečata koji izaziva jasna i definirana osjećanja. Kroz 472 godine kontinuranog trajanja prono-sila je autentično spušteno čovjeku, pre-poznajući mjesto i vrijeme bogaćeno do-gađanjima svake vrste. Njen osnivač, mudri i dalekovidni Gazi Husrev-beg, kao da nije znao samo svoje vrijeme nego je, nekim čudesnim osjećajem, osluški-vao i bilo vremena koje dolazi. Zato ne čudi što ova škola ostavlja trajan trag na svima onima koji su obrazovanje i odgoj stjecali u njenom okrilju. Stoga, u vreme-nu kada je komunikacija među kulturama, narodima i religijama potrebnija nego ikad, nismo iznenađeni što upravo Gazi Husrev-begovu medresu i njene rezultate prepoznaju kao poželjan i čvrst most ra-zumijevanja među ljudima različitih iden-titeta. Inicijative iz Europe za preciznije definiranje relacija potvrđuju i europsko određenje ove škole što nam učvršuje uvjerenje da će Gazi Husrev-begova me-dresa, kao i toliko puta do sada, znati od-govoriti izazovima različite vrste.

Mišljenja sam kako Islamska zajedni-ca u Bosni i Hercegovini u svojoj novijoj historiji nije imala tako visoku intelektu-alnu koncentraciju, što je najvećim dije-lom generirala Gazi Husrev-begova me-dresa. Čini nam se da bi to, u konačnom,

trebalo rezultirati afirmacijom suštinskih vrijednosti što nam daje razloga za opti-mizam u vremenu koje nam predstoji. Garant tome je i škola koja ulazi u 472. godinu kontinuiranog rada.”

Biografija Ševke ef. Omerbašića

Zagrebački muftija Ševko ef. Omer-bašić rođen je 9. lipnja 1945. godine u Ustikolini kod Foče. Četiri razreda osnov-ne škole završio je u Ustikolini, a onda 1956. upisao osmogodišnju, Gazi Hu-srev-begovu medresu u Sarajevu. Po za-vršetku Medrese radio je kao imam u Ru-dom i Ustikolini. Na Islamskom fakultetu u Bengaziju (Libija) završio je arapski je-zik i islamske nauke. Po završetku fakul-teta radio je kao prevoditelj u “Hidro-gradnji” Beograd koja je izvodila radove u Libiji. Od 1975. godine radi kao glavni imam u Zagrebu. Trinaest godina kasnije, imenovan je za glavnog imama Hrvatske i Slovenije sa sjedištem u Zagrebu. Osni-vanjem Mešihata za Sloveniju i Hrvatsku, 1990. godine, imenovan je za njegovog predsjednika. Od reisu-l-uleme imenovan je, a što je Sabor Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i potvrdio 1999. go-dine, za muftiju zagrebačkog, odnosno muftiju za Hrvatsku.

Posebno je zaslužan za izgradnju dža-mije u Zagrebu i razvijanje raznorodnih sadržaja u istoj što mu je donijelo različi-ta priznanja u državi u kojoj obavlja duž-nost muftije: nagrada Hrvatskog helsinš-kog odbora te Hrvatske akademske udru-ge iz Splita. Posebno se iskazao na poslo-vima muallimskog rada i djelovanja od-gajajući i obrazujući mnoge generacije mladih. Profesionalne i društvene obave-ze nisu mu ostavljale puno slobodnog vremena, ali je uspio pisati i objavljivati radove: “Islamska čitanka”, “Arapska po-četnica”, “Povijest islama”, “Vrijeme pravednih kalifa”. Nakon dva desetljeća istraživačko-spisateljskog rada objavio je djelo “Islam i muslimani u Hrvatskoj”.

Djeluje kao predavač na Zagrebačkoj medresi “Dr. Ahmed Smajlović” i Fakul-tetu družbe Isusove u Zagrebu. Član je i priznato i poznato ime različitih organi-zacija i asocijacija širom svijeta. Oženjen je i otac dva punoljetna sina. �

I.I.

Obilježen Dan Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu

Nagrada muftiji Omerbašiću

Zagrebački muftija Ševko ef. Omerbašić (u sredini)


JOURNAL

27

Na prigodnoj svečanosti 10. siječnja 2009. godine, u prostorijama Bošnjačke na-cionalne zajednice Hrvatske u Zagrebu, do-dijeljeno je 13 stipendija za akademsku go-dinu 2008./2009. Podsjetimo se, prvi Ugo-vor o stipendiranju potpisan je za akadem-sku godinu 2006./2007. s Aminom Alijagić iz Lovrana, članicom redakcije “Preporo-dovog Journala”, a tadašnjom studenticom prve godine Pravnog fakulteta u Rijeci. Za akademsku godinu 2007./2008. dodijeljeno je osam stipendija, što je predstavljalo zna-čajno kvantitativno povećanje. Prošlogo-dišnji stipendisti bili su: Amina Alijagić, Aldijana Bešić, Emina Musić, Merima Ka-rađuz, Zinka Mujkić, Elma Ramić, Anela Memišević i Fuad Hafizović.

Komisija za dodjelu stipendija za aka-demsku 2008./2009. godinu, u sastavu Dža-vid Hadžavdić (predsjednik), Suada Banjan, Nazifa Gačanović – Čamdžić, Mithat Mu-zurović i Samir Avdagić, zasjedala je tri puta i donijela odluku da su ovogodišnji sti-pendisti Fonda “Salim Šabić” sljedeći: Adela Sadiković (Ekonomski fakultet, Za-greb), Alma Mehulić (Društveno veleučili-šte, Zagreb), Almir Šabić (Islamski peda-goški fakultet, Bihać), Amina Alijagić (Pravni fakultet, Rijeka), Anela Memišević (Ekonomski fakultet, Zagreb), Elma Ramić (Ekonomski fakultet, Zagreb), Fuad Hafi-zović (Tehničko veleučilište, Zagreb), Me-rima Karađuz (Farmaceutski fakultet, Sara-jevo), Nedžad Bašagić (Medicinski fakultet, Rijeka), Sabrina Bradarić (Građevinski fa-kultet, Rijeka), Sanda Halilović (Agronom-ski fakultet, Zagreb), Vildana Semić (Medi-cinski fakultet, Rijeka) i Zinka Mujkić (Te-ološki fakultet “Matija Vlačić Ilirik”, Za-greb). Stipendije su na osnovu precizno ra-zrađenih kriterija i dostavljenih podataka putem sveobuhvatnog, objektiviziranog an-ketnog lista podijeljene u tri financijske ka-tegorije: 500, 700 i 800 kuna.

Pozdravni govori

U pozdravnom govoru Mithat Muzuro-vić, predsjednik Odbora Fonda za stipendi-ranje “Salim Šabić”, podsjetio je da je cilj Fonda prikupljanje financijskih sredstava i njihovo usmjeravanje na stipendiranje na-darenih studenata bošnjačke nacionalnosti slabijeg imovnog stanja. Naglasio je da je razumijevanjem članova Vijeća bošnjačke

nacionalne manjine grada Zagreba povećan broj stipendista, pošto je Vijeće odvojilo znatna sredstva za Fond. “Vijeće je stožer financiranja za ovu akademsku godinu”, re-kao je Muzurović. Bez obrazovanja ne mo-gu se kvalitetno pratiti dešavanja u zemlji i svijetu, ne mogu se pratiti usvajanja i pro-mjene zakonskih propisa, ne mogu se dobro implementirati u životna zbivanja. Bez zna-nja je teško, obrazovanje je imperativ za Bošnjake/muslimane. Muzurović je nagla-sio potrebu stalnog širenja broja donatora, bez obzira na visinu sredstava, te jačanja svijesti o značaju obrazovanja i društvenoj ulozi Fonda za stipendiranje. “Najbolji dija-log i jedinstvo nas Bošnjaka u Hrvatskoj je kroz projekte, gdje postoji project manager i tim, koji će širiti lepezu ljudi koji su uklju-čeni. Potrebno je uključiti što više mladih ljudi u kvalitetno osmišljene programe. Po-trebno je pronaći adekvatne forme kako bi-smo izvršili supstituciju starih kadrova s mladim, obrazovanim snagama. U svakom slučaju, najbolji je način kroz projekte, kroz koje se može izgrađivati i jedinstvo boš-njačkog naroda”, rekao je predsjednik Od-bora Fonda za stipendiranje “Salim Šabić”.

Senad Pršić, predsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske, zahvalio se aktivistima Fonda za stipendiranje i do-natorima koji su omogućili da se već treću godinu dodjeljuju stipendije studentima bošnjačke nacionalnosti. “Na prvoj sjedni-ci Glavnog odbora Bošnjačke nacionalne zajednice razgovarali smo o tome da još više potaknemo razvoj ovoga Fonda, te uključimo sve naše organizacije – ogranke

Bošnjačke nacionale zajednice, Koordina-ciju vijeća bošnjačke nacionalne manjine, te saborskog zastupnika kako bi Fond što kvalitetnije zaživio. Cilj je sljedeće godine dodijeliti što više stipendija, kako bi se što veći broj darovitih mladih ljudi obrazo-vao”, rekao je Pršić i naglasio da je znanje najveća vrijednost koju posjedujemo. Ni-šta drugo osim znanja nije stvarni kapital. Pršić je izrazio želju da se novi stipendisti što aktivnije uključe u rad bošnjačkih aso-cijacija kako bi zamijenili starije i preuzeli odgovarajuće funkcije.

Ekrem Bećirović, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Za-greba, pozvao je stipendiste s područja grada Zagreba da se uključe u projekte Vi-jeća. Posebno je naglasio posjetu Srebre-nici – Konvoj mladih “Da se nikad ne za-boravi”, izrazivši želju da se u organizaci-ju uključi što veći broj Vijeća bošnjačke nacionalne manjine iz cijele Hrvatske. “Nastojte opravdati povjerenje koje vam je dato. Vi uzimate obavezu zajednice na sebe i očekujem od vas da završite fakul-tet i doprinesete boljitku našeg bošnjač-kog korpusa”, rekao je Bećirović. Pozvao je mlade iz svih bošnjačkih asocijacija da se uključe u projekt vezan uz anketu o so-ciološkom i kulturološkom položaju Boš-njaka i muslimana u Zagrebu.

Mujaga Mehić, generalni tajnik Koor-dinacije županijskih vijeća i predstavnika bošnjačke nacionalne manjine, najavio je podršku Fondu za stipendiranje od strane Koordinacije.

Idriz ef. Bešić, imam iz Gunje, nagla-sio je da dolazi iz ruralne sredine u kojoj u zadnjih 15 godine niti jedan Bošnjak/musliman nije niti bio upisan na fakultet, a kamo li ga završio. Neophodno su po-trebni mladi, obrazovani ljudi s jakom nacionalnom i vjerskom sviješću. Predlo-žio je da se napravi prezentacija aktivno-sti Fonda za stipendiranje u Gunji s ciljem upoznavanja potencijalnih donatora.

Prof. dr. Šemso Tanković, saborski zastupnik i predsjednik Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom sabo-ru, izrazio je zadovoljstvo što je prisutan dodjeli novih stipendija. Citirao je izreku Konfucija, poznatog kineskog mislioca: “Vladar koji misli godinu dana unaprijed sadi žito. Vladar koji misli 10 godina unaprijed sadi voćke. Vladar koji misli

Fond za stipendiranje “Salim Šabić”

Dodjela novih stipendija

Stipendisti Fonda za stipendiranje“Salim Šabić” u akademskoj godini 2008./2009.


JOURNAL

28

100 godina unaprijed podučava narod.” “Mislim da je ovaj vaš Fond i ova vaša ideja na tragu toga i zato vam ja doista od sveg srca čestitam”, rekao je Tanković.

U ime stipendista prisutnima su se obratili Amina Alijagić, prva stipendisti-ca Fonda “Salim Šabić”, i Elma Ramić, studentica s najvećim prosjekom ocjena među stipendistima.

Obaveze i pismo stipendista

Stipendisti Fonda za stipendiranje “Sa-lim Šabić”, prema člancima iz Ugovora o stipendiranju, imaju vrlo jasno definirane obaveze na fakultetu i prema bošnjačkim asocijacijama u Hrvatskoj. Tako se npr. primatelj stipendije obavezuje da će ured-no pratiti nastavu na fakultetu i ne može bez suglasnosti Fonda mijenjati vrstu i smjer fakulteta. Osim toga, obavezuje se da će dva sata tjedno biti aktivan u djelo-vanju Bošnjačke nacionalne zajednice. Ukoliko se primatelj stipendije tri puta ne odazove na poziv za gornji angažman i rad, i ne opravda svoj izostanak, uskraćuje mu se stipendija. Također, stipendista se obvezuje da će najmanje dva puta u toku godine izvijestiti Fond o stanju i rezultati-ma svog školovanja, i to na kraju ljetnog i zimskog semestra, potvrdom od fakulteta o položenim ispitima. Primatelj se obave-zuje da će nakon završenog studija i skla-panja ugovora o radnom odnosu, određeni dio dobivenog iznosa stipendije, u skladu s aneksom ugovora sa Fondom uplaćivati dogovoreni iznos u Fond. Na kraju, Fond za stipendiranje ima pravo obustaviti ispla-tu stipendije i raskinuti Ugovor o stipendi-ranju sa studentom koji na vrijeme ne za-vrši godinu za koju je stipendiran, ukoliko

godinu nije završio zbog bolesti, što doka-zuje liječničkim uvjerenjem.

Dva dana nakon promocije u Zagrebu, stipendistica Anela Memišević je u ime ovogodišnjih stipendista Fonda “Salim Ša-bić” napisala pismo sljedećeg sadržaja:

“Poštovani, ovim putem željela bih Vam se zahvaliti kako u svoje osobno ime, tako i u ime svih stipendista na pru-ženom povjerenju i podršci tijekom cijele prošle, ali i ove godine. Pri tome ne mi-slim samo na onu materijalnu pomoć, ko-ja nama je neophodna za uspješno studi-ranje i ostvarivanje naših ambicioznih ci-ljeva, već Vam zahvaljujem na onoj ne-materijalnoj pomoći – velikoj podršci i poticanju za daljnje napredovanje.

Prošle smo godine marljivo učili i trudi-li se promicati bošnjačku kulturu i vrijedno-sti. Potpisivanjem ugovora obećali smo i Vama i samima sebi da ćemo na najbolji

mogući način opravdati Vaša očekivanja. Budući da ste nam i ove krizne godine odlu-čili pružiti podršku, nadam se da smo uisti-nu opravdali Vaša očekivanja, i ne samo da smo ih opravdali, već da smo ih premašili.

Svojim dobrim djelom, potaknuli ste i druge studente na marljivi rad i promica-nje bošnjačkog intelekta, čime ste pomo-gli da se ostvari misija Fonda – proširenje mreže donatora i stipendista. Ove je godi-ne dodijeljeno 13 stipendija: 800,00 kn za 3 kandidata, 700,00 kn za 5 kandidata i 500,00 kn za 5 kandidata, koje će sigurno pomoći da olakšamo naše studenske ži-vote.

Budući da smo i sada, u novoj aka-demskoj godini, obećali da ćemo se trudi-ti pomicati vlastite granice i mogućnosti, molimo Vas da nam pomognete uplatom na žiro račun ZB 2360000–1101413989, kako bismo što uspješnije ostvarivali svo-je ciljeve. Uplatiti možete u više rata ili jednokratno na gornji žiro račun sa na-znakom ZA FOND ZA STIPENDIRA-NJE. Svima se zahvaljujemo na odgovo-ru, bio on pozitivan ili negativan.

Svi u Fondu i mi stipendisti prihvatili smo iskrenu i emotivnu izjavu našeg sti-pendiste treće godine Medicinskog fakul-teta u Rijeci, Bašagić Nedžada, prilikom zahvale nakon potpisanog ugovora o sti-pendiji, slijedećeg sadržaja: “JA SAM SRETAN ŠTO SADA ZNAM DA PO-RED MOG OCA I MAJKE, IMA JOŠ NETKO TKO BRINE O MENI.”

Najbolji način na koji Vam se može-mo zahvaliti na svemu što činite za nas su lijepe ocjene u našim indeksima, stoga Vas srdačno pozdravljam do idućeg pi-sma u kojem ću Vam napisati da mi je indeks ispunjen samim peticama!” �

I.I.

Svečana promocija u prostorijama BNZH u Zagrebu

Zajednička fotografija


JOURNAL

29

U sklopu Islamske tribine “Dr. Sulej-man Mašović”, koja se tradicionalno odr-žava četvrtkom u Islamskom kulturnom centru u Zagrebu, 22. siječnja 2009. godi-ne akademik Božo Udovičić održao je predavanje pod nazivom “Edukacija i za-štiti okoliša”.

Božo Udovičić je rođen 1933. godine u selu Rašeljke, općina Tomislavgrad. Od 1959. godine radi na problemu energetike na Institutu za elektroprivredu u Zagrebu, koji je prerastao u Energetski institut “Hr-voje Požar”. Uz rad na Institutu, od 1977. godine drži predavanja iz energetike na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje u Splitu, gdje je najprije (1978.) izvanredni, a potom (od 1983.) redovni profesor u dopunskom radu. 1980. godine preuzeo je nastavu na Elek-trotehničkom fakultetu u Zagrebu, a od 1996. godine i na Elektrotehničkom fa-kultetu u Osijeku, gdje je bio i u radnom odnosu. 1997. godine izabran je za redo-vitog člana Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Umirovljen je 1. li-stopada 2003. godine.

U prvoj i drugoj Vladi Republike Hr-vatske Udovičić je bio ministar za ener-getiku i industriju. Od 1992. godine radi u Hrvatskoj gospodarskoj komori na mje-stu dopredsjednika zaduženog za energe-tiku, zaštitu okoliša i sustav kvalitete. Također je i predsjednik Znanstvenog sa-vjeta Energetskog instituta “Hrvoje Po-žar”. Kao prvi suradnik i nasljednik aka-demika Hrvoja Požara, suosnivač je, a danas i na čelu svjetski poznate Zagre-bačke energetske škole. Dobitnik je Re-publičke nagrade za tehničke znanosti “Nikola Tesla”, Nagrade grada Zagreba, nagrade “Josip Juraj Strossmayer” i na-grade “Hrvoje Požar”. Odlikovan je Or-denom rada sa zlatnim vijencem, Spome-nicom Domovinskog rada, Redom hrvat-skog trolista i Redom Danice hrvatske s likom Blaža Rolkovića. 2003. godine iza-bran je za počasnog građanina Požege, a 2005. za počasnog građanina općine Jak-šić.

Objavio je 18 knjiga kao autor, te šest knjiga i jednu monografiju kao koautor. Kao autor i koautor objavio je 25 publika-cija u znanstvenim časopisima, 153 struč-na znanstvena rada, 17 radova na među-narodnim znanstvenim skupovima i 40

radova u zbornicima. Prvi je u Hrvatskoj znanstveno sagledao sveukupnost eko-loških problema vezanih za energetiku, uz sustavnu analizu energetski izazvanih posljedica zagađenja i očuvanje okoliša. Božo Udovičić u svojim djelima zastupa tezu da budući tehnološki razvoj mora ujedno biti i ekološki razvitak.

Zagađenje okoliša i uništenje prirodnih resursa

Na početku predavanja akademik Udovičić je naglasio da se sadašnje zabri-njavajuće stanje, gdje dolazi u pitanje eg-zistencija i opstojnost života na Zemlji, može promijeniti samo edukacijom i dru-gačijom kulturom rada i življenja. Velika je zabluda da se situacija može promijeni-ti nekakvim prisilama. Današnja civiliza-cija je ovisna o energiji, koja se definira kao sposobnost vršenja rada. Posebno je velika ovisnost o električnoj energiji.

Udovičić je definirao ekologiju kao znanost o odnosima između organizama i okoliša, pri čemu je okoliš kombinacija vanjskih uvjeta koji utječu na rast i razvi-tak organizama. Čovjek kao organizam najvišeg stupnja razvitka samim svojim postojanjem djeluje i mijenja okoliš. Za razliku od drugih organizama čovjek stvara i povezuje kulturna, sociološka, ekonomska i politička zbivanja, pa tako može postaviti vremenske i prostorne ve-

ze između pojedinih zbivanja. Zabrinu-tost čovjeka za propadanje i zagađenje okoliša nije se pojavilo prvi put tek 60-ih godina prošlog stoljeća, već su zagađenje zraka, vode, kvarenje živežnih namirnica i drugi problemi okoliša odavno poznati. Naime, od davnih vremena predodžbe o bolestima uvjetovane okolišem bile su daleko prihvaćenije nego danas. Svi ti problemi ponovo su izbili na površinu s industrijskom revolucijom, tj. vremenom koje je obilježeno naglim rastom tvornica i stvaranjem velikog broja gradova. Sve je to imalo za posljedicu zauzimanje veli-kih površina zemlje, zagađenje vode i zraka, stvaranje otpada i buke, te mijenja-nje izgleda okoliša. Ekološki problemi praktički zadiru u sve pore ljudske djelat-nosti. Prekomjerna zagađenost zraka, vo-de i tla različitim industrijskim otpacima koji sadrže toksične tvari, toplinsku ener-giju, radioaktivne elemente, odnosno u okoliš emitiraju buku i vibracije najrazli-čitijih valnih dužina, svim mogućim sred-stvima treba svesti u dozvoljene granice.

“Današnje rasprave o zaštiti okoliša pokazuju da se u mnogim javnim istupi-ma i raspravama o današnjoj ekološkoj krizi jasno izražava shvaćanje da se pro-mijenila sama priroda problema. Naime, shvaća se da je propadanje okoliša izrav-no povezano s propadanjem društva ili, bolje rečeno, njegove postojeće socijalne strukture. Iz toga slijedi, da propadanje okoliša i ekološka katastrofa ne mogu biti otklonjeni propisima koji se odnose na izvore zagađenja i nadzorom tih izvora. Na taj način mogu se samo djelomično riješiti. Prijedlozi rješenja moraju za so-bom povlačiti dalekosežne promjene u društvu, odnosno u odnosu čovjeka pre-ma čovjeku, a samim tim i čovjeka prema prirodi. U ekološkoj krizi s kojom se društvo danas suočava, na kocki je sama sposobnost Zemlje da održi razvijene oblike života. Kriza se oblikuje sve broj-nijim oblicima zagađenja zraka i vode, sve većom akumulacijom otpadaka koji se ne rastvaraju, olovnog taloga, pesticid-nih ostataka i otrovnih dodataka u hrani, uništavanjem poljoprivrednog zemljišta, povećanim brojem stresova zbog prena-pučenosti, buke i življenja u masi, neod-govornim trošenjem prirodnih dobara, sječom šuma i drugim pojavama. Suvre-

Predavanje akademika Bože Udovičića

Edukacija i zaštita okoliša

Akademik Božo Udovičić


JOURNAL

30

meno društvo uništava sve što se stoljeći-ma stvaralo organskom revolucijom. Ako se taj proces ne zaustavi, Zemlja može bi-ti reducirana na razinu biološko-tehničke jednostavnosti na kojoj se čovječanstvo neće više moći dugo održati kao vrsta sposobna za život”, rekao je Udovičić. Dosadašnji razvoj energetike u prevlada-vajućoj mjeri bio je usmjeren na osigura-nje potrebne količine energije, a u mnogo manjoj mjeri na očuvanje čistoće okoliša. Razlog su neophodna velika financijska sredstva.

Udovičić je prezentirao zapanjujuće brojčane pokazatelje vezane uz promjene na našoj planeti, pri čemu je veliki pro-blem sve veća ljudska populacija. Danas na Zemlji živi 6,7 milijardi ljudi s tenden-cijom da će nas za 20-ak godina biti oko 9,5 milijardi, što stvara ogromne proble-me u prehrani, odijevanju, opskrbi ener-gijom, itd. Svake godine je 70-80 miliju-na više ljudi na Zemlji, pri čemu se na lošije mijenjaju ostali segmenti potrebni za život. Tako je npr. svake godine manje oko 3,5 milijuna hektara obradive zemlje i oko 11 milijuna hektara šuma. S druge strane, svake godine je više oko 6 miliju-na hektara pustinja, oko 5 milijardi tona otrovnih kemikalija godišnje se ispušta u životnu sredinu, te oko 30 milijardi tona ugljičnog dioksida. Sve je veća zagađe-nost mora, dok su sve manje zalihe pitke vode, nafte i ugljena.

Razgradnja i zauzimanje obradivog tla su dva ključna faktora za uništavanje poljoprivrednog zemljišta. Zemlja se raz-građuje uz pomoć erozije, alkalizacije, salinizacije i kemijske degradacije. Ako se zemlja uništava u polukišnim podne-bljima, širenje pustinja će biti sve veće i veće. Zauzimanje obradivog tla se ogleda kroz ekspanziju ljudskih naselja i visok stupanj infrastrukture. Nekontrolirano ne-stajanje šuma javlja se kao dodatni faktor koji uzrokuje brže uništenje zemljišta, pri čemu nestanak šuma pridonosi većoj ero-ziji tla, većim poplavama i ostalim proble-mima. “Nestajanje i uništenje šuma naj-bolje primjećujemo na golim padinama Himalaja i Anda. To uništenje uzrokuje eroziju tla i poplave, te nanose velike ko-ličine mulja. Odumiranje šuma također uzrokuje suše, a one su najzastupljenije u sudansko-saharskom području, gdje ubr-zavaju stvaranje pustinja, te uzrokuju žeđ i glad u tim područjima”, rekao je Udovi-čić. Naglasio je da je veliki problem upo-treba genetski modificirane hrane (antibi-otika za ishranu životinja) i masovno kori-štenje pesticida za uništavanje insekata. Uz navedena zagađenja degradirani su vo-

deni sistemi u morama i rijekama. Štetne kemikalije nalaze se u nedopuštenim koli-činama u pitkim i stajaćim vodama, pa je njihov utjecaj štetan na floru i faunu, a sa-mim time i na čovjeka. Mnogi izvori pitke vode su presušili ili su neupotrebljivi.

Do prije nekoliko godina na zagađe-nje okoline uglavnom se gledalo s lokal-nog stajališta, dok su se globalni aspekti uglavnom zanemarivali. Međutim, u po-sljednje vrijeme sve više pažnje se posve-ćuje globalnim problemima zagađenja okoline. Naime, pokazalo se da se na vrlo velikim udaljenostima od izvora zagađe-nja javljaju globalni nepovoljni efekti od kojih su najpoznatiji: propadanje vegeta-cije zbog “kiselih kiša”, promjene klime, zagađenja mora i razaranja ionosfere. “Čovjek sa svojom aktivnošću odlučujući je činitelj u mijenjanju okoliša. Povijesno gledano, čovjek je bio zauzet i ponesen tehnološkim uspjesima, te povećanjem osobnog i društvenog standarda. Tako je kroz jedan vremenski period zaboravio, ili bolje rečeno, zanemario utjecaj na okoliš. Tako je došlo do znatnog zagađe-nja zraka, do smanjenja područja pod šu-mama, do toplinskog zagađenja vode i zraka. Iz navedenoga bi se moglo zaklju-čiti da je civilizacijski napredak donio korist za čovječanstvo s jedne strane, dok bi se s druge strane moglo zaključiti da bi taj napredak kroz zagađenje okoliša mo-gao uništiti civilizaciju. Međutim, visoka razina kulturnog, znanstvenog i tehnološ-kog razvitka mora poslužiti kao temelj za razuman i harmoničan odnos između čo-vjeka i okoliša. To će u velikoj mjeri ovi-siti o spremnosti čovjeka da u planovima razvoja predvidi radikalnije mjere očuva-nja okoliša. Jedan dobar dio moći će se riješiti novim tehnologijama, dok se drugi dio mora riješiti promjenama u čovjeko-vom shvaćanju i poimanju mogućnosti i potrebe življenja svih ljudi na Zemlji”, rekao je akademik Udovičić.

Prije određivanja ekoloških kriterija neophodno je napraviti iscrpnu analizu mogućnosti društvene zajednice da plati određenu cijenu za smanjenje štetnih po-remećaja u okolišu. Ta cijena ne smije biti tako visoka da postane kočnicom daljnjeg gospodarskog rasta, ali niti pre-niska tako da ekološki poremećaji posta-nu kočnicom rasta. Pritom je nužno pra-vilno usmjeriti raspoloživa sredstva u ona područja gdje će se postići najveći pozi-tivni učinci. To treba biti temeljni puto-kaz za planiranje razvoja gospodarstva u cjelini. Tokom protekla tri desetljeća u svijetu je sakupljeno veliko praktično i tehničko iskustvo, te dobiven niz podata-

ka i informacija na svim područjima ljud-ske znanosti, pa tako i u području zaštite okoliša, što ulijeva izvjestan optimizam.

Općenito se može reći da svaka ljud-ska aktivnost proizvodi određeni rizik po čovjeka i okoliš. Pojmovi “maksimaliza-cija profita” i “minimalizacija rizika” ne priznaju specifične prilike, probleme i potrebe malih tržišta zemalja u tranziciji. U globalnim odnosima u svijetu gdje vla-da snaga, interes i težnja za povratom ulo-ženog (uz što veći profit i manji rizik), postoji realna opasnost da objektivni i specifični problemi, interesi i potrebe ze-malja ostanu u drugom planu. “U sadaš-nje vrijeme problem zagađenja ili očuva-nja okoliša sve je prisutniji i teži u nera-zvijenim zemljama i zemljama u razvoju. Nerazvijene zemlje su još uvijek manje izložene tehnološkim rizicima jer u tim zemljama temeljni egzistencijalni proble-mi i prirodne nepogode predstavljaju glavne rizike. Međutim, kod zemalja u razvoju postoji izvjesna tehnološka razi-na koja sa sobom nosi izvjesne rizike, a te zemlje obično nisu u stanu financirati ak-tivnosti vezane za smanjenje razine rizi-ka. Osim toga, zemlje u razvoju su manje ili više ovisne o uvozu tehnologija, a to ujedno znači o prijenosu i prihvaćanju tehnologija iz razvijenih zemalja. Često automatski prenose kriterije za zaštitu okoliša iz tih zemalja, koji ne moraju uvi-jek biti prikladni za zemlju uvoznicu teh-nologije. Zbog toga često dolazi do situa-cija da zemlje uvoznice tehnologija i isto-vremenog uvoza razine rizika plaćaju vi-soku cijenu za smanjenje razine riika, a istovremeno nisu u stanju platiti znatno nižu cijenu za daleko veće rizike na dru-gom području. Veoma čest je slučaj da se zemljama u razvoju ustupaju zastarjele tehnologije koje u razvijenim zemljama više nisu rentabilne – bilo zbog preveli-kog zagađenja okoliša, bilo zbog eventu-alnih drugih rizika koje sa sobom nose. Smanjenje rizika, u pravilu, zahtjeva zna-čajne tehnološke promjene i velika finan-cijska sredstva, pa je radi toga potrebno ispravno usmjeriti sredstva u ona područ-ja gdje će se postići najbolji rezultati”, rekao je Udovičić.

4 E (energija, edukacija, ekologija i ekonomija)

Akademik Božo Udovičić je naglasio da svako novo tehnološko dostignuće sa sobom nosi i određeni rizik za ljude i ljudski okoliš u cjelini. Tehnološki napre-dak istovremeno povećava ekonomsku moć društva, čime se stvaraju uvjeti za


JOURNAL

31

smanjenje rizika. Većina problema o za-gađenju okoliša uvjetuje sukobe između ekonomskih interesa, na jednoj strani, te zdravlja i brige za očuvanje dobara, na drugoj strani. Očuvanje okoliša znači do-datno ulaganje financijskih sredstava, a to znači obavezu za Vlade i gospodarstva da osiguraju neophodno potrebna dodatna sredstva.

Većina ponuđenih rješenja za rješava-nje svjetske krize su nepraktična jer proi-zilaze iz istog pogleda na svijet koji je i uzrokovao probleme. “Zbog toga, ništa osim promjene našeg pogleda na svijet i njegova razumijevanja ne može proizve-sti pravu, značajnu i trajnu promjenu. Ta bi nas promjene u perspektivi prirodno vodile ka očuvanju šuma, obnavljanju obitelji i smanjenju potrošnje. Dakle, po-željno je smanjiti egoizam i pohlepu za velikim profitom. To se može postići stal-nim i dugotrajnim odgojem i obrazova-njem, te traženjem boljeg i pravednijeg društvenog, ekonomskog i političkog su-stava među narodima. On će uključivati humaniju i pravedniju raspodjelu profita. Taj proces je dugotrajan i težak, u ovome trenutku utopija, ali i on mora započeti ako želimo mirno živjeti na kugli zemalj-skoj”, naglasio je Udovičić.

20. stoljeće je donijelo divovski napre-dak na svim područjima znanstvenih spo-znaja, kao i na svim područjima tehnike. Istodobno, ono je priskrbilo novu “sljepo-ću” naspram globalnih, temeljnih i slože-nih problema, koja je iznjedrila bezbrojne zablude i iluzije – u prvom redu kod sa-mih znanstvenika i stručnjaka. Na proble-me razvoja i njegova poimanja veliki utje-caj imaju znanje, vjerovanje, umijeće, moral, etika, pravo, običaji i drugo. “Da bih pokazao koliko je težak i mukotrpan put promjena u shvaćanjima, osvrnut ću se na Svjetski energetski kongres u Tokiju 1995. godine. Njegova je najveća zasluga bila u spoznaji potrebe uvođenja četvrtog E u predviđanju razvoja. On je oduvijek postojao, no nije bio ravnopravno uvaža-van s ostala tri E. Naime, do Kongresa su se na predavanjima koristila 3E – energi-ja, ekologija i ekonomija, a sada će se ko-ristiti 4E – energija, edukacija, ekologija i ekonomija”, rekao je Udovičić.

Značenje edukacije od neprocjenjive je važnosti za razvoj, ali nije dovoljno. Velike i brze promjene u okolišu zahtije-vaju puno aktiviranje intelektualnog i radnog, kreativnog i inovativnog potenci-jala svih ljudi. Između mnogih problema s kojima se čovječanstvo suočava s obzi-rom na projekciju razvitka, najveći i naj-složeniji problemi za rješavanje su nove

tehnologije s utjecajem na društveno-ekonomske odnose, višu razinu znanosti i zaštitu okoliša.

Edukacija ne smije biti konformistič-ka, intelektualna ili tehnička dresura, ne-go navika kojom bi se razmislilo i prihva-tilo ono što je dobro. Čovjek je biće koje mora neprestano učiti. Tajna dobre edu-kacije ne sastoji se u količini spoznaja, nego u razvijenoj sposobnosti pravog učenja, tj. razmišljanja, shvaćanja i volje. Edukacija i obrazovanje trebaju pokazati da nema spoznaje koja nije, na bilo kojem stupnju, ugrožena zabludama i iluzijama. Potrebno je u obrazovanje uvesti i u okvi-ru njega proučavati racionalne, mentalne i kulturne karakteristike ljudske spoznaje, njene procese i modalitete, psihičke ili kulturne sklonosti zbog kojih joj se može dogoditi zabluda ili iluzija. Edukacija se, prema tome, mora posvetiti otkrivanju izvora zabluda, iluzija i zaslijepljenosti.

Kada se gleda prema budućnosti, uoč-ljive su brojne neizvjesnosti o tome kakav će biti svijet naše djece i naših unuka. U jednu stvar, ipak, možemo biti sigurni: ako želimo da Zemlja bude u stanju pod-miriti potrebe ljudskih bića koja je nasta-njuju, ljudsko će se društvo morati preo-braziti. Udovičić smatra da će svijet su-trašnjice morati biti temeljno drugačiji od ovog kakvog danas poznajemo na počet-ku novog tisućljeća. Čovječanstvo mora djelovati u smislu građenja “održive bu-dućnosti” u kojoj će biti moguće živjeti. U ekološkoj krizi s kojom se danas suoča-

vamo na kocki je sama sposobnost Ze-mlje da održi razvijene forme života. Kri-za se oblikuje velikim povećanjem oblika zagađenja zraka i vode; sve većom aku-mulacijom otpadaka koji se ne rastvaraju, olovnog taloga, pesticidnih ostataka i otrovnih dodataka u hrani; ekspanzijom gradova u široke urbane pojaseve; pove-ćanim brojem stresova zbog prenapuče-nosti, buke i življenja u masi; neodgovor-nim trošenjem prirodnih dobara, sječe šuma, itd. Pritom čovjekova savjest često dolazi u kušnju zbog postojanja dva poj-ma: htjeti i moći.

“Dosadašnji razvoj pojedinih zemalja pokazao je da Vlade sa svojim programi-ma bolje prolaze na izborima ako obećaju viši standard, nego ako obećaju čisti oko-liš. To Vlade u većini slučajeva i koriste. Takvo rezoniranje i Vlada i stanovništva su pogrešna jer se gledaju kratkoročni efekti, umjesto dugoročnih. Naime, bolji osobni dohodak i bolji standard dobivaju se relativno brzo, za razliku od zagađenja okoliša koje je dugotrajno i s dugotrajnim posljedicama. Odumiranje jednog jezera ili mora je veoma dugotrajan proces. Nje-govo čišćenje i oživljavanje također je du-gotrajan proces i traži mnogo više sredsta-va od sredstava koja su bila potrebna za njihovo očuvanje. Na kraju treba kazati da je novac potreban za život i uživanje, samo se pri tome mora postaviti pitanje: koliko je toga novca dovoljno?”, rekao je na kraju predavanja akademik Božo Udovičić. �

I.I.

Tribina o ekologiji i zaštiti okoliša u Islamskom centru u Zagrebu


JOURNAL

32

“Predodžbe o Turcima u hrvatskoj kul-turi” naziv je predavanja Marte Andrić i Azre Abadžić Navaey, dviju profesorica s katedre za turkologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održane 23. siječnja 2009. u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci. Marta Andrić svojim je izlaganjem oslikala genealogiju turcizama u hrvatskom jeziku te ukratko izložila rezultate jedne analize prisutnosti turcizama u slavonskim govori-ma. Ujedno je i kratko predstavila jednu novootkrivenu rukopisnu ostavštinu na tur-skom jeziku, te je opisom okolnosti u koji-ma je ona nastala dala sliku o sredini u kojoj je dolazilo do jezičnih kontakata čiji su re-zultat turcizmi. Marta je pošla od definicije turcizama koja kaže da su oni “sve riječi orijentalnog i drugog porijekla primljene posredovanjem turskoga jezika (orijentaliz-mi, osmanizmi). To su dakle prvenstveno riječi iz turskoga jezika, a zatim i riječi koje su podrijetlom iz arapskoga i perzijskog, a kojima turski jezik obiluje pa su i do nas došle posredovanjem turskog.”

Objasnila je da veoma mali broj hrvat-skih turcizama potječe iz predosmanskog vremena – pa se za neke riječi porijeklom iz turskog jezika vjeruje da su ih Slaveni preuzeli još u svojoj pradomovini, prije se-obe. U tu skupinu spadaju posuđenice kao što su npr. bubreg, balvan i druge za koje znanstvenici kažu da su posuđenice iz vre-mena Avara. “Međutim, o pravoj pojavi turcizama u slavenskim odnosno balkan-skim jezicima može se govoriti tek od vre-mena dolaska Turaka na Balkan. Tradicija proučavanja turcizama u Hrvatskoj polazi od činjenice da su na proces posuđivanja u jeziku najviše utjecali turska vojska i ad-ministracija, dakle viši društveni slojevi, te islamizirano stanovništvo, posebno ono koje je živjelo u gradovima. No, službeni jezik toga vremena, osmanski turski kojim se služila vlast i kojim je pisana književ-nost, bio je jezik samo ‘visokih’ krugova. Naime, narod je govorio dijalektima tur-skoga jezika. Na Balkanu je postojalo ne-koliko dijalekata turskog jezika. Lingvi-stičke analize naših turcizama pokazuju da oni svoje porijeklo vuku upravo iz dijale-kata. To, nadalje, vodi do zaključka da su naši jezici većinu posuđenica iz turskoga jezika primili putem dodira širokih masa naroda, a samo manji broj posredovanjem viših krugova, odnosno preko pisanog tek-

sta i djelatnosti intelektualaca”, rekla je Marta Andrić.

Dokaz tome naročito su turcizmi pri-sutni u govorima onih područja u kojima islamizacija nije odigrala presudnu ulogu. U slučaju Hrvatske, takvo je područje Sla-vonija. Raspored turcizama u slavonskim govorima pokazuje da su na našim područ-jima kontakti s orijentalnom turskom civi-lizacijom bili veoma intenzivni čak i u ne-kim graničnim područjima života kao što su cvjećarstvo, obrada tekstila i slično. Očito je da su turcizmi najmanje učestali u duhovnoj kulturi: pri opisivanju običaja, vjerovanja i prava. U rječnicima turcizama na koje često nailazimo na kraju književ-nih djela najbrojniji turcizmi su karakteri-stični za islamizirano stanovništvo te nazi-vi iz područja državne i vojne uprave, po-kazalo se da je slavonski rječnik pomalo “netipičan”. Time je, dakle, još jednom potvrđeno da islamizacija, kao izvalingvi-stička činjenica koja je u nekim drugim područjima, npr. u BiH, otvarala put no-vim terminima, u Slavoniji nije imala veli-ku ulogu. Ako su termini iz toga područja i zastupljeni u ovome korpusu, oni su naj-češće markirani i doživljavani kao strani; tako se npr. titule turskih posjednika i voj-nih službenika – aga, alajbeg i spajija – u Slavoniji spominju samo u pjesmama.

Tipični primjeri turcizama

Područja izrazite zastupljenosti turci-zama su voćarstvo i cvjećarstvo, duhan, alati, odijevanje, kućni inventar i neka područja društvenoga života. Zanimljivo je da velik broj usvojenih riječi turskog porijekla nosi podrugljivo značenje te služi za imenovanje sukoba, tjelesnih ne-dostataka ili ružnih osobina.

Terminologija vezana uz tekstil i pre-radu tekstila područje je na kojemu je re-dovito dolazilo do usvajanja novih pred-meta s njihovim nazivom: od vrsta tkanja (ćenar, misir) i vrsta konca (ibrišim, tiri-plik, tiftik), do ukrasnih niti (gajtan, sr-ma), novih vrsta pokrivača (abajlija, će-be) i dr. Zajedno s novim kupovnim odjevnim predmetima usvojen je i, do ta-da vjerojatno nepoznat, a danas nezamje-njiv turcizam džep.

Turcizama ima mnogo među nazivima ukrasnih detalja na odjeći, posebice žen-skoj. U tome je veliku ulogu imala trgovi-na šamijama i maramama, odnosno pokri-valima za glavu slavonskih žena. Ta je tr-govina poticala održavanje dobrih odnosa s prekosavskim muslimanima, ili, kako su ih u Slavoniji zvali, “Turcima”, koji su preko Save krijumčarili sve sitnice koje su bile potrebne za ukrašavanje tekstila.

Neki dijelovi Hrvatske “nisu se ni do današnjih dana oporavili od turskog pustošenja”!?

Iskrivljene predodžbe o Turcima

Marta Andrić i Azra Abadžić Navaey


JOURNAL

33

U cvjećarstvu je broj turcizama prilič-no velik, ne samo u slavonskim govori-ma, nego i u današnjem strandardnom hrvatskom jeziku: ćabil, džulašik, džulo-šik te džulišak, jorgovan ili jergovan, ka-ramfil, lale ili lala, rezetli, sapsara ili sepsarovina, sumbul ili zumbul, šafran, šeboj, tatula, tulipan, turčinjak, turski ka-ranfil, zambak ili zelenkada.

Novi termini turskog porijekla prihva-ćeni za imenovanje međuljudskih odnosa i naziva prema osobinama uvedeni su, kako sam rekla, samo za opis nepovoljnih i iz-grednih situacija. Skok, autor poznatog Eti-mološkog rječnika je, govoreći o riječi ga-lama primijetio da su: “Nazivi za smutnju, svađu i buku na Balkanu redovito turskog porijekla.” U izvorima su spomenuti turciz-mi: galama, inat, kavga i zulum. I u nazivi-ma i opisima osobina pojedinaca, osim neu-tralne mješovite tvorenice šaljivdžija, naila-zimo samo na označivanje ružnih osobina. Muškarcima se, recimo, pridaju ova pogrd-na imena: budala, čandrljiv, dušman, jogu-nast, kavgadžija, mamuran, muktaš i zu-lumdžija. Neki od termina označavaju i zločinačku profesiju: recimo imenica haj-duk, ili mješovite tvorenice bitanjžluk i lo-povluk. Može se pretpostaviti da turski su-fiks –luk u tim složenicama dodatno pojača-va njihovo ionako pogrdno značenje.

Mnogobrojni su i turcizmi za imenova-nje fizičkih bolesti. Ipak, samo dva termi-na određuju unutarnje bolesti; to su dalak i sandžije. S druge strane, broj naziva vanj-skih bolesti koje su se obično prepoznava-le kao fizički nedostatak, odnosno mana, te je bolesnik zbog njih često bio izvrgnut ruglu zajednice, prilično je velik. U tu sku-pinu idu turcizmi ćelav; bagav ili bangav; ćorav, egav, jerav, sakat i šugav.

Duhan i pušenje je tema koja se po mnogočemu nameće kao samostalna i ne-zaobilazna, a turcizama vezanih uz nju ima mnogo. U prihvaćanju kulture uživa-nja duhana u Slavoniji Osmanlije su, ne-sumnjivo, odigrali značajnu ulogu. Riječi turskoga porijekla vezane uz tu temu su: burmut, čibuk, denjak, duvan, duvandži-ja, duvanica, duvankesa, duvanski, kamiš, lula i zift, odnosno zipt.

Turci – fanatični osvajači i nasilnici

Azra Abadžić Navaey bavila se domi-nantnim predodžbama koje o Turcima u do-maćoj javnosti proizvodi hrvatska historio-grafija, posebno ona popularno-znanstvenog karaktera. Potaknuta činjenicom da je dobar dio suvremenih predodžbi o Turcima još uvijek uvjetovan slikom naslijeđenom iz prošlosti, Azru je zanimalo na koji je način

turska tema uklopljena u povijesni diskurs hrvatskih udžbenika starije i novije genera-cije, odnosno koji su izvanjski faktori utje-cali na formiranje istog. Burna politička do-gađanja u regiji 90-ih godina prošlog stolje-ća dovela su do zaokreta u načinu viđenja prošlosti i potaknula nove interpretacije prošlih zbivanja. Hrvatska je historiografija doživjela značajan obrat, što se posebno oči-tovalo u domeni popularno-pedagoške lite-rature koja je svojom raznovrsnom ponu-dom od sredine 90-ih preplavila udžbeničko tržište. Udžbenici su, kao zakonom obvezat-na literatura, vrlo zanimljiv objekt istraživa-nja i svojevrsno ogledalo društva koje ih proizvodi: dobar su vodič kroz njegove vri-jednosti i poticajna građa za analizu kolek-tivnih predodžbi o drugima. Njena namjera bila je ispitati kakvu su sliku o Turcima stva-rali udžbenici starije i novije generacije, te ima li pomaka i zaokreta u interpretativnom pristupu turskoj temi u suvremenoj nastavi povijesti. S tim je ciljem kritičkom ispitiva-nju podvrgnula nekoliko udžbenika povije-sti napisanih u razdoblju od sredine 80-ih, pa sve do danas. Kako se turska problematika najviše obrađuje u programu šestog razreda osnovne, odnosno drugog razreda gimnazi-je, to je i nastavni materijal samo tih razreda bio predmetom njene analize.

Zaključila je da je “hrvatski program povijesti prilično etnocentričan i u njemu se pokazuje slab interes za Turke kao narod. Stoga je turska tema ušla u domaće udžbe-nike na vrata nacionalne povijesti kroz peri-od najintenzivnijih doticaja s Osmanlijama na hrvatskom tlu i, u manjoj mjeri, susjed-ske odnose sve do osmanskog povlačenja s Balkana. U nastavnom su programu, pak, središnji dio zauzeli opisi hrvatsko-turskih sukoba. Stoga je već i ovako sužena per-spektiva iz koje se govori o Turcima dije-lom pogodovala stvaranju jedne općenito negativne slike o njima. Sami tekstovi u ko-jima se tematiziraju sukobi s Turcima pri-lično su sažeti i informativni, zasnovani uglavnom na pripovijedanju događaja, s pomnom kronologijom turskih osvajanja i svih važnijih bitaka. Svojim tonom ustraju na neutralnosti i nepristranosti što se objaš-njava zahtjevima odgojno-obrazovnog žan-ra. Pa ipak, i pored načelne znanstvene objektivnosti i suzdržanosti ova literatura posjeduje zanimljivu imagološku građu u kojoj je, pri pomnijem čitanju, moguće za-mijetiti elemente jednog neznanstvenog i često ideologiziranog diskursa.”

Među brojnim stereotipnim ulogama koje se pripisuju Turcima u danas zastarjeloj povijesno-pedagoškoj literaturi, nastaloj do 1991., posebno se izdvajaju sljedeće: oni su najčešće “nepoželjni osvajači europskih te-

ritorija”, “nasilnici”, “uzročnici svekolikog zaostajanja u razvoju naših krajeva” i “fana-tični borci za vjeru”. Njihova je pojava u kontekstu nacionalne povijesti bila isključi-vo negativno atribuirana, kroz učestalo na-vođenje i opise njihovih zlodjela: “nasilno su uzimali kršćansku djecu”, “klali su kršća-ne ili ih odvodili u ropstvo”, “narodi su ne-koliko stoljeća pod turskom vlašću grubo izrabljivani”, “prilikom provala Turci su pa-lili sela, pljačkali stoku i razna materijalna dobra te odvodili ljude u roblje”, i tome slič-no. Osim opisa turskog nasilništva, prisutno je jednostrano i negativno vrednovanje po-sljedica turskih osvajanja, a često je klišeizi-rano i “vjersko objašnjenje” turskih osvajač-kih uspjeha, u kojemu se posebno ističe fa-natizam i fatalizam islamskih vojnika kao presudan faktor uspjeha Turaka u vojnim pohodima. Čitav je dojam i slikovno upot-punjen popratnim ilustracijama koje još više osnažuju dominantne stereotipe, npr. slika Turaka koji odvoze glave ubijenih kršćana; slika nabijanja ljudi na kolac i slično.

Dolazak Turaka u naše krajeve dočara-vao se u pravilu vrlo životopisnim i emotiv-nim stilom – gotovo kao da je riječ o ulom-ku književne fikcije: “Nailazila su vremena ‘turskih nevolja’ - sela su nestajala u ognju, izubijani zarobljenici teturali su iza turskih jahača vezani za repove njihovih konja, a šume su vrvjele izbjeglicama koje su nekoć ‘pri svićah i pri zvizdah’ bježale napuštajući ognjišta otaca i djedova. Naši narodi pro-življavali su jednu od najvećih katastrofa. U tim borbama narod je branio dom, obitelj, rodnu grudu i slobodu. Malo je utjehe što su Turci na našem tlu izgubili dah za daljnji prodor u srce Europe. Dok će naši narodi životariti pod njihovom surovom vlašću, europski će narodi velikim koracima odmi-cati u svom razvoju.”

Po starom i nakon revizije!

Međutim, ako su ranije generacije i gra-dile svoju percepciju Turaka na temelju ovako emotivno nabijenih tekstova o “osta-cima ostataka”, “predziđu” i “danku u kr-vi”, iznenađujući je podatak da ni neka re-centnija izdanja nisu napravila značajniji otklon u pristupu ovoj temi. Usprkos prove-denim revizijama njihovi su autori od svo-jih prethodnika naslijedili gotovo sve domi-nantne predodžbe o osmanskim Turcima. Tako su i školarci najnovije generacije, baš kao i njihovi prethodnici, stjecali svoja prva saznanja o Turcima kroz poglavlje naslov-ljeno “Doba turskih nevolja”. Njime se već navješćuje specifično dramatična retorika koja će se provlačiti čitavom nastavnom je-dinicom. Da ona više priliči tonu hrvatskih


JOURNAL

34

kronika ranog novovjekovlja nego neutral-nom diskursu jednog školskog udžbenika, Azra je zorno ilustrirala sljedećim navodi-ma. “Stoljeća ‘turskih nevolja’ bit će tako patetično predstavljena kao “tragično, ali junačko doba”, kada je “Hrvatska preživlja-vala u paklu požara i okršaja”, kada su tur-ske “akindžijske skupine upadale u sela i činile strahote”, kako bi “dječicu trgali s majčinih prsa, žene pred očima muževa oskvrnuli, djevojke grabili iz majčina zagr-ljaja, stare roditelje naočigled sinova sje-kli…”, “pljačkali, palili i klali, a zarobljeni-ke svezane za konjske repove odvodili u prodaju”, te kako bi hrvatskim vitezovima poslije ljute bitke “… svima koji su ležali na polju, i poginulima i ranjenima, rezali nosove i trpali ih u vreće”. Azra je pronašla i rečenicu da je “ubojitost turske vojske” uzbunila Europu, “a kako je svaki rat za nju bio džihad – sveti rat protiv nevjernika, tur-ska je vojska, (…) bila zastrašujuća snaga”. Bila su to dva “čemerna stoljeća hrvatske povijesti”, kad “Turci nalegoše na jezik hr-vatski” i kada su “mnogi pak, ne vjerujući u život pod Turcima, napuštali djedovska ognjišta i noću ‘pri svićah i pri zvizdah’ bje-žali u sigurnije krajeve”. Lucidno je opazila da su “svi stereotipni motivi ovdje na broju: od vrlo podrobnih i učestalih nabrajanja tur-skih osvajanja i pustošenja, inzistiranja na zlodjelima, nasilju, ubijanju i otimačini uz neizostavno spominjanje povorke robova, do definiranja rata kao vjerskog rata – tako da je čak i pri nasumičnom listanju nemo-guće previdjeti tematsku sličnost i ideološ-ku bliskost s nekima od najranijih, protutur-ski angažiranih tekstova iz starije hrvatske književnosti, primjerice sličnost sa Zapisom popa Martinca, jednim od prvih zapisa s turskom temom u hrvatskoj književnosti u kojem se Turci izrazito sotoniziraju.

Pristranosti udžbeničkih tekstova prido-nose, između ostalog, i određeni postupci na narativnoj razini. Tako se faktografski način pripovijedanja nekog povijesnog događaja često prekida ulomcima iz povijesnih vrela, koji se tretiraju kao samorazumljivi i objek-tivni povijesni iskazi. Također, napomenula je da se vrlo rijetko navode izvori iz kojih se preuzimaju određeni citati, što onda dovodi do miješanja znanstveno-faktografskog i fikcionalnog pripovjednog žanra, pri čemu istu “težinu” imaju tvrdnje jednog suvreme-nog povjesničara i nekog nepoznatog (ljeto)pisca otprije nekoliko stoljeća. Budući da se od takvih navoda autori udžbenika ne ogra-đuju popratnim komentarima već ih, napro-tiv, integriraju u znanstveno-popularni dis-kurs povijesnog udžbenika, oni na taj način preuzimaju i idejno-vrijednosne sudove do-tičnih izvornika.

Odabrani tekstovi u čitanci - najčešće preuzeti iz starih kronika, putopisa i knji-ževnih zapisa - mogu biti izuzetno poti-cajni kada im se pristupa s distance nužne pri radu s ovakvim tipom povijesnih izvo-ra. Međutim, popraćeni pitanjima koja sugeriraju jednoznačne odgovore, poput onih – “Opišite postupke Turaka prema kršćanima”, “Razmišljaj o plaču popa Martinca. Što ti danas osjećaš za ljude onog vremena koji su doživjeli veliku tra-gediju?” - odabrani odlomci ne potiču na kritičko razmišljanje i osvješćivanje ideo-loškog balasta u povijesnim izvorima već, naprotiv, ustrajavaju na isključivosti u in-terpretiranju povijesnih događanja.

Naracija u službi nacije, ali i prvi pomaci

Kao moguće objašnjenje za ovo upli-tanje književnoga narativa u jedan znan-stveno-popularni žanr Abadžić-Navaey je poslužila teza o tome kako kulturni ste-reotipi o drugima igraju važnu ulogu u procesu konstituiranja nacionalnog iden-titeta. Naime, u žaru nacionalnog zanosa, u Hrvatskoj se sredinom 90-ih javila po-treba za jasnim definiranjem vlastite na-cionalne priče, pri čemu je odlučujuća uloga pripala (re)konstrukciji nacionalne povijesti. U tom su kontekstu i sve one priče o “antemurale christianitatis”, “šti-tu hrvatstva” i “istočnome neprijatelju”, koji je vjekovima jezdio i prijetio domo-vini, bile i više nego dobrodošle.

Za tvrdnju da je općeniti animozitet na-spram Turaka u popularnoj historiografiji dobrim dijelom uvjetovan potrebom nacio-nalnog samoodređenja, moguće je pronaći brojne potvrde u domaćim udžbenicima po-vijesti. Brojni su komentari, upravo prezasi-ćeni domoljubnim patosom, u kojima se motivi “tragične prošlosti” vješto stavljaju u službu modernih nacionalnih mitova, i gdje je projekcija prošlosti na sadašnjost vr-lo izražena, npr.: govori se o “masovnom egzodusu starosjedilačkog hrvatskog sta-novništva pred neposrednom turskom opa-snošću”, o “napuštanju domaćeg ognjišta koje izaziva tragediju hrvatskog naroda i ostavlja duboke posljedice u kasnijem povi-jesnom razdoblju”, o pogubnim posljedica-ma turskih osvajanja - toliko pogubnim da se neki dijelovi Hrvatske “nisu ni do današ-njih dana oporavili od turskog pustoše-nja(!)”, o “najjadnijoj i osamljenoj Hrvat-skoj koja je imala snage da u turskom okru-ženju… iskaže otpor i prosvjeduje protiv nepravedne Europe koja ju je napustila” i tome slično. Gotovo kao pravilo nameće se zaključak: što se udžbenik više smatra mje-

stom nacionalnog samopotvrđivanja, to su i u njemu prikazane/interpretirane turske provale, pustošenja i zlodjela pogubnija i veća – kao svojevrsna protuteža nacional-noj otpornosti i žilavosti.

Zaključni prigovor koji Azra Abadžić-Navaey proteže na sva povijesno-pedagoška izdanja je da “niti zastarjeli, niti suvremeni udžbenici nisu, unatoč spomenutim razlika-ma u retorici, napravili značajniji pomak u perspektivi iz koje govore o Turcima. Multi-perspektivnost je i dalje ono što im najviše nedostaje. Iako se osmanski Turci obrađuju u nekoliko nastavnih jedinica, o njihovoj se povijesti i kulturnim dostignućima općenito vrlo malo zna. Ratni sukobi, odnosno, voj-no-politička povijest i dalje predstavlja is-ključivi kut gledanja i vrednovanja uloge Turaka u povijesnome kontekstu. O nekim drugim, primjerice kulturnim aspektima tur-sko-hrvatskih dodira gotovo da i nema spo-mena, što u bitnom osiromašuje, ali i one-mogućuje bolju prosudbu nekih segmenata nacionalne povijesti, a time i pitanje vlasti-toga naslijeđa. Shodno težnji da se svrsta unutar zapadnoeuropsko-kršćanskoga svije-ta, hrvatska se kultura nastojala ograditi od svega istočnog, a to je uglavnom radila su-stavnim potiskivanjem i prešućivanjem ori-jentalnih elemenata u vlastitoj kulturi.” Ipak, postoje iznimke od ovakva predstavljanja Turaka u povijesno-pedagoškoj literaturi, u kojima se: navode neke kulturne posljedice osmansko-turskih osvajanja, posebno uoč-ljivih u hrvatskom jeziku (u vidu posuđeni-ca), kao i spominju materijalni sakralni spo-menici preostali iz doba Osmanlija (riječ je o nekadašnjim džamijama, kasnije prenami-jenjenima u crkve), a što svjedoči o vrlo važ-nom pokušaju da se i ovi, do jučer “neprija-teljski” elementi prihvate kao ravnopravni doprinosi hrvatskoj kulturi i kao jedan od segmenata njezine baštine.

Međutim, ne učine li se u skorijoj bu-dućnosti odlučniji zaokreti po pitanju tu-mačenja prošlosti i prijelaz s retorike “predziđa” na onu “prihvaćanja” drugih kulturnih utjecaja, još će dugo u domaćem kolektivnom imaginariju sve one stereoti-pne priče o “danku u krvi” i “turskome zu-lumu” imati primat nad brojnim, nezamje-njivim turcizmima u hrvatskom jeziku ko-jima se turska kultura upisala u naše kraje-ve. Za takav je zaokret nužan pomak od povijesti kao rivalstva ka povijesti među-kulturnog prožimanja i zajedničkog nasli-jeđa. Konačno, na taj bi se način mogle osvijestiti, pa čak i prevladati neke stereo-tipne, često iskrivljene predodžbe o Turci-ma koje su već stoljećima u opticaju u ko-lektivnom nacionalnom pamćenju. �

Amina Alijagić


JOURNAL

35

U sklopu Islamske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, 29. siječnja 2009. izuzetno zanimljivo 90-minutno predavanje na temu “Islam: svijet – Euro-pa – Hrvatska” održao je Mladen Schwar-tz. Kako sam naglašava, iako je prema nekim sastojcima obiteljske predaje vje-rojatno židovskoga podrijetla, radikalno je kritičan spram današnje židovske uloge u svijetu i u Hrvatskoj. Schwartz je naro-čito kritičan prema ulozi Izraela i izrael-skom držanju u islamsko-arapskom okru-ženju, u kojemu se ta država kao uljez pojavila 1948. godine.

Islamska povijest

“Danas ću vam ovdje govoriti kao čo-vjek koji nije vjerom musliman, niti je islam bio osobitim sastojkom mojih for-malnih studija, ali sam zarana zadobio zanimanje i simpatije, kao i duboko po-štovanje za tu veliku svjetsku religiju. Islam mi je zanimljiv i kao filozofu–me-tafizičaru i kao političaru kojemu je naj-bliža stanovita desno–konzervativna ori-jentacija, te koji se, u našoj danoj i zada-noj konstelaciji, priklanja hrvatskom na-cionalizmu”, rekao je na početku preda-vanja Schwartz. Naglasio je da se problem islama različito postavlja s obzirom na svijet, na Europu i na Hrvatsku. U svijetu postoje područja s dominantnom musli-manskom vjerom, postoje suverene islamske države, kao i legitimni musli-manski pokreti. U Europi pak, masovno doseljavanje arapsko-muslimanskih imi-granata stvara velike poteškoće rasno-na-cionalne, kulturalne, političke i gospodar-ske naravi i to su pitanja koja valja rješa-vati. U hrvatskim zemljama islamsko je stanovništvo stoljećima dio autohtone et-ničke baštine, koju kao takvu treba i pri-znavati i poštovati.

“Islam zasigurno pripada u nekoliko ključnih svjetsko-povijesnih pojava. Da se nije započeo širiti žustrim osvajačkim ratovima, da nije povećavao svoj prostor svetim ratom džihadom, vjerojatno bi za-kržljao do zanemarive beduinske sekte u ozračju tadašnjega židovstva i Kršćan-stva. Ali, kada je postao ovako velikom, moćnom i utjecajnom svjetskom religi-jom, ta se okolnost ne može promišljati mimo kategorija Božje volje. Zbog toga,

na taj način o islamu moraju razmišljati, uz ostale, i kršćanski inovjernici. Hoću reći, i za njih, koji nisu muslimani, ne može se grandiozni svjetsko-povijesni prodor islama svesti tek na slučajne uzro-ke ovozemaljskoga podrijetla”, rekao je Schwartz.

Naglasio je da islamska povijest nije niti samo povijest vjerskih ratova, munje-vitih pobjedonosnih osvajanja ogromno-ga dijela Zemlje. Ona je i politička povi-jest kroz kalifske dinastije Omejida sa sjedištem u Damasku i Abasida koji vla-daju u Bagdadu do mongolske navale 1258. godine; ona je i povijest bogate ci-vilizacije i kulture, matematike (algebru, decimalni sustav i nulu, primjerice, dugu-jemo muslimanskim znanstvenicima), astronomije, zemljopisa i medicine, šeri-jatskoga prava, islamske poezije, glazbe i arhitekture. Schwartz je podsjetio da je do 1492. godine, kada je ujedinjena Špa-njolska i započeo progon, cvjetala jedin-stvena simbiotička islamsko-judejska kultura, koja je osobit izričaj dobila u sfe-ri filozofije. Tako je islam Europi, preko Sirijaca, vratio njezina Aristotela. Mislio-ci kao Al-Kindi, Al-Farabi, Avicena, Al-

Gazali, Averoes, sastavni su dio velike europske skolastičke tradicije. Znameniti su mislioci s islamskoga područja i Su-hravardi, perzijski dualist iz XII stoljeća, te ibn Kaldun, koji je u XIV stoljeću po-stao praotac filozofije povijesti.

Islamska sadašnjost

U današnjem svijetu živi preko mili-jardu muslimana. U desetcima suverenih islamskih/muslimanskih država na vlasti su različiti politički sustavi koji se mogu svrstati u slijedeća četiri modela: teokra-cije (npr. Iran); tradicionalističke, patri-jarhalne monarhije (Saudijska Arabija); sekularne kemalističke diktature (Sadda-mov Irak), te kvazidemokratske proza-padne republike (Turska). Dakako, u po-jedinim državama zapažamo sastojke više od jednoga modela. Tako je, primjerice, Iran Šahinšaha Mohameda Reze Pahlavi-ja objedinio neke elemente tradicionaliz-ma, kemalizma i prozapadnjačkog demo-kratizma. U Nasserovu Egiptu kemali-stički (panarapski) nacionalizam povezao se s jakim islamističkim natruhama, po-sve drugačije od Turske pod vlašću Mu-

Predavanje Mladena Schwartza: “Islam: svijet – Europa – Hrvatska”

Pogled političke desnice na islam

Mladen Schwartz i Mirza ef. Mešić


JOURNAL

36

stafe Kemal-paše Atatürka i njegovih na-sljednika.

“Najveća je muslimanska zajednica ona u Indoneziji, koja je danas vrlo ne-mirna i nestabilna zemlja, nakon višede-setljetnih diktatura nacionalističkoga ja-panskog kolaboracionista Ahmeda Bung Karna, zvanog Sukarno, te njegova na-sljednika, generala Suharta. U nekoć au-toritarnom, nacionalističkom Iraku pro-ces takozvane demokratizacije što je pro-vodi američki genocidni okupator – uz jedan milijun mrtvih, tzv. kolateralne šte-te, doveo je, kako vidimo, do posvemaš-njega kaosa, a navlastito do jednoga pra-vog bellum omnium contra omnes: Arapi protiv Kurda, šijiti protiv sunita, naciona-listi protiv proameričkih izroda, i obratno. Kako će pod novim američkim predsjed-nikom, kojega ime neke podsjeća i na Osamu bin Ladena i na Saddama Hussei-na, premda je od njih, naravno, miljama udaljen; kako će dakle izgledati budući pothvati američkog imperijalizma, osobi-to s obzirom na Iran, Pakistan i Siriju, za sada ostaje u zvijezdama. U tom sklopu ne treba zaboraviti niti na, procijenjenih, 150 do 200 atomskih bombi kojima ras-polaže Izrael, dočim se izgradnja onih iranskih ne dopušta”, rekao je Schwartz.

Naglasio je da uz ponovno oživljava-nje islamskoga fundamentalizma, koji ne znači ništa drugo nego povratak korijeni-ma i temeljima, današnju islamsku scenu na globalnom planu obilježava ono što se nediferencirano naziva islamskim tero-rizmom. Danas je borbeni islam, i duhov-no i politički, na putu američkom imperi-jalizmu i s njim udruženom cionizmu. Američko-islamski rat vodi se pretežito kao preventivni rat Izraela, baš kao da su arapsko-islamske zemlje krive zbog ne-volja što su ih Židovi pretrpjeli od nacio-nal-socijalizma.

“Danas je, po mnogim značajkama, kršćanstvo, koje je u posljednja dva sto-ljeća razvilo hvalevrijednu, vrlo rafinira-nu teologiju, kao religija u defenzivi, što-više, u osebujnoj krizi. Ono se trivijalizi-ra, sekularizira, miješa se s poganstvom, prispodablja se agnostičkom, relativistič-kom i permisivističkom duhu vremena, kojega radije nazivam zloduhom nevre-mena. Svjedoci i osviješteni kritičari su-vremene dekadencije, potjecali oni iz kr-šćanskih, poganskih ili agnostičkih izvo-ra, skloni su stoga u nekim upadnim di-menzijama Islama našega vremena pre-poznati prototip muževne čvrstine, nepo-kolebljive vjere i vitalne, ratoborne samo-svijesti, koja je stalno pripravna na smrt za ono što je priznato kao uistinu Sveto –

a sve to umornim, dosadnim, starim, ka-snim zapadnim društvima kronično nedo-staje. Zdrave europske snage u borbenom islamu vide ujedno važnu i moćnu protu-težu navali amerikanizma na svim fronta-ma, ali i respektabilnu silnicu koja se uklapa u policentričnu mnoštvenost naše-ga svijeta, čije su razlike bogatstvo što mu ga je podario sam Bog”, rekao je Schwartz.

Podsjetio je da je u svojoj silovitoj ek-spanziji islam dospio na europsko tlo već početkom 8. stoljeća: nakon Perzije, Bi-zanta, Sirije, Egipta, na redu je Španjol-ska (711. godine). Vrhunac je dostignut za vrijeme Sulejmana I. Veličanstvenoga u prvoj polovici 16. stoljeća, a konačni početak kraja pada u drugu polovicu 17. stoljeća, nakon drugoga turskog poraza pred Bečom i Karlovačkog mira. Imperij se u Europi drži sve do 1912. godine, do Prvoga balkanskog rata. 1924. godina Turska je postala sekularnom nacional-nom državom republikanskoga ustroja, a halifat je ukinut.

Što nije uspjelo turskim osvajanjima, kažu branitelji europskog identiteta, po-stignuto je mirnim doseljavanjem musli-mana u europske zemlje tokom 20. stolje-ća, naročito 60-ih godina. U početku je taj pokret pozdravljen kao korist za obje strane: europski poslodavci dobivaju rad-nu snagu potrebnu za gospodarski uspon, a zaposleni radnici oslobađaju se nezapo-slenosti koja vlada u njihovim domovina-ma. No ubrzo se pokazalo da to za dose-ljene znači posvemašnje otuđenje, getoi-zaciju ili pak imperativ asimilacije, a za domaće ugrozbu vlastite tradicije, kulture i običaja. U današnje vrijeme europske zemlje pružaju utočište velikom broju od 25 do 30 milijuna izvaneuropskih gostiju, koji teže statusu stalnih državljana, a od čega su 15 do 20 milijuna muslimani. Ta-ko u Francuskoj danas živi 8-10% musli-manskog stanovništva, dok je u Londonu 2007. zabilježeno čak 40% neeuropljana, od kojih najveći dio također otpada na muslimane.

“Dakako da nisu isto ponosni, mužev-ni muslimani i današnji euro-dekadenti; želim tek naglasiti da i Europa ima pravo i dužnost braniti svoj identitet i suvereni-tet, esenciju i egzistenciju, samobitnost i samosvojnost - baš kao i islamsko-arap-ski svijet. A Europa je bitno određena svojim korijenima u grčko-rimskoj tradi-ciji, judeokršćanskoj religiji te modernim prosvjetiteljstvom s Francuskom revolu-cijom. Napokon danas bjelodano vidimo rezultat nerealistične multirasne kampa-nje: europski su stari gradovi i velike na-

cionalne države postali poprištem poten-cijalnih ili aktualnih rasnih ratova, kojima je skončao utopijsko-humanistički ekspe-riment multikulturalizma”, rekao je Schwartz.

Islam, desnica i Židovi

Stav današnje europske krajnje, au-tentične desnice spram islamskoga kom-pleksa je dvojak. S jedne strane, desnica visoko poštuje islamsku baštinu i respek-tira suverenitet islamskih država, s koji-ma održava izvrsne odnose (npr. političa-ri poput Haidera i Le Pena, kao i pred-stavnici njemačke desnice). S druge stra-ne, radi zaštite euro-identiteta, oni se su-protstavljaju masovnoj islamizaciji Sta-roga kontinenta i zagovaraju svojevrsnu europsku Reconquistu. “Paradoksalno, i donedavni veliki zagovornici multikulti-ideologije, lijevi liberali, danas postaju desni nacionalisti, pače šovinisti, spram doseljenih muslimana, ali ne iz rasnih ra-zloga, nego zbog straha da će islamski konzervativci ugroziti njihove liberalne stečevine. Na tim su pozicijama bili i Ni-zozemci Pim Fortuyn i Theo van Gogh, koji su usred svoje liberalne, multikultu-ralne domovine pali kao žrtve islamskog fundamentalizma, a desnica ih je, djelo-mice krivo, prepoznala kao svoje heroje i mučenike”, rekao je Schwartz i naglasio da su mislioci i političke vođe europske desnice nerijetko iskazivali duboko po-štovanje spram islama.

Tako su se i muslimani sami često svrstavali u političku desnicu. Pripadnici egipatskih Slobodnih časnika, Nasser i Sadat, u britanskom su zatvoru učili nje-mački i čitali Hitlerov “Mein Kampf”, privučeni tadašnjoj europskoj desnici i zbog njezina rata protiv Velike Britanije, koja im je bila neprijatelj te izravni ili ne-izravni okupator. Po uzoru na nacional-socijalistički, u Egiptu je 1933. nastao i pokret Zelenih košulja pod vodstvom Ahmeda Husseina. Fašistoidnih crta bilo je i u Gadafijevoj državi, u Sirijskoj na-rodnoj stranki Antouna Saadea, u sirij-sko-iračkoj stranki Baath (Socijalistička stranka arapskog uskrsnuća) Rašid Alija al-Gailanija i Saddama Husseina, te u određenom broju drugih islamskih vlada-vina. Američki Crni muslimani, pod vod-stvom karizmatskog glazbenika Louisa Farrakhana, danas zastupaju desne pozi-cije s izraženim protucionizmom, te sta-novitim simpatijama za njemački nacio-nal-socijalizam. Schwart je naglasio da ultradesnicu i borbeni islam danas pove-zuje odbojni stav spram židovstva, što u


JOURNAL

37

početku nije bilo tako. Naime, islam je, jednom svojom dimenzijom, baštinio i ju-deokršćanske zasade, pa je npr. u srednjo-vjekovnoj Španjolskoj cvjetala sinkretič-ka islamsko-židovska kultura, a srodan suživot ostvaren je i u Bosni. Današnji islamsko-židovski sukob nastao je isklju-čivo zbog osnutka cionističke države na tlu arapske Palestine.

BiH i Hrvatska

Prema određenim izvorima prvi kon-takti s muslimanima, u Dalmaciji, odigra-li su se u ranom Srednjem vijeku. U 12. stoljeću, filozof znan kao Herman Dal-matin, rodom iz Istre, upoznaje Europu s islamom, prevodeći s arapskoga na latin-ski djela o islamskoj religiji, kao i sam Kur’an. Osim manjih skupina, u hrvat-skim zemljama nema muslimana sve do osmanlijskoga prodora u 15. stoljeću. Najmlađi sin Stjepana Vukčića Kosače, Stjepan, prima Islam i proziva se Ahmed (velehvaljeni). Tokom četiri stoljeća mu-slimanski Turci, s promjenjivom srećom, drže pod zaposjednućem hrvatske kraje-ve, privremeno i najveći njihov dio: Bo-snu, Hercegovinu, dobar dio Dalmacije i Slavonije. Bošnjaci su tokom turskih vre-mena dali 20-ak velikih vezira, a na Veli-koj se Porti govorio i hrvatski/bosanski. Hrvatska u sredini 16. stoljeća, svedena na malo područje između rijeke Drave i sjeveroistočne obale Jadranskog mora, postaje ono što nazivamo reliquiae re-liquiarum. Krajem 17. stoljeća iz Like i Dalmacije prelazi u Bosnu i Hercegovinu preko 150.000 muslimana. Dio Banske Hrvatske postaje za stoljeća tzv. Vojna krajina, “tvornica topovskoga mesa za tu-đe ratove protiv Turaka”. Takva je situa-cija do druge polovice 19. stoljeća, kada u Bosni i Hercegovini dolazi do ustanaka katolika, a zatim i pravoslavaca protiv već zamiruće turske vladavine.

Schwartz je naglasio da su bosanski i hercegovački muslimani velikim dijelom nastali iz pripadnika Crkve bosanskih kr-stjana, tzv. bogumila, vjerojatno sljedbe-nika jedne od dualističkih vjera na tragu staroga zoroastrianizma i manihejstva. U vrijeme turske vladavine, podanici Car-stva nisu se definirali etnički; s jedne su strane bili pravovjerci, s druge inovjerna raja, kauri, nevjernici, kršćani. U vrijeme austro-ugarske vladavine nad BiH (od okupacije 1878., preko aneksije 1908., do konačnoga pada monarhije 1918.) pod vladavinom guvernera, namjesnika Be-njamina von Kállaya za bh-stanovnike u uporabu se uvodi naziv Bošnjaci. U to se

vrijeme Bošnjacima željelo označiti sve žitelje, ne samo one muslimanske vjere. “Nešto od toga provlači se i kroz razdo-blje prve Jugoslavije, da bi 1945 nastala pomutnja. Isprva Titovlađe ne predviđa posebnu nacionalnu pripadnost za bh-mu-slimane, pa se oni sukcesivno, ili simulta-no, samoodređuju kao Hrvati, ali i kao Srbi, pa kao takozvani ‘jugoslaveni’, pa kao ‘neopredijeljeni’. Tito se negdje 1968. godine, navlastito kako bi smanjio hrvat-ski korpus, odlučuje uvesti muslimansku nacionalnost, i iz toga vremena potječe ona neobična distinkcija muslimana s ma-lim i velikim početnim ‘m/M’ – malo za vjeru, veliko za naciju”, rekao je Schwartz i naglasio da se dosta bh-muslimana otvo-reno priklanjalo hrvatstvu (Mirza Safvet-beg Bašagić Redžepašić, Musa Ćazim Ćatić, Alija Nametak, Mehmedalija-Mak Dizdar, Džafer-beg Kulenović, Osman-beg Kulenović, Ademaga Mešić, Ismet Muftić, u hrvatskoj emigraciji Nahid-beg Kulenović, Ragib Avdić, Kerim Reis, Asaf Duraković, Mustafa Malkoč, pa u današnjoj RH brigadir Mirsad Bakšić, braća Ibrica i Đelo Jusić, Đelo Hadžiseli-mović, Tarik Filipović – dakle, ljudi poe-zije, glazbe, glume i politike).

U 19. stoljeću hrvatski katolici razli-čito gledaju na muslimansko pučanstvo u BiH. Ni danas muslimani Ivanu Mažura-niću ne opraštaju protumuslimanski spjev o “Smail-agi Čengiću”, kao poslije niti Andriću njegove romane. Međutim, Ćiro Truhelka i Vladimir Mažuranić na musli-manskoj su strani, a osobito hrvatski Otac

domovine Ante Starčević, koji Bosnu dr-ži hrvatskom zemljom, a bosanske musli-mane najčišćim hrvatskim plemstvom. U ozračju starčevićanstva, Hrvatska stranka prava uvijek je, sve do danas, ostala vjer-na takvu stajalištu.

Nezavisna Država Hrvatska prihvatila je starčevićansko uvjerenje o hrvatstvu bh-muslimana. Posebnom zakonskom odredbom islamu je priznata ravnoprav-nost. Banja Luka, kao zemljopisno sredi-šte Hrvatske, koja je uključila i Bosnu i Hercegovinu određena je za hrvatski glavni grad. Naporima jeruzalemskoga muftije, sejjida Mohameda hadž-Amina al Husseinija utemeljena je posebna rat-nička postrojba, s preko 20.000 pripadni-ka, formalno u sastavu njemačke vojske, pod nazivom 13. Waffen-Gebirgs-Divisi-on der SS “Handschar” (Kroatische Nr. 1); dakle, 13. SS-dragovoljačka b-h gor-ska divizija Hrvatska, a od svibnja 1944. Handžar. Poglavnik je zahtijevao da u di-viziji bude i katoličkih vojnika, kako se hrvatski korpus ne bi dijelio po vjeri. Pu-no je izbjeglica u vrijeme NDH pohrlilo iz Bosne u užu Hrvatsku, baš kao i posli-je, u vrijeme Domovinskog rata. Dosta je miješanih brakova katolika i muslimana, pa i vjerskih prijelaza.

U Ustaškom pokretu doglavnik je bio Adem-aga Mešić, Alija Šuljak poglavni pobočnik u GUS-u, a ministri muslimani bili su Osman-beg i Džafer-beg Kuleno-vić (dopredsjednici Vlade), Mehmed Alajbegović (ministar skrbi za postradale krajeve, pa vanjskih poslova), Hilmija Bešlagić (prometa i javnih radova), Mehmed-Meho Mehičić (obnove opu-stjelih krajeva). U Sabor 1942. godine imenovano je 17 muslimana. Uz ostalo, i u Zagrebu je djelovao kotarski šerijatski sud. Neka su imena gradskih ulica promi-jenjena sukladno novom ugledu islama: tako je ulica Vuka Karadžića postala uli-ca reisu-l-uleme Džemaludina Čauševića, Beogradska – Husein-bega Gradaščevića, a Dositeja Obradovića – Muse Ćazima Ćatića. Poglavnik Ante Pavelić često je isticao svoje sveze s muslimanima u Bo-sni, gdje je odrastao uz svojega oca koji je radio na gradnji željeznice. Rado je po-navljao kako ga je pisanju naučio hodža u mektebu, pučkoj školi, kod Jajca, gdje je bio jedini katolički učenik. Schwartz je podsjetio da je Pavelić usred Zagreba smjestio dojmljivu i bogato ukrašenu džamiju, nazvanu Poglavnikovom, do-davši Meštrovićevu Domu likovnih umjet-nika, prvotno posvećenu srpskomu kralju Petru I, tri minareta. Starčevićanci su još s Josipom Frankom bili započeli planove

Mladen Schwartz na tribini uIslamskom centru u Zagrebu


JOURNAL

38

izgradnje zagrebačke džamije, oni su ih i ostvarili. Džamija je nakon dugih pripre-ma otvorena tek u kolovozu 1944., ali već u travnju 1948. titovci su je likvidirali, dok je muftiju Ismeta Muftića snašla, po pobjedničkoj pravdi, smrt strijeljanjem. Na drugu džamiju trebalo je čekati više desetljeća.

“U tim istim granicama ostaje BiH i kao samostalna država nakon 1992. Nje-zina je povijest poznata, ovdje donosim samo kratku rekapitulaciju. Nakon počet-nih zbunjenosti (Izetbegović: ovo nije naš rat) te iluzija o tzv. asimetričnoj YU-fe-deraciji, doista počinje rat, prvo srpski, osvajački, a 1993. i bratoubilački građan-ski rat bosansko-hercegovačkih katolika i muslimana. Muslimanima, sada opet Bošnjacima, treba svakako i teritorij, da nadoknade gubitke po srpskoj agresiji; dolaze i strani dragovoljci, mudžahidi, vehabije (vahabiti), kojima su isto križ i krst, unose stanovitu militantnost i isklju-čivost, katolici se pak prisjećaju poturica i balija, razvezuju bratski spojene stjego-ve RH i BiH, stare mržnje oživljavaju za nečiji interes, engleski pukovnik kumuje pokolju u Ahmićima (120 civila, preteži-to žena i djece), HVO i Armija BiH po-staju neprijateljske vojske, a tako se su-kobljavaju i koncepti jedinstvene Bosne i podijeljene Bosne; za ovu se posljednju pojavljuje verzija da ju je, u dogovoru s Miloševićem, zagovarao i Tuđman (do hrvatske neovisnosti, inače, u pravaškoj tradiciji dosljedni pristaša jedinstva BiH te hrvatstva tamošnjih muslimana). Žr-tvom ovoga sukoba, koji se na žalost do-godio, padaju general Blaž Kraljević i drugovi, vjerni starčevićanskim pogledi-ma na Bosnu. Nekoliko različitih proje-kata s federalnim i konfederalnim plano-vima za BiH i RH propadaju, kao i Izetbe-govićeva ponuda zapadne Hercegovine RH. Ova prima oko 300.000 izbjeglica, mudžahira, iz BiH, od toga najveći dio muslimana. Za humanitarnu pomoć i u RH skrbi muslimanski pandan Caritasu, Merhamet. Muslimani se bore i u Domo-vinskom ratu, pa ih u redovima HV ima između 17 i 19 tisuća. Ali rane katoličko-muslimanskog sukoba u BiH nisu zacije-lile ni do danas, unatoč čak i činjenici da su dvije vojske, sukladno splitskomu spo-razumu Izetbegović – Tuđman, zajednič-ki sudjelovale u operacijama čišćenja sje-verozapadne Bosne (negdašnje “Turske Hrvatske” oko Bihaća) i u suslijednim pothvatima 1995, da bi ih, nadomak osva-janja Banje Luke, zaustavili Amerikanci i Vlada u Zagrebu. Osim toga, do daljnjega je poražen i spasonosni koncept Hrvatske

do Drine, a Bosne i Hercegovine na mo-ru”, rekao je Mladen Schwartz.

Budućnost islama

Islam je, kao i sve velike religije, u današnjem svijetu izložen pogibelji seku-larizacije, što znači zamiranju teokrat-skih, ortodoksnih, i uopće militantnih di-menzija te vjere, pa, u islamskom slučaju, i šerijatskoga prava, itd. S druge strane, aktualna je tendencija povrata korijenju i temeljima, općenito zvana fundamenta-lizmom. Komunizam kao čimbenik suz-bijanja islama i ostalih velikih religija vi-še ne postoji. Schwartz je naglasio da je podliji i spretniji neprijatelj onaj liberal-demokratski, koji se danas očituje kao globalni amerikanizam, kulturalni kao i civilizacijski. Sukob civilizacija na način koji predviđa Huntington nije vjerojatan, ali ga se dugoročno ne može isključiti. “U Europi vjerojatno će jačati snage otpora, radikalne desnice, koja će započeti neku vrstu Reconquiste, ili će alternativa biti posvemašnja afrikanizacija, azijatizacija, pa i islamizacija Staroga svijeta, s poslje-dicom da u dogledno vrijeme više ne će biti Europe kakvu znamo i kakva je tisuć-ljećima rasla. Neka pobijedi jači i živo-tvorniji”, rekao je Schwartz.

I Hrvatska i BiH su danas na određeni način provizorij. Schwartz je naglasio da Hrvatska nije u svojim granicama, te da protuhrvatske, neojugoslavenske snage u njoj nezaustavljivo rastu. Vojska je uni-

štena, predstojeće integracije dokinut će joj i zadnje ostatke suvereniteta, integrite-ta i dostojanstva. Bosna i Hercegovina ponovno je protektoratom, ponovno pod guvernerom. “Upravo odlazi Lajčak, ali doći će novi, bio to Hannes Swoboda ili Bertie Ahern ili netko treći – sve gori od gorega! Raspravlja se o reviziji Daytona, kojim su Srbi kao nagradu za genocidnu agresiju dobili gotovo pola teritorija, što ga prije ili kasnije kane pripojiti Velikoj Srbiji. Ali to bi značilo ukinuće jedinstve-ne BiH sa svojom povijesnom tradicijom, čiji bi identitet i suverenitet preuzela ta-kozvana tri entiteta”, rekao je Schwartz i podsjetio da nedavni dogovor Tihić – Čo-vić – Dodik dobar dio bh-muslimana/Bošnjaka vidi kao izdaju. Hrvati-katolici pak nezadovoljni su jer nemaju vlastiti entitet, jer su im ugrožena nacionalna prava, a muslimanima-Bošnjacima naj-prihvatljivija je neka vrsta unitarne, gra-đanske, a ujedno bošnjačko-nacionalne države.

“Protektorat u BiH ne može vječno potrajati. A što potom? Ponovni građan-ski rat? Iluzorno je, naime, na dulje staze vjerovati u idiličnu harmoniju njezinih sastavnica. U nju vjeruju zagovornici Ju-ge u malom. Ali i ona u velikom je propa-la. Bosnom zapravo u povijesti nije vla-dala harmonija, uvijek je bila prevlast ili nadvlada jednoga sastojka: u turska vre-mena muslimanskog, u obje Jugoslavije srpskoga, u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj hrvatskoga, uključujući i domaće musli-mane. Može li se to ponoviti, obnoviti? Kako bilo, neka vrsta koalicije, saveza, federacije, konfederacije, suživota s Hr-vatskom, autonomije u njoj, ili pak auto-nomije Hrvatske u BiH, s određenim ma-njinskim pravima za one koji se hoće osjećati Srbima, očito je Bosni i Hercego-vini zadana. Stoga valja biti za jedinstve-nu BiH, ali ne da bi se izolirala od Hrvat-ske i da ova ostane što manja, kako pri-željkuju i neki od onih koji njom danas vladaju – koncept Mesić-Manolić. Srbi su pak neprijatelji i Hrvata-katolika i musli-mana-Bošnjaka. Kada ipak zacijele rane nedavnoga nesretnog i krvavog sukoba ovih posljednjih, nadoći će, vjerujmo, i vrijeme za primjenu staro-novoga modela u BiH. Na žalost, ominozno nadvijanje sablasti unitarne Europske unije i član-stva u redovima NATO-soldateske, na-mijenjene da bude pomoćna trupa ame-ričkog imperijalizma u nesmiljenu ratu protiv islamsko-arapskoga svijeta, ne slu-ti na dobro”, rekao je na kraju predavanja Mladen Schwartz. �

I.I.

Mladen Schwartz, pripadnik hrvatske desnice


JOURNAL

39

Sredinom siječnja 2009. u nakladi Bošnjačke nacionalne zajednice za grad Zagreb i Zagrebačku županiju tiskana je nova, sedma sveska “Bošnjačke pismo-hrane”, znanstvenog časopisa za povijest i kulturu Bošnjaka u Hrvatskoj. Nova “Pismohrana” prezentira događaje u dvije godine, 2007./2008., u 15 tematski odije-ljenih rubrika na 479 stranica.

Filip Mursel Begović, glavni urednik “Bošnjačke pismohrane”, u uvodnoj rije-či pod naslovom “Duhovi koji nas i danju plaše” progovara o duhovnom i intelektu-alnom stanju među Bošnjacima u Hrvat-skoj. Radakcija “Pismohrane” je pokuša-la sakupiti tekstove koji će biti trajna vri-jednost i korisni kulturno-društveni do-prinos, te na taj način opravdati novčanu pomoć i povjerenje Savjeta za nacionalne manjine RH. Ovogodišnja “Pismohrana” je svojevrstan podsjetnik i vodič budućim generacijama, pri čemu govori o dijelu hrvatske povijesti i prisutnosti Bošnjaka u njoj, te poziva na interkulturalni dija-log. “Vjerojatno će naši znameniti umjet-nici i znanstvenici prvi, prije od bilo ko-jeg bošnjačkog političara ili privrednika ući u Europsku uniju. Ma... zapravo, ako bolje promislimo, oni su po svojim vri-jednostima oduvijek bili tamo”, kaže Fi-lip Mursel Begović na kraju uvodnog obraćanja čitateljima nikad obimnije i sa-držajnije “Bošnjačke pismohrane”.

U prvoj rubrici pod nazivom “Simpo-zij o Muslimanskoj narodnoj organizaci-ji” predstavljen je naučni skup povodom 100. godišnjice osnivanja Muslimanske narodne organizacije (MNO) – prve poli-tičke stranke koja je okupljala Bošnjake i nastojala artikulirate bošnjačke političke interese. Zanimljivo je da prva bošnjačka politička stranka nije osnovana u Bosni i Hercegovini nego u Hrvatskoj, u Slavon-skom Brodu, 3. prosinca 1906. godine. Prvi predsjednik MNO bio je Ali-beg Fir-dus, a program stranke predstavljao je odraz političkih, nacionalnih i ekonom-skih prilika u BiH za vrijeme austro-ugar-ske uprave, ali i dosegnute razine boš-njačkog nacionalnog razvoja tog vreme-na. Obilježavanjem godišnjice osnivanja stranke organizatori simpozija su željeli dati odgovarajući poticaj sistematskom i institucionalnom pristupu, još uvijek ne-dovoljno rasvjetljenoj političkoj i nacio-

nalnoj povijesti bošnjačkog naroda. Na simpoziju su obrađene sljedeće teme: ge-neza i djelovanje MNO; karakter i dometi bošnjačke politike za vrijeme austro-ugarske uprave; politika i inteligencija u Bošnjaka; MNO, MNS i druge političke stranke u BiH; bošnjačke političke stran-ke i nacionalno pitanje do 1940. godine; uloga ličnosti u političkom životu Boš-njaka; politička kultura Bošnjaka.

U rubrici “Sociokulturalna istraživa-nja” predstavljen je izvještaj istraživač-kog projekta provedenog u Sisku, u sklo-pu međunarodnog projekta WaVe – Wel-fere and Values in Europe (“Blagostanje i vrijednosti u Europi”). Projekt financira Europska komisija, a istraživanje je pro-vedeno u 12 europskih zemalja: Grčka, Finska, Francuska, Hrvatska, Italija, Li-tva, Njemačka, Norveška, Poljska, Ru-munjska, Švedska i Velika Britanija. Istraživanje koordinira Sveučilište u Upp-sali (Švedska). Projekt je nastao kao od-govor na natječaj otvoren za istraživanja koja nastoje “bolje razumjeti značaj i utjecaj vrijednosti i religije u društvima diljem Europe, posebice s obzirom na društvene pojave te pojavu europskih identiteta”. Hrvatsku studiju su napravili Marija Geiger, Siniša Zrinščak i Tamara Puhovski, članovi Studijskog centra soci-jalnog rada Pravnog fakulteta u Zagrebu. Studija je zasnovana na dubinskom kvali-tativnom istraživanju provedenom u Si-

sku, s posebnim naglaskom na pripadnike bošnjačke nacionalne manjine.

Posebno je bogata rubrika “Povijest”. Nasko Frndić u tekstu “Kako su paše vla-dale Bosnom” čitateljstvu predstavlja “Zapamćenja” fra Grge Martića, franje-vačkog svećenika i prosvjetitelja. “Za-pamćenja” su djelo posebne memoarske vrijednosti u književnoj baštini bosanskih franjevaca. Vesna Miović i Nikša Selma-ni u tekstu “Turska kancelarija i Acta Turcarum od vremena Dubrovačke Re-publike do danas” predstavljaju dio više-stoljetne prepiske dubrovačke vlasti s bo-sansko-hercegovačkim pokrajinskim, sudskim i lokalnim vlastima, s vlastima pokrajina diljem Osmanskog carstva, te sultanom i ministrima Porte. Mnogi ar-hivski fondovi Državnog arhiva u Du-brovniku svjedoče o specifičnim odnosi-ma i čestim kontaktima Dubrovčana i Osmanskog carstva, a među njima se po-sebno ističe fond osmanskih spisa pod nazivom Acta Turcarum. Cilj rada je re-konstrukcija sudbine osmanskih spisa to-kom gotovo 500 godina. Rahmetli Muha-med i Mubera Ždralović u tekstu “Ara-bički natpisi na Turskoj kući u Rijeci” pišu o natpisima na arapskom pismu (ukupno 95), biljnim i geometrijskim or-namentima na fasadi zgrade u Rijeci po-znate kao Turska kuća ili Casa turca. Bila je vlasništvo Nikolaia Nikolaki Effendi de Nikolaidesa, dugogodišnjeg osman-skog diplomatskog i trgovačkog pred-stavnika u Španjolskoj, a potom konzula u Rijeci od 1898. godine. Cjelokupno znakovlje na fasadi odraz je utjecaja i prožimanja civilizacija, te jedinstven izvor za povijesno-umjetnička i kulturna istraživanja. U tekstu “O Hrvatsko-tur-skom društvu u Rijeci” Ante Simonić i Esma Halepović-Đečević pišu o osniva-nju i aktivnostima Hrvatsko-turskog druš-tva prijateljstva, koje djeluje od 30. listo-pada 1995. godine.

U rubrici “Graditeljstvo” Edin Jahić odgovara na pitanje u kojoj su mjeri reli-gijske odrednice bitne u traženju izraza u islamskoj religijskoj arhitekturi. U kon-tekstu istraživanja arhitektonskog jezika džamije, u članku “Opći principi i pretpo-stavke arhitekture džamije” navode se fundamentalne duhovne pretpostavke, či-je je razumijevanje važno želimo li cjelo-

Novi svezak “Bošnjačke pismohrane”, godišnjaka BNZH

Podsjetnik budućim generacijama


JOURNAL

40

vito upoznati što je islamsko u islamskoj arhitekturi. Jahić potencira da u traženju porijekla džamije treba znati da njeno pri-sustvo u islamu ima dvoznačan izraz: ar-hetipski koji je prisutan u Kur’anu, dakle božanskog porijekla i ovozemaljski, čiji je arhetip ostvaren, uobličen i materijali-ziran u Poslanikovoj džamiji u Medini, 622. godine.

U trima različitim rubrikama – “Knji-ževni portreti”, “Likovno stvaralaštvo” i “Društveno-politička kretanja” – kroz in-tervjue je predstavljen rad i životni put če-tvorice Bošnjaka koji djeluju u Hrvatskoj. U tekstu znakovitog naslova “Volio bih da među Bošnjacima zavlada osloboditeljska istina” predstavljen je Sead Begović (Za-greb, 1954.), pjesnik, književni kritičar i glavni urednik “Behara”, časopisa za kul-turu i društvena pitanja KDBH “Prepo-rod”. Begovićeve pjesme su prevođene na 30-ak stranih jezika, a zastupljen je u 40-ak antologija, panorama i zbornika suvre-mene hrvatske poezije, te dvije antologije bošnjačke, odnosno muslimanske poezije 20. stoljeća. U sklopu književnog portreta objavljeni su i tekstovi u kojima o veličini i značaju njegovog poetskog opusa govore poznati književnici i književni kritičari: Slobodan Prosperov Novak, Hadžem Haj-darević, Branko Maleš, Ante Stamać, Ni-kica Petrak, Željko Kliment i Nanad Ri-zvanović. U intervjuu pod naslovom “Praktični vjernik likovnih umjetnosti” predstavljen je Hamo Čavrk (Sarajevo, 1950.), grafički umjetnik koji živi i radi u Zagrebu i Novom Mestu. Centralni dio “Bošnjačke pismohrane” zauzimaju Čavr-kove grafike (u boji), a predstavljena su i dva teksta priznatih likovnih kritičara: Aleksandera Bassina (“Grafička erupcija Hame Čavrka”) i Margarite Šimat (“Nado-mak Terrae incognitae – dva desetljeća rada Hame Čavrka”). U rubrici “Društve-no-politička kretanja” predstavljeni su Fa-ris Nanić (Zagreb, 1964.) i Sulejman Čičić (Prijepolje, 1924.). U intervjuu pod naslo-vom “Dobio sam šansu ostaviti svoj trag na djelima koja traju” Faris Nanić, građe-vinski inženjer, pisac, novinar, urednik, direktor u nekoliko izdavačkih i novinskih kuća, potpisnik inicijative za osnivanje SDA, bivši politički tajnik SDA Hrvatske, te osnivač i dugogodišnji glavni urednik “Preporodovog Journala”, govori o mno-gim temama bitnim za bošnjačku prošlost, sadašnjost i budućnost u Hrvatskoj i BiH. Izvod iz njegovog intervjua objavljujemo u ovom broju “Journala”. Sulejman Čičić, jedan od najstarijih, najistaknutijih, najan-gažiranijih i najuspješnijih Bošnjaka u Hr-vatskoj o svome životu progovara u osob-

nom, iskrenom i emotivnom monoviewu pod naslovom “Valjalo je živjeti u dobru i zlu sve ovo vrijeme”.

U rubrici “Sjećanja”, svojevrsnom In memoriamu, oprostili smo se od dvojice Bošnjaka koji su svojim radom i djelom zadužili bošnjački narod: književnika Nu-sreta Idrizovića (Bijelo Polje, 1930. – Za-greb, 2007.) i Muhameda Ždralovića (Ždralovići kod Bugojna, 1944. – Zagreb, 2007.), orijentalnog filologa, povjesničara kulture, kodikologa i dugogodišnjeg glav-nog urednika “Behara”, časopisa za kultu-ru i društvena pitanja KDBH “Preporod”.

Amina Alijagić, članica redakcije “Preporodovog Journala” i studentica Pravnog fakulteta u Rijeci, u rubrici “Pra-vo” piše o presudi Međunarodnog suda pravde u Den Haagu. U tekstu “Dok se slonovi igraju, mravi stradaju” analitički, argumentirano i pravno utemeljeno pro-govara o skandaloznoj presudi ICJ-a od 26. veljače 2007. godine povodom tužbe BiH protiv Srbije i Crne Gore za kažnja-vanje za izvršeni genocid i zločine nad Bošnjacima od 1992. do 1995. godine. Nekažnjavanjem počinitelja Međunarod-ni sud (ne)pravde prekršio je Konvenciju o sprječavanju i kažnjavanju genocida jer je tokom prethodnog rata postojala na-mjera uništenja bošnjačkog naroda. Tu činjenicu potvrdio je Međunarodni ka-zneni tribunal za bivšu Jugoslaviju u svo-jim presudama, te Kongres i Senat SAD-a u svojim Rezolucijama.

U rubrici “Časopisi” Edhem Muftić i Ismet Smailović predstavljaju “Putokaz” – list za društvena i književna pitanja, glasilo bošnjačke intelektualne ljevice koje je izlazilo od 1937.–1939. godine u Zagrebu. Izdavač, vlasnik i odgovorni urednik bio je Šukrija Huskić, a urednik Hasan Kikić. “Putokaz” je relevantan teo-rijski izvor trajno vezan uz proces eman-cipacije i konstituiranja bošnjačke nacije u periodu između dva svjetska rata.

U “Prikazima i kritikama” objavljeni su kritički prikazi dvije knjige koje su objavljene u nakladi BNZH (monografija “Tahir Mujičić”, u suradnji s Kapitol d.o.o. i “Alem-kamen” Semke Alagić), te monografije “Turska kuća – Casa Turca u Rijeci”.

U rubrici “Svjedočanstva” predstav-ljen je životni put i stvaralaštvo Jusufa Suljanovića (Dževar kod Sanskog Mosta, 1939.), umjetnika koji je diplomirao na smjeru likovna umjetnost – književnost, jednog od mnogih bh-intelektualaca i umjetnika koji su uslijed rata i etničkog čišćenja od 1992.–1995. napustili BiH, te sada žive i stvaraju u egzilu (Švedska).

Na šest stranica u boji u “Pismohrani” su predstavljene Suljanovićeve slike.

U rubrici “Obljetnice i jubileji” zabi-lježena su tri iznimno važna događaja za Bošnjake i muslimane u Hrvatskoj: sveča-na proslava povodom 40. obljetnice osni-vanja Islamske zajednice u Sisku, te dva simpozija u Islamskom kulturnom centru u Zagrebu (“Doprinos Islamskog centra u Zagrebu uključivanju muslimana u suvre-mene europske tokove – osvrt i perspekti-va” – 2007. godine i “Tragom uspješnog rada dr. Ahmeda Smajlovića” – 2008. go-dine). Osim toga, u tekstu pod naslovom “Bošnjačka stvarnost” prezentirani su izvodi iz referata sa stručnog skupa “Boš-njaci u Hrvatskoj”, održanog 2008. godine u Rijeci u organizaciji Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske (SABAH).

Posljednje dvije rubrike u “Bošnjačkoj pismohrani” – “Događanja i djelatnosti BNZH” i “Dokumenti BNZH” - vezane su uz događaje, djelatnosti i dokumente BN-ZH u periodu 2007./2008. Fuad Ahmets-pahić u tekstu “Ništa nas ne smije iznena-diti” govori o kulturno-umjetničkom ama-terizmu Bošnjaka u Zagrebu od jeseni 1992. godine do danas, s posebnim osvr-tom na Ansambl bošnjačkog folklora “Bo-sana” koji djeluje pri BNZH. Salih Demi-rović piše o impresijama s gostovanja Fol-klornog ansambla BNZH u Turskoj (“San-li Urfa – grad Pejgambera”). U prostorija-ma BNZH u Ilici 54 u Zagrebu u proteklom periodu održane su brojne kulturne prired-be i društveno-politička događanja: izlož-ba fotografija “Bosanska impresija” i pro-jekcija filma o Tuzli “Grad na zrnu soli”; zajednički skup predstavnika bošnjačkih asocijacija s područja RH povodom presu-de Međunarodnog suda pravde u Haagu; koncert klasike i sevdah Samira Nurkića i njegovih prijatelja; dodjela novih stipendi-ja Fonda za stipendiranje “Salim Šabić”; tribina “Bošnjaci i Nezavisna Država Hr-vatska”; izložba fotografija “Tuzlanske džamije na fotografijama Mustafe Terzi-ća”; skupštinska zasjedanja Bošnjačke na-cionalne zajednice; izložba fotografija Zi-jaha Gafića “Epilog” i “Muslims of New York”. Osim toga, predstavljen je početak procesa bratimljenja dvaju gradova – Bje-lovara i Visokog, te nastavak institucional-nog organiziranja Bošnjaka u Dubrovniku (Osnivačke skupštine ogranaka Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske i Udruge Bošnjaka branitelja Domovinskog rata Hr-vatske). Na kraju “Bošnjačke pismohrane” prezentirani su dokumenti BNZH – Izvje-štaji o radu i Zapisnici sa skupštinskih za-sjedanja. �

I.I.


JOURNAL

41

Ispred Zagrebačke džamije, 2. siječnja 2009. godine, održan je mirni protest pro-tiv ubijanja civila u Gazi u Palestinskoj samoupravi. Prosvjed solidarnosti s pale-stinskim narodom organizirali su Medžlis islamske zajednice Zagreb, Zajednica hr-vatskih građana porijeklom iz Palestine i nevladina udruga “Crvena akcija”. Neko-liko stotina sudionika, u duhu sličnih pro-svjeda širom svijeta, oštro je osudilo krvo-proliće u Gazi i tražilo hitan prekid vojnih operacija izraelske vojske. Sudionici sku-pa prigodno su nosili palestinske zastave, transparente i fotografije s poginulom pa-lestinskom djecom. “Kada će djeca Pale-stine početi živjeti kao ostala djeca?”, “Auschwitz = Gaza” i “Genocid u Gazi” bili su samo neki od natpisa na transparen-tima. Na skupu je osuđena politika Izraela kojoj potporu daje SAD, ali i neke druge države. Aktivisti “Crvene akcije” nosili su plakate potpore iračkom novinaru koji je gađao Busha cipelama; “Sloboda za al-Zaidija, sloboda za Irak” i palestinskom borcu za slobodu koji je trenutno u izrael-skom zatvoru; “Sloboda za Sadata, slobo-da za Palestinu”. “‘Zaustavite krvoproliće i nedužno stradavanje civila” poruka je koja se iz sveg glasa mogla čuti na mir-nom prosvjedu.

Govori pred Zagrebačkom džamijom

“Ja sam Ghalia Hamad, porijeklom Palestinka. Došla sam ovdje kako bih izrazila svoj stav o onom što se događa u Gazi. Po meni je to genocid i krvoproliće. Takve stvari se ne smiju događati. Ne

smiju! Nadam se da će naš i moj glas po-moći”, riječi su učenice zadnje generacije Zagrebačke medrese. Doktor Zaki Ahel, u ime Zajednice Palestinaca osudio je tero-rizam izraelske države: “U šest dana je ubijeno više od četiristo nedužnih civila. Više od 60% nastradalih su djeca i nemoć-ni starci. Više od 2.000 ljudi je teško ra-njeno. To je nečuveno! Tako nešto se nije desilo od Drugog svjetskog rata. Apelira-mo na svijet i sve ljubitelje mira – zausta-vimo krvoproliće!”. Palestinsko pitanje je pitanje svjetske krize i njegovo nerješava-nje može imati globalne posljedice, upo-zorio je predsjednik Mešihata Islamske

zajednice u Hrvatskoj muftija Ševko ef. Omerbašić: “Mi osuđujemo ono što čine izraelski avioni nad nedužnim narodom. Osuđujemo i nasilje koje dolazi s palestin-ske strane. Tražimo da se to pitanje ko-načno počne ozbiljno rješavati.”

Najnovije slike patnje iz Gaze, samo su još jedno poglavlje šezdesetogodišnje tragedije palestinskog naroda, rekao je Nikola Vukobratović iz “Crvene akcije”: “Ta tragedija nije samo problem Palesti-naca, već je to problem cijelog svijeta. Jer, niti jedan narod ne može biti slobodan dok god tlači drugi narod. Ne može biti mira u svijetu dok god je ijedan narod porobljen.

Što je zajedničko Gazi, Židovima, muftiji Omerbašiću, Šemsi Tankoviću, Vedrani Rudan, Aleksandru Tolnaueru i Domagoju Margetiću?

Muslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusa

Osoba koja je najljuće reagirala na prosvjed pred Zagrebačkom džamijom i Tankovićev govor u kojem on uspoređuje Gazu i holokaust bio je desno orijentirani novinar Domagoj Margetić koji se na web portalu “Necenzurirano” pretpla-tio na blaćenje Bošnjaka, islamskih institucija i njenih djelatnika u Hrvatskoj. / Pitanje Gaze i ubijanje nedužnih civila odjednom se prebacilo na pitanja o antisemitizmu. Dakle, kao da je Vedrana Rudan postigla kontraefekt i pomogla Židovima da ponovno uskoče u ulogu žrtve.

Filip Mursel Begović

Podrška pravednoj borbi palestinskog naroda

HRVATSKA

JOURNAL

42

Ovo što se događa posljednjih dana samo je mali dio ove tragedije koja traje više od pola stoljeća. Ovo je problem cijeloga svi-jeta i ova akcija danas je dio svjetskog po-kreta koji za svoj krajnji cilj ima oslobo-đenje naroda i mir u cijelome svijetu.” Skupu se prigodno obratio i Adnan Oma-nović koji je primijetio da su događanja u Gazi uvreda za cijelo čovječanstvo: “Ne-vjerojatno je da se ovakvo krvoproliće de-šava, a da nitko ništa ne poduzima. To je jedna velika sramota za sve ljude koji to trpe i koji stoje iza tog genocida.”

Šemso Tanković ističe poveznice Gaze i holokausta

U medijima je najviše zanimanja pri-vukao emotivni govor saborskog zastu-pnika bošnjačke, crnogorske, slovenske, albanske i makedonske manjine, prof. dr. Šemse Tankovića, koji je usporedio aktu-alna stradanja Palestinaca u opkoljenoj Gazi sa nacističkim zločinima nad Žido-vima u Varšavskom getu. Ali dok je izra-elsku vlast bez zadrške osudio, naglasio je da se svi Izraelci ne slažu s njenim po-stupcima.

Zbog krajnje neprimjerenog pisanja nekih medija o tvrdnjama zastupnika Tankovića, važno je da ovom prigodom citiramo veći dio njegovog govora: “Uva-ženi gosti, dragi prijatelji! Umjesto novo-godišnjeg mira posredstvom svjetskih medija gledamo kako barbari uništavaju Palestince koji se punih 60 godina bore za svoje pravo da žive u svojoj domovini. I dok mediji pod američkom kontrolom da-ju naglasak na slavlja povodom 2009. go-dine vidimo da studenti mnogih zemalja ustaju protiv takve politike. Hvala grč-kim, japanskim, turskim, francuskim, ta-lijanskim i mnogim drugim studentima koji jasno kažu da žele pravedan mir, a ne mir po diktatu jačih, bezobzirnijih i koji u ovom trenutku imaju podršku SAD i dr-žava koje ona kontrolira. Hvala na isti na-čin slobodoumnim Židovima koji danas u Jeruzalemu prosvjeduju protiv divljanja izraelske soldateske u Gazi. Hvala stu-dentima koji su kao 1968. godine bili i ostali glas razuma. Hvala im jer su upravo oni bili ti koji su zaustavili divlji američki stroj koji se obrušio na narod Vijetnama. Njihov poziv za mir urodio je tada plo-dom. I mi danas dižemo glas razuma jer nam je dosta medijskih istupa i tekstova onih koji pravdaju zločine svojih država protiv slabijih i barem u ovom trenutku nemoćnih. Od Troje i Kartage preko Ri-ma pa sve do danas jači i bezobzirniji ubi-

jaju bez milosti civile. Uoči Drugog svjet-skog rata, uz blagoslov talijanskih i nje-mačkih fašista ili, točnije, 28. travnja 1937. godine ruši se baskijska Guernica i ubijaju se tisuće nevinih civila. Potom sli-jede teroristički zločini koji pogađaju London, Coventry, Rotterdam i Varšavu, koje je najveći zločinački um 20. stoljeća (Adolf Hitler) želio pretvoriti u prah i pe-peo. Govorit ću o Varšavskom getu jer to što se danas odigrava u Gazi jest preslika onoga što se događalo u Varšavskom ge-tu. Varšavski geto bio je najveći od izoli-ranih dijelova gradova (geta) u koje je nacistički režim krajem 1930-ih i počet-kom 1940-ih zatvarao Židove u okviru holokausta na području Njemačke i oku-piranih zemalja. U getu je došlo do veli-kog ustanka, koji je jedini organizirani i masovni otpor Židova holokaustu. Jedan dio grada bio je posve izoliran gradnjom zidova, zazidavanjem vrata i prozora na zgradama itd. Iz njega su iseljeni drugi stanovnici i prisilno smješteni Židovi. Sredinom 1942. tu je bilo stiješteno pola milijuna ljudi, trpeći od oskudice, bolesti i drugih nepogoda. U srpnju 1942. zapo-četa je deportacija u logore smrti, a u trav-nju 1943. ostala je polovica prvotnog bro-ja. 18. travnja 1943. dolazi do očajničkog ustanka. Slabo naoružani ustanici pružali su otpor sve do kraja svibnja i konačno se SS odlučio na sustavno spaljivanje cijelog geta. 20.000 preživjelih odvedeno je u lo-gore smrti. Palestinska Gaza doživljava u punoj mjeri sudbinu Varšavskog geta. Sa-mo su uloge zamijenjene. U Varšavi zlo-čine su činili njemački fašisti, a žrtve su bili Židovi. Danas u Gazi zločinci su voj-nici države Izrael uz svesrdnu pomoć Amerike i nekih europskih zemalja a žr-tve su Palestinci čija je krivica samo stoga jer žele živjeti u svojoj zemlji, svojoj do-movini – Palestini. Prisjetimo se američ-kih osvetnika iz Drugog svjetskog rata kada su 13. i 14. veljače 1945. u potpuno-sti uništili Dresden zajedno s njegovim stanovnicima. ‘Molite za mene’, cinički je zavapio tadašnji američki predsjednik Harry Truman nakon što je donio odluku da se atomskim bombama ‘opamete’ Ja-panci Hirošime i Nagasakija. Sjetimo se zločina u Vijetnamu, Kambodži, Hrvat-skoj (Vukovar), Bosni i Hercegovini (Sre-brenica) i diljem svijeta. Uvijek se pod blagoslovom najjačih svjetskih sila odi-gravaju zločini nad nevinim civilima. Upućujemo poruku svim ljudima dobre volje. Dosta nam je gledati ubijanje nevi-nih civilnih žrtava. Želimo mir! Mir Pale-stini sada!”,zavapio je ispred okupljenih saborski zastupnik Šemso Tanković.

“Necenzurirani” Domagoj Margetić napada Tankovića i muftiju

Nakon prosvjeda zastupnik Tanković je zasluženo dobio dvije stranice u tjedni-ku “Globus”, gdje je objavljena njegova fotografija s bijelom golubicom koja mu uzlijeće s ramena. Tekst je opremio novi-nar Nedžad Haznadar. Međutim, u medi-jima je bilo različitih reakcija. Osoba koja je najljuće reagirala na prosvjed i Tanko-vićev govor bio je novinar Domagoj Mar-getić koji se na web portalu “Necenzuri-rano” pretplatio na blaćenje Bošnjaka, islamskih institucija i njenih zaposlenika u Hrvatskoj. Stranica desničarskog usmje-renja u svojim prilozima građanima na-vodno donosi pravu istinu o događanjima na političkoj sceni. Podsjetimo da je od Haaškog tribunala, zajedno s još tri novi-nara, optužen za otkrivanje imena zašti-ćenih svjedoka na sudu u Haagu. Godine 2007. Margetić je osuđen na novčanu ka-znu u iznosu od 10.000 eura te kaznu za-tvora u trajanju od tri mjeseca. Margetić je već u nekoliko navrata, bez konkretnih dokaza, prozivao djelatnike Islamske za-jednice u Hrvatskoj za povezanost s me-đunarodnim terorizmom. Na istoj stranici taj novinar je neargumentirano napadao i bivšeg urednika “Preporodovog Journa-la”, Farisa Nanića, kao jednog od organi-zatora atentata na Franju Tuđmana i orga-nizatora namještanja dokaza protiv hrvat-skih generala na Haaškom tribunalu.

U svom novom posve neutemeljenom tekstu, povodom protesta pred Zagrebač-kom džamijom, otišao je predaleko. Dok cijeli svijet opravdano zajednički prote-stira protiv izraelske politike spram Pale-stinaca, Margetić izvlači sulude povezni-ce protesta u Zagrebu s Hamasom. Ustvr-dio je da se “nije radilo o nekakvom oku-pljanju tobože nekih udruga civilnog društva, nego se radilo o međunarodnoj akciji protiv Izraela koju je organizirao i na koju je pozvao Hamas”. Dakle, po Margetiću, akcija Dan gnjeva kojoj se pridružio i koalicijski partner Vlade Ive Sanadera, zapravo je bila akcija podrške terorističkim metodama koje Hamas već desetljećima koristi protiv Izraela. Tan-kovićev govor Margetić bez imalo srama naziva “džihadističkom retorikom Sana-derovog koalicijskog partnera u Vladi i Saboru”. Njegova znanstvena fantastika tu ne prestaje jer će dodati da su “Tanko-vić, Omerbašić i njihove organizacije i institucije, SDA, Mešihat Islamske zajed-nice u Hrvatskoj, Islamski centar u Za-grebu, Merhamet, bili sastavni dio islam-ske terorističke infrastrukture na Balkanu

HRVATSKA

JOURNAL

43

tijekom 1990.-ih godina…”, nadalje, ob-znanit će Hrvatskoj da su “upravo Tanko-vić i Omerbašić bili dio mreže suradnika globalne terorističke mreže u Hrvatskoj i BiH”. Vođen tim idejama Margetić će za-ključiti da “Zagrebačka džamija pred ko-jom se danas odigravala ova Hamasova akcija, bila je 1990-ih godina pretvorena u pravi teroristički logistički centar”. Oči-to da je Margetić, osim što ima bujnu ma-štu, od neke više instance instrumentalizi-ran i upućen da piše tekstove protiv Islamske zajednice u Hrvatskoj i njenih djelatnika.

Paranoja koja osuđuje na pogubnu šutnju

Dakle, muslimani moraju šutjeti, jer ako progovore, i ne daj Bože još se i oku-pe na zajedničkom protestu zajedno s gra-đanima Hrvatske, postaju teroristi. Ako bi povjerovali Margetiću mogli bi zaklju-čiti da je bošnjačka i islamska zajednica u Hrvatskoj grupa do zuba naoružanih tero-rista koja je u stalnom planiranju nekih opasnih protudržavnih radnji. Takvo šire-nje paranoje može se primijetiti, iako iz-među redaka i u tišem tonu, u nekim dnevnim hrvatskim listovima. Možda se zbog te paranoje i medijskog povećala pod kojim se često nalaze, naši intelektu-alci ne usuđuju dati svoju ocjenu kada je na javnoj tapeti aktualna islamska proble-matika. Čini se da je takav strah neoprav-dan i za nas poguban jer kada mi šutimo našu sliku u javnosti kreiraju tipovi iz ta-mnog desničarskog vilajeta poput Marge-tića, ali i oni intelektualni islamofobi s priznatim društvenim i kulturnim pedi-greom. Muslimani u Hrvatskoj tada izgle-daju kao grupa neukih, slaboumnih i de-zorijentiranih ljudi koja ne može artikuli-rati osnovna pitanja identiteta, a kamoli se uključivati u rasprave o geopolitici i njenim centrima moći. Primijetit ćemo da je jedini propust organizatora skupa u to-me da je protest trebalo organizirati u centru Zagreba. Uz dobro medijsko oba-vještavanje vjerojatno bi skupu nazočilo kudikamo više građana, a možda bi nas Margetić poštedio svojih zaključaka i ne bi povezivao Islamsku zajednicu s Hama-som. S obzirom na reakcije građana Hr-vatske, koji su u većini osudili izraelsku agresiju, moglo se očekivati veliki broj protestanata. Bez obzira na to, protest je urodio plodom jer se pokazala solidarnost i volja da se nešto učini. Ostaje pitanje zašto je Islamska zajednica, zajedno s udrugom Crvena akcija, dakle, skupinom entuzijastičnih i na globalističke pojave

gnjevnih mladih ljudi, jedina organizirala takav skup. Zašto taj skup nije, za institu-cije nevladinih udruga, bio samo povod i okidač da se organizira nešto puno veće, nećemo nikada saznati. Hrvatska u vrije-me recesije očito ima drugih briga.

Vedrana Rudan citira Anu Frank

Šemso Tanković nije bio jedini koji je uzburkao javnost usporedivši Gazu i holo-kaust. Dok su reakcije na Tankovićev govor bile iz krajnje desničarskog kuta jedan ko-mentar kontroverzne književnice i novinar-ke Vedrane Rudan do temelja je uzburkao hrvatsku javnost. Naime, Rudanica je u emisiji “IN magazin” Nove TV izjavila: “Baš mi je čudno što ovaj palestinsko izra-elski rat nikoga ne uzbuđuje, a Hitler kao da je još živ. Pitam se ovih dana zašto je dim iznad Auschwitza vječni dim, a dim iznad Gaze pizdin dim. Ovo neka ostane među nama. Moj otac je u Jasenovcu pokušavao batom zauvijek riješiti židovsko pitanje. Da li to znači da sam ja dovijeka zločinac, a ovi današnji Židovi su potomci onih Židova ko-ji su letjeli u nebo i bili sapun. Da li su oni zbog toga žrtve dovijeka? Da li su onda Pa-lestinci žrtve žrtve? I vi i ja znate napamet priču o Ani Frank. Meni je najdraža ona njena rečenica: Kad će Židovi najzad pre-stati biti Židovi i postati ljudi? To je pitanje svih pitanja. Anu znate, a o Jahja Hajeku pojma nemate. To je palestinski dječačić kojeg su ubili Židovi, ali ga nisu pretvorili u mljeveno meso nego je mali imao sreću pa je mrtav ostao u jednom komadu. Onda su Židovi njegovoj noni dozvolili da ga identi-ficira. Nona je bila jako zahvalna i rekla da

će čak napisati pismo - Hvala Židovi na ta-kvoj milosti! Ako to nije priča ne znam što je priča. Na CNN-u je nećete vidjeti.” Na-kon sporne izjave prikazan je spot sa slika-ma i imenima poginule palestinske djece, a Rudanica je dodala: “Iz toga može vidjeti koliko može biti opak dim iako je samo piz-din dim!”

Nakon velike medijske hajke na ko-mentare kontroverzne umjetnice u emisiji “IN magazin” Nova TV javno se ispričala židovskoj zajednici i svima koji su se mo-gli naći uvrijeđeni zbog komentara gošće komentatorice Vedrane Rudan navodeći da je u toj emisiji ona iznijela isključivo svoje osobno stajalište, a nikako i ni u ko-jem slučaju stajalište Nove TV. “Vedrana Rudan je u svojim izjavama o židovskom narodu govorila rječnikom koji nikako nije u skladu s etičkim i novinarskim nor-mama”, navodi u priopćenju Nova TV. Zbog svega, kako se navodi u priopćenju, Nova TV više neće prikazivati rubriku Vedrane Rudan. Jednostavnijim rječni-kom Rudanica je dobila otkaz, a u mediji-ma se počelo šaputati da je vlasnik Nove TV Židov. Također, po internetu je počeo kružiti popis utjecajnih hrvatskih Židova. Priznat ćemo da takvi popisi zaista mogu ličiti na prozivku pred deportaciju. Pita-nje Gaze i ubijanje nedužnih civila odjed-nom se prebacilo na pitanja o antisemitiz-mu. Dakle, kao da je Rudanica postigla kontraefekt i pomogla Židovima da po-novno uskoče u ulogu žrtve. Većina hr-vatskih kolumnista je imala svoje viđenje situacije, ali Rudanica nije odustala te se u priopćenju poslanom Hini osvrnula na raskid suradnje s Novom TV zbog njezi-na priloga. U priopćenju navodi: “Ja, Ve-drana Rudan učinila sam strašan zločin. U jednoj TV emisiji objavila sam imena i prezimena ubijene palestinske dječice iz Gaze. Zbog toga sam dobila otkaz. Bojim se. Molim one koji su mi dali otkaz da budu milostivi. Ne ubijte mi djecu, ne razvalite mi kuću raketom. Zahvalna Ve-drana Rudan.”

Aleksandar Tolnauer i Svjetski židovski kongres

Ostaje upitna motivacija istupa knji-ževnice sklone različitim oblicima medij-skih provokacija. Koliko se koristila aktu-alnim zbivanjima da bi podigla prašinu i skrenula pozornost na sebe, a koliko je bila iskrena, zna samo ona. Poznato je da nije bila naklonjena gradnji džamije u Rijeci, dakle, nije štedjela ni muslimane. Upitno je zašto nije spomenula da ima Židova

Vedrana Rudan

HRVATSKA

JOURNAL

44

koji se otvoreno bune protiv izraelske poli-tike što ju je dovelo na sklizak teren poi-stovjećivanja čitavog naroda sa zločinima jednog režima. Osnovni je, naime, argu-ment protiv izraelske agresije da se na po-jedinačan ili gerilski terorizam, ako ga i ima, ne smije odgovarati državnim teroriz-mom. Sjetimo se samo koliki trud musli-mani moraju uložiti da objasne da islam nije teroristički projekt već poslanstvo lju-bavi i mira. Nadalje, problematično je i Rudaničino vađenje iz konteksta sporne dnevničke zabilješke Ane Frank.

Da nepotrebno ne širimo tekst osvrnuli bismo se na jednu drugu pojavu u slučaju Rudan vezanu uz manjinska pitanja u Hr-vatskoj. Naime, zanimljivo je da je Ruda-ničin komentar osudio predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvat-ske Aleksandar Tolnauer, zajedno i očeki-vano sa zagrebačkom Židovskom općinom te Židovskom vjerskom zajednicom Bet Israel u Hrvatskoj. Tolnauer je prozvao Vedranu Rudan za govor mržnje navodeći da je u emisiji Nove TV vrijeđala Židove. “Vedrana Rudan u toj je emisiji izašla s komentarom na rubu govora mržnje, straš-nijim od antisemitizma”, ustvrdio je Tol-nauer na sjednici saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina. Rekao je da je Rudan Židovima poručila da “prestanu biti Židovi i postanu ljudi”, te ustvrdio da je uvredljivo govorila o Ani Frank. “Nijedna manjina ne smije biti talac svoje matične države, a u Hrvatskoj je to ne samo jedna manjina”, rekao je Tolnau-er, koji nedopustivom smatra i usporedbu rata u Gazi s holokaustom. Rekao je i da je židovska zajednica, čiji je on član, o sve-mu izvijestila Svjetski židovski kongres te naglasio da Hrvatska ne smije tolerirati ta-kav govor mržnje. U povodu Dana sjeća-nja na žrtve holokausta Tolnauer je člano-vima Odbora podijelio publikaciju zagre-bačke Židovske općine sa svjedočanstvima preživjelih žrtava.

Na svoj protest kao član židovske za-jednice i predsjednik Savjeta za manjine Tolnauer ima legitimno pravo, ali ostaje nejasno što mu znači da je njen govor mr-žnje strašniji od antisemitizma. Što je to po Tolnaueru strašnije od antisemitizma u slučaju Rudan? Možda ubijanje nevine djece? S pravom se pitamo da li predsjed-nik Savjeta za nacionalne manjine vjeruje u institucije Republike Hrvatske kada za-jedno s ostalim utjecajnim Židovima pri-javljuje Vedranu Rudan Svjetskom židov-skom kongresu? Ako nijedna manjina ne smije biti talac svoje matične države zašto su onda Tolnauer i ostali utjecajni Židovi taoci nekog Kongresa kojemu prijavljuju

Rudanicu? Ako ne žele biti taoci svoje ma-tične države zašto nisu zajednički javno osudili napade Izraela na Gazu i ubijanja nevine djece i ljudi kao što većina musli-mana osuđuje terorizam? Zar Tolnauer ne vjeruje da Hrvatska sama ne može stati na kraj jednoj maloj i brbljavoj Vedrani Ru-dan? Nije dosta što je dobila otkaz? Nije dosta što je reagirao u ime Savjeta? Što je to Svjetski židovski kongres, pitamo se? Većina nas zasigurno ne zna, ali bi se vje-rojatno, da nas netko tamo prijavi kao što je prijavljena Rudanica, pobojali za svoj društveni i profesionalni opstanak. Može li taj Kongres biti mjerodavan u ovom me-dijskom cirkusu? Uz to hrvatski mediji su prenijeli informaciju da je vlasnik Nove TV, Ronald Lauder, ujedno i predsjednik Svjetskog židovskog kongresa. Ova pita-nja vjerojatno ne bi trebalo postavljati da predsjednik Savjeta, koliko je poznato au-toru teksta, jednako gorljivo brani druge manjine u Hrvatskoj. “Dakle, komentar Vedrane Rudan je na rubu govora mržnje, smatra Tolnauer, ali ostaje pitanje zašto se, primjerice, nije javio kada je zadarski gra-donačelnik Živko Kolega skinuo sve za-stave sa zadarskog trga zbog samo jedne - one srpske. Zašto su sve državne institucije gotovo šutke prešle preko toga, zašto su svi mlakim riječima osudili kamenovanje automobila vlasnika srpskog Hemofarma? Nije li i to govor mržnje?”, s pravom je primijetila Nataša Zečević na web portalu “Javno”. Zašto se jednako glasno ne zauz-me za ustavno priznavanje Bošnjaka i Slo-venaca te iz sveg grla prosvjeduje protiv ugrožavanja ljudskih prava pripadnika na-cionalnih manjina? Zašto se nije javno uključio u spor povratka imovine Pravo-slavne crkve u Hrvatskoj i tako dalje? Od-govori na ova pitanja zauvijek bi mogla ostati nejasna.

Pitanja na koja nije potrebno odgovarati

Pritom ostaje neupitna presudna ulo-ga Savjeta za nacionalne manjine RH u kreiranju kulturne i društvene egzistenci-je hrvatskih manjina. Razumljivo je da se Tolnauer susreće s raznim problemima vezanim za manjine, neosporan je i trud Savjeta kojemu je on na čelu, ali nejasni su njegovi osobni dvostruki kriteriji kada su u pitanju Židovi. Tolnauer je u Savjetu predsjednik, ali je ujedno i pripadnik ži-dovske manjine te se od ostalih ne razli-kuje u pravima. Dakle, ovdje nije riječ o instituciji Savjeta, ovdje je riječ o istupu osobe Aleksandra Tolnauera. Predsjednik Savjeta u nekoj drugoj konstelaciji odno-sa može biti Srbin, Čeh, Mađar, Bošnjak, Talijan i Rom. Ukratko, predsjednik Sa-vjeta je predsjednik svim manjinama, a dvostruki kriteriji, kao i povlašteni polo-žaji su apsolutno neprihvatljivi. Židovi, kao što to ukazuje slučaj Rudan, ne smiju biti zaštićeniji od ostalih manjina jer to jednostavno nije pravedno. Svoj holoka-ust u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjet-skog rata preživjeli su i Srbi, Hrvati na okupiranim područjima za vrijeme Do-movinskog rata, Bošnjaci nedavno u Bo-sni, a bome danas i Palestinci u Gazi!

Na kraju, treba li se sada redakcija “Jo-urnala” bojati da će joj netko ukinuti sred-stva zbog ovakvog pisanja ili ju prijaviti nekom Kongresu? S druge strane, zamisli-mo da Tanković i Omerbašić, zatim pro-zvani Mirsad Srebreniković, Osman Muf-tić i Faris Nanić, slijedeći ponašanje Tol-nauera i utjecajnih hrvatskih Židova, ogor-čeno prijave Domagoja Margetića Vrhov-nom šerijatskom vijeću u Saudijskoj Ara-biji, Afganistanu i Iranu? Kako bi se osje-ćao Domagoj Margetić i da li bi Aleksan-dar Tolnauer to prešutno odobravao? Ne bi odobravao jer bi se zgražao kao i ostatak Hrvatske. Margetić bi se pritom sakrio u kakvu mišju rupu obavještajnog podze-mlja s krajnje desnice koje je, nakon Tuđ-manove smrti, marginalizirano i uplašeno svim suđenjima i presudama za ratne zlo-čine, sebe, a ne Hrvatske radi. Tada bi se, slično Rudanici, bojao da neki kadija “dži-hadističke retorike” na njega ne baci fetvu. Na ova pitanja ionako neće trebati odgova-rati jer je poznat stav muftije, kao i stav ostalih prozvanih u Margetićevim teksto-vima, o ubijanju nedužnih civila i tzv. islamskom terorizmu. Poznat je i stav sva-kog iskrenog i pravovjernog muslimana. On po Časnom Kur’anu glasi: tko nepra-vedno oduzme život jednom čovjeku kao da je ubio cijelo čovječanstvo! �

Predsjednik Mesić i Aleksandar Tolnauer

HRVATSKA

JOURNAL

45

U prosincu 2008. loši odnosi Hrvatske sa susjednom Slovenijom dostigli su vrhu-nac, kada se raspravljalo o nastavku prego-vora o ulasku Hrvatske u EU. Neriješena granična pitanja s našom zemljom Sloveni-ja je odlučila rješavati, mnogi su mišljenja, ucjenom. Kao razlog zbog kojega Slovenci ne daju pristanak na otvaranje i zatvaranje većeg broja poglavlja navodili su da Hrvat-ska svojim dokumentima u pristupnom pro-cesu prejudicira granice. Francusko pred-sjedništvo EU-a je početkom prosinca bilo u intenzivnom kontaktu sa Slovenijom, ra-deći na tekstu izjave kojom bi se zajamčilo da Hrvatska ne prejudicira granice, no nije bilo napretka u tim konzultacijama. Iz ono-ga što je javnost mogla doznati, Ljubljana traži da se u tekst unesu neki elementi koji bi joj mogli pomoći da kasnije nameće svo-je viđenje razgraničenja između dviju drža-va, što je francuskom predsjedništvu i osta-lim članicama bilo neprihvatljivo.

Hrvatska je pak prihvatila francuski pri-jedlog kojim bi se jamčilo da nijedan doku-ment u pregovaračkom procesu neće preju-dicirati granicu između Hrvatske i Slovenije. “Sada je prvi korak da i Hrvatska i Slovenija pod francuskim predsjedanjem daju izjave, i mi smo spremni to učiniti, da nijedan doku-ment neće prejudicirati granice. Više od to-ga nemam što reći jer sve drugo će se rješa-vati u prijateljskim odnosima između naših država pred Međunarodnim sudom pravde”, izjavio je premijer Ivo Sanader po dolasku na sastanak čelnika Europske pučke stranke koji se održavao u Bruxellesu, uoči Europ-skog summita u prvoj polovini prosinca. Premijer Sanader je rekao kako je riječ o eu-ropskom načelu kojeg treba prihvatiti i Slo-venija, “jer sve drugo što će se dogovarati pred Međunarodnim sudom pravde druga je priča, tamo će svatko donijeti svoje argu-mente”. U tom smislu protivno je europskim načelima nametati bilateralna pitanja kao

dio pregovaračkog procesa. Na pitanje zašto Slovenija ne prihvaća francuski prijedlog izjave, Sanader je rekao: “Ne znam, to mo-rate pitati njih”, te je dodao da su Bledski dogovor između njega i tadašnjeg sloven-skog premijera Janeza Janše prihvatile i oporbe u objema državama. Upitan smatra li da Slovenija ucjenjuje Hrvatsku, Sanader je diplomatski rekao da se tako ipak ne bi mo-glo reći te da je to “prejaka riječ”. On je tada pozvao da se sačeka do 19. prosinca kada je predviđena Međuvladina konferencija o pri-stupanju na kojoj bi Hrvatska, ako Slovenija dade pristanak, mogla otvoriti 10 i zatvoriti pet poglavlja.

Francuska inicijativa

Slovenska ustrajnost naišla je i na pri-tajenu osudu ostalih članica EU, koje su ovaj put stale na stranu države koja je sa-mo kandidat za EU. Nakon Bruxellesa nastavila se diplomatska aktivnost, no obje strane su ostale pri svom stavu. U međuvremenu, krajem prve polovine pro-sinca, premijer Sanader je boravio u sjedi-štu UN-a u New Yorku gdje je predsjedao ministarskim sjednicama Vijeća sigurno-sti UN-a koje su bile posvećene izraelsko-palestinskom mirovnom procesu i proble-mu piratstva u vodama Somalije.

Još na summitu u Bruxellesa francu-ski predsjednik Nicholas Sarkozy ocije-nio je da je Hrvatska ostvarila značajan napredak u procesu pristupanja Uniji, a s njim su se složili i predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso i povjere-nik za proširenje Olli Rehn. Premijer Sa-nader je rekao da kada to govori predsje-datelj EU-a, kao i ostali visoki dužnosnici u Bruxellesu, “onda možemo reći da Hr-vatsku očekuje vrlo, vrlo jasna budućnost kada je riječ o članstvu u EU, definitivno i izvan svake sumnje”.

Već 17. prosinca 2008. javnost je sazna-la za famozni “kompromis” slovenskog pre-mijera Borisa Pahora. On se sastojao u za-htjevu da EU potvrdi kako Hrvatska svoje važeće dokumente ne bi smjela upotrijebiti ni prilikom arbitraže ni u pregovorima sa Slovenijom o granici. To je praktično znači-lo da bi Slovenija određivala koje će Hrvat-ska dokaze koristiti, što je i sam slovenski list “Dnevnik” prokomentirao kao postav-ljanje Sanaderove Vlade u neugodnu situa-ciju, jer bi to hrvatska javnost doživjela kao kapitulaciju. “To će, bez obzira na ishod, imati trajno negativne posljedice na odnose Hrvatske i Slovenije, duh neprijateljstva ko-ji će nastati biti će teško vratiti u bocu, a u očima europskih partnera nećemo biti ništa vjerodostojniji od Hrvata”, upozoravao je u svom redovnom komentaru u “Dnevniku” ugledni analitičar Vlado Miheljak. On je, analiziravši slovensku vanjsku politiku, re-kao da je Pahor kao premijer u potpunom kontinuitetu sa svojim prethodnikom Jan-šom, pa i kad je riječ o populističkom pristu-pu koji je slovenska javnost na početku možda doživjela kao trijumf, iako je upitno je li takvo postupanje baš potpuno u skladu sa slovenskim nacionalnim interesima, pri-mjerice gospodarskim i turističkim.

Uz ovo Miheljak je upozorio da Fran-cuska kao medijator u sporu između Lju-bljane i Zagreba možda djeluje s “figom u džepu”, jer ona i neke druge veće europ-ske države zapravo ne žele brz ulazak Hr-vatske u EU, ali nemaju ništa protiv da se sada kao krivac za blokadu pregovora ek-sponira Slovenija. I na kraju svog komen-tara Miheljak je duhovito zaključio da se šef francuske diplomacije Bernard Kou-chner blamirao izjavom o bizarnom nesla-ganju Hrvatske i Slovenije oko “samo 25 kilometara mora”. “Na Balkanu se diplo-matska sredstva koriste za 25 metara, a za 25 kilometara se puca topovima. Cijela

Slovenija uložila veto na nastavak pregovora Hrvatske s Europskom unijom

Zahlađenje odnosa između Hrvatske i Slovenije

Slovenija je optužila Hrvatsku da u pregovaračkim dokumentima navodno pokušava prejudicirati rješenja graničnih sporova. Mnogi misle da Slovenija ovim ucjenjuje Hrvatsku nastojeći rješiti granični spor u svoju korist.

Edis Felić

HRVATSKA

JOURNAL

46

Slovenija je sada u borbenom raspolože-nju, Pahor će dobiti aplauz koji tako voli. Budući da je slovenska politika umjesto diplomatskom suptilnošću zaplet rješava-la populističkim prijetnjama, sada je osta-la bez manevarskog prostora, postala je nekredibilnim sudionikom balkanske di-plomacije”, komentirao je Miheljak.

Sanader u klin, Pahor u ploču

I nekadašnji glavni urednik tjednika “Mladina” Jani Sever, u komentaru na por-talu “Vest”, komentirao je ovaj međudržav-ni spor slično Miheljaku. “Zvuči neobično da se nekome nametne zabrana korištenja njegovih argumenata u sporu, iako je to mo-guće, ali samo ucjenom, što stajališta dviju država svakako neće približiti. No, odgoda Hrvatskog ulaska u EU mnogima u Europi odgovara iako to nisu u stanju javno reći”, navodi Sever, koji je ocjenio da zato sloven-ska “iznuda” ima tihu potporu nekih većih članica Unije. Tu je vjerovatno ona kvaka da su i neke, prateći komentare uglednih slo-venskih novnara, države koje su javno nago-varale Sloveniju da popusti, zapravo cijelo vrijeme pasivno promatrale što se događa, ne bi li Slovenci za njih odradili posao.

Nakon New Yorka premijer Sanader se sastao s predstavnicima stranaka vladajuće koalicije, ali i opozicije. Nakon sastanka on je izrazio nadu da će Slovenija razmotriti i promijeniti svoju odluku o blokadi hrvat-skih pregovora s EU. Sanader je naglasio kako je na sastanku usuglašeno da Hrvatska ni jednim dokumentom ne želi prejudicirati granicu sa Slovenijom, ali i da neće prihva-titi da joj netko drugi zabranjuje dokumente koje će koristiti u postupku međunarodne arbitraže. “To je neprihvatljivo, niti bi to Hrvatska tražila od Slovenije, niti ćemo to prihvatiti”, poručio je Sanader i najavio da će premijerima zemalja članica EU uputiti pismo u kojem će ih izvijestiti da Hrvatska ni jednim dokumentom koje koristi u pre-govorima ne želi prejudicirati granicu. Hr-vatskoj javnosti poručio je kako nema nika-kvih razloga za paniku, jer će Hrvatska, istaknuo je, taj problem riješiti i završiti pre-govore do kraja iduće godine. Predsjednik Republike Stjepan Mesić i sve parlamentar-ne stranke vladajuće koalicije i opozicije dale su punu podršku premijeru Sanaderu.

Obzirom na potporu i članica EU, Sa-nader je ustvrdio da Hrvatska nastavlja svojim putem, odlučna u provedbi po-trebnih reformi, kako bi završila pregovo-re 2009. i postala 28. članicom EU. “Blo-kada sigurno neće naštetiti Hrvatskoj, ona je može samo usporiti, ali Vlada zna sve što treba učiniti”, rekao je Sanader.

Nakon ovoga Slovenija je blokirala otvaranje pet poglavlja i zatvaranje dvaju poglavlja. Slovenija nije mogla pristati na većinu poglavlja koja su se trebala otvoriti i zatvoriti u pregovorima Hrvatske i EU-a jer, navodno, dokumenti iz hrvatske pristu-pne dokumentacije prejudiciraju granicu. Blokadom se usprotivila “jednostranim ko-racima” na graničnoj crti kojima je mijenja-no stanje zatečeno osamostaljenjem dviju država, a kad ne bi tako reagirala, Slovenija bi pristala na svršen čin, navodi se u doku-mentu koji je objavilo Slovensko ministar-stvo vanjskih poslova. “Informacija o pri-mjerima prejudiciranja u pojedinim prego-varačkim poglavljima u okviru pristupnih pregovora Hrvatske za članstvo u Europ-skoj uniji” naziv je dokumenta od 50-ak stranica. Od toga se oko polovice odnosi na preslike hrvatskih dokumenata, a polovica na slovensku argumentaciju za blokadu po-jedinih pregovaračkih poglavlja.

Slovenski argumenti

U materijalu se navodi da Slovenija zbog prejudiciranja granice u dokumentaciji za pet pregovaračkih poglavlja, koja su tre-bala biti otvorena, i u materijalima za dva poglavlja koja je trebalo zatvoriti, nije dala suglasnost, kao i za još četiri poglavlja u ko-jima se nije radilo o prejudiciranju granice, već o rezervama prema drugim sadržajima. Primjerice, za 4. poglavlje, koje se odnosi na slobodan protok kapitala, navodi se da je Hrvatska u svom programu upravljanja po-ljoprivrednim zemljištima u državnom vla-sništvu odobrila davanje u najam i prodaju 266.000 hektara zemljišta, što uključuje i dio teritorija koji Slovenija smatra prijepor-nim, a riječ je o lijevoj obali Dragonje. “Pro-tiv tog pokušaja posezanja, odnosno raspo-laganja spomenutim zemljištima na sloven-skom državnom teritoriju Slovenija je pro-

svjedovala”, navodi se u dokumentu. Izraža-va se i rezerva na 11. poglavlje, koje se od-nosi na poljoprivredu, jer je u hrvatskoj do-kumentaciji dostavljenoj Bruxellesu spome-nut Zakon o lokalnoj i regionalnoj samou-pravi, te Zakon o županijama. U njima se navodno spominju “prijeporni zaseoci” na lijevoj obali Dragonje (Škrile, Bužin, Šku-delin i Veli Mlin). Slični primjeri spominju se i za druga poglavlja, pri čemu se ističu svi oni slučajevi u zakonskim i podzakonskim aktima, te u njima zemljovidi ili toponimi uz granicu, na područjima koja su za Sloveniju sastavni dio njezina državnog prostora dok se ne sklopi valjan sporazum o granici. Naj-češće se ističu zemljovidi u aktima koji se odnose na more i obalu, prijeporni kopneni dio uz Dragonju te na crtu sredine u Savu-drijskoj vali, iako se u potonjem slučaju pre-nosi i hrvatska primjedba da je riječ o privre-menoj granici dok se ne postigne konačan granični dogovor sa Slovenijom.

Navode se i slovenski diplomatski akti kojima se dokazuje da je Slovenija u sva-kom slučaju “prejudiciranja granice”, odno-sno “jednostranih koraka” u odnosu na sta-nje 25. lipnja 1991. odmah reagirala diplo-matskim prosvjedom. U dokumentu su objavljene preslike nekih hrvatskih zakona i podzakonskih akata koji u tekstu ili prilozi-ma spominju područja za koja Slovenija tvr-di da su slovenska ili barem prijeporna dok se ne postigne bilateralno rješenje, pa stoga Slovenija smatra da ih treba izostaviti iz hr-vatske pristupne dokumentacije. Iznesen je i primjer graničnog prijelaza Plovanije, gdje se ističe da je Slovenija svojedobno prosvje-dovala zbog gradnje čvrstoga graničnog objekta i dobila pismeno jamstvo negdaš-njeg hrvatskog premijera Nikice Valentića da je riječ o privremenu rješenju zbog turi-stičke sezone (inače je neslužbeno prijetilo zatvaranje tog prijelaza u Istri sa slovenske strane). Odluka Policijske uprave u Istri, ko-jom je Plovanija određena područjem stal-nog graničnog prijelaza I. kategorije, navodi se kao primjer da je Hrvatska mijenjala zate-čeno stanje na granici. Spominje se da Hr-vatska nije isto postupila u slučaju više gra-ničnih točaka sa Srbijom koje su navedene kao “privremene kontrolne točke za cestov-ni promet”, poput prijelaza Batine - Bezda-na, Erdut - Bogojeva i drugih.

Kampanja slovenskih medija

Nakon ovog obrazloženja slovenske Vlade, slovenski mediji pokrenuli su kam-panju u kojoj se tvrdi da je Hrvatska “pro-blematična država” koja ima granične spo-rove sa svim susjednim državama, osim s Mađarskom. “Slovenska blokada je pouka

Ivo Sanader, premijer Vlade RH

HRVATSKA

JOURNAL

47

za Srbiju”, pisalo je ljubljansko “Delo” u prilogu u kojemu konstatira da Hrvatska s tom državom nakon raspada Jugoslavije još nije sklopila sporazum o granici, pa bi ju Hrvatska na jednak način mogla blokirati u pristupnom procesu. Vodeći slovenski list naveo je neke probleme budućeg određiva-nja granice na Dunavu, izvodeći usporedbe s granicom između Hrvatske i Slovenije na rijeci Muri, gdje se također katastarska i pri-rodna granica ne poklapaju u potpunosti, ali i o reakcije nekih dužnosnika i medija u Sr-biji povodom slovenske blokade.

“Delo” navodi da Hrvatska, osim sa Slovenijom, ima i spor oko granice na moru s Crnom Gorom, dok je ljubljanski list “In-direkt” u svom broju nabrojao sve potenci-jalne granične sporove sa susjednim drža-vama nastalim na području bivše SFRJ. List podsjeća da se u slovenskom dokumentu, koji je objavilo slovensko Ministarstvo vanjskih poslova, spominje kako Hrvatska većinu graničnih prijelaza prema Srbiji službeno označava kao “privremene”, jer granica još nije potvrđena međunarodnim ugovorom. Pritom se granični prijelaz Plo-vanija-Sečovlje u Istri navodi kao stalni pri-jelaz, iako Slovenija smatra da u tom sekto-ru granica još nije konačna i formalizirana međudržavnim sporazumom. Temeljem to-ga, list ističe tezu koju su u prošlosti često isticali slovenski političari i tvrdi da su gra-nični sporovi Hrvatske sa susjednim drža-vama “više pravilo nego izuzetak”.

Beogradska “Politika” zaključila je da je reakcija Ljubljane na pristupnoj konfe-renciji s Hrvatskom pokazala “što znači biti punopravna članica, a što samo kandi-datkinja”, te da je Slovenija zbog granič-nog spora s Hrvatskom u Bruxellesu poka-zala odnos koji je u pristupnim pregovori-ma sa Slovenijom prakticirala Italija. List prenosi i izjavu imenovanog veleposlanika Srbije u Njemačkoj Ive Viskovića kako ne vjeruje da će takav odnos Hrvatska poka-zivati prema Srbiji iako je to, kako je do-dao u svojoj izjavi, “teoretski moguće”.

No, Europska komisija spočitnula je Sloveniji na njezinom vetu i tvrdom stavu koj je pokazala prema hrvatskim težnja-ma ka EU. Slovenija ovdje ništa nije do-kazala, osim da je navela činjenicu da postoje sporovi. Zapravo je cijelo vrijeme nastojala da skrene s teme i izbjegne od-govor na ponudu da sporne činjenice neće prejudicirati konačno rješenje.

Europska komisija na strani Hrvatske

Slovenija je bila ljuta na Europsku ko-misiju, koja joj je spočitala stavljanje veta

na proces ulaska Hrvatske među dvadeset i sedmoricu, što slovenski političari nisu mo-gli progutati. “Europska komisija ne pridaje dovoljno pažnje interesima zemalja članica koje ona predstavlja, nego želi ostvariti re-zultate na polju proširenja”, izjavio je slo-venski ministar vanjskih poslova Samuel Žbogar novinarima, te je htio uz slovensko stajalište priključiti i neke druge zemlje ka-zavši kako “mnoge države drže da je kalen-dar (koji predviđa ulazak Hrvatske u EU 2010.) previše ambiciozan”.

To kako druge zemlje gledaju na slo-venski veto najbolje oslikava izjava Fran-ca Frattinija, talijanskog ministra vanjskih poslova, koji kaže kako će Hrvatska ući u EU do konca 2010. godine, a Slovenija će povući svoj veto. Istina, izjava je izrečena diplomatskim rječnikom, ali joj je suština takva. “Razgovarali smo s novim sloven-skim premijerom Borisom Pahorom koji nam je zajamčio konstruktivan pristup u sporu s Hrvatskom”, izjavio je Frattini te dodao kako je “Italija svjesna da Sloveni-ja, kao europska zemlja, ima pravo vidjeti riješenima svoja bilateralna pitanja. Mi ćemo joj pomoći u tome, ali djelujemo ka-ko bi Zagreb ušao u EU”.

Uprkos svemu ovome, slovenski pre-mijer Borut Pahor je za list “Dnevnik” izjavio da je Europska unija danas spre-mnija slušati argumente njegove vlade o blokadi hrvatskih pristupnih pregovora i dodao kako Slovenija u sporu s Hrvat-skom ima sve više saveznika u Europskoj uniji. Na pitanje tko su saveznici Sloveni-je u blokadi i graničnom sporu s Hrvat-skom, Pahor je rekao da ih nema smisla nabrajati, ali je kazao kako ih je “svaki dan sve više”, što je posljedica dokumen-ta Ministarstva vanjskih poslova kojima Slovenija od jednog do drugog blokira-nog pregovaračkog poglavlja dokazuje slučajeve prejudiciranja granice. “Nije istina da zbog blokade trpi međunarodni ugled Slovenije. Naprotiv, pokazali smo dosljednost koja će se isplatiti. Mi ispu-njavamo naše obaveze i držimo se riječi, ali da sada nismo reagirali problem bi kao gruda snijega s vremenom izazvao lavi-

nu. Došlo bi do situacije u kojoj bi bio raspisan referendum na kojem bi Sloven-ci odlučivali o ulasku Hrvatske u EU, a to bi do kraja zatrovalo naše odnose”, rekao je Pahor. Slovenski premijer je dodao da će Slovenija pozitivan signal Hrvatskoj poslati vjerojatnim ratificiranjem hrvat-skog pristupnog protokola za ulazak u NATO-savez koji je već upućen u parla-mentarnu proceduru. “Ta će ratifikacija pokazati zrelost slovenske politike i bio bih vrlo iznenađen da do ratifikacije u parlamentu ne dođe”, rekao je Pahor.

Pahor je rekao da je zajedno s prijaš-njim premijerom Janezom Janšom i hr-vatskim kolegom Ivom Sanaderom tražio način za izbjegavanje slovenske blokade, kazavši da je Slovenija predložila “zado-voljavajuće rješenje” na koje Sanader ni-je pristao jer je očekivao da će nova slo-venska vlada biti fleksibilnija u tom pita-nju, kako je to od nje uostalom i tražila Europska komisija nakon slovenske blo-kade na prethodnoj pristupnoj konferen-ciji 30. listopada 2008. No, kazao je Pa-hor, okolnosti se od tada nisu promijenile, Hrvatska nije povukla sporne dokumente i Slovenija je ponovo “upalila crveno svjetlo” na istim poglavljima. Slovenski je premijer zaključio kako između dviju zemalja zapravo nema većih problema. “Radi se samo o tome da nam je potrebno nešto vremena da te probleme protumači-mo europskim kolegama”, kazao je Pa-hor. Tako su se problemi ovih dviju drža-va prenijeli i u novu 2009. godinu.

S kim je zapravo Hrvatska u sukobu

Nakon prazničnih triježnjenja krenulo se u nove rasprave, ali i unutar samih ze-malja. “U Europi sada prevladava politič-ko mišljenje da Slovenija blokira Hrvat-sku, slično kao što Grčka blokira Make-doniju. Slovenija bi bila u nešto boljoj poziciji da je ostala na kompromisu koji je Hrvatskoj nudila na listopadskoj pri-stupnoj konferenciji. Ne znam zašto je nova vlada mijenjala taj prijedlog”, rekao je bivši slovenski premijer Janez Janša, predsjednik Slovenske demokratske stranke (SDS) koja u novom parlamentu ima najviše mandata nakon Socijalnih de-mokrata (SD) sadašnjeg premijera Boruta Pahora.

Janšina je Vlada tada blokirala ista poglavlja Hrvatske kao i sadašnja Paho-rova, zbog navodnog “prejudiciranja gra-nice” u priloženim hrvatskim dokumenti-ma, ali je po tvrdnjama Janše ponudila mogućnost Hrvatskoj da “sporna poglav-lja” otvori pod uvjetom da do njihova za-

HRVATSKA

Borut Pahor, slovenski premijer

JOURNAL

48

tvaranja povuče spornu dokumentaciju. Pahorova vlada kao uvjet za deblokadu postavlja povlačenje sporne dokumenta-cije ili izjavu da je Hrvatska neće koristiti u pregovorima s EU niti na mogućoj arbi-traži ili pred sudom. “Hrvatska je u listo-padu odbila tekst izjave koju je ponudila moja Vlada, ali Europa tada nije reagirala kao sada jer je naša formulacija bila do-bra i nitko nije razumio zašto ju je Hrvat-ska odbila”, rekao je Janša.

No, čini se da su Slovenci promijenili taktiku. Da bi Hrvatskoj psihološki oteža-la, a istovremeno oživjela EU-solidarnost, Janša je ukazao da Hrvatska nema spor sa Slovenijom, nego sa EU, odnosno Hrvat-ska nije u blokadi sa svojim pregovorima zbog Slovenije nego zbog Europske unije kao cjeline. “Slovenija je do sada kod svakog pregovaračkog poglavlja pokuša-vala riješiti otvorena pitanja između Eu-ropske unije i Hrvatske, uključujući i in-terese Slovenije kao dijela EU”, rekao je Janša, tvrdeći da interes EU nije “nešto imaginarno” nego je to “interes svih nje-nih članica”, a Slovenija je dio EU. “Naš interes ujedno je i europski interes i obr-nuto. Tu involvirane strane nisu Sloveni-ja, Hrvatska i EU, kako se ponekad poku-šava prikazati. Tu postoje samo dvije strane - EU i Hrvatska. Slovenija nastupa kao dio Europske unije”, rekao je Janša.

Janša je rekao da u slovenskoj politici postoji konsenzus da arbitražno, odnosno sudbeno rješenje graničnog spora s Hrvat-skom nije moguće ako Hrvatska ne prista-ne da se pri tome uvaži tzv. princip pravič-nosti, što znači da bi Sloveniji pripao cijeli Piranski zaljev i izlaz na otvoreno more.

Već sutradan je premijer Pahor dodat-no pokazao slovensku odlučnost rekavši da bi bilo potpuno pogrešno misliti da će pritisak na Sloveniju pridonijeti nekakvu rješenju. “Ako se okolnosti ne promijene, neće se promijeniti ni naše stajalište”, upozorio je u razgovoru sa stranim novi-narima. On je poručio da Sloveniji u spo-ru s Hrvatskom nije potrebna pomoć dru-gih članica Europske unije. Istodobno je upozorio Češku, koja predsjeda EU-om, da ne zanemaruje slovenske interese pri mogućem pokušaju rješavanja spora. “Pozivam češko predsjedništvo da opet ne zanemaruje slovensko stajalište”, re-kao je Pahor, podsjetivši da ni Francuska za predsjedanja EU-om u prosincu 2008. nije uspjela u pokušaju da riješi spor. No, on je ujedno poslao poruku i našoj zemlji rekavši kako “naši kolege u Zagrebu pod-cjenjuju našu poziciju. Hrvatska očito ni-je spremna uvidjeti da je Slovenija člani-ca Europske unije”, naglasio je osvrćući

se na zahtjev predsjednika hrvatske Vla-de Ive Sanadera da se sastanu uz prisut-nost predstavnika Europske unije.

Haj’ ti kod mene. Neću, haj’ ti kod mene!

Slovenski premijer Pahor je nakon slovenske blokade hrvatskih pregovora pozvao Sanadera na bilateralne razgovo-re, ali je hrvatski premijer takav susret uvjetovao prisutnošću predstavnika Eu-ropske komisije ili češkog predsjedništva EU-a, što Pahor zasad nije prihvatio. Pa-hor je bio “najdublje razočaran” time što je Sanader odbio prijedlog za sastanak. “Pitam se zašto nitko ne želi razgovarati s nama. Nalazimo se u situaciji u kojoj se ne može pristupiti rješavanju problema.” Šef slovenske Vlade stoga nije siguran može li se sukob s Hrvatskom riješiti uskoro. Pozivom Sanaderu na razgovor Slovenija je “obavila svoj dio posla”, smatra Pahor te da je slovenska blokada pretpristupnih pregovora Hrvatske s EU-om jedino mo-guće rješenje. Da je popustio i odustao od blokade, pojavila bi se mogućnost refe-renduma u Sloveniji o pristupu Hrvatske EU kao vjerojatno rješenje, što bi unijelo “neprijateljstvo” u bilateralne odnose. “Ja sam protiv referenduma”, naglasio je Pa-hor, koji sadašnju situaciju vidi i kao prili-ku za “novi početak” u odnosima između Ljubljane i Zagreba, posebice u kontekstu mnogobrojnih incidenata za koje Sloveni-ja smatra da predstavljaju hrvatske povre-de statusa quo na granici.

Pahor je poručio da Slovenija i nadalje podupire približavanje Hrvatske EU-u i da se on osobno, za razliku od nekih svo-

jih kolega, protivi ulasku Hrvatske u pa-ketu zajedno s balkanskim državama. Na-javio je da će potkraj siječnja 2009. slo-venskom parlamentu predložiti ratifikaci-ju pristupnog ugovora Hrvatske s NATO-om. “To je znak da Slovenija nema ništa protiv Hrvatske”, zaključio je Pahor.

Hrvatska reakcija uslijedila je dan ka-snije. “Isti granični spor koji Hrvatska ima s Slovenijom, Slovenija je imala s nama i kad je ona ulazila u EU. Prema tome, treba malo i principijelnosti”, ka-zao je predsjednik Mesić, dodajući da “Slovenija nije problem Hrvatske, već je ona problem Europske unije. Neka Eu-ropska unija o tome vodi računa”.

Istaknuo je da Hrvatska ne može pri-hvatiti slovenski zahtjev da cijeli Piranski zaljev pripadne Sloveniji, te dodao kako je Badinterova komisija decidirano rekla da granice bivših jugoslavenskih republi-ka postaju granice novostvorenih država. On smatra da se hrvatsko-slovenski gra-nični problem može riješiti arbitražom Međunarodnog suda pravde u Haagu (ICJ), ili da se spor jednostavno “zamr-zne” kao što ga imamo “zamrznutog” s Crnom Gorom. Podsjećajući na kraj Dru-goga svjetskog rata, kada je bilo izvjesno da će sile osovine izgubiti rat, Mesić je ka-zao da su tada partizanske jedinice u stopu pratile njemačke i kvislinške formacije u povlačenju, te da su se između njih još vo-dile žestoke bitke. “Slovenske partizanske jedinice su se orijentirale prema austrij-skoj granici, a hrvatske jedinice su vodile teške bitke u Istri sve do Trsta i osvojile Trst”, rekao je te dodao da su hrvatske partizanske postrojbe oslobodile i prostor koji danas pripada Sloveniji. “Da hrvatske jedinice nisu oslobodile taj prostor, danas bi Slovenija gledala more s jedno 20 kilo-metara”, smatra Mesić.

Hrvatski premijer Ivo Sanader odlučio je da pozove slovenskog premijera Boruta Pahora na jednu od utakmica Svjetskoga rukometnog prvenstva koje se održavalo u Hrvatskoj, u pokušaju da se prevlada zastoj nastao zbog slovenske blokade hrvatskih pristupnih pregovora s EU-om. “Pozvat ću premijera Pahora da dođe na jednu utakmi-cu rukometnog Svjetskog prvenstva u Hr-vatskoj. Ovo nije velik događaj samo za Hrvatsku nego i za naše susjede. Prema to-me, ako ga zanima rukomet, ja ću ga rado pozvati”, rekao je Sanader.

Hrvatski premijer ponovno je pozvao da se neriješeno pitanje granice iznese pred međunarodnu pravnu instituciju te da se obje zemlje obavežu da će prihvatiti odluku tog tijela. “Već 18 godina se bilateralno pre-govara i ne može se riješiti to pitanje. Posto-

HRVATSKA

Janez Janša, bivši predsjednikeVlade Republike Slovenije

JOURNAL

49

je rješenja koja mogu biti dobra za obje ze-mlje, a to rješenje je da svatko sa svojim ar-gumentima izađe pred Međunarodni sud pravde i da prihvatimo odluku tog suda. S hrvatske strane smo spremni ponoviti da ni-jedan dokument koji Hrvatska producira ne želi niti neće prejudicirati granicu sa Slove-nijom. To isto mora vrijediti i za Sloveniju”, rekao je Sanader, dodajući da dvije zemlje ne mogu jedna drugoj zabranjivati doku-mente u proceduri pred međunarodnim tije-lom. “Tu je nastao problem. Niti ću ja pri-hvatiti, niti itko u Hrvatskoj može prihvatiti ucjenu da ne donese dokumente. To ne dola-zi u obzir, a o svemu drugome možemo raz-govarati”, rekao je Sanader. Hrvatski premi-jer je ponovio da su Slovenija i Hrvatska prijateljske zemlje. “Želimo da se to prija-teljstvo nastavi, ali ne nauštrb interesa jedne ili druge zemlje”, rekao je Sanader.

Interesantno je da se nije našlo puno vo-lje da dva premijera stupe u direktni kon-takt, nego su odlučili koristiti usluge hrvat-sko-slovenskih medija. Tako je putem njih Pahor uzvratio na Sanaderov poziv na uta-kmicu. “Ako je namjera premijera Sanade-ra iskrena, očekujem da će me o njoj o tome obavijestiti i odgovarajućim diplomatskim kanalima. Bilo bi potrebno razmisliti kako da se organizira taj susret, tako da bude ko-ristan”, rekao je Pahor novinarima.

E, sad nećeš ni u NATO

Istodobno, Pahor je ocijenio da u Hrvat-skoj “jača spoznaja” da je Slovenija članica EU-a, podsjetivši na svoje stajalište da bila-teralnu susretu, koji je prije predložio Sana-deru, ne bi trebao nazočiti predstavnik EU-a jer se stajalište EU-a o blokadi hrvatskih pristupnih pregovora zbog “prejudiciranja granice” ne može razlikovati od stajališta njezine punopravne članice. “Naši su bila-teralni problemi tako veliki da ih ne bi rije-šio jedan susret. Potrebna je ponovna uspo-stava povjerenja u politici i javnosti na obje strane”, rekao je Pahor, ujedno izrazivši na-du da će slovenski parlament potrebnom većinom ratificirati protokol o pristupu Hr-vatske NATO-u.

No, njegove nade pokazale su se nere-alnijim nego što se to činilo. Pored bloka-de pregovora o inegriranju u EU, sada je došlo i u pitanje ratificiranje učlanjenja Hrvatske u NATO. Iako je Pahorova vla-da preporučila ratifikaciju Parlamentu, odluka o tome donosi se dvotrećinskom većinom do koje je Pahorovoj koaliciji nedostajalo 15 glasova. Zato je Pahor od-lučio potražiti podršku Slovenske demo-kratske stranke (SDS) bivšeg premijera Janeza Janše, koja ima 27 zastupnika.

Odgovarajući na tvrdnje nacionali-stičkog čelnika Zmage Jelinčiča i Sloven-ske pučke stranke koja zahtijeva odgodu glasovanja, Janša je već rekao da Hrvat-ska ispunjava uvjete za članstvo u NATO savezu i da je slovenske nacionalne inte-rese u vezi s granicom moguće zaštititi tokom hrvatskih pregovora za ulazak u Europsku uniju, iako bi se glasanje moglo odgoditi ako bi se tako složili predsjedni-ci svih parlamentarnih stranaka.

Jakob Presečnik, predsjednik zastupnič-kog kluba Slovenske pučke stranke (SLS), izjavio je da njegova stranka i dalje inzistira na odgodi. “Predlažemo da se glasanje o ra-tifikaciji odgodi sve dok se stranke ne upo-znaju s dokumentima koje je Hrvatska po-slala NATO savezu tokom pregovora, te da se vidi nije li u tom postupku prejudicirala granicu sa Slovenijom”, izjavio je Preseč-nik, koji tumači da bi Hrvatska trebala dati izjavu da se “odriče aspiracija prema slo-venskom moru i kopnu”.

Tako je i problem sa NATO-om, uz ovaj sa EU, prenesen u veljaču. Slovenski dužnosnici u privatnim će razgovorima priznati da i Slovenija u nekim dokumen-tima “prejudicira” granicu i da je jedan od takvih dokumenata i interaktivni atlas slovenskog Ministarstva okoliša i prosto-ra koji su objavili neki hrvatski portali. Na njemu je kao isključivo slovenski pri-kazan cijeli Piranski zaljev, a na sloven-ski teritorij postavljeni su i “sporni zaseo-ci” na lijevoj obali Dragonje. Štoviše, službena mapa slovenske Agencije za okoliš granicu u Piranskom zaljevu po-

stavlja na samu obalu hrvatskog kopna uz Savudriju, a Sloveniji je u interaktivnoj mapi “dodijeljen” i velik dio hrvatskog akvatorija uz Istarski poluotok.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslo-va i europskih integracija ocijenilo je ne-korektnim i pravno neutemeljenim te u suprotnosti s međunarodnim pravom ze-mljovid objavljen na internetskim strani-cama slovenske Agencije za okoliš, koja je u sastavu Ministarstva za okoliš i prostor.

Tako su dvije zemlje, od kojih čak i značajan dio građana Slovenije smatra da slovenska Vlada pretjeruje, u novu godi-nu ušli sa starim problemima. Slovenci su ustrajni u pokušaju traženja rješenja na tzv. pravičan način, što jasno sugerira da su i sami svjesni da im pravni postupak neće donijeti pobjedu u ovom sporu. Ne-maju ni jedan pravni argument, nego sa-mo smatraju da bi bilo pravedno da dobi-ju ono što traže. No, tako može svatko govoriti, pa i Hrvatska koja može imati svoj osjećaj za pravdu. Zato je pravo bit-no i koliko se god razlikuje od pravde, ono mu je ipak najbliže. A pravo ovdje govori da Hrvatska ima jasnu snagu do-kaza, dok Slovenija ima snagu EU-miši-ća. No, pitanje je koliko će baš svi mišići htjeti da se napregnu, mada ne treba pot-cjenjivati, kako smo vidjeli, slovensku odlučnost. S druge strane, valjda će i Hr-vatska izvući pouku da više nikad zbog svoje trenutno bolje pozicije ne ucjenjuje Bosnu i Hercegovinu, kao što je to znala čak u nekim situacijama i za vrijeme Ra-čanove vlade. �

HRVATSKA

EUROPSKA UNIJA (2008.)

JOURNAL

50

INTERVJU

Dr. sc. Tarik Kulenović rođen je u Za-grebu 1969. godine, gdje je i doktorirao na Fakultetu političkih znanosti s diserta-cijom “Politički islam i transformacija muslimanskih društava”. Zaposlen je kao znanstveni suradnik u Institutu za antro-pologiju u Zagrebu. Političke ideologije i evolucija ljudskih društava osnova su njegova znanstvenog interesa. Bavi se istraživanjem različitih pojava islama u modernom društvu. Autor je više znan-stvenih, stručnih i publicističkih radova.

Demokracija u muslimanskim zemljama

Nedavno ste objavili knjigu “Politički islam” u kojoj kroz povijest pratite razvoj islamskih društava sve do danas. Upravo su islamska društva neka od potencijal-nih žarišta sukoba, a terorizam se najče-šće povezuje s islamom i muslimanima. Njih se optužuje da stvaraju nesigurnu sliku svijeta. Može li islamski svijet iznu-tra pronaći snage u 21. stoljeću i promi-jeniti ovu negativnu sliku? Što je potreb-no za takav obrat?

Prije svega, islamska društva su druš-tva koja imaju državno-političko uređenje temeljeno na islamu. U knjizi koristim i izraz muslimanska društva. To su društva koja imaju različita državno-politička uređenja, ali većinu stanovništva čine muslimani. U tom kontekstu su npr. Arap-ska Republika Egipat, Bosna i Hercego-vina ili Hašemitska Kraljevina Jordan muslimanska društva, ali nisu islamske države.

Što se religije islama tiče, meni se čini da je danas, u 15. stoljeću od Objave jako dobro i, Bogu hvala, napreduje. U svijetu ima oko 1,3 milijarde muslimana, OIC, Organizacija muslimanskih zemalja ima 57 članica. Islamske zajednice i vjernike muslimane možemo identificirati u preko 100 zemalja svijeta.

Terorizam se danas veže za muslima-ne. Početkom 20. stoljeća povezivan je s anarhistima koji su proglašavani glavnom prijetnjom čovječanstvu. Prije i poslije Drugog svjetskog rata glavnim krivcima za terorizam proglašavani su Židovi, Irci, Hrvati, Baski i pripadnici drugih malih naroda.

Unutar muslimanskih društava radi-kalne skupine koriste nasilje za iskaziva-

nje svojih ideja i nezadovoljstva. Logično je postaviti pitanje: Tko su ti ljudi koji se pozivaju na islam? Je li islam u cjelini na-silan ili nije? Pribjegavanje nasilju uka-zuje na postojanje lošeg stanja u društvu. Nešto ne valja, i ljudi su zato posegnuli za oružjem. Je li to zadnja mjera u obranu života, gole egzistencije, ljudskih prava koja su, što se tiče muslimana, izrazito ugrožena? Tko ih ugrožava? Multinacio-nalne kompanije koje imaju interes za eksploataciju resursa? SAD? Zapadne dr-žave? Koliko ih ugrožavaju njihove elite, zasnovane na pohlepnom grabljenju? U toj situaciji, očito je da postoji pobuna masa i samo je pitanje vremena u kojem će pravcu ta pobuna krenuti.

Da li je za takvo stanje u islamskim zemljama odgovoran i nedostatak demo-kracije u tim zemljama? Da li uopće mo-žemo govoriti o demokraciji u musliman-skim zemljama?

Demokracija (grč. demos - narod, kra-tos - vlast) znači vladavina naroda. Pro-matrajući državno-politička uređenja ze-malja muslimanske jezgre – Bliski istok, sjeverna Afrika, srednja Azija, vidi se da ta društva po svom društveno-političkom uređenju nisu demokratska. Nema više-stranačja, nema mogućnosti izbora. Vla-daju elite koje su na vlast najčešće došle nacionalno-revolucionarnom borbom, dr-žavnim udarom ili je riječ o monarhijama koje svoj legitimitet zasnivaju na pripad-nosti određenoj dinastiji. Dakle, demokra-cije tu nema. Čečenija, Bosna i Alžir su tri najeklatantnija primjera iz 1990-ih. Naro-

Tarik Kulenović, sociolog i politolog za “Preporodov Journal” govori o razlici između islamskih i muslimanskih društava, izraelsko-palestinskom sukobu, izdajnicima Bosne i promašajima bošnjačke politike u RH, lažnim braniteljima i slavnoj vojnoj prošlosti Bošnjaka, kompleksnom pitanju identiteta...

Bošnjak, purger, dečko s Knežije, musliman – sve su to moji identitetiPrema statistici u Bosni se računa da je poginulo ili ubijeno oko 240.000 ljudi. Od toga je oko 90.000 Srba, oko 20.000 Hrvata i oko 130.000 Bošnjaka. Ako promatramo strukturu gubitaka 90% poginulih Srba su vojno sposobni muškarci od 18-50 godina, 90% poginulih Hrvata su vojno sposobni muškarci od 18-50 godina. No, u strukturi gubitaka poginulih Bošnjaka samo oko 30-40% su vojno sposobni muškarci. Ostalo su civili – žene, djeca, starci. Ako tražite dokaz genocida – tu je!

Razgovarao: Ismet Isaković

Dr. sc. Tarik Kulenović

JOURNAL

51

INTERVJU

dima je bilo dozvoljeno da se izjasne na demokratskim izborima, a kada rezultati nisu odgovarali vladajućim elitama, po-bjednici, islamističke stranke, proglašene su fundamentalistima i opasnošću za po-redak, društvo, mir, civilizaciju... – biraj-te. Stvorila se negativna slika o muslima-nima zato što kada se demokracija primje-ni na muslimanska društva jednostavno ne može opstati ako rezultati ne odgovaraju vladajućoj oligarhiji. To može biti i ruska elita, velikosrpska elita ili su u pitanju francuske kompanije koje crpe plin iz Al-žira ili u zadnjem slučaju Palestina. Ako govorimo o Hamasu, to je politička stran-ka koja je pobijedila na legitimnim, demo-kratskim izborima u Palestini. Rezultate tih izbora i Hamasovu pobjedu Izrael do danas ne priznaje. Stoga možemo reći da s jedne strane demokraciju sprječavaju stra-ne elite kojima nije u interesu demokrat-ski poredak u muslimanskim društvima, a s druge strane vladajuće oligarhije kojima također nije u interesu da se ostvare de-mokratski procesi, jer je mogući ishod i njihov odlazak sa vlasti. Vlast znači moć i novac, a njima je novac drag.

Koliko je samo društvo u tim musli-manskim zemljama spremno na demokra-ciju? Postoji li pluralizam? Stječe se do-jam, iz informacija koje dolaze do nas, da nema prostora za pluralizam.

Prostor za pluralizam postoji. Musli-manska su društva željna demokracije. Islam je zasnovan na konsenzusu zajedni-ce. Jedan hadis glasi: “Moja se zajednica nikada neće složiti oko greške.” Ono što se iznosi podsmijehu poput afganistanske plemenske skupštine Jurge, ustvari je af-ganistanski parlament. U kome se poku-šava stvoriti konsenzus zajednice.

To se najbolje vidi na primjerima ru-ske agresije na Čečeniju, gušenja Musli-manske braće i njihovog protjerivanja u ilegalu u Egiptu, slučaju Alžira gdje je islamistička stranka pobijedila na lokal-nim izborima, pa je onda uvedena vojna diktatura kako bi se spriječila njihova po-bjeda na parlamentarnim izborima. Očito je da vladajuće oligarhije ili elite imaju moć, imaju silu i novac za spriječavanje ostvarivanja rezultata demokratskih izbo-ra. Društva su sama po sebi spremna, sa-mo što oni drugi nisu spremni prihvatiti te rezultate. I zato dolazi do rata. Recimo u Alžiru ljudi kažu: “Mi smo prihvatili de-mokratski put, napravili smo svoj izbor na demokratski način i što ste onda učini-li? Niste nam priznali rezultate izbora.”

Imali smo sličnu stvar u Bosni, gdje je Bosna prošla cijeli demokratski proces,

došla do međunarodnog priznanja s par-lamentarnim izborima i referendumom gdje je volja naroda jasno izražena. Re-zultat je bio da je strana država, Srbija, zajedno sa srpskom manjinom u Bosni poduzela agresiju. Njihov je odgovor je bio: “Ako tražite ono što vam po demo-kratskim uzusima pripada, mi ćemo vas pobiti!” To smo 1990-ih gledali iz dana u dan.

Prema do sada pokazanim rezultati-ma, muslimanska društva jesu spremna za demokraciju. Dapače, mase traže de-mokratske procese jer znaju da će njima tako biti bolje, ali vladajuće elite ili oli-garhije ne žele prihvatiti te rezultate.

Izraelsko-palestinski sukob i američka uloga

U ovom trenutku teško je zaobići pita-nje o sukobima u Gazi u kojima je u po-sljednjih dva tjedna ubijeno preko 1.000 Palestinaca. To područje žarište je suko-ba više od 50 godina i ovi brutalni napadi izraelskog režima samo još više produ-bljuju krizu. Mlađe generacije niti ne po-znaju pravo značenje mira. U takvim uvjetima postoji li stvarno rješenje pale-stinskog pitanja, odnosno mir na Bliskom istoku?

Postoji nada za mir, postoji mirno rje-šenje. No, postoji li volja na obje strane da se ostvari pravedan mir? Kao što je ra-hmetli Alija Izetbegović rekao nakon Daytona: “Ovo jeste mir, ali nije prave-dan mir.” Sve češće koristim usporedbu proučavajući Gazu s Bosnom, jer Židovi su upali u Palestinu i oteli zemlju. Židova je 1910. godine bilo oko 40.000, a musli-mana oko pola milijuna. Preko svog ise-ljeničkog pokreta su kupili možda oko 10% zemlje, a poslije Drugog svjetskog rata oteli su zemlju Palestincima. Danas većina obitelji koje žive u pojasu Gaze su izbjeglice i njihovi potomci kojima je Izrael oteo zemlju. Je li Izrael spreman vratiti zemlju, je li spreman prihvatiti či-njenicu da stanovništvo Izraela ne čine samo židovi nego i druge vjere i nacije, to ovisi o njima. Danas je Izrael, nažalost, teokratska država.

Mnogi Iran optužuje da je teokratska država, no Izrael je teokracija. Nije naci-onal-socijalizam, nego nacional-demo-kracija. Kada Židov siđe s broda, u roku od tjedan dana dobiva državljanstvo u Izraelu, sva građanska prava, pomoć dr-žave Izrael – sve samo zato što je rekao da je Židov. A Palestinci, koji generaci-jama u kontinuitetu žive na tom prostoru

30-50 generacija, nemaju elementarna građanska prava – zato što nisu Židovi. Ljudi se ježe na teške riječi, ali nažalost, ne vidim neke velike razlike između kon-centracijskih logora i geta diljem Europe i Bliskog istoka, Gaze. Pitaju me kako se usuđujem reći da je Gaza koncentracijski logor? A što je? Stanovništvo s cijelog područja Izraela natrpano je na prostor koji je 30 km dugačak i 2-5 km dubok. Ljudima, njih milijun i pol, koji su živje-li diljem Palestine/Izraela, zemlja je oteta oružjem, na njihovu zemlju naseljeni su neki drugi ljudi. Do mira se može doći na dva načina: jedan je da Izrael vojnom si-lom poubija skoro cijelu palestinsku na-ciju, dakle, ponove ono što su nacisti ra-dili njima. I tada će biti mir jer neće biti Palestinaca. A drugi način je da se sjedne i jednostavno dogovori pravedno rješe-nje, da se izvrši pravda, a ne da se vrši nasilje.

Proteklih godina dosta se očekivalo od američke administracije. Svjedoci smo da George Bush ništa nije učinio. Hoće li administracija Baracka Obame donijeti pravedni mir na Bliski istok?

Ne znam, to “bumo vidili”, vele Za-gorci. Ako je istina ono što George W. Bush govori, Izrael je htio izvršiti nukle-arni udar na Iran, a upravo im je Bush naredio da to ne čine. Svaka mu čast i hvala mu na tome! I zadnje izjave izrael-skih političara potvrđuju da su bili spre-mni na to.

Pogledajte samo koliki je nesrazmjer snaga: Izrael ima oko 3.900 tenkova, Pa-lestinci imaju nula tenkova; Izraelci imaju oko 300-400 nuklearnih glava, Pa-lestinci nemaju ni jednu; Izrael ima oko 400 borbenih aviona F16 prve linije, Pa-lestinci nemaju ni helikopter, a kamoli avion. Izrael, tj. cionistička ideologija čiji su očiti zagovornici vladajuće struk-ture u Izraelu, smatra da je opravdano poubijati sve koji se protive ili usude ugroziti Izrael. Prema izjavama izrael-skih dužnosnika, njihovo je moralno pravo da te ljude fizički likvidiraju i po-ubijaju. Mene je šokiralo, a to ste mogli pročitati u “Jutarnjem listu”, kako izra-elski dužnosnici govore da je njima ta zemlja dana od Boga i da oni imaju pra-vo riješiti se, maknuti svakoga tko ugro-žava tu zemlju. Tvrde kako su se krvavo borili za tu zemlju, napatili se i ta je ze-mlja njima dana od Boga.

Ako je tako, onda je Izrael jedna fun-damentalistička, teokratska država koja se ne pokorava zakonima međunarodnog prava. Ako Izrael želi biti normalna drža-

JOURNAL

52

INTERVJU

va onda mora priznati činjenice i Dekla-raciju i rezolucije Ujedinjenih naroda. Izrael je jedina zemlja na svijetu članica Ujedinjenih naroda koja ne prihvaća niti jednu rezoluciju UN-a.

U uvodu svoje knjige “Politički islam” kao jedan od razloga svoga interesa za to područje navodite razbijanje straha od drugačijeg, nepoznatog. Iako postoji vi-šestoljetno zanimanje zapadnog svijeta za islam od križarskih ratova, preko ro-mantičnih predodžbi nijemih filmova Ru-dolfa Valentina do suvremenih znanstve-nih istraživanja, stereotipe koji postoje o islamu vrlo je teško iskorijeniti. Ne može-mo se oteti dojmu da današnji mediji čak podgrijavaju prisutnost tog straha, ne-prestano identificirajući “neprijatelja”. Jesu li glavni neprijatelji ovog svijeta za-ista muslimani?

Tako danas izgleda. Moramo uzeti u obzir da je od 11. rujna 2001. do danas George W. Bush pokrenuo dva rata i kao glavnog neprijatelja identificirao musli-mane. Musliman postaje sinonim za use-ljenike, ljude koji nisu odavde, nego su se doselili od nekud. U općem doživljaju običnih ljudi, ako si musliman ti si znači i terorist. To sam doslovno doživio i u Zagrebu. Odem na kavu u 9 ujutro i kažu mi: “Joj, Tarik, ti si musliman, buš se ra-znio?” A devet je sati ujutro, tko će se raznositi prije kafe?! (smijeh) To je jed-nostavno činjenica, ljudi su u strahu i bo-je se muslimana. Boje se jer na televiziji gledaju ekstremne metode kojima musli-mani pribjegavaju u krajnjem očaju. No, ljudi to ne čine zato što im je dobro, nego zato što im je loše! Umjesto da se počne s rješavanjem problema, kako tim ljudi-ma pomoći, kako ih okrenuti na drugu stranu, za jednu administraciju kakva je bila Bushova puno je lakše reći: “Imamo neprijatelje, tucimo po neprijatelju.” Podsjeća na zapovijed jednog ratnog zločinca: “Tuci po Velešićima. Tamo ne-ma srpskog življa.”

Što će se dogoditi za vrijeme Obame? Politika će biti mirnija, to je sigurno. Iz izraelske operacije u Gazi vidi se ovisnost izraelske politike o Americi. Izrael je pla-nirao da se operacije završe prije Obami-ne inauguracije. Izraelski izbori su oko 20. veljače 2009. i ovaj napad na Gazu je pokrenut kao dio predizborne kampanje. Ministar obrane ili Tzipi Livni, netko od njih dvoje trebao bi postati novi premijer Izraela. Problem legitimiteta postoji od kada je Ariel Sharon u nekom zombi sta-nju, ni živ ni mrtav. Ta grupa je jedno-stavno preuzela vlast, nisu dobili legiti-

mitet na izborima i žive na osnovu Sharo-novog legitimiteta jer on je bio legalno izabran. Međutim, za razliku od njih Sha-ron je pametan čovjek, vojnik i borac ko-jeg Palestinci jako dobro pamte po zlu, ali znaju i da je jako sposoban. Ariel Sharon je shvatio da nema mira i krenuo je dalje. Današnji problem Palestine vrti se oko Sporazuma iz Osla (Oslo Accords) koji su dogovorili Jitzak Rabin i Jaser Arafat pod pokroviteljstvom Billa Clintona. Taj se Sporazum popularno naziva Plan teritori-ji za mir jer se Izrael trebao povući s oku-piranih teritorija i u zamjenu dobiti mir. Sporazum je sklopljen 1994. godine. Pre-ma njemu, trebalo je proći pet godina pri-je nego što se doseljenici moraju početi povlačiti sa Zapadne obale i iz pojasa Ga-ze. Prošlo je 15 godina, a povlačenja ne-ma. Pomaknuli su jedan kibuc iz pojasa Gaze. Izrael se ne drži potpisanih dogo-vora, ne drži se sporazuma. Kada je Ra-bin, kao vrlo pametan političar, to potpi-sao, ubio ga je Izraelac. Židov ga je ubio, nije ga ubio Palestinac. Jaser Arafat kao drugi potpisnik je završio kao zatvorenik u onoj svojoj predsjedničkoj rezidenciji u Ramallahu. Sve dobre stvari su završile u krvi ljudi koji su željeli mir. Očito je da postoji grupa ekstremista s obje strane. Oni koji podržavaju ekstremizam u Izrae-lu, moramo to uzeti u obzir, su Židovi iz Istočne Europe, Afrike i Azije koji dolaze u Izrael. Ne zato što su iskreni vjernici. S izraelskom putovnicom lakše je doći u obećanu zemlju – Ameriku.

To su neke stvari koje Izrael mora ri-ješiti sam sa sobom. Jedan pripadnik izra-

elskog mirovnog pokreta je jako dobro rekao: “Vrijeme je da Izrael stane pred ogledalo i pogleda samom sebi u oči.” Ono što je nastalo od te zemlje je kata-strofa. Danas je to zadnji preživjeli pri-padnik osovine zla: SAD, Velika Britani-ja i Izrael. Što se tiče bombardiranja u Gazi, umjesto da mladi Izraelci idu okolo i lijepe predizborne plakate za stranku, odlaze u vojsku i iživljavaju se nad civili-ma. To je dio predizborne kampanje.

BDSH, SDAH i Vijeće bošnjačke nacionalne manjine

Nedavno je osnovana nova bošnjačka stranka: Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske. Uz SDAH druga stranka koja se obraća bošnjačkom korpusu u Hrvat-skoj koji ne čini ni 1% posto ukupnog sta-novništva. Kako ocjenjujete prisutnost Bošnjaka u političkom i društvenom živo-tu Republike Hrvatske danas, odnosno da li politički predstavnici Bošnjaka na pra-vi način artikuliraju bošnjačke interese?

Što se tiče nove stranke, čestitam na osnivanju. Mislim da je to jako dobro jer pokazuje da Bošnjaci u svojim glavama polako izlaze iz rata. Mi smo se tokom rata u BiH i Hrvatskoj jednostavno ujedinili oko jedne stranke i svejedno je bilo jesu li ti ljudi dobri ili loši, ali činjenica je da je bošnjački narod bio biološki ugrožen jer srpska strana je pokrenula rat da ubije što potvrđuju i statistike. U situaciji biološke ugroženosti bošnjačkog naroda okupljanje oko jedne stranke je bilo savršeno razu-mljivo. Poslije toga su se pojavile druge

Drugi Kulenovićev intervju za “Journal”

JOURNAL

53

INTERVJU

stranke u BiH: Silajdžićeva Stranka za BiH, oživljeni SDP, Abdićeva stranka…

Je li Fikret Abdić najveći izdajnik u Bosni i Hercegovini?

Jedan od izdajnika. Bošnjaci imaju du-gu povijest, pa se, nažalost, vremenom nakupilo i izdajnika. Fikret Abdić je defi-nitivno jedan od najvećih. Tu su i Ali paša Rizvanbegović, ali i Raif Dizdarević koji je davao potporu Miloševiću. Tu su i be-sprizorni firauni poput Emira Kusturice i one skupine zagrebačkih “Hrvata-musli-mana” koja je pružali potporu “vrhovniku” Franji Tuđmanu dok je Hrvatska vojska surađivala s četnicima i napadala Bosnu 1993. godine. Hrvatska je zanimljiva. Hr-pa je Bošnjaka poput Asima Kurjaka koji-ma su bila puna usta hrvatstva dok im je dobro išlo, a kad su im dokazani plagijati onda bježe Islamskoj zajednici i tvrde da im se sve to događa jer su Bošnjaci i mu-slimani. Lijepo je čuti Asima Kurjaka da napokon prizna da je Bošnjak i musliman, samo bilo bi bolje da je to uradio dok mu je dobro išlo, a ne kad mu je dokazano pla-giranje znanstvenih radova, te je optužen za krađu zametaka.

Da nije tužno, bilo bi smiješno. Micha-el Jackson je tvrdio da prelazi na islam kad su krenule optužbe za pedofiliju, Mike Tyson kad je osuđen za silovanje, Asim Kurjak kad su mu dokazani plagijati. Tre-baju li takvi ljudi islamu, samo Allah zna.

Bošnjaci u Hrvatskoj slijede trend pluralizacije političkog tržišta koji je već prisutan u BiH. Nova stranka je pokaza-telj da samosvijest Bošnjaka postaje do-voljno velika da se mogu osnovati dvije stranke, koliko god se brojevi činili mali-ma – 20.755 Bošnjaka, 19.677 Muslima-na i oko 55.000 vjernika muslimana (pre-ma Popisu stanovništva 2001.) Možemo se pitati čemu osnivati još jednu stranku? No, potreba očito postoji. Prema popisu stanovništva 2001. godine u Hrvatskoj ži-vi 600 Židova. Uz Židovsku općinu, oni su sada osnovali i Beth Izrael. Dakle, na 600 ljudi oni su osnovali drugu grupaciju. Zašto onda Bošnjaci na 40.000 ljudi ne bi mogli osnovati drugu stranku? Ova inici-jativa je dobra. Vidjet ćemo koliko će je pokvariti tzv. profesionalni Bošnjaci, oni koji su rekli da su Bošnjaci kad su shvati-li da mogu zaraditi novaca na bošnjaštvu. Dok se srpstvo u Hrvatskoj plaćalo, bili su Srbi. Onda su postali Hrvati i danas su Bošnjaci. Baš kako pjeva Goran Bare. Sve za novac, sveti novac.

Što mislite o dosadašnjem radu sa-borskog zastupnika Šemse Tankovića?

Šemso Tanković je čovjek svog vreme-na. No, je li to vrijeme prošlo? Kada se pro-fesor Tanković pojavio u politici kao pred-sjednik SDA Hrvatske, nitko nije imao hra-brosti preuzeti tu funkciju. On je pripadnik skupine preporoditelja islama i bošnjaštva u Hrvatskoj. Tu su i muftija Ševko Omerba-šić, rahmetli Salim Šabić, Mirsad Srebreni-ković, rahmetli prof. dr. Sulejman Mašović, Mustafa Pličanić, Ahmed Ikanović, rahme-tli A. Karamehmedović, kao i prof. dr. Tan-ković i drugi. Njegov rad je vezan za Islam-sku zajednicu. To je i sretan trenutak jer Islamska zajednica je najstarija bošnjačka institucija u Hrvatskoj.

Bizarno je, no kad čitate literaturu o poslijeratnoj povijesti Bosne i Bošnjaka, Islamska zajednica kao vjerska instituci-ja, doslovno Rijaset Islamske zajednice BiH u svojim izdanjima gura ime Boš-njak, a ideološka komisija Komunističke partije BiH gura ime Musliman. I tko je tu lud? Zar ne bi vjerskoj zajednici bilo u interesu da su ljudi i nacionalno muslima-ni, a nekoj Komunističkoj stranci da se ljudi izjašnjavaju nacionalno, a ne vjer-ski. Možemo kriviti Hamdiju Pozderca i druge komuniste jer su prihvatili ponuđe-no. Ne daju nam da budemo Bosanci, da-ju nam da budemo Muslimani, pa hajmo biti Muslimani.” Možemo kriviti prof. dr. Arifa Purivatru i druge što su svojim ra-dovima legitimirali muslimansku naciju. No i oni su spominjali da smo Bošnjaci, doduše kao povijesni, stari naziv, ali su ga spominjali. Smiješno, no islam jeste, uz zemlju Bosnu, suština bošnjaštva. Mi, Bošnjaci, jesmo muslimanska nacija, na-cija muslimana. Bosna je zemlja na kojoj gradimo džamije. Da nema islama raspala bi se Bosna. Istina, taj islam može izgle-dati čudno promatračima sa strane? Kako može predsjednik Komunističke partije biti Musliman? No upravo su to bosanske specifičnosti.

Pitanje je koliko smo pristankom na to “hajmo biti Muslimani” dobili i izgubi-li kao narod? Ili je riječ o jednom stupnju razvitka bošnjačke nacije?

No, problemi ostaju. U Bosni je od muslimana od 1918. do 1945. i još poslije Drugog svjetskog rata oteto preko 1.150.000 hektara plodne zemlje. To je krađa najcrnja. Oteto – prokleto. Uz to 8% stanovništva Muslimana/Bošnjaka pobijeno je i poklano u Drugom svjet-skom ratu. Mi kao nacija imamo najviše gubitaka u Drugom svjetskom ratu nakon Židova (koga zanimaju demografski po-daci može se informirati kod V. Žerjavić: Yugoslavia-manipulations-with the num-ber of second world war victims).

Kad je SDA osnovana, ljudi su se smi-jali, pogotovo visoki intelektualci. Neki od njih jeli su svinjetinu kako bi dokazali da su lojalni građani, tvrdili da su Srbi, govo-rili ekavicom usred Sarajeva prije rata, a kad su ti isti Srbi počeli pucati po njima kao građanima Sarajeva onda su odjednom došli tobe progovorili ijekavicom i sjetili se da su Bošnjaci. Nama je, nažalost, bio potreban četnik da bi se to ostvarilo. Naš nacionalni supstrat je još 1967. godine izrazio Muhamed Filipović u eseju “Bo-sanski duh u književnosti” (što bi trebao pročitati svaki Bošnjak!), a njega su htjeli zbog toga poslati u zatvor kao “narodnog neprijatelja”. Alija Izetbegović i bošnjački intelektualci su suđeni za islamski funda-mentalizam za što je iskorišteno održava-nje Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine. Optuženi za kontrarevoluciju, nisu bili ni četnici ni ustaše ni nacisti. Bili su krivi jer su muslimani.

Šemso Tanković je izabran zahvalju-jući Islamskoj zajednici. Muslimani koji petkom odlaze na džumu u džamije i mesdžide glasačka su mašina i oni su gla-sali. Imami su rekli: “Glasajte za Šemsu, on je Bošnjak.” I izabran je u Sabor. Prvi Bošnjak u Hrvatskom Saboru. No, je li ostvario obećanja zbog kojih mu je izgla-san mandat?

Mi se i danas mučimo s 40-50 putov-nica u Maljevcu i pitanjem Musliman/Bošnjak. Nacionalno je ime Bošnjak koje je usvojila država BiH. U svakoj državi u kojoj postoji bošnjačka manjina kao opci-ja kod popisa stanovništva može postojati samo Bošnjak. “Musliman” kao nacija vi-še ne postoji. Greška je saborskog zastu-pnika što nije rekao državnoj službi: “Mi na Popisu stanovništva želimo da postoji samo opcija Bošnjak! Tko god se nacio-nalno izjasni kao Musliman, automatski se preimenuje u Bošnjaka.” Ako netko to ne želi biti Bošnjak neka ode u državnu upravu i tamo se izjasni kao Musliman. Nažalost, bilo je upravo obratno.

To je trebala rješiti država Hrvatska i član vladajuće koalicije u dva mandata, bošnjački predstavnik prof. dr. Šemso Tanković. Njegovi potezi su često bili, u najmanju ruku čudni. Zadnja sramota bila je ono šatro koaliranje s Milanovićem i SDP-om, da bi okrenuo ćurak preko noći. Bosanski govoreći, Tanković je tim po-stupkom izgubio obraz. Bošnjaci nisu suncokreti.

Ponavljam, priznajem mu ratne zasluge, priznajem mu hrabro i uspješno djelovanje na emancipaciji islama i bošnjaštva u Hr-vatskoj. No, je li on ostvario sve interese i potrebe Bošnjaka u Hrvatskoj ili je vrijeme

JOURNAL

54

INTERVJU

za promjene? Ja imam svoje mišljenje, a iz-bori će pokazati što narod misli.

U prvom sazivu Vijeća bošnjačke naci-onalne manjine grada Zagreba 2003. godi-ne izabrani ste za prvog predsjednika? Ka-kva su vaša iskustva s radom Vijeća i kako danas gledate na ulogu manjinskih vijeća, da li su ona ispunila svoju funkciju?

Što se tiče mog iskustva, manjinska vijeća su potrebna i dobrodošla stvar. Mi-slim da smo u prvom mandatu u Vijeću bošnjačke nacionalne manjine grada Za-greba napravili jako puno. Vijeća su se pokazala kao koristan i potreban instru-ment manjinske samouprave. Kroz njih se može jako puno napraviti.

Nažalost, u prvom mandatu došla je i jedna skupina ljudi koji su slučajni suput-nici bošnjaštva. Shvatio sam s kim imam posla zahvaljujući vijećniku koji se stalno nešto bunio i žalio. Kad sam ga upitao što ne valja, je li u pitanju program, da li ima kakav drugi program za ponuditi odgovor je bio: “Ne, ali zašto ti dijeliš pare, a ne ja!?” Takvi su ljudi prije sjednica Vijeća skupljali hrabrost opijajući se po okolnim birtijama. Mislim da takve klimakterične pijandure našoj bošnjačkoj zajednici ne trebaju. Taj što je htio dijeliti novce, nije htio reći gdje je rođen, pobjegao je iz Bo-sne kad ju je trebalo braniti. Što da radite s ljudima koji se stide svog zavičaja, a gramzivi su na novce koji nisu njihovi?

Zagrebačko vijeće bošnjačke nacional-ne manjine osnovalo je i Koordinaciju boš-njačkih vijeća u Hrvatskoj, proslavljali su se Dan državnosti i Dan nezavisnosti BiH, obilježili smo 10-godišnjicu srebreničkog genocida velikom Komemorativnom aka-demijom, izložbama i okruglim stolom. Or-ganizirali skup posvećen životu i djelu Ner-keza Smailagića. Da bi mali Bošnjaci dobi-li domovinski odgoj iz Zagreba smo ih slali u ljetni kamp u Bosni, za Bajrame smo radi-li koncerte gdje je ideja bila okupiti što više ljudi i one koji nisu vezani isključivo uz džemat ili druge naše asocijacije, a osjećaju se Bošnjacima. Sredstva se ne uzimaju od zajednice, njih dodjeljuje Grad Zagreb i sa-mo ih treba znati kvalitetno iskoristiti na dobrobit Bošnjaka. Smatram kako smo pro-jektima koje smo ostvarili trasirali put, a na narednim sazivima vijeća je da ga unapre-đuju i dovrše.

Bošnjaci – časni ratnici i lažni “branitelji”

Sudionik ste Domovinskog rata kojim se bavi i vaš prvi roman “Jeleni na kiši”. Upravo su Bošnjaci bili nacionalna ma-

njina s najvećim udjelom branitelja s ob-zirom na ukupan broj koji živi u RH. Na-žalost, nakon rata propustili smo priliku da politički kapitaliziramo tu činjenicu.

Neki su priliku jako dobro iskoristili. Ima munafika koji su od tuđe krvi sebi stvorili politički kapital. Bošnjaci su naci-onalna manjina koja je zdušno branila Hr-vatsku. Nemate braniteljskih udruga Če-ha, Srba, Slovenaca, Makedonaca... Od manjina, za Hrvatsku su ratovali Bošnjaci i Albanci, drugi baš i ne. Nažalost, oni koji su ratovali ne predstavljaju Bošnja-ke, nego neki uhljub koji ne zna odgovo-riti na jednostavno pitanje za koga je to on ratovao i gdje? Koja brigada, koja boj-na? Tko mu je bio zapovjednik? Odgovor na to pitanje ne možete dobitii. Nije čudo da je drugovao s onim što se stidi reći gdje je rođen. Zašto? Je li ratovao za Mi-lana Martića ili je bio u Australiji za vri-jeme rata?

Zamislite sramotu kad Hrvati shvate da Bošnjake ratnike u Hrvatskoj pred-stavljaju ljudi koji nisu bili u ratu. Moj je rahmetli otac s dva infarkta u 55 godini života išao u opkoljeni Dubrovnik s kon-vojem Libertas 1992. godine. Smatrao je da je to njegova dužnost. Više je rata vi-dio od tih pobjegulja koji danas glume branitelje. I nikad se nije stidio reći da je rođen na Kliševiću, u selu koje su četnici spalili 1941. godine. Ni pred engleskom kraljicom. Ako ona ne zna gdje je Kliše-vić, neka nauči. Svaki vojno sposobni član moje obitelji koji živi u Hrvatskoj išao je u rat. I da nas predstavlja netko tko rata nije vidio? Nema teorije.

Mog je roda za Bosnu izginulo od Bi-haća do Srebrenice. Bogu hvala, bili su gazije, zlatni ljiljani. Nismo osramotili ni rod ni obraz, niti u Bosni ni u Hrvatskoj. Nakon svega, nakon svih šehida, nemam obraz davati legitimitet prevarantima. Nažalost, prevaranti nemaju obraza. I tvrdili su da im potporu daje SDAH i Islamska zajednica u Hrvatskoj. Tako da je dužnost upravo Islamske zajednice i SDA Hrvatske da obračunaju s tim mu-naficima. To nalaže i Kur’an. Ili su isti kao i oni.

U Hrvatskoj postoje neke službe koje jako dobro znaju tko je gdje bio u ratu. Kada se raspitate za određene ljude odgo-vor je: “Ako je taj bio negdje u ratu, mo-gao je biti samo kod Milana Martića!” Onda se postavlja pitanje političke odgo-vornosti tko je takve ljude postavljao i zašto?. Ne mogu saborskom zastupniku vjerovati da on ne zna ništa o tim ljudima. S njima je igrao šah, oni se pozivaju na njega u svojim istupima i tako sebi stva-

raju legitimitet. Mislim da u ovom sluča-ju ne vrijedi ona: “Tito nije znao.” Jedno-stavno se osjećam kao svi pošteni branite-lji i Hrvatske i Bosne. Što mi imamo radi-ti s takvim ljudima?

Bošnjaci su kroz povijest dokazali da su odlični ratnici. Jedini koji je rekao da je pobijedio na Kosovu polju 1389. godi-ne je bosanski kralj Tvrtko I Kotromanić. Kad je turski sultan bošnjački kontingent u bitci na Mohačkom polju 1526. godine stavio u rezervu oni su okrenuli leđa bitci. Sultan se uplašio, poslao glasnika da pita što se događa, oni su odgovorili: “Svijetli padišahu nismo mi došli da gledamo, već da se borimo!” Onda ih je poslao naprijed u prve redove. Ishod bitke na Mohaču se zna! Mi se ne busamo u prsa činjenicom da su jedini koji su ikada pobijedili Turke na Kosovom polju bili Bošnjaci 1831. go-dine. Za razliku od Srba koji svojim pora-zom maltretiraju sve nas stoljećima, mi čak ni svoju pobjedu ne slavimo. Imate bitku kod Banja Luke 1737. godine, pro-tjerali su Austrijance u Savu, užasno je čitati što su im sve radili, no, Austrijanci su došli kao okupatori i napali nas na na-šem. Bošnjačke regimente bile su najbo-lja vojska Austro-Ugarske monarhije u Prvom svjetskom ratu. Ono što je pred-sjednik Mesić rekao prije neki dan: “Istru su oslobodili hrvatski partizani.” Jesu, a među njima i Mujo i Suljo, Unska opera-tivna grupa i Prva i Druga muslimanska brigada. Moj prastric se borio na Trstu 1945. kao politički komesar Prve musli-manske brigade Unske operativne grupe. Dok su Srbi klali na Bleiburgu, Krajišnici su se tukli protiv Nijemaca koji su bili na-oružani i opasniji protivnici od zaroblje-nika. Peti korpus Armije BiH je najbolja bosanska vojska. Četiri sile su udarale na njih – i Republika Srpska i Republika Srpska Krajina i autonomaši i Srbija. Ni-su se predali i pobijedili su, jer je takav mentalitet Krajšnika. Muškarci su bili vojnici, ratnici. Nisu se skrivali u pozadi-ni, nisu bili logističari. Zašto da se nakon toga sramotimo i dajemo legitimitet ne-kome tko rata nije vidio ili je ratovao s Milanom Martićem? To su problemi koji se moraju politički rješavati. Vladajuća garnitura je danas kompromitirana podr-žavanjem takvih ljudi.

Pripadate jednoj od najvećih bosan-skih begovskih obitelji čija je povijest usko isprepletena s bosanskom poviješću. Kako ocjenjujete današnju situaciju u BiH koja se u ovoj tripartitnoj podjeli čini bezizlazna? Neprestano se žonglira s op-stankom BiH kao jedinstvene države iako

JOURNAL

55

INTERVJU

je ona od svih država na ovom prostoru u svojim teritorijalnim okvirima najkon-stantnija. Ni 15 godina nakon rata građa-ni BiH još uvijek ne mogu biti sigurni u stabilnost svoje države.

Bosna je, Bogu hvala, živa i zdrava! Rahmetli Alija Izetbegović je rekao: “Ako bude rata u Bosni, biti će najmanje 300.000 mrtvih. Sve ću učiniti da izbje-gnem taj rat.” I stvarno je učinio sve da izbjegne rat. Prema statistici u Bosni se računa da je poginulo ili ubijeno oko 240.000 ljudi. Od toga je oko 90.000 Sr-ba, oko 20.000 Hrvata i oko 130.000 Boš-njaka. Ako promatramo strukturu gubita-ka 90% poginulih Srba su vojno sposobni muškarci od 18-50 godina, 90% poginu-lih Hrvata su vojno sposobni muškarci od 18-50 godina. No, u strukturi gubitaka poginulih Bošnjaka samo oko 30-40% su vojno sposobni muškarci. Ostalo su civili – žene, djeca, starci. Ako tražite dokaz genocida – tu je! Jer agresori su ubijali populaciju. Većina bošnjačkih civilnih gubitaka nastala je u prvim mjesecima ra-ta 1992. godine. Srbi su krenuli s namje-rom da teško naoružani poubijaju što više civila. Rahmetli tetka Vasva udala se u Srebrenicu. Pričala je kako su četnici 1992. godine ušli u Srebrenicu. Škorpio-ni, Arkanovci, neko takvo smeće. Kad su na njih pripucali domaći naoružani lovač-kim puškama od prije rata odmah su po-bjegli. Tako je stvoren slobodni teritorij

Srebrenice. “Herojska” srbadija nije mo-gla slomiti otpor do 1995. godine. I onda su doveli Užički korpus iz Srbije. Ali Sr-bija, tvrdi neka međunarodna mafija, nije kriva za genocid. A tko je?

S neusporedivo slabijim naoružanjem, bez teške vojne tehnike Armija BiH je u borbi nanijela više gubitaka neprijatelju nego što je pretrpila. To potvrđuje kako su Bošnjaci sposobniji vojnici. Današnji demografske procjene govore da je u BiH 60% Bošnjaka, 30% Srba i 10% Hrvata, a svi su Bosanci. Maltretiranje jesu li ili ni-su Bosanci je dosadno! Ako pogledate glavu Dodika, vidjeti ćete da je to Vlah iz Bosne. Ne u uvredljivom smislu za Srbe, nego Vlah kao etnička skupina za koju je uopće upitno ima li bilo kakve veze sa Sr-bima i Slavenima iz Srbije. Srbi ih zovu prečanima. Doselili su ih Turci, kao Vla-he, da siju užas prije nego što dođu janji-čari i sukobe se s glavninom neprijatelj-ske vojske. Bili su nomadi, ovčari, zato su se brzo i lako selili i naselili po brdima. Njihovo je ratno djelovanje jako dobro poznato. I tzv. bosansko-hercegovački ustanak 1875. kada su palili sela, ubijali žene i djecu. Šehovići nisu jedino mjesto gdje su poklani muslimani, tih klanja je bilo i u Krajini 1918.-1923. godine. Oni jednostavno moraju doći sebi.

Rješenje postoji, ali rješenje praved-nog mira je teško ostvarivo jer mi mora-mo riješiti pitanja krađe zemlje i neka-

žnjenih ubojstava. Kada Sulejman Tihić kaže da trebamo prestati s politikom žr-tve, ja ga pitam: tko će odgovarati za mo-je mrtve?

Dvadesetak članova moje obitelji stradalo je od Srebrenice do Bihaća. Ne samo Jasmin Havarija, komandat izvi-đačko-diverzantskog bataljona, Rifat koji je sa 60 godina poginuo u borbi, nadka-petan Malik Bajbutović svi iz 5. Korpusa Armije BiH ili Salih, brigadir 2. korpusa Armije BiH. Ponosan sam i na rođake Fi-lipoviće. Irfana je ubio četnički snajper u Binježevu kraj Sarajeva 1992., Hamzu su ubili vojnici HVO-a u Mostaru 1993. go-dine. Bilo je tu i Ibrahimpašića i Bišćevi-ća. Muškarci koji su se borili, a neki i poginuli, čistog obraza. Edhem, Rizo i Alem su streljani u Srebrenici 1995. godi-ne. Nisu bježali, lagali da skupljaju logi-stiku po Njemačkoj ili Australiji. Da je Bosna imala toliko logistike koliko je imala logističara, oslobodila bi se još 1992. godine!

Identitet, nacionalni cilj i nepostojeće pitanje: Bošnjaci ili “Muslimani”?

Prošlo je 15 godina od kada samo 1993. vratili svoje povijesno nacionalno ime Bošnjak. Nažalost, još uvijek ima mno-go onih koji ne prihvaćaju to nacionalno ime. Prema popisu iz 2001. godine 19.677 se izjasnilo kao Muslimani, a 20.755 kao Bošnjaci. Obzirom da Ustav RH ne pri-znaje “Muslimane” kao nacionalnu ma-njinu, oni ne mogu ostvarivati prava koja pripadaju nacionalnim manjinama. Gdje vidite rješenje ovog problema?

Jednostavno da ljudi dođu tóbe (pa-meti)! Bošnjaci smo od Kulina bana do naših dana. Ne samo zato što su rahmetli Alija Izetbegović i reis Cerić rekli da smo Bošnjaci...

Meni je to insistiranje na “Muslimani-ma” zapravo sjajno jer potvrđuje da su ti ljudi Bošnjaci. Baš ta tvrdoglavost, taj inat da zastupaju opciju koja više nema smisla potvrđuje njihovu bošnjačku gene-tiku. Razgovarao s ljudima koji mi kažu: “Mi smo Muslimani, mi nismo Bošnja-ci!” Pitao sam ih: “Jel’ volite popiti iako ste muslimani?” “Pa eto...” “Jel’ volite žensko, pogotovo tuđe?” “Pa, dobro sad...” “Jel’ se volite potuči? “Pa, malo...” “Volite i ćakiju više od pištolja?” Tišina. “E, to sve potvrđuje da ste Bošnjaci!”

Bošnjak u osnovi znači “čovjek iz Bo-sne”. Izvorni naziv na starobosanskom je Bošnjanin. Kad su Turci došli, ime je pri-lagođeno turskom jeziku u Bošnjak. Na

JOURNAL

56

INTERVJU

arapskom glasi al-Bosnawi. Kad su Au-strijanci došli, na njemačkom se glas “š” teško izgovara, ime je prilagođeno nje-mačkom jeziku i postalo je Bosniak. Na-kon stvaranja Jugoslavije 1918. godine ime je na bosanskom jeziku deriviralo u Bosanac.

Ukratko Bošnjanin = Bošnjak = Bo-sniak = Bosanac. Između tih riječi manja je razlika nego između riječi Hrvat – Rvat – Arvat – Croata. No, dok je samorazu-mljivo da sve te riječi označavaju Hrvate, umjetno se pokušavaju stvoriti nekakve ogromne razlike za riječi koje označavaju Bošnjake.

Bošnjaci su kroz povijest doživjeli ra-zna turbulentna razdoblja, ali bez obzira na to može se pratiti kontinuitet bošnjač-ke nacije i njen je razvoj sukladan ostalim nacijama na ovom području. Ipak, svje-doci smo pojedinačnih briljantnih uzleta Bošnjaka na različitim područjima djelo-vanja, dok ukupno kao nacija ostavljamo dojam razjedinjenosti, uspavanosti, ne-dostatka zajedničkog interesa i cilja. Ka-ko popraviti ovo stanje?

Bošnjaci u Hrvatskoj su imigranti, do-seljenici u Hrvatsku. Najstarije bošnjačke obitelji ovdje datiraju unazad 100 godina, tako da smo mi zapravo mlada zajednica u formiranju. Dijaspora smo i slijedimo trendove koji su prisutni u Bosni, htjeli mi to ili ne. Kao imigrantska zajednica, oni koji su najsposobniji preživljavaju i ostaju, oni koji ne uspiju vraćaju se kući. A povratak kući u Bosnu znači neuspjeh. Tu leži razlog mnogih kompromisa naših ljudi u Hrvatskoj. Mnogi naši briljantni, uspješni pojedinci izjašnjavali su se kao Hrvati, Srbi ili Jugoslaveni kako bi ostva-rili neke političke profite. Jedan od najbo-gatijih ljudi u Hrvatskoj, je Bošnjak. Nje-gova imovina je procijenjena na preko milijardu dolara. No, on nikada javno nije rekao: “Ja sam Bošnjak.”

U svemu ima i dosta racionalnosti. Recimo, 50-ih godina, kada se moj otac trebao prvi put izjasniti na popisu stanov-ništva, tada nije bilo dozvoljeno izjasniti se ni kao etnički Musliman, ni neopredi-jeljen, a kamoli Bošnjak, otac je pitao di-da što da radi, kako da se izjasni. Malić beg, vojnik bošnjačke KuK regimente u Prvom svjetskom ratu, još tada je oglušio od granate, Bosniak kako se cijeli život izjašnjavao, jednostavno je rekao: “Hrva-ti nas nisu klali.”

I to je jedan od temeljnih razloga za-što su Bošnjaci u Zagrebu i Hrvatskoj emocionalno privrženiji Hrvatima. Srbi su nam rušili džamije, Hrvati su ih gradili

i dozvoljavali da ih gradimo. Nisu nas ubijali. U Hrvatskoj su nas primili kao svoje. Malo drukčije, ponekad čudne, ali prijatelje. Problem je Tuđmanov spora-zum o podjeli Bosne sa Miloševićem, rat 1993. godine i kasnije. Tada je pukla lju-bav između Hrvata i Bošnjaka i to će još dugo vremena opterećivati hrvatsko-bo-sanske odnose.

Postoji li bošnjački nacionalni cilj?Gledajući kroz povijest od Husein-ka-

petana Gradašćevića, preko Mehmeda Spahe i JMO-a, čak i Komunističku parti-ju s Hamdijom Pozdercem, SDA s Ali-jom Izetbegovićem postoje dva konstan-tna nacionalna cilja koja se neprestano provlače: cjelovitost BiH i briga za do-brobit muslimana, tj. Bošnjaka. Gdje god ima muslimana, bez obzira koja stranaka bila u pitanju, to su temeljni nacionalni ciljevi. Džafer-beg Kulenović je, kada je Mehmed Spaho 1939. umro u Beogradu, (je li umro ili je ubijen i danas je upitno!) izabran za predsjednika stranake JMO. Njegov najveći krimen je što je 1939. go-dine stavio svoj potpis na uredbu Kralje-vine Jugoslavije kojom se administrativ-no određuju granice Banovine Hrvatske, de facto je pristao na podjelu Bosne. Ne-koliko mjeseci kasnije shvatio je kakvu je glupost učinio i pridružio se Bošnjacima koji su protestirali protiv nagodbe. To či-ni razumljivijim njegov pristup Vladi NDH, koja je bila zločinačka država. No, ona je, barem na papiru, garantirala cjelo-vitost Bosne i sigurnost muslimana. Taj se rat pretvorio u rat Srba i Hrvata do po-sljednjeg muslimana i nije čudno što su se Džafer-beg i Bošnjaci razišli.

I danas, koliko god imao zamjerki na Harisa Silajdžića, on je za cjelovitu Bo-snu i podržavam ga u tome. Otac Harisa Silajdžića je bio imam Careve džamije, i

on jako dobro zna što je Bosna i što treba sačuvati. Dok Tihić okolo trči za Dodi-kom. To je sramota! Alija Izetbegović, kojeg je Tihić naslijedio, nije se predavao ni kad je bilo najteže.

Bošnjaci u Hrvatskoj dijele sudbinu Bošnjaka u Bosni i činjenica je da isto kao i u Bosni, uz zajednicu imamo i ljude koji su izgubili kompas. Ako već ulazimo u vladajuće koalicije onda moramo dobiti nešto za to. Imamo svoje jasne ciljeve, jasne probleme i treba ih jednostavno ri-ješiti.

Rođeni ste u Zagrebu, obrazovani ste i odgojeni u duhu europske tradicije. Istovremeno vaš je identitet mnogo širi od toga, određen je bošnjaštvom i islamom. Što znači danas biti Europljanin, Hrvat, Bošnjak, musliman, intelektualac u Hr-vatskoj? Kako pomirujete sve te svoje identitete i kako vas doživljava vaša ne-posredna okolina?

Priča mi susjeda kako joj je druga re-kla: “Zamislite, pa susjed Tarik je musli-man. Nisam znala. A tak’ je dobar!” Moja je rahmetli nena bila beš-vakat musliman-ka i mada je prošlo 30 godina otkako je ona umrla i dan danas srećem ljude koji se nje sjećaju, Hrvati, katolici, koji kažu: “To je tako dobra gospođa bila!” Nosila je mahramu cijeli život, mnogo prije nego što je to postalo moderno. To je bio njen izbor i nikome nije dozvoljavala da se petlja u njega. Mi sami svojim životom određujemo odnos okoline prema nama. Jedino što mogu učiniti je nastaviti tradi-ciju svoje obitelji i biti dobar s dobrima i loš s lošima. Mene Hrvati prihvaćaju ta-kvog kakav jesam. Kritike dolaze od tzv. Muslimana ili Hrvata islamske vjeroispo-vjesti, novokomponiranih Bošnjaka. To potiče njihova nesigurnost u identitetu, s obzirom da sam ja jasan u svom identite-tu, njima sam problematičan.

Nedavno sam pročitao jednu stvarno dobru definiciju učenika Zagrebačke me-drese ili Islamske gimnazije. On kaže: “Ja sam Bošnjak i purger!” I ja sam to isto: Bošnjak, purger, dečko s Knežije i musli-man – to su moji identiteti. To me čini potpunim. Prema svojoj državi u kojoj sam rođen, odrastao, školovao se, odradio sve sam svoje građanske dužnosti: ne kra-dem, pošteno radim, plaćam porez i bio sam u ratu za Hrvatsku. Prema Bosni i Hercegovini imam jako snažan emotivni odnos, a što se moje obitelji tiče, Kuleno-vići su kroz povijest na različite načine čuvali i borili se za Bosnu i mi ju unutar obitelji čuvamo iz generacije u generaci-ju. To je moj adet i moj amanet. �

JOURNAL

57

BOSANSKI BAROMETAR

Nakon međunarodnog pritiska koji je u prvim poratnim godinama doveo do od-laska najvećeg dijela stranih mudžahedi-na, njihova preostala zajednica u Bosni i Hercegovini više nije privlačila pretjera-nu pozornost. Nekadašnji dobrovoljci iz islamskih zemalja skrasili su se u naselji-ma nedaleko od svojih nekadašnjih baza, u Željeznom Polju, Bočinji i Gučoj Gori. Da su još uvijek u zemlji, javnost bi do-znala u slučajevima kada bi te zajednice postajale smetnjom takozvanom manjin-skom povratku u BiH. No, teroristički na-padi na New York i Washington, 11. ruj-na 2001., u BiH su na vrlo konkretan na-čin aktualizirali prisustvo preostalih mud-žahedina i učinili ga prvorazrednim poli-tičkim i sigurnosnim pitanjem. Poruke iz Washingtona bile su jasne u odnosu na to što čeka zemlje koje se ne uključe u bor-bu protiv međunarodnog terorizma. Samo nekoliko dana nakon tih napada, američki predsjednik George W. Bush je objavio kako “svaka zemlja, u svakom dijelu svi-jeta sada mora odlučiti o tome da li je s nama ili s teroristima” te upozorio kako će SAD smatrati neprijateljskom svaku državu koja bude podržavala terorizam.

Neke antiterorističke akcije u BiH

Tada vladajuća koalicija lijevog cen-tra (Alijansa za promjene) u BiH ozbiljno je shvatila upozorenje iz SAD i ubrzo for-mirala državni Antiteroristički tim. Nje-govi prioriteti su bili vrlo jasni. Zbog ide-ologije koju su slijedili, iskustva u ruko-vanju oružjem i eksplozivom te poveza-nosti s pokretom međunarodnog džihada, preostali mudžahedini u BiH, ma kako miroljubivo željeli živjeti, gotovo su po automatizmu budili sumnju. Iako relativ-

no malobrojni, smatrani su vrlo opasnim, kaže Zoran Dragišić, stručnjak za terori-zam iz Beograda. “To su bili ljudi koji su se borili u Avganistanu i Bosni, i koji su tu prolazili obuku. Većina ih je otišla, ali jedan ili dvojica su sasvim dovoljni da bi se napravio ozbiljan problem. Za izvrše-nje vrlo ozbiljnog terorističkog akta nisu neophodne hiljade ljudi. Dovoljna je gru-pa od tri-četiri dobro organizovana čove-ka da naprave veliki teroristički akt, koji će izazvati ogromne političke posledice,” kaže Dragišić.

Na temelju danas dostupnog izvornog materijala, moguće je rekonstruirati više antiterorističkih akcija koje su u BiH, ne-posredno nakon 11. rujna 2001., izveli pri-padnici specijalnih jedinica, uglavnom američke vojske, ali i drugih formacija u sastavu SFOR-a. Dio tih akcija bio je izve-den uz znanje bosanskohercegovačke vla-de i, ponekad, uz sudjelovanje domaće policije, a uključivao je privođenje, pritva-ranje i deportaciju stranaca čija se aktiv-nost u BiH smatrala sumnjivom, kao i pre-trese objekata u kojima su oni radili i ži-vjeli. Potpukovnik američkih Specijalnih snaga Bill Wheelehan, koji je tada bio pri-družen zapovjedništvu SFOR-a, ovako opisuje operacije u tom razdoblju: “To su bile uglavnom manje akcije. Nadzirali bi-

smo dvojicu-trojicu ljudi, dovezli se do njih džipovima, nekoliko momaka bi tiho upalo, svladalo ih, svezalo, strpalo u vozila i potom otpremilo do pritvornog centra.”

Tako su najmanje šestorica pripadnika Specijalnih snaga američke vojske, “Zele-ne beretke” (Green Berets), upala u noći 25. rujna 2001. u hotel “Hollywood” u sa-rajevskom naselju Ilidža, provalila u sobe i zarobila jednog Jordanca i jednog Egipća-nina, za koje se sumnjalo da su povezani s terorističkim aktivnostima. Deset dana ka-snije, obojica su deportirani u matične ze-mlje. Novinar njemačkog magazina Stern Hans-Martin Tillack došao je do tajnog dokumenta njemačke obavještajne službe BND (Bundesnachrictendienst) i na teme-lju njega otkrio i objavio kako su dvojica uhapšenih u hotelu Hollywood (Jordanac i Egipćanin) odvedeni u bazu američke voj-ske “Orao” (“Eagle Base”) u Tuzli i tamo mučeni. Mučenju su slučajno prisustvova-la trojica djelatnika BND-a i o tome su izvijestili svoje pretpostavljene. U izvje-štaju se navodi da je jedan od pritvorenika bio divljački pretučen tijekom akcije u ho-telu. Prema tvrdnjama njemačkih obavje-štajaca, Egipćanin, koji je imao boravište u njemačkoj pokrajini Bavarskoj, udaran je kundakom puške u glavu. Rana je bila ta-kva da je morala biti sanirana čak s dvade-set kopči. Prema istom dokumentu, jedan američki specijalac koji je sudjelovao u ovoj akciji, hvalio se tom činjenicom. Nje-mački obavještajci su u izvještaju naveli kako su i ranije pritvorenici u bazi “Orao” bili mučeni. Pretučeni Egipćanin je imao oko 70 godina. U svojoj je zemlji ranije bio član Muslimanske braće zbog čega je proganjan te je u Njemačkoj kasnije dobio politički azil. Iako je bio registriran azilant, američke su ga vlasti nakon nekoliko dana

“Alžirska skupina” – sedam godina u zloglasnom američkom vojnom zatvoru/logoru Guantanamo Bay na Kubi

Bush ga otvorio,Obama naredio zatvaranje

Radi učestalosti nezakonitih postupanja sa osumnjičenicima u Guantanamu, zatvaranje istog bilo je jedno od prediz-bornih obećanja novoizabranog američkog predsjednika Baracka Obame. Prvom se odlukom od preuzimanja dužnosti 20. siječnja 2009., onom o prekidu progona osumnjičenih terorista u Guantanamu, dokazao kao endemski političar koji se trudi ispunjavati data obećanja.

Amina Alijagić

Zatvor Guantanamo na Kubi

JOURNAL

58

BOSANSKI BAROMETAR

predale bosanskohercegovačkim, koje su ga, protivno međunarodnim propisima, deportirale u Egipat.

Ista skupina američkih specijalaca iste je noći, dakle 25. rujna 2001., upala i u pro-storije Visokog saudijskog povjerenstva za pomoć (Saudi High Commission for Reli-ef) na Ilidži, zaplijenila opremu i privela dvojicu domaćih službenika koji su kasnije pušteni. Dva dana kasnije, 27. septembra, koristeći “dva do tri M2 Bradly oklopna vo-zila, trideset do četrdeset vozila Humvee i osam do deset helikoptera”, više od stotinu američkih vojnika upalo je na aerodrom u Visokom i pretreslo objekte i zatečene letje-lice u potrazi za zaprašivačima i bio-kemij-skim materijalima koji bi se mogli koristiti u mogućem napadu na američke baze u Bo-sni. Tijekom pretresa objekata na visočkom aerodromu “nisu otkrivene nikakve kemi-kalije niti bilo kakav dokaz da se tu pripre-ma teroristički napad.”

Dio akcija u to vrijeme bio je usmje-ren protiv islamskih humanitarnih organi-zacija, kao i protiv pojedinaca čije su ak-tivnosti u toj zemlji nadzirane i smatrane opasnima. Privođenje članova “alžirske skupine” obavljeno je poput ranije opisa-nih akcija koje su izvedene u BiH nakon 11. rujna 2001., tj. “na temelju višestru-kih obavještajnih izvještaja koji su ukazi-vali na mogućnost terorističkih napada na američke ili SFOR-ove ciljeve u Bosni.” SAD su nadzirale elektronsku komunika-ciju i telefonske pozive, koristeći “nacio-nalna i taktička sredstva koja pripadaju vojnim i civilnim obavještajnim služba-ma,” izjavio je tada neimenovani dužno-snik NATO-a u BiH.

Naturalizirani teroristi?

Po onome što je o slučaju “alžirske sku-pine” danas moguće utvrditi, američke oba-vještajne službe prisluškivale su telefonske razgovore barem jednog od Alžiraca (Ben-sayah Belkacem) i utvrdile kako je zvao najbliže vojne suradnike Usame bin Ladena (Abu Zubaydahu i Abu el-Ma’alija) na nji-hove satelitske telefone u Afganistanu i tra-žio da mu pošalju lažne putovnice zapadnih zemalja, na temelju čega je zaključeno da priprema teroristički napad, a da bi putovni-ce trebale omogućiti počiniteljima lakši bi-jeg. Objavljeno je također da su članovi ove skupine planirali napasti američku ambasa-du u Sarajevu, koja je od 16. do 19. listopa-da 2001. bila zatvorena zbog “vjerodostojne sigurnosne prijetnje.” Američke tajne služ-be su putem Veleposlanstva SAD tu infor-maciju dostavile Federalnom MUP-u. Usli-jedilo je uhićenje Belkacema i svih onih

koju su s njim imali češće telefonske kon-takte, a to su: Mustafa Idir, Muhamed Neš-la, Hadždž Boudella, Lakhdar Boumedie-nne i Saber Lahmar. Osumnjičenima je određen jednomjesečni pritvor koji je ka-snije produžen za još šezdeset dana. Na te-melju činjenice da je protiv njih podignuta kaznena prijava za djelo terorizma, potkraj studenoga 2001. federalni doministar unu-tarnjih poslova Tomislav Limov potpisao je rješenje kojim se pripadnicima “alžirske skupine” oduzima bh. državljanstvo. No, oduzimanje državljanstva samo na osnovu činjenice da je protiv nekog podnesena ka-znena prijava znači donošenje presude prije odluke suda. U Kantonalnom tužilaštvu u Sarajevu u tijeku je proces protiv nekoliko visokopozicioniranih javnih dužnosnika zbog nezakonitog izručenja “alžirske gru-pe”, među kojima su Zlatko Lagumdžija i Tomislav Limov. Istraga je već poodmakla i trebala bi se privoditi kraju, ali glasnogo-vornica u interesu istrage ne može iznositi nikakve detalje.

Želeći zaštititi svoje obavještajne izvo-re i metode prikupljanja informacija, ame-ričke vlasti su predočile bh. vladi samo sažetak operativnih saznanja o aktivnosti-ma šestorice arapskih humanitarnih djelat-nika, od kojih je većina bila iz Alžira. Me-đutim, Amerikanci nisu dostavili dokaze bh. pravosudnim organima. Sud je procije-nio da zbog nedostatka dokaza nema osno-ve za pokretanje kaznenog postupka protiv članova “alžirske grupe” i naložio njihovo oslobađanje, a i Dom za ljudska prava BiH izdao je uputu kojom se sprječava njihov izgon iz zemlje. Suočene s dokazima koji su ukazivali na njihovu moguću krivnju i s odlukom suda, koji je bez tih dokaza imao svezane ruke, vlasti u Sarajevu pokušavale su naći izlaz iz te situacije.

Ivica Mišić, ondašnji čelnik Koordi-nacionog tima za borbu protiv terorizma u BIH, otkrio je: “Tada sam stupio u kon-takt s alžirskim ambasadorom u Rimu, koji je bio nerezidentni ambasador, ali pokrivao je i BiH. Pozvao sam ga i rekao mu kakva je situacija. Imamo šestoricu Alžiraca, za koje postoje indicije da su članovi GIA-e, i mi smo spremni isporu-čiti ih Alžiru. On se u ovom prvom kon-taktu time oduševio. Onda sam napisao o tome službenu notu koju je primio i po-tvrdio kako je sve u redu. Došlo je čak dotle da sam ugovorio avion za njihov transport u Alžir. Međutim, 48 sati prije toga, isti ambasador me nazvao telefo-nom i rekao da ih Alžir ne može prihvati-ti. Naveo je razloge: da nema predsjedni-ka, da nema premijera u zemlji, da bi bilo potrebno prvo da predstavnici bezbjedno-

snih agencija ili ministarstava unutrašnjih poslova ostvare kontakte i tako dalje. Da-kle, to je vrlo indikativno, da se ambasa-dor, odnosno alžirska vlada u zadnji čas predomisli. Očito je prihvat ovih osoba u ovom trenutku i za njih bio vrlo delika-tan.” Slučaj “alžirske grupe” je najmanje bio delikatan za američke vlasti. Kada im je, nakon pritiska američkih predstavnika u BiH, vlada u Sarajevu izručila šestoricu pritvorenika, Amerikanci su ih otpremili u vojnu bazu Guantanamo Bay na Kubi, gdje su pritvarane osobe koje su osumnji-čene, ali ne i službeno optužene, za pove-zanost s terorizmom. Osnovan u siječnju 2002. godine, postao je simbol primjene agresivnih metoda ispitivanja.

Nekoliko dana nakon prisilnog dovo-đenja “alžirske grupe” Bush je pred Kon-gresom 2002. godine, u govoru o stanju nacije, pohvalio suradnju bh. vlasti u “bor-bi protiv terorizma” i pozvao druge zemlje da slijede ovaj primjer. “I dok se naše naj-vidljivije vojne aktivnosti odvijaju u Afga-nistanu, SAD djeluju i drugdje. Naši vojni-ci, zajedno s bosanskom vladom, uhvatili su teroriste koji su željeli izvesti bombaški napad na našu ambasadu (u Sarajevu, op.a.). Mnoge države aktivno pomažu, ali neke vlade, suočene sa strahom, ostaju suzdržane. No, imajte na umu, ako one ne budu djelovale, Amerika hoće,” izjavio je George W. Bush. U istom je govoru izja-vio da Saddam Hussein pokušava nabaviti aluminijske cijevi iz Nigera, no naknadno su se obje tvrdnje pokazale neistinitima.

Sudac Richard Leon 20. studenog 2008. naložio je američkim vlastima da poduzmu sve nužne mjere kako bi ubrzali proces oslobađanja petorice zatvorenika te njihovo vraćanje u zemlju iz koje su stigli na Kubu. Istaknuo je da je neosno-vana tvrdnja američke vlade da su plani-rali odlazak u Afganistan kako bi se bori-li protiv koalicijskih snaga, budući da je zasnovana iz samo jednog nepotvrđenog izvora. Ipak, sudac Leon je u presudi na-veo kako je vlada SAD-a dostavila do-voljno dokaza da je jedan od zatočenih, Belkacem Bensayah, planirao oružani na-pad na američke snage u Afganistanu.

Optuženici su putem video linka sa Guantanama pratili suđenje, te su tako mogli čuti pobijanje “vjerodostojnog iskaza” koji je dao zatvorenik Enam Ar-naut protiv Hadždža Boudella da je ovaj navodno bio obučavan u Al-Qaidinom kampu u Afganistanu. Odvjetnici su do-kazali da je američko ministarstvo pravo-suđa samo prije pet godina ocijenilo da Arnaut kao svjedok “nije pouzdan”. Još čudnije je da su šestorica zatvorenika ci-

JOURNAL

59

BOSANSKI BAROMETAR

jelo vrijeme imali status “neprijateljskih boraca”. Djelomična optužba protiv Ben-sayaha sadrži navodno posjedovanje ko-mada papira u njegovoj kući na kojem se nalazio broj telefona Abu Zubaydaha, no jedan od odvjetnika Stephen Oleskey izjavio je da je “bosanska policija ustano-vila da je broj telefona nepostojeći kako u Afganistanu tako i u Pakistanu”. Dodao je da vjeruje “da je u javnost prvo plasira-na informacija da je otkriven broj telefo-na prije nego što je nađen.”

Nadalje, odvjetnici okrivljenika sa-znali su da su Amerikanci prijetili da će povući mirovne snage iz BiH ako se ova šestorka ne isporuči. Zamjenik američkog ambasadora Christopher Hoch rekao je Aliji Behmenu, bosanskom premijeru, da ako mu on ne isporuči šestorku, “neka onda Bog bude na pomoći Bosni i Herce-govini”. Tadašnji visoki predstavnik u Bosni Wolfgang Petritsch potvrdio je isti-nitost prijetnje, koja je vrlo dobar indika-tor kako je američka vanjska politika po-stala nemilosrdna i neprincipijelna u vri-jeme Bushovog “rata protiv terorizma”. Povlačenjem vojne i diplomatske podrške mirovnom procesu u BiH, Amerikanci bi okrenuli leđa Daytonskom mirovnom procesu koji su sami inicirali. Kada se bo-sanski sud spremao na puštanje na slobo-du ove šestorke, premijer Behmen je in-formiran da su Bush, Cheney i Rumsfeld osobno bili upoznati sa slučajem i da je Bijela kuća u slučaju njihovog oslobađa-nja odlučila da ih američke snage stacio-nirane u BiH moraju uhapsiti “primjenju-jući svaku potrebnu silu”. Tako ih je, usprkos tromjesečnoj istrazi bosanske po-licije, njihovim oslobađajućim presuda-ma kao i zahtjevu Ureda za ljudska prava, američka vojska u siječnju 2002. svu še-storicu uhapsila, stavila u lance i s pove-zom na očima smjestila u avion za Guan-tanamo.

Happy end?

Budući je utvrđeno da Mustafa Idir, Muhamed Nešla i Hadždž Boudella, troji-ca od petorice oslobođenih Alžiraca, po-sjeduju državljanstvo BiH, američke su ih vlasti 16. prosinca 2008. vratile u Saraje-vo. Preostala dvojica sudski oslobođenih, Lakhdar Boumedienne i Saber Lahmar, još su u Guantanamu, a nisu vraćeni u BiH jer im je u međuvremenu oduzeto dr-žavljanstvo BiH. Iako njihovi odvjetnici tvrde da ih BiH mora preuzeti, neizvjesno je hoće li se i kada to dogoditi, s obzirom da također imaju i državljanstva zemalja iz kojih su tijekom rata došli u BiH.

Trojicu Alžiraca na sarajevskom aero-dromu dočekali su članovi obitelji i neko-liko vehabija. Iako su odmah nakon pro-vjere identiteta pušteni na slobodu, sva trojica će i dalje biti predmetom nadzora sigurnosnih i policijskih službi u BiH. Na-ime, Ministarstvo sigurnosti BiH bilo ih je proglasilo opasnima za nacionalni interes države, što znači da moraju biti pod stal-nom paskom. I taj podatak potvrđuje da je BiH vrlo nerado primila natrag Alžirce, iako je formalno u proteklih sedam godina uputila nekoliko zahtjeva za njihovo oslo-bađanje. Međutim, takvi su zahtjevi više bili posljedica sudskih odluka te pritisaka organizacija za ljudska prava i dijela jav-nosti, a ne stvarne želje vlasti da Alžirce vrate u BiH. Njihov povratak došao je u vrijeme kada vlasti u Sarajevu privode kraju aktivnosti na oduzimanju državljan-stava i protjerivanju osoba afro-azijskog podrijetla, koji su se u ratu borili u redovi-ma Armije BiH. Zbog tvrdnji da su mnogi od njih bili povezani s terorističkim orga-nizacijama, BiH se našla na udaru među-narodnih kritika i američkih zahtjeva da “riješi” taj problem te se “oslobodi imidža zemlje koja je utočištem radikalnim mu-slimanima”.

Što se Guantanama tiče, radi učestalo-sti nezakonitih postupanja sa osumnjiče-nicima, zatvaranje istog bilo je jedno od predizbornih obećanja novoizabranog američkog predsjednika Baracka Obame. Prvom se odlukom od preuzimanja duž-nosti 20. siječnja 2009., onom o prekidu progona osumnjičenih terorista u Guanta-namu, dokazao kao endemski političar koji se trudi ispunjavati data obećanja. “U interesu pravde i na zahtjev predsjednika SAD-a i ministra obrane Roberta Gatesa, Vlada zahtijeva da vojna povjerenstva dopuste prekid postupaka do 20. svibnja”, stoji u odluci poslanoj sucima u Guanta-namu. Ta vojna povjerenstva utemeljio je Kongres 2006. kao tijela koja nisu ni kla-sični savezni sudovi ni vojni sudovi, a kritizirali su ih kao tijela koja krše temelj-na prava SAD-a.

Obama je 22. siječnja potpisao četiri izvršne uredbe, a u onoj o zatvaranju Gu-antanama je naložio da se predmet po

predmet razmotre slučajevi svih 245 za-točenika, optuženih ili osumnjičenih za terorizam. Na sastanku s umirovljenim časnicima Oružanih snaga SAD, Obama je potpisao i uredbe o zatvaranju svih za-točeničkih centara CIA-e diljem svijeta (pa i onih tajnih) te uvođenju CIA-ovog vojnog terenskog priručnika za ispitiva-nje zatočenika, koji zabranjuje waterbo-arding, simulirano pogubljenje utapa-njem, i druge metode mučenja i prisile. “Kako bismo obnovili poštivanje među-narodnih ugovora, uključujući Ženevske konvencije, i provedbu zakona SAD-a, izdajem uredbu kojom se učinkovito osi-gurava da svatko tko je u američkom za-točeništvu mora biti ispitan po vojnom terenskom priručniku... poštujući pravilo da mi ne mučimo”, rekao je Obama. Isto-dobno je poručio da SAD nastavlja ener-gičnu borbu protiv terorizma, u kojoj na-mjerava “pobijediti pod svojim uvjeti-ma”. Odbacio je “lažan izbor” između si-gurnosti i ideala, ističući kako poštivanje temeljnih vrijednosti i ideala može samo ojačati SAD u borbi protiv terorističkih organizacija u svijetu. Četvrtom uredbom osnovao je međuagencijsku radnu skupi-nu, u kojoj će biti ministarstva obrane, pravosuđa, domovinske sigurnosti, State Department, CIA, FBI i drugi, a koja tre-ba podnijeti izvješće o mogućim daljnjim koracima u odnosu na zatočenike koji su trenutačno u Guantanamu.

Vlade zemalja članica Europske uni-je, koje su već godinama pozivale na za-tvaranje Guantanama, sada se nalaze pod pritiskom da pomognu Baracku Obami u prihvaćanju njegovih azilanata. Ministri vanjskih poslova EU u Bruxellesu zapo-čeli su raspravljati o planu kojim bi neke od članica EU preuzele desetine zatvore-nika koji bi, ukoliko ih se deportira u do-movinu, bili izloženi mučenju ili prije-kom sudu. Javier Solana, povjerenik za vanjsku politiku EU, zajedno s još nekoli-cinom europskih ministara inzistira na tome da SAD omogući sve relevantne po-datke o pritvorenicima i da omoguće pri-stup njima, kako bi se EU uvjerila da ne predstavljaju rizik u smislu terorističkih napada. Sve je to još jedan dokaz teze bri-tanskog sociologa Franka Furedija da da-nas živimo u “kulturi straha” u kojoj se kontinuirano proizvodi paranoja. Posljed-njih smo se nekoliko godina naizmjenič-no bojali AIDS-a, SARS-a, ptičje gripe i kravljeg ludila, a sada se nastavlja strah od globalne prijetnje – terorizma, te rađa novi, onaj od financijske krize, čije je po-stojanje u Hrvatskoj premijer Sanader tek nedavno potvrdio. �

Američka sramota

JOURNAL

60

BOSANSKI BAROMETAR

Nakon sastanka u Prudu kod Odžaka, kako smo vidjeli u prošlom broju “Jour-nala”, trebalo se krenuti u rekonstrukciju Vijeća ministara BiH i Vlade Federacije BiH. Da podsjetimo, iz Vlade su trebali odletjeti ministri iz Stranke za BiH i HDZ 1990, a Sulejman Tihić, Dragan Čović i Milorad Dodik dogovorili su se da koali-cija SDA, HDZ i SNSD upražnjena mje-sta ponudi SDP-u. Naravno, takve dogo-vore sprovode ozbiljne političke partije, kojih je Bosna i Hercegovina uglavnom lišena. Na vlasti pogotovo.

Predsjednik HDZ BiH Dragan Čović kazao je početkom prosinca 2008. u Mo-staru kako postoji realna mogućnosti da se rekonstrukcija Vijeća ministara BiH pro-vede do kraja godine. On je dodao kako je za rekonstrukciju Vlade FBiH potrebno više vremena zbog imenovanja i razrješa-vanja nekih dužnosnika. “Ono što bi bilo opasno jest to da u sljedeću godinu prene-semo sve probleme koje danas imamo u funkcioniranju izvršne vlasti kako na dr-žavnoj tako i na federalnoj razini”, rekao je Čović. Komentirajući sporazum iz Pru-da, Čović je rekao kako vjeruje da je tim sporazumom napravljana odlična stvar i za BiH i za Hrvate u BiH. “Neki su, naravno, mislili drugačije, a meni se čini danas kako taj sporazum ima apsolutnu potporu jav-nosti i predstavnika međunarodne zajedni-ce. Na nama je sada da to implementiramo, a već idući tjedan, nakon bajramskih pra-znika, u Zastupničkom domu Parlamenta BiH naći će se Zakon o državnoj imovini, što će biti test za sve nas”, kazao je Čović, dodavši kako vjeruje da će većina podržati taj zakon. “Tu će se šestorka provjeriti na djelu, jer će se vidjeti tko je stvarno spre-man podržati sporazum”, istaknuo je Čo-vić. A baš se i pokazala. Kako ćemo vidje-ti, sve je bilo mrtvo slovo na papiru.

Dogovor da se dogovara

Lider HDZ-a 1990 Božo Ljubić rekao je da SDA i HDZ BiH pričom o lošem

radu i potrebi promjena u Vladi Federaci-je BiH, pa i Vijeću ministara, nastoje skrenuti pažnju javnosti s najkrupnijeg političkog pitanja u Bosni i Hercegovini - reforme Ustava. “Uzrok lošeg rada Vla-de naslijeđen je još od prošlog saziva. Preko raznih grantova i budžetskih pozi-cija koje su usmjeravane raznim instituci-jama Bosne i Hercegovine i općinama, išlo se na indirektnu kupovinu glasača. Tko je kreirao budžet? Dominantne stran-ke i u prošloj vladi Federacije Bosne i Hercegovine, a to su bile SDA i HDZ BiH. Sada se odgovornost pokušava loci-rati negdje drugo”, kaže Ljubić.

Potpresjednik HDZ-a 1990 Martin Ra-guž rekao je da SDA i HDZ BiH neće dobi-ti legitimitet za rekonstrukciju Vlade prije ustavnih reformi. “Krug političkih struktura na relaciji Sarajevo – Banja Luka nastoji provoditi truli kompromis o zadržavanju postojećeg stanja. Jedini politički gubitnici u takvom razvoju situacije bili bi Hrvati. Mi se suprotstavljamo tome i poručujemo da je sada vrijeme za ustavne promjene. Nema izborne godine i ako je Dayton bio kompro-mis sa ugrađenim trulim rješenjima, danas nije vrijeme za trule kompromise dvojice na račun trećeg”, smatra Raguž.

Suprotno njemu, u SDA smatraju da im legitimitet za iniciranje rekonstrukcije Vlade Federacije daje rezultat lokalnih iz-bora. “Ukoliko ne bude dogovora o stra-teškim pitanjima, između ostalog i o oda-biru strateških partnera za izgradnju hidro-elektrana, onda ćemo ponovo sjesti da vi-dimo šta dalje raditi”, rekao je Tihić. To je inače jedina konstanta bosanske političke zbilje, gdje se sjedi i isjeđava, a nitko ništo konkretno neće ponuditi (osim, naravno, Dodika koji je uvijek konkretan, svidjelo se to nama ili ne). Kao i u Vijeću minista-ra, i prilikom prijedloga o rekonstrukciji Vlade Federacije BiH, pored HDZ 1990, promjenama se protivila i Stranka za BiH štiteći svoje kadrove u ključnom vladinom resoru - Ministarstvu za energiju, rudar-stvo i industriju.

Kad je u pitanju rekonstrukcija Vijeća ministara, ni tu nije bilo ništa novo. Pa iako je predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija odlazio na razgovore s Tihićem i Čovićem, nisu se uspjeli ništa dogovoriti oko ulaska SDP-a u Vladu FBiH i Vijeće ministara, ta-ko da je na taj način Lagumdžija politički zapravo više profitirao nego da je pristao da uđe u državnu i entitetsku vladu.

Desetak dana pred Novu godinu Do-dik je, odjednom, (ne)očekivno rekao da SNSD nema zahtjeva za promjene kadro-va u Vijeću ministara BiH, te da ne oče-kuje da će to biti tema razgovora s lideri-ma SDA i HDZ-a Tihićem i Čovićem. Vjerovatno je bio ponukan time što je go-tovo prošlo mjesec dana od sijela u Odža-ku, a nitko ništa nije napravio ni oko pro-mjene Ustava ni oko rekonstrukcije Vla-de. Ističući da podržava predsjedavaju-ćeg, ministre i zamjenike ministara koji dolaze iz SNSD-a u Vijeću ministara BiH, Dodik je rekao da ne zna (ma je li?) da li zahtjeva za promjenu imaju lideri SDA i HDZ-a. Napomenuo je da on ne može da odlučuje o njihovim izborima.

“Sposobni” i nesposobni ministri

U vezi s rekonstrukcijom Vijeća mini-stara, kako smo rekli, najčešće su se spo-minjale smjene ministara iz redova Stran-ke za BiH i HDZ 1990. No, prema izvje-štaju kojeg je objavio Centar civilnih inici-jativa (CCI), koji provode evaluaciju rada bosanske vlasti, nijedan ministar u aktual-noj bosanskoj Vladi nije zaslužio prolaznu ocjenu. Za devet mjeseci ministri i parla-mentarci usvojili su svega 7,9% zakona, a plaće sebi povećali za 100%. Tako je uči-nak Vijeća ministara (na čijem čelu je be-skičmenjak Nikola Špirić, Dodikov potrč-ko) i Parlamenta BiH u proteklih devet mjeseci katastrofalan. O neradu Vijeća mi-nistara svjedoči primjer koji je iznio kon-sultant CCI za monitoring rada Vijeća mi-nistara BiH Denis Telić. “Za proteklih de-vet mjeseci Vijeće ministara realiziralo je

Pokušaj rekonstrukcije Vijeća ministara BiH i Vlade Federacije BiH

SDA, HDZ i SNSD ubacili u rikvercPrvi pokušaj realizacije dogovora u Odžaku odmah je pao u vodu. Sada izgleda da to sijelo polako odlazi u zaborav, ali “Odžak” nije bez posljedica. Prvi bi ih mogao osjetiti Tihić u SDA.

Edis Felić

JOURNAL

61

BOSANSKI BAROMETAR

33% od onoga što su planirali za 2008. go-dinu... na sjednicama su proveli nešto ma-nje od 6,5 sati mjesečno... tri mjeseca prije isteka 2008. godine realizirali su svega 20 zakona iz programa rada, a planirali su ih 101”, rekao je Telić.

Ocjenu CCI devetomjesečnog rada državnog parlamenta iznio je konsultant ove organizacije Ivica Čavar te istakao da su “od 134 zakona, koja su bila planirana programom rada oba doma Parlamenta BiH, parlamentarci usvojili ukupno 36 zakona ili 27% od njihovog godišnjeg plana”. Portparol CCI Majda Behram Stojanov rekla je da “u BiH vladaju nerad i nemoral. A nemoral se ogleda u činjeni-ci da su za ovakve sramotne rezultate i niske brojke sebe nagradili povećanjem plata i preko 100%”.

U CCI-u se pitaju da li je rješenje re-konstrukcija Vijeća ministara. Ona neće biti u fukciji povećanja efikasnosti tog or-gana jer nije principijelne prirode. Kako se kaže, personalno su ministri nevažni pa je onda i rekonstrukcija bespredmetna. Uradiće se rekonstrukcija, promijeniće se ljude, a koncept ostaje isti. Upravo je koncept ključni problem. Drugim riječi-ma, u pitanju su politički obračuni i pre-ma tome, s rekonstrukcijom ili bez nje Vijeće ministara neće biti efikasno.

SDA s dva lica

Bilo ono efikasno ili ne, Odžački spo-razum ni u prosincu 2008. nije bio realizi-ran i kao da je polako odlazio u zaborav. Došla je i Nova godina, a Čovićeva pro-gnoza s početka ovog članka pala onog trenutka kad je i izgovorena. Umjesto ovo-ga, čini se da je mnogo zanimljivije bilo unutar SDA. Sve je više i onih koji vjeruju da bi u SDA-ovoj vrhuški u Sarajevu ko-načno moglo doći do loma. Naime, jedan “Journalov” sugovornik, dobar poznava-telj prilika u SDA, smatra da će Tihić vrlo teško politički preživjeti 2009. godinu. Već nekoliko godina postoji opozicioni blok unutar SDA kojeg predvodi Bakir Izetbegović, Alijin sin, i taj blok je sve ja-či. Doduše, Izetbegović je Tihića već par puta pokušavao srušiti, ali se ovaj pokazao puno tvrđim nego što je to izgledalo. Sada je, tvrdi naš sugovornik, Tihić došao u po-ziciju kada bi se mogao i zabrinuti za svoju fotelju, pogotovo nakon gafa u vezi dogo-vora oko Ustava i još koječega sa Čovićem i Dodikom u Prudu kod Odžaka.

A da s tim sporazumom nešto ne šti-ma i da je Tihić značajno riskirao potpi-sujući ga, već smo nagovijestili u prošlom broju “Journala”. Tada smo naveli da je

veliko pitanje hoće li i svi poslanici SDA u Parlamentarnoj skupštini BiH glasati za ono što je Tihić dogovorio sa Čovićem i Dodikom, a što je, da ponovimo, vrlo loše za svakog onog tko voli Bosnu i Hercego-vinu. Kao što smo već vidjeli, jedan od tih odžačkh projekata, rekonstrukcija dr-žavne i enitetske vlade, propao je, a zašto se Tihić zalagao. To mu je bio i prvi po-raz od Izetbegovićevog klana.

Kako je vrijeme odmicalo, ni za ostale dijelove odžačkog dogovora ne može se reći da se nešto krupno događalo. Nakon dogovora činilo se, bar su tako tumačili mnogi koji su “Odžak” podržali, da se kreće s mrtve točke, no kasnije je cijeli sporazum tonuo. Zapravo, kao da su i sa-mi potpisnici, pogotovo laktaški primiti-vac Dodik, činili sve samo da taj spora-zum propadne. Svojim izjavama i potezi-ma i sami su se udaljili od onoga što su dogovorili. Doduše, kod Tihića je mogu-će da je morao ustuknuti pred vrlo snaž-nim i argumentiranim kritikama, ne samo svojih protivnika unutar SDA, nego i šire društvene zajednice, gdje su se mnogi ugledni intelektualci, političari i novinari izjasnili protiv “Odžaka”. Kada ovome dodamo da je i HDZ 1990 žestoko kritizi-rao predsjednika HDZ-a Dragana Čovića te da je i on morao barem malo zašutjeti, jasno je da su neki od njih shvatili da su precijenili svoje snage. Da podsjetimo, Tihić je, uz vrlo loš sporazum, u Prud kraj Odžaka otišao samoinicijativno, ne oba-vijestivši Predsjedništvo SDA, a kamo li da se konzultirao s njegovim članovima.

Kao refleksiju odnosa unutar SDA mo-gli bismo navesti primjer odnosa SDA i novoformirane A-SDA u Unsko-sanskom kantonu. Što ako se desi naizgled čudo, pa da nakon nekog vremena svi današnji kan-tonalni SDA-ovci budu izbačeni iz SDA te njihovo mjesto preuzmu otpadnici, ovi iz A-SDA. Drugim riječima da se upitamo, što ako se A-sda-ovci vrate u SDA.

Naime, Bakir Izetbegović predvodi ek-stremniji dio SDA koji je još uvijek u do-brim odnosima sa cazinskim odmetnicima koji su formirali A-SDA. Ako ekstremisti

detroniziraju Tihića i Izetbegović preuzme stranku (ili netko od njegovih ljudi), onda bi se moglo desiti da sadašnja SDA-ovska garnitura u USK-u padne. Zašto? Zato što su se sadašnji krajiški SDA-ovci još ono-mad čvrsto izjasnili u korist Tihića, čak pr-kosno odbijajući Izetbegovića, kome su ta-da jasno stavili do znanja da o njemu nema-ju lijepo mišljenje, iako je sin Alije Izetbe-govića. To im Izetbegović junior nikad nije zaboravio i samo čeka priliku da im se osveti. S druge strane, sadašnji A-sda-ovci su tada još bili članovi SDA i više su nagi-njali Izetbegoviću nego Tihiću, pa je i s te strane pakt moguć. Zato ništa ljepše neće doživjeti ni Izetbegovićeva struja u držav-nom SDA ni odmetnuta struja, koja je sada u A-SDA, ako Izetbegović zbriše Tihićeve. Tada bi on mogao pozvati A-SDA da se po-novo formalno ujedini sa SDA, što bi prak-tično značilo da odmetnici iz A-SDA pre-uzmu krajiški SDA. Koliko su ovi nekadaš-nji stranački drugovi zakrvili odnose, govo-ri i podatak da SDA-ovci odmetnike u A-SDA zovu vehabijama i što se poklapa, prema takvom tumačenju, sa razvojem do-gađaja, jer ovdje su pakt “potpisali” vehabi-je (A-SDA) i ekstremni dio SDA (Bakir Izetbegović). A pad SDA bi se mogao desi-ti ako DNZ (stranka Fikreta Abdića) u Skupštini USK-a podrži A-SDA i Stranku za BiH u formiranju nove Kantonalne vla-de. Zato ćemo možda, koliko sutra, a što nas više ništa ne smije iznenaditi, svjedočiti sporazumu Rifat Dolić – Bakir Izetbegović, iako su njihovi politički uzori (Fikret i Ali-ja) bili ljuti protivnici. U suprotnom, Izetbe-govićeva struja u SDA bi mogla biti barem privremeno zaustavljena u naletu. Slična je situacija i u Cazinu, jer je to jedina općina koja nije formirala vlast poslije listopadskih lokalnih izbora zato što su podjednak broj glasova dobili A-SDA i SDA, pa će sve ovi-siti kome će se priključiti DNZ. Interesan-tno je da i jedni i drugi potajno zovu DNZ u koaliciju ispitujući teren što o tome misle njihovi birači. Zato Krajina na neki način ponovo drma Bosnu, kao i mnogo puta u povijesti. Bude li Dolić dao šansu A-SDA u Cazinu, moraće je dati i u Kantonu čime će pasti Vlada koju čini SDA. To će biti veliki udarac Tihiću nakon čega bi Izetbegović mogao dobiti krila.

Tihiću se nakon “Odžaka” klimala fo-telja, a Izetbegović njene noseće poluge polako je još više odšarafljivao. No, kako je Tihić čovjek koji izgleda naoko izgu-bljen, ali to zapravo nije, pokazao je da će Izetbegović junior morati čekati svojih pet minuta duže nego bi htio. Naime, u siječ-nju 2009. desilo se novo iznenađenje sa-stankom odžačke trojke u Banja Luci. �

Bakir Izetbegović

JOURNAL

62

BOSANSKI BAROMETAR

Lideri HDZ-a, SDA i SNSD-a Dragan Čović, Sulejman Tihić i Milorad Dodik iznenadili su bosansku javnost sastavši se u Banja Luci krajem siječnja 2009. godine, dogovorivši četiri teritorijalne jedinice (TJ) kao srednju razinu vlasti u okviru BiH. U njihovoj zajedničkoj izjavi stoji da je ovim prudski dogovor razriješen, te ostaje samo da ga implementiraju institucije u BiH. Ka-kav će karakter imati četiri TJ, ova trojka će se pokušati dogovoriti 23. veljače u Mosta-ru, kada će domaćin biti Čović.

Njihov je stav da BiH treba biti suve-rena decentralizirana država organizirana na tri razine vlasti. Srednja razina vlasti utemeljena je na diobi vlasti na zakono-davnu, izvršnu i sudsku. Kad je u pitanju pravni status Distrikta Brčko, amanda-man na Ustav BiH trebao bi glasiti: “Brč-ko Distrikt BiH postoji pod suverenitetom BiH u oblastima koje spadaju pod nadlež-nosti institucija BiH, čija je teritorija u zajedničkoj svojini (kondominij) entiteta te da je jedinica lokalne samouprave s vlastitim institucijama i propisima s ovla-štenjima i statusom iz Konačne odluke Arbitražnog suda za spor o međuentitet-skoj liniji razgraničenja u oblasti Brč-kog.” Odnosi između Brčko Distrikta BiH i institucija entiteta mogu se urediti zakonom, a Ustavni sud BiH nadležan je odlučivati o bilo kojem sporu u vezi sa zaštitom utvrđenog statusa i ovlaštenja Brčko Distrikta, koji se može javiti izme-đu jednog ili svih entiteta i Brčko Distrik-ta BiH. Takav spor isključivo može po-krenuti većina zastupnika Skupštine Brč-ko Distrikta BiH koja uključuje najmanje jednu trećinu izabranih zastupnika iz reda svakog od konstitutivnih naroda.

Zakonom o državnoj imovini BiH za-ključeno je kako je to imovina BiH koja će se shodno sporazumu kao sastavnom dijelu zakona podijeliti između institucija BiH, entiteta, Brčko Distrikta BiH i opći-na. Imovina će se knjižiti na osnovu ovog zakona i sporazuma, a na novom sastanku lideri stranaka će razmotrit i pitanje dvoj-nog državljanstva za sve građane BiH.

I na kraju, trojka je zaključila da se od Vijeća ministara BiH zatraži da iznađe mogućnost dobijanja povoljnog kredita od 500 milijuna KM radi rješavanja pro-blema izbjeglih i raseljenih osoba. Ova bi se sredstva implementirala proporcional-no nacionalnoj strukturi stanovništva pu-tem državne Komisije za izbjeglice BiH.

Dodik tvrdi da je RS spašena

Ovo je sve što su naši pregovarači bili spremni podijeliti s javnošću. Što se deša-valo između toga, da li je nekom neko nešto obećao, da li se pričalo diskretno čak i među njima trojicom te da li su je-dan drugom namigivali dok su zauzimali svoje stavove, to je vrlo teško reći. Reak-cije su bile uobičajene, ali ovdje bi valja-lo primijetiti jedno. Još nakon Odžaka ova je trojka, pored žestokih reakcija nji-hovih oponenata, iznosila vrlo oprečna tumačenja njihovog dogovora, tako da se vjerovalo da su se Čović i Tihić uplašli reakcija, a da ni Dodiku nije bilo svejed-no. Javnost je zaključila da je odžački do-govor uslijed njihovih oprečnih tumače-nja postao mrtvo slovo na papiru i da od toga nema ništa. No, i nakon banjalučkog sijela njihova tumačenja postala su opreč-na, posebno Tihićeva i Čovićeva spram Dodikovih. Ipak, sada je javnost oprezni-ja, a Tihić i Čović daju daleko konkretni-ja objašnjenja nego nakon Odžaka, a u kojima se osjeti i nešto odlučniji ton nego ranije. Naravno, ako to nije gluma.

Srpska demokratska stranka (SDS) bila je “zapanjena” zajedničkom izjavom

za suverenu državu BiH, dok je član Pred-sjedništva BiH Haris Silajdžić Tihića op-tužio za izdaju BiH, jer će se navodno dijeliti samo entitet Federacija BiH na dva dijela (bošnjački i hrvatski). Spome-nuo je i nove sukobe Bošnjaka i Hrvata te je dodao kako nikada neće pristati na ide-je u kojima se Mostar spominje kao stolni grad. Za SDP je pak neprihvatljivo da se 500 milijuna KM kredita implementira proporcionalno nacionalnoj strukturi sta-novništva, što u ovoj stranci smatraju be-smislenim imajući u vidu da se ni protje-rivanje, etničko čišćenje i genocid u BiH nisu dešavali proporcionalno. “U skladu s njihovom dosadašnjom praksom, ne bi nas iznenadilo da svaki od potpisnika sporazuma isti različito tumači: Dodik da tvrdi kako je RS opstala, Čović da je do-bio treći entitet, a Tihić kako će BiH ima-ti četiri regije koje će prelaziti entitetske linije”, kazali su SDP-ovci.

I pogodili su. Dodik je požurio da obja-sni kako će “prije nestati Bosna i Hercego-vina nego Republika Srpska”, što je bila njegova reakcija na Tihićevu tvrdnju da neće postojati Republike Srpske. “Ako je Sulejman Tihić slagao i rekao da to znači nestanak RS to govori naprosto da on nije ni za kakve razgovore. On je jasno čuo od mene da nema nikakvog razgovora o RS. Oni mogu podijeliti Federaciju BiH, što odgovara HDZ-u i nekim drugim stranka-ma”, rekao je Dodik.

Tihić i Čović tvrde da RS nije spašena

Dodik je bio primoran ovako reagirati jer je osjetio žestoke reakcije pa i zbunje-nost u većem dijelu svoga entiteta. “Dodik ima pravo reći šta misli i želi. Ako će po-stojati četiri regije, promjene entitetskih linija su neminovnost. Svi ćemo mi u raz-govorima morati učiniti bolne kompromi-se. Ne mislim samo na nas trojicu nego i na ostale političke lidere u BiH”, rekao je Tihić. On je dodao da je priča o četiri teri-torijalne jedinice samo dotaknuta i da će se

U Banja Luci održan novi sastanak Čovića, Dodika i Tihića o ustavnim promjenama

Dogovorene četiri teritorijalne jedinicePrecizirat će se nadležnosti države, srednje razine i lokalne zajednice, a značajan dio ovlasti bit će zajedničke - države i srednje razine vlasti.

Edis Felić

Sulejman Tihić i Dragan Čović

JOURNAL

63

BOSANSKI BAROMETAR

o tome tek razgovarati na slijedećem sa-stanku. To je potvrdio i Čović rekavši da unutarnji preustroj BiH mora biti radikalan te da se on mora odnositi na cjelokupni dr-žavni teritorij, uključujući i Dodikov enti-tet. “To znači da apsolutno postoji moguć-nost da se neki dijelovi današnje RS nađu u nekim drugim teritorijalnim jedinica-ma”, izjavio je Čović. On je odlučno odbio Silajdžićeve prigovore da su Čović i Tihić zapravo pristali na podjelu Federacije BiH na hrvatski i bošnjački dio. “Crtanje karata posljednja je stvar koju ćemo napraviti. To će biti završna faza gdje ćemo pokušati ve-zivati određene općinske prostore i dijelo-ve općina za pojedinu teritorijalnu jedini-cu. Nije naša nakana praviti državice u dr-žavici, nego osigurati kvalitetnu i dugo-ročno održivu BiH”, rekao je Čović.

Tihić smatra kako su ovim napravljeni veliki koraci u rješavanju akutnih problema državne imovine, statusa Brčkog, dvojnog državljanstva te izbjeglica i čudio se što nije dobio pohvale jer je Dodik “prihvatio činje-nicu da je BiH suverena, demokratska, se-kularna država”. Kad je u pitanju srednja razina vlasti, Tihić je rekao da ne treba mi-ješati u to Distrikt Brčko ili izmišljati dis-trikt Sarajevo, objasnivši da je Brčko lokal-na samouprava, a o distriktu Sarajevo nije bilo ni riječi. Prema njemu, četiri teritorijal-ne jedinice, koje on zove regijama, trebale bi činiti regija Tuzla na sjeveru do Save, a na istoku do Drine. Banjalučka regija obu-hvatala bi Krajinu, sarajevska bi, osim Kan-tona Sarajevo, zahvatala prostor do Drine te dio središnje Bosne, a mostarska regija pro-tezala bi se od granice Crne Gore do Gla-moča i Drvara. “Rekli smo da će postojati četiri teritorijalne jedinice. Ispod toga se ne-će ići. Može biti i više regija, ali se ispod četiri neće ići”, navodi Tihić.

Ovim bi se dogovorima, objasnio je Ti-hić (iz svog kuta) precizirale nadležnosti države, srednje razine i lokalne zajednice, a značajan dio ovlasti bit će zajedničke - dr-žave i srednje razine vlasti. U segmentu funkcioniranja vlasti Tihić očekuje uvođe-nje institucije predsjednika umjesto Pred-sjedništva, premijera i Vlade umjesto pred-sjedavajućeg i Vijeća ministara, najmanje još dva državna ministarstva te veći broj dr-žavnih zastupnika od dosadašnjeg. Najvje-rojatnije će se u Domu naroda ukinuti enti-tetsko glasanje, a radit će se i na redefiniciji entitetskog glasanja u Zastupničkom domu BiH. “Optimista sam da ćemo u promjena-ma Ustava BiH ugraditi odredbe iz Europ-ske konvencije o ljudskim pravima. To zna-či da će svaki građanin imati pravo da bira i bude biran, bez obzira na to gdje u BiH ži-vio”, zaključio je Tihić.

Tihić je prvi put otkako pregovara re-kao konkretno svoj stav, jer do tada nitko nije oponirao primitivnim istupima Milo-rada Dodika. Sada Tihić ipak kaže iznena-đujuće otvoreno da će Dodik morati popu-stiti te da regije trebaju biti utemeljene na zemljopisnim, gospodarskim i prometnim kriterijima. Njegove riječi gotovo je pono-vio Čović, osim u dijelu kada govori o te-ritorijalnim jedinicama, gdje ih Čović (iz svog kuta) zove federalnim jedinicama.

Oprečne izjave u funkciji smirivanja oponenata

Što se tu zapravo dešava. Primjerice, u Prudu je dogovoreno da će se Ustav mije-njati amandmanski, što znači korak po ko-rak i ništa nije nagovještavalo da bi se u nje-mu nešto bitnije promijenilo. No, upravo je Čović otkrio da su trojica lidera već u Prudu dogovorili, a u Banja Luci potvrdili, da će se praviti potpuno novi Ustav, ali da “kao osnovu još uvijek moramo držati ono što imamo, to je Aneks 4 Daytonskog sporazu-ma”. Njegovo zalaganje za radikalne pro-mjene Ustava nešto su sasvim novo, kao i kod Tihića, i sasvim otvoreno istupa opreč-no Dodiku. Čak što više, on je rekao da će ovo što trojka radi u suštini dati iz temelja potpuno novi dokument, odnosno Ustav BiH, a što je još važnije, najavio ga je tamo negdje do lipnja 2009. Zato su se mnogi pi-tali kako to da uprkos oprečnim stavovima ipak nema tako žestoke svađe preko medija, baš kao ni nakon Odžaka, iako je tada, da ponovimo, sve izgledalo izgubljeno. “Zbog svog glasačkog tijela, zbog naroda koji prati ovo i u Republici Srpskoj i u Federaciji, me-đu Hrvatima i Bošnjacima, izlazimo sa sta-vovima koji će biti tolerantni jedni prema drugima. Gospodin Dodik je vrlo jasno ka-zao, sve dok se ne dogovorimo drugačije, ja ću govoriti da je neupitna Republika Srpska. Gospodin Tihić isto je tako vrlo jasno kazao, sve dok se ne dogovorimo, dok ne budu ko-načnim ustrojem definirane pojedine fede-ralne jedinice, govorit će o tome da govori-mo o teritoriji čitave BiH”, rekao je Čović.

Tako su trojica lidera vjerovatno odluči-la nastupati svaki vukući vodu na svoj mlin, a istovremeno pokušavati se oko nečega dogovoriti. Ove oprečne izjave dane su pod pritiskom optužbi za nacionalnu izdaju te su namijenjene smirivanju strasti u vlastitim nacijama. Tamo gdje su mogli, nisu dizali tenziju, pa su sva trojica u zvaničnoj izjavi naveli da se radi o “teritorijalnim jedinica-ma”, koje pak tumače svaki na svoj način. Ipak, ovdje treba reći, još uvijek je nepo-znanica do kojeg stupnja ovlasti će se ići i da li će teritorijalne jedinice biti nacionalne,

zašto se zalažu Dodik i Čović, ili će biti spravljeni na osnovu gospodarskih, promet-nih i drugih kriterija. Očito je, ako će imati zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, da će teritorijalne jedinice imati visoke ovlasti, ali ovdje treba upozoriti na još jednu opasnost. Naime, u kuolarima se priča da je Dodik pristao na to da ustupi dio Posavine u kojem su Hrvati prije bili većina, a Bonjacima Sre-brenicu. To je nemoguće provjeriti, ali je važno reći da bi Dodik bio spreman ustupiti neke dijelove Bošnjacima, poput Srebreni-ce i nešto malo istočne Bosne, samo da do-bije ono što je tražio – legalizaciju Republi-ke Srpske. To bi bila velika greška, jer bi-smo prodali značajan dio bosanske države za jednu Srebrenicu.

S druge strane, moguće je da je Dodik popustio, jer se mnogo priča o tome kako je svojim izjavama i postupcima počeo opasno ići na živce nekima u međunarod-noj zajednici, pa se sastanak u Odžaku tu-mačio i kao spašavanje njegove glave. Ipak, “Odžak” (ili “Prud”) snažno je podu-prla Međunarodna zajednica, a francuska diplomacija pogotovo, za koju se kaže da je kontaktirala Tihića i duvala mu u leđa da krene u realizaciju sporazuma. Kada se uzme u obzir da bi u ožujku Ured OHR-a, nakon odlaska Miroslava Lajčaka, mogao još i ojačati te da bi mogao preuzeti aktiv-niju ulogu u bosansko-hercegovačkoj kri-zi, onda je vrlo lako moguće da je Dodiku došlo do grla. U tom smislu trojka je i na-stupila, svjesna da je međunarodna zajed-nica ljuta na Srbe, ali da neće ići u potpu-nosti s njihovim kažnjavanjem. Drugim riječima, država će ojačati, ali će se saču-vati srednji nivo vlasti koja ima zakono-davnu, izvršnu i sudsku funkciju (poput entiteta sada), ali s manjim ovlastima.

Za usvajanje ovih amandmana na Ustav BiH potrebna je podrška dvije trećine čla-nova Zastupničkog doma BiH, odnosno 28 glasova, dok SDA, HDZ i SNSD imaju ukupno 19. Stranka za BiH ima osam posla-nika i neće dati svoj glas, ali nije isključeno da SDP-a s pet i HDZ 1990 s dva poslanika daju podršku trojki. Nedostaju još barem dva glasa, a po jednog poslanika imaju BPS, DNS, DNZ, NSRzB, PDP, DP i SDS. Pri-tom BPS i NSRzB kategorično odbijaju dogovor trojke, prvenstveno dijela koji se tiče unutarnjeg uređenja, dok ostale stranke još “vagaju”. Kako sada stvari stoje, najbli-ži podršci su srpski PDP te DNZ, koji je nagovjestio da će dati podršku samo ako se bude formirala peta regija – Krajina, koju bi činile općine prijeratne Regije Bihać.

Prođe li ovo, Sulejman Tihić bi ipak mogao još više ojačati svoju poziciju u Stranci demokratske akcije. �

JOURNAL

64

BOSANSKI BAROMETAR

Prosinac 2008. godine je, pored tradi-cionalnog katoličkog Božića, bio i mjesec Hadži Bajrama. I dok je Božić obilježen u lijepoj i mirnoj atmosferi, neki zli ljudi su se potrudili da pokvare bajramsko ozrač-je. Naravno, nisu u potpunosti uspjeli jer se Bajram proslavljao širom Bosne i Her-cegovine, ali je ostala jedna gorčina da Bosnom koračaju ljudi koji nisu u stanju graditi dobre međuljudske odnose, niti da cijene činjenicu što najveći broj ljudi u Bosni gaji lijepe osjećaje prema Bajramu.

Noć uoči Bajrama, 7. prosinca, u poža-ru je izgorjela džamija u selu Fazlagića Kula, nedaleko od Gacka. O uzrocima po-žara, naravno, odmah se nije moglo govo-riti, ali je već tad bilo sumnjivo da je baš tih dana izgorila džamija. O uzrocima po-žara trebinjski imam Husein ef. Hodžić nije ništa želio kazati, ističući kako će če-kati završetak istrage, što je bilo mudro, jer je trebalo prepustiti (a i dati priliku) nad-ležnim organima da odrade svoj posao. Istragu su provodili pripadnici Policijske uprave Gacko, pa se prvih dana nisu mogle dobiti informacije o uzroku požara.

I Dodik lije “krokodilske suze”

Efendija Hodžić je ipak indirektno stavio do znanja da je požar bio podmet-nut, izjavivši za neke medije da su “još uvijek nepoznati počinitelji tokom noći zapalili džamiju u Fazlagića Kuli i od nje su ostali samo zidovi”. Da nešto nije ure-du te da postoje likovi koji vole praviti gužvu, bilo je jasno nakon izvještaja eki-pe NTV Hayat, koja je odmah sutradan nakon požara posjetila mjesto Fazlagića Kulu i saznala kako je još u travnju ove godine lokalni imam primao prijeteća pi-sma. “Četnička se pjesma ori, Fazlagića Kula gori... Neće više biti ni Kule, ni bu-la, planula je Fazlagića Kula...”, dio je prijetećeg pisma upućenog lokalnom imamu. Portal Svevijesti.ba citirao je jed-nog od mještana Fazlagića Kule koji je rekao da je požar otkriven tek kada su lju-

di došli da obave Bajram namaz te da se sumnja da je požar podmetnut između 03 i 04 sata ujutro.

Požar su osudili svi normalni ljudi, predstavnici vjerskih ustanova, političari, kulturni i ini neimari, pa je suvišno i navo-diti njihove izjave. Ovdje ćemo pak zadrža-ti se na reakcijama Dodikovih sljedbenika. Načelnik Centra službe bezbjednosti (CJB) Trebinje Goran Zubac odmah je u emisiji “Tema dana” na BHT1 izjavio da nema go-vora o podmetnutom požaru. No, kako je požar u džamiji izazvao osjetljivu situaciju u Fazlagića Kuli, zvaničnim saopštenjem reagirala je i Dodikova vlada, nastojeći po-kazati da drže sve pod kontrolom. “Vlada Republike Srpske izražava žaljenje zbog jutrošnjeg nemilog događaja – požara u ko-jem je oštećena džamija u Fazlagića Kuli, u opštini Gacko. Vlada Republike Srpske uvjerena je da će nadležni organi svojom pravovremenom akcijom utvrditi razloge koji su doveli do požara u džamiji u Fazla-gića Kuli i o tome obavijestiti javnost. Vla-da Republike Srpske izražava žaljenje što se ovaj nemili događaj desio u doba musli-manskog praznika Kurban Bajrama i izra-žava svoju namjeru da pruži pomoć u sani-ranju štete nastale na džamiji.”

I sam Milorad Dodik je obećao da će njegova Vlada preko resornog ministar-stva učiniti sve da rasvijetli okolnosti i ka-zni odgovorne. “Izražavam najdublje ža-ljenje zbog činjenice da je u selu Fazlagića Kula kod Gacka izgorjela džamija i to baš

danas kada muslimanski vjernici proslav-ljaju svoj najveći praznik. Ministar unu-trašnjih poslova RS Stanislav Čađo izvije-stio me o svim mjerama koje MUP RS preduzima na rasvjetljavanju okolnosti pod kojima je izgorjela džamija.” Dodik je pozvao sve pripadnike muslimanske vje-roispovjesti, posebno one koji žive u Gac-ku, da ostanu mirni, da imaju povjerenje u instiucije Republike Srpske i da zajedno sa njim i njegovim istomišljenicima sačekaju rezultate istrage. No, kao što je efendija Hodžić indirektno sugerirao da je požar podmetnut, Dodikova je vlast, hineći zgra-nutost tim događajem, također indirektno nastojala sugerirati da požar nije podmet-nut, nego je izbio ljudskom greškom. Na to nas upućuje slijedeća Dodikova izjava: “Vlada RS, preko resornog ministarstva, učiniće sve da rasvijetli okolnosti i kazni odgovorne zbog kojih je došlo do požara, bilo da je u pitanju podmetanje požara, ili nesavjesno držanje ili rukovanje aparati-ma koji su mogli dovesti do zapaljenja ovog vjerskog objekta”. Dakle, zbog osjet-ljive situacije nastojalo se ne podizati ten-zije, ali je ipak podzemnim kanalima rađe-no na tome da se uzroci požara zataškaju. Slijed događaja to će i potvrditi.

Nevjerodostojnost velikosrpske vlasti

Okružno tužilaštvo Trebinje saopćilo je 19. prosinca, na osnovu izvještaja o vje-štačenju sudskog vještaka Sekule Mićića, da je požar izazvan neadekvatno postavlje-nim elektroinstalacijama. Nakon ovog sa-općenja, a pošto se formalno čekalo 12 dana od izbijanja požara da se zauzme stav, Rijaset Islamske zajednice u BiH je odlučio angažirati nezavisnog vještaka. Muftija mostarski Seid ef. Smajkić rekao je na konferenciji za novinare da je Rijaset odlučio angažirati neovisnog vještaka u ovom slučaju “zbog nepovjerenja prema institucijama Republike Srpske, imajući u vidu i slična dešavanja”. Naime, predstav-

Zapaljena džamija u Fazlagića Kuli kod Gacka

ElektročetniciVještak Sekula Mićić, naručen od Dodikove vlasti, tvrdi da je požar uzrokovan lošim elektroinstalacijama, no, njegov je izvještaj gotovo ismijao vještak Narcis Mulabdić.

Edis Felić

Zapaljena džamija u Fazlagića Kuli

JOURNAL

65

BOSANSKI BAROMETAR

nici Rijaseta su podsjetili da je i do sada dolazilo do konstantnih uznemiravanja i prijetnji povratnicima u Fazlagića Kuli, kada su počinitelji ostali nepoznati ili u zvaničnim izvještajima prikazivani kao maloumnici ili malodobnici. Ovo naselje bilo je mjesto niza napada na povratnike u poslijeratnom razdoblju, a najteži do sada se dogodio 1999. godine, kada je isplalje-no nekoliko minobacačkih projektila na malobrojne povratnike.

Nekoliko dana kasnije uslijedilo je mišljenje stalnog sudskog vještaka za oblast vještačenja zaštite od požara i stal-nog sudskog vještaka za oblast vještače-nja elektroenergija Narcisa Mulabdića. Prema njegovom izvještaju, požar je bio namjerno izazvan od nepoznatog ili ne-poznatih počinitelja i profesionalno izve-den. “Uzrok požara u džamiji u Fazlagića Kuli kod Gacka je profesionalno smišlje-na i izvedena paljevina otvorenim plame-nom, vjerovatno pospješena upotrebom lako zapaljive tekućine, izazvana od ne-poznatih počinilaca”, stoji u nalazu neza-visnog vještaka Mulabdića, koji je pred-stavljen novinarima u Sarajevu.

Šturi Mićićev nalaz, koji je objavilo Tužilaštvo u Trebinju, u potpunoj je su-protnosti s detaljnim izvještajem koji je sačinio Mulabdić. Mićić u svom nalazu navodi da su “požar izazvale elektroinsta-lacije i kablovi koji su bili pod naponom smotani i pričvršćeni na gredu krovne kon-strukcije iznad ulaza u glavnu prostoriju, a čiji krajevi nisu bili adekvatno izolirani i udaljeni od krovne konstrukcije, tako da je po navlaženoj drvnoj površini došlo do za-tvaranja strujnog kruga preko velikog ot-pora”. Mulabdić pak u svom nalazu kaže da “na elektroinstalacijama nema mjesta uočljivih promjena manifestiranih kratkim spojevima, što isključuje električnu ener-giju kao eventualni uzrok nastanka požara u vjerskom objektu. S distance su konsta-tovana dva odvojena mjesta centara - žari-šta nastanka požara, a između istih ne po-stoji veza u smislu izgorjelog materijala, odnosno prenosioca toplote. U blizini cen-tara - žarišta nije bilo izvora toplote, što indicira da se u konkretnom slučaju radi o namjerno izazvanom požaru”.

Sarajevski dnevnik “Dnevni avaz” tvr-di da posjeduje fotografiju džamije na-pravljenu prije požara, a na njoj se vidi da elektroinstalacije iznad ulaznih vrata nisu bile nigdje priključene, tako da nisu ni mo-gle biti pod naponom, što jasno ukazuje na kontradiktornost u odnosu na Mićićev iz-vještaj. Tekst stručnog nalaza Mulabdić je, pored novinarima, dostavio i Uredu viso-kog predstavnika (OHR) u BiH, Policij-

skoj misiji Europske unije (EUPM), amba-sadama SAD, Rusije, Turske i drugih ze-malja, te Okružnom tužilaštvu u Trebinju. Svoj šturo napisani izvještaj Mićić se nije trudio distribuirati, osim svojim nalogo-davcma iz Okružnog tužilaštva u Trebinju

Mićić prokazan kao šarlatan

Nakon ove nezavisne istrage ef. Smaj-kić je kazao da su ovim sumnje u vjerodo-stojnost istrage Dodikovih istražitelja po-tvrđene, “jer se nalaz ovog vještaka potpuno razlikuje od nalaza Okružnog tužilaštva u Trebinju”. Na pitanje novinara da li ima ne-ke naznake šta bi mogao biti uzrok ovog događaja u Fazlagića kuli, ef. Smajkić je kazao da “ne želi prejudicirati stvari, ali je sigurno riječ o ataku na povratak Bošnjaka u Republiku Srpsku”. Glavni imam trebinj-ski Husein ef. Hodžić zatražio je da se u istragu uključe viši istražni organi, ali i me-đunarodna zajednica. “Ne vjerujem u rad Centra službe bezbjednosti Trebinje, čiji je načelnik Goran Zubac izjavio da nema go-vora o podmetnutom požaru”, kazao je ef. Hodžić. On je dodao da nema povjerenja u policijske, ali i tužiteljske i sudske organe u Trebinju. Prema njegovim riječima, stanov-nici, povratnici u Fazlagića Kulu osjećaju nesigurnost, jer su godinama izloženi nizu tortura i provokacija. “Ukoliko bude bilo suda, poštovaću ga, a ako ne, pozvaću Islamsku zajednicu na bunt, pozvaću kole-ge imame, koji su najpozvaniji da se brinu, da zaštite džamije, a država neka brani gra-đane i poredak”, kazao je ef. Hodžić.

Cijelo to vrijeme, a i kasnije, pred-stavnici Dodikove vlasti tvrdili su drukči-je. Tako je ministar unutarnjih poslova Stanislav Čađo na sjednici entiteske skup-štine ponovio da istraga “upućuje na određene nedostatke u izgradnji džamije u Fazlagića Kuli”. Poslanik SDA Ramiz Salkić zatražio je da mu pismeno odgovo-ri na tvrdnje da su eventualne dozvole uzrok požara, što znači da je neko u tom entitetu falsificirao dozvole (građevinske, uporabne itd.) pa je zbog loše obavljenog posla prilikom gradnje došlo do požara. Ujedno je Salkić tražio podatke koliko je bilo napada na povratnike i njihovu imo-vinu i šta su pokazale istrage. Čađo nije odgovorio na Salkićevo pitanje ističući da će odgovor dati pismeno.

Tvrdnje ministra unutrašnjih poslova Čađe o tome da je džamija građena bez od-govarajuće prateće dokumentacije te da je “u njoj primjetan izvjestan stepen improvi-zacije, posebno kod elektroinstalacija”, energično je odbacio i trebinjski imam Hu-sein ef. Hodžić, koji je priložio dokumen-

taciju o postavljenim elektroinstalacijama. O tome da su elektroinstalacije ispravne, istakao je ef. Hodžić, ide u prilog tehnički prijem angažiranih firmi koje iza sebe imaju visoke reference, kao i činjenica da je Elektrodistribucija u Gacku, poduzeće u sastavu Elektro-Hercegovine, priključila taj objekt na mrežu i već šest godina Med-žlisu Islamske zajednice ispostavlja račune koji su uredno plaćeni.

Međutim, na rezultate vještačenja Okružnog tužilaštva u Trebinju reagiralo je i Udruženje sudskih vještaka RS. Stalni sudski vještak grafičko-grafoskopske oblasti Dane Branković izjavio je za “Dnevni avaz” da sumnja u stručnost sud-skog vještaka Sekule Mićića u vezi s vje-štačenjem požara u džamiji u Fazlagića Kuli. S otvorenim sumnjama u Mićićeve kompetencije Dane Branković pismom je upoznao većinu medija u BiH. On od nad-ležnih ministarstava pravde traži da konač-no imenuju stvarne stručnjake za sudske vještake. “Mi se u Udruženju sudskih vje-štaka RS čudimo i krstimo kako se taj čo-vjek može predstavljati kao vještak i za grafologiju, i balistiku, i požare, i eksplo-zije. To je u stručnoj stvarnosti nemoguće, neizvodljivo i nedopustivo! Pouzdano znam da Mićić nema stručnu legitimaciju da vještači predmete iz grafičko-grafo-skopske oblasti. No, on se uporno pred-stavlja kao takav sudski vještak, a sada i za požare i eksplozije. On treba pokazati rje-šenje za šta je uopće vještak. Osporavam mu stručnu legitimaciju za ovo područje. Mićić je čovjek koji ne zna uključiti ni ra-čunar, a pojavljuje se kao ekspert u jednom složenom pitanju”, rekao je Branković. On je istakao da je osobno, zbog Mićića, u prošlosti imao dosta problema na sudskim procesima, jer su njegovi nalazi s Mićiće-vim često bili u suprotnosti, a slično je, navodi, bilo i s drugim vještacima čiji se nalazi nisu slagali s Mićićevim.

Tako se tapka u mjestu. Izjave Dodika i negovih klonova o zgroženosti požarom u džamiji još jednom su pokazale svu bijedu tih likova koji su okupirali dio Bosne i Her-cegovine. Tok istrage je to pokazao, kao i dosadašnji rezultati istraga prilikom uzne-miravanja povratnika muslimanske vjerois-povijesti. Neće biti mira dok se tim piroma-nima jednom ne suprostavi dobrim šmrkom tako da ih voda odnese za sva vremena.

Turski ambasador u BiH Büllent Tu-lun obećao je da će Republika Turska ob-noviti džamiju u Fazlagića Kuli, ali i u suradnji s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH realizirati projekt u vezi s poljoprivredom i stočarstvom, kojima se tradicionalno bave stanovnici Gacka. �

JOURNAL

66

BOSANSKI BAROMETAR

Krajem siječnja 2009. godine na jedno-mjesečnu uvjetnu kaznu zbog ometanja molitve osuđena je Fata Orlović, povratnica u Konjević Polje, poznata po svojoj istraj-nosti u borbi za povratak svoje imovine na kojoj je bespravno izgrađena pravoslavna crkva. Okružni sud u Bijeljini donio je pre-sudu kojom se Fata Orlović osuđuje na mje-sec dana zatvora ukoliko u narednom perio-du od godinu dana ponovi isti prekršaj. Ona će morati platiti i sudske troškove od 150 KM. “Kad Fatu treba kazniti, svi su brzi. Kad crkvu treba izmjestiti iz moje avlije, onda je pravda spora”, rekla je Fata komen-tirajući presudu suda. Dodala je da je prošle godine na sudu u Srebrenici oslobođena op-tužbi, ali je Tužiteljstvo uložilo žalbu.

Ona je priznala kako je ometala obrede koji su izvođeni u crkvi, ali je dodala kako je to radila nakon neispunjenih obećanja da će se crkva, nakon što se određenog datuma obavi posljednja molitva, izmjestiti s nje-nog zemljišta i da će prestati s obavljanjem molitve u istoj. “Bilo je toga, ne mogu reći. Međutim, oni su i pored dogovora ponovo dolazili i nekoliko puta sam i ja povrijeđe-na. Netko ne želi da se provede dogovor”, žalila se ona novinarima, dodavši kako je ogorčena sudskim sistemom zbog sporosti administracije i sudskih procesa u kojima ona traži uklanjanje crkve s njenog zemlji-šta. “Oni to nisu ispoštovali i ne dozvolja-vam da se molitva više ovdje obavlja. Devet godina na sudu tražim pravdu i više nikom ne vjerujem. Hoću da se crkva ukloni iz moje avlije, pa makar je sama čekićem lu-pala”, izjavila je u rujnu Fata Orlović. Tada ju je policija spriječila u ometanju radnika koji su čistili dvorište crkve.

Fata Orlović već devet godina pokušava istjerati pravdu. Inzistira da se iz njenog dvorišta ukloni pravoslavna crkva. U više-godišnjem tjeranju pravde, pored crkve, u njenom dvorištu dolazilo je i do verbalnih sukoba. “Ona se mora ukloniti. Ne želim je

gledati ovdje. Poštujem svaku vjeru i ne-mam ništa protiv Srba i crkve, ali nek je nose odavde. Nije joj mjesto ovdje”, kazala je Orlović. Uskoro će biti održana sudska rasprava o sudbini crkve, a Fata Orlović, vjerujući u pravdu, koja je u njenom slučaju duga i spora, očekuje da će zakon biti na njenoj strani i da će se konačno početi s uklanjanjem bespravno urađenog objekta Pravoslavne crkve. Vlasti iz Bratunca i Cr-kvena općina Kravica pokušali su pronaći drugu lokaciju, ali još se nije pronašlo od-govarajuće rješenje, pa će crkva i dalje sta-jati u Fatinom dvorištu. Ovdje ipak treba dodati da je grupa Srba iz bratunačkog sela Hranča, koje se nalazi na području Konje-vić Polja, nedavno pokrenula inicijativu da crkva iz dvorišta Fate Orlović bude izmje-štena u njihovo selo. S tom su idejom otišli i episkopu zvorničko-tuzlanskom Vasiliju Kačavendi, ali ju je on odbio, a one koji su mu se obratili naružio kazavši im da se ne trebaju miješati u posao izmještanja crkve.

Stara nene živahnija od političara

Tko je Fata Orlović? Poznati bosanski novinar Ivan Lovrenović napisao je o njoj da doista treba samo čuti i vidjeti Fatu Orlo-vić kada govori okupljenima pred srebre-ničkom sudnicom: to je jače i autentičnije od ikakve režirane drame! A njezina verbal-

na “preinačivanja” poput onih kada uzvikne da će u traženju pravde ići “sve do Jedinih Nacija”, ili da joj je strašna uvreda što su je optužili da je “sa svojih še’set i sedam godi-na nacionalna” - to ne biva nimalo komič-no, već samo pojačava znak izuzetne indi-vidualnosti koja krasi ovu snažnu ženu.

Lovrenović joj je s istinskim divlje-njem posvetio novinski prostor u nekadaš-njem veličanstvenom splitskom tjedniku “Feral tribune”, kao i u sarajevskom tjed-niku “Dani”, koji sami za sebe kažu da su bosanski Feral. Lovrenović objašnjava kako je “starica Fata iz podrinjskoga sela Konjević Polje (na pola puta između Bra-tunca i Zvornika) jedna od neizbrojnih žr-tava Milošević-Karadžićevoga plana da se u Podrinju unište ili rastjeraju muslimani Bošnjaci, kako Drina više ne bi predstav-ljala granicu koja dijeli Srbe u dvije drža-ve. Kada je u tom divljačkom pohodu u proljeće 1993., nakon godinu dana odolije-vanja, Konjević Polje okupirano, svi su preživjeli Bošnjaci protjerani, među njima i Fata Orlović. Muža Šaćira su joj ubili, a stradalo je dvadeset dvoje njezinih rođaka Husejnovića iz sela Hrnčići. Kuće Orlovi-ća u Konjević Polju porušene su do teme-lja. Nakon obustave rata, daytonskom po-djelom Bosne i Hercegovine, Konjević Polje je pripalo Republici Srpskoj i izgle-dalo je da “od sada do zgorenija svijeta” tamo ima da vlada samo “srpska pravda”.

Međutim, idilu počinju kvariti povrat-nici. Fata Orlović živo je oličenje toga du-ha. Kada se ona vratila na svoju, svoga Šaćira i svojih sinova zemlju, plodnu i bo-gatu zemlju u Konjević Polju, nije ju toli-ko porazilo što je zatekla srušene kuće, nego prizor koji je ugledala u svojoj avliji: bijeli se novosagrađena pravoslavna cr-kva! Započeli su je graditi još u ratu, 1994. godine, bez ikakvih pravnih i vlasničkih obzira. Orlovićka je najprije izvan suda tražila od crkve i civilnih vlasti da građevi-

Priča o bosanskom heroju Fati Orlović

Pitao jednom neki pitac vrli:“Tko je ta Fata... da prostiš?”

Nedam ja moje avlije! Zar da ja za dva i po miliona zločinačkih maraka zločincima prodam kosti deset hiljada naših ljudi pobijenih u Srebrenici... kosti moga rahmetli Šaćira, koga su oni ubili... kosti moga rahmetli svekra, koji je mome Šaćiru ostavio u amanet da Orlovića imetak čuva k’o oči u glavi!

Edis Felić

Fata Orlović

JOURNAL

67

BOSANSKI BAROMETAR

nu uklone s njezina zemljišta. To nije išlo, nego se Fati počelo nuditi novčano obešte-ćenje ili drugo zemljište, na što ona nije pristala. Zaredali su incidenti, u kojima je starica bila na razne načine šikanirana, pa čak i brutalno pretučena, u čemu je, po ja-kim indicijama, sudjelovao i službujući pop. Malo pomalo, stvar poprima mitske dimenzije: nepismena starica, s jakom no-vootkrivenom osobnom karizmom, protiv nepravednog i uzurpatorskog sistema!

Videći da se s Fatom ne može, da ih je nedohvatno nadrasla u svojoj pravednoj borbi, a ne imajući prave kuraže i morala da se povuku, vlasti (crkvene prije svega, ali uz podršku civilnih) pribjegavaju bijed-nom pokušaju. Montiraju Orlovićki da je počinila blasfemiju i da je fizički napala popa. Vrijedi to citirati, jer predstavlja pri-mjer za pamćenje: “Fata Orlović, rođena 1943. godine, Bošnjakinja, nepismena, ne-zaposlena, udova Šaćira, majka sedmero djece... učinila produženo krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne, i vjerske mr-žnje i razdora ili netrpeljivosti među naro-dima... svijećom udarila po desnoj ruci sveštenika Milana Milovanovića, te mu nanijela povredu...” Sucu nije preostalo ništa drugo nego da saopći kako “optužni-ca, koju je podnijelo Okružno tužilaštvo Bijeljina nije sadržavala validnu doku-mentaciju, te nije bilo dokaza za namjeru izvršenja djela od strane Fate Orlović”.

Zločinačke marke

No, ovime je, kako rekosmo, završen samo prvi dio drame Fate Orlović. “Hvala zakonu i dobrim ljudima. Ovim je dokazano da ja nikog ne mrzim. Očekujem da će prav-da i dalje biti na mojoj strani i da će pravo-slavna crkva, nelegalno izgrađena u mom dvorištu, napokon biti uklonjena”, izjavila je Fata nakon izricanja oslobađajuće presude. Ono o mržnji u njezinoj izjavi aluzija je na tvrdnju najviših dostojanstvenika Pravo-slavne crkve: naime, mitropolit Nikolaj je na televiziji optužio Orlovićku da ona to radi (traži uklanjanje crkve sa svoje zemlje) ni manje ni više nego – “zato što mrzi srpski narod”! A vladika tuzlanski Kačavenda ci-nično se pita: kakvi su to ljudi pa im smeta jedna “mala, obična šupica od crkve”!?

Otkrilo se, međutim, da novci koji su Fati nuđeni da odustane od svoga zahtjeva uopće nisu mali – od prvobitne sume od 400.000 konvertibilnih maraka to je bilo naraslo na cijelih milijun i pol, plus još mi-lijun koji joj je nudio Milorad Dodik iz vla-stitoga džepa (još dok “nije bio prisednik”, kaže Fata). Rekla mu je: “Ne dam! Za mene je to običan papir. Ne dam ja moje avlije, što ti meni daješ pare? A ti kad imaš tolike

pare, fino, nosi ovo iz moje avlije. On uve-če, na televiziji, kaže da sam luda žena. Va-ljda što neću tolike pare. E, neću. Zar da ja za dva i po miliona maraka zločincima pro-dam kosti deset hiljada naših ljudi pobijenih u Srebrenici; zar da ja za ta dva i po miliona zločinačkih maraka prodam kosti moga ra-hmetli Šaćira, koga su oni ubili; zar da im prodam kosti moga rahmetli svekra, koji je mome Šaćiru ostavio u amanet da Orlovića imetak čuva k’o oči u glavi! Ja mislim da sam na pravdi Allahovoj, ali i na narodskoj. Meni je jedan srpski mladić iz Milića nudio, kaže: ‘Nikad ti tako, Fato, nećeš crkvu ukloniti iz avlije. Daj meni hiljadu maraka, ja ću je minirat’. Ja mu kažem da ne dam, što ću ja crkvu minirat? Meni ne smeta cr-kva, ja samo neću da je ona u mojoj avliji, neka oni nju lijepo, kako su je i zidali, odne-su tamo gdje nekome treba. Kažu ima u Ko-njević Polju srpske zemlje. Ako ima, što je onda nisu zidali na srpskoj zemlji, što će u mojoj avliji?’ Fata Orlović trajno će ostati – to je već sada jasno – simbolom upornosti i hrabrosti u borbi protiv takvoga gaženja i uzurpacije”. Tako je pisao Lovrenović.

O nečem se dogovorili Dodik i vladika

Sredinom rujna 2006. godine Fata je, da bi izbjegla posljednju demonstraciju sile vlasti koja je u njenoj avliji bespravno na-pravila Pravoslavnu crkvu i koja joj sva-kodnevno pred vrata slala glasonoše da joj saopće da ta zemlja više nije njena, zaklju-čavši svoju kuću iz Konjević Polja “otišla u goste”. Zaklanjajući se iza svetosti vjere i crkvenih zvona, organizatori “piknika” su priredili najbogohulnije druženje s kojeg su odjekivale pjesme o klanju i ubijanju i poru-ke koje su veličale zločince Karadžića i Mladića. U zvucima starih četničkih pjesa-ma, samo u turbo ritmu što su se čule iz Fa-tine avlije tu noć, uživali su i mnogobrojni policajci, koji su se tu našli da pripomognu u “održanju reda i mira”, kako su rekli. Jer, da je bilo drukčije, sigurno bi bar desetak učesnika tog “sijela” završilo u pritvoru i protiv njih bi bile poduzete zakonske mjere. Pjesma, čini se, nije bila mrska ni grupi me-đunarodnih namjesnika koji su posmatrali četnički performans pod Fatinim prozorima i koji su nakon što se “spustila zavjesa” za-dovoljno odahnuli da “nije došlo do kontak-ta između strana”.

“Ali, ne samo da čudi, nego istinski vrijeđa kukavička šutnja i podaništvo boš-njačkih lidera (čast šaci lokalnih predstav-nika) koji, dok Fata vodi borbu za spas ne samo svog nego i dostojanstva naroda ko-jem pripada, po kafanama danonoćno s otimačima njene imovine usaglašavaju

‘raspored časova’ za buduće četiri godine vlasti”, pisao je tada “Dnevni avaz”.

Kada je početkom travnja 2007. godi-ne u Osnovnom sudu u Srebrenici sudac Hajrudin Halilović pročitao presudu ko-jom se Fata Orlović oslobađa od svih to-čaka optužnice, time je završen tek prvi čin jednoga od najbizarnijih slučajeva u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini, koji traje već više od deset godina.

Početkom ove godine navršilo su se dvi-je godine otkako je Dodik obznanio da je postigao dogovor s episkopom zvorničko-tuzlanskim Vasilijem Kačavendom o izmje-štanju crkve te da je u to ime na račun Epar-hije u Bijeljini Vlada uplatila skoro 170.000 KM. “Nema ništa ni od toga što sam tužila Srpsku pravoslavnu crkvu, kao ni od Dodi-kovog obećanja. Znam da je pare prebacio Kačavendi, koji ni prstom nije mrdnuo da ispoštuje ono što su se dogovorili. Ili je po-trošio pare ili se dogovorio s Dodikom da jedno pričaju, a drugo rade. Ne može biti da nisu mogli pronaći mjesto gdje će praviti cr-kvu”, rekla je ogorčena Fata. No, lako za Dodika, ali Fata ne krije ni ogorčenost pre-ma vlastima BiH koje, kaže, svako malo pričaju da se bore za ljudska prava. “Ne daj Bože da je umjesto džamije u Fazlagića Ku-li izgorjela crkva u mojoj avliji, odmah bi optužili mene i razapeli me nasred Konjević Polja. Oni imaju pravo paliti i rušiti šta god im zasmeta i da policija to sakrije, a ja osam godina pokušavam sve po zakonu raditi i ne mogu ništa ostvariti. Kako god me varaju ovi naši političari, tako rade i ovi stranci. Prošle godine Miroslav Lajčak mi je rekao da će sve učiniti da ja ostvarim svoja prava, ali ni od njega kao ni od ovih naših nikakve fajde”, navodi Orlović.

Fata Orlović je istinski heroj Bosne i Hercegovine i sigurno veći heroj od razno-raznih SDA-ovaca, SBiH-ovaca i kojeka-kvih bošnjačkih dušebrižnika. U siječnju prošle godine zbog svoga prkosnog otpora koji simbolizira i bosanski prkos i otpor po-stala je dobitnica nagrade vakifa Muradifa Ćate. Veliki broj zvanica iz cijele BiH ispu-nio je tog dana salu do posljednjeg mjesta i dugotrajnim aplauzom pozdravio je nanu Fatu Orlović. Nana je zbog borbe oko pre-mještanja crkve iz njene avlije stekla veliku popularnost kod bosanske javnosti. Nana Fata postala je sinonim za heroja i ubuduće bi za naše druge heroje trebalo govoriti “on je Fata Orlović naše obrane (npr. Mostara)”. Kažu da joj ni zdravlje nije najbolje, ali po-želimo joj dug život. “Preporodov Journal” ovom prilikom predlaže nekoj budućoj (i nadamo se boljoj i državotvornijoj) vlasti da svako bosansko-hercegovačko mjesto jednog dana ima ulicu naziva “Fata Orlo-vić, bosanski heroj”. �

JOURNAL

68

IZ SVIJETA

“Ono što se dešava izgleda ovako: Osama bin Laden i njegovo vodstvo imaju sigurno uporište na sjevero-zapadu Paki-stana. Oni sa tog mjesta operiraju nesmeta-no, tako da mogu čak u svijet da šalju i odgovarajuće tonske poruke. To je rezultat djelovanja Georga Busha i Johna McCaina u ratu protiv terora”, rekao je krajem kolo-voza 2008. Barack Obama kada je nakon žestoke borbe i pobjede nad Hillary Clin-ton nominiran kao demokratski kandidat za predsjednika SDA. Pred 80.000 ljudi na stadionu u Denveru poručio je da je “osam godina dovoljno” i obećao promjenu poli-tičkog kursa. Bila je to svojevrsna najava žestoke Obamine kampanje u slijedeća dva mjeseca koja će 4. studenog 2008. pre-tvoriti san u javu - crnac, uz to sin musli-mana, postaće američki predsjednik.

Barack Hussein Obama je oštro napao Vladu američkog predsjednika Georga W. Busha zbog krize koja je zadesila Ameri-kance, a optužio je i republikanskog pred-sjedničkog kandidata Johna McCaina, koji je u Senatu glasao za 90% zakona koje je tražila Bushova vlada, a koji su doveli do ovog stanja. On je tvrdio da McCain nema pojma o problemima običnih ljudi, ocije-nivši ga kao “odvjetnika bogatih”, a sebe kao predstavnika malih ljudi. Obama je obećao radnicima smanjenje poreza. U tom trenutku nije to učinio tek tako, jer je još bila svježa borba sa Clintonovom, a brojni radnici, simpatizeri demokrata, bili su njezine pristalice. On je prije svega već u startu morao uvjeriti Clintoničine prista-lice da su oni ista stranka. Da bi zbjegao opasnost da Clinoničine pristalice glasaju za republikanca Johna McCaina, on im je poslao poruku: “John McCain nije vaš predstavnik, nego ja”.

I kada je govorio o američkoj vanjskoj politici, Obama je kritizirao McCaina kao političara jučerašnjice, koji ne želi okonča-ti angažman američkih vojnika u Iraku, tvrdeći da je McCain usamljen u svom sta-jalištu da nastavi pogrešno vođen rat. “Na-ma je potreban predsjednik koji se može suprotstaviti opasnostima sutrašnjice, a ne onaj koji se čvrsto drži ideja iz prošlosti”, govorio je Obama. On je na kraju predsta-vio svoj koncept za rješenje problema snabdijevanja energijom, problema zdrav-stvenog sistema i školstva. U tom trenutku 58% birača mlađih od 30 godina podrža-

valo je Obamu, a 34% McCaina. Među-tim, kod onih starijih od 50 godina McCa-in je imao prednost od 5%.

Početak kampanje uzdrmao je repu-blikance zbog vijesti o trudnoći maloljet-ne kćerke guvernerice Aljaske Sarah Pa-lin, koja je bila McCainova kandidatkinja za mjesto podpredsjednice. Amerika je zemlja vjernika, ali se čini da je McCai-novu sudbinu poodavno najprije zapeča-tio njegov stranački prijatelj predsjednik George W. Bush sa svojom politikom, nego upitno nemoralno ponašanje Palini-čine kćerke koja je ostala samo trudna.

U drugoj polovici rujna 2008. rezultati ispitivanja javnog mnenja pokazvali su da Obama i McCain imaju iste šanse. Bez ob-zira što su dvije trećine Amerikanaca že-ljeli promjene, ni jedan kandidat ih do tog momenta nije uspio uvjeriti. Stručnjaci su govorili da je jača strana McCaina isku-stvo, a Obamina vizija za promjene. U tom je momentu McCaina podržavalo 48% bi-rača, a Obamu 46%, što je bilo već viđeno dok se borio sa Clintonovom. To se tuma-

čilo time što je on relativno nov na politič-koj pozornici. Tada je zaključeno da će stanje u privredi dati posljednju riječ i ka-ko će predsjednički kandidati reagirati na aktuulnu situaciju na finansijskom tržištu.

McCain: “Ja nisam Bush”Polovicom listopada održana je treća i

posljednja TV debata dvojice kandidata. McCain i Obama su raspravljali od taktike u izbornoj kampanji pa do ekonomske kri-ze. Za razliku od ranijih TV duela, ovaj put je češće dolazilo do direktnih verbalnih okršaja. Obama je često prebacivao McCa-inu da nastavlja nepopularnu politiku aktu-ulnog predsjednika Busha, poput privred-ne politike, politike snabdijevanja energi-jom ili trošenja budžetskih sredstava. McCain mu je uzvraćao kako on nije pred-sjednik Bush, te da se Obama trebao za predsjedničke izbore prijaviti prije četiri godine, pa neka raspravlja s Bushom. Od tog momenta se McCain sve češće ograđi-vao od Busha, što je više ličilo na davljeni-ka koji se hvata za slamku, jer je Obama prema anketama sve više napredovao ka Bijeloj kući. McCainovu paniku pokaziva-lo je i benigno prebacivanje Obami zbog bliskost s teroristima, aludirajući na po-znanstvo Obame sa Viliamom Iarsom, ko-ji je 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kao protivnik rata u Vijetnamu bio umije-šan u napade na zgrade Vlade. Demokrat-ski kandidat je kontrirao izjavom kako bi Amerikanci radije čuli raspravu o proble-mima koji ih muče ovih dana. I tu je ra-sprava postala vruća. John McCain je pro-tiv abortusa, Obama za; McCain je za libe-ralizaciju trgovine, Obama za više državne kontrole; McCain bi oslobodio Amerikan-ce plaćanja poreza na iznos koji uplaćuju za zdravstveno osiguranje, Obama je za uvođenje obaveznog zdravstvenog osigu-ranja za sve. Veliki dio debate je otišao na aktualnu privrednu krizu. Obama smatra

Nakon predsjedničkih izbora u SAD-u: povratak Amerike univerzalnim vrijednostima

Pobjeda Baracka Obame

Barack Hussein Obama,američki predsjednik

Joe Biden – prijatelj BiH

Joseph Biden, budući novi potpredsjednik SAD-a, širom svijeta slovi za iskusnog političara. “New York Times” je svojevremeno pisao kako je Biden ipak najpoznatiji zbog svog “bosan-skog angažmana”. Zajedno s bivšim republikanskim senatorom Bobom Dollom, Biden je po-četkom 90-ih u Senatu gromoglasno zagovarao podizanje embarga na oružje Bosni i Hercego-vini, ali i Hrvatskoj. Bio je prvi američki političar koji je Slobodana Miloševića tih godina nazvao ratnim zločincem.

JOURNAL

69

IZ SVIJETA

da će otvoriti radna mjesta, srednjoj klasi će smanjiti porez, pomoći zaduženim vla-snicima kuća. McCain bi odvojio 300 mi-lijardi dolara kojima bi pomogo vlasnici-ma kuća koji ne mogu više plaćati svoje kredite.

Nakon ove televizijske debate već je 58% gledatelja Obamu vidjelo kao pobjed-nika. Njegov broj pristalica sve je više ra-stao, a vjetar u leđa dao mu je i bivši mini-star vanjskih poslova, inače jedan od čel-nih ljudi kod republikanaca, Colin Powell. To je bio novi veliki udarac za McCaina koji je ionako krenuo stranputicom.

Desetak dana pred izbore Obama je imao prednost do 10%, ali izborni tim McCaina nije vjerovao u ta ispitivanja i koncentrirao se na dvije glavne tačke: po-rez i političko iskustvo. “Ja sam Ameri-kanac!”; “Ja se borim, ne treba gubiti na-du, treba ostati jak i boriti se!”; “Ja sam stručnjak za bezizlazne situacije, moramo ih savladati!”, bile su njegove riječi. Iz toga je slijedila strategija sijanja straha kao još posljednja kakva takva šansa za preokret. Iako su stručnjaci i Obama osobno više puta ponavljali da će za 95% pripadnika srednje klase smanjiti poreze, McCain je svog protivnika uporno opisi-vao kao nekoga tko želi povećati porez građanima SAD. Dakle, rastuća opasnost izvana, povećanje poreza, rastuća nesi-gurnost za ionako nesigurnu Ameriku, to je scenario, tvrdio je McCain, koji prijeti ako Obama pobijedi na izborima.

Tjedan dana prije predsjedničkih iz-bora u SAD policija je spriječila zavjeru dvojice mladih neonacista koji su namje-ravali ubiti Obamu i 88 učenika crnaca. To je bio momenat koji je uznemirio Oba-mine pristalice, ali se ipak atmosfera brzo smirila. Obama se nije dao zbuniti, pa je završni udarac McCainu dao u posljed-njem tjednu pred izbore, kada je krajem listopada zakupio pola sata reklamnog prostora na TV-kanalima dostojno Holl-ywooda i to u udarnim terminima. To ga je koštalo barem tri milijuna dolara.

Suze radosnice

U svom propagandnom spotu još jed-nom je ponovio svoje političke ciljeve: svima dostupno zdravstveno osiguranje, smanjene poreza za sve koji zarađuju ma-nje od 200.000 dolara godišnje, bolje školsko obrazovanje i drugačiju vanjsku politiku. I podsjetio je još jednom na rat u Iraku koji neizmjerno mnogo košta. “Vri-jeme je da dio tog novca uložimo u Ame-riku”, rekao je Obama u TV-spotu. Cilj je prije svega bio ubijediti neodlučne birače

i one koji su još bili skeptični prema de-mokratskom predsjedničkom kandidatu.

Barack Obama je 4. studenog 2008. izabran za 44. američkog predsjednika, prvog crne boje kože, prvog kojemu je jedan roditelj musliman. U svom pobjed-ničkom govoru na skupu u Chicagu poru-čio je: “Trajalo je dugo, ali ove noći smo ispisali stranice povijesti: Amerika se promijenila. Uvjeren sam da će moje vje-rovanje u Boga i američki narod doprini-jeti tome da rasističku prošlost ostavimo iza sebe. To možemo postići samo ako sarađujemo. To je jedini put ujedinjenja zemlje.” Milijuni ljudi od istoka do zapa-da SAD-a sa suzama u očima slavili su na ulicama.

Obama ipak ne spava na lovorikama, on zna da ga čeka težak posao: “Dok ov-dje slavimo, znamo da su pred nama veli-ki izazovi. Dva rata, planeta ugrožena zbog promjene klime, teška financijska kriza. Put koji je pred nama je težak i tr-novit. Cilj nećemo postići u roku od godi-nu dana, pa čak ni za čitav jedan pred-sjednički mandat. Međutim, nikad nisam imao više nade da ćemo uspjeti. Večeras smo dokazali da snaga SAD ne leži u nje-nom oružju ili njenom materijalnom bo-gatstvu, nego i u snazi naših ideala: de-mokratije, slobode, šansi za sve i u nadi”, govorio je Obama koji je uvjerljivo po-bjedio čak i u ranijim uporištima republi-kanaca.

Kratko nakon toga je John McCain se pokazao kao dobar gubitnik, korektno če-stitavši na, kako je i sam priznao, povije-snoj pobjedi, te dodao: “Ovo su teška vre-mena za našu zemlju. Obami sam već obećao da ću učiniti sve što je u mojoj moći da mu pomognem, a pozivam sve one koji su me podržavali ne samo da če-stitaju Obami, nego da učine isto što i ja kako bi našoj djeci ostavili bolju zemlju nego što je imamo sada.”

EU pozdravila pobjedu ObameOpunomoćenik za vanjske poslove i si-

gurnost Javier Solana čestitao je Obami po-bjedu, a predsjednik Europske komisije Jo-se Manuel Barosso izrazio je želju da će pod Obaminim vodstvom SAD i Europa zajedno “povesti svijet ka novom ‘New De-alu’”. Francuski ministar vanjskih poslova Bernard Kouchner je rekao da Europi treba Obamina energija i njegovo odbacivanje nepravednosti i odlučnost da se krene napri-jed kako bi se stvorio sigurniji, pravedni i stabilniji svijet. Kouchner je veoma pozitiv-nim ocijenio to što je Obama pokazao spre-mnost za dijalog i saradnju. Predsjednik Europskog parlamenta Hans-Gert Pöttering u svojoj čestitki indirektno je kritizirao poli-tiku George Busha. “Vjerujem da je izbor budućeg predsjednika Baracka Obame do-bar znak za bolje odnose između SAD i Eu-ropske unije. Moja nada je ujedno i moja želja, a to je da se naše veze zasnivaju na partnerstvu i dobrim sporazumima. Nadam se da ćemo u SAD-u imati manje jednostra-nih odluka koje utiču na cijeli svijet. Nadam se da ćemo imati više dijaloga i da će se važne odluke donositi uz saglasnost važnih partnera u svijetu, među kojima je i EU”, rekao je Pöttering.

Od 4. studenog 2008. SAD su napravi-le veliki korak u pravcu svojih ideala. Amerika se protresla iz temelja. Tamnopu-tom Baracku Obami je pošlo za rukom da dođe do istorijske pobjede. Ipak, bez obzi-ra na napornu predizbornu utrku koja je iza njega, novi predsjednik tek treba da se do-kaže. Barack Obama je na juriš osvojio cijelu zemlju. On je izvojevao izborne po-bjede i u državama u koje su važile za upo-rišta republikanaca. Oni su htjeli promje-nu, bilo im je na vrh glave politike Georga W. Busha koji je u proteklih osam godina izazvao podjele u zemlji. �

Edis Felić

Elektorski sustav glasanja

Vodeća svjetska sila, sastavljena od 50 saveznih država koje uživaju veliki stupanj samostal-nosti, suočila se s ustavnim problemom izbora 43. predsjednika, jer se on bira dvostrukim kriterijem - općim izravnim glasanjem, a potom glasanjem saveznih država u tzv. Elektorskom kolegiju. To je tijelo sastavljeno od uglednih građana koji ne moraju biti pripadnici političkih stranaka, a bira se u svakoj saveznoj državi po jednostavnom ključu: svaka država ima pravo na onoliko elektora koliko je ukupno njezinih senatora i zastupnika u Predstavničkom domu Kon-gresa. Budući da svaka od 50 saveznih država ima po dva senatora, broj elektora ustvari ovisi o veličini savezne države i broja njezinih izbornih okruga za izbor zastupnika u Predstavnički dom. Budući da je najveća među saveznim državama, Kalifornija daje u Elektorski kolegij čak 54 elektora, New York 33, u ovom trenutku sporna Florida 25, dok Delaware ima samo 3 elektora. Ukupno je 538 elektora (100 senatora, 435 zastupnika saveznih država plus 3 iz Fe-deralnog distrikta Kolumbija u kojemu je i glavni grad Washington). U dosadašnjoj povijesti američkih predsjedničkih izbora samo se jednom dogodilo (1888. godine) da kandidat koji je osvojio najviše glasova na nacionalnoj razini nije postao predsjednikom, jer je izgubio bitku u Elektorskom kolegiju.

JOURNAL

70

IZ SVIJETA

Ruski oligarsi izgubili su uslijed finan-cijske krize do kraja prosinca 2008. preko 100 milijardi američkih dolara. Pedeset najbogatijih Arapa izgubilo je 25 milijardi američkih dolara svog bogatstva u posljed-njih godinu dana, a pad vrijednosti carstva nije iskusio samo jedan među prvih deset. Naime, prosječno bogatstvo prve pedese-torice najbogatijih državljana Arapskog poluotoka palo je sa 5 milijardi dolara na 4 milijarde, a ukupno bogatstvo smanjeno je za 12% i iznosi 199,5 milijardi dolara. Po-zornost ove godine nije bila usmjerena na to koliko su superbogataši zaradili, nego koliko su novca izgubili.

Bogati osiromašuju

Glavni razlog gubitka je pad vrijednosti nekretnina i dionica poslovnih banaka, koje su bile glavno utočište za očuvanje njihova bogatstva u prethodnim godinama, a što je posljedica globalne financijske krize. Ban-karski mogul princ Alwaleed bin Talal Al Saud i dalje je najbogatiji Arap unatoč gu-bitku 4 milijarde dolara u godini na izmaku. S ukupnim bogatstvom od 17,1 milijarde američkih dolara on je ostao gotovo dvo-struko bogatiji od drugog na listi, kuvajtskog kralja nekretnina Nasera Al Karafija, koji je “težak” 9,6 milijardi dolara. Slijedi saudijski građevinski preduzetnik Man Al Sanea sa 9,3 milijarde dolara osobnog bogatstva, a četvrto mjesto dijele saudijski šeik Moha-med bin Isa Al Džaber, koji se obogatio na turizmu, i energetski tajkun iz Saudijske Arabije Mohamed Al Amudi sa 8,8 milijar-di dolara. Na šestom je mjestu Abdul Aaziz Al Gurair iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koji je carstvo vrijedno 7,8 milijardi dolara stekao poslujući u financijskom sektoru. Obitelj Osame bin Ladena, najtraženijeg svjetskog terorista, koja posluje uglavnom u građevinskom sektoru, nalazi se na sedmo-me mjestu s bogatstvom od 7,2 milijarde dolara. Među prvih deset još su i saudijska obitelj Olajan, bahreinska obitelj Kano te palestinski građevinski magnat Said Kuru. Najbogatiji čovjek na svijetu prema časopi-su “Forbes” je Warren Buffet čije se bogat-stvo, stečeno kroz investicije u tekstilnu in-dustriju i osiguravajuće kompanije, procje-njuje na 62 milijarde dolara, što je 10 mili-jardi više nego prije godinu dana. Gates je sada treći s imovinom od 58 milijardi dola-

ra. Između Buffeta i Gatesa nalazi se mek-sički “kralj telekomunikacija” Carlos Slim sa 60 milijardi dolara. Slimovo bogatstvo u dvije se godine udvostručilo, a dionice nje-gove tvrtke “America Movila” porasle su za 120% u odnosu na početak 2006. godine.

Kriza je zahvatila sve pore društva, ali je donjela i nešto potpuno neočekivano, a dobro. Početkom prosinca 2008. cijene benzina su prvi put nakon gotovo četiri godine pale u Hrvatskoj ispod sedam ku-na za litru. I cijene dizelskih goriva, već mjesecima skupljih od benzina, približile su se toj razini. Da je to netko prognozi-rao ljetos, kad je cijena nafte 11. srpnja došla na rekordnih 147,27 dolara za barel, a litra benzina gotovo dosegla 10 kuna, mnogi bi rekli da je lud. Dosad neuobiča-jeno brzi pad na samo oko 50 dolara za barel u prosincu ponajprije treba zahvaliti snažnom usporavanju svjetskoga gospo-darstva i svjetskoj financijskoj krizi. Nai-me, cijenu nafte na međunarodnim tržišti-ma prije svega određuje omjer ponude i potražnje. Kako je zbog usporenog gos-podarskog rasta, koji je u nekim zemlja-ma prerastao u recesiju, već mjesecima znatno smanjena potražnja za naftom, ne čudi da je njena cijena u nešto više od če-tiri mjeseca snižena za dvije trećine.

Izlazak iz krize 2010. godine

Zato su se zadnjih mjeseci ubrzano sni-žavale i cijene naftnih derivata u Hrvatskoj. Cijene će dalje ovisiti o tome što će prete-gnuti na tržišnoj vagi: OPEC-ovi pokušaji da uzastopnim smanjenjem proizvodnje za-ustavi višemjesečni snažni pad cijena nafte ili očekivano produbljivanje problema koji muče svjetsko gospodarstvo, što će dodatno smanjiti potražnju za naftom. Vidjevši da je vrag odnio šalu, OPEC je, želeći zaustaviti za njega krajnje negativni trend, već reagi-rao i u listopadu odlučio smanjiti proizvod-ne kvote svojim članicama za ukupno 1,5 milijuna barela na dan od 1. studenoga. Ali, od toga zasad nije bilo mnogo koristi, jer je nafta od tada nastavila gubiti na vrijednosti. Zato se OPEC sprema ponovo poprilično srezati proizvodne kvote, a predsjednik te organizacije Hakib Khelil ističe da trenutna slabost tržišta podrazumijeva potrebu da se dodatno smanji proizvodnja za više od mili-jun barela dnevno.

Stručnjaci upozoravaju da OPEC-ove odluke o smanjenju proizvodnju nemaju brzi učinak, a nerijetko treba i do godine dana od smanjenja proizvodnje da se cije-ne počnu stabilizirati. Osim toga, pitanje je hoće li njihove mjere postići željeni učinak. Poznato je da članice OPEC-a i u boljim vremenima uglavnom nisu pošto-vale propisane proizvodne kvote, nego su zbog želje za što većom zaradom crpile i prodavale više nafte nego je bilo dogovo-reno. Sad imaju i dodatni razlog za to, jer im je neočekivano veliko pojeftinjenje nafte znatno stanjilo planirane prihode, a smanjenje proizvodnih kvota još će ih do-datno srezati.

Da bi se pad svjetskih cijena nafte mogao nastaviti, ukazuju i najave MMF-a i OECD-a o tome da svijet može očekiva-ti najteže gospodarske posljedice tek slje-deće godine. OECD je u novim polugo-dišnjim gospodarskim prognozama upo-zorio da će financijska kriza vjerojatno pogurnuti razvijene zemlje svijeta u naj-dublju recesiju od prve polovice 80-ih godina prošlog stoljeća. Brojni gospodar-ski podaci upućuju na spoznaju o tome da je razvijeni svijet zakoračio u recesiju ko-ja bi, procjenjuje se, mogla potrajati naj-manje četiri tromjesečja, a blagi oporavak u SAD-u i eurozoni očekuje se tek u tre-ćem tromjesečju 2009. godine.

I MMF upozorava da najgore u global-noj financijskoj krizi tek slijedi i predviđa da će sve napredne ekonomije u sljedećoj godini doživjeti usporavanje, prvi put na-kon Drugod svjetskog rata. Njihov glavni ekonomist Olivier Blanchard tvrdi da će se globalna financijska kriza pogoršati te da se oporavak gospodarskog rasta ne očeku-je prije 2010. godine, te da će biti potrebna barem još jedna godina da se globalna fi-nancijska situacija ponovo normalizira.

Sve to ukazuje na to da bi se potražnja za crnim zlatom mogla i dalje smanjivati, a time i njegova cijena. Zato nije ni čudno da Michael Lewis iz “Deutsche Bank” očeku-je da će cijene nafte nastaviti padati, mož-da na razinu između 30 i 35 dolara za barel do kraja iduće godine. No, ima i drukčijih mišljenja. MMF je, unatoč crnim progno-zama, svoju temeljnu projekciju cijene nafte u idućoj godini s ranijih 100 dolara smanjio na 68 dolara za barel. �

E.F.

Svjetska financijska kriza

Globalna recesija

JOURNAL

71

IZ SVIJETA

Izraelski zračni napadi i granatiranje pojasa Gaze krajem prosinca 2008. pono-vo su taj dio Bliskog istoka vratili na svjetsku medijsku scenu. Širenje vala na-silja povezuje se sa smrti trojice pripadni-ka oružanog krila Hamasa, “Brigada Ez-zedina al-Qassama” koje je ubila izrael-ska ophodnja dok su pokušavali postaviti eksploziv u blizini granice. Islamistički pokret je odgovorio ispaljivanjem raketa i minobacačkih granata na gradove i nase-lja u okolici pojasa Gaze.

Tako je nakon šestomjesečnog primir-ja između Izraela i Hamasa, isteklog 19. prosinca, Hamas počeo raketirati izraelski teritorij. Svaka strana se pravdala: Hamas da je isprovociran na raketiranje, a Izrael da je Hamas prvi počeo. Već 25. prosinca, za vrijeme susreta sa šeficom izraelske di-plomacije Tzipi Livni, egipatski predsjed-nik Mohammed Hosni Mubarak je u Kai-ru izrazio nadu da će naoružane snage Izraela i Palestine biti suzdržljive te izbje-ći dalje pogoršavanje situacije. Mubarak je apelirao na Izrael da se dozvoli dopre-manje namirnica, goriva i drugih humani-tarnih potrepština u područje Gaze. Izrael-ska ministrica vanjskih poslova Tzipi Liv-ni je rekla da Hamas treba snositi odgo-vornost za pogoršanje situacije u području Gaze jer naoružani elementi neprestalno prema izraelskoj strani ispaljuju rakete, što je neizdrživa situacija.

Krvavi dani

Izrael je već 27. prosinca pokrenuo zračne udare na položaje Hamasa kodnog imena “Lijevano olovo”. Prema pisanju svjetskih medija, iako se očekivao odgo-vor na svakodnevnu raketnu i minobacač-ku paljbu, napad je iznenadio pripadnike Hamasa. Već prvog dana poginulo je 270 Palestinaca, što je bio jedan od najkrvavi-jih dana u 60-godišnjem sukobu Palestina-ca i Izraelaca. Napadi su se nastavili i slje-dećih dana, a glasnogovornik Hamasa Fawzi Barhoom izjavio je kako će Izrael platiti visoku cijenu za svoju vojnu akciju, da bi potom za jedno veče na južni Izrael palo više od 40 raketa uz snažnu minoba-cačku paljbu. Čelnik Hammasa Haled Me-šal iz egzila je pozvao na novu intifadu.

U napadima je uništeno sjedište Hama-sove televizijske postaje al-Aqse, koja je

nastavila emitirati s nepoznate lokacije. Zrakoplovi su napali također kamp za obu-ku Hamasovih militanata. Izraelske mete bili su i Islamsko sveučilište u Gazi te ured palestinskog premijera Ismaila Hanije, pri-padnika Hamasa. Izraelski zrakoplovi bombardirali su i tunele između Gaze i Egipta, a izraelska mornarica bombardira-la je i Hamasove ciljeve na obali i u unu-trašnjosti. Prema izraelskim izvorima, u samo nekoliko minuta uništeno je 40-ak tunela koji se navodno koriste za krijum-čarenje robe i oružja u pojas Gaze. Osim toga, od početka je nekoliko desetaka izra-elskih oklopnih transportera bilo razmje-šteno duž granice s pojasom Gaze u očeki-vanju moguće kopnene invazije. Hamas je u međuvremenu nastavio ispaljivati rakete preko granice, no nije bilo žrtava.

U prva dva dana izraelske vojne ope-racije u Gazi ubijeno je 310 i ranjeno 1420 ljudi, a svi su žrtve zračnih napada. Većina žrtava su članovi islamističkog pokreta Hamas, uz znatan broj civilnih žrtava, među kojima ima djece. Posljed-njeg dana 2008. godine brojka mrtvih po-pela se blizu 500 Palestinaca, dok je Izra-elaca, što civila, a najviše vojnika poginu-lo između 10 i 20. “Nemamo ništa protiv stanovnika Gaze, ali uključeni smo u rat bez milosti protiv Hamasa i njegovih sa-veznika”, rekao je u izraelskom parla-mentu Knessetu izraelski ministar obrane Ehud Barak. “Suzdržanost koju smo po-kazali je izvor snage. Mi se borimo s mo-

ralnom prednošću. Oni namjerno pucaju na civile. Mi ciljamo teroriste i izbjegava-mo koliko god je to moguće civile dok se Hamasovci namjerno skrivaju među civi-lima”, dodao je Barak, izražavajući žalje-nje zbog civilnih žrtava izraelskih napa-da. Izraelci su tvrdili da ne žele preuzeti nadzor nad pojasom Gaze niti srušiti Ha-masovu Vladu, nego prisiliti Hamas na novi prekid vatre kako bi se zaustavili ra-ketni napadi na južni Izrael.

Primirje daleko

Međutim, tvrd stav prema mogućnosti pregovora o primirju pokazivali su i Izra-elci i Palestinci. Glavni palestinski prego-varač Ahmed Qurie rekao je da su mirov-ni pregovori s Izraelom, koji se vode pod pokroviteljstvom SAD-a, trenutačno “na ledu” zbog izraelske ofenzive u pojasu Gaze. “Nema pregovora, niti će ih biti dok nas napadaju”, rekao je Qurie novi-narima. Odbijajući pak pozive UN-a i brojnih zemalja EU i Rusije za prekidom vatre, izraelski ministar obrane Ehud Ba-rak rekao je da Izrael ne može prihvatiti primirje s Hamasom, jer je već kasno za to. Tajnik izraelskog kabineta Oved Ye-hezkel rekao je da u ovom trenutku ne razmišljaju o prekidu sukoba i da imaju vremena, strpljenja i sredstava da vrate život u južnom Izraelu u normalu.

Izraelski napad je, bez obzira na to Tko je kriv, bio brutalan, iako odlično isplani-ran. Mnogi tvrde da su Izraelci izvukli pou-ku iz rata sa Hezbollahom, kada su doživje-li vojni neuspjeh. Zato humanitarne skupine strahuju da bi izraelska operacija mogla do-vesti do humanitarne katastrofe u pojasu Gaze, siromašnoj obalnoj enklavi u kojoj živi 1,5 miljuna Palestinaca, od kojih polo-vina ovisi o pomoći u hrani. Strane sile su povećale pritisak na obje strane da zaustave neprijateljstva, dok je Vijeće sigurnosti UN-a pozvalo je na trenutačno zaustavlja-nje nasilja u Gazi nakon izraelskih zračnih udara u kojima je ubijen velik broj Palesti-naca. “Članice Vijeća sigurnosti izražavaju ozbiljnu zabrinutost nad eskalacijom stanja u Gazi i pozivaju na trenutačno zaustavlja-nje svih neprijateljstava”, stajalo je u izjavi Vijeća sigurnosti koju je novinarima proči-tao hrvatski veleposlanik Neven Jurica. Francuska inicijativa za prekidom rata od-

Izraelski napad na Gazu

Teror protiv navodnih terorista

Brutalno izraelsko bombardiranje Gaze

JOURNAL

72

IZ SVIJETA

bijena je od Izraelaca jer nije sadržavala “jamstva da će Hamas obustaviti raketira-nje i krijumčarenje”. No, Izraelci nisu odba-cili iz diplomatskih razloga primirje, nego su samo tražili da Francuska unese promje-ne u svoj plan.

Brojne su reakcije, ali i prosvjedi ši-rom svijeta. Prosvjednici u svim država-ma optužili su Izrael za agresiju na pale-stinska područja i zločine nad civilima, dok diplomacija optužuje obje strane za eskalaciju sukoba. Arapske zemlje izrazi-le su podršku Palestincima, a posebno se istakao Libanon odakle bi Hezbollah mo-gao početi udarati po Izraelu. No, kako ćemo vidjeti, izraelski zračni udari i rake-tiranja te granatiranja neće stati na tome. Upitan da li će Izrael nastaviti s kopne-nom ofenzivom nakon zračnih udara, Ba-rak je odgovorio: “Ako budu potrebne trupe na kopnu, bit će ih”.

Diplomatske inicijative

U Novu godinu se ušlo s novom nafa-kom. Predsjednici Egipta i Francuske, Hosni Mubarak i Nicolas Sarkozy, pred-stavili su su plan zaustavljanja sukoba, ali ne i njegove detalje, na konferenciji za novinare nakon sastanka u egipatskom ljetovalištu Šarm el-Šeik. Ne sjedeći skr-štenih ruku, u sjedištu UN-a u New Yor-ku pokrenuli su zajedničku diplomatsku ofanzivu i predložili plan za zaustavljanje sukoba izraelskih snaga i Hamasa u poja-su Gaze. Nakon mnogo pokušaja i apela za primirjem, Sarkozy je izjavio da su Izrael i Palestinska uprava prihvatili fran-cusko-egipatski plan o privremenom pre-kidu vatre u pojasu Gaze. “Predsjednik je obradovan prihvaćanjem Izraela i pale-stinskih vlasti francusko-egipatskog pla-na koji je u Šarm el-Šeiku predstavio egi-patski predsjednik Hosni Mubarak”, sa-općeno je iz Sarkozyjevog kabineta. U saopćenju se navodi da Sarkozy poziva na što brže provođenje plana kako bi se zaustavile patnje civila. Ministar vanjskih poslova Francuske Bernard Kouchner je na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a rekao da bi plan trebalo da dovede do toga da obje strane, kao i vlasti Palestinske samo-uprave, poduzmu “sve mjere” kako bi se zaustavili sukobe, uključujući i ključne korake kao što su zaštita granica Gaze i otvaranje svih graničnih prijelaza.

Američka državna tajnica Condoleez-za Rice izjavila je na sjednici Vijeća sigur-nosti da SAD podržava plan za prekid va-tre. “Moramo hitno zaključiti primirje koje će trajati i koje će donijeti istinsku sigur-nost”, rekla je Rice, dodajući da SAD “po-

zdravlja inicijativu predsjednika Egipta i želi da slijedi tu inicijativu”. Ona je, među-tim, navela da SAD insistira na primirju koje će biti “trajno i održivo” i koje neće rezultirati povratkom na situaciju koja je postojala prije izraelske ofanzive. “Prekid vatre koji će vratiti te okolnosti je nepri-hvatljiv i neće potrajati”, rekla je Rice.

Plan dvojice predsjednika odmah je dobio podršku palestinskog predsjednika Mahmuda Abasa, čija je administracija u srpnju 2007. morala prepustiti Hamasu kontrolu nad pojasom Gaze. Palestinski predsjednik Abas je, govoreći na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a, sazvanoj zbog krize u Gazi, istakao da izražava podršku planu koji su iznijeli Mubarak i Sarkozy.

Portparol izraelske vlade Mark Regev izjavio je da Izrael pozdravlja prijedlog Francuske i Egipta za okončanje sukoba u pojasu Gaze i da bi Izrael mogao da pri-hvati prijedlog ako se njime zaustavi “ne-prijateljska vatra” iz Gaze i ako uključi mjere koje bi spriječile da se radikalni pa-lestinski pokret Hamas ponovo naoruža. Predsjednik Izraela Shimon Peres izjavio je da ta zemlja ne želi da širi ni produžuje rat u pojasu Gaze i da Izrael nema terito-rijalne aspiracije prema palestinskom po-dručju na obali Sredozemnog mora. “Mi ne težimo prekidu vatre, već prekidu tero-rizma”, rekao je Peres, navodeći da Izrael brižljivo razmatra spomenuti plan primir-ja. On je također rekao da nijedna zemlja nije imala takav sukob, ponavljajući da je “cilj ofanzive da se spriječi da Izrael bude pod opsadom terorista”.

Predsjednik Izraela je to izjavio nakon što je palestinski predsjednik Mahmud Abas rekao da podržava prijedlog egipat-skog predsjednika Hosnija Mubaraka za prekid vatre između Izraela i Hamasa, ko-ji kontrolira pojas Gaze. Također je rekao da Izrael brižljivo razmatra humanitarne uvjete na palestinskoj teritoriji, optuživši Hamas za patnje Palestinaca.

No, nisu samo Rgipat i Francuska bile aktivne u mirovnoj aktivnosti, već su to po-kušavali i drugi. Tako je izaslanik ruskog predsjednika za Bliski istok, zamjenik mi-nistra vanjskih poslova Aleksander Salta-

nov, za to vrijeme u Damasku razgovarao o situaciji u pojasu Gaze s ministrom vanj-skih poslova Sirije Validom Mualemom. Saltanov je rekao da je s Mualemom razgo-varao o načinima ostvarenja trenutnog pre-kida vatre u pojasu Gaze, kao i o narodu koji je pogođen humanitarnom katastrofom. Obje strane su navele opasan razvoj situaci-je u pojasu Gaze kao rezultat izraelske voj-ne operacije. Također su razgovarali o na-porima da se posreduje između dvije strane na regionalnom i međunarodnom nivou, kao i ruskom doprinosu da prolijevanje krvi bude zaustavljeno što je prije moguće. Sal-tanov je rekao da je Rusija aktivna po pita-nju pronalaženja izlaza iz kritične situacije, kao i da je telefonski razgovor između ru-skog predsjednika Dmitrija Medvedeva i sirijskog predsjednika Bašara el-Asada do-prinio da se ubrza diplomatska inicijativa.

Rat se nastavlja

U međuvremenu je Vijeće sigurnosti UN-a pokušalo izglasati Rezoluciju o pre-kidu vatre. No, izraelska ofanziva se nasta-vila širiti, a to je i najavio izraelski sigur-nosni kabinet kada je rečeno da će Vlada proširiti ofanzivu u pojasu Gaze protiv ci-ljeva Hamasa, nakon što je Izrael odbacio rezoluciju. U saopćenju objavljenom na-kon sjednice, 14. dana ofanzive, kabinet je naveo da će “IDF (izraelska vojska) nasta-viti djelovati kako bi se ispunili ciljevi operacije, a to je postizanje promjene u si-gurnosnoj situaciji na jugu zemlje u skladu s planovima koji su odobreni na početku operacije... Napori da se spriječi krijumča-renje oružja u pojas Gaze nastavit će se”, navedeno je u saopćenju.

Jedan od čelnika Hamasa, koji živi u izgnanstvu, Musa Abu Marzuq izjavio je u međuvremenu da Sjedinjene Države že-le dati Izraelu više vremena da nastavi ofanzivu. “Time što nisu glasale za rezo-luciju, niti su stavile veto, SAD šalju ja-san signal da podržavaju rezoluciju, ali malo poslije”, rekao je politički lider Ha-masa za TV libanskog Hezbollaha u Da-masku. “Zato oni žele dati neprijatelju više vremena. Ali vas uvjeravam da oni

Sredinom siječnja 2009. oglasio se i Milorad Dodik kojeg mnogi poznaju i kao Mile Ronhill. Koristeći rat u Palestini, on je još jednom pokušao svijet upozoriti na navodni muslimanski terorizam te se predstaviti kao borac protiv terorizma. Mile je poslao pismo podrške izrael-skoj Vladi u najnovijem ratu s Palestincima. Dodik u pismu izražava, kako Biro za odnose s javnošću Vlade RS-a navodi, razumijevanje za tešku poziciju u kojoj se nalazi Izrael i njegovi građani istovremeno pružajući punu podršku nastojanjima da se osigura sigurnost i mir narodu te zemlje. U pismu se, između ostalog, kaže i da Republika Srpska ne podržava antiizraelske demonstracije i skupove koji su organizovani u drugom dijelu Bosne i Hercegovine, odnosno u Federaciji BiH. Dodik istovremeno izražava uvjerenje i nadanja da će uskoro biti pronađeno dugoročno mirno rješenje za sukob u kojem se Izrael nalazi.

JOURNAL

73

IZ SVIJETA

neće postići nijedan od svojih ciljeva i povući će se uz razočarenje i biti poraže-ni”, poručio je tada Musa Abu Marzuq. Prije njegove izjave u saopćenju drugih zvaničnika Hamasa je navedeno da se re-zolucija ne tiče te organizacije jer oni ni-su niti konzltirani. “O rezoluciji je disku-tirano u salama UN-a. Pokret nije konsul-tiran, naša vizija i interes našeg naroda nisu uzeti u obzir”, rekao je Marzuq.

Tako je do 10. siječnja 2009., dakle ot-prilike u dva tjedna izraelske ofanzive na pojas Gaze, poginulo skoro 800 Palestina-ca, među njima mnogo žena i djece. Deset izraelskih vojnika ubijeno je u ofanzivi, a još tri izraelska civila su ubijena u eksplo-ziji raketa ispaljenih preko granice.

Izrael obećavao kako će nastaviti da osigurava humanitarnu pomoć stanovnici-ma Gaze i da će nastaviti s trosatnim preki-dima vatre svakog dana kako bi se omogu-ćilo snabdijevanje hranom i lijekovima, iako su agencije za pomoć upozoravale da to niti izdaleka nije dovoljno vremena. U međuvremenu je diplomacija nastavila svoje, pa se predstavnik ministarstva vanj-skih poslova Izraela Amos Gilad sastao s egipatskim zvaničnicima u Kairu da raz-motre egipatsku inicijativu za primirje. Izrael je tražio da se ne povuče iz Gaze dok se ne uspostave mehanizmi koji će osigu-rati zaustavljanje krijumčarenja oružja kroz tunele ispod granice Gaze i Egipta. Kako je tad govorio Gilad, prvi cilj Izraela je da se sasvim zaustave raketni napadi Pa-lestinaca na jug te zemlje.

Dok je diplomacija bila aktivna, čini se da su vojnici pokazivali još veću aktiv-nost. Ili je ona barem bila vidljivija. Cije-lo vrjeme diplomatske aktivnosti konti-nuirano su obilježili sukobi u Gazi. Ulice popunjavaju mrtvi Palestinci, a izraelski napadi ne jenjavaju. Do 13. siječnja u po-jasu ležalo je već više od 900 mrtvih, me-đu kojima se nalazio i velik broj civila. Humanitarna je pomoć stizala, a međuna-rodna javnost postajala je još glasnija. Nažalost, ni humanitarna pomoć ni me-đunarodna javnost nisu mogli zaustaviti niti metke niti rakete.

Prosvjedi su organizirani u gotovo svakom kutku svijeta, a neki od njih nisu štedjeli Amerikance, koji u većini zema-lja Bliskog istoka još uvijek predstavljaju “sjeme svakog zla”, tako da se ni popular-ni Barack Obama nije našao neprozivan u Teheranu, glavnom gradu Irana.

Prekid vatre

Samo koji dan do inauguracije američ-kog predsjednika u Gazi se vodio pravi rat.

Sve je ipak stalo neposredno prije Obami-nog ulaska u Bijelu kuću, jer je 18. siječnja 2009. došlo do prekida vatre. Izrael je egi-patskim posrednicima predložio 18-mje-sečno primirje s Hamasom, ali islamistička skupina koja kontrolira Pojas Gaze traži jednogodišnji prekid vatre, rekao je visoki dužnosnik Hamasa Ajman Taha. “Hamas je saslušao izraelski prijedlog koji je pred-stavio dužnosnik izraelskog ministarstva obrane Amos Gilad, i njegov prijedlog o prekidu vatre od godine i pol, ali Hamas je predstavo svoj protuprijedlog o prekidu

vatre od samo godinu dana”, rekao je Taha u Kairu nakon razgovora s egipatskim dužnosnicima. Taha je ponovio poziv Ha-masa da se ukine blokada Pojasa Gaze. “Hamas je zatražio potpuno ukidanje blo-kade i otvaranje svih graničnih prijelaza”, rekao je Taha. Hamas je egipatskim po-srednicima predložio da na graničnim pri-jelazima budu prisutni europski i turski promatrači, ali je odbio prisutnost izrael-skih promatrača.

Izraelska i palestinska strana izraža-vaju nadu da će novi američki predsjed-nik Barack Obama naći recept za Srednji istok. Mnogi smatraju da će to biti Oba-min prvi veliki test. Projekt za trajni mir postoji, izradila ga je bivša Busheva ad-ministracija i vjerojatno bi i zaživio da Palestinci nisu nagovijestili kako neće Georgu W. Bushu pružiti satisfakciju da bude mirotvorac. Uoči izraelskih izbora, ali i stalnih sukoba s Hamasom, sadašnje vojne operacije nikoga nisu previše izne-nadile, ali će sljedeći mjeseci biti drukči-ji. Obama će odmah vrlo angažirano pri-stupiti Bliskom istoku, nastojati realizira-ti ideju o palestinskoj državi i mirnom suživotu Izraelaca i Palestinaca. Bit će to i poruka cijelom muslimanskom, ali i ži-dovskom svijetu, prije svega poruka da se dijalogom prevladaju razlike.

Obama sigurno neće otići korak dalje kad je u pitanju odnos prema onima koje je i dosadašnja administracija smatrala teroristima. Tako će biti i s Hamasom, ali će mostovi prema onima koji žele surađi-vati biti čvršći. Obama može uspjeti na Srednjem istoku i zaista ima povijesnu šansu da donese mir najtrusnijem područ-ju na svijetu. Hoće li to biti skoro, što nije isključeno ili će tek početi proces koji bi mogao dati rezultate nakon nekoliko go-dina, također tek treba vidjeti.

U svakom slučaju, primirje je posti-gnuto, no situacija je, pogotovo na granici, i dalje ostala izuzetno napeta. Tako je kra-jem siječnja jedan izraelski vojnik ubijen, a trojica ranjena u eksploziji koja se zbila na granici s Pojasom Gaze, a što predstav-lja prvi incident od proglašenja primirja. Računa se da je oko 1.000 ljudi poginulo tokom izraelske agresije na palestinska po-dručja. Da li je time Izrael ostvario svoj cilj da utiša raketne napade na svoj terito-rij, vrlo je upitno. Zapravo, kratkoročno je uspio primiriti Hamas, no dugoročno gra-đani Izraela i dalje će živjeti u strahu od potencijalnih napada, pa je krajnji, ali pra-vedan mir naprosto neminovan. S novim igračima na svjetskoj političkoj sceni mož-da zaista i bude uspostavljen. �

E.F.

Patnje palestinskih civila

JOURNAL

74

PRIČE IZ BOSNE

18. siječnja 2009. godine navršile su se 32 godine od tragične pogibije Džemala Bi-jedića, najuglednijeg bosansko-hercego-vačkog političara za vrijeme Titove Jugo-slavije. U vrijeme dok je Džemal Bijedić bio na čelu Savezne vlade, stopa inflacije u Jugoslaviji pala je ispod stope inflacije u Europi! Ono što je Jugoslavija 70-ih godina proživjela rahatluka i sreće, najzaslužniji je rahmetli Džemo. Mnogi ga smatraju “ocem” muslimanske nacije u Jugoslaviji.

Djetinjstvo i mladost

Džemal Bijedić rođen je u Mostaru 1917. godine, u koji su 1915. godine nje-govi roditelji Adem i Zarifa doselili iz Gacka kao bogati trgovci. Džemal nije upamtio oca Adema, koji je 1919. umro od groznice. Očeva smrt je utjecala da obitelj ubrzo izgubi bogatstvo. Džemal je kao siroče ostao u kući i brzo sazrijevao u sredini koju je uskoro prevazišao. Bio je među najboljim polaznicima Gimnazije u Mostaru, po sjećanju njegove profesorice Ljubice Tute. Visok, markantan, crn, va-lovite kose, bio je uočljiv na prvi pogled. Po završetku Gimnazije, Džemal odlazi na studij prava u Beograd, koje prekida 1941. godine, sa 24 godine. Na početku rata bio je na zadacima u Foči, a u najteže vrijeme, kada je Gestapo harao odmazda-ma, biva postavljen za sekretara Mjesnog komiteta KPJ za Sarajevo, koju dužnost je predao Valteru Periću kad je bio prova-ljen. Na samom početku rata upoznao je Razu Ferhatbegović iz Rogatice, koja će mu kasnije postati supruga. Upoznao ju je u Foči, gdje mu je bila “dodijeljena” kao skojevka za pokrivanje njegove političke djelatnosti. Predstavio joj se kao Vidoje, a ona je znala njegov pravi identitet. Isku-sio je okruženje na Sutjesci 1943. i doži-vio strahote četničko-ustaških pohoda na Muslimane u istočnoj Bosni i Hercegovi-ni. Bio je nositelj “Spomenice 1941.”, što ga je ubrajalo u prvoborce antifašističkog

otpora. Iz Sarajeva odlazi krajem 1943. i biva premješten na dužnost sekretara KP za Semberiju i Posavinu.

Po oslobođenju zemlje, Džemal Bijedić je imenovan za generalnog sekretara Vlade BiH, a potom za pomoćnika ministra unu-tarnjih poslova. U međuvremenu, od izvje-snog Brane Kovačevića biva optužen da je informbiroovac, ali ga spašava Đuro Pucar Stari. Početkom 60-ih postaje član jugosla-venske vlade, tj. Saveznog izvršnog vijeća, kojim je predsjedavao Josip Broz Tito. Isto-vremeno je bio i sekretar Ustavne komisije, koju je vodio Edvard Kardelj, a gdje su se krojili međurepublički odnosi. Vrtoglavi Bijedićev uspon osujetio je Aleksandar Ranković, vodeći policajac, udbaš i jedan od najvećih neprijatelja Bošnjaka u historiji Balkana, koji Džemu raznim kanalima us-pijeva posmjenjivati sa svih funkcija. Bije-dić se vraća u Mostar, gdje postaje pred-sjednik Sreza. Na čelu Savezne vlade Jugo-slavije bio je od 1971. godine. Tito mu je mandat povjerio dva puta, s namjerom da to učini i treći put.

Branitelj Muslimana od “pljuvača”

Postao je miljenik muslimanskog svije-ta, a samo u toku 1975. godine susreo se s liderima SAD-a, SSSR-a i Kine. U Mostaru je bio domaćin libijskom lideru Moameru Gadafiju, koji je klanjao u Karađoz-bego-voj džamiji. Gadafi ga je tokom posjete Mostaru pozvao na zajednički namaz, a Džemal je odgovorio: “Znate, ja jesam Mu-sliman, ali neredovno posjećujem džamiju. Ako bih sada s Vama pošao, izgledalo bi to demagoški prema Mostarcima i bilo shva-ćeno kao rezultat ulizivanja i poltroniranja Vama.” Pričekao je Gadafija pred džami-jom, dok je ovaj klanjao podne.

Posjetio je 34 zemlje na svim konti-nentima. Čuveno “Mostarsko savjetova-nje” iz 1966. godine, pored toga što je zna-čilo priznavanje prava političkoga građan-stva Hrvatima u Bosni i Hercegovini, bilo je i veliki preokret u ukupnoj nacionalnoj politici Saveza komunista BiH, što je za konsekvencu imalo redefiniranje ustavne pozicije te Republike 1974. godine. Bije-dić je djelovao državnički, a ne ideološki, te je vještim korištenjem naraslih devijaci-ja u pravnom i ekonomskom sistemu uku-pne zemlje, Bosni i Hercegovini osigurao ravnopravan položaj s ostalim republika-ma. Tada je BiH istinski postala zemlja tri ravnopravna naroda. Sarajevo je prije nje-ga faktički bilo pod protektoratom Beogra-da, srpski kadrovi su bili apsolutno domi-nantni u partiji, skupštinskim tijelima, voj-sci i policiji, dok su Bošnjaci uglavnom držali republičku vladu. Bijedić je znao da bez ravnopravnosti Hrvata nema održive Bosne, ali da nema niti Muslimana. U tom smislu je 1966. godine značajna njegova aktivnost na popravljanju političkog i na-cionalnog statusa Muslimana/Bošnjaka i Hrvata unutar partije i države. Iako sam nije bio ideolog, budući da se tim poslom unutar Bošnjaka na visokim razinama ba-vio Avdo Humo, Bijedić je imao veliki doprinos u nacionalnom afirmiranju Boš-

32 godine od smrti Džemala Bijedića (1917.-1977.), najistaknutijeg Bošnjaka “Titovog doba”

Nesuđeni Titov nasljednikGadafi ga je tokom posjete Mostaru pozvao na zajednički namaz, a Džemal je odgovorio: “Znate, ja jesam Musliman, ali neredovno posjećujem džamiju. Ako bih sada s Vama pošao, izgledalo bi to demagoški prema Mostarcima i bilo shvaćeno kao rezultat ulizivanja i poltroniranja Vama.”

Avdo Huseinović

Džemal Bijedić (1917.-1977.)

JOURNAL

75

PRIČE IZ BOSNE

njaka/Muslimana. Na pogrebu dr. Ivana Ribara u Zagrebu 1968. godine Džemalu je prišao Svetozar Vukmanović – Tempo i rekao: “Gdje si ti, Džemo, i tvoja musli-manska nacija!?” “Ti, Tempo, pljuješ na sve što je vrijedno u našoj revoluciji”, uz-vratio je Džemal Bijedić i spremio ga u p… materinu.

Organizacija popisa stanovništva 1971. godine predstavlja prvu pravnu i stvarnu priliku za nacionalnu identifikaciju Musli-mana u aranžmanu službenih vlasti uz Ti-tovo i Kardeljevo razumijevanje za ovaj novi politički fenomen zakašnjelog rasple-ta. Muslimani u masi ne skrivaju svoje na-cionalno ime i ponos, za razliku od pojedi-nih svojih otpadnika koji, uplašeni pred realnošću, gube nacionalnu orijentaciju. Džemal se naročito ljuti na Mešu Selimo-vića i Esada Cimića koji javno prave opo-ziciju nacionalnoj identifikaciji Muslima-na. O tome da je Bijedić, s obzirom na vi-soke državničke i privredne funkcije koje je obnašao, bitno utjecao na unutarpartij-ske rasprave o Muslimanima i na zadovo-ljavajuće rješenje toga pitanja, javnosti je umnogome nepoznato.

Bosansko odijelo i “Kent”

Također je bio i obiteljski čovjek. Su-pruga Raza i djeca Azra, Dragan i Milen-ko su mnogo ispaštali zbog njegovog stal-nog odsustva od kuće. Poznati mostarski pjesnik Mišo Marić se sjeća da je rahme-tli Džemo bio veliki akšamlija, a da mu je najdraža pjesma bila sevdalinka “Ah, moj Aljo, crne oči”, koju je često znao zapje-vati sa društvom. Najdražu strofu: “Na konjiću kosmatome u odijelu bosansko-me” svatko bi mu pjevao, po njegovoj želji mijenjajući “gospodsko” u obavezno “bosansko” odijelo. Intimni prijatelji sve do njihove smrti bili su mu prof. dr. Neđo Zec i književnik Hamza Humo, s kojima se družio u Klubu inženjera i tehničara u Sarajevu, kao i veoma bliski prof. dr. Fa-hro Rustambegović, kardiolog. Volio je dolaziti na Gazin han u Sarajevu, gdje mu je živio najbolji prijatelj Nezir Škaljić s kojima se znao družiti danima i obilaziti brda oko Sarajeva, a posebno odlaziti u lov i druženje na Crepoljsko. Džemal je satima mogao razgovarati s njim. Provo-dili su vikende na Crepoljskom, družili se sa seljacima koji su voljeli Džemala. Kod Simane su oznojeni mijenjali potkošulje, a kod Gaje Plakalovića uživali u domaćoj šljivovici. Te su mu navike ostale do kra-ja života. Džemal nije izigravao nikakvu veličinu. Bio je skroman. Iza njega je ostao stari automobil i 5.000 njemačkih

maraka. Nije imao vikendicu. Volio je Mostar i njegovu Neretvu. Mostar ga je nepodijeljeno volio. Na utakmicama “Ve-leža”, koji je u njegovo vrijeme imao zvjezdane trenutke, doživljavao je otvo-rene ovacije prisutnih gledatelja. Dolazio je na Maru, kod avijatičarskog mosta. U anketi 1959. građani Mostara Džemala skoro plebiscitarno proglašavaju svojim “najpopularnijim građaninom svih vre-mena” u omjeru 80 glasova prema neko-liko koje su dobili tada nogometni repre-zentativac Muhamed Mujić, političar Av-do Humo i pjesnik Aleksa Šantić.

Odlazio je kod prijatelja u Lišticu (da-nas Široki Brijeg) i druga zapadnoherce-govačka mjesta, gdje su ga ljudi s radošću primali. Ostat će upamćeno da je negdje iza 1945. jednom zamolio Tita da se proše-ta Lišticom, što je Tito učinio, a s obzirom na sliku koja je vladala o ovom gradiću kao leglu ustaša u Drugom svjetskom ratu, ta Titova posjeta je u to vrijeme izmijenila političku sliku o ovim krajevima. Obilazio je i Gacko i Bileću, rodne gradiće svojih roditelja. Prenio je grob svoga oca u novo groblje Sutinu, nakon što je staro groblje upotrijebljeno za željezničku stanicu u Mostaru. Plaćao je svoje račune i nije vo-lio dugove. Bez razmišljanja je znao reći Titu “da ga svi lažu”. Istovremeno je u ka-fanama sjedao na prikladno mjesto po svom izboru, a na napomenu ljudi da sjed-ne na čelo stola, poslužio bi se izrekom Muje Komadine, najpoznatijeg gradona-čelnika Mostara: “Čelo je ondje gdje sjed-nem.” Džemal je imao problem sa “baca-njem” cigareta. Znao je toliko strastveno pušiti cigarete da je u nekim periodima pu-

šio i po pet kutija “Kenta” dnevno. Ako bi prestao pušiti, dobijao bi na kilaži. Bio je gurman. “Najjeftiniji sir, najskuplje meso” - bila je njegova deviza pri ishrani. Znao je praviti zelene salate i lukmiru.

Nije volio poltrone u okruženju. Dru-žio se i sa nekim ljudima koji mu nisu bili prijatelji, ali on odnose nije prekidao. Znao je reći da je nekad bolji stari neprijatelj, nego novi prijatelj. Imao je običaj da kaže kako se ne zna tko će kome valjati. Spomi-njao je često Ali-pašu Rizvanbegovića, “očekujući napade od onih kojima je nešto dobro učinio”. Nije se svetio. Imao je duš-mana, ali i daleko više prijatelja. “Ima lju-di koji su sa cijelim svijetom na ti, takav je bio Džema. Nije se gromova bojao, kao da ih je izazivao da osvijetle njegov put od gnijezda do zvijezda... Šta je njemu bilo, onolikom čovjeku da zagrli cio svijet...”, napisao je Enver Enko Mehmedbašić. Že-lio je mir i odmor i čudio se ljudima koji su stekli pravo na mirovinu da još uvijek teže blokirati prostor mlađima. Volio se puno smijati i šaliti na svoj, ali i na tuđi račun. Džemalova je deviza bila da nema lošeg vremena. Ako je društvo prijatno, nevrije-me se i ne primjećuje.

Ubojstvo dio velikosrpske politike

Na vijest o smrti u prometnoj nesreći Silvane Armenulić (Zilhe iz Doboja) Džemi su potekle suze. Rekao je da je Ar-menulićka noć ranije pjevala na zabavi za Tita u Novom Sadu i da je Tito, na njen upit koje pjesme da pjeva, odgovorio: “Neka odredi Džemo.” On je odabrao bo-sanske sevdalinke. Posebno je bila uspo-

Razija i Džemal Bijedić – nekoliko mjeseci prije smrti

JOURNAL

76

PRIČE IZ BOSNE

stavljena intimno-prijateljska veza Tita i Džemala, nakon što je Džemal posredo-vao između Tita i njegovog sina Žarka da se pomire i normaliziraju odnose. Tri mjeseca pred smrt boravio je na vikendici svog amidžića Bahrudina Bijedića kod Trnova i tom prilikom mu se tajno povje-rio, kao još nekolicini prijatelja rekavši: “Dolazi do razmirica među ljudima koji su jednom nogom u grobu. Tito je Jovan-kin zarobljenik, ne može se njemu prići bez njene dozvole. Žele ga razdvojiti od Kardelja. Tito želi da mi povjeri treći mandat. Ja ne želim više u Vladi ljude starije od mene. I ja treba da se povučem. Da bi otišao Ljubičić, trebaju otići i drugi koji su njegovo, 1915. godište. Njima se na ide. Ubit će me, ja mnogo znam.”

Sa Titom se Džemo rastao kritičnog ju-tra, 18. siječnja 1977. godine, na aerodromu u Batajnici, odakle je Tito letio u Libiju, a Džemo prisustvovao zvaničnom ispraćaju. Nakon toga, Džemo prelazi na aerodrom “Surčin” i polijeće za Sarajevo. U avionu su još njegova supruga Raza, piloti Stevan Le-ka i Murat Hanić, te suradnici Zijo Alikalfić i Smajo Hrle. Negdje, nakon pola sata leta, avion je eksplodirao u zraku i srušio se na brdo Inać iznad Kreševa, nedaleko od Sara-jeva. Nakon njegove pogibije skoro svi eu-ropski listovi iznijeli su sumnju u tragičnu smrt Džemala Bijedića, otvoreno sumnjaju-ći u suprugu Josipa Broza Tita – Jovanku Broz, Srpkinju iz Like koja je Titu bila na-metnuta od KOS-ove tajne službe. Tito je bio veoma ljut na svoju suprugu pa ju je sta-vio u izlolaciju – kućni pritvor, bez prava društvenog i političkog angažiranja. Dugo se pričalo da je Jovanka ispratila Džemu i Razu na aerodromu Surčin i Razi poklonila poveliku tortu da ponese unuci u kojoj je zapravo bila eksplozivna naprava, koja je bila tempirana da eksplodira na pet minuta prije slijetanja na sarajevski aerodrom “Bu-tmir”. Bošnjački muslimanski narod je bio šokiran ovom viješću i istovremeno uplašen za svoju budućnost, jer postavilo se logično pitanje: “Što poslije Džemala, tko će sada čuvati i braniti Muslimane u Jugoslaviji?”.

Tih dana malo je tko posumnjao u stvarne uzroke njegove smrti. Službeno priopćenje bilo je da je avion u kome su se nalazili rahmetli Džemal i njegova su-pruga Razija izgubio kontrolu i pao u ne-posrednoj blizini Sarajeva. Međutim, ka-ko je vrijeme prolazilo i bošnjački narod je dolazio do saznanja da je ubojstvo Džemala Bijedića dio smišljene veliko-srpske politike o likvidaciji najuglednijih Bošnjaka-muslimana. A Džemo je tada bio drugi čovjek Jugoslavije, odmah do Tita. Pored Jovanke veliku ulogu u aten-

tatu na Bijedića imali su i tadašnji genera-li JNA, a spominjalo se i ime Franje Her-ljevića, tadašnjeg ministra unutarnjih po-slova Jugoslavije.

Danas se vidi da je JNA imala skriveni program velikosrpske dominacije i da bi Džemal Bijedić bio realna prepreka njego-vom ostvarenju. Ne samo što je posjedo-vao međunarodnu reputaciju i popularnost

unutar zemlje, nego je bio čovjek i držav-nik s visokim moralnim vrijednostima, po-litičar prihvatljiv u zemlji, hrabar i najbliži nasljednik Tita kojeg je već lomila bolest. Da se dogodilo da Džemal Bijedić i po tre-ći put postane savezni premijer, bilo bi potpuno izvjesno da bi on bio jedina kariz-matska ličnost koja bi zavređivala naslije-diti Tita. Sudeći po krvavom raspadu Ju-goslavije, koji se planirao mnogo prije, to je uistinu bio glavni motiv ubojstva. Neo-stvarena želja mu je bila da završi karijeru kao gradonačelnik Sarajeva, grada kojeg je neizmjerno volio i na čije gradonačelni-ke je imao pregršt primjedbi, kao i da us-postavi diplomatske odnose sa Saudijskom Arabijom. Njegova posljednja želja bila je da bude pokopan u Sarajevu. Izrekao ju je povodom smrti njegove majke koja je umrla 6. travnja 1976. u Beogradu, dok je on bio na službenom putu u Libiji. Na pita-nje zašto majku Zarifu sahranjuje u Saraje-vu rekao je: “I mene sahranite u Sarajevu kad umrem.” Džemo i Razija su sahranjeni u Aleji velikana na sarajevskom groblju Bare. Njegov unuk, koji danas živi u Sara-jevu, zove se Džemal Bijedić. �

Džemal je Titu znao reći da ga svi oko njega lažu

Grob Džemala Bijedića u Aleji velikana na groblju Bare u Sarajevu

JOURNAL

77

KULTURA

OTVORENO PISMO 36 MUSLIMANSKIH UGLEDNIKA AMERIČKOM PREDSJEDNIKU BARACKU HUSSEINU OBAMI

U Ime Allaha, Milostivog, SamilosnogNj. E. američkom predsjedniku Barac-ku Husseinu Obami

Mi, dolje potpisani, učenjaci, intelek-tualci, političari, pravnici i drugi akadem-ski radnici iz muslimanskih zemalja, ko-ristimo Vaš izbor za predsjednika Sjedi-njenih Država da Vam se obratimo kao čovjeku humanisti, i da se putem Vas, obratimo američkom narodu, jer Vi ste njihov predsjednik i uživate njihovo po-vjerenje. Nadamo se da će Vaša Ekselen-cija pažljivo pročitati ovo pismo u cijelo-sti i unaprijed očekujemo Vaš objektivan i nepristran stav u interesu cijelog čovje-čanstva.

Gospodine predsjedniče, Vašoj Ek-scelenciji bismo željeli predstaviti naša gledišta o mnogim pitanjima koja su od zajedničkog interesa i koja imaju veliki utjecaj u svijetu. Prije nego što počnemo govoriti o tome, upućujemo tople čestitke američkom narodu zbog ovog historij-skog podviga napravljenog Vašim izbo-

rom za predsjednika – iz inata rasističkim oponentima koji su činili sve što su mogli kako bi spriječili izbor jednog čovjeka afričkog porijekla. To je, bez ikakve sum-nje, veliki uspjeh. Ovu činjenicu mogu shvatiti oni kojima je američka historija bliska - njen razvoj i njene promjene, ali, u isto vrijeme ovaj uspjeh stavlja veliku i izuzetno ozbiljnu odgovornost na Vaše breme u odnosu na one koji smatraju da će njihove nade Vašim dolaskom u Bijelu kuću biti ostvarene. To je, opet, odgovor-nost prema cijelom svijetu u kojem je Amerika glavni igrač - a prije nego što prazne stranice historije počnete ispisiva-ti svijetlim znakovima ili mračnim i ta-mnim poput onih koje je pisao bivši pred-sjednik George W. Bush.

Gospodine predsjedniče, dopustite da iznesemo neke od problema koje bismo željeli podijeliti s Vama. Oni su sumirani u sljedećim točkama:

1. Pozivamo uljudnoj pažnji Vas i Vaš narod, na važnost suradnje sa svim osta-lim narodima u cilju postizanja zajednič-kih interesa, kako bi se suprotstavili za-jedničkim opasnostima kakve su ekološki problemi, mir, moralne vrijednosti, zašti-ta etike, ljudska prava, energija, razvoj, borba protiv epidemija i prirodnih kata-strofa, a bez diskriminiranja, bez propagi-

ranja pojedinačnih vizija ili ideologija, i bez pretezanja u korist interesa određe-nog naroda. Uvjeravamo Vašu Ekscelen-ciju da je suradnja za dobrobit čovječan-stva srž učenja naše vjere. Allah Svemo-gući u Kur’anu kaže: “Jedni druge poma-žite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudje-lujte u grijehu i neprijateljstvu.” (Al-Ma’ida, 2).

Ponavljamo da muslimanski narodi posjeduju moral i materijalni potencijal i da su opskrbljeni sa vidljivim i skrivenim elementima moći koji ih kvalificiraju da budu ključni partneri u oblikovanju bu-dućnosti u svijetu. Uz to, uvjeravamo Vas, ignoriranje naših naroda ili njihovih prava na samoodređenje ili činjenje za-vjera u kojima se napadaju njihovi intere-si ili okupiraju njihove zemlje ili uskraću-ju njihove slobode, ne može opstati. Naš muslimanski narod poziva na recipročnu suradnju zasnovanu na jednakosti, ali on će se u isto vrijeme boriti svim mogućim sredstvima protiv svakog pokušaja da se iskorijeni ili da se uništi njihov identitet ili otuđe njihovi resursi.

2. Iz naše odgovornosti kao muslima-na da se ne bojimo nikoga osim Allaha Svemogućeg, objavljujemo Vašoj Ekse-lenciji i američkom narodu da čvrsto vje-rujemo u pravo svih religija, kultura i civi-

Otvoreno pismo muslimanskih uglednika i znanstvenika Baracku Husseinu Obami, novoizabranom američkom predsjedniku

Dužni smo se truditiuspostaviti dijalog

Unutar rubrike “Kultura” u cijelosti prenosimo Otvoreno pismo 36 pripadnika muslimanske uleme upućeno predsjedniku SAD-a, Baracku Husseinu Obami. Na to smo se odlučili jer smatramo da bi navedeni zaključci i molbe iz pisma trebale sadržavati opći kulturološki, društveni, vjerski i politički stav svakog muslimana u svijetu. Mislimo da bi tvrdnje iz pisma trebalo naučiti napamet, da bi ih trebalo pohraniti u zajedničku memoriju čitave muslimanske zajednice u svijetu te ih uporno recitirati kada god se za to ukaže potreba.

Za pismo smo iskoristili rubriku “Kultura” jer smatramo da između poimanja kulture i politike često nema granice. Politika od davno čini repre-siju nad kulturom, ne dajući joj da diše i slobodno nadahnjuje čovjeka. Kultura i čovjekov umjetnički impuls se tada odupiru kreativnim činom koji je ponekad jedina odbrana od agresije. Vjerujemo da je ovo pismo takav kreativni čin koji može nadahnuti svakog muslimana, dati mu znanje i hrabrost da govori kada mu je to onemogućeno, da protestira iako za to onaj drugi nema razumijevanja. Fizičko ubijanje jednog naroda, palestinskog, iračkog, a sutra možda i iranskog, ujedno je zatiranje njegove kulture i povijesti. Bošnjaci su takvo ubijanje imali priliku iskusiti više puta u povijesti.

Nadamo se da nitko ovaj čin neće shvatiti kao uzurpiranje prostora koji služi za prenošenje vijesti iz bošnjačkog kulturnog kruga. Bošnjaci su također pripadnici Ummeta Poslanikovog i kao takvi dužni su iskazati napor za razumijevanje situacije u kojoj se nalaze njihova braća iz Palestine, Iraka, Afganistana te ostalih ugroženih muslimanskih zemalja. Kao jedini autohtoni muslimanski narod u Europi među prvima smo pozvani da di-jalogom civilizacija posredujemo u mirnom rješavanju nesporazuma između zapadnog i islamskog svijeta. Nadalje, bošnjački narod, kao i hrvatski, proživio je agresiju i ubijanje nedužnih civila te je posebno osjetljiv na riječ genocid i ubijanje. Nadalje, dužni smo se truditi uspostaviti dijalog, prvo među sobom, a zatim među onima različite vjerske i nacionalne pripadnosti. Dužni smo biti tolerantni, miroljubivi, s razumijevanjem za potrebe onoga drugog i drugačijeg, ali ne smijemo dopustiti da se bez reakcije ubijaju nedužni civili kao što je izraelska vojska nedavno činila u Palestini.

F.M.B.

JOURNAL

78

KULTURA

lizacija i društava u raznolikosti i slobodi izbora. Svemogući Allah u Kur’anu kaže: “Nema prisiljavanja u vjeru.” ( Al-Baqa-ra, 256). Isto tako, molimo Vas da odobri-te takvo pravo svijetu i budite uvjereni da uvođenje američkog modela u ostale dije-love svijeta silom, pritiskom i zastrašiva-njem samo će uvećati svjetske krize i kon-flikte, a prva koja će biti pogođena time je upravo Amerika. Željeli bismo Vas pod-sjetiti da historijska logika, kao ni tradici-ja, ne dozvoljavaju nastavak niti pobjedu ovakvog pristupa ma kakvu materijalnu moć imala ili ma kakve svjetske slogane nosila. Vjerojatna situacija koju je globa-lizacija generalno postigla, a naročito američka unutarnja situacija, predstavlja-ju živi dokaz onoga što želimo reći onima koji se žele suočiti s činjenicama i povra-titi se istini iz iluzija i samoobmane.

3. Podsjećamo Vas gospodine pred-sjedniče, na osnovu naše religije i kulture, da civilizacija ne može cvjetati, a u miru i sigurnosti u svijetu se ne može uživati osim ako pravda ne prevlada na zemlji i ne dominira u međunarodnim odnosima. Mi iskreno mislimo da svaka razumna osoba duboko u sebi vjeruje da ni jedan drugi narod kroz historiju nije doživio ne-pravdu poput one učinjene palestinskom narodu. Ova činjenica je, možda, bila ignorirana od strane Sjedinjenih Država kao posljedica, bilo financijskih, politič-kih, bilo medijskih pritisaka zbog ideološ-kih iluzija, legendi ili izbornih ambicija.

Gospodine predsjedniče, nemojte očekivati normalne odnose sa Arapima i muslimanima i onima koji se zalažu za istinu i pravdu u svijetu, ako ne bude uklonjena nepravda načinjena palestin-skom narodu, prije svega podržana od Sjedinjenih Država, i njihova prava i ze-mlja ne budu vraćeni; ako suverenitet Ira-ka i Afganistana ne budu održavali njiho-vi narodi i ne budu kompenzirani gubici koji su im počinjeni, i ako krstaške oku-pacijske snage ne odu iz okupiranih ze-malja. Ove snage su vratile uspomene na ratove srednjovjekovnih krstaša i na ko-lonijalne ratove i otpočeli ponovo nepri-jateljstva među narodima u svijetu.

Gospodine predsjedniče, onima koji-ma su poznate historijske činjenice znaju da su naši narodi lojalni svojim prijatelji-ma, ljubazni prema onima koji ih poštuju i posvećeni svojim saveznicima. Ipak, oni se ne klanjaju svojim okupatorima ili pre-daju agresoru i nikada ne prihvaćaju po-nižavanje - radije uzimaju slobodu silom nego da je dobiju ponižavajući se.

Vjerojatno je trenutna situacija otpora okupaciji u muslimanskim zemljama, Pa-

lestini, Iraku, Afganistanu, dovoljan pu-tokaz Americi da duboko i iskreno preis-pita svoje metode rada sa ljudima u svije-tu, generalno, a sa muslimanskim narodi-ma, naročito.

Sjedinjene Države bi se, kao glavna supersila, trebale osloboditi diktature cio-nističkog lobija kada je u pitanju odnos prema muslimanskom svijetu i trebale bi shvatiti da stvarni interesi američkog na-roda leže u suradnji sa milijardu i po mu-slimana, kako bi se podržalo pravo i prav-da. Dakako, ovakav stav zahtijeva jednu vrstu hrabrosti američkog vodstva - da se postavi iznad ličnih i stranačkih interesa.

Gospodine predsjedniče, ako Ameri-kanci ne mogu podržati pravo i pravdu, najmanje što bi se od njih moglo prihvati-ti je nepristranost. Vaša podrška nepravdi i okupaciji će izazvati otpor i vodit će nas ka tome da i mi sve isto gledamo.

4. Nema sumnje, gospodine predsjed-niče, da ste Vi proistekli iz multikulturne zajednice, sin različitih etničkih grupa čije porijeklo ide od crnaca, koji su patili zbog nepravde, eksploatacije i rasne diskrimi-nacije i, čak što više, Vi ste stručnjak legi-slative i advokatskih poslova – okrenut pravdi, i nema sumnje da znate da se prav-da ne može postići ako se ne postigne jed-nakost u raspodjeli bogatstava, ne da jed-naka mogućnost i ne zaštiti eksploatacija i pljačkanje bogatstva naroda.

Vaša Ekscelencija će se, vjerojatno, složiti s nama da narodi Trećeg svijeta nisu patili od pljačkanja bogatstava i eksploata-cije njihovih resursa i napada na njihov suverenitet na isti način koliko su patili od velikih američkih multinacionalnih kom-panija koje su osvajale države i svrgavale režime i dotucale svaki pokušaj uspostav-

ljanja bilo kakvog narodnog otpora za za-štitu bogatstva tih zemalja. Da li mi i cijeli svijet žudimo da otpočne nova faza koja odražava pravdu u rasporedu bogatstva i učestvovanju u razvoju širom svijeta ali bez mobiliziranja međunarodnih financij-skih institucija koje služe ispunjavanju američkih interesa – kakve su Svjetska tr-govinska organizacija, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond i druge insti-tucije koje su osnovane samo zato kako bi se velikim silama omogućilo, naročito Sje-dinjenim Državama, da kontroliraju bo-gatstva nerazvijenog svijeta.

Nedvojbeno, Vaša Ekselencija je svjesna činjenice da je eksploatacija ljudi i pljačkanje njihovog bogatstva glavni ra-zlog velikih ratova, nepoštenih velikih olujnih kriza koje su pokrenule i potjecale Sjedinjene Države.

Gospodine predsjedniče, pozivamo Ameriku, još otkada ona proživljava du-boku financijsku krizu da počne tražiti neke solucije u financijskoj legislativi i ekonomske pristupe drugih naroda, a koji mogu doprinijeti da Amerika prevaziđe svoju financijsku krizu i katastrofalnu si-tuaciju u privredi - što vraća svijet unazad za nekoliko desetljeća. Ovdje ističemo ulogu islamskog bankarstva i islamskog ekonomskog pristupa koji je hvaljen od nepristranih iskusnih starih zapadnih eko-nomskih stručnjaka.

5. Sloboda je instinktivni zahtjev za sve ljude i to je jedna od zajedničkih vrijednosti koju dijele svi narodi, čak i ako se oni razli-kuju u svojim konceptima o slobodi i nje-nom obimu. Iako je Amerika zemlja koja poziva na slobodu i poštivanje ljudskih pra-va, više nego i jedna druga zemlja na svije-tu, mi vjerujemo da su Vlade u Americi, u praksi, one koje najviše krše ljudska prava i oduzimaju slobodu drugih, zbog koje su po-kretali ratove više nego druge zemlje, činile genocid, nezakonito zatvarali i maltretirali ljude. Što više, to je vidljivo u lavljem udje-lu podrške diktatorskim režimima, zavjera-ma protiv rastućih demokracija, planiranim vojnim udarima zaobilazeći međunarodne organizacije ucjenom. Narodi u svijetu koji su umnogome propatili zbog ove američke politike stavljaju ulog na Vaš kredibilitet i čekaju da vide što će te Vi uraditi u tom smislu – da li ćete biti čovjek etike, principa i snova, kako ste obećali svome narodu i svijetu, ili će te biti podložni željama po-slovnih ljudi i potčinjeni pritisku lobista ci-onizma i tajnih organizacija.

Gospodine predsjedniče, vi ste, zasi-gurno, svjesni činjenice da za zauzimanje određenog pozitivnog mjesta u historiji, nije dovoljno da se samo uzvikuju pozi-

Barack Obama, američki predsjednik

JOURNAL

79

KULTURA

tivni slogani - izuzev ako se ne pretoče u stvarnost, i Vi, zasigurno znate da karak-ter i historiju svakog vođe, u velikoj mje-ri, određuje i kvaliteta njegovog tima.

6. Na osnovu naše vjere i principa, mi pozivamo na međukulturni, međureligij-ski i međucivilizacijski dijalog. Allah u Kur’anu kaže: “I sa sljedbenicima Knjige (židovima i kršćanima) raspravljajte na najljepši način.” (Al-Akebut, 46).

Što više, mi poštujemo znanje i pri-hvaćamo istinu iz bilo kog izvora. Allah Svemogući u Kur’anu kaže: “Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i ra-zum, za sve to će se, zaista, odgovarati.” (Al-Isra’, 36).

I On, Svemogući, također kaže: “Ti reci: “Dokaz svoj dajte ako je istina to što govorite!” (Al-Baqara, 111).

Mi čvrsto odbacujemo ideju o sukobu civilizacija i mit o kraju historije – oboje proizašlo iz američke kulture. Allah kaže u Kur’anu: “Reci: ‘O sljedbenici Knjige, do-đite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo; da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’” (Al-’Imran, 64).

Dijalog dobiva na značaju i produktiv-nosti ako se smatra sredstvom odobrenim od dvije strane. Ali, ako jedna strana prak-ticira okupaciju i invaziju, onda nema dru-gog načina za drugu stranu osim otpora, džihada i borbe za slobodu svim mogućim sredstvima. Zasigurno, otpor u nekim mu-slimanskim zemljama je rezultat agresije, nepravde i tiranije, prakticiranih ili spon-zoriranih od strane Sjedinjenih Država i takvi otpori ne uzrokuju nasilje i terorizira-nje - kako to neki krugovi u Americi vole da proklamiraju. Stoga, ako Vas neki otpo-ri brinu i Vi želite da dođe do mira, morate okončati okupaciju i vratiti narodima nji-hovu slobodu i suverenitet.

Gospodine predsjedniče, naši narodi sanjaju o jedinstvu, slobodi, neovisnosti, ljudskim pravima, sigurnosti, progresu i prosperitetu - kakogod, mnogi od tih na-roda vjeruju da je Amerika glavna prepre-ka da se ostvare ti snovi i mi vjerujemo da se Vaša Ekscelencija, predsjednik, ne može usprotiviti autentičnosti nekih od tih optužbi, što je razlog da neki od tih naroda imaju tendenciju da ciljaju Ameri-ku svim sredstvima. Posljedično, mi se nadamo i iskreno Vas pozivamo da Vi budete taj koji će otpočeti novi tip inte-rakcije u odnosima Sjedinjenih Država i naroda muslimanskog svijeta.

7. Vaša Ekselencijo, predsjedniče, mi danas ne možemo govoriti o musliman-sko-arapsko-američkim odnosima, a da

ne spomenemo ono što je vezano za tero-rizam, što je Amerika nametnula svijetu. U tom kontekstu željeli bismo privući Vašu ljubaznu pažnju na sljedeće:

Mi, shodno našoj religiji i iz islamske perspektive, potpuno odbijamo zastrašiva-nje nedužnih i nevinih, zloupotrebu ili ubi-janja – za nas je to korupcija na zemlji, što je jedan od najvećih zločina koje imamo.

Voljeli bismo da privučemo pažnju na činjenicu da stav islama prema ratu i borbi – ako je neophodan u odbrani prava i kao zaštita od nepravde – ima moralne i zakon-ske principe koji čine da u takvom ratu i borbi čovjek bude milostiv koliko god je to moguće. Poštujući to, islam zabranjuje nevojne ciljeve i razaranje, nasumična ma-sovna razaranja i neopravdanu agresiju. Također, on zahtijeva ispunjavanje i pošti-vanje ugovora i human odnos prema zaro-bljenima, kao i zaštitu građanskih prava. Na toj osnovi mi pravimo razliku između zabranjenog terorizma i legitimnog otpora i mi snažno odbacujemo da se legitimni otpor okupaciji promatra kao terorizam.

Željeli bismo da Vas podsjetimo na gle-dište mnogih istaknutih akademskih lično-sti u Americi i Europi, koje uvjerava da događaji od 11. rujna 2001. nisu bila ništa drugo do nametnuta drama nekih utjecajnih snaga u Americi u suradnji s izraelskim Mosadom. Sve su to uradili sa ciljem da pronađu razlog da otpočnu Treći svjetski rat koji su oni već bili planirali i odredili nje-gov ishod i ciljana područja. I usprkos toga što su muslimanski učenjaci, vlade i ljudi osudili ono što se desilo u rujnu 2001. godi-ne, Sjedinjene Države su iz pozadine mobi-lizirale mnoge države, malo milom malo silom, i pokrenule rat protiv islama kao reli-gije, protiv muslimana kao pojedinaca i kao grupa, naroda, institucija, kulture i historije. To je bio rat u kome su obarali vlade, oku-pirali zemlje, slamali ljude, kršili sve moral-ne i legalne međunarodne konvencije – rat u kome su milijuni muslimana ubijani i ra-seljavani iz njihovih zemalja; stotine tisuća ljudi je smješteno u tajne i javne zatvore gdje su sva ljudska prava bila prekršena; gradovi i džamije su uništavani; Časni Kur’an vrijeđan, a međunarodnim zakoni-ma zabranjeno oružje korišteno.

Bilo je očito od prvog dana da je taj prljavi teroristički rat u koji je Amerika ušla bio zasnovan na lažima i zabludama. Gospodin George W. Bush posljedično je bio prisiljen da prizna da je rat u Iraku bio zasnovan na pogrešnim podacima i mi vjerujemo da Božja pravda neće dopustiti zločincima da izbjegnu kaznu. Da li da čekamo da Amerika procesuira zločince i kazni ih za njihova djela?

Nikada nećemo uspjeti iskorijeniti ono što je poznato kao terorizam, ako ne budemo vjerovali i prakticirali istinu, objektivnost, nepristranost i transparen-tnost pri traženju njegovih uzroka – tada ćemo ga poraziti.

Zasigurno će bilo koji socijalni ili kul-turni fenomen biti umnožavan i nastavljan dokle god su razlozi zbog kojih je on tu prisutni. Mi smo uvjereni da je glavni uzrok nasilne i duboke mržnje prema Americi u muslimanskom svijetu i drug-dje, njena direktna agresija na musliman-ski svijet ili bezgranična podrška koju ona pruža svakoj agresiji protiv muslimana.

Vaša Ekselencija može ponovno raz-motriti američki stav prema rezolucijama koje se odnose na Arape i Izrael – kako bi jasno vidjeli duple standarde Amerike i kako bi se zapitali da li je to ono kako bi trebalo biti.

Većina vlada u muslimanskom svijetu Vam ne govori istinu iz straha, ugnjeteno-sti ili želje za američkim sponzorstvom. Ali, zbog humanosti, mi Vas, gospodine predsjedniče, uz punu objektivnost uvjera-vamo – odnos između Sjedinjenih Država i muslimanskog svijeta ne može biti nor-malan ako se agresija protiv muslimana ne zaustavi i ako se prema njima ne uspostavi korektan i ravnopravan odnos. To je sada u Vašim rukama. Ako poduzmete korak u ovom smjeru, sigurno ćete dostići neza-pamćen uspjeh na američkoj sceni.

Gospodine predsjedniče, mi vjerujemo da izraelski nuklearni arsenal smrtonosnih oružja, koji je Amerika dostavila Izraelu, predstavlja najveću terorističku prijetnju za naše narode i cijeli svijet. Ova beskraj-na podrška Izraelu rezultira kršenjem svih međunarodnih prava i vrijednosti, te vodi činjenju najgorih formi terorizma protiv nenaoružanog palestinskog naroda.

Uvjeravamo Vas, uz jedan mali sa-vjet, da upotreba sile, ugnjetavanje, podr-žavanje Izraela i prihvaćanje nekih seku-larnih grupacija, neće učiniti ništa drugo do zakomplicirati krizu i podgrijavati su-kob. Sasvim sigurno, pravda, poštenje, objektivnost i klonjenje od nepravde predstavljaju najbolje čuvare zaštite ame-ričke nacionalne sigurnosti.

Da li ćete Vi krenuti u ovom smjeru? To je ono čemu se mi nadamo.

Potpisnici pisma:Šejh Jusuf Kardawi, Šejh Rašid Al-

Ganouši, dr. Kazi Husejn Ahmed, dr. Fet-hi Jakan, Abu Lubaba Alt-a, Tahir Hu-sejn, dr. Ahmed Al-Bajatili, dr. Ahmed Al-Rajsuni, dr. Ahmed Al-Kattan, dr. Ali-ffdin Al-Turabi, dr. Tawfik Yusuf Al-Wa’ee i još 26 muslimanskih alima. �

JOURNAL

80

KULTURA

Mustafa Busuladžić rođen je 1. travnja 1914. u Gorici kod Trebinja, a strijeljan je od komunističkih vlasti 29. lipnja 1945. go-dine u 31. godini života. Bio je jedan je od najvećih boraca za islam i muslimane na ovim prostorima u prošlom stoljeću. U krat-kom životu učinio je za muslimane u Bosni i Hercegovini više od mnogih koji su znat-no duže živjeli. Bio je pisac, prevoditelj, publicist, kritičar i recenzent, govornik i mi-slilac, poliglot, a nadasve borac i pregalac za islam, čijem je razvoju na ovom tlu po-svetio cijeli svoj kratki životni vijek. Njego-vim pogubljenjem komunistički režim po-kazao je svoje pravo lice: smaknućem ista-knutih bošnjačkih intelektualaca označen je početak komunističkog progona nad naj-brojnijim narodom u Bosni i Hercegovini – Bošnjacima. U kratkom životu uspio je izrasti u vrhunskog intelektualca.

Po završenoj osnovnoj školi upisao se u medresu u Travniku, gdje je završio tri razreda u Elči Ibrahim-pašinoj Fevziji, a nastavio je školovanje u Gazi Husrev-be-govoj medresi u Sarajevu, gdje je i matu-rirao. Još kao učenik medrese objavljivao je izuzetno zrele i kvalitetne radove u “Islamskom svijetu”, “Novom Beharu”, “Islamskom glasu”, “Muslimanskoj svije-sti”, “Obzoru”, “Svijesti”, “Kalendaru Islamskog svijeta”, “Kalendaru Narodne uzdanice”, “El-Hidaji”, “Glasniku VIS-a”, “Kalendaru Hrvata”, “Večernjoj po-šti”, “Našoj domovini” i drugim publika-cijama. Nakon toga upisao se na Višu islamsku šerijatsko-teološku školu u Sara-jevu, gdje je diplomirao 1940. godine. Kao student bio je predsjednik Udruženja studenata. Nakon toga proveo je dvije go-dine u Rimu na postdiplomskom studiju iz orijentalistike. Jedno je vrijeme na radio-stanici bio spiker za hrvatski jezik. Tada je bio suradnik talijanskih časopisa “Mon-do Arabo” i “Oriente Moderno”. U vrije-me kada su Mladi Muslimani djelovali kao podružnica lista “El-Hidaje”, Mustafa Busuladžić je bio njihov zvanični pred-sjednik (poslije Kasima ef. Dobrače, a na prijedlog Mehmeda ef. Handžića).

Iskreni vjernik koji je nevin osuđen na smrt

Bio je zaposlen u Sarajevu kao profe-sor na Šerijatskoj gimnaziji, a honorarno

je radio u Ženskoj medresi, Realnoj gi-mnaziji i Srednjoj tehničkoj školi. U pro-fesorskoj karijeri pokazao se odličnim pedagogom i metodičarem. Pored pro-svjetnog i pedagoškog rada mnogo je pi-sao i prevodio. Njegov je publicistički rad obiman. Pored orijentalnih (arapskog i turskog) dobro je poznavao njemački, francuski i talijanski jezik. Bio je odličan govornik. Mustafa Busuladžić bio je je-dan od najplodnijih pisaca muslimanskog intelektualnog kruga prošlog stoljeća. Bio je jedan od rijetkih muslimanskih intelek-tualaca koji je dobro poznavao filozofiju Istoka i Zapada, a posebno materijalistič-ku filozofiju i marksizam. To su isticali i o tome pisali teoretičari marksizma, kon-statirajući da su od muslimanskih intelek-tualaca dobro poznavali marksizam i ma-terijalističku filozofiju jedino Busuladžić i Husein ef. Đozo.

Karakteristike Busuladžićevog pisa-nja bile su razumljivost i utemeljenost. Pisao je radove iz brojnih oblasti: islam-ske nauke, kulture, književnosti, povijesti – naročito povijesti muslimana Bosne i Hercegovine, komparativne religije, te je uz to pisao i o aktualnim problemima mu-slimana tog vremena (1932.-1944.). Pisao

je i prikaze novoizišlih knjiga iz tog peri-oda, kao npr. prikaz djela “Muhammed a.s. u svjetlu europske kritike Hazima Ša-banovića”. Povodom smrti dvojice ista-knutih bosanskih alima Derviša Korkuta (1943.) i Mehmed-ef. Handžića (1944.) napisao je radove “Životno djelo Derviša A. Korkuta” i “Handžić kao nastavnik”. O Mehmedu ef. Handžiću objavio je i je-dan poduži rad u talijanskom časopisu “Oriente Moderno”, dok se nalazio na postdiplomskom studiju u Italiji, 1942. godine. Neke od svojih dužih radova Bu-suladžić je objavio u Sarajevu kao zaseb-ne publikacije: “Ebu Nasr el-Farabi” (1934.), “Jedna sjajna stanica islamske historije” (1935.), “Osman-paša Resulbe-gović” (1939.), “Muslimani u sovjetskoj Rusiji” (1943.), “Problem derogacije u islamskom pravu” (1944.), “Prvi prijevo-di Kur’ana u svijetu i kod nas” (1945.). Neki Busuladžićevi radovi ostali su nedo-vršeni, poput monografije o Muhammedu a.s., gdje je rukom napisao oko 300 stra-nica, ali rana nasilna smrt ga je, nažalost, spriječila da to djelo dovrši do kraja. Pre-ma riječima njegovog sina prof. dr. Mu-hammeda Busuladžića, rahmetli šehid Mustafa je spomenutu monografiju o Muhammedu a.s. smatrao svojim najvaž-nijim djelom.

Kao iskreni vjernik, koji je osjećao probleme ummeta kojem je pripadao, ni-je zanemario pisati ni o stanju muslimana u svijetu, naročito o teroru kojem su bili izloženi muslimani boljševičke Rusije i, općenito, Sovjetskog Saveza. Upravo ga je ta angažiranost i koštala glave. Naime, njegov rad “Muslimani u sovjetskoj Ru-siji” poslužio je komunističkom režimu kao osnova za optužbu protiv njega, a ka-snije, kada je tom istom režimu trebalo materijala protiv Sovjetskog Saveza, na-kon Rezolucije Informbiroa, služio se tim istim tekstom zbog kojeg je rahmetli Busuladžić osuđen na smrt i nevin strije-ljan.

Opstanak muslimana u BiH

Jedno od pitanja kojima je Mustafa Busuladžić posvetio veliku pažnju i zna-čaj u svojim radovima jeste opstanak mu-slimana u Bosni i Hercegovini. On to pi-tanje, zapravo, postavlja u kontekst op-

64 godine od pogubljenja – sjećanje na bošnjačkog velikana Mustafu Busuladžića (1914.-1945.)

Voljeti smrt koliko i život

Mustafa Busuladžić (1914.-1945.)

JOURNAL

81

KULTURA

stanka muslimana u Europi, jer prije nasr-taja na muslimane u BiH i Balkanu zatrte su i uništene druge velike muslimanske zajednice u Europi.

U svojem eseju pod naslovom “Misli o sudbini naroda i zajednica u povijesti” zapisao je: “Kad god jedan narod izgubi smisao za vjerske, kulturne i druge više ideale i više bude cijenio život nego smrt, kad zanemari ćudoredne vrednote i omli-tavi, njegova otporna snaga znatno slabi unatoč njegove civilizacije, koja je usmje-rena na vanjsko usavršavanje života. Ovu nam činjenicu također potvrđuje povijest uspona i slabljenja pojedinih naroda. Do-voljno je istaknuti primjer unutar razjedi-njene Francuske, koja je do tada bila ključ europske dinamike, jednim jačim udar-cem izvana slomljena i tako izbačena iz kruga jačeg političkog aktivizma na eu-ropskom kontinentu. Mi sličnu preobraz-bu osobina koje tvore dušu jedne društve-ne skupine zapažamo i u životu bosan-skohercegovačkih muslimana. Naš druš-tveni razvitak kroz posljednjih 50 godina, od kada se jače približavamo europskom Zapadu, očito pokazuje naš uspon u pro-svjetnom pogledu i u poprimanju zapad-nih civilizatorskih tekovina. Nu, istodob-no bilježi kržljanje našeg ćudoredno-du-hovnog života, propadanja vjerske svije-sti, popuštanje stege u porodičnom životu, mlitavost i slabljenje otporne snage. To proizlazi iz toga što smo pored prosvjete, koja nam je neosporna, poprimili i one upravo najslabije tekovine (materijali-zam, kamatu s bankarstvom, modu, eu-ropski način porodičnog života, nenarav-nu emancipaciju žene, alkoholizam, ha-zardne igre, seksualnu raspojasanost, blud, samoživost, odvratnost prema pre-dajama, ravnodušnost prema vjeri i ćudo-rednim vrlinama) koje su samu Europu sunovratile u propast. Suvremeni materi-jalizam, koji plavi Europu počevši još ta-mo od 19. stoljeća, zahvatio je i nas. To se najsudbonosnije odrazilo u životu znatnog dijela naših inteligenata (istina mahom poluobrazovanih), pa i onih koji su svršili naše više vjerske zavode, kod kojih je ljubav prema vjeri zamijenila ravnodušnost.”

Dalekovidnost i opasnost od duhovne inferiornosti

Busuladžić je živio u vremenu kada su se prilike za muslimane na Balkanu i BiH u velikoj mjeri promijenile te se na lijep odnos muslimana prema nemusli-manima, svijest o susjedskim dužnosti-

ma, na vjersku toleranciju i podnošljivost čitavih pet stoljeća (a sve to je izviralo iz etičkih učenja islama), muslimanskim narodima Balkana uzvratilo njihovim klanjem. Busuladžić s pravom primjeću-je da između klanja u prošlosti i onih ko-ja je muslimanski narod doživio u Dru-gom svjetskom ratu postoji očit kontinu-itet, koji će biti nastavljen do potpunog fizičkog istrebljenja. Zato on apelira da se muslimani, pojedinačno i kolektivno, probude i sagledaju pogibelj koja im pri-jeti u bliskoj budućnosti. Gledano iz da-našnje pozicije u potpunosti je bio u pra-vu. “I onim najsentimentalnijim treba da bude jasno, da je tolerancija etična i mo-ralna, ako postoji recipročna uzajamnost, da tolerancija ne samo da ima svoje gra-nice nego može biti porazna, ako iz do-gađaja ne bi povukli potrebne konsve-kvence.” Zato Busuladžić zahtijeva pro-mjenu stava: balkanskom hajdučkom mentalitetu ne može se odgovoriti senti-mentalnošću, smatra. Tolerancija ne mo-že ići dotle da gledamo vlastito uništenje. Kao muslimani možemo opstati samo ako kao cjelina uzvratimo neprijatelju istom mjerom.”

U knjizi “Muslimani u Europi”, koju je izdala izdavačka kuća “Sejtarija” 1997. godine, primijetio je: “Uopće musliman-ske zajednice na Balkanu (Bugarskoj, Ru-munjskoj, Grčkoj, Albaniji, Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj) stoje pred dosta slože-nim problemima čije rješenje pripada bu-dućnosti. Ali po našem mišljenju, naše potpuno saživljavanje s Europom, pogo-tovo s europskim načinom duhovnog, po-rodičnog i društvenog života kakav se javlja danas, za nas bi bilo pogibeljno ako se hoćemo održati kao muslimani, ako že-limo sačuvati svoju duhovnu samobitnost (vjeru, vjersko-porodični život, tradicije, islamsku kulturu). Graničnim vjerskim skupinama, kao što smo mi koji živimo na razmeđi Istoka i Zapada, otrgnutim od ja-čih skupina više konvenira stanoviti kon-zervatizam i opreznost u primanju tuđih ideja nego, slijepo imitirajući Europu, ki-dati s prošlošću, s očinskim zdravim pre-danjima i s mentalnim osobinama naše muslimanske i rasne duše. Zabacivanjem ćudorednih vrednota, slabom primjenom vjerskih propisa i poprimanjem našem islamskom mentalitetu stranih ideja, čime podupiremo pojavu vjerske ravnodušnosti kod nas, postajemo duhovno inferiorniji. Duhovna pak inferiornost nam prijeti opa-snošću našeg idejnog stapanja s nemusli-manskom Europom, koja bi nas tada i fi-zički lahko istrijebila.”

Pobili smo ih kao paščad!

Busuladžić insistira na tome da se muslimani okrenu sebi i da svoju sudbi-nu ne prepuštaju u tuđe ruke. Misao o neodložnoj okrenutosti sebi, kao načinu opstanka, on uporno potcrtava, pozivaju-ći se pritom i na brojne islamske izvore. Takva je misao za duhovni ustroj i bio-loški opstanak Bošnjaka itekako važna i u današnjem vremenu kada su Bošnjaci svoju opstojnost uvelike prepustili u ruke drugima.

U sarajevskoj čaršiji se pričalo da je Busuladžić, uoči pogubljenja, cijelu noć učio Kur’an. Zatvorski brijač Abdulah Skaka je o rastanku s rahmetlijom rekao: “Predao mi je Kur’an i tespih da predam njegovom sinu. Pošto mu je sin bio sa-svim mali, taj sam Kur’an predao Musta-finom bratu. Poveli su ga navečer. Bio je miran. Odveli su ga s Atifom Hadžikadi-ćem, a uz njih su bila i dva nemuslimana, neki brijač Prudelj i Ante Jurin. Odveli su ih prema Željezničkoj stanici. Kasnije se saznalo da su bili strijeljani u Velešići-ma iza Željezničke stanice. Njihov prati-lac, neki Ivica, tražio je da ih zakolje, ali je to spriječio sudac Šefko Hadžiomero-vić, pa su ih strijeljali. Neki mještanin našao je naočale i izrešetan fes Busulad-žića, što je predao njegovoj sestri i supru-zi kada su došle da obiđu njegov grob.” Sestra i supruga rahmetlije, ne znajući da su već pogubili Mustafu, došle su mu u posjetu i umjesto da im to priopće na pri-mjeran način, osorno su ih otjerali, a su-dac je dobacio: “Šta hoćete?! Pobili smo ih kao paščad!”

Za kraj citirat ćemo njegove riječi ko-je mogu odagnati višak tuge i ogorčenja te nas oplahnuti svojom staloženošću i istinoljubivošću: “Trebamo biti svjesni da se naša sudbina ne rješava negdje u vanjskom svijetu, nego u nama samima. Dobro je rekao jedan dubokoumni pisac da svaki čovjek u svojoj duši nosi zvijez-de vlastite sudbine. Ne samo pojedinac nego i svaki narod kovač je svoje sreće. Kada riješimo zapreke u nama samima, kada izgradimo razum, srce i volju i bu-demo voljeli smrt u općem probitku koli-ko i život, same od sebe će pasti sve pre-preke u vanjskom svijetu. Od naše du-hovne i otporne snage, povezanosti i od-lučnosti da s puškom u ruci branimo ži-vote i žrtvujemo se za ideale vjere, čast porodice i svetost kućnog praga zavisit će naš udes.” �

Filip Mursel Begović

JOURNAL

82

ŽIVJETI ISLAM

Krivo tumačenje o upotrebi sile u uče-njima Kur’ana jedan je od najčešće navo-đenih primjera islamsko-kršćanskog ne-razumijevanja. To nerazumijevnje, proi-steklo prije svega iz neznanja, proizvelo je atmosferu dubokog nepovjerenja eu-ropskih kršćana prema muslimanima te formiralo pogrešnu percepciju o islamu kao prijetnji kršćanskoj civilizaciji u Eu-ropi. Kršćanski učenjaci, pod utjecajem križarskih ratova i ratova protiv osman-ske imperije, dugo su vremena podučava-li da islam općenito i bezrezervno oprav-dava rat protiv nevjernika, a posebno pro-tiv kršćana. Bojeći se islamske ekspanzi-je, kršćanski su pisci i svećenici svojim sljedbenicima islam predstvaljali kao osvajački, divlji i sklon nasilju, a Muha-mmeda a.s. nazivali raznim pogrdnim imenima, uglavnom navodeći da se radi o antikristu. Nije bilo boljeg metoda mobi-liziranja vjerske svijesti kod europskih kršćana od plašenja nadolazećim isla-mom. S današnje točke gledišta možda je i bio razumljiv strah Europljana od nado-lazećih Osmanlija u 15. i 16. stoljeću, ali se ne može opravdati svjesno i plansko sotoniziranje jedne velike svjetske religi-je i civilizacije koja je u mnogo čemu za-dužila Europu i cijeli svijet.

Neki se ajeti iz Kur’ana još uvijek promišljaju istrgnuti iz konteksta kako bi se dokazala agresivna priroda islama. Konstantno se ističe fanatičnost musli-mana koji svoju religiju stoljećima šire oružanom borbom i nasiljem. Koncept džihada u islamu pogrešno je shvaćen u dobroj mjeri i zbog loše i nepromišljene prakse muslimana. Mnoge muslimanske vođe u povijesti, koji bijahu željni vlasti te podržavani od neznalica i pogrešno in-formiranih muslimana, vodili su “dži-had” protiv svih koji su drugačije mislili. Takvim ponašanjem najviše su nanijeli štete samom islamu te dali čvrste argu-mente onima koji su islam smatrali is-ključivim i netolerantnim prema nemu-slimanima.

O džihadu u najkraćim crtama

Pojam džihada se na Zapadu zbog po-grešne interpretacije redovito poistovje-ćuje s nasiljem, okrutnošću i netoleranci-jom. Što je zapravo džihad?! Riječ džihad u arapskom jeziku dolazi od glagola dže-hede/judžehidu/džihadun i nosi značenje fizičkog, moralnog, intelektualnog i du-hovnog naprezanja. Džihad u islamskoj terminologiji označava svaki napor u sli-jeđenju Božjeg zakona i uspostavljanju reda i poretka u društvu na zasadama Božje Knjige i puta kojeg je trasirao Po-slanik islama Muhammed a.s. Svaka upornost kako bi se postiglo Božje zado-voljstvo te promovirao Božji Zakon može se smatrati džihadom. Tako se navodi da je jedan od najviših stupnjeva džihada, kojeg vjernik može dosegnuti, pobuna protiv vladavine nekog tiranina i kaziva-nje istine u njegovoj prisutnosti. Najveći džihad prema riječima Poslanika islama Muhammeda a.s. čovjek vodi sam protiv sebe, protiv svojih strasti i nagona. Takav je džihad Muhammed a.s. nazvao al-dži-had al-akbar ili veliki džihad.

Istina je da se pod pojmom džihad isto tako podrazumijeva i oružana borba za obranu islama u što se ubraja i obrana do-movine, obrana života, časti i imetka ili neke druge svetinje. Ovaj je pak džihad Muhammed a.s. nazvao al-džihad al-as-gar ili mali džihad. Ovaj način džihada mora proglasiti vjerski vođa neke zemlje ili državni poglavar koji slijedi put Kur’ana i kojeg većina muslimana podržava. To je

zapravo obrambeni rat u pravom smislu riječi. No naglašavamo da takva borba može biti proglašena tek ako je ugrožena zajednica muslimana te se protiv nje vodi agresivni rat. U Kur’anu Uzvišeni Allah kaže: “I borite se na Allahovom putu pro-tiv onih koji se bore protiv vas, ali vi ne otpočinjite borbu. Allah, doista, ne voli one koji zapovijedaju kavgu.” (El-Bekara, 190). Za rat mora postojati opravdan ra-zlog. Allah u Kur’anu rat i borbu spominje u različitim kontekstima o čemu ćemo po-sebno pisati neki drugi put. Ovdje može-mo još spomenuti sljedeći ajet: “Dopušta se odbrana onima koji drugi napadnu, za-to što im se nasilje čini – a Allah je, doista, kadar da ih pomogne - onima koji su ni krivi ni dužni iz zavičaja svoga prognani samo zato što su govorili: ‘Gospodar naš je Allah...’” (Al-Hadždž, 39-40).

Stoga se pojam džihad ni pod kakvim okolnostima ne može upotrijebiti da se do-kaže neprijateljska ili agresivna priroda islama prema kršćanstvu. Promišljeno iskrivljavanje, izostavljanje razjašnjavanja dodatnih rečenica i izostavljanje nekih for-mulacija iz njihovog pravog konteksta iz Kur’ana, dokazuje potrebu za novim her-meneutičkim shvaćanjem muslimansko-kršćanskog dijaloga. Mnogi su muslimani prisiljeni konstantno braniti svoju vjeru i kulturu od osuda koje dolaze sa Zapada, koje dolaze kako od običnog svijeta, tako i priznatih intelektualaca te političara.

Vjerske slobode u islamu

Usprkos tome što i Europa svoj identi-tet u dobroj mjeri definira na temeljima svoje kršćanske povijesti, često se promiče stereotip prema kojem islam ne priznaje vjersku slobodu drugima te je stoga in-kompatibilan s liberalnim pogledom na svijet. Mnogi “orijentalisti” i “eksperti islama”, čini se, promišljeno ignoriraju 256. ajet sure El-Bekara: “U vjeri nema prisile.” Vjerska sloboda - koja uključuje slobodu savjesti, pa tako i slobodu nevje-

Islamske teme

Islamsko-kršćanskiodnosi kroz povijest (II)

Mirza ef. Mešić

Križarski rat

JOURNAL

83

ŽIVJETI ISLAM

rovanja - temeljna je ljudska sloboda i pra-vo koju i Kur’an, sveta knjiga muslimana jasno i nedvosmisleno naglašava. Uzviše-ni Bog u Kur’anu poručuje muslimanima, koji se trude dokazati drugima da je islam prava vjera, kao što se uostalom i židovi i kršćani trude dokazati da je njihova vjera jedina ispravna, da svaki čovjek bira svoj odnos prema Bogu ili ga uopće ne bira: “A da je Gospodar tvoj htio, sve bi ljude sljed-benicima jedne vjere učinio. Međutim, oni će se uvijek u vjerovanju razilaziti, osim onih kojima se Gospodar tvoj smiluje. A zato ih je i stvorio.” (Hud, 118-119). Osnovna zadaća Poslanika islama Muha-mmeda s.a.v.s., bila je drugima obznaniti Objavu; objasniti i savjetovati, ne nametati ni prisiljavati. Dragi Bog Svoga Poslanika upozorava da je vjera osobna stvar svakog pojedinca: “A da hoće Gospodar Tvoj na Zemlji bi svi bili vjernici! Pa zar ćeš ti svi-jet prezirati zbog toga što oni odbijaju po-stati vjernici?” (Junus, 99).

Europljani su vjerovali da islamski svi-jet tretira vjerske manjine s istom okrutno-šću kakvom su stoljećima oni tretirali ne-kršćanske vjerske manjine. Taj je osjećaj još duboko ukorijenjen u dušama i misli-ma europskih kršćana. Razlog tome leži i u činjenici da su muslimani jako rano došli u dodir s kršćanskom Europom, te je i vojno ugrozili, najprije u 8. stoljeću osvajanjem Španjolske, a zatim i u 15. i 16. stoljeću prodorima osmanske vojske. No ti musli-mansko-kršćanski vojni sukobi zahtjevaju posebnu povijesnu i političku analizu, a svode se na političko-ekonomsko-sigurno-sna gibanja u tom dijelu svijeta i nemaju nikakave veze s porukom islama koja ja-sno naglašavaju da islam nije dozvoljeno silom nametati. Takva je situacija kada go-vorimo o odnosima i predrasudama kršća-na prema islamu i muslimanima.

S druge strane, stagnacijom islamskog svijeta i prodorom europskog kolonijaliz-ma, a time i kršćanske vjere i kulture u islamski svijet u 19. i 20. stoljeću, sve se više javlja negativistička slika o Zapadu unutar muslimanskog svijeta. Za sve svoje neuspjehe, od gubitka hilafeta do nemogu-ćosti da zaustave osnivanje države Izrael, muslimani su krivili Zapad, a neki su od muslimanskih lidera samoinicijativno pro-glašavali i džihad protiv kršćana i židova. Istina je da su europski kolonizatori u mnogim muslimanskim zemljama poput Egipta, Tunisa i Alžira pokušali uništiti tradicionalnu islamsku kulturu i nametnuti nekakav spoj islamsko-kršćansko-medite-ranske kulture, no također je istina da za svoju stagnaciju i gubitak utjecaja na me-đunarodnoj sceni unazad 200-300 godina

muslimani prije svega moraju sami sebe kriviti. Nedostatatak hrabrosti u suočava-nju sa svim novinama koje je donijelo no-vo doba i ubrzana tehnološka revolucija, te nedostatak kretivnosti kojoj ih je Muham-med a.s. poučio vlastitim primjerom, bili su glavni razlozi muslimanskog zaostaja-nja za svojim zapadnim konkurentima. Lakše se bilo začahuriti i prepustiti nego odgovoriti na izazove modernosti. Bilo je to vrijeme kada se Europa oslobađala kr-šćanstva i zaogrtala sekularizmom i libera-lizmom, a muslimanski svijet pokušavao pronaći novi put do islamskih vrijednosti. U tome su muslimani često znali izgubiti kompas i otići u krajnost, bilo radikalnu ili onu liberalnu.

Drugi vatikanski koncil

Drugačiju, bitno bolju i pozitivniju sli-ku o islamu donio je Drugi vatikanski kon-cil (1962.-1965.) iznesenu u crkvenoj kon-stituciji Lumen Gentium i Nostra Aetate. Nakon višegodišnjeg arogantog odnosa prema muslimanima, bio je to povijesni iskorak Vatikana prema drugim religijama, prije svega prema islamu. Nostra Aetate na sljedeći način definira odnos Crkve prema islamu i muslimanima: “Crkva gleda s po-štovanjem i muslimane, koji se klanjaju Je-dinomu Bogu, Živome i Subzistentnome, Milosrdnom i Svemogućem, Stvoritelju ne-ba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu. Oni Isusa, istina, ne prizna-ju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mari-ju. Nju ponekad i pobožno zazivaju. Osim toga iščekuju Dan suda, kad će Bog napla-titi svim uskrslim ljudima. Zato cijene mo-ralni život, a Boga štuju napose molitvom, milostinjom i postom. Budući da je tokom stoljeća između kršćana i muslimana dola-zilo do čestih sukoba i neprijateljstava, Sveti Sabor poziva sve da se, zaboravivši što je bilo, iskreno trude oko međusobnog razumijevanja i da zajednički štite i promi-ču socijalnu pravdu, ćudoredna dobra, mir i slobodu za sve ljude.”

Koncil poziva i kršćane i muslimane da se oslobode tragičnih iskustava povije-sti i uđu u jedan posve drugačiji, iskreniji i otvoreniji dijalog s ciljem humanizira-nja i spašavanja svijeta. Vidljive pozitiv-ne promjene u islamsko-kršćanskim od-nosima, osobito pogledi kršćanskih uče-njaka prema islamu i muslimanima, do-godili su se nakon završetka Drugog vati-kanskog koncila. No, dok se neka politič-

ka pitanja, koja opterećuju cijeli međuna-rodni sigurnosni sustav ne riješe, pravih plodova dijaloga će biti jako malo. Prije svega pitanje teze o sukobu civilizacija Crkva bi trebala negirati i osporavati te potencirati dijalog civilizacija. Mogli bi-smo zaključiti da je odnos kršćana prema islamu i muslimanima evoluirao od igno-rancije, preko arogancije do tolerancije. Nažalost, na početku 21. stoljeća javljaju se stare predrasude, te jača antiislamska i antimuslimanska histerija, osobito nakon terorističkih napada 11.09.2001. godine na New York i Washington.

Buduće perspektive islamsko-kršćanskih odnosa

Očito je da i u današnjoj situaciji stano-vite konstelacije interesa u kršćanskom svijetu podržavaju stare stereotipe kada je u pitanju islam. Od raspada komunizma i dezintegracije bivšeg Istočnog bloka, islam je često viđen kao novi neprijatelj Zapada. Islamsko-kršćanski odnosi naru-šeni su ovim novim međunarodnim odno-sima u kojima je islam predstavljen kao prijetnja europskom identitetu i sigurnosti. Za zagovornike Huntingtonovih teza o su-kobu islamske i zapadne civilizacije, od kojih su mnogi visoki dužnosnici u admi-nistracijama zapadnih zemalja, teroristički napadi na SAD 11. rujna 2001. godine te teroristički napadi u Madridu i Londonu, krunski su argument o ratobornosti i nepri-jateljskoj prirodi islama prema zapadno-kršćanskoj civilizaciji. Pod snažnim utje-cajem židovskih lobija i kontroliranih me-dija, u zadnjih nekoliko godina svjedočili smo sotoniziranju islama i muslimana ka-kvo se ne pamti još od Srednjeg vijeka, tim više što se to u današnje vrijeme čini na puno perfidniji i podmukliji način. Zato raduje svaki javni iskorak Katoličke crkve i njenih poglavara u promicanju dijaloga i dogovora s islamom i muslimanima. Ta-kav jedan zajednički susret skoro je orga-nizirao sadašnji papa Benedikt XVI s ne-kim od najutjecajnijih islamskih prvaka, predvođenih bosanskim reisu-l-ulemom dr. Mustafom ef. Cerićem.

Međutim, u isto vrijeme članovi europ-skih desničarskih političkih stranaka za-hvaljujući retorici mržnje prema imigran-tima, od kojih dvije trećine čine muslima-ni, osvajaju mjesta u državnim parlamenti-ma i na taj način iskušavaju islamsko-kr-šćanske odnose. Rasizam, netolerancija i uskogrudi nacionalizam jačaju u Europi kao reakcija na pojačano useljavanje mu-slimana. Nisu rijetke ni otvorene izjave o protjerivanju muslimana u zemlje porije-

JOURNAL

84

ŽIVJETI ISLAM

kla njihovih roditelja i djedova, te poziv na zatvaranje džamija. Srećom, takvi su još u manjini, no moramo se svi potruditi da ta-ko i ostanu. Muslimani svojom otvoreno-šću i spremnošću da prihvate sve vrijedno-sti zapadne civilizacije, koje se ne kose sa učenjima islama te poštivanjem zakona zemlje u kojoj žive i rade, a kršćani razbi-janjem predrasuda o islamu kroz dobro osmišljenu edukaciju učenika i studenata o glavnim učenjima islama i dostignućima islamske kulture i civilizacije, zajednički moraju doprinositi boljoj i sigurnijoj bu-dućnosti. Jer, još je uvijek snažno prisutna ideja o budućem ratu izmeđi islama i kr-šćanstva za prevlast nad svijetom. Nezna-nje iz kojeg proizilazi strah, mržnja i prije-zir još su uvijek prisutni na obje strane.

Postojanje prilično velikog broja Islamskih zajednica u europskim zemlja-ma, većinom osnovanih od imigranata, sve više dovodi do neprijateljskih reakcija pre-ma muslimanima. Ove zajednice su cijelo vrijeme predstavljane kao prijetnja druš-tvenoj i kulturnoj koheziji Europe. Pod ovakvim okolnostima veoma je teško oču-vati atmosferu dijaloga i suradnje. Politič-ki pokreti u Europi promišljeno izrabljuju islamsku prisutnost kako bi je prikazali kao novu opasnost koja se nadvila nad Eu-ropom. Nadamo se da ekstremna desnica neće uopće dobiti priliku da odlučuje o di-jalogu između europskih kršćana i europ-skih muslimana. Jako negativnu ulogu u ovom pogledu odigrali su mediji koji su, u najvećoj mjeri, pod utjecajem političkih stranaka i njihovih pojedinačnih interesa.

U današnjoj povijesnoj konstelaciji, islamsko-kršćanske veze u Europi bitno su determinirane sudbinom muslimana Bosne i Hercegovine. Duboko povijesno nepovje-renje prema ovoj muslimanskoj zajednici bilo je nesumnjivo jedan od razloga za eu-ropsku totalnu neaktivnost nakon raspada SFRJ u zaustavljanju velikosrpske agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada su nad bo-sansko-hercegovačkim muslimanima poči-njeni strašni zločini. Europska pasivnost, kada je u pitanju genocid u BiH, jako je ugrozila muslimansko-kršćanske odnose, ne samo na ovome kontinentu, nego na glo-balnoj ekumenskoj razini. Ova se pasivnost može jedino objasniti naslijeđem ranijih islamsko-kršćanskih konfrontacija što smo ih već opisali u ovoj studiji. Otud sumnje kod europskih muslimana, pa i muslimana u Bosni i Hercegovini, da ih je Europa, zbog pripadnosti islamu, izdala te dozvolila da se nad njima počini genocid i ratni zločini.

S obzirom na nove tenzije (rat u Afgani-stanu i Iraku, teroristički napadi), smjernica ne smije biti Huntingtonova paradigma o

“sukobu civilizacija”. Bilo koja buduća per-spektiva trebala bi biti bazirana na ideji di-jaloga civilizacija temeljena na ravnoprav-nosti partnera. Stare eurocentrične dogme o orijentalizmu i ideologija superiornosti kr-šćanskog nad islamskim svijetom moraju biti efektivno uklonjeni. S naše točke gledi-šta, iskreni dijalog može biti temeljen na strukturalnoj sličnosti monoteističke poru-ke kršćanstva i islama. Prisutnost musli-manskih zajednica u Europi – muslimani u Bosni i Hercegovini i zajednice muslimana u različitim europskim državama – ne smiju biti viđene kao prijetnja, nego kao moguć-nost da se grade mostovi razumijevanja iz-među islama i Zapada. Veliki bi politički promašaj bio i danas negirati u Europi, a posebice na Balkanu i u Bosni i Hercegovi-ni, muslimane, njihovu povijest, kulturu, običaje tradiciju, način života, organiziranje obiteljskog života, ulogu žene, narodnu po-eziju, glazbu, umjetnost, folklor, itd.

Vidljive pozitivne promjene u islam-sko-kršćanskim odnosima, osobito pogledi kršćanskih učenjaka prema islamu i musli-manima, dogodili su se nakon završetka Drugog vatikanskog koncila. Koncil je, ka-ko smo vidjeli, zauzeo tolerantan stav spram islama, jer “odluka o spasenju” obuhvaća i muslimane koji “priznaju Stvoritelja” i “is-povijedajući vjeru Abrahamovu, klanjaju se nama jedinome, milosrdnom Bogu, koji će suditi na Sudnji dan”. Islam je prema kr-šćanstvu zauzeo jasan stav još prije 14. sto-ljeća: “Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i va-ma zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha,

bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne prista-nu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani.’” (Al Imran, 3:64).

Islamsko-kršćanski dijalog treba se transformirati u suradnju muslimana i kr-šćana na svim poljima života: promoviranju socijane pravde, ravnomjerene preraspo-djele prirodih bogatstva, uspostavljanju na-čela tolerancije, ali i rješavanju krucijalnih međunarodnih pitanja poput neriješenog pi-tanja palestinske države. Najvažnije u sve-mu tome je sustavno obogaćivanje i razvi-janje uzajamnog poštovanja, međusobne odgovornosti i suradnje. Danas sve više tre-bamo koegzistenciju i kohabitaciju religio-znih, kulturnih i civilizacijskih tradicija. Jedan od najvažnijih instrumenata religij-skog i nacionalnog pomirenja naroda širom svijeta autentično je i dosljedno provođenje načela vjerske slobode, oslobođene od svih idologijskih predrasuda. Danas trebamo vi-še nego ikada slobodu za Boga, a ne slobo-du od Boga, bez koje nije uopće moguće graditi bilo kakav oblik suradnje u društvu. Nažalost, neki od kreatora vanjskih politika velikih sila, a pod utjecajem različitih lobi-ja, od kojih je posebno agresivan onaj ži-dovski u SAD-u, islam promatraju kroz prizmu srednjovjekovne predodžbe o ovoj vjeri kao nasilnoj, neprijateljskoj i rušitelj-skoj. Bit će jako opasno i po jednu i po dru-gu stranu ako se ovakva slika ne promjeni. Odgovornost podjednako leži na objema stranama. I zato po tko zna koji put ponav-ljamo: dijalog nema alternativu. Bez mira i pravde između ove dvije vjerske zajednice ne može postojati istinski mir u svijetu. Bu-dućnost svijeta zavisi od mira između mu-slimana i kršćana. �

Borba za europski religijski identitet

JOURNAL

85

POVRATAK U BUDUĆNOST

Posmatrajući definiciju stresa koja kaže da je stres unutrašnje (subjektivno) stanje koje predstavlja reakciju na stresor, tj. stresan događaj – zaključujemo da stres možemo kontrolirati jedino dajući streso-rima mudrija značenja. Ako je stres rezul-tat naše subjektivne reakcije na različite životne događaje, jasno je da kontrolom te iste reakcije mi kontroliramo i unutar-nja stanja našeg bića, neovisno o mnoštvu nepredvidivih životnih događaja koje io-nako ne možemo kontrolirati.

Na kraju, davanje mudrijih značenja životnim datostima je jedina kontrola ko-ju imamo i naš fokus treba da je na kritič-kom propitivanju konvencionalnih zna-čenja koje je staro-novo društvo dalo npr., pojmovima kao što su: briga, tuga, razo-čarenje, ljutnja, neprijateljstvo, brz tempo života, itd. Kur’an jasno ističe prethodnu činjenicu i podcrtava svu relativnost zna-čenja koja ljudi pripisuju pojmovima koje mrze ili vole: “I moguće je da nešto mrzi-te, a to je dobro za vas; i moguće je da volite nešto, a to je zlo za vas. A Allah zna, a vi ne znate.” (El-Bekare: 216).

Prethodni citat iz najveće sure (poglav-lja) u Kur’anu poziva na intelektualizira-nje ljudske svakodnevnice kroz redefinira-nje osnovnih životnih pojmova kao što su zlo i dobro. Sposobnost ljudskog intelekta da daje željena značenja pojavama i poj-movima proističe iz Ademovog, a.s., isku-stva za koje se pobrinuo Allah, dž.š., i oba-vijestio nas o posebnoj vještini kojoj je podučio našeg praoca: “I pouči On Adema nazivima svih stvari…” (El-Bekare: 31).

Komentator Kur’ana Abdurrahman Es-Sa’dijj ističe da je Adem a.s. bio po-dučen i nazivima svih stvari kao što su npr. kamenčić-kamen-kamenčina, tj. bio je podučen i komparativnom načinu raz-mišljanja. Također je bio podučen nazivi-ma svih apstraktnih pojmova kao što su npr. sreća, ljubav, ljepota, zlo, itd., kao i njihovim ispravnim definicijama.

Zamislite čovjeka čiji je um bremenit nepreglednim fondom preciznih definicija ključnih životnih pojmova i srce sa najra-znovrsnijim uredno uskladištenim emoci-jama koje prate pomenuti intelektualni sadržaj tvoreći nesagledivu misaono-emo-tivnu erudiciju! Ta fantastična čovjekova sposobnost da na bazi poznatih pojava i pojmova daje nazive novim ili redefinira postojeće – glavna je osobenost ljudskog intelekta (nepoznata melekima, npr.), zbog koje je Gospodar svjetova dao prili-ku ljudima da nastane planetu Zemlju i dokažu sposobnost kvalitetnog uobličava-nja svijeta svojim misaonim procesima.

Redefiniranje stresora

Stresor ili izvor stresa može biti ama baš sve ukoliko ne prilazimo životu promi-šljeno. Prelijep jesenji dan pun različitih nijansi boja i umirene prirode pred bujanje može biti izvor stresa ukoliko ga čovjek vidi kao “oblačan i tmuran dan u kojem nam se samo spava”. Prolom oblaka uz jak vjetar osoba može definirati kao “nevrije-me”, “nepogodu” ili “katastrofu”. Neko drugi će posmatrati takav dan kao moguć-nost uživanja u jednoj predstavi u kojoj nastupaju dva karizmatična glumca/pred-stavnika: impresivna nesebična kiša koja ne pita za darovane kapi i šarmantan i ne-predvidiv vjetar koji ne naplaćuje utrošenu energiju kojom napoji sve u prirodi.

Štoviše, ljudi mogu vidjeti i salat/namaz (molitvu) kao izvor stresa ukoliko to vide kao svakodnevni teret na leđima, pa kažu na kraju dana “riješio/la sam se jacije, sad sam rahat!”. Netko drugi će vidjeti pet svakod-nevnih namaza kao pet neprocjenjivih krea-tivnih pauza u kojima okrepljuje tijelo/dušu i crpi ogromnu psihofizičku snagu.

Jedan od najvećih izvora stresa na koje se ljudi žale danas su loši međuljudski od-nosi. Tako se npr. ljudi na radnom mjestu više žale na atmosferu na poslu koju krei-raju kolege negoli što se žale na samu teži-nu posla. Mnogi vrlo pošteni i naivni ljudi se uznervoze na samu pomisao da moraju dijeliti isti prostor s osobom/osobama koja im je pokazala određeni vid nezasluženog neprijateljstva (npr. ogovaranje, zluradost, prikrivanje informacija, udarac u leđa, itd.) te vrlo brzo primijete jasne fiziološke pro-mjene na svom organizmu (znojenje dla-nova, jače kucanje srca, stezanje grla, hla-dan znoj, i tome sl.).

Međutim, situacija se radikalno mijenja ukoliko sebi objasne da je svaki kontakt i susret s osobama koje vole da pletu mreže sitnih pakosti ustvari prilika za posmatranje izbliza procesa moralne devijacije i izobli-čenja. Pristupajući tom profilu ljudi kao ra-

Islamska psihologija

Kur’anski tretman stresaAko je ljudski um pametna i interaktivna laboratorija koja sama sebe izučava, da li jezik - kao produžni alat glavnih elemenata pomenutog laboratorija, tj. misli - posjeduje mogućnost detaljnog oblikovanja željene realnosti kroz kon-kretne sisteme neurolingvističkog autoprogramiranja? Drugim riječima, da li je stres kao pošast modernog doba du-boko u polju naše kontrole?

Edin Tule

JOURNAL

86


doznali studenti, njih vidimo kao objekat studiranja i učenja koji nam može donijeti značajne informacije. Uzvraćajući na sitnu pakost istom mjerom uzimamo ulogu pukih ogledala koja samo reflektiraju natrag ne-djelo koje preziremo – ali i psihičko stanje naših mrzitelja – i na taj način demonstrira-mo konformizam i nekreativnost.

Ljudi koji se kreću u kriminalnim mi-ljeima imaju najviše razloga da se žale na stres prouzrokovan lošim međuljudskim odnosima. Ipak, iako su to ljudi koji ima-ju najviše razloga da spavaju samo na jedno oko i da se vječito okreću preko ra-mena, ne žale se na stres iz više razloga. Prvi razlog se tiče njihovog bogatog ži-votnog iskustva koje ih je naučilo da pri-jatelje drže blizu, a neprijatelje još bliže. Sposobnost prilaska blizu neprijatelju je presudna za uvid u način razmišljanja ne-prijatelja i adekvatnu samoodbranu. Dru-gi razlog je vezan za vrlo iznijansiran uvid u ljudske slabosti i neupadanje u za-mku idealiziranja ili sataniziranja ljudi, pošto su direktni svjedoci najdrastičnijih ljudskih plemenitosti i pakosti.

Emocionalno neinteligentni ljudi, tj. ljudi sa oskudnim životnim iskustvom i sa velikom rezerviranošću prema životu, na-kon uočenog neprijateljstva određene oso-be, vlastitom grubošću i netaktičnošću trajno je udaljavaju iz vlastitog svijeta i na taj način gube mogućnost uvida u njene planove. Izreka – najbolji su oni lideri koji mogu čuti otkucaje srca svojih neprijatelja – dodatno podcrtava nedostatnost (politič-kog) liderstva ukoliko nije osposobljeno da superiorno opipa neprijateljske žile ku-cavice. Ovakvim davanjem značenja poj-mu “neprijatelj” čovjek u brojnim ljudskim pakostima, aktivnim ili pasivnim neprija-teljstvima, smicalicama, mobinzima i sl., vidi mogućnost napredovanja kroz emoci-onalno sazrijevanje i učenje od cijele ple-jade duhovnih bogalja koji su poslani u naše živote da na njima vježbamo vlastite programe humanizacije društva, argumen-taciju i cijelu lepezu verbalnih zahvata.

Fenomen (raz)očarenja

Pravilo je da ukoliko osoba dozvoli da ga pojedinci lako očaraju, isti pojedinci će ga još lakše razočarati. Brzo oduševljenje nekim ili nečim govori o naivnosti i nein-formiranosti. Najeklatantniji moderni pri-mjer (kolektivnog) oduševljenja je global-na euforija zbog političke pobjede Baracka Obame u SAD-u. Razočarenje njegovim likom i djelom bit će srazmjerno odušev-ljenju, i tu vreba konkretan crv stresa koji će donijeti naglu promjenu raspoloženja i moguću globalnu depresiju. Osobe koje

Obamu definiraju kao lijepo preplanulog, dobronamjernog i ukusno odjevenog ko-nobara s učtivim manirima koji javnosti predstavlja specijalitete američke političke kuhinje, shvaćajući da je njegov manevar-ski prostor ograničen u domenu serviranja političkih jela, demonstriraju informisa-nost putem koje vješto izbjegavaju živi pijesak euforije i depresije.

Loši međuljudski odnosi su također uvjetovani naivnim pristupom ljudskoj vr-sti i uvjerenjem da su naši prijatelji 100% dobri i naši neprijatelji 100% loši. Česti su primjeri ljudi koji su duži period pokaziva-li visok nivo uvažavanja i ljubavi, da bi ih jedan jedini događaj trajno udaljio.

Problematika ovog pristupa se ogleda u neostavljenom prostoru u kojem nas naši prijatelji mogu razočarati, a neprijatelji očarati. Jer, ako neke ljude definiramo kao 100% dobre i oni nas neočekivano razoča-raju, dolazimo u situaciju da ih iznova mo-ramo definirati i obično idemo u drugu krajnost – tj. oni postaju 100% loši.

To objašnjava vjersko-političku fra-gmentaciju unutar muslimanskih društava generalno, bošnjačkog društva posebno, a koja je rezultat međusobno uvjetovanih zamki idealizacije i sataniziranja. Tako npr. mladić koji idealizira određenu dje-vojku ne pretpostavljajući u samom počet-ku njihove veze da će ta djevojka vreme-nom uraditi određene stvari zbog kojih će mu trenutačno pasti u očima - u momentu njene demonstracije najobičnijih ljudskih slabosti – ona počinje da prestaje da posto-ji kao dobro biće u njegovim očima. Stoga ne čudi brzina kojom moderne djevojke u svijesti mnogih muškaraca prelaze put od princeze do vještice.

Međutim, ukoliko usvojimo puno rea-lističniji pristup, tj. iznijansiranije gledanje na život, pa nekoga definiramo kao osobu

sa npr. 70% dobra u sebi, istovremeno ostavljamo toj osobi 30% prostora za eventualna razočarenja. Ukoliko vlastitog pasivnog neprijatelja npr., za koga osjeća-mo da potajno uživa u nekim našim pat-njama, definiramo kao 15% dobru osobu, mi mu ostavljamo 85% slobodnog mane-varskog prostora da nas (raz)očara nekim vlastitim postupkom te tako darujemo i vlastitoj duši i umu neslućenu širinu.

Ovakvim gledanjem na ljude mi ne sa-mo da minimiziramo stresne situacije, ne-go i pokazujemo odličnu osnovu za razvoj socijalne inteligencije koja ne može doći do izražaja ukoliko ljude pojednostavljeno ukivamo u zvijezde ili bacamo u blato. Ako definiramo nekog pojedinca ili usta-novu kao samo 5% dobru, i to je dobra osnova za određenu suradnju na bazi pre-poznatog dobra. Osoba može bračnog dru-ga definirati samo kao 3% dobru i opet imati sadržajan suživot te iscrpiti kvalite-tan maksimum iz takve zajednice, kao što netko drugi može definirati bračnog druga kao 99% dobru osobu, a provesti vrijeme u nepotrebnim svađama i nazadujući. Ljudi do kojih nam je najviše stalo zaslužuju i najviše ostavljenog prostora za različite ži-votne posrtaje. Tako da stavovima tipa “njemu/njoj 100% vjerujem!” ili “znam da na to prijateljstvo uvijek mogu računati!” – rizikujemo stresne krize dugogodišnje njegovanih prijateljstava.

Fragmentacija političkih partija ili islamskih zajednica na iznutra suprotstav-ljene lobije u kojima vjersko-politički auto-riteti nevjerovatno brzo iz statusa “državni-ka” i “uleme” prelete u status “izdajica” i “novotara”, direktna je posljedica crno-bi-jele idealizacije čovjeka svojstvene zao-stavštinama natruhlih ideologija koje su ostale nepočišćene iz (muslimanskih) srca.

Naravno, ta fragmentacija nema nika-kve veze sa vrlo praktičnim i realističnim učenjima islama koja nas uče da smo kao ljudi krhki (“...a stvoren je čovjek sla-bim.” En-Nisa: 28), da ni sebi niti drugim ljudima ne trebamo suviše vjerovati (pro-pisi neosamljivanja), te da je čovjek kvar-ljiv (“...a čovjek je brzoplet.” El-Isra: 11), neodvojiv od griješenja i kojem treba itekako pomoći da izrazi svoju dobrotu (npr. akika kao propis čija je društveno-psihološka dimenzija sredstvo za elimi-naciju ljubomore kod šireg društva, itd.).

Imena i realnost

Postmoderni čovjek se u današnjem di-namičnom društvu žali na mnoštvo obave-za, termina, zadaća, nedovršenih poslova – neshvaćajući da izvor njegovog stresa nije mnoštvo obaveza u burnoj svakodnevnici

JOURNAL

87


nego negativno značenje koje je dao tim obavezama. S druge strane, imamo ljude ko-jima je najveći izvor stresa upravo suprotan od iznad spomentog, a to je nedostatak bilo kakvog posla putem kojeg bi osjetili osjećaj vlastite bitnost i doprinosa svom mjestu i vremenu. Naravno, izvor njihovog stresa ni-je nedostatak posla nego negativno značenje koje su dali svom slobodnom vremenu. Naj-tragičnije u svemu je da je jedina prepreka na putu pozitivnijeg definiranja datosti vla-stitog života - nedostatak duha i mašte.

Također, imamo osobe koje su rastre-sene zbog prevelike brige koju su prikači-li uz vlastitu budućnosti, ne zbog same budućnosti kojoj su mogli dati puno ve-drije boje. Cijele generacije mladih ljudi mogu odrasti gledajući određeni geopoli-tički prostor življenja, Balkan npr., kao crnu rupu planete, aktivni vulkan sukoba i problema, slijepo crijevo svijeta, itd., i tako protratiti dragocjeno vrijeme i ener-giju na samooplakivanje i kuknjavu zbog lošeg izbora vlastitih roditelja za svoje seksualne aktivnosti.

Šta spriječava čovjeka da Balkan - tj. postdaytonsku BiH - promatra kao odli-čan poligon za vježbu!? Od medijskih na-stupa, volonterizma, izgradnje i uspostav-ljanja društveno-političkih mehanizama pa do poligona za fantastičan psihofizički dril kroz egzistencijalnu neizvjesnost, po-litičku nesigurnost, socijalnu nepravdu... tako neophodnu za stasavanje lidera za malo turbulentnija vremena.

Allah dž.š. ističe i ovaj fenomen: “Obožavate mimo Njega samo imena ko-ja ste nadjenuli vi i preci vaši - nije obja-vio Allah za njih nikakav dokaz. Sud je samo Allahov. Naredio je da obožavate jedino Njega. To je vjera prava, ali, veći-na ljudi ne zna.” (Jusuf: 40).

Važnost jučerašnjih totema, naravno, nije bila u njihovim oblicima, težini ili ma-terijalu od kojeg su klesani ili tesani, nego je njihova jedina “vrijednost” bila u znače-njima koja su im pridali ljudi. Uzvišeni Svjedok bez okolišanja raskrinkava psiho-logiju skrivenu iza pomenute idolatrije, ističući da su idolopoklonici u stvari samo obožavatelji imena, značenja i definicija koja su sami dali opipljivim pojavama i predmetima bez da imaju za to validan do-kaz. Tako da je njihova skrušenost i stra-hopoštovanje pred nekarizmatičnim kipi-ćima ružnog oblika direktan rezultat iluzije koju su ideološki sami razradili.

Moderni idolopoklonici su mutirali u razne oblike, ali su ostali žrtve potpuno iste greške. Bilo da se radi o strahu od ljudi či-jim funkcijama, titulama ili odorama su pri-pisali potpuno nezaslužen status te postali robovi značenja koje su zatekli ili samo da-

li. Ili se radilo o raznim fobijama zbog kojih im klecaju noge, stežu se prsa i zbog kojih se osjećaju kao kukavice i nesposobnjako-vići, ne znajući da su to fantomski strahovi koji bi isparili da im samo hrabro krenu u pohod i realnije ih definiraju.

Zaključak

Izvori islama tretiraju stres kroz kon-cept tevhida, tj. jednoću Stvoritelja koji jedini zaslužuje našu 100% ljubav i po-vjerenje, dok se stvorenja po tom pitanju razlikuju i ti procenti nikada nisu statični niti okrugli.

Ispravno shvaćen i primijenjen kon-cept jednoće Stvoritelja u svim segmenti-ma društva eliminira pomenutu raširenu modernu idolatriju, a samim tim i korupci-ju i socijalnu nepravdu. Uči čovjeka tako-đer da ne postoje “problemi” nego samo izazovi, pitalice, parnice i upitnici koje su savršene prilike za učenje i razvoj.

Islam nudi i praktične izdušne ventile za nagomilani stres kroz preporučene fi-zičke aktivnosti (npr. plivanje, streljaštvo, alpinizam, agrikulturu, itd.), smislena pu-tovanja (mi’radž, npr., imperativ putujte je spomenut na osam različitih mjesta u Kur’anu) i plač u zadnjoj trećini noći kao proces uklanjanja toksičnih tvari koje su se nakupile u organizmu kroz stresan period.

Iskrena islamska praksa nas uči da se praktičan musliman/ka svakodnevno bori

protiv stresa zikrom, tj. sistemom neuro-lingvističkog autoprogramiranja vlastite svijesti kroz smisleno ponavljanje suge-stivnih poruka kojim poručujemo: Allah je veći od svakog straha, Allah je veći od svake neizvjesnosti, Allah je veći od sva-kog neprijatelja, Allah je veći od svake krize, Allah je veći od svakog iskušenja, Allah je veći od svake slabosti, Allah je veći od izazova svakog vremena, Allah je veći od mentora svih naših neprijatelja zajedno, Allah je veći od svakog zadatka na koji možemo pomisliti, itd.

Ili poručujemo sebi i drugima zikrom: elhamdulillahi na novom danu, elhamdu-lillahi na novom nebeskom reljefu, el-hamdulillahi na gladnim čulima, elham-dulillahi na svakom funkcionalnom zglo-bu u našem tijelu, elhamdulillahi na prija-teljima od kojih učimo, elhamdulillahi na neprijateljima koji nas jačaju, elhamduli-llahi na ljudima različitih obrazovanja jer je svačije obrazovanje zanimljivo, elham-dulillahi na životu u vrlo zanimljivim vre-menima, itd. itd. u beskonačnost. “One koji vjeruju, i one čija se srca spomenom Allaha smiruju. Zar se spomenom Allaha srca ne smiruju?” (Er-Rad: 28).

Kur’an je knjiga sa realnim pričama koje su maštovitije od svih svjetskih bajki zajed-no, pa što nas spriječava da datosti vlastitog života ukrasimo kvalitetnim i zanimljivim značenjima punim realne neustrašivosti, dječjeg elana i zdravog entuzijazma? �

JOURNAL

88


Moje promišljanje o ovom ajetu je po-čelo nakon telefonskog razgovora s do-brim prijateljem (Nedžad J.) koje me pi-tao da li je neko od uleme izračunao koli-ko je to zrna pšenice ako iz sedam klasova izraste stotinu zrna, npr. nakon 5 godina? Provjerio sam radove desetak klasičnih komentatora Kur’ana na ovo pitanje i vi-dio da su na ovaj ajet gledali samo kroz prizmu mnogostrukosti Stvoriteljevog nagrađivanja. Nitko od njih se nije bavio preciznom brojkom niti širim implikaci-jama ajeta.

Studenti matematike su upoznati ma-tematičim proračunom progresije mako-vih zrna. Ako jedna stabljika maka ima 3.000 zrna i iz svakog zrna proklija po jedna stabljika sa još 3.000 zrna, ukoliko se razmnožavanje maka nastavi tom pro-gresijom, za 4-5 godina cijelo kopno naše planete bit će prekriveno makom. Netko će reći zbrkanih li opijumskih snova.

Također, ako jedna stabljika maslačka nosi 100 zrna i ukoliko pretpostavimo da će sva ta zrna proklijati i izrasti u nove stabljike od kojih će svaka roditi još po 100 zrna, za 9 godina tom progresijom cijela planeta će biti prekrivena maslač-kom. Naučnici su izračunali da bi svaki kvadratni metar planete bio bogat za 70 stabljika maslačaka u pomenutom vre-menskom intervalu.

Stvaranje financijskog kapitala

Govoreći o brojevima zanimljivo je spomenuti vrstu nagrade koju je tražio od

kralja poznati izumitelj popularne igre – ša-ha. Kralj, oduševljen osmišljenom igrom, velikodušno nudi izumitelju da traži nagra-du kakvu želi. Ovaj mu skromno kaže kako želi na svih 64 šahovskih polja zrna pšenice na način da počevši od prvog polja na sva-kom narednom polju dobije duplu vrijed-nost prethodnog polja. Odnosno na prvom polju odbije 1 zrno, na drugom 2, na trećem 4, na četvrtom 8, na petom 16, na šestom 32, itd. Kralj se nasmijao skromnošću po-traživanja, ne sluteći veličinu cifre koja se dobija ovom progresijom na kraju.

Cifra koja se dobije na 64. polju, slije-deći pomenuti progresiju iznosi: 18.446.744.073.709.551.615 zrna pšeni-ce. Kada se ovaj kvadrilionski broj po-množi sa težinom jednog zrna pšenice dobije se 460 milijardi tona pšenice, a što je više od hiljadugodišnje sjetve pšenice u cijelom svijetu.

Sva dimenzija (ovih) brojevi se može doživjeti samo ako ih plastično predstavi-mo. To bi bilo, kažu stručnjaci, kao da imamo hambar širok 10 metara, 4 metra visok, a koji se prostire od planete Zemlje do Sunca (udaljenost od Zemlje do Sunca je oko 300.000.000 km) i nazad.

Broj pšeničnih zrna spomenutih u kur’anskoj sedmerostrukoj progresiji je još impresivniji. Obratite pažnju! Izraču-naćemo samo broj zrna pšenice iz jednog klasa i doćemo do fantastičnog broja. Ako iz jednog zrna nikne 7 klasova i u svakom klasu 100 zrna, to je 700 zrna. Ukoliko se iz svakog zrna jednog klasa razvije još sedam klasova i u svakom od tih klasova još 100 zrna dobijamo slijede-će brojke za svega 4 godine, ukoliko je riječ o jednoj sjetvi u godini:

• nakon godinu dana iz jednog zrna bi dobili 7 x 100 = 700 zrna,

• nakon dvije godine: 700 x 700 = 490.000,

• nakon tri godine: 490.000 x 700 = 343.000.000,

• nakon četiri godine: 343.000.000 x 700 = 240.100.000.000.

S obzirom da je površina planete Ze-mlje 148.280.000.000 m², broj zrna pše-

Islamska psihologija

Dekodiranje Kur’anaMože li jedna ideja promijeniti svijet i šta kaže Kur’an o tome? Može li jedna ideja spasiti čovjeka? Koliko vremena treba - računajući na djelovanje kur’anske sedmerostruke progresije - da ideje iz ovog rada dopru do 6 milijardi ljudi? Kako funkcionira pomenuta sedmerostruka progresija kada su u pitanju biljke, novac i ideje?

Edin Tule

�� ! ��" �#! $��% �& $' �� ( � �� ( )* �+�� , �&* �-�� ( �� . /� ��%�� /�� 0*�� '�� 1�2��3�"

Primjer onih koji troše imetke svoje na putu Allahovom je kao primjer zrna (iz kog) izraste sedam klasova, u svakom klasu stotinu zrna. A Allah umnožava kome hoće i Allah je Sveobuhvatni, Znalac.

(El-Bekare: 261 – Mlivin prijevod)

JOURNAL

89


nice koji smo dobili nakon četiri godine iz samo jednog pšeničnog klasa, sedme-rostrukom progresijom, dovoljan je da se gusto zasije svaki kvadratni metar plane-te! Naravno, konačni broj pretpostavlja-mo u idealnim uvjetima, tj. uvjetima pot-punog odsustva štetočina: poljskih miše-va, kiselih kiša, mrazova, suše i aljkavog ljudskog faktora.

Premudri Gospodar svjetova analogi-ju sa veličanstvenom sedmerostrukom progresijom nudi u kontekstu novca. Za razliku od pšenice (biljaka) koja je ana-tomski osposobljena da se razvija i umno-žava – novac to nije. Onaj tko previđa ovu činjenicu pogrešno razumijeva ovaj ajet i teško da će se njime okoristiti.

Na koji način onda funkcionra poruka u ovom ajetu? Pogledajmo prije toga ka-ko funkcionišu poruke u slijedećem ha-disu koji je također usko vezan za umno-žavanje egzistencijalnog kapitala:

Omer ibn El-Hattab, r.a., prenosi od Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: “Kada bi se vi iskreno oslonili na Allaha, On bi vam davao opskrbu kao što je daje ptica-ma koje ujutro odlete gladne a naveče se vrate site.” (Tirmizi ).

Ključna riječ u ovom hadisu je “…uju-tro odlete!” – jer upućuje na pravovreme-nu potragu za važnim prilikama. A odakle odlete? Iz gnijezda koje su mukotrpnim i strpljivim radom same svile! Pogledajmo nakratko šta je sve potrebno jednom vrap-cu da svije prosječno ptičije gnijezdo.

Jedan njemački naučnik je izračunao da se jedno gnijezdo vrapca sastoji od 630 dugih konjskih dlaka, 1.715 kratkih dlaka, 195 komada zemlje, 3 veća lista, 20 listova različite veličine, 45 svilenka-stih tvari i 35 grama ovčije vune. Da bi gnijezdo bio kompaktno i useljivo svi na-vedeni materijali moraju biti uvezani pti-čijom pljuvačkom i slinom koju ona proi-zvodi u svom organizmu, a kojom uvezu-je grumen zemlje sa dlakama, svilneka-stim tvarima, listovima, itd.

Polijetanje iz gnijezda joj omogućuje, pored ostalog, i ispravna ishrana, jaka vo-lja i jasnost cilja. Prije nego što se vrati u svoje gnijezdo analizira svaki kvadratni centimetar površinu zemlje preko koje prelijeće i munjevito iskorištava prepozna-te prilike. Razne ptice koriste vrlo sofisti-cirane tehnike lova koje podrazumijevaju obrušavanje, pravljenje zamki, računanje na zaslijepljenost plijena djelovanjem Sunca, pa napadaju sa Suncem iza svojih leđa kao saveznikom, itd. Ukoliko naiđu na tvrd orah ne služe se pasivnom dovom nego se posluže automobilskom snagom ciljano bacajući orahe i lješnjake na fre-

kventne autoceste, dok do većih komada mesa, kao što je kornjača zavučena pod svojim oklopom, dopiru bacanjem kornja-ča sa većih visina na surov kamenjar, mu-dro se služeći zakonima fizike i snagom tvrdog kamena. Poslije toga zanoće site, i naravno da se tokom tog cijelog procesa oslanjaju na svog Gospodara.

Vratimo se sada ajetu sa početa i nači-nu funkcioniranja sedmerostruke progre-sije. Ukoliko udjelimo jedan euro (ili je-dan volonterski ili dobrovoljni projekat, uslugu koju nećemo naplatiti) iskreno u ime Boga Uzvišenog, odnosno većeg ci-lja u kojem nema apsolutno nikakvih lič-nih interesa, Allah dž.š. nas nagrađuje za to dobročinstvo na način da nam zauzvrat nudi 7 povoljnih financijskih koncepata, a u svakom od tih koncepata po 100 bi-znis ideja ili projekata.

Od nas se naravno očekuje da te kon-cepte i poslovne ideje prepoznamo, zabi-lježimo, razradimo, posavjetujemo se sa stručnjacima, doobrazujemo se, izmjerimo preciznim parametrima ideju s najvećom šansom primjenjivost s obzirom na ponu-du i potražnju konkretnog mjesta i vreme-na, itd., pa da krenemo u njenu realizaciju. Stečeni kapital iz realizirane ideje zahtije-va oplemenjavanje i daljnju cirkulaciju kroz nove projekte, inače progresija staje.

Iako za jednu iskreno udjeljenu novča-nicu, odnosno razvijen projekt u ime Alla-

ha, udjelitelj dobija kao nagradu neslućeno mnogo konkretnih prilika za financijski razvoj, jako je malo onih koji pravovreme-no prepoznaju te prilike i djeluju dovoljno pametno i brzo. Način na koji nam Mudri Stvoritelj nudi pomenute koncepte i ideje, ogleda se u širokoj lepezi svakodnevnih znakova u nama i oko nas, poruka, natu-knica, slika, misli, itd. Velika većina po-menutih znakova i šansi je na prvi pogled sasvim obična i ljudi ih – čekajući zlatne i boldirane prilike sa glomaznim uskličnici-ma vidljivim s velikih distanci – propušta-ju ponašajući se spram njih potpuno rasi-pnički, a rasipnici su najskloniji svakom siromaštvu jer “rasipnici su braća šejta-nova, a šejtan je Gospodaru svom neza-hvalan”. (El-Isra: 27).

Naučnik Ibn Haitham (965.–1040.) – najpoznatiji po vlastitom doprinosu optici i izumu mračne komore (camera obscu-ra) – ostavio je iza sebe preko 200 nauč-nih radova. Tokom robijanja u jednom od egipatskih zatvora zbog vlastite doslijed-nosti i nekonformizma, koristi to vrijeme proučavajući snop svjetlosti koji mu je kroz malu rupu u vlažnom zidu padao pred noge. U tom zatvoru piše svoju po-znatu knjigu “Book of Optics”.

Jedan od najvećih arhitekata današnji-ce Danac Jørn Oberg Utzon (1918.–2008.), tvrdi da je ideju za oblik globalno pozna-tog zdanja Opere u Sydneyu prepoznao u kori narandže koju je jednom gulio, pa je samo njen oblik sa stola prenio na papir.

Sličnom metodom opažanja i opona-šanja životnih oblika u prirodi nastao je cijeli niz tehnoloških dostignuća od ka-mere, broda, aviona, helikoptera do cije-lih infrastrukurnih rješenja koja su nastala npr. studiranjem krvotoka i prenosa infor-macija kroz ljudski nervni sistem.

Šta su to štetočine kada je u pitanju realizacija poslovnih ideja? Nerealna pro-cjena okolnosti, pogrešna procjena po-slovnog partnera, nedostatak odlučnosti i hrabrosti ili jednom riječju - aljkavost.

Stvaranje intelektualnog kapitala

Ukoliko primjenimo analogiju sa zna-njem na ajet s početka, lako ćemo primje-titi da i osoba koja udijeli jednu iskrenu ideju isključivo u ime većeg cilja, dobija zauzvrat 7 intelektualnih koncepata, u svakom konceptu po 100 intelektualnih natuknica, a Allah umnožava kome hoće.

Naravno, ni ideje nisu anatomski os-posobljene da se same od sebe umnoža-vaju i rastu nego zahtijevaju aktivan um koji će im se posvetiti i njegovati ih. Ideje - kao ni djecu - nikad ne dobijamo potpu-

JOURNAL

90


no razvijene i zato nad njima bdijemo, hranimo ih, čistimo, provjetravamo, ko-municiramo s njima i tek kasnije ih šalje-mo dalje u živote drugih osoba.

Zamislite osobu koja je tokom života prenijela nekom samo nekoliko ideja/in-formacija u ime većeg cilja, ne očekujući nikakvu osobnu korist. Takva osoba biva nagrađena u kratkom vremenskom roku s npr. 49.000.000 svakodnevnih intelektu-alnih koncepata i natuknica od kojih sva-ka od njih ima potencijal da preraste u knjigu! Ipak, velika većina ljudi proživi svoje nezanimljive živote ne napisavši je-dan jedini paragraf!

Šta su to štetočine kada je u pitanju razvoj idejnog kapaciteta? I da li je proči-šćen i oplemenjen ljudski motiv najteži zadatak naših duša? Štetočine u ovom slučaju su prije svega nepročišćena na-mjera, dominantni lični interesi, neposto-janje veće ambicije, ostrašćenost uma, duhovna tromost i generalno grijesi, itd.

A možda je jedna od najvećih štetočina u ovom slučaju neustrajnost do kraja puta. Većina ljudi marljivo gradi sebe iznutra, brusi svoju nutrinu, obuzdava niske nago-ne, zavjetuje se Gospodaru da će svu svoju energiju koristiti za nešto veće od njega/nje samog/same, i onda kada je nagrada nepreglednog razvojnog karaktera na do-hvat ruke, posustanu i dozvole sebi luksuz sitnih grijeha. Na sličan način na koji zaro-bljenici brda – Je’džudž i Medžudž – gra-de tunel za izlazak iz tog mraka, i u mo-mentu kada ih dijeli tanki sloj stijena od sunčevih zraka – odustaju da bi sutrašnji dan počeli ponovo ispočetka.

Većina ljudi velikim grijesima pristu-pa opušteno jer ih ionako zaobilazi u veli-kom luku. Međutim, mali grijesi su ti ko-jima treba prići krajnje oprezno jer ih podcjenjujemo, a oni za čas preplave naša srca na način na koji mali planktoni zasiti zasite velikog kita.

Pretpostavimo da pomenute idejne štetočine unište preko 2/3 idejnog kapaci-teta, opet nam ostaje preko 10.000.000 ideja/intelektualnih natuknica - s perspek-tivom sedmerostruke progresije - koje uz malo aktivnog rada možemo razviti u trajno dobro i zadužiti svijet.

Osoba aktivnog uma će, na primjer rečenicu koju je čula u nekom filmu, a koja glasi: Dom je tamo gdje živite ispu-njen život - obavezno zabilježiti u pripre-mljenu svesku, razmišljati o njoj, preispi-tati svoj stav u pogledu razumijevanja fenomena doma i povećanjem kvalitet ži-vota učiniti da se svugdje osjeća kao kod kuće, u potpunosti ovladavajući silama nostalgije.

Osoba koja, listajući kanale, čuje na televiziji rečenicu nogometnog selektora koji kaže npr.: Ja određujem distancu iz-među mene i mojih igrača puštajući ih blizu onoliko koliko želim... – ponovo ima ponuđenu ideju koju može apsorbirati i kvalitetno inkubirati.

Ukoliko prepozna i zabilježi tu misao – ponovo u spremnoj bilježnici - koju sa-svim izvjesno nije čuo slučajno, može je nadograditi i razviti u funkcionalan život-ni koncept glede praktičnog liderstva u bilo kojem vidu timskoga rada.

Ukoliko u mimohodu silazeći niz ste-penice kratko načujemo razgovor između dvije osobe gdje jedna osoba kaže drugoj: ...između ljudi padne krv, pa opet oproste jedni drugima... – Allah je htio da mi ču-jemo tu poruku, a na nama je da li ćemo je povezati sa nekim našim narušenim rodbinskim odnosom, oprostiti određenu ljudsku nesavršenost te razviti realan mo-dus međuljudske suradnje.

Ovakvim odnosom prema najobični-jim razgovorima u tramvaju, grafitima na zidu, glasnim razmišljanjima djece, deta-ljima reklama, zaključcima na radiu, be-zazlenim pitanjima prijatelja... cijele sno-pove svakodnevnih događaja apsorbira-mo i inkubiramo, obrađujući ih u vjetre-njačama vlastitog uma.

Znate li metodu derivacije obavještaj-nih podataka iz najobične štampe? Slična je metodi deriviranja savremenih spozna-ja iz informacija starih 14 stoljeća.

Prenošenjem zaključaka na druge, do kojih dođemo iz svakodnevno apsorbira-nog materijala, osiguravamo djelovanje kur’anske sedmerostruke progresije, a ko-ja staje onog trenutka kada pomenutim

udjeljivanjem poželimo nešto usko osob-no. Svaka kvalitetna ideja je Božji dar, a Božje darove ne treba prodavati. Ako to uradimo znači da ih nismo dostojni.

U tome je tajna intelektualne plodno-sti učenjaka kroz (islamsku) historiju koji su ostavljali iza sebe po 300 vrhunskih djela. Za razliku od većine današnjih ne-plodnih akademskog evnuha gmižu kate-drama, editujući i komentirajući komen-tare.

Zaključak

Poslovica kaže: “Čovjek će teško biti dobar ekonomista ako je samo ekonomi-sta i ništa više!”

Analogno tome, čovjek će teško biti i dobar komentator Kur’ana ako je samo to i ništa drugo. Strukturirano i dobro umre-ženo široko obrazovanje je mapa za deko-diranje kur’anskih nepoznanica.

Poput kruženja hrane u organizmu, gdje poslije varenja hrana ide u krvotok koji raznosi hranu po cijelom tijelu, sličan proces je i s unošenjem informacija u naci-onalni prostor jednog naroda. Intelektual-na hrana jednom unešena biva probavljena umovima timova novinara, komentatora, prevoditelja, (ne)ovisnih intelektualaca, vjersko-političkih autoriteta i poslije toga odlazi u krvotok (medije), te cirkulira cije-lim društvom. Osobe s minimumom inte-lektualne higijene će iznaći načine da dođu do potrebnih informacija iz prve ruke.

Bilo kroz naučene strane jezike, veli-ku fizičku mobilnost i/ili osiguranje di-rektne inspiracije kroz bogobojaznost - jer Stvoritelj kaže: “I bojte se Allaha - Allah vas uči...” (El-Bekare: 282). �

JOURNAL

91

DIJALOG CIVILIZACIJA

Svi narodi, od početka svijeta, ozna-čavali su, a i danas označavaju, dane svo-je povijesti. Stari Grci brojali su godine od prve Olimpijade, Rimljani od os-nivanja Rima, Židovi od stvaranja svijeta, kršćani od Isaova a.s. (Isusova) rođenja, a muslimani od Muhamedovog a.s. prese-ljenja iz Mekke u Medinu (hidžra).

Hidžretun u arapskom jeziku znači se-obu, preseljenje, a hidžretu en-nebijji seo-bu Muhameda a.s. iz Mekke u Medinu. Hidžretani su dva iseljenja muslimana iz Mekke u početku islama: prvo u Abesiniju (današnju Etiopiju), a drugo u Medinu. Muhadžirun, mn. muhadžirun je iseljenik, emigrant i sl.

Život prvog čovjeka na zemlji počeo je hidžrom. Adem a.s. putem hidžre, do-nosi na Zemlju prvi Božji nauk. Tim či-nom kao da je najavljeno da će hidžra kao masovno preseljenje s jednog na drugo područje, biti sastavni dio životnog puta svih nositelja Božjih poruka.

Kur’an spominje hidžre pojedinih Po-slanika koji su morali činiti hidžru kako bi sačuvali i dalje širili Objavu.

Nuh a.s. (Noa) je sa svojom lađom učinio hidžru bježeći ispred sveopćeg po-topa, bježeći iz zemlje u kojoj ljudi nisu htjeli da se odazovu Božjem pozivu, kako bi se naselio zajedno sa ostalim vjernici-ma gdje mu je Uzvišeni odredio.

Ibrahim a.s. (Abraham) je učinio hidžru sa Hadžerom i sinom Ismailom ka svetoj zemlji Mekki, gdje su se Hadžera i Ismail nastanili i gdje su i smrt dočekali.

Musa a.s. (Mojsije) je učinio hidžru bježeći od faraona i sklanjajući se kod po-slanika Šuajba a.s. u Medjenu, a zatim po drugi put čini hidžru zajedno sa svojim na-rodom Benu Israilom ka Obećanoj zemlji, ponovno bježeći od faraona kako bi pošte-dio svoj narod od daljnjih patnji i poniže-nja koja su svakodnevno doživljavali.

Hidžra nikada nije bila bijeg, već stra-teški postupak koji je uvijek na kraju do-veo do pobjede Božje vjere i često brzog povratka zavičaju. Nakon Nuha a.s. na-staje brzo velika civilizacija. I na Indij-skom potkontinentu kroz 4.000 godina sva povijest se sastoji u masovnim kreta-njima stanovništva.

Hidžra Muhammeda a.s.

Nema sumnje da je hidžra Muhamme-da a.s. iz Mekke u Medinu (622. godine) jedan od najvažnijih događaja u povijesti islama. Hidžra je preseljenje prve male za-jednice muslimana iz Mekke, sredine u kojoj im je fizička egzistencija bila ugro-žena, u Medinu, tadašnji Jesrib, grad u ko-me je ideja islama našla plodno tlo i gdje je već živjela velika skupina onih koji su se deklarirali kao muslimani. Seoba (hidžra) trajala je tri mjeseca, a posljednji su Mekku napustili Poslanik Muhammed i njegov najvjerniji prijatelj, sljedbenik i prvi poli-tički nasljednik Ebu Bekr, a odmah za nji-ma i hazreti Alija, jedan od najjačih Posla-nikovih uzdanika. Sam tok hidžre je svje-dodžba direktne Božje intervencije, jer po svim pretpostavkama Poslanik nije mogao izaći živ niti iz svoje kuće niti iz Mekke. No, kroz sve straže on je mirno i neopaže-no prošao i sigurno stigao u Medinu.

Dolazak u Medinu je označen radošću njenih stanovnika. No, dolaskom u Medinu samo je dio hidžre završen. To je izlazak s namjerom povratka. Stoga je i hidžra puno dugotrajniji proces, jer će pobjedonosni po-vratak u Mekku uslijediti puno kasnije. Za njega će trebati mnogo vremena i priprema, kao i dozrijevanja muslimanske zajednice.

Možemo slobodno kazati da je putem Poslanikove hidžre ostvarena ne samo du-hovna, već i socijalna, ekonomska i poli-tička revolucija te svaka druga egzistencija islamskog ummeta. Važnost Poslanikove hidžre najbolje nam ilustrira činjenica da je upravo 622. g. kada se desila Poslaniko-va hidžra uzeta kao početak računanja islamskog kalendara i pored drugih tako važnih datuma u islamskoj povijesti.

U jednom predanju se kaže da je ha-zreti Omer, drugi pravedni halifa (vladar), pri mio iz neke pokrajine izvještaj u kome se govorilo o nekom događaju u mjesecu ša’banu. Kako stvar nije bila jasna, na ko-ji se ša’ban odnosi, to je dalo povoda, da se stavi na dnevni red pitanje kalenda ra.

U Poslanikovom životu isticala su se četiri događaja, od kojih je svaki mogao biti uzet za po četak islamske ere. Ta četiri velika trenutka su: Poslanikovo rođenje, prva objava, hidžra i Po slanikova smrt.

Hazreti Alija istupa s prijedlogom da se hidžra uzme za početak islamske ere. Obrazlažući svoj prijedlog, reče: “Hidžra je rastavila istinu od laži. Ona je doprini-jela, da islam zasja punim sjajem!” Ovaj prijedlog dopao se hazreti Omeru, a i dru-gima, pa su ga odmah prihvatili.

Postavlja se pitanje zašto je baš ovaj događaj uzet kao početak računanja vre-mena? Prvo, hidžra se desila 12. rebiu-l-evvela 622 god. po Isa a.s., na taj datum Poslanik je i rođen, a i tog datuma je umro (12. rebiu-l-evvela).

Drugo, jedan od prvih poslova koje je obavio Muhammed a.s. u Medini bilo je bratimljenje između muhadžira (prognanika iz Mekke) i ensarija (pomagača, stanovnika Medine). Ovo bratimljenje je obavljeno u kući Enesa b. Malika u prisustvu oko 90 lju-di. S ovim bratimljenjem Muhammed a.s. je htio da još jednom na djelu provjeri spre-mnost i sposobnost ensarija da se žrtvuju za novopridošlu braću i za islam. Po ovom ugovoru međusobno su se nasljeđivali mu-hadžiri i ensarije kao da su rođena braća.

Treće, Arapi su imali svoje običajno nasljedno pravo koje se zadržalo sve do poslije hidžre. Po tom obi čajnom pravu žena i malodobna djeca, bila muška ili ženska, nisu mogli ništa nasljeđivati. Na-slijediti je mogao onaj tko je bio u stanju da “konja jaše i sab lju paše”, drugim rije-čima, onaj tko može stjecati pli jen i stečeni plijen braniti. Kako to žene nisu mogle, a niti djeca, onda su oni bili u potpunosti is-ključeni iz nasljed stva. Poslije hidžre dola-ze kur’anski ajeti u kojima se i ženama daje pravo na nasljedstvo, i to prije 1400 godina, a npr. u Europi su žene dobile pra-vo na nasljeđivanje tek u 18. stoljeću.

Četvrto, namaz je bio naređen musli-manima još u Mekki. Međutim, svi namazi osim akšama i vitr namaza imali su samo po dva rekata. Kako prenosi h. Aiša 2-3 mjese-ca poslije hidžre, Muhammed a.s. je odre-dio da podnevski, ikindijski i jacijski farzo-vi imaju po četiri rek’ata, sabah namaz dva,

Seobe, preseljenja ljudi kroz povijest u ime Božjeg zadovoljstva

HidžraAlem ef. Crnkić

Levha Muhammed

JOURNAL

92

DIJALOG CIVILIZACIJA

a akšam i vitr namaz po tri rek’ata. Za put-nike - musafire je određeno da klanjaju ona-ko kako se namaz obavljao i u Mekki - po dva rek’ata, osim akšama i vitr namaza gdje je ostalo po tri rek’ata. Prilikom svakog na-maza muslimani su se okre tali prema Jeru-zalemu, kako u Mekki tako i poslije hidžre. Prva džamija koju je sagradio Muhammed a.s. imala je mihrab okrenut prema Jeruza-lemu. Međutim, muhadžiri su mnogo patili za svojim rodnim gradom pa i sam Muham-med a.s. U 17. mje secu poslje hidžre, Allah dž.š. je razveselio sve muslimane i samog Muhammeda a.s. objavljujući ajet kojim se okretanje prema Jerusalemu zamjenjuje okretanjem prema Kabi.

Peto, dženaza namaz je također propi-sana u Medini. O tome svjedoči i činjeni-ca da Muhammed a.s. nije kla njao džena-zu svojoj supruzi h. Hatidži, a zna se da je ona umrla prije hidžre. U prvim godina-ma poslije hidžre propisan je zekat i post, a kasnije i hadž. Zekat-ul-fitr (vitre) je propisan prije zekata, ali kako ga Muha-med a.s. kasnije nije dokinuo ostao je drugostepena dužnost – vadžib.

Šesto, nakon hidžre udareni su temelji i kaznenom pravu. Uveden je princip da su svi ljudi bez obzira na položaj u društvu jednaki pred zakonom. Regulirajući društvene odno-se u Medini Muhammed a.s. nije zaboravio niti židovsku zajednicu koja je tu živjela. Sklapajući ugovor sa židovima o zajednič-kom življenju, pravima i dužnostima, ista-knuta je u Ugovoru i obaveza o zajedničkoj obrani njihovog grada i države Medine. M. Hamidullah ističe kako je Muhammed a.s. pripremio prvi pisani Ustav u povijesti kojim su pravično bili regulirani svi odnosi ne sa-mo za muslimane, već i za kršćane i židove.

Osim što hidžra predstavlja fizičko pre-seljenje Muhammeda a.s. iz Mekke u Medi-nu, ona ima općenito značenje preseljenja, ostavljanja i napuštanja, tako da svaki onaj tko nešto napusti ili ostavi naziva se muhad-žirom. Čovjek može napustiti svoj rodni kraj i učiniti hidžru u drugi. Hidžra, tj. pre-seljenje ne mora biti stalno, može biti pri-vremeno tako da shodno ovoj definiciji svi smo mi muhadžiri, jer smo napustili svoj rodni kraj i nastanili se neki privremeno, a neki zastalno na novim lokacijama.

Hidžra se može činiti iz više razloga. Prvi razlog jeste vjerski razlog, tj. da čovjek u mjestu u kojem živi ne može mirno ispo-vijedati svoju vjeru, da ne smije dolaziti u džamiju, da živi pod terorom, te da se vrši nad njim pritisak da ostavi svoju vjeru itd.

Ovaj razlog je bio presudan za Posla-nika s.a.v.s. i ashabe da su napustili Mekku i nastanili se u Medini. Znamo dobro da su se mušrici (mekkanski ne-vjernici) otvoreno suprostavili Poslaniku

i ashabima, da su ga napadali, da su poje-dine ashabe vezivali za zemlju i na njih stavljali užareno kamenje, da su čak ubili Sumejju, majku Amar ibn Jasira, itd.

Božji poslanik, na upit svojih sljedbeni-ka na koji način bi oni mogli dostići stepen muhadžira je rekao: “Muhadžir je svaki onaj koji napusti sve ono što je Bog dž.š. zabra-nio, a prihvati se onoga što je naredio.”

Dakle, hidžra je i seoba iz griješnog živo-ta u moralni život. Ako promatramo sebe i svoje življenje onda možemo reći da se i kod nas, u svim sredinama gdje žive muslimani, odvija i mora odvijati hidžret u tom smislu da svoju misao, aktivnosti i rad po islamu podi-gnemo na viši stupanj, kako bi tom Božjem emanetu dali dostojno mjesto u životu. Svi smo mi dužni da se interesiramo, poučava-mo, da tražimo znanje i istinu, a kad spozna-mo, obavezni smo da se prema islamu i sve-mu onome što je islamsko ne ponašamo kao prema nečem teškom, što je, kao, optereće-nje, već da islamske dužnosti i obaveze izvr-šavamo s najvećom radošću i zadovoljstvom. Kad to kod muslimana postane svakodnevna praksa, on to obavlja s lakoćom.

Raditi i živjeti po vjerskim propisima, znači istinski biti privržen. Nije dovoljno znati da vjera zahtijeva izvršenje jedne odre-đene dužnosti, kaže Ibn Haldun, ako se ta dužnost ne izvršava. Pravo znanje i opredje-ljenje je ono koje postaje praksa, živa vjera, gdje se ne ostaje na riječima, već se prelazi u akciju. Dakle, poruka hidžre je da muhadžiri postaju istinski praktičari u vjeri, da vjerske dužnosti i istine sprovode u životu, a ne da se one zadržavaju samo u njihovom znanju. Treba znati, kako kaže Muhammed a.s., da znanje po kom se ne radi samo udaljava od Boga dž.š. Isto tako, kazao je, da onaj tko zna, a ne radi po tom znanju, nalikuje na svi-jeću koja drugima svijetli, a sama izgara.

Ovi ljudi, ljudi hidžre, njihova oda-nost Božjem pozivu, njihova žrtva za vje-ru, prva je i najveća istina o hidžri. Priča o jednoj hrabroj generaciji koja je istinski živjela za islam. Tu generaciju je Uzviše-ni našao u Mekki i Medini, generaciju koja je svojim odricanjima i žrtvama do-kazala da je dostojna ove povijesne zada-će. Ono što je u prirodi izlazak Sunca to je hidžra u povijesti islama. Iako se zora novog dana pojavila u Mekki, novi dan u ljepoti svoje jarke svjetlosti osvanuo je u Medini.

Zaključak

Hidžra je događaj koji je izmijenio tok povijesti islama i znači puni procvat islamske misli.

Hidžra nije bježanje pred opasnosti-ma, nego traženje druge, plodnije i po-

godnije sredine za ši renje i razvoj islama i muslimana.

Hidžra predstavlja vrhunsku žrtvu, koju čovjek može podnijeti (ostavljajući imetak, porodicu i rod binu), da bi otišao braći, koja su mu bliža po srcu, duši i uvjerenju.

Hidžra je razdvojila istinu od neistine. Smisao hidžre bi trebalo da bude i

smisao na šeg života. Hidžra znači početak šire primjene

islamskih principa u socijalnom i kultur-nom životu naroda.

Hidžra je velika socijalna i duhovna revolucija.

Hidžra je krupna prekretnica u razvit-ku čovje čanstva, koja se odigrala voljom Svemogućeg Bo ga. Zato je Alejhiselam odgovorio ashabima, kad su ga pitali: ko-ja je Hidžra najbolja – “ona koja vodi Božjem zadovoljstvu”.

Hidžru čini svatko od nas tko napušta zlo i usaglašava svoj život sa Božjim za-konima.

Hidžret je predstavljao prekretnicu u životu prvih muslimana. Od tog događa-ja, islam više nije bio slab i nejak, on je postao stabilan i učvrstio svoje temelje.

Hidžra je moralni i duhovni pojam koji u psiholo giji razvitka islama označava sa-zrijevanje vjerskih uvjerenja, produbljenu ideju zajedništva, čovječ nosti i pravde.

Hidžra predstavlja moralnu snagu, svijest i oda nost istini i plemenitoj ideji, te samoprijegor i po žrtvovanost za tu uzvišenu ideju. To je bio temelj i garanci-ja svih budućih uspjeha i pobjeda, koje su iskreni sljedbenici prave vjere doživjeli.

Pobjeda ljudskog duha nad materijom - to je suština hidžre.

Od hidžre muslimani prvi put stupaju u život kao jedna jaka zajednica i o njoj se kroz kratko vri jeme počelo na svim stranama svi-jeta ozbiljno vo diti računa. Konstituiranje muslimana u zajednicu, nakon hidžre, pred-stavlja njihovo zakoračenje u povijest i uspo-stavljanje okvira za nastanak jednog impo-zantnog društvenog i duhovnog sustava.

Poruka hidžre traži da neke stvari ostavimo, a neke stvari da prihvatimo. Traži da ostavimo praznu priču, a da se prihvatimo punoga posla. Da ostavimo naivnost, a da prihvatimo ozbiljnost naše sudbine. Da ostavimo međusobno nepo-vjerenje, a da prihvatimo bratsko povjere-nje. Da ostavimo neznanje, a da prihvati-mo znanje. Da ostavimo lažno prijatelj-stvo, a da prihvatimo istinsko prijateljsvo. Da ostavimo sve ono što je štetno za našu vjeru, obitelj, džemat, domovinu i Um-met, a da prihvatimo sve ono što je kori-sno za našu vjeru, porodicu, džemat, do-movinu i Ummet. �

JOURNAL

93

POLEMIKE I STAJALIŠTA

STINA: Zašto manjine traže (insisti-raju ) na dvostrukom (dodatnom, dopun-skom) pravu glasa? Što im to znači i što im donosi?

TANKOVIĆ: Prigodom sklapanja za-jedničkog (okvirnog) sporazuma između svih osam zastupnika manjina i tadašnjeg mandatora (dr. Ivo Sanader) postojala je izražena želja da taj sporazum bude sinte-za nekih točaka koje su bitne (zajedničke) svim manjinama. Sudjelovao sam u pr-vim razgovorima i jasno sam se opredije-lio za zajedničku platformu glede manda-tora za sastav Vlade. Bio sam jedan od potpisnika tog sporazuma. U drugoj fazi razgovora uočio sam da sam bio isključen od strane nekih zastupnika manjina i, što me je osobito pogodilo, moj potpis je “nestao” iz zajedničke manjinske platfor-me, a u nekim medijima sam pročitao izjave dvojice mojih kolega koji me “op-tužuju” za izdaju manjinskih interesa. No, bez obzira na činjenicu što je bilo ja podr-žavam dvostruko (dopunsko) pravo glasa za pripadnike manjinskih zajednica u Hr-vatskoj.

STINA: Da li se eventualnim uvođe-njem dvostrukog prava glasa za nacio-nalne manjine možda narušavaju neki demokratski principi (jednakopravnost svih građana)?

TANKOVIĆ: Naravno da ne. Upravo suprotno. Kao pripadnici pojedine ma-njinske zajednice nastojimo, u granicama svojih mogućnosti, graditi zajednički de-mokratski okvir zajednički svim građani-ma Hrvatske. Ovako smo u praksi izlože-ni stresnim situacijama jer u različitim situacijama (državni, odnosno lokalni iz-bori) moramo se različito ponašati prigo-dom glasovanja jer su u pitanju dva kon-cepcijska pristupa glasovanju. Osim to-ga, zbog nemogućnosti dvostrukog gla-sovanja dolazi do prisilne asimilacije manjinskih zajednica u Hrvatskoj. Uspo-redite popise stanovništva 1991. i 2001. godine sa popisima birača pa ćete vidjeti potvrdu mojoj tvrdnji. Ovaj koncept gla-sovanja proizvodi nesporno činjenicu ubrzanog smanjenja brojnosti nacional-nih zajednica u Hrvatskoj. Sada mi se čini uputnim postaviti pitanje: kome je u

interesu prisiljavanje nacionalnih manji-na da nestanu kao statistička kategorija u Hrvatskoj?

STINA: Što konkretno za bošnjačku nacionalnu manjinu znači dvostruko pra-vo glasa?

TANKOVIĆ: Upravo je kod pripad-nika bošnjačke manjine taj problem najo-čitiji. Bošnjaka, koji su se u popisu sta-novništva 1991. godine vodili kao Musli-mani, broj prepolovljen “poigravanjem” demokratskih principa nametnutih od strane politike koju su stravično precizno izvršili Državni zavod za statistiku (us-put rečeno Državni zavod za statistiku nije neovisno tijelo nego pod ingerenci-jom Vlade Republike Hrvatske) i kao što to danas provodi Središnji državni ured za upravu, kod kojeg je još uvijek na po-pisu svega 6.000 do 7.000 “Bošnjaka”. Svi naši pokušaji da se to izmijeni ne mo-gu uroditi plodom jer postoji savršen mo-del ignorancije svih elementarnih prava jednog naroda da u svakodnevnom govo-ru i praktičkom ponašanju koriste svoje povijesno ime. I da budem još precizniji. Bošnjaka u Hrvatskoj je više od 1,5% i po toj osnovi mi bismo imali prirodno pravo imati svoju samostalnu izbornu je-dinicu s mogućnošću izbora trojice Boš-njaka u Hrvatski sabor. To nekima ne odgovora i čine sve da to prirodno pravo ostane samo fikcija jednog broja ljudi koji dijele istu političku viziju sa Šem-som Tankovićem.

STINA: Zašto je takav otpor u vlada-jućoj stranci dvostrukom pravu glasa? Bilo je najavljeno da će razgovori o dvo-strukom pravu glasa početi na jesen. Ka-kva je situacija, zašto se kasni?

TANKOVIĆ: Odmah da budem ja-san, u proteklom mandatu imao sam naj-veću podršku mojim zahtjevima u premi-jeru dr. Ivi Sanaderu. Premijer i ja smo neka pitanja zajednički i veoma mukotr-pno rješavali i doista i riješili ih na zado-voljavajući način. Spomenuo bih samo veliki broj “izbrisanih” Bošnjaka kojima su oduzeti temeljni dokumenti egzistenci-je (domovnica, osobni dokumenti i slič-no). To su bili najljepši dani mojega rada

u prvom mandatu. Nažalost, u nekih bli-skim krugovima oko dr. Ive Sanadera stvaran je odbojan stav prema mojim za-htjevima i, djelomično i mojim ishitrenim istupima, tako da danas nema dovoljno bliskosti između premijera i moje malen-kosti. Svi moji dalji pokušaji da se nešto konkretno učini u ovom trenutku nisu re-alni. Previše je snaga u Hrvatskoj kojima smeta “bošnjački” ili pak “bosanski” predznak i svaki zahtjev znači doslovno bitku do posljednjeg argumenta. Osim to-ga, na strani nacionalnih manjina postoji uz značajne elemente podudarnosti i su-radnje i elemenata podijeljenosti i težnje za naglašenijim prednostima koje pojedi-ne manjine imaju u odnosu na druge ma-njine. I opet mi smo Bošnjaci tu u najte-žoj situaciji. Dok kod drugih manjina po-stoje značajna spremnost matičnih zema-lja za aktivnijim uključivanjem u rješava-nje postojećih problema, Bošnjaci imaju, spominjem metaforički Milorada Dodika i Republiku Srpsku koji u startu utiru sve pokušaje matične domovine za pomoći našoj manjini u Hrvatskoj. I stoga sve ka-sni, a vremena za kvalitetnim promjena-ma je sve manje.

STINA: Hoće li se postići dogovor, kompromis (kakav) i što ce biti ako do do-govora ne dođe?

TANKOVIĆ: Nisam siguran hoće li biti dogovora jer aktualna Vlada ima i bez manjina dovoljan broj glasova za dalji rad. To je realnost trenutka. S druge pak strane, Hrvatska pod vodstvom dr. Ive Sanadera okrenuta je ispunjavanju nužnih preduvjeta za ulazak u Europsku uniju do 2011. godine. To je prioritet svih priorite-ta. Sve drugo je stavljeno u drugi plan. No ja očekujem da ćemo u 2009. godini imati promjenu Ustava Republike Hrvat-ske u kojem su mogućnosti implementa-cije mnogih aktualnih problema praktički izvedive. Ulaskom Hrvatske u EU i stva-ranjem nužnih okvira za ubrzani ulazak i preostalih zemalja (Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Sandžak, Vojvodina) priključenja zajednici europ-skih zemalja, tada mnogo pitanja dobiva-ju drugačiji prizvuk i opet postajemo svi zajedno dio europske matrice. �

Objavljujemo intervju prof. dr. Šemse Tankovića, predsjednika Kluba zastupnika nacionalnih manjina u Hrvat-skom saboru i predsjednika SDA Hrvatske, koji je objavljen u STINI.

Dvostruko pravo glasa

JOURNAL

94


F. M. BEGOVIĆ: Svjedok sam, s obzi-rom da sam pod Vašim urednikovanjem u “Preporodovom Journalu”, mjesečniku KDBH “Preporod”, započeo rad u ma-njinskim tiskovinama, da su mnogi ko-mentirali Vaše tekstove kao obračun sa SDA Hrvatske. I još nešto, smatralo se da ste Vi iz SDA lonca izašli i da ne možete biti bolji od onih koji navodno samo kra-du, kradu i opet kradu, i uz to još i lažu. Sjećam se da mi tada nije bilo ništa jasno, mislim, s obzirom na te međuljudske od-nose, a onda sam ni kriv ni dužan optužen da pišem po Vašim uputama. Farise, zai-sta nisam primijetio da ste me obmanjiva-li, baš naprotiv. Tko tu kome uzima mjeru i tko tu koga u stvari laže? Možemo li mi uopće napredovati dok su odnosi među nama ozbiljno narušeni? Ne dođe li Vam da jednostavno svima napišete razgledni-cu iz Emirata – otišao sam ozdraviti i ne-ću se više vratiti?

FARIS NANIĆ: Da sam se obračuna-vao sa SDA Hrvatske, pljunuo bih na se-be sama. Ja sam samo otvorio medijski prostor za legitimne i legalne, ali narav-no, javne prosudbe o Tankovićevu zastu-pničkom mandatu i generalno o budućno-sti manjinskog zastupanja u Saboru. Na-dalje, koji su to moji tekstovi koji bi se mogli čitati kao obračun sa SDAH? Ja sam se samo u, čini mi se, tri uvodnika, osvrnuo, na Tankovića, bez spominjanja SDA i to samo jednom ga prozvavši za epitete lažljivaca i smutljivaca koje je izrekao u kontekstu “Journala” na jednoj tribini u Islamskom centru. Nije li Tanko-vić dao prvi intervju “Journalu” nakon pokretanja lista? No, kao odgovoran urednik, a tu vjerujte imam veliko isku-stvo, držao sam se načela audiatur et alte-ra pars, stalno pozivajući i njega i druge koji misle kao on da se, na stranicama “Journala” oglase, autorskim tekstom, pi-smom čitatelja, reakcijom bilo kakve vr-ste. Ali, ni mukajet. Sve se završilo na našim poznatim i tako nam milim sijeli-ma. Protiv te neregularne i nedemokrat-ske prakse među nama sam se borio i uvi-jek ću se boriti.

Pa nisam ja izašao iz SDA lonca, ja sam osnivao SDA. Volio bih također da ti koji na sijelima pričaju, javno kažu tko je,

kada, gdje, što i kako ukrao i da, ako ta-kva saznanja s dokazima imaju, pozovu policiju i prijave zločin. U protivnom, mogli bi se suočiti s optužbama da zločin svjesno prikrivaju ili da su u njem sudje-lovali jer za njeg znaju. Nikad nisam vje-rovao da naručeni tekstovi donose ikakva dobra, posebno oni napadačke naravi, ad hominem. Članovi redakcija koje sam vo-dio mogu vjerojatno, poput Vas, o tome svjedočiti. No, nismo mi jedini čiji su me-đusobni odnosi ozbiljno narušeni. Kao manjina, slijedimo trendove većine i udobno smo se smjestili u kontekst svije-ta u kojem živimo, u kojem su Ja i Moje jedine vrijednosti.

F. M. BEGOVIĆ: Možete li nam ispri-čati, još jednom, kako i zašto ste se svoje-dobno razišli s “Beharom”, jer “Jour-nal” je u početku bio podlistak tog ugled-nog časopisa da bi kasnije postao mjeseč-nik KDBH “Preporod”?

FARIS NANIĆ: Ja se nisam razišao s “Beharom”, bio sam član njegove prve re-dakcije 1992. i one kasnije, ovisno o tome kada me je Ibrahim Kajan ponovo uvrstio u impressum. Dakle, prije svih članova redakcije “Behara” s kojima sam se suko-bio oko jednog mog teksta koji je, kasnije, objavljen u knjizi “Zapisano ostaje”, u iz-danju KDBH “Preporod”, i za kojeg je na

prezentaciji, Ervin Jahić rekao da spada u napeto štivo političkog sadržaja i da mu nije jasno zašto ga je tadašnja redakcija odbila objaviti. Nije, naravno, problem u tekstu ili redakcijskom pravu da ga ne objavi, već činjenici da se takva odluka pokušala donijeti iza mojih leđa, iako sam bio član te iste redakcije. Zbog tog sukoba oko teksta koji je trebao biti objavljen u “Behar Journalu”, čiji sam izvršni urednik bio, a ne u “Beharu”, Glavni je odbor do-nio odluku da se formiraju dva lista s dvije odvojene redakcije. Tako je nastao “Pre-porodov Journal”, sporni tekst o 11. rujnu nadišao je svoju vrijednost i namjenu, a “Behar” je nastavio utabanim stazama, melankolično, sve do dolaska Seada Be-govića za glavnog urednika.

F. M. BEGOVIĆ: Jeste li zadovoljni postignutom razinom informiranja, ali i polemičnosti koju je “Journal” Bošnjaci-ma donosio za vrijeme Vašeg uredniko-vanja?

FARIS NANIĆ: Nisam, niti jednim. Mislim kako smo tek otvorili vrata pod mojim urednikovanjem, a sadašnja re-dakcija bi trebala to pokušati ostvariti. Iako, ovo drugo će biti vrlo teško, s obzi-rom na naše sklonosti izbjegavanja jav-nosti i odgovornosti za javnu riječ.

F. M. BEGOVIĆ: Jeste li zadovoljni sadržajem i koncepcijom “Journala” na-kon Vašeg odlaska?

FARIS NANIĆ: Nisam, čini mi se da je ukidanjem rubrike Kronika koje se do-godilo krajem moga mandata, smanjena količina informacija koje su dajdžestirane davanjem i pogleda iz drugog kuta, u od-nosu na objavljen. Mislim da je trebalo samo promijeniti grafiku i prijelom te ru-brike. To je, naravno, i moja greška, proi-zašla iz lijenosti da se tim izazovom ozbilj-nije pozabavim. Nadalje, tekstovi g. Edisa Felića nisu na razini koju smo pokušali us-postaviti u “Journalu”, previše je tu osob-nih stavova, nepotrebnih, katkad i vulgar-nih atributa, jednostranosti. Više sam oče-kivao od rubrike Svijet koju uređuje g. Anes Šuvalić. Konačno, vjerujem da bi i stanoviti Josip Broz pozavidio Šemsi Tan-koviću na broju spominjanja u uvodnicima

Objavljujemo izvod iz intervjua Farisa Nanića, bivšeg glavnog urednika “Preporodovog Journala”, koji je obja-vljen u “Bošnjačkoj pismohrani”.

Stari i novi “Journal”

Faris Nanić

JOURNAL

95


g. Isakovića. Međutim, tekstovi Amine Alijagić i Vaši čine mi se zrelima, vrlo sa-vjesno rađenima, bez puno prostora za de-mantije i ispravke krivih navoda. Intervjui, a posebno sugovornici su i dalje atraktivni. Odlična je ideja davanje prostora Mirzi Mešiću i drugima za islamske i opće teo-loške teme. Rubrika Bošnjaci u Hrvatskoj sve je iscrpnija, a Kultura je na dosegnutoj, kvalitetnoj razini. Neobično je da je “Pre-porodov Journal” jedini ozbiljan manjinski list koji prati svjetska zbivanja, posebno ona koja imaju odraza na nas, u zadnjem dvobroju nije objavio niti retka o aktualnoj i vrlo ozbiljnoj financijskoj i ekonomskoj krizi. Konačno, jedna od vrijednosti “Jour-nala” bila je redovitost. Primijećujem veli-ku količinu dvobroja, pa se pitam u čemu je problem.

F. M. BEGOVIĆ: Dvobroji su rezultat stalnih osporavanja i pametovanja onih

koji misle da mogu bolje, a u životu nisu napisali ni retka. Zasigurno to znate iz vlastitog iskustva. Redakcija je umorna, a riječ je o mladim ljudima koji žele poticaj u vidu promjena i svjetlijih međuljudskih odnosa koji nikako da se manifestiraju na kraju manjinskog tunela. Otuda višak gorčine i greške koje redakcija ponekad radi. Farise, zar Vam se ne čini da se na-še djelovanje, barem što se tiče onog društveno potentnog djela bošnjačkih in-telektualaca u Hrvatskoj, svodi na šačicu entuzijasta. Zašto je to tako kada znamo koliki je bošnjački potencijal u hrvatskoj znanosti i kulturi? Može li čovjek uopće biti manjina, ako je među najboljima u većini i njegova zapisana ili izgovorena riječ postaje javno dobro i koliko je ma-njinski kontekst uopće prihvatljiv u našoj sredini?

FARIS NANIĆ: Bojim se da je većina onih koje smatramo manjinskim vrhom u

većini daleko od bošnjačkog, posebno de-klarativno. Jednom je, čini mi se baš u “Beharu”, Senad Nanić napisao da smo svi, barem na neki način uvijek manjina i da bi svaki politički sustav o tome trebao konsekventno voditi računa. Dobro je da je manjinska riječ javno dobro države jer se time svi obogaćuju povratnim vezama. Koncept nacionalnih manjina u Hrvatskoj preuzeli smo iz europske teorije i prakse, čak smo i rješenja, uz određene preprav-ke, usvojili po preporukama iz Europe. Koliko je to dobro, pitanje je na koje “Pre-porodov Journal” nije dobio odgovore od vrlo eminentnih ličnosti s kojima je vodio razgovore u intervjuima. Ja ih definitivno nemam, ali sam svjestan da će taj koncept, u nekom obliku, živjeti još dugo i da ćemo mu se morati prilagođavati, ali uz uvjet konačne definicije zajedničkih načela ko-je nas ujedinjuju u čuvanju i razvoju boš-njačkog identiteta u Hrvatskoj. �

Poštovano uredništvo, obraćamo Vam se povodom intervjua s prof. dr. Seadom Berberovićem, predsjednikom BNZH objavljenim u Journalu broj 99/100. Iako nam je izuzetno drago da profesor Berbe-rović prati rad Vijeća, smatramo nužnim odgovoriti na niz vrlo oštrih i neutemelje-nih ocjena o radu Vijeća.

Vijeće BNMGZ se sastoji od 25 čla-nova čiji mandat traje 4 godine. Kandida-te za članove Vijeća i predstavnike imaju pravo predlagati sve bošnjačke asocijaci-ja koje djeluju na području Grada Zagre-ba, a biraju ih građani bošnjačke nacio-nalnosti na izborima za Vijeća i predstav-nike nacionalnih manjina. Već sama ova činjenica govori dovoljno o tome da se u Vijeću sučeljavaju, odnosno pomiruju ra-zličiti interesi koje sve treba objediniti i uzeti u obzir na dobrobit ukupne bošnjač-ke zajednice u Gradu Zagrebu.

U tom smislu Vijeće BNMGZ prošlo je kroz svoje turbulentno razdoblje u kojem su se izoštravali stavovi. Nažalost, ono što je od početka bilo očito je činjenica da su odre-đeni krugovi iz sjene pokušavali upravljati radom Vijeća što je dovodilo do najvećih prijepora, opstrukcije rada i svađa. Sa zado-voljstvom možemo reći da je taj period iza nas i ono što danas određuje rad VBNMGZ je proces ujednačavanja stavova, dogovara-nje i kompromisi. Dakako, ono vječno tra-ženo jedinstvo bošnjačke zajednice je i dalje svakodnevno na kušnji jer se, kako u zagre-bačkom Vijeću tako i u ostalima, napokon na konkretnim projektima i programima, od Bošnjaka traži da definiraju i ujedine uku-pne interese zajednice. Jer Vijeća nisu tek samoposluge za pojedine udruge!

Ipak i usprkos nimalo lakom periodu s ponosom možemo reći da smo ostvarili kon-tinuitet rada i pokrenuli neke od najznačajni-

jih projekata Zajednice u proteklih pet godi-na. Ovdje ćemo navesti samo neke: tjedan obilježavanja 10-godišnjice stradanja u Sre-brenici “Sjećanje na Srebrenicu 1995-2005”, “1945-1995-2005” – program u suradnji sa Židovskom općinom, savjetovanja “Boš-njačka manjinska zajednica u RH u okviru rada i djelatnosti Vijeća i Predstavnika boš-njačke nacionalne manjine”/2005., “Bošnja-ci u RH mjesto i uloga”/2006.; izložba “8372 NISU DOŠLI” (održana u Zagrebu, Dubrov-niku, Split, Puli, Rijeci, Vukovaru), “Život na devet rijeka” (ljetna škola za djecu od 7-14 godina); obilježavanje Dana državnosti BiH u Muzeju Mimara (ocijenjen kao izuze-tan kulturni događaj u gradu Zagrebu); I. i II. konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih prija-telja “Da se nikada ne zaboravi” okrugli stol o Nerkezu Smailagiću; Anketa o socijalno-kulturnom položaju Bošnjaka/Muslimana u Gradu Zagrebu; Dani BiH filma.

Objavljujemo pismo vijećnika Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba i odgovor prof. dr. Seada Berberovića, bivšeg predsjednika BNZH. Polemika je vezana uz Berberovićeve stavove iznesene u intervjuu “Preporodovom Journalu” broj 99/100.

Vijeće vs. Berberović –uloga manjinskih vijeća

Pismo Vijeća bošnjačke nacionalne manjine grada Zagreba

JOURNAL

96


U svom istupu prof. Berberović optu-žuje Vijeće BNMGZ za “etno biznis”, navodeći da se “60% godišnjih sredstava troši na plaću tajnice i naknadu vijećnici-ma”. Kao što je prof. Berberoviću bez sumnje jako dobro poznato, prema odred-bama Ustavnog zakona gradovi, a u ovom slučaju Grad Zagreb, Vijeću dodjeljuju sredstva čija je namjena unaprijed odre-đena i ona se mogu koristiti samo u jasno određene svrhe. U tom smislu gradovi su dužni osigurati prostor za rad Vijeća i plaću jedne osobe na tajničkom mjestu. Što se tiče programskih sredstva Vijeće BNMGZ svake godine raspisuje natječaj za projekte na koji svoje programe mogu prijaviti sve bošnjačke udruge. Iz pristi-glih programa biraju se najkvalitetniji programi za koje Vijeće smatra da će unaprijediti ukupan status bošnjačke za-jednice i koji ulaze u godišnji plan rada.

Nažalost, tzv. nagrade vijećnicima iz programskih sredstava više su izuzetak nego pravilo jer niti svi vijećnici mogu jednakim intenzitetom doprinositi radu Vijeća, niti su svi programi jednakog obi-ma. U situacijama kada su programi za-htjevni i kada njihova priprema traje više mjeseci vijećnici su bili nagrađivani. Ta-kođer je važno istaknuti, s obzirom da “bauk nagrađivanja” kruži bošnjačkom zajednicom, Vijeća, za razliku od udruga, nisu volonterske organizacije i od vijeć-nika se očekuje profesionalni pristup pa je u tom smislu zakonodavac odredio mjesečne naknade za rad vijećnika.

Prof. Berberović vrlo cinično dovodi u pitanje potrebu pohađanja tečaja “Jav-nog govorništva”. Ako se uzme u obzir činjenica da u sastavu Vijeća BNMGZ djeluje 60% vijećnika starih do 40 godina

koji svoj rad u Vijeću ne smatraju nimalo amaterskim onda je jasno da smo tečajem govorništva uložili u budućnost zajedni-ce. Koliko je edukacija vijećnika važna potvrđuje i činjenica koju je nedavno ista-knuo predsjednik Savjeta nacionalnih manjina A. Tolnauer izjavom da je Vlada odredila sredstva za edukaciju Vijeća i predstavnika manjina jer se od njih oče-kuje da budu aktivni u implementaciji Ustavnog zakona o lokalnoj samoupravi.

Iako smo se u ovom odgovoru nasto-jali zadržati samo na ocjenama koje se odnose na rad Vijeća ipak se moramo osvrnuti na poguban stav prof. Berberovi-ća da BNZH nije “nacionalni vrtić”. U situaciji kada se 20.755 građana RH izjaš-njava kao Bošnjaci, a 19.677 kao Musli-mani svaka je naša asocijacija “nacional-ni vrtić” i svima nam je zadatak promica-

ti identitet, ime, kulturu, tradiciju i povi-jest Bošnjaka pa makar to bilo na najo-snovnijoj razini.

Na kraju, moramo izraziti čuđenje zbog istupa prof. Berberovića koji iako pozivan u više navrata u oba saziva Vije-ća, nije našao vremena ni snage da nas posjeti i otvoreno razgovara o odnosima Vijeća BNMGZ i BNZH. Ovako su do njega stizale polu-informacije iz druge, treće ruke koje mu nisu mogle pružiti pra-vu sliku o radu Vijeća. Rad u Vijeću sma-tramo suviše važnim i ozbiljnim da bi dopustili da se svede na rekla-kazala. U tom smislu ponovno pozivamo prof. Ber-berovića da u svojstvu predsjednika BN-ZH posjeti Vijeće bošnjačke nacionale manjine Grada Zagreba.

Vijećnici Vijeća BNMGZ

Ekrem Bećirović, predsjednik Vijeća (desno)

Poštovano uredništvo, za razliku od nekih koji misle da javno polemiziranje doprinosi “raščišćavanju stanja i odnosa među bošnjačkim asocijacijama” ja ne di-jelim takvo mišljenje, jer se u pravilu pri tome ne koriste argumenti i činjenice, već se pokušava manipulirati i insinuirati. Po-navlja se to evo u odgovoru Vijeća na moj intervju dan “Journalu”. Nisam sre-tan što ovo pišem, ali bi još gore bilo da otšutim, jer bi to “dobronamjerni” odmah protumačili da su navodi Vijeća istiniti i ispravni, a nisu.

No, dobro je uputiti čitateljstvo u gene-zu odgovora Vijeća koji se rađa evo skoro godinu dana. Odgovor, kojeg potpisuje Vijeće, napisala je, doduše po zaduženju

Vijeća, Sena Kulenović. Tekst je poslan elektroničkom poštom svim vijećnicima da daju svoje komentare (bio je samo je-dan, očito nebitan jer nije uvršten) i onda je predsjednik opet elektroničkom poštom na temelju toga zaključio da je tekst usvo-jen i da se pošalje redakciji “Journala”.

Toliko o proceduri. Začuđuje me oportunistički stav većine vijećnika koji su benevolentno pristali da se kao potpi-snik pojavi Vijeće i time poslužili za da-vanje legitimiteta postupcima i djelova-nju dijela vijećnika iz prošlog saziva. Jer moj se osvrt, osim na tečaj “Javnog go-vorništva”, odnosi na rad Vijeća u proš-lom sazivu. To je apsolutno jasno iz vre-mena nastanka intervjua kao i iz mojih

riječi. Pogotovo je to jasno nekima od 8 sadašnjih članova Vijeća koji su to bili i u prošlom sazivu i koji su se u mojim riječi-ma prepoznali. Zašto je preostalih 20-ak članova Vijeća, kao da su rođeni Zagorci, zaključilo da je najmudrije ne miješati se? Možda stvarno misle da je ovakav odgo-vor ispravan?

A u tekstu Sena Kulenović, između nabrajanja općepoznatih stvari, vrlo vje-što manipulira i umeće nedorečene optuž-be koje se onda indirektno valjda odnose na mene. Kako ne želi reći “bobu bob i popu pop”, ja ću otvoreno upitati: koji su to “određeni krugovi iz sjene pokušavali upravljati radom vijeća”? Odgovorno tvr-dim da ja i Bošnjačka nacionalna zajedni-

Odgovor Seada Berberovića, bivšeg predsjednika BNZH

JOURNAL

97


ca nismo, već da sam uložio silan napor i energiju da se sukobi, ne između različi-tih udruga, već pojedinaca u Vijeću, ne preliju i na BNZ. Neka me se argumenti-rano u tome demantira a ne insinuira na ovaj način. Nadalje, upravo zbog toga što sam smatrao izuzetno važnom potencijal-nu poziciju Vijeća u manjinskom životu, sve sam učinio da se Vijeće samostalno razvija i djeluje, pronađe svoje mjesto i ulogu i profunkcionira kako treba. Upor-no sam držao tu poziciju nemiješanja i uz cijenu zamjeranja vijećnicima – članovi-ma Izvršnog odbora BNZ ZG i ZGŽ, koji su inzistirali da se BNZ preko svojih vi-jećnika aktivnije uključi u rješavanje pro-blema Vijeća. I to Sena dobro zna. Zašto onda poručuje u odgovoru meni da “Vije-ća nisu tek samoposluge za pojedine udruge”? Zašto onda ne kaže koje su to udruge imale takve aspiracije, već opet insinuira na BNZ?

Nadalje kaže da ja “optužujem Vijeće BNMGZ za etno biznis”. Pa ja ne optužu-jem, ja sam samo naveo činjenice koje ni u ovom odgovoru nisu demantirane, već se samo meni lijepi etiketa. Dapače, u nastav-ku Sena to pokušava objasniti da je oprav-dano, čak i da se očekuje od vijećnika “profesionalni odnos” i da se takav rad na-građuje. Sasvim proizvoljnim tumačenjem Zakona, kako njoj odgovara, trudi se tome dati i neupitnost u zakonskoj podlozi, što apsolutno ne stoji. Naime, u članku 30. Za-kona o pravima nacionalnih manjina jasno piše: “(1) Članovi vijeća nacionalne ma-njine svoje dužnosti obav ljaju, u pravilu, na dragovoljnoj osnovi i s pažnjom dobrog gospodara. (2) Članovi vijeća nacionalne manjine iz sredstava vijeća mogu primati samo naknadu troškova koje su imali u obavljanju poslova za vijeće i nagradu, za mjesečno ili neko drugo razdoblje ako to odobri i do visine koju odobri ministar nadležan za opću upravu.”

U članku 2. Pravilnika o naknadi troš-kova i nagradi za rad članovima vijeća i predstavnicima nacionalnih manjina kojeg je donio Središnji državni ured za upravu (NN 24 od 1.3.2006.) objašnjeno je da se naknade za troškove odnose na prijevoz i dnevnice po osnovi službenog puta. A u članku 3. regulirane su nagrade: “Članovi vijeća nacionalnih manjina i predstavnici nacionalnih manjina ostvaruju pravo na mjesečnu nagradu najviše do visine od 50% od iznosa naknade koju ostvaruju čla-novi predstavničkog tijela te jedinice lo-kalne i područne (regionalne) samouprave, koji iznos će se urediti općim aktima tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave”. I to je sve što vijećnici mo-

gu a ne moraju dobiti jer se navodi samo pravo a ne i obveza da to dobiju (u siro-mašnijim općinama to se pravo niti ne ostvaruje). U Gradu Zagrebu se ostvaruje. I neka nitko ne misli da je to malo: to je polovica naknade (cca. 550 kn netto) koju dobivaju volonterski (ne profesionalni) vi-jećnici milijunskog Grada Zagreba izabra-ni na općim lokalnim izborima. Niti u citi-ranom Pravilniku, niti u Zakonu nema go-vora o autorskim honorarima, ugovorima o djelu, nagradama koje se isplaćuju preko studentskih ugovora itd. A svega toga je bilo u prošlom sazivu Vijeća, čak i prije nego je 2006. donešen Pravilnik, čak i bez odluka Vijeća itd. I to dobro zna Sena Ku-lenović, i to dobro zna onih nekoliko vijeć-nika koji su u tome sudjelovali, i to dobro znaju svi koji su se imalo zanimali za sta-nje u bošnjačkoj manjini. A meni Sena od-govara da optužujem Vijeće na osnovu “poluinformacija” i “rekla-kazala”, što već prelazi u prostor osobnih uvreda. Za cijeli moj osobni život, profesionalni rad i anga-žman u bošnjačkoj zajednici nikad niko ne može izreći takvu ocjenu. Ne bih ja bio ono što jesam da sam tako živio, radio i ponašao se. Trebam li bošnjačkoj javnosti podastrijeti u narednom broju “Journala” i dokaze da to nisu poluinformacije? Zašto se netko od vijećnika ne upita npr. koliki su i kome podijeljeni honorari za organizi-ranje “Sjećanja na Srebrenicu 1995-2005”, čiji su nebrojeni računi za ispijene kave i pića u kafićima od Zagreba do Samobora, jesu li ikad “na kamari” viđena 3 prijeno-sna računala kupljena istoga dana 30. ili 31. decembra jedne godine, kome su otišli novci koji su u velikim količinama podiza-ni preko studentskih ugovora itd. Toliko o “zakonitosti”, a o moralnosti postupaka da ne govorimo.

Da se duh “etno biznisa” pokušava in-stalirati i u novom sazivu Vijeća najbolje pokazuje prijedlog iznešen na sjednici Predsjedništva da se od svakog programa izdvoji 10 % od predviđenih sredstava i namjeni izvršiteljima programa, s obra-zloženjem da “tako funkcioniraju danas sve moderne, tržišno orijentirane firme”. Kaj god, što bi rekli Zagrepčanci - neko je stvarno izgubljen u vremenu i prostoru.

Zašto ukazujem na to: ne zato što sam jalan jer ne učestvujem u podjeli kolača, već što takav odnos može nanijeti nepo-pravljivu štetu svim manjinskim zajedni-cama, pa i bošnjačkoj. Ovime dajemo zagovornicima ukidanja ili reduciranja djelovanja vijeća argumente u ruke: prvo, biramo vijećnike s 250 od mogućih 10.000 glasova, što ukazuje na percepciju vijeća u manjinskoj zajednici i drugo ne-zakonito se troše sredstva iz poreza i pri-reza građana Grada Zagreba. Misle li naši vijećnici da bi iznošenje u javnost detalja ovakvog rada vijeća imalo razumijevanje većine građana Zagreba? Garantiram da bi svi odmah bili za ukidanje Vijeća.

Vješto Senino manipuliranje ogleda se i u pozivanju na predsjednika Savjeta g. Tolnauera i izvlačenja njegovih riječi iz konteksta i tumačenje po potrebi. Na-ravno da g. Tolnauer smatra da se Vijeća i predstavnici trebaju educirati, ali ne za vještine govorništva, ili za učenje engle-skog jezika, već da se popune evidentna neznanja vijećnika o ulozi i radu Vijeća, zakona koji reguliraju manjinsku proble-matiku itd. Ako se tečaj “Javnog govor-ništva” može opravdati široko rastezlji-vim pojmom “ulaganja u budućnost za-jednice”, kako se u odgovoru sugerira, onda predlažem vijećnicima da uplate se-bi 10-dnevni boravak u banji “Reumal” u Fojnici. Naime, priličan je broj vijećnika preko 40 godina, pa je to također ulaganje u budućnost zajednice, a ujedno bi se ostvario i program povezivanja s matič-nom domovinom.

I na kraju, nije istina da sam pozivan u Vijeće. Nikad me nisu Vijeće ili predsjed-nik (od njih 4 u 6 godina) pozvali službeno na razgovor. Pa ni nakon mog intervjua, već me se poziva preko “Journala”. I pitam se: koja je to drskost izreći da ja “nisam imao snage da posjetim Vijeće”. Za što bi mi trebala nekakva snaga, šta Sena hoće reći: da ja ne mogu pogledati ljudima u oči? Sad ja moram izraziti čuđenje da tako rječita osoba nije bila inspirativnija u po-kušaju mog difamiranja: valjda zato što je osim zamagljivanja istine u odgovoru bilo važno da se “opali” po meni. �

Prof. dr. Sead Berberović

Prof. dr. Sead Berberović

JOURNAL

98


Moj otac je Albanac ili, kako to vole reći, Šiptar ili, kako se to na albanskome kaže, Shqiptar ili, kako to papci kažu, Ši-pac. Moja mati je, prije svega, Bosanka, pa je onda pravoslavka ili Srpkinja ili, kako to od milja kažu isti oni koji mi za oca kažu Šipac, Vlahinja. Utoliko, ja sam vlaški sin! Iako ponekad i Šipac. Iako ponekad i Bo-sanac. Kako kome odgovara! Kako bilo, na to što sam zapravo, jako utječe vrijeme. Recimo, 1980-ih sam bio sin od “onog Šiptara koji vjerojatno financira iredentiste na Kosovu koji ruše tekovine Revolucije i našu samoupravnu socijalističku…” 1990-ih sam postao i vlaški sin i mudžahedin i ustaša i balija, i svašta nešto plaho lijepo. Kvalifikacije ove vrste, u pravilu, dolaze od osoba koje nemaju baš nikakav drugi “argument” kojim bi me, na tanane i “ona-ko po domaćinski” - gazili. Ustvari, od ne-osobnosti koje su jako nesretne u svojim uskim tijelima i dušama. Od onih koji, eto, u svojim obiteljima, da prostite, imaju i snaha i zetova “vlaških”, ali oni su im fa-milija, njih se ne dira.

“Vlaški sine, vlaško đubre jedno!”

Nema tome nekoliko godina, kad mi je član Sabora Islamske zajednice u Re-publici Hrvatskoj, jedan bezličnjak i hu-lja, i to na sjednici Izvršnog odbora Med-žlisa Rijeka, kojem sam tada bio potpred-sjednikom, sasuo: “Vlaški sine, vlaško đubre jedno!” I ja, budala, tada propustih priliku da se kutarišem svih budućih et-nički čistih i etnički poželjnih seljačića i gadova koji će se usudili dirnuti u krvna mi zrnca, u čestite mi roditelje. I svaki put kad pomislim koliko je mojoj majci bilo “prestižno” te 1969. udati se za oca mi Šiptara, ili kako ju je medicinska sestra u banjalučkom rodilištu, pri mom dolasku na svijet, upitala: “Zar se ni za kog’ dru-gog nisi mogla udati, već za Šiptara!?”, požalim, Bog mi je svjedok, što tu uvre-du, budala, nisam riješio na jedini način koji takva žgadija i ljudski ološ razumije! Ja, naivan, vjerovah u instituciju, koju sam, samo nekoliko godina ranije, branio od istog tog “uglednog člana” koji ju je

zdušno pokušavao razvaliti. Napisah tada dopis riječkom Odboru IZ-a, Mešihatu i Saboru IZ-a u RH, u nadi da će potom uslijediti jedino razumno i ispravno što se moralo dogoditi: katran i perje!

Kaže mi tadašnji predsjednik Sabora: “Znaš, mi bi morali čuti i drugu stranu.” I to mi čovjek reče ni pet, ni šest! Reče mi to premda mu je ustupljen jednoglasno po-tvrđen zapisnik sa “sporne sjednice”. Ne zamjerim mu, ko bi Vlahu vjerov`o?! Kad sam upitao uvaženog Muftiju što će biti od svega toga, on mi je odgovorio da je nalo-žio predsjedniku Sabora da uputi oštro pi-smo “onom tamo”, i da je to to. Na to sam mu, naravno, rekao da si nikada neću opro-stiti što papka nisam razbio i što sam od dragog mi i poštovanog Muftije, i “ostalih nadležnih tijela”, očekivao da će uraditi nešto tipa nečasni otpust, “izgon”, “eksko-munikacija”. Pritom, naravno, nije propu-štena prilika, i to od sve i jednoga “dužno-snika Islamske zajednice”, da mi održi vaz o saburu, o praštanju, o pružanju ruke, o tome kako je bolji onaj koji oprosti itd. O tome, međutim, koliko oni imaju neopro-štenih uvreda, nepruženih ruku pomirenja i sličnih grijeha - ja neću, nije moje o tome govoriti. Ipak, ljetos mi je jedan mudar alim govorio o ljudskom dostojanstvu i us-poredio ga sa suverenitetom države. To dvoje se brani svim, naravno, dopuštenim sredstvima, i tu nema predaje. I još mi je pojasnio da nije sabur to da te netko stalno

gazi, a ti se tješiš da si saburli. Sabur je u spoznaji da nema predaha u borbi, na taj sabur se misli. A borba je čitav ljudski ži-vot. Sabur nit’ smije nit’ može biti oprav-danjem za nedostatak imana, pravičnosti, hrabrosti. Na pitanje koliko nam je “gutati uvrede” prije reakcije, to bijaše odgovor mudra i učena insana. E, vala, ja svoje progut’o. Nema više!

Dragi moji, svi vi koji ste “sudovali” o nanesenim mi uvredama i od kojih sam oče-kivao principijelan stav, znam sada, vaše su reakcije - po logici puke ljudske komocije i nebrige za onoga do sebe, za one kojima je nanesena nepravda, za one popljuvane - bile očekivane. Moj je problem što to tada nisam znao. Što sam vam vjerovao, očekujuć ba-rem mrvu poštenog i jasnog stava! Baš malu mrvicu u odnosu na ono što sam godinama, bez ikakva osobnog interesa, čista nijjeta či-nio u obranu naše Zajednice kad su je upra-vo ta i njima slična “bratija” pokušavala razvaliti. Meni tada nije bilo važno hoću li se kome zamjeriti. Bog mi je svjedok da ni-kada nisam ni pomislio na to! Ali vi volite sa svima biti dobri. To, bezbeli, vole i hodže i “dužnosnici”! Sa svakim dobar, je li?! A ja mislim da nam time marifetluci postaju mje-rom! Stoga vas, eto, sada pitam - ako je tako, a tako jest! - što nam je s ahlakom? Da, s ahlakom, pitam ja vas?!

Ni moja braća odbornici, ni cijelo Mua-limsko vijeće nisu se nešto pretrgli od reakci-je. Od 7-8 prisutnih hodža i vjeroučiteljica, od 7-8 odbornika, samo su predsjednik IOM i glavni imam nešto, iako sitno, rekli. I to je, Bogu hvala, nešto. A vi ostali!? Očito ste svi imali “prigovor savjesti” pa se ne htjedoste boriti. Tako i treba, nećete se valjda za nekog vlaškog Šipca zamjeriti ljudima? Pritom: lju-di, halalite. Mislim na hajvane prerušene u ljude. Ali, pravo da vam kažem, baš me briga što vas tada ne bi briga. I da vam kažem još i to: vama vaša, meni moja briga!

“Prosveta i Rilindja”

Iako moja mati, Vlahinja da se razu-mijemo, nikada u životu nije izgovorila niti jednu riječ na ekavskom, eto, ja ću, štono se kaže, zbog umetničkog dojma:

Objavljujemo reagiranje Adnana Duraja, tajnika Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice Rijeka, na tekst Ibrahima Ružnića, glavnog urednika “Bošnjačkog glasa”, predsjednika Bošnjačke nacionalne zajednice za Primor-sko-goransku županiju i potpredsjednika Bošnjačke nacionalne zajednice Hrvatske. Sporni tekst je objavljen u “Bošnjačkom glasu” br. 12 iz prosinca 2008. godine pod naslovom “Elitizam u Bošnjaka ili pokondirene tikve”.

Vlaški sin

Adnan Duraj

JOURNAL

99


Najnoviji primerak čobančeta M-08, koje komentariše moje gene, prešao je na pišani, pardon, pisani oblik izražavanja. To je jedan mnogo lep čovek, baš onako lep. Toliko lep da u svakom broju jedne izluče-vine koju uneređuje objavi po nekoliko svo-jih slika. Razumljiv je taj njegov marketinš-ki potez, jer pošto je tako lep, baš lep, što više njegovih slika, veći tiraž (hrvatski: na-klada). Deli se besplatno, ali siguran sam da je kojim slučajem i po ceni od čak dve kune (srpski: dinara), razgrabilo bi se svih dvade-set i nešto primeraka. Pošto Lepi (zvaćemo ga Lepi, jer je mnogo lep i oblači se lepo) voli da se iskenjava po novinski papirići, mnogo često voli da spominje Islamsku za-jednicu i muslimani u Rijeci (srpski: Reka). I to uvek u neki negativni konteksti. Te gde su pare, te gde je džamija, te gde je ovo, te gde je ONO i DSZ?! A ja kao čovek, kao Šipac pre svega, pa onda kao Srbin ili Vlah (tu se na stil ne obraća pažnja, ne možeš da pogrešiš na testovima ako odgovaraš kod profesora ili nastavnika), pa čak i kao mu-sliman (srpski: Srbin muhamedanske vere), mnogo se uzbuđujem na živci kad mi neki čoban dira u islamsku uopšte i Islamsku za-jednicu u užem smislu. Pogotovo kad dira neki ki ne živi baš za nju, ali bi rado da živi od nje. E sad, pošto nema šta da kaže lično meni o meni, Lepi kaže da sam pekar i da nema šta tu da ja komentarišem njegove produkte, i da se lepo uvatim da čitam “Pro-svetu” i “Rilindju”. Jer, Lepi je Bošnjak. I to ne bilo kakav Bošnjak. Jedan od najtraže-nijih Bošnjaka u Rijeci. Tol’ko ga traže da je mor’o za svake izbore, na kojima se stal-no kandidira i gubi, ući u novu stranku. Šta će čovek, kad se otimaju za njega? Ali, gu-bi. Lepi mnogo voli da gubi, taj kad gubi, to je da sedneš i plačeš. Što on može da primi golova, malo ko može. Ali, ima stila. Svaki novi izbori - nova stranka, nova košulja, no-va frizura, odelo, manje-više i novi rezultat. Na predizbornom skupu (srpski: vašar) na-kupio je skoro 400 duša u Rijeci, samo što je onih 300 i nešto bilo kod drugog kandida-ta, pa je njemu ostalo ispod 100. E, moj Le-pi, džaba Horoz i trbušna plesačica. Džaba predsednik parlamenta i ‘odža i humanitar-ci i profesori. Ali ti si Lepi, i bole te mnogo što dimiš (hrvatski: pušiš) na izbori. Ispo-četka boli, a kad se navikneš, bude ti lepo. Baš lepo. Mislim, mora da je tako kad se stalno vraćaš po još. Kao ona koza na tačka-ma (hrvatski: kariola).

Bošnjak Lepi

Da se vratimo na temu. Lepi mi je u jednom svom iscjedku poručio da sam pekar i da novinarstvo moje supruge nije

prelazno itd. ‘Ajde?! Daklem, Lepi moj, ja sam ti građevinski tehničar, IV stepen (hrvatski: stupanj), imam još i ugostitelj-sku i nešto muzičke škole. Nije kupljena, nijedna. Ko bi rek’o? Pekar po zanimanju nisam, ali kao čovek Šiptar ja sam pekar. I to vrhunski. Rahman Duraj je u Prizrenu imao jednu od najčuvenijih pekara još pre 70 godina, menjao po tri košulje dnevno i nosio kravatu, a nije čuvao krave i ovce po šumama i gorama i đubrio po žbunju istih. Po čemu je tvoja škola srodnija no-vinarstvu od moje? Zašto za tebe vredi “Raosov poučak”, a za me ne vredi? Ah, da, pa ti si Lepi! Ti si prosvetni radnik i sinekurac. I glavni “Urednik”, kako nam lepo napisa. Nisam znao da se na hrvat-skom urednik piše velikim slovom. Sva-šta od tebe čovek može da nauči. I od tvoje bratije po perčinu. Moram reći. Da nikada nisam rekao da taj papir nije ni za “brisanje”. To je rekao tvoj “novinar”. Ja sam rekao da nije ni za roštilj potpaliti. A što se brisanja tiče, ipak preferiram vodu.

No jedno bi bilo, pre svega, ekološki, i za vas i za vascelu vasionu:

Da pustite muslimane da se sami bave svojim problemima (počeh, evo, opet pi-sati na hrvatskom, s jakim albanskim na-glaskom; ili na maternjem, bosanskom; isto je haman). Ako želite pomoći, u što temeljito sumnjam, bujrum! Zna se gdje i kako dobronamjerni to rade. A ako hoće-te, možete nastaviti kao i do sada, u što temeljito ne sumnjam. Vi se bavite svo-jim fotografijama, ekskurzijama, natjeca-njima, burekom na 100 metara s prepona-ma itd. Držite se čvrsto svojih nacional-no-zavičajnih klubova i loža. Bavite se kulturom. Ah da, moram vam i to reći: znate, kultura je ono kad na Prvom pro-gramu HTV u kasnom terminu ide neka emisija koju ne razumijete i čudite se “šta se ovi prave pametni, sigurno su pede-ri?!” Recimo kada najpismeniji Bošnjak iz Rijeke objavi knjigu, o kojoj piše i go-vori cijela književna javnost u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, vi o tome ne umijete ni da beknete. Bit će da vas ipak malo ugrize savjest jer ste ga svi vi direktno ili indirektno svojedobno otjerali. Kao i sve druge pismene Bošnjake. Da, Lepi, da su ostali, je li, šta bi onda radila tvoja redak-cija? Vidi redakcije, vidi čuda! Samo vi fino prosipajte mulj svoga duha i brukajte narod uime kojega kobajagi sve to radite. Kada bi netko htio upoznati Bošnjake preko vaših pisanija, što bi zaključio? Jad i čemer, go primitivizam! Mrkli mrak!

A ako netko misli da je Islamska za-jednica privatno vlasništvo Bošnjaka, a da smo mi drugi tu samo dekoracija, buj-

rum, neka to kaže i dokaže. Sve do tada, ja kao Shqiptar i fejes muslimane (Šipac muslić), branit ću, ako Bog da, strpljivo, Islamsku zajednicu od napada “dušebriž-nika” i “parebrižnika” (Lepi & co. mnogo vole da brinu o parama) bez obzira na na-cionalnost, boju kože, blato na cipelama, kravatu iznad pupka i ostala obilježja za-vičaja. A ako neko misli da je bolji samo zato što je etnički čist, glupa je i ohola neznalica. A to šta ću čitati, samo je moja stvar. I šta god ja čitao, ti ćeš Lepi i dalje biti to što jesi. Zapravo što nisi, ili jesi. Tko to zna?

I na kraju, Lepi, spomenuo si neko mo-je potencijalno ulizivanje nadređenima?!

Tebi i tvojim istomišljenicima, ako vam je išta što ima veze s razmišljanjem i mozgom poznato, moram reći: jedini koji mi je Nadređeni i kojem se “ulizujem” na načine koje je On propisao, samo je Allah dž.š., Slavljen neka je On! Imaj to na umu ako me ikada više odlučiš klevetati, blati-ti i pokušati javno poniziti. Dotad mirno spavaj, imaš moju besu!

Samci i nasljednici

Ali moram reći i to. “Samci” su od one fele među nama za koje bi čovjek po-mislio da nemaju nigdje nikoga. Njihove žene nikad nitko nije vidio, djecu pogoto-vo. Kad takvi vide da vlaško đubre poput mene ulazi u džamiju s dva sina i supru-gom, jako se obraduju. Toliko se raduju da im iz očiju počne vatromet. Kad ih net-ko upita za djecu, kažu da su im djeca ja-ko zauzeta poslom, školom, svojom dje-com itd. Naravno, oni će svratiti kad odu u mirovinu. I babo im je tako. No važno je napomenuti da “samčev” sin ili kćer prvo riješi sve dunjalučke probleme. Tu se sredstva ne biraju. Popiti, pojesti krm-ka, prikriti se, maskirati se na sve moguće načine. Ma nema veze, sve će se to nado-knaditi kada odu u mirovinu. I babo im je tako, ja kako?! Sve do tada, hvala Bogu, živi su i zdravi. I jedva čekaju da se na-pravi džamija. Eno ih stalno čekaju. Na Korzu, u kafanama, shoping centrima, u svojim mahalicama. Nema mjesta gdje ne čekaju. Svugdje, osim u mesdžidu i na te-renu. Tolikim intenzitetom čekaju, da bi im trebalo podijeliti vakufname: “Dodje-ljuje se vakufnama za izniman napor u čekanju džamije”.

PeračiDragi moji perači sitnih grijeha, a si-

guran sam da ih imam puno, i grijeha i perača.

JOURNAL

100


Zamolio bih vas da u svojim ćumezi-ma, u kojima liječite svoje sitne duše i svo-je nerealizirane živote, na mahalskim sije-lima, na izletima, u vama tako dragu divlji-nu, pokušate pronaći neki bolji model za odstranjivanje ovog Vlaha & Šipca iz dža-mije. Pa barem vi imate iskustva s time. Vi ste dobro sve to prošli! Godine i godine iskustva imate. Vi koji ne možete gledati mlade ljude u džamiji, jer vas podsjećaju na šta ste potrošili svoje godine. Vi koji ni svojoj djeci niste uzor, vi koji bi najradije izbacili sve čiji je IQ iznad sobne tempera-ture, vi koji tako “umiješno” relativizirate islamske propise, vi koji ste za svoj “viši” interes spremni pogaziti sve, vi koji se dru-

žite s ljudima kojima se ne usudite reći da dođu u džamiju, jer od njih očekujete samo i jedino korist, a kad konačno dođu, onda udarite po njima jer nisu evlije! Da Lepi, baš na tebe mislim! Gdje su tvoja djeca?! Ali i: gdje su vaša djeca?! Izvolite u dža-miju dovesti svoju djecu, pa onda prigova-rajte. Ne odgajajte tuđu, odgojite svoju djecu. Pritom je, naravno, svačije pravo izabrati način na koji će živjeti na Ovom svijetu. Za što god da se odlučimo, bit će-mo pitani na Onom svijetu. Hvala Bogu na tako poštenom ugovoru s ljudima, slavljen neka je On! To, dakako, ne znači da je do-pustivo da svaki frustrirani papak dola-skom u džamiju proziva sve što mu padne

na šuplju glavu a da istovremeno ni sebe ni svoju djecu nije podučio Vjeri. Još ako pri-tom pokušava kupovati bolju prošlost iz-mišljanjem tuđih grešaka, jao si ga njemu! Zar ne uočavate da ste zapravo jedna izgu-bljena grupica mediokriteta, koja oko sebe nastoji okupiti što više sličnih sebi?! Jedi-no među takvima vaša polupismenost, po-luodgoj, poluljudskost stvara iluziju cjeli-ne. Da ste u prilici, od džamije biste napra-vili svoju nikad prežaljenu seosku mehanu. Ali, hvala Bogu, uzaludan vam je trud, ne-će moći. Izumiruća ste vrsta. Bez sljedbe-nika i bez nasljednika.

Ponosan na svoje roditelje,Adnan Duraj, sin vlaški i šiptarski

Sudeći po onoj narodnoj “Iza dobrog konja se diže prašina”, Bošnjački glas prera-sta u “dobro” glasilo. Naime, njegov 11. broj je podigao prašinu među riječkim mu-slimanima, a i šire. Kako je broj izašao na početku ramazana, u riječkim mesdžidima, a naročitu u divanhani džemata “Centar”, Bošnjački glas je bio dominantna tema u prediftarskim i poslije teravihskim muhabe-tima. Bilo je tu veoma interesantnih, hipote-za, zagovora, navijanja, kritika, analiza, pri-jetnji, povika, pohvala, osporavanja itd. Lju-di su se podijelili u “interesne skupine”, te se iz tona i gorljivosti njihovih stavova, jasno moglo razaznati čiji je tko zagovornik ili na-vijač. I ovaj se put pokazalo da su navijači daleko brojniji i glasniji od mislećih ljudi i kreatora vlastitog stava i promišljanja.

Naročitu revnost u kritičkom stavu prema Bošnjačkom glasu iskazivala je skupina koja se u elitističkoma maniru po-vremeno pojavljivala na iftar-večerama u prostorima divanhane u mesdžidu IZ Rije-ka, Grivice 6/2. Naime, u tim prostorima IZ Rijeka već dugi niz godina priređuje if-tare za postače koji iz razno-raznih razloga nisu u mogućnosti sami sebi pripremiti if-tar. Ta, hvale vrijedna tradicija, u posljed-njih nekoliko godina počela je poprimati još jednu – političku dimenziju. Tako, po-jedinci, umjesto da daju novčane priloge da se priredi iftar za postače, oni priređuju

gozbu na koju pozivaju svoje prijatelje, a kojoj su postači na drugom-trećem planu. Naravno, dok postači prvo klanjaju akšam, iftare, pa odu klanjati teravih namaz, “eli-ta” sjedi u divanhani, produži ćeifiti u svo-joj večeri (jer iftar nije za one kojima je sehur u podne) i brsti politiku. U tim buji-cama pameti i bošnjaštva, kao što rekoh, Bošnjački glas i njegov urednik bili su naj-češća tema. Pa evo od nekih dominantnih stavova-bisera.

- Jedan čije je ime spomenuto u jed-nom od tekstova 11. broja, u maniri na ko-joj bi mu pozavidjeli i kafanski namćori u njegovom rodnom selu, izvrijeđa’ i redak-ciju i urednika uz prijetnje da nitko nema pravo spominjati njegovo ime bez njegova odobrenja, a naročito ne u negativnom kontekstu. Interesantno, njega se u prošlim brojevima spominjalo. Čak su mu i foto-grafije objavljivane i nije se bunio. Valjda mu je kontekst bio mio. Iako čovjek obna-ša javnu funkciju, o svom radu dopušta govoriti samo u pozitivnom kontekstu. In-teresantno, nema šta!!! To što ga nitko ni-zašto ne tereti, niti mu pridaje, u cijeloj priči nikakvu važnost, on, naprosto ne uo-čava. Čovjek na silu hoće postati važan i da se o njemu lijepo zbori.

- Jedan koji nigdje nije spomenut (već u nekoliko brojeva), a izgleda da bi volio da ga se hvali, obrušio se na Glavnog urednika. Osporava pravo da Urednik ima vlastiti stav. Osporava stručnu kompetenciju Glavnog urednika, jer, po njegovom, kako može biti urednik netko tko je “nekakav profesor teh-ničkog”, a nije novinar (ovo me podsjetilo, kad su Predraga Raosa pitali kako on može biti pisac, a po struci je inženjer fizike i ke-mije, ogovorio je da nije potrebno biti gine-kolog da bi znao j...i). Nadalje, u svojim opservacijama kvalitete pisanja i uređivanja Bošnjačkog glasa ide tako daleko, da je do-

Zbog sveobuhvatne prezentacije činjenica, izbjegavanja eventualnih nejasnoća i manipulacija te zanimljivosti izloženih stavo-va, objavljujemo kompletan tekst Ibrahima Ružnića, glavnog urednika “Bošnjačkog glasa” iz Rijeke. Članak pod naslovom “Elitizam u Bošnjaka ili pokondirene tikve” prenosimo u izvornom obliku, bez uredničkih ili lektorskih intervencija.

Elitizam u Bošnjaka ili pokondirene tikvePiše: Ibrahim Ružnić (“Bošnjački glas” br. 12)

Ibrahim Ružnić

JOURNAL

101


Poštovano uredništvo, dok se predra-sudama ne opterećeni, cijeli misleći svijet, zgraža i užasava nad ubojstvima, razara-njima i uništenju života, imovine i svih palestinskih dobara, dotle Vaš samopro-glašeni tzv. “vojni analitičar” Fran Višnar sklada odu, himnu izraelskoj fašističkoj armiji, slaveći njenu moć u svom nazovi analitičkom članku od 30.12.2008 god pod naslovom “Obračun s HAMAS-om”. Vr-hunsku spremnost te armije slavi kao da toj soldateski nasuprot stoji ravnopravan protivnik. Ustvari, njegova analiza ima za cilj da uvjeri neupućenu javnost da stvari stoje tako, da uvijek nevini Izrael mora na-pasti uvijek krivi HAMAS, iako dobro zna ili bi morao znati, kao “analitičar” da se radi o agresorskom prepadu radi uništenja

i same pomisli na stvaranje palestinske dr-žave. Zapanjuje činjenica da analitičar hladnom ležernošću prelazi preko brojnih žrtava, koje čak prelaze onu kvotu, koju u svom beskrajnom cinizmu, izraelski agre-sor naziva “kolateralnim žrtvama”, progla-šavajući vojnim ciljevima sve muške pri-padnike palestinskog naroda, od čega, da-kako, nisu izuzete ni žene a ni djeca jer, zamislite, tu djetinju drskost, ona se usu-đuju gađati kamenjima izraelske vojnike. Višnar iliti Višnjar zna da Izrael ima efika-sno oružje za takove. Njihove bombe, ka-že, idu u dubinu pijeska i razaraju sve živo i ruše tunele, za koje pouzdano zna da po-stoje, kako bi valjda onemogućili uvoz u dijelovima atomskog naoružanja koje će Palestincima dostaviti Iran jer su ga u to

uvjerili ili obavijestili propagandni izrael-ski izvori. Ovaj agresorski pohod na ne-moćne, po ovom analitičaru vježba je zra-koplovstva za napad na Iran.

Od kuda ovakva tvrdnja ili bolje reče-no, od kuda ovo zna taj analitičar?! Odav-no sam pisao o njegovim analitičkim spo-sobnostima dok je još, a možda to čini i dan danas, objavljivao članke u “Hrvat-skom vojniku”, glasilu Hrvatske vojske, prepisujući i izrezujući iz američkih voj-nih glasila pojedinosti, sve potpisujući kao svoje umotvorine, što i jesu, ali u ka-rikaturalnom smislu riječi.

Blokada Gaze i više mjesečna potpu-na izolacija, bez vode, struje, hrane i za-brane ulaska humanitarnih konvoja s na-mirnicama, uvod je u razbojničko bom-

Objavljujemo dva pisma Mirsada Bakšića, odvjetnika i umirovljenog brigadira Hrvatske vojske

Obećana zemlja – svjesne i nesvjesne manipulacije činjenicama

šao do zaključka da je to toliko “antiboš-njački” da su se stekli svi preduvjeti da se Glavni urednik “ispiše iz Bošnjaka”. Naime, taj isti je poznat po tome što se javno havlio da je više stotina ljudi upisao u Bošnajke i da ime je za to plaćao od 100 do 200 kn. Ako ponudi prihvatljivu cifru – ode Ibro iz Boš-njaka! I još nešto. Prigovorio mi je da što se mene tiče koliko Islamska zajednica plaća za gradnju ICR i što ja imam s Islamskim centrom jer će to financirati oni koji imaju pare, a “šta ti imaš” s indignacijom se osvr-nuo na moje imovno stanje. Naravno, nika-ko nije mogao dovesti u istu ravan iskazanu moju brigu za 3.500.000,00 kn, novaca Islamske zajednice i njegovu “javnu buku” koju je, s pravom, podigao kad su u pitanju bili novci njegovog privatnog poduzeća.

- Jedan, čija se supruga svojevremeno bavila novinarstvom, valjda je umislio da je znanje prelazno. Iako, čini mi se, pekar

po struci, gorljivo govori o slaboj kvalite-ti Bošnjačkog glasa. Čak tvrdi da je, zbog masnog papira, neupotrebljiv niti za obri-sati guzicu. Jedino što je pohvalno i ohra-brujuće za redakciju i urednika je to što je BG čitan i izvan bošnjačkog etničkog kruga, jer je isti pripadnik etničkim zajed-nicama i bilo bi logično da više prati izda-nja “Prosvete” i Rilindije. Ili je njegova kritika naspram Bošnjačkog glasa usput-no dodvoravanje svojim nadređenima?

- Jedna je osporila uredničke kompe-tencije Urednika zbog slabe kvalitete nje-govih pisanih uradaka, a i zbog činjenice da nije kvalificirani novinar. Pritom je za-boravila da je svatko kvalificiran i kom-petentan da napiše ono i onako kako zna. Naravno volonterski. Bošnjački glas je volontersko glasilo. Ne prodaje se nego dijeli besplatno. Međutim, ta ista je smet-nula s uma da je i sama profesionalni no-

vinar sa završenom srednjom školom. Piše o medicini, a propali je student me-dicinskog fakulteta. Tu i tamo se pokaže na nekom od bošnjačkih skupova, ali nije mi poznato da je ikad napisala i objavila i slova, a kamoli tekst probošnjački orijen-tiran. A bilo je mnogo prilika i potreba. Ali uz dobru večeru i dodvoravanje oni-ma koji večere organiziraju i plaćaju, “stručna” kritika nije na odmet.

Dilema postavljena u naslovu ovog teksta ostaje na retoričkoj razini. Svatko neka za sebe preispita, kako vlastito po-našanje, tako i ponašanje i javnu ili kulo-arsku retoriku svakog od nas koji na bilo koji način javno djelujemo Moj osobni dojam je da su “gozbe” koje su pojedinci priređivali pod firmom “iftar” i teme koje su raspredane u vrijeme dok su postači i vjernici na svojim molitvama, imanentni-je pokondirenim tikvama negoli eliti. �

Poštovano uredništvo, u prilogu Vam šaljem dva moja teksta kao reakciju na netočno i neistinito informiranje javnosti dovođe-njem u pogledu odlučnih činjenica javnosti u zabludu – namjerno ili nenamjerno, svejedno, pa se nadam će ovi tekstovi, upućeni “Vjesniku” i Franu Višnaru te “Večernjem listu” i Milanu Ivkošiću, naći mjesta u Vašoj publikaciji.

S poštovanjem, Mirsad Bakšić, odvjetnik – brigadir HV um.10000 Zagreb, Pantovčak 5

Odgovor “Vjesniku” na tekst Frana Višnara “Obračun Izraela s HAMAS-om”

JOURNAL

102


bardiranje koje, za one koji podupiru Izrael, nema elemente prekomjerne upo-trebe sile i granatiranja.

Čini se da je prekomjerna upotreba to-pništva, rezervirana samo za Hrvatsku voj-sku i to u vrijeme dok vodi oslobodilački rat protiv fašističko-četničkih hordi koje su htjele odcjepljenje od Hrvatske. Topnički udar na Knin, nastoje oglasiti s vojnog gle-dišta prekomjernom upotrebom topništva, pa umjesto da Vaš analitičar u ovim postup-cima vidi mogućnost upozorenja svjetske javnosti o dvostrukim kriterijima, te se tako priključi nastojanju da se obeskrijepi “vred-novanje” Haškog tužiteljstva o prekomjer-noj upotrebi topništva, on piše pobjedničku odu agresorskoj armiji, iako bi javnost komparacijom Knina i Gaze, stekla točnu predodžbu o mjerilima koji vrijede za jedne ali ne i za druge, pa tako i za nas.

Podsjećam da Haško tužiteljstvo ni za razaranje i ubojstva u Vukovaru nije naš-lo mjesta u optužnici za prekomjernu upotrebu sile od fašističke srpske armije. I na ovom pravnom propustu tužiteljstva mogao je poentirati i osnovano graditi te-zu o dvostrukim kriterijima.

No, to ne zanima Vašeg analitičara, a i kako bi, kad je nekoliko brojeva ranije od ovog famoznog članka, napisao pane-girik - hvalospjev o šefu tajne službe SAD-a, pripisujući mu nadnaravna svoj-stva, sve u namjeri izazivanja kod neupu-ćene javnosti impresije o svemoći ovih obavještajnih službi.Tko mu je sugerirao objavu ovog teksta bilo bi interesantno

saznati, jer bi se tada mogao sačiniti pravi “profil” ovog analitičara!?

U Evropi, udomaćio se običaj da se vehementnim napadima na Islam i pri-padnicima te vjere, nastoji prikriti ili ot-kloniti odgovornost pojedinih evropskih naroda za zločin nad Jevrejima.

U stvari, Evropa jednu mržnju zamje-njuje drugom. Dolazi do supstituiranja mr-žnje prema Jevrejima, mržnjom prema mu-slimanima. Pogotovo je to očigledno u Nje-mačkoj, Nizozemskoj, Danskoj i Francu-skoj koje su od reda bile progonitelji i mrzi-telji Jevreja. Ova priglupa taktika mimikrije odavno je pročitana u Izraelu. Iako je po nji-hovom stavu taktika spomenutih uzaludna, jer taj zločin Jevreji neće oprostiti dok je

svijeta i vijeka, ipak dobro dođe Izraelu kao alibi za napad na sve što je muslimansko, a ne samo palestinsko. Pri tom proširuju op-tužbu prema katolicima za potenciranje mr-žnje prema muslimanima, što je naravno neistina, ali kod primitivnih i zavedenih to itekako pali jer stvara odnos netrpeljivosti iz kojeg onda treći vuče korist.

Stoga podupiranje izraelskog agreso-ra, ne samo da je nemoralno, već je i pri-glupo. Udvaranjem se ne postiže ništa valjano, osim što se dokazuje farizejština i sluganstvo jačem, koje jači nikada ne cijeni jer zna tko su i što su farizeji i kako će ti isti kod eventualne promjene snaga okrenuti ploču i udariti u druge diple.

Naposljetku, dužan sam javnost upo-znati sa slijedećim: kad se izraelska politika ocjenjuje negativnom, fašistoidnom, tada se od strane tih fašistoidnih cionista kritičari nazivaju antisemitima, nacistima, fašistima, rasistima i sličnim, a kritičare se od strane zločinačkih izraelskih, navodno tajnih orga-nizacija, kao što su Štern, Hagana i Irgun koje upravljaju Mosadom, državnom oba-vještajnom službom, osuđuje bez suda, pa ih se rješavaju na način, da iznenada, iako su potpuno psihički i fizički zdravi, odjed-nom skoče s petog kata ili iznenada padnu pod tramvaj ili automobil u gradskoj vrevi.

Stoga, jer su mi te činjenice znane, radi zaštite svog integriteta, moram tim i ta-kvim poručiti da se nalazim u izuzetnoj fizičkoj i psihičkoj kondiciji i da mi ni na kraj pameti na um ne pada samoubojstvo.

U Zagrebu, 4. siječnja 2009.

Poštovani gospodine, u Vašoj kolu-mni od petka 9.1.2009. pišete:” Izrael je od pustinje napravio plodnu zemlju...”, čime iznosite tvrdnju koja nije točna i ne-ma podloge niti u činjenicama, a ponaj-manje u dokazima.

Usuprot Vašoj tvrdnji stoji činjenica da nijedan pokušaj pretvaranja pustinje u plod-no tlo nije uspio, pa u tome nije uspio ni Izrael. Dokazi su pustinje u SAD-u, koje unatoč svih pokušaja, te pristupačne visoke tehnologije i brda novaca, ostaju pustinje. Dokaz su i dvojbeni libijski pokušaji i stra-hote neuspjeha u nekadašnjem SSSR-u.

Naprotiv, opće je poznato da je Izrael još prije 50 godina protjerao Palestince u pustinju s njihove plodne zemlje uz rijeku Jordan i zauzeo tu plodnu dolinu, koja je po plodnosti slična ili gotovo istovjetna dolini rijeke Nil. Stoga se takva raskošna i obilata cjelogodišnja plodnost zemlje na-

ziva Misir, što je sinonim za raskošnu plodnost. Jordanska dolina i prije okupaci-je davala je sva blaga plodova Mediterana, pa i nije bilo teško uz obilato financiranje SAD-a i Njemačke i njihove poljoprivred-ne tehnologije, proizvoditi više i pri tom ostvarivati prihod od zemlje, koju nota be-ne niste platili ni centa, već je oteli. Pri to-me, da se najvažnije ne zaboravi, kredito-rima-vjerovnicima Izrael nije bio dužan ni tada, kao ni sada, vratiti od uloženog niti centa. Vjerovniku SAD-u nije bilo potreb-no vraćati kredit jer i nije davao svoj novac već arapski, pošto je sav platni promet od arapske nafte išao, i dan danas ide, preko američkih banaka. Apsurdno, paradoksal-no, nažalost istinito, arapskim novcima fi-nancira se vojna mašinerije Izraela.

Njemačka pak, zbog osjećaja krivnje za zločin prema Jevrejima, držeći pogreš-no da će im stoga biti oprošteno, iskuplju-

je se financiranjem i antiarapskom propa-gandom te supstituira nekadašnju mržnju prema Židovima, mržnjom prema pripad-nicima Islama. To je više nego evidentno i u ostaloj Evropi.

Reagirao sam da opće poznate činjeni-ce, skrivene dnevnom propagandom, budu otkrivene i dostupne. Siguran sam da su Vama, kao obrazovanoj, informiranoj i na-dasve razložnoj osobi, činjenice koje sam naveo i dokazao poznate i vjerujem da Vam se citirana ocjena nesvjesno potkrala. Odbacujem svaku pomisao da bi pali pod utjecaj propagande ili da ste Bože ne daj, htjeli biti njen glas, pa Vas molim da Vaš komentar ni u dubokoj intimi ne bude, ukoliko ovo pročitate, da sam reagirao, jer da sam vjerom musliman. Takva reakcija bila bi Vaš i moj poraz. �

U Zagrebu, 12.1.2009.Mirsad Bakšić

Odgovor “Večernjem listu” na navode Milana Ivkošića u kolumni “Rodoljubna zanovijetanja”

Mirsad Bakšić

JOURNAL

103

OGLASI

BOŠNJAČKA NACIONALNA ZAJEDNICAHRVATSKE

Ured: Ilica 54, 10000 ZAGREBtel: 48 19 377; fax: 48 48 201; e-mail: [email protected]

ZNANSTVENI SKUP NA TEMU“ULOGA HUSEINA HUSAGE ČIŠIĆA U RAZVOJU I AFIRMACIJI IMENA

BOŠNJAK I BOSNA I HERCEGOVINA – 130 GODINA OD ROĐENJA”

Znanstveni skup se održava u Zagrebu 21.03.2009. godine (subota) u prostorijama Bošnjačke nacionalne zajednice, Ilica 54, s početkom u 10 sati.

Organizator skupa je Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju u suradnji s Vijećem bošnjačke nacionalne manjine Grada Zagreba, Kulturnim društvom Bošnjaka Hrvatske “Preporod” i Medžlisom Islamske zajednice Zagreb.

Članovi Organizacijskog odbora su Dževad Jogunčić, dipl. ing. (predsjednik), Ekrem Bećirović, dipl. ing., mr. sc. Senad Nanić i Mirsad Srebreniković, dipl. iur.

Sudionici skupa su prof. dr. Šaćir Filandra (“Bošnjaštvo u razdoblju opredjeljivanja inteligencije”), prof. dr. Esad Zgodić (“Čišićevo poimanje bošnjaštva i bosanske autonomije”), prof. dr. Senadin Lavić (“Kako misliti Bosnu na početku 21. stoljeća”), dr. sc. Adib Đozić, docent (“Bosna i Bošnjaci u spisateljskom opusu i političkoj praksi Husage Čišića”), dr. sc. Adnan Jahić, docent (“Husaga Čišić između ideala i stvarnosti”), dr. sc. Vedad Spahić, docent (“Literalizacija povijesti u historiografijskoj publicistici Husejna Husage Čišića” ) i prof. Enes Ratkušić (“Husejn Husaga Čišić, gradonačelnik Mostara i njegov doprinos državotvornosti Bosne i Hercegovine”).

Voditelji zasjedanja su dr. sc. Fahrudin Novalić, prof. dr. sc. Sulejman Čamdžić, mr. sc. Alija Hodžić, prof. dr. sc. Džemal Peze-rović i prof. dr. sc. Sead Berberović.

Obrazloženje inicijative:Husein Husaga Čišić iz Mostara je jedan od najvećih bošnjačkih političara i intelektualaca koji je dao nemjerljiv doprinos uku-

pnoj historiji Bosne i Hercegovine. Radi se o čovjeku koji je zapamćen po tome što je u Titovoj Jugoslaviji prvi javno progovorio i postavio pitanje Bosne i Bošnja-

ka u SFRJ, tako što je na Trećem zasjedanju AVNOJA-a podnio amandman na Ustav tadašnje Jugoslavije i istupio protiv negiranja prava muslimanskog naroda na ime Bošnjak i Bosnu i Hercegovinu kao Republiku.

Naime, iako je Bosna i Hercegovina po tadašnjem Ustavu ušla u sastav Jugoslovenske federacije, Husaga se oštro protivio tome što na grbu nove države, pored postojećih pet, nije unesena i šesta buktinja koja bi označavala Bošnjake kao šestu jugoslovensku naciju – pored Srba, Hrvata, Slovenaca, Makedonaca i Crnogoraca. Kako na tadašnjoj sjednici njegov prijedlog nije usvojen Čišić je prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine i bio jedini poslanik koji je 1946. godine glasao protiv Ustava Jugoslavije. U svom dopisu Predsjedništvu Skupštine naroda Ustavotvorne skupštine od 18. januara 1946. godine Čišić sasvim jasno ističe neprav-du koja je nanešena Bošnjacima jer je po tadašnjem Bosna i Hercegovina po tadašnjem Usravu zasnovana na ravnopravnosti Hrvata i Srba, a bez spominjanja Bošnjaka kao konstitutivnog naroda. Husaga Čišić je već tada ukazao na srpski nacionalizam te se sukobio s Milovanom Đilasom.

O kakvoj se ljudskoj veličini radi, govori i činjenica da su bili bezuspješni svi pokušaji da se Husein Husaga Čišić vrbuje i pri-kloni bilo kojoj struji koja bi dovela do toga da se njegovo mišljenje promijeni. Džafer-beg Kulenović, koji je u Pavelićevoj vladi bio “čovjek za muslimanska pitanja” pokušao ga je pridobiti, ali ga je Čišić otjerao iz svoje kuće, ne prihvativši njegove stavove. Takođe, general Ambrosi ga je uzalud 1942. godine pokušao prikloniti na stranu fašizma. Svim udarima, strujama i pokušajima Husein Husaga Čišić se oštro i hrabro suprostavljao. Veliki značaj Huseina Husaga Čišić imao je u svoje vrijeme, ali ideje koje je on tada protežirao jako se reflektiraju i danas.

Husaga Čišić rođen je 15. decembra 1878. godine u Mostaru. U periodu austro-ugarske vlasti prišao je Pokretu za vjersko prosvjet-nu autonomiju koji je pokrenuo Ali-efendija Džabić. Nakon toga je s nekolicinom prijatelja pokrenuo list “Musavat”, gdje je u svojim člancima oštro kritizirao austro-ugarsku vlast. Formirao je i stranku Muslimanska demokratska organizacija. Zbog svojih stavova i članaka koje je objavljivao često je bio hapšen, pritvoren i tri puta interniran, i to na Bivolje brdo kod Čapljine, u Bihać i u Arad.

U toku svog radnog vijeka bio je predsjedavajući Gradskog vijeća Mostara, predsjednik općine Mostar, predsjednik Vakufsko-mearifskog sabora Muslimana u Sarajevu, senator u Kraljevini Jugoslaviji te član Trećeg zasjedanja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a.

Prošle godine navršilo se 130 godina od rođenja Huseina Husage Čišića. S obzirom da se radi o ličnosti koja je dala nemjerljiv doprinos historiji BiH, razvoju i afirmaciji prava muslimanskog naroda na ime Bošnjak, organizirali smo ovaj Znanstveni skup. �

Potpredsjednik Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju:

Dževad Jogunčić, dipl. ing.

JOURNAL

104

MURSELOV ŠEGISTAN

Bolje da sam sadio voćke nego da sam počeo pisati za “Journal”! Bolje da sam sadio cvijeće nego da sam imao po-sla s bošnjačkim udrugama – pomislih, nakon jednog druženja na bošnjačkom sijelu. Od toliko pruženih ruku od kojih se vlaži dlan i riječi, “trebalo bi, slažem se”, raznih sličnih javnih superlativa i hvala, a potajnih ogovaranja i zavisti, za-mutilo mi se u glavi. Najgori su ti boš-njački samoproglašeni menadžeri i uspješni poduzetnici. Oni smatraju da je njihov dunjalučki uspjeh ujedno i uspjeh naše zajednice, da je njihova štedna knji-žica naša osobna karta, a njihove viken-dice po moru naša turistička razglednica. Zašto mnogi nameću da se njih treba po-štovati, kada ja više cijenim našeg Bo-sanca koji je na crno, prekriven malte-rom, gradio tu vikendicu. Takvi će Vam, dragi moji, svojim rukama graditi džami-je i ginuti u ratu, a ovi koje mi složno poštujemo zbrisat će u inozemstvo i osnovati Bošnjačku udrugu za mir. Koli-ko sam bio sretan dok sam kao student radio s dečkima kao vrtlar bez imalo ve-ze s bošnjačkim institucijama. Radio sam to godinama, sadio travu, ruže, razno bi-lje, rezao živicu, obrezivao voćke, rušio drveće, kopao i gnojio zemlju, plijevio korov i činilo se nemogućim da bi život mogao biti išta drugo osim opranog bije-log rublja po baščama predgrađa, cvrča-ka u ušima drveća, neukrotive divlje kruške, daha bosiljka i borovih iglica. Sada je drukčije, od kada sam postao an-gažirani manjinski novinar i urednik čini mi se kao da sam se nenamjerno getoizi-rao i za mene kao da više ne postoje gla-sovi ptica već samo jedna ptica koja mi kljucajući sugerira misli. A u glavi ništa ne odzvanja, osim mrtvog odjeka neba.

Od svih teških fizičkih poslova koje sam radio najljepši mi je bio onaj vrtlar-ski. Znate li kako je lijepo navečer, kada legnete u krevet i kada vam ruke bride od ritmičnog udaranja motike, od tvrdih škara kojima ste obrezali jabuku? To je šerijat! Obrezati jabuku je kao dati zek-jat. U prvi mah Vam se čini kao da je jad-

na voćka ostala nemilosrdno okljaštrena, ali kada proljeće grune baštama, kao što izlazeće sunce donosi sjajno crvenilo, vi-djet ćete da obrezana voćka urodi boga-tim plodom. To je prirodni fenomen ko-jim plod putuje Bogu. Sada je drukčije i liježem s mračnim mislima, povodim se za nekakvim suludim mislima da je po-sao koji radim neka vrsta misije, a Boš-njake i njihove podivljale grane teško je obrezati pa bili najbolji među baštovani-ma. Uz to i fizički sam propao. Nekad sam imao jake bicepse, a sada imam dva velika masna ekstremiteta koje drže otrovno pero u ruci. Nekad sam se hitro kretao, brže mislio i punim plućima di-sao, a moj uzdah mogao je biti poput sla-vuja koji uzlijeće s ramena. Međutim, nije ni vrtlarski posao bio oslobođen ma-njinskih problema. Kada ste manjina to se ogleda na svemu čime se bavite, ali barem ste anonimni i liježete mirni ne misleći na Muju, Hasu i Fatu kojima pi-šete vickaste pjesme o neuzvraćenoj lju-bavi.

Dakle, na Krašiću sam uređivao vrt i voćnjak jednog naočitog starijeg gospo-dina, vlasnika poliklinike za dječje bole-sti. Pozvao sam i babu, s obzirom da sam znao da će uživati u fizičkoj relaksaciji i poslu koji voli, a iskreno trebao mi je i

vrstan obrezivač voćaka, tzv. voćni ber-ber. Na Krašiću je bilo lijepo, vlasnik nas je ostavio dva dana same, a babo i ja smo radili i razgovarali pritom o poeziji koja se neće nikada pretvoriti u vino, o vinu koje je slično ženama, o ženama koje su lošija metafora od vina i voćnim pupovi-na koji nisu ćuna, ali ih treba znalački obrezati da bi urodili bogatim plodom. Zatim je zadnjeg dana došao vlasnik sa ženom koja nas je pratila u stopu i ispiti-vala o našim čudnim imenima. Što se tiče imena babe Seada čini mi se da joj je sve bilo jasno, ali ja joj nisam nikako mogao pristajati uz nijedan nacionalni kalup. Uz to, vlasnik poliklinike je čitao Nedeljni Vjesnik i komentirajući zbivanja u Bo-sni, dobacivao babi neka čudna pitanja o porijeklu, identitetu, pa kako se Bosanac može snaći ili ne snaći među Zagrepčani-ma, pa tko je kome brat, je li u Jugoslavi-ji bilo bolje, pa otkud ste vi gospodine, pa na odgovor iz Zagreba, opet pitanje – “ali otkud ste vi?”. Babo je naglo pozele-nio jer je osjetio da doktor ne priznaje ime Sead ako ono nije ujedno od nekud što nije Hrvatska. “Oprostite, ja sam Vam rođen u Zagrebu, pa ne bih znao na što ste pomislili” – cinično uzvrati babo. Doktora to nimalo ne omete te nastavi u sličnom tonu govoreći o problemu imena koje određuje čovjeka, htio on to ili ne. Da bi mu skrenuo pažnju na neke druge teme babo mu se pohvali da godinama piše za Vjesnik i da utorkom ima kolu-mnu “Pjesmozor” koja među rijetkima prati pjesničke knjige u Hrvatskoj te da posao vrtlara radi iz zezancije, a ustvari je hrvatski književnik. Doktor hladno od-govori da godinama čita Vjesnik, ali da nije išta slično primijetio, a kamoli čitao. Čekao sam da babo ispali kakav ironični komentar, ali prekine nas doktorova že-na: “Mato, jel si videl kak je gospon Sead lepo obrezal voćke, tak ni oni tvoji u Duvnu nisu znali, a imali su plantažu breskvi”. A tako znači, gospon doktor je došao iz Duvna, oženio domaću hanumu s pedigreom i porodičnim grbom, lijepo se utoplio u zagrebačkoj ordinaciji, i sad

Zašto je bolje zasaditi voćku nego osnovati bošnjačku udrugu

Bošnjak poslije kišeFilip Mursel Begović

JOURNAL

105

MURSELOV ŠEGISTAN

mu Sead i Mursel obrezuju voćke i još im on broji rodoslovna zrnca. Pogledam ta-da moj i babin trodnevni rad i pomislim da su sve te voćke u stvari neka vrsta ma-njinskih Bošnjaka zasađena i obrezana na krašićkom proplanku te ostavljena vlasniku da ih bere i dijeli prijateljima i susjedima, jer ih ima toliko da ih nikako ne može pojesti.

Jednom prilikom sam rušio stabla breze na Gornjem gradu. Bio je vlažni dan i kora drveta je bila skliska te nije bilo ugodno rušiti grane na 30 metara od zemlje koje su se opasno nadvile nad jed-nu stambenu zgradu. Sjećam se da sam od straha učio dove, ali nisam htio odu-stati jer mi je trebala lova, a naručitelj je posao uvjetovao baš tim granama preko koje su mu mravci, vrapci i pauci uska-kali u sobu. Još je uz to zapuhao hladni proljetni vjetar te se drvo počelo opasno tresti. Dakle, ja sam učio dove, polako pilio granu, a predsjednik kućnog savje-ta, primjetivši moju nesigurnost, lijepo me utješio – “Čuj mali, bar buš, kad siđeš dolje, prije neg od straha isprazniš malo-ga, he, he, poljubil travicu kak je papa poljubil svetu hrvatsku zemljicu kad je prvi put došel.” Odmah mi se zavrti u glavi uz bubnjanje crkvenih zvona i pje-vanje posmrtnih psalma. Što sve čovjek neće čuti i kud se sve neće popeti za šesto kuna, a Srbi bi mogli na to slobodno do-dati – mali se najeo otave! Po čitavoj Za-grebačkoj županiji možete vidjeti mojih ruku djelo. Ponosan sam na činjenicu da sam pomogao prirodi da diše, da se ob-navlja. Jedan voćnjak u Podsusedu, jedan drvored u Malešnici, ruže na Bukovcu od kojih trepavice drhte, travnjak u Dubravi, bašča gospođe Trutanić na Remetincu koja ujedno peče fine buhtle, puzavac mladog para na Črnomercu koji očekuje dijete, te moji tragovi na suhom lišću ko-je sam ostavio u nadi da ću mlad zauvijek ostati neuništivi dio prirode i postati vid-ljiv Svemogućem. Neće li i dušu dočeka-ti krošnje Božje milosti, razgranate u be-skraj? Prolazite li kroz Gajnice možete na Perjavici primijetiti ogradu od lovor-višnje koju sam zasadio, miješajući crni-cu s ilovačom, i zalijevao kao da čistim prašinu s djevojačkih snova.

Na Borovju sam uređivao vrtove zgrada koje je Ministarstvo kulture i zna-nosti dodijelilo mladim znanstvenicima, asistentima i novacima po zagrebačkim fakultetima. Dok su se oni mahom pri-premali za novu akademsku godinu i pre-

pravljali nemušte studentske referate ja sam po kvartu drndao frezom Tomo Vin-ković i plijevio im zapuštene vrtove. Ta-da, na žarkom suncu ljeta na izmaku, ja sam se pobunio. Korio sam sebe mislima da mogu bolje, a zasigurno sam od veći-ne njih i pametniji i pismeniji i znanstve-niji. Nisu se udostojili ni ponuditi me kavicom, kao zahvalne bake po predgra-đima čija djeca jure novac po firmama i nemaju vremena nacijepati starijima pet metara bagrema. A bagrem miriši pa mi-riši po mladosti i ljubavi. Još sam pritom na jednom zidu zgrade, blizu Zagrebačke džamije, ugledao veliki grafit na kojem piše: Allahu ekber! Vjerojatno ga je na-pisao neki mladac u pubertetu na povrat-ku sa džume. Tada mi je prekipjelo i od-lučio sam objaviti džihad teškom fizič-kom radu i dokazati sebi da sam pametan jednako koliko sam i vrtlar. Tu sam se zahebo. Bolje da sam sadio voćke i obra-đivao vrtove nego da sam počeo pisati i uređivati bošnjačke časopise. Bošnjačke mislene voćke, kao što rekoh, kada se obrezuju, daju ploda, ali vas kao i lažljivi političari uvjeravaju da na cilj stižu samo najuporniji, a svi ostali ostaju na pola pu-ta. Pritom će vas uvjeriti da je biti inte-lektualac puno teže nego biti vrtlar, vo-zač autobusa ili metalurg. Uvjeren sam da je puno teže, delikatnije i intelektual-nije zavariti dvije čelične ploče nego spojiti papir sa spajalicom kao što to rade bošnjački intelektualci u Hrvatskoj. Iako, svaki je posao vrijedan ako ga pošteno i dostojanstveno radite. Uvjeren sam da je saditi voćke po hrvatskim vrtovima za mene bilo bolje nego pisati doktorsku di-sertaciju o ugrožavanju ljudskih prava pripadnika nacionalnih manjina. Nitko mi nije kriv. Imao sam šansu živjeti nor-malnim životom.

Ima toga još, pravih međukonfesio-nalnih vrtlarskih žurki, poput one kada sam s jednim Jehovinim svjedokom i Ha-re Krishnom sadio javore u dvorištu vile na Šestinama. To je ujedno bio moj po-sljednji vrtlarski posao. Marko je Jeho-vin svjedok, kao i njegovi roditelji, ba-rem tako tvrdi, jer sam na pauzama vidio da pije loze i mota jointe pa mu baš i ni-sam povjerovao, a Krešo, duhovnog ime-na Govinda Das, kaže za sebe da je neka vrsta redovnika jer ima ženu, a puteni užici mu nisu bliski, malo jede, dobro ra-di i strogi je vegetarijanac, moli se nepre-kidno i potpuno je anacionalan. Teološka rasprava je bila neizbježna. Krishna je

tvrdio da sve biljke imaju dušu, pa i onaj golemi javor kojega smo na jedvite jade ugurali u rupu na kosini. “Ako ima dušu, to ti sad dođe kao da transplantiraš nečiju dušu iz rasadnika u Dubravi u rupu u Še-stinama. Kako je moguća ta transplanta-cija korijenja bez zemlje u kojoj je biljna duša rasla? Što je tu tijelo, a što duša, a što klorofil?” – pitao ga je Jehova. Krish-na je šutio, kao i ja jer mi nije bilo jasno što ova dvojca trabunjaju, ali je ipak pro-šaptao da krikove drveća ne možemo ču-ti jer je to uhu nečujna frekvencija. Jeho-va je bio siguran da onog časa kada na-stupi Sudnji dan i tipovi poput dobroćud-nog Krishne iščupaju sve biljne duše te ih blago, uz jaukanje, presele u Šestine, Jehovini će svjedoci napokon moći oba-viti obećano im postapokaliptično čišće-nje nuklearnog otpada i smeća. To će či-niti 250 godina, a zatim će nastupiti raj na Zemlji. Pokušao sam ih prekinuti i za-interesirati kur’anskim ajetom koji kaže: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama va-šim prilazite kako hoćete, a pripremite što i za duše svoje. I bojte se Allaha i znajte da ćete pred Njega stati.” Krishna je bio zbunjen ovom naoko čulnom vjer-skom formulom, a Jehova je rekao da ni-je loše biti muslimanom. Objasnim im da je to metafora, a oni kao vrtlari bi prvi trebali znati koliko je teško uzgojiti bilj-ku na njivi, zalijevati ju, plijeviti od ko-rova, čuvati od nametnika i okopavati. Jehova je pokušao biti duhovit, bacajući razne lascivne aluzije na njive i plugove, ali meni nije bilo smiješno kao što i Krishni nije smiješno kada ste nepažljivi u sadnji javora koji ima dušu. Svatko se brine za svoju vrstu duše, pomislih tada. Kada smo zasadili drveće dugo smo za-jednički gledali na šestinsku kosinu koja je od neugledne i zapuštene šikare, našim trudom, postala bujna bašča. “Eto ti dže-nneta”, rekoh, a Jehova doda da ovu ko-sinu neće trebati čistiti na Sudnji dan, a Krishna odjednom zaplače. “Što si sad postao neka baba” – primijetim iznena-đen, ali on odlučno odbaci takvu pomi-sao. “Nisam plačljiva baba” – reče – “ne-go se plašim da će se javorova duša u slijedećem životu reinkarnirati kao mu-sliman ili Jehovin svjedok.” Tada sam shvatio da vrtlarski posao zahtjeva filo-zofski stav, okrenuo se od njih dvojice i zagledao u nebo iznad Šestina te pomi-slih da je svakom, malo ispod kože, pla-vičasta linija horizonta sudbine – oštro iscrtana. �

JOURNAL

106

ZANIMLJIVOSTI

George W. Bush, 43. američki pred-sjednik, ostat će upamćen u svijesti i po-vijesti čovječanstva po svojim “ratovima protiv terorizma” (Afganistan i Irak) i brojnim nebuloznim izjavama koje su do-bile posebno ime – bušizmi. Kraj drugog predsjedničkog mandata obilježio je do-gađaj iz Bagdada, nakon kojeg će se mno-gi Busha juniora sjećati po cipelama i za-vidnim refleksima, a ne samo po ratovi-ma, koji su plašili i izjavama, koje su uveseljavale cijelu planetu.

Odlični refleksi

Četvrti dolazak Busha u Bagdad nakon američke invazije na Irak dogodio se 14. prosinca 2008. godine. Prije toga u iračkom glavnom gradu bio je u studenom 2003., lipnju 2006. i rujnu 2007. godine. Nakon tajnog 11-satnog noćnog leta iz Washingto-na, susreo se s iračkim premijerom Nuri Al-Malikijem. Posjeta je uslijedila nakon pot-pisivanja sigurnosnog sporazuma između SAD-a i Iraka o povlačenju američkih sna-ga najkasnije do kraja 2011. godine, te je trebala imati svečani karakter.

Na početku zajedničke konferencije za novinare, dva lidera su se rukovala u Al-Malikijevoj kancelariji, a onda se iz trećeg reda začuo uzvik: “Ovo ti je opro-štajni poljubac, pseto!” Prema Bushu po-letjele su, jedna za drugom, dvije cipele, koje je odlazeći američki predsjednik od-ličnim refleksom uspio izbjeći. Pritom ga je premijer Al-Maliki kolegijalno poku-šao zaštititi rukom. Iračka služba sigurno-sti brzo je reagirala i uspjela obuzdati “atentatora” – novinara Muntazera Al-Zaidija. Dok su ga pripadnici sigurnosnih službi udaljavali s konferencije, on je do-viknuo Bushu: “Ti si odgovoran sa smrt tisuća Iračana!” Inače, 29-godišnji novi-nar je zaposlen u TV-stanici Al-Bagda-dia, koja se emitira iz Kaira.

Nakon događaja Bush junior je postao glavna zvijezda arapskih, ali i svjetskih ča-sopisa i TV-stanica. Na svim je naslovnica-ma objavljena njegova fotografija kako uspješno izbjegava “projektile”, dok se sni-mak incidenta bezbroj puta ponavljao na brojnim satelitskim TV-stanicama. Ipak, i pored doživljene neugodnosti zadržao je dobro raspoloženje. Putujući sutradan avio-nom iz Bagdada za Kabul novinarima je

rekao kako je riječ o posve bizarnom inci-dentu i duhovito ga prokomentirao: “Nisam razumio što je momak rekao, no vidio sam samo kako leti njegova cipela. I ako želite baš sve znati - cipele su broj 44.”

Zanimljivu izjavu je dala Laura Bush, američka prva dama. Napad cipelom na njenog supruga nije joj bio smiješan, ali ga je isto tako shvatila i kao znak da je njegova politika ipak zabilježila uspjeh. “To je bio fizički napad i mislim da se tako treba treti-rati”, rekla je u intervjuu FOX televiziji i dodala: “Medutim, znam da kada bi Sad-dam Hussein bio tu, taj čovjek ne bi bio oslobođen. Najvjerojatnije bi bio pogubljen. Ma koliko neprijatan taj incident bio u mo-jim očima, on pokazuje kako Iračani sada osjećaju mnogo veću slobodu izražavanja.”

U arapskoj kulturi bacanje cipela je znak velikog nepoštovanja. Mnogi ovaj akt nazivaju simboličnim, jer su Iračani bacali cipele i njima tukli po statui bivše-ga predsjednika Saddama Husseina u centru Bagdada nakon američke invazije. Sljedećeg dana se tisuće Iračana okupilo na trgovima od Basre do Bagdada tražeći oslobađanje novinara Al-Zaidija, koji je u zatvoru brutalno pretučen. Iračkom novi-naru prijeti višegodišnja zatvorska kazna. Ovisno o tome što će mu se naposljetku staviti na teret – a navode se odredbe koje se odnose na uvredu, ali i odredbe koje se odnose na atentat na stranog državnika i na iračkog premijera – Al-Zaidi može do-biti od dvije do 15 godina zatvora. Isto-vremeno je skoro 100 najboljih bliskoi-stočnih odvjetnika izrazilo spremnost braniti “bacača cipela” na sudu.

Al-Zaidijeva gesta izazvala je veliku pozornost, odobravanje i divljenje u arap-skom svijetu. Na Facebooku se u njegove obožavatelje upisalo na desetine tisuća lju-di. Za oslobađanje od kaznenog progona i puštanje novog heroja arapskog svijeta na slobodu založile su se i Organizacija za me-

dijske slobode, Međunarodna federacija novinara (IFJ) i Reporteri bez granica. Ai-dan White, glavni tajnik IFJ-a navodi kako se akcije poput one koju je Al-Zaidi izveo ne mogu tolerirati. “No, nakon godina za-strašivanja, lošeg postupanja i neriješenih ubojstava koje su počinili američki vojnici, ne iznenađuje ljutnja i ogorčenje među no-vinarima”, navodi White. Pritvorenom i pretučenom Al-Zaidiju i dalje stižu poruke iz cijelog svijeta: od Huga Chaveza, koji ga je pozvao da se preseli u Venezuelu, potom ponude Halila Dulaimija, bivšeg Saddamo-va odvjetnika, da preuzme njegovu obranu, do poziva egipatskog poslovnog čovjeka da uzme ruku njegove 20-godišnje kćeri. Do-brotvorna udruga Ajše Gaddafi, kćeri libij-skog predsjednika Moammara Gaddafija, dodijelila mu je medalju za hrabrost uz ko-mentar da njegova akcija predstavlja “po-bjedu za ljudska prava”. Osim toga, zbog svađanja oko njegova čina u iračkom parla-mentu ostavku je dao predsjednik parla-menta Mahmud Al-Mashhadani.

Ubrzo su cipele postale predmet draž-be diljem arapskog svijeta. Tako je bivši trener iračkog nacionalnog nogometnog tima, Adnan Hamad, ponudio 100.000 dolara za cipele, dok je jedan neimenova-ni građanin Saudijske Arabije procijenio kako one vrijede čak 10 milijuna dolara. Nažalost, aukciju je zaustavio irački istražni sudac koji je izjavio da su cipele uništene. Naime, irački i američki agenti zaduženi za sigurnost cipele su uništili pregledavajući ima li u njima eksploziva, a potom su ih odbacili.

Udri Busha (i druge) cipelom

Najveću korist iz bagdadskog cipela-atentata na Busha mlađeg imala je tvorni-ca “Baydan Shoes” iz Turske u kojoj su proizvedene trenutno najpopularnije ci-pele na svijetu. Nakon događaja o kojem su izvjestili svi svjetski mediji, tvornica je dobila tisuće narudžbi, te je bila primo-rana zaposliti još 100 radnika kako bi po-krila brojne zahtjeve klijenata. Do sada je naručeno 300.000 pari cipela, a u kompa-niji smatraju kako će broj narudžbi rasti te planiraju pokretanje adekvatne marke-tinške kampanje. Model cipele kojim je gađan Bush dosad je bio poznat pod ime-nom “271”, međutim menadžment turske

George W. Bush: nakon bušizama i “ratova protiv terorizma” – cipele br. 44 za kraj mandata

Bye Bye Bush

“Atentat” na Busha u Bagdadu

SADRŽAJ

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”

Izdavač:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”

Glavni urednik:Ismet Isaković

Zamjenik glavnog urednika:Filip Mursel Begović

Redakcija:Amina AlijagićMirza MešićSena KulenovićEdis FelićAlem Crnkić

Suradnici:Mirsada BegovićAmela HandanovićAvdo Huseinović (BiH)Edin Tule (BiH)

Adresa:Preporodov JournalIlica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks:+385 (0)1 48 33 635e-mail:[email protected]@[email protected]:www.kdbhpreporod.hr

Žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni račun:SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 20 kuna

Pretplata:RH 80 HRK godišnjeBiH 20 KM godišnjeSvijet 15 € godišnje

Tisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici:Baščaršija u Sarajevu

SADRŽAJ

UVODNIKPostizborni (ne)sporazum ......................................................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJŠto da se radi, Bošnjaci? ............................................................................ 4Džamija u Ljubljani .................................................................................... 6Promocija bosansko-hercegovačke kulture .............................................. 8Putovanje divljim Tahiristanom ................................................................ 11Suradnja “Preporoda” iz Zagreba i Jajca .................................................. 12Kurban bajram u Zagrebu ....................................................................... 13Čovjek između prava i korupcije ............................................................. 15Bukvićev dramski opus ............................................................................ 17“Ramo i Đulka” oduševila publiku ........................................................... 20Poruke i pouke hidžre ............................................................................ 21Umiremo da bi živjeli .............................................................................. 23Nagrada muftiji Omerbašiću ................................................................... 26Dodjela novih stipendija .......................................................................... 27Edukacija i zaštita okoliša ........................................................................ 29Iskrivljene predodžbe o Turcima ............................................................. 32Pogled političke desnice na islam ............................................................ 35Podsjetnik budućim generacijama ........................................................... 39

HRVATSKAMuslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusa ....................... 41Zahlađenje odnosa između Hrvatske i Slovenije ..................................... 45

INTERVJU – TARIK KULENOVIĆBošnjak, purger, dečko s Knežije, musliman – sve su to moji identiteti .. 50

BOSANSKI BAROMETARBush ga otvorio, Obama naredio zatvaranje ........................................... 57SDA, HDZ i SNSD ubacili u rikverc ........................................................ 60Dogovorene četiri teritorijalne jedinice .................................................. 62Elektročetnici .......................................................................................... 64Pitao jednom neki pitac vrli: “Tko je ta Fata... da prostiš?” ..................... 66

IZ SVIJETAPobjeda Baracka Obame ......................................................................... 68Globalna recesija ..................................................................................... 70Teror protiv navodnih terorista ............................................................... 71

PRIČE IZ BOSNENesuđeni Titov nasljednik ....................................................................... 74

KULTURADužni smo se truditi uspostaviti dijalog ................................................... 77Voljeti smrt koliko i život ......................................................................... 80

ŽIVJETI ISLAMIslamsko-kršćanski odnosi kroz povijest (II) ............................................ 82

POVRATAK U BUDUĆNOSTKur’anski tretman stresa ......................................................................... 85Dekodiranje Kur’ana ............................................................................... 88

DIJALOG CIVILIZACIJAHidžra ...................................................................................................... 91

POLEMIKE I STAJALIŠTADvostruko pravo glasa ............................................................................. 93Stari i novi “Journal” ................................................................................ 94Vijeće vs. Berberović – uloga manjinskih vijeća ....................................... 95Vlaški sin .................................................................................................. 98Obećana zemlja – svjesne i nesvjesne manipulacije činjenicama ........... 101

OGLASIZnanstveni skup o Huseinu Husagi Čišiću ............................................. 103

MURSELOV ŠEGISTANBošnjak poslije kiše ................................................................................ 104

ZANIMLJIVOSTIBye Bye Bush ......................................................................................... 106

ZANIMLJIVOSTI

JOURNAL

JOURNAL

2 107

tvornice odlučio je ovaj model cipele na-zvati “Bye Bye Bush”.

Nisu profitirali samo turski proizvo-đači cipela. Kao i uvijek, brzina kojom nastaju PC-igrice prema stvarnom životu je fantastična. Događaj u Bagdadu pota-knuo je val osmišljavanja video igrica u kojima obuća postaje streljivo za napad na bivšeg američkog predsjednika. Na web adresi www.shockandawe.com, a što je parodija na na američku operaciju zrač-nih napada na Bagdad 2003. godine (shock and awe), igrači imaju 30 sekundi na raspolaganju za maksimalan broj po-godaka Busha cipelama. Igrače na akciju potiče zapovijed: “Cilj: udari cipelom predsjednika Busha! Napadni!”, a svaki pogodak nagrađuje se porukom pohvale. Druga igra http://bushbash.flashgressive.de/ sadrži i ploču na kojoj su oglašeni naj-bolji rezultati. Treća igra, “Bush’s Boot Camp” počinje audio snimkom Bushova govora u kojem kaže: “To oružje za ma-sovno uništenje mora biti negdje.”

Nije se sve završilo na igricama, a za novi način privlačenja kupaca pobrinuli su se Kinezi. Jedna trgovina za obuću u kineskom gradu Venzou odlučila je svo-jim mušterijama odobriti popust – ukoli-ko cipelom pogode sliku Georga W. Bus-ha. Bushova figura je podeljena u zone od “A” do “D”, pa zavisno od polja koje ku-pac pogodi odobrava se popust od 20 do 50%. Ova akcija, propraćena sloganom “Pogodak za svjetsku slavu i dobru sudbi-nu”, postala je toliko popularna da su tr-govci morali pozvati policiju da napravi red u gužvi koja je nastala. Tokom prvih 30 minuta promocije prodano je 64 para cipela i zarađeno 1.000 dolara, a nekoliko stotina pari obuće prodano je drugog dana akcije. “Bili smo inspirirani incidentom sa bacanjem cipele u Iraku i smatrali smo da će se naše mušterije malo zabaviti dok kupuju”, rekao je vlasnik kineske radnje.

Nisu se dobro zabavljali samo kupci cipela i klinci za kompjuterima. I studenti su došli na svoje – cipelić moda je dobila novu, sveučilišnu dimenziju. Tako je izra-elski veleposlanik Benny Dagan na poziv studenata gostovao na Sveučilištu u Stock-holmu kako bi im održao predavanje o

predstojećim izraelskim izborima. Tokom predavanja netko je od prisutnih (inače, miroljubivih) Šveđana bacio cipelu prema veleposlaniku. Nakon nemilog događaja Udruga stockholmskih studenata za vanj-sku politiku objavila je na svojim internet-skim stranicama priopćenje u kojem žali zbog izgreda. “Nasilje, bez sumnje, nikad nije rješenje”, stoji u priopćenju (zanimlji-vo i vrlo poučno za izraelskog veleposlani-ka). Unatoč videosnimci, objavljenoj na internetskoj stranici, nije moguće vidjeti počinitelja. Jedino je vidljivo da je prema veleposlaniku u jednom trenutku “poletje-lo” više različitih predmeta.

I engleski studenti su počeli gubiti živ-ce. Tako je student inspiriran iračkim novi-narom cipelom gađao kineskog premijera Wena Jiabaoa dok je držao govor o global-noj ekonomiji na engleskom Sveučilištu Cambridge. Cipela je pala na pozornicu, oko metar od Wena. Prosvjednika su od-mah ščepali pripadnici snaga sigurnosti, a dok su ga vodili iz prostorije viknuo je: “Kako se Sveučilište može prostituirati po-zivajući ovakvog diktatora?” Mediji preno-se da je kineski premijer nekoliko trenutaka oklijevao, a zatim nastavio govor. Treba na-glasiti da je nedvojbeno utvrđeno da u oba slučaja atentatori nisu bili muslimanski fun-damentalisti oko pojasa naoružani ubojitim cipelama različitih boja.

Zadnja vijest stiže iz Talina, gdje su sa smijehom primili vijest da je lažna informa-cija, objavljena u jednom estonskom časopi-su o zabrani nošenja cipela na konferencija-ma za tisak u Estoniji, s najvećom ozbiljno-šću prenesena u ruskim medijima. “Izgleda da živimo u vrijeme u kome su ljudi izgubili smisao za humor”, komentirao je ovaj doga-đaj časopis “Esty Eypress” koji je početkom 2009. godine objavio lažnu vijest. U lažnoj informaciji, objavljenoj u humorističkoj ru-brici, časopis je izvijestio o zabrani nošenja cipela na konferencijama za tisak u Estoniji. Kako je bilo navedeno, zabrana je trebala stupiti na snagu 1. veljače 2009. godine, ka-ko bi se izbjegli incidenti, poput onog koji se sredinom prosinca 2008. dogodio u Bagda-du. Vijest je poslije toga s najvećom ozbilj-nošću objavljena na poznatom ruskom por-talu lenta.ru, a potom i u drugim ruskim medijima. Da bi sve bilo uvjerljivije, eston-ski časopis je citirao i jednog lažnog struč-njaka estonske vlade koji je izjavio da bi novinari na tiskovnim konferencijama mo-rali biti bosi, ali da će im biti dozvoljeno no-siti čarape u slučaju niskih temperatura.

Nakon svega, “Preporodov Journal” se sa sjetom i tugom oprašta od našeg lju-bimca – Georga W. Busha. Đuro, Đorđe, George, El-Presidente, care i legendo – već nam nedostaješ! �

Ismet Isaković

Postizborni (ne)sporazumPostizborni (ne)sporazumŠto da se radi, Bošnjaci?Što da se radi, Bošnjaci?Muslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusaMuslimani i Židovi u centru hrvatskog medijskog cirkusaIntervju – Tarik KulenovićIntervju – Tarik KulenovićBush ga otvorio, Obama naredio zatvaranjeBush ga otvorio, Obama naredio zatvaranjeDogovorene četiri teritorijalne jediniceDogovorene četiri teritorijalne jediniceNesuđeni Titov nasljednikNesuđeni Titov nasljednikIslamsko-kršćanski odnosi kroz povijestIslamsko-kršćanski odnosi kroz povijestKur’anski tretman stresaKur’anski tretman stresaDekodiranje Kur’anaDekodiranje Kur’anaHidžraHidžraBošnjak poslije kišeBošnjak poslije kišeB A Š Č A R Š I J A U S A R A J E V U

Documents

Preporodov Journal, br. 106-107